SMRT SMAIL AGE ČENGIĆA

BILJEŠKE O PISCU

Ivan Mažuranić je rođen 1814. godine u Novom Vinodolskom u bogatoj obitelji.U vrijeme dok je pohađao
gimaziju u hrvatskim školama se nije predavao hrvatski jezik i to je jedan od razloga zašto je velik broj
stihova napisan na Mađarskom jeziku. Neko je vrijeme radio kao profesor u gimnaziji, a nakon toga ulazi u
politiku, gdje se ubrzo istaknuo kao hrvatski političar. Godine 1873. izabran je za hrvatskog bana. Bio je
prvi hrvatski ban pučanin koji je upravljao Hrvatskom 7 godina.Godine 1840. odlazi u Karlovac, a za
vrijeme boravka u tom gradu gdje je živio osam godina Mažuranić se počeo intenzivno baviti književnošću.
Napisao je spjev “Nenadović Rado”, programsku pjesmu “Vjekovi Ilirije” te ljubavnu pjesmu “Javor i
tamjanika”. Dopunio je Osmana XIV. i XV. pjevanjem čime je dokazao poetsku individualnost.

Vrsta djela: epski spev

Vrijeme radnje: 16. stoljeće

Mjesto radnje: Cetinje, Hercegovina

Tema djela: poraz turske vojske na Cetinju

Ideja djela: Povjesno motiviranom pričom autor je želio prikazati sukob s Turcima i stradanje naroda pod
tiranskom vlašću. Naglašena je nepokolebljiva vjera naroda u pobjedu dobra nad zlom, slobodom i
pravdom.U djelu je Mažuranić iznio preporodne ideje koje su bile odraz političke situacije u kojoj se
Hrvatska nalazila. Istaknuo je slogu i zajedništvo naroda koji mora imati svoj vlastiti identitet, dostojanstvo i
slobodu.

Kompozicija: Smrt Smail-age Čengića” epski je spjev koji se sastojii od 1134 stiha. Djelo je podijeljeno na
pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je
Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se
povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom.

I AGOVANJE

Smail-aga u svojoj kuli u Stolcu hercegovačkom kažnjava zarobljenike, Crnogorce koje su zarobili na rijeci
Morači, vješanjem, nabijanjem na kolac ili odrubljivanjem glave. Posebno ističe starca Duraka koji mu je
savjetovao da pusti zarobljenike:” //Još Duraka starca k tome,//Što me hrđa svjetovaše//Da ih pustim domu
svome,//”. Želio je dati do znanja da se on nikoga ne boji, pa čak ni odmazde ako pogubi zarobljenike:” Ko
da strepi mrki vuče//S planinskoga gladna miša.//” Aga ne želi pokazati milost ali bez obzira koji oblik
mučenja provodio, kršćani ga šutke i hrabro podnose jer su naviknuti na muku i znaju u ime čega su se borili
i za što umiru:” //Al ne pisnu Crnogorčad mlada,// Niti pisnu, niti zubi škrinu.//” Već tko zovnu Boga
velikoga,//Tko lijepo ime Isusovo,//Ter se lasno rastadoše s suncem//Zatočnici mrijet naviknuti. //”Mlađi
Tuci uživaju u mučenju, stariji su svjesni mogućnosti osvete, a Smail-aga ne smije sam sebi priznat strah jer
njegov a moć i nije tako snažna kako je mislio:” Videć aga krepost taku//Zazebe ga na dnu srca//Ko
ledenijem rátom leden//Šiljak dušu da mu dirnu.//” Starca Duraka je zadnjeg smaknuo pred očima sina
Novice koji mu je bio odani povjerenik.

ANALIZA: u prvom pjevanju upoznajemo okrutnu narav Smail-age Čengića, kao i povod svega što će se kasnije
događati u ovom epu. Turci su bili poznati po svojoj okrutnosti posebno prema kršćanima. Narod koji je suočen s
tolikom okrutnošću i tiranijom navikne se na muku, očvrsne , a naposljetku pronađe hrabrost za osvetu i otpor.
Posebnu okrutnost je pokazao kad se nije sažalio nad starcem Durakom i smaknuo ga pred njegovim sinom. Tim
ubojstvom Smail-aga je pokazao da mu nitko nije važan i blizak, te da je on iznad svih.
II NOĆNIK

Novica,odlazi u Crnu Goru u namjeri da se pridruži Crnogorcima kako bi osvetio očevu smrt.Kretao se samo noću i
pazio da ga netko ne prepozna, jer nije želio poginuti prije nego se pridruži Crnogorcima:” Nit je hajduk, nit
uhoda turska,//Već Novica, Čengića kavazu;//Bijesan Turčin, krvnik Gore Crne,//koga znade i staro i
mlado,//” Vodila ga je velika želja za osvetom:” Vidi mu se, ginut mu se neće,//A jest nešto što ga naprijed
kreće. //”Kad je došao do crnogorskog tabora i lažno se predstavlja kako bi ga stražar pustio kod njihovog
vođe.

ANALIZA

Iznenadilo me je da su Novicu zvali krvnikom Crne Gore. On je bio uz Smail-agu u njegovim borbama i
osvajanjima sve dok ga nije stigla osobna tragedija, koju je uzrokovao njegov vojskovođa. U to doba su
Turci odvodili dječake i uključivali ih u svoju vojsku, pa su mogli dobiti visoke vojne činove. Iz tog razloga
ne mogu Novicu kriviti zato što se borio uz Smail-agu jer očito nije imao drugog izbora. Samim time sam
još više osjetila njegov gnjev, jer je trebalo snage da se odmetneš od takvog krvnika ali i cijelog načina
života koji je do tada vodio.

