INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

EKOLOŠKI FAKULTET
TRAVNIK

TERMOELEKTRANE I NJIHOV UTICAJ NA

OKOLINU

SEMINARSKI RAD

Hemija životne sredine

Student : Predmetni nastavnici:

Dženan Karaosmanović Prof. dr Božidarka Arsenović
Viši ass. Nedžad Haračić

Travnik, maj, 2013. godine

SADRŽAJ

UVOD

1. Termoelektrane – pojmovno određenje i historijat

2. Podjela termoelektrana prema vrsti pokretača

2.1 Plinsko-turbinsko postrojenje

2.2 Parno-turbinsko postrojenje

2.3 Kombinirano postrojenje

3. Dijelovi termoenergetskog postrojenja

3.1 Kompresori

3.2 Komora izgaranja

3.3 Kondenzator

3.4 Generator pare

3.4.1 Podjela generatora pare

3.5 Podvrste čeličnih generatora pare

4. Posebni generatori pare sa savinutim cijevima

5. Dijelovi ugrađeni u generatore pare

6. Snaga bloka

7. Parametri pare

8. Utjecaj termoelektrana na okoliš

ZAKLJUČAK

LITERATURA

2
UVOD

Promjena klime je postala globalni problem kojim su se Ujedinjene nacije počele

zvanično baviti donošenjem "Okvirne konvencije o promjeni klime" u Rio de Žaneiru 1992.
godine, koju su, kao obaveznu, prihvatile 194 zemlje svijeta. Glavni cilj Konvencije je da se
stabilizuje koncentracija gasova koji proizvode efekat "staklene bašte" na nivou koji neće
dovesti do pojave opasnih antropogenih uticaja na klimatski sistem planete. Da bi se taj cilj
dostigao, konvencija poziva industrijski razvijene zemlje da realizuju takve akcije i preduzmu
mjere za smanjenje emisije tih gasova, ali i da obezbijede finansijska sredstva i transfer
tehnologije u zemlje u razvoju.
Na trećoj konferenciji o klimi, koja je održana u Japanu 1997. godine, industrijski
razvijene države su se obavezale tzv. Kjoto protokolom da će smanjiti emisiju gasova koji
dovode do efekta "staklene bašte", tokom perioda (2008 - 2012), i to najmanje za 5% u
odnosu na emisiju gasova iz 1990. godine. U te gasove spadaju : ugljen - dioksid, metan, azot-
suboksid i industrijski gasovi grupe HFC, PFC i sumporheksafluorid.
Da bi se na ekonomičan način ostvarile preuzete obaveze, Kjoto protokol je predvidio
tri fleksibilna mehanizma. Prvi je "zajednička primjena", po kojem svaka industrijska zemlja
investira u projekte smanjenja emisije u drugoj industrijalizovanoj ili tranzicionoj zemlji.
Drugi mehanizam je "mehanizam čistog razvoja", po kojem industrijalizovana zemlja ulaže u
projekte smanjenja emisije u neku od zemalja u razvoju. Treći mehanizam "međunarodna
trgovina emisijama", predviđa mogućnost za one zemlje, koje imaju ciljnu emisiju gasova
onoliku kolika je predviđena Kjoto protokolom, da mogu da prodaju emisiona odobrenja, koja
same neće iskoristiti, drugim državama, nakon čega ih ove mogu iskoristiti da umanje svoje
prekomjerno emitovanje štetnih gasova.
Kako dominantan dio gasova zaslužnih za nastanak efekta "staklene bašte" nastaje
prilikom proizvodnje električne energije u elektranama na fosilna goriva, to su projekti koji se
finansiraju iz pomenutih fondova usmjereni prema korišćenju obnovljivih izvora električne
energije, kao što su biomasa, vjetar i voda, ali i projekti za poboljšanje energetske efikasnosti,
prelazak sa goriva kao što je ugalj na gorivo kao što je gas, ali i dobijanje gasa (metana) iz
deponija.

