Centralno grijanje s toplom vodom

Mario Fridl, mag.ing.mech.

Povijest grijanja
Još od prapovijesti, kada je čovjek naučio paliti vatru, počeo se njome
koristiti u hladnim vremenima kako bi se grijao.

Najstariji oblik grijanja jest grijanje drvima.

Međutim, veliki nedostatak takvog načina grijanja je zadimljenost cijele

prostorije.

Način grijanja se s vremenom usavršavao pa se postupno prešlo na

grijanje pomoću drvenog ugljena smještenog u metalne posude.
Posude su izrađivane od bakra, mjedi bronce.

Takav se način grijanja dodatno usavršavao

gradnjom zidanih peći od kamena ili keramičkih
pločica koje se još i danas upotrebljavaju.
Grijanje parom započelo je 1745. godine u Engleskoj.
Grijanje toplom vodom izumio je Francuz Bonnemain 1777. godine.

Grijanje vrelom vodom (temperatura

vode iznad 100 °C), tzv. vrelovodno
grijanje, izumio je Perkins.

Bio je to zatvoreni sustav s vrlo

visokim tlakovima (do 200 bara) koji
se isključivo primjenjivao u industriji.

Nova rješenja u tehnici grijanja

dolaze u vrijeme većeg naseljavanja
gradova. (konvektori, kaloriferi…)
Vrste i podjela grijanja
Tijekom jeseni, zime i proljeća (od 1. listopada do 1. svibnja), kako bismo
postigli uvjete za ugodan boravak, potrebno je osigurati zagrijavanje
prostorija, kako bismo postigli parametre ugodnosti
(temperaturu od 18 do 22 °C, vlažnost zraka iznad 30% i manju od 65%).

Tijekom zimskog i jesenskog perioda, zagrijavanje prostorije moguće je

postići na tri moguća načina:
1. mjestimično ili lokalno
2. centralnim grijanjem,
3. centralnim daljinskim grijanjem.
1. Mjestimično i lokalno grijanje

Kod mjestimičnog ili lokalnog grijanja toplina se proizvodi u posebnim

ložištima, odvojeno za svaku prostoriju.

Mjestimično grijanje je grijanje različitim pećima na kruta, kapljevita i

plinovita goriva, ili grijanje električnom strujom.
2. Centralno grijanje

Centralno grijanje je vrsta grijanja kod kojeg se toplina proizvodi u

kotlovnicama te se pomoću prijenosnika topline (vode, pare ili zraka)
dovodi u pojedine prostorije.

Za zagrijavanje mogu poslužiti kruta, kapljevita ili plinovita goriva i

električna struja.
3. Centralno grijanje na daljinu

Kod centralnih grijanja na daljinu toplina se proizvodi u centralnoj kotlovnici

istodobno za nekoliko zgrada, cijelo naselje ili nekoliko naselja.
Prednosti centralnih sustava grijanja:

1. Jednoliko zagrijavanje svih glavnih i sporednih prostorija

2. Smještaj grijaćih tijela postaviti na najpovoljnija mjesta (uz vrata ili
ispod prozora)
3. Lakše održavanje (čistoća prostorije)
4. Jednostavna ručna i automatska regulacija zagrijavanja prostorija
5. Minimalna opasnosti od požara
6. Minimalno zagađivanje zraka
7. Veća ekonomičnost pogona
8. Grijaća tijela zauzimaju mali prostor
9. Zagrijavanje može trajati neprekidno i to bez većih promjena u
temperaturi
10. Pogodna za zagrijavanje većih prostorija
Nedostaci centralnih sustava grijanja:

1. Opasnost od smrzavanja
2. Tromi su ako se radi o sustavima s velikom količinom vode (potrebno
više vremena za postizanje željene temperature)
3. Kod popuštanja na instalacijama postoji mogućnost poplave
stambenog prostora
Dijelovi sustava centralnih grijanja
U sastavne dijelove sustava centralnog grijanja ubrajamo :

1. Izvore topline (kotlovi)

2. Plamenike
3. Crpke
4. Sigurnosno-regulacijsku opremu
5. Ekspanzijske posude
6. Armaturu
7. Grijaća tijela
8. Razvodnu mrežu
9. Kompenzacijski elementi
10. Dimnjak
1. Kotlovi
Kotlovi su uređaji u kojima izgara gorivo (kruto, kapljevito, ili plinovito) i
time nastaje toplina kojom se zagrijava radni medij (voda, zrak ili ulje) za
prijenos topline do grijaćih tijela.

