AURELIJE AUGUSTIN

O DRŽAVI BOŽJOJ
DE CIVITATE DEI
SVEZAK PRVI
(knjiga I - X )
Latinski i hrvatski tekst

S latinskog izvornika preveo

TOMISLAV LADAN

Uvod napisali
AGOSTINO TRAP£
ROBERT RUSSELL
SERGIO COTTA

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
Marulićev trg 14
ZAGREB
1982
 Bilješke ispod hrvatskog prijevoda napisali RIJEČ IZDAVAČA
TOMISLAV LADAN
DOMENICO GENTILI, AGOSTINO TRAPE, GIROLAMO TRAPE
Malo ima knjiga koje su zauzele takvo mjesto u povijesti naše civilizacije
Uvod preveo
kao što je djelo svetog Augustina De civitate Dei, kojega prvi svezak
ZDENKO TOMISLAV TENŠEK
(knjige I—X), cijenjeni čitaoče, možeš konačno uzeti u ruke i na hrvat­
Teološka lektura skom jeziku u prijevodu Tomislava Ladana.
ANTON BENVIN Izdavač se može samo radovati što mu je uspjelo objelodaniti ga. Trudit
Stručni savjetnici će se da ni njegov drugi svezak ne okasni. Izdavač je ujedno smatrao
TOMISLAV ŠAGI-BUNIĆ korisnim izdati paralelno latinski i hrvatski tekst a neophodnim pro-
ZDENKO TOMISLAV TENŠEK vidjeti ga potrebnim uvodima i bilješkama. U ovom prvom svesku
MATE KRIŽMAN u Augustinovu teologiju uvodi A. Trape, u filozofiju R. Russell, a u politiku
Korektura S. Cotta. U drugom će nas svesku Tomislav Šagi-Bunić uvesti u prilike
ZDENKO TOMISLAV TENŠEK u kojima je Augustinovo djelo nastalo i otpočelo svoj povijesni utjecaj.
U drugom svesku objelodanit će se i dodatna kazala za čitavo djelo.
Grafički uredio
ROMAN TURČINOVIĆ Iako Država Božja nije do sada prevedena na hrvatski jezik, ona zato
nije bila neprisutna u našoj kulturi. Predajući je sada našoj javnosti
također u prijevodu, vjerujemo da iznosimo na vidjelo blago iz kojega
Latinski tekst preuzet iz izdanja
se šire vidici na mnogo strana, u neslućene slojeve čovjekova povijesnoga
SANT' AGOSTINO, LA CITTA Dl DIO, I postojanja i stvaranja.
Citta Nuova Editrice, Roma 1978
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

Oprema
ALFRED PAL

Izdaje
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST, Zagreb, Marulićev trg 14
Odgovara
Vjekoslav Bajsić, Zagreb, Kaptol 31
©
1982, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
Tisak
TK Gorenjski tisk, Kranj
 OPCl UVOD

O djelu De civitate Dei postoji m n o š t v o studija; n i š t a m a n j i n i s u p r o b l e m i

koje to djelo n a m e ć e : glede studija č i t a t e l j ć e sebi stvoriti n e k u ideju p r e l i s t a v a j u ć i
o p s e ž n u bibliografiju, a š t o se p r o b l e m a tiče b i t ć e m u o d k o r i s t i ovaj uvod. Taj
je uvod podijeljen u t r i dijela, a b i o je povjeren t r o j i c i autora, s c i l j e m da svaki
od n j i h precizira one aspekte k o j i se odnose n a teologiju, n a filozofiju i n a p o l i t i k u :
1
to su t r i b i t n a aspekta, m a k a r ne jedina, ovog »smjelog« i »golemog« djela i l i , k a k o
2
r e č e jedan m o d e r n i autor, ove »knjige-šume« .
T a k v a podjela tema i autora, a k o s jedne strane dovodi do podjele onoga
š t o je Augustin d u b o k o ujedinio te tako n u ž n o stvara neko ponavljanje, s druge
strane o m o g u ć u j e da se p o j e d i n i m p r o b l e m i m a posveti b u d n i j a i m a r n i j a p a ž n j a ,
s c i l j e m d a i m se dade v e ć a prodornost i z n a č e n j e koje z a s l u ž u j u .

I.

TEOLOGIJA

Augustinova vizija povijesti bitno je trodimenzionalna, te zato b i t n o (premda

ne isključivo) t e o l o š k a . T a v i z i j a s a d r ž i t r i m o m e n t a : jedno prije, jedno sada
i jedno poslije. Prije je izvorno stanje č o v j e č a n s t v a , u k o j e m u se s u s r e ć u dobra
stvaranja i d a r o v i m i l o s t i , to jest d a r o v i pravednosti i b e s m r t n o s t i k o j i su za
č o v j e k a n o s i l i sa sobom posjedovanje m i r a , slobode, b l a ž e n s t v a ; sada o b u h v a ć a
svu povijesnu s a d a š n j o s t , k o j o m d o m i n i r a s jedne strane m u k o t r p a n i č e s t o m u č a n
t r u d o k o v r š e n j a k r e p o s t i i , s druge strane nepravda i smrt, razdjeljenje č o v j e k a
u n j e m u s a m o m u i b o r b a č o v j e k a p r o t i v č o v j e k a ; dakle, jedno sada koje je isto­
dobno poraz i napetost, osvajanje i i š č e k i v a n j e , napor i zazivanje; poslije n a
z n a č u j e m e t a h i s t o r i j s k u periodu, k a d a ć e , u eshatonu, t r o s t r u k a potreba svake
osobe — b i t i , spoznati, l j u b i t i — p o s t i ć i puno i definitivno zadovoljenje, k a d a ć e
3
se z b i t i » k o n a č n a pobjeda i s a v r š e n i m i r « , i k a d a » n a š e b i ć e n e ć e više poznavati
s m r t i , n a š e spoznan je n e ć e više upadati u p o g r e š k e , n a š a se ljubav n e ć e više
4
spoticati« .
D r a m a povijesti, u t k a n a u te t r i dimenzije i p r i m a j u ć i o d n j i h z n a č e n j e i svjetlo,
odvija se, poput a n t i č k e tragedije, u pet č i n o v a , k o j i iznose pet p r o b l e m a i p r e d l a ž u

1
Tako ga naziva sam Augustin: De civ. Dei 1, praef.; 22, 30, 6.
2 2
PAPINI G., Agostino, Milano 1970 , str. 241.
3
De civ. Dei 1, praef.
*De civ. Dei 11, 28.
VIII U V O D - TEOLOGIJA
pet r j e š e n j a . Činovi su: stvaranje, pad, zakon, otkupljenje, k o n a č n a sudbina. N a svaki
od t i h č i n o v a odgovara j e d a n v e l i k i p r o b l e m , j e d a n od o n i h k o j i su oduvijek po­
tresali i potresaju l j u d s k u m i s a o : p r o b l e m podrijetla, temeljni a i p a k tako t e ž a k
i k o m p l e k s a n ; p r o b l e m zla, m u č a n i nadasve m r a č a n ; p r o b l e m borbe i z m e đ u d o b r a
i zla, d r a m a t i č a n i otvoren s v i m p r o v i r i m a h e r o i z m a i o p a č i n e ; p r o b l e m pobjede
d o b r a nad z l o m , p r o b l e m o č i j e m r j e š e n j u ovisi prevladavanje n i h i l i s t i č k o g pesimi­
z m a i koje je solidna baza n a š e nade; p r o b l e m v j e č n i h termina, k o j i je u i s t i m a h
n e š t o silno lijepo i n e š t o u ž a s n o . S v a k o m e od t i h p r o b l e m a Augustinovo djelo n u đ a
r j e š e n j e oslonjeno n a vjeru, a koje p o j a š n j a v a i b r a n i r a z u m . Pet r j e š e n j a , dakle,
5
a to su s i n t e t i č k i ova: B o g stvoritelj n a r a v i i darivalac m i l o s t i ; zloupotreba slobode
sa strane pobunjenih a n đ e l a i č o v j e k a ; dvije ljubavi, p r e m a sebi i p r e m a B o g u , koje
grade dva grada (duae civitates) u k o j i m a su podijeljeni a n đ e l i i l j u d i ; providnost
B o ž j a k o j a v o d i povijest i obasjava je p o s r e d n i š t v o m K r i s t a , ustanovljenjem C r k v e
i d a r o m m i l o s t i ; k o n a č n a podjela, izvanjska i definitivna, dvaju gradova: pravednih,
k o j i će zadobiti b l a ž e n s t v o u p u n i n i , i nepravednih.
O toj š i r o k o j p a n o r a m i reći ć e m o n e š t o na s l i j e d e ć i m s t r a n i c a m a — onoliko
k o l i k o se bude činilo p o t r e b n i m i k o l i k o bude m o g u ć e u g r a n i c a m a o p ć e g uvoda —
s t e o l o š k o g g l e d i š t a koje je od prvotne v a ž n o s t i da pomogne č i t a t e l j u u orijentiranju
u č a s u k a d bude prelazio s o v i h stranica na Augustinovo remek-djelo, koje nije
nerazumljivo, ali n i t i l a k o shvatljivo, zbog mnogostrukosti i dubine argumenata
i zbog o d s j e č e n o s t i vizije š t o j u je autor odabrao.
Ponajprije evo n e k i h p r e l i m i n a r n i h pitanja, koja će p o s l u ž i t i , ako se tako m o ž e
kazati, kao uvod u uvod.
Prvi dio
PRELIMINARNA PITANJA
E v o t r i p r v o t n a : kompozicija djela koje i m a dugu i t e š k u povijest; metoda,
u isti m a h jednostavna i k o m p l e k s n a ; principi na k o j i m a se m o r a i n s p i r i r a t i inter­
pretacija Augustinova remek-djela.
PRVO POGLAVLJE
KOMPOZICIJA
Za ideju kada se r o d i l o i k a k o se razvijalo ovo slavno djelo potrebno je na­
z n a č i t i , m a k a r l e t i m i č n o , p r i g o d u , j e r je ona postojala, te c i l j , p l a n i d a t u m .
>De civ.Dei 11, 28.
U V O D - TEOLOGIJA IX
1. Prigoda
De civitate Dei je prigodno djelo, m e d i t i r a n o kroz d u g a č k o razdoblje i strogo
p r o g r a m i r a n o od p o č e t k a . U prvoj se tvrdnji svi slažu, u drugoj ne. Z a š t o ? Sa­
gledajmo taj p r o b l e m . S a m Augustin n a m z a s v j e d o č u j e prigodnost djela. V e l i
u Retraktacijama: »Rim b i r a z r u š e n pod u d a r c i m a navale Gota p r e d v o đ e n i h
A l a r i k o m : b i j a š e to strahota velika. Š t o v a t e l j i m n o š t v a lažnih bogova, koje o b i č n o
nazivamo poganima, u nastojanju da k r i v i c u za to svale na k r š ć a n s k u religiju
p o č e š e p r o k l i n j a t i pravog Boga o š t r i j e i s v e ć o m g o r č i n o m no i n a č e . Zato sam,
r a ž a r e n r e v n o š ć u za d o m Božji, o d l u č i o napisati knjige o G r a d u B o ž j e m u protiv
1
njihovih p r o k l i n j a n j a i njihovih g r e š a k a « .
Pa i bez te naznake autora, b i l i b i s m o je izveli iz d o g a đ a j a š t o se zbivahu t i h
godina. U o p ć o j dezorijentaciji koja je uslijedila n a k o n ulaska A l a r i k a u R i m ,
Augustin je intervenirao h r a b r e ć i , t u m a č e ć i , tješeći i p o l e m i z i r a j u ć i . Odgovora na
o p t u ž b e koje su se pojavljivale u g o v o r i m a pogana i p r e d l a ž e k r š ć a n s k u viziju
l j u d s k i h zbivanja. Iz tog su vremena De Urbis excidio i različiti drugi Sermones
k o j i se d o t i č u toga predmeta.
S p o m i n j e m 81. govor, u k o j e m u se i z r a ž a v a povjerenje u neprolaznost R i m a ,
2
»bičevana, ne u b i j e n a « ; » k a ž n j e n a , ne r a z o r e n a « ; 105. govor, u k o j e m eksplodira
k r š ć a n s k i ponos Augustinov: o padu R i m a , p r e m d a neki ne žele da se d i r a taj
3
predmet , govori zato š t o želi da se ne k l e v e ć e K r i s t kao da je on uzrok toj pro­
4
pasti ; 296. govor, u k o j e m valja zapaziti t v r d n j u da k r š ć a n s k i m u č e n i c i nisu u m r l i
kako b i ostao n e o š t e ć e n zemaljski grad: »Zar je Petar u m r o i bio p o k o p a n u R i m u
5
zato da ne b i padalo kamenje s k a z a l i š t a ? « De Urbis excidio, govor o d r ž a n recenti
excidio tantae urbis (n. 2), j e k a je z a p r e p a š t e n j a i g a n u ć a š t o je pogodilo Augustina
i tolike druge, te on n a v i j e š t a principe k r š ć a n s k e teologije trpljenja. »Čuli smo
za u ž a s n e stvari: p o k o l j i , p o ž a r i , o t i m a č i n e , ubojstva, m u č e n j a . Da, mnogo toga
6
smo čuli: nad svime smo j a u k a l i , č e s t o p l a k a l i , jedva smo se utješili« .
A l i , i iz daleka se t r a ž i o odgovor iz H i p o n a . Učiniše to V o l u z i j a n , poganski
o d l i č n i k k o j i nije bio neosjetljiv za fenomen k r š ć a n s t v a , i M a r c e l i n , o d l i č a n k r š ć a n i n
7
i prijatelj Augustinov . Ovaj odgovori s dva p i s m a , u stvari s dva traktata, k o j i su
in nuce b u d u ć e djelo De civitate Dei*; a l i prijatelj nije bio s t i m zadovoljan te za­
t r a ž i od prijatelja da n a p i š e veliko djelo: » Z a k l i n j e m te da n a p i š e š knjige o t i m
p r e d m e t i m a , knjige koje će, o d b a c u j u ć i sve te sumnje, m o ć i n a izvanredan n a č i n
9
k o r i s t i t i C r k v i , napose u v r e m e n i m a u k o j i m a sada živimo« . Ta je M a r c e l i n o v a
Retract. 2, 43, 1.
2
Serm. 81, 9.
3
Serm. 105, 12: »O meni je to rečeno: o da ne govori o Rimu (O si taceat de Roma!)«.
4
Serm. 105, 12: »Kad ne šutim o Rimu, što drugo velim nego da je laž ono što oni govore
o našem Kristu, to jest da je on donio propast Rimu, a da su ga bogovi od kamena i drva
štitili?«
5
Serm. 296, 12, izd. Mise. Ag. I, p. 409.
6
Serm. De Urbis excidio 6: PL 40, 715—724, novo izd. M.V. 0 ' R E I L L Y u Patristic Studies 89,
Washington 1955: CC 46 (1969), pp. 249—262.
7
Epp. 135 i 136 (među Augustinovima).
"Epp. 137 i 138.
9
Ep. 136, 3.
 X U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XI

m o l b a izazvala r a đ a n j e golemog nacrta, i Augustin se dade na posao. K o j a je
od d v i j u hipoteza istinita? T e š k o je kazati. Z a v i s i o datiranju, koje je t e š k o u t v r d i t i ,
jedanaeste knjige De Genesi ad litteram gdje Augustin n a v j e š ć u j e namisao napisati
i0
De civitate Dei . K a d je napisana ta knjiga? Prije Marcelinove molbe i l i poslije?
Z n a se da je De Genesi ad litteram, sastavljeno od dvanaest knjiga, z a p o č e t o oko
401. i d o v r š e n o 415. i l i m a l o prije. M o ž e se u t v r d i t i da je deveta knjiga napisana
ne mnogo poslije De bono coniugali 11
koje je iz 400—401. Jedna r e č e n i c a iz
Retraktacija daje slutnju da je najdulji p r e k i d u pisanju De Genesi ad litteram
12
i z m e đ u jedanaeste i dvanaeste knjige . Jedanaesta b i se knjiga mogla smjestiti
u razdoblje prije 410. U t o m b i s l u č a j u Augustin bio r a z m i š l j a o o djelu De civitate
Dei, bar o njezinu d r u g o m dijelu, nezavisno o d p u s t o š e n j a R i m a , pa stoga ne toliko
zaokupljen n e k o m neposrednom p o l e m i k o m , k o l i k o p r i k l a d n o š ć u da p o n u d i dok­
17
Spominje p r i p r e m l j e n p r o g r a m na p o č e t k u š e s t e , na k o n c u desete knjige, d o d a j u ć i :
18 19 20
»kao š t o smo o b e ć a l i u p r v o j « ; i ponovo na p o č e t k u jedanaeste i osamnaeste .
Š t o v i š e , u polovici druge, d o d i r u j u ć i v a ž a n predmet Ciceronove definicije naroda,
koja u k l j u č u j e p o j a m pravednosti, veli: »no o tome, ako B o g dade, govorit ć e m o
21
drugdje. N a s v o m mjestu nastojat ću d o k a z a t i . . .« . To će mjesto b i t i devetnaesta
22
knjiga . Ne m o ž e , dakle, b i t i sumnje da je autor De civitate Dei za sebe sama već
23
od p o č e t k a zacrtao i n a d u g a č k o meditirao p r o g r a m č i t a v o g djela i da ga je imao
neprestano pred o č i m a te je na nj č e s t o p o d s j e ć a o svoje č i t a t e l j e . M o ž d a s ciljem,
k a k o b i se oni l a k š e snalazili u l a b i r i n t u pitanja koja raspravlja.
Istina je, m e đ u t i m — i ovo m o ž e b i t i pozitivan aspekt onoga m i š l j e n j a — da
22 knjige De civitate Dei n i s u bile napisane u j e d n o m slijedu, n i t i predane javnosti
sve skupa. Prve t r i knjige, č i m su napisane, predane su javnosti , m o ž d a zbog 24

trinarnu sintezu z a m i š l j e n u u o k v i r u povijesti spasenja i v o đ e n u k o n c e p t o m dviju hitnosti da se dade odgovor na n a j p r o š i r e n i j e o p t u ž b e pogana; zatim je objelo­
ljubavi: i taj koncept i v i z i j a povijesti podijeljene na dva grada (civitates), m e đ u ­ 25 26
danjeno p r v i h pet , p o t o m p r v i h deset , pa onda j o š nove č e t i r i i l i svih č e t r n a e s t
sobno p o m i j e š a n a i u hodu, č e s t o se javljaju u Augustinovim djelima od samog 27

13
p r v i h knjiga skupa . O ostalim osam, na k o j i m a je Augustin radio nekoliko godina,
p o č e t k a . N a svaki n a č i n , pad R i m a pod A l a r i k o m i susljedna M a r c e l i n o v a m o l b a ,
ne znamo jesu l i izdane kao zasebna cjelina, i l i pak i one po dijelovima, to jest
ako ne r o d i š e ideju, b a r e m je d o v e d o š e u operativnu fazu. M o ž e se, dakle, kazati
č e t i r i pa č e t i r i .
da je De civitate Dei p r i g o d n o djelo; m a k a r valja o d m a h nadodati da ga je autor
p r o g r a m i r a o od p o č e t k a . N o , to ne mijenja na stvari: p r o g r a m je u o s n o v n i m c r t a m a bio već od p o č e t k a
zacrtan. To će se j o š pojasniti k a d reknemo n e š t o o c i l j u č i t a v o g djela.
Ponetko m i s l i da taj p o č e t n i p r o g r a m nije postojao. S t v a r i b i bile išle ovako:
n a p i s a v š i i o b j a v i v š i p r v i h pet knjiga, Augustin je m i s l i o da je obavio svoj zadatak:
p o t o m je dodato d r u g i h pet, p o m i č u ć i , m e đ u t i m , tok s a d a š n j e g ž i v o t a u onaj 2. Cilj
b u d u ć i ; k o n a č n o je na p r v i dio, k o j i je b i o zasebna cjelina, »navezao« drugi, to
14
jest na p r v i h deset knjiga j o š d r u g i h dvanaest . To m i š l j e n j e nema temelja. Augustin
Djelo se o b r a ć a poganima i k r š ć a n i m a : j e d n i m a i d r u g i m a s d v o s t r u k i m ciljem.
daje cjelokupan p r o g r a m svog djela na k o n c u prve knjige. E v o ga: »U stvari, dva
Poganima želi dokazati da su njihove o p t u ž b e p r o t i v k r š ć a n s t v a neutemeljene i ne­
se grada ne daju razaznati u o v o m tijeku vremena, m e đ u s o b n o su p o m i j e š a n a , dok
pravedne, d a p a č e želi pojasniti — a to je v a ž n i j e — d a b a š k r š ć a n s t v o , od kojega
i h posljednji sud ne odvoji jedan od drugoga. O njihovu začetku, odvijanju i svrše-
oni toliko zaziru, m o ž e dati i daje r j e š e n j e za mnoge probleme koje oni, pogani,
cima koji im priliče, raspravljat ću, s p o m o ć u B o ž j o m , na n a č i n k o j i d r ž i m pri­
ne znaju r a z r i j e š i t i i l i i h loše r j e š a v a j u ; napose dva problema, d r u š t v e n i i religiozni,
k l a d n i m za slavu grada B o ž j e g a , k o j i će jasnije zablistati u k o n t r a s t u sa svojstvima
15
k o j i se odnose na sudbinu l j u d i u ovozemnosti i u onostranosti, to jest, tiču se
onoga d r u g o g a « . I nadodaje: » M o r a m kazati j o š p o n e š t o , kao odgovor o n i m a k o j i
njihove vremenite d o b r o b i t i i njihove v j e č n e s r e ć e . K r š ć a n i m a , nasuprot, želi p r u ž i t i
n e d a ć e R i m s k e d r ž a v e p r i p i s u j u n a š o j religiji, zato š t o je zabranjen j a v n i kult
n j i h o v i m b o g o v i m a « . Z a c r t a v a i p r o g r a m d r u g i h devet knjiga prvog dijela (prvi
i drugi odsjek) te z a k l j u č u j e : »To je, dakle, s v r š e t a k p r v o g sveska. N a p o č e t k u
16
druge knjige nastaviti ć u s u n a p r i j e d p r i p r e m l j e n i m a r g u m e n t i m a za n a s t a v a k « .
11
De civ. Dei 6, 1.
18
De civ. Dei 10, 32. Nagovijest obećanja što ga je dao u prvoj knjizi nalazi se i u Ep. 169, 1
upućeno Evodiju.
19
De civ. Dei 11, 1.
20
10
De Gen. ad litt. 11, 15, 20: »O ta dva grada govorit ćemo šire možda na drugom mjestu, De civ. Dei 18, 1.
21
ako Gospodin dade«. De civ. Dei 2, 21, 3.
22
11
Recenzirano (Retract. 2, 22) prije, te stoga prethodi djelu Contra litteras Petiliani (Isto 2, 25) De civ. Dei 19, 21—24.
koje ne može biti posteriorno 19. prosincu 401, datumu smrti pape Anastazija (cf. C. litt. 23
J.-C. GUY, Unite et structure de la Cite de Dieu de St. Aug., Pariš 1961, p. 2: »Loin d'etre
Petil. 2, 51, 118). une oeuvre de circonstance, i l est le fruit d'une longue maturation«; usp. također G. B A R D Y
12
Retract. 2, 24: Cum autem ad hoc usque undecim libri peracti essent, duodecimum Introduction, BA 33, pp. 20—22; F. E. CRANZ, De civitate Dei 15, 2 et Videe augustinienne
addidi. . . de la societe chretienne, u R E A 3 (1957), p. 25.
24
13
Vidi dolje pod naslovom: Istočni grijeh, str. L X . De civ. Dei 5, 26.
25
14
P. B R E Z Z I , Analisi e interpretazione dei De civ. Dei di S. Ag., u Quaderni della Cattedra Ep. 169, 1.
Ag., Tolentino 1960, p. 17 s; Ch. DAWSON, St. Aug. and his age, u A Monument to St. Aug., 26
P. OROZIJE, Hist., praef.: PL31,667.
London 1934, p. 43: djelo bi se bilo razvijalo od početnog polemičkog pamfleta u veliku 11
Ep. 184/A, 5. Augustin govori da sastavlja četrnaestu knjigu u kojoj će biti razriješena
sintezu o određenju čovječanstva. pitanja koja su mu dva naslovnika — Petar i Abraham — postavila: iz toga se može
15
De civ. Dei 1, 35. zaključiti da ju je izdao skupa s ostale tri i l i , možda bolje, skupa s ostalih trinaest, koje
16
De civ. Dei 1, 36. je upravo dovršio.
 XII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XIII

potrebito o r u ž j e za valjanu b o r b u , da se neopravdano i opasno ne obeshrabre pred 3. Plan

u č e s t a l i m n a p a d i m a pogana. O s i m toga, želi i m p o n u d i t i radost da mogu s visine
Božjega spasenjskog plana p r o m a t r a t i l j u d s k u povijest, koja se, za njih, o d v i j a T a k v o m v e l i k o m i k o m p l e k s n o m c i l j u , k a k a v je sebi odredio A u g u s t i n , mogao
28
i z m e đ u » p r o g o n s t v a svijeta i utjehe Božje« , ali će se zasigurno premetnuti je odgovarati samo golem i r a š č l a n j e n p l a n k a k a v m o ž e z a m i s l i t i samo velik u m .
29
u »konačnu pobjedu« i »savršeni mir« . S n j i m nas upoznaje sam autor, p o n a v l j a j u ć i ga č e s t o , k a k o rekosmo, u t o k u
39 40
Stvarno se dogodilo da su se k r š ć a n i radovali, a pogani m u k o m z a m u k n u l i . sastavljanja samoga djela , a i u d r u g i m s v o j i m spisima, bar u t r i : u dva p i s m a
1
30 31
Odjek k r š ć a n s k e radosti nalazimo k o d Macedonija , Orozija , i i n d i r e k t n o kod i u Retraktacijama* .
samog Augustina. O n , A u g u s t i n , zna i o s j e ć a da se od njega mnogo o č e k u j e , te na De civitate Dei je djelo podijeljeno u dva dijela, pet odsjeka i u dvadeset
k o n c u k a k o p r v o g tako i drugog dijela izriče nadu da je s B o ž j o m p o m o ć u od­ i dvije knjige. D v a dijela jesu: polemički, k o j i i m a za cilj pobijanje poganstva
32
govorio na t o l i k o i š č e k i v a n j e . Uostalom, sama č i n j e n i c a da je on, i n a č e toliko r a z o t k r i v a j u ć i m n o š t v o njegovih nedostataka (1—10), i ekspozitivni, k o j i i m a za
33
suzdržljiv da ne objavljuje djela k o j a j o š nije bio d o v r š i o i pažljivo pregledao , cilj i z n o š e n j e i o b r a n u k r š ć a n s k e doktrine k o j o m se o t k r i v a i rasvjetljuje povijest
dozvolio da se De civitate Dei objavljuje tako reći u k o m a d i m a i zalogajima, jasan spasenja (11—22). P r v i je dio razdijeljen u dva odsjeka, s v a k i po pet k n j i g a : p r v i
je znak r a s p o l o ž e n j a č i t a t e l j a , željnih i nestrpljivih da i m a j u knjige u ruci č i m od n j i h (1—5) pokazuje društvenu nedostatnost poganstva, a d r u g i (6—10) duhovnu
su sastavljene. Pastoralna revnost autorova nije i m to mogla u s k r a t i t i .
nedostatnost; to jest, poganstvo s v o j i m p o l i t e i s t i č k i m k u l t o m nije k a d r o r a z r i j e š i t i
Pogani, k a k o rekoh, m u k o m z a m u k o š e . B i l o je, zapravo, p o k u š a j a reakcije, ali n i probleme vremenitog reda u k o l i k o se želi da taj red bude utemeljen, ne na
su ostali bez efekta. A u g u s t i n nas i n f o r m i r a da su neki p r i p r e m a l i odgovor na prve n e k a ž n j e n o m bezakonju, nego n a pravednosti, a n i one prekogrobne k o j i iziskuju
tri knjige, štoviše, daljnje su ga informacije uvjeravale da su i h već napisali, a l i jedincatu i b o ž a n s k u medijaciju. D r u g i dio, podijeljen u t r i odsjeka, s v a k i po četiri
34
da č e k a j u p r i k l a d a n č a s za objavljivanje »bez o p a s n o s t i « . Je l i postojao stvarno knjige, opisuje podrijetlo (11—14), tijek (16—18) i određenje d v i j u civitas, Božje
neki odgovor, ne znamo. N e k i su p o m i š l j a l i , a l i bez dovoljnog temelja, na De redita i svjetske. A r h i t e k t u r a je s a v r š e n a , p r e m d a su digresije, zbog kontingentnih razloga
35
R u t i l i j a N a m a c i j a n a . N o , k r a t k a poema tog osrednjeg pjesnika, k o j i opisuje 42
sastavljanja i neposrednih potreba, mnogobrojne . E v o k r a t k o g s a d r ž a j a dvadeset
svoje putovanje na p o v r a t k u iz R i m a u G a l i j u i u p r a v l j a jedan potresan h i m a n i d v i j u knjiga. P r v i h pet knjiga iz prvog odsjeka namijenjeno je tome da se d o k a ž e :
v j e č n o m gradu, s i m b o l u r i m s t v a , ne m o ž e se, n i po d a t u m u n i po s a d r ž a j u , iden­
1) nepravda i nezahvalnost poganske zavisti p r o t i v k r š ć a n a zbog pohare R i m a ,
tificirati s odgovorom š t o ga spominje Augustin. D a t u m je posterioran sastavljanju
26
i filozofija zemaljskog trpljenja, z a j e d n i č k o g k a k o d o b r i m a tako i z l i m a , a l i raz-
pete knjige De civitate Dei , a s a d r ž a j b i na svaki n a č i n bio suviše g e n e r i č k i i pre­
l i č n o g po efektima u j e d n i m a i u d r u g i m a ; 2) k o r u p c i j a i m o r a l n a dekadencija
dalek od predmeta da b i s m o ga m o g l i s m a t r a t i odgovorom. S p o m i n j a t i , k a k o
kojoj pogoduje š t o v a n j e bogova; 3) n e d a ć e koje su uvijek pratile život Carstva te
to čini R u t i l i j e N a m a c i j a n u svom famoznom h i m n u , da je povijest R i m a uvijek
37 se ne m o g u p r i p i s a t i k r š ć a n s t v u ; 4) pravednost i m i r kao temelj blagostanja na­
znala n a k o n k r a t k o t r a j n i h n e d a ć a za slavne pobjede , ne znači odgovoriti A u g u s t i n u
roda; 5) veličina i prosperitet r i m s k o g i m p e r i j a n i s u d a r o v i bogova i l i djelo sudbine,
k o j i je spomenuo te iste n e d a ć e ne da b i nijekao k a k o n a k o n ove posljednje, kao
poslije onih p r o š l i h , ne m o ž e u s l i j e d i t i p r e p o r o d — d a p a č e , on to pretpostavlja već zavise o rasporedbi m u d r e p r o v i d n o s t i jedinog pravog Boga.
38
i izričito želi — već da d o k a ž e da ova, to jest posljednja n e s r e ć a , ne m o ž e b i t i Pet knjiga drugog odsjeka o b r a đ u j e »teološko« pitanje i želi p o j a s n i t i : 1) da
povezivana sa š i r e n j e m k r š ć a n s k o g kulta, k a d one p r o š l e s k r š ć a n s k i m k u l t o m koji poganska m i t o l o g i j a nema n i k a k v o g racionalnog temelja; 2) da » o d a b r a n i « bogovi
nije postojao to n i s u bile. civilne »teologije« n i s u doli personifikacija djela jedinog pravog Boga; 3) da demoni
ne m o g u b i t i posrednici; 4) da je j e d i n i posrednik K r i s t , B o g o č o v j e k ; 5) da je
ž r t v a jedinog Posrednika, za k o j u je htio da bude t a k o đ e r s v a k i d a š n j a ž r t v a
43
njegove C r k v e , i s t i n s k i k u l t p r a v o m B o g u , a ne teurgija .
2&
De civ.Dei 18, 51, 2. U d r u g o m dijelu, č e t i r i knjige prvog odsjeka razlazu n a u k u : 1) o stvaranju
29
De civ.Dei 1, praef. univerzuma, u k l j u č u j u ć i a n đ e l e , 2) o grijehu a n đ e l a , stvaranju č o v j e k a i o jedin­
30
Ep. 154, 2. stvu r o d a ljudskoga; 3) o s m r t i , k a z n i za grijeh i p r i l i c i za z a s l u ž n o s t ; 4) o pri­
31
P. OROZIJE, Hist., praef/. PL 31, 667: . . . quorum iam decem orientes radii (prvih deset sutnosti neurednih sklonosti u č o v j e k u , n a k o n grijeha, napose seksualne.
knjiga) . . . toto orbe fulserunt.
32
De civ. Dei 10, 32, 4; 22, 30, 6.
33
Sjetimo se kompozicije De Trinitate (Ep. 174 = Prolog De Trinitate; usp. Introduzione
gen. a La Trinita u N B A 4, p. 16).
34
De civ. Dei 5, 26, 2. 39
Vidi gore str. I X s.
35
Usp. P. B R E Z Z I , cit. dj., pp. 16—17. 40
Epp. 184/A i 212/A.
36
Ta je knjiga iz 415, a godina De reditu utvrđena je kao 416. ili prema drugima 417: usp. 41
Retract. 2, 43.
8
C. M A R C H E S I , Storia della letteratura tatina, Milano 1973 , p. 404. 42
Neki su se potrudili izbrojiti ih; usp. R.-J. D E F E R R A R I — A. M . J. K E E L E R , Augustines
37
De reditu I, 47—72. City oj God. Its Plan and Development, u American Jaurn. oj Phil. 50 (1929).
43
li
De civ. Dei 4, 7; Serm. 81, 9. Ova deseta je najvažnija knjiga prvog dijela.
XIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XV

52 53
Četiri knjige drugog odsjeka opisuju tijek B o ž j e civitas: 1) o d Abela do potopa; 415. č e t v r t u i petu , 417. je d o v r š i o p r v i h deset i radio v e ć na jedanaestoj , o k o
54
2) o d potopa do A b r a h a m a i do vremena k r a l j e v a ; 3) o d k r a l j e v a do p r o r o k a k o j i 418. d o v r š i o je t r i druge i radio — in manibus habeo — na č e t r n a e s t o j , u slije­
predskazuju K r i s t a i C r k v u ; 4) i , u k r a t k i m crtama, tijek zemaljske civitas sve d e ć i m je godinama napisao ostale. M a u r i n c i iz jedne i n d i k a c i j e {De civ. Dei 22, 8, 20)
do K r i s t a . o Memoria sv. Stjepana u H i p o n u izvode da je ta posljednja k n j i g a sastavljena
55

Č e t i r i knjige t r e ć e g i posljednjeg odsjeka p o j a š n j u j u : 1) golemo pitanje naj­ p r i k r a j u g. 426. i l i m a l o kasnije .

44
višeg d o b r a i n a j v i š e g z l a , i poimanje m i r a ; k o n a č n i sud i l a ž n o s t m i l e n a r i z m a ; Dodajmo da je A u g u s t i n , d o v r š i v š i dug i m u k o t r p a n posao, p r o č i t a o č i t a v o
3) s u d b i n u o s u đ e n i h i teze » m i l o s r d n i h « ; 4) u s k r s n u ć e tijela i s r e ć u b l a ž e n i h . djelo i poslao ga p r i j a t e l j u F i r m u u K a r t a g u u 22 s v e š č i ć a k a k o b i ga ovaj izdao
56

Sada k a d č i t a t e l j i m a s u m a r n u v i z i j u o p ć e g plana djela, m o ž e se n a č a s zausta­ u j e d n o m , dva i l i pet svezaka .

v i t i da p r o m o t r i vrijeme i napore š t o i h je A u g u s t i n , ionako v e ć t o l i k o zauzet,
m o r a o u l o ž i t i da ovo djelo privede k r a j u .
DRUGO POGLAVLJE

4. Kronologija METODA

Izrada djela De civitate Dei ne zadaje posebnih p o t e š k o ć a s o b z i r o m n a glo­
b a l n u k r o n o l o g i j u djela — p o č e t a k i k r a j ; p o t e š k o ć e postoje, i d j e l o m i č n o
nemaju z a d o v o l j a v a j u ć i h r j e š e n j a , š t o se t i č e interne kronologije p o j e d i n i h k n j i g a
i l i grupa knjiga.
45
P o č e t a k valja smjestiti n a k o n pohare R i m a , k o j a je b i l a povod , a prije s m r t i
46
M a r c e l i n a , k o m e je djelo p o s v e ć e n o ; dakle, i z m e đ u kolovoza 410. i rujna 413, k a d
47
je M a r c e l i n i z d a j n i č k i ubijen . N o , to k r a t k o razdoblje m o ž e m o bolje o d r e d i t i .
Godine 411. M a r c e l i n je predsjedao velikoj konferenciji u K a r t a g i i z m e đ u kato­
l i k a i donatista, a A u g u s t i n je njome b i o potpuno zauzet. I d u ć e godine A u g u s t i n ,
o d g o v a r a j u ć i tome p r i j a t e l j u k o j i ga je b i o z a m o l i o da n a p i š e knjige p r o t i v pogan­
s k i h o p t u ž b i , p r i k r a j u p i s m a , datiranog b a š godine 412, k a ž e : » N a s t o j saznati
objekcije koje b u d u p o s t a v i l i na m o j a o b j a š n j e n j a i piši m i ponovo, k a k o b i h
48
i h mogao sve p o b i t i , uz p o m o ć B o ž j u , b i l o p i s m i m a b i l o k n j i g a m a « . De civitate
Dei j o š nije b i l o z a p o č e t o . Znanstvenici m u m a h o m o d r e đ u j u p o č e t a k u prve
mjesece 413. godine.
Postoji slaganje i za d o v r š e n j e č i t a v o g djela: donose ga Retraktacije. Z n a se
49
da su one napisane i z m e đ u 426—427 . U n j i m a nalazimo recenziju v e ć d o v r š e n o g
50
De civitate Dei , a u recenziji jednog drugog djela č i t a t e l j se u p u ć u j e na
51
posljednju k n j i g u .
N i j e tako l a k o o d r e d i t i slijed d r u g i h p o j e d i n i h k n j i g a u t o m ne b a š k r a t k o m
r a z d o b l j u o d 13—14 godina. U k r a t k o se m o ž e k a z a t i ovo: 413. je napisao prve t r i ,
D r ž i m veoma v a ž n i m upoznati metodu š t o je autor slijedi u sastavljanju djela:
0 njoj o v i s i interpretativni k l j u č samog djela, te njegovo razumijevanje i vred­
novanje. K o j u m e t o d u A u g u s t i n slijedi u svom djelu? V r l o jednostavnu i u
isti m a h veoma t e š k u . Po m o m m i š l j e n j u , n j u o b i l j e ž u j u t r i k l j u č n a m o m e n t a :
1) otvorena i ponosna a f i r m a c i j a k r š ć a n s k e nauke; 2) m a r l j i v o i p a ž l j i v o pri­
kupljanje a n t i č k e d o k t r i n e u onome u č e m u je ona i s t i n i t a i valjana; 3) č v r s t o ,
gotovo s i t n i č a v o , dokazivanje da k r š ć a n s k a d o k t r i n a ne niječe, v e ć u s a v r š u j e tu
k o m p o n e n t u stare kulture, s u b l i m i r a j u ć i je u b o ž a n s k u v i z i j u povijesti, koja
p r u ž a r j e š e n j e za mnoge probleme š t o i h l j u d s k i u m postavlja — i p o s t a v i l i su ih
poganski filozofi — a l i i h ne zna r i j e š i t i i l i i h loše r j e š a v a . K o n a č n i razlog ove
metode jest pokazati da se s k r š ć a n s t v o m r a đ a nova interpretacija ž i v o t a i povi­
jesti, nova mudrost, nova k u l t u r a , k o j a se suprotstavlja onoj staroj, a l i je u isti m a h
usvaja i u s a v r š u j e .
1. Originalnost kršćanske doktrine
P r v a t o č k a ove metode jest ona k o j u m o ž e m o nazvati originalnost k r š ć a n s k e
doktrine, a autor De civitate Dei je njen n e u s t r a š i v tvrditelj. O n se postavlja
ovako: m i i o n i , n a š a i njihova d o k t r i n a , n a š i i n j i h o v i autori. Mi o z n a č u j e k r š ć a n e ,
oni pogane. Tekst k o j i najzornije i z r a ž a v a taj stav je slijedeći: »Glede n a j v i š e g
1 pravog B o g a postoje filozofi k o j i su d r ž a l i da je on autor stvorenog, svjetlo
spoznaje, dobro djelovanja i da smo o d njega p r i m i l i p r i n c i p bivstvovanja, istinitost

44
To je 19., najdublja i najvažnija u drugom dijelu i u cijelom djelu.
45
Retract. 2, 43.
52
46
De civ. Dei I, praef.; 2, 1. To veli autor u Ep. 169, 1 Evodiju, a to znači 415.
53
47
Usp. Ep. 151 (napisana potkraj 413.); ondje 6. To nam svjedoči P. OROZIJE, Historiarum contra Paganos libri VII, praef.: PL31, 667;
eme
48
Ep. 138, 4, 20. usp. B . L A C R O I X , La date du XI Uvre du De civ. Dei, u Vigiliae Chr. 5 (1951).
54
49
Datum se izvodi iz konfrontacije Retract. 2, 4, 51 i De doctr. chr. 4, 26, 53. To kaže u Ep. 184/A, 3, 5 koja se približno datira za tu godinu. U Contra Adversarium
50
Retract. 2 43: Hoc autem De civitate Dei grande opus tandem vigintiduobus libris est Legis et Prof. 1, 14, 18 (iz 420.) citira 14. knjigu.
55

terminal um. De civ. Dei 22, 8, 20, n. d.

u
51
Retract. 2, 41. Zato indikaciju iz De civ. Dei 18, 54 treba uzeti elastično, jer i sam autor Ep. 212/A 1: Libros De civitate Dei quos a me studiosissime flagitasti etiam mihi relectos
upotrebljava termin ferme. Ako se uzme doslovno, kompoziciju te knjige morali bismo sicut promiseram misi. Usp. C. LAMBOT, Lettre inedite de st. Aug. relative au De civ. Dei,
pomaknuti na 429: 399. (konzulat Manlija Teodora) + 30 = 429. Neki su znanstvenici u Rev. Bened. 51 (1939), pp, 109—121; N B A 23, 532—535. Da l i je riječ o drugoj redakciji,
(Baronius, Coceau) preuzeli taj datum. bez bitnih razlika od prve, ili jednostavno o ponovnom čitanju imajući u vidu Retraktacije?
XVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XVII

saznanja i s r e ć u življenja. N a v l a s t i t o su to takozvani p l a t o n i c i a i drugi, k a k v u N i j e potrebno kazati da A u g u s t i n č i t a P i s m o u C r k v i i p r e m a tradiciji, to

12

god denominaciju p r i d a v a l i svojoj sljedbi. M o ž e b i t i da su najeminentniji m e đ u jest p r e m a regula fidei. T o o n otvoreno i uporno kazuje na d r u g o m mjestu .
n j i m a oni iz jonske š k o l e za koje smo d r ž a l i da su slijedili istu n a u k u kao U o v o m djelu on to spominje k a d govori o » p o p r a v l j a n j u « heretika, k o j i C r k v u
13

P l a t o n i oni k o j i su ga dobro razumjeli, a i filozofi italske š k o l e k o j i su slijedili v j e ž b a j u u m u d r o s t i i dobrohotnosti , i l i k a d govori o c r k v e n i m p i s c i m a , pa

14

autoritet Pitagore i pitagorejaca i drugi istoga podrijetla k o j i b i j a h u istog mišlje­
nja. M o g u se n a ć i p o n e k i i u d r u g i m n a c i j a m a za koje se d r ž a l o da su m u d r i
odnosno filozofi, a k o j i su i m a l i tu k o n c e p c i j u i d o k t r i n u , b i l i o n i M a u r i t a n c i
ili L i b i j c i , E g i p ć a n i , I n d i j c i , Perzijanci, K a l d e j c i , S k i t i , G a l i , I b e r i j c i . S m a t r a m o
1 kolebiva u vjeri, ne samo n a s p r a m p r i j e t n j i progonitelja, već i n a s p r a m objekcija
da su oni b o l j i od d r u g i h i doista m i s l i m o da su oni bliži n a m a k r š ć a n i m a « .
Taj tekst, čini m i se, i z r a ž a v a v r l o dobro, k a k o o š t r u svijest k r š ć a n s k e
o r i g i n a l n o s t i - k o j u je A u g u s t i n imao, tako i k r i t e r i j i z b o r a š t o ga je upotrebljavao
u d o n o š e n j u suda o p r i h v a ć a n j u i l i n e p r i h v a ć a n j u o d r e đ e n i h stavova poganske
filozofije. T o je k r i t e r i j š t o ga je izrazio v e ć u p r v o m svom djelu n a k o n obra­
ć e n j a : »Glede onoga š t o valja d o s e ć i s u p t i l n i m i s t r a ž i v a n j e m r a z u m a d r ž i m da
2
m o g u p r o n a ć i u p l a t o n i c i m a ono š t o se ne p r o t i v i n a š i m z d r a v i m d o k t r i n a m a « .
i v e l i k i m a , kao š t o je Origen, čija k r i v a m i š l j e n j a k u d i .
2. Čvrstoća vjere. Iz autoriteta P i s m a , za koje garantira i koje interpretira
C r k v a , slijedi č v r s t o ć a vjere. Civitas Dei, p u t n i c a ovdje n a zemlji, m o r a b i t i nepo­
filozofa. O d o v i h A u g u s t i n spominje platonike, svoje najmilije, k o j i su postavljali
velike p o t e š k o ć e p r o t i v fundamentalnih d o g m i k r š ć a n s t v a : p r o t i v stvaranja u vre­
menu, inkarnacije, u s k r s n u ć a . D o n o s e ć i p o t e š k o ć u p r o t i v stvaranja u vremenu,
autor De civitate Dei nadodaje: »Ne o d v r a ć a j u me o d ove vjere argumenti filo­
15
zofa« . M a l o z a t i m ponosnije: «Ove argumente, k o j i m a nas nevjernici nastoje
o d v r a t i t i o d ispravnog puta n a š e p r o s t o d u š n e p o b o ž n o s t i , da b i nas zaveli da
s n j i m a l u t a m o u n j i h o v i m k r u g o v i m a , ako r a z u m nije u stanju p o b i t i , vjera
16

T a svijest k r š ć a n s k e originalnosti i m a t r i pretpostavke: neosporan autoritet i h m o r a i s m i j a t i « . I s m i j a t i . R i j e č j e t e š k a , i A u g u s t i n je r a b i ne samo u propo­

17

P i s m a , č v r s t o ć u vjere, povjerenje u r a z u m . v i j e d i m a narodu , nego i ovdje, u djelu namijenjenu l j u d i m a kulture, bilo

k r š ć a n i m a b i l o poganima.
1. Autoritet Pisma. A u g u s t i n je dugo i strastveno studirao Sveto pismo. N i j e
To je, dakle, stav š t o ga n a š autor slijedi u sastavljanju De civitate Dei, napose
potrebno to s p o m i n j a t i . N i j e m o g u ć e sažeti o p š i r n o n a u č a v a n j e š t o ga je razvio
3 4
ondje gdje je govor n a p o r n i j i jer se o b r a ć a filozofima, i naj č a s n i j i m a i najcjenje­
u t o l i k i m s v o j i m d j e l i m a glede njegova b o ž a n s k o g podrijetla , nezabludivosti , 18
n i j i m a m e đ u n j i m a . N e k a n i t k o ne m i s l i da jedan takav stav zavisi o slijepom
5 6
dubine , bogatstva . U o v o m je djelu ono d i j e l o m pretpostavljeno, d i j e l o m izlo­ i m r s k o m fideizmu. N e , on se oslanja n a dva temeljna uvjerenja duboko u k o r i ­
7
ž e n o . De civitate Dei c r p i vjeru iz P i s a m a nazvanih k a n o n s k i m a : B o g i m je temelj jenjena u njegovu d u h u — i ne samo u njegovu — a t i č u se jedno vjere, drugo
8
o p s k r b l j u j u ć i i h » e m i n e n t n i m « autoritetom k a k o b i b i l a P i s m a »njegova n a r o d a « , razuma. P r v o uvjerenje je sigurnost da je gledanje naplata vjere: contemplatio
da taj n a r o d u n j i m a v j e r o m spoznaje »one stvari koje nije dobro ne znati, a koje 19
merces est fidei . Odatle Augustinovo: crede ut intelligas, jedan od temeljnih
9
m i s a m i n i s m o k a d r i s p o z n a t i « . P a i njihova nejasnost je k o r i s n a , s time da se p r i n c i p a t e o l o š k e metodologije hiponskog b i s k u p a , k o j i i m a tako v a ž n o mjesto
u p r o n i c a n j u s m i s l a nejasna mjesta m o r a j u t u m a č i t i p o m o ć u o n i h j a s n i h i da se u njegovoj n a u c i — a svatko znade k a k o je bogata — o v r e m e n s k o m i n o r m a t i v n o m
10
nastoji d o s e ć i misao pisca . P o s t o j i , m e đ u t i m , razvitak u razumijevanju P i s m a . 20
p r i m a t u vjere, o s m i s l u m i s t e r i j a i o n u ž n o s t i o č i š ć e n j a . N e b i , dakle, b i l o č u d n o
Augustin u t v r đ u j e n a č e l o r a z v i t k a o v i m s l a v n i m r i j e č i m a : »Mnoga pitanja u vezi da l j u d s k i r a z u m , n a š a v š i se p r e d m i s t e r i j e m , n a i đ e na nepremostive t e š k o ć e .
s k a t o l i č k o m vjerom, k a d i h v r u ć i m nespokojstvom postave heretici, da b i s m o i h U t o m s l u č a j u v r i j e d i d r u g i Augustinov p r i n c i p : melior est fidelis ignorantia quam
m o g l i o b r a n i t i p r o t i v n j i h , m a r n i j e se ispituju, jasnije r a z u m i j u , z d u š n i j e propovi­ temeraria scientia .21

jedaju; na takav n a č i n pitanje pokrenuto od p r o t i v n i k a postaje p r i l i k a da se n e š t o

11
nauči« .

12
Crkva je ona koja određuje kanon Pisama (De doctr. chr. 2, 7, 12) i za nj garantira
(Contra ep. Man. 5, 6; Contra Faustum 28, 2), koja prenosi tradiciju i tumači tradiciju
1
i Pismo (De Gen. ad litt. o. i. 1, 1), koja rješava kontroverzije (De bapt. 2, 4, 5) i propisuje
De civ. Dei 8, 9. što je regula fidei (De doctr. chr. 3, 1, 2).
2
Contra Acad. 3, 20, 43. 13
De civ. Dei 18, 51.
3
Enarr. in ps 90, 2, 1. 14
De civ. Dei 21, 17.
4
Ep. 28, 3, 3; 82, 1, 3; Con'ra Faustum 11, 5. 15
De civ. Dei 12, 17, 1.
'Ep. 137,1,3. 16
De civ. Dei 12, 17, 2.
6
Confess. 12, 14, 17—32, 43. 17
Serm. 241, 6 gdje se ideji ismijavanja dodaje, u vezi s cikličkim blaženstvom, ne baš laskav
7
De civ. Dei 19, 18. U vezi s apokrifnim spisima usp. Isto 15, 23, 4. sud: magna magnorum deliramenta doctorum. A veliki učitelji su Pitagora, Platon
8
De civ. Dei 1, praef. i Porfirije izričito spomenuti.
18
9
De civ. Dei 11, 3. De civ. Dei 8, 1.
19
10
De civ. Dei 11, 19; usp. Confess. 12, 1, ls. De Trin. 1, 8, 17.
20
11
De civ. Dei 16, 2, 1. Nema sumnje da je Augustin pišući ove riječi koje zacrtavaju jedan Za kratku sintezu ove doktrine i odnosnu bibliografiju usp. moj članak u Patrologia, III,
od razloga i kriterij dogmatskog progresa, mislio na pitanje milosti što su ga postavili izd. Marietti, Roma 1978, p. 382ss.
21

pelagijevci. Serm. 21, 4.

XVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XIX

3. Povjerenje u razum. A l i h i p o n s k i b i s k u p , m a k a r stavlja vjeru za bazu speku­ 2. Usvajanje antičke doktrine

lacije, jer, k a k o ć e m o vidjeti, samo vjera m o ž e dati brzo, sigurno i globalno rje­
š e n j e za probleme ž i v o t a i povijesti, nije fideist; naprotiv, i m a v e l i k o povjerenje
u spekulativnu m o ć r a z u m a . Iz tog su se povjerenja r o d i l a sva njegova filozofska,
t e o l o š k a i apologetska djela, a nije i h m a l o ; to je povjerenje r o d i l o nadasve dva
njegova n a j v e ć a djela: De Trinitate i De civitate Dei. P r v o je usmjereno p r o t i v
» b r b l j a v i h r a s p r a v i j a č a « k o j i se pozivaju n a poniznost u vjeri, a z a t i m vode do
De civitate Dei nije samo ekspozicija i obrana k r š ć a n s k e doktrine, nego tako­
đ e r svjestan i gigantski napor da se usvoje a u t e n t i č n e v r i j e d n o s t i poganskog
svijeta. U t o m djelu A u g u s t i n samo primjenjuje k r i t e r i j e koje je b i o zacrtao,
mnogo godina ranije, sebi i d r u g i m a z a studij B i b l i j e , a t i č u se j e z i k a , povijesti,
27
dijalektike, filozofije i p o j m o v a do k o j i h je d o š a o studijem slobodnih znanosti . 28

n a j v i š i h spekulacija, koje r a z r j e š u j u p o t e š k o ć e r a z u m a š t o su i h p o s t a v i l i arijevci, O n je b i o nedvojbeno p r o u č a v a t e l j i š t o v a t e l j a n t i č k e kulture. Priznaje se (i pre­

22
te uvode, ne u k i d a j u ć i ga, u dubine m i s t e r i j a B o g a i č o v j e k a . Z n a m o v e ć p r o t i v tjeruje) njegovo divljenje p r e m a p l a t o n i c i m a , i dug k o j i i m duguje , a l i se zabo­ 29

koga je usmjereno drugo djelo. Želi b i t i odgovor na sve p o t e š k o ć e š t o i h je postav­
ljala poganska mudrost, tada o g o r č e n i j e nego o b i č n o , p r o t i v k r š ć a n s t v a . Jedno
takvo djelo ne z a p o č i m a se, j o š manje tjera do kraja, bez velikog povjerenja
u r a z u m . R a z u m je onaj k o j i m o r a odgovoriti na r a z u m , pa i onda k a d a p o j a š n j a v a
i b r a n i vjeru.
M l a d o m D i o s k o r u b i o je pisao: » G o s p o d i n , preblagi suveren n a š e vjere, oboru­
ž a o je C r k v u č v r s t o m u t v r d o m a u t o r i t e t a . . . o b d a r u j u ć i je b e z b r o j n i m sredstvima
obrane za nepobitno argumentiranje u n e k i h p o b o ž n i h i doista u m n i h osoba.
N a j b o l j a n o r m a je zacijelo ona da se prije svega slabi i o n i k o j i p o s r ć u p o d
n a p a d i m a stave n a sigurno u n u t a r č v r s t e utvrde vjere, te p o š t o su tako osigurani,
23
b o r i t i se za n j i h snagom r a z u m a « . O n sam je bio, u eminentnom stupnju, jedna
o d t i h osoba p o b o ž n o u č e n i h i doista duhovnih, k o j i je isukao m a č u s l u ž b u vjere,
b o r e ć i se n e p o b j e d i v i m o r u ž j e m r a z u m a . De civitate Dei n a j b o l j i je dokaz za to.
U o s t a l o m , da b i s m o se u v j e r i l i k o l i k o je povjerenje A u g u s t i n i m a o u r a z u m k a d
se o n stavi u s l u ž b u vjere, dosta je v r a t i t i se na p r i m j e r stvaranja u vremenu,
p r o t i v č e g a su filozofi iznosili t o l i k e p o t e š k o ć e . N a v e ć citirane r i j e č i nado vezu j u
se ove: »No m o r a m o d o d a t i d a ć e te krugove k o j i se neprekidno o k r e ć u , a š t o
i h je i z m i s l i l a i m a g i n a c i j a , s l o m i t i , s p o m o ć u G o s p o d i n a B o g a n a š e g a , o č e v i d n o s t
K a m i l u , S c i p i o n u A f r i č k o m i o p ć e n i t o s v i m o n i m R i m l j a n i m a o k o j i m a Salu-
r a z u m a « . T a k o i b i . O d g o v a r a j u ć i filozofima k o j i su d r ž a l i n e m o g u ć i m p o m i r i t i
stvaranje u v r e m e n u s n e p r o m j e n l j i v o š ć u B o ž j o m , diže j e d r a do v r h u n a c a meta­
fizike, o b j a š n j a v a j u ć i da B o g , k o j i »zna r a d i t i p o č i v a j u ć i i p o č i v a t i r a d e ć i « , stvara
i m o ć u p r a v e d n i m putem, to jest s a m o m k r e p o š ć u « ; zato su željeli da d r ž a v n a
stvari u v r e m e n u a da se p r i t o m ne mijenja, j e r »može r a b i t i za novo djelo s k i c u
ravlja da to divljenje ide mnogo dalje: p r o t e ž e se na polje lingvistike, povijesti,
d r u š t v a i morala. Čak i morala.
V a l j a ovdje r a z b i t i j e d n u d v o z n a č n o s t . M n o g i znanstvenici — da ne k a ž e m
svi — zaustavljaju se na negativnom sudu š t o ga A u g u s t i n daje o k r e p o s t i m a
30
pogana u pelagijanskoj k o n t r o v e r z i j i — taj se sud ponavlja i ovdje u De civitate
lx
Dei — a ne p r i m j e ć u j u da o t i m i s t i m k r e p o s t i m a n a l a z i m o u A u g u s t i n o v i m
djelima, u k l j u č u j u ć i i De civitate Dei, i drugi sud znakovito d r u k č i j i . P r e m d a k a ž e
da je n j i m a nedostajala » p r a v a p o b o ž n o s t p r e m a p r a v o m Bogu«, t v r d i da su
stari R i m l j a n i č u v a l i » p o s e b n u č e s t i t o s t (sui generis) dovoljnu za utemeljenje,
32
rast i o č u v a n j e zemaljske države« . N a d r u g o m mjestu, m a k a r i n z i s t i r a na istoj
rezervi, p i š e da je s jednog g l e d i š t a njihov život z a s l u ž a n i v r i j e d a n hvale. Izuzevši
p o l i t e i s t i č k i kult, v r i j e d a n osude, »za sve ostalo p o n a š a n j e u ž i v o t u opravdano
su stavljeni za modele koje v a l j a i m i t i r a t i zbog š t e d l j i v o s t i , u z d r ž l j i v o s t i , č i s t o ć e ,
trijeznosti, preziranja s m r t i p r i h v a ć e n e za spas domovine, zbog vjernosti zadanoj
33
riječi ne samo p r e m a s u g r a đ a n i m a nego i p r e m a n e p r i j a t e l j i m a « . T o l i k o da b i
A u g u s t i n želio m o ć i m i s l i t i da su z a d o b i l i v j e č n o spasenje.
34 35
U De civitate Dei ne p r i k r i v a svoje divljenje p r e m a Regulu , S c i p i o n u N a s i k i ,
36 37
stije k a ž e , a A u g u s t i n ponavlja da » b i j a h u željni slave a ne p r i k o v a n i uz dobitak,
38
t r a ž i l i su v e l i k u s l a v u i dostojanstveno b o g a t s t v o « ; »žudili su za slavom, č a š ć u
39

24
blagajna bude bogata, a p r i v a t n i posjedi s i r o m a š n i , ne o k l i j e v a j u ć i u tome da
k o j a nije nova nego v j e č n a « . 40
daju prednost spasu republike pred s v o j i m . K a o nagradu za te k r e p o s t i B o g i m
R i j e č je, dakle, o k r š ć a n s k o j o r i g i n a l n o s t i , jer d o k t r i n a B o ž j e civitas dolazi
odozgo i m o r a b i t i p r i h v a ć e n a p o n i z n o š ć u vjere, a l i i snagom i p r o n i G a v o š ć u u m a .
V j e r a i r a z u m u s k u p n o m savezu o m o g u ć u j u da se odbace »velike g r e š k e « pogan­
25
s k i h mudraca , a l i i da se usvoje iz n j i h mnoge istine koje, b a š zato š t o su 27
Isto 2, 11, 16-40, 60.
26
istine, p r i p a d a j u I s t i n i , a to je K r i s t . 28
Usp. H . J . M A R R O U , St. Aug. et la fin de la culture antique, Pariš 1949.
29
0 filozofskim izvorima De civitate Dei govor je u drugom dijelu ovog Uvoda.
30
Contra lulianum 4, 31, 21 s.
31
De civ. Dei 5, 12, 4; 19, 25.
32
Ep. 138, 3, 17.
33
Ep. 164, 2, 4.
34
De civ. Dei 3, 18, 1.
35
De civ. Dei 1, 30—33; 2, 5.
36
22
Usp. A. TRAP£, lntrod. gen. a S. Ag., La trinita, N B A 4, X I ss. De civ. Dei 3, 17, 2.
37
23
Ep. 118, 5, 32. De civ. Dei 3, 21.
38
24
De civ. Dei 12, 17, 2. De civ. Dei 5, 12, 1.
39
25
Retract. 1, 1, 4. De civ. Dei 5, 12, 6.
40
26
De doctr. chr. 2, 40, 60. De civ. Dei 5, 13.
 U V O D - TEOLOGIJA
U V O D - TEOLOGIJA XXI
XX

41
dade i m p e r i j : te su k r e p o s t i p r i m j e r i poticaj t a k o đ e r i k r š ć a n i m a , k o j i se, b u d u
l i činili za » p r e š l a v n i Božji grad« ono š t o su R i m l j a n i u č i n i l i za zemaljski, n e ć e
42
smjeti uznositi; ne b u d u l i učinili, m o r a t će se postidjeti .
U k r a t k o , Augustin, R i m l j a n i n ne samo po j e z i k u i k u l t u r i nego i po o s j e ć a j u
43
i srcu, nije p r o t i v n i k , nego š t o v a t e l j r i m s t v a , zakona Carstva i d o b r o č i n s t a v a
44
š t o su i h oni d a l i n a r o d i m a . U njegovim o č i m a R i m postaje s i m b o l nebeskoga
grada. »Bog je« — p i š e M a r c e l i n u — » p o k a z a o u prebogatom i s l a v n o m R i m s k o m
C a r s t v u k a k o je silna snaga g r a đ a n s k i h kreposti, pa i bez prave religije, k a k o b i se
shvatilo da onda k a d a t u d o đ e j o š p r a v a religija, l j u d i postaju g r a đ a n i nebeskog
Grada, u kome vlada kao k r a l j i c a Istina, kao zakon Ljubav, a čija je trajnost
Vječnost« . 45
Dovoljno je, uostalom, da b i s m o se u to u v j e r i l i , p r o č i t a t i slavne riječi k o j i m a
p o t i č e » p l e m e n i t i r o d r i m s k i « , » p o t o m s t v o Regula, Scevola, Scipiona, F a b r i c i ja«
46
da prihvate k r š ć a n s t v o . N i j e potrebno p r i s j e ć a t i se njegova udivljenja za Vergi-
47 48 49
l i j a , Cicerona , V a r o n a , i k o l i k o se o k o r i s t i o n j i h o v i m spisima. Sva je, dakle,
a n t i č k a k u l t u r a p r i s u t n a u Augustinovu djelu, ne tek da je k r i t i z i r a , nego je
i vrednuje, cijeni, h v a l i . Š t o v i š e , evo jednog od temeljnih p r i n c i p a De civitate Dei:
p r i h v a t i t i i s a č u v a t i zakone, institucije, k u l t u r u svih n a r o d a k o j i m a se o b r a ć a ,
s j e d n o m i z n i m k o m , a ta je: da ne p r i j e č e š t o v a n j e pravoga Boga. E v o tog principa
onako k a k o ga je iznio sam A u g u s t i n : n i t k o n e ć e s u m n j a t i u njegovu v e l i k u
modernost, i l i , k a k o se v o l i danas kazati, u njegovu p r o r o č k u vrijednost. » N e b e s k a
civitas... sazivi je g r a đ a n e iz svih nacija, iz svih jezika s k u p l j a h o d o č a s n i č k o
d r u š t v o , ne g l e d a j u ć i na r a z l i k u o b i č a j a , zakona, institucija p o m o ć u k o j i h se
u t v r đ u j e i o d r ž a v a z e m a l j s k i m i r ; ne d o k i d a n i t i u n i š t a v a b i l o k o j u o d o v i h stvari,
š t o v i š e p r i h v a ć a i z a d r ž a v a sve ono š t o , m a k a r r a z l i č i t o u r a z n i m nacijama, teži
k j e d n o m te i s t o m c i l j u : m i r u na z e m l j i , p o d uvjetom da ne s p r e č a v a j u religiju
k o j a n a u č a v a k l a n j a t i se j e d i n o m , n a j v i š e m i p r a v o m B o g u « . 50
N e m a potrebe govoriti da je ta valorizacija r a z l i č i t i h k u l t u r a — konkretno,
za Augustina, one g r č k o - r i m s k e — b i t n a pretpostavka njegove metode koja ide za
t i m da stvori j e d n u n o v u sintezu, to jest susreta i z m e đ u r a z u m a i vjere, n a r a v i
i m i l o s t i , slobode i p l a n o v a Providnosti, te stoga, u k r a t k o , i z m e đ u poganske
kulture i kršćanstva.
41
De civ. Dei 5, 17, 1.
42
De civ. Dei 5, 18, 3.
43
De coniugiis adult. 2, 7, 6.
44
De civ. Dei 5, 17.
45
Ep. 138, 3, 17.
46
civ. Dei 2, 29, 1.
47
Usp. F. M A R T I N E Z , El espiritu virgiliano en la »Ciudad de Dios« u La Ciudad de Dios
167 (154) n. s. I, 433—457.
48
Usp. M . T E S T A R D , St. Aug. et Ciceron, l—11, Pariš 1958.
49
Usp. G. B A R R A , La figura e Vopera di Varrone nel De civ. Dei di Ag., Napoli 1969; A.
3. Nova sinteza
N a j t e ž i aspekt Augustinove metode upravo je ta sinteza: Augustin je bio
u stanju da to p o k u š a ; o d l u č i o se na to, i nasta De civitate Dei. C i t i r a o sam već
riječi r i m s k o m n a r o d u . Iz tih riječi temeljna teza stoji u ovome: » I m a l i k o d tebe
n e š t o š t o je po n a r a v i za pohvalu, jedino prava p o b o ž n o s t to čisti i u s a v r š u j e ,
b e z b o ž n o s t to n i š t i i čini b e z v r i j e d n i m « . P o š t o je postavio tu tezu, p o d s j e ć a na
vrednote p r e m a k o j i m a su R i m l j a n i sa s t r a š ć u težili i za koje su t o l i k o podnosili,
d o k a z u j u ć i da one n e ć e b i t i u k i n u t e nego u s a v r š e n e u nebeskoj civitas: sloboda,
pobjeda, č a s t , m i r , život. A sloboda je tek puna sloboda, tj. sloboda od zablude
i p o r o k a , sloboda a u t e n t i č n e ljubavi, s n a ž n e k a o u m u č e n i k a . » P r o b u d i se, dakle«
— veli on — » r a z d a n i l o se v e ć . . . V r i j e m e je da d o h v a t i š nebesku d o m o v i n u , jer
k a d je b u d e š i m a o , sigurno se n e ć e š trebati m u č i t i , i u njoj ćeš gospodovati
u istinskoj neprolaznosti. U njoj, ne v a t r a Vestina n i k a m e n i Jupiter K a p i t o l i j s k i ,
nego j e d i n i p r a v i B o g ne stavlja granice stvarima i vremenima, nego će dati
bezgranično gospodstvo. N e i d i u potragu za l a ž n i m i p r i j e v a r n i m bogovima,
51
s p r e z i r o m i h radije odbaci i v i n i se p r e m a pravoj slobodi« .
T o je u s a v r š a v a n j e kvalitativan s k o k š t o ga k r š ć a n s k a d o k t r i n a unosi
u pogansku k u l t u r u ; po h i p o n s k o m će se b i s k u p u ono ostvariti u m n o g i m pravci­
ma, napose u p r a v c u spoznaje, kreposti, m i r a . N a l i n i j i spoznaje k r š ć a n s k i je nauk
odgovor na velike probleme ljudske m i s l i , p o č e v š i od podrijetla svih stvari pa sve
do posljednjeg d o v r š e t k a povijesti, p r o l a z e ć i k r o z probleme bivstvovanja (stva­
ranje), spoznanja (iluminacija), ljubavi ( b l a ž e n s t v o ) , a napose kroz p r o b l e m zla,
k o j i je najtjeskobniji i t r a ž i odgovor k a k o nastaje i z a š t o vlada. Sve će to postati
52 53 54
jasnije k a d izložimo dogmatski , filozofski i p o l i t i č k i s a d r ž a j djela.
N a p l a n u k r e p o s t i kvalitativan se doprinos k r š ć a n s t v a , k a k o ga Augustin v i d i
i zastupa, sastoji u p u n o m p o j m u same kreposti i u d a r u m i l o s t i po k o j e m u
krepost postaje u p u n o m s m i s l u m o g u ć a . Postoji, m e đ u t i m , ovdje velik p r o b l e m
interpretacije, o t e ž a n j o š d u g i m i o š t r i m j a n s e n i s t i č k i m k o n t r o v e r z i j a m a , o d k o j i h
se valja osloboditi ako ž e l i m o shvatiti Augustinov tekst. Jansenisti su htjeli razri­
j e š i t i jedno s k o l a s t i č k o pitanje, p o z i v a j u ć i se, u a n t i s k o l a s t i č k o j f u n k c i j i , na
h i p o n s k o g b i s k u p a . U t o m je njihova v e l i k a zabluda. A k o ostanemo k o d Augusti­
nove sinteze, onda su dvije stvari t o č n e : da su k r e p o s t i R i m l j a n a bile kreposti,
i da su bile » n e d o s t a t n e « (vitiate). B i l e su k r e p o s t i po svome o b j e k t u i po c i l j u
p r e m a k o j e m u su bile usmjerene, a to je b i l a izgradnja zemaljske civitas-, no
55
ujedno su bile » n e d o s t a t n e « , iskvarene o d cupido gloriae , i o d toga š t o i m je ne­
dostajao p o t r e b a n odnos p r e m a B o g u , te š t o n i s u p r i p a d a l e nebeskoj civitas
koja je j e d i n a trajna i v j e č n a . D r u g i m r i j e č i m a , da b i k r e p o s t i bile s a v r š e n e ,
m o r a j u b i t i mjerene v i š i m p a r a m e t r o m . Taj je p a r a m e t a r B o g , k o j i j e d i n i m o ž e
č o v j e k a u č i n i t i b l a ž e n i m . S tog razloga, »i onda k a d se k r e p o s t i odnose na same
sebe i k a d se ne gaje za neki d r u g i cilj (negativan i l i opak), i onda su one nadute
56
i ohole. S l i j e d i da se m o r a j u s m a t r a t i ne k r e p o s t i m a , već m a n a m a « .
51
De civ. Dei 2, 29, 1—2. Citat je iz Vergilija (Aen. 1, 278—279) i ima ogromno značenje.
52
Usp. str. L I ss.
53
Usp. str. C X ss.
54

T R A P E , Aug. et Varro, u Atti Congr. Int. Studi varroniani, Rieti 1976, (Latinitas 23) (1975), Usp. str. C X X X V I I I ss.
55

pp. 13—23. De civ.Dei 5, 12, 1.

56
50
De civ. Dei 19, 25.
De civ. Dei 19, 17.
 XXII U V O D - TEOLOGIJA
U pelagijanskoj ć e k o n t r o v e r z i j i A u g u s t i n i n z i s t i r a t i (kad je d i k t i r a o citirane
riječi, v e ć je to činio) n a o v i m t r i m a t o č k a m a : 1) kreposti se r a z l i k u j u o d m a n a
ne samo po o b j e k t u nego i po c i l j u ; 2) nije d o b r a ona volja k o j a se h v a l i u sebi,
57
a ne u B o g u ; 3) n i s u prave k r e p o s t i one koje ne vode u v j e č n i život . S p e c i f i č a n
s l u č a j tog novog p o j m a k r e p o s t i , k o j i ne u k i d a njezinu naravnu snagu nego pri­
dodaje s a v r š e n o s t odnosa p r e m a k o n a č n o m c i l j u č o v j e k a , nalazimo u dugoj disku­
siji o pravednosti, kojoj je p r u ž i l a p o v o d Ciceronova definicija naroda; pravednost,
58
za Augustina, nije p r a v a ako je ne u s a v r š u j e ljubav p r e m a B o g u . Z a h i p o n s k o g
b i s k u p a , red n a r a v i i r e d m i l o s t i ne stoje jedan n a d d r u g i m kao u j u k s t a p o z i c i j i ,
nego se duboko m e đ u s o b o m p r o ž i m a j u , m a k a r se ne stapaju. Njegova je vizija
uvijek ona povijesna, k o j u c r p i iz m a r l j i v o g č i t a n j a B i b l i j e . Bez toga p r i n c i p a , k o j i
je jedan o d n a j d u b l j i h u augustinizmu, n e m o g u ć e je p r o n i k n u t i u r a z l o ž i t o s t
59
i n a č i n Augustinove sinteze .
D r u g i aspekt te sinteze je p o j a m i stvarnost mira. Z n a se koje mjesto
u De civitate Dei z a u z i m a tema m i r a , napose u 19. k n j i z i . I zemaljska civitas teži
za m i r o m ; njime se, k a d je postignut, o k o r i š ć u j u i g r a đ a n i nebeske civitas"*. A l i
A u g u s t i n u je u v i j e k na p a m e t i » s a v r š e n i m i r « , k o j i je vlastit toj nebeskoj civitas;
on taj m i r jasno uvjetuje n u t a r n j i m r e d o m š t o ga restaurira i p r e o b r a ž a v a k r š ć a n s k a
milost, te » k o n a č n o m p o b j e d o m « 61
k o j a je garancija besmrtnosti; p o i s t o v j e ć u j e
62
ga, napokon, s b l a ž e n s t v o m . T a k o taj m i r o k o j e m u govori A u g u s t i n ne gubi
n i š t a od svoje ljudske vrijednosti, u k o l i k o je opreka nasilju, nepravdi, ratu, a l i za­
dobiva j e d n u n o v u vrijednost i n o v u m o ć , koje m u dolaze upravo o d nebeske
civitas.
K a o z a k l j u č a k , m o ž e m o k a z a t i da je » p o g a n s k a misao u Augustinovoj sintezi
63
u isti m a h d o k i n u t a i s a č u v a n a « ; d o k i n u t a kao autonomna i samoj sebi dovoljna
misao, s a č u v a n a kao l e g i t i m a n izraz l j u d s k i h propinjanja k o j a n a v i š e m p l a n u
k r š ć a n s k e vjere i m i l o s t i nalaze svoje upotpunjenje.
T R E Ć E POGLAVLJE
I N T E R P R E T A T I V N I KLJUČ
Postoji m n o š t v o i č e s t o veoma r a z l i č i t i h interpretacija De civitate Dei: to je
o č i t znak, ne n e j a s n o ć e , nego k o m p l e k s n o s t i toga djela. Iz onoga š t o je r e č e n o
o m e t o d i postaje jasno, po m o m m i š l j e n j u , k o j i je ispravan k l j u č za razumijevanje
Augustinova remek-djela. N o v a l j a na tome j o š m a l o i n z i s t i r a t i ; prije svega da
reknemo koje k l j u č e v e ne v a l j a r a b i t i .
57
Contra lul 4, 3, 21—32; usp. J. WANG T C H ' A N G - T C H E , St. Aug. et les vertus des paiens,
Pariš, 1938.
58
De civ. Dei 2, 21, 4; 19, 21—24.
59
A. SAGE, Augustinisme et theologie moderne, u R E A , 12 (1966), pp. 137—156.
60
De civ. Dei 19, 17.
61
Dva izraza pod navodnicima su iz uvoda u djelo.
62
Usp. str. X C .
63
J.-C. GUY, nav. dj. str. 135.
U V O D - TEOLOGIJA XXIII
1. To nije manihejstvo
N e k i misle da je ideja o dva grada (duae civitates), k o j a je u m i s l i i u djelu
A u g u s t i n o v u fundamentalna, manihejskog podrijetla; to je, k a ž u , jedan od onih
ostataka š t o i h je m l a d e n a č k o manihejstvo, m a k a r i nesvjesno, ostavilo u m i s l i
hiponskog b i s k u p a .
N e zna se zapravo z a š t o b i trebalo p r i b j e ć i t a k v o m t u m a č e n j u k a d postoji drugo
jednostavnije, l a k š e , više na dohvat ruke, a ipak valjano i z a d o v o l j a v a j u ć e : B i b l i j a .
M o g l o b i se u k r a t k o kazati ovako: u P i s m u postoji d u a l i z a m De civitate Dei, a u
De civitate Dei nema d u a l i z m a manihejaca. Može se š t o v i š e nadodati: ne samo da
ga nema, nego se o n u De civitate Dei s n a ž n o pobija.
D a B i b l i j a n a u č a v a t r o s t r u k i d u a l i z a m — etički, p s i h o l o š k i , e s h a t o l o š k i — to
jest, da n a u č a v a r a z l i k u i z m e đ u dobra i zla, o p o r b u i z m e đ u želja tijela i želja
duha, k o n a č n o razdjeljenje p r a v e d n i h o d nepravednih, to je i s u v i š e očito, a da
b i trebalo dokazivati. A upravo taj t r o s t r u k i d u a l i z a m s a ž i m l j e A u g u s t i n u gran­
dioznoj ideji o dva grada. T u je njegova originalnost i zasluga. D v a grada sačinja­
vaju, v e ć p r e m a tome, o n i k o j i ljube p r a v d u i l i nepravdu, k o j i žive po tijelu i l i
po duhu, k o j i h ć e k o n a č n a sudbina b i t i različita, a l i jednako definitivna. D u a l i z a m
k o j i se k v a l i f i c i r a kao m a n i h e j s k i n e š t o je drugo, to je d u a l i z a m m e t a f i z i č k i .
Augustin je m u k u m u č i o dok nije spoznao njegovu apsurdnost, a l i k a d a se j e d n o m
z a h v a l j u j u ć i p l a t o n i c i m a u to uvjerio, a z a t i m o t k r i o da ga o s u đ u j e i B i b l i j a ,
borio se p r o t i v njega bez p r e k i d a , i to u m n o g i m s v o j i m djelima. P a i u De civitate
Dei. P o d t i m v i d o m ovo djelo nije manje antimanihejsko od o n i h k o j a su to na
1 2
izravan n a č i n ; i to ne samo po o š t r i m sudovima š t o i h izriče p r o t i v njih , već
nadasve po n e k i m t e m e l j n i m tezama koje su o č i t o antimanihejske, kao š t o je
3 4 5 6
n a u k a o stvaranju , poimanje zla , inzistiranje na d o b r o t i stvari , obrana slobode .
Pitanje koje se postavlja je drugo: ne da l i autor De civitate Dei ovisi o ma-
n i h e j c i m a u ideji k o j a nosi njegovo djelo, nego da l i su m a n i h e j c i svoj apsurdan
m e t a f i z i č k i d u a l i z a m izveli iz B i b l i j e , k r i v o je i n t e r p r e t i r a j u ć i , i l i u kojoj su m j e r i
o n i taj d u a l i z a m p o t v r đ i v a l i svetopisamskim tekstovima. D a su o n i p o t k r e p u svojih
ideja t r a ž i l i u P i s m u , o t o m nema dvojbe, b a r š t o se tiče a f r i č k o g m a n i h e i z m a . 7
T r a ž i t i , dakle, u m a n i h e i z m u o k u l t n i izvor za dvije civitates, to je isto, k a k o
p r i m j e ć u j e M a r r o u , kao ponavljati Julijanove klevete: »po t a k v o m b i p o s t u p k u sam
sveti Pavao v e ć b i o m a n i h e j a c ! « . 8
1
A. A D A M , Der manichdische Ursprung der Lehre von den Zwei Reichen bei Aug., u Theol.
Literaturzeitung 11 (1952), str. 385—390; ISTI, Das Fortwirken des Manich'dismus bei Aug.,
u Zeits. fiir Kirchengeschichte 69 (1958), pp. 1—25; L. C I L L E R U E L O , La oculta presencia dei
manicheismo en la «C. de D.», u La Ciudad de Dios 167 (1954), I, str. 475—509.
2
De civ. Dei 11, 22: Manichaei non disiperent vel potius insanirent...
3
D e civ. Dei 11, 22—24.
4
D e civ. Dei 11, 9; 12, 7; ecc.
5
De civ. Dei 12, 8; 22, 24, 1—5.
6
De civ. Dei 5, 9, 1—4.
7
Usp. npr. Augustinov De duabus animabus contra Manichaeos.
8
H.-I. M A R R O U , L'ambivalence du temps de Vhistoire chez St. Aug., Pariš 1950, pp. 39—40.
XXIV U V O D - TEOLOGIJA
2. To nije platonizam
Interpretativni k l j u č n e m o j m o t r a ž i t i n i u platonizmu. Ponetko m i s l i da b i
9
u tom p r a v c u mogao o t k r i t i » p r e t p o v i j e s t « djela De civitate Dei . Pa m a k a r se
r a d i l o i samo o » p r e t p o v i j e s t i « , m o ž d a je ipak p r e v i š e . N i j e t e š k o u djelu n a ć i
platonske i l i neoplatonske ideje i l i slaganja: to je dobro zapazio Scholz. Augustin
se uvijek raduje k a d se zbog apologetskih razloga m o ž e složiti sa svojim o m i l j e l i m
filozofima. A l i n e m o j m o zaboraviti da je De civitate Dei n a j a n t i p l a t o n i s t i č k i j e djelo
10
š t o ga je h i p o n s k i b i s k u p i k a d napisao : u č e t i r i esencijalne teme, koje s a č i n j a v a j u
samu s t r u k t u r u djela, zauzima očit stav p r o t i v platonika. Te teme jesu: stvaranje,
p o s r e d n i š t v o K r i s t o v o , u s k r s n u ć e tijela, v j e č n o s t b l a ž e n s t v a . To nije malo. K r i v o
je stoga, po m o m u m i š l j e n j u , t r a ž i t i n e ć u reći » p r e t p o v i j e s t « , š t o u nekoj m j e r i
m o ž e b i t i k o r i s n o i s t r a ž i v a n j e , već s a m k l j u č č i t a v o g djela u p l a t o n i k a , kao š t o
11
je to u svoje v r i j e m e u č i n i o Leisegang , a kojega su m n o g i slijedili . K a z a t i da 12
Augustin, u n a t o č b i b l i j s k i m c i t a t i m a b i b l i j s k u misao zamjenjuje p l a t o n s k o m , pro­
izvoljna je tvrdnja; p r o i z v o l j n a u p r i n c i p u , jer hiponski b i s k u p nije manje anti-
p l a t o n i č a r nego p l a t o n i č a r , a proizvoljna i na dokazanoj l i n i j i , jer to ne d o p u š t a ,
kao š t o ć e m o vidjeti, n i analiza tekstova . 13
3. Biblijski ključ
Ostajemo dakle k o d B i b l i j e . T r e b a j o š j e d n o m ponoviti da Augustinova teologija
14 15
želi b i t i i da jest, kao u o s t a l o m i sva o t a č k a teologija , b i b l i j s k a teologija . To
v r i j e d i i za De civitate Dei. I za ovo djelo, š t o v i š e za nj napose, z n a č a j n o je p o č e t n o
pitanje š t o ga interpret treba sebi postaviti: k a k o h i p o n s k i b i s k u p i n t e r p r e t i r a
Pismo?
D a b i s m o t o č n i j e i l a k š e odgovorili na to pitanje, m i s l i m da je potrebno i m a t i
u v i d u globalnu v i z i j u Augustinova u č e n j a , i onaj osobiti rez k o j i je vlastit djelu
De civitate Dei.
1) K a d je A u g u s t i n z a p o č e o to djelo, već je odavno bio z a v r š i o m a n i h e j s k u kon­
troverziju, d o v r š a v a o je d o n a t i s t i č k u , a upravo je bio z a p o č e o pelagijansku, koja
ć e se z a t i m odvijati usporedno s k o m p o n i r a n j e m De civitate Dei. B i l o b i , d o d u š e ,
p o g r e š n o htjeti u De civitate Dei n a ć i svu n a u k u o kojoj je b i l o riječi u t i m ras­
p r a m a , a l i b i b i l a j o š v e ć a g r e š k a č i t a t i De civitate Dei ne v o d e ć i r a č u n a o toj
9
H . SCHOLZ, Glaube und Unglaube in der Weltgeschichte, Leipzig 1941, str. 71 s.
10
Usp. moj članak Escatologia e antiplatonismo di S. Ag., u Augustinianum 18 (1978),
pp. 237—244; F. CASADO, El ripudio de la filosofta antiqua en la «Ciudad de Dios», u
La Ciudad de Dios, 167 (1955), II, str. 67—93.
11
H . L E I S E G A N G , Der Ursprung der Lehre Aug. von der Civitas Dei, u Archiv f. Kirchen-
gesch., 16 (1925), str. 127—158.
12
Usp. F. E . CRANZ, L'idee augustinienne de la societe chretienne, u R E A , 3 (1957), pp. 16,
n. 5. U ovom članku Cranz odgovara Leisegangu.
13
V i d i str. L X V I I I .
14
Usp. moj članak / Padri e lo studio della teologia, u Seminarium, n. s., 17 (1977), pp. 36—55.
15
Za kratak sažetak usp. Patrologia, III, Marietti ed., Roma 1978, c. 6 (pod naslovom Ago-
stino), p. 401 s.
U V O D - TEOLOGIJA XXV
nauci. Glede prve p o g r e š k e , stoga š t o ovo djelo, pa i u svom d o g m a t s k o m dijelu,
i m a d r u k č i j i cilj i k r o j , k o j i nisu zahtijevali da se izlažu i l i s a ž i m l j u one kontro­
verzije, pa se zato i ne m o ž e o n j i m a suditi polazeći od ovog djela; druga b i g r e š k a
b i l a j o š teža, jer b i p r i j e č i l a z a p a ž a n j e n a g o v j e š t a j a š t o i h Augustin u o v o m dijelu
čini u vezi s t e m a m a svojstvenima o n i m k o n t r o v e r z i j i m a pa b i o n e m o g u ć i l a da se
n a u k a ovoga djela k o m p l e t i r a p o m o ć u one koja je iznesena drugdje. Zbog toga, da
p u s t i m o sad po strani maniheizam p r o t i v kojega se zbog nutarnje potrebe djela
p o d v l a č e temeljne k r š ć a n s k e zasade, o velikoj e k l e z i o l o š k o - s a k r a m e n t a l n o j temi
razvijanoj u r a s p r i s donatistima, kao n i o o n i m a temama, ne manje b r e m e n i t i m a
a više k o m p l i c i r a n i m a , o i s t o č n o m grijehu, o m i l o s t i , o predestinaciji, r a z r a đ i v a n i m a
u r a s p r i s pelagijevcima, nije m o g u ć e suditi ako se ž e l i m o z a d r ž a t i samo na
De civitate Dei: u p a l i b i s m o u r i z i k da te teme ne shvatimo pa da i s k r i v i m o
s a d r ž a j djela u k o j i m a se one r a z r a đ u j u . S druge strane, opet, ne m o ž e se č i t a t i
De civitate Dei bez utjecanja t i m djelima: ovaj put, upali b i s m o u r i z i k da ne
shvatimo samo djelo De civitate Dei, koje, ako i rasvjetljuje druga Augustinova
djela time š t o n a m p r u ž a o p ć u sintezu b r o j n i h problema, i samo b i v a rasvijetljeno
time š t o se u t i m djelima o d r e đ e n i p r o b l e m i n a š i r o k o raspravljaju i p r o d u b l j u j u .
Zaborav te k o m p l e m e n t a r n o s t i doveo je, na p r i m j e r , do i z n o š e n j a p o g r e š n i h
16
interpretacija u vezi s n a u k o m o C r k v i i o milosti .
2) Taj k r i t e r i j , m e đ u t i m , nije dovoljan, treba m u nadodati j o š jedan: taj drugi
stoji u osebujnom p r o f i l u pod k o j i m De civitate Dei p r o m a t r a povijest spasenja.
Jedino ako p o l a z i m o od tog k r i t e r i j a , m o ž e m o povesti r a č u n a o tome š t o Augusti­
novo izlaganje s a d r ž i i l i ne s a d r ž i , i z a š t o . S h v a ć a m o , n a v o d i m opet tek neke pri­
mjere, z a š t o se mnogo govori o p o s r e d n i š t v u K r i s t o v u , a m a l o o k r i s t o l o g i j i ; z a š t o
je akcenat dat n u t a r n j e m aspektu B o ž j e g a grada a ne i n s t i t u c i o n a l n o m ; z a š t o je
č i t a v jedan odsjek p o s v e ć e n p r i p r a v i na dolazak K r i s t o v i drugi eshatologiji; z a š t o
gotovo potpuno nedostaje s a k r a m e n t a r n a nauka, a o p š i r n o je p r i s u t n a nauka
0 žrtvi.
T k o b i želio to sažeti u k v a l i f i c i r a j u ć e vlastitosti, mogao b i r e ć i ovako: to je
p r o f i l kozmičke, svevremenske, putničke, eshatološke, duhovne vizije povijesti.
N i j e t e š k o o t k r i t i te vlastitosti na A u g u s t i n o v i m stranicama. V o d i t i o n j i m a r a č u n a
silno je v a ž n o : o n j i m a ovisi ispravna interpretacija Augustinova djela p r e m a
17
povijesnoj metodi, a ta je ona ispravna .
U p r v o m redu, De civitate Dei je jedna kozmička v i z i j a spasenja, u k o l i k o u tu
v i z i j u spadaju ne samo l j u d i v e ć i d o b r i a n đ e l i . Cum ipsis enim sumus una Civitas
x
Dei \ T a se temeljna teza više pretpostavlja negoli dokazuje. Augustin polazi od
vjere C r k v e o stvaranju a n đ e l a i o r a z l i č i t o j sudbini d o b r i h , k o j i su vjerni B o g u ,
1 pobunjenih; na toj vjeri, koja se temelji na B i b l i j i , on stvara svoju sintezu,
19
s t a v l j a j u ć i u odnos, m a k a r ne n u ž n o n u m e r i č k i , pad a n đ e l a i spasenje l j u d i ,
a napose povezanost k o j a postoji i z m e đ u d o b r i h a n đ e l a na nebu i p o l o ž a j a l j u d i
16
Vidi str. L X X V .
17
F.-J. T H O N N A R D , Les methodes d'interpretation de la pensee aug., u R E A 5 (1959),
pp. 103—120.
18
D e civ.Dei 10, 7; usp. isto 11, 9; 12, 1. 9, 2; De Gen. ad litt. 12, 28; Ench. 15, 56; itd.
19
De civ. Dei 22, 1, 2; Ench. 9, 28—29; B . L O H S E Zu Aug. Engellehre, u Zeitschr. f. Kirchen-
gesch. 70 (1959), pp. 278—291 [usp. A. D E V E E R , u R E A 8 (1962), pp. 422-423].
XXVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXVII

20
ovdje na zemlji . To grandiozno k o z m i č k o poimanje, a n g e l o - a n t r o p o l o š k o , Božje
civitas daje djelu strogo t e o l o š k i p r o f i l i baca zasebno svjetlo na n a u k u o m i l o s t i ,
predestinaciji, eshatologiji; napose p o j a š n j a v a z a š t o se Augustin toliko z a d r ž a v a na
21
govoru o a n đ e l i m a . N i t k o tko želi r e k o n s t r u i r a t i njegovu misao ne m o ž e to za­
nemariti . 22
K a d se, m e đ u t i m , govor prenosi na drugu sastojnicu Božje civitas, tj. na ljude,
z a p a ž a m o da tu sastojnicu o d r e đ u j u druge k a r a k t e r i s t i č n e crte, u p r v o m redu
svevremenost. U o v o m s l u č a j u B o ž j a civitas p o k r i v a sav tijek vremena, od po­
č e t k a do konca. Dvije civitas, prisutne u p r v o m č o v j e k u po B o ž j e m predznanju ,
razdijelile su se u K a j i n u i A b e l u , k o j i su i m p r o t o t i p o v i , i odonda su prolazile,
24
i prolazit će kroz vrijeme sve do svog d o v r š e n j a . Taj k a r a k t e r svevremenosti
iziskuje da se p r o š i r i poimanje o dvije civitas preko granica propovijedanja apostola
te n a m e ć e p r o b l e m i d e n t i č n o s t i C r k v e prije i poslije K r i s t a , o č e m u ć e m o na s v o m
25
mjestu govoriti .
O d ove prve k a r a k t e r i s t i k e r a đ a se druga, koja se tiče uvijek i samo č o v j e k a :
B o ž j a je civitas ovdje na p u t u , u t u đ i n i . K l j u č n a crta, od koje se r a đ a njeno pro-
pinjanje p r e m a b u d u ć e m , njena n e d o v r š e n o s t , p o l o ž a j p u t n i š t v a , o č e k i v a n j e ,
i mjesto koje u njoj z a u z i m a nada. Zato je autor De civitate Dei i p j e v a č k r š ć a n s k e
nade. N i s u u njem r i j e t k i i z r a z i poput ovoga: na poseban smo n a č i n k r š ć a n i zbog
26
jedine nade u v j e č n i život . T a nada, m e đ u t i m , ne umanjuje zadatak B o ž j e civitas
da se z a u z i m a za s a d a š n j i život č o v j e č a n s t v a te da njegovu blagostanju d o p r i n o s i
svoj efikasan i nenadomjestiv p r i l o g . Augustin, kao š t o će se vidjeti, o b r a đ u j e i taj
velik p r o b l e m , danas življi no i k a d , i , o d g o v a r a j u ć i p r o t i v n i c i m a od j u č e r , pozitivno
27
ga r j e š a v a i za danas .
Iz p u t n i č k o g p o l o ž a j a za civitas B o ž j u proizlazi druga njezina b i t n a vlastitost,
e s h a t o l o š k o s t . A to z n a č i da njena punina, njena k o n a č n a usmjerenost, svrha koja
je k o n s t i t u i r a u n a r a v i s a v r š e n e i b l a ž e n e zajednice nije ovdje nego u onostranosti,
nije u vremenitosti nego je u v j e č n o s t i . H i p o n s k i b i s k u p to p o j a š n j a v a n a š i r o k o
i b r a n i je od m i l e n a r i z m a , apokatastaze, v j e č n i h v r a ć a n j a . B o ž j a je civitas, dakle,
samo jedna, a l i posjeduje dva a k s i o l o š k i r a z l i č i t a i nedjeljiva, č a k d j e l o m i č n o (za
jedan dio svojih č l a n o v a ) koegzistentna m o m e n t a : s a d a š n j i , p r o v i z o r a n momenat,
i b u d u ć i , definitivan. K o l i k o je to v a ž n o za razumijevanje z n a č e n j a i z a m a š i t o s t i
Augustinove koncepcije, svakome je v i d l j i v o . P o d s j e ć a m tek da o toj bitnoj vlastito­
sti o v i s i i i s p r a v n a interpretacija Augustinove d o k t r i n e o predestinaciji i o m i l o s t i .
N a k o n c u posljednja vlastitost: poimanje dviju civitates nije institucionalno i l i
p o l i t i č k o , nego duhovno. A u t o r De civitate Dei je naziva mističkom: Quas etiam
9
mystiče appellamus Civitates duas, hoc est, duas societates hominum .. ? . I na
d r u g o m mjestu: duo quaedam genera humanae societatis..., quas Civitates duas
secundum Scripturas nostras merito appellare possimus™. Dva spomenuta teksta
upozoravaju nas da se p r v i od njih ne smije shvatiti u smislu š t o ga je r i j e č
»mističko« p o p r i m i l a u o p ć e m govoru (visoko iskustvo b o ž a n s k o g ) , a n i t i u smislu
unutarnje i nevidljive realnosti u opoziciji s izvanjskom i v i d l j i v o m r e a l n o š ć u , nego
u o p ć e n i t i j e m s m i s l u duhovnog, alegorijskom, u k o l i k o alegorijsko t u m a č e n j e o t k r i v a
31
duhovno z n a č e n j e Svetoga pisma .
23
Dvije civitates s h v a ć e n e duhovno z n a č e sile dobra i zla koje djeluju u povijesti
i utkane su u nju. P r o m a t r a j u ć i i h u toj perspektivi, ne m o ž e se o č e k i v a t i da će
se u De civitate Dei n a ć i traktat o C r k v i kao instituciji i l i traktat o n a č i n u k a k o
u p r a v l j a t i d r ž a v o m . N e da u t o m djelu n e m a dragocjenih naznaka o j e d n o m
i o d r u g o m predmetu, ali to valja p r i k u p i t i i organizirati p r e m a perspektivi koja
nije ona k o j u je imao pred o č i m a autor De civitate Dei, nego je n a š a ; napose za
p r v i predmet valja posegnuti za d r u g i m Augustinovim djelima: m i s l i m tu na
32
a n t i d o n a t i s t i č k a djela .
4. Kristološki ključ
Za z a v r š e t a k , htio b i h reći da se b i b l i j s k i k l j u č , j e d i n i ispravan za otvaranje
tajne Augustinova remek-djela, r a z r j e š a v a u k r i s t o l o š k o m k l j u č u . De civitate Dei
nadovezuje se na Confessiones i na De Trinitate, s a č i n j a v a j u ć i m o n u m e n t a l n u tri­
logiju, k o j u je h i p o n s k i b i s k u p zasnovao na slavu K r i s t a . U toj t r i l o g i j i prvo djelo
33
— Confessiones — slavi K r i s t a kao s r e d i š t e i razlog Augustinova života ; drugo
— De Trinitate — pokazuje K r i s t a kao objavitelja l j u b a v i Očeve i obnovitelja
34
č o v j e k a na s l i k u B o g a jednog i trojstvenog ; t r e ć e djelo — De civitate Dei — pro­
g l a š a v a K r i s t a s v r h o m i r a z j a š n j e n j e m sve povijesti. Dakle, i za De civitate Dei
K r i s t je r a s v j e t l j u j u ć i i o b j e d i n j u j u ć i princip.
Zna se da se Augustin dao na pisanje De civitate Dei da o b r a n i K r i s t a , njezina
15
ustanovitelja, od poganskih o p t u ž b i : izričito to k a ž e u Govorima i na to p o d s j e ć a
36
č e s t o u n u t a r teksta toga djela . A l i , m o ž d a se dovoljno ne z a p a ž a da je K r i s t
28
o b j e d i n j u j u ć a t o č k a s v i h dijelova djela: K r i s t kao promicatelj, n a u k o m i m i l o š ć u ,
t a k o đ e r vremenitog blagostanja — protiv pogana k o j i tvrde suprotno — (1—5), K r i s t
kao posrednik i univerzalni put spasenja — p r o t i v poganske »teologije« i pribjega-

20
De civ. Dei 1, 30; 9, 23; 19, 23, 4; Ench. 15, 56; De gen. ad litt. 12, 28, 56; itd. 29
De civ. Dei 15, 1, 1; 19, 11: mysticum nomen; Enarr. in ps 61, 6: mysticis nominibus.
30
21
Usp. De civ. Dei 11 i 12. De civ. Dei 14, 1.
22
V i d i str. L I I I . 31
De util.cred.3, 5—9. J. R A T Z I N G E R , Herkunft und Sinn der Civitas-Lehre Aug., u Aug.
23
De civ. Dei 12, 27, 2. Mag., Pariš 1954, II, p. 971, n. 3: » . . . das mystice hier besagt: Mit einem der Schrift ent-
24
De civ. Dei 18, 51, 2: . . . ab ipso Abel... Ovaj slavni tekst citira i II. vat. koncil, Konst. nommenen Wort von heilig-allegorischen Sinn«; E . L A M I R A N D E , L'eglise celeste selon
Lumen gentium br. 8. Usp. Y . CONGAR, Ecclesia ab Abel, u Abhandlungen iiber Theol. u. St. Aug., Pariš 1963, p. 97, n. 4. Za svetopisamske tekstove usp. De civ. Dei 11, 1.
32

Kirche, Dusseldorf 1952, str. 79—108. Za politički aspekt vidi str. C X X I X ss.
33
25
Vidi str. L X X V . Usp. Opći uvod u Ispovijesti: N B A 1,3. izd.
34
26
De civ. Dei 6, 9, 5: . . . vita aeterna ... propter quam unam proprie nos christiani sumus. Usp. Opći uvod u De Trinitate: N B A 4.
55
27
V i d i str. X X X I V s. Vidi gore str. I X , bilj.4.
36
28
Vidi str. L X X V I I s. De civ. Dei 1, 1; 2, 18, 3; 10, 32, 2; 11, 1; 18, 1; itd.
XXVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXIX

vanja teurgiji — (6—10), K r i s t kao utemeljitelj B o žj e civitas (11—14), K r i s t kao I.

ostvarenje p r o r o š t a v a Starog zavjeta (15—18), K r i s t kao u s k r s n u ć e i kao sudac, izvor
s r e ć e za b l a ž e n i k e (19—22). A P O L O G E T I K A
U z v i š e n a stvarnost B o ž j e civitas n a j v i š i je izričaj i naj k o m p l e t n i j a sinteza
svih p r o r o š t a v a , dakle svih blagodati koje B o g izlijeva u stvorenja; a l i centar t i h
37
p r o r o š t a v a i t i h blagodati je K r i s t . N a r a v n o da se r a d i o K r i s t u k o j i je u jednoj De civitate Dei nije posljednja, a j o š manje p r v a apologija k r š ć a n s t v a ; a l i je
38
osobi i B o g i č o v j e k , quo itur Deus, qua itur homo ; o totalnom K r i s t u glavi i tijelu, sigurno n a j s n a ž n i j a š t o n a m j u je p a t r i s t i k a ostavila; a, m i s l i m , i ne samo pa-
39
jer »čitavo tijelo sa svojom g l a v o m je samo jedan K r i s t « . Tijelo K r i s t o v o je B o ž j a t r i s t i k a . S a d r ž i precizan odgovor na mnoge p o t e š k o ć e pogana, p r e o b r a ć a n j e n j i h o v i h
40
civitas, to jest C r k v a . v l a s t i t i h o p t u ž b i p r o t i v n j i h samih, o p ć u n a u k u o vjerodostojnosti vjere — d o k t r i n a
k o j u će preuzeti skolastici, dobit ć e p o t v r d u i o d crkvenog magisterija — i o p ć e
izlaganje k r ć a n s k e doktrine, koje z a t i m postaje najbolja obrana.

