Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................................... 2
2. PARNE TERMOELEKTRANE .............................................................................................................. 3
2.1. Parno – turbinsko postrojenje ................................................................................................. 3
2.2. Kombinirano postrojenje......................................................................................................... 3
2.3. Parne turbine ........................................................................................................................... 5
2.3.1. Akcijska i reakcijska turbina................................................................................................. 5
2.3.2. Kondenzacijska parna turbina ......................................................................................... 6
2.3.3. Protutlačne parne turbine ............................................................................................... 8
2.3.4. Turbine sa reguliranim oduzimanjem pare ..................................................................... 9
2.3.5. Turbine sa nereguliranim oduzimanjem pare ............................................................... 10
3. KOTAO ........................................................................................................................................... 11
3.1. Podjela parnih kotlova........................................................................................................... 11
3.2. Prenos topline u kotlu ........................................................................................................... 12
3.3. Dijelovi parnog kotla.............................................................................................................. 13
4. RASHLADNI TORANJ ...................................................................................................................... 16
5. KONDENZATOR .............................................................................................................................. 17
6. PROJEKTNI ZADATAK ..................................................................................................................... 18
6.1. Određivanje parametara pare u turbinskom kolu ................................................................ 19
6.2. Bilans potrošača 1 ................................................................................................................. 21
6.3. Bilans potrošača 2 ................................................................................................................. 22
6.4. Bilans međupregrijača pare 1 ................................................................................................ 23
6.5. Bilans međupregrijača pare 2 ................................................................................................ 24
6.6. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 1 .............................................................................. 25
6.7. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 2 .............................................................................. 25
6.8. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 3 .............................................................................. 26
6.9. Toplotni i maseni bilans kondenzatora ................................................................................. 27
6.10. Napojna pumpa ................................................................................................................. 28
6.11. Kondenz pumpa................................................................................................................. 29
6.12. Visokotlačna turbina.......................................................................................................... 30
6.13. Srenjetlačna turbina .......................................................................................................... 30
6.14. Niskotlačna turbina ........................................................................................................... 31
7. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................... 33

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 1

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

1. UVOD

Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju dobivaju sagorijevanjem goriva,

a glavna primjena i svrha termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će pokretati
turbinu, a potom i generator električne energije. Osnovna namjena im je proizvodnja i
transformacija primarnih oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehaničke
energije dalje iskorištava za proizvodnju električne energije. Mehanička energija je
proizvedena uz pomoć toplinskog stroja koji transformira toplinsku energiju. Imamo
pretvaranje hemijske energije u toplinsku koja se pak različitim procesima predaje nekom
radnom mediju. Radni medij služi kao prijenosnik te energije, često izgaranjem goriva, u
energiju vrtnje. Termoelektranama se nazivaju postrojenja u kojima se toplina pretvara u
mehaničku energiju, a ova u električnu, bez obzira na to da li se koristi toplina dobivena
izgaranjem fosilnih i drugih goriva, toplina geotermičkih izvora ili toplina dobivena
nuklearnom fisijom.

Slika 1. Shema TE na ugljen

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 2

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

2. PARNE TERMOELEKTRANE
2.1. Parno – turbinsko postrojenje

Princip rada parno – turbinskog postrojenja: proizvedena para uz pomoć topline,

dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na razne načine ekspandira stvarajući
moment koji služi za proizvodnu električne energije u generatoru. Koristi dinamički pritisak
generatora trošenjem vodene pare za okretanje lopatica turbine. Najveći broj velikih
termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste parne turbine (oko 80 %
električne energije je proizvedeno korištenjem parnih turbina) neposredno spojene sa
generatorom (turbo – generator). U ovim elektranama toplina dobivena sagorijevanjem
goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaničku energiju, a koja
se u generatoru pretvara u električnu energiju. Prema drugom zakonu termodinamike sva
toplinska energija ne može biti pretvorena u mehaničku energiju, zato je toplina uvijek
izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak primijenjen kao korisna toplina, za industrijske
procese ili grijanje okoline, parno postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog postrojenja.
Klasično parno-turbinsko postrojenje zasniva se na Rankinovom procesu poznatom iz
termodinamike.

Slika 2.1. Shema parno – turbinskog postrojenja

2.2. Kombinirano postrojenje

Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine ložene prirodnim plinom, parni
kotao te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo
elektricitet, tj. to je ciklus koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog dijela.
Glavne sastavnice su naravno plinska i parna turbina. Osnovna namjena ovakvih postrojenja
je da se iskoristi toplina nastala na izlazu iz plinske turbine. Pošto ispušni plinovi koji izlaze iz
plinske turbine imaju izuzetno visoke temperature, oko 600 °C mogu se iskoristiti kao
sredstvo koje će grijati vodu i proizvoditi vodenu paru za parnu turbinu. Time povećavamo
iskoristivost samog procesa pošto je toplina koju bi inače izgubili iskorištena za daljnju
proizvodnju pare. Iskoristivost takvog postrojenja doseže i do 60%. U kombiniranom

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 3

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru sagorjevanja gdje se

istovremeno dovodi gorivo za sagorjevanje. Plinovi sagorjevanja vrlo visoke temperature
vode se iz komore izgaranja u plinsku turbinu, gdje ekspandiraju dajući koristan rad na vratilu
spojenom na rotor plinske turbine. Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi
električnu energiju koja se šalje u mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske
turbine vode u utilizator (generator pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih
karakteristika plinske turbine je ta što je kod nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budući
da se dodaje nekoliko puta više zraka zbog hlađenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na
izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta neiskorištenog zraka te se taj višak zraka koristi za
izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U utilizatoru se napojna voda zagrijava do
isparavanja i pregrijava na zadane parametre. Pregrijana para odlazi iz generatora pare u
parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehanički rad generatoru električne struje. Nakon
toga para, sada sa već niskih parametara, odlazi u kondenzator gdje se kondenzira. Nakon
kondenzacije, voda se napojnom pumpom vraća u utilizator na ponovno zagrijavanje. Već je
napomenuto da ovim principom povećavamo iskoristivost čitavog procesa. Razlog
pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje možemo vidjeti u temeljnom Carnotovom
procesu (izentropsko – izotermnom). Princip je sljedeći: ukoliko su temperaturne razlike
manje, manji je i prijenos topline. Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika
temperatura „ spremnika“ što veća. Naravno idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura
radne tvari kod dovođenja topline bila jednaka temperaturi ogrjevnog spremnika, a
temperatura radne tvari kod odvođenja postane jednaka temperaturi rashladnog spremnika.
Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu. Znamo da kod Carnotovog procesa
iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno temperaturi toplinskih spremnika te se
nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne može promijeniti.

Slika 2.2. Shema kombinovanog postrojenja

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 4

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

2.3. Parne turbine

Parne turbine predstavljaju uređaje koje koriste toplotnu energiju iz pare pod pritiskom i
koriste je za mehanički rad na vratilu. Turbine se izrađuju u raznim veličinama, počevši od
snage manje od 0,75kW koje pokreću pumpe i kompresore do izvedbi 1,5 GW za generiranje
električne energije. Već je napomenuto da se para u turbini prerađuje u jednom ili više
koraka i pri tome se u svakom koraku iskoristi jedan dio njene energije. Ovo se obavlja u
stepenima turbine. Stepen turbine čine nepokretna rešetka pretkola, pričvršćena za kućište i
pokretna rešetka radnog kola, spojena s vratilom. Pod rešetkom se podrazumijeva veći broj
identičnih aeroprofila postavljenih na istom međusobnom odstojanju. Kod turbomašina se
misli na kružne rešetke, gdje su lopatice (aeroprofilna tijela) postavljene osnosimetrično.
Lopatice radnog kola zajedno sa vratilom čine rotor koji se oslanja na ležišta.

2.3.1. Akcijska i reakcijska turbina

Para pod visokim pritiskom nailazi prvo na nepokretne lopatice pretkola. One skreću
struju pare i usmjeravaju je pod određenim uglom. Pri tome se kanali između lopatica
sužavaju i čine malznice, time se vrši ubrzavanje struje. Tako je para skrenuta i primjetno
ubrzana. Mlazovi koji imaju veliku brzinu posjeduju značajnu kinetičku energiju koju lopatice
na rotoru pretvaraju u rotacijsko kretanje. Ukupna energija pare ostaje ista, ali se njena
kinetička energija povećala na račun energije uslijed pritiska i temperature. Tako je para sada
raširena, na nižem pritisku i temperaturi nego prije početka procesa. Ovako ubrzana para
sada struji preko pokretnih lopatica radnog kola koje je samo skreću. Ova promjena smijera
strujanja pare dovodi do stvaranja sile koja gura lopatice suprotno od pravca promjene
brzine pare, a pošto se one mogu slobodno okretati s vratilom, to uzrokuje obrtanje rotora.
Para sada izlazi s istim pritiskom i temperaturom kao i prije radnog kola, ali sa smanjenom
brzinom, što znači da je jedan dio energije predat rotoru kao mehanički rad.). Mlazovi koji
imaju veliku brzinu posjeduju značajnu kinetičku energiju koju lopatice na rotoru pretvaraju
u rotacijsko kretanje. Zatim para odlazi u naredni stepen gdje se proces odvija iz početka, i
tako sve do posljednjeg stepena i ulaska u kondenzator. Kako para putuje kroz mlaznicu njen
pritisak pada od početnog iznosa (unutar mlaznice) do konačnog (na izlazu iz mlaznice, koji je
često atmosferski ili čak vakuum). Para koja napušta lopatice rotora ima veliki udio od
maksimalne brzine koju je ona postigla na izlazu iz mlaznice, te se ovaj gubitak energije
naziva još izlazni gubitak.

