Univerzitet u Tuzli

Mašinski Fakultet
Odsjek: Energetsko mašinstvo

PROGRAMSKI ZADATAK

Predmet: TERMOENERGETSKA POSTROJENJA

Student: Predmetni asistent:
Adem Mujkić , I-438/12 Mr.sc. Amel Mešić, as.

1 UVOD ............................................................................................................................................... 3
2 OSNOVNE KARAKTERISTIKE TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA ............................................... 5
2.1 Kondenzacione termoelektrane............................................................................................... 5
2.2 Toplane-termoelektrane sa kombinovanom proizvodnjom toplotne i električne energije ... 10
2.3 Plinske elektrane.................................................................................................................... 12
2.4 Kombinovani plinsko-parni proces ........................................................................................ 15
3 OSNOVNI DIJELOVI TERMOENERGETSKOG POSTROJENJA.......................................................... 17
3.1 Generator pare ...................................................................................................................... 19
3.2 Parne Turbine ........................................................................................................................ 24
3.3 Generator .............................................................................................................................. 26
3.4 Kondenzator .......................................................................................................................... 27
3.5 Rashladni tornjevi .................................................................................................................. 28
4 PREDNOSTI I NEDOSTACI TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA U ODNOSU NA DRUGA
POSTROJENJA........................................................................................................................................ 31
5 UTICAJ TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA NA OKOLIŠ ............................................................ 33
6 PROJEKTNI ZADATAK .................................................................................................................... 34
6.1 Određivanje parametara pare u turbinskom kolu ................................................................. 34
6.2 Bilans izmjenjivača – toplotnog potrošača ............................................................................ 36
6.3 Bilans zagrijača vode-ZW1 .................................................................................................... 38
6.4 Bilans međupregrijača ........................................................................................................... 41
6.5 Bilans kondenzatora .............................................................................................................. 41
6.6 Podaci za napojnu pumpu ..................................................................................................... 42
6.7 Podaci za kondenzacionu pumpu .......................................................................................... 43
6.8 Podaci o visokotlačnoj turbini................................................................................................ 43
6.9 Podaci o niskotlačnoj turbini ................................................................................................. 44
6.10 Stepen iskorištenja termoenergetskog postrojenja............................................................... 45
7 Popis slika...................................................................................................................................... 46
8 Literatura....................................................................................................................................... 47

2
1 UVOD
Termoenergetska postrojenja su namenjena za proizvodnju toplotne energije
sagorevanjem raznih vrsta goriva i služe za proizvodnju vodene pare koja se u
termoelektranama i industrijskim energanama koristi za dobijanje električne energije a u
hemijskoj, prehrambenoj i drugim industrijama i za tehnološke procese.Termoenergetska
postrojenja se prema najmeni i vrsti mogu podijeliti na:

 Termoelektrane;
 Komunalne toplane i
 Industrijske energane.

Slika 1.1Termoelektrana Belchatow(Poljska)

Prije pristupanja projektovanju nekog termoenergetskog postrojenja, potrebno je

prethodno utvrditi njegove osnovne značajke o kojima ovisi daljni tok izrade projekta i
konačno rješenje:

 Tip i namjena termoenergetskoga postrojenja;

 Kapacitet (veličina);
 Lokacija;
- geološki uvjeti,
- hidrološki uvjeti,
 Opskrba i skladištenje goriva;
 Odlaganje pepela i šljake;

3
  Opskrba vodom;
 Kanalizacija / ispust otpadnih voda;
 Rasklopni sistem (priključak na vanjski elektroenergetski sistem)
 Koncepcijska izvedba postrojenja;
- broj, tip i veličina generatora pare i turbogeneratora,
- osnovna koncepcija spoja generatora pare i turbogeneratora,
- glavni pogonski parametri,
- dispozicijski smještaj objekata termoenergetskog postrojenja,
 Pomoćna postrojenja (priprema napojne vode, obrada otpadnih
voda, obrada dimnih plinova, kompresorska stanica);
 Saobraćajnice i
 itd.

Termoelektranesu termoenergetska postrojenja koja energijudobivaju sagorijevanjem

goriva, a glavna primjena i svrha termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će
pokretati turbinu, a potom i generator električne energije. Osnovna namjena im je proizvodnja
i transformacija primarnih oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku mehaničke
energije dalje iskorištava za proizvodnju električne energije. Mehanička energija je
proizvedena uz pomoć toplote mašine koji transformiše toplotnu energiju. Imamo pretvaranje
hemijske energije u toplotnu koja se pak različitim procesima predaje nekom radnom mediju.
Radni medij služi kao prijenosnik te energije, često sagorijevanjem goriva, u mehaničku
energiju. Termoelektranama se nazivaju postrojenja u kojima se toplina pretvara u mehaničku
energiju, a mehanička u električnu, bez obzira na to da li se koristi toplota dobivena
sagorijevanjem fosilnih i drugih goriva, toplota geotermalnih izvora ili toplota dobivena
nuklearnom fisijom.Termoelektraneopskrbljuju električnom energijomodređeno pripadajuće
područje, a prema funkciji u elektroenergetskom sistemu mogu biti:

 Temeljne;
 Dopunske i
 Vršne.

Temeljne termoelektrane su energetska postrojenja namijenjenapokrivanju

temeljnog opterećenja elektroenergetskog sistema s godišnjim pogonskim udjelom preko
6000 h/god. To su uglavnom novije termoelektrane s manjim specifičnim utroškom goriva
(uglja), koje uključene u temeljnu proizvodnju električne energije.

Dopunske termoelektrane su energetska postrojenja namijenjena proizvodnji

dopunskih količina električne energije za vrijeme oskudnih hidroloških prilika ili tokom
remonta temeljnih elektrana, s godišnjim pogonskim udjelom 3000 do 6000 h/god.

Vršne termoelektrane opskrbljuju elektroenergetski sistem s energijom tokom vršne

potrošnje (dnevne ili godišnje) te su u pogonu od 1000 do 2000 h/god. To su elektrane manjeg
ili srednjeg kapaciteta s većimspecifičnim utroškom (pogonjene plinom ili loživim uljem)
koje imaju manje fiksne i veće promjenljive troškove.

Komunalne toplane su termoenergetska postrojenja, prvenstveno namijenjena

opskrbi toplotnomenergijom određenog komunalnog područja. One mogu biti:

 Toplane, koje proizvode samo toplinsku energiju,

4
  Toplane – elektrane, koje u kogeneraciji, pored toplinske energije, proizvode i
električnu energiju, čime se povećava ukupna energetska iskoristivost postrojenja.

Industrijske energane su termoenergetska postrojenja manjegkapaciteta, najčešće

temeljena na kogeneraciji, koja su namijenjena opskrbi energijom (toplotnom i električnom)
određenog industrijskog kompleksa, skladno s potrebama pripadnog tehnološkog procesa.

2 OSNOVNE KARAKTERISTIKE
TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA

2.1 Kondenzacione termoelektrane

Postavljaju se pretežno na izvorima toplotne energije, ali je poseban uslov pri odabiru
lokacije TE blizina znatnih količina protočne vode, potrebne za hlađenje kondenzatora
turbina. Prednost ovakvih TE sastoji se u mogućnosti koncentracije proizvodnje velikih
količina električne energije na izvorima fosilnih goriva, uz jednoznačan tehnološki ciklus i uz
veliku snagu pojedinih pogonskih jedinica, koje dostižu 600, pa i 900 MW i više.

Nedostatak kondenzacionih elektrana je relativno nizak stepen iskorištenja toplote

(oko 41%). Potrošak toplote na 1kWh predat u mrežu iznosi 13 000 ÷ 9 000 [kJ]. Naime, oko
40% toplote predate turbini gubi se obično u kondenzatoru,a sve to utiče na termički stepen
korisnosti ciklusa termoelektrane. Za njegov tretman poslužiće šematski i dijagramski prikazi.

Slika 2.1Šema i T-s dijagram kondenzacione elektrane

Turbini se dovodi para stanja 3 (p3,t3,i3), a ona ekspandira u turbini do stanja 4 (p4,t4,i4),
nakon čega se kondenzuje u kondenzatoru od stanja 4 do 1, iz koga se se stanjem (p1,t1,i1)
pomoću kondenzacione pumpe, vodi u spremnik kondenzata, odnosno napojne vode koja se
odatle, pomoću napojne pumpe, vraća u parni kotao.

5
 Termički stepen korisnosti ovog idealnog ciklusa predstavlja odnos između teoretske
korisne proizvedene energije i enegrije koja je predata pati još u parnom kotlu:

𝑙𝑘 𝑞 − |𝑞0 | (𝑖3 − 𝑖2 ) − |𝑖1 − 𝑖4 |

𝜂𝑡 = = = (2.1)
𝑞 𝑞 𝑖3 − 𝑖2

|𝑖1 − 𝑖4 | 𝑖4 − 𝑖1
𝜂𝑡 = 1 − =1− (2.2)
𝑖3 − 𝑖2 𝑖3 − 𝑖2

Takođe je:

(𝑖3 − 𝑖4 ) − (𝑖2 − 𝑖1 ) 𝑙𝑡 − 𝑙𝑛𝑝

𝜂𝑡 = = (2.3)
𝑖3 − 𝑖2 𝑞

Rad napojne pumpe se često može zanemariti (𝑙𝑛𝑝 ), kada pritisak pare proizvedene u
kotlu nije naročito velik,pa je p1~p2 =>𝑙𝑛𝑝 ~0.

Međutim, u stvarnosti dolazi u toku ekspanzije u turbini do gubitaka zbog prigušivanja

pare na ulaznim i regulacionim dijelovima turbine, zatim usljed trenja, sudara čestica,
skretanja i vrtloženja u međulopatičnim prostorima, prostrujavanja pare kroz raspore među
stepenima, te usljed trenja rotora i odvijanja ventilacije. Zbog toga se gubi dio raspoloživog
toplotnog pada, pa je u stvarnom ciklusu aktuelan adijabatski stvarni proces.Upravo odnos
iskorištenog stvarnog toplotnog pada i raspoloćživog nazivamo unutrašnji ili indicirani stepen
korisnosti parne turbine.

Slika 2.2Stvarni proces na turbini u h-s dijagramu

6
 𝑁0 ℎ0 𝑖3 − 𝑖 4
𝜂𝑖 = = = (2.4)
𝑁𝑖 ℎ0𝑖 𝑖3 − 𝑖4𝑠

Gdje 𝑖4𝑎 predstavlja izlaznu entalpiju pri adijabatskom procesu na turbini, a N0

unutrašnju snagu i Ni teoretsku snagu,pa vidimo da se unutrašnji stepen iskorištenja može
dobiti i odnosom tih dvaju veličina, koje su ovisne od količine pare koja protiče turbinom:
 Teoretska snaga: Ni=ṁp ∙ hoi [kW]
 Unutrašnja snaga No=ṁp ∙ ho [kW]

Unutrašnji stepen korisnosti savremenih parnih turbina većih snaga pri nominalnom
opterećenju iznosi 85 ÷ 90% i ovisi o parametrima pare,konstruktivnoj izvedbi i stanju
površina pojedinih elemenata turbine. Pri djelimičnom opterećenju turbine, kao i
preopterećenju, 𝜂𝑖 se smanjuje, jer se gubici povećavaju. Sve dimenzije turbina i njenih
organa (dužine mlaznica,dužine i uglovi lopatica) proračunavaju se za nominalno opterećenje.