PRVO POGLAVLJE
Drugi dio
DE CIVITATE DEI I OPTUŽBE POGANA
SADRŽAJ
1. Prije Augustina

Jedna od svojstvenih z n a č a j k i djela De civitate Dei jest da je to u i s t i m a h
apologetsko i dogmatsko djelo. G r e š k a je, k o j u n i s u svi izbjegli, zaustaviti se na
p r v o m aspektu i s m a t r a t i De civitate Dei i s k l j u č i v o apologetskim djelom; g r e š k a
je to p r o t i v i z r i č i t e nakane autora k o j i , r e c e n z i r a j u ć i svoje djelo, p i š e : »A da n a m
ne b i netko prigovarao da smo p o b i j a l i stavove d r u g i h ne d o k a z u j u ć i svoje, d r u g i
1
dio djela, sastavljen o d dvanaest knjiga, s a d r ž i to d o k a z i v a n j e « . Š t o v i š e , izlaganje
i obrana k r š ć a n s k o g u č e n j a predstavljaju glavnu nakanu, k o j a je i z r a ž e n a v e ć ,
2
k a k o je r e č e n o , na p o č e t k u p r v o g dijela, a l i je p o m a k n u t a , iz m e t o d o l o š k i h po­
3
treba, u d r u g i dio . Stoga ć u i j a iz m e t o d o l o š k i h razloga, g o v o r i t i o dva aspekta
— apologetskom i d o g m a t s k o m — odijeljeno, i a k o ta dva aspekta n i s u u A u g u s t i n o v u
djelu posve odijeljena. » K a d je to potrebno, u p r v i h deset k n j i g a i z n o s i m o n a š u
4
d o k t r i n u , a u d r u g i h dvanaest p o b i j a m o d o k t r i n u p r o t i v n i k a « .
37
De civ. Dei 1, 31 (sinteza blagodati milosti); 10, 29 (Inkarnacija Riječi najviši primjer
milosti).
38
civ. Dei 11, 2.
39
De civ. Dei 17, 4, 9.
40
De civ. Dei 13, 16, 1: defendimus civitatem Dei, hoc est, eius Ecclesiam. 0 većoj i l i manjoj
identičnosti ovih termina vidi na str. L X X V I I .
P r i h v a t i v š i se ove obrane, h i p o n s k i se b i s k u p uputio svijetlom stazom k o j a se na-
dovezuje na p o č e t k e C r k v e . O d samog p o č e t k a i s k r s l a je potreba b r a n i t i e v a n đ e o s k i
n a v j e š t a j k a k o p r o t i v j u d a i z m a k o j i se zaustavljao na S t a r o m zavjetu tako i protiv
poganstva koje je odbacivalo i S t a r i i N o v i . M n o g i su o s j e ć a l i t u potrebu i sišli
na b o j i š t e s v o j i m djelima. V r e m e n s k i p r i m a t , a u n e k i m a s p e k t i m a ne samo
vremenski, d r ž e apologeti II. stoljeća. M e đ u n j i m a Justin. O d apologeta h i p o n s k i
b i s k u p posjeduje uvjerenje da sva istina, pa i ona k o j u su iznijeli filozofi, p r i p a d a
K r i s t u ; o s i m toga A u g u s t i n je zanosni branitelj k r š ć a n s t v a protiv poganskih kleveta;
uvjeren je da progonstva i m u č e n i š t v a , m a k a r ostaju nepravedna, o j a č a v a j u C r k v u .
S O r i g e n o m p o č i n j u izravne apologije p r o t i v o d r e đ e n i h filozofa. V e l i k i Aleksan-
drinac sastavlja Contra Celsum, o b i m n o i dragocjeno djelo u k o j e m slijedi i pobija
t o č k u po t o č k u Istinski Logos, djelo š t o ga je ovaj filozof p l a t o n i č a r napisao protiv
1 2
k r š ć a n a . Z a t i m Metodije , Euzebije Cezarejski , A p o l i n a r p i š u p r o t i v P o r f i r i j a , a ovaj
3
potonji i p r o t i v Julijana . K a s n i j e će Ćiril A l e k s a n d r i j s k i pisati p r o t i v J u l i j a n a
4 5 6
Apostate . Atanazije i Teodoret C i r s k i se m e đ u t i m o b r a ć a j u o p ć e n i t o G r c i m a . N o
1
Njegovo djelo koje spominje Jeronim (De vir. ili. 83) je izgubljeno.
2
Praeparatio evangelica i Demonstratio evangelica jedno je djelo u dva dijela a brani
kršćansku religiju protiv pogana i protiv Židova, ali je napose usmjereno protiv 25 knjiga
Porfirijevog djela Protiv kršćana.
3
Veoma cijenjena dva djela Apolinareva, posebno 30 knjiga protiv Porfirija, izgubljena su.
4

1
Napisao je Adv. libros athei Iuliani u 20 a možda i više knjiga.
Retract. 2, 43, 2. 5
Mislim na Oratio contra gentes i na drugi dio istog djela pod naslovom Oratio de Incar-
2
Vidi str. X — X I . natione Verbi.
3
De civ. Dei 1, 35—36. 6
Teodoretovo djelo, u obliku dvanaest govora, ima znakovit naslov Graecorum affectionum
4
Retract. 2, 43, 2. curatio.
XXX U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXXI

17
Augustin je i m a o i na Zapadu, napose u svojoj zemlji, sjajnih p r i m j e r a k r š ć a n s k e k r i v o p r i p i s a l i b o ž a n s t v o , da b i ga učinili B o g o m « . H v a l i l i su dakle K r i s t a a k u d i l i
18 19
7 8 9
apologetike: u R i m u M i n u c i j a Feliksa , u A f r i c i Tertulijana , C i p r i j a n a , A r n o b i j a , 10
k r š ć a n e . T o b i j a š e stav Porfirijev . A u g u s t i n dokazuje njegovu nerazumnost . Z a t i m
Laktancija . 11
ustaje p r o t i v politeista k o j i su d r ž a l i n e p o d n o š l j i v i m zahtjev B o g a H e b r e j a (Židova)
20

Od k o l i k o je i o d k o j i h spomenutih apologeta A u g u s t i n poznavao djela, to nije da je on j e d i n i p r a v i B o g (zato ga nisu p r i h v a ć a l i u svoj panteon) , te su k r š ć a n s k a

21

lako kazati. K a o i o b i č n o , p r e m a metodi onoga doba, izričiti su citati r i j e t k i ; c i t i r a j u
12 13
se T e r t u l i j a n , L a k t a n c i j e , Euzebije; od ovog posljednjeg č e s t o se c i t i r a Kronika™.
M n o g o se puta A u g u s t i n poziva na k r š ć a n s k e autore z n a k o v i t i m »naši«, »neki od
vremena o s u đ i v a l i kao da su ona u z r o k š t o opada vremenito blagostanje . Na-
zrijevaju se već tu teme De civitate Dei i z a m j e ć u j e se metoda: pozivanje na a n t i č k e
mudrace p r o t i v poganskih suvremenika: »ili neka grde svoje filozofe . . . i l i neka
22

n a š i h « ; izraz je p r u ž a o i p r u ž a p r i l i k u znanstvenicima da uspostavljaju paralele, r a z b i j u svoje b o g o v e « ; na s v a k i n a č i n neka prestanu o p t u ž i v a t i k r š ć a n e .

15
u t v r đ u j u odnosne veze, o t k r i v a j u izvore .
2. Quaestiones contra paganos. U toj su k n j i z i (= E p . 102), napisanoj oko 409,
N o z n a č a j n o je n e š t o drugo: v a ž n o je p r i m i j e t i t i da h i p o n s k i b i s k u p , m a k a r j o š o č i t i j e prisutne teme De civ.Dei. R i j e č je o š e s t pitanja š t o su i h postavili
i h ne c i t i r a , posjeduje zajedno s n j i m a ponos vjere, snagu dijalektike, sigurnost pogani — govorilo se da neka p o t j e č u od filozofa P o r f i r i j a — a poslao m u i h je
dokumentacije, a više od njih, m i s l i m da i to valja zabilježiti, genijalnost za velike iz K a r t a g e jedan prijatelj k o j i je želio postati k r š ć a n i n o m , s m o l b o m da m u na n j i h
sinteze i opće. vizije, č a k k o z m i č k e . Njegova apologetika, m e đ u t i m , p r e m d a ne
dade odgovor. A u g u s t i n ne vjeruje da p o t j e č u »od istoimenog slavnog s i c i l i j a n s k o g
zanemaruje pojedinosti, š t o v i š e k a t k a d se na n j i m a z a d r ž a v a više od potrebnog 23
filozofa čiji se glas p r o n o s i c i j e l i m s v i j e t o m « . Z a š t o , ne zna se. M o ž d a zato š t o m u
— tako se bar n a m a danas čini — kao k a d a pobija politeizam, i m a tu prednost 24
se poneko od t i h pitanja nije činilo dostojno velikog filozofa, i l i bilo kojeg filozofa .
š t o je globalna i s i n t e t i č k a . O s i m toga pokazuje silno v e l i k i respekt p r e m a protiv­
A ipak je r i j e č o P o r f i r i j u ; neka o d t i h pitanja — bar č e t i r i — preuzeta su iz
n i c i m a . Poznat je p r i m j e r filozofa P o r f i r i j a . P o b i j a ga k r o z č i t a v o djelo De civitate
njegova djela Contra christianos, a koje h i p o n s k i b i s k u p , z a č u d o , izgleda nije
Dei, a l i o njem govori uvijek s v e l i k i m p o h v a l a m a : doctissimus philosophorum,
16 poznavao. E v o t i h š e s t pitanja: 1) u s k r s n u ć e koje predstavlja t o l i k u p o t e š k o ć u
quamvis Christianorum acerrimus inimicus . S P o r f i r i j e m se već bio susreo
l j u d s k o m r a z u m u ; 2) k r š ć a n s k a vremena, k o j a postavljaju velik p r o b l e m o spasenju
u De consensu evangelistarum i u Quaestiones contra paganos, p r e m d a je, u o v o m
onih k o j i su živjeli prije K r i s t a , te stoga p r o b l e m k r š ć a n s k o g p o i m a n j a povijesti;
s l u č a j u , m i s l i o da se ne r a d i o filozofu, nego o j e d n o m h o m o n i m u . T a nas napomena
navodi da se n a č a s zaustavimo na prethodnicama De civitate Dei. N e m a i h mnogo, 3) r a z l i č i t o s t ž r t a v a i njihovo mijenjanje; 4) v j e č n o s t kazni i tekst M t 7, 2; 5) da l i je
a l i su v a ž n e . istina da, p r e m a S a l o m o n u , B o g nema S i n a ; 6) p r o r o k Jona i njegov s l u č a j . A u g u s t i n
odgovara na svako pojedino od t i h š e s t pitanja, z a u s t a v l j a j u ć i se napose na p r v a
četiri, u k o j i m a su p o t e š k o ć e veće: na ta ć e se pitanja v r a t i t i u De civitate Dei
2. Prije De civitate Dei d a j u ć i i m o p š i r n i j e i zauzetije o b j a š n j e n j e .

3. Pisma Voluzijanu i Marcelinu. S p i s m i m a V o l u z i j a n a i M a r c e l i n a i V o l u z i j a n u

Prije 413. A u g u s t i n se bavio apologetikom više protiv manihejaca, k o j i su se
nazivali k r š ć a n i m a a n i s u to b i l i , nego protiv pogana. B i l a je to, dakle, apologetika
k o j a je za objekt i m a l a ne t o l i k o teizam k o l i k o a u t e n t i č n o s t k r š ć a n s t v a .
1. De consensu evangelist arum. P o g a n i m a se po p r v i put b a v i u De consensu
evangelist arum, djelu koje je o t p r i l i k e iz 400. P r v a je knjiga » n a p i s a n a p r o t i v o n i h
k o j i č a s t e i l i se pretvaraju da č a s t e K r i s t a kao velikog m u d r a c a ; zbog toga ne
vjeruju E v a n đ e l j u , jer ga nije napisao sam K r i s t , već u č e n i c i , k o j i su m u , navodno,
25
i Marcelinu , k o j a se j a v l j a j u na v r h u n c u p o l e m i č k e k l i m e iz koje nastaje De civitate
Dei, u l a z i m o u ž a r i š t e p r o b l e m a t i k e djela. Pitanja k o j a o b r a đ u j e u De civ. Dei ista
su kao ona k o j a su se nametnula i r j e š a v a l a , p r e m d a na b r z i n u p r e m a n a r a v i
epistolarnog stila, u s p o m e n u t i m p i s m i m a .
E v o sinteze č e t i r i j u v e l i k i h p o t e š k o ć a š t o su i h V o l u z i j a n , poganin k o j i nije b i o
indiferentan p r e m a fenomenu k r š ć a n s t v a , i k r u g njegovih prijatelja i m a l i protiv
k r š ć a n s k e doktrine: 1) Inkarnacija, za k o j u se činilo da s a d r ž i g o m i l u k o n t r a d i k c i j a ;
2) d j e v i č a n s k o r o đ e n j e K r i s t a , koje je z v u č a l o kao n e š t o n e č u v e n o ; 3) prijelaz iz

7
Napisao je oko 197. izvrsnu apologiju kršćanstva u obliku dijaloga pod naslovom
Octavius.
17
8
Spominjem Ad nationes, Apologeticum, remek-djelo Tertulijanovo i Ad Scapulam. Retract. 2, 16.
18
9
Ad Demetriadem preuzima tertulijansku temu o klevetama pogana protiv kršćana za Augustin se poziva na Filozofiju iz prorostava, Porfirijevo djelo koje će imati u vidu
koje se drži da su odgovorni za nevolje Carstva; tu su temu preuzeli Laktancije i u De civ. Dei-, De cons. ev. 1, 15, 23. O Porfiriju vidi više u: T. J. ŠAGI-BUNIĆ, Povijest
i Augustin. kršćanske literature, I, izd. K S , Zagreb 1976, str. 252—256 (op. prev.).
19
10
Usp. djelo u sedam knjiga pod naslovom Adversus nationes. De cons. ev. 1, 7, 10—11, 17.
n
11
Slavne Divinae institutiones u sedam knjiga. De cons. ev. 1, 17, 25—32, 50.
21
12
De civ. Dei 7, 1. De cons. ev. 1, 33, 51.
22
13
De civ. Dei 18, 23. Isto mj.
23
14
De civ. Dei 16, 16; 18, 18; itd. Retract. 2, 31.
24
15
Usp. npr. De civ. Dei 22, 28: Nonnulli nostri... amantes Platonem. Ep. 102, 23.
25
16
De civ. Dei 19, 22. Epp. 135 (Voluzijanovo); 136 (Marcelinovo); 137 (Voluzijanu); 138 (Marcelinu).
XXXII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXXIII

Starog u N o v i zavjet, k o j i je u k l j u č i v a o i z m j e n u b o ž a n s k o g plana spasenja; 2) protiv društvene vrijednosti kršćanstva: o p t u ž i v a o se k a t o l i č k i m o r a l za

4) k r š ć a n s k e kreposti, kao poniznost, p r a š t a n j e , ljubav p r e m a neprijateljima, za 36 37
r i g o r i z a m i za ekskluzivizam , a l i , s druge strane, zbog nauke o o p r a š t a n j u grijeha,
koje se činilo da su nespojive s v e l i č i n o m i s t a b i l n o š ć u d r ž a v e ; 5) k o n a č n o , ne­ 38
t a k o đ e r za l a k s i z a m i iskvarenost ; i n z i s t i r a l o se na k r e p o s t i m a pogana i na 39

p r i j e p o r n a č i n j e n i c a da su mnoge n e s r e ć e zadesile d r ž a v u zbog k r š ć a n s k i h 40 41

m a n a m a k r š ć a n a , da b i se z a k l j u č i l o da je k r š ć a n s t v o beskorisno , š t o v i š e š t e t n o
imperatora. zbog svega onoga š t o je donijelo i donosi d r u š t v u ; u stvari, govorili su, s k r š ć a n ­
Augustinov odgovor s a d r ž i : 1) d u g a č k o izlaganje k a t o l i č k e d o k t r i n e o Inkar­ stvom je z a p o č e l o propadanje r i m s k o g i m p e r i j a ; 42

n a c i j i i d j e v i č a n s k o m r o đ e n j u K r i s t a , z a m i š l j e n o da r a s p r š i nesporazume i da po­ 3) protiv nauke o Trojstvu, Inkarnaciji, božanstvu Kristovu: za p r v u se d r ž a l o

26
j a s n i narav i s v e m o g u ć n o s t B o ž j u ; 2) s a ž e t a k apologetskih m o t i v a k o j i v o j u j u 43
da je apsurdna , druga je u suprotnosti sa s v a k o m z d r a v o m filozofijom , t r e ć a 44

27 28
u k o r i s t k r š ć a n s t v a ; 3) pobijanje o p t u ž b e da je k r š ć a n s t v o uzrok nevolja carstva ; 45
da je i z m i š l j o t i n a u č e n i k a ;
4) dokazivanje, koje p o p r i m a k a r a k t e r izazova, da su k r š ć a n s k e zapovijedi, napose 4) općenito protiv vjerodostojnosti kršćanstva: k r š ć a n i su se k v a l i f i c i r a l i kao
29
d v o s t r u k a zapovijed l j u b a v i , izvor a u t e n t i č n o g blagostanja za d r ž a v u ; 5) obrana 46
l u d i , glupi, slaboumni , k r i t i z i r a l a su se izviješća Starog zavjeta, poput onog
30
kontinuiteta dvaju Zavjeta, k o j i ne unose promjenu, nego m u d r u e k o n o m i j u ; 47 48
o Joni , p r o r o š t v a k o j a da su i z m i š l j o t i n a k r š ć a n a , N o v i zavjet k o j i da nije
6) osuda d o k t r i n e i prakse magije, s p o s e b n i m odnosom p r e m a A p o l o n i j u iz Tijane vjerodostojan j e r da je to djelo u č e n i k a k o j i su htjeli u z d i ć i Učitelja ; K r i s t o v a 49

31
i p r e m a A p u l e j u , koje se u z a l u d p o k u š a v a l o u s p o r e đ i v a t i s č u d e s i m a K r i s t o v i m . 50
su se č u d e s a t u m a č i l a m a g i j s k o m v j e š t i n o m ; i l i , ako se K r i s t smatrao n e v i n i m ,
U t o m je odgovoru, in nuce, dobar dio onoga š t o je r e č e n o u De civitate Dei: 51
p r i p i s i v a l o se magijskoj v j e š t i n i š i r e n j e k r š ć a n s t v a ; ponekad se prezirao i K r i s t
uvijek će b i t i o d k o r i s t i o b r a ć a t i se tome odgovoru kao n a v j e š t a j u i k o m e n t a r u kao čovjek, govorilo se da je to Židov kojega su u b i l i , raspeli, brezvrijedan čovjek ; 52

velikog djela. 53
k o n a č n o se p r e d v i đ a o nestanak k r š ć a n s k e religije , t v r d i l o se da će se to dogoditi
54
n a k o n 365 godina (za godinu godina) .
3. Opći pregled poganskih objekcija

O s i m u d j e l i m a k o j a smo spomenuli, Augustinova je konstantna p a ž n j a , m a k a r

s p o r a d i č n o , b i l a usmjerena na p r o t u k r š ć a n s k e stavove poganstva. Tragove tog
32
napora, k o j i su k o r i s n o i m a r l j i v o p r i k u p l j e n i , nalazimo u s v i m njegovim djelima,
napose u g o v o r i m a n a r o d u . S a ž e t o m o ž e m o reći da su p o t e š k o ć e pogana bile
36
Zbog uzdržavanja što ga kršćanski moral nalaže: Serm. Mai 14 (Mise. Ag., I, p. 295): ubi
est felicitas vestra?; Enarr. in ps. 48, d. 2, 3, 22: Quid vobis prodest quia creditis? Quid
plus habetis quia Christum habetis?; Enarr. in ps. 136, 9, 33; itd.
37

uperene: Kao da su samo kršćani živjeli kreposno: In Io ev. tr. 45, 2, 8; itd.
38
Osim Ep. 136, 2 usp. Enarr. in ps. 101, 10, 6: Vos corrumpitis disciplinam moresque generis
1) protiv kršćanske vjere u budući život: mnoge, kao npr. epikurejce, smetala humani pervertitis.
33 34
je besmrtnost d u š e ; a sve, u k l j u č u j u ć i neoplatonike, u s k r s n u ć e tjelesa , p r o t i v "Enarr. in ps. 31, d. 2, 2, 10; itd.
40
čega su g o m i l a l i sve vrste objekcija ; 35
Enarr. in ps. 30, enarr. 2, d. 2, 6, 44; Serm. 15, 6, 6; itd.
41
Enarr. in ps. 39, 26, 30: Laudant falso: Magnus vir, bonus vir, litteratus, doctus, sed quare
christianus?
42
Bila je najčešća optužba, koja je već prešla u poslovicu: Enarr. in ps. 80, 1, 25: . . . a
temporibus christianis coepit proverbium: Non pluit Deus, duc ad Christianos; usp.
De civ. Dei 2, 3, 1: ortum est vulgare proverbium: Pluvia defit, causa Christiani sunt.
26
Ep. 137, 2, 4—4, 14. 43
In Io ev. tr. 39, 3.
27
Ep. 137, 4, 15—16. 44
Serm. 225, 3; Serm. Guelferb. 3, 3 (Mise. Ag., I, p. 454); usp. Epp. 135, 2; 136, 1.
28
Ep. 138, 3, 16—17. 45
De cons. ev. 1, 34, 52.
29
Ep. 137, 5, 17; 138, 2, 9—15. 46
Enarr. in ps. 34, d. 2, 8: Ubicumque invenerini Christianum, solent insultare, exagitare,
30
Ep. 138, 1, 2—8. irridere, voćare hebetem, insulsum, nullius cordis, nullius peritiae; In Io ev. tr. 100, 3, 16;
31
Ep. 138, 4, 18. itd.
47
32
P. C O U R C E L L E , Propos antichretiens rapportes par St. Aug., u Rech. Aug., 1 (1958), Questiones contra paganos 6 (= Ep. 102, 30—38).
pp. 149—186; usp. ISTI, Critiques exegetiques et arguments antichretiens rapportes par 48
In Io ev. tr. 35, 7: Vos vobis ista finxistis. Protiv ove klevete Augustin se obično poziva
Ambrosiaster, u Vigiliae christianae, 13 (1959), pp. 133—169; i Polemiche anticristiane e na svjedočanstvo Židova, koji su odobravali Stari zavjet a bili su neprijatelji kršćanskog
platonismo cristiano da Arnobio a S. Ambrogio, u A. M O M I G L I A N O , // conflitto tra imena: usp. Enarr. in ps. 40, 14; 56, 9; 58, d. 1, 22; De cons. ev. 26, 40.
paganesimo e cristianesimo nel sec. IV, tal. pr., Torino 1968, pp. 167—197. 49
De cons. ev. 1, 34, 52.
33
Serm. 150, 5, 6. 50
De cons. evA, 11, 17. 32, 50.
34
Enarr. in ps. 88, d. 2, 5, 56: In nulta ergo re tam vehementer, tam pertinaciter, tam obnixe 51
De civ. Dei 18, 53, 2.
et contentiose contradicitur fidei Christianae sicut de carnis resurrectione. 51
Enarr. in ps. 40, 4; 68, d. 1. 12; 118, d. 26, 4.
35
Upotreba udova uskrsnulih tjelesa (na pr. Serm. 243, 3, 3 ss), kondicija tijela — možda 53
Enarr. in ps. 187, 14: Ubi sunt qui dicebant: Pereat nomen christianorum de terra?; Enarr.
neko tijelo nerazvijeno, hendikepirano, ostarjelo — u času smrti (na pr. Serm. 242, 2, in ps. 43, 14: . . . Uli ipsi Iudaei, contra quos quando defendimus Christum, dicunt vobis:
3 ss), prisutnost tjelesne materije u nebu (Serm. 242, 3, 7), raspadljivost lesa (Serm. 361, sic moriaris quomodo ille; Enarr. in ps. 40, 1, 57; 70, d. 2, 4, 30.
12, 12), itd. 54
De civ. Dei 18, 53, 2.
 XXXIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXXV

4. Odgovor De civitate Dei
N a tu je p o z a m a š n u g o m i l u o p t u ž b i Augustin htio odgovoriti s v o j i m djelom
De civitate Dei. Ovaj put ne na n a č i n uvoda kao u De consensu evangelistarum,
n i t i p a r a t a k t i č k i r a z l a ž u ć i pitanje po pitanje, kao u Quaestiones contra paganos,
n i t i na b r z i n u kao u Pismima — p r e m d a b r z i n a u Pismima gdjekada p o p r i m a
ekspresivnu efikasnost na k o j u je t e š k o drugdje n a i ć i — n i t i prigodno kao u Govo­
rima; već namjerno i n a d u g a č k o , l a ć a j u ć i se jedne svoje velike ideje, ideje u duae
civitates, te u n o s e ć i t i j e k o m razvijanja te ideje, na o d g o v a r a j u ć a mjesta, potrebne
odgovore. T i su odgovori, o p ć e n i t o , i negativni i p o z i t i v n i : dokazuje se da je
poganstvo nesposobno r i j e š i t i velike p r o b l e m e povijesti, a da je k r š ć a n s t v o za to
sposobno. M e t o d a k o j u je odabrao, nedvojbeno t e š k a i v e l i č a n s t v e n a , sili ga gdje­
k a d a da se u d a l j i od predmeta, a l i m u i p r u ž a p r i l i k u za stvaranje zdanja k r š ć a n s k e
d o k t r i n e i ujedno za polemiziranje s p r o t i v n i c i m a , š t o v i š e da s t v a r a j u ć i p o l e m i z i r a
i p o l e m i z i r a j u ć i stvara: a u p r a v o to je on želio. U stvari, s p o m e n i m o samo
p r i m j e r a radi, k a d a u p r v o m dijelu p o b i j a o p t u ž b e pogana o d r u š t v e n o j nespo­
u sedam knjiga Historiae contra paganos; te su se knjige u srednjem v i j e k u mnogo
56
čitale, i smatrale su se povijesnom d o p u n o m De civitate Dei . Augustin se ograni­
57
čuje na nekoliko p r i m j e r a , p o n a v l j a j u ć i č e s t u temu iz svojih govora o p o h a r i
58
R i m a , i z a k l j u č u j e : » N e k a o p t u ž e svoje bogove za t o l i k a zla oni k o j i su nezahvalni
59
n a š e m K r i s t u za t o l i k a d o b r a « . Š t o se k r š ć a n i n a tiče, taj zna da m u K r i s t nije
osigurao v r e m e n i t u s r e ć u , v e ć s r e ć u v j e č n u . R a d i te jedine nade, a ne r a d i kojeg
60
drugog m o t i v a , m i smo k r š ć a n i : propter quam unam proprie nos Christiani sumus .
V r e m e n i t a d o b r a i zla z a j e d n i č k a su d o b r i m a i l o š i m a , a l i »ostaje r a z l i k a m e đ u
o n i m a k o j i podnose iste patnje: i s t o v j e t n o š ć u p a t n j i ne postaje krepost isto
61
s manom« .
Z a d r u g u t v r d n j u oslanja se na m o r a l . O s i m teorijske neosnovanosti politeizma,
k o j i Augustin, poput ostalih apologeta, r a z g o l i ć u j e o r u ž j e m s m i j e š n o s t i , autorite­
62 63
tom poganskih pisaca , argumentacijom v e l i k i h filozofa , jasno je da u p r a k s i
kult bogova ne m o ž e b i t i garancija d o b r a d r ž a v e . N e m o ž e to b i t i zbog n e m o r a l n i h
64
i opscenih obreda k o j i taj kult prate . N a r a v n o , o s i m ako se želi d r ž a v a koja
se temelji na u ž i t k u p o d s v a k u cijenu, razuzdanosti, na n e k a ž n j e n o j nepravdi . 65

sobnosti k r š ć a n s t v a , r a z l a ž e i b r a n i n a u k u o Providnosti, a to je jedna od sre­ A da p r o t i v n i c i ne b i r e p l i c i r a l i da je p a r a m e t a r ovog o š t r o g suda E v a n đ e l j e koje

d i š n j i h teza k r š ć a n s k e koncepcije povijesti, i kada, j o š uvijek u p r v o m dijelu, oni n i s u p r i h v a ć a l i , autor De civitate Dei poziva se na p r i m j e r k r e p o s t i v e l i k i h
p o b i j a neoplatonsku demonologiju, n a š i r o k o r a z l a ž e k r š ć a n s k u d o k t r i n u o posred­ 66 67
R i m l j a n a , na sud n j i h o v i h d r e v n i h m u d r a c a i na njihove zakone. Napose na
n i š t v u i o ž r t v i K r i s t o v o j , š t o je opet fundamentalna teza k r š ć a n s k e dogmatike. zakone, j e r m u je to o m o g u ć a v a l o da h v a l i njihovu j u r i d i č k u m u d r o s t a k u d i
N a p r o t i v , k a d u posljednjem odsjeku drugog dijela r a z l a ž e v j e č n e termine o dvije p r a k t i č n u nedosljednost . 68

civitas, donosi i p o b i j a o p t u ž b e filozofa p r o t i v u s k r s n u ć a tijela i v j e č n o s t i kazni. Z a t r e ć u t v r d n j u poziva se na vlastitu snagu k r š ć a n s k i h kreposti. Augustin
A l i u vezi s apologetskom m e t o d o m De civitate Dei valja i m a t i n a u m u j o š je toliko uvjeren da iz n j i h m o ž e p r o i z a ć i golemo dobro d r ž a v i za napredak i za
j e d n u d i s t i n k c i j u . U t o m djelu i m a m o s e k t o r s k u apologetiku, k o j a je odgovor m i r da i m dobacuje ovaj izazov: » . . . oni k o j i d r ž e da je K r i s t o v nauk neprija­
na pojedine o p t u ž b e , i generalnu apologetiku, k o j a je dokazivanje vjerodostojnosti teljski p r e m a d r ž a v i , neka n a m dadu t a k v u vojsku, k a k v i po K r i s t o v u n a u k u i m a j u
k r š ć a n s k e vjere: druga nije manje v a ž n a o d prve. B i t ć e riječi p o n e š t o o jednoj b i t i v o j n i c i : neka n a m dadu takve s t a r j e š i n e , takve m u ž e v e , takve s u p r u ž n i k e , takve
i o drugoj. roditelje, t a k v u djecu, takve gospodare, takve sluge, takve kraljeve, takve suce,
k o n a č n o takve obveznike i s a k u p l j a č e poreza, kao š t o k r š ć a n s k i nauk propisuje
da b u d u , i n e k a se o n d a usude nazvati je neprijateljicom d r ž a v e , odnosno neka
5. Obrana društvene vrijednosti kršćanstva
ne oklijevaju radije p r i z n a t i da b i , k a d b i se toga n a u k a b i l i d r ž a l i , m o ć n o b i l o

P r v i odgovor š t o ga daje De civitate Dei na o p t u ž b e pogana, onaj k o j i je bio

urgentniji jer su o p t u ž b e bile izvikivane sa svih strana i p s i h o l o š k i bile više na
dohvatu; odnosi se n a d r u š t v e n i aspekt k r š ć a n s t v a . S a d r ž i t r i temeljne tvrdnje: 56

1) zla k o j a su zadesila Carstvo, ne ovise o k r š ć a n s t v u ; 2) ako se d r u š t v e n o blago­ 0 obimnoj bibliografiji o P. Oroziju i o njegovim Historiae usp. V . GROSSI, Patrologia,
Marietti, III, p.470.
stanje želi t e m e l j i t i n a m o r a l n o s t i i p r a v d i , k a k o i treba b i t i , k u l t bogova to nije 57
Iznio ih je u trećoj knjizi.
k a d a r osigurati; 3) ako se p r i h v a t i i slijedi k r š ć a n s k i m o r a l , o n je u stanju 58
Usp. Serm. 296, 7: cito responde: incendium Romanae urbis hoc testium est... Quae modo
osigurati to blagostanje. N a te t r i tvrdnje nadovezuje se č e t v r t a , o p ć e n i t i j a : semel arsit inter sacrificia christianorum, iam bis arserat inter sacrificia paganorum.
59
napredak i v e l i č i n a R i m a n i s u o v i s i l i o k u l t u bogova, nego o P r o v i d n o s t i jedinog De civ. Dei 3, 31.
60
p r a v o g B o g a k o j i je h t i o n a g r a d i t i g r a đ a n s k e k r e p o s t i r i m s k o g naroda. De civ. Dei 6, 9, 5.
61
De civ. Dei 1, 8, 2.
Z a p r v u t v r d n j u A u g u s t i n se oslanja na povijest, koja s v j e d o č i da zla u svijetu 62
Poziva se napose na Varona (De civ. Dei 4, 31; 6, 9, 2) i na Seneku (De civ. Dei 6, 10).
n i k a d nije nedostajalo, pa p r e m a tome s k i d a k r i v n j u s k r š ć a n a za k o j u i h o p t u ž u j u 63
De civ. Dei 8, 6 (argumenat platoničara za opstojnost Božju).
55
pogani. O n ne želi p i s a t i povijest , a l i m u je stalo da se ona n a p i š e s o v i m speci­ 64
To je predmet čitave 2. knjige.
f i č n i m c i l j e m : p o k a z a t i o d k o j i h je i k o l i k i h zala č o v j e č a n s t v o trp jelo prije d o l a s k a ĆS
Vidi gorak opis jedne takve države, isto 2, 20.
K r i s t a . To će stvarno u č i n i t i , po Augustinovoj sugestiji, njegov u č e n i k Pavao Orozije 66
Vidi gore str. X X .
67
Poziva se napose na Salustija: De civ. Dei 2, 18; i na Cicerona: isto 2, 21.
68
To se odnosi naročito na zakon koji je scenske glumce lišavao rimskog građanstva: De
civ. Dei 2, 13 (tu se spominje razlika između Grka i Rimljana; ovi drugi mudriji su
i smotreniji u svojim zakonima od Grka) i 2, 31 (Haec tibi numquam, nec pro terrena
De civ. Dei 3, 18, 1. patria placuerunt).
 XXXVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XXXVII

69
zdravlje d r ž a v e « . Ovo n a r o č i t o v r i j e d i za d v o s t r u k u zapovijed ljubavi p r e m a B o g u
i b l i ž n j e m u , u kojoj v i d i s a d r ž a j sve filozofije i tajnu zdravlja jedne hvalevrijedne
70
d r ž a v e . U stvarnosti, k a d b i svi, svatko p r e m a svome p o l o ž a j u , o b d r ž a v a l i k r š ć a n ­
ske zapovijedi, l j u d s k o b i d r u š t v o »svojim blagostanjem u l j e p š a l o p l i t k o s t s a d a š ­
njeg ž i v o t a i penjalo b i se k v r h u n c i m a života v j e č n o g a da vlada u s a v r š e n o j
71
sreći« . Te riječi i z r a ž a v a j u na najbolji m o g u ć i n a č i n sintezu do koje je Augustin
d o š a o : B o ž j a civitas i m a eminentno e s h a t o l o š k i c i l j , a l i i m a i t a k v u d o k t r i n u
i takve zapovijedi da, v r š e l i se, donose nenadomjestiv i o d l u č u j u ć i doprinos vre­
m e n i t o m blagostanju; k r š ć a n s t v o je, nema sumnje, religija onostranosti, a l i je
72
njezina velika d r u š t v e n a vrijednost za ovozemaljski život neosporna . Iz ove sinteze
73
nastaje idealna s l i k a k r š ć a n s k o g cara k a k v u n a m Augustin p r u ž a .
Ostala je da se r i j e š i j o š jedna t e š k o ć a , m o ž d a najneposrednija i koja je
n a j v i š e uzrujavala, a to je ova: R i m s k o je Carstvo b i l o veliko i bogato k a d je b i l o
pogansko; k a d je postalo k r š ć a n s k o , p o č e l o je slabiti i propadati. E v o Augusti­
nova odgovora: v e l i č i n a i m p e r i j a nije o v i s i l a o k u l t u bogova, n i o sudbini, nego
o providenciji p r a v o g Boga, k o j i quando voluit et quantum voluit Romanis regnum
14
dedit ; razlog njegova propadanja, nasuprot, stoji u m o r a l n o j p o k v a r e n o s t i koja
75
je d o š l a na mjesto d r e v n i h kreposti . T u se opet Augustin poziva na poganske
p r v o m mjestu De regressu animae, djelo koje s a m i m n a s l o v o m n a m e ć e p r o b l e m
79
k o j i ovdje p o b u đ u j e interes .
80
U n a t o č toj prednosti, Augustin o s j e ć a t e ž i n u zadatka . G o n i ga ipak n a p r i j e d
kroz pet knjiga u o b i č a j e n o m negativnom i pozitivnom m e t o d o m : dokazuje teorijsku
neosnovanost i p r a k t i č n u š t e t u t e u r g i j s k o - d e m o n o l o š k e solucije k o j u su predlagali
ti filozofi, te b r a n i vrijednost i m u d r o s t k r š ć a n s k e solucije. O drugoj će č i t a t e l j n a ć i
81
k r a t a k s a ž e t a k na s l i j e d e ć i m stranicama , a o prvoj ć e m o p r o g o v o r i t i ovdje k o l i k o
n a m se čini k o r i s n i m za orijentaciju.
S u š t i n a Augustinove argumentacije je s l i j e d e ć a : poganski filozofi nemaju odgo­
vor na p r o b l e m medijacije; poznaju c i l j , a l i ne put. S o b z i r o m na cilj rado c i t i r a
blistave riječi Plotinove: Fugiendum est ad carissimam patriam, et ibi pater, et
1
ibi omnia* . A l i neprestano ponavlja, u Ispovijestima, ovdje i u d r u g i m djelima,
da ne znaju puta.
R a d i se, dakle, o p r o b l e m u medij acije. Augustin je to o š t r o osjetio u o č i svoga
o b r a ć e n j a , k a d je, p o š t o je p r o č i t a o neke knjige p l a t o n i k a , p o k u š a o iskustvo
83
»plotinske« ekstaze, š t o je rodilo neuspjehom . B i o je to neuspjeh, a l i ne beskori-
stan, jer je izbacio na p o v r š i n u i ukazao na esencijalni p r o b l e m , dotada uspavan,
p r o b l e m puta. O t k r i v š i p r o b l e m , bilo je l a k š e spoznati r j e š e n j e , š t o se i dogodilo .84

pisce. N a drugi dio odgovora v r a t i t i ć e m o se k a d bude govora o s r e d i š n j e m argu­ S p o z n a v š i r j e š e n j e u K r i s t u Posredniku, Augustin je u t r o š i o sve sile, k r o z č i t a v
16 77
m e n t u De civitate Dei , za p r v i neka b u d u dovoljne neke referenci je . život, da to r j e š e n j e razjasni, da u nj uvjeri b l i ž n j e i daleke. Ovdje, o b r a ć a j u ć i
se dalekima, ispituje r j e š e n j e p l a t o n i k a kroz djela Apulej a i P o r f i r i j a , i o t k r i v a
6. Obrana duhovne vrijednosti kršćanstva njegovu neutemeljenost i n e p r i l i č n o s t i ; n e p r i l i č n o s t i t e š k e , a neutemeljenost total­
nu. N j i h o v o se r j e š e n j e nadovezivalo na p o l i t e i s t i č k u koncepciju religije, oslanjalo
A u t o r De civitate Dei posjedovao je u ovoj stvari v e l i k u prednost, k o j u m i na m e d i j a c i j u demona, pribjegavalo je t e u r g i j s k i m p r a k s a m a : t r i apsolutno
danas, na ž a l o s t , č e s t o nemamo, a ta je š t o je p r e d sobom i m a o p r o t i v n i k e k o j i neprihvatljiva elementa, jer su l a ž n a .
su o s j e ć a l i religiozni p r o b l e m i tražili za nj r j e š e n j e , m a k a r onda n u d i l i proma­ Polazeći od trostruke podjele »teologije« p r e m a V a r o n u — m i t s k e (u pjesnika),
85

šaje. » K o n a č n o će b i t i govora p r o t i v o n i h k o j i . . . se m u č e da d o k a ž u k a k o se naravne (u filozofa), p o l i t i č k e i l i d r u š t v e n e (u s v e ć e n i k a ) — dokazuje u dvije

bogovi ne s m i j u č a s t i t i r a d i blagostanja u ovom životu, nego r a d i onoga k o j i
će doći poslije s m r t i « . T a k o autor na k o n c u prve knjige n a v i j e š t a p r o g r a m drugog
odsjeka p r v o g dijela. R a d i se »o s l a v n i m filozofima na v i s o k u glasu, k o j i o m n o g i m
s t v a r i m a misle kao m i , to jest o b e s m r t n o s t i d u š e , o n a u k u o B o g u stvoritelju
78
svijeta, o p r o v i d n o s t i k o j o m B o g u p r a v l j a svijetom š t o ga je s t v o r i o « . N i s u to,
dakle, ateisti, n i m a t e r i j a l i s t i , n i s u indiferentni p r e m a s u d b i n i č o v j e k a poslije
knjige — 6. i 7. — da p r v a i posljednja ne m o g u izbjeći sudu i osudi; ne m o ž e
i h od toga suda spasiti s i m b o l i č k o - n a t u r a l i s t i č k a interpretacija k o j u p r e d l a ž u .
S a m o druga m o ž e i z d r ž a t i p a ž l j i v ispit, š t o v i š e , Augustin u njoj v i d i d u b o k u
h a r m o n i j u , u n e k i m njezinim b i t n i m c r t a m a , s k r š ć a n s k o m d o k t r i n o m . U t o m
s m i s l u u 8. k n j i z i donosi b r i ž l j i v o s u č e l j a v a n j e i z m e đ u p l a t o n i z m a , kao pred­
stavnika k l a s i č n e »teologije«, i k r š ć a n s t v a , i n z i s t i r a j u ć i napose na transcendenciji
86

s m r t i . B i j a h u to n e o p l a t o n i č a r i . M e đ u n j i m a P l o t i n i osobito Apulej i Porfirije. Boga, s h v a ć e n o g kao u z r o k bitka, svjetlo spoznanja, izvor ljubavi .
Od Apulej a r a b i mnogo De deo Socratis, dok od P o r f i r i j a i m a p r e d sobom na

79
Skupa s De regressu animae Augustin citira i De philosophia ex oraculis (De civ. Dei 19,
69 23). O'Meara u jednoj lijepoj studiji o prisutnosti Porfirija u Aug. (Porphyry's Philosophy
Ep. 138, 2, 15. from Oracles in Aug., u Etudes Aug., Pariš 1959) zastupa, izazvavši oštru diskusiju, da se
70
Ep. 137, 4, 37. radi o istom djelu: usp. P. HADOT, Citations de Porphyre chez Aug., u R E A , 6 (1960),
71
De civ. Dei 2, 19. pp. 205—244; J. O'MEARA, Comment of Prof. O'Meara, u R E A , 6 (1960), pp. 245—247;
72
V i d i gore str. X I X s. G. M A D E C , Buli Aug., u R E A , 8 (1962), pp. 385—386.
73
De civ. Dei 5, 24. ™De civ.Dei 1, 36; 8, 1.
74
civ.Dei 5, 21. 81
V i d i str. L X X I .
75
De civ.Dei 5, 12. 15; Ep. 138, 3, 18. 82
De civ. Dei 9, 17. O ovom slavnom tekstu usp. odnosnu bilješku i BA34, dopunska bilj.72,
76
V i d i str. L X I X s. pp. 614—616.
83
77
To je optužnica na koju je počeo odgovarati u pismu Marcelinu citirajući Salustija Confess. 7, 17, 23.
i Juvenala (Ep. 138, 3, 16) a što nastavlja u De civitate Dei, gdje na Salustija (na pr. 2, 18) ^Confess.l, 18, 24 s; usp. Uvod u Confessiones (NBA 1, pp. L I 11—LIV).
85
nadovezuje Ciceronovo djelo De republica koje osobito rado citira (na pr. 2, 9. 21). De civ. Dei 6, 5, 1—3.
78
De civ.Dei 1, 36; usp. 5, 1. 86
V i d i dolje str. C X I I .
 XXXVIII U V O D - TEOLOGIJA XXXIX
U V O D - TEOLOGIJA

1. Demonologija. G o v o r o transcendenciji Božjoj postavlja p r o b l e m medija- s m r t n o š ć u , o v u trajnu s o n o m p r o l a z n o m ; b u d u ć i da ne ispunjavaju taj b i t a n uvjet,

cije, a l i ga ne r j e š a v a . P l a t o n i č a r i to znaju i nastoje p r e d l o ž i t i r j e š e n j e koje se nisu posrednici. Zbog istog razloga posrednici nisu n i d o b r i demoni, k a o š t o su
u b i t i temelji n a demonologiji. U toj t o č k i Augustin vadi iz Apulejeva De deo to htjeli p l a t o n i č a r i , j e r b i o v i i m a l i dvije vlastitosti z a j e d n i č k e s bogovima, s r e ć u
97

Socratis glavne crte te demoriologije te pokazuje njezinu apsurdnost. Apulej i besmrtnost, a nijedne s l j u d i m a , nesretnim i s m r t n i m . Pravo p o s r e d n i š t v o je
98

je govorio »da se sva živa b i ć a k o j a i m a j u r a z u m s k u d u š u , dijele n a t r i skupine: jedino ono K r i s t o v o . N o o tome ć e m o govoriti kasnije . Ovdje valja j o š inzistirati
na bogove, ljude, d e m o n e « . D e m o n i stoje u sredini, ne samo p r o s t o r n o — prebivaju, na n e o d r ž i v o s t i platonskog r j e š e n j a , koje se na n a j o č i t i j i n a č i n o t k r i v a u magiji,
naime, u z r a č n o j sferi, i z m e đ u bogova k o j i su gore i l j u d i k o j i su dolje — nego u k o j u ona n u ž n o vodi, i l i , m o ž d a , iz koje p o t j e č e ; n a svaki je n a č i n b i l a sredstvo
i o n t o l o š k i , u k o l i k o »s b o g o v i m a i m a j u z a j e d n i č k u besmrtnost tijela, a s l j u d i m a p o m o ć u kojega se medijacija i z r a ž a v a l a .
87
m u k e d u h a « . N j i h o v i h svojstava, nastavlja Apulej, i m a pet: život, strasti, 2. Magija. O v a ž a l o s n a manifestacija deformirane i k o r u m p i r a n e religioznosti
inteligencija, eterično tijelo, besmrtna egzistencija; po trima od tih nije m o g l a ne n a ć i u De civitate Dei o š t r u k r i t i k u . A u t o r s u o č u j e » i s k r e n u i po­
svojstava, t r i m a p r v i m a , b l i s k i s u l j u d i m a , po d r u g i m d v a m a svojstvima b l i s k i uzdanu religioznu vjeru« i »čarolije i formule sastavljene o d u m i j e ć a gnusne rado­
88
su bogovima . A l i bogovi ne k o m u n i c i r a j u s l j u d i m a — nullus deus miscetur znalosti koje nazivaju magija, i l i j o š o d v r a t n i j i m i m e n o m , v r a č a n j e , i l i prihvatlji­
99
89
komini, ponavljao je A p u l e j — zato su d e m o n i posredna b i ć a i z m e đ u j e d n i h v i j i m , t e u r g i j a « . Teurgija je takozvana bijela magija k o j a se sastoji, e t i m o l o š k i
i drugih, n o s e ć i b o g o v i m a vijesti o d l j u d i , a l j u d i m a blagodati o d bogova. govoreći, u a k c i j i onoga k o j i v r š i b o ž a n s k e stvari, i l i p r e m a d r u g i m a , u a k c i j i koja
A u t o r De civitate Dei, p r e t r e s a j u ć i to r j e š e n j e , nalazi u n j e m u g o m i l u »potiče i p r i s i l j a v a b o g o v e « ; v r a č a n j e i l i p r e m a g r č k o m goetia (od goeteia, i m e koje
100

m e t a f i z i č k i h , e t i č k i h , t e o l o š k i h , religioznih apsurdnosti. U stvarnosti, d e m o n i n i s u se izvodi iz zlogukog z v u k a recitiranja m a g i č k i h formula) je c r n a magija .