3
 1. Termoelektrane – pojmovno određenje i historijat

Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju dobivaju sagorijevanjem

goriva, a glavna primjena i svrha termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će
pokretati turbinu, a potom i generator električne energije.
Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u koristan rad,
koji se kasnije u obliku mehaničke energije dalje iskorištava za proizvodnju električne
energije. Mehanička energija je proizvedena uz pomoć toplinskog stroja koji transformira
toplinsku energiju. Imamo pretvaranje kemijske energije u toplinsku koja se pak različitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak služi kao prijenosnik te energije,
često izgaranjem goriva, u energiju vrtnje.
1629. javlja se prva ideja o korištenju vodene pare za pokretanje kola s lopaticama.
Ideju je iznio Giovanni Branca u svojoj knjizi Le machine. Ideja takvog stroja bila je
primitivna, s parom koja je slobodno strujala prema kotaču s lopaticama. Sam stroj izgledao je
kao vodeni mlin, ali bio je pokretan parom.
Revolucija je uslijedila kada je James Watt 1769. izumio parni stroj koji je radio s pretlakom,
u proces je bila uključena i kondenzacija, to su temelji i suvremenih termoenergetskih
postrojenja. Para kao medij je izuzetno zahvalna kod prijenosa energije.
Parametri postrojenja su se mijenjali kroz povijest. Tlak, posebno temperatura rasli su
kroz godine. Količina pare se povećava, a samim time i snaga postrojenja. Tako se smanjuje i
potrošnja goriva i podiže iskoristivost. Javljaju se još i pregrijači i međupregrijači koji još više
pridonose povećanju iskoristivosti. Nova revolucija nastaje razvojem takozvanih blok
postrojenja (kotao i turbina su jedan zatvoreni upravljački krug). Ideje su postojale i postupno
se razvijale kroz povijest, ali za termoelektrane kakve danas poznajemo najvažnija je stvar
patentiranje i razvoj parne turbine (1791.). Plinska turbina dolazi mnogo kasnije, početkom
20. stoljeća.
Danas se oko 80% električne energije u industrijski razvijenim zemljama dobiva iz
termoenergetskih izvora (tu se naravno ubrajaju i plinska, ali i nuklearna postrojenja). U
modernom društvu potreba za električnom energijom raste, a samim time raste i potrošnja
električne energije po stanovniku, što je ujedno i pokazatelj gospodarskog razvitka pojedine
zemlje. Osim što proizvode električnu energiju termoenergetska postrojenja služe i za
proizvodnju topline koja je također itekako bitna u krajevima gdje je potrebno grijanje.

4
 Važnost ovakvih postrojenja raste iz dana u dan bez obzira na nove izvore i načine
proizvodnje električne energije. Naravno u svemu tome raste i opterećenje na okoliš što je
pitanje kojim se također moramo aktivno pozabaviti kad govorimo o termoelektranama. Na
projektiranju, izgradnji, radu i održavanju jedne termoelektrane sudjeluje velika grupa ljudi,
inženjera različitih struka. Svi ti ljudi objedinjuju široki spektara znanja potrebnih da se obave
svi zadaci i osigura nesmetan rad jedne elektrane.

2. Podjela termoelektrana prema vrsti pokretača

Prema vrsti pokretača (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo
koji oblik energije u mehaničku energiju) dijelimo ih na:plinsko-turbinsko postrojenje (kružna
postrojenja), parna turbinska postrojenja te kombinirana postrojenja.

2.1. Plinsko-turbinsko postrojenje

Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamički pritisak od protoka plinova za direktno

upravljanje turbinom. Sam proces koji se događa u plinskoj turbini nije toliko različit od parne
turbine. Naravno različit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija je
također drugačiji, no sam proces koji se događa u turbini je vrlo sličan. Razlika je ta što je pad
entalpije u plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena veći. Ukoliko želimo povećati
stupanj iskorištenja moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu.Tu se javlja
problem hlađenja, pogotovo samih lopatica. Kako bismo ohladili lopatice koristimo
komprimirani zrak iz kondenzatora. Naravno dovođenje zraka za hlađenje će smanjiti i snagu
postrojenja. Današnji razvoj materijala nam je omogućio da i izborom materijal povećamo
otpornost na temperaturu. Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na bazi
nikla koji uspješno podnose više temperature. Naravno bez obzira na ova dostignuća na
području materijala moramo osigurati hlađenje lopatica.
U plinskim elektranama se mehanička energija pretvara u električnu pomoću plinskih
motora, koji se najčešće grade kao četverotaktni motori. Ove elektrane su obično u sustavu
metalurgijskih postrojenja radi iskorištenja plinova iz visokih peći ili u sustavu koksara i
postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji nastaju pri dobivanju koksa,
zatim za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati stupanj iskorištenja

