Skripta - Sluzbena

ETIKA POSLOVANJA (Skripta) Jure Zovko
ETIKA Book JZ.indb 1
22.12.2010. 4:42:25
Izdava Visoka kola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti Baltazar Adam Kreli Zaprei Za izdavaa Nikola Skledar Urednitvo Milan Jurina Vinko Morovi Nikola Skledar Savo Vojnovi Izvrna urednica Gordana iber Recenzenti xxx
Copyright by Dafne Vidanec
7. dopunjeno izdanje ISBN 978-953-7670-xx-x CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem xxxxxx
Graka priprema Josip Brki Tisak Intergraka d.o.o. Naklada 500 primjeraka
22.12.2010. 4:42:25
Jure Zovko
ETIKA POSLOVANJA
(Skripta)
O SCI ENT M N IAE I S
Zaprei, 2011.
22.12.2010. 4:42:26
22.12.2010. 4:42:26
SADRAJ
SADRAJ
1. Uvod etika poslovanja...............................................................7 I. Tradicionalne vrline. Platonov odgovor ....................................................................13 Ii. Moderne vrijednosti suvremeni etiki pravci ..........................................................41 Literatura ........................................................................................71 Kazalo imena .................................................................................73
22.12.2010. 4:42:26
22.12.2010. 4:42:26
UVOD
1. UVOD ETIKA POSLOVANJA
Jedno od temeljnih pitanja i primarna zadaa etike poslovanja jest kako primijeniti etike norme i principe na suvremeno drutvo sa svrhom da bi ovjek 21. stoljea znanstvena, tehnoloka i gospodarska postignua mogao to uspjenije primijeniti na ostvarenje sretna i zadovoljna ivota. Etiku poslovanja1 strunjaci smatraju izvedenicom socijalne etike, kojoj je primarni cilj eksplikacija i aplikacija temeljnih etikih normi, vrednota i pretpostavki koje omoguuju ostvarenje drutva socijalne odgovornosti. Kljuno pitanje socijalne i poslovne etike jest, kako je mogue uskladiti pluralizam divergentnih subjektivnih interesa da bi se ostvarilo demokratsko drutveno ureenje pravine kooperativnosti?2 Etike norme i moralni principi koji omoguuju takvo drutveno ureenje u dananjem vremenu trebaju se zasnivati na temeljima argumentacije i autonomnosti naega uma sa svrhom da se zatiti dostojanstvo ljudske osobe. Svi pokuaji teonomnih3 utemeljenja morala na osnovi etikih propisa sadranih u knjigama tzv. objavljenih religija imaju iskljuivo partikularni karakter, jer ih prihvaaju jedino pripadnici odreenih religija, pa kao takvi ne mogu posluiti kao princip etike univerzalnosti i ope prihvatljivosti. Temeljna odrednica teonomnoga zasnivanja morala sastoji se u obrazloenju da nae moralno djelovanje ima svoj oslonac u zapovijedi, odnosno volji Bojoj: moralno postupamo jer smo djeca
1 Termin potjee iz tradicije katolike socijalne etike. Prvi put ga je upotrijebio I. Seipel 1907. u knjizi Gospodarsko-etiki nauk crkvenih otaca; Max Weber uvrtava izraz u drugo izdanje Protestantska etika i duh kapitalizma 1916. 2 Izraz koji esto koristi ameriki politolog John Rawls u svojoj knjizi Politiki liberalizam 3 Prema grkom: Theos = Bog; nomos = zakon
22.12.2010. 4:42:26
ETIKA POSLOVANJA
Boja, jer tako ispunjavamo njegovu volju, jer smo njegova slika i prilika. Kritika teonomnoga zasnivanja morala ne znai da se temeljne odrednice religijskoga svjetonazora i morala ne mogu integrirati u argumentativni, autonomni moral moderne. Kao dobar primjer moe posluiti gledite izreeno u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes [Radost i nada], Drugog vatikanskoga koncila, lanak 63, prema kojemu je ovjek zaetnik, sredite i cilj svakog oblika gospodarstva i privreivanja. Slino se moe rei i za etiku velikoga humanista, lijenika i teologa, Alberta Schweitzera koji zagovara kao temeljni etiki svjetonazor harmoniju s prirodom i strahopotovanje pred ivotom (Ehrfurcht vor dem Leben).4 Meutim, jedan takav etiki princip zahtijeva obzirno promiljanje u pogledu njegove primjene u praksi. Sigurno je da vegetarijanac ima jako senzibilan odnos prema ivotu i zavrjeuje potovanje, ali teko moe zahtijevati, unato uvjerljivim argumentima, da se njegova gledita na ivot univerzaliziraju. Sloeno pitanje o mogunosti zasnivanja univerzalnoga svjetskog etosa (Weltethos) koji bi predstavljao sintezu temeljnih moralnih naela koja su sadrana u tzv. svjetskim religijama, a svrha mu je promicanje meusobnoga dijaloga, potivanja i uspostava trajnoga mira meu religijama, zavrjeuje posebnu pozornost i moe obogatiti vrijednosti moderne. To posebice vrijedi za pokuaj da se tzv. zlatno pravilo koje nalazimo zabiljeeno gotovo u svim religijama uzme kao polazite i osnova za ljudsko djelovanje i zajedniki suivot, odnosno za dijalog meu religijama i kulturama. Takav oblik dijaloga prijeko je potreban u multietnikim dravama s razliitim religijskim pripadnostima u kojima graani moraju odravati i promicati meusobnu toleranciju, interkulturalni i meureligijski dijalog. Jedan takav pokuaj stvaranja zajednikoga diskursa meu pripadnicima svjetskih religija zapravo je pokuaj njihovoga racionaliziranja i kultiviranja, odnosno nastojanja da se etika uvjerenja (Gesinnungsethik) nadopuni etikom odgovornosti, kao to je to svojedobno zagovarao Max Weber u svome spisu Politika kao zanimanje5.
4 Usp. Albert Schweitzer, Kultur und Ethik, Mnchen: Beck 1960, str. 328-368. 5 Usp. Max Weber, Politik als Beruf u: Gesamtausgabe, vol. 17. hg. v. W. F. Mommsen Tbingen,1992, str.157-252.
22.12.2010. 4:42:26
UVOD
Za razliku od kranina koji po Weberu ini dobro jer u tome vidi ispunjenje volje Boje, zagovornik etike odgovornosti stoji iza svojih postupaka i svih posljedica koje proizlaze iz njih te smatra sebe odgovornim za svoja djela, a istodobno se odluuje za opcije s posljedicama koje e donijeti to veu korist, odnosno minimalizirati tetu. Meutim, tu ostaje otvoreno pitanje kako suvremenog ovjeka u vremenu posvemanje globalizacije, kako u njemu razviti moralni osjeaj da primjenom naela odgovornosti u prvom redu ne gleda samo svoje osobne interese nego da ostane usredotoen na ono to predstavlja ope dobro i tei za njegovim ostvarenjem, te da u pogledu ouvanja okolia i prirodnih resursa ima u vidu i budue narataje. To je svakako jedno od temeljnih pitanja primijenjene etike u njezinim razliitim segmentima. Kada je rije o etici poslovanja, eksperti jo uvijek skeptino pitaju, nije li rije o neprihvatljivoj konstrukciji po uzoru na drveno eljezo. Onima koji se ele specijalizirati za poslovnu etiku i danas se savjetuje duhovita primjedba austrijskog satiriara Karla Krausa: posvetite se etici, ili odluite se za business.6 Naime, svatko tko se odlui za poslovanje, mora u pravilu prihvatiti prokuane principe uspjenosti koji su se potvrdili u tzv. slobodnom trinom gospodarstvu. Temeljno naelo poslovne uspjenosti jest s minimalnim proizvodnim i transakcijskim trokovima ostvariti maksimalnu uinkovitost i osobni prot. Stvar je poslovne mudrosti i spretnosti kako to ostvariti i odrati se u konkurentskom natjecanju slobodnog poduzetnitva. Koliko god ekonomski imperativ bio u supstancijalnoj suprotnosti s temeljnim etikim imperativom tzv. zlatnim pravilom: Postupaj s drugim kao to bi elio da i drugi s tobom postupa, on u svome zahtjevu za kooperiranjem postulira potrebu da se uivimo u situaciju drugoga ime se otvara pitanje o etici i etikom djelovanju kao trajnom jamcu uspjenog poslovanja. Etika poslovanja predstavlja zapravo preduvjet, condicio sine qua non, funkcionalnosti, ali ne i dovoljan razlog uspjenosti. Etika poslovanja polazi dakle od temeljnoga drutvenog principa da ovjek nije zatvorena i izolirana monada, nego je zapravo drutveno i politiko bie koje u suivotu s drugim osobama ostvaruje svoje
6 Usp. Alois Rilkin, Die Verantwortung des Akademikers. St. Galen 1987, str. 89.
22.12.2010. 4:42:26
ETIKA POSLOVANJA
individualne i drutvene ciljeve vodei pri tome primarno rauna da potiva vlastito dostojanstva kao i dostojanstvo drugih osoba, a da u svome djelovanju ne ugroava slobodu i temeljna prava drugih. U kojoj mjeri nepovredivost ljudskoga dostojanstva moe biti sauvana u kontekstu ostvarivanja drugih vrijednosti kao to su sloboda u svim njezinim varijacijama, od slobode govora pa sve do slobode udruivanja, poslovanja i stjecanja kapitala, jedno je od kljunih pitanja etike poslovanja, a u irem smislu i socijalne etike. Veina uglednih protagonista socijalne etike i politike lozoje smatra da pravednost kao stoerna drutvena vrlina i primarna vrijednost predstavlja klju u rjeenju prijepora kako je naime mogue izgraditi i ostvariti drutvo socijalne odgovornosti u kojemu e biti postavljeni temeljni principi u okviru kojih se mogu rijeiti pitanja vezana uz potivanje i nepovredivost ljudskoga dostojanstva te ostvariti graanima zajamen egzistencijalni minimum koji je preduvjet dostojanstvenoga ivota. Jedan od vodeih njemakih teoretiara sociologije morala Niklas Luhmann pokuava na temelju potivanja ovjeka postaviti temeljnu osnovu za fundiranje morala u drutvu koje je primarno usredotoeno na stjecanje kapitala i ostvarenje dobiti: Sveukupnost faktino prakticiranih uvjeta koji se tiu uzajamnoga potivanja i nepotivanja sainjava moral jednoga drutva.7 ovjek nije samo drutveno nego je istodobno i povijesno bie koje izraava svoju pripadnost odreenoj kulturnoj tradiciji. Zapadnoeuropska tradicija zasnovana je na etiri kardinalne vrline, odnosno vrednote: mudrost (kompetentnost), odlunost (hrabrost), razboritost i pravednost. Rije je, naime, o kvartetu etikih normi koje imaju transtemporalnu dimenziju jer nijedan etiar nije uspio osporiti njihovu univerzalnu dimenziju vanosti za pojedinca i drutvo u cjelini. Koliko god otoumni bili prigovori pristaa etikoga relativizma i moralnog skepticizma, argumenti etiara da je ugodnije ivjeti u zajednici i drutvu koje prihvaa temeljne moralne vrline i vrijednosti od drutva koje to nijee, teko se mogu osporiti. Tradicionalne moralne vrijednosti neizostavne su i za analizu suvre7 N. Luhmann/ S. H. Pfrtner (ed.), Theorietechnik und Moral. Frankfurt/M 1978, s. 51.
10
22.12.2010. 4:42:26
UVOD
menih dogaanja u medijskom drutvu, posebice u kontekstu pitanja je li odreeno djelovanje moralno opravdano, opeprihvatljiv i izaziva li kod obinih graana uasavanje, zazor i osudu. Uz poznati kvartet tradicionalnih vrlina etablirale su se u europskoj tradiciji i tzv. kranske vrijednosti vjera, ufanje i ljubav postavi znaajan segment europske moralne kulture. Epoha moderne koja poinje humanizmom, renesansom i reformacijom etablirala je kao nove vrijednosti slobodu, jednakost, toleranciju i odgovornost. O njima e vie rijei biti u drugom dijelu ove skripte jer predstavljaju temeljne odrednice modernoga drutva.
11
22.12.2010. 4:42:26
22.12.2010. 4:42:26
I. TRADICIONALNE VRLINE. PLATONOV ODGOVOR
22.12.2010. 4:42:26
22.12.2010. 4:42:26
ETIKA POSLOVANJA
Platonova je lozoja zbog sustavne eksplikacije etiri kardinalne vrline ostala izvorite svim kasnijim etikim argumentacijama pa kao takva zasluuje da je razmotrimo i u kontekstu rasprave o etici poslovanja, odnosno socijalnoj etici. Ve je Platon u svome najznaajnijem djelu Drava (Politeia) upozorio na vanost razmatranja pravednosti (dikaiosyne) u drutvu, polisu, kao stoernoj vrijednosti koja je najbolji pokazatelj stabilnosti i reda odreenoga drutva. U europskoj kulturi i civilizaciji pravednost predstavlja temeljnu individualnu i drutvenu vrlinu koja je preduvjet sretnog i zadovoljnog ivota, a ujedno se ispostavlja kao glavni jamac stabilnosti svakog drutvenog ureenja. Pokuaj preciznoga deniranja pravednosti suoava nas, kao to najbolje ilustrira prva knjiga Drave, s nizom potekoa. Tako je kao polazite za raspravu uzeta tvrdnja staroga bogataa Kefala da je, naime, najvee zadovoljstvo svakome ovjeku, koji posjeduje bogatstvo, ukoliko pri njegovu stjecanju nikoga nije prevario i nikome nije ostao duan. Iako nemamo pouzdanu deniciju, imamo egzemplarnu deskripciju uzornoga ivota. Uz Sokratovu pripomo dolazimo do prvog pokuaja odredbe pravednosti: pravedno je rei istinu i dolino vratiti to se kome duguje (331c). Meutim, u Platonovim dijalozima odreena se denicija obino ispostavlja kao neprihvatljiva im se pronae iznimka koja osporava njezino opevaee obiljeje. U ovom sluaju naveden je primjer posuenoga oruja od prijatelja koji je u meuvremenu poludio. Sugovornici se slau da se u takvoj okolnosti ne smije vratiti dotinoj osobi ono to joj se duguje pa je i spomenuta denicija neprihvatljiva. Navedeni primjer koji e kasnije postati klasinim u moralnoj kazuistici zorno pokazuje kako za moralno djelovanje nije dovoljno poznavanje univerzalnih etikih normi koje se bezuvjetno mogu primijeniti u svakoj prilici, nego je prijeko potrebno promisliti konkretnu situaciju i prosuditi je li na nju primjenjiva opevaea norma. Navedenu, nedostatnu deniciju pokuava se upotpuniti iznoenjem miljenja pjesnika Simonida da je pravedno svakome vratiti njegov dug. Uz Sokratovu pomo dobivamo novu odredbu pravednos15
22.12.2010. 4:42:26
JURE ZOVKO
ti: pravedno je svakome udijeliti to mu pripada (to proshekon hekasto apodidonai; 332c), odnosno to zasluuje. Iako je rije o pouzdanoj deniciji koja je postala konstanta u kasnijoj politikoj i pravnoj lozoji, koja je stoljeima izraavala common sense o obvezi potivanja ugovora bilo da je rije o vraanju dugova, naknadi tete, udjeljivanju kazne ili ostvarenju pripadajuih osobnih prava,1 stjee se dojam da sugovornici dijaloga nisu uoili pravu vrijednost ove iznimno uspjene odredbe pravednosti. Tek u etvrtoj knjizi Platon e pokuati upotpuniti sadraj denicije eksplikacijom drutvene dimenzije pravednosti. Sokratovu deniciju pravednosti preuzeo je kasnije teoretiar rimskoga prava Domicije Ulpian (170228) u svojoj formuli suum cuique tribuere2 pa je ona postala temeljno naelo pravnih znanosti odnosno okvir za primjenjivanje zakona u pravnoj praksi. Budui da i Toma Akvinski u svojoj etici preuzima Sokratovu odredbu pravednosti suum cuique tribuere3 kao temeljnu odrednicu pravednosti, ova e se denicija pojavljivati u papinskim enciklikama i koncilskim dokumentima.4 Posebno pohvalno o ovoj Platonovoj deniciji pravednosti izrazio se njemaki lozof Ernst Tugendhat u svojim Predavanjima o etici. Tugendhat prevodi Platonovu deniciju: djelatnost je pravedna ako daje svakome ono to zasluuje. Navedenom denicijom pravednosti eli se kao prvo istaknuti njezina nepristranost, to je posebice vidljivo na prikazima u srednjovjekovnim katedralama gdje je pravednost predstavljena metaforiko-alegorijski kao dama s povezom na oima i vagom u ruci. Denicija takoer jasno podrazumijeva pravo svakoga pojedinca na opravdani zahtjev za onim to mu pripada, bilo da je to regulirano ugovorom, da je rije o naknadi za rad ili steenom pravu na nasljedstvo. Denicija pravednosti implicira
1 Usp. E. Tugendhat, Vorlesungen ber Ethik (Frankfurt/M: Suhrkamp 1993) 366 sl. Znakovito je da se u sekundarnoj literaturi o Platonu spomenutu izreenu deniciju uglavnom smatra nepotpunom i nedoreenom i kao dobru osnovu za provedbu elenchusa. 2 Ulpianova sentenca je zapravo gnomski saetak prve knjige Drave: honeste vivere, alterum non laedere, suum cuiqu tribuere (asno ivjeti, drugome ne nakoditi, svakome njegovo udijeliti);. Iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum cuique tribuens. Justinian, Institutes 1.1 (533 A.D.) 3 Usp. Toma Akvinski, Summa Theologica, 2,2 q.58 aa. 1.3.4.11. 4 Usp. Dokumente 2. Vatikanskog koncila, Gaudium et spes poglavlje 29.
16
22.12.2010. 4:42:26
ETIKA POSLOVANJA
potrebu odgovornoga pristupa u prosudbi i ispunjenju obveza, te pravu na ostvarenje korektivnih promjena nastalih nepotivanjem naela pravednosti odnosno njegovom neadekvatnom provedbom u praksi. Sokratovska denicija pravednosti podrazumijeva takoer temeljnu odrednicu jednakosti, da se, naime, jednaki sluajevi tretiraju na jednak nain. Upotpunimo li Platonovu deniciju Aristotelovim shvaanjem o diobenoj (iustitia distributiva) i izjednaujuoj pravednosti (iustitia commutativa) iz pete knjige Nikomahove etike, dobit emo pouzdan odgovor na pitanje to danas podrazumijevamo pod pojmom pravednoga. Aristotel razlikuje izmeu ope, zakonske pravednosti i partikularne pravednosti kojom se reguliraju meuljudski odnosi. Pri tome Aristotel razlikuje raspodjelu dobara i razmjenu dobara po naelu pravednosti. Pravedna raspodjela se odnosi na dunosti i na materijalna dobra. U pogledu potivanja ugovora i razmjene dobara ravnamo se prema naelu pravedne razmjene pri emu je temeljni cilj da se uspostavi ekvivalent meu ugovorenim strankama odnosno u razmjeni dobara (NE, 1132 b). Etiari su uglavnom suglasni da je tzv. korektivna pravednost (iustitia correctiva) sadrana u Aristotelovu poimanju partikularnih pravednosti iako se izrijekom ne spominje, a svrha joj je uspostaviti prvotno stanje ili nadoknaditi i ispraviti nanesenu tetu pa kao takva predstavlja nadopunu izjednaujuoj pravednosti (iustitia commutativa).5 Na Sokratov zahtjev da poblie objasni to kome pripada i dolikuje, Polemarh iznosi tadanji konvencionalni stav da je pravedno initi dobro prijateljima, a zlo neprijateljima. Kao paradigmatian sluaj naveden je rat gdje je prijateljima i suborcima potrebno pruiti podrku i pomo, dok neprijatelju treba pokuati nanijeti tetu.6 No5 P. Cane, Corrective Justice and Correlativity in Private Law, Oxford Journal of Legal Studies, Vol. 16, No. 3 (1996), Oxford University Press, str. 471-488. 6 Francis M. D. Cornford pie u svom komentaru o Politei kako je ova tvrdnja da prijateljima treba pomoi, a neprijateljima nakoditi bilo temeljno etiko naelo u Sokratovo vrijeme: This was a traditional maxim of Greek morality, never doubted till Socrates denied it.Socrates denial rests on his principle, later adopted by the Stoics, that the only thing that is good in itself is the goodness, virtue, wellbeing of the human soul. The Republic of Plato. Translated with Introduction and Notes by F. M. D. Cornford, (London: Oxford University
17
22.12.2010. 4:42:26
JURE ZOVKO
vom tvrdnjom deniens gubi svoju prvotnu univerzalnost i otvara se mogunost za opovrgavanje (elenchus). Sokrat osporava odredbu pravednosti pitanjem hoe li dotini neprijatelj, odnosno zlikovac, postati bolji ako mu se nanese teta ili e postati jo gori? Ako se pak udjeljivanjem pravednosti postaje gorim, onda je taj postupak u protuslovlju sa samom naravi pravednosti, jer pravednost nam po svojoj strukturi ne doputa da ikome nanosimo tetu (335d). Svojim djelovanjem na druge pravednost ih ini boljima i pravednijima, slino kao to lijeniko umijee pomae ljudima da postanu i ostanu zdravi, a glazbeno ih umijee ini muzikalnima i razvija u njima osjeaj za sklad i ljepotu. Do nagloga zaokreta u raspravi dolazi neoekivanim upadom Trazimaha u razgovor. Poput divlje zvijeri baca se na sugovornike i arogantno iznosi pravu deniciju pravednosti: pravednost nije nita drugo nego pravo i korist jaega (to tou kreittonos sympheron; 338c). Svaka vlast, bila ona monarhija, demokratska ili aristokratska vlast, tvrdi Trazimah, propisuje i donosi zakone koji e joj biti od koristi i posluiti kao instrument vladavine nad podanicima, a zakoni su pravedni ukoliko ispunjavaju ovu svrhu.7 Za podanike pravednost u biti i nije nita drugo nego poslunost vladaru, odnosno pridravanje onoga to je propisano zakonom (nomimon). Samouvjerenoga i bahatoga sosta Sokrat pokuava razuvjeriti navodei primjere drugih umijea (techne) koja su neostvariva, i dapae besmislena, ako strunjaci nisu ovladali znanjem koje je svojstveno dotinome umijeu. Ako pak pravednost podrazumijeva poslunost
Press 1941.), 12. Sokratov etiki stav da nikada ne moe biti pravedno bilo kome nanositi tetu, predstavlja za J. Adama noble anticipation of Christian ethical theory; The Republic of Plato, ed. with critical Notes, Commentary and Appendices by James Adam, vol. I, (Cambridge : Univ. Press, 1902.), 21. 7 Ovaj Trazimahov stav obino se tumai kao pravni pozitivizam. Hans Leisegang tvrdi da je nakon Trazimahove intervencije dolo do promjene teme dijaloga. Etos pravednosti nije vie predmet razgovora, nego nauk o podrijetlu i biti pozitivnoga prava koje donosi dravna vlast, odrava ga i po potrebi mijenja u interesu vladajuih. Hans Leisegang, Platon. Sonderdruck aus Pauly-Wissova Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, (Waldseee: Alfred Drucken Mler 1950), sp. 2453. Usp. Eckart Schtrumpf, Konventionelle Vorstellungen ber Gerechtigkeit, u: Hffe (1997.), 29-53; s. 43; Terence H. Irwin, Platos Ethics. (New York : Oxford University Press 1995.), 175.
