Osnovne tehnike grijanja i hlađenja

Mario Fridl, mag.ing.mech.

Osobine zraka
Zrak je mješavina plinova i ima slijedeći sastav:
• 78 % volumno – dušik
• 21 % volumno – kisik
• 1 % ugljični dioksid, vodik, argon…

Fizikalna svojstva zraka pri tlaku od 101325 Pa i temperaturi 0 °C:

Gustoća ρ = 1,293 kg/m3

Specifična toplina cp =1,298 kJ/m3K
Toplinska provodljivost λ = 0,024 W/mK
Vrelište T = 79,2 K

Temperatura zraka:
Temperatura zraka najviša je pri površini zemlje.
Tlak zraka:
Tlak zraka je na površini zemlje uzrokovan masom zraka i zemaljskom
gravitacijom.

Mjeren je na razini morske površine pri temperaturi od 0 °C i tlaku 101325

Pa.

Na višoj nadmorskoj visini tlak zraka je niži.

Tlak zraka se mijenja ovisno o meteorološkim uvjetima, pri lošem vremenu

tlak je niži, a pri lijepom vremenu tlak je viši.

Gustoća zraka:
Mijenja se ovisno o tlaku zraka, promjenom temperature (topliji zrak je
lakši), te promjenom sadržaja vlage (vlažniji zrak je lakši od sušeg).

Vlažnost zraka
Suhog zraka u prirodi nema. Postoji samo vlažan zrak tj. Zrak s većim ili
manjim postotkom vodene pare, što zovemo vlažnost zraka.
Osobine vode
Voda je jedna od najčešćih tvari na Zemlji i pri uobičajenim uvjetima tlaka i
temperature i u kemijskom čistom stanju je tekućina (kapljevina) bez boje,
mirisa i okusa.

Gustoća 1000 kg/m3

Specifična toplina (20O C) 4,18 kJ/kg K
Koeficijent prijenosa topline 350-600 W/m2 K
Vrelište (pO =1013,25 hPa) 373 K(100O C)
Ugodnost i toplinska ugodnost
Ugodnost je svijest jedne ili više osoba o ugodnoj okolici i njezino je
postizanje osnovni zadatak svakog ustava grijanja, ventilacije i
klimatizacije.

Toplinska ugodnost je određena s nekoliko osnovnih čimbenika:

• Temperaturom zraka u prostoriji
• Srednjom temperaturom ploha prostorije
• Kvalitetom zraka u prostoriji
• Vlažnošću zraka u prostoriji
• Brzinom zraka u prostoriji
• Razinom buke u prostoriji
• Namjenom prostorije
• Odjećom osoba koje borave u prostoriji.

Svaki od tih čimbenika vezan je uz barem jedan od tri pojma iz čijeg

međudjelovanja proizlazi pojam ugodnosti:
• Osobu
• Prostoriju
• Sustav grijanja (ventilacija ili klimatizacija)
Osnovni fizikalni i tehnički pojmovi
1. Temperatura
Fizikalna veličina koja izražava toplinsko stanje neke tvari.

-273,15 0 °C
𝑇
  [ 𝐾 ] =𝑡 [ ℃ ] +273,15
0 273,15 K

Mjerna jedinica je K (kelvin) odnosno °C (stupanj celsiusov)

Instrumenti za mjerenje temperature su:

• Toplomjeri
• Termometri (tekući termometri, bimetalni termometri, otporni termometri)
U Europi se za mjerenje relativnih temperatura (t) upotrebljava Celsiusova
skala ( OC), čije je ishodište točka ledišta ( 0 OC) i vrelište ( 100 OC) vode
pri normalnom atmosferskom tlaku po = 101 325 Pa (1013,25 hPa).

U Engleskoj i SAD upotrebljava se Fahrenheitova (farenhajtova) skala

(O F), gdje je ledište vode na + 32O F, a vrelište vode na +212O F.