U reakcijskim turbinama, lopatice rotora su smještene tako da tvore konvergentne

mlaznice. Kod ovog tipa turbina koristi se reakcijska sila koja je nastala ubrzavanjem pare
kroz mlaznicu. Para se usmjerava na rotor pomoću nepomičnih lopatica na statoru, te
napušta stator kao mlaz koji popunjava cijeli obujam rotora. Para nakon toga mijenja smjer
strujanja i povećava svoju brzinu relativno u odnosu na brzinu lopatica. Do pada pritiska
dolazi i u statorskom i u rotorskom dijelu, s parom koja ubrzava u statoru, a usporava na

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 5

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

rotoru. Također dolazi do pada pritiska i temperature. To sve rezultira mehaničkim radom
koji nastaje okretanjem rotora. Reakcioni stepen je, dakle, onaj kod kog se para u radnom
kolu ne samo skreće, nego i dodatno ubrzava.

Svaki od ove dvije vrste stepena ima svoje mane i prednosti. Akcioni stepeni mogu
preraditi veću količinu energije pri dobrom stepenu korisnosti, ali se mora pribjegavati
specijalnim konstrukcijskim rješenjima da bi se smanjio neželjeni prolazak pare kroz zazore
između pokretnih i nepokretnih djelova, što ga čini i skupljim. Reakcioni stepen je
jednostavniji za izradu ali daje manju količinu rada, pa reakciona turbina mora imati veći broj
stepena. Svrha postojanja više stepena je u sljedećem: stepen se može izraditi da ubrzava
paru do enormnih brzina i da jedan stepen prerađuje ogromnu količinu energije; međutim,
gubici uslijed trenja pri ovako velikim brzinama bi bili jako veliki toliki da bi stepen radio sa
izuzetno niskim stepenom korisnosti.

Slika 2.3. Dijagram pritiska i brzine pare, i pritisak koji djeluje na lopatice

2.3.2. Kondenzacijska parna turbina

Da se postigne što veći pad entalpije između stanja na ulazu u turbinu i stanja na kraju
ekspanzije, para se dovodi u kondenzator u kojem se kondenzira djelovanjem rashladne

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 6

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

vode. Zbog toga u kondenzatoru vlada vrlo mali pritisak koji ovisi o temperaturi rashladne
vode, a koja djeluje kao hladni spremnik, odnosno kao okolina. U takvoj kondenzacijskoj
turbini iskorištava se najveći mogući pad entalpije polazeći od zadanog stanja pare na ulazu u
turbinu. Za kondenzacijsku turbinu potreban je kondenzator i relativno velika količinavode za
hlađenje. Za vrijeme ekspanzije stanje pare prelazi gornju graničnu krivu, pa se dalje
promjene dešavaju u području mokre pare. Pojavljuju se dodatni gubici zbog kapljica vode u
pari. Zato su stepeni u području mokre pare poseban problem. U području zasićenja trebalo
bi da se odjeli vlaga u količini 1 – x gdje je x sadržaj pare u mokroj pari. To izlučivanje ne
nastaje odmah nakon prijelaza granične krive jer u pari još nema kondenzacijske jezgre. Para
dalje ekspandira kao i iznad granične krivete prelazi u pothlađeno stanje kad joj je
temperatura niža od temperature zasićenja zaodgovarajući pritisak pare. Uspostavlja se neko
labilno stanje, koje konačno uzrokuje naglu kondenzaciju pare u trenutku kad je postignuto
stanovito pothlađenje. Nagloj kondenzaciji je uzrok spontani nastanak kondenzacijskih jezgri
zbog kretanja molekula.U trenutku nastanka kapljica u pari pojavljuju se dodatni gubici zbog
kočenja u pojedinim stepenima turbine. Za to ima više uzroka: kapljic e vode kreću
se sporije od pare pa udaraju u stražnje strane lopatica; kapljice vode ubrzavaju se zbog
trenja između čestica pare i vode, pa se na to ubrzavanje troši dio energije; otjecanje vode
uzduž lopatica i stvaranje tankog sloja tekućine na njima utieče na strujanje pa i to izaziva
dodatne gubitke. Kapljice vode koje su se skupile na lopaticama tjerane su centrifugalnom
silom prema kućištu i mogu se odvesti iz turbine pogodno smještenim rasporima.

Slika 2.4. Kondenzacijska parna turbina

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 7

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

2.3.3. Protutlačne parne turbine

U protutlačnoj turbini para ekspandira do pritiska znatno višeg od onog u kondenzatoru.

Tad se para, koja je samo djelimično ekspandirala u turbini, iskorištava za tehnološke
procese u industriji (grijanje, isparavanje, kuhanje, sušenje i sl.) ili zagrijanje prostorija.
Upotreba protutlačne turbine opravdana je samo ako ima potrošača koji mogu iskoristiti
djelimično ekspandiranu paru. Najčešće se takva para dovodi u izmjenjivače topline kod
potrošača ili u toplani koji djeluju kao kondenzatori, ali s tim da se entalpija isparavanja
iskorištava za tehnološke procese ili za grijanje prostorija. U kondenzacijskoj turbini entalpija
isparavanja se odvodi beskorisno u okolinu. Pritisak na kraju ekspanzije određen je
potrebnom temperaturom pare na izlazu izturbine. Uz konstantan pritisak pare na ulazu u
turbinu, a porastom pritiska na kraju ekspanzije smanjuje se adijabatski pad entalpije za
proizvodnju mehaničke energije, ali se povećava entalpija koju mogu iskoristiti toplinski
potrošači. Zato sa povećanjem protupritiska (protutlaka) opada termički stepen iskorištenja
energije pare jednak jedinici. Mora se istaknuti da mogućnost iskorištenja pare ovisi o njenoj
temperaturi. Pari koja je ekspandirala do pritiska kondenzatora temperatura je samo
nekoliko stepeni viša od one rashladne vode, odnosno od temperature okoline. Dakle njena
se energija sastoji praktički samo od anergije, a ona se ne može transformirati u drugi oblik
energije. Uz konstantne pritiske na ulazu i izlazu proizvodnja mehaničke energije
proporcionalna je količini pare koju preuzimanju potrošači. Prema tome, za upotrebu takve
turbine mora postojati ne samo istodobna potreba za mehaničkom i toplinskom energijom
nego stalan i nepromijenjen odnos tih potreba.

Slika 2.5. Protutlačna parna turbina

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 8

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

2.3.4. Turbine sa reguliranim oduzimanjem pare

Da se ukloni čvrsta ovisnost mehaničke energije na osovini turbine o unutrašnjoj

termičkoj energiji pare na izlazu iz turbine, grade se turbine s regularnim oduzimanjem pare.
Takva turbina sastoji se od visokotlačnog i niskotlačnog dijela smještenih u odvojena kućišta,
ali koji su na zajedničkoj osovini. U visokotlačnom dijelu ekspandira sva para koja se dovodi iz
kotla, nakon ekspanzije dio nje se odvodi potrošačima, a ostatak ide u niskotlačni dio
turbine. Pred ulazom u niskotlačni dio smješten je protočni ventil kojim se regulira količina
pare za ekspanziju do kondenzacijskog pritiska. Budući da pritisak pare na izlazu iz
visokotlačnog dijela ovisi o količini pare koja struji kroz taj dio turbine promijeni li se
količina pare kroz niskotlačni dio mijenjat će se i nj ena količina kroz visokotlačni
dio, a time i pritisak pare za potrošače. Tako se može održavati konstantan pritisak pare
oduzimanja. Zbog postojanja niskotlačnog dijela iz kojega se para odvodi u kondenzator,
nema čvrste ovisnosti između proizvedene mehaničke energije i količine pare koja se predaje
potrošačima. Pogon je moguć između dva granična slučaja, a to su potpuno protutlačni i
potpuno kondenzacijski pogon. U prvome sva para što s dovodi turbini ekspandira samo u
visokotlačnome dijelu pa se nakon toga odvodi potrošačima, a u drugome sva para što se
dovodi turbini ekspandira do kondenzacijskog pritiska i turbina radi bez oduzimanja pare.
Između tih graničnih pogonskih slučajeva moguć je pogon uz različite omjere snage na
osovini turbine i količine pare oduzimanja.