18
22.12.2010. 4:42:26
ETIKA POSLOVANJA
jaemu, kao to tvrdi Trazimah, moe se dogoditi da dotini, kao vladar, zapovjedi izvrenje odreenih djela, posljedice kojih zbog nepoznavanja tematike on sam nije sposoban sagledati. Podanici e posluno izvriti naredbe, ali vladar od toga ne samo da nee imati nikakve koristi, nego e sam morati pretrpjeti tetu koju je osobno prouzroio vlastitim neznanjem i nestrunou. Iz izloenoga je razvidno da pravednost ne predstavlja bezuvjetno korist jaega, te da je u osjetnoj prednosti onaj tko posjeduje odreeno znanje, a ne samo poloajnu funkciju. Intencija Sokratova opovrgavanja Trazimahove tvrdnje jest pokazati da onaj tko zna to je pravednost, u svakodnevnome ivotu isto postupa pravedno, to jest sukladno svome znanju, slino kao to lijenik lijei bolesnika primjenjujui znanje kojim raspolae. Primarna svrha medicine nije u lijenikovu bogaenju ili u ostvarenju neke od drugih koristi nego prije svega u lijeenju bolesti. Sokrat ovdje ponavlja svoju dobro poznatu argumentaciju iz ranih dijaloga kako se svrha svakoga umijea sastoji u tome da bude od koristi onome kome je namijenjena. Analogno se moe zakljuiti da i vladari u svome upravljanju ne smiju gledati iskljuivo samo osobnu korist, nego istodobno i korist svojih podanika. Sokrat je argumentacijom doao do paradoksalnoga zakljuka kako nijedno umijee (techne), pa tako ni vladalako, po svojoj strukturi i namjeni ne moe biti od koristi jaemu nego upravo slabijemu, pa tako dobivamo neobinu deniciju koja je u protuslovlju s Trazimahovom: pravednost je korist slabijega (to tou hettonos sympheron). Trazimah se ne predaje olako, nego u dugome govoru pokuava navesti niz primjera koji idu u prilog njegovoj deniciji a ne Sokratovoj. Kao to pastiri uvajui ovce imaju u vidu svoju vlastitu korist, a ne korist ovaca, tako i vladari brinu o podanicima zbog vlastitih interesa da bi ih mogli sustavno iskoritavati. Svakodnevna ivotna praksa potvruje nam kako su pravednici u svojoj priprostosti i dobrodunosti nesposobni iskoritavati druge, dok nepravednici to ine spretno i uspjeno pri emu stjeu ugled i priznanja izgraujui svoju mo vladanja nad podanicima. Nepravednik se dakle pridrava naela da je pravednost korist jaega, a rezultat toga pridravanja jest potvrda u praksi da je nepravednost u svakom pogledu korisnija i isplativija od pravednosti. Svoje uvjerenje Trazimah trijumfalno saima rijeima: Nepravda, Sokrate, ako se samo provodi kako treba, jest neto daleko snanije, ugodnije i muevnije od pravednosti. 19
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
Kao to rekoh na poetku, pravednost je korist jaega, a nepravda je ono to svakoj osobi omoguuje korist i prednost (344c). Nasuprot tome Sokrat pokuava pokazati kako je pravednost zapravo temeljna vrlina koja ne moe u jednom trenutku imati jedno obiljeje, a u drugom suprotno. Tako primjerice, netko ne moe istodobno biti malen i velik, zdrav i bolestan, bogat i siromaan. Sokrat pri tome poistovjeuje pravednost sa strunim umijeem te povlai analogiju izmeu eksperta koji nema potrebe posjedovati vie znanja (pleon echein) nego to je potrebno za izvrenje odreenoga umijea pa tako ni u pogledu primjene pravednosti nema potrebe da se nadmai drugoga. Naime, u prvom koraku opovrgavanja Trazimahova shvaanja Sokrat nastoji dokazati kako znalac odreenoga umijea nema potrebe nadmaivati svoga kolegu u znanju, nego samo onoga tko ne poznaje odreeno umijee. Nepravednost stoga ne moe biti protabilnija od pravednosti jer se nalazi u sferi neznanja (amathia, amathes) i nepoznavanja, dok je pravednost upravo suprotnost od toga, dakle na strani znanja i razumijevanja (agathos te kai sophos; 350c). Nadalje, da nepravednost nije ni u kakvoj prednosti pred pravednou najbolje potvruju primjeri razbojnikih bandi koje, da bi uope mogle funkcionirati, moraju meusobno uspostaviti barem minimum fer odnosa. Platon bi rekao, ako su barem napola loi (hemimochtheroi; 352c), mogu zajedniki ostvariti zacrtane ciljeve.8 Na kraju Sokrat pokuava objasniti Trazimahu da ni uspjeno provedena i ostvarena nepravda nikoga ne ini sretnim. Preduvjet za sretan ivot (eu prattein) jesu naa dobra djela. Tu ponovno dolazi do izraaja dvoznanost grkoga izraza eu prattein: dobro initi i biti sretan. Slino je i s drugim izrazom: eu zen, kojim Platon zapravo eli rei kako netko, da bi bio sretan, treba ivjeti dobro, ali dobro u moralnom smislu (354a). Sokrat je oito svjestan tekoa deniranja moralnih predikata pa se zato i koristi ironijom neznanja da bi opovrgnuo nepotpune i neprihvatljive denicije etikih pojmova i sprijeio da se njima manipulira.9 Iza prividno negativnoga opovrgavanja neprihvatljivih odredaba itatelj ipak moe u sokratovskim dijalozima nazrijeti is8 S tim u svezi Cornford pie: Honour among thieves is common sense, which Thrasymachus cannot challenge, Cornford, nav. dj.33. 9 Usp. G. Patzig, Platon, Klassiker des Philosophischen Denkens, 17.
20
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
pravnu deniciju, kao to je razvidno na primjeru rasprave s Trazimahom.10 Za osnovu svoje argumentacije Trazimah je postavio tvrdnju da pravednost u svojoj biti nije nita drugo nego pleonexia, pohlepa za to veim posjedovanjem: pretjerano htjeti uvijek imati vie. Nasuprot tome Sokrat polazi od uvjerenja da je pravednost jednakost (isotes) svih te da upravo oni koji su najvie ugroeni, naime slabi i nemoni, trebaju biti zatieni kako bi sauvali status jednakopravnosti. Potivanje ljudskoga dostojanstva i osobnosti temeljni je motiv Sokratove pravednosti koja ostaje permanentni korektiv etikoga djelovanja. Pleonexia kao esencijalna suprotnost pravednosti u smislu jednakosti (isotes) nee pomoi ljudima da postanu sretni, iako e moda na prvi pogled ostavljati takav dojam i prividno stei ugled i priznanje graana. Osobe kojima pleonexia predstavlja osnovni ivotni motiv moraju ipak zadrati minimum pravednosti kako bi uope mogli ostvariti dio svojih ciljeva. Sama po sebi nepravda ni u kojem obliku ne moe ostati ivotni smisao, jer je pleonexia prvenstveno izraz decijentnosti i nezrelosti ljudske osobe, dok vrlina predstavlja puninu savrenosti za kojom po naravi tei svako ljudsko bie. Sokrat pokuava na primjeru funkcionalnosti (ergon) pojasniti kako sve to ima odreenu funkciju ima i vrlinu. Oima moemo vidjeti samo ako su zdrave, na tkalakom stanu tkati samo ako je ispravan. Primjenjujui ovu analogiju i na ljudsku duu Sokrat e rei da se funkcionalnost due oituje kroz njezin ivot, a da je pravednost njezina arete, vrsnoa koja jami uspjenost. Shodno tome zakljuuje da e onaj tko ivi dobro i kreposno biti sretan i zadovoljan, a tko ivi suprotno od toga, ostat e nesretan i nespokojan. eka ga, dakle, ista sudbina kao i sve to ima bilo kakav oblik nedostatnosti ili manjkavosti (kakia) pa zbog nefunkcionalnosti ne moe u potpunosti ostvariti svoj cilj. Slinu argumentaciju nalazimo kod Aristotela u Nikomahovoj etici (1095a 16), na koga se poziva ameriki etiar Alasdair MacIntyre pri objanjenju ljudskih vrlina na temelju
10 Vlastos objanjava strukturu Sokratova elenchusa: In my lecture I maintained... that while the elenchus was adversative, pervasively negative in form, its aim was strongly positive: to discover and defend true moral doctrine. Vlastos (1991.), 14.
21
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
analogije s ispravnou i funkcionalnou predmeta: dobar sat je onaj koji pokazuje tono vrijeme.11 Ve na samome poetku druge knjige od Sokrata se zahtijeva da iznese preciznije i uvjerljivije argumente iz kojih bi bilo posve razvidno kako je pravednost u svakodnevnome ivotu korisnija i isplativija od nepravde. Pristojno odgojeni Glaukon ovdje zapravo nastupa kao advocatus diaboli i iznosi samo opinio communis tadanjega vremena glede shvaanja pravednosti. U obinome ivotu vlada, naime, uvjerenje kako je dobro moi initi nepravdu, a zlo morati je trpjeti. Po svojoj iskonskoj naravi nitko sam od sebe nee doi na pomisao ivjeti i postupati pravedno (oudeis hekon dikaios 360c). Ovaj protusokratovski stav o moralu Platon zorno ilustrira priom o pastiru Gigu koji je pronaao arobni prsten to ga u svakom trenutku moe uiniti nevidljivim. Tu aroliju Gigo nee iskoristi kako bi uinio dobra djela i uspostavio pravedne odnose u drutvu, nego prvenstveno za ostvarenje egoistikih interesa jer je svjestan injenice da nee biti kanjen za svoja zlodjela. Nakon svrgnua kralja i preuzimanje vlasti ponaat e se kao bog meu smrtnicima provodei lagodan i raskalaen ivot. Kad bismo takav prsten dali pravedniku i nepravedniku, tvrdi Glaukon, oba bi postupila na istovjetan nain: na popisu njihovih prioriteta jamano ne bi stajala pravednost kao jednakost (isotes) nego bi primarni cilj bio osobni probitak i ostvarenje pleonexie u svim oblicima. Priom o Gigu eli se naglasiti da ljudi po svojoj izvornoj intenciji ne postupaju moralno, nego to ine iskljuivo zbog konvencionalnih razloga jer ih, naime, prisiljavaju i obvezuju zakoni i sporazumi koje su sami donijeli kako bi prikrili svoje slabosti i ne bi se meusobno ugrozili u svome opstanku; drugim rijeima da bi se izbjegao takozvani rat svih protiv sviju: bellum omnium contra omnes. Ovom takozvanom teorijom drutvenoga ugovora Platon zapravo samo upotpunjuje svoju koncepciju pravednosti u smislu jednakosti prema kojoj se
11 Usp. A. MacIntyre, After Virtue. A Study in Moral Theory (Notre Dame: Univ. Notre Dame Press 1981) s. 58 sl. Hrvatski prijevod A. MacIntyre, Za vrlinom. Studija o teoriji morala, Kruzak, Zagreb, 2002. ve iz samoga naslova potvruje da je intencija djela ostala nerazumljiva. Rije je primarno o gubitku vrline, odnosno vrijednosti u modernom vremenu.
22
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
prvenstveno treba uzeti u zatitu slabije i obespravljene.12 Glaukon upozorava kako nam ivotna praksa potvruje da oni koji ive nepravedno daleko lake stjeu ugled i priznanje pravednika od onih koji istinski pokuavaju ivjeti u skladu s pravednou. Unato tome to ive nepravedno, oni istodobno ostavljaju o sebi dojam pravednih, jednako na smrtnike i na besmrtne bogove. Potresnim opisom sudbine istinskoga pravednika kojega umjesto nagrade ekaju muenja, okovi i pribijanje na kri (361e), Glaukon pokuava ilustrirati bespomonost pravednosti u odnosu na nepravdu. Na drugoj strani, nepravedniku je put do slave i priznanja posut ruama: cijenjen je u drutvu, ivot mu je ugodan, uspjeh vidljiv na svakom koraku. Ako netko u ivotu poini toliko nepravde, no unato tome slovi kao paradigma uspjene osobe koja uiva ugled i stjee priznanja, onda se opravdano namee pitanje zar nije u svakodnevnome ivotu daleko bolje prividno izgledati pravednim negoli to stvarno biti (ouk einai dikaion alla dokein; 362a). Ukazujui na ontoloku razliku izmeu istinskoga bitka (ontos onta) i varljivoga priina, odnosno mnijenja (doxa), Platon postavlja nove temelje svojoj etici i spoznajnoj teoriji o kojoj e iscrpnije govoriti u petoj knjizi. Zadaa lozoje jest iznijeti na vidjelo pravu razliku izmeu kontingentnosti priina, odnosno prividno stvorenoga dojma, te savrenosti etikih normi kojih se trebamo pridravati u svakodnevnome ivotu. Nadovezujui se na Glaukonovu argumentaciju, Adimant smatra kako se uestali hvalospjevi na raun nepravednosti temelje uglavnom na uvjerenju kako ona u svakodnevnoj ivotnoj praksi postie bolje rezultate, stoga on zahtijeva od Sokrata da konano izloi samu bit pravednosti neovisno o posljedicama i postignuima koja iz nje proizlaze. Promatra li se naime pravednost samo kao
12 Cornford pie s tim u svezi: Glaucon opens with one of the earliest statements of the Social Contract theory (nav. dj. 41). O podrijetlu teorije drutvenoga ugovora usp: Charles Kahn, The Origins of Social Contract Theory u: G. B. Kerferd (Hg), The Sophist and their Legacy, Hermes 44 (1981.) 92-108. O Platonovu utjecaju na novovjekovne teoretiare drutvenoga ugovora, Hobbesa, Lockea i Rousseaua usp. Zehnpfennig, Platon zur Einfhrung, Hamburg; Junius Verlag 2001, 35.
23
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
sredstvo za ostvarenje odreenoga cilja, a ne kao svrha po sebi, onda uvijek postoji opasnost da se u svakodnevnom ivotu odluimo za privid pravednosti i posluimo njime kao sredstvom za ostvarenje nekih viih ciljeva .13 Pravednost je, istina, lijepa, rei e Adimant, ali je teko ostvariva. Nepravda je runa, no meutim lake se njome prolazi u ivotu, isplativija je i korisnija. Stoga i ne treba uditi to se obini smrtnici kite pravednou samo kao nim uresom i izvanjskim odlijem, a u ivotnoj se praksi ipak radije odluuju za ono to im je ugodnije, naime, za nepravdu (adikia). Ni bogovi oito nemaju nita protiv toga jer nerijetko poiniteljima nepravde podaruju sreu, a pravednicima nesreu. Adimantovo pitanje u osnovi je zapravo pokuaj pomoi pravednosti da se ponovno etablira, postane prihvatljiva u ivotu i drutvu u kojem je zavladala posvemanja erozija moralnih vrijednosti. Odgovornost za takvo moralno stanje u drutvu uvelike snose i pjesnici (Homer, Hesiod, Simonid) jer njihov govor o bogovima (theologia) stvara loe edukativne paradigme i promie moralnu indiferentnost. U pogledu poboljanja stanja ne pomau nita ni oni mislitelji koji sumnjaju u opstojnost bogova ili pak smatraju da se oni ne mijeaju u ljudski tijek ivota. Adimantovo pitanje to je pravednost u svojoj biti i to ona znai za duu
13 Usp. Wolfgang Wieland, Platon und die Formen des Wissens, Gttingen: Vandenhoeck &Ruprecht 1982., s. 170. Slino miljenje zastupa i poznati etiar Bernard Williams tvrdei da se od Sokrata trae racionalno prihvatljivi argumenti iz kojih e biti razvidno zato svaka osoba po svojoj naravi hoe biti pravedna, a ne nepravedna. What Socrates must show is that justice is prized not simply for its effects but for its own sake, B. Williams, Plato. The Invention of Philosophy, London: Phoenix 1998, 25. Usp. B. Williams, Plato against the Immoralist u: Hffe (1997), 55-67. Teko je prihvatljivo jednostrano utilitaristiko tumaenje druge knjige Drave u komentaru Wolfganga Kerstinga da je naime konsekvencijalistiko opravdanje jedini ispravan odgovor na Adimantovo pitanje: Pohvala pravednosti koju prijatelji pravednosti oekuju od lozofa, ne moe biti drugaija nego konsekvencijalistika; W. Kersting, Platons Staat, Darmstadt: Wiss. Buchges. 1999, 72. J. D. Mabbott dri da Platonov tekst daje jednak povod i za utilitaristiko kao i deontologijsko poimanje pravednosti: On my view Plato shows in Book IV that justice is good in itself and in Book IX that it is good for its consequences; J. D. Mabbott, Is Platos Republic Utilitarian, u : G. Vlastos (ed), Plato. A Collection of. Critical Essays, vol II, (Notre Dame: University of Notre Dame Press ) 1978, 57-65, s. 62.
24
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
svakoga pojedinca u kojoj je stalno prisutna (367b) a isto vrijedi i za nepravdu - stavlja Sokrata pred zahtjevnu zadau kako pomoi pravednosti (368b)? U daljnjem tijeku dijaloga Drave Platon e pokuati iznijeti armativne argumente u prilog pravednosti, bilo da je rije o njezinoj vanosti za svakoga pojedinca ili za polis u cjelini (368e). Preduvjet za razumijevanje pravednosti u dui pojedinca jest eksplikacija njezine drutvene dimenzije. Platon ovdje zapravo poduzima velik zaokret u etikom promiljanju jer na primjeru pravednosti pokazuje kao je prijeko potrebno individualistiko-egoistiko poimanje vrline i dobra koje je zastupao Sokrat ranih dijaloga transformirati u promiljenu socijalnu etiku.14 Pri razmatranju osnovnih naela Platonove socijalne lozoje vano je imati u vidu da njegov polis predstavlja drutvo slobodnih u kojemu nema ni potlaenih ni robova.15 Platon pokuava ilustrirati kako bi izgledao idealni polis koji nam u svakom trenutku moe posluiti kao mjerilo u ostvarenju pravednoga drutva. S tim u svezi Platon e rei (427e) da je savreno samo ono drutvo u kojemu su ostvarene temeljne ljudske vrijednosti: mudrost (sophia), hrabrost (andreia), razboritost (sophrosyne) i pravednost (dikaiosyne). Svaki od navedenih normativnih predikata zavrjeuje posebnu i podrobnu analizu, to e uroditi Platonovim naukom o etiri kardinalne vrline (aretai). Platonov kvartet primarnih vrijednosti postat e osnova gotovo svim kasnijim etikim teorijama. Mudrost (sophia) kao prva stoerna vrlina primarno oznaava dobru upuenost (euboulia), odnosno kompetentnost koja se u prvom redu odnosi na polis kao cjelinu i na upravljanje njime. Rije je naime o kompetentnom znanju kojim bi trebao raspolagati vladajui sloj drutva kako bi ostvario najbolje
14 Usp. H. Grgemanns (1994), 130 sl. 15 Usp. Vlastosovu zanimljivu analizu Does Slavery Exist in Platos Republic?, u: Gregory Vlastos, Platonic Studies, 2nd ed., (Princeton: Princeton University Press 1982. ) 140 sl. Karl Bormann je vjerojatno u pravu kad tvrdi da robovi ne postoje ni u polisu uvara, ni u polisu lozofa. Kad Platon u govoru spomene robove, misli na postojee polise; Karl Bormann, Platon. 2. durchgesehene Auage mit aktualiserter Bibliographie. (Freiburg: Alber 1987.), 158. Nasuprot tome J. Annas, pozivajui se na Rep.433d, smatra da je Platon za svoj zdravi polis ipak predvidio postojanje robova. Usp. Annas (1981.), 171.
25
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
ciljeve za polis i uskladio ih s interesima susjednih gradova. Platon tvrdi da e mudrost kao kompetentnost biti posve razumljiva tek nakon objanjenja ostalih triju stoernih vrlina. Hrabrost (odlunost) je denirana kao postojana ustrajnost u ispravnom mnijenju (orthe doxa), odnosno stavu o onome pred ime strahujemo i ega se bojimo (429b,c). Znakovito je da nam hrabrost nije usaena uroenim instinktom niti se postie bezumnom smionou nego je rezultat planskog i sustavnog odgajanja uvara polisa koje se odvija u skladu sa zakonskim propisima. Suzdranost, razboritost, samokontrola odnosno umjerenost (sophrosyne) predstavlja istinski sklad (symphonia) i harmoniju due, do kojih se dolazi vlastitim samonadvladavanjem, odnosno obuzdavanjem i kontrolom osobnih pouda, afekata i ovisnosti koje esto znaju upravljati i dominirati naim ivotom. Stoga e Platon rei da je suzdranost vrlina koja omoguuje razumu i razboritosti, dakle onome to je po naravi bolje u nama, vladati nad onim to je loije, naime nad nagonima i afektima. Budui da je rije o vrlini koja je svojstvena svim staleima polisa, jedna od njezinih temeljnih zadaa trebala bi biti ouvanje sloge izmeu vladajuega sloja i njihovih podanika kako bi polis postao dobar i funkcionalan (agathos).16 Kao krunska krepost prikazana je pravednost. Sokrat e rei da su o pravednosti govorili i sluali od samoga poetka razgovora, a da toga uope nisu bili svjesni (432e) jer ona je zapravo bila prisutna kao konstitutivni element polisa u svim njegovim razvojnim fazama. Meutim promiljena pravednost dolazi do izraaja u punom svjetlu tek u ozdravljenom polisu kao rezultat sustavnoga odgoja i obrazovanja (paideia). Osnovno naelo Platonove pravednosti jest podjela rada meu staleima polisa tako da svatko obavlja njemu povjereni posao (ta hautou prattein; 434ac). Jedino je na taj nain mogue uspostaviti red i odgovornost u drutvu. U sluaju uplitanja
16 T. H. Irwin smatra da Platon pri tematiziranju hrabrosti i suzdranosti naputa Sokratovo naelo vrlina je znanje, tj. uvjerenje da je kognitivni moment presudan za ostvarenje vrline: In Republic IV, however, Plato seems to claim that the individual producer is temperate without knowledge. He must, therefore, deny that knowledge is necessary for virtue. Terence H. Irwin, The Parts of the Soul and the Cardinal Virtues, u: Hffe, Platon. Politeia.119-139; 128.
26
