UVOD

Elektromotor ili električni motor je stroj koji pretvara električnu energiju u mehanički rad. Dvije su glavne
vrste električnih motora: motor za istosmjernu struju (istosmjerni motor) i motor za izmjenične struje
(izmjenični motor). Na temelju spoznaja o djelovanju magnetskih polja silom na električni vodič kojim teče
električna struja, prvi je poznat od 1833., a napajao se istosmjernom strujom iz baterije galvanskih ćelija.
Izumi izmjeničnih motora povezani su s primjenama višefaznih sistema električnih struja i napona te
okretnih magnetskih polja, za što je najzaslužniji N. Tesla, a u upotrebi su od 1888. Najčešći su rotacijski
strojevi koji rad obavljaju okretanjem rotora uz razvijanje okretnog momenta. Također postoje i linearni
motori koji stvaraju silu koja uzrokuje ubrzanje i linearno gibanje mase, stroja ili predmeta pri čemu se
obavlja mehanički rad. U uporabi je mnogo vrsta i izvedbi elektromotora i danas su najviše korišteni
pogonski strojevi u gotovo svim područjima ljudske djelatnosti a posebno u industriji i prometu. Primjeri
korištenja u prometu su vozovi, tramvaji, trolejbusi, električni automobili.
ZAGRIJAVANJE ELEKTROMOTORA
Energija koja se u stroju utrosi za pokrivanje gubitaka pretvara se u toplinu. Tom toplinom stroj se zagrijava,
tj. Povisuje mu se temperatura, najprije na mjestima gdje toplina nastaje, a onda se prijenosom topline
zagriju i drugi dijelovi stroja i toplina se sa stroja prenosi na okolinu i sredstva za hladenje. Za izracunavanje
prenijetih kolicina topline i povisenja temperature primjenjuju se zakoni prijenosa topline vodenjem
(kondukcijom), konvekcijom i isijavanjem (radijacijom). Najvece kolicine topline razvijaju se u vodicima
namota i iz njih se prenose najprije na izolaciju namota. Buduci da su izolacioni materijali za namote vise ili
manje neotporni prema povisenim temperaturama, pogodnim se konstruktivnim mjerama i hladenjem stroja
mora odrzavati temperatura namota ispod odredene granice.
 DOZVOLJENE MAKSIMALNE
NADTEMPERATURE
Dozvoljeno zagrijavanje namota odredeno je propisima, a ovisne su o kvaliteti izolacije, tj. o klasi izolacije.
Razlicite drzave imaju u tom pogledu propise koji se u cjelini medusobno mnogo ne razlikuju, ali u pogledu
maksimalnog dozvoljenog zagrijavanja, propisuju dosta razlicite temperature. Opcenito se smatralo da
svaka izolacija moze beskonacno dugo izdrzati grijanje do neke odredene granicne temperature, a pri
prekoracenju te temperature da relativno brzo dotraje; to misljenje, razumljivo ne odgovara stvarnosti. Tek
1930. godine
uvodi se novi pojam zivotnog vijeka izolacije, kao velicine koja ovisi o temperaturi. To pretpostavlja da je
izolacijski materijal na svakoj temperaturi izlozen kemijskom procesu kojemu je posljedica da izolacijski
materijal gubi fizikalna svojstva mjerodavna za ocjenu njegove izolacijske sposobnosti. Gubljenje tih
svojstava zove se starenje izolacijskog materijala.
 PROPISI O DOZVOLJENOM
ZAGRIJAVANJU NAMOTA
Dozvoljene nadtemperature ovisne su o kvaliteti izolacijskog materijala. Zbog toga i propisi pojedinih
zemalja dijele izolacijske materijale prema njihovoj termickoj postojanosti na vise klase. Dozvoljene srednje
nadtemperature iznose u Europi za klasu A 60°C, za klasu B 80°C, a za klasu H 125°C. Propisi osim toga
propisuju s kojim se najvisim temperaturama okolnog zraka mora racunati. Skoro svi propisi navode kao
najvisu temperaturu okolnog zraka 40°C, kao najvisu srednju dnevnu temperaturu okolnog zraka 30°C i kao
najvisu srednju godisnju temperaturu okolnog zraka 20°C.
 MJERENJE KOLICINE RASHLADNE
VODE I MJERENJE POMOCU
TERMOELEMENATA
Ovo mjerenje izvodi se vodomjerom i satom ili mjerenjem vremena potrebnog za punjenje posude poznatog
volumena. Termoelementi se najcesce izraduju od bakrenih, zeljeznih ili nikal – krom zica s jedne i zica od
konstantana s druge strane. Obje zice su na mjernom mjestu tvrdo zalemljene. Proizvedeni termoelektricni
napon ovisan je o temperaturnoj razlici izmedu zalemljenog mjesta i prikljucnih stezaljki termopara.
Termoelementi se osobito mnogo upotrebljavaju pri izradi prototipova novih motora, jer omogucuju
ugradnju na mjestu gdje se termometar ne moze niti ugraditi ni ocitati. Registriranje temperature
jednostavno je, a obavlja se pomocu mV metra ili kompenzatora. Pomocu pisaca moguce je temperaturu
biljeziti
neposredno na papirnatu traku.
 HLAĐENJE ELEKTROMOTORA
Od toplinske energije nastale u motoru s unutrašnjim izgaranjem, samo se oko jedna
četvrtina pretvori u koristan rad. Preostalu toplinu treba odvoditi i to tako da se ni jedan dio
motora ne pregrije.
Pri zračnom hlađenju vjetar u toku vožnje ili zrak koji pokreće ventilator struji oko rashladnih
rebara na vanjskoj strani glave i cilindara. Pri hlađenju tekućinom su stijenke motora
oplakivane rashladnim sredstvom, a to je obično voda s raznim dodacima.
 HLAĐENJE ELEKTROMOTRA
Glavni sastavni dijelovi suvremenog hlađenja vodom su:
– vodni prostori, koji okružuju vruće dijelove motora (provrte cilindara, prostore za izgaranje i ispušne ventile),
– hladnjak, koji toplinu rashladne vode predaje zraku,
– ventilator, koji pokreće zračnu struju kroz hladnjak,
– vezne cijevi, koje na gornjoj i donjoj tirani vezuju hladnjak s motorom i sastavljaju kružno strujanje vode
– pumpa za vodu koja ubrzava kružno protjecanje vode,
– termostat na izlazu rashladne vode iz motora, koji zatvara ili prigušuje protok vode kroz hladnjak, dok motor ne