Slika 2.6. Turbina sa reguliranim oduzimanjem pare

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 9

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

2.3.5. Turbine sa nereguliranim oduzimanjem pare

Danas se uglavnom sve turbine izvode s nereguliranim oduzimanjima pareizmeđu dva

susjedna stepena. Broj nereguliranih oduzimanja ovisi u prvom redu o pritisku pare na ulazu
u turbinu. Takvom oduzetom parom zagrijava se kondenzat jer se time povećava termički
stepen iskorištenja procesa, zato što se dio pare ne dovodi u kondenzator. Para kojom se
zagrijava kondenzat obavlja protutlačni proces, pa sva energija tako oduzete pare ostaje u
procesu. Količina pare iskoristiva za zagrijavanje kondenzata vrlo je ograničena jer je i toplina
koju on može preuzeti ograničena. U turbinama s reguliranim oduzimanjem prvi stepen
nakon oduzimanja mora biti izveden kao akcioni zbog privoda pare samo u dijelu oboda
okretnog kola. Zato je svaki dio turbine izveden u posebnom kućištu. To nije potrebno u
turbinama s nereguliranim oduzimanjem jer se od ukupne pare oduzima samo nekoliko
postotaka, a neoduzeta para ne vodi se u idući stepen kroz posebni ventil. Takvo oduzimanje
bitno ne remeti normalno strujanje kroz turbinu.

Slika 2.7. Turbina sa nereguliranim oduzimanjem pare

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 10

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

3. KOTAO

Generator pare ili parni kotao je kotao koji služi za proizvodnju vodene pare određenog
pritiska i temperature, koja služi kao radni fluid za pogon parnih turbina (za proizvodnju
električne energije u termoelektranama, za pogon velikih brodova, za pogon parnih
lokomotiva i drugo), te za prijenos toplotne energije za razne pomoćne uređaje (za grijanje
na primjer). Današnjim konstrukcijama primjereniji je naziv generatori pare (posebno ako
para ima veći pritisak od 22 bara) umjesto parni kotlovi. Glavni sastavni dijelovi generatora
pare su ložište, ogrjevne površine, tlačni dijelovi, priključci za cijevi i ventili, sistem za
kontrolu i automatsku regulaciju, nosiva čelična konstrukcija, ozid i toplotna izolacija, te
pomoćni uređaji.

1. Napojna pumpa 5. Donji sabirnici radne vode 9. Gorionici

2. Zagrijač vode 6. Podizne (ekranske) cijevi 10. Zagrijač zraka za ložište
3. Kotlovski bubanj 7. Pregrijač i međupregrijač pare 11. Elektrofilter
4. Spusne (hladne) cijevi 8. Ložišni prostor 12. Ventilator

Slika 3.1. Generator pare – parni kotao

3.1. Podjela parnih kotlova

Kotlove možemo podijeliti na osnovu većeg broja kriterija, i to:

Prva podjela kotlova je prema radnom tlaku na:
• Niskog pritiska (do 16 bara),
• Srednjeg pritiska (do 16 - 25 bara),
• Visokog pritiska (25 - 60 bara),

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 11

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

• Vrlo visokog pritiska ( iznad 60 bara).

Po vrsti pare koju proizvode na kotlove:
• mokru paru,
• zasićenu paru,
• suhu paru.

Po količini proizvedene pare na kotlove:

• malog kapaciteta,
• srednjeg kapaciteta,
• velikog kapaciteta.

Po svojim konstrukcijskim osobinama imamo podjelu na dvije osnovne skupine:

• Vatrocijevni kotlovi,
• Vodocijevni kotlovi.

Po gorivu koje upotrebljavaju, tj. vrsti ložišta:

• kotlovi na ugljen,
• kotlovi na tekuća goriva (nafta, lož ulje,...).

Prema smjeru strujanja pare kroz turbinu:

• aksijalni,
• radijalni.

Prema djelovanju pare na rotorske lopatice:

• akcione,
• reakcione.

Prema namjeni:
• protutlačne,
• kondenzacijske,
• s oduzimanjem.

3.2. Prenos topline u kotlu

Sagorijevanjem goriva u ložištu kotla oslobađa se potrebna količina toplote. Ova

toplota zagrijava vodu u vodogrejnom kotlu ili pretvara vodu u vodenu paru određenog
pritiska u parnom kotlu, zatim u pregrijaču prevodi zasićenu paru u pregrijanu. Dio ove
toplote služi i za zagrijavanje vode u ekonomajzeru, kao i za zagrijavanje vazduha potrebnog
za sagorijevanje. Ukoliko se veći dio toplote oslobođene u ložištu prenese na vodu u kotlu,
na vodu u zagrijaču vode i na vazduh u zagrijaču vazduha, utoliko će stepen iskorištenja kotla

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 12

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

biti veći. Ovo postižemo održavanjem u što čistijem stanju grejnih i naknadno grejnih
površina kotla.
Prenošenje toplote u kotlovima vrži se istovremeno zračenjem, kondukcijom i
konvekcijom. Proces prenošenja toplote odvija se na idući način:
- zračenjem usijanog goriva i produkata sagorijevanja na zagrejvnu površinu kotla
(ozračena površina kotla)
- provođenjem toplote kroz kotlovske limove i cijevi
- dodirom vode i vodene pare sa unutrašnjim zidovima kotlovskih limova i cijevi
- strujanjem kroz vodu i vodenu paru
Količina prenijete toplote na kotao zavisi od veličine ogrevne površine kotla, razlike u
temperaturi ložišnog prostora i vode u kotlu, koeficijenta prelaza toplote i vremena rada
kotla. Prelaz toplote se povećava većom razlikom temperature produkata sagorijevanja i
vode u kotlu, većom brzinom strujanja dimnih gasova i bržom cirkulacijom vode u kotlu.
Najveći dio toplote se prenosi zračenjem, naročito kod visokih temperatura ložišta, i to u
samom ložišnom prostoru. Kod savremenih kotlova to iznosi od oko 80% ukupne oslobođene
toplote. To je i razlog što se kod savremenih kotlova povećava ozračena površina. Količina
prenijete toplote iz ložišta na limove i cijevi kotla računa se po obrascu:
𝑄 = 𝛼1 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑔 − 𝑡𝑧 ) ∙ ℎ (1)

Količina toplote prenešene sa kotlovskih cijevi na vodu računa se kao:

𝑄 = 𝛼2 ∙ 𝐴 ∙ (𝑡𝑧 − 𝑡𝑣 ) ∙ ℎ (2)

Količina toplote prenešene putem zračenja:

𝑇𝑔 4 𝑇𝑧 4
𝑄 = 𝐴 ∙ 𝐶1 ∙ [(100) − (100) ] ∙ ℎ (3)
Gdje je:
Q – količina toplote
α – koeficijenti kondukcije i konvekcije
A – ogrjevna površina kotla
C1 – koeficijent prelaza zračenjem
h – vrijeme u satima
tz – temperatura unutrašnje strane cijevi
Tg – temperatura plamena i dimnih gasova
tv – temperatura vode u cijevi
Tz – temperatura ogrjevne površine kotla

3.3. Dijelovi parnog kotla

Kotlovski bubanj je zatvoren valjkasti čelični sud prečnika od 1÷2,5 metara ili više
sudova međusobno spojenih cijevima u kojima se voda pretvara u vodenu paru. Kotlovski
doboš ima vodeni i parni prostor. Nivo vode u dobošu varira u određenim granicama. Najniži