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
u poslove i nadlenosti drugih, doi e do nekontroliranoga stanja svatarenja koje Platon nazivlje polipragmosyne, u kojemu se zapravo ne zna tko to radi, i tko je za to odgovoran. 17 Ovom na prvi pogled novom odredbom pravednosti Platon stavlja itatelja u nedoumicu jer se stjee dojam da je umjesto razmatranja meuljudskih odnosa pravednost denirana kao duevni i drutveni princip reda.18 Ova neobina teorija tzv. idiopragije - uvjerenje da svaki stale polisa, odnosno svaki dio due, treba obavljati svoj posao uvjetovana je postojanjem meusobnoga sklada i harmonije, a ostvaruje se tako to e razumski dio due kontrolirati voljni i poudni, dok e razborite osobe u drutvu upravljati uvarima polisa i obrtnicima. Platonu se prigovara da novom odredbom pravednosti kao idopragija isputa iz vida naelo jednakosti svakoga pojedinca kao i njegov stav, obvezu i odnos prema drugim osobama. Rjeenje prijepora nude interpreti koji tvrde da Platon nije odbacio takozvano sokratovsko poimanje pravednosti kao jednakosti i ravnopravnosti, nego je tovie pokuao upotpuniti eksplikacijom drutvene dimenzije pravednosti. Vlastos je u svome lanku Justice and Happiness in the Republic s pravom ukazao na Platonovo dvoznano poimanje pravednosti: vrlina kojom se prikazuju i reguliraju meuljudski odnosi, te stanje kojim se oznauje sklad meu dijelovima due i staleima polisa.19 Ako, naime, graane odgajamo u duhu pravednosti i odgovornosti
17 K. O. Apelt primjeuje da Platon nigdje ne objanjava to podrazumijeva pod izrazom initi svoje, te da itatelj zapravo ostaje zateen ovom neoekivanom denicijom pravednosti. Usp. Karl Otto Apelt, Platonische Aufstze. (Berlin. Teubner 1912.); 114-116. Nasuprot tome Julia Annas tvrdi da se ova denicija nadovezuje na diskusiju zapoetu u prvoj knjizi: pravedno je dati svakome ono to mu pripada (to proshekon hekasto apodidonai); ... this is all the same concept of justice that we are dealing with; we have not changed the subject. J. Annas (1981.), 121. Slino miljenje zastupa T. H. Irwin: ...when Book IV connect having ones own with doing ones own (433e6-434a19, it recalls the Simonidean view still more clearly. Irwin (1995.), 174. 18 Andreas Graeser tvrdi da osebujna denicija pravednosti (433 a) nema paralele u starogrkom promiljanju pravednosti; A. Graeser, Die Philosophie der Antike 2. Sophistik und Sokratik, Plato und Aristoteles. 2. Au. (Mnchen: C. H. Beck 1993), 186. 19 Vlastos (1981), 132. sl.
27
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
za suivot u polisu, razvijat emo kod njih svijest suodgovornosti za ope blagostanje i individualnu sreu, a sprijeiti egoistiki nagon, to ga Platon naziva pleonexia, tj. poudom za veim posjedom, kojim se jamano najizrazitije naruava ravnopravnost i jednakost graana. Graanin koji je odgojen u duhu pravednosti nee poiniti nedjela kao to su potkradanje dravne riznice, prijevara sugraana, izdaja drave, zapostavljanje roditelja, ignoriranje bogova itd. (442e443a). Izlaganje o etvrtoj stoernoj vrlini Platon zakljuuje tvrdnjom da se pravednost odreenoga pojedinca ni u emu ne razlikuje od pravednosti polisa jer im je zajednika jedna te ista ideja savrene pravednosti (to tes dikaiosynes eidos; 435b). Znakovito je pri tome Platonovo miljenje da je pravednost pojedinca preduvjet za ozbiljenje pravednosti u polisu, odnosno u dravi. Osobu koja je postigla red, sklad i harmoniju u svojoj dui Platon usporeuje s natimanim glazbalom koje je preduvjet za nastup u cjelini orkestra. Ostvareni sklad meu trima razliitim sposobnostima, odnosno funkcijama due (ta tria eide) pozitivno e se reektirati na tripartitnu strukturu polisa kao cjeline. Platonov koncept pravednosti moe se posebice dobro primijeniti na etiku poslovanja jer se njime reguliraju meuljudski odnosi te eli pokazati kako se ti odnosi reektiraju na polis, odnosno svaku drutvenu zajednicu, kao to je i sluaj s tvrtkama i kompanijama. Pitanje naplate po zasluzi za vlastiti rad ve je izreeno u deniciji pravednosti u prvoj knjizi Drave po kojoj je potrebno svakome udijeliti ono to mu pripada po zasulzi, odnosno kako mu dolikuje (suum cuique tribuere). Razumljivo je da se takav pristup pravednosti kosi s egalitaristikim principom pravednosti te podrazumijeva zahtjevnu primjenu tzv. pravedne raspodjele, odnosno diobene pravednosti (iustitia distributiva) u kojem se pitanje korektnosti tematizira u kontekstu individualne odgovornosti i zasluga za drutvo i zajednicu, odnosno kompaniju.20 Za primjenu diobene pravednosti potreban je visok stupanj promiljenosti, mudrosti i razboritosti, analize pojedinanih sluajeva jer na njima se potvruje, ali i povrjeuje
20 O diobenoj pravednosti (iustitia distributiva); usp. Aristotelovu, Nikomahovu etiku. V 5, 1130 b;
28
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
pravednost. Zasluge menadera banke za uspjeno poslovanje daleko su vee od radnice na alteru i istaice pa je posve razumljivo i pravedno da se razmjerno odgovornosti i zaslugama vrednuje pravo na adekvatnu zaradu. Pitanje pronicljivosti u procjeni i prosudbi svakako je zahtjevna sastavnica diobene pravednosti o kojoj zapravo ovisi primjena pravednosti. Bez adekvatne primjene etike norme ostaju apstraktni pojmovi, puko slovo na papiru. Stav nastavnika u kolama ili profesora na fakultetima da e dodijeliti svakome ocjenu koju zasluuje po naelu pravednosti, iako predstavlja nuan razlog (conditio sine qua non), sam po sebi nije dovoljan da bi se ostvarila pravednost jer nastavnik ili profesor moe pogrijeiti u prosudbi pojedinanih sluajeva, ili napraviti pogrenu procjenu opih kriterija koji mogu biti preblagi ili prestrogi. Zato je pitanje primjene pravednosti na konkretnu situaciju u svim njezinim segmentima prijeko potrebno povezati sa studioznim promiljanjem i analizom konkretne situacije. Sloeno pitanje meuljudskih odnosa tematizira se pomou izjednaujue pravednost (iustitia commutativa) pri emu svatko ima pravo na adekvatnu naknadu za ostvareni rad. Kao i pri diobenoj pravednosti i ovdje je klju aplikacija pravednosti na konkretnu situaciju, odnosno prosudba koja procjenjuje je li svatko adekvatno nagraen za svoj trud. Sve poslovanje, ugovori, pa i civilno pravo odvijaju se pomou naela naizmjenine pravednosti. Ako su poinjene nepravde u pogledu diobene ili naizmjenine pravednosti, potrebno je primijeniti korekciju (iustitia correctiva). Platon je dobro primijetio da uspjenost ne ovisi samo o pojedincu, nego i o njegovu poloaju u drutvu ili radnoj organizaciji. Temeljno naelo idiopragije podrazumijeva takoer da je potrebno postaviti prave ljude na pravo mjesto u smislu da se omogui svakome obavljati posao za koji je najvie nadaren odnosno gdje moe postii najbolje rezultate. Jedna takva dodjela adekvatnoga posla implicira razboritu i promiljenu analizu sposobnosti svakog pojedinca. Platonu se najee prigovara da svojom denicijom pravednosti u etvrtoj knjizi ima u vidu prvenstveno kolektivnu sreu i blagostanje drutva, te da posve zapostavlja pojedinca kao osobu jer mu onemoguuje borbu za politiku jednakopravnost u upravljanju polisom i slobodno stjecanje materijalnih dobara. S tim u svezi Wieland 29
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
upozorava da jamano ono pravo jo predstoji, naime odgovor na pitanje kako postii mo prosudbe koja omoguuje ispravno izlaganje denicije pravednosti.21 Pri analiziranju svih slabosti denicije pravednosti treba imati u vidu injenicu da je Platon svjestan kako je za potpuniju odredbu pravednosti prijeko potreban jo golem napor duega puta (makrotera hodos; 435d; 504b) jer sve to je lijepo i plemenito mora biti takoer teko ostvarivo. Ponuena denicija pravednosti ima prvenstveno provizorno obiljeje jer ne daje smjernice kako postupati u konkretnim sluajevima, to e jamano biti razraeno tek eksplikacijom ideje dobra. Wolfgang Wieland tvrdi kako nijedna apstraktna pojmovna odredba pravednosti, pa tako ni formula idiopragije, ne moe jamiti da e biti ispravno primijenjena na konkretni pojedini sluaj. To je naime mogue ostvariti jedino pomou ideje dobra koju treba razumjeti kao princip prosudbene moi koji omoguuje pravilnu i razboritu procjenu konkretne situacije i aplikaciju etike norme na pojedinane sluajeve.22 Poto je en gros izloio princip i temeljne odrednice pravednosti u drutvu, Platon prelazi na analizu pravednosti u dui pojedinca. Razmatrajui postupke ljudi u razliitim okolnostima Platon zakljuuje kako u ljudskoj dui postoje razliite funkcije i aktivnosti. Kad netko, primjerice, osjeti e, jedan dio njegove due odmah eli zadovoljiti primarnu bioloku potrebu, dok ga drugi odvraa od toga s obrazloenjem da je voda moda zagaena i da bi moglo doi do trovanja njegova organizma. Na osnovi naela protuslovlja Platon zakljuuje da dua kao jedinstvena cjelina pokazuje protimbene tenje, odnosno elje iz ega proizlazi kako je rije o razliitim funkcijama, odnosno sposobnostima due koje su zasnovane na aktivnostima njezinih razliitih dijelova.
21 W. Wieland, nav. dj. s. 163. G. Vlastos takoer smatra kako je rije o jednostranoj interpretaciji Platonova teksta koja ima dugu tradiciju od G. Grotea do K. Poppera. O vanosti Platonove koncepcije pravednosti Vlastos pie: It seeks to understand that peculiar dimension of our being which makes justice integral to our humanity so much so that the creature we call man would not be fully human if he did not have rights and duties, and therewith a concern for justice. Platos theory has both of these purposes, G. Vlastos, The Theory of Social Justice in the Polis in Platos Republic, u: Vlastos (1995), 69-103, s. 78. 22 W. Wieland (1982), s. 163 sl.; usp. takoer B. Zehnpfennig (1997), s. 105
30
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
Razumski dio due (to logistikon) jest onaj kojim mislimo, spoznajemo, promiljamo (ho logizetai 439d) i kontroliramo svoje afekte, dok je poudni dio due (epithymetikon) u nama onaj kojim i izraavamo sve svoje osjeajnosti i elje za tjelesnim uitcima i nasladama. Meu njima je smjeten voljni, odnosno odvani dio (thymoeidos) koji je izvor naih plemenitih elja i nastojanja, kao to su primjerice smionost, odlunost, potivanje, nada. Meu trima navedenim sposobnostima, odnosno funkcijama due, treba vladati sklad koji se postie tako to razumski dio upravlja i vlada nad drugim dvama dijelovima, jer jedino on raspolae znanjem i sposobnou prosudbe to je dobro i korisno za duu u cjelini i za svaki njezin dio. Da bi se ostvario taj zahtjevni cilj, prijeko je potrebno kvalitetno i sustavno obrazovanje (paideia) graana polisa. Naruavanjem prirodnog reda u nama dolazi i do potiskivanja pravednosti koja je ovdje metaforiki poistovjeena sa zdravljem due, dok je nepravednost usporeena s boleu koja naruava na organizam, odnosno duu kao princip ivota. Primarna je svrha obrazovanja i odgoja, tvrdi Platon, vratiti dui prirodni red i uspostaviti sklad meu njezinim aktivnostima. Uspostava reda u dui pojedinca, koja je istovjetna s vladavinom pravednosti, preduvjet je za ostvarenje reda i ozbiljenje pravednosti u polisu. Kao to nam ideja pravednosti treba posluiti kao orijentacijska paradigma u svakodnevnom ivotu, kako bismo postupali pravedno i inili dobra djela, isto vrijedi i za opisani idealni polis koji ostaje istinska paradigma (paradeigma alethes poleos; 472e) prema kojoj emo se ravnati da bismo ostvarili to pravednije drutvo. Platon time zapravo samo potvruje svoju tezu o homologiji ljudske due i polisa. Znakovito je pri tome da podjednako inzistira na bonikaciji pojedinca i polisa. Zaprepaujui jaz (chorismos) izmeu idealnoga i postojeega stanja nee se smanjiti sve dok strune, kompetentne osobe i istinski ljubitelji znanja i mudrosti (philosophoi) ne postanu vladarima ili pak vladari i vlastodrci ne porade na vlastitom obrazovanju i strunom usavravanju (473c,d). Drugim rijeima reeno, nevolje i nepravde koje su dominantne u postojeim drutvenim ureenjima nee prestati sve dok se ne objedine politika mo i enja za istinskim znanjem i mudrou. Martin Heidegger s pravom upozorava na jednostrano tumaenje ovoga Platonovog shvaanja da bi profesori lozoje bili ti koji bi trebali upravljati dravom. 31
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
Platon zapravo eli rei da osobe odgovorne za upravljanje polisom moraju biti kompetentne i upuene u temeljno znanje, a lozoja je jedna od disciplina koja nam omoguuje ostvarenje takvoga oblika znanja u konkretnoj ivotnoj praksi.23 Neki platoniari tumae Platonov zahtjev za vladavinom lozofa kao zahtjev za uvaavanjem i prihvaanjem istinskih vrijednosti.24 Njemaki etiar Robert Spaemann tvrdi da cilj i svrha lozoje nije samo vita contemplativa, nego prvenstveno vita activa, pa sukladno tome tenja za ostvarenjem plemenitih i dobrih ciljeva u politikom ivotu treba ostati temeljni motiv svih vladara.25 Budui da obini puk esto nije sposoban razlikovati postupke lozofa i pseudolozofa, i u pravilu nije kadar prepoznati ni izabrati za vladare one koji su sposobni ostvariti uzviene ciljeve, Platon smatra da ni najbolja mogua politika opcija nije ostvariva, pa u Politiaru (297d) i Zakonima (875d) obrazlae zato se u pogledu upravljanja dravom odluio za drugo najbolje rjeenje: vladavinu zakona umjesto vladavine lozofa. Graanima polisa jamano je lake postaviti dobre zakone i obvezati ih na pridravanje tako to e se prijestupe pravedno kanjavati, nego sustavno razvijati kod njih sposobnost prosuivanja pojedinih sluajeva u kontekstu temeljnih etikih normi. U tom pogledu Platona se moe smatrati zaetnikom ideje o modernoj pravnoj dravi. Platon u pravilu preuzima Sokratov etiki stav da je potrebno spoznati istinske vrijednosti kako bi ih se moglo uvaavati i potivati. Njihovo spoznavanje bitno utjee na konstituiranje i usmjerenje naega
23 Usp. Martin Heidegger, Nietzsche I. (Pfullingen: Neske 1961.) 194. 24 Usp. Annas (1981.), 236: ...so that philosophers rule, is what can only be described in very general terms as an appreciation of true values. Usp. takoer C. D. C. Reeve, Philosopher-Kings. The Argument of Platos Republic. (Princeton: Princeton University Press 1988.), 191-195. R. Kraut tvrdi da je Platonov prikaz lozofskoga ivota prilog argumentaciji kako se pravednost isplati u ivotu. Onaj tko je spozna i ivi po njoj postaje sretnim. S tim u svezi Kraut pie: An answer to these questions must in some way or other appeal to Platos belief in Forms - those eternal, changeless, imperceptible, and bodiless objects the understanding of which is the goal of the philosophers education, Richard Kraut, The Defense of Justice in Platos Republic, u: R. Kraut (ed.) The Cambridge Companion to Plato. (Cambridge: Cambridge University Press 1992.) 311-337; s. 316. 25 R. Spaemann, Philosophenknige, u: Hffe (1997), s. 161-177.
32
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
ivota i na nau ivotnu praksu u cjelini. Platon je duboko uvjeren da samo onaj tko spoznaje etike ideje u njihovoj potpunosti i savrenosti moe nadii svoje osobne interese i svoje znanje staviti u slubu dobrobiti polisa.26 Jedna od osnovnih intencija Platonova argumentiranja jest pokazati kako oni koji sebe smatraju pametnima, pa si pripisuju naziv sophoi ni izdaleka nisu dorasli ovoj zahtjevnoj i odgovornoj ulozi i zadai. S tim u svezi on upozorava na zabrinjavajuu, uestalu praksu da sosti odgajaju mlade ljude za budue politiare ne vodei ni najmanje rauna da u njih usade osjeaj za plemenite vrijednosti, nego im nude formulu po kojoj e bezobzirno ostvariti svoje budue politike ambicije. Vanost povezanosti izmeu strune kompetentnosti i moralne odgovornosti Platon pokuava ilustrirati na primjeru broda koji plovi nemirnim vodama, a njegovi putnici koji se nita ne razumiju u umijee upravljanja brodom ne ele prepustiti kormilaru da preuzme njihov brod. Slika je aluzija na katastrofalno stanje u atenskoj demokraciji gdje neuke mase ne ele sebi izabrati za elnike sposobne i obrazovane osobe. Metafora se danas moe primijeniti na svaki oblik institucije, a posebice na radne organizacije jer jamstvo uspjenosti implicira postojanje kvarteta kardinalnih vrijednosti: mudrosti, odlunosti (hrabrosti), razboritosti i pravednosti. Ljubitelji istinskoga znanja, da bi mogli mudro i uspjeno upravljati polisom, trebaju neprestano teiti za Dobrim i nastojati provesti ga u djelo. Naime, Dobro za Platona predstavlja sredinji teleoloki princip na koji je usmjereno ljudsko htijenje i djelovanje (505d), ali se pri tome istodobno oituje i kao neto to je korisno (ophelimon, chresimon) upravo za onoga tko postupa u skladu s njime. Platon e rei da e sve to je pravedno, plemenito i velikoduno biti nama istodobno korisno i upotrebljivo samo zahvaljujui ideji Dobra (505a3). Onaj
26 S tim u svezi J. Annas pie. Although it creates difculties for him, Plato insists that the philosopher is the just person, that grapes of Forms is part of a moral understanding of the world... So Forms (in the Republic; this is not a general claim about all the dialogues) form the basis of the good persons understanding, not part of a detachable metaphysics, J. Annas (1981.), 237238.
33
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
tko nije spoznao ideju Dobra nee moi sagledati vanost tematiziranih etikih normi niti pak iznai korist drugih stvari (506a48). Ideja Dobra ispostavlja se kao najvii princip koji uspostavlja jedinstvo meu etikim normama, ali istodobno omoguuje da njihovom provedbom nama budu korisne. Mi po svojoj naravi teimo za Dobrim jer predstavlja ispunjenje i konani cilj (telos, skopos) svega naega htijenja, jer je jedini istinski jamac nae sree, eudaimonije. Za Dobrom tei svaka dua i poradi njega sve ini (505d11). Slino je ve ranije Platon ustvrdio u Gorgiji kako je Dobro cilj svih naih ina (ton praxeon), te da poradi njega moramo sve initi (499e).27 Platon, naime, ne smatra potrebnim obrazlagati zato netko ini ono to ga usreuje. Osnovno je obiljeje tematiziranih vrlina u ranim dijalozima, hrabrosti u Lahetu, promiljenosti (sophrosyne) u Harmidu, pobonosti u Eutifronu, pravednosti u prvoj knjizi Drave, da zavravaju aporijski jer navedene vrline nisu razmatrane u njihovoj povezanosti, srodnosti i bliskosti s idejom Dobra, koja predstavlja gravitacijsko sredite Platonove lozoje. Kao istinski deziderat svih naih nastojanja, ideja Dobra predstavlja najvii predmet izuavanja. Meutim, osnovni problem je to mi u svojoj konanosti i ogranienosti ne moemo ni izbliza spoznati pravu puninu Dobra po sebi, nego ga samo donekle naslutiti (505e). Uvijek e nam nedostajati preciznosti (akribeia) u pokuajima da potpuno prikaemo znaenje i ulogu najuzvienije ideje kako za polis tako i za pojedinca. Da bi barem donekle izrazio poseban status ideje Dobra, Platon se posluuje trima usporedbama: o suncu, crti i pilji. Metaforiki govor nadmauje njegove denicijske pokuaje. Prispodobom o suncu Platon zapravo objanjava analogiju koja postoji izmeu sunca kao principa ivota i dobrote kao principa moralnosti u privatnom i drutvenom ivotu. Kao to sunce omoguuje opstojnost i ivot svemu vidljivome to pripada sferi osjetilne danosti, a samo nije podvrgnuto promjenjivoj procesualnosti, analogno
27 P. Stemmer smatra da Dobro kao telos i skop ljudskoga ivota oznauje u Platonovim spisima ujedno i sinonim za sreu (eudaimonia): srea, Dobro i ideja Dobra jesu, kao to se pokazuje, tri izraza za jednu te istu stvar, Peter Stemmer, Platons Dialektik. Die frhen und mittleren Dialoge (Berlin: de Gruyter 1992.), 183.
34
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
