MSŠ Hasan Kikić

Maturski rad
Tema:
Hlađenje SUS motora tečnošću

Mentor: Učenik:

Hazim Jukan Ševko Omić

Gradačac, 2019 god.

 SADRŽAJ

Uvod ........................................................................................................................................... 3
1. Sistem za hlađenje motora.................................................................................................. 4
2. Sistem za hlađenje tečnošću ............................................................................................... 6
2.1 Termosifonsko hlađenje .............................................................................................. 7
2.2 Hlađenje sa cirkulacijom tečnosti ............................................................................... 8
2.2 Elementi sistema za hlađenje motora tečnošću ......................................................... 13
2.2.1. Pumpa za vodu ....................................................................................................... 13
2.2.2. Hladnjak za vodu .................................................................................................... 14
2.2.2.1. Kvarovi hladnjaka ........................................................................................... 16
2.2.3. Termostat ................................................................................................................ 17
2.2.4. Ventilator ................................................................................................................ 20
Z A K LJ U Č A K ................................................................................................................... 22
L I T E R A T U R A ................................................................................................................ 23

2
Uvod

Instalacija za hlađenje je sistem međusobno funkcionalno povezanih agregata, cjevovoda,

instrumenata, regulacionih i signalnih elemenata, koji treba da obezbijede odgovarajući
stabilni toplotni režim motora u svim uslovima rada (opterećenje, broj obrtaja, stanje okolne
atmosfere), konvektivnim prenosom toplote na okolni zrak.

Od toplotne energije u motoru SUS samo se jedan dio pretvori u koristan rad. Preostalu
toplotu treba odvoditi tako da se ni jedan dio motora ne pregrije. Nepravilan rad instalacije za
hlađenje, tj. nedovoljno ili prekomjerno odvođenje toplote, utiče na parametre
termodinamičkog ciklusa, na stvaranje i zapalenje smjese goriva i zraka, na brzinu
sagorijevanja, na stepen punjenja, mehanički stepen iskorištenja, pa i na emisiju toksičnih
substanci.

Osnovni zadaci sistema za hlađenje:

 Da se motorski dijelovi ravnomjerno i intenzivno hlade, u cilju izbjegavanja

formiranja lokalnih termičkih opterećenja i održavanja pravilnih zazora između
pokretnih dijelova.
 Da se temperatura motorskih dijelova održava u granicama, koje ne ugrožavaju
mehaničke osobine materijala.
 Da se hlađenjem obezbjeđuje takva temperatura ulja za podmazivanje, koja je
pogodna obzirom na viskozitet i ostale fizičko-hemijske osobine ulja.

3
 1. Sistem za hlađenje motora

Da bi se održali optimalni temperaturni uslovi unutar motora, koji osiguravaju

zadovoljavajuću transfrmaciju toplotne energije iz goriva u koristan rad na vratilu motora
potrebno je intenzivno hlađenje motora, bilo vazduhom, bilo pomoću tečnošću tako da
temperatura ni na jednom mjestu na površini glave cilindra ne bude veća od 300 – 350 oC.

Ovako intenzivno hlađenje potrebno je raditi što se pri sagorijevanju u cilindru dobiva velika
količina toplote, koja se samo djelimično pretvara u koristan rad. Veći dio razvijene toplote
izlazi sa sagorjelim gasovima i izaziva štetno zagrijavanje raznih dijelova motora, što
negativno utiče na njegov rad. Poznato nam je da je tačka topljenja lakih legura od kojih su
izrađeni klipovi leži na oko 650 oC, a tačka omekšavanja na oko 450 oC.

Visoke temperature također utiču i na ulja koja se upotrebljavaju za podmazivanje kliznih

površina motora a čije tačke paljenja obično leže oko 200 – 230 oC. Znatnim povećanjem
temperature u odnosu na potrebnu, pri normalnoj eksploataciji dolazi do naglog smanjenja
viskoziteta a zatim i do raspadanja i sagorijevanja ulja što bi dovelo do zaribavanja motora.

Veliki broj dijelova motora izrađeno je od materijala koji međusobno imaju vrlo različite
koeficijente toplotnog širenja, a rade u sprezi sa vrlo malim zazorima. Ako su radne
temperature previsoke onda zbog različitog koeficijenta širenja ovi mali zazori mogu da budu
ugroženi.

Zbog svega predhodno navedenog mora biti uspostavljeno ravnotežno stanje između:

 dijela toplote koji mora biti odveden iz motora zbog održavanja najviše
dozvoljene radne temperature procesa i
 količine toplote koja se odvodi u okolnu atmosferu putem rashladnog medijuma (
voda ili zrak ).

Odvođenje toplote koje osigurava zadovoljavajuće temperaturne uslove prilikom normalne

eksploatacije motora obavlja se vanjskim i unutrašnjim hlađenjem. Vanjskim hlađenjem
odvodi se najveći dio toplote iz cilindarskog bloka i glave motora pomoću rashladnog
medijuma na okolnu atmosferu. Poseban način vanjskog hlađenja je zračenje toplote iz vručih
površina motora na okolni vazduh. Na taj način se neposredno na okolni vazduh odvodi 2,5 –
7 % toplote sadržane u gorivu.