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 13

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

dopušteni nivo vode u dobošu se zove vodena ivica. Ako nivo vode opadne ispod ove ivice,
smatra se da je kotao ostao bez vode, dijelovi kotlovskog lima i cijevi se pregrijavaju, pa
može doći do deformacija ili eksplozije.
Vatrena ivica je visina do koje je dopušteno dopiranje vrelih dimnih gasova. Vatrena
ivica mora biti 10÷15cm ispod vodene ivice. Šamotnim ozidom sprečava se prodiranje vrelih
dimnih gasova iznad vatrene ivice. Najviši nivo vode u bubnju može biti 10÷12cm iznad
vodene ivice. Ovo zavisi od sistema i veličine kotla. Nivo vode u kotlu se obično održava na
sredini, između vodene ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu. Ako nivo vode u bubnju
poraste iznad dopuštenog nivoa, smanjuje se parni prostor kotla što povećava vlažnost
zasićene pare.
Paroskupljač ili parni dom ili separator je sud koji služi za odvajanje zasićene vodene
pare od vode. U njemu se vodene čestice iz pare donekle odvajaju i vraćaju u bubanj, a para
postaje manje vlažna.
Vodeni prostor parnog kotla je prostor ispunjen vodom. Ukoliko je vodeni prostor
veći, utoliko je rad kotla elastičniji, tj. nagle promjene opterećenja odnosno proizvodnje pare
blaže se održavaju na kolebanje pritiska u kotlu. Velika količina vode sa akumulisanom
toplotom nadoknađuje neravnomjernu potrošnju vodene pare i ublažava pad pritiska u
kotlu. Kotlovi s malim vodenim prostorom brzo se pripremaju za pogon, ali daju zasićenu
paru sa većim stepenom vlažnosti i kod neravnomjernog opterećenja naglo mijenjaju
pritisak.
Isparavajuća površina kotla je površina nivoa vode u kotlu, vodeno ogledalo.
Napojni prostor je prostor između vodene ivice i najvišeg dopuštenog nivoa u kotlu.
Naizmjenično se prazni i puni vodom u zavisnosti od proizvodnje pare, odnosno napajanja.
Ložište je prostor u kome sagorijeva gorivo, na rešetki ako je komadastog oblika ili u
ložišnom prostoru ako je u prašinastom, tečnom ili gasovitom stanju. Ispod rešetke je
pepeljara, a na kraju rešetke koš za šljaku. Sa strane rešetke kroz vazdušne kanala i ispod
rešetke kroz procijepe dovodi se vazduh potreban za sagorijevanje. Ložište nema rešetku,
ako se kotao loži ugljenom prašinom, tečnim ili gasovitim gorivom. U tom slučaju ima
ugrađene gorionike. Neka ložišta za sagorijevanje ugljene prašine imaju malu rešetku za
dogorijevanje krupnijih čestica koje ne sagore u letu, već padaju na dno ložišta.
Dimni kanali služe za odvođenje dimnih gasova iz kotlovskog ložišta u dimnjak. Dimni
kanali se grade tako što veća količina toplote bude predata grejnim površinama kotla. Kod
projektovanja se, pored navedenog, vodi računa da gasovi sa određenim temperaturama
moraju napustiti kotao. Strujanje vode i pare u kotlu i dimnih plinova može biti u istom
smijeru, suprotnom ili čak poprečno.
Dimnjak služi da obezbijedi prirodnu promaju u kotlu i da izbaci dimne plinove u više
slojeve atmosfere. Dimnjak mora da ima odgovarajuću visinu, poprečni presjek i da bude
obložen termičkom izolacijom. Visinu dimnjaka određuju potrebna jačina promaje u kotlu i
higijenski zahtjevi čistoće zraka. Koji će od ova dva biti uticajniji, to zavisi od mjesta izgradnje
kotlarnice, naseljena ili nenaseljena mjesta.

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 14

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Armatura i apratura kotla služi za bezbijednost rada, kontrolu i eksploataciju kotla.

Na kotlu postoji armatura koja je zakonom propisana. Ostala armatura se postavlja na kotao
radi lakšeg i boljeg korištenja kotla, pouzdanijeg rada i povećanog stepena automatizacije.
Kotlovsku armaturu dijelimo na grubu i fino. U finu armaturu spadaju:
• vodokazna stakla i probne slavine
• automatski uređaji za napajanje kotla
• manometri
• termometri
• napojne glave
• svi ventili za paru i vodu i sigurnosni ventili
• slavine za odmuljivanje
U grubu armaturu spadaju: vrata, zasuni, ventilatori, mlinovi za uglja, gorionici za ugljenu
prašinu i tečna goriva. U aparaturu kotla spadaju svi instrumenti preko kojih se prati rad
kotla i vrši ručna ili automatska regulacija njegovog rada.
Pregrijači pare, međupregrijači, zagrijači vode i zagrijači vazuha svi zajedno spadaju u
naknadne ogrjevne površine kotla i služe za povećanje stepena iskorištenja istog, odnosno
omogućavaju uštedu goriva. Pregrijači pare prevode zasićenu paru u pregrijanu, tj. u paru
više temperature, ne mijenjajući joj pri tom pritisak. Temperatura pregrijavanja pare zavisi
od namjene kotla. Kod ugradnje međupregrijača moramo imati na raspolaganju i turbinu
podijeljenu na visokotlačni i niskotlačni dio. Para ekspandira u visokotlačnom dijelu turbine
do pritiska međupregrijanja te se nakon toga vraća u generator pare. U generatoru pare se
još jednom zagrijava, najčešće ponovno na temperaturu svježe pare, te se odvodi u
niskotlačni dio turbine. Tu para ponovno ekspandira stvarajući koristan rad. Kao i kod
pregrijača, kod ugradnje međupregrijača povećava se ukupan stepen iskoristivosti
postrojenja. Smanjujemo vlažnost pare što je izuzetno bitno za dugovječnost turbine.
Zagrijači vode i vazduha su smješteni u izlazni kanal dimnih gasova. Zagrijavaju vodu za
napajanje kotla i zrak za sagorijevanje, koristeći temperaturu izlaznih dimnih plinova.
Ekonomajzerske površine smještaju se u stražnji dio generatora pare tako da se
iskorištava dio topline koja bi se inače ispustila u okoliš. Time ujedno i smanjujemo
temperaturu dimnih plinova. Na ekonomajzerskim površinama zagrijavamo napojnu vodu i
zrak. U zagrijačima napojne vode se voda u pravilu zagrijava ispod temperature zasićenja jer
u suprotnom nastaje vodena para što može izazvati oštećenja u obliku kavitacije. Za svoj rad
zagrijači vode troše relativno malo energije te zauzimaju malo prostora. Ukoliko imamo
zagrijače vode brže ćemo pustiti generator pare u pogon te ćemo smanjiti opterećenje
ogrjevnih površina.
Zid kotla ima za cilj da svede na najmanju moguću mjeru gubitak toplote u okolinu,
spriječi prodiranje spoljašnjeg zraka u kotao, odnosno dimnih gasova u kotlarnicu, i da
akumulira toplotu koja omogućava pravilno sagorijevanje kod nekih kotlova.

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 15

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

4. RASHLADNI TORANJ

U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput struktura, koji
oslobađaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju se rashladni
tornjevi . Rafinerije petroleja, petrohemijska postrojenja, geotermalna postrojenja koriste
ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja dolazi u smjeru prema
dole i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima. Termoelektrane preferiraju
upotrebljavanje rashladne vode iz oceana, rijeka, jezera, rashladnih umjetnih jezera u zamjenu za
rashladni toranj, na području gdje je ekonomičnije i ambijentalno moguće. Ovaj tip rashlađivanja
može sačuvati trošak rashladnog tornja i može imati nižu energetsku cijenu za pumpanje
rashladne vode kroz izmjenjivač topline postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina može uzrokovati
da temperatura vode primjetno poraste. Rashladni sistemi s rashladnim tornjevima spadaju u
tzv. cirkulacijske rashladne sisteme, a prema načinu izmjene topline mogu biti:
- Otvoreni (tzv. vlažni) s direktnim kontaktom između zraka i vode,
- Zatvoreni (tzv. suhi).

Kod zatvorenih (suhih) rashladnih tornjeva izmjena toplote vrši se konvekcijom i kondukcijom
preko izmjenjivačkih površina, dok se kod otvorenih (vlažnih) rashladnih tornjeva, pored direktne
konvekcije između površine čestica raspršene vode, prenos toplote i mase dešava također uslijed
otparivanja dijela vode koja se uslijed toga hladi.
Ovisno o načinu dovođenja zraka, rashladni tornjevi mogu biti:
- s prirodnim strujanjem zraka (toranjska hiperbolična izvedba)
- s prisilnim strujanjem zraka (poprečno, protustrujno)

Prednosti otvorenih (vlažnih) rashladnih tornjeva:

- Veća efikasnost hlađenja u odnosu na zatvorene (suhe) rashladne tornjeve,
- Primjena na mjestima gdje nema dovoljno raspoložive količine vode za protočno hlađenje,
- Ekološki prihvatljiviji u odnosu na protočne rashladne sisteme.

Slika 4.1. Rashladni toranj

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 16

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

5. KONDENZATOR

Kondenzator pare ili parni kondenzator je izraz kojim se naziva vodom ili zrakom hlađeni
izmjenjivač toplote ugrađen na povratnoj cijevi pare iz uređaja koji je koriste.On služi da pari
odvede toplotu i da je kondenzira, tj. da je pretvori u tekuće stanje. Možemo reći da je
kondenzator pare uređaj koji je namjenjen da gasovitim tvarima mjenja agregatno stanje, tj.
iz gasovitog u tečno stanje. Ugrađuje na izlazu parne turbine, parnog stapnog stroja ili na
povratu s grijača. Oni pretvaraju vodenu paru iz parnog stanja u tekućinu, tj. vodu.
Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces.

