Visoka Škola za Sigurnost

ENERGETSKI SUSTAVI

Tema: Sustavi za ulje i plin

Seminarski rad II

Jagić, Kristijan

Mentor; Ines Baksa, pred.

Zagreb, 2022/23. god.

SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. ELEMENTI SUSTAVA GRIJANJA.....................................................................................2
2.1. Lokalni sustavi grijanja....................................................................................................2
2.2. Centralni sustavi grijanja.................................................................................................3
2.3. Pravne norme...................................................................................................................5
3. ISTRAŽIVANJE.....................................................................................................................6
3.1. Plinovito gorivo...............................................................................................................6
3.2. Kapljevito gorivo.............................................................................................................8
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA...........................................................................................10
5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................11
6. LITERATURA.....................................................................................................................12
1. UVOD

Energetska učinkovitost, odnosno pametna potrošnja energije, podrazumijeva ponašanje

odnosno navike, procedure i tehnička rješenja kojima će se smanjiti nepotrebna potrošnja, a
istodobno osigurati željeni životni i radni uvjet. Primjena načela energetske učinkovitosti
smanjuje račune svih građana, poduzetništva, javnih usluga i servisa te čini našu zemlju
otpornijom na energetske poremećaje. Visoke cijene energije izazvane tim poremećajima i
ograničenim resursima fosilnih goriva te klimatskim promjenama već utječu na kućanstva i
sve gospodarske sektore, od uslužnih djelatnosti do industrijske proizvodnje, od poljoprivrede
do prometa. Rastuće cijene energije imaju značajan utjecaj na kućanstva (pogotovo ona
ranjiva, u riziku od energetskog siromaštva), mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća te
energetski intenzivne industrije i iziskuju pronalaženje rješenja kojima će se cjenovni šok
ublažiti. Srednjoročna rješenja zahtijevaju investicije u nove tehnologije koje zbog rastućih
cijena i rizika postaju sve isplativije i potrebnije, dok neposredna kratkoročna rješenja
svakako treba tražiti u korekciji ponašanja, osobnog i poslovnog, vezanog za potrošnju
energije.

Zadatak grijanja je osiguranje odgovarajućih uvjeta u prostoru kako bi se ostvarila toplinska

ravnoteža između ljudskog tijela i njegove okoline i time ostvario osjećaj ugode.

Faktori koji utječu na ugodnost su osim odjeće; fizička aktivnost, temperatura zraka,
temperatura zidova, vlažnost zraka, brzina strujanja zraka i njegova kvaliteta. Grijanjem
prostorija može se utjecati samo na dva od navedenih faktora a to su temperatura zraka i
temperatura zidova. Na ostale faktore može se utjecati samo putem sustava klimatizacije
prostora.

U radu se obrađuju sustavi za ulje i plin gdje će se obraditi općenita podjela sustava za ulje i
plin te krakteristike svakog pojedinog od njih.
2. ELEMENTI SUSTAVA GRIJANJA

Sustavi grijanja obuhvaćaju elemente kao što su izvor topline, ogrjevna tijela, razvod cijevi,
regulacija i opskrba energentom u jednu cjelinu koji se u kućanstvu, stanovima ili zgradi
koriste za grijanje prostora i daju osjećaj ugode onima koji borave u njemu.
Takvi sustavi se nazivaju kombiniram sustavima jer uz zagrijavanje prostora najčešće
zagrijavaju i potrošnu vodu. [2.]