Unutrašnji gubici povećavaju vrijednost entalpije pare na izlazu iz turbine, te se u

kondenzatoru jediničnoj količini pare mora odvesti veća toplota, a ona iznosi:

𝑞0 = 𝑖1 − 𝑖4 [kJ/kg](2.5)

Višak toplote mora preuzeti rashladna voda:

𝛥𝑞 = 𝑞0 − 𝑞0𝑖 = (𝑖1 − 𝑖4 ) − |𝑖1 − 𝑖4𝑠 | = 𝑖4𝑠 − 𝑖4 (2.6)

Apsolutni unutrašnji stepen korisnosti turbinskog ciklusa je:

ℎ0 ℎ0 ℎ0
𝜂0𝑖 = 𝜂𝑡 ∙ 𝜂𝑖 = = = (2.7)
𝑞 ℎ0𝑖 𝑞

Osim unutrašnjih gubitaka turbine, koji nastaju pri prostrujavanju pare kroz turbinu,
postoje i vanjski gubici u koje uključujemo mehaničke gubitke usljed trenja u ležajevima i
utroška energije za pogon regulacionih uređaja i uređaja za podmazivanje. Te gubitke
obuhvata mehanički stepen korisnosti ,a on predstavlja odnos efektivne snage na spojnici (Ne)
i unutrašnje snage turbine (N0):

𝑁𝑒
𝜂𝑚 = (2.8)
𝑁0

Pri nominalnom opterećenju iznosi 97 ÷ 99% (za snage 1 ÷ 10 MW),odnosno 99%

(iznad 10 MW).

Odnos efektivne snage turbine i teoretske snage predstavlja efektivni stepen korisnosti
turbine:
𝑁𝑒
𝜂𝑒 = = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑖 (2.9)
𝑁𝑖

Apsolutni efektivni stepen korisnosti toplotnog ciklusa iznosa(uz zanemarenje energije

utrošene za pogon pumpi i ostalih uređaja:

7
 𝑁𝑒
𝜂𝑒 = = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂0𝑖 = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑖 ∙ 𝜂𝑡 = 𝜂𝑒 ∙ 𝜂𝑡 (2.10)
𝑞

Elektronički i mehanički gubici električnog generatora izraženi su stepenom korisnosti

generatora:

𝑁𝑔
𝜂𝑔 = (2.11)
𝑁𝑒

Gdje je Ng snaga izmjerena na stezaljkama generatora. Stepen korisnosti savremenih

generatora, pri jediničnoj snazi 25 ÷ 150 [MW] je:

 Pri hlađenju generatora vazduhom 96 ÷ 98%

 Pri hlađenju generatora vodikom 98 ÷ 99%.

Električni stepen korisnosti turboagregata (komplet turbina i generator) predstavlja

odnos električne snage na stezaljkama generatora i teoretske snage:

𝑁𝑔
𝜂𝑒𝑙 = = 𝜂𝑒 ∙ 𝜂𝑔 = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑔 ∙ 𝜂𝑡 (2.12)
𝑁𝑖

Ovaj se izraz koristi i pri određivanju potrošnje pare turboagregata. Apsolutni

električni stepen korisnosti ciklusa turboagregata je:

𝑁𝑔
𝜂0𝑒𝑙 = = 𝜂𝑔 ∙ 𝜂0𝑒 = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂0𝑖 ∙ 𝜂𝑔 = 𝜂𝑖 ∙ 𝜂𝑡 ∙ 𝜂𝑔 ∙ 𝜂𝑚 = 𝜂𝑖 ∙ 𝜂𝑒𝑙 (2.13)
𝑞

Tako dobijena vrijednost je osnovni energetski pokazatelj turboagregata,a koji daje

uvid u korisnost njegovog rada u realnim uslovima pogona elektrane.

U ciklusu kompleksnih pretvaranja energije u cjelokupnom energetskom sistemu

elektrane treba uzeti u obzir i gubitke kotla. Naime, za proizvodnju ṁp [kg/s] pare određenog
stanja (p3,t3) troši se u kotlu ṁgor [kg/s] goriva određene toplotne vrijednosti Hd [kJ/kg].
Raspoloživa toplota u gorivu Qgor=ṁgor∙ Hd [kW] veća je od toplote koju prihvata para u kotlu
Qp=ṁp∙ Δip [kW], jer treba pokriti sve gubitke kotla. Odnos dovedene pare u kotlu i
raspoložive toplote goriva predstavlja stepen korisnosti kotla:

𝑄𝑝 ṁ𝑝 ∙ Δi𝑝
𝜂𝑘 = = (2.14)
𝑄𝑔𝑜𝑟 ṁ𝑔𝑜𝑟 ∙ 𝐻𝑑

Gdje je Δip porast entalpije u kotlu.

Kod savremenih kotlova loženih ugljem je 𝜂𝑘 =0,87 ÷ 0,9,a pri loženju gasom ili
tečnim gorivom je 𝜂𝑘 =0,91 ÷ 0,93.

Pri transportu pare od kotla ka turbini nastaju gubici usljed pada pritiska pare u
cjevovodu zbpg otpora strujanja, te toplotni gubici cjevovoda zbog visoke temperature pare u
odnosu na okolinu. Radna moć pare pred turbinom je, zbog gubitaka u cjevovodu, manja nego
na izlazu iz kotla, pa odgovarajući odnos definiše stepen korisnosti cjevovoda:

8
 ℎ0𝑡 𝑖3𝑡 − 𝑖4𝑠𝑡
𝜂𝑐 = = (2.15)
ℎ0𝑘 𝑖3𝑘 − 𝑖4𝑠𝑘
U svemu ovome mora se uzeti u obzir i energija utrošena za pogon pumpi I ostalih pomoćnih
uređaja, dakle za vlastitu potrošnju energije u elektrani, gdje još pripada potrošnja za:
transport goriva, pokretanje roštilja ili mlinova, pogon ventilator kotla, gubici u
transformatorima i sl. Stoga je snaga na pragu elektrane (Nu) znatno manja od snage na
stezaljkama generator (Ng), a odnos tih snaga definiše se kao stepen korisnosti pomoćne
potrošnje električne energije:
𝑁𝑢
𝜂𝑝𝑒 = (2.16)
𝑁𝑔

ṁ𝑝𝑡
𝜂𝑃𝑃 = (2.17)
ṁ𝑝𝑘
Gdje je Nu vlastita potrošnja snage.

Obuhvatajući tako i ostale gubitke u ciklusu, nastale kroz pretvaranje energije, može se uvesti
stepen korisnosti transformacije (pretvaranja) energije:
𝜂𝑝𝑟 = 𝜂𝑘 ∙ 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑐 ∙ 𝜂𝑔 ∙ 𝜂𝑖 ∙ 𝜂𝑝𝑒 ∙ 𝜂𝑃𝑃 (2.18)

Kada se uzme još u obzir termički stepen korisnosti stvarnog ciklusa i uz razlikovanje pare na
izlazu iz kotla i ulazu u turbine𝜂𝑡 , onda se može definisati ukupni stepen korisnosti elektrane
(nazivan još i apsolutni električni stepen korisnosti elektrane):

𝜂𝑢 = 𝜂𝑡 ∙ 𝜂𝑝𝑟 = 𝜂𝑡 ∙ 𝜂𝑘 ∙ 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑐 ∙ 𝜂𝑔 ∙ 𝜂𝑖 ∙ 𝜂𝑝𝑒 ∙ 𝜂𝑃𝑃 (2.19)

U zavisnosti od karakteristika gorivai raspoložive snage Nu na pragu elektrane može se

takođe pisati:

N𝑢
𝜂𝑢 = (2.20)
ṁ𝑔𝑜𝑟 ∙ 𝐻𝑑

Tj. on predstavlja odnos korisno proizvedene električne energije na pragu TE (izražen u

toplotnim jedinicama) i toplotne energije dovedene gorivom.

Specifična potrošnja pare (svedena na jediničnu električnu energiju) se određuje (po

konačnom izrazu) kao:
1 𝑘𝑔
ṁ𝑠𝑝 = [ ] (2.21)
(i3 − i4) ∙ 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝑔 𝑘𝑊ℎ

9
Uzimajući u obzir sve gubitke, kod savremenih termoelektrana ukupni stepen korisnosti kreće
se 0,25 ÷ 0,4, što je i prikazano na sljedećoj slici 2.3.

Slika 2.3 Dijagram toplotnih gubitaka jednostavne kondenzacione termoelektrane

2.2 Toplane-termoelektrane sa kombinovanom proizvodnjom

toplotne i električne energije

Ako se izvjesna količina pare u turbine ne vodi u kondenzator, nego se njena toplota
upotrijebi u tehnološke ili ogrevne svrhe, onda će termički stepen korisnosti ovekve TE-TO
iznositi 70 ÷ 85%, uz utrošak toplote od 4 200 ÷ 5 000 [kJ] na jedan mreži predate kWh
električne energije.

Ovakve TE-TO sa protutlačnim turbinama manje snage postavljaju se u većim

industrijama koje uz elekričnu troše i znatne količine toplotne energije tokom čitave godine.
Naime, povoljan termički efekat postiže se u tim toplanama samo ako kotlovi i protutlačni
turboagregati rade stalno sa opterećenjem 70 ÷ 100% maksimalnog učina. Proizvedena
toplotna energija je primarna energija, a uz to dobijena električna energija – sekundarna
energija, a ona uglavnom služi za pokriće vlastitih potreba dotične industrije.

10
 Poseban tip toplana su javne toplane koje služe za snadbjevanje jednog većeg
energetskog područja kako toplotnom, tako i električnom energijom. Ukoliko se u takvim
toplanama javlja stalno veća potreba za toplotnom energijom određenih parametara, za
ovakve je konzumente uputno postaviti u toplani posebne protutlačne turboagregate.

Potrošnja toplote na jedan proizvedeni kWh na pragu ovakve TO varira između 5 000 i
10 500 [kJ] u ovisnosti od odnosa između električne energije proizvedene u protutlačnom i
kondenzacionom pogonu.

Nedostatak ovih TO, lociranih u centrima potrošnje toplotne energije, sastoji se u

transportu znatnih količina goriva od mjesta njihovog nalazišta do mjesta potrošnje. One
mogu preuzeti ulogu vršnih i rezervnih elektranai time omogućiti energetski i ekonomski
povoljno rješavanje problema snadbjevanja dotičnog energetskog područja toplotnom i
električnom energijom.

Slika 2.4 Kogeneracijska termoelektrana

Dakle, idealno rješenje ovakvih sistema je rad sa protutlačnim turboagregatom, gdje se

sva toplotna energija pare, koja je ekspandirala u turbini, predaje potrošačima toplote.
Međutim, teško je adekvatno uskladiti proizvodnju potrebnih količina električne energije sa
potrebnim količinama pare za potrošače toplotne energije. Zato se uz jedan protutlačni
turboagregat postavlja paralelno još i jedan kondenzacioni turboagregat. Opterećenje
protutlačnog turboagregata usloviće potrebne količine toplotne energije za potrošače, dok će
opterećenje kondenzacionog turboagregata odgovarati potrebnim dopunskim količinama
električne energije, koju nije bilo moguće proizvesti uz odgovarajući protok pare u
protutlačnom turboagregatu.

