Veleučilište Baltazar Zaprešić

HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

Kolegij: Poslovna etika

Ak. god. 2023./2024., V. semestar
MENTOR: Dr. sc. Dafne Vidanec, znan. su. u INTER; prof. v. š.

POSLOVNA ETIKA

Etika rada: Etika, znanje i poslovanje

SEMINARSKI RAD

Student/ica:
Davorka Škunca,

Zaprešić, siječanj 2023.

 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

Sadržaj

1. Uvod..........................................................................................................1
2. Etika, znanje i poslovanje.........................................................................2
3. Zaključak...................................................................................................5
Literatura.........................................................................................................6
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

1. Uvod

Značenje etike i morala kao pojmova vrlo je povezano i isprepleteno, pa općenito

gledano često dolazi do zabune u smislu da pojam etika implicira moral i obrnuto, da
pojam moral implicira etiku, a na to je ukazao Ernst. Sam Tugendhat u svom radu
"predava o etici". Vrlo je važno razlučiti pojmove etike i morala u odnosu na opseg i
sadržaj tih pojmova, kao i u odnosu na predmet istraživanja i kronologiju pojavljivanja u
ljudskoj praksi i akademskom diskursu, te ih definirati. kako bi ih što lakše razumjeli u
kontekstu poslovanja i upravljanja. Osim toga, važno je istaknuti važnost poslovne i
menadžerske etike kao podvrste društvene etike, kako bi se bolje razumjela društvena i
moralna odgovornost u poslovnom svijetu.
Nadalje, pojam vrline ima široko razumijevanje. Riječ "vrlina" koristi se još od
antičke Grčke. Neki od mislilaca koji su koristili spomenutu riječ su filozofi „Sokratove
škole“, kao i sam Sokrat. Diogen iz Sinope ističe da je vrlina sreća, „Vrlina je jedna, ona
je sama po sebi sreća“, dok Sokrat kaže da je „vrlina znanje“. Aristotel, kao jedna od
najutjecajnijih ličnosti u svijetu filozofije, kaže da imamo pogrešan odnos prema vrlini,
da smo naučeni da vrlinu shvaćamo kao antonim mane.
U radu se obrađuje važnost znanja u poslovanju i životu, odnosno uspoređuje s s
prethodno navedenom tezom da je znaje vrlina, a suprotnost od toga je neznanje ili
tupavost što u konačnici Aristotel tumači kao ustrajanje u neznanju. Sukladno Sokratu
znanje predstavlja učenje, a učenje samo po sebi u poslovnom svijetu se može
poistovjetiti sa managementom i poduzetništvom. Pristup ovoj temi je interdisciplinarni,
odnosno ekonomski i etički.
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

2. Etika, znanje i poslovanje

Temeljni društveni princip polazišna je točka poslovne etike koji kazuje da čovjek
nije zatvorena i izolirana jedinka već je društveno i političko biće. Čovjek kao takav
ostvaruje svoje individualne i društvene ciljeve u suživotu s drugim osobama. Pri tom
primarno vodi računa da poštuje svoje i tuđe dostojanstvo te da usput ne ugrožava niti
slobodu niti temeljna prava drugih osoba (Zovko, 2011.). Poslovna je etika i znanost o
ispranom postupanju poduzetnika, kao i u donošenju odluka, tj. ona je skup vjerovanja o
moralnom, odnosno nemoralnom poslovanju. Poslovna etika ima i svoje zahtjeve,
primjerice, subjekt bi po horizontali trebao obavljati funkciju po vrsti u kojoj ima
komparativu prednost. Osim toga, subjekt bi funkciju po kojoj ima komparativnu
prednost po horizontali trebao izvršavati na razini po vertikali koja mu ontološki pripada.
Naposljetku, po transverzali bi subjekt trebao raditi vrstu posla na razini u onoj količini i
u vremenu koje odgovara prirodi samog posla, tj. poslovnog procesa. Poslovna je etika
isprepletena s dva pojma, a to su pojam etičkog i poslovnog. Pojam etičkog utemeljen je
na moralnim vrijednostima svega što se može smatrat dobrim, npr. poštenje, pravda,
povjerenje, dužnost. S druge strane, pojam poslovnog gleda na korist, zaradu, profit,
cijenu, troškove (Bebek, 2005.). Drugim riječima, pojam poslovnog povezan je sa svime
što se smatra poslovnim ciljevima u ekonomskom smislu. U trenutku kada se uravnoteže
pojam poslovnog i etičkog, tada se postiže etičko poslovanje.
Još u antici Sokrat je bio prepoznat kao filozof koji se od problematike filozofije
prirode i kozmologije okrenuo problemima čovjeka i ljudskog života. Kako kaže Ciceron,
on je filozofiju spustio s neba na zemlju. Za Sokrata je jasno poznavanje istine
neophodno za ispravno ponašanje u životu. Odatle, prema Sokratu, čovjek traga za
znanjem kao sredstvom za svoje moralno djelovanje (Berčić, 2012.). Prema svjedočenju
Aristotela iz Metafizike: bavio se etičkim vrlinama i prvi je za njih pokušao pronaći opće
odredbe. Aristotelovom svjedočanstvu svakako treba pridodati i Platonove bilješke iz
dijaloga Sokratova obrana i smrt, gdje se navodi da je Sokrat na suđenju rekao da se
usredotočio na to gdje može učiniti najveće dobročinstvo, te pritom: savjetovati svima da