Kod pojedinačnog grijanja u elemente sustava ubrajamo:

• Izvor topline i regulator
• Dimnjak

Kod centralnih grijanja u elemente sustava ubrajamo:

• Izvor topline
• Cijevni razvod s ogrjevnim tijelima i armaturom
• Regulaciju i sigurnosne uređaje
• Dimnjak

Odabir sustava ovisi o geografskoj lokaciji, vremenskim uvjetima, položaju, stanju i tipu
zgrade, troškovima, zakonima, propisima i utjecaju na okoliš. Sustavi grijanja se dijele prema
energentu, načinu zagrijavanja i prema izvedbi ogrjevnih tijela.
Podjela prema energentu na:
 Plinski
 Loživo ulje
 Električnu energiju
 Kruta goriva
 Solarni
 Toplinu okoliša

Podjela prema načinu zagrijavanja:

 Lokalni (kamini, peći, grijači zraka, štednjaci, grijalice, električno podno grijanje)
 Centralni (radijatorsko toplovodno centralno grijanje, toplovodno podno grijanje)

Podjela prema izvedbi ogrjevnih tijela:

 Izravni (kamini, peći, grijalice, itd.)
 Radijatorski (toplovodni, vrelovodni, parni, električni, itd.)
 Konvektorski
 Ventilokonvektorski
 Površinski (podni, zidni, stropni)

2.1. Lokalni sustavi grijanja

Pod lokalno smatramo da prostor grijemo jednim ogrjevnim tijelom. U lokalne sustave
grijanja prema tome se ubrajaju: [2.]

1. Kamini – Klasični kamini imaju otvoreno ložište pa se toplina prenosi zračenjem.

Stupanj iskoristivosti im je oko 10 do 20%. U današnje vrijeme se rijetko koriste, a
cijena im varira od 4,000 pa sve do 15,000 kuna. Uglavnom se koriste za dekoraciju ili
dodatno grijanje. Energent za grijanje im može biti plin ili kruta goriva.
2
 2. Peći sa malom akumulacijom energije – Sastoje se od plašta koji je napravljen od
lijevanog željeza ili čeličnog lima koji se unutarnje strane prekriven šamotom
(vatrostalna opeka). Nazivna joj je snaga oko 4-10kW, a stupanj korisnog djelovanja
oko 70%. Postoje dvije vrste željezne peći, one s gornjim i donjim izgaranjem.
Površinska toplina peći iznosi 200 do 250˚C. Kao gorivo koriste se drvo, ugljen i
lignit.
3. Peći s velikom akumulacijom energije – Izrađuju se od keramičkih pločica ili šamotne
opeke. Imaju veliku masu pa su veoma trome, zbog toga nije moguća kvalitetna
regulacija grijanja. Stupanj iskoristivosti iznos 65-77%. Također za gorivu koriste
drvo, smeđi ugljen i lignit, a naprednijim izvedbama mogu koristi i plin.
4. Peći za loženje plinom – U odnosu na peći koja koriste kruta goriva, glavna prednost
im leži u tome što su malih dimenzija, moguća je automatska regulacija grijanja
prostorije, nema odvoza pepela na što se nadovezuje pogonska i ekološka čistoće.
Stupanj djelovanja im iznosi 65-95%. Snaga grijalice im iznosi 5-42kW. Plin potpuno
izgara na temperaturi mase od 800-900˚C Zbog nehigijenskih površinskih temperatura
nisu pogodne za trajno grijanje prostorija pa se koriste povremeno. U skupinu plinskih
peći spadaju plinski radijatori, žarne peći i peći s infracrvenim zračenjem (stropne
plinske grijalice).
5. Peći na loživo ulje – Kao gorivo koriste loživo ulje. Imaju iste prednosti kao i peći
ložene plinom. U sebi imaju spremnik za ulje. Plamenik im je vrlo osjetljiv, pa je kod
jačih peći potrebno ugraditi ventilator za dovod zraka da ne bi došlo do uzgona u
dimnjaku. Snaga uljnih peći iznosi 4-20kW, a stupanj iskoristivosti 70-80%.
6. Električne peći – Služe za dodatno grijanje prostora koji se zagrijavaju nekim drugim
sustavima. Zbog neisplativosti koriste se samo u prijelaznim razdobljima. Vrste
električnih peći: električna grijalica, električni radijator, kalorifer, infracrvena grijalica
te termo-akumulacijska peć