Ukoliko su potrebne količine električne energije manje od onih koje može dobaviti
protutlačni turboagregat, otpada potreba postavljanja kondenzacionog turboagragata. Protok
pare kroz protutlačni turboagregat ovisiće o potrebama električne energije, a ukoliko je ova
količina pare premalena za snadbjevanje potrošača toplotne energije, manjkajuća razlika
dobaviće se putem odgovarajuće redukcione stanice, koja prigušuje svježu paru iz kotla na
potrebni protutlak.

11
 Postavljanje kondenzacionog turboagregata može se izbjeći ako se potrebna dodatna
količina električne energije, koju ne može proizvesti protutlačni turboagregat, može dobaviti
iz javne električne mreže. Ukoliko je vlastita potrošnja električne energije manja od one koju
proizvodi protutlačni turboagregat, može se taj višak predati u javnu mrežu.

Rad toplane sa protutlačnom turbinom prilično je neelastičan, a primjena protutlačnih

turbina ograničena je na manje industriske pogone sa izjednačenim potrebama toplotne i
električne energije,

U većim industrijskim i javnim toplanama uglavnom se postavljaju kondenzacione

turbine sa oduzimanjem pare. To su najčešće turbine većih snaga sa jednim ili dva regulisana
oduzimanja pare, prema tome kako to traže potrošači tehnološke i ogrevne pare. Pored
regulisanih oduzimanja, ovakve turbine mogu imati i nekoliko neregulisanih oduzimanja za
regenerativno zagrijavanje napojne vode.

Kondenzacione turbine sa oduzimanjem pare vrlo su elastične u pogonu. Količine

oduzete pare ne ovise o potrebama elekrične energije, jer se potrebne dodatne količine
električne energije mogu proizvesti u kondenzacionom dijelu turbine. Ovako široke
mogućnosti režima rada pmogućuju toplanama zadovoljavajuću proizvodnju električne
energijeu potpuno kondenzacionom pogonu, kada npr. U ljetnom period opadne potrošnja i
oduzimanje ogrevne pare.

2.3 Plinske elektrane

Plinske elektrane su termoenergetska postrojenja u kojima se proces pretvaranja
toplotne energije u mehaničku (električnu) odvija prema Joule-Braytonovu kružnom procesu,
odnosno teoretski između dvaju izentropa i dvaju izobara.U elektranama se najčešće koristi
tzv. otvoreni kružni proces u kojemu kao radni fluid služi zrak odnosno smjesa zraka i dimnih
plinova sagorjevanja. U otvorenom kružnom procesu kompresor usisava zrak iz okoline i
sabija ga (izentropski) na određeni pritisak u komoru sagorijevanja, gdje se dovođenjem
goriva (plinovitog ili tekućeg) vrši proces sagorijevanja (izobarno). Smjesa zraka i plinova
sagorijevanja nakon toga ekspandira (izentropski) u plinskoj turbini gdje se generiše
mehanička energija od koje se jedan dio koristi za pogon kompresora, a preostali dio za pogon
generatora električne energije. Nakon ekspanzije u plinskoj turbini, plinovi sagorijevanja
ispuštaju se (izobarno) u okolinu. U realnim uslovima, zbog unutrašnjih nepovratnih gubitaka
u kompresoru i turbini, kompresija odnosno ekspanzija ne odvijaju se izentropski već po
nekoj politropi, ovisno o veličini u unutrašnjih gubitaka. Time se dodatno umanjuje toplotna
iskoristivost plinsko turbinskog kružnog procesa, koji je u poređenju s parnim (Clausius-
Rankineovim) znatno niži, prvenstveno zbog relativno visoke temperature ispušnih plinova
(450 do 580°C). Na sljedećoj slici 2.5 je prikazana šema jednostavne plinske elektrane i
dijagrami (p-v i T-s) iste.

12
 Slika 2.5 Šema i dijagrami idealnogplinsko-turbinskog procesa

U idealnom procesu, kompresija i ekspanzija su izentropske, a dovođenje i odvođenje topote

su izobarne promjene stanja.

Kod realnog plinsko-turbinskog procesa treba u obzir uzeti nepovratne gubitke koji
nastaju u kompresoru i turbini, a zbog kojih se povisuje temperatura nakon kompresije i
ekspanzije, odnosno T2'>T2te T4'>T4. Također, u realnom procesu treba računati s različitim
srednjim specifičnim toplinama fluida koji se sabija (zrak) u odnosu na fluid koji ekspandira
(smjesa zraka i plinova izgaranja).

Slika 2.6T-s dijagram realnog plinsko-turbinskog procesa

Toplotna iskoristivost idealnog plinsko-turbinskog procesa zavisi samo o stepenu

kompresije,dok kod realnog plinsko-turbinskog procesa pored stepena kompresije,toplotna
iskoristivost zavisi još od untrašnje iskoristivosti kompresora i turbine,te vršne temperature
(temperature na ulazu u turbinu). Vršna temperatura procesa ograničena je čvrstoćom
materijala koji treba izdržati naprezanja u prisutnim pogonskim uslovima. Vršne temperature
u modernim plinsko-turbinskim procesima kreću se od 1100 do 1400°C.

Za efektivnu (ukupnu) iskoristivost plinsko-turbinskog postrojenja treba uzeti u obzir i

ostale gubitke koji nastaju u takvom postrojenju,a oni su:

 Mehanički gubici zbog otpora trenja u ležajevima,koji se uzimaju u obzir sa

mehaničkim stepenom korisnosti (𝜂𝑚 = 0,93 ÷ 0,99);

13
 Gubici u komori izgaranja, zbog toplotnih gubitaka u komori izgaranja, koji se
uzimaju u obzir sa stepenom korisnosti komorom izgaranja (𝜂𝑘𝑖 = 0,96 ÷ 0,99) i
 Gubici u generatoru električne energije, koji se uzimaju u obzir sa stepenom korisnosti
generatora električne energije (𝜂𝑔𝑒 = 0,95 ÷ 0,99).

Jedan od načina poboljšanja iskoristivosti plinsko-turbinskoga procesa je rekuperacija

izlazne osjetne toplote dimnih plinova te njeno korištenje za zagrijavanje zraka prije ulaza
u komoru izgaranja. Time se smanjuje toplota koja se ispušta u okolinu, a ujedno se
smanjuje toplota koja se u proces dovodi gorivom u komori izgaranja.Omjer topline
koja se realno izmjenjuje rekuperacijom, te
topline koja bi se teoretski mogla izmijeniti, naziva se stepen rekuperacije. Stepen
rekuperacije u idealnim procesima je 𝜂𝑟 = 1, dok je za realne procese uvijek 𝜂𝑟 < 1.

Slika 2.7Plinsko-turbinski proces s rekuperacijom

Pored rekuperacije, plinsko-turbinski procesi se mogu poboljšati još i višestepenom

kompresijom, te višestepenom ekspanzijom. Međutim u praksi se najčešće koriste procesi
sa dvostepenom kompresijom i dvostepenom ekpanzijom,jer daljnjim povećanjem broja
stepeni kompresije i ekspanzije, ne postiže se značajni porast u ukupnom stepenu
korisnosti, a znatno se povećavaju investicijski troškovi, te složenost procesa.

Slika 2.8Plinsko-turbinski processa 2-stepenom kompresijom i 2-stepenom ekspanzijom

14
2.4 Kombinovani plinsko-parni proces
Kombinovana postrojenja baziraju se na kombinaciji plinske i parne turbine odnosno
kombinaciji plinskog i parnog turbinskog postrojenja. Osnovna ideja o spajanju plinskog i
parnog turbinskog postrojenja je da se iskoristi toplota ispušnih dimnih plinova (plinova
sagorijevanja) iz plinske turbine koja bi u klasičnom plinsko turbinskom postrojenju ostala
neiskorištena. Temperatura ispušnih dimnih plinova je relativno visoka i kreće se od
450°C do 650 °C te predstavlja početnu temperaturu u procesu parne turbine. Na taj način
moguće je korištenje gotovo cjelokupne toplotne energije u sistemu na različitim
temperaturnim nivoima. Najjednostavnija principijelna šema kombi-procesa ovakvog
postrojenja data je na slici 2.9 Ona se sastoji od plinsko turbinskog postrojenja sa
kompresorom i plinskom turbinom te od parno turbinskog postrojenja sa parnom
turbinom.

Ova dva postrojenja imaju jedan zajednički element a to je izmjenjivač topline ili
utilizator koji ujedno ima i funkciju generatora pregrijane pare.

Slika 2.9Kombinovani plinsko parni proces

15
 Postrojenje funkcioniše na način da se ispušni dimni plinovi iz plinske turbine provode
kroz utilizator (generator pare na otpadnu toplotu), gdje predaju svoju toplotu napojnoj
vodi koja se pretvara u pregrijanu paru, i izlaze u okoliš. Pregrijana para odlazi iz
generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i tako odaje koristan mehanički rad
generatoru električne struje. Nakon toga para sada već niskih parametara odlazi u
kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije pare u vodu, voda se napojnom
pumpom odvodi ponovno u generator pare na otpadnu toplinu gdje je kružni Rankineov
proces zatvoren.

Spajanjem plinskog i parnog turbinskog postrojenja postiže se mnogo veći stepen

korisnosti nego što je u klasičnom plinsko turbinskom postrojenju ili parno
turbinskompostrojenju. Kao osnovni razlozi povećanju stepena korisnosti navode se:

 Dovođenje toplote pri znatno višoj temperaturi u odnosu na odvojeni parni proces,
pošto se plinski ciklus odvija kod temperatura viših od temperatura u
najmodernijim zasebnim parno turbinskim postrojenjima i
 Odvođenje topline pri znatno nižoj temperaturi u odnosu na odvojeni plinski
proces, što znači da temperatura ohlađenih dimnih plinova koja se kreće oko 140
°C je znatno niža od bilo koje vrste plinsko turbinskog procesa.

U odnosu na ostala klasična termoenergetska postrojenja za proizvodnju električne

energije, kombinovana plinsko-parna postrojenja imaju najveću korisnost.Osim visoke
korisnosti, jedna od karakteristika plinske turbine je i ta što je kod nje prisutan vrlo visok
omjer zrak/gorivo, pa se taj višak zraka može iskoristiti za sagorijevanje dodatnog goriva
neposredno u generatoru pare. Osim povećanja korisnosti, prednosti kombi postrojenja
su:

 Niži investicijski troškovi;

 Kraći rok projektiranja i izgradnje;
 Velika fleksibilnost (kratko vrijeme potrebno za puštanje u pogon i dobre
karakteristike i pri manjim opterećenjima);
 Niski troškovi održavanja i
 Manje zagađenje okoliša odnosno manja emisija štetnih sastojaka produkata
Sagorijevanja.

16
3 OSNOVNI DIJELOVI TERMOENERGETSKOG
POSTROJENJA
U osnovne elemente opreme termoenergetskog postrojenja ubrajamo najprije
pogonske mašine za proizvodnju električne energije, a to su: klipne parne mašine (rjeđe),
te parne i gasne turbine. Rijetka primjena klipnih mašina je zbog relativno malih snaga,
malih brzina, neravnomjernog hoda, niskog stepena korisnosti itd. No, u manjim
elektranama ponegdje se primjenjuju SUS motori (dizel), naročito kao lokalni rezervni
agregati koji se stavljaju automatski u pogon kod nestašice struje u javnoj mreži.

Danas u javnim termoelektranama kao pogonski agregat dominira isključivo parna

turbina. Njene su prednosti: velika jedinična snaga, uz visoke parametre svježe pare, te
visoka sigurnost pogona, pa može biti u neprekidnom radu s maksimalnom snagom u
trajanju od nekoliko hiljada sati.