razvije radnu temperaturu. Kad je temperatura na stijenkama cilindara niža od 60C, nastaje kondenzacija i
korozija i stoga termostat prekida ili prigušuje kruženju vode da se motor brze zagrije.
Nepropusni čep na otvoru za punjenje hladnjaka omogućava zagrijavanje vode za hlađenje iznad 100° C. Osim
toga, sprečava nastajanje parnih mjehura u blizini prostora za izgaranje. Parni mjehuri bi mogli uzrokovati
pregrijavanje motora na nekim mjestima, uslijed čega bi se mogla deformirati glava i blok motora, a mogli bi se
oštetiti i klipovi.
 HLAĐENJE ELEKTROMOTRA
Motor ima najugodniju radnu temperaturu kad bez obzira na broj okreta temperatura rashladne vode u blizini
termostata iznosi 80 do 85°C. Događa se ipak da se motori pregriju; obično zbog pomanjkanja vode u
rashladnom sistemu, ali i iz drugih uzroka.
Obično su čepovi otvora za punjenje izrađeni za pretlak 0,5 bara , tako da rashladna voda na nadmorskoj
visini 0 m ne provri do 112°C. Na svakih 300 metara nadmorske visine se vrelište vode snizi za 1,1°C.

HLAĐENJE I GRIJANJE
MOTORA VODOM
 HLADNJAK S TOPLIM KRUŽENJEM
Nekadašnji vodom hlađeni motori, tamo negdje sve do onih proizvedenih 1930. godine, imali su jednostavno
hlađenje s toplinskim kruženjem, takozvano termosifonsko hlađenje. Voda je u rashladnom sistemu kružila samo
zato što topla voda ima manju gustoću i diže se, dok gušća hladna voda pada prema dnu. Tako je topla voda iz
motora preko cijevi dotjecala u gornju komoru hladnjaka, kako se hladila, padala je prema dolje i preko donje cije
vi vraćala se u motor. U termosifonskom hladnjaku nije bilo pumpe, a rashladni učinak je bio skroman.
Termosifonski rashladni sistemi ne bi u suvremenim, relativno malenim ali jakim motorima bili djelotvorni, i zato sv
i suvremeni motori koji se hlade vodom imaju u protoku rashladne vode pumpu koja ubrzava njezino kruženje.
 KOROZIJA
Topla voda, koja je u rashladnom sistemu stalno u dodiru s različitim kovinama, s vremenom uzrokuje koroziju i
taloženje raznih naslaga. Na stijenkama rashladnog sistema nastaje sloj od čestica hrđe ili oksidiranog aluminija,
a vapnenac i drugi minerali u vodi u rashladnom sistemu stvaraju kamenac.
Različitim sredstvima se može očistiti hladnjak i kanali za vodu u bloku i glavi motora, ali je taj posao neugodan i
težak. Zato se u suvremenim vodom hlađenim motorima upotrebljava rashladna voda kojoj su već dodana
sredstva protiv korozije i taloga. U našem geografskom području se dodaju s antifrizom, sredstvom protiv
zamrzavanja.
 ZADATAK TERMOSTATA
Kad je motor hladan, termostat zatvara ili ograničava protok rashladne vode iz motora u hladnjak. Upotrebljavaju
se dvije vrste termostata. Rjeđi je mjehasti termostat, koji se izrađuje kao zatvorena kutija u obliku harmonike, a
u kojem je zatvorena tekućina s niskim vrelištem. Zato što su stijenke valovite, kutija se rasteže kao mjeh kad top
la voda zagrije tekućinu u kutiji; topla tekućina se rastegne, a rastegne i kutiju i tako otvori ventil.
Danas se najviše upotrebljava voščani termostat od limene kutije napunjene voskom. U vosku je u gumenoj
membrani mali klip u obliku olovčice. Dok je motor hladan, ventil na kutiji zatvara protok vode u hladnjak. A kad s
e vosak zagrije, rastopi se i rastegne, potisne kutiju prema dolje i ventil se otvori.
HVALA
NA PAŽNJI