Kondenzatori mogu raditi na atmosferskom pritisku, a uobičajeno rade na malom

podpritisku ili vakuumu. Uglavnom se hlade vodom, bilo slatkom ili morskom, a rijeđe se
hlade zrakom, zbog veće cijene uređaja i nemogućnosti postizanja dovoljno niskih tlakova na
izlazu parne turbine. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene blizu rijeka, jezera,
mora, kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplinu. Naravno postoji mogućnost
da termoelektrana radi dvofazno, odnosno kao i toplana. Tada se ta para može odvoditi
vrelovodima i služiti kao grijanje.

Slika 5.1. Kondenzator

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 17

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

6. PROJEKTNI ZADATAK

Usvojiti tehnološku šemu i izvršiti toplotni proračun šeme kondenzacione termoelektrane čiji
su parametri:

Podaci su:
mp = 900 [t/h]=250[kg/s] – produkcija pare iz kotla
p = 150 [bar] – pritisak ispred turbine,
t = 560 [°C] – temperatura ispred turbine,
Q1 = 3 [MWt] – potrebna količina toplote za grijanje,
Q2 = 1,5 [MWt] – potrebna količina toplote za industrijske potrošače.

Broj reguliranih oduzimanja –3

Broj kondenzatora –1
Broj napojnih pumpi –3
Broj kondenz pumpi –1
Broj turbina –3
Stepen iskorištenja turbina – 0,8.

Izvršiti izbor i opis opreme za usvojenu tehnološku šemu.

3234 232,71
h [kJ/kg] m kg/s 2,5
3357 236,36 380
p [bar] t [°C]
20 450
NTT
PP STT
VTT
t[°C]

246
450

400

340

286

208

380

326

271

220

194

167

140

114

62
88

50

50

50

50
p[bar]

560

450

380

320
500

G
0,18

0,16

0,14

0,12

0,09

0,08
150

0,4
2 ,5

1,8

1,5

1,2

0,9

0,6

0,2

0,1
110

20

16

10
90

50

30

7
4
m[kg/s]

201,89
201,89

201,89

201,89

201,89

201,89
201,89

201,89

201,89

201,89

201,89
232,71

232,71

201,89

201,89
236,36

201,89
236,36

3472 250
232,71
236,36
250

250
250

250

250

150
3384

560
3296

3186

3098

3010
h[kJ /kg]

MPPII
3181

2898

2778

2658

2618

2578

2538
3093

2917

3146

3058

3108

2978

2938

2858

2818

2738

2698
3269

3005

2538 201,89

PK MPPI 3010 236,36 3181 3,65 0,06 50

20 260 10 340
mw=4669,98kg/s
2917 232,71
Boiler Feed Pump PE
380- 185-5
2,5 170 3010
20
13,64
260
3146 30,82 K 10°C

50°C 1,8
pu =5 [bar] 326
pi=155 [bar]
N=3150 [KW]
n=2975 [1/min] NP 80°C

mw=85,968 kg/s 2770 3,65

25°C

2790 13,64 151,5 250

10 305,5
20 207,89 0,06 50
152 250
640 522 483
250 5 50
5 151,84 Ksv 1150-90
ZNVI ZNVII ZNVIII pu=0.06 [bar]
pi=5 [bar]
N=500 [KW]
SNV n=1480 [1/min]

Slika 6.1. Tehnološka šema

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 18

 Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

6.1. Određivanje parametara pare u turbinskom kolu

Iz Molierovog i-s dijagrama za pregrijanu paru (pregrijano područje x>1 – iznad gornje
granične krive) određujemo vrijendosti entalpije za određena stanja pare. U turbinskom
dijelu toplotne šeme usvojili smo da pad entalpije u turbinskom idjelu iznosi 110 [kJ/kg] za
akciona radna kola , a 50 [kJ/kg] za reakciona radna kola.

Cijeli ciklus je prikazan na tehnološkoj šemi, slika 6.1. U tabelama su dati padovi na
turbinama (VTT, STT, NTT), sa podacima o pritiscima i temperaturama na ulazu i izlazu iz
radnih kola, te teoretskim i stvarnim entalpijama nakon ekspanzije na pojedinom kolu.

Na ulazu u visokotlaču turbinu, za parametre p=150 [bar], t=560 [°C], para ima entalpiju
h=3472 [kJ/kg].

Tabela 6.1. Toplotni pad na visokotlačnoj turbini

Redni Pritisak na Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na Entalpija na
broj ulazu u izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz izlazu iz
kola radno kolo radnog radno kolo radnog kola radnog kola radnog kola
kola (adijabatska (politropska
promjena promjena
stanja) stanja)
- [bar] [bar] [°C] [°C] [KJ/kg] [KJ/kg]
I akc. 150 110 560 500 3362 3384
II akc. 110 90 500 450 3252 3296
III akc. 90 50 450 380 3142 3186
IV akc. 50 30 380 320 3032 3098
VTT

V akc. 30 20 320 260 2922 3010

Para na ulazu u STT turbinu, za parametre p=20 [bar] i t=450 [°C], ima entalpiju h=3357 [kJ/kg].

Tabela 6.2. Toplotni pad na srednjetlačnoj turbini

Redni Pritisak na Pritisak na Temperatura Temperatura Entalpija na Entalpija na
broj ulazu u izlazu iz na ulazu u na izlazu iz izlazu iz izlazu iz
kola radno kolo radnog radno kolo radnog kola radnog kola radnog kola
kola (adijabatska (politropska
promjena promjena
stanja) stanja)
- [bar] [bar] [°C] [°C] [KJ/kg] [KJ/kg]
I akc. 20 16 450 400 3247 3269
II akc. 16 10 400 340 3137 3181
III akc. 10 7 340 286 3027 3093
IV akc. 7 4 286 208 2917 3005
STT

V akc. 4 2,5 208 170 2807 2917

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 19

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Para na ulazu u NTT turbinu za parametre, p=2,5 [bar] i t=380 [°C], ima entalpiju h=3234 [kJ/kg].

Tabela 6.3. Toplotni pad na niskotlačnoj turbini

Redni Pritisak na Pritisak na Temperatu Temperatura Entalpija na Entalpija na
broj kola ulazu u izlazu iz ra na ulazu na izlazu iz izlazu iz izlazu iz
radno kolo radnog kola u radno radnog kola radnog kola radnog kola
kolo (adijabatska (politropska
promjena promjena
stanja) stanja)
- [bar] [bar] [°C] [°C] [KJ/kg] [KJ/kg]
I akc. 2,5 1,8 380 326 3124 3146
II akc. 1,8 1,5 326 271 3014 3058
l reakc. 1,5 1,2 271 246 2964 3018
ll reakc. 1,2 0,9 246 220 2914 2978
lll reakc. 0,9 0,6 220 194 2864 2938
IV reakc. 0,6 0,4 194 167 2814 2898
V reakc. 0,4 0,2 167 140 2764 2858
Vl reakc. 0,2 0,18 140 114 2714 2818
Vll reakc. 0,18 0,16 114 88 2664 2778
Vlll reakc. 0,16 0,14 88 62 2614 2738
IX reakc. 0,14 0,12 62 50 2564 2698
X reakc. 0,12 0,1 50 2514 2658
Xl reakc. 0,1 0,09 2464 2618
Xll reakc. 0,09 0,08 2414 2578
NTT

Xll reakc. 0,08 0,06 2364 2538

Vrijednost entalpije na izlazu iz radnog kola za adijabatsku promjenu stanja (tj. pri
s=const), pri čemu se radi o zasićenom području (x<1) određujemo na idući način:
Za pritisak od p=0,06 bar, iz termodinamskih tablica dobijamo vrijednosti:
h’=151,5 [kJ/kg] s’=0,5207 [kJ/kgK]
h’’=2561 [kJ/kg] s’’=8,328 [kJ/kgK]

Kako je entropija na ulazu u niskotlačnu turbinu s=8,23 [kJ/kgK] i konstantna je za cijelu

promjenu stanja, to slijedi da je entropija za p=0,05 bara i zasićeno područje s=8,23 [kJ/kg],
te se može odrediti stepen zasićenja x:

𝑠 − 𝑠′
𝑠 = 𝑠 ′ + 𝑥(𝑠 ′′ + 𝑠 ′ ) → 𝑥 = = 0,988 (4)
𝑠 ′′ − 𝑠′

Iz prethodnog proračuna toplotnih padova usvajamo sljedeće:

- VTT turbina ima pet akcionih radnih kola sa padovima od po 110 [kJ/kg].
- STT turbina ima pet akcionih radnih kola sa padovima od po 110 [kJ/kg].