Veliki broj obrtaja turbine omogućava njen direktan spoj s električnim generatorom
odgovarajuće snage, a čitav agregat radi sa visokom ravnomjernošću hoda, čime se
osigurava besprijekoran paralelni pogon ovog turboagregata sa drugim sličnim agregatima
na zajedničku mrežu dotičnog energetskog područja. Za pogon termoelektrane sa parnim
turbinama mogu se koristiti čvrsta goriva i nižih toplotnih moći, ili neko drugo
raspoloživo energetsko gorivo za sagorijevanje u parnim kotlovima.

Uz visoku osjetljivost regulacijei potpunu automatizaciju rada, ovakve TE sa parnim

turbinama zahtijevaju relativno mali broj pogonskog osoblja – jednog čovjeka po
instalisanom megavatu. Kondenzat parne turbine potpuno je čist, pa može biti
upotrijebljen za napajanje kotlovanakon njegovog regenerativnog zagrijavanja parom,
koja se u tu svrhu oduzima turbini.

U nedostatke TE sa parnim turbinama spade relativno dugo trajanje stavljanja turbine

u pogon (nakon stajanja zbog remonta i sl.), te velike količine vode potrebne za hlađenje
kondenzatora. Savremene TE sa visokim parametrima pare zahtjevaju besprijekornu vodu
za napajanje kotlova, tako da problem pripreme vode, naročito u toplanama sa znatnim
gubitkom kondenzata predatog industrijskim potrošačima, zahtjeva naročitu pažnju, jer od
toga ovisi sigurnost pogona dotične elektrane, odnosno toplane.

17
 Uz parnu turbine važnu ulogu igra parni kotao koji sa turbinom predstavlja jedan
zajednički blok. Jedinični učinak savremenih parnih kotlova kreće se oko 1 000 t/h kod
parametara svježe pare do 300 bara i 650 °C, kotlovi za proizvodnju pare pritiska do 140
bara imaju pretežno prirodnu cirkulaciju.

Dosta visok stepen korisnosti savremenih parnih kotlova (87 ÷ 90%, odnosno 91 ÷
93%) omogućava postizanje relativno pogodnijeg ukupnog termičkog stepena korisnosti
TE, što u kondenzacionom pogonu dostiže 35 ÷ 41%, u toplanama sa čisto protutlačnim
pogonom 75 ÷ 85%, a u kombinovanom protutlačno – kondenzacionom pogonu 40 ÷
60%. Ekvivalentna potrošnja toplote, računajući na kotlu kod takvih 𝜂𝑡 za 1 [kWh]
proizveden na pragu elektrane iznosi:

- U kondenzacionom pogonu 8 800 ÷ 10 300 [kJ/kWh];

- U čisto protutlačnom pogonu 4 230 ÷ 4 800 [kJ/kWh];
- U kombinovanom pogonu javnih toplana 6 000 ÷ 9 000 [kJ/kWh].

U termoelektranama se kao pogonska mašina susreće i gasna turbina (GT). Takve se

naročito pogodne za pogon vršnih i rezervnih elektrana, jer mogu biti stavljene u pogon za
15 ÷ 20 min. Maksimalna jedinična snaga GT kod ulazne temperature gasova od 650 °C
iznosi 27 [MW], a kod ulazne temperature gasova od 750 °C oko 15 [MW].

Pri povećanju temperature spoljnog vazduha i rashladne vode, smanjuje se i stepen

korisnosti i snaga turbine, a smanjenje opterećenja smanjuje i stepen korisnosti i povećava
potrošnju toplote. Iz tih razloga se zaključuje da se gasne turbine trebaju upotrijebiti samo
kao dopunski i vršni agregati i to s konstantnim, pretežno maksimalnim opterećenjem.

Ostvarenjem povećanja temperature gasova, uz uslov kvaliteta materijala lopatica,

takve turbine mogu biti ispativije. Drugi način mogućeg povećanja ekonomičnosti GT leži
u mogućnosti iskorištenja otpadne toplote koja se javlja u pogonu GT. Otpadna toplota
gasnih turbine se može koristit ili u tehnološke i ogrevne svrhe, ili kod povezivanja
ciklusa GT sa ciklusom parne turbine za proizvodnju pare, ili za zagrijavanje napojne
vode kotlova koji služe za pogon parne turbine.

U prvom slučaju iskorištenje otpadne toplote GT vrši se odvodom izlaznih vrelih

gasova GT u kotao utilizator. Para proizvedena u ovom kotlu, eventualno uz njeno
dopunsko pregrijavanje, može služiti za pogon parne turbine, koja se u tom slučaju
postavlja uz GT.

U zavisnosti odvrste goriva, njegove količine i načina dopreme, određuju se i elementi

opreme, te građevinski objekti potrebni za njegov istovar, uskladištenje, pripremu i
transport u bunkere kotlovnice. Na osnovu podataka o instalisanoj snazi elektrane i njenoj
godišnjoj proizvodnji, određuju se časovne, dnevne i godišnje količine potrebnog goriva.

Utvrđivanje godišnje potrošnje goriva u toplanama vrši se na osnovu podataka iz

godišnjeg dijagrama toplotnog konzuma toplane i planirane potrebne količine električne
energije. Naime, jedan dio električne energije proizvodi se u protutlačnom pogonu
elektrane, a jedan dio u kondenzacionom pogonu. Količina električne energije iz
protutlačnog pogona zavisi od toplotnog konzuma dotične toplane, pa toj količini treba

18
dodati i dopunske količine električne energije iz kondenzacionog pogona, koje ovise od
potrebne količine ukupne godišnje proizvodnje električne energije u dotičnoj toplani.

Tek nakon određivanja potrošnje goriva, ta načina dopreme goriva do TE, može se
pristupiti projektovanju uređaja za istovar, skladištenje, pripremu i dopremu goriva u
kotlovnicu dotične TE.

3.1 Generator pare

Generatori pare (parni kotlovi) su energetski uređaji za proizvodnju vodene pare
određenog pritiska i temperature, koja služi kao radni fluid za pogon parnih mašina
(turbina) ili za prijenos toplotne energije. To su toplotni uređaji u kojima se hemijska
energija goriva pretvara u toplotnu energiju pare.

Glavni sastavni dijelovi generatora pare su ložište, ogrevne površine, tlačni dijelovi,
priključci za cijevi i ventile, sistem za kontrolu i automatsku regulaciju, nosiva čelična
konstrukcija, ozid i toplotna izolacija te pomoćni uređaji.
Slika 3.1Parni kotao

Ložište je prostor u kome se vrši processagorijevanjaili pretvaranje hemijske

energije goriva u toplotnu energiju dimnih plinova. Veličina i oblik ložišta ovise o učinku

19
 (kapacitetu) generatora pare, vrsti goriva i o načinu sagorijevanja. Ložište je obloženo
snopom isparivačkih cijevi na koje se prelaz toplote vrši uglavnom zračenjem.

Ogrevne površine generatora pare su :

 Isparivač ili tačnije rečeno snop isparivačkih cijevi su ogrevne površine u kojima
se vrši isparavanje vode.Prelaz toplote se vrši zračenjem i konvekcijom;
 Pregrijač pare i međupregrijač pare su površine u kojima se vrši pregrijavanje
vodene pare na potrebnu radnu temperaturu i pritisak. To su toplotni
najopterećeniji dijelovi generatora pare. Prelaz toplote se vrši konvekcijom i
zračenjem dimnih plinova.
 Podgrijač pare se ugrađuje samo u slučaju ako parna turbina ima visokotlačni i
niskotlačni dio, te se vodena para nakon izlaza iz visokotlačnog dijela parne
turbine vraća nazad u generator pare na podgrijavanje, pa se ponovno vraća u
niskotlačni dio parne turbine sa svrhom da se poveća stepen korisnosti
cjelokupnog sistema ;
 Zagrijač vode ili ekonomajzer je ogrevna površina u kojoj se vrši
zagrijavanje napojne vode prije ulaza uparni bubanj (ili u vodeni bubanj kod
dvodomnih vodocijevnih kotlova), odnosno u isparivački dio generatora pare.
Izlazna temperatura napojne vode iz zagrijača napojne vode je najčešće 20 do 60
°C ispod temperature isparavanja. Prelaz toplote je uglavnom konvekcijom, a
malim dijelom zračenjem dimnih plinova.
 Predgrijač zraka ili zagrijač zraka je ogrevna površina u kojoj se vrši zagrijavanje
okolnog zraka, putem dimnih plinova, prije ulaska u ložište. Najčešće su to zadnje
ogrevne površine, odnosno na izlaznom dijelu dimnih plinova iz generatora pare.
Zagrijač zraka mogu biti rekuperativni (pločasti, glatkocijevni, rebrasti) ili
regenerativni (rotacijski).

Tlačni dijelovi generatora pare su dijelovi u kojima se nalazi radni fluid (napojna
voda ili vodena para) pod pritiskom koji je veći od atmosferskog pritiska (prema
ASME standardu pritiskom većim od 3,5 bara), a to su parni bubanj, vodni bubanj,
komore, dijelovi isparivačkih cijevi, pregrijač pare, međupregrijač pare, podgrijač
pare,zagrijač vode, sabirnici vode ili pare.

Priključci za cijevi i ventili (armatura) su zaporni ventili i priključci, sigurnosni

ventili i priključci, mjerni priključci, regulacijski ventili i priključci.

Namjena postrojenja za proizvodnju pare je da u skladu s trenutnim

potrebama potrošača proizvodi vodenu paru određenog pritiska i temperature. Kod
današnjih postrojenja velikog učina, s naglim promjenama pogonskih uslova, takvim se
zahtjevima ne može udovoljiti ručnim podešavanjem, već samo automatizacijom pogona

20
generatora pare. Zato je automatska regulacija bitan čimbenik u radu generatora pare.
Automatika parnih energetskih postrojenja vrlo je složeno područje, ali se u osnovi sastoji
od 3 glavna i međusobno povezana sistema: regulacija opterećenja, regulacija napajanja i
regulacija temperature pregrijanja.

Vatrostalni ozid i toplotna izolacija generatora pare spriječavaju prodor vanjskog zraka
u ložište i snop isparivačkih cijevi, te dopuštaju minimalne toplotne gubitke. Vatrostalni i
izolacijski materijal odabire se na osnovi toplotnih i mehaničkih naprezanja koja se
javljaju zbog temperaturnih stanja u pojedinim područjima generatora pare. Postoje dvije
izvedbe generatora pare (kad je u pitanju toplotna izolacija ili ozid): normalna i laka
izvedba. Normalna izvedba je ozid koji se sastoji od vatrostalnih (šamotnih) opeka
normalnih i posebnih oblika i vatrostalnih (šamotnih) svodova. Između sloja vatrostalne
opeke i vanjskog ozida (mašinska građevinskaopeka) često se nalazi toplotni izolacijski
međusloj.

Izvedba toplotne izolacije primjenjuje se u savremenim kotlovima većeg učina gdje su

stijenke ložišta potpuno pokrivene ogrevnim površinama izvedenih od cijevi zavarenih u
jednom bloku. Iza takvih cijevnih stijenki u bloku (snop isparivačkih cijevi) smješten je
sloj izolacijskog materijala (staklena ili mineralna vuna), dok je s vanjske strane generator
pare kao cjelina pokriven limenom oplatom.