Unutrašnje hlađenje obavlja se na taj način što se toplota sa vrućih unutrašnjih površina
predaje ulju za hlađenje, od kojeg toplota prelzi na okolni vazduh preko stijenki kartera ili kod
visoko opterećenih motora preko hladnjaka za ulje.

Danas se najčešće primjenjuju sistemi indirektnog hlađenja ili hlađenje tečnostima.

4
Ovakvo hlađenje ima prednosti u odnosu na indirektno hlađenje zbog mogućnosti sprečavnja
lokalnih pregrijavanja motora, kao i održavanja toplotnog režima, koji je jako bitan za ukupno
iskorištenje motora.

Sistem za hlađenje motora SUS uglavnom se sastoji od:

 vodenih kanala u bloku i glavi motora,

 termostata ( termostatskih ventila ),
 cjevovoda ( gumenih crijeva ),
 hladnjaka ( izmjenjivači toplote ) sa ventilatorima i
 pumpe za vodu .

U zavisnosti od rashladnog medijuma ( voda ili zrak ) razlikuju se:

 sistem za hlađenje sa tečnošću i

 sistem za hlađenje vazduhom

Prema načinu upotrebe sredstva za hlađenje, instalacije mogu biti:

 protočne i
 instalacije sa cirkulacijom.

Protočne instalacije za hlađenje

Ako se rashladno sredstvo poslije upotrebe odbacuje. Ove instalacije se primjenjuju u slučaju,
kada sredstvo za hlađenje stoji na raspoloženju u neograničenoj količini (kao npr. morska
voda za brodske motore, zrak kod zračnog hlađenja, riječna ili jezerska voda za stabilne
motore u termoenergetskim postrojenjima i slično). Poseban problem pri ovom hlađenju je što
je teško da se u motoru stalno reguliše radna temperatura.

Instalacije sa cirkulacijom

Kada stanovita količina sredstva za hlađenje cirkuliše u kružnom sistemu. Poslije zagrijavanja
u motoru sredstvo za hlađenje se hladi u hladnjaku (sekundarni sistem: voda – zrak, voda –
voda) i ponovno se vraća u motor. Po načinu ostvarenja cirkulacije, instalacija može da radi
na principu prirodne konvekcije ili sa prinudnom cirkulacijom pomoću pumpe za tečnost.

5
 2. Sistem za hlađenje tečnošću

Sistem vodenog hlađenja bazira se na principu postojanja posrednika u prenosu toplote, a

pošto je kod rashladne tekućine, koja je u ovom slučaju posrednik i prenosi toplotu,
najzastupljenija voda, sistem je nazvan vodeno hlađenje. Princip rada motora podrazumijeva
izgaranje goriva i pretvaranje hemijske energije goriva u mehanički rad. Pri tome nastaje
toplota koju trebamo odvoditi u okolinu da bi se osiguralo da motor može da radi u uslovima
optimalne radne temperature. Prilikom konstrukcije motora vodi se računa o eventualnoj
optimalnoj radnoj temperaturi motora koja ne smije biti veća od temperature ključanja
planiranog rashladnog fluida, a ni blizu te temperature (kad rashladna tečnost proključa). U
zavisnosti od toga planiraju se materijali za izradu dijelova, sredstva za podmazivanje,
dimenzionišu se elementi motora, praktično konstruiše se motor. Poželjno je da motor što
prije postigne optimalnu radnu temperaturu i da je zadržava. Rashladna tekućina kruži kroz
motor i na sebe preuzima toplotu koju treba odvesti u okolinu.

Prenos toplote okolini se odvija kroz hladnjak na prednjem dijelu vozila. Zbog konstrukcije
hladnjaka sa puno površina preko kojih struji zrak, toplota ugrijane tekućine iz hladnjaka se
na taj način predaje zraku koji opstrujava kanale hladnjaka i krilca koja su tu da bi povećala
površinu kojom se predaje toplota okolini. Međutim, rashladna tekućina ne dolazi odmah po
startovanju motora u hladnjak, tačnije ne dolazi odmah do strujanja rashladne tekućine kroz
cijeli sistem. Do strujanja kroz cijeli sistem dolazi nakon što rashladna tekućina dostigne
radnu temperaturu motora (obično oko 90 do 95 stepeni Celzijusa). Strujanje rashladne
tekućine je spriječeno upravo da bi se omogućilo dostizanje radne temperature. Tada elemenat
koji se zove termostat, a ustvari predstavlja ventil koji se otvara u zavisnosti od temperature,
omogući prolaz rashladnoj tekućini u hladnjak i opstrujavanje kroz cijeli sistem. Ukoliko se
ovaj element pokvari, pa ne dolazi do njegovog otvaranja, rashladna tekućina u sistemu se
pregrijava i doći će do pregrijavanja motora. Posljedice koje mogu nastati su trajno
uništavanje motora ili nekih od njegovih najvažnijih elemenata. Stoga je vrlo bitno da se
tokom vožnje pogleda i kazaljka koja pokazuje temperaturu rashladne tekućine, jer se tako na
vrijeme može preduprijediti eventualna havarija.