2.2. Centralni sustavi grijanja

Sustav centralnog grijanja opskrbljuje nekoliko soba s toplinskom energijom. Generator

topline ili uređaj za grijanje smješten je na centralnoj lokaciji, najčešće u podrumu kuće. Osim
generatora topline u kompletan sustav centralnog grijanja spada oprema za distribuciju
(cijevi) te oprema za prijenos topline (radijatori).
Generator topline je prva komponenta svakog sustava grijanja, poput plinskog zidnog
kondenzacijskog uređaja za grijanje. Postoje i ostale tehnologije kao što su razni kotlovi ili
peći za ovu namjenu. Sve tehnologije podrazumijevaju isto načelo rada, a to je zagrijavanje
medija za prijenos energije što je najčešće voda. [1.]
Zagrijana voda se distribuira od generatora topline putem dvocijevnog sustava do grijaćih
tijela postavljenoj u svakoj sobi koja se planira grijati. Dvocijevni sustav predstavlja sustav
polaznog i povratnog voda. U polaznom vodu zagrijana voda se cirkulira do grijanog tijela
(radijator) ili sustavu podnog grijana, a u povratnom vodu se cirkulira ohlađena voda nazad
prema generatoru topline.
Grijaća tijela (radijatori) dizajnirani su na način da okolni zrak može lagano cirkulirati oko
površine samog radijatora. Moraju biti opremljeni modernim termostatima, te koristit mali
volumen vode za veću prostornu površinu. To znači da manji volumen vode poboljšava
mogućnost reguliranja u vremenu hlađenja, a veća površina povećava zdraviji i ugodniji udio
topline zračenja. Također radijatori se moraju redovito čistit. Najbolje je koristiti pločaste
radijatore koji ispunjavaju sve navedene zahtjeve.

Centralne sustave grijanja čine: [1.]

3
1. Kotlovi – Kotao je velika posuda koja služi za zagrijavanje vode, proizvodnju vodene
pare, destilaciju i sl. U ložištu kotla kemijska energija goriva transformira se u toplinu,
te se ta toplina kasnije predaje radnom fluidu što može biti voda ili para. Kotlovi su
rađeni od lijevanog željeza ili od čeličnog lima. Prema vrsti goriva koje upotrebljavaju
dijelimo ih na kotlove na kruta, tekuća, plinovita goriva (mogućnost kombiniranja).
Postoje još i električni kotlovi. Parni kotlovi služe za proizvodnju vodene pare koju
potrošači grijanje ili pogon parnih strojeva ili grijača. Svaki parni kotao mora imati
sigurnosne uređaje kao što su sigurnosni ventil ili sigurnosna hidrostatska cijev,
alarmni signal, vodokazno staklo i manometar. Što se tiče sustava za zagrijavanje
vode, moraju imati termometar za polazni vod, sigurnosne cijevi i ekspanzijsku
posudu. Kotlovi za grijanje vode i proizvodnju vodene pare niskog tlaka uglavnom su
slične konstrukcije. Kotlovi od lijevanog željeza izrađeni su spajanjem niza istovrsnih
članaka u širom rasponu snage do najviše 700kW, otporni su na koroziju te za pogon
koriste kruta goriva. Kombinirani kotlovi koriste se kada je potrebna manja snaga do
100kW za grijanje i korištenje tople vode. Kotlovi s čeličnim limovima izrađuju se za
bojlere u stanovima čija snaga dostiže 3500kW. Kotao za centralno grijanje može biti
napravljen i za proizvodnju pare visokog tlaka ali izvodi se rijetko, samo kada je
potrebna veća temperatura ogrjevnih tijela
2. Paneli – Pod panele smatramo velike ogrjevne površine u koje spadaju ploče za
zračenje i nisko temperaturno grijanje (podno, zidno, stropno). Podno grijanje
ostvaruje se putem plastičnih, čeličnih ili bakrenih cijevi ugrađenih u glazuru ili ispod
nje. Toplina ne smije prelaziti 26˚C zbog kontakta sa stopalima, a u onim dijelovima u
kojima se manje hoda 29˚C. Zbog ovakvih situacija toplinski učinak podnog grijanja
je ograničen te se ono više koristi kao dodatno grijanje. Kod niskog temperaturnog
grijanja ogrjevne cijevi se ugrađuju u zidove, one su neprimjetne, a temperature
površine su niske i variraju od 25 do 45˚C. Usijane ploče kod stropnog grijanja su
velike prostorije koje se sastoje od cijevi s lamelama ili dvostrukim limenim pločama
smještenih uz sam strop. Glavno obilježje je dobro zagrijavanje podne površine, a
prilikom razmještanja ploča može se prilagoditi radnjama ljudi u svakodnevnom
životu. Temperatura površine ploča iznosi do 145˚C, uz polaznu toplinu vode od
180˚C. Temperatura stropnog grijanja iznosi do 35˚C, a temperatura vode do 75˚C,
kako bi se izbjegao utjecaj toplinskog zračenje.
3. Solarni kolektori – Solarni kolektori prikupljaju solarnu energiju na način da se u
solarnim kolektorima zagrijava toplinski medij (voda) koju cirkulacijska crpka
transportira u spremnik potrošne tople vode. Unutar spremnika nalazi se izmjenjivač
topline u obliku spiralne cijevi koji prenosi toplinu na pitku vodu. Automatizaciju
postupka regulira solarna regulacija koja uključuje cirkulacijsku crpku kada je
temperatura vode u solarnim kolektorima veća od temperature pitke vode, tj.
isključuje kada je ista ili manja. U periodu kada solarni kolektori ne mogu zagrijavati
potrošnu vodu, za dogorijevanje služi centralno grijanje