Pomoćni uređaji mogu biti sistem za dovod i pripremu napojne vode, sistem za dovod
i pripremu goriva, sistem za dovod zraka i odvod dimnih plinova itd.

Prema radnom fluidu koji prolazi kroz cijevi generatori pare mogu biti:

 vodocijevni generatori pare i

 vatrocijevni ili dimnocijevni generatori pare.
Prema načinu dovođenja toplotne energije generatori pare mogu biti:

 generatori pare s ložištem;

 generatori pare na ispušne dimne plinove iz motora ili utilizatori i
 nuklearni generatori pare.
Prema konstrukcijskom obliku tlačnih dijelova generatori pare mogu biti:

 cilindrični generatori pare;

 sekcijski generatori pare;
 kosocijevni generatori pare;
 strmocijevni generatori pare;
 kutnocijevni generatori pare;
 generatori pare s jednim parnim bubnjem (jednodomni generatori pare) i
 generatori pare s više parnih bubnjeva (višedomni generatori pare) i drugi.
Prema vrsti provjetravanja (ventilacija) generatori pare mogu biti:

 generatori pare s prirodnim provjetravanjem;

21
  generatori pare s prisilnim (tlačnim ili isisnim) provjetravanjem i
 generatori pare s kombinovanim provjetravanjem.
Prema vrsti kruženja (cirkulacije) napojne vode generatori pare mogu biti:

 generatori pare s prirodnim kruženjem napojne vode,

 generatori pare s prisilnim kruženjem napojne vode (optočno ili protočno
kruženje).

Vodocijevni kotao je vrsta kotla kod kojeg voda kruži unutar cijevi, a oko cijevi
struje dimni plinovi ili su pak cijevi izložene vatri. Vodocijevni kotao je kotao koji se
danas upotrebljava kod većine zahtievnijih parnih postrojenja, s većim pritiscima i
sistemom pregrijane pare. Konstrukcija ovog tipa kotla je složenija od vatrocjevne, te se
uglavnom ne upotrebljava za male veličine kotlova.

Slika 3.2Vodocijevni parni kotao

22
 Vatrocijevni ili dimnocijevni kotlovi su kotlovi u kojima u cijevi ili cijevima struje
vrući plinovi sagorijevanja. Vatrocijevni kotao je prvi proizveden, te je imao vrlo široku
primjenu tijekom industrijske revolucije. Ovaj tip kotla ugrađivao se na sve parne lokomotive,
a vrlo široku primjenu je imao i na brodovima.

Danas, oni imaju primjenu uglavnom kao niskotlačni kotlovi, u sistemima grijanja ili kao
pomoćni kotlovi u većim postrojenjima.

Slika 3.3Vatrocijevni parni kotao

Materijali od kojih su izrađeni konstruktivni dijelovi generatora pare izloženi su, prije
svega, djelovanju povišenih temperatura, radnog pritiska, a često i
raznimkorozivnim uticajima vode, pare i ostalog. Na isparivački dio generatora pare (cijevi,
bubnjevi, sabirnice) djeluje unutarnji pritisak o kojem ovisi i radna temperatura. Pritisak je
približno isti u svim dijelovima isparivača, dok je temperatura stijenki materijala ovisna o

23
temperaturi dimnih plinova u čijem se području nalaze, te o zaprljanosti površina (naslage s
unutarnje i vanjske strane). Normalno je temperatura stijenki dijelova isparivača od 20 do
50 °C viša od temperature isparavanja. Viša temperatura stijenki je kod ozračenih dijelova
isparivača (zaslon), dok je niža kod onih gdje toplota većim dijelom prelazi konvekcijom.
Pregrijači pare izloženi su najtežim uslovima rada zbog djelovanja visokog pritiska,
temperature, a često i visokotemperaturne korozije. Temperatura stijenki ovdje je najviše
ovisna o temperaturi radnog fluida, koja je, ovisno o temperaturi pregrijanja, veća nego kod
isparivača. Normalno je temperatura stijenki pregrijača od 30 do 50 °C veća od temperature
pregrijane pare u njemu. Zagrijači vode nisu izloženi težim temperaturnim uslovima, već
uglavnom djelovanju unutarnjeg pritiska. Međutim, budući da se nalaze u području nižih
temperatura dimnih plinova, mogu biti izloženi djelovanju niskotemperaturne korozije.
Zagrijači zraka nisu pod pritiskomradnog medija i nalaze se u području najnižih temperatura
dimnih plinova. Glavni štetni utjecaj na materijal koji ovdje može nastati je djelovanje
niskotemperaturne korozije.

3.2 Parne Turbine

Parna turbina je uređaj koji pretvara toplotnu energiju iz pare pod pritiskom u
rotacijsko kretanje radnih dijelova, te se tako dobiva koristan mehanički rad. Modernu
izvedbu parne turbine izmislio je Charles Parsons. Parna turbina je oblik toplotne mašine koji
izvlači svoj napredak iz termodinamičke učinkovitosti kroz korištenje višestrukih stepeni u
ekspanziji pare, što rezultira približavanju idealnom povratnom procesu. Ona je skoro u
potpunosti istisnula korištenje parne mašine (koju je izmislio Thomas Newcomen te je kasnije
poboljšao James Watt).

24
 Slika 3.4Parna turbina

Parna turbina se sastoji od nepokretnih lopatica koje su pričvršćene na kućište (stator)

i pokretnih lopatica na radnom kolu, koje je spojeno sa vratilom (rotor). Para pod visokim
pritiskom prvo dolazi na nepokretne lopatice statora, ona skreće struju pare i usmjerava je pod
određenim uglom. Pri tome se kanali sužavaju i na taj način para ubrzava (Zakon očuvanja
mase). Ubrzana para nakon toga struji preko pomičnih lopatica koje se nalaze na radnom
kolu. Ova promjena smjera strujanja pare dovodi do stvaranja sile koja gura lopatice suprotno
od pravca promjene brzine pare, a pošto se one mogu slobodno okretati s vratilom, to
uzrokuje okretanje radnog kola. Para sada izlazi sa istim pritiskom i temperaturom kao i prije
radnog kola, ali sa smanjenom brzinom, što znači da je jedan dio energije predala vratilu kao
mehanički rad. Elektrane koriste velike parne turbine koje pokreću električne generatore i na
taj tačin stvaraju električnu energiju (čak 80 % električne struje u svijetu se dobiva iz ovakvih
elektrana). U većini su dvije vrste elektrana koje koriste parne turbine, a to su Nuklearne
elektrane i Termoelektrane, dok se u nekim zemljama koristi i koncentrirajuća solarna
energija.

Parne turbine se izrađuju u različitim veličinama od malih (0.75 kW) do onih najvećih
(1,500,000 kW), koje se koriste za generisanje električne energije. Postoje više klasifikacija
za moderne parne turbine. Prema načinu dobavljanja pare i uslovima ispuštanja,ovde
ubrajamo kondenzacijske, nekondenzacijske, ekstrakcijske i indukcijske. Nekondenzacijske
parne turbine se uglavnom koriste za parno - procesne programe. Izlazni pritisak se kontroliše
regulacijskim ventilom kako bi se uskladilo potrebama procesa. Ovakve turbine uglavnom
pronalazimo u jedinicima centraliziranog grijanja i destilacijskim postrojenjima gdje nalazimo
veliku količinu procesne pare na niskim pritiscima. Kondenzacijske parne turbine se nalaze

25
većinom u elektranama. Izlazna para kod ovih turbina je u djelomično u kondenzacijskom
stanju pri pritisku znatno većem od atmosferskog pritiska.

Regulacija broja obrtaja kod turbina je jako značajna. Kod puštanja turbine u pogon,
nagla promjena broja obrtaja može rezultirati trajnim oštećenjima na turbini, dok se kod nekih
generatora zahtjeva još i precizna kontrola broja obrtaja. Pri naglom smanjenju opterećenja
(bez regulacije) dolazi do znatnog povećanja broja obrtaja sve do razaranja turbine. Parne
turbine korištene u elektranama spojene su direktno na generatore električne energije što znači
da moraju imati tačno određen broj obrtaja, te da moraju biti sinhronizirane na električnu
mrežu.

Prema načinu i mjestu pretvaranja toplotne energije u kinetičku razlikujemo:

 Akcione turbine imaju nepokretne mlaznice koji orjentišu tok pare jako brzih
mlazova. Mlazovi koji imaju veliku brzinu posjeduju značajnu kinetičku energiju koju
lopatice na rotoru pretvaraju u rotacijsko kretanje. Kako para putuje kroz mlaznicu
njen pritisak pada od početnog iznosa (unutar mlaznice) do konačnog (na izlazu iz
mlaznice, koji je često atmosferski ili čak vakuum). Zbog ekspanzije kroz mlaznicu,
para mlaznicu napušta velikom izlaznom brzinom. Para koja napušta lopatice rotora
ima veliki udio od maksimalne brzine koju je ona postigla na izlazu iz mlaznice, te se
ovaj gubitak energije naziva još izlazni gubitak.
 Reakcione turbine, lopatice rotora su smještene tako da prave konvergentne
mlaznice. Kod ovog tipa turbina koristi se reakcijska sila koja je nastala ubrzavanjem
pare kroz mlaznicu. Para se usmjerava na rotor pomoću nepomičnih lopatica na
statoru, te napušta stator kao mlaz koji popunjava cijeli obim rotora. Para nakon toga
mijenja smjer strujanja i povećava svoju brzinu relativno u odnosu na brzinu lopatica.
Do pada pritiska dolazi i u statorskom i u rotorskom dijelu, s parom koja ubrzava u
statoru, a usporava na rotoru. Također dolazi do pada pritiska i temperature. To sve
rezultira mehaničkim radom koji nastaje okretanjem rotora.

3.3 Generator

Generatori su električni uređaji koji mehaničku energiju pretvaraju u električnu

energiju. Najzastupljenija je izvedba generatora kao rotacijskog uređaja, koji se sastoji od
nepokretnog vanjskog dijela (statora) unutar kojeg se nalazi okretni dio (rotor) koji se okreće
vanjskim pogonskim uređajem.Prema vrsti električne struje koju proizvode mogu biti
istosmjerni (koji proizvode istosmjernu električnu struju) i izmjenični (koji proizvode
izmjeničnu električnu struju).Izmjenični generatori se dodatno dijele na asinhrone i sinhrone,
te također na jednofazne i višefazne izmjenične generatore.Postoje i elektrostatički generatori
(na primjer Van de Graaffov generator).

Jednostavni generator se sastoji od izvora magnetnog polja(magneta ili

elektromagneta), te vodiča koji se kreće kroz to magnetno polje tako da siječe silnice
magnetnog polja. Pri tome se u vodiču indukuje elektromotorna sila (napon), koja je
proporcionalna gustoći magnetnog polja (tj. magnetnkoj indukciji) i brzini vodiča, a ovisna je
i o uglu po kojim vodič siječe magnetne silnice. Kako bi se postigli veći indukovani naponi
umjesto pojedinačnog vodiča se koristi zavojnica, dakle niz serijski spojenih vodiča koji se
vrte i koji se kreće kroz nejednoliko magnetnko polje.