90
iznad l j u d i , j e r i h l j u d i , a k o s u d o b r i , n a d m a š u j u u s a v r š e n s t v u . Z a t i m , demoni,
jer su p o d l o ž n i strastima, l j u b i t e l j i razuzdanosti i surovosti — » P o m a m n i z a zlo-
djelstvom, p o t p u n o m a bez pravde, n a d u t i o h o l o š ć u , p u n i zavisti, l u k a v i u prije-
91
v a r n o s t i « — ne m o g u b i t i posrednici spasenja. O s i m toga, neshvatljivo je da
92
b o ž a n s t v o ne b i poznavalo ljudske stvari i d a b i m u z a to znanje trebale vijesti
93
koje m u donose posredna b i ć a . K o n a č n o , demoni ne m o g u b i t i objekt č a š ć e n j a
i kulta, j e r se b i t religije sastoji u nasljedovanju onoga š t o se č a s t i : » K a k a v razlog
ovdje postoji, o s i m b e z u m n o s t i i bijedne zablude, da se z a r o b l j u j e š č a š ć e n j e m
nekoga o d koga želiš b i t i d r u k č i j i u p o n a š a n j u i d a i s k a z u j e š religiozno š t o v a n j e
A u g u s t i n u z i m a t e r m i n magija uvijek u p e j o r a t i v n o m smislu, strogo o s u đ u j e
j e d n u i drugu. One se, t v r d i , v r š e p o d z a š t i t o m z l i h duhova. T o dokazuje p o z i v a j u ć i
se n a V e r g i l i j a , Cicerona i , n a r o č i t o , n a civilne zakone k o j i su i h strogo zabranjivali,
101
zakone koje zacijelo n i s u ustanovili k r š ć a n i , a k o j i su pogodili i samoga Apuleja .
Dokazuje to t a k o đ e r i z k o n t r a d i k t o r n o g stava samog A p u l e j a i P o r f i r i j a , k o j i sada
102
hvale, sad opet kude m a g i č k e v j e š t i n e .
Porfirije, n a p r i m j e r , »lavira i z m e đ u svetogrdne radoznalosti i ispovijedanja
filozofije«. S jedne strane »obećaje o d r e đ e n u k a t a r z u d u š e p o m o ć u t e u r g i j e « , a s
druge t v r d i da »ta p r a k s a ne n u đ a n i k o m e povratak Bogu« . P o š t o je na- 103

n e k o m u koga o d b i j a š nasljedovati, k a d j e b i t religije u nasljedovanju b i ć a k o m u d u g a č k o dokazao p r o t u r j e č n o s t ovog stava, Augustin uzvikuje g o r k o m i r o n i j o m :

94
iskazuješ štovanje?« 104
O theurgia praeclara, o animae praedicanda purgatio! . A l i Augustin ne zanemaruje
Postoji o s i m toga neposredniji razlog k o j i p r i j e č i govoriti o posredovanju zabilježiti da se Porfirije pokazuje m u d r i j i m , k a d a u Pismu svećeniku Anebonu
105

demona, a taj je: o n i , po s v o j i m k a r a k t e r i s t i k a m a , ne garantiraju onaj p o s r e d n i o s u đ u j e m a g i č k e v j e š t i n e . Preciziranje je znak posebnog p o š t o v a n j a p r e m a slav­

106

p o l o ž a j , k o j i je neophodan z a posrednika. P r e m a A p u l e j u postoje t r i k a r a k t e r i s t i k e n o m filozofu , a l i i vješt apologetski argumenat. O p t u ž n i govor s v r š a v a p o z i v o m :

107

bogova: » p r o s t o r n a u z v i š e n o s t , besmrtnost postojanja, s a v r š e n s t v o b i v s t v o v a n j a « ; » K a n i t e se i odbacite prijevarnost z l i h duhova i s l u š a j t e n a u k u s p a s e n j a « . T a se

jednako tako postoje t r i suprotne k a r a k t e r i s t i k e l j u d i : »najniži prostor, smrtnost,
95
neposjedovanje sreće« . N o , d e m o n i se ne m o g u s m a t r a t i p o s r e d n i m b i ć i m a i z m e đ u
t i h d v i j u k r a j n o s t i . P u š t a j u ć i po strani prostorno pitanje, jasno je d a su dvije
sastoji u ž r t v i K r i s t o v o j , koja je postala s v a k i d a š n j a ž r t v a otkupljene civitas, jedina
koja m o ž e o č i s t i t i ljude i povezati i h s B o g o m ; j e d i n a koja m o ž e odgovoriti n a
p r o b l e m š t o su ga postavili filozofi »odličnici«, a l i ga nisu riješili. N o i o t o m
108

k r a j n o s t i s jedne strane besmrtnost i s r e ć a , a s druge smrtnost i neposjedovanje će b i t i više r i j e č i kasnije .

s r e ć e . D a b i b i l i posrednici, d e m o n i b i t r e b a l i ujediniti nesretnu s m r t n o s t — l j u d i
96
su, zapravo, s m r t n i i bez s r e ć e , i to bez s r e ć e j e r su s m r t n i — sa s r e t n o m be-
97
De civ. Dei 9, 13, 3.
98
Vidi str. L X X I I .
99
De civ. Dei 10, 9, 1.
100
87
De civ. Dei 8, 14, 1. Ove se karakteristike pretresaju u slijedećoj knjizi: 9, 8. Usp. A. A. B A R B , La sopravvivenza delle arti magiche, u A. M O M I G L I A N O , nav. dj.,
88
De civ. Dei 8, 16. pp. 113—117.
101
89
De civ. Dei 8, 20. De civ. Dei 8, 19.
102
90
De civ. Dei 8, 22. Glede Apuleja poziva se na njegovu Apologiju i l i O magiji gdje se neoplatonski filozof
91
Isto mj. O strastima demona i o strastima općenito usp. 9, 3—11. brani upravo od optužbe za magiju.
103
92
V i d i str. L X X . De civ. Dei 10, 9, 2.
104
93 De civ. Dei 10, 10.
De civ. Dei 8, 2 1 , 1—2. 105
De civ. Dei 10, 11, 1—2.
94
De civ. Dei 8, 17, 2. 106
Vidi gore str. X X X .
95
De civ. Dei 9, 12. 107
De civ. Dei 10, 10.
96
De civ. Dei 9, 15, 2. 108
V i d i str. L X X I I I .
 XL U V O D - TEOLOGIJA
DRUGO POGLAVLJE
VJERODOSTOJNOST KRŠĆANSKE V J E R E
De civitate Dei nije samo odgovor na o p t u ž b e pogana, nego i generalna i m -
postacija vjerodostojnosti k r š ć a n s k e vjere. Š t o v i š e , n a j v e ć e apologetsko z n a č e n j e
djelo i m a upravo od te impostacije, k o j a je odraz dugog i m u č n o g hoda autorova
u p o v r a t k u u k a t o l i č k u C r k v u . A u g u s t i n b i j a š e o b r a ć e n i k : to se ne smije zaboraviti.
O b r a ć e n i k zna i s k u s t v o m , a ne tek teoretskim uvjerenjem, k a k v a je v a ž n o s t vjero­
dostojnosti vjere i njezinih m o t i v a . Njegovo zanimanje za taj predmet, m n o š t v o
stvari koje je o t o m napisao, metoda k o j u je slijedio nado vezuju se n a njegovo
obraćenje.
1. Zanimanje hiponskog biskupa za apologetsku temu
Predmet je p o b u đ i v a o Augustinovo zanimanje već o d mladosti, k a d a je, sa 19 go­
dina, k r i v o postavio p r o b l e m odnosa i z m e đ u r a z u m a i vjere. T a p o g r e š n a impo-
stacija — i l i r a z u m i l i vjera — dovela ga je do prianjanja uz manihejce, k o j i su
m a h a l i zastavom svog r a c i o n a l i z m a ; o t k r i ć e da je ova impostacija p o g r e š n a ponovo
ga je v r a t i l a na put p o v r a t k a p r e m a k a t o l i č k o j C r k v i , k o j u su m a n i h e j c i o š t r o
1 m u č i o da b i izišao iz skepticizma, i uvjerenje do kojega je m u k o t r p n o d o š a o glede
o s u đ i v a l i za fideizam . Z a n i m l j i v o je upoznati prve korake na t o m putu, k a d a je,
u t r e n u t k u gotovo definitivnog p r i s t a n k a uz skepticizam, p r o n a š a o povjerenje
u r a z u m , o t k r i v š i , poslije dugih meditacija, da se skepticizam r a đ a iz p o g r e š n e
metode. Ne, dakle, k a k o govorahu m a n i h e j c i (i prije i poslije n j i h svi racionalisti),
r a z u m ili vjera, nego r a z u m i vjera. D a p a č e , vjera, uzeta kao s a d r ž a j , ne samo da
2
nije zapreka spoznanju istine, nego je put da se do nje d o đ e . N a r a v n o , r a d i
se o o n i m i s t i n a m a koje služe p o j a š n j e n j u i r j e š e n j u velikog i z a m r š e n o g p r o b l e m a
ž i v o t a i povijesti ljudske, a ne o m a t e m a t i č k i m i znanstvenim i s t i n a m a za koje
3 A l i vjera t r a ž i autoritet na k o j i će se č o v j e k o s l o n i t i . O n ne m o ž e b i t i doli
je A u g u s t i n smatrao da ne m o g u p a s t i p o d skepticizam .
Dvije su m o ć i koje č o v j e k a dovode do spoznaje istine: autoritet i r a z u m .
U v r e m e n s k o m redu prije dolazi autoritet, dakle vjera; u redu v a ž n o s t i prije je
r a z u m , dakle znanost. T a k o A u g u s t i n č e s t o ponavlja u djelima n a p i s a n i m a k a k o
4
prije tako i poslije k r š t e n j a . M o t i v toga isticanja jest u č i n j e n i c i š t o je upravo
u m u č n i m d a n i m a k o j i su p r e t h o d i l i o b r a ć e n j u naslutio ispravne odnose i z m e đ u
r a z u m a i vjere i zacrtao svoju v l a s t i t u apologetsku metodu. T u m e t o d u nose dvije
konstantne prerogative koje m o ž e m o nazvati: autoritet i globalnost. Iz prve v u č e
k o r i j e n inzistiranje na p o t r e b i vjere, iz druge v r a ć a n j e na povijest spasenja, da
b i dokazao vjerodostojnost same vjere. N a toj se metodi temelje apologetska djela
hiponskog b i s k u p a , k a k o p r o t i v manihejaca tako p r o t i v pogana.
1
Usp. Uvod u Confessiones (NBA 1, pp. 43—46); S. Ag. L'uomo, U pastore, U mistico, Fossano
1976, pp. 61—66.
2
Confess. 6, 5, 7—8.
3
Confess. 6, 4, 6.
4
Contra Acad. 3, 20, 43; De ordine 2, 9, 26; De moribus Eccl cath. 1, 2, 3.
U V O D - TEOLOGIJA XLI
U De vera religione, posljednjem djelu š t o ga je napisao kao laik, izričito se
5
k a ž e , da B o g p r i v o d i ljude k spasenju snagom r a z u m a i autoritetom vjere , k spa­
6
senju koje se ostvaruje k r o z povijest i p r o r o š t v a . U De utilitate credendi, p r v o m
djelu napisanom n a k o n s v e ć e n i č k o g r e đ e n j a , p o d l a ž e dubokoj analizi odnos i z m e đ u
razuma i vjere te b r a n i p r i m a t i neoboriv temelj vjere. Isti postupak slijedi
u m a l o m spisu, čiji je d a t u m nesiguran a l i posterioran godini 399, a k o j i i m a , kao
i p r i j a š n j i , s i m b o l i č k i naslov: De fide rerum quae non videntur. De civitate Dei se
k r e ć e u i s t o m pravcu, s t o m p r e d n o š ć u š t o pronalazi k o d gdjekojeg o d svojih pro­
tivnika, na p r i m j e r k o d P o r f i r i j a , korisne elemente kao p o t v r d u metode k o j u
slijedi.
2. Metoda autoriteta
D r ž i m da se Augustinova apologetska metoda u p r v o m redu tako treba kva­
l i f i c i r a t i . Taj p r v i elemenat tvore č e t i r i bitne t o č k e : 1) mjesto koje zauzima vjera
u l j u d s k i m s t v a r i m a ; 2) n u ž n o s t b o ž a n s k o g autoriteta da b i vjera b i l a sigurna;
3) Providnost k o j a ne m o ž e ostaviti č o v j e č a n s t v o sine universali via liberandae
1
animae ) 4) K r i s t , P i s m o , C r k v a , k o j i s a č i n j a v a j u n a j v i š i i j e d i n i autoritet k o j i vjeri
daje sigurnost.
O prve dvije t o č k e De civitate Dei ne govori mnogo; m e đ u t i m , mnogo o tome
govore ostala djela. Ispovijesti, n a p r i m j e r , o t k r i v a j u n a m m u k u k o j u je A u g u s t i n
p r i m a t a vjere, p r i m a t a u v r e m e n s k o m i n o r m a t i v n o m s m i s l u . Zabilježio je naime
da i u l j u d s k i m stvarima, ako se iz n j i h istisne vjera, sve postane p o r e m e ć e n o :
obitelj, prijateljstvo, d r u š t v o , povijest. T u t o č k u je bio p r o d u b i o i n a š i r o k o raz­
ložio u spomenutom djelu De utilitate credendi, z a k l j u č u j u ć i da k a t o l i č k a C r k v a
8
ispravno postupa k a d a od o n i h k o j i žele p r i g r l i t i religiju t r a ž i ponajprije vjeru .
N a d r u g o m mjestu s a ž i m l j e misao o v i m r i j e č i m a : »Neka se istisne vjera iz l j u d s k i h
9
stvari: tko ne v i d i , k a k a v b i u ž a s a n p o r e m e ć a j i pomutnja iz toga slijedila?«
10
l j u d s k i i l i b o ž a n s k i , »ali p r a v i , siguran i n a j v i š i autoritet jest b o ž a n s k i « . Odatle
n u ž n o s t na nj se o b r a t i t i k a k o b i se imao siguran v o d i č na p u t u spasenja. Zapravo,
k a d a se r a d i o b i t n o m i temeljnom pitanju b l a ž e n s t v a quo vel qua... humana se
porrigit infelicitas si divina non ducit auctoritas? p r e m a k o j e m c i l j u i k o j i m putem
se k r e ć e l j u d s k a n e s r e ć a ako je ne vodi b o ž a n s k i a u t o r i t e t ? «11
Sve je to i s t i n i t o i b i l o je n u ž n o p r o t i v racionalizma, na p r i m j e r manihejskog.
U De civitate Dei situacija, m e đ u t i m , b i j a š e m a l o d r u k č i j a . Porfirije, kojega od
5
De vera religione 24, 45.
6
De vera relig. 7, 13: Huius religionis sectandae caput est historia et prophetica dispensa-
tionis temporalis divinae providentiae . . . Za opsežnu bibliografiju o Augustinovoj apolo-
getici i općenito o odnosu između vjere i razuma vidi moj prilog: S. Agostino, u Vatro-
logia, III, ed. Marietti (Ist. Patristico Agostiniano), Torino 1978, p. 383.
I
De civ. Dei 10, 32, 1.
8
De util. credendi 13, 29.
9
De fide rerum quae non videntur 2, 4.
10
De ordine 2, 9, 27.
II
De civ.Dei 18, 41.
XLII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XLIII

svih p l a t o n i k a Augustin n a j v i š e r a z m a t r a , otvoreno d o p u š t a potrebu univerzalnog Z a k o n a i n a v j e š t a j e m p r o r o k a i u otajstvu uzimanja č o v j e k a i s v j e d o č a n s t v o m

v o đ e k o m e b i se č o v j e k prepustio da ga vodi. »Osjećao je da m u nedostaje j o š jedna
doista a u t o r i t a t i v n a n a u k a kojoj b i b i l o n u ž n o predati se kao v o đ i u tako v a ž n o m
p r o b l e m u « kao š t o je o s l o b o đ e n j e d u š e ; tu n a u k u nije p r o n a š l a n i filozofija, n i
asketizam Indijaca, n i i n i c i j a c i j a Kaldejaca. P a ipak Porfirije »nije mogao pret­
postaviti da b i b o ž a n s k a providnost m o g l a ostaviti l j u d s k i r o d bez nekog puta
12
otvorenog s v i m a za o s l o b o đ e n j e d u š e « .
S l i č n i m p r o t i v n i c i m a nije b i l o t o l i k o potrebno dokazivati p o t r e b u vjere i l i
b o ž a n s k o g autoriteta k o j i b i joj p r u ž a o sigurnost; b i l o je v a ž n i j e pokazati k o j i je
22
apostola i k r v l j u m u č e n i k a i p r o š i r e n j e m u sve n a r o d e « . N a l a z i m o u o v o m tekstu
generalnu shemu metode, koja je preuzeta i t u m a č e n a u t o l i k i m d r u g i m djelima,
od k o j i h je posljednje i n a j v e ć e De civitate Dei.
U De utilitate credendi nalazimo ovaj sažet tekst: »Krist, d o n o s e ć i lijek za ozdrav­
ljenje ć u d o r e d n e pokvarenosti, č u d e s i m a je stekao autoritet, autoritetom je zaslužio
vjeru, po vjeri je objedinio m n o š t v o , m n o š t v o m je zadobio d u g o v j e č n o s t , dugo-
v j e č n o š ć u je o j a č a o religiju«, tako da je više n e ć e m o ć i u z d r m a t i p r i j e v a r a heretika
n i nasilje progonitelja . 23

to autoritet. Taj autoritet je K r i s t , Pismo, C r k v a ; j e d n o m riječi religio christiana,

n
D r u g i je tekst iz Contra epistolam Manichaei: »Osim p r o s t o d u š n e i istinske
quae universum orbem tanto apice auctoritatis obtinuit . U vezi s o v i m tako uzvi­
m u d r o s t i . . . za k o j u v i ne vjerujete da je i m a u K a t o l i č k o j C r k v i , postoji m n o š t v o
š e n i m a u t o r i t e t o m p i š e na d r u g o m mjestu ove j a k e i s v e č a n e riječi: » V r h u n a o
razloga k o j i me d r ž e u njezinu k r i l u . Drži me slaganje n a r o d a i plemena; d r ž i me
autoriteta i svjetlo r a z u m a p o l o ž e n i su u jedino spasenjsko ime (Isusa K r i s t a )
14
nasljedstvo b i s k u p a , same stolice apostola Petra, k o m e Gospodin poslije u s k r s n u ć a
i u j e d i n u njegovu C r k v u s c i l j e m da re-kreiraju i r e f o r m i r a j u l j u d s k i r o d « . Može
dade da pase njegove ovce, sve do s a d a š n j e g episkopata; drži me k o n a č n o samo ime
se kazati da obrazlaganje istinitosti o v i h riječi predstavlja sav p r o g r a m De civitate
15
Katolička, koje nije bez razloga zadobila samo ova C r k v a . . . Ove veze k r š ć a n s k o g
Dei. U t o m djelu ne samo da se govori o autoritetu K r i s t a , utemeljitelja i k r a l j a
16 17
imena — tako silno velike i slatke — d r ž e vjernika u k r i l u K a t o l i č k e C r k v e , m a k a r
nebeske civitas , kao o »via m u n i t i s s i m a « p r e m a Bogu , n i t i samo o » u z v i š e n o m 24
18 19
se istina, zbog t v r d o ć e n a š e g u m a i nedostojnosti n a š e g života, j o š ne očituje« .
a u t o r i t e t u « P i s a m a i l i C r k v e »kraljice« uz bok K r i s t o v i s K r i s t o m kao »kraljev­
20
skog p u t a « za spasenje l j u d i ; nego se u svjetlu vjere stvara t a k o đ e r d o k t r i n a r n a U p i s m u V o l u z i j a n u nalazimo o p š i r n u sintezu svih m o t i v a vjerodostojnosti od
sinteza k o j a priznaje i usvaja sve š t o je istinito otkriveno svjetlom r a z u m a kroz A b r a h a m a do s a d a š n j e g života Crkve, a predstavlja gotovo p r o g r a m k o j i će malo
pogansku mudrost . 21
kasnije preuzeti De civitate Dei. Sinteza s v r š a v a o v i m z n a k o v i t i m pitanjem: »Koja
A l i nije b i l o dovoljno u k a z a t i na K r i s t a , P i s m a , C r k v u kao na univerzalni put je to pamet, ž e l j n a v j e č n o s t i i z a m i š l j e n a nad k r a t k o ć o m s a d a š n j e g a života, koja će
k o j i je Porfirije želio a da ga nije upoznao; trebalo je dokazati da je taj put se htjeti p r e p i r a t i sa svjetlom i s v r h u n c e m (lumen culmenque) ovog b o ž a n s k o g
25

siguran, da je m u d r o slijediti ga; d r u g i m r i j e č i m a , da je k r š ć a n s k a vjera utemeljena,
pa stoga dostojna č o v j e k a , to jest r a z u m n a . Augustin je to u č i n i o m e t o d o m glo-
balnosti (kako sam je nazvao).
3. Metoda globalnosti
Ona se sastoji u p r i z i v u na č i t a v u povijest spasenja, da b i se dokazala vjero­
dostojnost k r š ć a n s k e vjere. Ova se metoda javlja po p r v i put u p r v o m apolo­
getskom djelu, n a p i s a n o m u R i m u 388. T u č i t a m o : »Što se moglo u č i n i t i više za
n a š e s p a s e n j e ? . . . K o l i k o je to lijepo, veliko, dostojno Boga, k o n a č n o , š t o p o b u đ u j e
n a j v e ć e zanimanje, k o l i k o je to istinito, n e ć e m o m o ć i n i k a k o s h v a t i t i . . . ne ostanemo
l i na u t v r đ e n o m p u t u k o j i n a m je B o g izgradio i i z b o r o m p a t r i j a r h a i vezom
a u t o r i t e t a ? « ; a d r u g i m pitanjem, koje govori više od svakog k o m e n t a r a , otvara
se sinteza koncepta globalnosti u Augustinovoj apologetici: »Tko se n e ć e p r e d a t i
vjerovanju p r o m a t r a j u ć i tako č u d e s a n red d o g a đ a j a od samog p o č e t k a , pa i s a m u
povezanost vremena, u kojoj p r o š l e č i n j e n i c e p r u ž a j u vjeru u s a d a š n j e , kasniji
26
d o g a đ a j i p o t v r đ u j u one p r i j a š n j e , najnoviji one d a v n e ? « De civitate Dei će pro­
slijediti n a z n a č e n p r o g r a m , d o d a j u ć i kao svoj posljednji prsten u d u g o m lancu:
č u d e s a koja se nastavljaju d o g a đ a t i u C r k v i .
M e t o d u globalnosti m o ž e m o dakle sažeti u slijedeće t o č k e : 1) p r o r o š t v a ; 2) pro­
povijedanje i č u d e s a K r i s t o v a ; 3) š i r e n j e i stabilnost C r k v e ; 4) postojanost mu­
č e n i k a ; 5) k r š ć a n s k a mudrost; 6) č u d e s a u C r k v i . De civitate Dei se v r a ć a na svaku
od o v i h t o č a k a , služeći se n j i m a za o b r a n u k r š ć a n s k e vjere i za uvjeravanje, osobito
u 10, 32 i 22, 5—10. Iz č i t a v o g razlaganja n a v o d i m ovdje tek p o k o j i p r i m j e r .

1. Proroštva. T e m i p r o r o š t v a p o s v e ć e n a je 16. knjiga od 12. poglavlja dalje

i č i t a v a 17. knjiga, gdje se govori o p r o p u t o v a n j u Božje civitas od A b r a h a m a do
12
K r i s t a . Inzistiranje na toj t e m i je na c r t i p a t r i s t i č k e tradicije, a z n a č i uostalom
De civ. Dei 10, 32, 1. 27
13
nastavljanje e v a n đ e o s k o g modela . A l i u Augustinu ta se tema sukobljuje
De civ. Dei 10, 32, 3.
14
£/7.118, 5, 33: Itaque totum culmen auctoritatis lumenque rationis in illo uno salutari
nomine atque in una eius Ecclesia, recreando atque reformando humano generi consti-
tutum est.
15
De civ. Dei 18, 32—34. 22
De moribus Eccl. cath. 1, 7, 12.
16
Vidi dolje str. L X X I I I s. 23
De util. credendi 14, 32.
17
De civ. Dei 11, 1. 24
Contra ep. Man. 4, 5.
18
De civ. Dei 11, 3. 25
Ep. 137, 4, 16.
19
De civ. Dei 17, 16, 2. 26
Isto mj.
20
De civ. Dei 10, 32. 27
IGNACIJE A N T I O H I J S K I , Ep. ad Philad.9, 2; J U S T I N , Apologia 1, 63; I R E N E J , Adv.
21
Vidi gore str. X I X s. haereses 3, 19, 1; itd.
 XLIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XLV

simultano s poganima, m a n i h e j c i m a i Ž i d o v i m a ; poganima dokazuje da je K r i s t ,
ako je d o š a o »kasno«, k a k o s u o n i govorili, predskazan mnogo prije, i d a se u p r a v o
u t o m p r e d n a v j e š t a j u nalazi siguran dokaz za istinitost njegove poruke; pred
m a n i h e j c i m a neprestano b r a n i tezu, n a kojoj je tako mnogo i tako č e s t o inzistirao
poslije 388, o h a r m o n i j i i z m e đ u Starog i N o v o g zavjeta; u S t a r o m N o v i b i j a š e
28
skriven, u N o v o m je S t a r i r a z o t k r i v e n ; Ž i d o v e je p o d s j e ć a o da P i s m a k o j a o n i
posjeduju daju s v j e d o č a n s t v o o K r i s t u , o b j a v l j u j u ć i č u d e s n o jedinstvo B o ž j e g a
plana.
R a z l a ž u ć i taj predmet, A u g u s t i n posebno i n z i s t i r a n a p r o r o š t v i m a k o j a se
odnose n a univerzalnost B o ž j e civitas; to je k a o neka j e k a duge borbe p r o t i v
p a r t i k u l a r i z m a donatista i kao odgovor poganima k o j i t r a ž e univerzalan put spa­
senja. P r i m i j e t i m o s k a k v o m u p o r n o š ć u ponavlja u 10. k n j i z i : Haec est universalis
29
via.. , !
2. Propovijedanje i čudesa Kristova. »I d o đ e K r i s t : u r o đ e n j u , u životu, u dje­
lovanju, u r i j e č i m a , u m u c i , u s m r t i , u u s k r s n u ć u , u u z a š a š ć u ispunjuju se sva
30
predskazivanja p r o r o k a « . T a k o u p i s m u V o l u z i j a n u , koje je anticipacija De civitate
Dei, gdje se doslovno nalazi svetopisamsko dokazivanje t i h riječi. U njem se in­
z i s t i r a i na č u d e s i m a K r i s t o v i m k o j i m a »su iz tijela i osjetila l j u d i izagnani n e č i s t i
dusi, izliječeni su fizički nedostaci i bolesti, divlje su ž i v o t i n j e kopnene i vodene,
ptice, d r v e ć a , nebeska tijela i same zvijezde v r š i l e b o ž a n s k e naloge, sile su p a k l a
31
p o p u š t a l e , m r t v i se v r a ć a l i u život« .
3. Širenje i stabilnost Crkve. S l i j e d e ć a b i t n a t o č k a tog » č u d e s n o g reda do­
g a đ a n j a « , te » p o v e z a n o s t v r e m e n a « jest š i r e n j e Crkve, u vezi s k o j o m , g o v o r e ć i o ne­
razmjeru i z m e đ u u z r o k a i posljedice, f o r m u l i r a p u n z a č u đ e n j a ovaj slavan
paradoks: » A k o . . . ne vjeruju d a s u u č i n j e n a t a č u d e s a , n a m a dostaje samo ovo
veliko č u d o : svijet je uzvjerovao bez č u d e s a « . Zapravo »tri su nevjerojatne stvari,
a koje su se ipak dogodile: nevjerojatno je da je K r i s t uskrsnuo u svom t i j e l u . . . ;
4. Postojanost mučenika. U s v o j i m djelima, napose u Govorima, A u g u s t i n izlaže
bogatu teologiju m u č e n i š t v a . O n a se d i j e l o m nalazi i ovdje, u De civitate Dei; samo
dijelom. N e m a ovdje t o l i k o puta branjene teze p r o t i v donatista, da nije m u k a ,
36
nego uzrok, ono po č e m u je netko m u č e n i k ; n i one, k o j u je zastupao protiv
37
pelagijanaca, o p o t r e b i m i l o s t i i veće slobode za p o d n o š e n j e m u č e n i š t v a ; a n i one,
38
k o j u je č e s t o izlagao p r e d n a r o d o m , o nasljedovanju m u k e K r i s t o v e ; j a k o je
m e đ u t i m p o t c r t a n apologetski aspekt m u č e n i š t v a , i zasebno mjesto š t o ga m u č e n i c i
39 40
zauzimaju u C r k v i . O n i su svjedoci prave vjere , o n i su r a đ a l i C r k v u , k o j a se
n j i h o v o m k r v l j u p o v e ć a v a l a : » s a p i n j a n i su verigama, zatvarani u tamnice, batinani,
41
m u č e n i , paljeni, trgani o d zvijeri, k l a n i ; a u m n o ž a v a h u se« . E v a n đ e l j e se pro­
povijedalo po č i t a v o m svijetu inter horrendas persecutiones et... funera mar-
42 43 44
tyrum . C r k v a i h smatra s v o j i m herojima , č a s t i i h kao m u č e n i k e , a l i i m ne
45
p r i n o s i ž r t v e . T o je znak njezine m u d r o s t i .
5. Kršćanska mudrost. J o š jedna k a r i k a u apologetici hiponskog b i s k u p a je
k r š ć a n s k a mudrost. O n je duboko uvjeren d a je ona, mudrost E v a n đ e l j a , veća od
poganske, i stoga š t o ne poznaje njezinih granica i stoga š t o r j e š a v a njezine
probleme, p r u ž a j u ć i č v r s t i jasan odgovor, k a k a v filozofija ne m o ž e dati n a
temeljno pitanje, a to je pitanje b l a ž e n s t v a . Čitavo djelo De civitate Dei nastoji
dokazati t u tezu, a n a š uvod u r a z n i m s v o j i m d i j e l o v i m a želi č i t a t e l j u o l a k š a t i
razumijevanje toga dokazivanja.
A u g u s t i n i n z i s t i r a , ovdje i drugdje, n a t r i k o m p a r a t i v n a aspekta: z b r k a n a raz-
l i č n o s t m n i j e n j a filozofa, k o j a z e m a l j s k u civitas č i n e s l i č n o m B a b i l o n u , to jest
46
stvaraju z b r k u , i sigurno jedinstvo k r š ć a n s k e doktrine ; p o m i j e š a n o s t n e k i h istina
i t o l i k i h zabluda u filozofa i prisutnost t i h i s t i h istina bez o n i h zabluda u Božjoj
41
civitas ; napornost o k o t r a ž e n j a i dokazivanja istine i l a k o ć a da se ona dobije
e v a n đ e o s k i m propovijedanjem . 48

nevjerojatno je da je svijet povjerovao u j e d n u tako nevjerojatnu stvar; nevjero­

j a t n o je d a je m a l e n a š a č i c a nepoznatih l j u d i , g o l o r u k i h , bez kulture, m o g l a 6. Čudesa Crkve. M o g l o b i se r eći da se t o m t o č k o m k o m p l e t i r a jedinstvena
s t a k v i m uspjehom u v j e r i t i svijet, i u n j e m u t a k o đ e r u č e n e , u j e d n u tako ne­ Augustinova vizija o apologetici. T a k o je i bilo k r o z dugo vrijeme. Zapravo, u po­
vjerojatnu s t v a r « . 32 č e t k u , i k r o z mnogo godina, A u g u s t i n nije pokazivao zanimanje za č u d e s a k o j a
se nastavljaju d o g a đ a t i u C r k v i . Zaustavljao se n a o n i m a k o j a su se dogodila na
D r u g i m o t i v č u đ e n j a za A u g u s t i n a je stabilnost C r k v e k o j a je razdirana pro­
p o č e t k u i k o j a opisuje P i s m o . K a d a b i ga t k o pitao z a š t o se više ne d o g a đ a j u , od-
gonstvima, š i z m a m a , herezama, a l i nije p o b i j e đ e n a . O n a se zna o k o r i s t i t i svima
33
k o j i zablude, n a njihovo dobro i n a svoju korist . Zapravo s v i njezini neprijatelji,
»ako i m a j u m o ć d a je tjelesno m u č e , v j e ž b a j u je u strpljivosti; ako na n j u ustaju
k r i v i m m i š l j e n j i m a , doprinose d a raste u m u d r o s t i ; a da b i i neprijatelje l j u b i l a ,
34
o n i je v j e ž b a j u u dobrohotnosti i d o b r o t v o r n o s t i « . T a k o je p o u č a v a j u da se raduje 36
Ep. 89, 2; 204, 4; Enarr. in ps. 34, d. 2, 13; Serm. 285, 2; itd.
35
u n a d i i da zadobije b u d u ć u veličinu . 37
De corrept. et gr. 12, 35: Maior quippe libertas est necessaria ...
38
Serm. 328, 1; Enarr. in ps 63, 2—3; itd.
39
De civ. Dei 22, 9.
40
De civ.Dei 2, 29, 1.
41
28
De civ. Dei 22, 6, 1.
De civ. Dei 16, 26. 42
29
De civ. Dei 18, 50.
De civ.Dei 10, 32, 2. 41
30
De civ.Dei 10, 21: primjećuje međutim da crkveni običaj nije dopuštao taj naziv.
Ep. 137; 4, 16. 44
31
De civ.Dei 10, 21; 20, 9, 2. 13.
De civ. Dei 10, 32, 2, 45
32
De civ. Dei 22, 10.
De civ. Dei 22, 5. 46
33
De civ.Dei 18, 41, 1—3.
De vera relig. 6, 10. 41
24
De civ.Dei 18, 41, 3: Quidquid philosophi quidam inter falsa, quae opinati sunt, verum
De civ.Dei 18, 51.
35
videre potuerunt... divinis vocibus... in illa Civitate populo commendata sunt.
De civ. Dei 18, 49. 48
De vera relig. 3, 3 ss; De Trin. 13, 8, 12.
 XLVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA XLVII

govarao b i : zato š t o n a k o n r a s p r o s t i r a n j a C r k v e po č i t a v o m svijetu ona više nisu 61

rabi , ne m o ž e b i t i sumnje da postoji golema r a z l i k a i z m e đ u č u d e s a k o j i m a su se
potrebna, i zato š t o b i to p r e š l o u o b i č a j k o j i b i s v r š i o na tome da se č u d e s i m a više h v a l i l i pogani i k r š ć a n s k i h č u d e s a : » s a m cilj po k o j e m se razlikuju, pokazuje da
49
ne b i p r i d a v a l o z n a č e n j e . su n a š a č u d e s a neusporedivo odličnija« . 62

Pa ipak u De civitate Dei pokazuje zanimanje za č u d e s a koja se d o g a đ a j u u C r k v i Ovaj delikatan predmet postat će j a s n i j i k a d bude riječi o teologiji č u d a , o č e m u
50
njegova vremena. Etiam nunc, izvikuje, fiunt miracula . T a se p r o m j e n a m o ž d a u De civitate Dei nalazimo v a ž n i h indikacija, p r e m d a nisu jedine. Augustin je
duguje k o n s t a t a c i j i da su se mnoga d o g a đ a l a p r i l i k o m Memoria sv. Stjepana u H i - mnogo govorio o č u d u u dva druga svoja velika djela, u De Trinitate i u De Genesi
51
ponu ; p r e m d a se i u s a m o m djelu De civitate Dei ponavlja u o b i č a j e n odgovor na ad litteram.
u o b i č a j e n o pitanje: Cur nunc... non fiunt? »Mogao b i h sa s i g u r n o š ć u odgovoriti da su
č u d e s a b i l a potrebna p r i j e nego š t o je svijet povjerovao, da b i povjerovao. T k o j o š
sada t r a ž i č u d e s a , on je sam jedno veliko č u d o , jer ne vjeruje i a k o svijet vje­ T R E Ć E POGLAVLJE
52
ruje« . N a svaki n a č i n p r i m j e ć u j e da su suvremena č u d e s a , za r a z l i k u od onih
k o j a su opisana u B i b l i j i , manje poznata; š t o v i š e , mnogi n i s u s n j i m a upoznati ČUDO
n i u gradu gdje se d o g a đ a j u . O n sam opisuje neka koja su se dogodila u M i l a n u ,
53
K a r t a g i , i d r u g i m a f r i č k i m gradovima, napose u H i p o n u , od k o j i h je mnoga sam
T e m a po svojoj n a r a v i i po i m p l i k a c i j a m a spada m e đ u one o k o j i m a se n a j v i š e
upoznao i l i je o n j i m a bio detaljno o b a v i j e š t e n , te z a k l j u č u j e : »Za koga ta č u d e s a
d i s k u t i r a . To v r i j e d i i za odnosnu misao hiponskog b i s k u p a . Ostavljamo • sada po
s v j e d o č e ako ne za vjeru u kojoj se propovijeda K r i s t u s k r s n u l i u tijelu i u tijelu
54
strani diskusije koje se vrte oko k o n a č n o g t u m a č e n j a č u d a ; sabiremo samo sigurne
u z a š a o na n e b o ? «
podatke koje n a m p r u ž a De civitate Dei. B i t n a su t r i : p o j a m č u d a , njegova mo­
Zacijelo, ta č u d e s a i m a j u apologetsku vrijednost, u k o l i k o se p r o m a t r a j u g u ć n o s t u odnosu na Boga, njegovi odnosi p r e m a p r i r o d i .
u religioznom k o n t e k s t u k o j i je vlastit Božjoj civitas. I pogani su se u stvari
55
h v a l i l i s v o j i m č u d e s i m a i veličali svoje č u d o t v o r c e . Augustin i h ne p o r i č e u cjelini,
56
ne n i j e č e č i n j e n i c e koje je povijest utvrdila , ne n i j e č e da se č u d n o v a t e stvari m o g u 1. Pojam
u č i n i t i m a g i č k i m u m i j e ć e m i l i p o m o ć u demona (vjeruje, p r e m a tada u o b i č a j e n o m
m i š l j e n j u u patristici, da i v r a č e v i i d e m o n i m o g u po B o ž j e m o v l a š t e n j u činiti A u t o r daje r a z l i č i t a imena za č u d o , i m e n a koja opisuju, ako već ne definiraju,
57
č u d e s n a djela ; u o s t a l o m , bolje je o tome ne d i s k u t i r a t i jer b i to izazvalo suprotan njegovu narav: monstra, ostenta, portenta, prodigia. Svako od ovih imena odnosi
u č i n a k apologetskim c i l j e v i m a djela), ne n i j e č e , dakle, m o g u ć n o s t s l i č n i h č i n a , se na pojedini aspekt č u d e s n o g č i n a k o j i i m a zadatak da o z n a č u j u ć i pokaže, ukaze,
1
ali zastupa da o č u d e s i m a valja suditi p r e m a c i l j u k o j e m u teže i p r e m a k u l t u k o j i predoznači, predskaze religioznu stvarnost . Definiciju m e đ u t i m nalazimo drugdje,
58
p r o m i č u , to jest p r e m a d o k t r i n i s k o j o m su povezana . S a m o ona k o j a p r o m i č u kada, t u m a č e ć i riječi P i s m a : / Gospodin side da vidi grad (Post 11, 5) p i š e : sići
š t o v a n j e jedinog pravog Boga, te stoga p o t k r e p l j u j u p r a v u nauku, dolaze od Boga. za Boga, k o j i se prostorno ne k r e ć e jer je uvijek posvuda i posvuda č i t a v , znači
59
Reći će Pascal, i z r a ž a v a j u ć i i s t i n s k i augustinsku misao , da se »po č u d e s i m a pre­ »izvršiti n e š t o na zemlji š t o , zgodivši se č u d e s n o izvan redovitog tijeka prirode,
2
60
poznaje nauk, a po n a u k u č u d e s a « . S u d e ć i t i m k r i t e r i j e m , k o j i Augustin o b i č n o pokazuje na neki n a č i n njegovu n a z o č n o s t « . To je definicija č u d a . Ona p o j a š n j a v a
3
i dotjeruje onu k o j u je dao mnogo godina ranije u De utilitate credendi . S v i
n a z n a č e n i elementi su b i t n i : č u d o je djelo Božje, ono je č u d e s n o , zbiva se izvan
redovitog tijeka prirode, i m a za cilj pokazati prisutnost B o ž j u i navijestiti njegov
n a u m ljubavi.
Z a sve ove elemente nalazimo p o t v r d u i t u m a č e n j e u A u g u s t i n o v i m djelima,
49
De vera relig. 24, 47; De util. credendi 16, 34; Serm. 88, 2—3. p r e m d a ne uvijek u De civitate Dei. Č u d o p o t j e č e od B o g a i l i izravno i l i dozvoljivo.
50
De civ. Dei 22, 8, 1.
51
Serm. 314—324.
52
De civ. Dei 22, 8, 1.
53
De civ. Dei 22, 8, 2—22.
54
De civ. Dei 22, 9.
61
55
Ep. 138, 4, 18: »Kome ne bi bila smiješna činjenica da se traži usporedba i l i da se čak pred Usp. npr. De Trinitate 4, 11, 14.
62
Kristom daje prednost jednom Apoloniju i l i Apuleju i l i drugim vještacima u magičkim De civ. Dei 10, 16, 2.
umijećima?«
56
De civ. Dei 21, 6.
57
Vidi ispod str. X L V I I s.
58
De civ. Dei 10, 16, 2; 22, 10. 1
De civ. Dei 21, 8, 5.
59
To je predmet koji se neprestano vraća u donatističkoj kontroverziji: usp. na pr. De 2
De civ. Dei 16, 5.
unitate Eccl. [= Ep. ad cath. contra Donatistas], 19, 50. 3
De util. credendi 16, 34: Miraculum voco quidquid arduum aut insolitum supra spem
60
Misli 803 (832), hrv. prijevod Z. Plenković, izd. Zora, Zagreb 1969, str. 328. vel facultatem mirantis apparet.
 XLVIII U V O D - TEOLOGIJA
Izravno kada ga čini B o g sam i l i po a n đ e l i m a i l i svecima k o j i djeluju po B o ž j e m
htijenju: nec boni angeli haec nisi quantum Deus iubet. Dozvoljivo kada po svomu
p r a v e d n o m sudu p u š t a d a v r a č e v i i l i d e m o n i č i n e n e u b i č a j e n a djela s k o j i m a
su u stanju o b m a n u t i ljude . 5 k o j a se danas mnogo studira kao eventualne filozofske medijacije i z m e đ u
Č u d o je uvijek č i n j e n i c a koja uslijed svoje rijetkosti p o b u đ u j e p a ž n j u i č u đ e n j e
gledaoca. S t i m u vezi h i p o n s k i b i s k u p č e s t o donosi v a ž n u d i s t i n k c i j u , sasvim
kongenijalnu njegovu mentalitetu filozofa i kontemplativca. R a z l i k u j e č u d e s a
stvaranja i upravljanja s v e m i r o m od č u d e s a u z r o k o v a n i h č u d e s n i m d o g a đ a j i m a ,
te z a k l j u č u j e da su p r v a mnogo v e ć a od drugih; a l i p r i m j e ć u j e rezigniranom
sjetom, assiduitate viluerunf. To z n a č i da redovit tijek prirode p r u ž a , onome k o j i
je p a ž l j i v o m o t r i , v e ć e motive č u đ e n j a , o d onog n e u o b i č a j e n o g k o j i je rijedak
i t r e n u t a č a n , a k o j i u s l i j e d i iz č u d e s n i h d o g a đ a j a . B o g dakle čini č u d e s n e znakove
da b i izazvao o n u p a ž n j u k o j u drugi, redoviti čini, p r e m d a su č u d e s n i j i , nisu
u stanju izazvati, b u d u ć i da »ljudi i m a j u o b i č a j da se dive samo r i j e t k i m stva­
1
r i m a : si solerent homines mirari mira nisi rara« .
Cilj č u d e s n i h č i n a , v e l i m , esencijalno je religiozan. A u g u s t i n na tome inzistira,
i to s v e l i k i m p r a v o m . B o g i h čini ad aliquid divinitus annuntiandum\ Gdje nema,
i l i se ne m o ž e raspoznati takav c i l j , ne m o ž e b i t i riječi o p r a v o m č u d u . Po tom,
9
dakle, religioznom c i l j u r a z l i k u j u se prava č u d e s a od k r i v i h . P o d religioznom
10
s v r h o m razumijeva se š t o v a n j e jedinog pravog Boga, slava B o ž j a , p l a n spasenja .
2. Mogućnost
Zajedno s p o j m o m De civitate Dei r a z l a ž e i temeljnu tezu o m o g u ć n o s t i č u d a .
»Kao š t o B o g u nije b i l o n e m o g u ć e s t v o r i t i n a r a v i koje je želio, tako m u nije
11
n e m o g u ć e m i j e n j a t i one koje je stvorio u ono š t o hoće« . »Zato, upozorava n a š
autor, neka nevjernici sebi ne stvaraju d i m n i zastor poznavanjem n a r a v i kao
da se u b i l o k o j e m b i ć u ne b i moglo B o ž j o m snagom proizvesti n i š t a drugo o s i m
12
onoga š t o su o n i spoznali o njegovoj n a r a v i p o m o ć u svog l j u d s k o g i s k u s t v a « .
K a o š t o se v i d i , dokaz se oslanja na s t v a r a l a č k u snagu B o ž j u . T i m e se ne želi
r e ć i da je č u d e s a n zahvat neko stvaranje.
4
De Trin. 3, 8, 13; Ep. 187, 12, 36. Ima ih koji drže da se Bog uvijek služi drugotnim uzro­
cima: usp. F. B R A Z Z A L E , La dottrina dei miracolo in S. Ag., Roma 1964, p. 46.
5
De civ. Dei 21, 6, 1; usp. De Trin. 3, 7, 12—8, 13; De div. qq. 83. 79.
6
In Io ev. tr. 9, 1; usp. 8, 1; 2, 1; Ep. 102, 5; 137, 3, 10; Serm. 124, 4; 247, 2; Enarr. in ps 110,4.
I
De civ. Dei 21, 8, 3.
8
De Trin. 3, 10, 19: Alia sunt illa quae quamvis ex eadem materia corporali, ad aliquid
tamen divinitus annuntiandum nostris sensibus admoventur quae proprie miracula et
signa dicuntur.
9
De civ. Dei 10, 16, 2; usp. De div. qq. 83, 79, 4: Cum ergo talia faciunt magi, qualia nonnum-
quam sancti faciunt, talia quidem visibiliter esse apparent, sed et diverso fine et diverso
iure fiunt.
10
De civ. Dei 10, 18; De div. qq. 83. 79, 4.
II
De civ. Dei 21, 8, 5.
12
De civ. Dei 21, 8, 3.
U V O D - TEOLOGIJA XLIX
Poznato je da je za hiponskog b i s k u p a B o g stvorio sve stvari simultano na
p o č e t k u vremena: neke kao takve, kao elementa mundi, druge u o b l i k u rationes
seminales, i l i m o ž d a bolje, rationes causales. O toj slavnoj Augustinovoj teoriji,
13
znanstvene hipoteze evolucionizma i dogmatske doktrine o stvaranju , ne govori
14
se, o s i m jedne natuknice , u De civitate Dei-, o njoj se, m e đ u t i m , mnogo govori,
u De Genesi ad litteram i u De Trinitate. B u d u ć i da je usko povezana s č u d o m ,
od k o r i s t i je posvetiti joj k o j i redak.
15
P r e d l o ž e n a je zbog egzegetskih razloga, to jest kao p l a u z i b i l n o t u m a č e n j e
16
jednog skupa b i b l i j s k i h tekstova , a l i i m a svoju vrijednost, b i l o kao metoda i l i
kao s a d r ž a j , neovisno o m o t i v u k o j i j u je i n s p i r i r a o . Sastoji se, bitno, u konceptu
simultanog i virtualnog stvaranja: sve su stvari stvorene na p o č e t k u , i one koje
se j a v l j a j u t i j e k o m s t o l j e ć a , a l i ne sve na isti n a č i n . Ove potonje nisu bile stvorene
u sebi, nego u s v o j i m u z r o c i m a , tj. invisibiliter, potentialiter, causaliter, quomodo
11
fiunt futura non facta . Postoje r a z l i č i t i n a č i n i bivstvovanja stvari: u Riječi, ubi
non facta sed aeterna sunt; u elementima svijeta, ubi omnia simul facta futura
sunt; u s a m i m a sebi, t j . u s v o j i m k o n k r e t n i m realnostima; u sjemenkama u k o j i m a
su iznova quasi primordiales l&
causae .
Rationes seminales predstavljaju j o š d u b l j i i č u d e s n i j i n a č i n bivstvovanja: o n i
9
su seminum semina} , tj. skrivene m o g u ć n o s t i i z a k o n i r a z v i t k a iz k o j i h p r o i s t j e č u
same sjemenke. One, tj. te m o g u ć n o s t i i zakoni, predsjedaju p o j a v k u svih stvari
20
i h a r m o n i j i svemira .
Č u d e s a t a k o đ e r ulaze u njihov prostor. Č u d e s a se nadovezuju n a stvaranje,
ali n i s u stvaranje. O n i k o j i i h po v o l j i i l i po tajnom d o p u š t e n j u B o ž j e m n a č i n e
21
n i s u stvoritelji, kao š t o to n i s u r o d i t e l j i za djecu i l i z e m l j o r a d n i c i za plodove .
I č u d e s a ovise o rationes seminales koje je B o g od p o č e t k a unio u stvorene stvari,
i tako se v r a ć a j u u red naravi, m a k a r n e u o b i č a j e n o i rijetko. U ovoj t o č k i valja
i s t a k n u t i j e d n u d r u g u temeljnu tezu De civitate Dei: t i č e se odnosa i z m e đ u n a r a v i
i č u d a , tj. je l i č u d o p r o t i v n o naravi i l i nije.
13
Usp. A, SOLIGNAC, Le double moment de la creation et les raisons causales, u BA 48,
pp. 653—668 i bibliografija koja je tamo naznačena, posebno C H . B O Y E R , La theorie
augustinienne des raisons seminales, u Mise. Ag., II, Roma 1931, pp. 795—819; A. H O L L ,
Seminalis ratio. Ein Beitrag zur Begegnung der Phil. mit dem Naturwissensch., Wien 1961;
L. PERA, La creazione simultanea e virtuale secondo S. Ag., Firenze 1929.
14
Natuknica se odnosi na uskrsnuće djece, koja će uskrsnuti ne s tijelom koje su imala
in mole, nego s tijelom koje su imala in ratione: De civ. Dei 22, 14.
15
De Gen. ad litt. 7, 28, 42: Sed si possunt haec melius intellegi, non solum non resisto
verum etiam faveo.
16
Riječ je o Propovjedniku (= Sirah) 18, 1 (Deus creavit omnia simul: Augustin simul uzima
u ekstenzivnom smislu a ne u temporalnom) i o danima iz Postanka; o počinku Božjem
sedmog dana (Post 2, 2) i o Božjem djelu koje se nastavlja u svemiru (Iv 5, 17): usp.
De Gen. ad litt. 7, 28, 41.
17
De Gen. ad litt. 6, 6, 10.
18
De Gen. ad litt. 6, 10, 17.
19
De Trin. 3, 8, 13.
20
De Gen. ad litt. 5, 22, 44—45; De Trin. 3, 8, 13—9, 16.
21
De Trin. 3, 8, 13: . . . non solum malos, sed nec bonos angelos fas est putare creatores...
Tekst se odnosi na anđele koji htijenjem i l i Božjim dopuštanjem čine čudesa.
L U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LI

3. Narav i čudo S t i m u vezi n a m e ć u se d r u g i p r o b l e m i koje ovdje nije m o g u ć e ne k a ž e m

o b r a d i t i , nego n i t i n a t u k n u t i : p o r e đ e n j e i z m e đ u rationes seminales u Augustina
i0

B i l o b i p r o t i v n o n a r a v i k a d b i povrijedilo njezine zakone. Odgovor hiponskog i P l o t i n o v i h i s t o i č k i h logoi , te odnos i z m e đ u i s t i h rationes seminales i potentia
31
b i s k u p a je o d l u č a n i nedvosmislen: č u d o se zbiva non contra naturam, sed contra oboedientialis u skolastika .
21
quam nota est natura . D i s t i n k c i j a je v a ž n a . N a r a v stvari n a m je poznata p o m o ć u Dovoljno je š t o smo n a z n a č i l i da augustinska teorija, p o j a š n j a v a j u ć i p o j a m
iskustva, k o j i m spoznajemo samo o b i č a n , u o b i č a j e n i , redoviti tijek: č u d o je izvan č u d a , dokazuje da ono ne p o r e m e ć u j e , nego p o t v r đ u j e red naravi, o t k r i v a j u ć i
ovog tijeka — extra usitatum naturae modum \ praeter usitatum naturae2
cursum 24
n a m jedan red p r i r o d e d u b l j i o d onoga š t o n a m ga n u đ a svakodnevno iskustvo.
— a l i je u n u t a r s k r o v i t i h m o g u ć n o s t i koje se nalaze u samoj naravi. Reći, dakle, T o l i k o o u v o d n i m n a t u k n i c a m a u Augustinovu apologetiku; ž a r i š n a t o č k a te
kao š t o gdjekad k a ž e m o — i A p o s t o l je govorio na taj n a č i n ( R i m 11, 17) — da se apologetike je d o k t r i n a o č u d u .
č u d o zbiva contra naturam, jest l j u d s k i n a č i n i z r a ž a v a n j a k o j i polazi o d pojavnosti,
25
ali ne n a z n a č u j e i n t i m n u narav stvari .
N a tu se d i s t i n k c i j u i z m e đ u naravi i o b i č n o g tijeka naravi u s m j e r i l a p a ž n j a
i s t r a ž i v a č a k o j i su se, u n a m j e r i da r a s t u m a č e misao hiponskog b i s k u p a o p o j m u
26
n a r a v i i o č u d u koje n a d i l a z i redoviti tijek naravi, podijelili u r a z l i č i t a m i š l j e n j a .
Ovdje neka bude dovoljno kazati da A u g u s t i n i m a dva p o j m a n a r a v i i , suglasno Drugi dio
tome, dvostruko poimanje rationes seminales. N a r a v m o ž e o z n a č a v a t i r e d o v i t i tijek
naravi, ono š t o je n a m a znano, i v r h o v n i zakon naravi, n a m a nepoznat. » N a r a v
SADRŽAJ
zovemo, tako p i š e Faustu, i tijek n a r a v i k o j i je n a m a poznat, i k a d a B o g djeluje
protiv ovog tijeka; ta djela zovemo v e l i k a i č u d e s n a (tj. č u d e s a ) ; a l i p r o t i v n a j v i š e g
zakona n a r a v i — contra summam naturae legem — B o g ne m o ž e djelovati kao š t o
27
ne m o ž e djelovati p r o t i v samog sebe« . Jedno i drugo z n a č e n j e u k l j u č u j e rationes II.
seminales, k o j i h stoga i m a dva reda: red k o j i o d r e đ u j e o b i č a n tijek naravi, i red
o k o j e m ovisi izvanredan tijek. O v o m drugom redu p r i p a d a č u d o : »Rationes DOGMATIKA
(seminales) su stvorene sa s p o s o b n o š ć u za jedan i za drugi n a č i n djelovanja, b i l o
za onaj najredovitiji, po k o j e m u se b i ć a razvijaju u vremenu, b i l o za onaj po
k o j e m u se d o g a đ a j u r i j e t k i i č u d e s n i čini, k a k o se B o g u svidi da r a d i u p r i k l a d n i m Izlaganje i obrana k a t o l i č k e nauke i s p r e p l i ć u se kroz sve 22 knjige De civitate
1
28
p r i l i k a m a « . Jedne i druge (rationes) nalaze se u stvarima, a l i druge ne djeluju bez Dei. P r v i dio je p r e t e ž n o obrana, a drugi izlaganje ; taj je drugi dio u isti mah
2

posebnog B o ž j e g zahvata. » N e m a sumnje da je B o g stavio u stvari koje je stvorio
m o g u ć n o s t da p r o i z v e d u te u č i n k e ( č u d e s n e ) . . . ; a l i t u je m o g u ć n o s t stavio na drugi
n a č i n , ne tako da obavljaju svoje naravno gibanje, nego n a ovaj d r u g i n a č i n :
stvorio i h je t a k v i m a da njihova narav ostaje potpunoma p o d l o ž n a s v e m o ć n o j v o l j i
29
(Stvoritelj evo j)« .
p r v o t n i cilj djela . Njegov parametar nije koncept uti i frui kao u De doctrina
christiana\ n i t i t e o l o š k e kreposti vjere, ufanja i l j u b a v i kao u Enchir.idion, nego
povijest. Augustin, u svjetlu vjere, p r o u č a v a velike probleme tijeka povijesti, a
k o j i h , u b i t i , i m a pet. Ovaj će u v o d slijediti izlaganje i r j e š a v a n j e t i h pet problema.