5
moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu.Svako plinsko-turbinsko postrojenje
sastoji se od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.
Princip rada : kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava iz okoliša te ga
komprimira do nekog zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje
se grije uslijed izgaranja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja)
ekspandiraju u plinskoj turbini gdje stvaraju moment koji se iskorištava u proizvodnji
električne energije i pri radu kompresora.

2.2. Parno-turbinsko postrojenje

Princip rada parnog - turbinskog postrojenja: proizvedena para uz pomoć topline,

dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na razne načine ekspandira stvarajući
moment koji pak služi za proizvodnu električne energije u generatoru. Koristi dinamički
pritisak generatora trošenjem vodene pare za okretanje lopatica turbine. Najveći broj velikih
termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste parne turbine (oko 80 %
električne energije je proizvedeno korištenjem parnih turbina) neposredno spojene sa
generatorom (turbo-generator).
U ovim elektranama toplina dobivena sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari
koja u parnim turbinama proizvodi mehaničku energiju, a koja se u generatoru pretvara u
električnu energiju. Prema drugom zakonu termodinamike sva toplinska energija ne može biti
pretvorena u mehaničku energiju, zato je toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj
gubitak primijenjen kao korisna toplina, za industrijske procese ili grijanje okoline, parno
postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog postrojenja. Klasično parno-turbinsko
postrojenje zasniva se na Rankineovom ciklusu poznatom iz termodinamike.

2.3. Kombinirano postrojenje

Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine ložene prirodnim plinom,parni

kotao te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo
elektricitet, tj. to je ciklus koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog dijela.
Glavne sastavnice su naravno plinska i parna turbina. Osnovna namjena ovakvih postrojenja
je da se iskoristi toplina nastala na izlazu iz plinske turbine.

6
 Budući da ispušni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke
temperature, oko 600 °C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje će grijati vodu i proizvoditi
vodenu paru za parnu turbinu. Time povećavamo iskoristivost samog procesa, jer je toplina
koju bi inače izgubili iskorištena za daljnju proizvodnju pare. Iskoristivost takvog postrojenja
doseže i do 60%. U kombiniranom postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u
komoru izgaranja gdje se istovremeno dovodi gorivo za izgaranje. Plinovi izgaranja vrlo
visoke temperature vode se iz komore izgaranja u plinsku turbinu, gdje ekspandiraju dajući
koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine.
Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu energiju koja se šalje
u mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator (generator
pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta što je kod
nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više zraka zbog
hlađenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta
neiskorištenog zraka te se taj višak zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U
utilizatoru se napojna voda zagrijava do isparavanja i pregrijava na zadane parametre.
Pregrijana para odlazi iz generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehanički
rad generatoru električne struje.
Nakon toga para, sada već niskih parametara, odlazi u kondenzator gdje kondenzira.
Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom vraća u utilizator na ponovno zagrijavanje.
Već je napomenuto da ovim principom povećavamo iskoristivost čitavog procesa. Razlog
pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje možemo vidjeti u temeljnom Carnotovom
procesu (izentropsko-izotermnom). Princip je sljedeći: ukoliko su temperaturne razlike manje,
manji je i prijenos topline.
Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika temperatura „ spremnika“ što veća.
Naravno idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovođenja topline bila
jednaka temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvođenja postane
jednaka temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu.
Znamo da kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno
temperaturi toplinskih spremnika te se nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne može
promijeniti.

7
 3. Dijelovi termoenergetskog postrojenja

Dijelovi termoenergetskog postrojenja: generator pare, turbina, generator električne energije,

kondenzator, kondenzatorska pumpa, napojna pumpa, rashladni toranj te spremnik napojne
vode te pregrijači pare, međupregrijači, ekonomajzeri i sl. (kao sastavni dio generatora pare).