U međunarodnom sustavu mjera (SI) uvedena je temperaturna skala po

Kelvinu, jer je mjerenje temperature u stupnjevima Kelvina najpouzdanije,
budući da se mjeri od apsolutne nule i to u pozitivnim stupnjevima.
2. Tlak
Tlak nastaje djelovanjem sile F (N) na površinu A (m2)

F
p   N/m 2 
A
Mjerna jedinica je N/m2 odnosno Pa (pascal).

1 N/m2 = 1 Pa
1 bar = 105 Pa = 102 kPa = 0,1 Mpa
U tehnici se vrlo često kod mjerenja rabi jedinica bar.

Instrumenti za mjerenje tlaka:

• Barometri - za mjerenje atmosferskog ili barometarskog tlaka.
• Manometri - za mjerenje predtlaka.
• Vakuumetri - za mjerenje podtlaka
• Diferencijalni manometri- za mjerenje razlike tlaka.
3. Obujam (volumen)
Obujam ili volumen je dio prostora koji zauzima čvrsta tvar, kapljevina ili
plin.
Mjerna jedinica je m3 .

Volumni protok nazivamo strujanje određenog obujma nekog medija (plin,

kapljevina, para) pri stalnoj brzini protoka kroz poprečni presjek u jedinici
vremena.
Mjerna jedinica je m3/s.

Qv  A  v  m3 /s 

Gdje je:
Qv [m3/s] – volumni protok
A [m2] – površina poprečnog presjeka kanala, cijevi ili otvora
v [m/s]- brzina strujanja
4. Toplina
Toplina je energija gibanja molekula i atoma unutar neke krute tvari,
kapljevine ili plina.

Jedinica mjere je 1 J (joule - đul).

1 joule je jednak radu što ga obavi sila 1 N na putu 1 m.

Za prijenos topline vrijedi:

Q  m  c  t2  t1   J 

Gdje je:
Q [J] – toplina izmijenjena u procesu zagrijavanja ili hlađenja
m [kg] – masa tijela
c [J/kgK]– specifični toplinski kapacitet
( t2 – t1 ) [ OC,K] – razlika temperatura prije procesa zagrijavanja ili
hlađenja i nakon njega
Toplina se može pretvoriti u mehaničku radnju, a mehanička radnja može
se pretvoriti u toplinu.

Specifični toplinski kapacitet ili specifična toplina je količina topline koja je

potrebna da se 1kg mase određene tvari povisi temperatura za 1K.

Mjerna jedinica je J/kgK.

Voda ima vrlo visok toplinski kapacitet, što znači da može akumulirati
veliku količinu toplinske energije, pa se to njeno svojstvo koristi za prijenos
topline u sustavima toplovodnih grijanja.
Specifični toplinski kapacitet nekih tvari:
Tvar c [J/kgK]
Metalni materijali (pri 20O C)
Aluminij 896
Bakar 419
Cink 385
Čelik ( s 0,2% C) 460
Krom-nikal čelik 477
Željezo 465
Voda
Led 2005
Voda 4182
Vodena para pri 100 OC 2032
Građevinski materijali
Beton 880
Porculan 800
Staklo 840
Plinovi (pri 0 OC i 101325 Pa) cp cv
Metan 2156 1632
Dušik 1039 742
Kisik 915 655
Ugljični dioksid 816 627
Zrak 1010 723
5. Djelovanje topline na tijela

Dovođenjem ili odvođenjem topline (grijanjem ili hlađenjem) primijetiti

ćemo niz promjena koje se ovisno o agregatnom stanju, geometrijskom
obliku i drugim fizikalnim svojstvima odražavaju kao: promjene obujma,
duljine, gustoće, isparavanja itd.

Plinovi i kapljevine rastežu se po cijelom volumenu, dok se rastezanje

čvrstih tvari može promatrati kao dužinsko, površinsko i volumno.