4
2.3. Pravne norme

Hrvatski propisi i norme za elemente sustava za dobavu goriva, kapljevitog, plinovitog ili
krutog su uglavnom preuzete europske direktive i norme. [1.]
• Pravilnik o tlačnoj opremi N.N.135/05 i 126/08
• Pravilnik za plinske aparate N.N. 135/05
• Pretlačni uljni plamenici: HRN EN 226
• Pretlačni plinski plamenici: HRN EN 676
• Ispitni plinovi, ispitni tlakovi, kategorizacija uređaja HRN EN 437
• Toplovodna grijanja-planiranje HRN EN 12828
• Podzemni spremnici za UNP HRN EN 14075
• Nadzemni spremnici za UNP 12542
• Sigurnosni ventili za spremnike UNP 14071
• Sigurnosni ventili za plinove, pare i kapljevine HRN EN 4126-1

5
3. ISTRAŽIVANJE

Ovisno o gorivu koje se koristi u sustavu grijanja, razlikuje se i sustav za dovod goriva: [3.]
• Sustavi za dovod plinovitog goriva
• Sustavi za dovod tekućeg goriva
• Sustavi za dovod krutog goriva

3.1. Plinovito gorivo

Zemni plin
Plinovod, regulacijski uređaj i potrebna plinska oprema, čine zajedno sustav za dovod goriva
do trošila (kotla) u kojem se nalazi naprava za izgaranje, plamenik.

Ukapljeni naftni plin (UNP)

Spremnik, isparivač, regulacijski uređaj i potrebna plinska oprema, čine zajedno sustav za
dovod goriva do trošila (kotla) u kojem se nalazi naprava za izgaranje, plamenik. Spremnik za
UNP može biti nadzemni ili podzemni.