Na slici kontrolno – mjerni uredjaj na kontrolnoj tabli vozila, informacije koje prikazuje su od
termometra.
Ukoliko nema tecnosti za hladjenje, iscurila je, ovaj mjerni uredjaj ce biti neupotrebljiv ili ce davti
laznu sliku zagrejanosti motora,sto moze dovesti do unistenja motora.

6
Strujanje tekućine je usiljeno pumpom (koja je skoro uvijek centrifugalna), a u
mehaničarskim radionicama je nazivaju “vodena pumpa”. Iza hladnjaka se nalazi i ventilator
koji se može, ali i ne mora okretati kada motor radi. Ako se ne okreće, ne znači i da je
neispravan. Postoje senzori koji mjere temperaturu rashladne tekućine, i ako sistem ocijeni da
je porasla toliko da je strujanje zraka kroz hladnjak nedovoljno, daju signal da se uključi
ventilator koji će pomoći hlađenje.

Rad ventilatora se može kod nekih automobila jasno čuti u putničkom prostoru. Navodimo da
se ventilator ne može uključiti u slučajevima ako automobil duže stoji na jednom mjestu sa
uključenim motorom, ako se sporo kreće po uzbrdici (nizak stepen prenosa, mala brzina duže
vremena), ako je vozilo opterećeno i slično. Uz sistem podmazivanja ovo je najvažniji sistem
za dugotrajnost i očuvanje motora i nepohodna je redovna kontrola, što skoro da ne zahtijeva
nekakvo dodatno vrijeme, pretjeran napor i znanje.

2.1 Termosifonsko hlađenje

Termosifonsko hlađenje je jedan od najprostih načina hlađenja sa tečnošću. Za vrijeme rada

motora voda se zagrijava i kao toplija struji prema gore, ispunjava gornji rezervoar (2)
hladnjaka (4).

1 – motor

2 – gornji rezervoar

3 – donji rezervoar

4 – hladnjak

5 – pravac kretanja
Slika 1. Šema termosifonskog hlađenja

Uslijed kretanja vozila voda se u hladnjaku hladi pada na dole ispunjavajući prostor koji za
sobom ostavlja topla voda koja struji na gore. Najveća brzina strujanja vode koja se postiže
ovim sistemom hlađenja je oko (15 cm/s). Uslijed ovako male brzine strujanja nije moguće
odvesti veće količine toplote te se ovaj sistem primjenjuje kod motora malih snaga koji su
termički malo opterećeni. Ipak princip dovođenja hladne tečnosti ka donjem dijelu površina
koje se hlade i odvođenje zagrijane tečnosti iz gornjeg dijela primjenjen je gotovo kod svih
sistema za hlađenje tečnošću.

7
Kod ovog sistema ne postoji pumpa za potiskivanje ( pumpa za vodu ) rashladne tečnosti.
Kod ovog hlađenja ograničene su mogućnosti brze cirkulacije vode. Njegova primjena je
moguća kod sporohodnih motora i motora manje snage.

2.2 Hlađenje sa cirkulacijom tečnosti

U ove instalacije se ubraja: - hlađenje pod pritiskom i

- hlađenje sa protokom svježe vode.

Ovaj sistem hlađenja dobio je naziv po tome što je u principu zatvoren, a kroz njega se
potiskuje tečnost pod određenim pritiskom pomoću pumpe za rashladnu tečnost (pumpa za
vodu).

Sistem za hlađenje pod pritiskom se može podijeliti na:

- otvoren sistem za hlađenje i

- zatvoren sistem za hlađenje.

Kod prvih u sistemu vlada pri svim uslovima rada motora atmosfersko stanje, kod zatvorenog
sistema sredstvo za hlađenje se nalazi pod nadpritiskom, čime se obezbjeđuje i viša tačka
ključanja, sigurnost od kavitacije, intenzivniji prenos toplote. Na savremenim motorima se
danas vrlo često primjenjuju zatvoreni sistemi hlađenja, tj. cirkulacioni krug za tečnost, nema
spoja sa spoljnom atmosferom i fluid je pod natpritiskom 2 do 3 bara.

Na slici je šematski prikazan tok fluida i načelni razmještaj elemenata instalacije.

Slika 2. Šema instalacije za hlađenje sa cirkulacijom tečnosti

8
  I – sporedni tok rashladnog fluida
 II – glavni tok rashladnog fluida
 Vt - protok rashladne tečnosti, t V& - protok zraka,
 Tt,iz, Tt,ul – temperatura tečnosti na izlazu i ulazu u motor
 Po, To, P1, T1 – stanje zraka prije i iza hladnjaka

U sistem instalacije savremenih motora spadaju još drugi elementi prikazani na slici 2.
Termostatski ventil, u periodu zagrijavanja motora propušta tečnost u pravcu označenom na
slici sa I, tek kada se tečnost zagrije na određenu temperaturu ona prolazi kroz izmjenjivač
toplote (hladnjak).