11
De civ.Dei 21, 8, 2. 30
23
De civ. Dei 14, 24, 2. Usp. A. SOLIGNAC, nav. dj. pp. 654—657.
31
24
De civ. Dei 16, 5. A. G A R D E I L , La strueture de Vdme et Vexperience mystique, Pariš 1927, I, pp. 155—349;
25
De civ.Dei 21, 8, 5; Contra Faustum 26, 3. A. D A R M E T , Les notions de raison seminale et de puissance obedientielle chez st. Aug.,
26
Belley 1934.
J. G R A N G E , Le miracle d'apres st. Aug., Brignais 1912; I. STOSZCO, V apologetique de
st. Aug., Strasbourg 1932; i napose D. P. D E VOOGHT s tri studije: La notion phil. du
miracle chez st. Aug., u Rech. de Theol. Ane. et Med., 10 (1938), pp. 317—343; Les miraeles
dans la vie de st. Aug., u Rech, Theol. Ane. et Med., 11 (1939), pp. 5—16; La theologie du
miracle selon st. Aug., ondje, pp. 197—222; za panoramički pregled usp. B R A Z Z A L E , nov. 1
Retract. 2, 43, 2.
dj., pp. 14—17. l
De civ.Dei 1, 35—36.
27
Contra Faustum 26, 3. 3 er
De doctrina chr. 1, 3, 3—40, 44. Usp. G. ISTACE, Le Uvre l du De doctrina christiana de
28
De Gen. ad litt. 6, 14, 27. st. Aug. Organisation synthetique et methode mise en oeuvre, u Eph. Theol. Lov., 32 (1956),
29
De Gen. ad litt. 9, 17, 32. pp. 289—330.
 LII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LIII

PRVO POGLAVLJE i u l j u d i m a . E v o u vezi sa s l i k o m T r o j s t v a u č o v j e k u j a k o s i n t e t i č k e formule: »Prepo­

znajemo u sebi s l i k u Božju, tj. s l i k u n a j v i š e Trojice; ova slika, jasno, nije j e d n a k a
BOG STVORITELJ NARAVI I DAROVATELJ MILOSTI Bogu, š t o v i š e j a k o je udaljena od njega, nije n i t i njemu s u v j e č n a ; u k r a t k o , nije
iste b i t i s B o g o m ; pa ipak m e đ u stvorenim b i ć i m a ne poznajemo n i t i jedno čija
P r v i je od n j i h p r o b l e m podrijetla. R j e š e n j e ovog m u č n o g p r o b l e m a Augustin b i se narav više p r i b l i ž i l a B o g u ; m a k a r je i toj slici potrebno j o š obnove i u s a v r š a ­
16
1 2
je naslutio prije o b r a ć e n j a , iznio u j e d n o m svom djelu prije k r š t e n j a , z a t i m ga vanja, k a k o b i b i l a j o š bliža, i po sličnosti, m o d e l u « .
3
e n e r g i č n o branio, k a k o p r o t i v manihejaca tako i , glede n a č i n a (stvaranje u vre­ Da je Bog-Trojica stvorio, p r e m a n a u k u Pisma, sve stvari, s u v i š e je očito,
4
menu) i svrhe, p r o t i v n e o p l a t o n i č a r a ; r j e š e n j e se sastoji u stvaranju iz n i š t a , a da b i s m o se na tome zaustavljali: Augustin č e s t o i d u b i n s k i p r o u č a v a p r v i redak
17 18
5
d o k t r i n i koja je istodobno filozofska i t e o l o š k a . Z a p r v i aspekt č i t a t e l j neka B i b l i j e , radostan š t o u njemu pronalazi naznaku Trojstva , studira jednako tako
19
6
posegne za s t r a n i c a m a koje slijede poslije , za d r u g i će n a ć i ovdje k r a t k u sintezu p o č e t a k prologa svetog Ivana te u i s t o m kontekstu govori o stvaranju i o m i l o s t i .
koja će m u b i t i o d k o r i s t i za razumijevanje teksta. S t i m u vezi v a ž n o je p r i m i j e t i t i da u De civitate Dei postoje o p š i r n i i č e s t i odjeci
7
jedne druge t e š k e m u k e k o j u je h i p o n s k i b i s k u p nosio: pelagijevske kontroverzije.
N a j p r i j e o B o g u stvoritelju. U De civitate Dei nema, kao drugdje , o p š i r n o g
8
I o t o m t e š k o m p r e d m e t u nalazimo ovdje s a ž e t e i p o j a š n j a v a j u ć e formule, kao
dokazivanja opstojnosti B o ž j e ; postoji m e đ u t i m s i n t e t i č k i j a i sretnija f o r m u l a
onu koja dolazi u naslov predmeta š t o ga p o j a š n j a v a m o . Upotrijebljena je za a n đ e l e ,
o n t o l o š k e jednostavnosti B o g a i t r i n i t a r n o g misterija. »Ovo T r o j s t v o je samo
ali vrijedi i za ljude. Ona i z r a ž a v a n u ž n u d i s t i n k c i j u i ne manje n u ž n o jedinstvo
jedan B o g , i ne prestaje b i t i jednostavno zato š t o je Trojstvo. N e k a ž e m o da je
i z m e đ u n a r a v i i m i l o s t i : B o g je stvorio a n đ e l e »sazdajući narav i d a r u j u ć i u isto
ova narav, k o j a je n a j v i š e Dobro, jednostavna zato š t o je samo Otac i l i samo 20
vrijeme milost« (simul eis et condens naturam et largiens gratiam) . O o v o m je
S i n i l i samo D u h Sveti, i l i zato š t o je T r o j s t v o samo po i m e n u bez subzistencije
b i n o m u Naučitelj milosti mnogo govorio, a l i o b i č n o u odnosu na stanje poslije
osoba, k a k o su vjerovali heretici sabelijanci, nego je zovemo jednostavnom zato 21
grijeha ; o n a r a v i i m i l o s t i prije p r e k r š a j a govorio je manje (pitanje nije bilo
š t o jest sve ono š t o ima, o s i m odnosa k o j i m se svaka osoba odnosi p r e m a drugoj
9
izravno u n u t a r perspektive pelagijevske kontroverzije) pa je zbog toga bivao č e s t o ,
o s o b i « E v o t u m a č e n j a te formule: » N e d v o j b e n o Otac i m a Sina, a ipak nije S i n ; 22
t a k o đ e r zbog b a j s k o - j a n z e n i s t i č k o g gibanja, p o g r e š n o s h v a ć a n . O d k o r i s t i je
S i n i m a Oca, a i p a k nije Otac. B o g , dakle, uzet u s a m o m sebi, a ne u r e d u p r e m a
o t k r i t i taj neobjavljen tok njegove m i s l i . De civitate Dei n a m m o ž e p o m o ć i .
d r u g o m u , jest ono š t o ima: tako se k a ž e da je živ u redu p r e m a s a m o m sebi, jer
10
i m a život, a sam taj život jest on s a m « . K a d je Augustin d i k t i r a o ove riječi,
bio je zaokupljen z a v r š a v a n j e m svog drugog velikog djela, De Trinitate . 11
Ne čudi 1. Anđeli
nas š t o u De civitate Dei, o s i m sretnih f o r m u l a poput ove k o j u smo spomenuli,
K a k o a n đ e l i zauzimaju »velik dio« Božje civitas, »štoviše n a j b l a ž e n i j i jer nije
postoje tragovi m u k o t r p n o g t r i n i t a r n o g i s t r a ž i v a n j a iz toga drugog djela: n u ž n a 23
12 13 14 15 osjetio g o r č i n u t u đ i n e « , Augustin n a d u g a č k o s t u d i r a njihovo » p o d r i j e t l o , obliko­
točnost i teškoća govora, tragovi T r o j s t v a u stvorenjima , s l i k a u a n đ e l i m a 24
vanje i b l a ž e n s t v o « . Predmet nije jasan n i lagan, ali to nije razlog da propusti
p r o d u b i t i ga: t e š k o ć a i nejasnost i z o š t r u j u njegovu darovitost i zalaganje.
25
1. Narav. Stvaranje je temelj n a r a v i a n đ e l a ; narav je to velika, jer je spo­
26
sobna p r i o n u t i uz n a j v i š u narav koja je B o g ; v e l i č a n s t v e n a , jer je n a j b l i ž a Stvori-
1
S pismom neoplatoničara: Conf. 7, 10, 16.
2
Solil 1, 1, 2.
3
Usp. napose De actis cum Felice Man. 2, 17 s.
4
De civ. Dei 12, 17, 1—2.
16
5
De Gen. ad litt. 1, 14, 28: Catholica fides praescribit et certissima ratio docet. De civ. Dei 11, 26. O ovoj temi govori čitav drugi dio De Trinitate 9—15.
17
6
Vidi str. C X I I s. Ovdje je od koristi prisjetiti se lapidarne rečenice: »Svaku narav koja nije Usp. Confess. 12, 13, 16 ss.; De Gen. ad litt. 1, 1, 2s.
18
ono što je on, nije stvorio nitko osim njega« (. . . cunctam naturam quae non est quod De civ. Dei 11, 32.
ipse, non jecit nisi ipse. De civ. Dei 11, 2). 19
In Io Ev. tr. 1, 5—15.
7
Usp. De libero arb. 2, 3, 7—15, 39; De vera relig. 29, 52—39, 73; Confess. 10, 6, 8—16, 37; itd. 20
De civ. Dei 12, 9, 2.
8
Postoji sažetak platonskog argumenta (De civ. Dei 8, 6) i tu i tamo poneka nagovijest, na 21
Emblematično je s ovim u vezi djelo De natura et gratia.
pr. De civ. Dei 11, 2. To je razumljivo: Augustin ne piše De civitate Dei protiv onih koji 22
Reklo se i ponavljalo da Augustin nije dovoljno razlikovao između naravi i milosti: točno
niječu njegovu opstojnost i l i ne prihvaćaju providnost, nego protiv onih koji »daju ako se želi reći da nije dijelio, netočno ako se želi kazati da je pomiješao. Usp: A. TRAP£,
prednost bogovima pred našim Bogom, koji je utemeljitelj svete i slavne civitas« (De civ. S. Ag. e le correnti teologiche eterodosse, u S. Ag. e le grandi correnti delta filosofia
Dei 10, 18). contemporanea, Tolentino 1956, pp. 234—238.
9
Za produbljenje ovog principa usp. moj Opći uvod u sv. Aug., La Trinita, N B A 4, 27—29. 23
De civ. Dei 11, 9.
10
De civ. Dei 11, 10, 1. 24
De civ. Dei 11, 24.
11
Za kronologiju usp. nav. Opći uvod, pp. 16—18. 25
Nema sumnje da su anđeli stvoreni, jer Pismo potvrđuje njihovo postojanje (De civ. Dei
12
De civ. Dei 10, 23: Nobis autem ad certam regulam loqui fas est. 11, 9): sumnja za Augustina jest kada su stvoreni i gdje Pismo govori o njihovu stvaranju.
13
De civ. Dei 11, 24. On naginje rješenju u riječima Fiat lux i u »nebesa« iz Postanka: De civ. Dei 11, 9, 32;
14
De civ. Dei 11, 24: universa nobis Trinitas in suis operibus intimatur. usp. De Gen. ad litt. 1, 1, 3 s.
26
15
Isto mj. De civ. Dei 12, 1, 1—3.
 LIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LV

27 28
telju ; besmrtna, jer je i m u n a od m o g u ć n o s t i umiranja . Ostaje p r o b l e m , k o j i će 2. Čovjek
29
r j e š a v a t i s k o l a s t i c i (besmrtnost = duhovnost), i m a j u l i a n đ e l i tijelo i l i nemaju ,
tijelo koje b i u s v a k o m s l u č a j u bilo duhovno, svjetlosno, e t e r i č n o poput tijela I u č o v j e k u , k a k o je r e č e n o , B o g b i j a š e n a z o č a n s t v a r a j u ć i narav i d a r u j u ć i
40
30
b l a ž e n i h n a k o n u s k r s n u ć a . B u d u ć i da su stvoreni, a n đ e l i ne mogu n a ć i mudrost milost. O n a r a v i č o v j e k a v i d i kasnije . Ovdje ukazujemo na p o n e k i aspekt nad­
i b l a ž e n s t v o doli u s a m o m i z v o r u iz kojega i m a j u egzistenciju: to je temeljni naravne antropologije. S t v a r a j u ć i č o v j e k a , B o g ga je obogatio posebnim d a r o v i m a .
z a k o n urezan u n j i h o v u narav, zakon k o j i je, potom, potreba, konstitucionalna Nadasve u tijelu. B i stvoren s m r t n i m , a l i imao je, mirabili Dei gratia , m o ć 41

n u ž n o s t . V r i j e d n o je p r o d u b i t i ovaj koncept; p r o d u b i l a ga je već, u t o l i k i m 42

da ne izgubi cvijet mladosti , da ne ostari , da ne umre. Prima 43
immortalitas...
31
p o t r e b n i m i nepotrebnim d i s k u s i j a m a , č i t a v a t e o l o š k a tradicija . 44
posse non mori . P r v a , ne n a j v i š a . Potencijalna besmrtnost, uvjetna, r a z l i č i t a od
2. Milost. Anđeli su b i l i prosvijetljeni istog č a s a kada su b i l i stvoreni: ea luce one k o j u ć e i m a t i tjelesa b l a ž e n i h n a k o n u s k r s n u ć a , k o j i će umjesto posse non
illumunati 22
qua creati , i zato su postali svjetlo. Svjetlo je to m i l o s t i . Zapravo 33
mori i m a t i veći dar, non posse mori. Tijelo prvog č o v j e k a b i j a š e , dakle, smrtno,
»nisu b i l i stvoreni da b i b i l i i živjeli na bilo k o j i n a č i n ; nego su b i l i prosvijetljeni, a l i č o v j e k ne b i u m r o k a d ne b i b i o s a g r i j e š i o .
da b i živjeli m u d r o i b l a ž e n o . N e k i a n đ e l i , u d a l j i v š i se od ovog svjetla, n i s u z a d o b i l i O o v o m predmetu Augustin je nastojao o d r ž a t i i s p r a v n u sredinu, sredinu
izvrsnost m u d r o g i b l a ž e n o g ž i v o t a . . . , a l i racionalan su život, m a k a r lišen mudro­ istine, veritatis medium, k a k o je naziva u j e d n o m d r u g o m svom djelu, a u vezi
34
sti, s a č u v a l i i posjeduju ga tako da ga ne mogu izgubiti pa ako b i to i htjeli« . s d r u g i m a r g u m e n t i m a : protiv pelagijevaca zastupa da A d a m ne b i bio u m r o kad
Tekst je v a ž a n za d i s t i n k c i j u i z m e đ u racionalnog života, k a k a v god taj bio, i bla­ ne b i b i o s a g r i j e š i o , p r o t i v n e k i h egzegeta, k o j i su »slabo uočavali« da tijelo
ž e n o g ž i v o t a ; d i s t i n k c i j a je to k o j a se nadovezuje na onu o kojoj je ovdje riječ, Adamovo nije b i l o duhovno, kao u b l a ž e n i h , nego animalno, tj. potrebito hrane,
i z m e đ u n a r a v i i m i l o s t i . V a ž a n je i zato š t o ukazuje u n a r a v n o m d i n a m i z m u kao i n a š e . Iz polemike p r o t i v pelagijevaca, k o j a je već b i l a b u k n u l a k a d je
duha na t o č k u susreta i z m e đ u jedne i druge, u k o l i k o milost ispunja kapacitete z a p o č e o drugi dio djela, De civitate Dei donosi z a k l j u č k e , iz i s p r a v k a protiv n e k i h
i zadovoljava želje n a r a v i . 45
egzegeta p a ž l j i v o ispitivanje : posse non mori je poseban dar Božji k o j i A u g u s t i n
46
Š t o se t i č e a n đ e l a — a l i to v r i j e d i i za ljude — A u g u s t i n izriče fundamentalnu v i d i n a z n a č e n u d r v u života .
35
tezu metafizike i teologije: » B l a ž e n s t v o a n đ e l a jest u prianjanju uz Boga« . Opće­ D u l j a je i ž u s t r i j a p o l e m i k a u o b r a n i drugog dara danog p r v o m č o v j e k u :
nitije: » D o b r o k o j i m jedno racionalno i intelektualno stvorenje m o ž e postati slobodi o d p o ž u d e . O v a b i b l i j s k a r i j e č o z n a č u j e ž u d n j e o p ć e n i t o , u k l j u č u j u ć i
36
b l a ž e n o nije drugo d o l i Bog« . U t o m je veličina a n đ e l a , a l i i k o r i j e n njihove naravno i seksualnu ž u d n j u , u k o l i k o su prigoda i u z r o k borbe i z m e đ u tijela i duha
m o g u ć e bijede, koja, m a k a r i takva, o t k r i v a njihovu veličinu. Anđeli m o r a j u živjeti (Gal 5, 17). I u o v o m je s l u č a j u h i p o n s k i b i s k u p pokazao veliku t e o l o š k u uravno­
37 38
ne po sebi, nego po B o g u : ako to č i n e o s t a j u ć i u istini , b l a ž e n i su; ako ne, bijedni t e ž e n o s t . S jedne je strane b r a n i o s t a j a l i š t e , opet p r o t i v pelagijanaca, da p o ž u d a
su. Zato je B o g izlio u njihov duh ljubav, k a k o b i p r i o n u l i uza nj, k o j i je njihovo nije postojala u č o v j e k u prije grijeha, i l i je b i l a potpuno p o d l o ž n a razumu, a s
z a j e d n i č k o dobro, te k a k o b i s n j i m i m e đ u s o b n o o b l i k o v a l i »svetu z a j e d n i c u « , druge strane, opet protiv egzegeta s p i r i t u a l i s t i č k o g smjera, zastupa da se crescite
39
»jedini Božji grad, k o j i je i njegova živa ž r t v a i njegov živi h r a m « . et multiplicamini iz knjige Postanka m o r a razumjeti u doslovnom s m i s l u , tj.
u s m i s l u da je r a z l i k u spolova B o g htio r a d i propagacije ljudskog roda, k o j i se,
i bez grijeha, ne b i bio propagirao d r u k č i j e o s i m seksualnim putem. S a m o š t o
se ova seksualna aktivnost, u onoj sretnoj uvjetovanosti, ne b i b i l a odvijala
u z n a k u libida, nego u z n a k u blage i m i r n e vlasti razuma. Taj Augustinov t e o l o š k i
21
De civ. Dei 22, 1. stav nije n i m a l o lak — n i k a d nije lako v o d i t i b o r b u na dva fronta — a l i on ga
47
28
De civ. Dei 11, 11. je branio č v r s t o i , m i s l i m , valjano .
29
Augustin je često izrazio svoju sumnju (Ep. 95, 86; Ench. 15, 59; De civ. Dei 21, 10) ne zbog N a ta dva dara nadovezuje se j o š jedan, najdragocjeniji, m o r a l n a č e s t i t o s t
filozofskih razloga, nego zbog svetopisamskih (mišljenje da bi anđeli imali tijelo bilo i posse non peccare. Čovjek je stvoren č e s t i t , tj. k a k o t u m a č i Augustin, voluntatis
je rašireno u Otaca).
30
De Trin. 2, 1, 5; De Gen. ad litt. 35, 68; De civ. Dei 22, 29; Retract. 1, 26.
31
Skolastici su o njem raspravljali u ovom obliku: ima l i čovjek urođenu želju za gle­
danjem Boga; i u drugom koji ovisi o prvom: da l i je moguće stanje čiste naravi. Usp.
A. T R A P E , De gratuitate ordinis supernaturalis, u Analecta aug., 21 (1951), pp. 217—265;
H . D E L U B A C , Le mystere du surnaturel, Aubier 1965. 40
Vidi str. C X V I s.
32
De civ. Dei 11, 9. 41
De civ. Dei 13, 20.
33
O jutarnjoj i večernjoj spoznaji anđela usp. De Gen. ad litt. 5, 18, 36. 42
De civ. Dei 13, 23.
34
civ.Dei 11, 11. 43
De civ. Dei 13, 20.
15
De civ. Dei 12, 1, 2. 44
De civ. Dei 22, 30, 3.
26
De civ. Dei 12, 1, 3. 45
De civ. Dei 13, 24.
21
De civ. Dei 14, 4, 1. 46
De civ. Dei 13, 20.
38
De civ.Dei 11, 13; 14, 4, 1. 47
Usp. moj Introduzione a S. Ag., Matrimonio e verginita, N B A 7/1, pp. 9—98 i moj svezak
39
De civ. Dei 12, 9, 2. S. Agostino, l'uomo, U pastore e U mistico, Fossano 1976, pp. 227—236.
 LVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LVII

bonae™. Imao je v o l j u za dobro. A l i volja nije d o b r a ako nije a n i m i r a n a l j u b a v l j u i o d m e t n i š t v u sklona volja m o ž e p o č i n i t i k r i v i c u ; 2) i samo k r i v n j a m o ž e objasniti
B o ž j o m . O d t i h darova dolazili su č o v j e k u sloboda, m i r i s r e ć a , t r i d o b r a k o j a prisutnost kazne. De civitate Dei potkrepljuje i n a d u g a č k o t u m a č i te dvije tvrdnje,
s a č i n j a v a j u ideal B o ž j e civitas. U vezi s n j i m a n a š autor neprestano razvija uspo­ od k o j i h je p r v u p r e t e ž n o branio p r o t i v manihejaca, a drugu p r o t i v pelagijevaca.
r e đ i v a n j e i z m e đ u stanja prije grijeha, poslije grijeha i poslije z a v r š e t k a zemalj­ N e m a grijeha bez slobodne volje: ovo je temeljna teza djela De libero arbitrio
skog putovanja; to su t r i b i t n a m o m e n t a hoda ove civitas. E v o s i n t e t i č k o g opisa i De duabus animabus contra Manichaeos, 3
k o j u p o t v r đ u j e ovdje i malo kasnije,
stanja č o v j e k a prije grijeha: »U raju, dakle, čovjek je živio k a k o je želio, dok potkraj života, u Retractationes\ Riječ je o slobodnoj volji k o j a m o ž e doći u ne­
je želio ono š t o je B o g b i o naredio. Živio je u ž i v a j u ć i Boga, čija ga je dobrota sklad s regulama pravednosti, i koja, p r e m a tome, m o ž e na loš n a č i n l j u b i t i dobro,
činila d o b r i m ; živio je bez i k a k v e potrebe, i o njem je ovisilo h o ć e l i uvijek tj. u suprotnosti s d u ž n i m p o r e t k o m . » N i t k o neka ne t r a ž i t v o r n i uzrok (causa
živjeti t a k o . . . S a v r š e n o zdravlje tijela, s a v r š e n a spokojnost d u h a . . . Ne b i j a š e efficiens) zle volje; taj uzrok nije efficiens, nego deficiens, jer ona, z l o č e s t a volja,
49
u n j e m n i k a k v e tuge, n i k a k v a t a š t a v e s e l j a . . , . nije efficientia, nego deficientia« . 5

S druge strane, B o g , k o j i je » p r e d o b a r stvoritelj dobre naravi, jest i prepra-

vedan regulator z l o č e s t i h volja, služi se dobro i z l o č e s t i m v o l j a m a k a d a se ove
6

DRUGO POGLAVLJE zlo služe d o b r i m n a r a v i m a « . B u d u ć i da je B o g pravedan, n i t k o p o d njegovom

PODRIJETLO Z L A ILI ZLOUPOTREBA SLOBODE
N a golem p r o b l e m p o č e t a k a , k o j i i m a osobito t e o l o š k o z n a č e n j e za odnos
i z m e đ u n a r a v i i m i l o s t i , nadovezuje se drugi, k o j i ne ostaje samo, kao p r v i , na
p o č e t k u povijesti, nego u n j u ulazi, razara njezino tkivo, p r a t i njezin h o d : to je
p r o b l e m zla.
Augustin se njime m u č i o k r o z č i t a v život: prije o b r a ć e n j a da b i n a š a o njegovo
m e t a f i z i č k o r j e š e n j e , poslije o b r a ć e n j a da b i objasnio i obranio, o s i m m e t a f i z i č k o g
(manihejska kontroverzija), egzistencijalno r j e š e n j e (pelagijevska k o n t r o v e r z i j a ) ;
1
ovo drugo r j e š e n j e c r p i o je iz P i s m a : u De civitate Dei slijeva se sinteza jednog
i drugog. Poznato je da se B i b l i j a u r j e š a v a n j u ovog m u č n o g p r o b l e m a oslanja
na grijeh, grijeh a n đ e l a i č o v j e k a . U o v o m je djelu A u g u s t i n sav zauzet da p o k a ž e
smislenost i racionalnost toga r j e š e n j a . U p r v o m redu valja p r i m i j e t i t i da je
manihejsko r j e š e n j e besmisleno. B i b l i j a i r a z u m j e d n o d u š n o p o t v r đ u j u da su sve
7
v l a d a v i n o m ne m o ž e b i t i bijedan, ako to nije zaslužio . N e m o ž e , dakle, b i t i kazne
bez krivice. N o iz P i s m a i iz zala u svijetu proizlazi da je B o g udario k a z n o m ,
slijedi, dakle, da je postojala k r i v i c a . O s l a n j a j u ć i se na te principe, A u g u s t i n se
s u o č a v a s m r a č n i m p r o b l e m o m grijeha a n đ e l a i č o v j e k a .
1. Grijeh anđela
8
P r i h v a ć a č i n j e n i c u grijeha iz P i s m a , a l i p r o u č a v a njegovu narav, n a č i n , poslje­
dice. R i j e č je o grijehu oholosti, a sastoji se u skretanju od o p ć e g dobra, koje
je B o g , p r e m a v l a s t i t o m i p r i v a t n o m dobru, i stoga u r a s k i d a n j u z a j e d n i š t v a
9
s drugima. E v o v a ž n o g teksta na k o j i ć e m o se v r a t i t i . U njemu, n a k o n š t o je
potvrdio n a j v i š i p r i n c i p p r e m a k o j e m u podjela a n đ e l a na dobre i zle ne ovisi
0 razlici njihove naravi, jer i h je B o g » d o b r i z a č e t n i k i stvoritelj svih s u p s t a n c i j a «
sve stvorio d o b r i m a , nego ovisi o r a z l i c i n j i h o v i h volja i želja, nastavlja ovako:
»dok su n e k i — m a l o prije toga bio je rekao da i h je bio ,dosta v e l i k i b r o j ' — 10

stvari dobre, i da p r e m a tome zlo ne m o ž e b i t i supstancija, nego samo lišenje
nekog d o b r a : zlo, dakle, pretpostavlja dobro, p o t v r đ u j e njegovu egzistenciju m a k a r
p u s t o š i njegovu narav. Ovo m e t a f i z i č k o r j e š e n j e De civitate Dei uporno potkrep­
2
ljuje. »Zlo nije narav; ono je gubitak dobra, k o j i je p o p r i m i o ime zla« . Jedino
to r j e š e n j e s p a š a v a jedinost Boga, d o b r o t u stvari i moralnost č o v j e k a ; odgovara
p r e m a tome zahtjevima racionalnosti. A l i to nije dovoljno.
Zlo, pa m a k a r samo kao lišenje dobra, postoji i drži život u s v o j i m klije-
š t i m a . K o j e m u je podrijetlo? Z a š t o postoji u svijetu? A k o je B o g stvorio stvari
d o b r i m a , z a š t o t o l i k i nedostatak d o b r a u stvorenim stvarima? N a ovaj i na druge
upite postoji samo jedan odgovor: zloupotreba slobode. D o i s t a : 1) samo slobodna
postojano ustrajali u o p ć e m d o b r u svih, koje je sam B o g , to z n a č i u v j e č n o s t i ,
istini, l j u b a v i B o ž j o j ; drugi, radije se r a d u j u ć i vlastitoj m o ć i , kao da b i o n i sami
sebi b i l i vlastito dobro, s k r e n u š e od n a j v i š e g dobra, koje je z a j e d n i č k o s v i m a
11
1 izvor b l a ž e n s t v a , p r e m a s v o j i m p o j e d i n a č n i m d o b r i m a « .
N a t o m mjestu A u g u s t i n raspravlja da l i su pobunjeni a n đ e l i zgriješili o d
samoga p o č e t k a , i da l i su, prije grijeha, i m a l i b l a ž e n s t v o , koje na s v a k i n a č i n
3
De civ. Dei 11, 15: si naturale ... nullo modo . . . peccatum.
''Retract. 1, 15, 3: peccatum sine voluntate esse non posse verissimum est.
5
De civ. Dei 12, 7; usp. 12, 6.
6

De civ. Dei 14, 11. De civ. Dei 11, 17. Ovo je sjajan princip rješenja problema zla kojeg Augustin često po­
De civ. Dei 14, 26. navlja: usp. Confess. 1, 10, 16; De Gen. ad litt. 3, 14, 37; Ep. 194, 6, 30.
I
Opus imperf. c.Iul. 1, 39: sub Deo iusto miser esse quisquam nisi mereatur potest; usp.
Contra Iul. 3, 18, 36.
&
De civ. Dei 11, 13—15.
9
Vidi str. L X X X V — L X X X V I .
1
Usp. moj Introd. gen. a S. Ag., Le Confessioni, N B A 1, p. I X — C X L I I . 10
De civ. Dei 11, 23, 1.
2
De civ. Dei 11, 9. 22. II
De civ. Dei 12, 1, 2.
 LVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LIX

nije bilo potpuno n i definitivno. N i j e potrebno slijediti ga u t o m s u p t i l n o m
12
pitanju . K o r i s n o je, m e đ u t i m , p r i s j e t i t i se k l a s i č n o g teksta, u k o j e m u se, u vezi
s opredjeljivanjem a n đ e l a , izričito spominje milost. »Treba d r ž a t i da sveti a n đ e l i
ne b i j a h u n i k a d bez dobre volje, tj.bez ljubavi Božje. Š t o se tiče onih k o j i , m a k a r
stvoreni d o b r i , p o s t a d o š e z l i . . . i l i su p r i m i l i milost b o ž a n s k e l j u b a v i u manjoj
mjeri od onih d r u g i h k o j i su u njoj ustrajali, i l i , ako su svi stvoreni jednako
dobri, dok su j e d n i p a l i po zloj volji, drugi, amplius adiuti, p r i s p j e š e do punine
13
b l a ž e n s t v a i zadobise sigurnost da se od tog b l a ž e n s t v a n i k a d a n e ć e odijeliti« .
N a ovaj odlomak, k o j i je jedan od k l j u č n i h tekstova Augustinove nauke o miste­
14
r i j u m i l o s t i i predestinacije, vratit ć u se na d r u g o m mjestu . Ovdje neka bude
dovoljno zabilježiti sudbinske posljedice opredjeljenja: s jedne strane potpuno
i sigurno b l a ž e n s t v o , s druge strane definitivna i z o p a č e n o s t i n e s r e ć a — ova defi-
nitivnost p r i p a d a vjeri 15
— i s time r o đ e n j e dviju civitates, tj. d o b r i h i z l i h
16
a n đ e l a . O v i drugi s p o b u n o m » p o p r i m i l i su bahatnost superiornosti umjesto
u z v i š e n e v j e č n o s t i , himbenost t a š t i n e namjesto sigurne istine, s t r a n č a r s k u podi­
jeljenost namjesto nerazdvojive ljubavi, te p o s t a d o š e oholice, o b m a n j i v a č i , zavid-
17
nici« : a to su v l a s t i t o s t i napasnika.
Augustin je posvetio dvije č i t a v e knjige — 13. i 14. — r a s p r a v i o posljednja dva
zla. A k o se postavi pitanje z a š t o , m i s l i m da je odgovor u ovome: jer se o n j i m a
vodila o š t r i j a diskusija u C r k v i (pelagijevska kontroverzija) i protiv C r k v e (neo-
platonska doktrina), i zato š t o uvode u p r o u č a v a n j e i u p o j a š n j e n j e naravi č o v j e k a ;
a narav č o v j e k a , k a k o se zna, jedan je od v e l i k i h epicentara Augustinove m i s l i .
1. Smrt. S m r t je predmet 13. knjige, predmet uvijek živ u teologiji i u filozofiji,
22
danas ne manje nego j u č e r . N a š autor r a z l a ž e — u k r a t k o — teologiju, filozofiju
i duhovnost s m r t i : teologiju protiv pelagijevaca (makar više pritajeno: ne za­
b o r a v l j a n i k a d a cilj djela, k o j i nije interna polemika,- v e ć izvanjska), filozofiju
protiv p l a t o n i č a r a (napose protiv Porfirija), duhovnost ne protiv, već na p o m o ć
dobrim kršćanima.
Razumijeva smrt k o j o m je B o g zaprijetio i kaznio prvog č o v j e k a u duhovnom,
tjelesnom, totalnom i e s h a t o l o š k o m smislu; tj. s m r t d u š e odijeljene od Boga,
smrt tijela odijeljena od d u š e , smrt č i t a v a č o v j e k a , d u š e i tijela, i k o n a č n u smrt
23
i l i »drugu« s m r t k a k o je naziva Sveto pismo . P r o u č a v a p s i h o l o š k i aspekt tjelesne
24
s m r t i i b r a n i njezin v i d kazne. N i za koga nije neko dobro: nulli bona est. »Sila
koja razdvaja ono š t o je u ž i v o m b i ć u b i l o povezano i spojeno, proizvodi grozan
2S
i p r o t u n a r a v a n osjećaj« ; stoga »prvi i , tako reći, n a j m o ć n i j i k r i k n a r a v i jest da
26

2. Grijeh čovjeka č o v j e k s a č u v a sebe sama i p r e m a tome da naravno izbjegne s m r t i « . P o l e m i k a je

p r o t i v p l a t o n i č a r a k o j i su i s m i j a v a l i k r š ć a n s k o u č e n j e o s m r t i kao kazni. Odgo­
v a r a j u ć i , samo usput spominje r a z l i k u i z m e đ u tijela i raspadljiva tijela, da tako
N i š t a l a k š e nije p r o u č a v a n j e grijeha prvog č o v j e k a ; n a š se n a u č i t e l j njime 27
r a z r i j e š i njihovu p o t e š k o ć u . A l i je neizravno p o l e m i k a b i l a i protiv pelagijanaca,
bavi v e l i k i m zalaganjem, u k a z u j u ć i na njegovu težinu, narav, posljedice. B i o je to 28
k o j i su se, iako iz t e o l o š k i h razloga, p r a k t i č k i s u g l a š a v a l i s p l a t o n s k o m tezom .
veoma velik grijeh, i zbog l a k o ć e naredbe i zbog t e ž i n e kazne i zbog pune slobode
18
N a svaki n a č i n , smrt, m a k a r je kazna za grijeh, postaje prigoda za zaslugu: »ono
u prijestupu . A d a m je bio u punoj u r a v n o t e ž e n o s t i duhovnih i p s i h i č k i h svojstava, 29
š t o je kao g r e š n i k dobio za kaznu, postaje zasluga n j e m u kao p r a v e d n i k u « ; štoviše,
imao je p o m o ć m i l o s t i , i m a o je dobru v o l j u i m o ć da u njoj ustraje. O n je napu­
19
» m a k a r je smrt p l a ć a za grijeh, p o s t i ž e se k o j i puta da grijeh na njoj n i š t a ne
stio Boga, a ne obratno: » n a p u s t i i b i n a p u š t e n « . U t a k v i m o k o l n o s t i m a njegov 30

20
zaradi« .
grijeh nije bio n i t i je mogao b i t i d o l i grijeh oholosti . T k o god m i s l i da je osuda
k o j o m ga je B o g kaznio pretjerana i l i nepravedna, » z a s i g u r n o ne zna vrednovati 2. Požuda. D r u g a posljedica grijeha, kojoj p o s v e ć u j e j e d n u č i t a v u knjigu, jest
t e ž i n u grijeha k o j i je tako l a k o izbjeći« . 21
p o ž u d a . D u ž i n a rasprave t u m a č i se o v i m razlozima: 1) dati potreban prostor temi
o strastima, koja je b i l a draga filozofima, a fundamentalna je za m o r a l ; 2) dokazati
T a kazna i m a t r i stupnja: neprijateljstvo s B o g o m , smrt i p o ž u d u . T r i zla koja
da su b o r b a i z m e đ u tijela i duha, pa onda i neuredne strasti, nastale kao kazna za
dokazuju bijedno stanje č o v j e k a poslije grijeha, č o v j e k a k o j i ima, odsada, ono
grijeh; 3) pojasniti da su prije grijeha postojale i l i su mogle postojati strasti,
š t o n e ć e , a nema ono š t o h o ć e ; i m a nezadovoljstvo, smrt, n e p o s l u š n o s t sjetila, koje
ipak ne želi. Zato je nesretan.

22
Nije moguće ovdje dati niti sumarnu bibliografiju o predmetu. Za patrističku nauku usp.
J. D A N l E L O U , La doctrine de la mort chez les Pereš de l'Eglise, tal. prijevod, E d . Paol.
1958; za suvremena mišljenja vidi bibliogr. u C. POZO, Teologia dell'aldild, Ed. Paol.
n 1972, p. 285.
De civ.Dei 11, 13; usp. De Gen. ad litt. 11, 14, 18—26, 33; De corrept. et gratia 10, 27. 23
13 De civ. Dei 13, 12. Za tumačenje ovih različitih smrti usp. 13, 2.
De civ. Dei 12, 9, 2. 14
14 De civ.Dei 13, 9—11.
V i d i str. L X X I X . 25
15 De civ. Dei 13, 6.
De civ.Dei 11, 13: Quis enim catholicus Christianus ignorat. .. 26
16 De civ. Dei 19, 6, 5.
De civ. Dei 11, 33. 27
11
De civ. Dei 13, 16. Na drugim mjestima, i u govorima, vraća se na ovaj predmet, pro­
De civ. Dei 12, 1, 2.
18
dubljujući ovu razliku: usp. na pr. Enarr. in ps 141, 18—19.
De civ. Dei 14, 13, 15. 28
Ovdje bi bila od koristi jedna opaska: filozofski govoreći, aristotelovac Julijan brani
19
De civ. Dei 13, 15. To je bazični princip Augustinove nauke o milosti: usp. De corrept. et platonsku tezu, platoničar Augustin aristotelovsku tezu. Ne bi l i valjalo revidirati mnoge
gratia 11, 31: deseruit et desertus est. montirane sheme?
20
De civ.Dei 14, 15, 1; usp. 21, 12. 29
De civ. Dei 13, 4.
21
De civ.Dei 14, 13, 1. 30
De civ. Dei 13, 6.
LX U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXI

u k l j u č u j u ć i i s e k s u a l n u , a l i s u b i l e p o t p u n o p o d l o ž n e r a z u m u ; 4) n a z n a č i t i t e m e l j Autor ne i n z i s t i r a na biblijskim, patrističkim, l i t u r g i j s k i m argumentima kao

d v i j u civitates k o j i se s a s t o j i u ž i v l j e n j u p o t i j e l u i l i p o duhu. u a n t i p e l a g i j e v s k i m d j e l i m a , nego n a p r i s u t n o s t i z l a u svijetu. » S a m ovaj život, a k o
T e m a o požudi j e d n a je o d n a j d i s k u t i r a n i j i h i n a j m a n j e shvaćenih t e m a A u g u - se m o ž e z v a t i ž i v o t o m , s v o j i m t a k o b r o j n i m i tako velikim zlima svjedoči da je
s t i n o v a u č e n j a : p o l a z i l o se o d o p t u ž b i J u l i j a n o v i h d o h v a l a L u t h e r o v i h , p a d o i n t e r ­ l j u d s k a rasa podložna osudi« . T a prisutnost n e m a d r u g o g r a z u m n o g
36
tumačenja,
pretacija ne m a l o g b r o j a m o d e r n i h autora, k o j i u p a d a j u u istu dvosmislenost bilo m a k a r je p u n a m i s t e r i j a , o s i m d a je to o s u d a za istočni g r i j e h .
j e d n o g a i l i d r u g o g a — m a k a r s u p o m o m s u d u bliži J u l i j a n u n e g o L u t h e r u — d v o ­ Postoje razna tumačenja, ali su sva neprihvatljiva: manihejsko, neoplatonsko
smislenost k o j a ne r a z l i k u j e ondje gdje je A u g u s t i n razlikovao, t j . između požude
i naturalističko koje su usvojili pelagijevci i mnogi poslije njih. Manihejsko tu­
i sjetila, požude i seksa, požude i naslade, zastupajući d a je požuda zlo, a l i s a m o
mačenje koje pribjegava dvama suvječnim i oprečnim principima je apsurdno
z a t o što j e n e u r e d n o s t , j e r p r i k l a n j a č o v j e k a d a više c i j e n i v r e m e n i t a d o b r a nego
jer supstancijalizira zlo. Neoplatonsko tumačenje koje pribjegava grijehu duša
vječna. Budući d a s a m n e d a v n o posvetio j e d n u pažljivu s t u d i j u , p r e m d a ne dugačku,
u p r i j a š n j e m životu, i p a d u t i h duša u t a m n i c u t i j e l a , neodrživo je, štoviše užasno , 37

ovom predmetu, najprikladnijim m i se č i n i u p u t i t i čitatelja na nju . 3 1

Ovdje ću
jer izopačuje d v a f u n d a m e n t a l n a p o j m a , s t v a r a n j a i blaženstva: k a d b i b i l o istinito,
s a m o k a z a t i , d a j e t e k s t De civitate Dei, koji i m a objašnjujući a ne polemički
b i l o b i b o l j e n e z n a t i z a n j , doctius nesciretur *.
3
Konačno, naturalističko tumačenje
k a r a k t e r , v r l o p r i k l a d a n d a n a m pruži p o m o ć z a o t k r i v a n j e m i s l i h i p o n s k o g b i s k u p a ,
k o j e se o g r a n i č u j e n a p o r i c a n j e i s t o č n o g g r i j e h a , r a z o č a r a v a j u č e j e i n e s t v a r n o , j e r
napose u vezi s r a z l i k o m m e đ u s t r a s t i m a (na p o s e b a n način s e k s u a l n e strasti) p r i j e
ne razjašnjuje ono što je željelo protumačiti, t j . zlo, k o j e p o s t o j i , teško j e i n e
i poslije grijeha: prije poslušne r a z u m u i garancija m i r a , poslije istrgnute i s p o d
m o ž e se s p o j i t i s d o b r o t o m S t v o r i t e l j e v o m , o s i m a k o se p r i z n a č o v j e k o v a krivnja . 3 9

n j e g o v a g o s p o d s t v a i u z r o k b o r b e . Naš Naučitelj ističe p o d u d a r a n j e i z m e đ u krivnje

i kazne: k a o p o s l j e d i c a neposlušnosti r a z u m a p r e m a B o g u uslijedila je neposlušnost Zbog t o g r a z l o g a A u g u s t i n ne i n z i s t i r a s a m o n a b a š t i n j e n o j kazni, nego i na
sjetila p r e m a r a z u m u . T a k o č o v j e k sa z l i m a s m r t n o s t i i požude n o s i u sebi svje­
3 2
b a š t i n j e n o j k r i v n j i . T o je n a j d u b l j i i n a j m i s t e r i o z n i j i a s p e k t d o g m e . O n to čini s n a g o m
d o č a n s t v o s v o g a g r i j e h a , s v j e d o č a n s t v o d a se B o g p r o t i v i oholima . 3 3
drugog velikog principa, koji n e u m o r n o izvlači na svjetlo, principa solidarnosti;
solidarnost ljudi s A d a m o m i solidarnost ljudi s Kristom: dvije solidarnosti su­
protnih obilježja, ali nerazdvojivo ujedinjene ukoliko pripadaju jednom jedin­
3. Istočni grijeh
stvenom Božjem planu. »Svi b i j a s m o u o n o m u j e d n o m u , k a d a svi bijasmo onaj
j e d a n . T a se s o l i d a r n o s t p o j a š n j a v a u s v o j o j m i s t e r i o z n o j r e a l n o s t i a k o se
4 0
misli
N a o v o m s t u p n j u , m e đ u t i m , p r o b l e m p o s t a j e teži, i l i b o l j e r e č e n o , n a d o d a j e se na dva čimbenika: jedinstvo ljudskog r o d a — A u g u s t i n n i m a l o ne s u m n j a da je
p r o b l e m n a p r o b l e m . Z l a k o j a s u slijedila g r i j e h p r v o g čovjeka ne pritišću samo monogeneza (porijeklo svih l j u d i od jednog para) sastavni dio katoličke vjere 4 1
—
njega — u t o m je slučaju j a s a n odnos između krivnje i kazne — nego pritišću
i naravna društvenost čovjeka, koja u onom srodstvenom jedinstvu nalazi naj­
i čitav l j u d s k i rod. Dakle, sudbina anđela i l j u d i nije ista: anđeli su sagriješili
e f i k a s n i j i z n a k i poticaj . N i j e nas još b i l o k a d a je sagriješio A d a m , »forma u k o j o j
4 2

i podnose k a z n u , p o t o m c i A d a m o v i snose k a z n u za g r i j e h k o j i n i s u osobno počinili.

s u i m a l i živjeti i n d i v i d u a l n o , n i j e j o š b i l a s t v o r e n a i r a z d i j e l j e n a s v a k o m p o j e d i n o m
A u g u s t i n je osjećao o v u poteškoću o d s a m o g početka svoje teološke spekulacije:
o d n a s , a l i j e v e ć p o s t o j a l a natura seminalis i z k o j e s m o se i m a l i r a z v i t i « . » D a k l e ,
43

»Kažu: A k o su A d a m i E v a s a g r i j e š i l i , š t o s m o u č i n i l i m i j a d n i c i d a se rađamo
sav l j u d s k i r o d bijaše u p r v o m čovjeku . . . k a d a je onaj bračni p a r p r i m i o božansku
sa zaslijepljenošću n e z n a n j a i j a d i m a slabosti?« 34
R a d i se o č i t o n e o z l u k o j e č o v j e k
presudu o svojoj osudi« . 44

voljno čini, nego o onom koje nehotično snosi, izraženom ovdje s dvije riječi:
ignorantia i difficultas, t j . n e z n a n j e o n o g a što t r e b a učiniti i p o t e š k o ć a učiniti to,
z b o g p r i s u t n o s t i jedne sile p r o t i v n e razumu.
Na ovo pitanje katoličko učenje odgovara s dogmom o istočnom grijehu.
H i p o n s k i se b i s k u p n a š a o u n u ž d i d a b r a n i t a j o d g o v o r p r o t i v p e l a g i j e v a c a . R a d i o
36
De civ. Dei 22, 22, 1. Čitavo p o g l a v l j e sadrži dugačak opis b e z b r o j n i h zala ovoga života.
je to s v o j s k i , u v j e r e n , i s p r a v o m , d a n a taj način osigurava i b r a n i d r u g u kršćansku
T k o b i u o v i m s t r a n i c a m a v i d i o izričaj onoga što se n a z i v a (krivo) A u g u s t i n o v p e s i m i z a m ,
dogmu, temeljniju i o d i s t i n s k i životnu, a k o j a je s o v o m povezana: otkupljenje n e k a pročita n a slijedećim s t r a n i c a m a d i v a n h i m a n d a r o v i m a k o j e B o g i z l i j e v a n a čovje­
K r i s t o v o . De
3 5
civitate Dei pruža n a m , bez p o l e m i k e , p l o d o v e te k o n t r o v e r z i j e . čanstvo u s p r k o s k a z n i za g r i j e h (22, 24) i u v j e r i t će se u p o s t o j a n u ravnotežu A u g u s t i n o v e
teologije.
37
Ep. 166, 9, 27: Qua opinione quid horribilius cogitari possit, ignoro.
38
De civ. Dei 12, 20, 1. O u v j e r e n o m A u g u s t i n o v u p o č e t n o m prihvaćanju p l o t i n s k o g mišljenja,
p r e m d a k a o h i p o t e z e , v i d i m o j Introd. gen a S. Ag., Dialoghi, N B A 3/2, p p . 17—20.
31
U s p . n a v . Introd. gen. a S. Ag., Matrimonio e verginitd, N B A 7/1, p p . 48—63. 39
U s p . C. V . I I . , Gaudium et spes, b r . 13: »Ako č o v j e k p r o m a t r a u n u t a r svoga s r c a , o t k r i v a
32
De civ. Dei 14, 15, 2. d a teži z l u i d a je z a g n j u r e n u t o l i k e b i j e d e k o j e z a s i g u r n o ne m o g u p o t j e c a t i o d Stvo­
33
U s p . Confess. 1, 1, 1. r i t e l j a k o j i je dobar«.
34
De libero arb. 3, 19, 53.
4J
De civ. Dei 13, 14.
35
A u g u s t i n o v a a r g u m e n t a c i j a ne p o l a z i , d a k l e , k a k o se često g o v o r i , o d istočnog g r i j e h a
41
De civ. Dei 16, 8.
p r e m a o t k u p l j e n j u , nego o d o t k u p l j e n j a p r e m a istočnom g r i j e h u : n i j e o v a j , nego je o n o 42
De civ. Dei 12, 21. 27; 14, 1.
o s l o n a c n j e g o v a soteriološkog učenja: u s p . De peccat. mer. et rem. 1, 26, 39—27, 54 43
D e civ. Dei 13, 14.
(biblijska teologija otkupljenja). "De civ. Dei 13, 3.
 LXII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXIII

S e m a n t i č k i je izraz te misteriozne solidarnosti č u v e n a Augustinova f o r m u l a : A d a m a do s v r š e t k a svijeta, upravljan je z a k o n i m a P r o v i d n o s t i , i j a v l j a se raz­

45
massa damnata i l i massa peccati . T a f o r m u l a ne z a s l u ž u j e sud s u z d r ž l j i v o s t i k o j i dijeljen u dvije č e t e : u jednoj je g o m i l a b e z b o ž n i k a . . . u drugoj n a r a š t a j naroda
joj mnogi p r i p i s u j u , n i etiketu p e s i m i z m a k o j a joj se č e s t o priljepljuje. P o r i j e k l o m Božjega«. Nastavlja, z a t i m , opisivati povijest Božjega naroda, sve do povratka
46
je Pavlova , i s n a ž a n je s i n t e t i č k i izričaj teologije i s t o č n o g grijeha. Njoj se suprot­ 2
Gospodinova i do u s k r s n u ć a pravednih i b e z b o ž n i h . Deset godina kasnije u De ca-
stavlja, daje joj z n a č e n j e i osvjetljuje je ona suprotnog o b i l j e ž j a : massa redempta. techizandis rudibus, dva naroda mijenjaju ime u dvije civitates, i zacrtavanje De ci­
A k o je l j u d s k i r o d massa damnata zbog grijeha A d a m o v a , on je i massa redempta, vitate Dei postaje preciznije: »Dvije civitates, jedna nepravednih, druga pravednih,
47
tj. p o m i r e n a s B o g o m , zbog p o s r e d n i š t v a K r i s t o v a . A k o se ova druga f o r m u l a ne nastavljaju svoj hod od p o č e t k a roda ljudskoga sve do konca svijeta: u s a d a š n j i c i
48
j a v l j a č e s t o kao izraz , neprestano je p r i s u t n a kao s a d r ž a j ; ona je sastavni dio su p o m i j e š a n e po tijelu, a l i r a z l i č n e po duhu; u b u d u ć n o s t i , na dan suda, b i t i će
49
bitnog t k i v a Augustinove teologije o m i l o s t i i povijesne koncepcije o dvije civitates. 3
razdijeljene i po tijelu« . U v e l i k o m djelu De Genesi ad litteram ne samo da postoji
p o j a m d v i j u civitates i njihov temelj, nego i izr ičito o b e ć a n j e da će napisati De ci­
4 5
vitate Dei . O dvije civitates govori se mnogo u Enarrationes in Psalmos . Nije uvijek
m o g u ć e u t v r d i t i je l i razlaganje ovog i l i onog p s a l m a nastalo prije, i l i je pratilo
T R E Ć E POGLAVLJE
veliko djelo; na s v a k i n a č i n Enarrationes su izvrstan komentar, u k o j e m u velika
B O R B A IZMEĐU D O B R A I Z L A ILI IZMEĐU D V I J U CIVITATES g o v o r n i č k a v j e š t i n a Sveca doprinosi živosti drame povijesti i o d r a ž a v a veoma
6
ganutljivu ljubav A u g u s t i n o v u za C r k v u .