Slika 1. Prikaz smještaja malih UNP spremnika, zone opasnosti

Prema Pravilniku o ukapljenom naftnom plinu N.N. 117/2007, članak 22. „Oko malih
spremnika UNP-a je jedinstvena zona opasnosti i iznosi 1m vodoravno oko ventila i
priključaka te 1m sferno iznad i kupasto ispod, do kružnice na tlu promjera 3m. U zoni
opasnosti malih spremnika koji koriste plinsku fazu nije potrebno organizirati tehničko
nadgledanje u smislu propisa o protueksplozijskoj zaštiti. [3.]

Postrojenja za UNP moraju imati mjernu i sigurnosnu opremu koja osigurava sprječavanje
nastajanja i širenja požara unutar postrojenja i smanjenje njegovih posljedica na najmanju
moguću mjeru.
Na postrojenju za UNP uređaji, sustavi i drugi elementi za mjerenje, upravljanje i nadziranje
tehnološkog procesa, sprječavanje nastanka i širenja požara i eksplozije ili drugih akcidenata
te za vatrodojavu i gašenje, moraju biti pouzdani, tj. ugrađeni i održavani u ispravnom stanju
sukladno propisima, normama i uputama proizvođača, o čemu mora postojati popis i
dokumentacija o pouzdanosti.

6
Isparivač za UNP, koristi se kod velikih potrošača kada dotok topline iz okoline nije dovoljan
da osigura tražene količine plina.

Slika 2. Shematski prikaz isparivača UNP

Sustav za dovod plinovitog goriva razlikuje se ovisno o vrsti plamenika i vrsti plina. Tako
razlikujemo sustav za dovod plina atmosferskim plamenicima i sustav za dovođenje plina
pretlačnim plamenicima, odnosno sustav za dovod zemnog ili ukapljenog naftnog plina.

Slika 3. Prikaz pretlačnog i atmosferskog plinskog plamenika

7
3.2. Kapljevito gorivo

Koristi se EL loživo ulje ili lako loživo ulje (sve manje zbog većeg zagađenja okoliša).
Spremnici mogu biti nadzemni ili podzemni. Radi sprječavanja zagađenja okoliša, spremnici
moraju biti dvoplašni ili smješteni u bazenu za prihvat kapljevine. Ukopani spremnici bez
obzira na vrstu goriva moraju biti zaštićeni od korozije i elektrokorozije. [3.]

Slika 4. Prikaz ukopanog i nadzemnog spremnika za EL loživo ulje

3.3. Zahtjevi za instalacije

Kotlovi kapaciteta većeg od 50 kW, moraju se postavljati u posebne prostorije s

odgovarajućim provjetravanjem kako bi se osigurala potrebna količina zraka za izgaranje.
Kotlovi na ulje i plin u određenim se slučajevima mogu staviti u zajedničke prostorije ako su
ispunjeni sljedeći uvjeti:
• kada je ostvarena sigurnost pogona ili je neophodno da se u tim prostorijama nalaze i
drugi uređaji (grijač zraka, procesno ložište, pojedinačno ložište)
• kad se nalaze u izdvojenim objektima koji služe kao kotlovnice i skladište goriva. [3.]

Plamenici i uređaji za dobavu plinovitog i kapljevitog goriva, za kotlove kapaciteta većeg od

50 kW, moraju na vanjskom zidu kotlovnice imati prekidač za slučaj opasnosti, preko kojega
se isključuje napajanje gorivom (prekidač za slučaj opasnosti - požar). Ako je u istoj prostoriji
uskladišteno kapljevito gorivo ili se do skladišta prolazi kroz kotlovnicu, mora postojati jasno
označen uređaj za zatvaranje dovoda goriva na mjestu prekidača za slučaj opasnosti. Kod
sustava kapaciteta većih od 600 kW, javlja se potreba odvajanja prostorije, u kojoj je kotao od
ostalih uređaja (pumpe, izmjenjivači topline, razdjelnici i slično).