Ovim se skraćuje period zagrijavanja motora. Na slici 2 je čisto šematski prikazan sistem
regulacije. U ovom slučaju se reguliše protok zraka kroz izmjenjivač toplote i na taj način
održava u određenim granicama temperatura na izlazu iz motora, koja se uslovno uzima kao
indikator toplotnog stanja motora.

Da bi se brzina strujanja tečnosti za hlađenja povećala te da bi se dobilo intenzivnije hlađenje

kod motora za motorna vozila najčešće je u upotrebi sistem za hlađenje sa cirkulacijom
tečnosti. Cirkulacija tečnosti u sistemu za hlađenje obezbjeđuje centrifugalna pumpa koja ima
dovoljan kapacitet i mali pritisak na izlazu 1 – 2 bara pri broju obrtaja 2000 – 4000 o/min.
Kod motora za motorna vozila sistem za hlađenje je zatvoren ( u njemu cirkuliše uvijek jedna
te ista tečnost za hlađenje ), dok se npr.kod brodskih i stacionarnih motora često sreće i
otvoreni cirkulacioni sistem hlađenja.

Na sljedećoj slici prikazan je zatvoreni sistem cirkulacionog hlađenja:

Slika 3. Šema zatvorenog cirkulacionog hlađenja

9
Vodena pumpa usisava vodu kroz usisnu cijev ( 13 ) i potiskuje je u glavnu magistralu za
vodu ( 5 ). Iz glavne magistrale tečnost kroz otvore ( 6 ) cirkuliše, pod dejstvom pumpe, oko
cilindra i kroz glavu motora. Zagrijana voda u zavisnosti od postignute temperature ide kroz
termostat ( 4 ) u gornju komoru hladnjaka ( 1 ) ( ako je motor postigao radnu temperaturu) ili
kroz prelivni kanal

( 15 ) ponovo u motor ako nije dostignuta radna temperatura. Optimalni temperaturni režim
rada motora je u granicama 80 – 95 oC.

Ova radna temperatura održava se pomoću termostata i ostalih sistema za regulaciju (

automatski rad ventilatora i dr.).

Vodena pumpa obično dobiva pogon preko klinastog remena od koljenastog vratila. Na istom
vratilu sa vodenom pumpom obično se nalazi ventilator ( 2 ) koji obezbjeđuje intenzivno
kretanje vazduha kroz saće hladnjaka te na taj način vrši intenzivno odvođenje toplote od
tečnosti za hlađenje.

Na sljedećoj slici prikazan je otvoreni sistem cirkulacionog hlađenja:

Slika 4. Šema otvorenog cirkulacionog hlađenja

Za vrijeme rada motora dolazi do pokretanja remenice (3) i ventilatora (6), preko kaiša, koji je
posredna veza između koljenastog vratila i remenice. Okretanjem remenice pokreće se vratilo
pumpe (4), a time i kolo pumpe sa lopaticama (5). Pumpa potiskuje tekst kroz prostor u
motoru, koja pod tim pritiskom odlazi u hladnjak (1). Na poklopcu hladnjaka nalazi se
paravazdušni ventil, čija je uloga da omogući izlazak pare van sistema za hlađenje, tako što
zagrijana tečnost, odnosno para, vrši pritisak na ventil i koji se otvara pod dejstvom
natpritiska. Paravazdušni ventil ne bi trebalo da se otvara ako je pritsak u sistemu manji od
0,3 bara natpritiska. Prolaskom kroz hladnjak tečnost se oslobađa određenje količine toplote i
dospijeva u motor.Tečnost je odličan izolator buke i zahvaljujući toj karakteristici prigušenja
je buka za vrijeme rada motora. Pomoću davača temperature (8 i 9) registruje se i održava
temperatura tečnosti u sistemu. U sistemu za hlađenja termostat ima ulogu regulatora

10
temperature. Ako je tečnost zagrijana, ona odlazi u hladnjak, a ako nije, tečnost kruži u
prostoru motora.

Loše osobine ovog sistema za hlađenje su:

 tačka ključanja vode je 100 oC

 u toku rada sistema neminovano dolazi do isparavanja jednog djela tečnosti, a to
odlazi u atmosferu gdje se gubi jedan dio tečnosti
 ventilator stalno radi i nepotrebno oduzima snagu motora.

Sistem za hlađenje motora tečnošću najčešće se koristi i za zagrijavanje prostora u vozilu. Na

slici 5 data je detaljnija šema sistema za hlađenje motora
vodom i grijanje unutrašnjeg prostora vozila. Grijanje
putničkog prostora vezano je za sistem hlađenja motora.
Paradoksalno na prvi pogled, ali i nije. Rashladna tekućina
koja hladi motor manjim dijelom se vodi do malog radijatora
u putničkom prostoru (drugi puno veći dio tekućine se vodi u
hladnjak). Tu se nalazi ventilator koji potiskuje zrak na
radijator, zrak se grije i struji kanalima u putnički prostor.

