Professional Documents
Culture Documents
Ivan Beroš
Platon je rođen 427. godine prije Krista u Ateni ili Egini u aristokratskoj
obitelji. Postoje dokazi da je prošao tadašnji sustav grčkog obrazovanja koji se
sastojao od muzičkog i gimnastičkog odgoja. Također postoje dokazi da je odslužio
vojnu službu i sudjelovao u posljednjim godinama Peloponeškog rata. Zarana je
pokazivao crte karaktera koje će ga definirati u kasnijem djelovanju.1
Odrastao je i ulazio u atenski politički život u vremenima potresa. Naime,
Peloponeški rat osiromašio je i raslojio grčke gradove što dovodi do zanemarivanja
javnih poslova.2 Na vlasti su Tridesetorica koja demokraciju zamjenjuju tiranijom i
progone sve koji im se protive. Navedenima se najgorljivije suprostavljao Sokrat
(469.-399.pr.n.e.) koji je u to vrijeme već čuven i omiljen među grčkom mladeži, a
ujedno i Platonov učitelj. Tridesetorica ga lažno optužuju za bezboštvo i u
montiranom procesu osuđuju na smrt.3 Ovaj događaj snažno utječe na formiranje
Platonovih društveno-političkih stajališta. Tada odustaje od bilo kakvog političkog
djelovanja jer uviđa da se politika snažno protivi njegovu idealizmu. Nakon nemilog
događaja napušta Atenu i putuje po svijetu: Egiptu, Južnoj Italiji i drugim zemljama.
Sve navedeno potiče Platona na razmišljanje i on uviđa da je postojeće
društveno uređenje (demokracija) nevaljalo. Tada započinje njegovo nastojanje na
kreiranju idealne države. Budući da nastoji stvoriti idealnu državu njegova ideja
spada u utopijske pokušaje. Štoviše, ovaj pokušaj se uzima za početak razmatranja
utopističkog državnog uređenja. On smatra da je „država nastala iz potrebe ljudi za
suradnjom u podjeli rada.“4 Iz teorijskih razmatranja teorije države se rađa čuvena
Akademija (oko 385.pr.n.e.) kao oruđe za stvaranje čuvara-filozofa koji stoji na čelu
zamišljene države. Značaj ove ustanove je nemjerljiv: okupljala je većinu filozofskih
1
Usp. Wiliam Keith Chembers Guthrie: Povijest grčke filozofije, knjiga IV., Naklada Jurčić, 2004.,
Zagreb, str.9-12.
2
Usp. Eduard Kale: Povijest civilizacija, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet političkih znanosti, 2007.,
Zagreb, str.32.
3
Za navedeno vidi Platon: Obrana Sokratova, Matica hrvatska, Zagreb, 2009.
4
KALIN, Boris: Povijest filozofije, Školska knjiga, Zagreb, 1985., str. 45.
umova s grčkih prostora toga vremena i dala neprocjenjiv doprinos suvremenoj
znanosti.
Budući je atenskom politikom u njegovo vrijeme vladalo sve samo ne vrlina i
ćudoređe, ovo dvoje postaju temelji na kojima će niknuti velebno Platonovo državno
uređenje. Treba istaknuti da je on i sam pokušao na Siciliji ostvariti svoj ideal
filozofa-vladara, no taj pokušaj je neslavno završio. Bio je zatočen na Siciliji u vlasti
mladog tiranina koji je spletkarenjem smaknuo svog oca da bi preuzeo prijestolje.
Naime, Platon je i bio pozvan od strane smaknuta kralja da dođe na dvor i pomogne
u odgajanju njegova sina. No, kao što se vidi, nije uspio praktično realizirati svog
vladara-filozofa, te nakon povratka sa Sicilije živi i radi u Akademiji do svoje smrti
koja ga je zadesila 348. pr.n.e. u sedamdeset i devetoj godini života.
Zašto ovo navodim? Iz jednostavnog razloga. Postavlja se logično pitanje:
koliko je ta zamišljena država i odgojni ideal kao njen temelj ostvarivi? Na to ćemo
moći odgovoriti kada saznamo od čega je Platon sagradio svoju državu i kako je
uredio odnose među njenim građanima i susjedima. Jednom riječju, pogledajmo
kakvu je državu stvorio da služi kao ideal svim budućim državama obasjavajući ih
žarkim sjajem iz carstva ideja.