je reeno za ideju Dobra da je princip postojanja svega plemenitoga i istinski vrijednoga, odnosno da predstavlja princip svega razboritoga privatnog i politikoga djelovanja koji omoguuje ostvarenje pravednosti u privatnom i drutvenom ivotu.28 Usporedbom o crti eli se jo podrobnije objasniti kako je nae empirijsko djelovanje utemeljeno u nepromjenjivim moralnim entitetima. Istinito mnijenje (doxa) i uvjerenje o onome to je dobro i korisno u drutvu fundirano je u pouzdanom znanju o principima etinosti pri emu dobrota ima stoernu ulogu. Prispodoba o crti ponajbolje ilustrira ono to u svakodnevnom govoru nazivamo moralnom vertikalom koja se oituje u konzistentnom potivanju temeljnih etikih vrijednosti. Osobe koje predstavljaju moralnu vertikalu ravnaju se prema opem dobru kao temeljnoj vrijednosti koje u sebi objedinjuje sustav ostalih vrijednosti. Upravo u vremenu nesigurnosti i nepovjerenja, spletkarenja i meetarenja, u razdobljima kad vlada posvemanja erozija moralnih vrijednosti, osobe koje predstavljaju moralnu vertikalu sposobne su uzdii se iznad svega to je nehumano i ravnati se u ivotu prema istinskim etikim normama. Takve osobe postaju egzemplarni uzori prema kojima se moemo ravnati u svakodnevnom ivotu. Kao odlian novi primjer je poznati njemaki biznismen i profesor poduzetnitva Gtz Werner, vlasnik DM-a koji se nedavno odrekao bogatstva i sve darovao dobrotvornom fondu; a svakako su za pohvaliti pozivi Billa Gatesa i Warrena Buffetta bogataima da se odreknu polovice svoga bogatstva u dobrotvorne svrhe. Usporedbom o pilji (514a517c) Platon povezuje dvije prethodne usporedbe o suncu i crti dajui im posebnu egzistencijalnu dimenziju. U lozojskoj literaturi neemo nai slian tekst u kojim se tako velianstveno prikazuje odgojno-obrazovna uloga lozoje, paideia, i istodobno oslikava njezina suprotnost, apaideusia, stanje u kojemu veina ljudi provede svoj ivotni vijek. Prispodoba govori o ljudima koji vezani od roenja sjede u pilji u koju ne dopire svjetlo dana. Iza njih gori vatra koja baca sjene na zidove pilje. Izmeu stanovnika pilje i vatre vodi put, ograen zidom, kojim idu prolaznici nosei sa sobom razliite predmete i orua. Vatra
28 Usp. W. Wieland (1982) 185; 222.
35
22.12.2010. 4:42:27
JURE ZOVKO
baca sjene predmeta na zidove. Nerazumljivi glasovi prolaznika to dopiru iz daljine i nejasne sjene to se izmjenjuju na zidovima pilje predstavljaju sav iskustveni svijet u kojemu ive njezini stanovnici, odnosno njihov jedini horizont razumijevanja. Tek kad jednoga od stanovnika oslobodimo njegovih okova, pruit e mu se prilika da se okrene i pogleda u drugome pravcu, prema vatri i prolaznicima. U poetku nee moi nita vidjeti jer e vatra zablijetiti njegove oi naviknute na tamu. Tek nakon postupnoga privikavanja prepoznat e stvari i predmete ije je sjene, odnosno reeksije, gledao na zidu pilje i tako doi do zakljuka da je ono to je ranije smatrao istinskom stvarnou bio zapravo svijet sjene i priina (eikasia). Nastavi li se dotini dalje kretati u pravcu svjetla, uspjet e posve izii iz pilje na slobodu. Istina, suneva svjetlost e ga na poetku tako zaslijepiti da nee moi nita vidjeti ni razaznati, ali e postupnim privikavanjem moi gledati najprije sjene i reeksije u vodi, a potom i same stvari. Nakon privikavanja na svjetlost zvijezda i mjeseca na koncu e moi vidjeti i samo sunce, te spoznati da je ono izvor svega ivota u svijetu osjetilnoga, uzrok promjene godinjih doba i, to je najvanije, uvidjeti da je princip koji nam omoguuje svjetlost kako bismo uope mogli vidjeti. Pomisao da njegovi sudrunici jo uvijek sjede vezani u pilji, gledaju i objanjavaju sjene, smatrajui ih istinskom zbiljom, ne da mu mira i on se odluuje vratiti u pilju i pokuati njezinim stanovnicima objasniti da je svijet daleko savreniji i potpuniji. Stanovnici pilje osjeaju se ugodno u svijetu u kojemu ive, a svoga e povratnika, koji se sad ne snalazi najbolje u tami i pria im o nekoj drugoj istinskijoj stvarnosti, ismijavati, njegova iskustva proglasiti sanjarijom i na posljetku ga najvjerojatnije usmrtiti, jer remeti njihov red i mir. Platon daje itatelju jezgrovito objanjenje prispodobe (517a,b). ivot u pilji simbolizira osjetilni, iskustveni svijet u kojemu ivimo. Vatra je sunce koje nam omoguuje osjetilnu zamjedbu u svijetu fenomena. Izlazak iz pilje predstavlja kognitivni uspon od osjetilnih zapaanja do spoznaje istinskoga bitka, kristalno jasnih ideja, koje spoznajemo potpuno i savreno. Ideja dobra koja je izreena u metafori svjetla, zapravo je inteligibilno svjetlo, koje omoguuje na cjelokupni uspon od zamjedbe osjetilne danosti pa do spoznaje istinske zbilje. Ideja dobra je naime uzrok svega istinitoga i lijepoga, jer u podruju vidljivoga stvara svjetlo i sunce, a u podruju misaonoga 36
22.12.2010. 4:42:27
ETIKA POSLOVANJA
sama je gospodarica koja nam udjeljuje istinu i misaoni uvid. Na nju mora usmjeriti svoj pogled svatko tko eli razborito djelovati bilo u privatnom bilo javnom ivotu (517c). Spoznajom ideje dobra ostvaruje se krajnji cilj dijalektike metode, odnosno Platonove etike, naime prosudba konkretne situacije u svjetlu opevaeih etikih normi. Filozofu koji je to ostvario predstoji teka i odgovorna zadaa ponovnog silaska u pilju neznanja da bi i drugima posredovao neto od punine ideje dobra. Pod metaforom pilje Platon ilustrira stanje duha u kojemu se nalazimo - uznici u pilji su poput nas, homoious hemin (515a) - a postupno oslobaanje zapravo je proces prijelaza iz stanja neobrazovanosti (apaideusia) u obrazovanje. Julia Annas tvrdi tovie da i mi danas u idealno pravednome drutvu zapoinjemo svoj put u pilji kako bismo dosegli pravo znanje i mudrost.29 Suvremeno zakonodavstvo, koliko god bilo uzorno, samo po sebi ne znai da e graani na vlastitoj koi osjetiti njegovu dobru stranu. Tek uspjenom i pravednom aplikacijom zakona na konkretnu situaciju, ostvaruje se njihova izvorna svrha da omogue zadovoljan suivot meu graanima. Poto je na slikovit nain pokazao kako ideja Dobra kao najvii princip utemeljuje cjelokupnu zbilju, omoguuje nau spoznaju i regulira na cjelokupan praktini ivot i nau djelatnost, Platon pri kraju sedme knjige ne proputa naglasiti kako je ideja Dobra izvor sretnog i blaenog ivota za sve koji usmjeravaju svoj pogled na nju i ravnaju se prema njoj kao najvioj etikoj normi (paradeigma 540a), jer Dobro je za Platona punina sree i najvie blaenstvo (eudaimonestaton tou ontos; 526e). Zavretak dijaloga potvruje dobro poznatu sokratovsko-platoniku tezu da istinita spoznaja o pravednosti za kojom teimo (dikaiosynen meta phroneseos epitedeusomen; 621c56) rezultira odgovarajuim postupcima u ivotu koji slijede iz spoznaje, naime dobrim vladanjem (eu prattein), to opet za Helene podrazumijeva ostvarenje istinske sree (eu prattein; 621d). Platon je i te kako svjestan nemogunosti potpunoga ozbiljenja prikazanoga idealnog polisa, kao to je svjestan injenice da etike norme u stvarnosti nikada potpuno ne provodimo u djelo, ali se po njima
29 The Cave is Platos most optimistic and beautiful picture of the power of philosophy to free and enlighten. J. Annas (1981.), 253.
37
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
ravnamo. Prikazani polis, u kojemu je ideja Dobra predstavljena kao najvia regulativna instancija, ima ulogu paradigme (592b) koja e nam posluiti kao orijentacijski pokazatelj za ostvarenje pravednoga ivota. Rije je o paradigmi na koju se uvijek moemo pozvati bez obzira u kako loem politikom sustavu ivjeli. U zavrnom argumentu (580-588e) Platon pokuava uvjerljivo obrazloiti kako je pravedan i razborit ovjek, koji je ostvario svoj duevni sklad i mir i vodio uredan ivot, daleko zadovoljniji i sretniji od tiranina i nepravednika. Platonovi radikalni kritiari poput Karla Poppera isputaju iz vida da je Platonov etiki sustav zasnovan na normativnim reenicama kao to su primjerice: Gore je initi nepravdu, nego trpjeti nepravdu, Nije pravedno nikome nanositi tetu (335e), Za dobrom tei svaka dua i poradi njega sve ini (505d 11). U pogledu svih segregacija Sokratove lozoje, potrebno je naglasiti kako je krajnje nekorektno iz Platonova opusa izdvajati misli povijesnoga Sokrata kao zasebnu cjelinu, jer upravo Platonu zahvaljujemo sliku o Sokratu kao mjerodavnoj osobi koja nam moe posluiti kao etika paradigma. To ne vrijedi za druge autore koji su pisali o Sokratu. Vrsni eksperti s pravom primjeuju kako totalitarne ideologije 20. stoljea, rasizam, nacizam i komunizam, s kojima Popper usporeuje Platonovo zatvoreno drutvo, nisu nastale studiranjem Platonovih etikih i politikih spisa nego kao reakcija na gubitak transcendentnosti, ideje Dobra i Boga kao principa i izvora Dobra, pri emu sve ove ideologije pokuavaju nadomjestiti ulogu koju je imala transcendentnost u tradicionalnoj lozoji i kulturi.30 Otfried Hffe objanjava kako je usporedba Platonova polisa s totalitarnim reimima 20. stoljea, prije svega s nacizmom i staljinizmom, posve neumjesna, jer u Platonovu polisu nema masovnih organizacija, nema tajnih i obavjetajnih slubi, muenje nije doputeno, nisu predvieni ak ni zatvori, a kamoli koncentracijski logori.31 tovie, Hffe vidi upravo kod Platona zaetke emancipacijskih ideja modernoga drutva. To poglavito vrijedi za Platonovo zalag-
30 Usp. B. Zehnpfennig, (1997.) 99 sl. 31 Hffe, 357-359; Thomas A. Szlezak, Einfhrung u: Platon, Der Staat. Politeia, 933 sl.
38
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
anje za jednakost meu spolovima. Ima li se u vidu nepovoljan status koji je imala ena u starogrkome drutvu, itatelj Drave ostat e zateen kojom lakoom Platon pobija prigovore protiv jednakosti mukarca i ene glede obrazovanja i obnaanja dravnikih dunosti. Pri zavretku sedme knjige Glaukon hvali Sokrata kako je poput vrsnoga kipara spretno izloio prol buduih vladara (archontes). Sokrat ga upozorava da je pogreno razumio intenciju njegova izlaganja, jer sve to je u pozitivnome smislu reeno za vladare vrijedi i za vladarice (archousai; 540c). U Platonovom polisu nitko nije povlaten zbog spolne pripadnosti, a pri odabiru buduih dunosnika treba prvenstveno imati u vidu prirodne predispozicije svake osobe, poglavito sposobnost stjecanja znanja i obrazovanja. Vlastos podrobno analizira u lanku Was Plato a Feminist? Platonov doprinos emancipaciji ene. U sedam toaka Vlastos navodi u emu su ene u Ateni u Platonovo vrijeme bile obespravljene, a Platon ih u Dravi posve izjednauje s mukarcima: pravo na obrazovanje i izbor zanimanja, pravo na nesmetanu komunikaciju, pravo na izbor branoga partnera. ena je po Platonu osoba sa svim zakonskim pravima kao i mukarac, dok je u Ateni bila pod skrbnitvom najblieg mukoga roaka. Nadalje, ene imaju u Platonovoj Dravi pravo na vlasnitvo i politika prava jednako kao i mukarci.32 Program jednakopravnosti spolova u pogledu obrazovanja, obrane i politike (451c - 457c) koji je Platon odluno i argumentirano zagovarao, izgledao je mnogima jo u 19. stoljeu utopijski i neostvariv kao i njegova drava. Platon je u proteklim desetljeima bio najitaniji lozojski autor i najvjerojatnije e ovu poziciju zadrati i u 21. stoljeu. Tajna njegove recepcije lei u injenici da svaka misaona epoha pokuava razmiljanja svoga vremena reektirati u kontekstu dijalokoga promiljanja istine. Platon je postao posebno aktualan u vremenu pluralizma, tolerancije i kritikog diskursa jer je njegov dijalog kao medij lozoranja postao paradigmom zajednikoga traenja istine.
32 Usp. Gregory Vlastos, Was Plato a Feminist? u: Vlastos (1995.), 133-143, s. 134 sl.
39
22.12.2010. 4:42:28
22.12.2010. 4:42:28
II. MODERNE VRIJEDNOSTI SUVREMENI ETIKI PRAVCI
22.12.2010. 4:42:28
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
Jedno od osnovnih obiljeja modernih demokracija jest ustavna zajamenost temeljnih ljudskih sloboda (basic liberties) koja predstavlja okvir za ostvarenje dostojanstvenog oblika ivota. Osobne i politike slobode nisu samo temelj ostvarenja individualnih prava, nego i izvor socijalnih nejednakosti, jer veina politologa smatra da koncept politikih sloboda nuno podrazumijeva i gospodarsko odreenje drutvenoga statusa svakog pojedinca. ovjek deniran kao homo oeconomicus i homo faber odreuje svoj status u drutvu prvenstveno na temelju novca koji je po miljenju njemakog sociologa Georga Simmela (1858-1918) glavna pokretaka snaga drutvenog i gospodarskog razvoja. Kao primjer modernoga ovjeka koji operira kao homo oeconomicus i homo faber najee se navodi roman vicarskog knjievnika Maxa Frischa, Homo faber (1957) u kojemu se glavni lik oslanja na svoju istraivalaku sposobnost: Ne vjerujem u providnost ni sudbinu. Kao tehniar navikao sam raunati formulama i vjerojatnostima. Da bih dokazao da nevjerojatno moe postati iskustvena injenica ne treba mi mistika, dovoljna mi je matematika.1 Svijet slobodarskog kapitalizma u prvom je redu zasnovan na burzovnim igrama i kalkulacijama koje odreuju vrijednost novca, utjeu na kupovnu i prodajnu mo i u osnovi determiniraju standard graana. Nepovredivost i neotuivost privatnoga vlasnitva uzdignuta je na razinu temeljnih ljudskih prava i slovi danas kao univerzalna pravna norma svih demokratskih zakonodavstava. Ako se u teorijskom pogledu nepovredivost ljudskog dostojanstva, sloboda osobe i pravo na ivot smatraju temeljnim ljudskim pravima i normama, u praksi se potvruje pravilo da status nedodirljivosti uivaju prvenstveno privatno vlasnitvo i sloboda privreivanja. Povezivanje slobodne akumulacije kapitala s neotuivim pravima svake osobe na individualnu i politiku slobodu ima za posljedicu
1 Usp. M. Frisch, Homo faber. Frankfurt /M: Suhrkamp , 12. izd. 1998. str. 22.
43
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
minimalistiki koncept drave u kojem je jamano dravi nedopustivo intervenirati u slobodu poduzetnitva i privatno vlasnitvo svakog pojedinca. Teoretiari klasinoga i modernoga liberalizma (John Locke, Adam Smith, David Ricardo, Milton Friedmann, Friedrich August von Hayek, Robert Nozick) polaze od modela slobodnoga nereguliranog trita u kojemu vlada neograniena ponuda i potranja. A. Smith smatra da e trite samo od sebe pod utjecajem tzv. nevidljive ruke2 postii paradoksalni uinak da e individualistika nastojanja za ostvarenjem vlastite dobiti rezultirati zajednikim blagostanjem sviju. Tako primjerice, sloboda, konkurentnost i inovativnost poduzetnitva rezultiraju da se svake godine na tritu pojave sve moderniji, komforniji i sigurniji automobili razliitih modela, sve savrenija raunala, mobilni telefoni i drugi elektroniki proizvodi. Jaka konkurentnost meu proizvoaima, nabavljaima i prodavaima odrava niske i pristupane cijene za potroae koji zahvaljujui zaraenome novcu i raznolikim mogunostima kreditiranja mogu ostvariti svoj cilj kupnje svega to se kroz promidbene reklame nudi kao atraktivno na tritu uslijed ega ovjek zapravo postaje rob konzumiranja, a da toga najee i nije svjestan. Sloboda privreivanja, ponude i potranje u gospodarskom pogledu analogna je idealu individualne i politike slobode svakoga graanina. Jedan od najprominentnijih amerikih zagovornika novoliberalizma, tzv. libertanijanizma, Robert Nozick (1938-2002) smatra da jedino trini mehanizam smije sam od sebe regulirati i usklaivati meuljudske egoistike interese. Zagovarajui tzv. minimalistiki model drave, koja e preuzeti samo ulogu zatitara u drutvu, Nozick a limine odbacuje svaki oblik redistribucije steenih dobara kao i svaki vid socijalnoga transfera: Tvrdim da su dodatna
2 Usp. Adam Smith, An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations, 1776; Oxford: Oxford University Press, 1976, s. 456: ... every individual necessarily labours to render the annual revenue of society as great as he can. He generally, indeed, neither intends to promote the public interest, nor knows how much he is promoting it. [...] He intends only his own gain, and he is in this, as in many other cases, led by an invisible hand to promote an end which was no part of his intention. Nor is it always the worse for the society that it was no part of it. By pursuing his own interest he frequently promotes that of the society more effectually than when he really intends to promote it.
44
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
moralna ogranienja toga to smijem uiniti odraz injenice naih zasebnih egzistencija. Ona su odraz injenice da ne moe doi ni do kakvog moralnog balansiranja meu nama; nema moralnoga naina da se jedan ivot odvaguje naspram drugih kako bi se dovelo do veeg opeg drutvenog dobra. Nema opravdane rtve nekih za druge. Naime, ta temeljna postavka da postoje razliiti pojedinci s posebnim ivotima i da nitko ne moe biti rtvovan za druge u pozadini je postojanja dodatnih moralnih ogranienja, ali ujedno, uvjeren sam, vodi do libertarijanskoga dodatnoga ogranienja koje zabranjuje agresiju na druge.3 Zagovaratelji distributivne pravednosti materijalnih dobara po Nozickovu su sudu promicatelji nepravde, jer distributivnu je pravednost sa stajalita liberalistikog humanizma mogue primijeniti samo na slobodu, pri emu se Nozick poziva na Lockea i Kanta.4 Pravednost nije starozavjetna mna, smatra Nozick, koja pada s neba da se moe raspodijeliti svakome po njegovoj potrebi. Zagovornici libertanijanizma, tj. nekontroliranoga turbo-liberalizma vrsto ostaju u svome uvjerenju kako je posve nemoralno da se bilo tko, poglavito drava, mijea u privatno vlasnitvo i pokuava intervencionistiki naruavati stanje slobodnog privreivanja i stjecanja materijalnih dobara. Svaki oblik intervencije sa strane koi produktivnost i smanjuje volju i strast za poduzetnitvom. Sredstva za proizvodnju uvijek e se nalaziti u rukama manjine jer je to rezultat selekcije trita. Prava pojedinca po Nozicku ne smije nitko ograniavati, pa ni sama drava sa svojim institucijama vlasti: Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije uiniti (a da ne povrijedi njihova prava). Ta su prava tako vrsta i dalekosena da se postavlja pitanje to drava i njezini dunosnici smiju initi, i mogu li uope ita initi. Koliko prostora prava pojedinaca ostavljaju dravi?5 Kao to nitko nije doao na pomisao traiti od besposlenih hipijevaca da
3 Robert Nozick, Anarhija, drava i utopija, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk 2003, s. 58.. 4 Immanuel Kant tvrdi u svojim spisima o politikoj lozoji da se diobena pravednost (distributive Gerechtigkeit) primarno odnosi na slobodu pojedinca, odnosno na prava slobode, a ne na redistribuciju materijalnih dobara (usp. Kant, AA, sv. 6. S. 306). 5 Isto, s. 9.
45
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
rade u korist nezaposlenih i nezbrinutih, analogno ne bi smio nitko zahtijevati od obinih zaposlenika koji svojim radom skrbe za svoju obitelj da izdvajaju dio svojih sredstava za najugroenije u drutvu. Nozick smatra da slobodarsko drutvo dananjice smije sebi dopustiti samo model minimalne drave koja je ograniena na uske funkcije zatite od nasilja, krae, prijevare, nepotivanja ugovora i slinoga. Da bi se u potpunosti zatitila individualna prava, drava se ne smije posluiti svojim aparatom prisile da bi primorala jedne graane da pomognu drugima. Pojedinci koji zagovaraju egalitarne i redistributivne drutvene principe mogu se, smatra Nozick, udruiti u mini-zajednice koje e u sklopu minimalne drave zagovarati, propagirati i prakticirati svoje egalitarne stavove i moralne svjetonazore. Najbolji primjeri takvih egalitaristikih komuna su kibuci u Izraelu, ili redovnike zajednice u katolikoj crkvi. Meutim, pokuaju li oni ta svoja egalitaristika gledita univerzalizirati, odnosno drugima nametnuti, oni naruavaju individualne slobode kao najvia dostignua ljudske civilizacije. Iz priloenoga je razvidno kako Nozick sa stajalita univerzalnoga humanizma pobija i opovrgava neprihvatljiva egalitaristika gledita jer svaka osoba u sklopu minimalistike drave ima pravo na slobodan ivot i vlasnitvo, a zdravlje, sloboda i kreativne sposobnosti pojedinaca ne smije nitko ograniavati niti ugroavati pa tako ni sama drava i njezin aparat vlasti. Britanski nobelovac, austrijskoga podrijetla Friedrich August Hayek (1899-1992) takoer jer veliki protivnik diobene pravednosti materijalnih dobara, odnosno redistribucije dohodaka. On smatra da su angamani za socijalnu pravdu, koja je najobinija besmislica, opasni po razvoj suvremene demokracije koji e nas dovesti do unitenja naega blagostanja (Wohlstand), osobne slobode i cjelokupne moderne civilizacije.6 Svaki zahvat drave u slobodu trita sa svrhom da se korigiraju drutvene nejednakosti i postigne socijalna pravednost predstavlja korak nazad u totalitarni sustav. U svojoj poznatoj knjizi Put u ropstvo (The Road to Serfdom; 1944), Hayek poistovjeuje njemaki nacizam, talijanski faizam i sovjetski soci6 Friedrich August Hayek, Die Anmaung von Wissen. Tbingen: Mohr Siebeck 1996, s. 195.