5.1.Dužinsko ili linearno rastezanje (produljenje ili skraćenje) krutih tijela

Produljenje (dilatacija) nekog tijela početne duljine l1 pri povišenju

temperature sa t1 na t2 računa se prema izrazu:

l  l1   (t2  t1 )  m 

 - koeficijent linearno rastezanja je povećanje duljine tijela (1m) pri

porastu temperature za 1 C.
Tablična veličina :

Linearni koeficijent rastezanja [K-1] za neka kruta tijela

aluminij 0,0000238

bakar 0,0000165

bronca 0,0000180

čelik 0,0000123

sivi lijev 0,0000104

mjed 0,0000184

olovo 0,0000292
5.2. Prostorno rastezanje (ekspanzija)

Krutim tijelima i tekućinama povećanjem temperature uglavnom se

povećava obujam, a hlađenjem smanjuje.

Povećanje obujma od početnog stanja (V1 ) pri temperaturi (t 1) na konačni

volumen (V2 ) pri temperaturi (t 2) iznosi:

V  V1   (t2  t1 )  m3 

ß - koeficijent volumnog rastezanja nekih čvrstih tvari, vode i nekih

važnijih tekućina pri atmosferskom tlaku 101325 Pa
Tablična veličina :

Koeficijent volumnog širenja ß[K-1] pri temperaturi 20O C

aluminij 0,07200
bakar 0,05100
čelik 0,03600
lijevano željezo 0,03300
voda 0 00018
alkohol 0,00109
benzin 0,00116
lož ulje 0,00701
transformatorsko ulje 0,00690
živa 0,000181
6. Prenošenje topline
Toplina može prirodnim načinom prelaziti sa višeg nivoa na niži, s toplijeg
na hladnije tijelo, na tri osnovna načina:

• Vođenjem ili kondukcijom kroz čvrste tvari

• Strujanjem ili konvekcijom kroz plinovite i kapljevite tvari
• Zračenjem ili radijacijom bez posredne tvari jer se prijenos topline
temelji na elektromagnetskom načelu
Toplina se vrlo često prenosi istovremeno na sva tri načina.

Za sve načine prijelaza topline vrijede pravila:

• toplina može prelaziti samo s mjesta ili tijela s višom temperaturom na

mjesto ili tijelo s nižom temperaturom
• prijelaz topline će trajati toliko dugo dok se temperature ne izjednače.

To stanje nazivamo stanje toplinske ravnoteže

6.1 Vođenje topline ili kondukcija

Toplina se prenosi s jedne čestice krute tvari na drugu unutar čvrstog tijela,
npr. s jedne strane stijenke ložišta na drugu stranu.

Provođenje topline kroz ravan zid (stijenku) homogenog sastava i

paralelnih vanjskih površina računamo iz izraza:


Q  A  t 2  t1   W


pri čemu su:

A [m2] – površina zida kroz koji struji toplina

l [W/m O C] – koeficijent toplinske provodljivosti materijala
d [m] – debljina zida
(t2 – t1) – razlika temperatura
Koeficijent toplinske vodljivosti nekih materijala:
materijal l [W/mK]
Metalni materijali (pri 20 C)
O

Aluminij 221
Bakar 372
Cink 113
Čelik ( s 0,2% C) 50
Krom-nikal čelik 20
Željezo 67
Voda
Led
2,2
Voda 0,598
Vodena para pri 100 OC 0,681
Građevinski materijali
Beton 0,3 – 1,5
Opeka 0,25 – 0,55
Staklo 0, 81
Izolacijski materijali
Mineralna vuna 0,045
Pjenasti materijali (r = 15 kg/m )3 0,035
Pluto 0,08 – 0,13
Staklena vuna 0,04
6.2 Strujanje topline ili konvekcija

Strujanje topline ili konvekcija je način izmjene topline između stijenke

čvrstih tvari i plinova ili kapljevina u gibanju npr. Između zraka i zida.