Podjela kotlova:
a) prema vrsti materijala od kojeg se izrađuju
• lijevano – željezni
• čelični kotlovi
• kotlovi s kombiniranim materijalima

b) prema mjestu za postavljanje

• podni kotlovi
• zidni kotlovi

c) prema vrsti goriva

• kotlovi na kruto gorivo
• kotlovi na kapljevito gorivo
• kotlovi na plinovito gorivo
• električni kotlovi
• solarni kotlovi
d) prema iskorištenju toplinske energije
• standardni kotlovi
• nisko temperaturni kotlovi
• kondenzacijski kotlovi

e) prema snazi
• mali kotlovi 5 – 50 kW
• srednji kotlovi 50 – 200 kW
• veliki kotlovi > 200 kW
Dijelovi kotla
Plinovi nastali izgaranjem goriva i struje kroz kotao nazivaju se ogrjevni
plinovi.

Plinovi koji napuštaju kotao kroz dimnjak izlaze van nazivaju se dimni
plinovi.

Toplinska snaga kotla je ona veličina topline koju kotao daje u jedinici
vremena.
Toplinska snaga mjeri se u kW i MW.

Toplinsko opterećenje kotla je ona količina topline koja se putem goriva i

zraka dovede u ložište.

Omjer između toplinske snage i toplinskog opterećenja je stupanj

iskorištenja kotla
Oznaka - η (eta)
Mjeri se u %.
Na natpisnoj pločici kotla nalaze se sljedeći podaci:
• naziv potrošača, sjedište i registarski znak
• naziv kotla
• tvornički broj i godina proizvodnje
• nazivna toplinska snaga i stupanj iskorištenja

Neki od proizvođača kotlova su Strebel, Buderus, Centormetal, Bosh,

Vaillant, Ariston, Roc.
Konstrukcije kotlova:

a) Toplovodni kotlovi – za temperaturu vode do najviše 90 °C i do 110 °C

b) Niskotlačni parni kotlovi – za proizvodnju pare do 0,5 bara
c) Električni kotlovi
d) Vrelouljni kotlovi – za temperaturu ulja do 320 °C
a) Toplovodni kotlovi

Potpuno su ispunjeni vodom (cijeli sustav).

Odvod zagrijane vode u sustav centralnog grijanja uvijek je s gornje

strane, a dovod ohlađene vode iz sustava je s donje strane.

Voda kroz kotao protječe i postupno se zagrijava.

b) Parni kotlovi

Ispunjeni su vodom samo djelomično, oko 2/3 ukupnog volumena, a

ostatak je prostora iznad vode ispunjen proizvedenom parom pod
tlakom višim od atmosferskog.
c) Električni kotlovi

Najčešće se upotrebljavaju za grijanje u toplovodnim sustavima

centralnih grijanja.

Voda se grije električnom strujom normalnog napona 220 V pomoću

električnih grijača koju su ugrađeni u kotao.

Prednost ovih kotlova je u tome što im nije potreban dimnjak pa se

mogu smjestiti u bilo kom prostoru.

d) Vrelouljni kotlovi

Pune se specijalnim uljem, a upotrebljavaju se u industriji za prijenos

topline pri visokoj temperaturi.
2. Plamenici
Plamenik je sastavni dio kotla predviđen za loženje loživim uljem i plinom.

Njegov je zadatak dovesti gorivo u ložište i omogućiti paljenje goriva te

regulaciju dotoka goriva po potrebi.

Materijal za izradu plamenika su lijevano željezo i čelik.

Plamenik za
kapljevita
goriva
Plamenik za
plinovita
goriva
Plamenik
kombi bojlera
3. Crpke (pumpe)
Crpke koje se ugrađuju u sustave grijanja su centrifugalno – cirkulacijske
crpke s elektromotornim pogonom.

Zadatak crpki je transportirati toplu vodu od kotla do grijaćih tijela

(radijatora), a ohlađenu vodu vratiti od grijaćih tijela do kotla.