P o j a š n j e n j e m p r o b l e m a p o č e t a k a , i pojave zla u svijetu, o d m a h izranja t r e ć i : 2. Odakle je nastala? V e ć smo r e k l i : iz B i b l i j e . B i b l i j a m u je sugerirala ime

p r o b l e m borbe i z m e đ u z l a i dobra, trajne i ž e s t o k e borbe k o j a natapa z e m l j u
suzama i k r v l j u . N a r j e š e n j e ovog t r e ć e g p r o b l e m a odnosi se s r e d i š n j i p o j a m
Augustinova djela: dvije civitates. V r i j e d n o je s a ž e t o ukazati na podrijetlo, temelj,
o č i t o v a n j a , povijest toga p r o b l e m a .
1. Podrijetlo
Š t o se tiče podrijetla, m o ž e se pitati kada se p o j a v i l a u Augustinovoj svijesti
ova ideja i odakle: prvo je pitanje z n a č a j n o za sagledavanje De civitate Dei u kom­
p l e k s u A u g u s t i n o v i h spisa, drugo za produbljenje teme interpretativnog k l j u č a
1
o k o j e m u je već bilo riječi .
1. Kada se pojavila? V r l o rano. Z a c r t a n u je nalazimo već u djelu De vera
religione, posljednjem koje je napisao kao laik, oko god. 390. E v o teksta k o j i in nuce
s a d r ž i De civitate Dei: »Sav l j u d s k i rod, slično ž i v o t u jednog samog č o v j e k a , od
7
i s a d r ž a j . O n sam spominje svetopisamske tekstove gdje dolazi izraz »civitas Dei« ,
razumijeva i h naravno u duhovnom i l i m i s t i č n o m smislu, i z a k l j u č u j e : »Iz ovih
i d r u g i h tekstova koje b i bilo predugo navoditi, znamo da postoji jedna civitas Dei
8
koje ž e l i m o b i t i g r a đ a n i « . M e đ u t i m , B i b l i j a s a d r ž i u č e n j a , č i n j e n i c e , o b e ć a n j a , na
temelju k o j i h se m o ž e u s t r o j i t i i i s p u n i t i ne samo ideja Božje civitas nego t a k o đ e r
ideja o dvije civitates. S p r a v o m se zato A u g u s t i n za svoju o m i l j e l u koncepciju
poziva izr ičito na P i s m o : »Pa m a k a r t o l i k i n a r o d i žive u č i t a v o m u svijetu slijedeći
r a z l i č i t e religije i o b i č a j e . . . ipak se m o ž e r eći da ne postoje više od dva tipa
l j u d s k i h d r u š t a v a , koje prema našim Pismima možemo lijepo nazvati dvije ci­
9
vitates« .
B i b l i j a ne samo da govori o antitezama koje ulaze u t k i v o ovih d v i j u civitates:
d o b r i a n đ e l i i z l i a n đ e l i , život pravednika i život g r e š n i k a , život po duhu i život
po tijelu, b o r b a i z m e đ u svjetla i tame, K r i s t i knez ovoga svijeta; nego i otvoreno
govori o dva grada k o j i m a daje vlastito ime: Jeruzalem i Babilon. Simboličkim
10
z n a č e n j e m t i h dvaju gradova koje i m P i s m o pripisuje i interpretacijom n j i h o v i h

45
Formula koja se neprestano javlja pošto ju je prvi put upotrijebio u Expositio 2
De vera relig. 27, 50.
quorundam prop. ex Ep. ad Rom. god. 394; De div. qq. 83, q. 6, 3, zatim god. 397. u De div. 3

qq.ad Simplicianum 2, 21; ovdje u De civ.Dei 15, 1, 2; 21, 12. De catech. rudibus 20, 31.
4
46
Oslanja se na Rim 9, 21 i 5, 18; usp. A. CASAMASSA, // pensiero di S. Ag. nel 396—397, De Gen.ad litt. 11, 15, 20;
5
Roma 1919, pp. 27—28. Posebno o psalmima 61; 64; 86; 136; 138; 142; usp. A. LAURAS — H . R O N D E T , Le theme
47
Vidi dolje str. L X X I . des deux cites dans Voeuvre de st. Aug., u Etudes Aug., Aubier 1953, pp. 99—160.
6
48
Serm. 293, 8: Kristovim posredništvom »reconciliatur Deo omnis generis humani massa Inzistira ne samo na temi duae civitates, nego i na temelju (dvije ljubavi), povijesti
ab illo per Adam alienata«. (utiscima i utjehama), očitovanjima (djela ljubavi i egoizma), konačnom ishodu (bla­
49
Učenje je to o unus et unus u kojemu se sažimlje povijest, jedan koji donosi smrt, ženstvo i bijeda).
7
jedan koji daje život, Adam i Krist: usp. De pecc. orig. 24, 28; Serm. 151, 5; Enarr. in ps 70, Navodi Psalme 45, 5—6; 47, 2—3. 9; 86, 3.
8
s.2, 1; itd. De civ. Dei 11, 1.
9
De civ.Dei 14, 1. Usp. A. R O M E O , L'antitesi delle due cittd nella spiritualita di S.Ag.,
u »S. Aug. vitae špirit, magister«, Romae 1958, I, p. 120: »La concenzione delle due citta
opposte e attinta direttamente dalle Scritture dei N . T . . . dal Vangelo all'Apocalisse«.
1
I u bilješci navodi: Mt 6, 19—24; 12, 25—45; 25, 31—46; I v i , 10-13; 3, 17—21; 15, 16—18;
Vidi gore str. X X I V s. 1 Iv 2, 13—23; 5, 17—20.
LXIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXV

11
i m e n a k a k o to čini Augustin , biva o č i t o da su oni ušli u sastavni dio njegove 1. Ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu. E v o m o ž d a najslavnijeg teksta
u o b i č a j e n e terminologije, a usvojene su kao izražaj dviju civitates koje d r ž e i vla­ De civitate Dei: »Dvije su, dakle, ljubavi utemeljile dvije civitates: ljubav prema
12
daju p o v i j e š ć u . sebi sve do preziranja Boga rodila je zemaljsku civitas, ljubav p r e m a B o g u sve do
Ne z a m j e ć u j e se, zatim, dovoljno, da u temelju ove d u a l i s t i č k e koncepcije stoji preziranja sebe rodila je nebesku civitas« . 20

sva teologija m i l o s t i , od P a v l o v i h opozicija i z m e đ u A d a m a i K r i s t a , osude i oprav­
danja, ž i v o t a i s m r t i , do b i n o m a narav i milost, zakon i duh, sloboda i Božja p o m o ć .
Ne č u d i nas š t o se Augustin neprestano poziva na te opozicije i na te binome.
0 A d a m u i K r i s t u č u v e n je ovaj tekst, a k o j i nije j e d i n i : »Sva k r š ć a n s k a vjera stoji
u povijesti dva č o v j e k a . . . od k o j i h nas je jedan u sebi upropastio, čineći svoju
volju a ne v o l j u Onoga k o j i ga je stvorio, drugi nas je, nasuprot, u sebi spasio,
13
čineći ne svoju volju, nego volju Onoga k o j i ga je p o s l a o « . Za b i n o m narav i milost,
v r l o drag h i p o n s k o m b i s k u p u — p r i s j e t i m o se njegova djela s t i m naslovom! —
evo jednog teksta iz De civitate Dei: » N a r a v iskvarena grijehom r a đ a g r a đ a n e
zemaljske civitas, m i l o s t koja o s l o b a đ a narav od grijeha r a đ a g r a đ a n e nebeske
1
civitas« *.
N e m a sumnje da je Augustinu mogla b i t i od p o m o ć i p a t r i s t i č k a t r a d i c i j a da
s a ž m e toliko b i b l i j s k o u č e n j e u p o j a m o dvije civitates. Scholz spominje Origena,
15
Laktancija, A m b r o z i j a , T i k o n i j a . K o d p r v a t r i se r a d i o g e n e r i č k i m i d a l e k i m
16
aluzijama , dok k o d č e t v r t o g u njegovu k o m e n t a r u na Otkrivenje — r a d i se
0 j e d n o m donatistu k o j i je bio u s u k o b u sa svojom C r k v o m — postoji izraz
1 precizan koncept o dva grada. Ecce duas civitates, unam Dei et unam diabuli...
Hae duae civitates, una mundo et una desiderat servire Christo.. , . D a l i je 17
18
Augustin poznavao taj tekst? Ne znamo . Z n a m o samo da je poznavao i cijenio
Da b i se razumjelo ovo o d v a ž n o s v o đ e n j e dviju civitates na dvije ljubavi,
potrebno je voditi r a č u n a o j e d n o m drugom, o d v a ž n i j e m i ne manje i s t i n i t o m :
s v o đ e n j e na ljubav sviju l j u d s k i h strasti. Augustin je i to u č i n i o . Poznata je njegova
21
j e d n a d ž b a : amor meus pondus meum . Iz ove j e d n a d ž b e m o ž e z a k l j u č i t i i za­
k l j u č u j e da se sve strasti svode na ljubav. Strasti su p r e m a tome dobre i l i zle ako
22
je ljubav dobra i l i zla ; ali ljubav je dobra i l i zla p r e m a svojem v e ć e m i l i manjem
23
skladu s redom stvari . A red stvari je onaj k o j i je u skladu s v j e č n i m zakonom,
24
k o j i n a r e đ u j e u p r a v o da se č u v a red stvari, a ne da se taj red n a r u š a v a . Iz sklada
25
s redom proizlazi m i r , k o j i nije drugo doli tranquillitas ordinis . N a k o n ove brze
sinteze razumije se Augustinova definicija kreposti: »Meni se čini — p i š e — da
26
je k r a t k a i istinita definicija kreposti ova: red ljubavi, ordo amoris« . N a ovoj
t o č k i r a z m i š l j a n j a lako je razumjeti neuklonivu opoziciju i z m e đ u ljubavi p r e m a
sebi i ljubavi p r e m a Bogu, i kao š t o iz jedne proizlazi samo zlo, iz druge proizlazi
samo dobro.
M e đ u t i m , ta opozicija stvara p r o b l e m k o j i nije neznatan: odakle opozicija ako
je istinito da je a u t e n t i č n a ljubav prema sebi jedino ljubav p r e m a Bogu? N a š
N a u č i t e l j , zapravo, i m a dvije serije tekstova; u jednoj inzistira, kao u c i t i r a n o m
27
tekstu, na opoziciji, u drugoj na s a v r š e n o j koincidenciji , d a p a č e ovo l j u b i t i se
28

i koristio jedno drugo Tikonijevo djelo, Liber regularum} . D a je bio i crpio in­ 9 ne l j u b e ć i se i ne l j u b i t i se l j u b e ć i se za njega je jedna velika zagonetka . Opozicija
spiraciju iz toga teksta, nije potrebno to n i t i govoriti; u T i k o n i j a je to tek jedan nastaje iz č i n j e n i c e š t o je ljubav prema sebi u tekstovima iz prve serije s h v a ć e n a
motiv, dok u A u g u s t i n a postaje simfonija. kao privatna ljubav, tj. zatvorena, s e b i č n a , s e k t a š k a .
2. Privatna ljubav i društvena ljubav, š t o se tiče d v i j u ljubavi, temelja za
dvije civitates, u Augustinu postoji i drugi n a č i n i z r a ž a v a n j a antiteze; ne više ljubav
2. Temelj
p r e m a sebi i ljubav p r e m a B o g u , nego p r i v a t n a ljubav i d r u š t v e n a ljubav. »Dvije
K o r i s n i j e od t r a ž e n j a izvora jest odrediti temelj i l i bolje reći m o t o r n u snagu ljubavi, od k o j i h . . . jedna društvena, a druga privatna, utemeljile su i razdijelile
29

d v i j u civitates. To je ljubav. Z n a se da h i p o n s k i b i s k u p svodi povijest na dvije u l j u d s k o m r o d u dvije civitates ... onu p r a v e d n i k a i onu o p a k i h « : ovaj drugi n a č i n
civitates, dvije civitates na dva č o v j e k a , dva č o v j e k a na dvije ljubavi, dvije ljubavi t u m a č i p r v i , i z a s l u ž u j e , kao o b j a š n j u j u ć a o p ć a teorija De civitate Dei, p a ž n j u k o j u
na dva r a z l i č i t a odnosa p r e m a stvarnosti. U teoriji dviju ljubavi leži vrhunac m u i s t r a ž i v a č i j o š nisu p r i z n a l i . P o v r h svega, ova je impostacija n e o b i č n o aktualna.
njegove k r š ć a n s k e vizije povijesti. P r i v a t n a ljubav z n a č i ljubav na stranu, koja lišava pojedinca z a j e d n i š t v a
s B o g o m i s b r a ć o m ; r a đ a podjele, neopravdana i s k l j u č e n j a , kontraste, pothra­
n j u j u ć i oholost, pohlepu, š k r t o s t , t r i p o r o k a k o j i su pisali i p i š u t u ž n u povijest
zla. A d r u š t v e n a ljubav je ljubav z a j e d n i č k o g dobra koja povezuje i stvara za-
10
Jeruzalem, koji u psalmima naznačuje sveti grad, u Poslanici Hebrejima (12, 22) i u Ot­
krivenju (3, 12; 21, 2) naznačuje nebeski grad, novi Jeruzalem; dok je Babilon veliki grad
određen za propast (Otk 18, 10).
11
Jeruzalem = vizija mira; Babilon = zbrka: usp. na pr. Enarr. in ps 64, 2.
20
12
Usp. A. L A U R A S , Deux cites Jerusalem et Babylone. Formation et evolution d'un theme De civ. Dei 14, 28.
central du De civ. Dei, nav. mj. pp. 117—150. 21
Confess. 13, 9, 10; usp. civ. Dei 11, 28.
13
De gratia Christi et de pecc. orig. 2, 24, 28. 22
De civ. Dei 14, 7.
14
De civ. Dei 15, 2. 2i
De doctr. chr. 1, 27, 38.
15
H . SCHOLZ, nav. dj., pp. 77—80. 24
Contra Faustum 22, 27.
16
Origen je primijetio protiv Celza da kršćanstvo usmjerava sve gradove na zemlji prema 25
De civ. Dei 19, 13.
Božjem i nebeskom gradu: C. Celso 8, 74. 26
De civ. Dei 15, 22.
17
Comment. in Apocalypsim (fragmenti) 8, 12: PLS 1, 650. 27
De mor. Eccl. cath. 1, 26, 48; Ep. 155, 4, 15; itd.
18
Navodi djelo mimogred u De doctr. chr. 3, 30, 42. 28
In Io Ev. tr. 123, 5.
19
Iz njega prenosi sedam regula u De doctr. chr. 3, 30, 42—37, 56. 29
De Gen.ad litt. U, 15, 20.
 LXIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXV

11
i m e n a k a k o to čini Augustin , biva o č i t o da su oni ušli u sastavni dio njegove 1. Ljubav prema sebi i ljubav prema Bogu. E v o m o ž d a najslavnijeg teksta
u o b i č a j e n e terminologije, a usvojene su kao izražaj dviju civitates koje d r ž e i vla­ De civitate Dei: »Dvije su, dakle, ljubavi utemeljile dvije civitates: ljubav p r e m a
12
daju p o v i j e š ć u . sebi sve do preziranja Boga rodila je zemaljsku civitas, ljubav prema B o g u sve do
Ne z a m j e ć u j e se, zatim, dovoljno, da u temelju ove d u a l i s t i č k e koncepcije stoji preziranja sebe r o d i l a je nebesku civitas« . 20

sva teologija m i l o s t i , od P a v l o v i h opozicija i z m e đ u A d a m a i K r i s t a , osude i oprav­
danja, ž i v o t a i s m r t i , do b i n o m a narav i milost, zakon i duh, sloboda i Božja p o m o ć .
Ne č u d i nas š t o se Augustin neprestano poziva na te opozicije i na te binome.
O A d a m u i K r i s t u č u v e n je ovaj tekst, a k o j i nije j e d i n i : »Sva k r š ć a n s k a vjera stoji
u povijesti dva č o v j e k a . . . od k o j i h nas je jedan u sebi upropastio, čineći svoju
volju a ne v o l j u Onoga k o j i ga je stvorio, drugi nas je, nasuprot, u sebi spasio,
Da b i se razumjelo ovo o d v a ž n o s v o đ e n j e dviju civitates na dvije ljubavi,
potrebno je voditi r a č u n a o jednom drugom, o d v a ž n i j e m i ne manje i s t i n i t o m :
s v o đ e n j e na ljubav sviju l j u d s k i h strasti. Augustin je i to u č i n i o . Poznata je njegova
n
j e d n a d ž b a : amor meus pondus meum . Iz ove j e d n a d ž b e m o ž e z a k l j u č i t i i za­
k l j u č u j e da se sve strasti svode na ljubav. Strasti su p r e m a tome dobre i l i zle ako
22

13
čineći ne svoju volju, nego volju Onoga k o j i ga je p o s l a o « . Za b i n o m n a r a v i milost,
v r l o drag h i p o n s k o m b i s k u p u — p r i s j e t i m o se njegova djela s t i m naslovom! —
evo jednog teksta iz De civitate Dei: » N a r a v iskvarena grijehom r a đ a g r a đ a n e
zemaljske civitas, m i l o s t koja o s l o b a đ a narav od grijeha r a đ a g r a đ a n e nebeske
1
civitas« *.
N e m a sumnje da je Augustinu mogla b i t i od p o m o ć i p a t r i s t i č k a t r a d i c i j a da
s a ž m e toliko b i b l i j s k o u č e n j e u p o j a m o dvije civitates. Scholz spominje Origena,
15
Laktancija, A m b r o z i j a , T i k o n i j a . K o d p r v a t r i se r a d i o g e n e r i č k i m i d a l e k i m
16
aluzijama , dok k o d č e t v r t o g u njegovu k o m e n t a r u na Otkrivenje — r a d i se
0 j e d n o m donatistu k o j i je bio u s u k o b u sa svojom C r k v o m — postoji izraz
1 precizan koncept o dva grada. Ecce duas civitates, unam Dei et unam diabuli...
Hae duae civitates, una mundo et una desiderat servire Christo.. , . D a l i je 17
18
Augustin poznavao taj tekst? Ne znamo . Z n a m o samo da je poznavao i cijenio
je ljubav dobra i l i zla ; ali ljubav je dobra i l i zla p r e m a svojem v e ć e m i l i manjem
23
skladu s redom stvari . A red stvari je onaj k o j i je u skladu s v j e č n i m zakonom,
24
k o j i n a r e đ u j e u p r a v o da se č u v a red stvari, a ne da se taj red n a r u š a v a . Iz sklada
25
s redom proizlazi m i r , k o j i nije drugo d o l i tranquillitas ordinis . N a k o n ove brze
sinteze razumije se Augustinova definicija kreposti: »Meni se čini — p i š e — da
26
je k r a t k a i istinita definicija kreposti ova: red ljubavi, ordo amoris« . N a ovoj
točki r a z m i š l j a n j a lako je razumjeti neuklonivu opoziciju i z m e đ u ljubavi p r e m a
sebi i ljubavi p r e m a Bogu, i kao š t o iz jedne proizlazi samo zlo, iz druge proizlazi
samo dobro.
M e đ u t i m , ta opozicija stvara p r o b l e m k o j i nije neznatan: odakle opozicija ako
je istinito da je a u t e n t i č n a ljubav p r e m a sebi jedino ljubav p r e m a Bogu? N a š
N a u č i t e l j , zapravo, i m a dvije serije tekstova; u jednoj inzistira, kao u c i t i r a n o m
27
tekstu, na opoziciji, u drugoj na s a v r š e n o j koincidenciji , d a p a č e ovo l j u b i t i se
28

i k o r i s t i o jedno drugo Tikonijevo djelo, Liber regularum . 19

D a je bio i crpio in­ ne ljubeći se i ne l j u b i t i se ljubeći se za njega je jedna velika zagonetka . Opozicija
spiraciju iz toga teksta, nije potrebno to n i t i govoriti; u T i k o n i j a je to tek jedan nastaje iz č i n j e n i c e š t o je ljubav prema sebi u tekstovima iz prve serije s h v a ć e n a
motiv, dok u Augustina postaje simfonija. kao privatna ljubav, tj. zatvorena, s e b i č n a , s e k t a š k a .
2. Privatna ljubav i društvena ljubav, š t o se tiče dviju ljubavi, temelja za
dvije civitates, u Augustinu postoji i drugi n a č i n i z r a ž a v a n j a antiteze; ne više ljubav
2. Temelj
prema sebi i ljubav p r e m a Bogu, nego p r i v a t n a ljubav i d r u š t v e n a ljubav. »Dvije
K o r i s n i j e od t r a ž e n j a izvora jest odrediti temelj i l i bolje reći m o t o r n u snagu ljubavi, od k o j i h . . . jedna društvena, a druga privatna, utemeljile su i razdijelile
29

dviju civitates. To je ljubav. Z n a se da h i p o n s k i b i s k u p svodi povijest na dvije u l j u d s k o m r o d u dvije civitates ... onu p r a v e d n i k a i onu o p a k i h « : ovaj drugi n a č i n
civitates, dvije civitates na dva č o v j e k a , dva č o v j e k a na dvije ljubavi, dvije ljubavi t u m a č i p r v i , i z a s l u ž u j e , kao o b j a š n j u j u ć a o p ć a teorija De civitate Dei, p a ž n j u k o j u
na dva r a z l i č i t a odnosa p r e m a stvarnosti. U teoriji dviju ljubavi leži vrhunac m u i s t r a ž i v a č i j o š nisu p r i z n a l i . P o v r h svega, ova je impostacija n e o b i č n o aktualna.
njegove k r š ć a n s k e vizije povijesti. P r i v a t n a ljubav z n a č i ljubav na stranu, koja lišava pojedinca z a j e d n i š t v a
s B o g o m i s b r a ć o m ; r a đ a podjele, neopravdana i s k l j u č e n j a , kontraste, pothra­
n j u j u ć i oholost, pohlepu, š k r t o s t , t r i p o r o k a k o j i su pisali i p i š u t u ž n u povijest
zla. A d r u š t v e n a ljubav je ljubav z a j e d n i č k o g dobra koja povezuje i stvara za-
10
Jeruzalem, koji u psalmima naznačuje sveti grad, u Poslanici Hebrejima (12, 22) i u Ot­
krivenju (3, 12; 21, 2) naznačuje nebeski grad, novi Jeruzalem; dok je Babilon veliki grad
određen za propast (Otk 18, 10).
11
Jeruzalem = vizija mira; Babilon = zbrka: usp. na pr. Enarr. in ps 64, 2.
20
12
Usp. A. L A U R A S , Deux cites Jerusalem et Babylone. Formation et evolution d'un theme De civ. Dei 14, 28.
central du De civ. Dei, nav. mj. pp. 117—150. 21
Confess. 13, 9, 10; usp. De civ. Dei 11, 28.
13
De gratia Christi et de pecc. orig. 2, 24, 28. 22
De civ. Dei 14, 7.
14
De civ. Dei 15, 2. 23
doctr. chr. 1, 27, 38.
15
H . SCHOLZ, nav. dj., pp. 77—80. 24
Contra Faustum 22, 21.
16
Origen je primijetio protiv Celza da kršćanstvo usmjerava sve gradove na zemlji prema 25
De civ. Dei 19, 13.
Božjem i nebeskom gradu: C. Celso 8, 74. 26
De civ. Dei 15, 22.
17
Comment. in Apocalypsim (fragmenti) 8, 12: PLS 1, 650. 21
De mor. Eccl. cath. 1, 26, 48; Ep. 155, 4, 15; itd.
18
Navodi djelo mimogred u De doctr. chr. 3, 30, 42. 28
In Io Ev. tr. 123, 5.
19
Iz njega prenosi sedam regula u De doctr. chr. 3, 30, 42—37, 56. 29
De Gen.ad litt. 11, 15, 20.
LXVI U V O D - TEOLOGIJA
j e d n i š t v o , z a j e d n i š t v o stvara jedinstvo, jedinstvo s r e ć u . O p ć e dobro je B o g , zato je
socijalna ljubav ljubav p r e m a B o g u , p r e m a sebi u upravljenosti p r e m a B o g u ,
ljubav p r e m a b r a ć i u B o g u ; to je ljubav (caritas) koja ne traži svoje (1 K o r 13, 5).
N a p r o t i v svaki je grijeh, od a n đ e l a do l j u d i , čin privatne ljubavi, tj. skretanje od
univerzalnog i o p ć e g d o b r a i okretanje p r e m a p a r t i k u l a r n o m i svojem dobru . 30
U Božjoj civitas, k a d a bude dosegla kraj svoga hoda, n e ć e više b i t i privatne ljubavi,
nego će b i t i samo socijalna ljubav . 31
3. Očitovanja
H i p o n s k i je b i s k u p neiscrpiv u opisivanju, ovdje u De civitate Dei i u d r u g i m
s v o j i m djelima, b e z b r o j n i h n a č i n a na koje su se ove dvije ljubavi o č i t o v a l e . K a o
p o n e k i p r i m j e r m o ž e se spomenuti ono š t o Augustin nadodaje n a k o n nabrajanja
d v i j u antiteza koje smo izložili. N a k o n prve — ljubav p r e m a sebi i ljubav p r e m a
B o g u — gotovo p o v l a č e ć i z a k l j u č k e , nadodaje: »jedna — civitas zemaljska — h v a l i
se u samoj sebi, druga — civitas B o ž j a — hvali se u Bogu; j e d n o m gospodari
p o ž u d a za gospodarenjem, d r u g o m z a d a ć a služenja; jedna u s v o j i m m o ć n i c i m a
l j u b i vlastitu m o ć , druga svoju m o ć p o l a ž e u Gospodina; jedna, l u d a dok vjeruje
da je m u d r a , ne l j u b i Boga, druga, obdarena p r a v o m m u d r o š ć u , iskazuje d u ž n o
32
š t o v a n j e p r a v o m u B o g u « . N i s u d r u k č i j e egzemplifikacije n i poslije druge antiteze.
K o r i s n o je donijeti č i t a v tekst: »Dvije ljubavi, o d k o j i h jedna č i s t a , druga n e č i s t a ;
jedna socijalna, druga p r i v a t n a ; jedna b r i ž n a u s l u ž e n j u za o p ć u k o r i s t u s v r h u naj­
više civitas, druga s p r e m n a p o d r e d i t i o p ć e dobro vlastitoj m o ć i r a d i drske do­
minacije; jedna p o d l o ž n a , druga suparnik B o g u ; j e d n a m i r n a , druga neobuzdana;
jedna m i r o t v o r n a , druga buntovna; jedna k o j a više voli istinu od pohvale za­
bludjelih, druga pohlepna za slavom na b i l o k o j i n a č i n ; jedna p r i j a t e l j s k a , druga
zavidna; jedna k o j a želi b l i ž n j e m u ono š t o želi samoj sebi, druga koja želi pod­
ložiti b l i ž n j e g a samoj sebi; jedna k o j a u p r a v l j a b l i ž n j i m na korist b l i ž n j e g a , druga
k o j a u p r a v l j a b l i ž n j i m za svoju korist, p o č e v š i o d a n đ e l a ; jedna u d o b r i m a , druga
33
u z l i m a , r a z l u č i l e su dvije civitates.. .« .
V r l o o p š i r a n i i s c r p a n p r o g r a m . T k o b i ga želio sažeti, i tako s a ž e t i mnoge
Augustinove stranice, t a k o đ e r ovog djela, koje se odnose na m o r a l i k r š ć a n s k u
duhovnost, mogao b i slijediti shemu slijedećih antiteza, u k o j i m a se p r v i t e r m i n
odnosi navlastito na civitas Božju, drugi na civitas svjetsku: poniznost i oholost,
ljubav (caritas) i pohlepu, m u d r o s t i ludost, život po duhu i život po tijelu.
34
P r v a antiteza izložena je već u u v o d u u djelo , gdje se k a ž e k a k o je t e š k o
uvjeriti ohole u v e l i k u krepost poniznosti, a z a t i m b r a n i s t r u k t u r u poniznosti.
30
Za anđele usp. De civ. Dei 12, 2, 1; za anđele i ljude usp. De lib. arb. 2, 19, 53; Voluntas
autem aversa ab incommutabili et communi bono et conversa ad proprium bonum ...
peccat; De Trin. 12, 9, 14: Potestatem quippe suam diligens onima a communi universo
ad privatam partem prolabitur.
31
De serm. Dom. in monte 1, 15, 41. Za produbljenje ove teme usp. moj članak: // principio
fondamentale della spiritualita agostiniana... u »S. Aug. vitae spiritualis magister«, Ro-
mae 1956, I, 1-41.
32
De civ. Dei 14, 28.
33
De Gen. ad litt. 11, 15, 20.
34
De civ. Dei, 1 praef.
U V O D - TEOLOGIJA LXVII
P o š t o je p r o t u m a č i o da je porijeklo svakog grijeha u oholosti, nastavlja: »Zato,
kao š t o n a u č a v a j u P i s m a , u Božjoj civitas i Božjoj civitas p r e p o r u č u j u se nadasve
poniznost koja je u n a j v i š e m stupnju blistala u njezinomu k r a l j u K r i s t u , dok p o r o k
suprotan o v i m k r e p o s t i m a gospodari u njegovu neprijatelju, đ a v l u : ovo je velika
35
r a z l i k a koja r a z l u č u j e dvije civitates o k o j i m a g o v o r i m o « .
Posljednja od spomenutih antiteza zaokuplja na dugo autora De civitate Dei,
k a k o b i dokazao da živjeti po duhu z n a č i živjeti po Bogu, a živjeti po tijelu z n a č i
36
živjeti po č o v j e k u . Dakle, n i t i čovjek m o ž e živjeti po č o v j e k u , n i t i a n đ e o po a n đ e l u ,
jer jedan i drugi su stvorenja — m o r a l n i govor u m a h postaje visoko m e t a f i z i č k i —
37
i kao stvorenja n e m a j u n i š t a drugo svoje o s i m o g r a n i č e n j a , tj. t a š t i n u , laž, grijeh .
A k o žive po sebi, živjet će po t o m o g r a n i č e n j u i postat će manje od onoga š t o jesu.
Zato P i s m o inzistira na opiranju plodova duha djelima tijela. D a b i b i l i svoji,
dakle, potpuno l j u d i , potpuno a n đ e l i , m o r a j u živjeti po v j e č n o s t i , istini, ljubavi,
dakle, po Bogu, k o j i je za n j i h »uzrok bivstvovanja, svjetlo spoznan ja, izvor
38
ljubavi« .
4. Povijest
Dvije civitates, a n i m i r a n e silama tako r a z l i č i t i m , š t o v i š e r a d i k a l n o o p r e č n i m ,
ako i nemaju povijesti m e đ u a n đ e l i m a , k o j i su svojim i z b o r o m ušli u k o n a č n u
i definitivnu fazu, i m a j u je, i to dugu i d r a m a t i č n u , u l j u d i m a . D r u g i odsjek drugog
dijela De civitate Dei namijenjen je, k a k o se zna, opisu tijeka te povijesti.
39
Poznato je da Augustin razlikuje šest doba čovjeka , i jednako tako šest raz­
doblja ljudske povijesti, koja zatim u s p o r e đ u j e sa šest dana stvaranja: š e s t o raz­
doblje je ono koje sada ž i v i m o poslije K r i s t a ; sedmo će b i t i ono v j e č n o , sim­
bolizirano s e d m i m d a n o m u k o j e m u B o g o t p o č i n u , a B o ž j a civitas će o t p o č i n u t i
u njemu: sedmi dan nos ipsi erimus . w
O t i h šest razdoblja on pripovijeda
povijest u svjetlu temeljnog p o i m a n j a d v i j u civitates. Njegovo pripovijedanje
m o ž e m o podijeliti u t r i odsjeka: p r v i o d A d a m a , u k o j e m u su dvije civitates bile
41
podijeljene samo u predznanju B o ž j e m u , i l i t o č n i j e od K a j i n a i A b e l a seže do
A b r a h a m a ; drugi ide od A b r a h a m a do K r i s t a i pripovijeda povijest Božje civitas,
predstavljene i n a v i j e š t e n e u izraelskom narodu; t r e ć i se v r a ć a na pripovijedanje
od A b r a h a m a te u k r a t k i m potezima ocrtava povijest svjetovne civitas.
1. Od Kajina i Abela do Abrahama. Dvije civitates z a p o č i n j u svoju povijest
K a j i n o m i A b e l o m , d v o j i c o m sinova A d a m o v i h , k o j i su b i l i i jesu p r o t o t i p o v i te
povijesti: jedan, u b o j i c a brata, prototip je zemaljske civitas, drugi, n e d u ž n a ž r t v a ,
prototip je nebeske civitas. Zapravo » n a p i s a n o je da je K a j i n sagradio jedan grad
42
(Post 4, 17), A b e l kao t u đ i n a c nije ga izgradio« . Dakle, » z e m a l j s k a civitas, koja n e ć e
35
De civ. Dei 14, 13, 1; usp. 10, 28, 29, 2.
36
De civ. Dei 14, 4.
37
Čuven Augustinov tekst: Nemo habet de suo nisi mendacium et peccatum (In Io Ev. tr. 5,
1) koji je preuzeo koncil u Orangeu, c. 22, a zatim ušao u duge i bespotrebne teološke
rasprave, nema moralno značenje, kao što pokazuje sam kontekst, nego metafizičko.
38
De civ. Dei 8, 4.
39
De civ. Dei 22, 15; De Gen. contra Man. 1, 23 35—41; Ep. 213, 1.
40
De civ. Dei 22, 30, 5.
 LXVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXIX

b i t i v j e k o v j e č n a (jer n e ć e više b i t i civitas, p o š t o bude o s u đ e n a na v j e č n u kaznu) 4. Punina vremena. S d o l a s k o m K r i s t o v i m i ustanovljenjem C r k v e , B o ž j a je

i m a ovdje svoje dobro, š t o ga njezini g r a đ a n i u ž i v a j u u ž i t k o m k o j i te stvari
43
mogu dati« ; dok nebeska civitas i m a svoje dobro u v j e č n o m životu, k o j i sada
44
posjeduje u n a d i ; zato živi, a l i u nadi, in spe vivit .
Dvije civitates žive u p o t o m c i m a K a j i n a i Seta, k o j i je r o đ e n n a k o n ubojstva
brata, za kojega s d u b o k i m z n a č e n j e m k a ž e P i s m o da je p o l o ž i o svoju n a d u u za­
45
zivanje i m e n a Gospodnjeg ; nastavljaju živjeti, sve do potopa i , n a k o n potopa,
46
u p o t o m c i m a H a m a i Š e m a , sinova N o i n i h , sve do A b r a h a m a .
2. Od Abrahama do Krista. S A b r a h a m o m se B o ž j a civitas p o č i n j e o č i t o v a t i na
j a s n i j i n a č i n ; n a v i j e š t a j u se razumljivije Božja o b e ć a n j a koja će se ispuniti
41
u Božjoj civitas . Nastaje izraelski narod, nosilac t i h o b e ć a n j a . Augustin p r i p o v i j e d a
njegovu povijest na temelju P i s m a sve do Davida, sve do K r i s t a i Crkve, i n z i s t i r a j u ć i
civitas p r i s u t n a u povijesti ne samo duhovno i l i p r o r o č k i , nego socijalno i insti­
tucionalno. T o m se n a z o č n o š ć u smanjuje p o l i t i č k a podjela dviju civitates, u k o l i k o
nema više nekog izabranog naroda k o j i b i utjelovljivao, pa m a k a r na n a č i n pro­
r o č k i i u slici, civitatem Dei', ali B o ž j a civitas, b u d u ć i da je namijenjena svim
n a r o d i m a , p r i p a d a s v i m n a r o d i m a bez obzira na narodnost i rasu; univerzalna je
kao š t o je univerzalno p o s r e d n i š t v o K r i s t a , k o j i j u je ustanovio.
Z e m a l j s k a civitas ostaje, a l i se k r e ć e u i s t o m p r o s t o r u k o j i p r e k r i v a B o ž j a
civitas, a ne više, kao prije, na njezinim r u b o v i m a ; k r e ć e se p o m a ž u ć i joj i r a t u j u ć i
52
protiv nje: p o m a ž e joj k a d a n a m i r e zemaljska dobra, koja su njoj vlastita , napose
53
dobro m i r a ; ratuje p r o t i v nje k a d a izaziva progonstva, š i z m e , hereze. A l i joj
i u t o m s l u č a j u n e h o t i č n o p o m a ž e , jer u njoj p o d s t i č e blistanje h e r o i z m a m u č e ­
54

napose na p r o r o š t v i m a . T i m e razvija temu k o j u je već prije r a z r a đ i v a o , s r a z l i č i t i m nika, k r e p o s t i svetaca, mudrost u č e n i h . Augustin govori o p r o g o n s t v i m a protiv
nakanama, bilo p r o t i v manihejaca bilo p r o t i v donatista. Ovdje je t u m a č i p r o t i v Božje civitas^, te iz n j i h izvlači z a k l j u č a k da ona, od A b e l a sve do k o n c a svijeta,
56

pogana, ne samo zato š t o to ulazi u o p ć i p l a n njegova djela već i r a d i apologet­ nastavlja svoj hod kao u t u đ i n i » i z m e đ u progonstava svijeta i utjeha Božjih .
skog c i l j a ; želi dokazati da n i s u b i l i k r š ć a n i t i k o j i su i z m i s l i l i p r o r o š t v a k o j i m a se
dokazuje b o ž a n s t v o K r i s t o v o i b o ž a n s k o poslanje Božje civitas koja je, kao š t o
48
ć e m o vidjeti, C r k v a .
ČETVRTO POGLAVLJE
U ovoj civitas I z r a e l u svojoj d r u š t v e n o - p o l i t i č k o j stvarnosti jest » p r o r o č k a slika«.
» N a i m e , jedan dio zemaljske civitas postao je s l i k a nebeske civitas, i o z n a č u j e ne POBJEDA DOBRA NAD ZLOM I POSREDNIŠTVO KRISTOVO
samu sebe, nego n e b e s k u . . . N a l a z i m o , dakle, u zemaljskoj civitas dva dijela, jedan
k o j i o č i t u j e svoju vlastitu prisutnost, d r u g i k o j i svojom p r i s u t n o š ć u služi za
o z n a č a v a n j e nebeske civitas« . 49
I u i z a b r a n o m u n a r o d u postoji tjelesni Izrael k o j i N a k o n p r o b l e m a borbe i z m e đ u dobra i zla, k o j i De civitate Dei r j e š a v a koncep­
50
ne p r i p a d a B o ž j o j civitas , a l i on kao nacija jest p r o r o š t v o ove civitas. Zato njegova c i j o m d v i j u l j u b a v i i d v i j u civitates, iskrsava d r u g i k o j i t r a ž i odgovor, i ovaj puta
povijest s t j e č e jedinstvo od toga njegova poslanja. o d l u č a n : p r o b l e m k o n a č n e pobjede. Čija će biti? D o b r a i l i zla? H i p o n s k i b i s k u p
p r e d l a ž e i b r a n i k r š ć a n s k i odgovor, k o j i je u o p t i m i z m u , tj. u pobjedi d o b r a nad
3. Zemaljska civitas od Abrahama do Krista. K o n a č n o , autor De civitate Dei, zlom. Odgovor je k o m p l e k s a n i dubok. Z a r a z j a š n j e n j e valja d o d i r n u t i bar č e t i r i
c r p e ć i iz p o g a n s k i h autora, p r i p o v i j e d a povijest zemaljske civitas, paralelno s o n o m teme: Providnost, K r i s t a , C r k v u , milost.
k o j u je ispripovjedio o nebeskoj; nebeske, r e č e n o je, j o š ne u stvarnosti, nego
u p r o r o č k o j slici. Zaustavlja se na poseban n a č i n na A s i r s k o m i na R i m s k o m
Carstvu, o b j e d i n j u j u ć i tu i tamo d o g a đ a j e , f a n t a s t i č n e l i č n o s t i i mitove. I u profanoj 1. Povijest pod znakom Providnosti
povijesti, koje se dubok smisao nalazi u svetoj povijesti, t r a ž i p o n e k i nejasan pred-
51 1
n a v j e š t a j K r i s t a , i vjeruje da ga nalazi u S i b i l i n s k i m p r o r o č a n s t v i m a . To je naj­ Augustin je n a u č i o vjeru u Providnost iz u s t i j u svoje majke i nije je n i k a d a
slabiji dio De civitate Dei. napustio; d a p a č e , ta ga je vjera i z v u k l a iz provalije u k o j u je padao . Poslije 2

o b r a ć e n j a ta je vjera postala svijetlo s r e d i š t e njegove m i s l i i razlog m n o g i h njegovih

41
De civ. Dei 12, 27, 2.
42
De civ.Dei 15, 1, 2. — . . n 1 Q 0 1
CIV
«De civ.Dei 15, 4. ^ ' e
' f'
44De
44 n civ.Dei
• n • 15,
ic 18.
10 E>
^ ^civ.Dei ^15, 4.^
5 3

45
De civ. Dei 15, 18: hic speravit invocare nomen Domini Dei, tako Augugstin čita Post 4, 26. 54 n . • n 1 8' iq
46 a V A
De civ.Dei 16, 1 - 1 1 . ™ „ . J°' „ ' '
55
47 n . ^ . < ' ,~ De civ.Dei 18, 52.
47
De civ. Dei 16, 12. 56 ^ J g ' 5 1 2
48
Usp. De civ. Dei 18, 46: ». . . Židovi nam svjedoče da nismo mi skrojili proroštva oko ' '
Krista«.
49
De civ. Dei 15, 2; usp. F. CRANZ, De civ. Dei 15, 2 et Videe augustinienne de la societe
chretienne, u R E A , 3 (1957), pp. 15—27. Ovi tekstovi ne dopuštaju nikakvu platonsku inter- —
1
pretaciju, nego samo biblijsku: Izrael je proročka slika Crkve. Confess. 6, 5, 8.
50
De civ. Dei 17, 4, 16. 2 Confess. 6, 16, 26.
 U V O D - TEOLOGIJA LXXI
LXX U V O D - TEOLOGIJA

spisa. Posebno dva: Confessiones i De civitate Dei. Ispovijesti veličaju njezino milo­
3
s r đ e i pravednost u u r a v n a v a n j u njegova osobnog života , De civitate Dei u uravna-
vanju povijesti č o v j e č a n s t v a .
Ponajprije, n i j e č e da sudbina u p r a v l j a p o v i j e š ć u ; potom, zastupa da se za
o b r a n u slobode ne smije n i j e k a t i predznanje (praescientia), koja je b i t n a pre­
rogativa b o ž a n s t v a ; k o n a č n o , dokazuje da sudbina i l i slučaj ne u p r a v l j a j u ljud­
s k i m d o g a đ a j i m a , nego n j i m a ravna Providnost, koja vodi k a k o život p o j e d i n i h
l j u d i tako i udes d r ž a v a .
4
U d u g i m a r g u m e n t a c i j a m a p r o t i v fatalizma postoje dva m o t i v a , jedan auto­
biografski i d r u g i p o l e m i č k i . Z n a se da je m l a d i Augustin mnogo č i t a o a s t r o l o š k e
knjige i bio jedno vrijeme ž r t v a n j i h o v i h f a t a l i s t i č k i h teorija, iz k o j i h se je sam
postavlja temeljnu tezu, koja daje odgovor poganima i rasvjetljuje B o ž j u civitas:
tezu o Providnosti, kao o svjetlu i d u š i povijesti. Dokazivanje se oslanja ponajprije
na nauk o stvaranju, a zatim na povijest spasenja. O B o g u stvoritelju, k o j i je
15
utisnuo tragove sebe kao T r o j s t v a u sve stvari, od n a j v e ć i h do najmanjih , ne
o s t a v l j a j u ć i bez sklada i , ako se m o ž e reći, bez m i r a m e đ u dijelovima ni »pero
ptice, n i cvijet biljke, n i list drveta, apsolutno se ne m o ž e m i s l i t i da je htio ostaviti
16
van zakona svoje p r o v i d n o s t i l j u d s k a kraljevstva i njihove vlasti« . N i s u , dakle,
bogovi, n i t i sudbina, nego je pravi B o g , Bog-Trojstvo, dao i daje l j u d i m a zemaljska
kraljevstva: »zbog toga uzrok veličine R i m s k o g Carstva nije n i u s l u č a j u n i u
17
s u d b i n i . . . ; l j u d s k a carstva izravno je postavila b o ž a n s k a p r o v i d n o s t « . Ista Pro­
vidnost dat će l j u d i m a , zajedno sa spasenjem, kraljevstvo bez granica: V e r g i l i j e v a
18

5
želja obistinjuje se jedino u k r š ć a n s t v u .
oslobodio, a l i s m u k o m . A fatalizam je tada bio vrlo r a š i r e n , p o r a d i s t o i k a k o j i
su ga b i l i u s v o j i l i . Augustin i m a p r e d o č i m a Ciceronova djela De divinatione i De D r u g i argumenat u prilog Providnosti zacijelo je t e o l o š k i j i : temelji se na
6
jato, p r e m d a n a v o d i samo prvo , koje fatalizam pobija. U s k l a d u s C i c e r o n o m povijesti spasenja, koja se s a ž i m l j e u K r i s t u , i ispunja sobom č i t a v u Božju
zastupa d a ako n i š t a nije u n a š o j m o ć i , ako ne postoji slobodna volja (liberum civitas.
7
arbitrium), sav l j u d s k i život ostaje p o r e m e ć e n . To je ista teza k o j u je n a š autor
8
b r a n i o protiv manihejaca i k o j u nastavlja braniti, i s t i m r i j e č i m a , sada k a d je 2. Krist jedini posrednik spasenja
9
već zapodjenuta pelagijevska kontroverzija .
19

A l i slaganje s C i c e r o n o m k r a k t o traje. Ciceron, da b i spasio slobodu č o v j e k a ,
d r ž a o je da m o r a p o r i c a t i B o ž j e predznanje; » t a k o — k a ž e Augustin — h t i j u ć i
10
u č i n i t i ljude s l o b o d n i m a , u č i n i i h s v e t o g r d n i c i m a « . Zapravo, n i j e k a t i B o g u pred­
znanje b u d u ć e g , isto je š t o i n i j e k a t i Boga, jer »biće koje n e m a predznanja svih
11
b u d u ć i h d o g a đ a j a , nije Bog« . M i k r š ć a n i , m e đ u t i m , t v r d i kao z a k l j u č a k , » d r ž i m o
da B o g poznaje sve stvari prije nego se dogode, i da m i svojom v o l j o m č i n i m o
sve radnje za koje smo svjesni i za koje znamo da i h č i n i m o samo zato jer to
12
h o ć e m o « . S l i j e d i zgusnuta obrana t i h d v i j u istina — slobode i predznanja — koje
izgledaju o p r e č n e , a l i nisu. K o r i j e n njihova sklada je upravo u p o j m u predznanja,
K r i s t , k a k o je r e č e n o , stoji u s r e d i š t u De civitate Dei , ali u ovom djelu nema,
u n a t o č tome, k r i s t o l o š k e rasprave koja b i n a m p r u ž i l a p a n o r a m i č k u v i z i j u Augusti­
nove teologije o osobi K r i s t o v o j . Spominje platonsku i z r e k u : Nullus deus miscetur
komini, o t k r i v a u njoj i pobija antropomorfni temelj, l a ć a j u ć i se i argumenta
20
ad hominem — taj je temelj već pobijao, vrlo u s p j e š n o , u p i s m u V o l u z i j a n u ,
21
d o k a z u j u ć i da p o t e š k o ć a nastaje iz k r i v o g p o i m a n j a Boga — a l i s m a t r a da to
22
nije mjesto da se n a š i r o k o govori o b o ž a n s t v u i č o v j e š t v u K r i s t o v u . N a žalost,
23
mjesto za to u De civitate Dei više nije n a š a o . Treba stoga posegnuti za d r u g i m
djelima . 24

koje, jer p r e d v i đ a stvari k a k o će se zgoditi, tj. n u ž n o i l i slobodno, već p r e m a n a r a v i Z a n a k n a d u De civitate Dei n a m p r u ž a o p š i r n o izlaganje o p o s r e d n i š t v u K r i ­
onoga k o j i djeluje, ne i s k l j u č u j e , nego u k l j u č u j e slobodno opredjeljenje volje, stovu i o njegovoj ž r t v i . Temeljna tvrdnja je ova: samo K r i s t Bogo-čovjek, m o ž e
13
i j a m č i za nj .
P o š t o je obranio te dvije k r š ć a n s k e istine, obadvije n u ž n e , predznanje Božje
14
da b i se dobro vjerovalo, l j u d s k u slobodu d a b i se č e s t i t o živjelo , A u g u s t i n

15
Augustin sažimlje u lijepu sintezu trinitarne tragove u neživim stvarima, životinjama,
čovjeku (5, 11); o tome je već govorio i govorit će nadugačko u De Trinitate od 9. knjige
nadalje.
3
Retract. 2, 6, 1. 16
De civ. Dei 5, 11.
4
De civ. Dei 5, 1—8. 11
De civ. Dei 5, 1.
5
Confess. 7, 6, 8—10. 18
Odnosi se na Enn. 1, 278: . . . nec metas rerum nec tempora pono, imperium sine fine
6
Usp. M . T E S T A R D , nav. dj., II, pp. 47—51. dedi; usp. civ. Dei 2, 29, 1.
19
7
De civ. Dei 5, 9, 2. Vidi gore str. X X X V I I .
20
8
Usp. De duabus animabus contra Man. 11, 15. De civ. Dei 9, 16.
21
9
Peta knjiga je, kako je rečeno, iz 415. Ep. 137, gdje se kaže da Bog »nije velik po opsegu, nego po moći« (ondje 2, 8) i da »znade
10
De civ. Dei 5, 9, 2. biti svuda čitav i nikakvo ga mjesto ne može obujmiti; znade doći ne udaljujući se od
11
De civ. Dei 5, 9, 4. mjesta gdje je bio; zna otići ne napuštajući mjesto kuda je došao« (ondje 2, 4): ovo je
12
De civ. Dei 5, 9, 3. pismo najopširniji kristološki traktat, zajedno s De agone christiano, koji nam je Augu­
13 stin ostavio.
De civ. Dei 5, 9—10. Augustin preuzima ovdje razmišljanje iz De libero arbitrio (3, 3, 4—4, 22