PLATONOVA TEORIJA ODGOJA
U ovom djelu rada će se prikazati široki okvir elemenata od kojih je sazdana
zamišljena država i proces njena nastajanja, oboje pod snažnim utjecajem odgojna
ideala. Možda nije praktično ostvariva i možda nacrt zvuči apstraktno, ali postavlja
se pitanje: Čemu sva ljudska nastojanja i životna muka ako nećemo nastojati
poboljšati stvarnost koja nas okružuje, i svojoj djeci i generacijama koje dolaze
ostaviti nešto u naslijeđe.? Upravo to je uradio Platon.
Država nastaje kao rezultat filozofske vježbe koja ima za cilj pronalaženje i
definiranje pravednosti pojedinca. U tome sudjeluju: Sokrat, Glaukon, Adimant,
Polemarh, Kefal i drugi koji su se našli na svečanosti i kasnije u Polemarhovu domu
gdje zatekoše mnoge cijenjene pojedince.5 Tvrdi se da je pravednost kada svatko radi
ono što najbolje odgovara njegovim sposobnostima. Sukladno tome država je
ustrojena tako da postoje tri staleža: vladari, čuvari, obrtnici i zemljoradnici. Ovakva
struktura nije slučajna već se temelji na Platonovom psihologijskom shvaćanju
čovjeka po kojem se ljudska duša sastoji od više dijelova. Razumski dio „je osnova
duše koja potječe iz svijeta ideja“6 a u duši se još razlikuju voljni i emocionalni dio.
Navedenim djelovima duše odgovaraju tri vrline: razumu odgovara mudrost, volji
hrabrost i emocijama umjerenost.7 Sudionici ove rasprave najveće zahtjeve
postavljaju pred odgoj koji mora praktično postići integraciju svog ideala u cjelinu
ličnosti koja tada predstavlja temelj zamišljene države.
5
Plato., Resp. I. 328c; Jure Zovko, str.60.
6
Mate Zaninović:Opća povijest pedagogije,1988.,Školska knjiga,Zagreb,str.28.
7
Usp. Isto.
kroz povijest, tj. „(...) za tijelo vježbanje, a za dušu glazba.“8 Ili „dobar je onaj odgoj
koji će afirmirati kardinalne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.“9
Ovo predstavlja kombinaciju onodobnog atenskog i spartanskog odgoja. Odgojni
proces započinje odgojem u muzici koja je za Grke predstavljala današnji
intelektualni odgoj.10 Jasno se pokazuje kako umjetnost, koja je u Grčkoj jako
razvijena (posebice kazališna) intelektualno odgaja. Tu se odmah navodi ono što
neće postati dio odgojno-obrazovnog sustava države, a to su antički mitovi koji
opisuju borbe bogova i razne neprikladne odnose među članovima obitelji. Platon se
zalaže za cenzuru što je jasno artikulirano u zahtijevu prema kojem treba nastojati da
ono što djeca prvo čuju budu „najljepše priče o vrlini.“11 Također, ističe se kako je
potrebno uspostaviti ravnotežu među odgojnim komponentama jer njihov razvojni
nesrazmjer ima štetne posljedice, te više koristiti mogućnosti poučavanja i usvajanja
znanja primjerom što vrijedi za sve životne situacije.12
8
Plato., Resp. II. 376e; J. Zovko, str.117.
9
JUKA, Slavica: Prema filozofiji odgoja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2007., str.137.
10
Usp. Plato., Resp. I. 328c; str.60.
11
Isto, 378c; str.119.
12
Usp. JUKA, S.: Isto, str. 141.
13
Plato., Resp III. 403d; str.149.
14
Usp. Isto, 410d; str.157.
15
Isto, 375b-c; str.115.
obrazovanjem.“16 Istaknuta je veza intelektualnog i tjelesnog odgoja koji ne
predstavlja samo uvježbavanje i razvijanje urođenih tjelesnih sposobnosti, već potiče
intelektualni razvoj, formiranje pozitivnog pogleda na svijet i optimistično shvaćanje
i prihvaćanje života. Ovo je integralni dio samoaktualizirane ličnosti prema kojoj sva
pedagoška nastojanja trebaju težiti.
U funkciji jačanja i razvijanja odgajanika uspostavlja se veza između
nastojanja za zdravim tijelom i prehrane, te se kaže da hrana za čuvare (koju im
ostatak države priskrbljuje) treba biti bez začina, pečena i konzumirana s mjerom jer
neumjerenost stvara bolest, dok jednostavnost prati zdravlje.17
Cilj tjelesnog odgoja je buđenje volje a ne razvijanje snage, jer briga za tijelo
koja proizlazi iz želje za snagom i brutalnošću „(...) je nevolja za (...) učenje ili ostali
duševni napor.“18 Pojedinac koji je preokupiran uvježbavanjem tijela pretjerivanjem
će stvoriti neravnotežu i tako si onemogućiti cjelovit razvitak, dakle biti će uzrok
svoje nesreće. U nastavku izlaganja donosi se cjelovit plan i program tjelesnog
odgojnog područja.
