TERMODINAMIKA

U Molekularno-kinetičkoj teoriji naučili smo

da porastom temperature sustava raste
kinetička energija čestica sustava, odnosno
unutarnja energija.

Međutim, prema zakonu očuvanja energije,

energija ne može nastati. Dakle, povećanje
temperature sustava ima nekakvu direktnu
vezu s energijom.

S druge strane, za tijelo kojemu se poveća temperatura kažemo da se ugrijalo,

odnosno ono je postalo toplije  povećala mu se toplina.

Dakle, što je onda toplina?

Toplina

TOPLINA je ono nešto što tijelo (sustav) izmjenjuje s okolinom prilikom

promjene temperature. Hlađenjem tijelo predaje toplinu okolini, a zagrijavanjem
tijelo prima toplinu od okoline.

Primanjem topline sustavu raste temperatura, odnosno povećava mu se

unutarnja energija.

Dakle, toplina je oblik energije, tj. dio unutarnje energije koji se prenosi između
(dvaju ili više) sustava s tijela više temperature na tijelo niže temperature.

Oznaka: 𝑄
Mjerna jedinica: [J]
 Koliko topline je potrebno da bi se neko tijelo zagrijalo bitno ovisi o njegovoj
masi. Što je masa veća, to je više molekula koje treba potaknuti na gibanje, pa je
potrebna veća energija kako bi se sve čestice brže gibale i kako bi se sustavu
povećala temperatura.

Također, količina topline koju dovodimo tijelu ovisi o

tome od kakvog je materijala sačinjeno to tijelo.
Npr. lakše je ugrijati metalnu žlicu, nego drvenu kuhaču.

I ne manje važno, velika je razlika grijemo li npr. vodu sobne temperature do

50°C kako bismo se okupali ili do 100°C kako bi voda prokuhala. Za ugrijati vodu
tako da joj se temperatura više promijeni, potrebno je više topline.

Dakle, prijenos topline ovisi o:

a) masi tijela, 𝑚 𝑄~𝑚

b) vrsti materijala od kojeg je tijelo sastavljeno, 𝑐 𝑄~𝑐
c) razlici temperatura tijela, ∆𝑡, u neposrednom dodiru. 𝑄~∆𝑡

𝑸 = 𝒎𝒄∆𝒕

pri čemu je c specifični toplinski kapacitet (odnosno ona količina topline koju
treba dovesti tijelu mase 1 kg da mu se temperatura promijeni za 1 K), i njegovu
vrijednost očitavamo u tablicama (npr. za vodu iznosi 4190 J/kgK).

Primjer: ptice se zimi griju tako što sjede na fontanama –> vodu je teže ohladiti
nego zrak (jer voda ima veći specifični toplinski kapacitet od zraka), pa je voda u
Nije potrebno
prepisati

fontani toplija od okolnog zraka. Iz istog je razloga naša Dalmacija puno toplija
nego npr. Slavonija. U Dalmaciji postoji ogromna količina mora kojoj je teže
promijeniti temperaturu nego zraku, stoga moglo bi se reći da u priobalju more
grije kopno kada se temperatura zraka jako spusti.

Napomena: Budući da je ∆𝑡 = ∆𝑇, u zadacima nije potrebno temperaturu iz °C

pretvarati u K.
𝑄
TOPLINSKI KAPACITET je omjer topline i promjene temperature: 𝐶 = = 𝑚𝑐.
∆𝑡
Zadatak:

Jedna litra vode iz slavine ima temperaturu 15°C. Koliko energije treba dovesti
vodi da joj temperatura poraste do vrelišta?

𝑉 =1𝑙 jer je gustoća vode 1000 kg/m3 𝑚 = 1 kg

𝑡1 = 15°𝐶
∆𝑡 = 100 − 15 = 85°𝐶
Vrelište: 𝑡2 = 100°𝐶

U tablici čitamo: 𝑐 = 4190 J/kgK

𝑄 =?
𝑄 = 𝑚𝑐∆𝑡
𝑄 = 1 ∙ 4190 ∙ 85
𝑸 = 𝟑𝟓𝟔 𝟏𝟓𝟎 𝐉

ZADACI ZA VJEŽBU:

1. Specifični toplinski kapacitet ulja je 2 180 J/kgK. Koliko je topline potrebno

dovesti da se 𝟐 𝒅𝒍 ulja gustoće 900 kg/m3 zagrije za 20 K?
(rj. 7848 J)

2. Komadu bakra mase 3.5 kg i temperature 170°C hlađenjem snizimo

unutarnju energiju za 1.6 ∙ 105 J. Do koje se temperature ohladio komad
bakra, ako je njegov specifični toplinski kapacitet jednak 380 J/kgK? (3.21.)
(rj. 50°C)

3. Kada se komad olova mase 0.2 kg ohladi do 25°C, on preda okolini 10.5 J
topline. Odredi temperaturu olova prije hlađenja (𝑐𝑃𝑏 = 130 J/kgK). (3.24.)
(rj. 25.4°C)