Na slici 5 data je detaljnija šema sistema za hlađenje motora vodom i grijanje unutrašnjeg
prostora vozila:

11
 Slika 5. Šema sistema za hlađenje motora vodom i grijanje unutrašnjeg prostora vozila

Takozvano vodeno hlađenje koristi posrednika za prenos toplote okolini. Sa strane termičkih
karakteristika kao najbolji posrednik u predaji toplote izdvaja se najobičnija voda! Problem
nastaje sa tačkom smrzavanja vode, koja je nula stepeni Celzijusa. U zimskom periodu, bar u
našim krajevima, temperatura smrzavanja vode je previsoka. Da bi se spustila na neku nižu
temperaturu, vodu je potrebno miješati sa drugim sredstvima (jedna od radnji pripreme
automobila za zimu). Nova vozila već dolaze sa rashladnim tekućinama prilagođenim za
zimu, ali nije naodmet odvesti se do servisa i provjeriti rashladnu tekućinu na tačku
smrzavanja. Uređaji koji određuju tačku smrzavanja nisu skupi ni komplikovani, pa rashladnu
tečnost možete provjeriti i u svojoj garaži. Za snižavanje tačke smrzavanja voda se miješa sa
ethyleneglycol rastvorima (permant i antifriz). Ovakvi rastvori u sebi sadrže i druge
hemikalije koje su tu radi poboljšavanja svojstava zaštite od korozije, boljeg podmazivanja i
slično. Ovi rastvori se u sistem mogu sipati direktno, a neki se moraju miješati sa
destilovanom vodom i tako razblaženi sipati u sistem. Nije poželjno miješati različite rastvore
u sistemu za hlađenje, a ni rastvore koji su po imenu isti, ali su od različitih proizvođača.
Različiti proizvođači stavljaju različite aditive u rastvor i njihovo miješanje može izazvati
možda i neželjenu reakciju. U zavisnosti od prosječne zimske temperature varira i poželjna
tačka smrzavanja rashladnog fluida.

12
 Osnovni nedostatak vode, kao tečnosti za hlađenje, je visoka temperatura
smrzavanja i niska temperatura ključanja. Proble temperature smrzavanja
je vrlo uspješno riješen upotrebom antifriza (mješavine vode i etilen-
glikola ili slično), koji se smrzava na temperaturama ispod -40 °C. Niska
temperatura ključanja ograničava sa druge strane temperaturni režim
hlađenja.

Pored ovoga poželjno je povećati i temperaturu ključanja vode. Ukoliko je temperatura

ključanja blizu optimalne radne temperature, javlja se rizik od stvaranja mjehurića, dovođenje
cijelog sistema pod pritisak i njegovog oštećenja, a mjehurići su loš provodnik toplote pa
prenos toplote postaje loš i motor se i sa te strane može trajno oštetiti ili uništiti. Povećanje
temperature ključanja se može, a najčešće i postiže stavljanjem sistema pod pritisak veći od
atmosferskog. Povećanjem pritiska povećava se i temperatura ključanja rashladne tekućine.
Zbog ovoga treba izbjegavati otvaranje sistema kada je, narodnim žargonom kazano, motor
vruć. Povećanje temperature ključanja se dešava i sipanjem spomenutog rastvora u sistem.
Naprimjer, ako se u sistemu nalazi tekućina čiji je omjer pola čista voda pola rastvor
ethyleneglycola, onda je tačka smrzavanja takve tekućine oko -37 stepeni Celzijusa, a tačka
ključanja se penje na oko 106 stepeni Celzijusa.

2.2 Elementi sistema za hlađenje motora tečnošću

U elemente sistema za hlađenje motora sa tečnošću ubrajamo:

 pumpa za vodu,
 hladnjak za vodu,
 termostat i
 ventilator.

2.2.1 Pumpa za vodu

Pumpa za vodu se obično ugrađuje ispred bloka motora, a pokreće je koljenasto vratilo
pomoću klinastog remena. Na drugoj strani pogonskog vratila pumpe je obično pričvršćen i
ventilator, osim u slučajevima kad ventilator ima vlastiti (električni) pogon.Pumpa usisava
vodu iz donje komore hladnjaka u vodne prostore motora, gdje voda oduzima toplinu s vrućih
dijelova motora i zagrijana otiče u gornju komoru hladnjaka. Rashladna voda po potrebi
zagrijava unutrašnjost automobila, a u nekim automobilima i usisni razvodnik motora. Dio
rashladne vode namijenjen grijanju otiče iz vodnih prostora glave motora u izmjenjivač
topline grijanja, gdje toplinu predaje zraku za zagrijavanje unutrašnjosti.Na vratilu pumpe za
vodu je lopatasti rotor s malo zasvodenim lopaticama. Voda ulazi u blizini pogonskog vratila,
a lopatice je usmjeravaju u vodne prostore motora. Klizno brtvilo na vratilu spriječava

13
izlaženje rashladne vode. Kada je strujanje rashladne tekućine zatvoreno termostatom, pumpa
ubrzava samo kruženje vode u samom motoru.