26
 Slika 3.5Osnovni dijelovi statora i rotora generatora

3.4 Kondenzator
Kondenzatori pare su površinski izmjenjivači toplote u kojima se izlazna pare iz
turbina kondenzira pod pritiskom manjim od atmosferskog. Pritisak u kondenzatoru kreće se
od 0,02 do 0,08 bar. Da bi efikasnost parnog procesa bila što veća, kondenzacija se mora
odvijati pri što nižem pritisku (temperaturi), a to prvenstveno ovisi o temperaturi rashladnoga
fluida (vode), odnosno o temperaturi okoline. Tamo gdje na raspolaganju nema dovoljne
količine rashladne vode, hlađenje kondenzatora se može vršiti okolnim zrakom, a u tim je
slučajevima, zbog lošijeg hlađenja, pritisak kondenzacije veći pa je manja efikasnost procesa.
Brzina izlazne pare iz turbine, odnosno na ulazu u kondenzator, kreće se od 50 do 120 m/s, a
njena uobičajena vlažnost je 8 do 12 %. Nastoji se da temperatura kondenzata bude što bliže
temperaturi izlazne rashladne vode te da pri tome kondenzat bude što manje pothlađen, kako
se u kružnom procesu ne bi ponovno trošila toplota za njegovo grijanje. Za veća i dobro
projektovana postrojenja, temperatura pothlađenja kondenzata kreće se ≈ 0,5 do 1 K . U
kondenzatorima se također vrši sakupljanje raznih povratnih tokova pomoćne pare (za pogon
ejektora, za grijanje niskotlačnih grijača napojne vode, para za brtvljenje i dr.), što zajedno s
glavnim kondenzatom ulaze ponovno u kružni tok procesa. Da bi se u kondenzatoru održao
potreban vakuum, iz njega treba kontinualno isisavati ne-kondenzirajuće plinove (zrak, O2,
CO2) koji ulaze zbog propuštanja prirubničkih spojeva kao i zbog dotoka dodatne vode u
kojoj su oni otopljeni. Isisavanje plinova (zraka), te održavanje vakuuma, vrši se parnim
ejektorima ili rotacijskim vakuum pumpama.

27
 Slika 3.6Vanjski izgled kondenzatora pare

3.5 Rashladni tornjevi

Rashladni tornjevi su uređaji (izmjenjivači toplote voda/zrak) pomoću kojih se

neiskorištena energija (toplota) iz energetskih postrojenja, preko rashladne vode s kojom se
hlade kondenzatori i ostali hladnjaci u postrojenju, predaje okolini.

28
 Slika 3.7Rashladnji tornjevi u TE Tuzla

Rashladni sistemi s rashladnim tornjevima spadaju u tzv. cirkulacijske rashladne

sisteme, a prema načinu izmjene topline mogu biti:

 Otvoreni (tzv. vlažni) s direktnim kontaktom između zraka i vode i

 Zatvoreni (tzv. suhi).

Prednostiotvorenih (vlažnih) rashladnihtornjeva:

- Veća efikasnost hlađenja u odnosu na zatvorene (suhe) rashladne tornjeve;

- Primjena na mjestima gdje nema dovoljno raspoložive količine vode za protočno
hlađenje i
- Ekološki prihvatljiviji u odnosu na protočne rashladne sisteme.

Kod zatvorenih (suhih) rashladnih tornjeva izmjena toplote vrši se konvekcijom i

kondukcijompreko izmjenjivačkih površina, dok se kod otvorenih (vlažnih) rashladnih
tornjeva, pored direktne konvekcijeizmeđu površine čestica raspršene vode,prenostoplotei
mase vršitakođe uslijed otparivanjadijela vodekoja se uslijed toga hladi.

Ovisno o načinu dovođenja zraka, rashladni tornjevi mogu biti:

 S prirodnim strujanjem zraka (toranjska hiperbolična izvedba) – slika 3.8

 S prisilnim strujanjem zraka (poprečno – slika 3.9 a), protustrujno – slika 3.9 b))

29
 Slika 3.8 Rashladni toranj s prirodnom cirkulacijom

a) poprečno b) protustrujno

Slika 3.9Rashladni toranj s prisilnom cirkulacijom

30
4 PREDNOSTI I NEDOSTACI
TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA U
ODNOSU NA DRUGA POSTROJENJA
Termoenergetska postrojenja imaju mnoštvo prednosti kao i nedostataka u odnosu na
druga postrojenja,no veoma je teško zaokružiti tu oblast,jer svako termoenergetsko
postrojenje je specifično za sebe te kada govorimo o prednostima i nedostacima,potrebno je
navesti za svako termoenergetsko postrojenje zasebno njegove prednosti i nedostatke,pa tako
kada govorimo o termoelektranama na ugalj bitno je istaknuti sljedeće prednosti:

 relativno jeftina električna energija (niska i stabilna cijena uglja na svjetskom tržištu);
 zalihe uglja dovoljne su za sljedećih 300 −900 godina (ovisno o proizvodnji
električneenergije, odnosno o potrebama za električnom energijom)poznata i pouzdana
tehnologija dobivanja i
 prerade i upotreba uglja.

A nedostaci ovih termoelektrana su:

 nesreće u rudnicima uglja;

 velike količine uglja potrebne za pogonelektrane (elektrana od 500 MW treba oko 3
500 tona ugljena dnevno);
 sagorijevanjem uglja stvarajuse velike količine otpada (otpad može biti opasan i
hemijski i radijacijski);
 emisije azotovih i sumporovih oksida iz termoelektranaodgovorne su za stvaranje
kiselihkiša, a one su opasne za biljni i životinjski svijet i
 emisija dušikova dioksida iz termoelektranadominantna je komponenta ljudskih
emisijastakleničkih plinova.

Prednosti plinskih termoelektrana su:

 specifične investicije plinskih termoelektrana relativno su niske (više od dvostruko

niže od investicijskih troškova termoelektrana na ugalj);
 troškovi održavanja plinskih termoelektrana znatno su niži od troškova održavanja
termoelektrana na ugalj i
 prirodni plin najčišće je fosilno gorivo – gotovo ne sadržava sumpor pa je emisija
sumpor dioksida u dimnim plinovima termoelektrane na plin neznatna, dok je s druge
strane, zbog visoke učinkovitosti kombinovanih procesa, emisija ugljen dioksida
također smanjena u odnosu na emisije pri iskorištavanju drugih fosilnih goriva.

Nedostaci plinskih termoelektrana su:

 cijena električne energije u plinskoj termoelektraniznatno varira i može postati vrlo

skupa (cijenagoriva jako ovisi o geopolitičkim uslovima);
 onečišćenje okoliša zbog isticanja metana te ugljen i azot dioksida na bušotini;
 prirodni je plin skup, posebice su visoki troškovi prijenosa;
 zalihe su plina male, a i očekuju se znatan manjak prirodnog plina nakon 2020.
godine;

31
  plin je vrlo neravnomjerno raspoređen u svijetu u većim ga količinama ima samo u
Sibiru i Skandinaviji te na Bliskom istoku.
Nuklearne elektrane imaju sljedeće prednosti:

 stabilan i pouzdan izvor električne energije;

 konkurentna cijena po kWh električne energijeproizvedene u nuklearnoj elektrani;
 nema emisije stakleničkih plinova i
 nudi mogućnost drugih primjena (desalinizacija,kogeneracija − grijanje, proizvodnja
velikihkoličina vodika bez emisije ugljen dioksida).

Nedostaci nuklearnih elektrana su:

 nastajanje radioaktivnog otpada i
 negativna percepcija javnosti (strah od moguće nuklearne nesreće, zbrinjavanje
otpada).

Takođe u sklopu termoenergetskih postrojenja treba spomenuti i postrojenja koja se
snadbjevaju energijom biomase,a prednosti istih su:

 manje emisije kiselih spojeva nego pri sagorijevanju fosilnih goriva;

 neutralna emisija ugljen dioksida (jednakaili manja od one koju je biljka apsorbovala
procesomfotosinteze) i
 mogućnost zapošljavanja stanovništva u ruralnimkrajevima.

Nedostaci postrojenja snadbjevanih energijom biomase su:

 ekonomska neisplativost za proizvodnju električneenergije;

 mala snaga i raspršenost proizvodnih jedinica i
 smanjuje se površina poljoprivrednog zemljištaza proizvodnju hrane, što tu
proizvodnjučini skupljom.

Ne treba zaboraviti i naš najveći izvor energije,a to je upravo Sunce,te elektrane koje
se snadbjevaju energijom Sunca,pa prednosti tih elektrana su:

 neiscrpan izvor energije;

 pogon ni hemijski, ni radioaktivno, ni toplotno ne onečišćuje okoliš;
 pri primjeni nema potencijalnih opasnosti i
 perspektivna i za razvijene i za nerazvijenezemlje.

Kao i sva ostala i ova postrojenja imaju svoje nedostatke,a to su :

 zemljopisno neravnomjerno raspoređena energija;

 oscilacije dozračivanja tokom dana, mjeseca i godine;
 mala gustina energetskog toka;
 proizvodnja dijelova i komponenata solarnihelektrana znatno opterećuje okoliš;
 slaba ekonomska isplativost;
 pri iskorištavanju zauzima velike površine i
 ne smanjuje se potreba za izgradnjom drugih(konvencionalnih) tipova elektrana

32
5 UTICAJ TERMOENERGETSKIH POSTROJENJA
NA OKOLIŠ
Danas je sve manje termoelektrana budući da su veliki onečišćivači prirode. Kod
termoelektrana dva su osnovna učinka koji utjiču na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je
učinak koji nastaje zbog sagorijevanja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplotno
onečišćenje rijeka ili jezera.

U ovom poglavlju rađena je analiza samo ovog prvog, odnosno onečišćenjem uslijed
sagorijevanja fosilnog goriva. Sagorjevanje je proces u kojem se hemijska energija sadržana u
gorivu transformiše u unutrašnju energiju koja se opet dalje iskorištava u raznim procesima.
Kod sagorijevanja u atmosferu se ispuštaju plinovi kao što su CO, voda, NOx, različiti
ugljikovodici itd. Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za ljude. No
oni izravno utiču svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija toplotnog
zračenja u atmosferi). Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed sagorijevanja ovisi o sastavu
goriva koje sagorijeva u procesu. Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i
sumpor. Ugljik može sagorijevati potpuno i djelomično. U potpunom sagorijevanju imamo
CO2 kao produkt dok kod djelomičnog sagorijevanja kao produkt imamo CO. Upravo zbog
toga veći udio CO imamo u termoelektranama na ugalj jer je teže osigurati kvalitetno
miješanje goriva i zraka. Sagorijevanjem vodika dobivamo vodu, a sagorijevanjem sumpora
SO2. Kod sagorijevanja težimo što potpunijem sagorijevanju. Da bismo to ostvarili cilj je
imati što bolje miješanje zraka i goriva. Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod
plinskih goriva, a najteže kod krutog. Za sagorijevanje potrebno je osigurati minimalnu
količinu zraka. O količini sumpora u produktima sagorijevanja najviše ovisi udio sumpora u
samom gorivu. Dakle težimo uglju i nafti sa što manje
sumpora. Kod azotai njegovih oksida gorivo ne utiče toliko na produkciju NOx-a. Isto tako
treba spomenuti i izuzetno veliku količinu pepela kojeg jedna prosječna termoelektrana izbaci
u okoliš. U svrhu zaštite okoliša u posljednjih desetak godina donijelo se mnoštvo zakona i
odredbi koje bi trebale pridonijeti smanjenju zagađenja okoliša iz termoelektrana. Jedan od
glavnih parametara je kontrola i smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja
može se vršiti tako da se odvaja već iz goriva ili iz produkata sagorijevanja. Veći efekt se
postiže ukoliko sumporove okside uklanjamo iz produkata sagorijevanja. Ovakvi postupci
zahtijevaju dodatna ulaganja koja poskupljuju i krajnju cijenu električne energije. Azotove
spojeve je najjednostavnije reducirati postepenim sagorijevanjem. Na taj način možemo
smanjiti emisiju dušičnih oksida za oko 50%. Protokolom iz Kyota termoelektrane bi se do
kraja 2020. trebale izbaciti iz upotrebe.