Crpka pri cirkulaciji vode mora svladavati otpore strujanja koji postoje u
cijevnoj mreži i armaturama.
Na kućištu crpke mora postojati:

• oznaka nazivnog promjera DN

• smjer protoka
• nazivni tlak
• proizvođač
• minimalni i maksimalni obujamni protok
• broj okretaja
• snaga
• stupanj djelovanja
• visina dizanja

Kod kućnih instalacija brzina vode u glavnoj razvodnoj cijevi kreće se od

0,3 do 1,5 m/s.

Nazivni promjeri kod crpki su standardizirani prema promjerima cijevi.

Ispred i iza crpke uvijek je potrebno predvidjeti zaporne ventile kako bi se

crpka po potrebi mogla demontirati.
Neki
  od proizvođača crpki su ČRPALKE i GRUNDFOS.

Crpke u sustavima centralnog grijanja su snage od 10 W – 2500 W, visine

dizanja do 12 m, a dobave do 100 .
Tlak cirkulacijske crpke

Na visinu otpora najviše utječu brzina strujanja vode i promjer cjevovoda.

Kod većih brzina vode promjer cjevovoda može biti što manji, što
pojeftinjuje izvedbu, no rastu otpori, radni tlak crpke i potrošnja pogonske
električne energije.

Ako su brzine vode manje promjer cjevovoda mora biti što veći što
poskupljuje izvedbu, no radni tlak je niži i troškovi su manji za pogonsku
električnu energiju.
Odabir i ugradnja cirkulacijskih crpki

Za odabir radnog tlaka crpke važan je otpor najnepovoljnijeg cirkulacijskog

kruga.

To je obično najduži i najopterećeniji krug.

Za cirkulaciju vode uvijek se ugrađuju najmanje dvije crpke (male kućne

instalacije su izuzetak) : jedna radna i jedna pričuvna.

Ako je sustav izveden s više regulacijskih krugova tada svaki cirkulacijski

krug dobiva barem po jednu cirkulacijsku crpku.

Na usisnoj strani je preporučljivo ugraditi hvatač nečistoća koji zadržava

tvrde tvari.

Ispred i iza crpke potrebno je ugraditi manometre.

Manje crpke se ugrađuju neposredno u cjevovod bez posebnih nosača, a
one veće na posebne konzole.

Smjer protoka vode mora se podudarati sa smjerom strelice na kućištu

crpke.

Crpke se mogu staviti u rad kad je crpka napunjena vodom i odrzraćena.

4. Sigurnosna i regulacijska oprema
U sigurnosnu opremu toplovodnih sustava ubrajamo sve dijelove čija je
zadaća spriječiti prekoračenje temperature ili tlaka.

Zadatak regulacijske opreme je osiguravanje pouzdanosti i ekonomičnosti

pogona.
Kod zatvorenih sustava u sigurnosnu opremu se ubrajaju:
• Sigurnosni ventili – kontrolira pdop
• Graničnik tlaka
• Graničnik temperature – kontrolira tdop
• Pokazivač nivoa vode u sustavu
• Zatvorena ekspanzijska posuda (ZEP)
• Membranska ekspanzijska posuda (MEP)

Kod otvorenih sustava u sigurnosnu opremu se ubrajaju:

• Otvorena ekspanzijska posuda (OEP)
• Sigurnosno – polazni vod (SPV) i Sigurnosno – povratni vod (SPV)

U regulacijsku opremu se ubrajaju

• Elementi koji nadziru pogonske parametre (t,p i količinu vode)
• Elementi za regulaciju radnog tlaka i radne temperature.

Termometri u sustavu pokazuju radnu temperaturu

Manometri u sustavu pokazuju vrijednost radnog pretlaka
5. Ekspanzijske posude
Ekspanzijska posuda (EP) je jedan od sigurnosnih elemenata sustava
centralnog grijanja.

Zadatak joj je omogućiti širenje cjelokupne količine toplog medija koji se

nalazi u sustavu, uz minimalno povišenje tlaka.

Do širenja toplinskog medija (vode) dolazi zbog njegova zagrijavanja.

Ekspanzijske posude preuzimaju višak medija nastao zagrijavanjem, a isto

tako one nadomještaju manjak vode u sustavu.