Slika 1: Tipičan prikaz rada termoelektrane na ugljen

1. Rashladni toranj; 10. Regulator parne turbine; 19. Pregrijač pare;

2. Crpka rashladne vode;
3. Elektroenergetski sustav (trofazna
struja);
4. Transformator (trofazna struja);
5. Električni generator (trofazna struja); 14. Dovod ugljena (pokretna traka);
6. Niskotlačna parna turbina;
7. Kondenzatna crpka;
8. Parni kondenzator;
9. Srednjetlačna parna turbina;
11. Visokotlačna parna turbina;
12. Otplinjač;
13. Regenerativni zagrijač napojne
vode;
15. Bunker za ugljen;
16. Mlin za ugljen;
17. Bubanj generatora pare;
18. Odšljakivač;
20. Tlačni ventilator zraka;
21. Međupregrijač pare;
22. Usis zraka za izgaranje;
23. Zagrijač vode (ekonomajzer);
24. Predgrijač zraka;
25. Odvajač čestica;
26. Isisni ventilator dimnih plinova;
27. Dimnjak za dimne plinove.

3.1. Kompresori

8
 Kompresori služe kod plinsko-turbinskih postrojenja, mlaznim motorima i sl.
Kompresori mogu biti radijalni ili aksijalni. Kod aksijalnih strujanje zraka vrši se u smjeru
vratila, dok kod radijalnih kompresora imamo radijalno strujanje na rotorsko kolo. Radijalni
kompresori lakši su i mnogo efikasniji nego aksijalni kompresori za manje kompresijske
omjere. Kod većih postrojenja koriste se aksijalni kompresori obzirom da su efikasniji (za
veće kompresijske omjere). Isto tako u zrakoplovstvu se koriste aksijalni kompresori zbog
viših kompresijskih omjera. Kompresor za rad koristi energiju nastalu zbog rada turbine
obzirom da su turbina i kompresor najčešće na istom vratilu. Komprimirani zrak s plinovima
izgaranja tvori radni medij koji ekspandira kasnije u turbini.

3.2. Komora izgaranja

Komora izgaranja sastoji se od dva cilindra. U prvom se odvija izgaranje prilikom

čega se razvijaju visoke temperature te se tako štiti vanjski cilindar od djelovanja zračenja
topline. Cilindri su međusobno povezani te se između njih odvija prostrujavanje zraka. Za
izgaranje se dovodi 3-6 puta više zraka od teoretski potrebnog zbog sniženja maksimalnih
temperatura. Komore izgaranja trebaju osigurati: stabilno izgaranje u širokim granicama
opterećenja, jednoličnu raspodjelu temperatura dimnih plinova na izlazu iz komore izgaranja,
da gubitak tlaka u komori izgaranja bude što manji. U klasičnom plinsko-turbinskom
postrojenju možemo imati više komora izgaranja koje se slažu uzdužno, po obodu. Takvo
slaganje koristimo kao bismo smanjili dimenzije.

3.3. Kondenzator

Kondenzator je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u tekuće stanje,
nakon što ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces. Tlak u
klasičnom kondenzatoru je izuzetno mali (podtlak – oko 0,045 bara). Pošto je kondenzator
izmjenjivač topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta topline predati kako bi se para
ohladila do temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene na
rijekama, moru..., kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplinu.

3.4. Generator pare

9
 Za generator pare mogli bismo reći da čini središnji dio svake termoelektrane. Ukratko
generator pare, što mu i samo ime kaže, služi za proizvodnju pare s određenim parametrima
(temperature i tlaka) koja će se kasnije u turbini iskoristiti za proizvodnju električne energije.

3.5. Podvrste čeličnih generatora pare

Čelične generatore pare dijelimo na par podvrsta: vatrocjevne, vodocjevne i cilindrične.