Količinu topline koju smo provođenjem prenijeli računamo iz izraza:

Q  A   t2  t1   W
pri čemu su:

a [W/m2 O C] – koeficijent prijenosa topline

d [m] – debljina zida
(t2 – t1) – razlika temperatura
Koeficijent prijenosa topline nekih materijala:

Materijal i vrsta kretanja a [W/m2 K]

zrak
Zrak u mirovanju do v=0,05 m/s 4,7
Zrak pri brzini do v=0,15 m/s 9,3 – 11,6
Zrak na zidovima i prozorima –zatvorene prostorije 8
Zrak na površinama prozora – vanjski zid 12
Zrak na vanjskim površinama zidova i krovova 23
Voda u spremnicima i kotlovima
Bez vrijenja i miješanja 350 – 600
Pri termičkoj cirkulaciji ali da ne vrije 700 – 1000
6.3 Prijenos topline zračenjem ili radijacijom

Zračenje je izmjena topline bez materijalnog posrednika, u obliku toplinskih

zraka, odnosno elektromagnetskih valova, što se može odvijati i u
vakuumu ( Sunce grije Zemlju).
7. Prolaz topline

U praksi je rijedak slučaj da se toplina prenosi samo jednim načinom.

Obično se prenosi istodobno najmanje na dva, a često i na sva tri načina.

Prijenos topline između tekućina, para i plinova, kad su razdvojeni čvrstom

stjenkom, nazivamo prolazom topline.

Količina topline koja prođe kroz stijenku računamo iz izraza:

Q  A k  t2  t1   W
pri čemu su:

Q [W] – količina topline koja prođe kroz stijenku

A [m2] – površina zida kroz koji struji toplina
k [W/m2 O C] – koeficijent prolaza topline
(t2 – t1) – razlika temperatura
Koeficijent prolaza topline može se za svaki primjer izračunati iz izraza:

1  W 
k  m 2 K 
1  1
 
1  2

pri čemu su:

k [W/m2 O C] – koeficijent prolaza topline

a1 , a2 [W/m2 O C] – koeficijenti prijenosa topline na unutarnjoj,
odnosno vanjskoj strani stijenke
d [m] – debljina stijenke
l [W/m O C] – koeficijent toplinske provodljivosti materijala
Plinska goriva
Plinovi se najbolje mogu opisati kao jedna od pojavnosti (agregatnog
stanja) tvari u prirodi.

U plinska se goriva ubrajaju plinovi i plinske smjese čijim izgaranjem

nastaje toplina, a najčešće se koriste u proizvodnji električne i toplinske
energije, sustavima grijanja i pripreme potrošne tople vode te u motorima s
unutarnjim izgaranjem za pogon vozila.
Važnija plinska goriva
PRIRODNI PLIN
Najvažnije plinsko gorivo, jedan od najvažnijih energenata.

Neotrovan je, bez boje, okusa i mirisa.

Lakši je od zraka i izgara plavim plamenom.

UKAPLJENI NAFTNI PLIN (LPG)

Pri normalnim uvjetima je plinovit i teži je od zraka.

Proizvodi se iz nafte.

Prikladan je za prijevoz, skladištenje i primjenu jer se prevozi u

kapljevitom, a koristi u plinovitom stanju.

Najčešće se koristi u kućanstvima, kao gorivo u sustavima grijanja i

pripreme potrošne tople vode te za pripremu hrane, te pogon motornih
vozila.

Neotrovan je, bez boje i mirisa

BIO PLIN
Ubraja se u alternativne ili obnovljive izvore energije i tek u
posljednjem desetljeću sve više dobija na značenju, a njegova se veća
primjena očekuje u bliskoj budućnosti.

Nastaje procesima biološke razgradnje tvari životinjskog i biljnog

podrijetla
Podjela plinovoda
Plinovodi su osnovni dijelovi plinskog energetskog sustava.

Njihova je zadaća dovođenje plina iz izvoza ili proizvodnih postrojenja do

mjesta potrošnje.

Međusobno povezani plinovodi opskrbljeni potrebnom opremom i

uređajima koji na većem i manjem prostoru čine funkcionalnu cjelinu čine
plinovodnu ili plinsku mrežu.
Plinovodi se prema namjeni dijele na:
• MAGISTRALNE
visokotlačne plinovode za prijenos plina od izvora do velikih
potrošača
• RAZVODNE

Prema najvećem radnom tlaku plinovodi mogu biti:

• Niskotlačni (do 0.1 bar)
• Srednjotlačni (0,1 – 4 bar)
• Visokotlačni (4 – 100 bar)

Prema mjestu polaganja, plinovodi mogu biti:

• Podzemni
• Nadzemni
• Podvodni
Materijal za izradu plinovoda
Za izgradnju plinovoda, ovisno o uvjetima primjene, najviše se koriste cijevi
od čelika, polietilena visoke gustoće (PE-HD) i bakra.
Polaganje plinovoda u zemlju
Plinovodi se na kopnu uglavnom polažu podzemno, dok je nadzemno
polaganje rijedak slučaj.