Ekspanzijske posude osiguravaju i minimalni potrebni tlak u sustavu te

sprječavaju prekoračenje najveće vrijednosti tlaka u sustavu, što osigurava
i sigurnosni ventil.
Ekspanzijske posude mogu biti:
• Otvorenog tipa (OEP)
• Zatvorenog tipa (ZEP)

Zatvorene ekspanzijske posude postoje u dvije izvedbe:

• Sa stalnim tlakom (stalnotlačne)
• S promjenjivim tlakom (membranske)

Stalnotlačne ekspanzijske posude koriste se kod velikih sustava grijanja.

Kod manjih sustava grijanja (stanovi, obiteljske kuće) koriste se

membranske ekspanzijske posude.

Mogu biti kvadratnog i ovalnog oblika.

EP su standardiziranje i one se danas nabavljaju kao gotov proizvod.

Membranska ekspanzijska posuda

a) Stanje pri isporuci

b) Stanje nakon punjenja vode u sustavu
c) Stanje pri najvećem rastezanju vode
Sustav s zatvorenom ekspanzijskom posudom
Ako je sustav izveden kao zatvoren, ZEP, postavlja se bilo gdje u
kotlovnici.
Sustav s otvorenom ekspanzijskom posudom
Ako je sustav izveden kao otvoren, OEP, postavlja se na najvišem mjestu
u instalaciji.
6. Armatura
Zadatak armature u sustavima grijanje je zatvaranje i otvaranje protoka, te
punjenje i pražnjenje sustava.

Ugrađuju se različiti ventili, zasuni i slavine, pri čemu treba paziti na

strelicu koja pokazuje smjer protoka.

Slavine
Služe za pražnjenje i punjenje kotla te se ugrađuju na najnižim mjestima
instalacije.
Hvatač nečistoća
Ugrađuju se ispred regulacijskih ventila i crpki.

Ventili i zasuni
Služe za zatvaranje protoka u cijevima
Ventili i zaklopci
Služe za sprječavanje povratnog strujanja tvari

Navedena armatura izrađuje se od mjedi, sivog lijeva i drugih kvalitetnih

materijala.
7. Grijaća tijela
Grijaća tijela su dijelovi sustava grijanja čiji je zadatak prijenos topline s
grijaćeg medija na zrak u prostoriji.
Najpoznatija grijaća tijela su:

1. Radijatori
2. Konvektori
3. Kaloriferi
1. Radijatori

Radijatori su grijaća tijela koja toplinu uglavnom predaju konvekcijom

(strujanjem), a manje radijacijom (zračenjem).
Radijatori mogu biti:
a) Člankasti ili rebrasti
b) Pločasti
c) Cijevni

Ugrađuju se ispod prozora te pored vrata.

(tu nastaju najveći gubici topline)
a) Člankasti radijatori

Radijatori se sastoje od većeg broja članaka iste veličine poredanih jedan

pored drugog i na taj način čine ogrjevne površine raznih veličina.

Materijal izrade: lijevani aluminij, sivi lijev (SL) ili čelik

Prednost im je dug vijek trajanja (otporni na koroziju) dok je nedostatak

otežano čišćenje i cijena (skuplji od pločastih).

Aluminijski radijator Radijatori od sivog lijeva (guseni)

Člankasti radijator je sastavljen od dva ili više članaka.

Koliko članaka ima radijator ovisi o tome:

• Koliki je volumen prostorije
• Za što je namijenjena.

Spajanje članaka u jednu cjelinu obavlja se pomoću radijatorskih spojnica

s lijevim i desnim navojem pa se radijatori mogu po potrebi skratiti ili
produljiti.
b) Pločasti radijatori

Materijal od kojih se izrađuju je čelični lim.

Glavna prednost im je manja dubina, jednostavnije čišćenje i manja cijena.

Sastoje se od konvektorskih limova.

To su vertikalni limovi od čelika ili aluminija i postavljeni su na jednoj strani

ploče.
c) Cijevni radijatori

Radijatori jednostavne konstrukcije izrađeni od glatkih cijevi.

Upotrebljavaju se uglavnom za grijanje kupatila i hodnika.