46
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
jalizam kao identine totalitarne sustave u kojima se zatire sloboda pojedinca i onemoguuje sloboda trinog privreivanja. Svi oblici kolektivizma, socijalizma i planskog privreivanja naruavaju individualne slobode i principe pravne drave. Primjena socijalistikoga nauka na plansko gospodarstvo naruava slobodu kao temeljnu odrednicu europske civilizacije i predstavlja novi oblik povratka u ropstvo. Gospodarska i politika sloboda predstavljaju najveu steevinu suvremenog liberalnog drutva pa Hayek vidi zadau intelektualaca u promicanju ideja izmjenine pravednosti (Tauschgerechtigkeit) koja polazi od slobode trita kao temeljne odrednice u kojoj svaki pojedinac moe adekvatno i autonomno naplatiti svoje usluge rada i svoje sposobnosti. Slino gledite kao i Nozick i Hayek zagovara uveni ameriki nobelovac za ekonomiju, Milton Friedmann: U jednom slobodnom gospodarskom sustavu postoji jedna jedina odgovornost za sve sudionike, da je, naime, potrebno sva raspoloiva sredstva upotrijebiti kako bi se ostvarila maksimalna dobit, a poduzeima se mora upravljati pod aspektom ostvarivosti najvee mogue dobiti ukoliko se to sve odvija uz potivanje utvrenih pravila igre, tj. uz uvaavanje pravila otvorenoga i slobodnog natjeaja, bez manevra prijevare i manipulacije.7 Pitanje mjesta i uloge etike u drutvu koji se dii slobodom osmiljenoga, kreativnog poduzetnitva postaje sve intenzivniji predmet rasprave. Upravo su brojni ugledni teoretiari ekonomije upozorili da se ekonomiju ne moe istraivati smo sa mehanistikoga gledita, nego da je prije prijeko potrebno u suvremenu ekonomiju integrirati etiku i postaviti pitanje kako ekonomija u cijelosti moe pridonijeti boljemu ivotu, a istodobno sukladno odgovornosti prema buduim naratajima sauvati okoli i prirodne resurse. U tome posebice prednjae ameriki ekonomisti, nobelovac Kenneth J. Arrow te Mark A. Lutz i Keneth Lux,8 kao i indijski ekonomist, nobelovac Amartya Sen9. Svi se oni zalau za veu zastupljenost etike
7 Usp. Milton Friedmann, Kapitalismus und Freiheit. Stuttgart 1971, str. 175 8 Usp. Kenneth J. Arrow , Social Choice and Individual Values, New York 1951; Mark A. Lutz /Keneth Lux, Hummanistic Economics. The New Challenge. New York 1988. 9 Amartya Sen, On Ethics and Economics.Oxford 1987.
47
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
poslovanja u ekonomiji te pokuavaju pomou racionalne teorije drutvenoga odluivanja (Social Choice Theory) i pravila doi do optimalnog oblika gospodarstva i poslovanja odnosno postii to vei stupanj uzajamne kooperativnosti. Homo oeconomicus trebao bi polaziti od pretpostavke da je potreba za kooperacijom u interesu veine i da se sustavnom izradom liste prioriteta moe uspostaviti razumski voeno gospodarenje. Etiari se danas slau da postoje dvije dominantne struje u pokuaju zasnivanja morala: utilitaristika i deontoloka. U novije vrijem sve vii dolazi do izraaja kreposna etika o kojoj je bilo rijei u prvom dijelu skripte. Utilitaristika koncepcija morala polazi od naela da je potrebno ostvariti to veu korist, zadovoljstvo i sreu za to vei broj graana drutva (The greatest happiness of the greatest number of people), 10 dok deontoloka ili tzv. kantovska koncepcija morala smatra da je prioritet etike u nunom potivanju ljudskoga dostojanstva koje se ne moe ni pod koju cijenu monetarizirati niti instrumentalizirati. Potivanje dostojanstva ljudske osobe najbolji je primjer kako se individualni etiki stav moe univerzalizirati i postati opevaei princip, a kao takav uspjeno primijeniti i u etici poslovanja. Utilitarizam (lat. utilis: korisno) kao etiki svjetonazor polazi od uvjerenja da su srea, uitak, zadovoljstvo i blagostanje temeljne ljudske vrijednosti koje trebamo ostvariti u svome ivotu. Glavni predstavnici utilitarizma, koji se razvijao od hedonistikoga svjetonazora do tzv. utilitarizma pravila, jesu Jeremy Bentham, John S. Mill, Henry Sidgwick, Richard Mervyn Hare, Richard Brandt. Prema principu agregacije onaj drutveni sustav ispunjava svoju svrhu u kojem je ostvarena suma, odnosno zbroj individualnih blagostanja. Sukladno konsekvencijalistikome kriteriju ispravnoga djelovanja - radnja je ispravna ako su joj posljedice optimalne - utilitarizam zagovara opcije koje donose to veemu broju graana maksimalnu korist. Naelo kojeg se pridrava utilitarist glasi: postupaj tako da povreda individualnih prava bude minimalistika. U tom smislu pozitivno je kod utilitarizma to ljudsko djelovanje i etike norme
10 J. Bentham, An Introduction to the Principles of Moral and Legislation (1789), ed. L. J. Laeur, New York 1948, str. 1-7.
48
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
pokuava vericirati kroz uinkovitost i njihovu relevantnost potvrditi u praksi. Po miljenju utilitarista ne postoji nijedna radnja ni djelatnost koja bi po sebi bila nemoralna. Na primjeru prostitucije moemo potvrditi kako jedna po sebi nemoralna radnja koja naruava ljudsko dostojanstvo s utilitaristikoga gledita moe biti drutveno korisna, odnosno da njezina legalizacija moe smanjiti negativne posljedice. Tako je, primjerice, utemeljitelj utilitarizma J. Bentham zagovarao legalizaciju prostitucije u Engleskoj jer e ona pridonijeti poboljanju ivota prostitutkama, a u drutvenom pogledu otvoriti mogunosti poveanja uitaka. Zabrana prostitucije u zemljama biveg socijalizma i njihovim postsocijalistikim demokracijama nije dovela do veeg potivanja ljudskog dostojanstva, ali je aktivirala crno trite prostitucije sa svim negativnim posljedicama. Utilitaristi smatraju da svaki od normativnih predikata (dobro, sretno, ispravno, pravedno, preporuljivo, uinkovito) koji su duboko ukorijenjeni u naem svakodnevnom jeziku, treba sagledati u kontekstu promiljanja konkretne situacije. Ravnajui se po principu korisnosti zagovornici utilitarizma pitaju o onom to je korisno za to vei broj graana drutva. Paradoksalno je pri tome da to ine esto pozivajui se na Platona pitajui se kako naime ostvariti navie dobro i najveu korist. esto se u takvim sluajevima zajednika korist interpretira kvantitativno-adidativno, tj. na temelju sveukupnog zbroja. Pitanje teleoloke prognoze, kako naime procijeniti uinak i promisliti sve mogue alternative i koja bi opcija trebala biti optimalna za donoenje odluke, otvaraju itav niz problema i nepredvidivih mogunosti. Pitanje kooperativnosti u pogledu kombinacija individualnih odluka namee se kao nuna potreba kako bi se to uspjenije ostvarili individualni ciljevi to je posebice razvidno i ilustrativno na temelju tzv. zatvorenike dileme koja je posebice u etici poslovanja intenzivno diskutirana.11 Zatvorenika dilema razmatra mogunosti ponaanja dviju osoba koje su uhiene zbog sumnje u pljaku banke. Budui da nema dovoljnih dokaza, tuilatvo ih ispituje odvojeno. Ako nijedan od optuenih ne prizna krivnju, zbog manjka dokaza bit e osueni na est mjeseci zbog nezakonitoga posjedovanja oruja (opcija A).
11 Usp. Anatol Rapoport/ Albert M. Chammah, Prisoners Dillema, Ann Arbor 1965.
49
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
Prizna li, meutim, jedan od zatvorenika svoju krivnju, kao krunski svjedok bi e osloboen optube, dok e drugi zatvorenik dobiti 10 godina zatvora (opcija B). Priznaju li obojica, dobit e po 5 godina zatvora (opcija C). Zatvorenika dilema otvara razliite mogunosti maksimalizacije koristi. Meutim, temeljna joj je poanta da je najbolja opcija sadrana u kooperativnosti s drugima iako na prvi pogled ispada najsigurnija opcija u kojoj se gleda samo vlastiti interes. Kooperativnost, kao naelno najbolje rjeenje, polazi od pretpostavke da je i druga strana spremna na suradnju u to nikada ne moemo biti sigurni. S isto egoistikog stajalita svaki od partnera je najsigurniji da e izbjei najgoru soluciju ako prizna krivnju i odlui se za opciju B jer e u sluaju da drugi preuti sudjelovanje u pljaci, biti osloboen, ili dobiti pet godina zatvora (opcija C). Opcija po kojoj je jedna osoba iznevjerena u kooperaciji, najgore je rjeenje i ona se u praksi nee esto ponavljati. tovie, ameriki ekspert za teoriju igara Robert Axelrod dokazuje da pri uestalom ponavljanju zatvorenike dileme i meu najzadrtijim egoistima javlja se elja i potreba za kooperacijom.12 Primarna je intencija teorije igara u prvom sluaju pokazati spremnost za suradnju, a ako partner ne prihvati suradnju, potrebno je primjenjivati strategiju TIT FOR TAT (kako ti meni, tako i ja tebi) tj. postupiti upravo onako kao je zadnji put postupio tvoj partner. Prihvati li on suradnju, treba i ti prihvati, odbija li on suradnju, ti postupaj isto. Paradoks igre TIT FOR TAT jest da se na koncu i za egoiste isplati to vie kooperirati, a svaki prijestup uredno kanjavati. Promatra li se pozornije zatvoreniku dilemu, isputa se iz vida njezin glavni motiv: novac. Novac e biti razlog, vie nego omerta, da e se oba partnera odluiti za utnju, jer e u sluaju priznanja krivnje morati vratiti novac. Velika je opasnost da sukladno zatvorenikoj dilemi u suvremenim kapitalistikim drutvima postoji kooperativnost monih kompanija koje se ravnaju prema principu da velike ribe gutaju male, ime zapravo teorijom kooperativnosti zatvorenika dilema ignorira izvorno moralno polazite da je suradnja, odnosno kooperativnost najbolja i najisplativija opcija. Sve12 Usp. Robert Axelrod, The Evolution of Cooperation. New York: Basic Books, 1984.
50
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
ukupno gledanozatvorenika dilema dokazivanjem potrebe o kooperaciji s konsekvencijalistikoga gledita moe posluiti kao solidna osnova za kritiku utilitarizma, no jo uvijek ne moe posluiti kao osnova za fundiranje kontraktualistikoga morala jer u pozadini djelovanja zatvorenike dileme stoji u prvom redu osobni interes. Teoretiarima utilitarizma nerijetko se prigovara da ne mogu dati plauzibilan odgovor u emu se sastoji radost, naslada, srea, zadovoljstvo i duevni mir. Svaki pojedinac sam osobno odreuje i izgrauje svoj prol hedonizma, pri emu se esto naglasak stavlja kod nekih na tjelesni uitak, dok je drugima prioritet duevni mir i zadovoljstvo. Zato su, statistiki gledano, Meksikanci sretniji i zadovoljniji od Amerikanaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama, teko je objasniti sa stajalita teorije utilitarizma. No, neosporna je injenica da graani SAD-a ne ele zamijeniti svoj standard za meksiki, a migracija stanovnitva ne odvija se i iz drava u kojima su graani manje sretni u one gdje su, statistiki gledano, sretniji. Kriterij migracije primarno vezan uz pitanje gospodarskog standarda a ne uz utilitaristiki koncept sree. Nadalje, utilitarizmu se prigovara da tematizira samo meuljudski odnos, a da isputa iz vida pitanje osobne odgovornosti i obveza, te da ne razmatra ulogu pravednosti u drutvu. Na temelju utilitaristikog principa funkcionira tipino kapitalistiko drutvo u kojemu 5 posto graana raspolae s 90 posto kapitala, primjerice u SAD-u, dok 80 graana koji raspolau ostatkom ivi razmjerno dobro. U odnosu na veinu graana Kine ili treeg svijeta ameriki srednji sloj predstavljaju bogatai, dok 15 posto amerikih graana ivi ispod egzistencijalnog minimuma u bijedi i siromatvu kao u najsiromanijim zemljama. Pomou utilitaristike etike paradigme najugroeniji graani ne mogu se nadati poboljanju svoga standarda. U tom kontekstu treba promatrati i tvrdnju njemakog etiara Ernsta Tugendhata da je utilitarizam ideologija kapitalizma jer on doputa da se rast ekonomije kao takav moralno opravdava bez obzira na pitanje raspodjele.13 Logika kapitalistikoga poslovanja ne temelji se na naelu pravednosti, nego se ravna iskljuivo po modelu pleonexiae:
13 Ernst Tugendhat, Predavanja o etici. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003, s. 283
51
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
htjeti imati vie to vodi do njegove jednodimenzionalne orijentacije.14. Karl Marx je upozorio u spisu Njemaka ideologija (Deutsche Ideologie) davne 1846. da je utilitarizam kao etiki svjetonazor kapitalizma u svojoj sri zapravo izrabljivanje ovjeka po ovjeku (exploatation de lhomme par lhomme).15 Velike gospodarske krize koje su potresale liberalistiki kapitalizam 1929. i ova najnovija od 2007. godine potvruju da rjeenje krize nije mogue ostvariti samo maksimalizacijom koristi i agregacijom dobiti nego je prijeko potrebno na temelju razboritoga promiljanja svih posljedica, negativnih i pozitivnih, iznalaziti prudentna rjeenja tako da se ouvaju ope norme, pravila i principi te se ispravno prosudi konkretna situacija na koju se primjenjuju. U rjeavanju gospodarske krize ne mora nuno vrijediti utilitaristiko pravilo otputanja radnika kao jedini izlaz i rjeenje. Smanjenje plaa kojim se apelira na odgovoran pristup radu, a istodobno potuje ljudsko dostojanstvo, moe poluiti daleko bolje rezultate u rjeavanju gospodarske krize to potvruje neke od analiza u SAD-u tijekom zadnje gospodarske krize. Poslovna etika kao disciplina praktine lozoje iziskuje sloenu sintezu opih normi i sustavnu reeksiju konkretne situacije u kojoj se razborito i promiljeno treba iznai optimalno rjeenje sa svrhom da se potuje ljudsko dostojanstvo. Na primjeru zatvorenike dileme odnosno strategije TIT FOR TAT (kako ti meni, tako i ja tebi) pokualo se dokazati da je kooperativnost i kontraktualistika etika opcija u prednosti pred utilitaristikom. Jedan on najdosljednijih kritiara utilitaristike etike paradigme nedvojbeno je ameriki etiar John Rawls (19212002). U svom epohalnom djelu Teorija pravednosti16 Rawls zagovara temeljna prava pojedinca u sklopu eksplikacije pravednosti kao stoerne drutvene vrijednosti. Za J. Rawlsa je pravednost prva vrlina drutvenih institucija o kojoj ovisi stabilnost demokratskoga drutva, koja je zapravo usporediva s istinom u misaonim sustavima. Kao takva pravednost se izravno tie pojedinca kao osobe i drutva
14 Usp. J. Locke: Desire of having more than Men needed u: Two Treatises of Government. Ed. P. Laslett, Cambridge 1988, s. 294 15 Usp. Marx-Engels-Werke III, 394. 16 John Rawls, A Theory of Justice, Cambridge 1971.
52
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
sa svim njegovim institucijama, ustavom i zakonima. Svaki ovjek kao osoba posjeduje pravo na nepovredivo vlastito dostojanstvo koje ne moe biti dokinuto ak ni u ime boljitka cjelokupnoga drutva. Predmet pravednosti jesu primarna drutvena dobra (social primary goods), koja mogu biti nematerijalne i materijalne naravi. Za nematerijalna dobara (in politicis) Rawls ne doputa nikakve nejednakosti, dok su u ekonomskom pogledu (in oeconomicis) razlike neizbjene pa ih se kao takve mora i prihvatiti. Rawls govori zapravo o dva naela pravednosti: Prvo: Svaka osoba ima jednako pravo na u potpunosti adekvatnu shemu jednakih osnovnih prava i sloboda koja je spojiva sa istom shemom za sve, a u toj shemi jednakim politikim slobodama, i samo tim slobodama, valja jamiti njihovu vrijednost; Drugo: Drutvene i ekonomske nejednakosti trebaju zadovoljiti dva uvjeta: a) trebaju se odnositi na slube i poloaje dostupne svima pod uvjetima pravine jednakosti mogunosti; b) trebaju biti od najvee koristi za najloije stojee lanove drutva. Prvo naelo pravednosti zahtijeva jednaku participaciju u temeljnim slobodama i politikim pravima u smislu maksimalizacije individualne slobode. To podrazumijeva jamstvo pravine vrijednosti politikih sloboda, tako da one nisu samo formalne, te pravinu, a ne samo formalnu, jednakost mogunosti (fer anse) za sve graane. Rije je naime o temeljnim pravima graana kao to su pravo politikih izbora (birati i moi se kandidirati), pravo na politiko i drutveno aktiviranje, sloboda govora i okupljanja, temeljne ljudske slobode, sloboda savjesti, misli, religije, pravo na rad i na osobno vlasnitvo, pravo na tjelesnu nepovredivost i osobnu sigurnost, sloboda od straha i terora (posebno aktualna u Americi poslije napada na Trgovaki centar 11. rujna 2001). U pogledu navedenih vrijednosti Rawls se zalae za egalitaristiki oblik liberalizma u kojemu svaki pojedinac ima pravo zahtijevati maksimalno ostvarenje svih ovih prava. U gospodarskom i socijalnom pogledu vrijedi naelo razlike (difference) koje kae da se ekonomske nejednakosti, koje su neminovne, reguliraju tako da, bez obzira na stupanj razlike najveu korist ipak imaju najloije stojei lanovi drutva. Naelo razlike primjenjuje se i na ugled i mo, a ne samo na imetak i njegovo stjecanje. Naelom 53
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
razlike Rawls se zalae za drutvo sa socijalnom pravdom i argumentira protiv libertarianistikoga shvaanja trine privrede, dakle protiv nekontroliranoga kapitalizma zasnovanog na principu laissez-faire. Trite nije jedino koje moe regulirati socijalne odnose u drutvu, nego drava u prvom redu nosi odgovornost za dostojanstven ivot svojih graana i treba kroz svoje institucije raditi na ostvarenju pravednosti, razraene na naelu omoguiti svim graanima jednake i fer izglede u ostvarivanju njihovih graanskih prava. Sloboda i jednakopravnost bilo kojega graanina ne smije biti ugroena gospodarskim nejednakostima. Isto vrijedi i za pravo na obrazovanje svih graana koje ne smije biti ugroeno gospodarskim nejednakostima. Sukladno naelu razlike drava bi trebala graanima zajamiti egzistencijalni minimum koji e im omoguiti dolian ivot, te potovati i tititi temeljno slobodarsko naelo da se sloboda pojedinca ne moe ni pod koju cijenu monetarizirati. Naelo razlike posebno zagovara socijalnu zatitu osoba s posebnim potrebama, djece, starih i nemonih koji nisu sposobni nastupiti kao samostalne osobe na tritu rada. U tom smislu Rawls se zalae za primat osobnih prava i sloboda pred kolektivnom koristi koju promiu pristae utilitarizma, a s druge strane naglaava prijeku potrebu altruistike solidarnosti s najugroenijim lanovima drutva to je mogue postii jedino redistribucijom materijalnih dobara. Za Rawlsa se moe rei da je u stanovitom smislu hermeneutiar moderne demokracije jer veina zemalja s visoko razvijenom demokracijom ima dobro i suptilno razraeno zakonodavstvo, a Rawls se zapravo zalae da ono ne ostane samo puko slovo na papiru nego da drava svojim angamanom postane aktivni kreator u provedbi i ostvarenju socijalne pravde kako bi svi graani imali jednake i fer anse u drutvu te sukladno tome mogli ostvariti zajameni egzistencijalni minimum. Ukoliko su iscrpljene sve pravne mogunosti u ostvarenju vrijednosti slobode i jednakosti svih graana, onda u demokratskom drutvu preostaje jedino sredstvo graanskog neposluha. On ima u prvom redu apelativnu funkciju jer se njime treba kod to veeg broja graana probuditi osjeaj i smisao za etiku dimenziju pravednosti. Sudionik graanskog neposluha djeluje kao graanin, a ne kao revolucionar. Svrha prosvjeda nije promjena sustava, nego poboljanje demokraci54
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