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 20

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

- NTT turbina ima dva akciona radna kola sa padovima od po 110 [kJ/kg] i trinaest reakcionih
radnih kola sa padovima od po 50 [kJ/kg].
- Odvajanje potrebne toplote za grijanje vrši se na izlazu iz VT turbine na pritisku 20 [bar], a
ostatak mase pare ide na međupregrijač pare gdje se dogrijava na temperaturu
450[°C].
- Odvajanje potrebne količine toplote za industrijske potrebe vrši se na izlazu iz drugog
(akcionog) kola ST turbine, na pritisku 10 [bar] i temperaturi 340[°C]. Ostatak pare, nakon
ekspanzije na ST turbini odlazi u drugi međupregrijač pare, gdje se dogrijava na tempereturu
380 [°C].
- Treće regulirano oduzimanje, za kondenzator, vrši se na NT turbini, na izlazu iz desetog
reakcionog radnog kola, pri pritisku 0,1 [bar] i temperaturi 50 [°C]. Ostatak pare dalje
ekspandira na NT turbini do pritiska 0,06 [bar], te nakon toga odlazi u kondenzator.

Usvajam da kondenz pumpa povećava pritisak kondenzata s p=0,06 [bar] na 5 [bar], koji odgovara
pritisku u spremniku napojne vode, te šalje kondenzat kroz sistem. Zbog savladavanja otpora u
cjevovodu kotla (zbog gubitaka), napojne pumpe podižu pritisak na 155 [bar], što je za 5 [bar] više od
pritiska u bubnju kotla.
Kroz 3 zagrijača, zagrijavamo napojnu vodu na temperaturu 150 °C što je neznatno manje od
temperature zasićenja.

6.2. Bilans potrošača 1

Iz bilansa izmjenjivača računamo entalpiju vlažne pare na izlazu iz protrošača, na osnovu

poznatih parametara kao i potrebne količine toplote za grijanje. Usvajamo oduzimanje 10
[kg/s] vodene pare, odnosno 36 [t/h], što iznosi 4 % od ukupnog masenog protoka pare.

Slika 6.2. Bilans potrošača 1

Poznate vrijednosti su:

h2 = 3010 [kJ/kg] – entalpija na izlazu iz VTT turbine pri pritisku p=20 [bar]
m2 = 13,64 [kg/s] – maseni protok oduzet sa VTT turbine, tj. 5,456 %
tw1 = 50 [°C] – temperatura na ulazu u izmjenjivač toplote
tw2 = 80 [°C] – temperatura na izlazu iz izmjenjivača toplote
cpw = 4,187 [kJ/kgK] – specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom pritisku

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 21

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Energetski bilans potrošača:

Qdov = mw · Cpw · Δtwl (5)

Qodv = m2 · ( h2– h9 ) (6)
Qdov = Qodv = Q = 3 [kW] (7)
S obzirom da su nam poznati svi podaci, možemo izračunati kolika je entalpija vlažne pare na
izlazu iz potrošača:
𝑄𝑑𝑜𝑣
ℎ9 = ℎ2 − = [𝑘𝑔/𝑠] = 2790 [𝑘𝐽/𝑘𝑔] (8)
𝑚2

Stepen zasićenja vodene pare može se odrediti iz Mollierovog h – s dijagrama, ili se izračunati na
osnovu entalpija na graničnim krivim za pritisak 20 [bar], i iznosi:

ℎ − ℎ′
ℎ = ℎ′ + 𝑥(ℎ′′ − ℎ′ ) → 𝑥 = = 0,99 (9)
ℎ′′ − ℎ′
Pri čemu h' i h'' respektivno iznose 908,5 [kJ/kg] i 2799 [kJ/kg].

Količina vode koja treba da protiče kroz izmjenjivač topline iznosi:

𝑄
𝑚𝑤
̇ = = 23,88 [𝑘𝑔/𝑠] = 85,968 [𝑡/ℎ] (10)
𝑐𝑝𝑤 (𝑡𝑤1 − 𝑡𝑤2 )

6.3. Bilans potrošača 2

Iz bilansa izmjenjivača računamo entalpiju vlažne pare na izlazu iz protrošača, na osnovu

poznatih parametara kao i potrebne količine toplote za grijanje. Usvajamo oduzimanje 3,65
[kg/s] vodene pare, odnosno 13,14 [t/h], što iznosi 1,46 % od ukupnog masenog protoka
pare.

Slika 6.3. Bilans potrošača 2

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 22

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Poznate vrijednosti su:

h10 = 3181 [kJ/kg] – entalpija na izlazu iz drugog akcionog radnog kola STT turbine pri
pritisku p=10 [bar],
m3 = 3,65 [kg/s] – maseni protok oduzet sa STT turbine, tj. 1,46 %

Energetski bilans potrošača:

Qodv = m3 · ( h10– h11) (11)

Qdov = Qodv = Q = 1,5 [kW]
S obzirom da su nam poznati svi podaci, možemo izračunati koliki je maseni protok m 2 koji se
odvodi sa STT turbine:

𝑄𝑑𝑜𝑣
ℎ11 = ℎ10 − = 2770 [𝑘𝑔/𝑠] = [𝑘𝐽/𝑘𝑔] (12)
𝑚3
Stepen zasićenja vodene pare može se odrediti iz Mollierovog h – s dijagrama, ili se izračunati na
osnovu entalpija na graničnim krivim za pritisak 20 [bar], i iznosi:

ℎ − ℎ′
ℎ = ℎ′ + 𝑥(ℎ′′ − ℎ′ ) → 𝑥 = = 0,99 (13)
ℎ′′ − ℎ′
Pri čemu h' i h'' respektivno iznose 762,7 [kJ/kg] i 2778 [kJ/kg].

6.4. Bilans međupregrijača pare 1

Nakon izlaza iz VTT para ide na međupregrijanje u međupregrijač pare. Na osnovu poznatih
vrijednosti entalpija iza VTT i ispred STT možemo odrediti dovedenu količinu toplote, prema izrazu:
Dovedena količina toplote u međupregrijaču je:
Qdov1 = m2' (h3 – h2) (14)
Qdov1 = (mp – m2) (h3 – h2) (15)
Qdov1 = 82 [MW]

Slika 6.4. Međupregrijač pare 1

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 23

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Poznate vrijednosti:
- mp = 250 [kg/s] – produkcija pare iz kotla
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina pare oduzete na VTT
- h2 = 3010 [kJ/kg] – enalpija pare na izlazu iz VTT
- h3 = 3357 [kJ/kg] – enalpija pare na ulazu u STT

Protok pare kroz međupregrijač 1 iznosi:

m2' = mp – m2 = 250 – 13,64 = 236,36 [kg/s] = 850,896 [t/h] (16)

6.5. Bilans međupregrijača pare 2

Nakon izlaza iz STT para ide na međupregrijanje u međupregrijač pare. Na osnovu poznatih
vrijednosti entalpija iza STT i ispred NTT možemo odrediti dovedenu količinu toplote, prema izrazu:

Qdov2 = m3' (h5 – h4) (17)

Qdov2 = (mp – m2 – m3) (h5 – h4) (18)
Qdov2 = 73,77 [MW]

Slika 6.5. Međupregrijač pare 2

Poznate vrijednosti:
- mp = 250 [kg/s] – produkcija pare iz kotla
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina pare oduzete na VTT
- m3 = 3,65 [kg/s]k – količina pare oduzete na STT
- h4 = 2917 [kJ/kg] – enalpija pare na izlazu iz STT
- h5 = 3234 [kJ/kg] – enalpija pare na ulazu u NTT

Protok pare kroz međupregrijač 2 iznosi:

m2' = mp – m2 = 250 – 13,64 – 3,65 = 232,71 [kg/s] = 837,756 [t/h] (19)

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 24

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

6.6. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 1

Na određenim pritiscima vrši se odvajanje pare za zagrijače vode. Odvajanje se vrši na VTT, STT i
na NTT. Na osnovu poznatih vrijednosti entalpija i masenog protoka, određujemo nepoznate
vrijednosti entalpija h8, h13 i h14. Postavljajući masene bilanse za pojedinačne zagrijače dobit ćemo te
vrijednosti.

