Seminarski rad

Dženan Karaosmanović
U svojoj relativno kratkoj historiji čovjek je preobrazio
Zemljino lice u nevjerovatnoj mjeri; mnogo štošta je
izmjenio, mnogo toga istrijebio i uništio, ali je istovremeno
mnogo toga izumio i izgradio. Međutim, životni splet svake
prirodne zajednice, taj međusobno isprepleteni odnos tla,
klime, životinja i biljaka tako je osjetljiv da se cjelina
mijenja čim se jedan njen dio nasilno izmjeni. Već
decenijama se povećava tužni spisak životinja i biljaka koje
su zahvaljujući čovjeku nestale sa lica Zemlje te su ostale
sačuvane samo kao primjerci u muzejima i knjigama. Sila
koja omogućuje ljudima da stvaraju i grade ista je ona koja
im omogućava i da uništavaju.
Čovjek i sva živa bića mjenjaju okoliš, ali za razliku od
svih ostalih čovjek danas apsolutno dominira u ekosferi.
Promjene na našem planetu, koje su se zbivale u milionima
godina, sada se dešavaju unutar jednog stoljeća ili
desetljeća. Postalo je očito da čovjek može koristiti prirodu
i svoj životni okoliš samo egocentrično (antropocentrično),
prema svojim potrebama, u vremenu u kojem živi i djeluje.
Danas ne postoji ni jedan ekosistem na koji čovjek nije,
više ili manje, uticao ili ga svojim djelatnostima izmjenio.
Istraživanje takvih promjena i uticaja u globalnim,
regionalnim i lokalnim okvirima jedna je od glavnih zadaća
ekologije
Živi svijet na planeti Zemlji ubrzano nestaje, i taj proces će
se nastaviti sve dok ne budu preduzete hitne, ozbiljne akcije
na globalnom nivou, sudeći prema Crvenoj listi ugroženih
vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) ), koja
predstavlja najpouzdaniju i najpriznatiju procjenu brojnosti
biljnih i životinjskih vrsta na planeti. Krajem 2007. godine
na svjetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta našlo se 41.415
vrsta, a od toga 16.118 vrsta su pred nestajanjem. Svaki dan
na svijetu nestane, na ovaj ili onaj način, oko 70 biljnih ili
životinjskih vrsta, po tri svakog sata, odnosno godišnje oko
26.000.
Zaštićena područja su najčešći način ili alat na koji se
vrši zaštita prirode. Na ovaj način se direktno štite
biljne vrste a zaštitom prirodnih staništa se stvaraju
osnovni preduslovi za zaštitu životinjskih vrsta.
Naravno, pored toga se upražnjava i direktna zaštita
određenih biljnih i životinjskih vrsta, a najčešće se
primjenjuje kombinacija ova dva načina.
Prvi najjednostavniji i najučinkovitiji odgovor na sve
izraženije smanjenje biodiverziteta predstavlja
uspostavljanje zaštićenih prirodnih područja. Samo
tako se mogu barem djelimično nadoknaditi veliki
gubici u dosadašnjoj ljudskoj neprimjerenoj ophodnji
prema prirodnim dobrima, osigurati opstanak velikog
dijela biljnog i životinjskog svijeta i očuvati prirodne
ekosisteme i osigurati prirodnu baštinu za buduće
generacije. Što je površina zaštićenih područja veća to
smo bliži jednoj od osnovnih zamisli trajno održivog
razvoja.
Crvena lista IUCN-a funkcioniše po sljedećim principima:
-mora biti dostupna svima;
-proces procjene statusa ugroženosti treba da bude čist i jasan;
-spisak vrsta na listi mora biti određen na osnovu kriterijuma i
kategorija koje treba da
budu podložne promjenama kada je to potrebno;
-mora da postoji u elektronskoj verziji;
-na svakih 5 godina izdaje se nova verzija crvene liste;
-informacije na mreži treba da budu interaktivne.
Kako bi se to doista postiglo nužno je da mjere zaštite ugroženih područja provode
svi vlasnici i ovlaštenici prava, odnosno korisnici područja na kojima su
zastupljena takva ugrožena staništa, kao i svi nositelji zahvata u prirodu.
To se osigurava na nekoliko načina:
-da se sve aktivnosti i zahvati u prirodu planiraju i izvode na način da se izbjegnu
ili na najmanju mjeru svedu njihovi negativni utjecaji;
-da se za planirani zahvat u prirodu koji sam ili s drugim zahvatima može imati
bitan utjecaj na područje ugroženog ili rijetkog stanišnog tipa, ocjenjuje njegova
prihvatljivost za prirodu;
-da se u postupku izrade dokumenata prostornog uređenja i planova gospodarenja
prirodnim dobrima utvrđuje prisutnost ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i
njihovo stanje očuvanosti te ugrađuju u dokumente i planove mjere njihova
očuvanja;
-da se utvrđuju ekološki važna područja kao dijelovi Nacionalne ekološke mreže te
uspostavljaju zaštićena područja u smislu Zakona o zaštiti prirode.