je i postojee politike. Zato se i trebaju pristae graanskoga neposluha zalagati da njihov prosvjed pridobije to vei broj aktivnih sudionika. Graanski neposluh treba biti artikuliran to je mogue razlonije i razboritije. Walter Kerber analizira uvjete pod kojima je dopustiv i opravdan graanski neposluh: da se u nepovoljnim okolnostima mora raditi o tekim sluajevima jasne nepravde; nenasilni se otpor mora birati kao posljednji izlaz: legalna sredstva su ve iscrpljena ili vie ne pomau; u vie grupa s istim pravom ne smije nastati opasnost za funkcioniranje pravednoga sustava; oteenje treih osoba mora se iskljuiti.17 Rije je o javnom inu koji je zasnovan na argumentaciji javnoga uma. Naelo na koje se pozivaju pristae graanskoga neposluha jest da u demokraciji ne smije nita ostati skriveno i zatajeno. Ako neto ne moe podnijeti kritiku graanske javnosti, onda nije razumno, niti moralno. Kantovo naelo publiciteta, koje Rawls prihvaa kao naelo javnoga uma, temelji se na uvjerenju da su razum i um uvijek javni, privatni um je ista besmislica. U politikom pogledu moe se govoriti samo o privatnim spletkama i zakulisnim igrama, to se u tradiciji politike lozoje naziva arcanum imperium. trajkovi su jedan od legitimnih vidova graanskog neposluha u kojima graani pokuavaju kod poslodavaca poboljati svoje uvjete rada, ostvariti adekvatnu novanu naknadu za svoj rad. Ako se za graane moe rei da rjenikom politikoga liberalizma ue i protiraju iz sukoba razliitih ideja i argumenata, onda bi se po analogiji moglo ustvrditi da i demokratski sustavi mogu samo protirati od civilizirano organiziranih i uspjeno provedenih prosvjeda zasnovanih na naelima graanskoga neposluha. Kad graani, a to jamano vrijedi i za politiare, u svojem iznoenju argumenata u prilog ostvarenja egalitaristike koncepcije pravednosti slijede javni um, oni tada produbljuju i obogauju javnu kulturu demokratskoga drutva zasnovanu na meusobnom naelu solidarnosti. Nije dovoljno samo pokazati solidarnost prema onome ije je dostojanst-
17 W. Kerber, Socijalna etika, Zagreb, 2002. str. 134.
55
22.12.2010. 4:42:28
JURE ZOVKO
vo povrijeeno, kako veli Gadamer, nego je potrebno u praktinom smislu postati svjestan toga. Svrha graanskoga neposluha bila bi u promicanju svijesti o socijalnoj dravi s istananim osjeajem za odgovornost pojedinca. Rawlsovo pozivanje na Kantovo etiko naelo po kojemu u teoriji pravednosti kao temeljnoj drutvenoj vrijednosti trebamo prvenstveno imati u vidu potivanje ljudskoga dostojanstva, moe posluiti kao osnova za svaku socijalnu i poslovnu etiku: Naela pravednosti reektiraju u drutvenoj temeljnoj strukturi elju ljudi da jedni druge ne tretiraju samo kao sredstvo, nego kao svrhu po sebi.18 Osnovna ideja I. Kantove etike jest da u ovjeku postoji samodjelatni princip, naime volja koja autonomno odreuje vlastito htijenje i djelovanje. Ljudska sloboda se ne sastoji u tome da moe proizvoljno birati mogunosti svoga djelovanja nego da kao razumsko bie propisuje sebi zakone po kojima e djelovati i postupati, pa je zapravo kljuno pitanje Kantove etike vezano uz problem povezanosti odgovornosti i slobode. Subjektivna naela kojih se pojedinac pridrava u svome djelovanju Kant naziva maksimom, dok naela koja imaju objektivno-univerzalni karakter nazivlje zakonima. Maksime imaju empirijsko podrijetlo, dok su objektivni zakon apriorni, tj. izvedeni iz naravi ljudske volje. Najvii moralni princip je tzv. kategoriki imperativ: djeluj samo prema onoj maksimi za koju moe istodobno htjeti da ona bude opi zakon.19 Na ovu formulu Kant nadovezuje drugu: postupaj tako da ovjeanstvo kako u svojoj vlastitoj osobi, tako u osobi svakoga drugoga svaki put uzima kao svrhu a nikada kao sredstvo.20 ovjek kao razumsko bie po Kantu egzistira kao svrha po sebi i ne moe biti instrumentaliziran u druge svrhe jer kao osoba ima nutarnju vrijednost i dostojanstvo.21 U pogledu svrhovitosti Kant dakle odluno razlikuje izmeu onoga to ima cijenu, dakle stvari i ivotinja, te onoga
18 J. Rawls, nav. dj. 29. 19 I. Kant, Utemeljenje metazike udorea /Grundlegung zur Metaphysik der Sitten/, Izdanje Berlinske akademije sv. 4, s. 421. 20 Isto, 429 21 Isto, 435
56
22.12.2010. 4:42:28
ETIKA POSLOVANJA
to ima dostojanstvo osobe, ovjeka kao razumsko bie: Ono to ima cijenu, na njegovo mjesto moe biti postavljeno neto drugo kao ekvivalent; ono pak to je uzvieno iznad svih cijena i ne doputa nikakav ekvivalent, to ima dostojanstvo.22 Moe se s punim pravom rei da je povijest ljudskog roda istodobno i povijest napretka u pogledu uvaavanja ljudskih prava i potivanje ljudskoga dostojanstva. U kojoj je mjeri Kantov moral u prednosti u odnosu na utilitaristiku koncepciju etike moe se vidjeti na primjeru interpretacije 4. Boje zapovijedi koja se odnosi na potivanje roditelja: Potuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje (Pon. zakon, 5, 16). Sa utilitaristikog stajalita roditelje trebamo potivati kako bismo dugo i dobro ivjeli, kako bismo osobno imali od toga koristi. Sa stajalita Kantova morala, odnosno deontoloke argumentacije, roditelje moramo na poseban nain potivati zbog dostojanstva osobe, odnosno zbog toga to su nam roditelji, jer njima zahvaljujemo svoj ivot. Etika poslovanja - a u irem smislu isto vrijedi i za socijalnu etiku razmatra i analizira u kojoj je mjeri odreeno drutveno i institucionalno stanje nespojivo s dostojanstvom ovjeka, odnosno u kojem je smislu stanje nepravedno. Pravednost je, kao to je naglasio Rawls, vrijednost i vrlina drutvenih institucija. Ukoliko se drava kroz svoje institucije doista trudi zatiti interese pojedinca, njegova prava i dostojanstvo, onda je obveza svakoga pojedinca, kao to je istaknuo Hegel osloboditi svoju individualnost do supstancijalne slobode na nain da svatko osobno pridonese boljitku drave kao supstancijalnosti kojoj pripada. Na Hegela se u svojoj kritici liberalistike koncepcije osobe i pravednosti pozivaju predstavnici amerikoga komunitarizma (Michael Sandel, Michael Walzer, Alasdair MacIntyre, Charles Taylor) koji smatraju da se pitanje o dobrom i zadovoljavajuem obliku ivota, pa tako i pitanje pravednosti, treba tematizirati u sklopu pripadnosti odreenoj kulturi, dravi i naciji. Pitanje pravednosti ne rjeava se apstraktnim teoretiziranjem kao kod Rawlsa nego iz konteksta ivljene prakse i kulture. Komunitar22 Isto, 434.
57
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
isti smatraju da se pitanje solidarnosti s ugroenima i bespomonima u drutvu ne ostvaruje teorijom liberalistikoga individualizma nego u kontekstu odreene zajednice s izraenim i prakticiranim moralnim vrijednostima. Kao to akcidentalnost uvijek pripada odreenoj supstancijalnosti, tako i pojedinac odreenim institucijama, a na koncu kao graanin odreene drave umreen je u institucije koje se obvezuju potivati njegova osobna prava i omoguiti mu slobodno razvijanje vlastitih sposobnosti. Komunitaristi se takoer zalau za smanjenje etatistikoga utjecaja, zagovaraju jaanje udruga, asocijacija i institucija zasnovanih na tradicionalnim moralnim vrijednostima pri emu e pojedinac osjetiti stanovitu sigurnost zahvaljujui pripadnosti odreenoj zajednici. Posebno je znaajan pravac ekonomista, pristaa komunitarizma, koji zagovaraju tzv. teoriju racionalnog odabira (Rational Choice Theory) kojom se pokuava disciplinirati naelo egoizma u gospodarstvu i u drutvu. Ukoliko drava i institucije ne ispunjavaju svoju obvezu prema graanima, njihova je zadaa potruditi se, pomou konstruktivne kritike i svih demokratski dopustivih sredstava (trajk, sindikalna aktivnost itd.) raditi na ostvarenju drutva socijalne odgovornosti i primijeniti sva legitimna sredstava u ostvarenju svojih ciljeva. Stabilna drava sa socijalnom odgovornou jamac je sigurnosti graana, uspjenosti poslovanja, to je okvirni preduvjet za individualno zadovoljstvo. Odgojiti graane da budu ponosni na svoje zakone, njihovu provedbu u praksi kao gospodarski stabilnu i socijalno odgovornu dravu na koju e biti ponosni, primarna je zadaa svake politike lozoje, a posebice etike poslovanja kao njezine sastavnice. Povijest modernoga zapadnoeuropskoga drutva istovjetna je s povijeu razvoja kapitalizma koji je zasnovan na tri temeljna principa: 1. privatno vlasnitvo (to implicira i vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju); 2. trite koje regulira privredna i gospodarska dogaanja 3. maksimalizacija dobiti kao svrha gospodarstva.23
23 Usp. Peter Koslowski, Wirtschaftsethik u: A Pieper/U. Thurnherr, Angewandte Ethik. Eine Einfhrung. Mnchen 1998, str. 199.
58
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
Jedan od temeljnih problema kapitalistikoga drutva u svim njegovim stupnjevima razvoja jest da je u povoljnijem poloaju uvijek onaj tko prihvati i internalizira logiku kapitalistike racionalnosti. Drutvo koje uzdie slobodu u najviu vrijednost i istodobno je poistovjeuje sa slobodnom poduzetnitva, uktuacije kapitala i trita, i gdje nevidljiva ruka regulira ponudu i potranju, krije u sebi istodobno opasnost da drugi segment slobode koji se tie ljudskog dostojanstva posve ispusti iz vida i potisne na margine drutva. Rije je, naime, o slobodi kao moralnom samoodreenju ovjeka u Kantovom smislu rijei. Sloboda nadmetanja u modernom gospodarstvu jamano je nuni, ali ne i dovoljni uvjet za ostvarenje drutva u kojem e biti zajamena ljudska prava biti shvaena kao osnovna socijalna prava kako nadmetanje u trinome gospodarstvu ne bi imalo negativne posljedice po najgore stojee lanove drutva. Solidarnost sa slabima, siromanima i bolesnima, s onima koji jo nisu ili koji vie nisu sposobni za natjecanje na tritu rada jest stoga temeljni zahtjev za svaki ovjeka dostojni drutveni poredak.24 Poznati kritiar utilitaristikoga svjetonazora Bernard Williams navodi primjer naruene jednakosti meu ljudima u drutvu koje je ponosno na svoj visoki stupanj razvijene demokracije, pa zavrjeuje da ga u cijelosti prenesemo: Ostavimo li po strani preventivnu medicinu, jedini ispravan temelj za raspodjelu medicinske skrbi jest bolest: to jest nuna istina. U mnogim drutvima, premda bolest slui kao nuan uvjet dobivanja medicinske pomoi, to nije i dovoljan uvjet, budui da takav tretman kota, a svi koji su bolesni nemaju novca; stoga posjedovanje dovoljnoga novanog iznosa postaje zapravo dodatni nuni uvjet stvarnog dobivanja medicinske pomoi Kad imamo situaciju u kojoj je npr. bogatstvo daljnji nuan uvjet primanja medicinske pomoi, ponovno se moemo posluiti pojmovima jednakosti i nejednakosti: sada ne u vezi s nejednakosti izmeu zdravih i bolesnih, ve u vezi s nejednakosti izmeu bogatih bolesnika i siromanih bolesnika, budui da je oito kako oni ije su potrebe iste ne dobivaju jednaki tretman, premda su njihove potrebe temelj ukazivanja medicinske pomoi. To je iracionalno stanjeposrijedi
24 W. Kerber, nav. dj. 160.
59
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
je situacija kojoj su razlozi nedovoljno operativni; situacija koja se nedovoljno ravna prema razlozima to znai i prema razumu.25 U pogledu potivanja ljudskoga dostojanstva potrebno je uzeti u obzir misaone steevine lozoje feminizma koja zagovara jednakopravnost meu spolovima, novo promiljanje i etabliranje koncepta pravednosti koji je neoptereen tradicionalnim patrijarhalnim svjetonazorom.26 Upravo u podruju etike poslovanja treba se prekinuti s predrasudama o sposobnosti i uspjenosti mukarca, bespomonosti ene koja treba mukarevu zatitu, koje naalost jo uvijek susreemo u suvremenom drutvu iako veina liberalnih drava u svojim zakonima i ustavima jame jednaka prava enama i mukarcima. Pravo na jednake anse i mogunosti iskljuuje svaki oblik diskriminacije na temelju spolne pripadnosti. Ako je broj ena u tvrtkama, dravnim institucijama drastino smanjen, onda se problem rjeava uvoenjem zakonskih kvota prema kojemu osobe zapostavljenoga spola imaju prednost pri zapoljavanju, kao to je sluaj na sveuilitima u Saveznoj Republici Njemakoj gdje ene pri natjeajima imaju prednost zapoljavanja zbog slabije zastupljenosti u akademskom ivotu. Sadanja gospodarska neravnopravnost izmeu razvijenih zemalja i tzv. zemalja treega svijeta najbolja je potvrda da zemlje u kojima graani nisu prihvatili radni moral kao slubenu religiju i njezine etike vrijednosti kao to su odgovornost, samodisciplinu, marljivost, tedljivost, ne mogu izdrati trinu utakmicu s razvijenima zemljama koje imaju ve stoljetnu tradiciju radnoga etosa zasnovanoga na protestantskoj etici. Globalistiki razvoj kapitalizma i gospodarske politike nee pridonijeti smanjenju razlika nego e nastojati zadovoljiti potrebe trita pomou mehanizama trita to e voditi, kako istie Vittorio Hsle rtvovanju osobnoga dostojanstva, odnosno do prostitucije u irem i uem smislu rijei.27
25 Usp. B. Williams, The Idea of Equality, u: Philosophy, Politics and Society. 2. izd. P. Laslett i W. G. Runciman, Oxford.Blackwell 1962, str. 110-131, ovdje str. 121 sl. 26 Usp. veoma odmjerenu studiju o feminizmu sa stanovita potivanja ljudskoga dostojanstva Herta Nagl-Docekal/Herlinde Pauer-Studer (Hg.) Jenseits der Geschlechtermoral. Beitrge zur feministischen Ethik. Frankfurt/M 1993. 27 V. Hsle, Praktische Philosophie in der modernen Welt. Mnchen 1992, s. 123.
60
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
Novi oblik turbo-kapitalizma koji se razmahao nakon sloma realnoga socijalizma intenzivno radi na razbijanju socijalne drave i socijalnih institucija stvarajui na poseban nain drutvo konzuma i superkonzuma, stvara novi tip ovjeka, kao to je na poetku prologa stoljea primijetio Max Weber, strunjake bez duha, i konzumente bez srca.28 Djelovanje svakodnevnoga, prosjenoga ljudskoga ivota u pravilu se rutinski odvija u okviru institucionalnog provizornoga morala. Posezanje pak za regulativnim normama zaista se dogaa samo u graninim, iznimnim situacijama i kriznim vremenima.29 ee negoli smo to kadri predvidjeti, ljudski se ivot pokazuje kao ivot, utkan u niz kriznih situacija koje se redomice dogaaju, u kojima se ugroava i dostojanstvo ovjeka, a i integritet osobe, u kojima je zacijelo mogue zamisliti stanje potencijalno nepopravljive tete i cjelokupne ugroenosti prirodnih uvjeta ovjekova ivota. Upravo u takvim sluajevima naem konkretnom ivotu moemo priskrbiti i vratiti stabilnost iskljuivo jednim deontolokim normativnim utemeljenjem morala. Metaetike opcije koje zagovara britanski etiar Richard Mervyn Hare (1919-2002), kao teoretiar preskriptivnog univerzalizma, mogu se shvatiti kao pokuaji sinteze utilitaristikog promiljanja posljedica i kantovske univerzalizacije morala. R. M. Hare smatra da na primjeru analize temeljnih pojmova svakodnevnoga ivota kao to su termini dobro, prijeko potrebno, pravedno (good, ought, right ) moemo doi do prudentnih rjeenja. Rapidni razvoj znanstvenoga istraivanja i tehnikoga ovladavanja svijetom nae su drutvo, naalost, doveli u jednu takvu bezizlaznu, graninu situaciju, u kojoj ovjek danas bez posezanja za temeljnim etikim normama zaista nije kadar izii na kraj s goruim problemima suvremenoga svijeta. Dananji ovjek neprestano proivljava opasnost globalne ekoloke katastrofe koja moe dovesti do toga da se itavu zemaljsku kuglu uini nemoguom za ljudsko obitavanje te da se ovjeanstvo u cijelosti zbrie s lica zemlje. Nismo jo, uostalom, ni izbliza kadri sagledati sve mogue okantne posljedice genske
28 M. Weber, Die protestantische Ethik, str. 189. 29 Wolfgang Wieland, Verantwortung Prinzip der Ethik?, Heidelberg: Winter 1999, str. 99.
61
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
manipulacije, kloniranja ivih bia, ukljuujui, dakako, i smoga. Opravdavanje ljudskoga djelovanja pod uvjetima modernoga znanstveno-tehnolokog razvitka u digitalnom drutvu nipoto nas ne moe osloboditi od etikoga normativnoga utemeljenja. Stjee se dojam da brz civilizacijski napredak ovjeanstva ostavlja kulturu i kultiviranje na marginama drutva, u muzejima, kazalitima, koncertnim dvoranama i asopisima za kulturu. Kantovo upozorenje da tehniko usavravanja koje pridonosi ugodnijem ivljenju, ne podrazumijeva da je ovjek, kao bie koje stvara kulturu i njome se oplemenjuje, ubrzanim tehnikim razvojem postigao svoj cilj. U spisu Idee zu einer allgemeinen Geschichte in weltbrgerlicher Absicht [Ideja za jednu opu povijesti sa svjetsko-graanskom namjerom] Kant pie: Mi smo u velikoj mjeri kultivirani umjetnou i znanou. Takoer smo civilizirani do pretjeranosti to se tie drutvenoga ophoenja i pristojnosti. No, rei da smo se moralizirali, tu jo puno toga nedostaje, jer ideja moralnosti spada u kulturu.30 Moderno i luksuzno opremljene bolnice same po sebi nisu dovoljno jamstvo da e pacijenti u njima biti humano tretirani i lijeeni, promatrani kao osobe, s ljudskim dostojanstvom. Suvremeni uredi s najmodernijom digitalnom opremom zasigurno olakavaju rad zaposlenicima, ali sami po sebi nisu jamstvo da je odnos prema radnicima human i na kultiviranoj razini, i da e biti adekvatno plaeni za uloeni rad i trud. Sigurni i brzi automobili na moderno izgraenim autocestama na prvi dojam ostavljaju uvjerljivu sliku civilizacijskoga napretka, ali sami po sebi jo nisu jamstvo da e se njihovi vozai ponaati kao kultivirana bia. Naprotiv, crne kronike, kruh na svagdanji, svjedoe o zastraujuoj bestijalnosti koju prakticira moderni homo consumans, koji postaje sve manje kultiviran u ostvarivanju svoga civilizacijskoga napretka. Bez temeljnih etikih normi ovjek bi u modernome drutvu izgubio svaku moguu orijentaciju, te bi time bio lien svakoga pouzdanoga smjerokaza i oslonaca, s kojeg bi inae mogao kultivirati svoje promiljanje i vlastitu sposobnost prosudbe. Poznati njemaki lozof Walter Benjamin tvrdi da je kapitalizam najekstremnija kultna religija koja je uope postojala i kao takva
30 I. Kant, Akademie-Ausgabe, sv. 8, str. 26.
62
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
navie ga otuila od njegove osobnosti.31 Iako ne posjeduje religijsku dogmatiku ni teologiju, kapitalizam je od utilitarizma stvorio univerzalni svjetonazor davi mu posebnu auru sekularizirane svetosti. Rije je o permanentnom kultu maksimalizacije dobiti, kultu koji ne poznaje blagdane, jer svaki je dan radni dan. Kapitalizam kao religija stvara u nama osjeaj krivnje jer nismo u stanju ostvariti ideal uspjenosti, ali ne prua nam nikakvu mogunost okajavanja vlastite krivnje, ne ostavlja prostora za utjehu. Za razliku od tradicionalnih religija koje su nudile spasenje i utjehu, obeavale nadu u ivot poslije smrti koji e biti suprotnost sadanjoj dolini suza, kapitalizam kao religija stvara kod veine ljudi osjeaj krivnje, svijest o vlastitoj nesposobnosti biti uspjean u ostvarivanju ove neobine religijske prakse stjecanja novca i ostvarivanja egzistencijalnoga blagostanja. Konzum kao temeljni motiv drutva postaje liturgijska praksa religije kapitala. Trend suvremenoga okupljanja nisu vie crkve sa svojom soteriolokom povijeu, nego kupovni centri u kojima se graani nalaze nedjeljom da bi celebrirali svoj dan odmora od rada. Jedan od najveih problema kapitalizma kao univerzalnoga utilitaristikoga svjetonazora svakako je pomanjkanje ekoloke svijesti i odgovornosti prema buduim naratajima. Sadanje drave morale bi voditi rauna, posebno one nerazvijene kao to je i Hrvatska, da prodavai i proizvoai masovnih konzumentskih artikala koji plasiraju robu na nae trite, brinu o zbrinjavanju i reciklai otpada, posebice plastike. Primjer kako ministarstvo zatite okolia ima potekoa s veleprodajnim trgovinama koje nisu spremne zbrinjavati plastine boce, najbolja je slika trivijalnoga svjetonazora konzumentskoga kapitalizma, odnosno njihove neodgovornosti prema drutvenoj zajednici u kojoj ostvaruju svoju novanu dobit a da pri tome nisu spremni preuzeti ni najmanji dio odgovornosti za negativne posljedice koje rezultiraju iz drutva koje je primarno usredotoeno na konzum. Velik broj etiara danas umjesto razvikanog novokapitalizma globalistike provenijencije koji je zadrao svoju strukturalnu formu la-
31 W. Benjamin, Gesammelte Schriften. VI, Frankfurt/M: Suhrkamp 1985, str. 100.
63
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