8
 Slika 5. Prikaz kotlovnice velikog i malog kapaciteta s prostorom za ostale uređaje

Kod postavljanja plinskog grijanja i instalacije plina, potrebno je poštovati zahtjeve lokalnog
plinskog distributera. Investitor mora prije početka radova osigurati suglasnost za dimnjak,
postavljanje instalacije i priključivanje trošila.
Ako se radi o tekućem naftnom plinu, tada se postavljanje spremnika za UNP i izvođenje
instalacije, mora provesti prema važećoj zakonskoj regulativi, kao i preglede u toku uporabe.
Plinska trošila (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u prostorije samo ako su
iste dovoljnog volumena i odgovarajuće prozračivane. Veličine prostorija, otvori za zrak i
ostale mjere propisane su zakonskom regulativom.

Kod postavljanja instalacije i spremnika za sustav grijanja na EL loživo ulje, potrebno je

pridržavati se važeće zakonske regulative kojom su propisani:
• zahtjevi za postavljanja spremnika na otvorenom, u objektu ili ukopanog
• spremnika
• elementi instalacije za dobavu loživog ulja od spremnika do trošila i opremu
spremnika
• požarna sigurnost

Isto tako treba redovito održavati spremnik i instalaciju kako u njima ne bi došlo do taloženja
nečistoća. Trošila na EL loživo ulje (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u
prostorije samo ako su iste dovoljnog volumena i odgovarajuće prozračivane. Veličine
prostorija, otvori za zrak i ostale mjere propisane su zakonskom regulativom. [3.]

9
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Kod sustava za ulje i plin plamenik je element koji je odgovoran za efikasnost kotla. Zato je
njegovo održavanje i kontrola bitno za cijeli sustav grijanja objekta. [3.]

Tablica 1. Prikaz aktivnosti koje je potrebno provesti kroz energetski audit

10
5. ZAKLJUČAK

Životni vijek fosilnih goriva polako ali sigurno dolazi kraju, iako su i dalje vrlo raširena u
svim potrebama čovjeka kao što je u ovom slučaju grijanje. Prirodan plin jedini od „velike
trojke“ fosilnih goriva koji najmanje onečišćuje okoliš te je jednostavan za transport i
upotrebu. No i njega neće biti zauvijek zato se u zadnjih nekoliko godina potiče i educira
ljude za okretanjem obnovljivim izvorima energije, kao što je upotreba peleta, ogrjevnih drva,
bioplina te ostalih ekoloških goriva.
Nedostatak biomase leži u sakupljanju, skladištenju, preradi te samoj cijeni. Svako gorivo ide
u kombinaciji s tehnologijama za grijanje. Sve se više pomoću subvencija potiče prijelaz na
dizalice topline (toplinske pumpe), solarne kolektore, podna grijanja te plinske ili kotlove na
biomasu. Dizalice topline će u skoroj budućnosti imati veliki utjecaj na grijanja, jer od svih
sustava najmanje zagađuju okoliš, jednostavne su i prilagodljive različitim načina dobivanja
topline. Velika važnost leži u tome da se svi postepeno okrećemo obnovljivim izvorima,
ljudima je vrlo bitna cijena energenata i sustava no uz pomoć države i EU fondova i
razvijanjem novih tehnologija možemo zaštiti okoliš za nas, a i buduće naraštaje.

11
6. LITERATURA

[1.] Korbar Radoslav, „Grijanje, ventilacija, klimatizacija“, Karlovac, siječanj 2002

[2.] Elementi sustava grijanja, dostupno na:
https://zoranpericsplit.weebly.com/uploads/1/2/4/9/12491619/stambeni_objekti_jednocjevni_i
_dvocijevni_sustavi.pdf, (pristupljeno: 28.11.2022.)
[3.] Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, dostupno na: https://www.enu.hr/wp-
content/uploads/2016/03/Priru%C4%8Dnik-za-energetsko-certificirane-zgrada.pdf
(pristupljeno: 28.11.2022.)

12