Slika 6.6. Zagrijač vode 1

Poznate vrijednosti:
- mp = 250 [kg/s] – produkcija pare iz kotla
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- h9 = 2790 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u ZNV 1
- h18 = 640,1 [kJ/kg] – entalpija napojne vode na pritisku p=5 [bar]
- h15 = 640,1 [kJ/kg] – entalpija radnog medija na izlazu iz zagrijača, h15 ≈ h18

Bilans zagrijača vode 1:

Qdov = mp (h18 – h14) (20)
Qdov = m2 (h9 – h15) (21)
Qdov = Qodv
mp (h18 – h14) = m2 (h9 – h15)
𝑚2
ℎ14 = ℎ18 − (ℎ − ℎ15 ) = 522,7 [𝑘𝐽/𝑘𝑔]
𝑚𝑝 9

6.7. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 2

Uspostavljanje bilansa entalpija kao i mase pare uz poznate parametre pritiska i

temperatura, gdje je jedna entalpija iz ovog bilasa nepoznata, te rješavanjem iz priloženih
formula dobije se entalpija h13. Treba napomenuti da se entalpije na izlazu iz zagrijača h 14 i
h16 uzimaju kao približne vrijednosti, kao što se u prethodnom slučaju usvojilo da je h 18
približno jednako h15. To se može usvojiti zato što toplota dovedena entalpijama h 11, h13 i h15
se ravnomjerno raspoređuje na vodu u zagrijaču, pri čemu se vlažna para kondenzuje, i

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 25

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

zagrijava je do određene temperature, a kako imamo dva izlaza zagrijane vode, na oba će
imati istu entalpiju.

Slika 6.7. Zagrijač vode 2

Poznate vrijednosti:
- mp = 250 [kg/s] – produkcija pare iz kotla
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- m3 = 3,65 [kg/s] – količina pare oduzeta za drugi zagrijač napojne vode
- h11 = 2770 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u ZNV 2
- h15 = 640,1 [kJ/kg] – entalpija vode iz zagrijača 1
- h14 = 522,7 [kJ/kg] – entalpija radnog medija na izlazu iz ZNV 2 i ulazu u ZNV 1

Bilans zagrijača vode 1:

Qdov = mp (h14 – h13) (22)
Qdov = m3 h11 – h16(m3+m2)+h15m2 (23)
Qdov = Qodv
mp (h14 – h13)= m3 h11
𝑚3 ℎ11 + 𝑚2 ℎ15 − ℎ16 (𝑚3 + 𝑚2 )
ℎ13 = ℎ14 − = 483,5 [𝑘𝐽/𝑘𝑔]
𝑚𝑝

6.8. Toplotni i maseni bilans zagrijača vode 3

Uspostavljanje bilansa entalpija kao i mase pare uz poznate parametre pritisak i

temperatura, gdje je entalpija iz ovog bilasa nepoznata te rješavanjem iz priloženih formula
dobije se entalpija h8. Usvajamo oduzimanje pare sa desetog reakcionog radnog kola NTT
turbine na pritisku 1,8 [bar], entalpije 3146 [kJ/kg], masenog protoka 30,82 [kg/s], odnosno
110,952 [t/h], što iznosi 12,328 % ukupnog masenog protoka pare. Jedna kondenz pumpa
šalje kondenzat u zagrijače napojne vode, čiji specifičan rad iznosi:

𝑙𝑝 = 𝑣8′ (𝑝𝑆𝑁𝑉 − 𝑝𝑘 ) = 496[𝐽/𝑘𝑔] = 0,496[𝑘𝐽/𝑘𝑔] (24)

Pri čemu je entalpija vode na ulazu u ZNV3:

h8'=lp+h8=152 [kJ/kg]≈h8 (25)

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 26

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Slika 6.8. Zagrijač vode 3

Poznate vrijednosti:
- mp = 250 [kg/s] – produkcija pare iz kotla
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- m3 = 3,65 [kg/s] – količina pare oduzeta za drugi zagrijač napojne vode
- m4 = 30,82 [kg/s] – količina pare oduzeta za treći zagrijač vode, tj.12,328 %
- h12 = 3146 [kJ/kg] – entalpija pare oduzeta sa NT tubine na p=1,8 [bar]
- h13 = 483,5 [kJ/kg] – entalpija na izlazu iz ZNV 3 i ulazu u ZNV 2
- h16 = 522,7 [kJ/kg] – entalpija vode iz zagrijača 2
- h17 = 483,5 [kJ/kg] – entalpija radnog medija na izlazu iz zagrijača, za p=5 [bar], h13≈ h17

Bilans zagrijača vode 1:

Qdov = mp (h13 – h8) (26)
Qdov = m4 h12 + h16 (m3 +m2) – h17(m2+m3+m4) (27)
Qdov = Qodv
mp (h13 – h8)= m4 h12 + h16 (m3 +m2) – h17(m2+m3+m4)
𝑚4 ℎ12 + ℎ16 (𝑚3 + 𝑚2 ) − ℎ17 (𝑚2 + 𝑚3 + 𝑚4 )
ℎ8 ′ = ℎ13 − = 152 [𝑘𝐽/𝑘𝑔]
𝑚𝑝

6.9. Toplotni i maseni bilans kondenzatora

Kako je potrebno izvršiti proračun toplotnog potrošača i međupregrijača, tako je

potrebno izvršiti proračun kondenzatora, uspostavljanjem bilansa, da bismo dobili količinu
odvedene toplote, te protok mase kroz isti.

Slika 6.9. Bilans kondenzatora

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 27

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Poznate vrijednosti:
- m2 = 13,64 [kg/s] – količina oduzete v. pare za ZNV I
- m3 = 3,65 [kg/s] – količina oduzete v. pare za ZNV II
- m4 = 30,82 [kg/s] – količina oduzete v. pare za ZNV III
- h6 = 2538 [kJ/kg] – entalpija v. pare na izlazu iz NTT
- h7 = 151,5 [kJ/kg] – entalpija napojne vode iz izlaza iz kondenzatora
- h17 = 483,5 [kJ/kg] – entalpija napojne vode s izlaza iz zagrijača broj 3
- cpw = 4,187 [kJ/kgK]– specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom pritisku
- ∆twk =(25 – 10)=15 [°C] – razlika temepratura na ulazu i izlazu iz kondenzatora
-
𝑄𝑜𝑑𝑣 = 𝑚𝑤𝑘 ̇ ∙ 𝑐𝑝𝑤𝑘 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘 (28)
𝑄𝑑𝑜𝑣 = (𝑚̇ 2 + 𝑚̇ 3 + 𝑚̇ 4 )ℎ17 + 𝑚5 ℎ6 − ℎ7 𝑚𝑝 (29)
Qdov = Qodv
𝑚𝑤𝑘
̇ ∙ 𝑐𝑝𝑤𝑘 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘 = (𝑚̇𝑝 − 𝑚̇ 2 − 𝑚̇ 3 − 𝑚̇ 4 )ℎ7 + 𝑚5 ℎ6 − ℎ7 𝑚𝑝
(𝑚̇𝑝 − 𝑚̇ 2 − 𝑚̇ 3 − 𝑚̇ 4 )ℎ6 + (𝑚2 + 𝑚3 + 𝑚4 )ℎ17 − ℎ7 𝑚𝑝
𝑚𝑤𝑘
̇ = = 7671,53069 [𝑘𝑔/𝑠]
𝑐𝑝𝑤 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘

6.10. Napojna pumpa

Pumpe su uređaji koji preko radnog kola odaju energiju radnom fluidu i šalju ih iz svoga
kućišta sa većim pritiscima. Postoje različite vrste pumpi zapreminske centrifugalne koje
imaju različite osobine. Što se tiče odabira pumpe za napojnu vodu u kotao to smo vršili
prema potrebnim parametrima sa kojim voda treba da dođe u kotao a to su pritisak i
temperatura radnog fluida, protok, tako ćemo iz kataloga usvojiti odgovarajuću pupmu za
zahtjevani termoenergetski sistem.

Pumpu tražimo prema narednim podacima:

- protok napojne pumpe: mp= 250 [kg/s] = 900 [t/h]
- pritisak na ulazu u napojnu pumpu: p=5 [bar]
- temperatura na ulazu u napojnu pumpu: t = 150 [°C]
- pritisak na izlazu iz napojne pumpe: p = 155 [bar]
- gustina vode na temperaturi 150 [°C]: ρ=916,8 [kg/m3 ]
- zapreminski protok pumpe: V = 982 [m3/h]
- napor pumpe: Hp=1667,8 [m]

Iz kataloga usvajamo tri pumpe: Boiler Feed Pump PE 380 – 185 – 5 idućih
karakteristika, koje postavljamo u paralelnu vezu:
- kapacitet: mp = 380 [m3/h]
- napor: Hp=2030 [m]
- maksimalna temperatura pumpanja: t = 165 [°C]
- snaga motora: N = 3150 [kW]
- broj obrtaja: n = 2975 [min-1]

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 28

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Slika 6.10. Napojna pumpa

6.11. Kondenz pumpa

Pumpu tražimo prema narednim podacima:

- protok napojne pumpe: mp= 250 [kg/s] = 900 [t/h]
- temperatura na ulazu u pumpu: t = 35 [°C]
- pritisak na ulazu u pumpu: p = 0,06 [bar]
- pritisak na izlazu iz pumpe: p=5 [bar]
- gustina vode na temperaturi 150 [°C]: ρ=993,66 [kg/m3 ]
- zapreminski protok pumpe: V = 900 [m3/h]
- napor pumpe: Hp=50,7 [m]