sissez-faire zagovaraju drutvo socijalne i ekoloke odgovornosti. Rijetko je koji pojam proteklih godina bio intenzivno prisutan u svakodnevnom drutveno-politikom ivotu kao to je sluaj s globalizacijom, koja se sve vie namee kao trend i svjetonazor suvremenoga ovjeka digitalne komunikacije.32 Pogledamo li prijedloge strategije razvitka Republike Hrvatske u 21. stoljeu iz podruja znanosti, kulture i obrazovanja, primijetit emo da je njihov glavni moto: globalizacija, arobna rije kojom se, po sebi razumljivo, ostvaruje drutveni napredak, visoka civilizacijska razina drutva. U navedenim strategijama razvoja tvrde odgovorni ministri kako je jedino globalizacijom mogue ostvariti suvremeno drutvo znanja, ukljuiti se u svjetsku razmjenu znanja i obrazovanja i tako participirati u globalnom protoku robe i znanja. Globalizacija potie inovativnost, otvara nova prostranstva tako da imperativ globalne kompetitivnosti postaje dugoroni trend. Zagovornici globalizacije tvrde kako svako odugovlaenje s ukljuivanjem RH, osobito njezinog znanstvenog i tehnolokoga sustava predstavlja glavnu konicu drutvenog razvoja i napretka znanosti. Nasuprot tome, kao negativna alternativa globalizaciji istie se zatvaranje u nacionalne okvire i sklonost dravnom paternalizmu. U pozadini ove neobjanjene globalizacije vidljivi su jasno zacrtani ciljevi: proiriti podruje utjecaja na tranzicijske zemlje sa svrhom da im se onemogui samostalan gospodarski razvoj kako bi postale objekt globalizacije u kojoj dvjestotinjak transnacionalnih kompanija kontrolira preko 80 posto svjetskih investicija. Osnovna intencija trenda globalizacije jest stvoriti minimalistiki model drave u kojem e pitanje socijalne odgovornosti postati konica razvoju suvremenoga drutva. To je uvelike pridonijelo odumiranju koncepta socijalne drave i forsiranje liberalistikog modela drave. Ako za polazite etike poslovanja uzimamo moral univerzalnoga i jednakoga potovanja svake druge osobe, pri emu se drugi priznaje kao subjekt jednakih prava i dunosti, onda se postavlja pitanje kako u drutvu s trino orijentiranom kapitalistikom ekonomijom
32 Usp. Erwin Hufnagel/Jure Zovko (Hrsg), Globalisierung. Probleme der Postmoderne. Berlin: Parerga 2006.
64
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
u kojem bespomoni propadaju kroz mreu utilitaristikog morala - jer preivjeti mogu samo oni koji su sposobni odigrati trinu utakmicu - provesti u djelo moralna naela poslovne etike sa svrhom da se zatiti dostojanstvo osobe. Drugim rijeima reeno, kako osobama koji ive u uvjetima nedostojnim ovjeka vratiti njihova temeljna prava i dostojanstven ivot. U temeljna prava kao to su pravo na slobodu, tjelesnu nepovrjedivost i odreeni egzistencijalni minimum spada sve ono to predstavlja minimum za ostvarenje ivota dostojna ovjeka. S tim u svezi potrebno je naglasiti, kao to tvrdi Tugendhat, da onaj tko priznaje socijalna prava, a iz moralne se perspektive to ini nunim, morat e rei pravo na vlasnitvo treba se ograniiti u onoj mjeri u kojoj povrjeuje druga prava graana . 33 Ako je egalitarna pravednost temeljna vrijednost socijalne etike, onda je distributivna pravednost osnovna krepost etike poslovanja. Kako i na koji nain izvriti raspodjelu dobara? U osnovi i pri distributivnoj pravednosti ravnamo se prema spomenutom Platonovom naelu, svakome prema zasluzi, ili kako dolikuje to jamano iziskuje visok stupanj promiljanja i analize konkretne situacije. Upravo je naelo diobene pravednosti bilo esto kamen spoticanja i predmet smutnje. Teoretiar realnoga socijalizma Karl Marx u svojoj kritici socijaldemokratskoga Gothakog programa tvrdi da nije dovoljno zahtijevati pravednu raspodjelu rezultata rada, kao to to ine njemaki socijalni demokrati, nego je potrebno ostvariti drutveno stanje kada e se na zastavama vijoriti naelo da svatko drutvu pridonosi sukladno svojim mogunostima, a dobiva sukladno svojim potrebama.34 Zauuje ovakav utopijski stav teoretiara tzv. znanstvenoga socijalizma prema distributivnoj pravednosti koji je krajnje neracionalan, bez razboritoga promiljanja konkretne situacije, i kao takav je imao negativne posljedice u pogledu poimanje etike rada i odgovornosti u bivim zemljama totalitarnoga socijalizma. Primjer koji je naveden u Matejevu evanelju (20,1-16) po kojemu jednaku dnevnicu od jedan denar dobiju oni koji su radili cijeli dan kao i oni koji su radili pola dana ili samo etvrt dana ne moe
33 E. Tugendhat, nav. dj. str.313. 34 K. Marx, Kritik des Gothaer Programms. MEW, 19, s. 21.
65
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
nam posluiti kao paradigma za distributivnu pravednost. Kontekst prispodobe eli pojasniti pravednost u kraljevstvu nebeskom koja ima soterioloko a ne distributivno znaenje i obiljeje. Slinu prispodobu u kojoj je tematizirana narav boanske pravednosti, a koja ne moe posluiti u ljudskoj djelatnosti, imamo u Tisuu i jednoj noi koju vicarski dramaturg Friedrich Drrenmatt duhovito prepriava u Monsterovu predavanju: Prorok Muhamed sjedi u samotnom kraju na jednom breuljku. Na obroncima breuljka nalazi se izvor s vodom. Dolazi jedan jaha. Dok jaha napaja svoga konja, ispada mu iz sedla lisnica s novcem. Jaha odlazi ne primijetivi da je izgubio novarku. Dolazi drugi jaha, nalazi lisnicu uzima je i odlazi. Doe i trei jaha i napaja svoga konja na izvoru. Prvi jaha je u meuvremenu primijetio da je izgubio lisnicu s novcem i vraa se nazad. Misli da je trei jaha ukrao njegov novac i nastaje svaa. Prvi jaha ubija treega jahaa, ljuti se kako nije naao lisnicu s novcem i nestaje. Prorok na breuljku oajno sve gleda i zaziva Allaha: svijet je nepravedan. Allah, koji inae uti, sad odgovori: O jadnie. to ti razumije od moje pravednosti! Prvi je jaha izgubljeni novac ukrao ocu drugoga jahaa. Drugi je jaha uzeo sebi to mu je ve pripadalo. Trei je jaha silovao enu prvoga jahaa. Ubivi treega jahaa prvi je jaha osvetio svoju enu. Potom Allah ponovno zauti. Prorok poto je uo Allahov glas, pohvali njegovu pravednost.35 Opisani Drrenmattov koncept religijske pravednosti sigurno ne moemo primijeniti niti u poslovanju niti u pravosuu. Etiari e rei da se pri primjeni distributivne pravednosti materijalnih dobara moe ravnati prema potrebi i prema zasluzi. Dijete koje je gladnije ima pravo na veu porciju jela, dok stariji sin nema vea prava u ostvarenju distributivne pravednosti u odnosu na mlaeg brata i sestru niti privilegije u pogledu nasljedstva. Najee analiziran sluaj je kako postupaju lanovi odreenoga dionikoga drutva. Zamislimo li sada dakle kooperacijsku zajednicu kao zajedniko poduzee u kojem svi koliko mogu pridonose zajednikom prihodu, onda proizlaze dva gledita: pravednost po potrebi i pravednost po zasluzi, odnosno doprinosu, uinku. Ve prema tome kako se
35 Friedrich Drrenmatt, Monstervortrag ber Gerechtigkeit und Recht. Zrich 1969, str. 11 sl.
66
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
pojedinano razumiju lanovi poduzea, oni e vie naginjati jednom ili drugom shvaanju. Razumiju li se kontraktualistiki, na stanovit nain kao dioniko drutvo, smatrat e nepravednim ako output (raspodjela) ne odgovara inputu. Razumiju li se, naprotiv, kao velika obitelj, raspodjela outputa ravna se samo po potrebi. Nadalje se, naravno, svako shvaanje relativizira time to postoje prethodni dogovori (tree gledite).36 Naravno da osobe koje su vie pridonijele boljitku odreene korporacije i koje snose veu odgovornost za posao, odnosno o ijoj uspjenosti ovisi i uspjenost korporacije, sukladno Platonovom konceptu pravednosti svakome po zasluzi zasluuju veu novanu nakladu. S druge strane moe se postaviti pitanje ima li neki nogometa u klubu pravo na posebne privilegije, primjerice posebnu poviicu zbog imida iako ne odrauje puno vie na terenu, ali zbog njegove popularnosti gledatelji dolaze na stadion, navijai vie kupuju njegove dresove i sl. Argumenti pro i contra esto su u takvim sluajevima predmet intenzivne rasprave i razmimoilaenja u gleditima u pogledu diobene pravednosti. Pitanje distributivne pravednosti predstavlja problem prosudbe i procjene konkretne situacije. Metafora gospoe u srednjovjekovnim katedralama s povezom na licu i vagom u ruci simbolizira distributivnu pravednost koja se ne treba obazirati na mo, spol, rasnu i vjersku pripadnost osoba kojima se vae, odnosno nepristrano odmjerava pravednost. Da bi se zatitio minimum pravednosti koja se tie temeljnih ljudskih prava, potrebno je razmotriti pitanje njihove meusobne povezanosti. S tim u svezi Tugendhat tvrdi: Pojam ljudskih prava liberalne tradicije pojam je minimalne kvalitativne pravednosti - svima se na jednak nain jame bar odreene pravne pozicije koje se izraavaju u pravima na negativnu slobodu. Naprotiv, pojam ljudskih prava na minimalna sredstva za ivot, to znai na materijalna dobra te na anse da ih steknu (kao pravo na rad) i na one usluge koje s njima mogu stei (kao lijenika skrb itd.) Zahtjev za pravednom naknadom za radini se moralno jednako zahtjevnim kao i zahtjev za realiziranjem ekonomskih prava. Budui da pojam ljudskih prava, ma kako ekonomski proiren,
36 E. Tugendhat, nav. dj. 329.
67
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
bar po ideji ne dovodi u pitanje upadljive razlike u blagostanju, on se mora nadopuniti zahtjevom po svojem smislu neogranienim za vie pravednosti, ako se ne eli da ideja jednakog potovanja postane farsa.37 Temeljno pitanje etike poslovanja sadrano je u pitanju za kakav se model drave graani zalau, odnosno koji oblik poduzetnici preferiraju: minimalnu dravu ili socijalnu dravu?! Samo suvislim argumentima u prilog drave sa socijalnom odgovornou moe se uiniti stanovit pomak da ovaj svijet koji je prepun nejednakosti unutar drava i izmeu drava krene u pravcu promiljanja vanosti o meusobnoj solidarnosti. Jedini legitiman nain uplitanja u ekonomski ivot pojedinca jest oporezivanje; pri emu bi osobe s iznimno velikim prihodima trebale posebno plaati porez na luksuzan ivot (primjerice posebni porezi na luksuzne automobile, skupu odjeu, alkohol, cigarete, dodatno oporezivanje nasljedstva). Vano je da se javna sredstva do kojih se dolo oporezivanjem ulau u obrazovanje i potporu djeci obitelji koje to ne mogu sami uiniti. To se nastoji postii socijalnim programima tako to se sredstva prikupljena oporezivanjem ulau u zdravstvenu zatitu, stanovanje i obrazovanje.38 Kantovo pitanje to trebam initi da bih uspjeno ostvario svoju svrhu unutar ovakvih gospodarskih uvjeta slobodnog trinog privreivanja i socijalnih okvira u kojima ivimo, nije samo lozojsko pitanje, nego temeljno pitanje kroje proima ljudsku egzistenciju a na koje svoj odgovor mogu dati jedino eksperti iz humanistikodrutvenih znanosti s kultiviranom sposobnou prosudbe konkretne ekonomske situacije. Etika poslovanja trebala bi funkcionirati kao korektiv ekonomskih propusta kako bi se sustavno i kontinuirano pridonosilo poboljanju drutveno-ekonomskoga stanja graana. Globalna gospodarska kriza koja je jednako zahvatila razvijene i nerazvijene drave pokazala je da je zapravo jedino rjeenje trite sa socijalnom odgovornou u kojemu je potrebno potivati dostojanstvo ljudske osobe kao temeljne odrednice suvremenoga morala. Naime, pod krinkom modernoga demokratskoga pluralizma u dananjim
37 Isto, 336. sl. 38 Thomas Nagel, to sve to znai? Vrlo kratak uvod u lozoju. Zagreb; Kruzak 2002, s. 65
68
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
se etikim diskusijama uglavnom olako skida i dokida normativni univerzalizam u svim njegovim varijacijama, dok se pak istodobno meu postojee ivotne forme i kulturalne identitete, kao conditio humana modernoga demokratskoga drutva, postavlja spremnost na dijalog i kooperativnost. Argumentacija koja govori u prilog jedne takve relativizacije moralnih uvjerenja primarno se oslanja upravo na praksu modernih demokracija, u kojima je tolerantnost spram divergentnih miljenja u meuvremenu dosegnula razinu kardinalne kreposti. Pravo, dakle, na drugo i drukije miljenje u suvremenoj se demokratskoj praksi neosporno priznaje, a njegovo se priznavanje danas gotovo izjednauje s dostojanstvom smoga ovjeka. Etos tolerancije se stoga zapravo i suprotstavlja svakom normativnom zahtjevu za istinom, jer ga se danas toboe ne moe uskladiti s bti same demokracije. No, pitanje o mogunosti utemeljivanja normativnoga univerzalizma u podruju etike, onoga, dakle, normativnoga univerzalizma koji nam u naoj moralnoj praksi treba jamiti i pruati orijentaciju glede razluivanja izmeu moralno ispravnoga i neispravnoga te izmeu dobroga i loega, smim funkcioniranjem modernih demokracija zasigurno nee postati suvinim i izlinim pitanjem. Neprijepornim zacijelo i dalje ostaje da ljudi i u suvremenim demokratskim drutvima intenzivno tematiziraju temeljne etike probleme, kao to su, primjerice, odnos individualne slobode i politike pravednosti ili pak on pitanja o univerzalnoj obligatnosti ljudskih prava kao i problem globalne ekoloke odgovornosti spram ugroenosti i unitenja naega organskoga okolia kao i pitanje pravednosti kao socijalne vrijednosti. Sve te etike probleme ljudi zacijelo pokuavaju razrijeiti bez pozivanja na odreeni religiozni autoritet. Smo pak opravdavanje nekoga etikog djelovanja doista nam prua povod za opirnu analizu svih onih pretpostavljenih i prihvaenih etikih normi, ali jednako tako i za prosudbu njihove relevantnosti u modernom demokratskom drutvu. Onomu, naime, tko propituje, mogu li se ispravne konkretne odluke donijeti na temelju openitih normi, zasigurno se moe dostatno odgovoriti uz pomo kultiviranoga uma, prema kojemu se ravna konkretno djelovanje, koji doista uzima u obzir normativna naela, ali koji takoer pronicljivo analizira i konkretnu praksu. U temeljnim promiljanjima etike, kako je primijetio jedan od najveih ivuih etiara Robert Spaemann, moemo 69
22.12.2010. 4:42:29
JURE ZOVKO
se ponadati da neemo pronai naelno nita nova: jer, sve to je novo, kada je rije o pitanjima i promiljanjima ispravnoga naina ivota, u pravilu zna biti i pogreno.39 Slino se moe ustvrditi i za etiku poslovanja: iznova je potrebno razmotriti jedino pitanje aplikacije batinjenih etikih normi na konkretnu situaciju, to je posebice vidljivo u podruju poslovnoga ivota i njegove reeksije na dostojanstvo ljudske osobe. Pozivanje na tradicionalne vrijednosti ne implicira kritiku postignua i steevina moderne o kojima je bilo rijei u drugom dijelu skripte. Proces moderne u kojemu ljudski duh postaje svjestan svoje slobode i uzima je kao svoju odrednicu ostaje nezaustavljiv. Habermasov prijedlog da se liberalistiki horizont moderne obogati sadrajima iz religijske kulture, zavrjeuje posebnu pozornost i otvara mogunosti aplikacije na socijalnu i poslovnu etiku. Habermas uvjerljivo dokazuje da i temeljni pojam suvremene etike dostojanstvo ovjeka sekularistika transformacija tradicionalnoga vjerskog gledita i religijskoga svjetonazora prema kojemu je naime ovjek stvoren na sliku Boju.40 Za potivanje ljudskoga dostojanstva nije dovoljno samo njegova ustavna zajamenost nego je prijeko potrebna i etiko-moralna edukacija unutar dravnih institucija koje pak trebaju graanima jamiti socijalnu pravednost i omoguiti da svojim radom ostvare dostojanstven i zadovoljan ivot. Potivanje ljudskoga dostojanstva temeljna je odrednica svjetonazora formuliranoga kao conditio humana kojom se primarno osuuje svaki oblik otuenja ovjeka od dostojanstvenoga oblika rada koji je temeljna odrednica ljudskoga bia te prava na adekvatnu nagradu za ostvareni rad.41
39 Robert Spaemann, Glck und Wohlwollen. Versuch ber Ethik. Stuttgart 1989, str. 9. 40 Usp. J. Habermas, Vorpolitische Grundlagen des demokratischen Rechtsstaates [Predpolitiki temelji demokratske pravne drave] u: J. Habermas/J. Ratzinger, Dialektik der Skularisierung. ber Vernunft und Religion. Freiburg Basel Wien 2005, str. 33. 41 Usp. Hannah Arendt: The Human Condition. Chicago/London 1958, str. 33 sl.
70
22.12.2010. 4:42:29
Literatura
22.12.2010. 4:42:29
22.12.2010. 4:42:29
LITERATURA
1. Aristotelis Ethica Nicomachea; recognovit brevique adnotatione critica instruxit I. Bywater Oxford.1920. 2. Arendt, Hannah: The Human Condition. Chicago/London 1958, 3. Arrow, Kenneth J.: Social Choice and Individual Values, New York 1951 4. Axelrod, Robert: The Evolution of Cooperation. New York: Basic Books, 1984 5. Bentham, J.: An Introduction to the Principles of Moral and Legislation (1789), ed. L. J: Laeur, New York 1948 6. Benjamin, Walter: Gesammelte Schriften. VI, Frankfurt/M: Suhrkamp 1985. 7. P. Cane, P.: Corrective Justice and Correlativity in Private Law, Oxford Journal of Legal Studies, Vol. 16, No. 3 (1996), Oxford University Press, str. 471-488. 8. Hayek, Friedrich August: Die Anmaung von Wissen. Tbingen: Mohr Siebeck 1996 9. Hufnagel, Erwin/Zovko, Jure: (Hrsg), Globalisierung. Probleme der Postmoderne. Berlin: Parerga 2006. 10. Kant, Immanuel: Grundlegung zur Metaphysik der Sitten. [Utemeljenje metazike udorea] Akademieausgabe Bd. 4. Berlin 1902 ff. 11. Kerber, Walter: Socijalna etika. Preveo Ante Sesar.. Zagreb, 2002. - (Biblioteka Scopus) 12. Kraut, R.: (ed.) The Cambridge Companion to Plato. (Cambridge: Cambridge University Press 1992.) 13. Koslowski, Peter: Wirtschaftsethik u: A Pieper/U. Thurnherr, Angewandte Ethik. Eine Einfhrung. Mnchen 1998. 14. Lutz, Mark A./Lux, Keneth : Hummanistic Economics. The New Challenge. New York 1988. 15. Mabbott, J. D.: Is Platos Republic Utilitarian, u : G. Vlastos (ed), Plato. A Collection of. Critical Essays, vol II, (Notre Dame: University of Notre Dame Press ) 1978, 57-65, s. 62. 73
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
16. MacIntyre, A. : After Virtue. A Study in Moral Theory (Notre Dame: Univ. Notre Dame Press 1981) 17. Nozick, Robert: Anarchy, State, and Utopia. Basic Books, New York 1974 [Anarhija, drava i utopija, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk 2003] 18. Platonis opera, hrsg. v. John J. Burnet, Bnde 15, Oxford 19001907. 19. Rapoport, Anatol/Chammah, Albert M.: Prisoners Dillema, Ann Arbor 1965. 20. Schweitzer, Arbert: Kultur und Ethik, Mnchen: Beck 1960 21. Sen, Amartya On Ethics and Economics.Oxford 1987. 22. Tugendhat, Ernst: Vorlesungen ber Ethik (Frankfurt/M: Suhrkamp 1993 [Ernst Tugendhat, Predavanja o etici. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003] 23. Vlastos, Gregory Platonic Studies, 2nd ed., (Princeton: Princeton University Press 1982. 24. Weber, Max: Politik als Beruf u: Gesamtausgabe, vol. 17. hg. v. W.F. Mommsen Tbingen,1992. 25. Wieland, Wolfgang: Platon und die Formen des Wissens, Gttingen: Vandenhoeck &Ruprecht 1982 26. Wieland, Wolfgang: Verantwortung Prinzip der Ethik?, Heidelberg: Winter 1999.
74
22.12.2010. 4:42:29
KAZALO IMENA
KAZALO IMENA
A
Adam, J. 18 Adimant 23, 24 Akvinski, T. 16 Allah 66 Annas, J. 27, 32, 33, 37 Apelt, K. O. 27 Arendt, H. 70, 73 Aristotel 17, 27, 28, 73 Arrow, K. J. 47, 73 Axelrod, R. 50, 73
G
Gadamer, H. G. 56 Glaukon 22, 23, 39 Grgemanns, H. 25 Graeser, A. 27
H
Habermas, J. 70 Hare, R. M. 48, 61 Hayek, F. A. 44, 46, 47, 73 Hegel, G. W. F. 57 Hesiod 24 Hobbes, Th. 23 Hffe, O. 18, 24, 26, 32, 38, 39 Homer 24 Hsle, V. 60 Hufnagel, E. 64, 73
B
Benjamin, W. 62, 63, 73 Bentham, J. 48, 49, 73 Bormann, K. 25 Brandt, R. 48 Burnet, J. 74
C
Cane, P. 17, 73 Chammah, A. M. 49, 74 Cornford, F. M. D. 17, 20, 23
I
Irwin, T. H. 18, 26, 27
J
Justinian 16
D
Drrenmatt, F. 66
K
Kahn, Ch. 23 Kant, I. 45, 56, 57, 62, 73 Kerber, W. 55, 59, 73 Kerferd, G. B. 23 Koslowski, P. 58, 73 Kraus, K. 9 Kraut, R. 32, 73
E
Engels, F. 52
F
Friedmann, M. 44, 47 Frisch, M. 43
75
22.12.2010. 4:42:29
ETIKA POSLOVANJA
L
Laeur, L. J. 48 Laslett, P. 52, 60 Leisegang, H. 18 Locke, J. 23, 44, 45, 52 Luhmann, N. 10 Lutz, M. A. 47, 73 Lux, K. 47, 73
S
Sandel, M. 57 Schtrumpf, E. 18 Schweitzer, A. 8, 74 Seipel, I. 7 Sen, A. 47, 74 Sidgwick, H. 48 Simmel, G. 43 Simonid 24, 27 Smith, A. 44 Sokrat 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 32, 33, 39 Spaemann, R. 32, 69, 70 Stemmer, P. 34 Szlezak, Th. A. 38
M
Mabbott, J. D. 24, 73 MacIntyre, A. 21, 22, 57, 74 Marx, K. 52, 65 Matej, ev. 65 Mill, J. S. 48 Mommsen, W. F. 8 Muhamed, Prorok 66
T
Taylor, Ch. 57 Thurnherr, U. 58 Trazimah 18, 19, 20, 21 Tugendhat, E. 16, 51, 65, 67, 74
N
Nagel, Th. 68 Nagl-Docekal, H. 60 Nozick, R. 44, 45, 46, 47, 74
U
Ulpian, D. 16
P
Patzig, G. 20 Pauer-Studer, H. 60 Pfrtner, S. H. 10 Pieper, A 58 Platon 15, 16, 17, 18, 20, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 65, 74 Popper, K. 38
V
Vlastos, G. 21, 24, 25, 27, 30, 39, 73, 74
W
Walzer, M. 57 Weber, M. 7, 8, 9, 61, 74 Wieland, W. 24, 29, 30, 35, 61, 74 Williams, B. 24, 59, 60
R
Rapoport, A. 49, 74 Ratzinger, J. 70 Rawls, J. 52, 53, 56, 57 Reeve, C. D. C. 32 Ricardo, D. 44 Rilkin, A. 9 Rousseau, J. J. 23 Runciman, W. G. 60
Z
Zehnpfennig, B. 23, 30, 38 Zovko, J. 64, 73
76
22.12.2010. 4:42:29

