1.

Termoelektrane
Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju elektrinu dobivaju sagorijevanjem
fosilnih goriva, kao to su ugalj, plin i nafta, a glavna primjena i svrha termoenergetskih
postrojenja je proizvodnja pare koja e pokretati turbinu, a potom i generator elektrine
energije. Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u
koristan rad, koji se kasnije u obliku mehanike energije dalje iskoritava za proizvodnju
elektrine energije. Mehanika energija je proizvedena uz pomo toplotnog stroja koji
transformira toplotnu energiju. Imamo pretvaranje hemijske energije u toplotnu koja se pak
razliitim procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak slui kao prijenosnik te
energije, esto izgaranjem goriva, u energiju vrtnje.


Slika 1.1: Opi prikaz sastavnih dijelova termoelektrane

Opis slike: Pri izgaranju goriva u kotlu nastaje toplina koja pretvara vodu u paru. Para se
odvodi na turbinu, ona pokree generator, koji pretvara mehaniku energiju u elektrinu. Iz
turbine para putuje u kondenzator, gdje se pretvara u tekuinu i vraa se u kotao. Kondenzator
se hladi rashladnim tornjevima ili protono, vodom iz rijeke.
Podjela termoelektrana prema vrsti pokretaa:
Prema vrsti pokretaa (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo koji
oblik energije u mehaniku energiju) dijelimo ih na:
1.plinsko-turbinsko postrojenje (kruna postrojenja);
2.parna turbinska postrojenja;
3.kombinirana postrojenja;

2. Parne elektrane (parno-turbinska postrojenja)
Parne elektrane su termoenergetska postrojenja za proizvodnju elektrine energije, u ijim se
krunim procesima, kao radni fluid, koristi para s odreenim pogonskim parametrima
(pritisak, temperatura). Kruni proces po kojem se odvija pretvorba toplotne energije u
mehaniku (elektrinu) naziva se Clausius Rankineov koji se u svome teoretskom obliku,
akose zanemare nepovratni gubici, odvija izmeu dvije izobare i dvije izentrope. Parnu
elektranu ine sljedei osnovni dijelovi: - generator pare u kojemu se proizvodi para potrebnih
radnih parametara (tlaka i temperature);
- parni turbogenerator u kojemu se ekspanzijom pare vri pretvorba toplinske energijepare u
mehaniki rad, odnosno u elektrinu energiju;
- kondenzator u kojemu se para vraa u tekue stanje;
- napojna pumpa pomou koje se voda tlai te podie na stanje (tlak) s kojim ulazi u generator
pare.


Sl.1.2.Osnovna shema parne elektrane
Princip rada parnog - turbinskog postrojenja:
Proizvedena para uz pomo topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na
razne naine ekspandira stvarajui moment koji pak slui za proizvodnu elektrine energije u
generatoru. Koristi dinamiki pritisak generatora troenjem vodene pare za okretanje lopatica
turbine. Najvei broj velikih termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom
koriste parne turbine (oko 80 % elektrine energije je proizvedeno koritenjem parnih turbina)
neposredno spojene sa generatorom (turbo-generator). U ovim elektranama toplina dobivena
sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaniku
energiju, a kojase u generatoru pretvara u elektrinu energiju. Prema drugom zakonu
termodinamike sva toplotna energija ne moe biti pretvorena u mehaniku energiju, zato je
toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj gubitak primijenjen kao korisna toplina, za
industrijske procese ili grijanje okoline, parno postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog
postrojenja. Klasino parno-turbinsko postrojenje zasniva se na Rankinovom procesu
poznatom iz termodinamike.
Osnovne razlike izmeu parnih i plinskih termoelektrana:
parne termoelektrane imaju vei stupanj djelovanja (korisnost): ~40% parne, 25-30% plinske
izgradnja parnih termoelektrana je skuplja i traje due
trokovi goriva po jedinici proizvedene el. energije redovito su manji za parne
termoelektrane, pogotovo ako se radi o termoelektranama na ugalj
plinske termoelektrane imaju manje trokove pokretanja i zaustavljanja
plinske termoelektrane bre ulaze u pogon i fleksibilnije su u radu: mogua je bra promjena
snage
plinske termoelektrane su ekoloki prihvatljivije: isputaju manje koliine tetnih plinova
kod plinskih termoelektrana moe se javiti problem opskrbe gorivom:
-u sluaju da se plin dovodi plinovodom, potrebni su dugoroni ugovori s isporuiteljom (vrlo
esto samo jednim)
-u varijanti kad se koristi ukapljeni plin, ovog problema nema, ali su trokovi (cijena plina)
znatno vei
Uticaj termoelektrana na okoli Danas je sve manje termoelektrana budui da su veliki
oneiivai prirode. Kod termoelektrana dva su osnovna uinka koji utjeu na
oneienje okolia. Prvi i osnovni je uinak koji nastaje zbog izgaranja fosilnih
goriva. Drugi i manje bitan jest toplinsko oneienje rijeka ili jezera. Mi emo se o
ovom poglavlju baviti samo ovim prvim, odnosno oneienjem uslijed izgaranja
fosilnog goriva. Izgaranje je proces u kojem se kemijska energija sadrana u gorivu
transformira u unutranju energiju koja se opet dalje iskoritava u raznim procesima.
Kod izgaranja u atmosferu se isputaju plinovi kao to su CO, voda, NO
x
, razliiti
ugljikovodici,... Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za
ljude. No oni izravno utjeu svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere
(apsorpcija toplinskog zraenja u atmosferi). Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed
izgaranja ovisi o sastavu goriva koje izgara u procesu. Elementi koji ine veinu
fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor. Ugljik moe izgarati potpuno i djelomino.
U potpunom izgaranju imamo CO
2
kao produkt dok kod djelominog izgaranja kao
produkt imamo CO. Upravo zbog toga vei udio CO imamo u termoelektranama na
ugljen jer je tee osigurati kvalitetno mijeanje goriva i zraka.
Izgaranjem vodika dobivamo vodu, a izgaranjem sumpora SO
2
. Kod izgaranja teimo
to potpunijem izgaranju. Da bismo to ostvarili cilj je imati to bolje mijeanje zraka i
goriva. Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najtee kod
krutog. Za izgaranje potrebno je osigurati minimalnu koliinu zraka. O koliini
sumpora u produktima izgaranja najvie ovisi udio sumpora u samom gorivu. Dakle
teimo ugljenu i nafti sa to manje sumpora. Kod duika i njegovih oksida gorivo ne
utjee toliko na produkciju NO
x
-a. Isto tako treba spomenuti i izuzetno veliku koliinu
pepela kojeg jedna prosjena termoelektrana izbaci u okoli. U svrhu zatite okolia u
posljednjih desetak godina donijelo se mnotvo zakona i odredaba koje bi trebale
pridonijeti smanjenju zagaenja okolia iz termoelektrana. Jedan od glavnih
parametara je kontrola i smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja moe
se vriti tako da se odvaja ve iz goriva ili iz produkata izgaranja. Vei efekt se postie
ukoliko sumporove okside uklanjamo iz produkata izgaranja. Ovakvi postupci
zahtijevaju dodatna ulaganja koja poskupljuju i krajnju cijenu elektrine energije.
Duikove spojeve je najjednostavnije reducirati stupnjevanim izgaranjem. Na taj nain
moemo smanjiti emisiju duinih oksida za oko 50%.