Vatrocijevni generatori pare funkcioniraju tako da plamen struji kroz cijevi i tako grije
vodu koja te cijevi okružuje.
Vodocijevni generatori pare su najčešći i najbrojniji te najzanimljiviji s aspekta
termoelektrana. Kao što i samo ime kaže kod vodocjevnih generatora pare voda ili para nalaze
se u samim cijevima. Na taj način moguće je postići znatno veće tlakove i temperature nego
kod vatrocjevnih generatora pare. Vodocjevne generatore pare opet možemo podijeliti na:
horizontalne s ravnim cijevima i vertikalne sa savinutim cijevima (prirodna ili prisilna
cirkulacija).Vertikalni generatori pare sa savinutim cijevima predstavljaju najveću i nama
najvažniju skupinu. Ovakvi tipovi generatora pare se nalaze u velikim termoenergetskim
postrojenjima za proizvodnju električne energije. Za izgaranje mogu koristiti sve vrste goriva:
kruto gorivo na rešetci (ravnoj ili kosoj), kruto gorivo u fluidiziranom sloju te izgaranje u
prostoru (ugljena prašina, tekuće i plinsko gorivo). Prirodna cirkulacija u generatoru pare
ostvaruje se zbog razlike u gustoćama vode i vodene pare. Silazne cijevi upravo zbog toga
nisu grijane tako da se lakše uspostavi cirkulacija. Temelji hidrodinamike, toplija voda će
strujati prema gore dok će se hladna voda kretati prema dolje. Kada ne možemo osigurati
uvijete za prirodnu cirkulaciju koristimo različite pumpe kako bismo osigurali nesmetanu
cirkulaciju. Takvi generatori se nazivaju La Mont generatori pare.

4. Posebni generatori pare sa savinutim cijevima

10
 Posebni generatori pare iz ove skupine su protočni generatori pare s prisilnom
cirkulacijom. Ovakvi generatori grade se za najveća postrojenja sa najvećim protocima,
nadkritičnim tlakovima i nadkritičnim temperaturama. Ovakvi generatori mogu proizvoditi
oko 2500 t/h pare, temperature od oko 600 ˚C. Ovakav generator možemo zamisliti kao cijev
u kojoj se voda zagrijeva. Isparava te ta vodena para pregrijava. Veliki nedostatak kod
protočnih generatora pare je nemogućnost rada pri malim opterećenjima jer se javlja
mogućnost pregaranja cijevi.

5. Dijelovi ugrađeni u generatore pare

Postoje postupci i dijelovi, koji se ugrađuju u generator pare kako bismo osigurali
veću iskoristivost i povećanje snage, a to su pregrijač pare, međupregrijači, ekonomajzerske
površine, zagrijači zraka, kondenzator, rashladni toranj.

- Pregrijač pare -
Kako bismo povećali stupanj iskoristivosti čitavog procesa koristimo pregrijač pare.
To ima utjecaj i na samu tehnologiju izrade s obzirom da para nema kapljica vode u sebi pa je
manje korozivna i erozivna. Kod današnjih termoelektrana pregrijana para je imperativ zbog
strogo određenih zahtjeva za parametre pare na ulazu u turbinu. Prijelaz topline može biti
konventivan ili putem zračenja. U praksi se uvijek koristi mješavina ova dva navedena.

- Međupregrijač -
Kod ugradnje međupregrijača moramo imati na raspolaganju i turbinu podijeljenu na
visokotlačni i niskotlačni dio. Para ekspandira u visokotlačnom dijelu turbine do tlaka
međupregrijanja te se nakon toga vraća u generator pare. U generatoru pare se još jednom
zagrijava, najčešće ponovno na temperaturu svježe pare, te se odvodi u niskotlačni dio
turbine. Tu para ponovno ekspandira stvarajući koristan rad. Kao i kod pregrijača, kod
ugradnje međupregrijača povećava se ukupan stupanj iskoristivosti postrojenja. Smanjujemo
vlažnost pare što je izuzetno bitno za dugovječnost turbine. Smanjujemo veličinu
kondenzatora, gorionika i samog generatora pare. Negativna strana je povećanje cijene
turbine, ali i povećanje ukupnih investicijskih troškova.
- Ekonomajzerske površine -

11
 Ekonomajzerske površine smještaju se u stražnji dio generatora pare tako da se
iskorištava dio topline koja bi se inače ispustila u okoliš. Time ujedno i smanjujemo
temperaturu dimnih plinova. Na ekonomajzerskim površinama zagrijavamo napojnu vodu i
zrak. U zagrijačima napojne vode se voda u pravilu zagrijava ispod temperature zasićenja jer
u suprotnom nastaje vodena para što može izazvati oštećenja u obliku kavitacije. Za svoj rad
zagrijači vode troše relativno malo energije te zauzimaju malo prostora. Ukoliko imamo
zagrijače vode brže ćemo pustiti generator pare u pogon te ćemo smanjiti opterećenje
ogrjevnih površina.