Skripta - Sluzbena

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta - Sluzbena

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ETIKA POSLOVANJA (Skripta) Jure Zovko

ETIKA Book JZ.indb 1

Copyright by Dafne Vidanec

ETIKA Book JZ.indb 2

O SCI ENT M N IAE I S

ETIKA Book JZ.indb 3

ETIKA Book JZ.indb 4

ETIKA Book JZ.indb 5

ETIKA Book JZ.indb 6

1. UVOD ETIKA POSLOVANJA

ETIKA Book JZ.indb 7

ETIKA Book JZ.indb 8

ETIKA Book JZ.indb 9

ETIKA Book JZ.indb 10

ETIKA Book JZ.indb 11

ETIKA Book JZ.indb 12

I. TRADICIONALNE VRLINE. PLATONOV ODGOVOR

ETIKA Book JZ.indb 13

ETIKA Book JZ.indb 14

ETIKA Book JZ.indb 15

ETIKA Book JZ.indb 16

ETIKA Book JZ.indb 17

ETIKA Book JZ.indb 18

ETIKA Book JZ.indb 19

ETIKA Book JZ.indb 20

ETIKA Book JZ.indb 21

ETIKA Book JZ.indb 22

ETIKA Book JZ.indb 23

ETIKA Book JZ.indb 24

ETIKA Book JZ.indb 25

ETIKA Book JZ.indb 26

ETIKA Book JZ.indb 27

ETIKA Book JZ.indb 28

ETIKA Book JZ.indb 29

ETIKA Book JZ.indb 30

ETIKA Book JZ.indb 31

ETIKA Book JZ.indb 32

ETIKA Book JZ.indb 33

ETIKA Book JZ.indb 34

ETIKA Book JZ.indb 35

ETIKA Book JZ.indb 36

ETIKA Book JZ.indb 37

ETIKA Book JZ.indb 38

ETIKA Book JZ.indb 39

ETIKA Book JZ.indb 40

II. MODERNE VRIJEDNOSTI SUVREMENI ETIKI PRAVCI

ETIKA Book JZ.indb 41

ETIKA Book JZ.indb 42

ETIKA Book JZ.indb 43

ETIKA Book JZ.indb 44

ETIKA Book JZ.indb 45

ETIKA Book JZ.indb 46

ETIKA Book JZ.indb 47

ETIKA Book JZ.indb 48

ETIKA Book JZ.indb 49

ETIKA Book JZ.indb 50

ETIKA Book JZ.indb 51

ETIKA Book JZ.indb 52

ETIKA Book JZ.indb 53

ETIKA Book JZ.indb 54

17 W. Kerber, Socijalna etika, Zagreb, 2002. str. 134.

ETIKA Book JZ.indb 55

ETIKA Book JZ.indb 56