33
 6 PROJEKTNI ZADATAK
Usvojiti tehnološku šemu i izvršiti toplotni proračun šeme kondenzacione
termoelektrane čiji su parametri:

 mp = 600 [t/h] = 166,67 [kg/s] –produkcija pare iz kotla

 p = 135 [bar] - pritisak ispred turbine
 t = 540 [°C ]- temperatura ispred turbine
 Q = 100 [MWt] - potrebna količina toplote

Izvršiti izbor i opis opreme uz usvojenu tehnološku šemu.

6.1 Određivanje parametara pare u turbinskom kolu

Na osnovu zadatih podataka za VT turbinu iz Molierovog h-s dijagrama slijedi da je
entaplija na ulazu u VT turbinu h=3415 [kJ/kg] i entropija s=6,3 [kJ/kgK] i usvaja se ukupan
toplotni pad na VT turbini od Δh=157 [kJ/kg], te se dalje usvaja 3 stepeni akcione turbine sa
toplotnim padom na pojedinačnom stepenu od Δh=150 [kJ/kg].

br. Pritisak Temperatur Temperatur Entalpija na izlazu iz Entalpija na izlazu iz

na izlazu a na ulazu u a na izlazu radnog kola radnog kola
iz radnog radno kolo iz radnog (adijabatska promjena (politropska promjena
kola kola stanja) stanja)
VTT

- [bar] [°C] [°C] [KJ/kg] [KJ/kg]

- 135 530 3415 3415
I akc. 85 530 450 3265 3290
II akc. 51 450 357 3115 3140
III akc. 30 357 300 2965 2990,5

34
 Tabela 1.Pad na VT turbini
Nakon međupregrijavanja,para se nalazi u stanju 3 (p=20 bara,t=530 °C) i iz Molierovog h-s
dijagrama slijedi da je entalpija na ulazu u NT turbine h=3525 [kJ/kg] i s=6,3 [kJ/kgK] i
usvaja se ukupan toplotni pad na akcionom dijelu turbine od Δh=720 [kJ/kg],te se dalje usvaja
6 stepena akcione turbine sa toplotnim padom po pojedinačnom stepenu od 120 [kJ/kg], a na
reakcionom dijelu ukupan toplotni pad iznosi Δh=720 [kJ/kg],pa je toplotni pad po
pojedinačnom stepenu od Δh=60 [kJ/kg] pri čemu se usvaja 12 stepeni reakcionog dijela
turbine.

br. Pritisak Temperatu Temperatur Entalpija na izlazu iz Entalpija na izlazu iz

na izlazu ra na ulazu a na izlazu radnog kola radnog kola
iz radnog u radno iz radnog (adijabatska (politropska promjena
kola kolo kola promjena stanja) stanja)
- [bar] [°C] [°C] [KJ/kg] [KJ/kg]
- 30 530 3525 3525
I akc. 22 530 470 3405 3425,4
II akc. 15 470 417 3285 3325,8
III akc. 9,8 417 350 3165 3226,2
NTT

IV akc. 6,2 350 290 3045 3126,6

V akc. 3,8 290 230 2925 3027
VI akc. 2,2 230 165 2805 2927,4
VII reakc. 1,6 165 140 2745 2755,2
VIII reakc. 1,1 140 110 2685 2705,4
IX reakc. 0,7 0,98 2625 2655,6
X reakc. 0,55 0,96 2565 2605,8
XI reakc. 0,35 0,94 2505 2556
XII reakc. 0,25 0.93 2445 2506,2
XIII reakc. 0,14 0,91 2385 2456,4
XIV reakc 0,09 0,89 2325 2406,6
XV reakc 0,06 0,87 2265 2356,8
XVI reakc 0,04 0,85 2205 2307
XVII reakc 0,025 0,84 2145 2257,2
XVIII reakc 0.02 0,81 2085 2207,4

Tabela 2.Pad na NT turbini

U tabeli 2. treba odrediti vrijednost entalpije na izlazu iz radnog kola za adijabatsku

promjenu stanja (s=const.), a pošto se radi o zasićenom području (x<1) to radimo na sljedeći
način. Za p= [bar ] iz TDT slijedi:

i’’=2533 KJ/kg s’’=8,722KJ/kgK

i’=73,52 KJ/kg s’=0,2609 KJ/kgK

35
Kako je entropija na ulazu u NT turbinu s =7,3 [kJ/kgK] i konstanta je za cijelu promjenu
stanja (izentropska promjena stanja) ,to slijedi da je entropija za p=0,02 [bar] i zasićeno
područje s=7,3 [kJ/kgK] ,te možemo odrediti x kao:

s = s' + x(s'' – s')

𝑠 − 𝑠′
𝑠 = 𝑠 ′ + 𝑥(𝑠 ′′ + 𝑠 ′ ) → 𝑥 = = 0,81
𝑠 ′′ − 𝑠′

Na isti način određujemo x za ostale vrijednosti pritisaka

Iz ovog proračuna toplotnih padova usvajamo sledeće:

a) VT turbina ima 3 radna kola(sva radna kola su akciona)

b) NT turbina ima 6 akciona i 12 reakcionih radnih kola
c) Odvajanje za izmjenjivač topline ( toplotni potrošač Q ) vrši se na izlasku iz NT
turbine pri pritisku p =22[bar],nakon izmjenjivača toplote, para dalje odlazi u zagrijač
vode ZW1
d) Odvajanje vode za toplotni potrošač vrši se sa 3 reakcionog kola NT turbine na p =
9,8 [bar], entalpiji h = 3165 [kJ/kg]
e) Odvajanje za zagrijač vode ZW3 vrši se sa 16 reakcionog kola NT turbine na p =
0,04[bar], entalpiji h = 2205 [kJ/kg]
f) Odvajanje za kondezator na 18. radnom reakcionom kolu NT turbine pri pritisku
p=0,02 [bar] i entalpiji h = 2085 [kJ/kg]

6.2 Bilans izmjenjivača – toplotnog potrošača

Količina toplote koja se preda grejnom fluidu jedaka je količini toplote koja se odvodi
od pare (hlađeni fluid).Poznati podaci su:

Qdov =60 MWt

h4 = 3405 [kJ/kg]
h13 =930 [kJ/kg]

Slika 6.1 Bilans toplotnog potrošača

𝑄 = 𝑚̇ 1 ∙ (ℎ4 − ℎ13 ) -odvedeno sa pare

36
Pa kako je:

𝑄 = 60 𝑀𝑊

Sada , sobzirom da su nam poznati svi podaci, možemo izračunati koliki je maseni protok
𝑚 4 koji se odvodi sa NT turbine:
𝑄 60000 [𝑘𝐽/𝑠] 𝑘𝑔
𝑚4 = (ℎ12𝑜𝑑𝑣
−ℎ15 ) = = 24,2 [ ]
3165−762,7 [𝑘𝐽/𝑘𝑔] 𝑠

Entalpija h15= 930 [kJ/kg] je očitana iz TDT za vrijednost p =22 [bar] i zasićeno područje, tj
sa donje granične krive.

-Drugo odvajanje za toplotni potrošač

Količina toplote koja se preda grejnom fluidu jedaka je količini toplote koja se odvodi od pare
(hlađeni fluid).Poznati podaci su:

Qdov =40 MWt

h5 = 3165 [kJ/kg]
h14 =762,7 [kJ/kg]

Slika 6.1 Bilans toplotnog potrošača

𝑄 = 𝑚̇ 1 ∙ (ℎ4 − ℎ13 ) -odvedeno sa pare

Pa kako je:

𝑄 = 40 𝑀𝑊
37
Sada , sobzirom da su nam poznati svi podaci, možemo izračunati koliki je maseni protok
𝑚 4 koji se odvodi sa NT turbine:
𝑄 40000 [𝑘𝐽/𝑠] 𝑘𝑔
𝑚4 = (ℎ12𝑜𝑑𝑣
−ℎ15 ) =3165−762,7 [𝑘𝐽/𝑘𝑔] = 16,6 [ 𝑠 ]

Entalpija h15= 762,7 [kJ/kg] je očitana iz TDT za vrijednost p =9,8 [bar] i zasićeno područje,
tj sa donje granične krive.

6.3 Bilans zagrijača vode-ZW1

Usvajam da je entalpija na izlazu iz zagrijača br.1 jednaka entalpiji na liniji zasćenja pri
pritisku od 6 bar. Svi zagrijači su idealni.

Toplotni i maseni bilans za zagrijač napojne vode broj jedan:

Slika 6.2Bilans zagrijača vode ZW1

ℎ13 ∙ 𝑚̇ 1 + ℎ10 ∙ 𝑚̇ 𝑝 = ℎ14 ∙ 𝑚̇ 1 + ℎ11 ∙ 𝑚̇ 𝑝

𝑘𝐽
ℎ10 = 635
𝑘𝑔
Poznate vrijednosti:
- mp = 166,67 kg/s – produkcija pare iz kotla
- h13 = 930 kJ/kg – entalpija napojne pare nakon prolaska kroz potrošač
- h11 = 670 kJ/kg – entalpija napojne vode pri p=6 bar
- h14 = 670 kJ/kg – entalpija oduzete vode na izlazu iz regenerativnog zagrijača

38
 - ṁ 1 =24,2 kJ/kg - maseni protok pare oduzete iz turbine

Toplotni i maseni bilans za zagrijač napojne vode broj dva:

Slika 6.3 Bilansi ZNV II

ℎ16 ∙ 𝑚̇ 2 + ℎ14 ∙ 𝑚̇ 1 + ℎ9 ∙ 𝑚̇ 𝑝 =
= ℎ10 ∙ 𝑚̇ 𝑝 + ℎ15 ∙ (𝑚̇ 2 +∙ 𝑚1̇ )
kJ
h9 = 618,4
kg
Poznate vrijednosti:
- mp = 166,67 kg/s – produkcija pare iz kotla
- m2 = 17,1 kg/sb – količina pare oduzeta za prvi zagrijač napojne vode
- h16 = 762 kJ/kg – entalpija pare oduzete sa turbine za regenerativni zagriječ dva
- h15= 635 kJ/kg – entalpija radnog iz zagrijača napojne vode jedan
- h10 ≈ h15 = 635 kJ/kg– entalpija radnog medija na izlazu iz zagrijača

Toplotni i maseni bilans za zagrijač napojne vode broj tri:

39
 Slika 6.4 Bilansi ZNV III
Poznate vrijednosti:
- mp = 166,6 kg/s – produkcija pare iz kotla
- m3 = 15 kg/s – količina pare oduzete za regenerativni zagrijač br.3
- h = 2205 kJ/kg – entalpija pare oduzete iz turbine za zagrijač br.3
- h9 = 618,4 kJ/kg – entalpija vode po izlasku iz zagrijača br.3
- h15 = 635 kJ/kg – entalpija radnog medija na izlasku iz zagrijača napojne vode
br. 2