Slika 6. Pumpa za vodu

Voda kroz cijev ( 1 ) ulazi u sredinu obrtnog kola pumpe ( 2 ) koji se okreće velikom brzinom
i voda usljed centrifugalne sile bježi ka obodu gdje se u jednom kanalu u obliku puža ( 3 )
skuplja i odatle pod pritiskom kroz izlaznu cijev ( 4 ) odlazi u motor.

2.2.2 Hladnjak za vodu

Zadatak hladnjaka je da toplinu koju voda donosi iz motora, prenosi u atmosferu. Hladnjak je
sastavljen od gornje i dojnje vodene komore između kojih je rashladni blok izrađen od cijevi s
tankim stijenkama.
Rashladna voda prolazi iz motora pokraj termostata i ulazi u gornju vodnu komoru, pa teče
prema dole kroz rashladni blok gdje predaje toplinu i iz dojnje vodne komore vraća se u
motor.
Cijevi u rashladnom bloku su okružene limenim rebrima da bi se povećala površina s koje se
oduzima toplota.
Kod nekih hladnjaka je između razine rashladne vode i poklopca u gornjoj komori prazan
prostor da bi se topla voda mogla raširiti. Suvišna voda (ili para) izlazi van po prelivnoj cijevi.
U posljednje vrijeme u gotovo svim automobilskim hladnjacima je prelivna cjevčica
provedena u posudu za izjednačavanje, iz koje voda pri hlađenju može teći ponovno u
hladnjak. Kažemo da automobil ima zatvoren sistem za hlađenje. Budući da se u takvom
sistemu rashladna voda praktično ne gubi, sistem se već u tvornici napuni rashladnom
tekućinom koja je mješavina vode i sredstva protiv zamrzavanja i korozije.

14
 Slika 7. Sistem hlađenja vode

Kod svakog hladnjaka se teži za tim da se toplota odvodi sa što je moguće veće površine to se
oko cjevčica za vodu postavljaju tanki limovi koji površinu sa koje se odvodi toplota zrakom
mnogostruko povećavaju.

Otvor za punjenje hladnjaka zatvoren je poklopcem koji u sebi najčešće sadrži ventil
nadpritiska i ventil podpritiska. Ventil nadpritiska se otvara tek kada se u sistemu za hlađenje
stvori nadpritisak od 0,2 – 0,3 bar. Kod ovog nadpritiska temperatura vode može porasti na
104 – 108 °C, a da još uvijek ne proključa. Na taj način se poboljšava rashladna sposobnost
sistema, što je naročito značajno kod visokih opterećenja motora. Uz to se ne javljaju ni
gubici vode uslijed isparavanja. Pri kondenzovanju vodene pare nastaje u hladnjaku
podpritisak. Tada se otvara ventil podpritiska, spriječavajući tako da hladnjak bude izložen
pritisku spolja.

Rebra hladnjaka su najčešće izvedena u vidu talasa ili rupičastih otvora. Za vrijeme okretanja
vozila kroz hladnjak struji vazduh i preuzima toplotu od tečnosti koja prolazi kroz vertikalno
postavljene cijevčice.

Cjevi hladnjaka kroz koje prolazi tečnost za hlađenje su najčešće izrađeni od bakra i mesinga
jer su otporne na koroziju. Hladnjak je za motor povezan preko elastičnih cjevi.

15
 Slika 8. Hladnjak motora s naznačenim sastavnim djelovima

2.2.2.1 Kvarovi hladnjaka

Najčešći kvar hladnjaka je fizičko oštećenje. Pošto se hladnjak motora nalazi na prednjem
djelu auta, pri malo jačem udaru, dolazi do njegovog oštećenja. U tom slučaju neophodna je
njegova zamjena.

Ako, kao rashladnu tečnost koristite čistu vodu, može doći do korozije motora i hladnjaka.
Vremenom će to oštećenje dovesti do curenja rashladne tečnosti iz hladnjaka. Zato je
preporuka da nikada ne koristite čistu vodu, nego mješavinu antifriza i vode, najbolje u
odnosu 50:50.

Sa antifrizom mješajte destilovanu vodu, a ne vodu iz česme. “Česmovača” je puna kamenca,

koji će zapušiti hladnjak. Kada se hladnjak zapuši, voda ne može da cirkuliše i motor se
pregrijava. U tom slučaju, možete probati da isperete hladnjak. Ako to ne pomogne, jedino
rješenje je zamjena hladnjaka.

Vremenom se prljavština i insekti zadržavaju u saću hladnjaka. To onemogućava protok

vazduha i normalno hlađenje. Tada je potrebno očistiti, odnosno oprati hladnjak.

16
2.2.3. Termostat

Termostat ( sl. 9 ) služi da se voda, odnosno motor što prije zagrije na radnu temperaturu i da
tu temperaturu održi tokom eksploatacije. Položaj termostata u instalaciji za hlađenje prikazan
je na sl. 9. Termostat je postavljen u potisnoj cijevi. Djelovanje termostata bazira se na
promjeni dužine mijeha koji je ispunjen lakoisparljivom tečnošću. Kad temperatura vode
poraste tečnost u mijehu počinje da isparava i njegova se dužina povećava. Na slici 9 data su
dva slučaja otvorenog i zatvorenog termostata.