11) i preuzima ga, zapazimo dobro, kada već kroz nekoliko godina vodi raspravu protiv De civ. Dei 9, 17.
23

pelagijevaca o milosti: već je bio napisao De špiritu et littera a možda i De natura et Samo tu i tamo poneka napomena, kao ona o integritetu Kristove ljudske naravi protiv
gratia. apolinarista (ondje 10, 27; 14, 2).
24
14
De civ. Dei 5, 11. Za kratku sintezu usp. Patrologia, Marietti, III, pp. 405—407.
LXXII U V O D - TEOLOGIJA
b i t i posrednik i z m e đ u B o g a i l j u d i ; z a t i m slijedi produbljenje naravi, univerzalno­
sti, dobara toga p o s r e d n i š t v a ; k o n a č n o govori o p o j m u i o vrijednosti k r š ć a n s k e
žrtve.
1. Posredništvo. R a z l a ž u ć i u č e n j e o p o s r e d n i š t v u autor De civitate Dei odgovara
na jedan p r o b l e m k o j i su postavili poganski filozofi, a l i su ga loše riješili. B i l o
je v e ć riječi o toj impostaciji i o neprihvatljivosti r j e š e n j a koje su ponudili . N o 25
p r o b l e m se ne r j e š a v a n a p a d a j u ć i t u đ e r j e š e n j e ; treba p o n u d i t i svoje. Augustin to
čini r a s v j e t l j u j u ć i i b r a n e ć i ne svoje, nego ono koje je postalo njegovo po vjeri, a to
je r j e š e n j e k r š ć a n s k e objave.
Temeljni b i b l i j s k i tekst je Pavlov, 1 Tim 2, 5. Teologija toga teksta p o č i n j e
p o j m o m p o s r e d n i š t v a . Posrednik je onaj k o j i , s t o j e ć i o n t o l o š k i posred d v i j u kraj­
nosti, blizak obadvjema po naravi, m o ž e te k r a j n o s t i p o m i r i t i i stvarao i h pomi-
ruje s v o j i m djelovanjem. Čovjek, n a p r i m j e r , jest o n t o l o š k i u sredini i z m e đ u
tjelesnih i d u h o v n i h stvari, i l i , k a k o k a ž e Augustin, i z m e đ u ž i v o t i n j a i a n đ e l a ,
26
jer m u je smrtnost z a j e d n i č k a s j e d n i m a , besmrtnost s drugima . T a k a v treba b i t i
posrednik spasenja.
B o g posjeduje pravednost i besmrtnost, dakle i b l a ž e n s t v o ; čovjek grijeh
i smrtnost, dakle b i j e d u : posrednik m o r a b i t i besmrtan i b l a ž e n s B o g o m , s m r t a n
i bijedan s l j u d i m a . B i j e d a m o r a b i t i prolazna, b l a ž e n s t v o trajno. K r i s t , k o j i
u j e d i n s t v u osobe jest ujedno B o g i č o v j e k , totus Deus et totus homo , s a v r š e n o 21
ispunjava taj koncept p o s r e d n i š t v a . Posrednik je kao č o v j e k 28
i l i točnije kao
čovjek-Bog: »Nije posrednik č o v j e k bez b o ž a n s t v a , nije posrednik B o g bez čovje-
š t v a . . . i z m e đ u b o ž a n s t v a samoga i č o v j e š t v a samoga p o s r e d n i č k o je č o v j e k o v o
29
b o ž a n s t v o i Božje č o v j e š t v o K r i s t o v o « .
Zadatak K r i s t o v a p o s r e d n i š t v a jest skinuti s l j u d i d v a njihova z l a — grijeh
i s m r t — i u č i n i t i i h d i o n i c i m a dvaju dobara Božjih, pravednosti i besmrtnosti;
na takav ć e n a č i n o n i p r i j e ć i o d stanja bijede u stanje b l a ž e n o s t i . E v o jednog v r l o
s i n t e t i č k o g Augustinova teksta: »Ostajući nepromijenjen, on, S i n Božji, o d nas
je uzeo n a š u narav, d a b i nas sa sobom uzeo; i , n i š t a ne g u b e ć i o d svoga b o ž a n ­
stva, postao je d i o n i k n a š e n e m o ć i , k a k o b i s m o m i , promijenjeni u bolje, i z g u b i l i
n a š e stanje g r e š n i k a i s m r t n i k a , p o s t a j u ć i u njemu pravedni i b e s m r t n i ; ispunjeni
tako n a j v i š i m d o b r o m , da b i s m o u d o b r o t i njegove n a r a v i s a č u v a l i ono š t o je
30
dobro B o g stvorio u n a š o j « . N e m o ž e m o u t o m tekstu ne gledati s udivljenjem
i p o j a m medij acije i p o j a m spasenja. U p r a v o tako: čovjek nije s p a š e n , ne r i j e š i
l i se svojih zala; a ne r j e š a v a i h se ako n e m a udjela u d o b r i m a koja su B o g u vlastita.
P r o b l e m univerzalnoga p u t a do spasenja b i o je v e ć postavio Porfirije, prizna­
j u ć i ipak da ne zna, d a l i je n a đ e n o r j e š e n j e . Augustinu nije t e š k o dokazati s v i m
31
a r g u m e n t i m a k r š ć a n s k e apologetike da taj put postoji i da je poznat svijetu:
25
Vidi gore str. X X X V I I — X X X V I I I .
26
De civ. Dei 9, 13, 3.
27
Serm. 193, 7.
28
De civ. Dei 9, 15, 2; Confess. 10, 49, 68.
29
Serm. 47, 12, 20.
30
civ. Dei 21, 15.
31
Vidi gore str. L X I I — L X V I .
UVOD - TEOLOGIJA LXXIII
to j e Isus K r i s t utemeljitelj i kralj Božje civitas. E v o njegova z a k l j u č k a : »Izvan
ovog puta, k o j i nije n i k a d a nedostajao l j u d s k o m r o d u . . . n i t k o n i k a d a nije b i o
32
o s l o b o đ e n , n i t k o nije o s l o b o đ e n , n i t k o n e ć e b i t i o s l o b o đ e n « .
Z a m i j e t i m o , u t i m j a k i m r i j e č i m a , umetak: k o j i nije n i k a d a nedostajao ljud­
s k o m rodu. Zapravo, K r i s t jest i b i o je otvoreni put uvijek i svima, prije i poslije
svoga r o đ e n j a , bilo to u i z a b r a n o m narodu i l i izvan tog naroda. M i s a o hiponskog
b i s k u p a je i z r i č i t a u ovoj t o č k i , m a k a r je znanstvenici ne u z i m a j u uvijek na
znanje. »Ne m^ože se nijekati — i Augustin m i s l i da n i Židovi to ne žele nijekati
— da su i m e đ u d r u g i m n a r o d i m a — izvan naroda Božjega u p r a v o m smislu riječi
— b i l i neki l j u d i k o j i su p r i p a d a l i p r a v i m Izraelcima, u k o l i k o su g r a đ a n i višnje
domovine, s n j o m z d r u ž e n i vezom ne z e m a l j s k o m nego n e b e s k o m « . T k o b i u to
sumnjao, brzo b i se uvjerio sjajnim p r i m j e r o m Joba, k o j i n a m je p r e d l o ž e n b a š
zato da nas uvjeri u t u istinu. »Ali treba t a k o đ e r vjerovati — z a k l j u č u j e n a š
N a u č i t e l j — da n i k o m u nije o m o g u ć e n o p r i p a d n i š t v o nebeskom Jeruzalemu,
Božjoj civitas, ako m u nije b o ž a n s k i objavljen jedini Posrednik i z m e đ u Boga
33
i l j u d i , čovjek Isus K r i s t « . N a taj n a č i n pomiruje se jedincatost s u n i v e r z a l n o š ć u ,
i K r i s t se pojavljuje, k a k o je, Augustin želio dokazati, kao izvor spasenja i m i l o s t i
za sve ljude.
T u t e š k u i silno v a ž n u temu Augustin je v e ć o b r a đ i v a o u Questiones contra
paganos ( = Ep. 102), da b i odgovorio na drugu p o t e š k o ć u k o j u m u je b i o postavio
34
Porfirije. Plotinov u č e n i k je rekao: »Ako K r i s t p r o g l a š a v a sama sebe da je put
spasenja . . . i . . . j e d i n i posrednik za povratak Bogu, š t o je onda b i l o s l j u d i m a
35
kroz tolike vjekove prije K r i s t a ? « Augustinov odgovor je jasan: k r š ć a n s k o spa­
36
senje »nije nedostajalo n i k a d a onomu, t k o ga je bio d o s t o j a n « T o l i k o jasan, da
su ga pelagijevci m o g l i t u m a č i t i sebi u prilog, i zato ga autor p o t v r đ u j e i t u m a č i
31
u Retractationes . Z a p r a v o sebi u p r i l o g t u m a č i l i su ga m o n a s i iz Marseillea
(massilienses). Zato n a š N a u č i t e l j , d a j u ć i n a m drogocjene m e t o d o l o š k e upute
o n a č i n u k a k o o b r a đ i v a t i pitanja jedno po jedno, i kada je potrebno, v r a ć a se na
3
taj odgovor i p o t v r đ u j e ga i t u m a č i iznova u De praedestinatione sanctorum *,
j e d n o m o d svojih posljednjih djela.
2. Žrtva. P o j a m p o s r e d n i š t v a u s a v r š u j e se u p o j m u ž r t v e . De civitate Dei
u 10. k n j i z i s a d r ž a v a d o r a đ e n u teologiju ž r t v e . . Z a p o č i n j e č u v e n o m definicijom:
» P r a v a ž r t v a je svako dobro djelo koje č i n i m o da b i s m o se sjedinili s B o g o m
39
u svetu z a j e d n i c u « . Iz ove definicije slijedi da čovjek k o j i se p o s v e ć u j e i m e n u
B o ž j e m u i zavjetuje se B o g u jest ž r t v a : » s a v r š e n a ž r t v a smo m i « , a k o ž i v i m o
11
De civ.Dei 10, 32, 2.
33
De civ. Dei 18, 47; 10, 25.
34
Ali Augustin ne vjeruje, ne zna se zašto, da se radi o »sicilijanskom« filozofu, slavnom
učeniku Plotinovu (Retract. 2, 31): treba zaključiti da nije čitao njegovo djelo protiv
kršćana, 15 knjiga Contra christianos.
35
Ep. 102, 8.
36
Ep. 102, 15.
37
Retract. 2, 31.
38
De praed. sanctorum 10, 19; vidi De civ.Dei 3, 1.
39
De civ. Dei 10, 6.
LXXIV U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXV

31
40
k a k o propisuje Apostol . Iz nje slijedi t a k o đ e r da je v i d l j i v a ž r t v a » s a k r a m e n a t k a t o l i č k i m t u m a č i m a prevladava teza o i d e n t i č n o s t i , m e đ u protestantima teza
52
i l i sveti znak« nevidljive ž r t v e . Zato »ono š t o svi zovu ž r t v o m nije drugo nego o r a z l i č i t o s t i . M e đ u j e d n i m a i d r u g i m a , poslije Gilsona, mnogi vole nijansirati,
znak prave žrtve« . 41
pa rado govore o i d e n t i č n o s t i i r a z l i č i t o s t i zajedno: C r k v a je, vele, jedan dio Božje
53

Ž r t v a se p r i n o s i samo B o g u . To je fundamentalna d o k t r i n a . S a m o B o g u : ne 42
a n đ e l i m a , ni svetima, j o š manje d e m o n i m a . O v i posljednji žele da se ž r t v a u p r a v l j a
ne Bogu, nego n j i m a ; i u t o m se o t k r i v a j u z l i duhovi. Zato K r i s t , k o j i , kao B o g ,
zajedno s Ocem p r i m a ž r t v u , kao čovjek je nije htio p r i m i t i , nego j u je htio p r i -
nijeti, i tako b i t i s v e ć e n i k i ž r t v a u isto vrijeme: ipse offerens, ipse et oblatio*\ T a
i d e n t i č n o s t s v e ć e n i k a i ž r t v e u K r i s t u v r l o je draga d o k t r i n a h i p o n s k o m b i s k u p u ,
iz koje on izvodi z a k l j u č a k da je K r i s t o v a ž r t v a najistinitija, najslobodnija,
najsavršenija . 44
A l i zajedno s K r i s t o m s v e ć e n i k i ž r t v a jest t a k o đ e r C r k v a , koja, dok p r i n o s i
45
ž r t v u oltara, uči se p r i n o s i t i s a m u sebe: se ipsam per ipsum discit offerre . Stoga
»sva s p a š e n a civitas, tj. zajedno s d r u š t v o m svetih, prinosi sebe B o g u kao univer­
zalna ž r t v a p r e k o velikog s v e ć e n i k a « . T u ž r t v u »Crkva ne prestaje obnavljati
46
u s a k r a m e n t u oltara, k o j i je d o b r o poznat v j e r n i c i m a « . N i s u , dakle, t e u r g i č n i
obredi, k a k o su to htjeli poganski filozofi, nego p o s r e d n i š t v o i ž r t v a K r i s t o v a
47
siguran put n a š e g o č i š ć e n j a . T u m a č i t i tu š i r o k u d o k t r i n a l n u p a n o r a m u , m a k a r
samo da b i se pokazala njezina aktualnost, nije ovdje m o g u ć e . Dovoljno neka bude
da smo je spomenuli. T o više š t o se u ovoj t o č k i pojavljuje velik hermeneutski
p r o b l e m , o k o j e m u u č e n j a c i živo r a s p r a v l j a j u : p r o b l e m u k a k v o m su odnosu,
p r e m a n a š e m autoru, B o ž j a civitas i C r k v a .
3. Krist utemeljitelj i kralj Božje civitas
E v o druge temeljne teze Augustinova djela: autor je ponavlja od p o č e t k a
48
do konca . B i l o je to razumljivo. K r i s t živi u svojoj civitas, i s n j o m oblikuje
j e d n u j e d i n u stvar: totum cum suo capite corpus unus est Christus* . M e đ u t i m , 9
B o ž j a civitas sudjeluje u p o s r e d n i š t v u K r i s t o v u , i to je p o s r e d n i š t v o , k a o i K r i ­
stovo, jedno i s v e o p ć e , i ono je neophodan uvjet spasenja. A l i k a d h i p o n s k i
b i s k u p govori o B o ž j o j civitas, p o d r a z u m i j e v a l i pod t i m i C r k v u ? I l i je to neka
druga stvarnost? I l i , ako je ista, je l i to samo d j e l o m i č n o i l i posve? M o g u ć a su
civitas, dio u zemaljskoj t u đ i n i ; dva se termina, m e đ u t i m , opsegom ne poklapaju .
D r ž i m da diskusije ne ovise toliko o n e j a s n o ć i Augustinove m i s l i , k o l i k o
o k o m p l e k s n o s t i predmeta. K r š ć a n s k a je stvarnost zapravo jedna i t r o s t r u k a
zajedno; jedna jer je ista; t r o s t r u k a jer je r a z l i č i t a ; r a z l i č i t a p r e m a m o m e n t i m a
koje joj je o d r e đ e n o živjeti, a ta su m o m e n t a t r i : prije K r i s t a , poslije K r i s t a ,
po z a v r š e t k u vremena. U s v a k o m je od n j i h uvijek ista stvarnost, a l i na različit
n a č i n ; p r v i je momenat živi u p r o r o č k o j slici, d r u g i u n a z o č n o s t i , t r e ć i , onaj
e s h a t o l o š k i , u punoj s a v r š e n o s t i .
Stoga, k a k o b i h p o n e š t o doprinio p o j a š n j e n j u p r o b l e m a š t o su ga u č e n j a c i
; postavili i raspravljali, te tako pomogao č i t a t e l j u da se s n a đ e u razumijevanju
djela, vjerujem da je korisno razlikovati r j e č n i k od m i s l i . Glede m i s l i čini m i
se da nema sumnje: h i p o n s k i b i s k u p z a m i š l j a k r š ć a n s k u stvarnost na t r i n a č i n a ,
koje m o ž e m o nazvati: institucionalni, duhovni, e s h a t o l o š k i ; a l i inzistira jednako
tako da se ne r a d i o t r i r a z l i č i t e stvarnosti, nego o samo jednoj, kao š t o je samo
jedan K r i s t .
Institucionalna stvarnost je communio sacramentorum, k o j u je K r i s t htio
da postoji na a p o s t o l s k o m temelju, a u kojoj žive skupa d o b r i i z l i , u o č e k i v a n j u
k o n a č n o g razdvajanja. Duhovna stvarnost je communio sanctorum, u kojoj su
u k l j u č e n i svi pravedni u zemaljskoj t u đ i n i u svakom t r e n u t k u vremena. K o n a č n o ,
e s h a t o l o š k a stvarnost je communio praedestinatorum, koja podrazumijeva sve one
pravednike, i samo one pravednike, k o j i su postigli, d a r o m m i l o s t i , k o n a č n o i defi­
nitivno spasenje. N e r a d i se, k a k o rekoh, o t r i stvarnosti, nego samo o jednoj,
jednoj u r a z l i č i t i m o b l i c i m a . T r i su dimenzije, koje nemaju isti p o j m o v n i opseg
— Augustin inzistira na razlici i z m e đ u prve i druge u d o n a t i s t i č k o j kontroverziji,
a i z m e đ u druge i t r e ć e u pelagijevskoj kontroverziji — a l i p r i p a d a j u istoj
stvarnosti.
N a ovoj t o č k i r a z m i š l j a n j a javlja se drugo pitanje, pitanje r j e č n i k a . D a b i
izrazio tu otajstvenu stvarnost, koje termine r a b i h i p o n s k i biskup? Mnoge. E v o
glavnih: grad (civitas), crkva, kraljevstvo, k u ć a , h r a m , n a r o d Božji . Ovdje nas 54

t r i r j e š e n j a , k a k o se v i d i , i sva su se t r i predlagala i zastupala. z a n i m a j u p r v a dva. I m a j u l i i s t i opseg? M i s l i m da odgovor na to pitanje treba

S a ž e t i r a z l i č i t a m i š l j e n j a , u p o z o r a v a j u ć i na nijanse svakoga pojedinog, nije b i t i afirmativan.
50
lako . K a d se shematiziraju, i s a ž m u svi r i z i c i shematizma, m o ž e se reći, da m e đ u 1. Crkva. T e r m i n crkva upotrebljava Augustin u p r v o m redu za o z n a č a v a n j e insti­
55
tucionalne stvarnosti . To se z n a č e n j e n a m e ć e samo o d sebe, i b i l o b i nepotrebno

40
Isto mj.
41
De civ. Dei 10, 5.
5 1
42
De civ. Dei 10, 4. J . R A T Z I N G E R , Volk und Haus Gottes in Aug. Lehre von der Kirche, Mtinchen 1954;
43
civ. Dei 10, 20, 31. Ch. J O U R N E T , L'Čglise du Verbe incarne, Pariš 1951, II, pp. 33—34; F. E . CRANZ, De civ.
44
Confess. 10, 43, 68; De Trin. 4, 13, 16—14, 19. Dei 15, 2 et Videe augustinienne de la societe chretienne, u R E A , 3 (1957), pp. 15—27.
45
De civ. Dei 10, 20; usp. 10, 6. 52
Govore s Reuterom, Harnackom i drugima o »doppelter Kirchenbegriff«. Usp. u vezi s tim
46
De civ. Dei 10, 6. O žrtvenom karakteru euharistije ne postoji sumnje kad je govor odgovor F. H O F M A N N , Der Kirchenbegriff des hl. Aug. in seinen Grundlagen und seiner
o misli hiponskog biskupa: usp. npr. Confess. 9, 12, 32. Entwicklung, Mtinchen 1953.
53 2
47
De civ. Dei 10, 25. E. GILSON, Introduction a l'etude de st. Aug., Pariš 1943 ; ISTI, Les Metamorphoses
48
De civ. Dei 1, praef.; 1, 35; 2, 18, 3; 10, 34, 4. de la »Cite de Dieu«, Pariš 1952; ISTI, Eglise et »Cite de Dieu« chez st. Aug., u Arch. hist.
49
De civ. Dei 17, 4, 9. doctr. et litt. du M. A., 20 (1953), pp. 5—23. Za druge autore usp. Y . CONGAR, nav. dj., p. 11.
54
50
Za panoramski pregled raznih interpretacija usp. Y . CONGAR, Civitas Dei et Ecclesia Npr. De civ. Dei 15, 19 (In ps. 126, 3); 20, 9; J. R A T Z I N G E R , nav. dj.
55
chez st. Aug., u R E A , 3 (1957), pp. 1—14. De civ. Dei 18, 50: Primum se ab Ierusalem diffudit Ecclesia...
LXXVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXVII

inzistirati k a d neki ne b i m i s l i l i da u De civitate Dei taj t e r m i n nema n i k a d
e m p i r i č k o z n a č e n j e , već samo e s h a t o l o š k o , pa da, p r e m a tome, on ne b i nazna-
56
č a v a o v i d l j i v u zajednicu, nego duhovnu i nevidljivu . Augustin govori o o n i m a
k o j i , ujedinjeni ovdje na zemlji u »communio sacramentorum«, n e ć e b i t i »u v j e č n o j
b a š t i n i s v e t a c a « , jer »bez g r i ž n j e savjesti m r m l j a j u skupa s n e p r i j a t e l j i m a protiv
Boga čiji sakramenat i m a j u na čelu, sad i s p u n j a j u ć i k a z a l i š t e s njima, a sad c r k v e
57
s n a m a « . C r k v a , dakle, prije svega o z n a č u j e communio sacramentorum, a ne
communio sanctorum. Dovoljno je z a v i r i t i u k o n t r o v e r z i j u s donatistima, da
bi se vidjelo š t o u k l j u č u j e zajednica sakramenata, tj. jedinstvo novoga Božjeg
naroda, povezanoga socijalnim vezama, a to su b a š sakramenti . N a d r u g o m 58
mjestu u samoj De civitate Dei govori o C r k v i u kojoj multi reprobi miscentur
bonis, j e d n i i drugi skupljeni u m r e ž i o kojoj govori E v a n đ e l j e , k o j i , stisnuti
59
u njoj, p l i v a j u u o v o m svijetu kao u m o r u . N a j e d n o m d r u g o m mjestu, u vezi
s p r i s p o d o b o m o p š e n i c i i k u k o l j u , govori o dvije kategorije osoba (dobri i zli)
u C r k v i , te daje ovo p r a v i l o za razlikovanje i z m e đ u Crkve u s a d a š n j i c i i one
b u d u ć e i l i e s h a t o l o š k e : »Gdje su dvije kategorije, to je C r k v a s a d a š n j i c e ; gdje
je samo prva, to je b u d u ć a C r k v a . S tog razloga, z a k l j u č u j e , i u s a d a š n j i c i C r k v a
60
jest kraljevstvo Božje, kraljevstvo n e b e s k o « . Očito, nema u o v o m djelu, n i t i je
moglo b i t i , š i r o k o g razlaganja a n t i d o n a t i s t i č k e kontroverzije u vezi s n a r a v i C r k v e
i s e f i k a s n o š ć u sakramenata, a l i postoje dovoljne naznake koje u k a z u j u na z a k l j u č k e
61
te kontroverzije .
H i p o n s k i b i s k u p , z a t i m , r a b i t e r m i n C r k v a , da b i o z n a č i o stvarnost koja
z a h v a ć a š i r e od institucionalne stvarnosti, duhovnu stvarnost n a z o č n u u svijetu
od p o č e t k a . Ovdje n e k a bude dovoljan samo jedan tekst, s p r a v o m glasovit:
»Crkva putuje t u đ i n o m i z m e đ u progona svijeta i utjeha B o ž j i h ne samo od vre­
mena k a d a se K r i s t pojavio u t i j e l u . . . nego od samog vremena Abela, prvog
p r a v e d n i k a kojega je u b i o njegov o p a k i brat, pa sve do konca ovoga svijeta« .
Iz toga slijedi da je »religija, koja se sada zove k r š ć a n s k a , postojala k o d davnih
p r e đ a i nije nedostajala n i k a d a , od samoga p o č e t k a ljudskoga r o d a « . 63
N a p o k o n , t e r m i n Crkva n a z n a č u j e k o n a č n u i e s h a t o l o š k u stvarnost, C r k v u
u v i d u napose u kontroverziji s pelagijevcima, dovodi ga do toga da taj neizreciv
čin b o ž a n s k e naklonosti (praedilectio divina) približi nebeskoj C r k v i , koja je
65
i objekt i plod p r e d o d r e đ e n ] a .
2. Božja civitas. Da Augustin t e r m i n civitas Dei rabi k a k o b i o z n a č i o t r i momen­
ta k r š ć a n s k e stvarnosti, to nije potrebno dokazivati, toliko je o č i t o iz njegovih
66
stranica. I z n i k l a u p o č e c i m a ljudskog roda , civitas Dei hoda kroz sva vremena
ljudskog roda sve dotle dok, izvan vremena, ne dospije do svoga s a v r š e n s t v a i svoje
p u n o ć e . A l i m o ž d a je k o r i s n o zabilježiti da t e r m i n civitas Dei ne u k l j u č u j e samo
duhovni i e s h a t o l o š k i aspekt k r š ć a n s k e stvarnosti, nego i institucionalni. N e k a bude
dovoljan samo jedan tekst, onaj već citiran, o z a j e d n i š t v u u s a k r a m e n t i m a : subjekt
za one k o j i , p r e m d a ujedinjeni u sakramentalno z a j e d n i š t v o , n e ć e b i t i b a š t i n i c i
svetaca, jest upravo civitas Dei: Dei civitas habet secum, quamdiu peregrinatur
in mundo, connexos communione sacramentorum, nec secum futuros in aeterna
1
sorte sanctorum* : B o ž j a civitas, dok na z e m a l j s k o m proputovanju hoda kao
u t u đ i n i , i m a u svome k r i l u neke k o j i su s n j o m z d r u ž e n i vezom sakramenata, a l i ne
vezom ljubavi, i ti neki n e ć e s n j o m b i t i u v j e č n o s t i .
K a d a , dakle, Augustin s t o l i k i m inzistiranjem spominje j e d n a d ž b u i z m e đ u civi­
tas Dei i C r k v e — Civitas Dei, quae est sancta Ecclesia ; 68
... Ecclesiam, quae civitas
69
Dei est ; Ecclesia 10
Christi, civitas regis magni ; dilecta civitas cum haec non sit
nisi Christi Ecclesia 11
— m o ž e m o m u bez ustezanja i bezuvjetno vjerovati. P r o b l e m
za nj ne postoji. O n bez razlike prelazi s jednog t e r m i n a na drugi, jer, uzeti
u svojoj univerzalnosti, jedan vrijedi k o l i k o i drugi. Zapravo jedan i d r u g i pokri­
vaju iste dimenzije k r š ć a n s k e stvarnosti. P r o b l e m nastaje, za nas, iz n a š e g r j e č n i k a
i iz n a š e g a mentaliteta. Došlo se do toga da se n a š l a p o t e š k o ć a u i n s t i t u c i o n a l n o m
aspektu Crkve, kao da on i s k l j u č u j e , a u stvari u k l j u č u j e , kao b i t a n i dominantan
elemenat, duhovni aspekt, i l i su, pak, l j u d i skloni da vide gotovo i s k l j u č i v o samo
62
ovaj duhovni; s druge strane, g o v o r e ć i o Božjoj civitas, spontano se m i s l i na esha­
t o l o š k u p u n i n u i v i d i se samo ta. Jasno, da se onda, u eventualnom s u č e l j a v a n j u ,
r a č u n i ne slažu. Zacijelo ne, čini m i se, g r e š k o m hiponskog b i s k u p a .
Dakle, K r i s t , utemeljitelj i k r a l j Božje civitas, utemeljitelj je i k r a l j C r k v e ;
72

»bez ljage i bez b o r e « sv. Pavla (Ef 5, 27), C r k v u samih predestiniranih. T a se s C r k v o m i po C r k v i , k r a l j i c i , K r i s t p i š e povijest spasenja. Ona je u kretanju
p r e m a naprijed, a guraju je. dvije velike sile: l j u d s k a sloboda i milost Božja.
upotreba t e r m i n a oslanja k a k o na Pavlov tekst tako i na n a u k u o p r e d o d r e đ e n j u .
Tekst iz Poslanice E f e ž a n i m a naveo je Augustina da pojasni, p r o t i v donatista,
r a z l i k u i z m e đ u s a d a š n j e C r k v e , kojoj je potrebno o b r a ć e n j e i o p r o š t e n je, i b u d u ć e 4. Sloboda i milost
64
Crkve, sastavljene samo od svetih ; n a u k a o p r e d o d r e đ e n j u , m e đ u t i m , k o j u i m a
0 uzajamnu odnosu t i h dviju sila De civitate Dei ne k a ž e mnogo. Po koja
n a t u k n i c a o tome ne dodaje n i š t a o n o m u š t o znamo iz antipelagijevskih djela;
ipak z a s l u ž u j u da i h p r i k u p i m o .
56
W. K A M L A H , Christentum und Geschichtlichkeit..., Stuttgart 1951; usp. odgovor J. RAT-
Z I N G E R , Herkunft und Sinn der Civitas-Lehre Aug., u Aug. Mag., Pariš 1954, II, pp. 965—979.
51
De civ. Dei 1, 35.
58
Ep. 54, 1. De civ. Dei 20, 7, 8; usp. In Io Ev. tr. 26, 15: Sancta Ecclesia in praedestinatis . . .
59
De civ. Dei 18, 49. Vidi gore str. L X V I I s.
60
De civ. Dei 20, 9, 1. De civ. Dei 1, 35.
61 4
Usp. P. BATT1FOL, Le catholicisme de st. Aug., Pariš 1929 ; J. GRABOWSKI, The Church, De civ. Dei 8, 24, 2.
St. Louis 1957. De civ. Dei 16, 2, 3.
62
De civ.Dei 18, 51, 2; usp. Y . CONGAR, Ecclesia ab Abel, Abhandlungen iiber Theol. und De civ. Dei 17, 4, 3.
Kirche, Dusseldorf 1952, str. 79—108. De civ.Dei 20, 11; usp. G. D E L ESTAL, Equivalencia de civitas en el De civ.Dei, u C. D.,
63
Retract. 1, 13, 3. 167/2 (1954), pp. 367—420.
64
Retract. 2, 18. De civ. Dei 17, 16, 12.
 LXXVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXIX

Glede slobode p r i s u t n a je, a da nije i z r e č e n a , r a z l i k a i z m e đ u slobode i z b o r a
i slobode od z l a : e n e r g i č n o b r a n i p r v u protiv f a t a l i s t i č k o g d e t e r m i n i z m a i Cice-
73
r o n o v i h objekcija p r o t i v Božjeg predznanja , a za drugu spominje fundamentalnu
temu iz antipelagijevske polemike c i t i r a j u ć i e v a n đ e o s k e riječi: Ako vas Sin oslo­
74
bodi, zaista ćete biti slobodni (Iv 8, 36) . U t o m s m i s l u i n z i s t i r a na robovanju
75
grijehu i na n e m o g u ć n o s t i da č o v j e k zadobije izgubljenu slobodu bez p o m o ć i
m i l o s t i K r i s t o v e : »Volja nije u p r a v o m s m i s l u slobodna, o s i m k a d ne robuje
m a n a m a i grijesima. Taj je dar b i l a p r i m i l a od Boga, a l i , izgubivši ga v l a s t i t o m
76
k r i v n j o m , ne m o ž e joj b i t i p o v r a ć e n o s i m samo od onoga k o j i joj ga je d a o « .
Od toga s v e č a n o g p r i n c i p a u A u g u s t i n u se r a đ a sklonost da povijest spasenja
p r o m a t r a k r o z k l j u č slobode prije grijeha, poslije grijeha, poslije s a d a š n j e g ž i v o t a .
77
Prije grijeha, k a k o smo vidjeli , A d a m je imao v e l i k u slobodu posse non peccare
i posse non morire: p o š t o je s a g r i j e š i o , nastupila je n u ž n o s t grijeha i n u ž n o s t
dostojanstvo. A u g u s t i n to zna i to ponavlja. » S l o b o d a izbora ne b i v a oduzeta time š t o
84
dobiva p o m o ć , nego dobiva p o m o ć jer nije o d u z e t a « . I ovdje u De civitate Dei
izriče u vezi s t i m ovaj opći p r i n c i p : B o g voluntates bonas adiuvat, malas iudicat,
omnes ordinaf-.
K a d a je, pak, riječ o m i l o s t i , koja nezabludivo, m a k a r slobodno, u p r a v l j a volju
p r e m a b o l j e m u — to je djelatna milost u k a s n i j i h teologa — A u g u s t i n se, s d u b o k i m
t e o l o š k i m s m i s l o m , poziva na misterijoznost b o ž a n s k o g djelovanja: B o g djeluje
mirabilibus ib
et latentibus modis . V a ž n o je za nj s a č u v a t i č v r s t i m a dvije istine koje
su sastavnice k r š ć a n s k e vjere: efikasnost m i l o s t i i slobodu izbora. Z a to daje ovaj
k r i s t o l o š k i razlog: K r i s t je Spasitelj i sudac: »ako nema m i l o s t i Božje, k a k o s p a š a v a
87
svijet? ako nema slobode izbora, k a k o sudi svijet?« A l i spasenje je u p r v o m redu
dar Božji, besplatni dar. Zbog toga onu svetu ljubav, koja je s r e d i š t e i d u š a Božje
civitas, ne daje drugi nego B o g , a B o g je ne daje o s i m po K r i s t u . Taj je dar 88

78 79
s m r t i . O d grijeha i od s m r t i o s l o b a đ a nas jedino p o s r e d n i š t v o K r i s t o v o p o m o ć u poseban znak b o ž a n s k e naklonosti, to je veći dar: amplius adiuti* . 9

v e ć e m i l o s t i , largiore gratia; veće zato š t o joj je svrha da nas dovede do veće
slobode, k o j a se sastoji u peccare non posse i morire non posse. » B u d u ć i da je
l j u d s k a narav z g r i j e š i l a k a d je i m a l a m o ć (ne) griješiti, o s l o b a đ a se v e ć o m m i l o š ć u
k o j a je p r i v o d i do one slobode u kojoj ne m o ž e griješiti.« »U onoj, dakle, civitas,
bit će v o l j a slobodna, jedna u s v i m a i nerazdvojiva u svakomu, o s l o b o đ e n a svake
Taj p r o b l e m , ovdje jedva dotaknut, postavlja nas pred drugi, d u b l j i i teži,
k o j i De civitate Dei i m a stalno u vidu, m a k a r o njemu n i k a d ne raspravlja: p r o b l e m
predestinacije. I o njoj je č i t a t e l j u potrebno dati po k o j u orijentacijsku uputu.
Š t o v i š e , upravo b i h o njoj želio n e š t o reći, zbog o b j e k t i v n i h p o t e š k o ć a i nepotpunih
i l i d e f o r m i r a n i h interpretacija koje se o njoj daju . 90

80
zloće i ispunjena s v a k i m d o b r o m « , i zato potpuno slobodna, kao š t o je potpuno
slobodan B o g , k o j i ne m o ž e g r i j e š i t i . N o , B o g je slobodan po naravi, a č o v j e k
81
5. Predestinacija
će to postati po p a r t i c i p a c i j i .
T u je slobodu h i p o n s k i b i s k u p strastveno branio; u De civitate Dei s a ž i m l j u ć i , T e m a t v o r i pozadinu De civitate Dei, p r e m d a se n i k a d izravno ne o b r a đ u j e . Z a
u d r u g i m djelima, napose u antipelagijevskim, a n a l i z i r a j u ć i , p r o d u b l j u j u ć i , odgo­ izričito r a z r a đ i v a n j e potrebno je posegnuti za antipelagijevskim djelima, posebno
v a r a j u ć i . U j e d n o m o d t i h izrazito p o l e m i č k i h djela, p r a v i dragocjenu d i s t i n k c i j u posljednjima, k o j a su iz istog vremenskog razdoblja i l i tek n e š t o posteriorna po­
i z m e đ u slobodnog i z b o r a i slobode, t v r d e ć i da nije prva, nego je druga u n i š t e n a sljednjim k n j i g a m a De civitate Dei. Pitanje već samo po sebi t e š k o , ovdje postaje
12
grijehom, tj. sposobnost i m a t i plenam cum immortalitate iustitiam , k o j u je j o š teže zbog s a ž e t o g razlaganja kojega je sam autor svjestan . 91

č o v j e k posjedovao u raju z e m a l j s k o m . N a ž a l o s t , ne drži se uvijek te precizacije
u i z r a ž a v a n j u . T u i tamo, č e s t o s u s r e ć e m o liberum arbitrium gdje b i s m o o č e k i v a l i
3
libertas* . N o , u n a t o č toj nesigurnosti vjerujem da č i t a t e l j , želi l i shvatiti h i p o n s k o g
b i s k u p a , m o r a v o d i t i r a č u n a o toj d i s t i n k c i j i . B o g , da b i n a m povratio slobodu,
ne o d u z i m a n a m slobodu, tj. da b i n a m povratio slobodu o d zla, ne o d u z i m a n a m
slobodu izbora, k o j u n a m je on sam dao i k o j a je b i t n a za volju i za l j u d s k o
Zapravo, č i t a j u ć i da postoje »dva grada . . . o d k o j i h je jedan predestiniran za
92
kraljevanje s B o g o m , a drugi za v j e č n u k a z n u s đ a v l o m « , i l i da B o g p r e d o d r e đ u j e
93
neke na život a druge na smrt , n e u p u ć e n u teologiju, a napose u Augustinovu
teologiju, m o ž e se z b u n i t i i p r i d a t i t i m r i j e č i m a jedan predestinacijski smisao
94
k o j i one nemaju . V a l j a , dakle, i m a t i na u m u da govor hiponskog b i s k u p a j o š

84

73
Ep. 157, 2, 10.
Vidi gore str. L X X . 85
De civ. Dei 5, 9, 4.
74
De civ. Dei 14, 11, 1. 86
De civ. Dei 15, 6.
75
De civ. Dei 4, 3. 87
Ep. 214, 2. Za kratku sintezu usp. A. T R A P E , nav. dj., pp. 238—246 i Patrologia, III, Marietti,
16
De civ. Dei 14, 11, 1. pp. 414—416.
77
Vidi gore str. L V s. 88
civ. Dei 21, 16.
78
Vidi gore str. L V I I I s. 89
De civ. Dei 12, 9, 12. Usp. A. SAGE, Praeparatur voluntas a Domino, u R E A , 10 (1964),
79
Vidi gore str. L X X I I . pp. 1—20.
90
80
De civ. Dei 22, 30, 3—4. Učenje koje je ovdje sažeto naširoko se razlaže u De correptione Usp. moju studiju: A proposito di predestinazione: S. Ag. e i suoi moderni critici, u Di-
et gratia, djelu koje je više-manje iz istog vremenskog razdoblja kao i posljednja knjiga vinitas, 2 (1963), pp. 243—284.
De civ. Dei. 91
De civ. Dei 16, 35.
81
De civ. Dei 22, 30, 3. 92
De civ. Dei 15, 1, 1.
82
Contra duas epp. Pelag. 1, 2, 3 i Opus imperf. contra IulA, 94; usp. moju studiju: S. Ag. 93
De civ. Dei 22, 24, 5; usp. 21, 24.
e le correnti teologiche eterodosse, u S. Ag. e le grandi correnti della filosofia contempo- 94
Kao što je u prošlosti, i ne samo u prošlosti, učinila misaona struja predestinacionista
ranea, Tolentino 1954, pp. 222—227. koja je od Gottschalka (IX. st.) i nadalje predložila dvostruku pozitivnu predestinaciju,
13
De civ. Dei 14, 11, 1; 22 30, 3; Enchir. 9, 30. na grijeh i milost, na propast i spasenje.
 LXXX U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXXI

nije onako t e h n i č k i kao u k a s n i j i h teologa. K a d a govori o predestinaciji i predesti­
naciji, razumijeva dvije vrlo r a z l i č i t e stvari: p r v a (predestinacija na spasenje)
prethodi zaslugama, druga (predestinacija na kaznu) dolazi poslije krivnje; p r v u
pozitivno B o g h o ć e , drugu d o p u š t a . Te razlike ne č i n i m o m i , već i h je jasno r a z l u č i o
i ponavljao sam Augustin. P r v a odgovara dvjema s t o ž e r n i m tezama koje s a č i n j a v a j u
s t r u k t u r u njegove teologije m i l o s t i . V i d j e l i smo i h obadvije. To su: spasenje kao
95
n e z a s l u ž e n i dar p o s r e d n i š t v o m K r i s t o v i m , i zlo kazne kao posljedica zla krivnje,
96
tj. grijeha, k o j i je zloupotreba velikog dobra slobode . Zato » p r e d e s t i n a c i j a na k a z n u
p r o i z l a z i iz pravednosti, dok predestinacija na milost proizlazi iz m i l o s r đ a « .
Zapravo, » n i t k o se ne o s l o b a đ a o s i m po č i n u n e z a s l u ž e n a m i l o s r đ a , n i t k o se ne
98
o s u đ u j e o s i m po č i n u z a s l u ž e n e o s u d e « .
Druga se d i s t i n k c i j a č e s t o spominje s j e d n i m d r u g i m univerzalnim p r i n c i p o m ,
k o j i se č e s t o ponavlja, pa i ovdje u De civitate Dei: B o g je izvrsni stvoritelj d o b r i h
99
stvari i najpravedniji regulator z l i h volja . N i š t a se ne zbiva š t o B o g ne želi, bilo
d o p u š t a j u ć i da se zbiva bilo da to on sam čini, vel sinendo ut fiat vel ipse faciendo .
U d r u g i m p r i l i k a m a p r a v i r a z l i k u i z m e đ u predestinacije i predznanja, p o j a š n j u j u ć i
101
da su grijesi objekt b o ž a n s k o g predznanja, a ne p r e d o d r e đ e n j a : dragocjena di­
stinkcija k o j u predestinacionisti svih vremena, na p r i m j e r K a l v i n , n i s u i m a l i u vidu,
š t o v i š e , n i j e k a l i su je, t v r d e ć i da su i grijesi objekt p r e d o d r e đ e n j a .
To ne z n a č i da h i p o n s k i b i s k u p duboko ne o s j e ć a misterij, na č i j i m se pra­
102
govima, m e đ u t i m , p o š t o je t r a ž i o da shvati u č e n j e Pisama, zaustavlja . N j e m u
103
je dovoljno znati iz sv. Pavla da u B o g u nema nepravde . T o m j a s n o m p o j m u
nadodaje b a š u De civitate Dei ovaj znakovit i u t j e š a n komentar: »Milost ne m o ž e b i t i
104
nepravedna, n i t i pravednost m o ž e b i t i o k r u t n a « . Dokazuje, o s i m toga, da d o k t r i n a
o predestinaciji nije paraliziranje energija, nego izvor djelovanja, poniznosti, po­
vjerenja, p o d u č a v a j u ć i k r š ć a n i n a da izbjegava k a k o preuzetnost tako i b e z n a đ e ,
s k o m d u h u pitanje koje taj duh l j u d s k i nije u stanju riješiti, a to je ovo: z a š t o B o g ,
k o j i b i mogao sve spasiti, a n đ e l e i ljude, ne p r a v e ć i silu njihovoj slobodi, d o p u š t a da
neki propadnu? Pitanje k u c a na v r a t a misterija, pred k o j i m se Augustin zaustavlja,
a uči i nas da i m i u č i n i m o isto.
. PETO POGLAVLJE
97 DEBITI FINES D V I J U CIVITATES ILI ESHATOLOGIJA
Posljednji p r o b l e m , i ujedno posljednji čin povijesti, predstavljaju debiti fines
d v i j u civitates. D a b i i h razjasnio i obranio p r e m a k r š ć a n s k o j objavi, Augustin je
p o t r o š i o č e t i r i posljednje knjige svoga djela, d a j u ć i definitivan o b l i k k r š ć a n s k o j
eshatologiji. N e k a zauzimanja stavova u toj m a t e r i j i , kao ona p r o t i v m i l e n a r i z m a
m i p r o t i v apokatastaze, i m a l a su o d l u č u j u ć e z n a č e n j e . R a z r a đ u j e susljedno v e l i k a
pitanja posljednje svrhe, u s k r s n u ć a , v j e č n e sudbine o p a k i h , v j e č n e nagrade pra­
vednika. Slijedit ć e m o ga, k r a t k i m potezima, u t o m apologetsko-dogmatskom raz­
laganju. P r v i aspekt — apologetski — upravljen je poganima. Zapravo, e s h a t o l o š k a
je tema b i l a o d l u č u j u ć a , i jest o d l u č u j u ć a , za r a d i k a l a n l o m i n e i z b j e ž a n sukob
i z m e đ u poganske i k r š ć a n s k e m i s l i . D r u g i aspekt, m e đ u t i m — onaj d o g m a t s k i —
upravljen je k r š ć a n i m a , m e đ u k o j i m a su, tu i tamo, k o l a l a m i š l j e n j a za k o j a se
smatralo da nisu u s k l a d u s pravovjerjem.
G l e d a j u ć i p r e m a s v r š e t k u povijesti, koja je povijest spasenja, autor De civitate
Dei, u k n j i z i za k o j u s m a t r a m da je n a j l j e p š a i n a j v a ž n i j a u č i t a v o m djelu —
u 19. — s u o č a v a se u p r v o m redu s t e o l o š k i m p r o b l e m o m , to jest s k o n a č n o m
svrhom, k o j a je summum bonum et pax (najviše dobro i m i r ) . Čitatelj će o m i r u
1

dva s m r t n a , p r e m d a suprotna, neprijatelja spasenja . 105 n a ć i t u m a č e n j e m a l o dalje . Ovdje valja o d m a h upozoriti na v e l i k u originalnost
k r š ć a n s k e doktrine, p r o t i v koje su pogani pokazivali n a j v i š e otpora. Uostalom, ta
Augustinovu teologiju u o v o m t e š k o m predmetu nose t r i pretpostavke, č v r s t o ć u
tema živo ulazi u p r i j a š n j e pitanje, b u d u ć i da je za Augustina jasno da č o v j e k ne
k o j i h m o r a o k u š a t i svatko tko tu teologiju želi ispitivati: egzegetska — u č e n j e
106
m o ž e p o s t i ć i n i summum bonum n i m i r ako u t o m posjedovanju n e m a udjela
sv. Pavla u Poslanici R i m l j a n i m a , t e o l o š k o - m e t a f i z i č k a — p r i n c i p da B o g , ako ne
t a k o đ e r njegovo tijelo.
m o ž e spasiti onoga k o j i n e ć e , m o ž e u bolje p r o m i j e n i t i htijenje svakoga, ne p r a v e ć i
107
s i l u njegovoj slobodi , e s h a t o l o š k a — debiti fines dviju civitates — toliko različiti
m e đ u sobom, a l i oba v j e č n a . O d o v i h t r i j u pretpostavki De civitate Dei r a z m a t r a 1. Uskrsnuće
samo posljednju, a l i u p r a v o ova posljednja, povezana s p r i j a š n j o m , n a m e ć e ljud-
2
V j e r a u u s k r s n u ć e m r t v i h vlastita je k r š ć a n i m a ; ta vjera i h razlikuje od pogana
3
i od Ž i d o v a i čini o d n j i h ono š t o jesu, sljedbenici K r i s t o v i . U k l o n i l i se ova vjera,
4
sva se k r š ć a n s k a n a u k a razbija . P a ipak n i p r o t i v jedne druge otpor pogana nije
5
95
V i d i gore str. L X X I I . bio žešći i u p o r n i j i , j a č i i k i v n i j i . Uvjeren u to, Augustin govori č e s t o o u s k r s n u ć u
96
Vidi gore str. L V I . u Govorima , 6
a velik p r o s t o r toj temi namjenjuje u De civitate Def. Razlaganje
97
Enchir. 26, 100.
98
Enchir. 24, 94.
99
De civ.Dei 11, 17; 14, 26.
100
Enchir. 24, 95.
1
101
De anima et eius orig. 1, 7, 7; De praed. sonet. 10, 19. Vidi str. C X X I V .
2
102
Serm. 27, 7. Serm. 241, 1
3
103
Rim 9, 14. Ovaj citat navodi često puta: usp. na vr. De peceat. mer. et rem. 1, 21, 23—30. Serm. 234, 3.
104
De civ. Dei 12, 27, 2. 'Serm. 361, 2.
5
105
Usp. moju studiju A proposito di predestinazione, nav., pp. 279—284. Enarr. in ps. 88, d. 2, 5;
6
106 p Q j
p r v p ud b o k o proučava u De div. qq. ad Simpl. 1, q. 2.
t a g a u
Usp. Serm. 127; 240—243; 361—362; Mai 87, Mise. Ag. I, p. 327.
7
107
Ovaj se princip često javlja: Contra duas epp. Pelag.l, 19, 37; Enchir. 25, 98; De praed. De civ. Dei 22, 3—29; usp. 13, 16—18; 20, 20—21 (svetopisamski argumenat); 20, 30, 5 (sin­
sanet. 18, 36; Opus imperf. c. Iul. 2, 157; 3, 122; itd. teza o posljednjim stvarima); Ench. 23, 84—92.
LXXXII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXXIII

u De civitate Dei predstavlja s v r š e t a k dugog puta š t o ga je prevalila p a t r i s t i č k a
8 9 10 11 12
literatura. O d apologeta do Ireneja , Tertulijana , H i p o l i t a , Metodija , Ćirila
13 14
Jeruzalemskog i Gregorija Nazijanskog , da ne n a v o d i m druge, O c i su mnogo
govorili i p i s a l i o t o m p r e d m e t u . Augustin, starom i n o v o m m e t o d o m , r a z l a ž e taj
predmet na apologetski i d o g m a t s k i n a č i n .
Poziva se na č i n j e n i c u da je svijet povjerovao u j e d n u istinu za k o j u se d r ž a l o
da je nevjerojatna — ta č i n j e n i c a , k a d b i se b i l a dogodila bez č u d a , b i l a b i sama
15
jedno veliko č u d o — te r a z r j e š a v a mnoge p o t e š k o ć e pogana. Te p o t e š k o ć e i d u o d
o n i h koje su postavljali filozofi do o n i h p u č k i h . P o t e š k o ć e filozofa su osobito
dvije, jedna k o j a i n z i s t i r a da je tijelo strano n a r a v i č o v j e k a , druga da je n e m o g u ć e
da zemaljsko tijelo postane neraspadljivo i mogne b i t i s m j e š t e n o na nebo, jer da
to p r i j e č i z a k o n težine.
N a p r v u , k o j u je Porfirije sintetizirao u d i j a l e k t i č n u t v r d n j u : corpus est omne
fugiendum , 16
odgovara n o v o m k o n c e p c i j o m č o v j e k a ; u toj koncepciji ne samo da
17
tijelo p r i p a d a b i t i č o v j e k a , nego n i t i sama d u š a ne m o ž e posjedovati b l a ž e n s t v o
18
ako nije sjedinjena s tijelom . N a d r u g u odgovara p o z i v a j u ć i se na s v e m o g u ć -
nost B o ž j u — »nije l i B o g m o ć a n k o l i k o to vjeruju k r š ć a n i , zar je njegova snaga
19
samo o n o l i k a k o l i k o to žele p l a t o n i č a r i ? « — na narav d u š e i , kao m o t i v za re­
20
fleksiju, na č u d e s n o s t i u svemiru .
K o r i s n o je p r i m i j e t i t i , t a k o đ e r da b i se istakla jedna osobitost apologetske
metode h i p o n s k o g b i s k u p a , da ne p r o p u š t a p r i l i k u a da ne postavi jednog filozofa
24
p r o t i v drugoga. Opovrgava, na p r i m j e r , P o r f i r i j a Platonom , a z a t i m spaja njihove
tvrdnje da b i i h okrenuo, u onome š t o u n j i h i m a istinito, u korist k r š ć a n s k e dok­
trine. »Svaki o d njih, i P l a t o n i Porfirije, rekao je po j e d n u istinu, tako da, k a d
25
b i s m o i h b i l i m o g l i staviti skupa, m o ž d a b i b i l i postali k r š ć a n i « .
Š t o se tiče dogmatskog pitanja, b i l o je n u ž n o staviti na sigurno dvije tvrdnje:
č i n j e n i c u u s k r s n u ć a tijela i narav u s k r s n u l o g tijela. A u t o r De civitate Dei čini i to,
m a k a r u k r a ć i m c r t a m a . T k o želi š i r e razlaganje te teme, m o r a posegnuti za d r u g i m
njegovim djelima, n a r o č i t o za g o v o r i m a o u s k r s n u ć u . Z a č i n j e n i c u u s k r s n u ć a navodi
26 27
sv. Pavla (1 S o l 4, 12 ss) i Izaiju (26, 16; 66, 12 ss) . Z a narav u s k r s n u l o g tijela ob­
znanjuje p r i n c i p : poslije u s k r s n u ć a tijelo će b i t i duhovno, ali ipak tijelo, ne duh;
11
caro spiritualis, tamen caro, non spiritus . N e k e izraze iz jednog djela š t o ga je
napisao prije biskupstva, u k o j e m u je govorio o » n e b e s k o m tijelu«, t u m a č i u Re-
29
tractationes: non sic accipiendum est, quasi carnis non sit futura substantia .
Dugu r a s p r a v u z a v r š a v a doista d i v n i m h i m n o m č u d e s n i m djelima stvaranja
i ljudskoj u m n o s t i , tj. d a r o v i m a koje B o g dariva č o v j e č a n s t v u i poslije grijeha. Cilj
h i m n a jest p o t a k n u t i i u č v r s t i t i vjeru u B o ž j a o b e ć a n j a o b u d u ć i m d o b r i m a , od
k o j i h je na p r v o m mjestu u s k r s n u ć e tijela . 30