Proizvođači radijatora u katalogu navode:
• vrijednost toplinskog učinka 1 članka ili cijelog radijatora
• dimenzije radijatora
• širinu, visinu
• obujam vode u članku odnosno obujam radijatora.

To znači da je svaki radijator standardiziran.

Radijatori se izrađuju od:

• sivog lijeva (gus),
• valjanog čelika,
• aluminija, itd.

Radijatori od sivog lijeva (člankasti) se sporo zagriju, no potrebno im je

više vremena kako bi se ohladili, možemo ih vidjeti u starijim zgradama.

Radijatori od čelika (pločasti) se najviše primjenjuju zbog dizajna i cijene.

Danas su najviše u upotrebi aluminijski (člankasti) radijatori.

Dosta su izdržljivi i ekonomični, te su otporni na koroziju.
Brzo se zagriju, no brzo se i ohlade.
Pribor za spajanje i ovjes radijatora

1. Redukcija
2. Čep
3. Konzola
4. Nosač
5. Distančnik
6. Nosač
7. Konzola
8. Nogica
9. Brtva
10.spojnica

Radijatori se pretežito postavljaju na zid pomoću konzole.

Mogu se postavljati na pod kao samostojeće grijaće tijelo pomoću nogica.

Konvektori

Konvektori su grijaća tijela koja toplinu potpuno odaju konvekcijom

(strujanjanjem)

Mogu se postavljati:
• Uza zid ispod prozora
• U zidna udubljenja
• Iza namještaja
• Ispod klupe za sjedenje
• Ispod staklenih površina

Sastoje se od jednog ili više izmjenjivača topline u obliku cijevi na koju su

ugrađene gusto raspoređene lamele za izmjenu topline.

Izmjena može biti prirodna i prisilna.

Konvektori mogu biti :
• bakreno aluminijski (cijevi od bakra, a lamela od aluminija)
• čelični (cijevi i lamele od čelika)
Konvektori se danas mogu koristiti u razne svrhe: od obiteljskih kuća do
poslovnih zgrada.

Nezamjenjivi su svuda gdje postoje velike ostakljene plohe npr. u izlozima

raznih trgovina, salonima automobila, bazenima…

U odnosu na radijatore, imaju i nekoliko nedostataka, među kojima su

najveći složena izvedba i ugradnja, otežano održavanje i čišćenje,
odnosno razmjerno niža higijenska razine uporabe.

Odabiru se s obzirom na dimenzije (gradbenu visinu i dubinu) i učinak koji

se izražava po duljini.
Kaloriferi

Kaloriferi su grijaća tijela s ventilatorom.

Mogu biti različitih konstrukcija, a među najpoznatijim su zidni

i stropni

Kod normalnih izvedbi koriste zrak iz prostorije koji usisavaju

te ga zagrijavaju te ponovo vraćaju u prostoriju. (mogu
usisavati i vanjski zrak)

Imaju veliki toplinski učinak, pa su pogodni za zagrijavanje

industrijskih postrojenja i skladišta.

Ova grijaća tijela se upotrebljavaju za one prostore koji se

povremeno zagrijavaju.
8. Cijevna mreža
Cijevna mreža služi za prijenos ogrjevnog medija od kotla do grijaćih tijela.

Izrađuje se od:
• čelika
• bakra
• polimernih materijala.
Čelične cijevi

Upotrebljavaju se za sve ogrjevne medije, za

najviše temperature i tlakove.

Spajaju se navojno i zavarivanjem.

Za sustave centralnog grijanja upotrebljavaju

se cijevi standardnih promjera.

DN (mm) 6 8 10 15 20 25 32 40 50
DN (col) 1/8 1/4 3/8 1/2 3/4 1 5/4 6/4 2
Bakrene cijevi

Upotrebljavaju se za izradu unutarnjih razvoda manjih toplovodnih

instalacija.

Spajaju se lemljenjem i prilično su kvalitetne.