Slika 9. Rad termostata u sistemu za hlađenje vodom

17
Kad je motor hladan, termostat zatvara ili ograničava protok rashladne vode iz motora u
hladnjak.

Upotrebljavaju se dvije vrste termostata:

Rijeđi je termostat koji se izrađuje kao zatvorena kutija u obliku harmonike.U njemu je
zatvorena tečnost sa niskom tačkom ključanja. Kada tečnost za hlađenje zagrije tečnost u
termostatu dolazi do širenja kutije (tijela) termostata, odnosno harmonike termostata i tako se
otvori ventil.Danas se najviše upotrebljava voštani termostat od limene kutije napunjene
voskom. U vosku je u gumenoj membrani mali klip u obliku olovčice.

Dok je motor hladan, ventil zatvara protok vode u hladnjak. A kad se vosak zagrije, rastopi se
i rastegne, potisne kutiju prema dole i ventil se otvori. Uloga termostata je da omoguci
odlazak tecnosti iz motora u hladnjak kada temperatura dostigne oko 80 oC. Termostat je u
stvari kontrolni ventil upravljan temperaturom rashladne tecnosti. Njegov posao je da
pomogne motoru da se brže zagrije što se postiže preusmjeravanjem toka rashladne tecnosti.
U stvari, već je jasno kako rashladna tecnost u normalnom radu (zagrijanog) motora struji
kroz džepove bloka i glave, pa u hladnjak te opet nazad, potpomognuta pumpom. Kada je
motor hladan, termostat stoji zatvoren kako bi rashladna tecnost (tjerana pumpom) strujala
samo kroz blok i glavu. Kada se tečnost dovoljno zagrije, termostat se otvara i tečnost tada
počinje kružiti cijelim sastavom. Najčešći termostati kakve danas susrećemo su tzv. "voštani
termostati". Takav termostat ima u sebi malu komoru s voskom zatvorenim u rastezljivoj
membrani.

Kada se temperatura rashladne tečnosti podigne dovoljno da se njezino strujanje može

preusmjeriti kroz cijeli sastav za hlađenje (dakle i kroz hladnjak), vosak u termostatu počinje
se zagrejavati i rastezati (povećava mu se volumen). Povećanjem volumena voska u
termostatu, pomiče se i rastezljiva membrana koja "gura" polugu za otvaranje termostata.
Kada kažemo da je termostat otvoren, u stvari mislimo na zagrejani termostat koji je počeo
propuštati struju rashladne tecnosti kroz hladnjak. Upotrebom termostata postiže se brže
zagrijavanje motora čime se štedi gorivo i smanjuje emisija nesagorenih ugljikovodika te
ugljičnog monoksida.

Tako motor brže dostiže radnu temperaturu (temp. tečnosti pri termostatu obično se kreće
oko 80-85°C) za koju je, uostalom, i predviđen te na kojoj je trošenje pokretnih djelova
najmanje, a podmazivanje najbolje .

18
 a) Ventil termostata otvoren b) Ventil termostata zatvoren

1 - veza sa motorom, 2 - termostat zatvoren,

3 - konusna površina za zatvaranje tj. otvaranje termostata,

4 - tijelo u kome se nalazi odgovarajuć i fluid

Slika 10. Položaj ventila termostata

Ventil termostata u zavisnosti od temperature vode u bloku motora propušta vodu prema
hladnjaku ili je propušta prema vodenoj pumpi pa ponovo u blok motora. U zavisnosti od
regulacije termostata uspostavlja se cirkulacija pumpa – termostat – blok motora – pumpa
(“kratki tok”) ili pumpa – motor – hladnjak – pumpa (“Dugi tok”). Pri temperaturi vode nižoj
od unaprijed definisane, ventil termostata je zatvoren (sl. 9) i voda kroz prelivni kanal
cirkuliše po “kratkom toku” – unutar motora ne prolazeći kroz hladnjak. Kada je termostat u
ovom položaju motor brzo dostiže radnu temperaturu. Kad je temperatura vode porasla
lakoisparljiva tečnost u mijehu isparava, mijeh povećava svoju dužinu i ventil termostata se
otvara uspostavljajući djelimično cirkulaciju vode i kroz hladnjak. Kada je ventil potpuno
otvoren najveći dio vode ide iz motora ka hladnjaku (“dugi tok”) dok ostali dio vode cirkuliše
po “kratkom toku”.

Termometar
U bloku motora nalazi se davač temperature sa bimetalnim kontaktom koji mjeri temperaturu
tečnosti za hlađenje. Na slici kontrolno – mjerni uređaj na kontrolnoj tabli vozila, informacije
koje prikazuje su od termometra. Ukoliko nema tečnosti za hlađenje, iscurila je, ovaj mjerni
uređaj će biti neupotrebljiv ili će davti lažnu sliku zagrijanosti motora,sto moze dovesti do
uništenja motora.