III ČETA

U Cetinju se skupila četa od stotinjak hrabrih junaka odlučnih boriti se i umrijeti za kršćanstvo i slobodu:”
Podiže se četa mala//Na Cetinju Gore Crne.//Malena je, ali hrabra,//U njoj jedva sto junaka//”Krenuli su u
borbu protiv Smail-age i kreću se brzo i tiho :” Stupa četa tiho i gluho//Posred tisijeh, glusijeh tmina.//Ni tko
šapće, ni tko zbori,//Ni tko pjeva, nit se smije://Od sto glasa glasa čuti nije.//” Kad su stigli na rijeku Moraču
sjeli su da se odmore i tu ih je sreo stari svećenik:” Vrijedan sluga vrednjeg gospodara,//Božju joj je pomoć
nazivao.//”. On ih podsjeća na slavnu prošlost i borbu za slobodu njihovih predaka, hrabri ih, potiče na
borbu za svoju vjeru i poziva ih da se pokaju:” Djedi vaši za nj lijevahu krvcu,//Oci vaši za nj lijevahu
krvcu,//Za nj vi isti krvcu prolijevate://Za vas draže u svijetu neima.//” K njima je došao Novica i zamolio
svećenika da ga krsti, kako bi se mogao pridružiti Crnogorcima u borbi protiv Turaka: “Nego kršten, žudim,
krstite me,//Jer ne radit hitro nuka vrijeme.//”.

ANALIZA: Četa od jedva sto junaka krenula je u borbu protiv Smail-age koji je pod sobom imao puno više
vojske. Nije neobično, što smo kroz povijest vidjeli na primjeru bitke kod Termopilskog klanca, da se
hrabrošću i borbom za vlastiti dom može nadoknaditi brojnost. Svakako je vrijedna divljenja hrabrost da se
ode u bitku iz koje se vjerovatno mnogi neće vratiti. Znakovito je da se Novica pokrstio na rijeci Morači
gdje su zarobljeni njegov otac i mladići koje je Smail –aga pogubio. To mi izgleda kao pokajanje i odricanje
od prijašnjeg načina života. U istoj je rijeci Novica oprao svoje grijehe i čist s jasnim ciljem krenuo prema
konačnom iskupljenje

IV HARAČ

Na Gackom polju Turci kupe harač:” // Od istoka haračlije jašu,//Vode golu na repovijeh raju;//” Ljudi
nemaju ni zlato, ni hranu, ni mlade djevojke pa ih haračlije dovode agi. Aga je krenuo prema jednom od
zarobljenika, ali mu se konj spotaknuo i umjesto vlaške glave dohvati Safera koji je vodio zarobljenika i
izbije mu oko. To je za Agu bila velika sramota:” Sramota je takome junaku//Kupit harač, ne skupit
harača,//Džilitnut se, ne pogodit cilja,/7Kamo l' slijepit mješte raje Turke,//Kamo l' da mu zlorad krst se
smije.//” Ljut i posramljen natjera sluge da muče ljude i silom skupe harač:” Bijesan aga, neman
ružna,//"Harač, rajo, harač!" riče,/7"Harač, harač, il još gore biče!"//”. Turci su mučili ljude sve do noći kad
su se povukli u svoje šatore, gdje su se gostili. Crnogorci su se približili logoru:” Stoji četa, osluškuje
glase,//Za razaznat gdje gospodar spava//”. Uznemirani Aga ničim ne može zaokupiti svoje misli , pa naredi
Bauku da mu pjeva uz gusle. On je pjevao o Rizvan-agi s Kosova koji je skupljajući harač također doživio
neuspjeh. Agu to ne utješ, već ga još više razljuti, pa on počne razmišljati o osveti :”// Tko 'e u agu, a ne u
pjevača/7Pogled upro, taj mogaše//Po licu mu poznat jade,//Boli, srdžbe, gnjeve, bijese,//” Uto je u logor
upala četa Crnogoraca. Aga biva ubijen kao i Novica u pokušaju da mrtvom agi odrubi glavu:” Al tko ono
pokraj age leži?//Ter na mrtva mrtav gnjevno reži?//Novica je; ljut ga Hasan smaknu,//Baš gdje junak k
mrtvu skoči lavu,//Izmed Turak' da mu skine glavu.//”. Većina Turaka je poginula, samo ih se nekolicina
uspjela izvući, među njima i Bauk.

ANALIZA Nije mi jasno što je to u čovjeku da može mučiti slabijeg od sebe.Aga je oličenje Tirana,
bezobzirnog i okrutnog osvajača kojem ništa nije sveto. Oholost i zloba svakom tiraninu dođe glave, pa tako
i Smail-agi.Žao mi je što je Novica poginuo, ali ima tu poetske pravde jer se trebao iskupiti za sva zlodjela
koja je pod Agom napravio

V KOB.

Pod Lovćenom živi Turčin koji se pokrstio, a na njemu su odjeća i oružja Smail-age. Turčin se kao lutka
svima klanja i sva slava i bogatstvo Smail-age sada na njemu djeluju jadno:” Čije 'e ovo zlatno
odijelo? //"To 'e odijelo age Čengijića,//Al od sunca ne odsijeva, jadno!"//.

ANALIZA

Smail-agi je najvažnije bilo kako će ga se pamtit. Nadao se da će biti opjevan poput junaka i velikog
vojskovođe. Njegova se veličina svela tek na predmet podsmjeha i šale, a sjećanje na njega je izblijedilo jer
se ljudi sjećaju junaka a ne tiranina. Mislim da je ovo primjerna sudbina njegovim djelima.