2
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

ni za što ne vodi brigu prije nego se brine kako će biti što bolji i razboritiji, i da ne vodi
brigu o državnim prilikama prije same države, već da se brine za sve ostalo.
Sokrat je smatrao svojom zadaćom i misijom Proročišta u Delfima, potaknuti ljude
da stjecanjem mudrosti i vrline brinu o svom najdragocjenijem posjedu - svojoj duši.
Frederick Copleston smatra da Sokrat sa svojim namjerama i djelovanjem nije bio
destruktivan kritičar, već čovjek sa specifičnom misijom. Ako je kritizirao i razobličavao
površne stavove i neozbiljne pretpostavke, to nije bilo zbog neozbiljne želje da izrazi
vlastitu superiornu dijalektiku, već je to bio proizvod želje da promiče dobro svojih
sugovornika i da i sam nešto nauči. S druge strane, valja napomenuti da Sokrat svojim
sugovornicima i učenicima u razgovoru nije dao nikakav gotov skup teorijskih doktrina i
uputa prema kojima su dužni postupati. Naprotiv, on je od njih zahtijevao misaoni napor
u dolaženju do istina i spoznaja koje čovjeka mogu uputiti kao ispravno djelovanje.
Friedrich Jodl u knjizi Povijest etike, razmatrajući Sokratov naglasak na znanju,
koje je preduvjet za svako plemenito djelovanje, kaže: „U ovom uvijek iznova
obnavljanom naglasku na vrijednost znanja i mišljenja za moralni život, u ovom
sučeljavanju promišljenog i kritički pročišćen koncept s konvencionalnim mišljenjima iu
više retoričkom razmatranju problema, on nalazi pokazatelj, model Sokratove aktivnosti:
onaj trenutak zbog kojeg se oduvijek smatrao ocem grčke moralne filozofije. Odatle se
nameće glavna zadaća čovjeka, a to je moralno i intelektualno usavršavanje duše, ali
treba naglasiti da jedno bez drugog nije moguće (Jodl, 1882.).“
Čovjekova svrha je postizanje vrline, a postavlja se pitanje na koji način je čovjeku to
moguće postići. Za Sokrata, odgovor leži u znanju. Kako navodi Damir Marić u knjizi
Sokrates i kinici, „Sokratov stav: vrlina je znanje potvrđuju sva tri glavna izvora: Platon
u Protagori, Ksenofont u Sokratovim memoarima i Aristotel u Nikomahovoj etici (Marić,
2002.).“ Vrlinu ili arete treba shvatiti kao izvrsnost, vrlinu, poštenje, dobrotu i
prikladnost. To je etički pojam koji označava ispunjenje svrhe, npr. arete konja je da bude
brz, izdržljiv, poslušan, a čovjeka da djeluje inteligentno i pravedno (Berčić, 2012.).
Nadalje, postavlja se pitanje, kakvo znanje možemo definirati kao vrlinu? Očito, to nije
svako znanje, jer čovjek može posjedovati vrhunsko znanje obrtnika ili liječnika, a opet
ne voditi čestit život i biti nesretan. Znanje koje se ovdje traži mora biti u stanju učiniti
nas dobrima, da živimo dobro, a nijedno znanje iz pojedinih područja znanosti ne vodi