Za fizički odgoj Platon preporučuje umjeren način života, jačanje izdržljivosti, podnošenje
žege i hladnoće, igru, ples i rvanje, bacanje diska i koplja, trčanje, vježbanje u gađanju
strijelom i logorovanje. Djevojke vježbaju ples i borenje, a kada postanu žene vježbat će se
u manevrima, u stroju, odijevanju i skidanju naoružanja. 19
16
Isto, 376c; str.116.
17
Isto, III. 404a-d; str.149-151.
18
Isto, III. 407c; str.153-4.
19
M.Zaninović:Povijest pedagogije, str.30.
2.1.1. Plan i program tjelesnog odgoja
20
Usp. Marko Tokić: Platonova gimnastika, Filozofski fakultet, Sveučilište J.J Strosmayera, 2012,
Osijek, str. 8-10.
21
Isto, str. 9.
su sposobni za određeno zanimanje, položaj i odgovornost do iste dovesti?. A
odgovor bi glasio: obrazovanjem. Pa istražimo kako to funkcionira u praksi.
Najprije je potrebno izvršiti selekciju stanovnika države kojom ćemo izabrati
one najbolje i potom ih obrazovati za čuvare. (A najbolji među njima postati će
vladar-filozof.) Da bi to izvršili prvo ćemo detaljnije definirati osobine ličnosti
čuvara.
22
Usp. W. K. C. Guthrie: Povijest grčke filozofije, knjiga IV., Naklada Jurčić, 2007., Zagreb, str.422.
23
Nav. dj.
24
Usp. Plato., Resp. III. 388c.,398e; str.130,143.
25
Usp. Isto, 413c; str.161.
26
Usp. Nav dj.
27
Usp. Isto, 415b; str.163.
2.2.2. Sadržaj muzičkog odgoja
28
Usp. Isto, 390d.,391e; str.133,135.
29
Usp. W. K. C. Guthrie: Isto, str.424.
30
Usp. Plato., Resp. III. 399a; 401c-e; str.143-4,146-7.
Važnost pažljivog i detaljno razrađenog odgoja putem glazbe leži u shvaćanju da
glazba predstavlja, uz filozofiju, put k lijepom.
Sada nam još ostaje u sažetom iskazu izložiti Platonove poglede na obiteljski
život i njegovo mjesto, te funkciju unutar države.
BRAK, OBITELJ I DJECA U “DRŽAVI“
Upravo zbog ideje izrečene naslovom koja se provlači kroz čitavo djelo
Platona smatraju osnivačem komunizma. U skladu sa svojom idejom sveopćeg
zajedništva on kaže da čuvari neće imati ništa svojine, da će im onoliko hrane koliko
im je dovoljno priskrbiti ostali staleži unutar države i da će bježati od zlata, srebra i
sličnog što dalje mogu. Budući da će čuvari imati obitelji i djecu (ali ne u današnjem
zakonskom obliku!) određuje se da odgoj od najranije dobi treba biti zakonski
propisan i reguliran.31 Ti zakoni i propisi obuhvaćaju posebne ustanove u kojima će
djeca biti odgajana i reguliraju odnose među roditeljima i djecom, supružnicima,
braćom i sestrama. Za početak, da bi porod bio valjan, čuvaru treba odabrati ženu
koja ima jednake prirodne sposobnosti kao i on što znači da je mudroljubiva,
sposobna za tjelovježbu i rat, te srčana i u stanju bditi nad državom. Da bi odgojili
takve žene za čuvare, potreban im je cjelovit odgoj, što znači tjelesni i muzički.32
Nakon što se definira kakva mora po prirodi biti žena čuvara i koji odgoj mora dobiti
u nastavku iste teme kaže se da su u državi sve žene zajedničke svim muškarcima,
što znači da ne žive u odvojenim obiteljima; i djeca su zajednička, a roditelj ne
poznaje vlastito dijete i obratno.
Također je potrebno paziti tko s kim ima djecu, dakle potrebno je selektivno
birati pojedince i stvarati takve parove da najbolji imaju što više djece, dok s druge
strane najgori trebaju imati što manje djece. Porod prvih treba obrazovati a drugih ne,
i za tu činjenicu smiju znati smo vladari, a sve to u cilju boljitka države!33 Rođena
31
Usp. Isto, IV., 424e; J. Zovko, str.172.
32
Usp. Isto, V., 456b; str.209.