- Zagrijači zraka -
Posljednji u generatoru pare su zagrijači zraka koji su ujedno smješteni iza zagrijača
napojne vode. Pošto rade na manjim tlakovima, za razliku od zagrijača vode, manji su svojom
konstrukcijom. Zrak zagrijavamo zbog podizanja stupnja iskoristivosti, sušenja goriva i
poboljšanja izgaranja. Preko 70% svih zagrijača zraka su rotacioni zagrijači sastavljani od
limenih saća koje se griju dimnim plinovima a hlade zrakom.

- Rashladni tornjevi -
U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput
struktura, koji oslobađaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju
se rashladni tornjevi . Rafinerije petroleja, petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja
koriste ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u
smjeru prema dolje i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima. Inducirani ili tlačni
rashladni tornjevi su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s materijalima koji
pojačavaju dodirivanje zraka koji struji u vis i vodu koja teče prema dolje. U pustinjskim
područjima rashladni toranj mogao bi biti neizbježan od kada će trošak uređivanja vode za
hladno isparavanje biti zabranjen. Ovi imaju nižu efikasnost i višu energetsku potrošnju u
ventilatorima od mokrih i isparavajućih rashladnih tornjeva. Tvrtke za elektriku preferiraju
upotrebljavanje rashladne vode iz oceana, rijeka, jezera, rashladnih umjetnih jezera u zamjenu
za rashladni toranj, na području gdje je ekonomičnije i ambijentalno moguće. Ovaj tip
rashlađivanja može sačuvati trošak rashladnog tornja i može imati nižu energetsku cijenu za
pumpanje rashladne vode kroz izmjenjivač topline postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina
može uzrokovati da temperatura vode primjetno poraste. Pogonska postrojenja koja
upotrebljavaju prirodne sastojke vode za rashlađivanje, moraju biti konstruirana da preduhitre

12
ulazak organizama u rashladni krug, inače će se stvoriti organizmi koji se prilagođavaju
toplijim vodenim postrojenjima i utječu tako da nanesu štetu ako se postrojenje ugasi za
hladna vremena.

6. Snaga bloka

Snaga termoenergetskog bloka obično raste kao bismo smanjili specifične investicijske
troškove (Eur/kW). Investicija ipak predstavlja važnu stavku u cijeni električne energije. Kroz
zadnjih 40-tak godina proizvodnja pare je ocrtavala veličinu i snagu postrojenja. 1960-ih imali
smo oko 500 t/h te 1980-ih preko 2000 t/h. Ovakav razvoj omogućen je razvojem tehnologije
i materijala. U SAD-u smo imali i probne generatore koji su mogli proizvoditi i 4500 t/h pare,
no pokazali su se relativno nestabilni pa su se parametri pare vratili na niže vrijednosti. Za
više od 2500t/h pare specifični investicijski troškovi dolaze u zasićenje. Upravo zbog toga
snage većine termoenergetskih blokova se kreću od oko 500 do 800 MW.

7. Parametri pare

Specifična potrošnja energije u MJ/kWh opisuje ekonomičnost termoenergetskog bloka, što je

zapravo recipročna vrijednost stupnja iskoristivost. Potrošnja energije bitno ovisi o
parametrima pare: tlaku i temperaturi. Današnje temperature svježe pare kreću se oko 540 °C
na tlakovima od oko 190 bara. Danas imamo i elektrane koje mogu raditi s nadkritičkim
tlakovima od 250 do 260 bara i temperaturama od oko 600 °C.