ℎ9 ∙ 𝑚̇ 𝑝 =
= ℎ6 ∙ 𝑚3 + ℎ15 ∙ (𝑚1 +̇ 𝑚2 ) + ℎ8 ∙ (𝑚𝑝 −̇ 𝑚1 − 𝑚2 ) =
kJ
h8 = 396
kg

40
 6.4 Bilans međupregrijača
Postavljanjem bilansa za međupregrijač može se odrediti koliko je potrebno dovesti
toplote u međupregrijaču da bi zadovoljena energetska bilansa.Poznati podaci su:
ṁp = 166,67 [kg/s]
h2 = 2965 [kJ/kg]
h3 =3525[kJ/kg]

Slika 6.5 Bilans međupregrijača

𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚̇ 𝑝 ∙ (ℎ3 − ℎ2 )

𝑄𝑑𝑜𝑣 = 166,67[𝑘𝑔⁄𝑠] ∙ (3525 − 2965) = 93,335 𝑀𝑊

6.5 Bilans kondenzatora

Potrebno je takođe odrediti maseni protok vode kroz kondenzator. U konkretnom
slučaju se koriste dva kondenzatora,pa je maseni protok nakon izlaza iz turbine podijeljen u
dva jednaka dijela (isti maseni protoci) i iz postavljene energetske bilanse,može se odrediti
maseni protok kroz jedan kondenzator ( za drugi važe isti uslovi).Poznati podaci su: oznate
vrijednosti:
- m1 = 24,2 kg/s -količina oduzete v. pare za ZNV III
- m2 = 16,1 kg/s – količina oduzete v. pare za ZNV II
- m3 = 15 kg/s – količina oduzete v. pare za ZNV I
- h7 = 2085 kJ/kg – entalpija v. pare na izlazu iz NTT
- h7` = 73,52 kJ/kg – entalpija napojne vode iz izlaza iz kondenzatora
- cpw = 4,187 kJ/kgK – specifični toplotni kapacitet vode pri konstantnom
pritisku
- ∆twk = 10°C – razlika temepratura na ulazu i izlazu iz kondenzatora
41
 Slika 6.6 Bilans kondenzatora

𝑄𝑑𝑜𝑣 = 𝑚𝑤𝑘
̇ ∙ 𝑐𝑝𝑤𝑘 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘

𝑄𝑜𝑑𝑣 = (𝑚̇ 𝑝 − 𝑚̇ 1 − 𝑚̇ 2 − 𝑚̇ 3 )(ℎ7 − ℎ7` ) = 218,245 [𝑀𝑊]

𝑄𝑜𝑑𝑣 𝑘𝑔
𝑚̇𝑤𝑘 = = 4348,9 [ ]
𝑐𝑝𝑤𝑘 ∙ ∆𝑡𝑤𝑘 𝑠

6.6 Podaci za napojnu pumpu

Pumpu tražimo prema narednim podacima:

- protok napojne pumpe: ṁ p= 166,6kg/s = 600 t/h
- pritisak na ulazu u napojnu pumpu: p = 6 bar
- pritisak na izlazu iz napojne pumpe p =145 bar

Rad koji pumpa vrši jednak je:

lNP = v · ( pizl – pul ) = 15[kJ/kg]

h12 = h11 + lNP = 685[kJ/kg]

Entalpija h12 predstavlja entalpiju na izlazu iz pumpe.

42
Iz kataloga se bira napojna pumpa BOILER FEED PUMP PE 780 – 185, sljedećih
karakteristika:

- kapacitet: ṁp = 780 m3/h =669,6 t/h

- maksimalna temperatura pumpanja: t = 165°C
- snaga motora: N = 8300 KW
- broj obrtaja: n = 4500 min-1

6.7 Podaci za kondenzacionu pumpu

Podaci sistema:

 Potreban protok kondenzacione pumpe m= 108,5 [kg/s]

 Pritisak na usisu p =0,02 [bar]

Iz kataloga usvajamo pumpu: CONDENSATE PUMP KSV 1150-90 sljedećih karakteristika:

- kapacitet: mp= 1141,2 t/h

- maksimalna temperatura pumpanja: t = 70 °C
- snaga motora: N = 500 KW
- broj obrtaja: n = 1480 min-1
- pritisak na izlazu p = 9 bar

6.8 Podaci o visokotlačnoj turbini

 Pritisak svježe pare na ulazu u VT turbinu p = 135[bar]
 Temperatura na ulazu u turbinu t = 530 [°C]
 Pritisak na izlazu uz VT turbine p = 30 [bar]
 Temperatura na izlazu iz VT turbine t = 357[°C]
 Broj radnih kola N=3
 Tip radnih kola Akciona
 Pad po jednom radnom kolu turbine [kJ/kg]
 Stepen iskorištenja VT turbine ηT= 0,83
 Snaga VT trubine Nad = 60,242 [kW]
 Mehanički gubici u turbini ηm = 0,98

43
Tok proračuna

Snaga VT turbine pri politropskoj ekspanziji:

𝑁𝑉𝑇 = 𝑚̇ 𝑝 (ℎ1 − ℎ2 )η𝑖𝑉𝑇 = 50 [𝑀𝑊]

Adijabatska snaga turbine :

𝑁𝑉𝑇
𝑁𝑎𝑑𝑉𝑇 = = 60,242 [𝑀𝑊]
η𝑖𝑉𝑇

Količina toplote dovedena kotlu i potrošnja goriva:

𝑄𝑑𝑜𝑣𝐾𝑇 = 𝑄𝑑𝑜𝑣12−1 + 𝑄𝑑𝑜𝑣2−3 = 𝑚̇ 𝑝 (ℎ1 − ℎ10 ) + 𝑄𝑀𝑃 = 548 [𝑀𝑊]

𝑚̇𝑝 (𝑖1 − 𝑖12 ) 𝑘𝑔

𝐵𝑛 = = 30,531 [ ]
𝐻𝑑 ∙ 𝜂𝑘 𝑠

Poznate vrijednosti:

- QMP 93,3 MW – količina toplote dovedena u međupregrijaču

- h12 =685 kJ/kg – entalpija na ulazu u kotao, tj. entalpija pri p=145 bar
- h1 = 3415 kJ/kg – entalpija na ulazu u turbinu, tj. entalpija pri p=150bar,t=530°C
- Hd = 17000 KJ/kg – donja toplotna moć uglja
- ηk =0,8 – stepen iskorištenja kotla

6.9 Podaci o niskotlačnoj turbini

Podaci:
- pritisak svježe pare na ulazu u NTT: p = 30 bar
- temperatura svježe pare na ulazu u NTT: t = 530 °C
- pritisak na izlazu iz NTT: p = 0,02 bar
- temperatura na izlazu iz NTT: t = 17,5 °C
- broj radnih kola: N = 18
- tip radnih kola: 6x akcioni i 12x reakcioni
- toplotni pad po jednom stepenu: 120 kJ/kg – akcioni
60 kJ/kg – reakcioni
- stepen iskorištenja NTT: ηiNT = 0,83
- snaga NTT: N = 156,525 MW

Proračun: NTT:
- snaga NTT pri adijabaskoj ekspanziji:
-
𝑁𝑎𝑁𝑇 = 𝑚̇ 𝑝 (ℎ3 − ℎ4 ) + (𝑚̇ 𝑝 − 𝑚̇ 1 )(ℎ4 − ℎ5 ) +

44
 +(𝑚̇ 𝑝 − 𝑚̇ 1 − 𝑚̇ 2 )(ℎ5 − ℎ6 ) + (𝑚̇ 𝑝 − 𝑚̇ 1 − 𝑚̇ 2 − 𝑚̇ 3 )(ℎ6 − ℎ7 ) = 188,585 𝑀𝑊

- politropska snaga turbine:

𝑁𝑝𝑁𝑇 = 𝑁𝑎𝑁𝑇 ∙ ηiNT = 156,525𝑀𝑊

Poznate vrijednosti:
- mp = 166,67 kg/s – ukupni maseni protok
- m1 = 24,1 kg/s – količina oduzete vodene pare za ZNV I
- m2 = 17,1 kg/s – količina oduzete vodene pare za ZNV II
- m3 = 15 kg/s – količina oduzete vodene pare za ZNV III
- h3 = 3525 KJ/kg – entalpija na ulazu NTT
- h6 = 2085 KJ/kg – entalpija na izlazu iz NTT
- h4 = 3165 KJ/kg – entalpija oduzete v. pare
- h5 = 2565 KJ/kg – entalpija oduzete v. pare

6.10 Stepen iskorištenja termoenergetskog postrojenja

Poznate vrijednosti:
- Qdov = 548 MW-količina dovedene toplote u kotlu i međupregrijaču
- Qodv = 218,245 MW-količina odvedene toplote u kondezatoru

Qdov − Qodv
ηisk = = 0,6
Qdov

45
7 Popis slika
Br. Naziv Strana
Slika 1.1 – Termoelektrana Belchatow(Poljska) 3.
Slika 2.1 – Šema i T-s dijagram kondenzacione elektrane 5.
Slika 2.2 – Stvarni process na turbini u h-s diagramu 6.
Slika 2.3 – Dijagram toplotnih gubitaka jednostavne kondenzacione elektrane 10.
Slika 2.4 – Šema kogeneracijske termoelektrane 11.
Slika 2.5 – Šema i dijagrami idealnog plinsko-turbinskog procesa 12.
Slika 2.6 – T-s dijagram realnog plinsko-turbinskog procesa 13.
Slika 2.7 – Plinsko-turbinski proces sa rekuperacijom 14.
Slika 2.8 – Plinsko-turbinski proces sa 2-stepenom kompresijom 14.
Slika 2.9 – Kombinovani plinsko parni proces 15.
Slika 3.1 – Parni kotao 19.
Slika 3.2 – Vodocijevni parni kotao 22.
Slika 3.3 – Vatrocijevni parni kotao 23.
Slika 3.4 – Parna turbina 24.
Slika 3.5 – Osnovni dijelovi statora i rotora generatora 26.
Slika 3.6 – Vanjski izgled kondenzatora pare 27.
Slika 3.7 – Rashladni tornjevi u TE Tuzla 28.
Slika 3.8. – Rashladni tornjevi sa prirodnom cirkulacijom 29.
Slika 3.9 – Rashladni tornjevi sa prisilnom cirkulacijom 29.
Slika 6.1 -Bilans toplotnog potrošača 35.
Slika 6.2 -Bilans zagrijača vode ZW1 36.
Slika 6.3 -Bilansi ZNV II 37.
Slika 6.4 - Bilansi ZNV III 38
Slika 6.5 - Bilans međupregrijača 39.
Slika 6.6 -Bilans kondenzatora 40

46
8 Literatura
[1] V. Đurić, “Parni kotlovi – Sveska 1 – Teorijske osnove”,
[2] N. Stošić, “Kotlovi”
[3] D.Petrović, “Termoenergetska postrojenja”
[4] I. Smajević, K. Hinjalić, “Toplotne turbomašine”
[5] H. Požar, “Osnovi energetike – drugi svezak”
[6] I. Buljubašić, Predavanja na Mašinskom fakultetu u Tuzli, ak. 2014/15
[7] Z.Prelec, “Energetska postrojenja”
[8] M.Vujanović, “Računalna simulacija u kompleksnoj geometriji generatora pare na
otpadnu topli
[9] http://www.nuklearno-drustvo.hr/hr/
[10] http://sh.wikipedia.org/wiki/Parni_generator

47