33
Usp. Isto, 457d, 458d, 459e; str.211-3.
djeca se smještaju u posebne ustanove i tu se dalje odgajaju. Djeca se uzimaju
majkama i nose hraniteljicama „koje stanuju odjelito u nekom dijelu države.“34 To
vrijedi samo za djecu najboljih. Djeca lošijih roditelja „skrit će se na tajno i skrovito
mjesto.“35 Ovdje se u punini pokazuje ono što sam naveo na početku odlomka, tj.
vidi se koliko je Platonov stav o obitelji i djeci kontrovezan i današnjem razmišljanju
nedostižan, a napose njegova eugenika kojom se zalaže za odstranjivanje bolesnih
jedinki.
Kada se stane i promotri gore navedeno prvo što se događa, hvata nas jeza i
gađenje. Ali budući je ovo stručni rad treba odbaciti sve predrasude i problematiku
promotriti objektivno. Dakle, ponavljam da bi mogao nastaviti, Platon tvrdi da su i
djeca i žene zajednička svim stanovnicima države. Nasuprot ovom sveukopnom
zajedništvu – poligamiji, stoje oni koji tvrde da je monogamni brak osnova
suvremenog društvenog uređenja. Razmotrimo dakle! Zamislimo da su sva djeca
zajednička i da roditelji ne poznaju djecu i obratno. Po mom skromnom mišljenju
drastično bi opale stope silovanja, ubojstava i drugih teških zločina. Dok
raspravljamo o navedenom problemu jedno treba imati u vidu. Navedeno ne znači da
obitelji ne bi bile sastavljene od supružnika i djece nego zapravo znači da niti bi u
tim obiteljima žena doista bila žena, niti dijete doista dijete u smislu kakvom ih
poznajemo kroz povijest i do današnjih dana. Dakle, imali bi obitelj kao nukleus
društva ali bi ta obitelj bila mnogo šira, ona bi obuhvaćala čitavu državu. Svak bi
svatkom bio roditelj, supružnik i brat! Prekrasan primjer da je u duši Platon idealist i
to utopijski.
34
Isto, 460c; str.214.
35
Nav. dj.
ZAKLJUČAK
Budući se u ovom radu raspravljalo o teoriji odgoja napominjem da se prvi
cjeloviti odgojni sustavi razvijaju u doba antičke Grčke. Postavlja je odgojni ideal
kome se teži i stvara se sustav koji će omogućiti njegovu realizaciju, a naglasak je na
harmoničnosti. Uz navedeni zadatak odgoj mora “usaditi“ takve vrijednosti koje će
rezultirati sveopćim prihvaćanjem među ljudima i sretnom životu. Budući “Država“
nastaje u vremenu prevrata i nestabilnosti Platon u njoj pokušava uspostaviti narušeni
red i jednoznačnost. Ukazuje se na dvojakost ljudi, na postojanje duhovne i
intelektualno-tjelesne sfere ličnosti i njihove uzajamne povezanosti, kao i potrebe
ujednačenog razvoja.
Obrazlaže se zajednički život ljudi u polisu i sve prednosti koje donosi, kao i
uredbe kojima se regulira. U tom životu pedagoška nastojanja imaju presudnu ulogu
za razvoj svakog odgojenika na način da ga dovedu u sklad s svakim pojedincem i
državom u cjelini. Da bi to postigli odgajatelji se oslanjaju na isprepletenost
tjelesnih, psihičkih i društvenih faktora koji međudjeluju. U takvom spletu potrebno
je odrediti što će na pozitivan način djelovati, a što imati negativan utjecaj. Budući
da stvarnost pokazuje kako je materijalno vlasništvo uzrok ratova i kvarenja
pojedinca u ovoj koncepciji oni ne postoje čime se postiže jednakost. Ipak, usprkos
nastojanju na jednakim šansama, u samom temelju to se ruši. Cijeli sustav je
postavljen na teoriji o urođenim sposobnostima koje pojedinac dobiva rođenjem i
tako se njegova aktivna uloga u presudnim odlukama, kao i mogući djelokrug
djelovanja, znatno smanjuju.
Kao najsnažniji pokušaj da se opisani državni i odgojni ideal ostvari u praksi
prikazuje se teorija zajedništva obitelji. To bi trebalo biti ono što će zaustaviti sve
loše što vidimo da ispunja sve postojeće države; a u isto vrijeme to je i ono što
motivira za konstantno unaprijeđivanje i težnju za boljitkom. U državnom uređenju
kakvo je opisano na prethodnim stranicama i na stranicama “Države“ ocrtan je
temeljni nacrt nekog hipotetskog budućeg društva s teorijski dobrim mogućnostima
za postizanje sveopće sreće i zadovoljstva na Zemlji.
BIBLIOGRAFIJA