Iz kataloga usvajamo pumpu: Condensate Pump KsV 1150 – 90 sa karakteristikama:

- kapacitet: mp = 1150 [m3/h]
- napor: Hp=90 [m]
- maksimalna temperatura pumpanja: t = 70 [°C]
- snaga motora: N = 500 [kW]
- broj obrtaja: n = 1480 [min-1]

Slika 6.11. Kondenz pumpa

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 29

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

6.12. Visokotlačna turbina

Podaci:
- pritisak svježe pare na ulazu u VTT: p = 150 [bar]
- temperatura svježe pare na ulazu u VTT: t = 560 [°C]
- pritisak na izlazu iz VTT: p = 20 [bar]
- temperatura na izlazu iz VTT: t = 260 [°C]
- broj radnih kola: n=5
- tip radnih kola: akciona
- toplotni pad po jednom stepenu: 110 [kJ/kg]
- stepen iskorištenja VTT: η= 0,8
- snaga VTT: N = 115,5 [MW]

Poznate vrijednosti:
- QMP1=86,254 [kJ/kg] – količina toplote dovedena u međupregrijaču
- h18 = 641,3 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u kotao
- h1 = 3472 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u turbinu
- Hd = 17000 [kJ/kg] – donja toplotna moć uglja
- ηk =0,9 – stepen iskorištenja kotla

Proračun VTT:

- snaga VTT pri politropskoj ekspanziji:

𝑁𝑉𝑇 = 𝑚̇𝑝 (ℎ1 − ℎ2 ) = 115,5 [𝑀𝑊] (30)

- adijabatska snaga turbine:

𝑁𝑉𝑇
𝑁𝑎𝑑𝑉𝑇 = 𝜂
= 144,375 [𝑀𝑊] (31)

- količina toplote dovedena kotlu:

𝑄𝑑𝑜𝑣𝐾𝑇 = 𝑄𝑑𝑜𝑣11−1 + 𝑄𝑑𝑜𝑣2−3 = 𝑚̇𝑝 (ℎ1 − ℎ18 ) + 𝑄𝑀𝑃1 + 𝑄𝑀𝑃2 = 872,522 [𝑀𝑊] (32)

- potrošnja goriva:

𝑚̇𝑝 (ℎ1 − ℎ18 )

𝐵𝑛 = = 29,6 [𝑘𝑔/𝑠] (33)
𝐻𝑑 ∙ 𝜂𝑘

6.13. Srenjetlačna turbina

Podaci:
- pritisak svježe pare na ulazu u STT: p = 20 [bar]
- temperatura svježe pare na ulazu u STT: t = 450 [°C]
- pritisak na izlazu iz STT: p = 2,5 [bar]

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 30

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

- temperatura na izlazu iz STT: t = 170 [°C]

- broj radnih kola: n=5
- tip radnih kola: akcioni
- toplotni pad po jednom stepenu: 110 kJ/kg
- stepen iskorištenja STT: η = 0,8
- snaga STT: N = 109,20448 [MW]

Poznate vrijednosti:
- h3 = 3357 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u turbinu
- h4 = 2917 [kJ/kg] – entalpija na izlazu iz turbine
- h10 = 3181 [kJ/kg] – entalpija na oduzimanju iz turbine

Proračun STT:

- snaga NTT pri politropskoj ekspanziji:

𝑁𝑁𝑇 = 𝑚2′ (ℎ3 − ℎ10 ) + 𝑚3′ (ℎ10 − ℎ4 ) = 109,20448 [𝑀𝑊] (34)

- adijabatska snaga turbine:

𝑁𝑁𝑇
𝑁𝑎𝑑𝑁𝑇 = η
= 136,5056 [𝑀𝑊] (35)

6.14. Niskotlačna turbina

Podaci:

- pritisak svježe pare na ulazu u NTT: p = 2,5 [bar]

- temperatura svježe pare na ulazu u NTT: t = 380 [°C]
- pritisak na izlazu iz NTT: p = 0,06 [bar]
- temperatura na izlazu iz NTT: t = 50 [°C]
- broj radnih kola: n = 15
- tip radnih kola: 2x akcioni 13x reakcioni
- toplotni pad po jednom stepenu: akcioni – 110 [kJ/kg]
reakcioni – 50 [kJ/kg]
- stepen iskorištenja NTT: η = 0,779
- snaga NTT: N = 171,96 [MW]

Poznate vrijednosti:

- h5 = 3234 [kJ/kg] – entalpija na ulazu u turbinu

- h12 = 2658 [kJ/kg] – entalpija na izlazu iz turbine
- h6 = 2538 [kJ/kg] – entalpija na oduzimanju iz turbine

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 31

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

Proračun: NTT:

- snaga NTT pri politropskoj ekspanziji:

𝑁𝑁𝑇 = 𝑚3 ′(ℎ5 − ℎ12 ) + 𝑚5 (ℎ12 − ℎ6 ) = 171,96 [𝑀𝑊] (36)

- adijabatska snaga turbine:

𝑁
𝑁𝑎𝑑𝑁𝑇 = 𝜂 𝑁𝑇 = 214,97 [𝑀𝑊] (37)
𝑖𝑁𝑇

Termički stepen iskorištenja ciklusa:

- politropski:

𝑁𝑝𝑜𝑙𝑉𝑇 +𝑁𝑝𝑜𝑙𝑆𝑇 +𝑁𝑝𝑜𝑙𝑁𝑇

𝜂𝑡 = 𝑄𝑑𝑜𝑣𝐾𝑇
= 0,4546 (38)

- adijabatski:

𝑁𝑎𝑑𝑉𝑇 +𝑁𝑎𝑑𝑆𝑇 +𝑁𝑎𝑑𝑁𝑇

𝜂𝑡 = = 0,5604 (39)
𝑄𝑑𝑜𝑣𝐾𝑇

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 32

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

7. ZAKLJUČAK

Termoelktrane imaju veliku ulogu u proizvodnji električne energije. Kao takve koriste
različite sagorive energente, u cilju proizvodnje električne energije. Obzirom na zastupljenost
određenog energenta shodno tome se i prave različite termoelektrane. Kod nas u Tuzli kao
sagorivi energent se koristi ugalj iz rudnika, jer je Tuzla kao grad poznata po rudnicima
(rudarsko mjesto). Do sada su se najviše koristile plinske termoelektrane, parne
termoelektrane, hidroelektrane itd. Razvojem tehnolgije i svijesti kod ljudi i ove
termoelektrane danas proizvode električnu energiju sa malim stepenom zagađivanja okoline
u odnosu na prije. Danas su sve više zastupljena razmišljanja o izvedbi solarnih elektrana, o
vjetrenjačama, primjena obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije uopće.
U Kalesiji postoji solarna elektrana izgrađena za vlastite potrebe. Termoelektrane se sastoje
od različitih postrojenja, gdje svaki dio ima svoju ulogu, a to su najčešče, pumpe, turbine,
kondenzator, spremnici, kotao (generator pare), generator električne energije itd. Tokom
rada termoelktrana ima stepen iskorištenja je od 28 - 30%, što je malo u odnosu na ono
koliko se uloži.

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 33

Termoenergetska postrojenja Projektni zadatak

1. LITERATURA

[1.] Termodinamika i termotehnika; Muhamed Bijedić, Sead Delalić, Tuzla 2003

[2.] Parni kotlovi, Sveska 1, Feoriske osnove, V.Đurić, Beograd 1969
[3.] Riješeni zadaci sa izvodima iz teorije, D.Voronjec, R.ĐorĎević, B.Vasiljević,
D.Kozić,V.Bekalac; Mašinski fakultet Beograd 1985.
[4.] Priručnik za termodinamiku u jedinicama SI; Đoređe Kozić, Bogosav Vasiljević, Vladimir
Bekavac; Mašinski fakultet Beograd 2008.
[5.] www.nek.si/hr/elektricna_energija/izvori/termoelektrane/
[6.] rgn.hr/~dkuhinek/nids.../08%20Termoelektrana%20toplana.ppt
[7.] www.slideshare.net/tanjastarcevic/uticaj-termoelektrane
[8.] www.ham.hr/index.php?option=com
[9.] 1745-Energetika-Elektrane-SRB-16str... - Srbija
[10.] www.vtsnis.edu.rs/.../Energije%20i%20okolina%20-.
[11.] gn.hr/~dkuhinek/nids.../08%20Termoelektrana%20toplana.ppt
[12.] http://hr.wikipedia.org/wiki/Termoelektri%C4%8Dne_centrale
[13.] http://www.hatz.hr/hrv/glasnik/Raspravom%20do%20razumijevanja%201.htm
[14.] http://apold.hr/projekt/termoelektrane.htm
[15.] Mollierov dijagram

Mašinski fakultet – Energetsko mašinstvo 34