Plinovodi koji se polažu u zemlju postavljaju se na dubinu ispod granice

smrzavanja tla.

Određena dubina polaganja nužna je iz sigurnosnih razloga.

Najčešća prosječna dubina postavljanja plinovoda mjereno od gornjeg

ruba cijevi iznosi:

• Za magistralne visokotlačne plinovode 0,8 – 1,5 m

• Za visokotlačne i srednjotlačne plinovode 0,8 – 1,5 m
• Za nisko tlačne plinovode 0,8 – 1,3 m
• Za kućne priključke 0,8 – 1 m

Dubina polaganja polietilenskih cijevi ne bi smjela prijeći 2 m.

Dubina polaganja plinovoda može biti manja ali samo na kraćim dionicama
uz odgovarajuću zaštitu.
Prijelazi ispod željezničkih pruga, važnijih cesta i prolazi kroz zidove izvode
se bušenjem i umetanjem plinovoda, odnosno plinske cijevi u zaštitnu
cijev, pri čemu međuprostor treba zabrtviti.

Plinovodi se u pravili polažu u rov, na pripremljenu posteljicu od finog

pijeska, najmanje debljine od 5 cm do 10 cm.

Zbog mogućnosti pojave kondenzata, u najnižim točkama u plinovod treba

ugraditi posude za sakupljanje kondenzata.

Nakon polaganja plinovod se zatrpava slojem finog pijeska ili čiste zemlje
najmanje debljine iznad vrha cijevi 10 cm.

Daljnje zatrpavanje izvodi se u slojevima od 30 cm uz propisno nabijanje.

Spajanje cijevi plinovoda od čelika u pravilu se izvodi zavarivanjem.

Svi zavareni spojevi ispituju se vizualno, a radi provjere strukture

rendgenski ili radiografski.
Plinovodi od lijevanoželjeznih cijevi s kolčakom u pravili se brtve lanenim
užetom ili konopljem.

Spajanje cijevi plinovoda od polietilena visoke gustoće izvodi se:

• Pomoću topline
• Prirubnicama
• Pomoću kompresijskih spojnica
Nadzemni plinovodi
Nadzemno se plinovodi polažu u tvornicama, industrijskim postrojenjima i
slično, što je jednostavnije za polaganje i održavanje.

Nadzemni plinovodi mogu se izvoditi pri prijelazu preko rijeka i vodotoka

po vlastitim mosnim konstrukcijama.

Nadzemni plinovodi u pravilu moraju biti oličeni s dva sloja temeljne i dva
sloja uljane boje, a često se zaštićuju i toplinskom izolacijom.

U pravilu se izvode od čeličnih cijevi.

Pitanja za ponavljanje
1. Objasni osobine zraka!
2. Gdje je temperatura zraka najveća?
3. Objasni osobine vode te koliko iznosi gustoća!
4. Što je ugodnost i čime je određena toplinska ugodnost?
5. Što je temperatura, čime je mjerimo? (oznaka,mjerna jedinica)
6. Što je tlak, čime ga mjerimo? (formula, mjerna jedinica)
7. Što je obujam? (oznaka, mjerna jedinica)
8. Što je toplina? (formula, mjerna jedinica)
9. Objasni prijenos topline te na koje načine se prenosi toplina!
10. Objasni dužinsko ili linearno rastezanje! (formula, zašto dolazi do
rastezanja te o čem ovisi)
11. Opiši prirodni plin!
12. Opiši ukapljeni naftni plin! (iz čega ga dobivamo, gdje ga koristimo)
13. Što su plinovodi te od kojih materijala ih izrađujemo?
14. Kako se postavljaju plinovodi te opiši?

Pismena provjera znanja – 20.10.2019.