3
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

nas nužno do toga. Još je izvjesnije da to nije znanje kakvo imaju prirodni filozofi, jer
takvo znanje ne dotiče svakodnevni život pojedinca. Jedino znanje koje čovjeka čini
dobrim, tj. što ga čini da ispuni svoju prirodu i postigne eudaimonia (blaženstvo), jest
spoznaja dobra i zla. To je ono što Sokrat naziva sofia, phronesis, jedino pravo praktično
znanje – mudrost. Dakle, za Sokrata je vrlina (arete) znanje i mudrost, ispravno znanje i
razlikovanje dobra i zla, te konačno (ili na početku) spoznaja samog sebe. Za Sokrata,
postići vrlinu, i spoznati dobro i zlo, te postići spoznaju samog sebe ne znači imati neku
etičku doktrinu i teoriju, već postići valjano moralno djelovanje. Sokrat vjeruje da je
nemoguće postići vrlinu bez življenja po njoj. Stoga vrlina i znanje uvijek moraju biti
usko povezani s ljudskim djelovanjem i pravilima moralnog ponašanja prema drugima.
Nositelj vrline i znanja - mudrac zna što je ispravno, pa će u skladu s tim činiti i postupati
ispravno.
Na taj način Sokrat objašnjava zlo koje drugi ljudi čine, kao proizvod vlastitog
neznanja. Odatle, u Platonovoj Protagori, Sokrat kaže sljedeće: „znalci su hrabriji od
neukih, a sami po sebi, kad uče, hrabriji su nego što su bili prije učenja.“ Svako
djelovanje suprotno znanju za Sokrata znači da onaj tko tako postupa ne posjeduje vrlinu
i znanje.
Tako je i sa znanjem u poslovanju. Znanje u poslovanju i životu predstavlja vrlo
važan aspekt jer se međusobno isprepliće, da bi čovjek donio kvalitetnu odluku i dobru
odluku mora posjedovati određena znanja i vještine kako bi to postigao, a opet s druge
strane to isto znanje se postiže učenjem jer samo s godinama čovjek uči na određenim
pogreškama kako poslovnim tako i životnim.

4
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

3. Zaključak

U radu se obrađivala tematika koliko je i zašto važno znaje u poslovanju gdje se osvrnulo
na stajališta Sokrata i njegove teze o znanju kao vrlini, odnosno da se isto odnosi u
konačnici na učenje, a učenje u poslovanju kao i u životu je u principu dugotrajno.
Suprotno tome je neznanje odnosno tupavost te Aristotelovo ustrajanje na neznanju
kao takvom.
Društvo čovjeku daje jezik i načine izražavanja, au smislu tog jezika čovjek može
komunicirati i potvrditi svoje vrijednosti, želje i ideale. Kroz to možemo vidjeti da li
osoba živi krepostan život ili ne. Ne možemo ulaziti u njegovo nesvjesno i ono što misli,
ali ono što vidimo utječe na stvarnost. Ako vidimo da je netko krepostan, onda to dolazi
od spoznaje što je dobro, a što loše. Ali argument nije u toj mjeri da je svo znanje
neophodno da bi čovjek imao vrlinu. U ovom slučaju govorimo o praktičnom znanju.
Kao što je Sokrat rekao, znati dobro znači znati kako dobro živjeti i kako ostvariti onu
dušu za koju se pravilno brine. Znanje je neophodno, ali nije presudno.
Dakle, kao što je Sokrat ispravno tvrdio, znanje je vrlina, a vrlina je znanje. One
koegzistiraju i ovise jedna o drugoj. Jedno nije ono što jest, ako drugo nije. Znanje dolazi
iz činjenice da smo čestiti. Vrlina dolazi od spoznaje što je dobro, a što zlo.
Svrsishodno tome, etika na prethodno opisani i istraženi problem gleda na način da je
čovjek jedini koji je odgovoran i koji doprinosi sa svojim ponašanjem na rezultate
poslovanje te suradnju sa ostalim subjektima koja u konačnici dovodi do dugotrajnog
tržišnog poslovanja.
S druge strane, ekonomija opisani i istraženi problem gleda na način da su općenito
poduzetništvo i menadžerstvo povezani sa poslovanjem koje ne proizlazi ize tike već iz
koncepata strateškog menadžmenta.

5
 Veleučilište Baltazar Zaprešić
HR 10 290 Zaprešić, ul. Vladimira Novaka 23

Literatura

1. Aristotel, Nikomahova etika, Globus, Zagreb, 1988.

2. Bebek, B. i Kolumbić, Ž.: Poslovna etika, Sinergija, Zagreb, 2005.
3. Berčić, B.: Filozofija, Ibis, Zagreb, 2012.
4. Jodl, F., Geschichte der Ethik als philosophischer Wissenschaft, Sarajevo :
"Veselin Masleša", 1975.
5. Marić, D., Sokrates i kinici, Hijatus, Zenica, 2002.
6. Zovko J., Uvod, Država, Platon, Naklada Jurčić, Zagreb, 2009.