19
 Slika 10. Sistem za registrovanje temperature

U bloku motora (1) nalazi se davač temperature (2) sa bimetalnim kontaktom (4 i 5). Automat
se nalazi u bloku motora, koji je istovremeno jedan pol, a drugi pol je obezbjeđen preko
zavrtnja (6) koji je povezan sa pozitivnim polom akumulatora. Kada se motor zagrije, tečnost
(3) se zagrije i toplota se prenosi preko tijela automata na bimetalne kontakte i zahvaljujući
različitoj provodljivosti tih kontakata, stvara se elektromagnetna indukcija, radi čega se
kontakti spajaju tj. Zatvara se strujno kolo.

2.2.4. Ventilator

Poznato je da sistem za hlađenje mora zadovoljiti uslov da intenzitet hlađenja ne smije zavisiti
od brzine vožnje kako bi pod svim eksploatacionim uslovima bilo osigurano optimalno
temperaturno stanje motora.

Pri punoj snazi koju motor vozila razvija na usponu, brzina

vožnje je mala ali je toplotno opterećenje motora visoko, pa je
neophodno da sistem za hlađenje odvede veliku količinu toplote
od rashladne vode. Ovu količinu toplote moguće je odvesti
samo veoma intenzivnim strujanjem zraka oko cjevčica
hladnjaka. Prema tome intenzitet strujanja zraka koji odvodi
toplotu sa hladnjaka mora zavisiti od opterećenja motora a ne
od brzine vožnje. Primjena ventilatora sa automatskom
regulacijom količine zraka – zavisno od temperature motora –
omogućava da se zadovolji pomenuti uslov. Najčešće je u
primjeni regulacija broja obrtaja ventilatora pomoću elektromagnetne spojnice čije se
uključivanje vrši pod uticajem toplotnog prekidača koji je na pogodnom mjestu postavljen u
rashladni medij.

20
Osim elektromagnetne spojnice koristi se hidrostatsko i hidrodinamičko regulisanje broja
obrtaja ventilatora pomoću hidropumpe i hidromotora (hidrostatičko) i pomoću
hidrodinamičke spojnice.

Količina ulja koja ide u sistem pogona ventilatora reguliše se termostatskim ventilom za
razvod ulja koji propušta veću ili manju količinu ulja za pogon u zavisnosti o temperaturi
rashladne vode. Na slici 11 prikazan je pogon ventilatora sa elektromagnetnom spojkom.

21
 Z A K LJ U Č A K

Sistem za hlađenje motora je veoma bitan elemenat kod svakog motora SUS. U principu
treba težiti da se sistemom hlađenja odvede iz motora što je moguće manje toplote jer su
motori SUS posmatrano sa energetskog stanovišta neekonomični.

Iako nismo detaljno obradili u seminarskom radu, ulje u sistemu za podmazivanje ima važnu
ulogu u procesu hlađenja motora, tako što ulje koje podmazuje sistem motora istovremeno i
hladi elemente tog sistema. Opšte nam je poznato da je ulje smješteno u karteru motora, koji
se nalazi na donjem djelu motora, kod kojeg je često vanjski oblik orebren što poboljšava
hlađenje ulja strujanjem zraka.

Odvođenje toplote koje osigurava zadovoljavajuće temperaturne uslove prilikom normalne

eksploatacije motora obavlja se vanjskim i unutrašnjim hlađenjem. Danas se najčešće
primjenjuju sistemi indirektnog hlađenja ili hlađenje tečnostima.

Ovakvo hlađenje ima prednosti u odnosu na indirektno hlađenje zbog mogućnosti sprečavnja
lokalnih pregrijavanja motora, kao i održavanja toplotnog režima, koji je jako bitan za ukupno
iskorištenje motora.

Sistem vodenog hlađenja bazira se na principu postojanja posrednika u prenosu toplote, a

pošto je kod rashladne tekućine, koja je u ovom slučaju posrednik i prenosi toplotu,
najzastupljenija voda, sistem je nazvan vodeno hlađenje. Veoma važnu ulogu sistema za
hlađenje tečnošću imaju elementi ovog sistema, a to su vodena pumpa, termostat, ventilator i
hladnjak; svaki od ovi elemenata mora biti u svakom trenutku ispravan da bi ovaj sistem
funkcionisao. Kvar bilo kojeg elementa može dovesti do neželjenih posljedica, kao što su
pregrijavanje motora a samim tim do iskrivljenja pojedinih dijelova motora.

22
 LITERATURA

 Ivan Filipović; Cestovna vozila; Fakultet za saobraćaj i komunikacije;

Sarajevo 2002.god

 Ranko Dučić; Drumska prevozna sredstva ( III dio ); Saobraćajni fakultet;

Sarajevo 1984.god

 Ranko Dučić; Drumska prevozna sredstva ( slike ); Saobraćajni fakultet;

Sarajevo 1985.god

 Ivan Bizjak; Knjiga o autu; Založba mladinska knjiga;

Ljubljana 1978.god

 Internet: www.google.com – pretraga

www.pobjeda-tesanj.ba

http://auto.web1000.com/hladjenje_motora.htm

http://auto.web1000.com/nacin_hladjenja.htm

23