Polimerne cijevi

Polimerne cijevi su danas dosta u uporabi zbog:

• male mase
• jednostavnog rukovanja i obrade
• otpornosti na koroziju
• glatke površine

Postoji više vrsta polimernih materijala:

• PE (polietilen)
• PPR (polipropilen)
• PB (polibutilen)
• PVC (polivinil klorid)
Kod označavanja polimernih cijevi navodi se:
• proizvođač
• ispitna oznaka
• materijal cijevi
• dimenzije
• norma isporuke
• datum proizvodnje
• nazivni tlak
Višeslojne cijevi

Zbog glatkoće unutarnje stijenke višeslojne cijevi se ponašaju kao

polimerne, a s obzirom na toplinsko rastezanje posjeduju čvrstoću kao i
metalne cijevi.

Unutarnja i vanjska cijev se izrađuju od polietilena, polipropilena i

polibutilena.

Međucijev se izrađuje:
• od aluminija
• ili nehrđajućeg čelika
Postavljanje cijevi

Bez obzira na materijal od kojeg je izražena, može se postavljati:

• podžbukno
• nadžbukno
• postavljanje u kanale

Ako se cijevna mreža postavlja u kanale ili podžbukno, mora se propisano

izolirati i pričvrstiti.

Za nadžbukno vođenje cijevne mreže upotrebljavaju se različite vrste

obujmica, nosača…
Spajanje bojlera i cijevi

Cjelokupni sustav mora bi biti ispunjen toplim medijem.

Brzine strujanja medija morale bi biti takve da se ostvari laminarno

strujanje.

Uobičajeno je da se na crtežima polazni vodovi obilježavaju punom crtom

(crvena boja), a povratni vodovi isprekidanom crtom (plava boja).
9. Kompenzacijski elementi
Zagrijavanjem ili hlađenjem prostora oko i unutar cijevi i materijal od kojih
je cijev izrađena počinje se rastezati ili skraćivati, a sve zbog
temperaturnog utjecaja.

Zato pri polaganju i pričvršćivanju cijevi moramo voditi računa o :

• toplinskom širenju cijevi (povećanje duljine cijevi)
• pravilnom polaganju i pričvršćivanju cijevi koje omogućuju promjene
duljine cijevi
• osiguranje čvrste točke instalacije.

Zbog toplinskog širenja cijevi dolazi do pomaka na mjestima gdje se cijevi

pričvršćuju i odvajaju.

Tu nastaju i najveća opterećenja.

Najčešće se to događa na cijevnim odvojcima, priključcima grijaćih tijela.

Takva mjesta moraju biti izrađena da je moguć pomak jer u suprotnome

može doći do oštećenja cijevi i štete.
Kod postavljanja instalacije moramo paziti gdje ugraditi čvrstu ili kliznu
točku.
Primjeri ugradnje kompenzacijski elemenata:
a) krak u obliku slova Z
b) krak u obliku slova L
c) kompenzacijske lire u obliku slova U
d) Kompenzatori
Kompenzatori su posebni elementi instalacije koji omogućavaju aksijalni
pomak čime se izravno omogućava preuzimanje toplinskih rastezanja.

Ne smiju se ugrađivati podžbukno jer se tada onemogućava njihovo

djelovanje.

Spajaju se zavarivanjem, navojno ili prirubnički.

10. Dimnjaci
Zadaća dimnjaka je odvesti dimne plinove preko dimovodnog priključka iz
kotla u atmosferu.

Dimnjak mora ispunjavati sljedeće uvjete:

• Tehnički zahtjevi: dobri uvjeti izgaranja goriva - dobar podtlak i propuh

kroz ložište i dimnjak uvjet su za dobro izgaranje goriva
• Ekološki zahtjevi: dovoljno velikom visinom dimnjaka ostvaruje se bolje
odvođenje dimnih plinova u atmosferu

H – djelotvorna visina dimnjaka [m]

PZ – korisni propuh [N/m2]

Površina presjeka svijetlog otvora

dimnjaka ne smije biti manja od 100 cm2
Djelotvorne visine dimnjaka
Proizvode se i čelični samostojeći izolirani dimnjaci.
Proizvode se i zidani dimnjaci koji se izrađuju od gotovih elemenata tvrtke
Schield.
Presjek dimnjaka može biti kvadratni i kružni
Dio projektne dokumentacije
Projektant pri izradi projekta rukovodi sljedećim smjernicama:

a) Proračun gubitaka topline

• Minimalna vanjska temperatura
• Položaj objekta
• Područje vjetra
• Način gradnje objekta

b) Temperatura prostorije odabire se prema namjeni i u skladu s

propisima
c) Ogrjevna tijela (ekonomično i prikladno)
d) Izvor topline
Ispitivanje instalacije
Po završetku montaže cjelokupne instalacije pristupamo ispitivanju cijevne
mreže tj. tlačnoj probi instalacije.