8. Utjecaj termoelektrana na okoliš

13
 Danas je sve manje termoelektrana budući da su veliki onečišćivači prirode. Kod
termoelektrana dva su osnovna učinka koji utječu na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je
učinak koji nastaje zbog izgaranja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplinsko
onečišćenje rijeka ili jezera. Mi ćemo se o ovom poglavlju baviti samo ovim prvim, odnosno
onečišćenjem uslijed izgaranja fosilnog goriva. Izgaranje je proces u kojem se kemijska
energija sadržana u gorivu transformira u unutrašnju energiju koja se opet dalje iskorištava u
raznim procesima. Kod izgaranja u atmosferu se ispuštaju plinovi kao što su CO, voda, NOx,
različiti ugljikovodici,... Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za
ljude. No oni izravno utječu svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija
toplinskog zračenja u atmosferi). Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed izgaranja ovisi o
sastavu goriva koje izgara u procesu. Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik,
vodik i sumpor. Ugljik može izgarati potpuno i djelomično. U potpunom izgaranju imamo
CO2 kao produkt dok kod djelomičnog izgaranja kao produkt imamo CO. Upravo zbog toga
veći udio CO imamo u termoelektranama na ugljen jer je teže osigurati kvalitetno miješanje
goriva i zraka. Izgaranjem vodika dobivamo vodu, a izgaranjem sumpora SO2. Kod izgaranja
težimo što potpunijem izgaranju. Da bismo to ostvarili cilj je imati što bolje miješanje zraka i
goriva. Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najteže kod krutog.
Za izgaranje potrebno je osigurati minimalnu količinu zraka.
O količini sumpora u produktima izgaranja najviše ovisi udio sumpora u samom
gorivu. Dakle težimo ugljenu i nafti sa što manje sumpora. Kod dušika i njegovih oksida
gorivo ne utječe toliko na produkciju NOx-a. Isto tako treba spomenuti i izuzetno veliku
količinu pepela kojeg jedna prosječna termoelektrana izbaci u okoliš. U svrhu zaštite okoliša
u posljednjih desetak godina donijelo se mnoštvo zakona i odredaba koje bi trebale pridonijeti
smanjenju zagađenja okoliša iz termoelektrana. Jedan od glavnih parametara je kontrola i
smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja može se vršiti tako da se odvaja već
iz goriva ili iz produkata izgaranja. Veći efekt se postiže ukoliko sumporove okside uklanjamo
iz produkata izgaranja. Ovakvi postupci zahtijevaju dodatna ulaganja koja poskupljuju i
krajnju cijenu električne energije. Dušikove spojeve je najjednostavnije reducirati
stupnjevanim izgaranjem. Na taj način možemo smanjiti emisiju dušičnih oksida za oko 50%.
Protokolom iz Kyota termoelektrane bi se do kraja 2020. trebale izbaciti iz upotrebe.
ZAKLJUČAK

14
 Dinamičan industrijski način proizvodnje, koji je trebalo da čovjeka učini gospodarom
prirode, doveo je u pitanje opstanak i čovjeka i prirode. Zagađenost osnovnih elemenata
životne sredine (vazduha, vode i zemljišta) dostigla je alarmantne razmjere. Još uvijek postoje
predjeli i prostori koji su van domašaja negativnih uticaja ljudskih aktivnosti. Takva prirodna
dobra ljudi su prepoznali i zakonom ih zaštitili.

Sudbina čovjeka je, međutim, da svoj životni i radni vijek provede u naseljenim
mjestima i industrijskim zonama, a samo rijetke trenutke odmora u oazama čiste prirode.
Primjer takve životne sredine je okolina termoelektrane koja je opisana u ovom radu. Kvalitet
sredine u kojem se nalazi termoelektrana od presudnog značaja je za stanovnike, za njihov
život i zdravlje.

Zbog toga mi, predstavnici mlade generacije, koja je naslijedila breme ekoloških
problema, ističemo da u planiranju budućeg razvoja životne sredine i briga za ljude moraju
imati podjednaku važnost kao i tehnološki napredak i ekonomska dobit.

LITERATURA

15
 Šarić T.,Beus V.,Gadžo D.,Đikić M., Uništavanje i zaštita zemljišta; Sarajevo
1999.

 Begić S., EKOLOGIJA- zrak, voda, tlo, Tuzla ,Kartonaža Tojšići „EKO-
ZELENI“ Tuzla; 2000.

 Socijalna ekologija kompendijum Banja Luka ,mart 2010

 Prostorno planiranje i zastita okoline Prof.dr Munir Jahic Bihac 2004

 www.poliklinika-harni.hr

 www.wikipedia.org

 www.iu-travnik.com

16