Tlačna proba može biti:

• Hladna
• Vruća ili topla
Hladna proba

Hladnu probu obavljamo s pomoću

hladne vode, na način da cijelu
instalaciju podvrgnemo tlaku vode iz
vodovoda ili s pomoću ručne pumpe.

Punjenje se mora obaviti polagano, a prilikom

punjenja odzračni ventili na radijatorima moraju biti
na oznaci 0 u otvorenom položaju kako bi zrak koji
se nalazi u instalaciji nesmetano izašao van.

Prilikom ispitivanja manometar ide na najnižu točku.

Ispitni tlak smije biti minimalno za 1,5 veći od radnog tlaka.

Kad smo napunili instalaciju, provjeravamo sva spojna mjesta.

Ukoliko su svi spojevi dobri, a tlak na manometru ostaje ne promijenjen u

razdoblju od 15 min, smatramo da je instalacija dobro izvedena.
Topla proba

Topla proba slijedi nakon hladne.

Njezin cilj je provjeriti funkcioniranje sustava zagrijavanjem i mjerenjem

temperature u prostorijama, a ujedno i uvidjeti kako će se instalacija
ponašati uslijed zagrijavanja i hlađenja.

Temperatura u prostoriji mjeri se na visini od 1,5 m od poda i na 1 m

udaljenosti od vanjskog zida.

Ovo ispitivanje traje nekoliko dana.

Kako bismo došli do pravih rezultata, instalaciju moramo 2 – 3 puta

zagrijavati i hladiti.

Ukoliko se ne pojavi neki nedostatak, smatramo da je instalacija ispravna i

da zadovoljava sve postavljene uvjete.
Dobro podešena regulacija pojedinih grijaćih tijela mora ispunjavati
sljedeće uvijete:

• na svim radijatorima treba se osjetiti toplina već kod izlazne

temperature polaznog voda od 30 – 35 °C.
• za vrijeme zagrijavanja i hlađenja u instalaciji se ne smiju javljati
šumovi, zujanje i podrhravanje.

Nakon svih tih ispitivanja slijedi puštanje instalacija u redovan pogon

 Pitanja za ponavljanje
SREDI PTANJA
1. Ukratko opiši povijest grijanja!
2. Što su izvori topline te navedi podjelu izvora topline!
3. Koji su opći uvjeti za funkcionalnost uređaja za grijanja?
4. Navedi prednosti i nedostatke centralnih sustava grijanja!
5. Navedi dijelove sustava centralnih grijanja!
6. Što su kotlovi ?
7. Navedi podjelu kotlova te što se nalazi na natpisnoj pločici? (nabroji proizvođače)
8. Što je stupanj iskorištenja kotla? (objasni toplinsku snagu i toplinsko opterećenje)
9. Opiši toplovodne kotlove!
10. Opiši parne kotlove!
11. Opiši elektične kotlove!
12. Koji je zadatak plamenika?
13. Koji je zadatak crpki, koje su joj osnove značajke? (natpisna pločica)
14. Koji je zadatak sigurnosno regulacijske opreme te nabroji dijelove istog?
15. Što su ekspanzijske posude, koji im je zadatak te kakve mogu biti?
16. Koji je zadatak armature? (nabroji dijelove)
17. Što su grijaća tijela te ih nabroji?
18. Opiši radijatore! (kakvi mogu biti, kako prenose toplinu, gdje se postavljaju)
19. Opiši konvektore! (kako prenose toplinu, od čega se sastoje, te gdje se koriste)
20. Opiši kalorifere! (gdje se koriste)
21. Čemu služi cijevna mreža! (materijal, nacrtaj, kotiraj, objasni)
22. Koji je zadatak kompezatora?
23. Koja je zadaća dimnjaka te kakvog su presjeka(nacrtaj) ?
24. Koje uvijete mora ispunjavati dimnjak! (objasni)
Simboli u instalacijama grijanja