P o t e š k o ć e koje sam nazvao p u č k i m a , ne zato š t o i h ne b i b i l i postavili filozofi, Prije nego š t o nastavimo p o j a š n j a v a n j e m o debiti fines, potrebno je p r o m o t r i t i
već stoga š t o i h je postavljao i jednostavan čovjek, bile su mnoge. Augustin i h dva pitanja koja su povezana s u s k r s n u ć e m , p r e d k o j i m a se Augustin n a š a o , a koja
skuplja i r a s p o r e đ u j e : r a d i l o se o t i j e l i m a p o b a č e n i h , djece, nakaznih, o s a k a ć e n i h , nije mogao m i m o i ć i : m i l e n a r i z a m i metempsihozu. Prvo se uzvitlalo u c r k v e n o m
o t i j e l i m a koja su pretvorena u p r a h i zatim u druga tijela i l i su i h d r u g i pojeli, k r u g u , drugo su i z n o s i l i već poznati n a m filozofi.
21
o dijelovima tijela za koje se m i s l i da su beskorisni, itd. . N a sve to Augustin
22
odgovara , z a v r š a v a j u ć i o v i m o p ć i m z a k l j u č k o m : o u s k r s n u ć u će sva tjelesa i m a t i
2. Milenarizam
s k l a d n u ljepotu i r a z m j e r u d o v a š t o su ga i m a l a i l i b i ga b i l a i m a l a , p r e m a rationes
23
seminales, u svojoj m l a d e n a č k o j dobi .
M i l e n a r i z a m je teorija o v r e m e n s k o m razdoblju — t o č n o t i s u ć u godina —
mesijanske s r e ć e k o j u će pravednici u ž i v a t i ovdje na zemlji poslije u s k r s n u ć a ;
p r o i z a š l a je iz j u d e j s k o g ambijenta i odatle u š l a u k r š ć a n s k i . Z a s t u p a l i su je
31 32 33 34
Papija H i e r a p o l s k i , Justin , Irenej , Tertulijan . P o p r i m i l a je dva o b l i k a , o d k o j i h
8
J U S T I N , O uskrsnuću (izgubljeno djelo diskutabilne autentičnosti: sačuvani su fragmenti
u Sacra Parallela od Ivana Damaščanskog); A T E N A G O R A , O uskrsnuću mrtvih.
9
Adversus haereses 5.
10
De carnis resurrectione.
24
11
O Bogu i o uskrsnuću tijela (izgubljeno, osim fragmenata) De civ. Dei 22, 26.
25
12
Aglaofon ili o uskrsnuću (protiv origenizma) De civ. Dei 22, 27. Dvije istine jesu: prema Platonu duše ne mogu ostati vječno bez tijela,
13
Kateheta 18. i zato se u nj vraćaju (metempsihoza); prema Porfiriju, kada se duša savršeno očisti,
14 kada se jednom vrati Ocu, ne vraća se više u bijedu ovoga života. Kršćanska vjera
O duši i o uskrsnuću. sadržava ujedinjene skupa dvije istine: jedinstvo duše s tijelom (uskrsnuće) i neizgubivost
15
De civ. Dei 22, 5; blaženstva (isključuje se metempsihoza).
16
De civ. Dei 22, 26; usp. Serm. 241, 7. 26
De civ. Dei 20, 20.
17
De civ. Dei 13, 16. 11
De civ. Dei 20, 21.
18
De Gen. ad litt. 7, 27, 38; De immort. an. 15, 24; usp. moje priopćenje, Escatologia e anti- 28
De civ. Dei 22, 21.
platonismo di S. Ag., u Aug., 18 (1978), pp. 237—244. 29
19
Retract. 2, 3.
De civ. Dei 13, 17, 1. 30
20
De civ. Dei 22, 24.
De civ. Dei 22, 11. 31
21
To izvješćuje E U Z E B I J E , Hist. eccl. 3, 39, 13.
De civ. Dei 22, 12; usp. Ench. 23, 84—92. 32
22
Dijal. 80.
De civ. Dei 22, 13—20. U tom kontekstu govori o različitosti spolova u uskrsnulim tijelima; 12
Adv. haereses 5, 32, 1; O milenarizmu kod Ireneja usp. T. J . ŠAGI-BUNIĆ, Povijest kršć.
zauzima stav, protiv nekih, u korist ženskog spola ovim riječima: Deus utrumque sexum
lit., str. 468—471 (op. prev.).
instituit, utrumque restituet (De civ. Dei 22, 17). 34
23
De civ. Dei 22, 20, 3. Adv. Marcionem 3, 24; usp. De spe fidelium, izgubljeno djelo, koje prema Jeronimu (De
vir. ili. 18) zastupa milenarizam.
 U V O D - TEOLOGIJA LXXXV
LXXXIV U V O D - TEOLOGIJA

T a je teorija s m r t n o p o g a đ a l a k r š ć a n s k u koncepciju povijesti u dvije bitne

je jedan grubo inzistirao na o b i l j u osjetnih dobara, d r u g i na o b i l j u d u h o v n i h
35
dobara. U z ovaj d r u g i prianjao je neko vrijeme sam Augustin , a l i je ubrzo
36
od njeg odstupio . De civitate Dei je t o m č u d n o m m i š l j e n j u zadalo smrtonosan
udarac, jer m u je oduzelo b i b l i j s k i i e k l e z i o l o š k i temelj n a k o j i m a se temeljilo.
B i b l i j s k i temelj sastojao se u d o s l o v n o m t u m a č e n j u Otkrivenja 20, 1—5.
Augustin dokazuje da se taj o d l o m a k m o r a t u m a č i t i alegorijski: u s k r s n u ć e o k o j e m u
42
t o č k e : stvaranje i b l a ž e n s t v o , tj. p o č e t a k i kraj. Nije č u d n o š t o je Augustin pre­
43
zirno odbija , ne samo u ime vjere, nego i u ime razuma, š t o v i š e u ime same
44
filozofije. Filozofija naime i m a za cilj b l a ž e n i život . Blaženi je život o s l o b o đ e n j e
45
od nevolje. Ovdje na z e m l j i ž i v i m o jadno , a l i i m a m o nadu u b l a ž e n i život; u preko-
grobnom ž i v o t u imat ć e m o b l a ž e n i život, a l i , zbog reinkarnacije, eto nade u j a d a n
život. Po njima, »dakle, nada u n a š u n e s r e ć u je sretna, nada u s r e ć u je n e s r e t n a ! « 46

je tu r i j e č , jest duhovno u s k r s n u ć e na k r š t e n j u , t i s u ć u godina je s a d a š n j e vrijeme, Neke stvari, k a d b i i bile istinite, ne samo da b i b i l o pametnije o n j i m a š u t j e t i ,
svezani đ a v a o su svi b e z a k o n i c i k o j i se bore p r o t i v Crkve, a p r o t i v k o j i h je B o g nego i u č e n i je ne poznavati i h . 47

37
štiti . U tome je m i š l j e n j u b i l a i z a b l u d n a koncepcija C r k v e kao da ona nije već
ovdje kraljevstvo B o ž j e . N a š N a u č i t e l j dokazuje suprotno: Ecclesia et nunc est
regnum Christi regnumque caelorum. Odatle slijedi da p r a v e d n i c i i ovdje na z e m l j i
k r a l j u j u s K r i s t o m , j e r su u njegovu kraljevstvu tako š t o su oni s a m i njegovo
kraljevstvo: eo modo sunt in regno eius ut sint etiam ipsi regnum eius \ l
» O t k r i v e n j e , dakle, z a k l j u č u j e autor De civitate Dei, govori o v o j u j u ć e m kra­
ljevstvu, u k o j e m u se v o d i b o r b a p r o t i v neprijatelja; ponekad se o p i r e m o m a n a m a
koje nas spopadaju, a p o n e k a d n j i m a ovladavamo i one nestaju, sve dok ne do­
39
spijemo do onog k r a l j e v s t v a s a v r š e n o g m i r a gdje ć e m o vladati bez n e p r i j a t e l j a « .
N i j e potrebno kazati da Augustinov odgovor d j e l o m i č n o razbija ovozemaljsku kon­
cepciju B o ž j e civitas i C r k v e , k o j a je i u s v o m najboljem o b l i k u , o n o m duhovnijem,
d u b o k o i z o b l i č a v a l a n j i h o v u narav.
3. Metempsihoza
Postojalo je i drugo r j e š e n j e , koje su ovaj put predlagali ne unutar, v e ć izvan
C r k v e , a koje ne samo da je i z o b l i č a v a l o , nego je r u š i l o s a m u narav Božje civitas:
N a izričitiji n a č i n , s a ž i m l j u ć i Augustinovu misao, m o ž e se kazati ovako:
48
n e o t u đ i v e prerogative b l a ž e n s t v a jesu v j e č n o s t i sigurnost . A metempsihoza n i j e č e
jednu i drugu; p o r i č e , dakle, b l a ž e n s t v o , m a k a r u sav glas t v r d i da je ono cilj
filozofije. Da b l a ž e n s t v o nije istinito ako nije v j e č n o , Augustin neprestano ponavlja
49
kao temeljnu tezu svoje m i s l i , k o j u ovdje nije m o g u ć e izlagati . To je objektivni
aspekt b l a ž e n s t v a , n u ž d a n a l i nedovoljan. D a b i b l a ž e n s t v o b i l o istinsko, potrebno
je da onaj k o j i ga posjeduje znade sigurno da će b i t i v j e č n o , to jest neizgubivo.
Dakle, u pretpostavci metempsihoze od ovoga dvoga: i l i b l a ž e n i k zna da će po­
v r a t k o m , po reinkarnaciji, u tijelo, p r i j e ć i iz stanja b l a ž e n s t v a u stanje bijede i l i
ne zna; ako zna, k a k o m o ž e b i t i b l a ž e n ? A k o ne zna, njegovo se b l a ž e n s t v o temelji
ne na istini, nego na zabludi; a k a k o m o ž e b i t i istinsko b l a ž e n s t v o ono koje se
temelji na zabludi? N i š t a ne b i b i l o l a ž n i j e i v a r l j i v i je od takva b l a ž e n s t v a . Quid
50
enim illa beatitudine falsius vel fallacius.. -? N a svaki n a č i n , metempsihoza je
apsurdna, jer n i j e č e sam cilj filozofije i ljudskog života. Uspijeva samo p o n u d i t i
51
veras miserias... et falsas beatitudines .
Preostaje, m e đ u t i m , govor o i s t i n s k o m b l a ž e n s t v u p r a v e d n i k a u v j e č n o m do­
v r š e n j u Božje civitas. N o prije nego š t o će osvijetliti to b l a ž e n o d o v r š e n j e , »za k o j i m
u z d i š e n a r o d Božji na svom putovanju t u đ i n o m , o d polaska do p o v r a t k a « , n a š 52

53
metempsihoza i l i metemsomatoza, teorija k o j u suvremeni teozofi zovu r e i n k a r n a c i j a , autor o s j e ć a d u ž n o s t da se pozabavi, a to čini i zbog m e t o d o l o š k o g motiva ,
v r l o srodna s t e o r i j o m v j e č n o g p o v r a t k a . Dolazila je iz Indije, gdje sve do sada s n a j t e ž i m i n a j m r a č n i j i m p r e d m e t o m sve teologije: v j e č n o m s u d b i n o m bezakonika.
d o m i n i r a , a m o ž d a i iz E g i p t a . U G r č k o j se povezivala s o r f i z m o m i pitagorejstvom.
Augustin, p o b i j a j u ć i je, c i l j a na Platona, Plotina i P o r f i r i j a . Platon, kojega je slijedio
4. Kakav je svršetak civitatis diaboli
P l o t i n , d o p u š t a o je r e i n k a r n a c i j u d u š e č o v j e k a č a k i u tijelo ž i v o t i n j a , Porfirije
samo u tijelo d r u g i h l j u d i : Plato etiam ad bestiarum, Porphyrius tantummodo ad Govoreći o tom svršetku p r e m a u č e n j u k r š ć a n s k e vjere, iznova se nalazi, š t o
40
hominum . Š t o v i š e , Porfirije, v i š e se u d a l j a j u ć i o d svojih u č i t e l j a , u č i n i o je daljnji se tiče v j e č n o s t i kazne, a š t o je fundamentanla d o k t r i n a , p r e d z a d a t k o m da pobija
k o r a k p r e m a i s t i n i ; pretpostavljao je da se d u š a , k a d a se j e d n o m o č i s t i i v r a t i Ocu, m i š l j e n j a na dva fronta: na v a n j s k o m pobija p l a t o n i č a r e , na u n u t r a š n j e m pak
41
ne želi više sjediniti s tijelom . pobija m i š l j e n j a takozvanih »milosrdnih«.

42
Vidi gore str. L X I .
43
35
De civ. Dei 20, 7: etiam nos hoc opinati sumus; usp. Serm. 259, 2. Usp. G. F O L L I E T , La Ep. 166, 9, 27.
44
typologie du sabbat chez st. Aug. Son interpretation millenariste entre 389 et 400, u R E A Serm. 241, 6; usp. De civ. Dei 11, 25.
(1956), pp. 371—390. 45
Isto mj.
46
36
Confess. 13, 35, 50—38, 53 gdje nema više tragova milenarizmu: sabat vječnog života je Serm. 241, 6.
41
sedmi dan, ne osmi. De civ.Dei 12, 20, 1; Serm. 241, 5.
48
37
De civ. Dei 20, 7—10. civ.Dei 11, 11; 12, 20, 2—3; 14, 25.
49
38
De civ. Dei 20, 9, 1. Ne može se, m e đ u t i m , kazati da vladaju s Kristom oni koji, makar De civ.Dei 11, 11; 12, 20, 2; 14, 25; De Trin. 13, 8, 11, itd.
50
su u kraljevstvu Kristovu, tj. u Crkvi, nisu kraljevstvo Kristovo, jer žive opako. De civ. Dei 12, 20, 2.
51
39
De civ. Dei 20, 9, 2. De civ.Dei 21, 17.
52
40
De civ. Dei 12, 26; usp. 10, 30. Confess. 9, 13, 37.
53
41
V i d i gore bilješku 25. De civ.Dei 21, 1.
 LXXXVI U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXXVII

1. Vječnost kazne. P r o t i v p r v i h iznosi dvije teze iz kaznenog p r a v a koje se
rnogu ovako f o r m u l i r a t i : nije svrha svih k a z n i popravljanje k r i v c a ; t e ž i n a kazne
ne m j e r i se p r e m a trajanju nego p r e m a zloći krivnje.
U p r v o m r e d u v a l j a j o š jedanput spomenuti k a k o h i p o n s k i b i s k u p u p o r n o
inzistira na odnosu i z m e đ u B o ž j e pravednosti i krivnje, i z m e đ u krivnje i kazne.
» J a s n o je — p i š e d o v r š a v a j u ć i svoje djelo De gratia et libero arbitrio — da B o g
u z v r a ć a zlo za zlo, j e r je pravedan; dobro za dobro, jer je d o b a r . . . ; a l i ne v r a ć a
54
n i k a d zlo za dobro, jer nije nepravedan. V r a ć a zlo za zlo, tj. k a z n u za n e p r a v d u « .
Zaista, »plan je B o ž j e pravednosti da onaj k o j i je h o t i m i č n o izgubio ono š t o je
55
trebao l j u b i t i , bolno izgubi ono š t o je ljubio« .
N e m a j u , dakle, sve kazne p o p r a v i j a č k i karakter. Postoje zacijelo takve i u o v o m
56
i u d r u g o m ž i v o t u , a l i n a k o n posljednjeg suda, k a d a nullus iam restat correctionis
57
locus , nemaju više te svrhe, v e ć i m je j e d i n a svrha obnoviti n a r u š e n i red, tj. v r a i i t i
u red pravde onoga tko je g r i j e š e ć i izišao iz reda ljubavi: g r e š n i c i doista m o g u
58
djelovati p r o t i v B o ž j e volje, a l i ne m o g u n i k a d a izaći iz njegovih planova ; stoga
universitas rerum ostaje lijepa i s g r e š n i c i m a , m a k a r o n i , p r o m a t r a n i u sebi,
59
b i l i nakazni . N e stvara p o t e š k o ć u v j e č n a kazna p r o t i v vremenite krivnje, kao š t o
jasno slijedi iz l j u d s k i h kazni, koje n i s u proporcionalne d u l j i n i krivnje nego nje­
zinoj težini: zločin se m j e r i non temporis longitudine, sed iniquitatis et impietatis
s a d r ž a j , nego, rekao b i h , osobito za metodu: Augustin č i t a P i s m o u C r k v i i kroz
64
C r k v u . Riječi P i s m a o v j e č n o j osudi g r e š n i k a treba uzeti po istini, a ne samo kao
prijetnju. »A one k o j i m i s l e da su i z r e č e n e minaciter potius quam veraciter pre-
65
k o r a v a i p o b i j a b o ž a n s k o Pismo, a ne ja, i to na p o t p u n i očit n a č i n « . T a potpuna
o č i t o s t proizlazi iz odnosa š t o ga P i s m o u t v r đ u j e u i s t o m kontekstu glede v j e č n o g
ž i v o t a i v j e č n e kazne (Mt 25, 46). »Ako s u obadva usuda v j e č n a , n e m a sumnje da
se m o r a j u obadva shvatiti i l i u smislu duga trajanja, n a k o n č e g a slijedi s v r š e t a k ,
i l i se obadva m o r a j u uzeti u s m i s l u trajanja koje n e m a s v r š e t k a . Z a p r a v o stavljeni
su u odnos pariteta: s jedne strane v j e č n a kazna, s druge vječni život. K a z a t i da
u j e d n o m te i s t o m k o n t e k s t u vječni život z n a č i život bez kraja, a da v j e č n a kazna
znači k a z n u koja i m a s v r š e t a k , s u v i š e je apsurdno. Dakle, b u d u ć i da vječni život
svetih n e ć e i m a t i kraja, n i v j e č n a kazna, za one koje zadesi, n e ć e i m a t i , bez
66
sumnje, k r a j a « .
2. »Milosrdni«. N a k o n š t o je stavio t u č v r s t u t o č k u na v j e č n o s t kazni, k o j a je
apsolutno n u ž n a da b i se s a č u v a l a vjernost Objavi i t u m a č e n j u C r k v e u toj stvari,
Augustin prelazi na ispitivanje raznih m i š l j e n j a »naših m i l o s r d n i k a « s k o j i m a treba
67
raspravljati, a l i m i r o l j u b i v o .
O s i m Origena o k o j e m u je b i l o riječi, k o j i je protegnuo m i l o s r đ e sve do đ a v l a
6

magnitudine . 60
T o pokazuje s m r t n a kazna, k o j a je iznad svega dokaz o neopozivosti
kazne . 61
K a o š t o je v i d l j i v o , p o t e š k o ć e su uvijek usmjerene protiv temeljne teze ne­
gativne eshatologije: p r o t i v v j e č n o s t i kazne. N a njoj se autor De civitate Dei dulje
62
z a d r ž a v a , p o č e v š i od Origenove apokatastaze. I s k l j u č i v š i susljedne apokatastaze ,
i s k l j u č u j e i onu posljednju i definitivnu. Dokaz: u č e n j e E v a n đ e l j a i nauk Crkve.
Zapravo, z a p o č i n j e p i t a j u ć i se »zašto C r k v a nije m o g l a podnijeti m i š l j e n j e o n i h k o j i
o b e ć a v a j u i đ a v l u , n a k o n vrlo v e l i k i h i dugih kazni, o č i š ć e n j e i o p r o š t e n j e « .
I odgovara: »Zacijelo ne zato š t o b i t o l i k i sveti l j u d i i u p u ć e n i u P i s m a b i l i p r i j e k i m
o k o m gledali na o č i š ć e n j e i b l a ž e n s t v o a n đ e l a p r e k r š i t e l j a . . . nego zato š t o su
vidjeli da se ne m o ž e p o n i š t i t i n i t i obeskrijepiti pravorijek š t o ga je Gospodin
63
navijestio da ć e ga ga izreći n a s u d u « . Taj je odgovor j a k o v a ž a n ne samo za
i njegovih a n đ e l a , sed illum et propter hoc... non immerito reprobavit Ecclesia \
Augustin spominje č a k sedam m i š l j e n j a » m i l o s r d n i k a « k o j i , i s k l j u č u j u ć i đ a v l a
i njegove a n đ e l e , o b e ć a v a h u spasenje s v i m l j u d i m a , i l i n e k i m kategorijama l j u d i .
Prvo je o b e ć a v a l o spasenje s v i m l j u d i m a , p r e m d a n a k o n duljeg i l i k r a ć e g razdoblja
69
i s p a š t a n j a ; drugo, š i r o k o g r u d n i je, s v i m l j u d i m a , k o j i , m a k a r su zavrijedili osudu,
70 71
n e ć e b i t i o s u đ e n i zbog zagovora svetih ; t r e ć e s v i m k r š ć a n i m a zbog k r š t e n j a ;
72
č e t v r t o s v i m k r š ć a n i m a k o j i b i p r i m i l i k r š t e n j e i euharistiju u k a t o l i č k o j C r k v i ;
73
peto svima o n i m a k o j i će ustrajati u vjeri Crkve ; š e s t o svima o n i m a k o j i su,
74
u s t r a j u ć i u vjeri, u n a t o č g r e š n o m životu, davali milostinju . Svako od o v i h m i š l j e n j a
navodilo je u svoju korist ovaj i l i onaj b i b l i j s k i tekst.
K a k v u su povijesnu konzistentnost m e đ u k r š ć a n s k i m vjernicima i m a l a ta
m i š l j e n j a koja Augustin p r i k u p l j a i s r e đ u j e , nije l a k o reći. M e đ u o s t a l i m , on se
75
poziva i na privatne razgovore . Ipak se m o ž e kazati da su sva ta m i š l j e n j a po­
stavljala temeljni p r o b l e m , a to je bio ovaj: k o j i su grijesi k o j i i s k l j u č u j u iz
kraljevstva B o ž j e g a ? I l i , u pozitivnom smislu, k o j i je neophodni uvjet da b i se u nj

54
De gratia et lib. arb. 23, 45.
55
De Gen. ad litt. 8, 14, 31.
56
Za nauk o čistilištu usp. J. G A V I G A N , S. Aug. doctrina de purgatorio praesertim in opere
64
De civ. Dei, u CD, 167/2 (1954), pp. 283—296; J. N T E D I K A , L'evolution de la doctrine du Vidi gore str. X V I s.
purgatoire chez st. Aug., Pariš 1966; ISTI, L'evocation de Vau-dela dans la priere pour les 65
De civ. Dei 21, 24, 4.
morts, Pariš 1971. 66
De civ. Dei 21, 23.
57
Ep. 138, 12. 67
De civ. Dei 21, 17.
58
De civ. Dei 14, 11; 21, 12. 68
Isto mj.
59
De civ. Dei 11, 23. 69
Isto mj.
60
De civ. Dei 21, 11. 70
De civ. Dei 21, 18.
61
Isto mj. Augustin ne raspravlja o smrtnoj kazni — ne može se toliko očekivati od jednog 71
De civ. Dei 21, 19.
pisca V . st. — ali ne želi da se primjenjuje — a to je važno — za prekršaje učinjene protiv 72
De civ. Dei 21, 20.
crkvenih ljudi; i to propter mansuetudinem matris; a to je Crkva; usp. Ep. 133, 2; 139, 2. 73
De civ. Dei 21, 21.
62
De civ. Dei 21, 17. 74
63 De civ. Dei 21, 22.
De civ. Dei 21, 23. 75
De civ. Dei 21, 18: in collocutionibus nostris ipse sum expertus.
 LXXXVIII U V O D - TEOLOGIJA U V O D - TEOLOGIJA LXXXIX

u š l o ? P r o b l e m na k o j i se ne odgovara bez precizne sinteze e k l e z i o l o š k e , sakramen-
talne, m o r a l n e i e s h a t o l o š k e doktrine; u p r a v o tu d o k t r i n u r a z l a ž e n a m autor
De civitate Dei na o v i m stranicama, o d g o v a r a j u ć i na svako pojedino m i š l j e n j e
i p r o n a l a z e ć i u s v a k o m od n j i h nedovoljno t e o l o š k o utemeljenje. Dokazuje da n i s u
76
dovoljne m o l i t v e svetaca, jer sveci i C r k v a ne mole za one k o j i su o s u đ e n i ; nije
dovoljno k r š t e n j e , jer A p o s t o l n a z n a č u j e grijehe k o j i i s k l j u č u j u iz kraljevstva
77
B o ž j e g a (Gal 5, 19—21); nije dovoljno š t o si p r i m i o k r š t e n j e i e u h a r i s t i j u u kato­
l i č k o j C r k v i , jer treba ostati u j e d i n s t v u tijela K r i s t o v a ; nije dovoljno u m r i j e t i
u k a t o l i č k o j C r k v i ako u m i r u ć i n e m a m o K r i s t a k o j i stanuje u n a m a a k o j i je
78
temelj dobrog č i n j e n j a ; k o n a č n o , nije dovoljno č i n i t i m i l o s t i n j u ako nedostaje
79
potpuno o b r a ć e n j e . Iz svega toga p r o i z l a z i veoma lijepa s l i k a visokog k r š ć a n s k o g
ideala s a v r š e n s t v a .
A l i iz toga slijedi i z a k l j u č a k da se Augustin kretao s v e l i k i m s m i s l o m za
odgovornost k a d a se nalazio p r e d nejasnim pasusima. Jedan o d n j i h b i l o je i razli­
kovanje i z m e đ u grijeha k o j i i s k l j u č u j u iz kraljevstva B o ž j e g a — t e š k i i l i smrto­
nosni grijesi — i o n i h k o j i d o d u š e p r i j e č e ulazak u kraljevstvo, a l i se mogu
o p r o s t i t i po zagovoru svetih k o j i su n a m prijatelji. Upoznati tu r a z l i k u je t e š k o ,
u t v r d i t i tu r a z l i k u je opasno. Priznaje: »Ja sve do sada, p r e m d a sam se t i m e
80
mnogo bavio, n i s a m uspio i s t r a ž i t i « .
0 kojoj je A u g u s t i n govorio, u z d i š u ć i , na k r a j u Ispovijesti^, k a d a će i čovjek, sjedi-
84
nivši se potpuno s B o g o m i p o s t a v š i b e s m r t a n po participaciji, b i t i sedmi dan .
Dva se remek-djela Augustinova s u s r e ć u .
Poslije vacatio, gledanje (visio). U vezi s gledanjem n a m e ć e se pitanje: h o ć e
l i u s k r s n u l i gledati B o g a tjelesnim o č i m a ? Pitanje je i m a l o svoju dugu povijest,
ne b a š ugodnu. B i o ga je riješio na negativan i o š t a r n a č i n , zaokupljen da osigura
85
duhovnost B o g a ; bio ga je ostavio u neizvjesnosti u k n j i z i o gledanju B o g a
86
(= E p . 147) iz 413/14. ; ponovo ga se sada l a ć a da b i o njem kazao posljednju
riječ, a to je ova: Boga, p r i s u t n a posvuda u stvorenjima k o j i m a u p r a v l j a , gledat
ć e m o n a j j a s n i j o m j a s n o š ć u »kao š t o sada gledamo, a ne tek vjerujemo, da žive
l j u d i k o j i žive i obavljaju vitalne p o k r e t e . . . n e t o m i h p o g l e d a m o « . Doista, »iako
n i s m o u stanju vidjeti njihov život bez tijela, p r o n i č e m o taj život sa svom
s i g u r n o š ć u posredstvom tijela«. N a k o n ovog p r i m j e r a , k o j i v r a ć a pitanje na ono
š t o će skolastici nazvati sensibile per accidens, n a š autor z a k l j u č u j e : » T a k o onda,
87
k a m o god budemo u p r a v i l i oči svoga duhovnog tijela , p r o m a t r a t ć e m o i tijelom
88
netjelesnog Boga k o j i u p r a v l j a svim s t v a r i m a « . U Retractationes, u p u ć u j u ć i na
89
to r j e š e n j e , s m a t r a ga z a d o v o l j a v a j u ć i m .
S gledanjem je z d r u ž e n a ljubav, ne kao rezultat b l a ž e n s t v a , v e ć kao njegov
b i t a n elemenat, a Augustin ga definira, kao š t o se znade, gaudium de veritate . 90

91
T o m d o m a ć o m r a s p r a v o m i t o m gestom s k r o m n o s t i s v r š a v a t e ž a k predmet Doista, n i t k o nije b l a ž e n »ako ne l j u b i ono š t o i m a , pa b i l o to i n a j b o l j e « . Skola-
ž a l o s n e sudbine u k o j u zloupotreba u z v i š e n o g dara slobode dovede opake, da b i se s t i č k e diskusije o formalnoj sastavnici b l a ž e n s t v a — sastoji l i se u gledanju i l i
p o t o m latio drugoga, k o j i je p u n svjetla, a to je b l a ž e n a s r e ć a p r a v e d n i k a , k o j i u ljubavi — nepotrebno su dijelile ono š t o je h i p o n s k i b i s k u p m u d r o ujedinio.
ć e ujedno b i t i i posljednji. K o n a č n o , hvaljenje, koje će b i t i negotium otiosum 92
i l i otiosorum negotium 91

b l a ž e n i k a . O t o m predmetu, k o j i je n a š N a u č i t e l j razlagao n e i s c r p i v i m bogatstvom,

5. Pravi svršetak civitatis Dei odnosno grada pravednih č i t a t e l j neka posegne za m n o g i m s t r a n i c a m a u Enarrationes in Psalmos koje
u m n o g i m svojim dijelovima s a č i n j a v a j u k o m e n t a r ove i m n o g i h drugih tema
Augustin u ovoj t o č k i » k a k o b i bolje plovio, razvija j e d r a « . Predmet je pre­ iz De civitate Dei.
krasan, a l i nije lagan. A n g a ž i r a filozofiju, teologiju i m i s t i k u , dakle svu k r š ć a n s k u Ovdje je k o r i s n o n a p o m e n u t i da g o v o r e ć i o nebeskom b l a ž e n s t v u i n z i s t i r a
94

misao. O b r a đ u j e ga p o d d v a v i d a , i n d i v i d u a l n i m i socijalnim. P r v i ga n a v o d i da 1 na dvije pojedinosti, na » n e z a s i t n o j sitosti« i na zahvalnosti K r i s t u : p r v a oslo­

p r o d u b i p o j a m č o v j e k a u r e d u p r e m a B o g u i p o j a m b l a ž e n s t v a , dvije teme koje b a đ a nebesko b l a ž e n s t v o od svake m o g u ć e sumnje u m o r n o s t i i l i dosade, druga
su drage Augustinovoj spekulaciji. O t o m je v e ć b i l o riječi . 81
ga o b o g a ć u j e r a d o s n i m spomenom na p o s r e d n i š t v o K r i s t o v o č i j i m zaslugama

1. Nebesko blaženstvo. R e ć i ć u ovdje samo da se nebesko b l a ž e n s t v o t i č e

č i t a v a č o v j e k a , duha i tijela, a s a d r ž i č e t i r i elementa: vacatio, gledanje, ljubav,
hvaljenje. Doista, ondje, u B o ž j o j civitas, » p o č i n u t ć e m o i vidjeti, vidjet ć e m o
83
82
i l j u b i t i ; ljubit ć e m o i h v a l i t i : eto, to će b i t i na k r a j u bez k r a j a « , Confess. 13, 35, 50—37, 52.
84
De civ. Dei 22, 30, 4.
Vacatio z n a č i p o č i n a k č o v j e k a u B o g u ; p o č i n a k k o j i z n a č i odsutnost svakog 85
Ep. 92, 2—6. Jednoga kolegu biskupa povrijedile su teške riječi Augustinove (bio je nazvao
zla, prestanak svakog truda, ispunjenje svake želje: to je subota v j e č n o g a ž i v o t a »ludost« suprotno mišljenje), Augustin se ispričava i pojašnjava, potvrđujući svoje mišlje­
nje: usp. Ep. 148.
86
Usp. Retract. 2, 41.
87
O naravi duhovnog tijela koje ostaje ipak tijelo, vidi str. L X X X I I I .
88

16
De civ. Dei 22, 29, 6.
De civ.Dei 21, 24. 89
Retract. 2, 41: ... quaestionem sane difficillimam in novissimo, id est, in vicesimo et
17
De civ. Dei 21, 25. Ovim se predmetom bio bavio oko 417. u djelu De fide et operibus. secundo libro de Civitate Dei, satis quantum arbitror explicavi.
78
De civ.Dei 21, 26. 90
Confess. 10, 23, 30.
19
De civ.Dei 21, 27. 91
De mor. Eccl. cath. 1, 3, 4.
80
D e civ.Dei 21, 27, 5. 92
Enarr. in ps. 147, 3.
81
V i d i str. L X X X V . 93
Enarr. in ps. MO, 1.
82
De civ. Dei 22, 30, 5. 94
Serm. 362, 29; usp. In Io Ev. tr. 3, 21; Enarr. in ps. 85, 24.
 U V O D - TEOLOGIJA
U V O D - TEOLOGIJA XCI
xc
b l a ž e n i c i znadu da su b i l i s p a š e n i . » S i g u r n o , n i š t a n e ć e b i t i s l a đ e u o n o m u gradu To se zbiva po ljubavi, koja zna stvarati jedinstvo u raznolikosti. Zapravo
ljubav, uživajući u d o b r u drugoga kao da je vlastito dobro, posjeduje to dobro
nego (pjevati) zahvalni hvalospjev na slavu m i l o s t i K r i s t o v e č i j o m smo k r v l j u
95 i ne p o s j e d u j u ć i ga. E v o jednog Augustinova teksta k o j i t u m a č i tu tajnu: »Budući
bili oslobođeni« .
da je B o g ljubav, po ljubavi se zbiva da je z a j e d n i č k o svima ono š t o i m a j u
2. Socijalno blaženstvo. O v i m prelazimo na drugi aspekt b l a ž e n s t v a , socijalni, pojedinci. T a k o zbilja svaki i m a i ono š t o nema kada to š t o nema l j u b i u d r u g o m u .
na k o j e m u je naglasak č i t a v a djela. A k o socijalna ljubav, kao š t o je r e č e n o , sači­ P r e m a tome, n e ć e b i t i nikakve zavisti zbog r a z l i č i t o s t i slave, jer će u svima
96
njava snagu i d u š u B o ž j e civitas , socijalno b l a ž e n s t v o predstavlja njeno s a v r š e n ­ kraljevati jedinstvo l j u b a v i « 105
Onda, i samo onda, u nebeskoj civitas ljubav će
stvo i d o v r š e n j e . Stoga Augustin rado odobrava d o k t r i n u onih filozofa p r e m a b i t i p o t p u n o m a i s a v r š e n o socijalna 106
a » p r a v a slava«, » p r a v a č a s t « , »pravi m i r « ,
k o j i m a je život m u d r a č o v j e k a socijalni život, prisvaja za k r š ć a n s t v o s a v r š e n o s t » p r a v a s l o b o d a « bit će neizgubivo nasljedstvo sviju i svakog pojedinca, jer će svi
91
i provedbu te iste d o k t r i n e kroz živu realnost Božje civitas te č e s t o inzistira i svaki pojedinac b i t i nepromjenljivo dionici v j e č n o s t i , istine, ljubavi Božje k o j i
98
u o v o m u djelu i u d r u g i m a na socijalnom ž i v o t u svetih . će b i t i sve u svima . 107

U vezi s t i m s o c i j a l n i m ž i v o t o m , k o j i je u p u n o m smislu sama nebeska civitas,

h i p o n s k i n a m b i s k u p ocrtava njegove prerogative i definira narav, i to u jednoj
od onih v e l i k i h i d u b o k i h sinteza koje s a č i n j a v a j u d o m i n a n t n u kvalitetu njegova
genija. Prerogative n a l a z i m o u p i s m u M a r c e l i n u , u k o j e m u se k a ž e da je nebeska
civitas ona koja i m a za k r a l j a Istinu, za zakon Ljubav, za k o l i k o ć u V j e č n o s t :
cuius rex veritas, cuius lex caritas, cuius modus aeternitas . Te t r i bitne prero­ 99
Treći dio
gative u De civitate Dei postaju č e t i r i . T u se naime kaže da je nebeska civitas
ona u kojoj je pobjeda istina, dostojanstvo svetost, m i r s r e ć a , život v j e č n o s t :
ubi victoria veritas, ubi dignitas sanctitas, ubi pax felicitas, ubi vita aeternitas . m OCJENA
N i j e m o g u ć e sada p r a v i t i k o m e n t a r tih prerogativa. N e k a bude dovoljno kazati
da one s a č i n j a v a j u ideal i č e ž n j u Božje civitas koja ovdje na zemlji putuje kao
u t u đ i n i , zato š t o s a č i n j a v a j u njezinu stvarnost u definitivnoj i e s h a t o l o š k o j
T k o b i htio dati ocjenu djela De civitate Dei o onome š t o o b r a đ u j e ovaj p r v i
kondiciji.
dio uvoda, trebao b i p r e r a d i t i povijest augustinizma i povijest zapadne teologije:
Definiciju n a m Augustin daje g o v o r e ć i o m i r u . N a k o n definicije m i r a tijela, augustinizma zato š t o je De civitate Dei njegov najviši i n a j š i r i i z r i č a j ; zapadne
nerazumne d u š e , razumne d u š e , d u š e i tijela, s m r t n o g č o v j e k a s B o g o m , l j u d i , teologije jer je h i p o n s k i b i s k u p kroz vjekove na nju v r š i o trajan i dubok utjecaj.
d o m a (domus), d r ž a v e - g r a d a (civitas), evo definicije Božje civitas: »najuređenija Razlikujemo, j a s n o ć e radi, j u č e r i danas.
i n a j s l o ž n i j a zajednica onih k o j i u ž i v a j u u B o g u i uživaju jedan u drugome
101
u Bogu« . Iz te definicije svaka b i riječ zaslužila š i r o k o t u m a č e n j e , p o č e v š i od 1. Jučer. U p r o š l o s t i , osobito u srednjem vijeku, De civitate Dei se mnogo
1
dva pridjeva k o j i su b i t n i i nerazdvojivi. Bez reda sloga je latrocinium , 102
bez sloge čitala. P o č e t n i entuzijazam k o j i smo spomenuli nije oslabio tijekom godina
red je zatvor: jedino red i sloga s a č i n j a v a j u m i r m e đ u ljudima, te onda domus i s p r o m j e n a m a p r i l i k a ; o tom nam s v j e d o č e rukopisi, minijature, k o m e n t a r i ,
m
i civitas: pax hominum ordinata concordia . Fruendi Deo (uživaju u Bogu) pod­ prijevodi.
104
s j e ć a na č u v e n u d i s t i n k c i j u — frui i uli — koja je baza č i t a v e moralne nauke ; Piše W i l m a r t : » N e u g o d n a je z a d a ć a , gotovo o b e s h r a b r u j u ć a , k r i t i č k i u s k l a d i t i
dok posljednja pojedinost — i u ž i v a j u jedan u drugome u B o g u — o t k r i v a soci­ p r i m j e r k e latinskog teksta De civitate Dei k o j i su nam s a č u v a n i . I m a ih previše« . 2

j a l n i i k o m u n i t a r n i aspekt Božje civitas u k a z u j u ć i na njezinu d u b o k u ljudskost: M a l o prije toga je rekao: »Poslije Svetog p i s m a nijedna se knjiga nije toliko
i s a v r š e n o s t i p o j e d i n i h b l a ž e n i k a postaju motiv b l a ž e n s t v a za druge.
č i t a l a i prepisivala kao ova, s j e d n i m j e d i n i m izuzetkom, m o ž d a : Moralia Grego-

95
De civ. Dei 22, 30, 4.
96
Vidi gore str. L X V . 5

91
In Io Ev. tr. 67, 2.
De civ. Dei 19, 5. 5
98
Vidi gore str. L X V .
In Io Ev. tr. 67, 2; o »socijalnom« životu monaha koji žive zajedno usp. Serm. 356, 14. Za 1
Usp. De civ. Dei 22, 30, 1—3.
čitavo pitanje usp. E . L A M I R A N D E , L'Eglise celeste selon st. Aug., Pariš 1963.
99
Ep. 138, 3, 17.
100
De civ. Dei 2, 29, 2.
101
De civ. Dei 19, 13, 1. 1
102
Usp. De civ. Dei 4, 4. Vidi gore str. X I I .
2
103
De civ. Dei 19, 13, 1. A. WILMART, La tradition des grandes ouvrages de St. Aug., u Mise. Ag., II, Roma 1931,
104
De doctr. chr. 1. p. 279.
XCII U V O D - TEOLOGIJA
3
r i j a Velikog« . K r i t i č k i u s k l a đ u j e naime 375, š t o k o m p l e t n i h š t o d j e l o m i č n i h ruko­
4
pisa . Jedan d r u g i m a r l j i v i i s t r a ž i v a l a c , n e k o l i k o godina ranije, sastavio je p r v i
5
popis o d 250 k o m p l e t n i h i 60 d j e l o m i č n i h r u k o p i s a . T o izvanredno u m n o ž a v a n j e
p r i m j e r a k a očit je znak interesa za djelo. A nije potrebno s p o m i n j a t i da nije r i j e č
o nekoj knjižici, kao š t o su npr. De agone Christiano i l i De vera religione, m a k a r
su se i one mnogo prepisivale, nego o o g r o m n o m djelu; nije b i o dovoljan n i jedan
6
velik svezak .
Jedan d r u g i znak toga z a n i m a n j a su i lijepe minijature, k o j i puta prava
u m j e t n i č k a djela, k o j i m a su o b o g a ć e n i p r i m j e r c i De civitate Dei. De L a b o r d e i h
7
nabraja 61, W i l m a r t dodaje d r u g i h 16 .
J o š jedan znak su k o m e n t a r i i p r i j e v o d i . O d k o m e n t a r a m o ž e m o spomenuti
t r i k o j i su i m a l i v e l i k u s r e ć u : dva u Oxfordu ( N i k o l a Trevet f 1328. i T o m a Waleys
t 1350. god.) i jedan u P a r i z u (Franjo de M a y r o n i s t 1327.). P o p r o n a l a s k u t i s k a
8
s p r a v o m su č u v e n i o n i Ivana L u d o v i k a V i v e s a (1522.) i L e o n a r d a Coceaua (1613.) .
O d p r i j e v o d a treba spomenuti f r a n c u s k i s d o d a t k o m k o m e n t a r a š t o ga je p r i r e d i o
R a o u l de Praelles (f 1383.) za francuskog k r a l j a K a r l a V . ; ovaj p r i j e v o d i k o m e n t a r
p r e d n j a č i l i su sve do o k o polovice X V I . st. (tiskan je — editio princeps — 1486.
a p o t o m j o š 1531.), k a d a se pojavio spomenuti komentar V i v e s a .
O i z d a n j i m a Opera omnia, u k o j i m a se naravno nalazila i De civitate Dei, od
onog A m e r b a c h a (1506.), E r a z m a (1528—29.), l o u v a i n s k i h teologa (1577.), M a u r i n a c a
(1679—1700.), koje p r e m a š u j e ostala i ostaje n e n a d m a š i v o , do o n i h j o š u toku,
C S E L - a i CC-a, nije m o g u ć e govoriti, m a k a r s v j e d o č e , ne manje o d r u k o p i s a ,
o z a n i m a n j u koje su p o b u đ i v a l a i p o b u đ u j u Augustinova djela o p ć e n i t o , a De
civitate Dei posebno.
Iz t i h k r a t k i h n a t u k n i c a postaje jasno k a k v o je mjesto Augustinovo remek-
-djelo zauzimalo u vrednovanju i u m i s l i potomaka, mjesto koje, želi l i se ispiti­
vati, treba p r o m a t r a t i pod t r i aspekta k o j a d o m i n i r a j u u s a m o m djelu: pod
aspektom koncepcije povijesti, apologetskog s a d r ž a j a i dogmatskog s a d r ž a j a .
U k r a t k o se m o ž e r e ć i : De civitate Dei je odredilo velik model, na k o j i su se
k a s n i j i teolozi, u k l j u č u j u ć i T o m u A k v i n s k o g , neprestano osvrtali, r e p r o d u c i r a j u ć i
njegove bitne crte.
a) Koncepcija povijesti. S k o l a s t i k a će n a č i n i t i prijelaz od izlaganja teologije
kroz tijek povijesti na sistematsko izlaganje. Petar L o m b a r d i j s k i , za kojega je
A u g u s t i n p r v o t n i autoritet, u č u v e n i m Libri sententiarum, sastavljenima v e l i k i m
dijelom iz A u g u s t i n o v i h tekstova, uzet će kao ekspozitivnu p a r a d i g m u i arhitek­
tonski p r i n c i p ne povijest spasenja kao š t o je to u De civitate Dei, nego uti i jrui
3
A. WILMART, nav. dj. p. 261.
4
A. WILMART, nav. dj. pp. 283—292. Najstariji rukopis je onaj iz Verone (djelomičan: od
11—16. knjige) iz prve polovice V . st., iz vremena Augustina (Za datiranje usp. Wilmart,
str. 290). Radi li se o primjerku što ga je Firmo dao pripremiti u scriptoriumu u Kartagi?
5
A. D E L A B O R D E , Les manuscrits a peintures de la »Cite de Dieu«, Pariš 1909, dva volu­
mena in folio i album tabela.
6
Sam Augustin veli »da je teško svesti na jedan svezak« 22 knjige, multum est; usp. Ep.
212/A: N B A 23,'p. 532.
7
A. WILMART, nav. dj., p. 281.
3
Jedno izdanje u dva velika sveska s komentarom jednoga i drugoga je ono: Frankfurt-
-Hamburg 1661.
U V O D - TEOLOGIJA XCIII
iz De doctrina christiana. M n o g i k o m e n t a t o r i — Libri sententiarum ostat će ba­
zični tekst u školi k r o z gotovo č e t i r i s t o l j e ć a (sve dok u X V I . st. ne b u d u zami­
jenjene T o m i n o m S u m o m ) — slijedili su ga u t o m izlaganju. A r h i t e k t u r a T o m i n e
Sume n e ć e b i t i mnogo d r u k č i j a . U s p r k o s tome koncepcija povijesti ostat će
Augustinova. » A u g u s t i n s k o poimanje povijesti, p i š e Padovani, ostat ć e fundamen­
talno u k u l t u r i i u ž i v o t u č i t a v o g a k r š ć a n s k o g srednjeg vijeka — m a k a r b i o tako
malo zainteresiran za povijest — i dalje, a u k a t o l i c i z m u uvijek«. » S a m T o m a
A k v i n s k i . . . , m o ž e se kazati, u cijelosti je p r i h v a t i o augustinsko poimanje povi­
jesti, kao i p o j a m zla, a to je poimanje k l a s i č n o za k r š ć a n s t v o , k a k o god oskudno
9
o s j e ć a o te ljudske p r o b l e m e « .
V e l i k predstavnik i n a s t a v l j a č toga p o i m a n j a bio je Bossuet s č u v e n i m
Discours sur Vhistoire universelle. Poznato je da je » o r a o iz M e a u x a « bio p o š t o -
10
valac A u g u s t i n a i da ga je izbliza slijedio . D u ž n o s t je ovdje spomenuti Scienza
Nuova od G . B . V i c a , m a k a r je nije l a k o smatrati, u n a t o č d o d i r n i m t o č k a m a , nastav­
ljanjem De civitate Dei, u k o l i k o se ova druga o b r a ć a p r e t e ž n o (makar ne isklju­
čivo) Objavi, dok ona V i c o v a ne u z i m a u razmatranje povijest ž i d o v s k o g naroda
i povijest k r š ć a n s t v a jer su vezane, i jedna i druga, uz Objavu, tj. uz nadnaravno.
b) Apologetika. Ostat će isto tako augustinska impostacija apologetike, osobito
u dvije bitne t o č k e : potreba b o ž a n s k o g autoriteta za vodstvo l j u d i u spoznavanju
istine i utjecanje č u d e s n i m zahvatima B o ž j i m u povijesti spasenja p o m o ć u proro-
š t a v a i č u d e s a . Dvije Sume Tome A k v i n s k o g , da dademo jedan znakovit p r i m j e r ,
Summa contra gentiles i Summa theologica, p o č i n j u obadvije p r o m i š l j a n j e m
11 12
o potrebi Objave i obadvije i n z i s t i r a j u na d o k t r i n i o č u d e s i m a i p r o r o š t v i m a .
T u je i s t u i m p o s t a c i j u u n a m a b l i ž e m u v r e m e n u izrazio i I. vat. k o n c i l , k o j i je
13
s v e č a n o iznio, u obadvije t o č k e , k a t o l i č k u misao .
Z a p r o s u d b u kontinuiteta augustinizma posebno je z n a č a j n o u č e n j e koncila
da k a t o l i č k o j C r k v i » p r i p a d a j u sve stvari, mnoge i č u d e s n e , koje je B o g rasporedio
u svrhu o č i t e vjerodostojnosti k r š ć a n s k e vjere«. »Štoviše, nastavlja k o n c i l , C r k v a
po samoj sebi, tj. s v o j i m č u d e s n i m rasprostiranjem, i z v r s n o m s v e t o š ć u i neiscrp­
n o m p l o d n o š ć u u s v a k o m dobru, svojim k a t o l i č k i m j e d i n s t v o m i nepobjedivom
p o s t o j a n o š ć u jest velik i trajan motiv vjerodostojnosti i neosporno s v j e d o č a n s t v o
14
svog b o ž a n s k o g p o s l a n j a « .
N i t k o n e ć e o s p o r i t i da je to temeljna apologetska teza De civitate Dei i s t o ž e r
metode k o j u sam nazvao globalnom.
U. PADOVANI, Filosojia e teologia della storia, Marcelliana 1953, pp. 69 i 72. Međutim,
Padovani interpretira na suviše isključiv način augustinsko poimanje kao teologiju povi­
jesti, kao da u tom poimanju nema dovoljnog metafizičkog temelja za racionalno tuma­
čenje same povijesti, makar je ono nužno parcijalno.
10
G. H A R D Y , Le De civ. Dei source principale du Discours, sur Vhistoire universelle, Pariš
1913.
11
Summa c.gentA, prooem.cc.3—5; Summa theol, I, q. 1, a. 1: utrum sit necessarium
praeter philosophicas disciplinas aliam doctrinam haberi.
12
Summa c.gen.3, cc. 64—97 (De providentia Dei) i cc. 98—110 (De miraculis et de mirabili-
bus); Summa theol, I, q. 105, aa. 7—8; I, q. 114, a. 4.
13
Konst. Dei Filius, cc. 2—3; D-S, br. 3005 i 3009.
14
Ondje, br. 3013.
XCIV U V O D - TEOLOGIJA
c) Dogmatika. N i š t a manje augustinska ostat ć e dogmatska impostacija. Rje­
š e n j a k o j a je A u g u s t i n ponudio za pet p r o b l e m a povijesti — v i d i gore — ista su
k a o i ona k o j a su d a l i k a s n i j i teolozi, p r e m d a je f o r m a izlaganja kasnije b i l a
d r u k č i j a ; ne više povijesna, k a k o je r e č e n o , nego sistematska. Danas, kao š t o
je poznato, ž e l i m o se v r a t i t i na povijesno izlaganje. U teologiji T o m a nije manje
u č e n i k h i p o n s k o g b i s k u p a nego š t o je to Bonaventura; za jednoga i za drugoga
neosporan autoritet u teologiji je A u g u s t i n . T i m e se ne želi n i j e k a t i originalnost
skolastike, v e ć se želi u s t v r d i t i kontinuitet m i s l i i z m e đ u najuglednijeg o d Otaca
i srednjovjekovnih u č i t e l j a .
Istina je da se č e s t o p r i z i v a l o n a hiponskog b i s k u p a u zastupanju t e o l o š k i h
m i š l j e n j a k o j a odudaraju o d k a t o l i č k e doktrine. M i s l i m o na Gottschalka, L u t e r a ,
Jansenija. A l i t u se r a d i l o o interpretacijama koje, m a k a r su uzimale u razma­
tranje augustinske probleme, n i s u vodile dovoljno r a č u n a o cjelovitoj Augusti-
novoj d o k t r i n i , u k l j u č u j u ć i t u i De civitate Dei. A u t e n t i č n i augustinizam, u onome
š t o s e , t i č e t e š k i h pitanja o m i l o s t i , u š a o je u koncile u Orangeu i T r i d e n t u . T i
k o n c i l i ostaju n a j b o l j i k l j u č z a razumijevanje z n a č e n j a i n a r a v i augustinizma.
2. Danas. G o v o r i l i smo o p r o š l o s t i . A danas? P o b u đ u j e l i Augustinov opus j o š
zanimanje? Č i t a t e l j ć e to s a m p r o s u d i t i usporedi l i dvije paradigme, k u l t u r n u —
studije o De civitate Dei i objavljivanje latinskog teksta i prijevode De civitate Dei
— i , a k o tako m o g u reći, s l u ž b e n u (za k a t o l i č k u C r k v u ) , a to su d o k u m e n t i
II. vat. koncila. U vezi s p r v o m p a r a d i g m o m vidjet ć e k o l i k o i m a studija — da b i s m o
m u u t o m p o m o g l i n a š e izdanje donosi ovdje š i r o k u b i b l i o g r a f i j u — i k o l i k o
izdanja i prijevoda; jednako ć e tako d o b i t i u v i d koje teme p o b u đ u j u p r e t e ž n o
zanimanje. T u su historiografske teme — teologija i filozofija povijesti, e k l e z i o l o š k e
— i d e n t i č n o s t i r a z l i k a i z m e đ u C r k v e i Bo žj e d r ž a v e , apologetske — k r š ć a n s k a
religija nasuprot poganstvu, t e o l o š k e — p r o b l e m z l a i m i l o s t i , religiozne — dvije
l j u b a v i i spasenje, o s i m filozofskih, socijalnih i p o l i t i č k i h , k o j i h i m a mnogo. Uvijek
nova raznolikost tema i p r o b l e m a za koje znanstvenici t r a ž e r j e š e n j e u A u g u s t i n o v u
djelu i l i ga u s p o r e đ u j u s t i m djelom.
D r u g a p a r a d i g m a , n a k o j u s a m opozorio č i t a t e l j a , jesu d o k u m e n t i I I . vat. kon­
cila. Poslije K o n c i l a , s t e o l o š k i m i h i s t o r i j s k i m nakanama, govorilo se o prisutno­
15
sti c r k v e n i h Otaca n a K o n c i l u . I pisac ovog uvoda govorio je o tome . A l i sada
nas z a n i m a b a š A u g u s t i n , k o j i je o d svih c r k v e n i h Otaca n a j v i š e puta c i t i r a n ,
i to osobito De civitate Dei. Z a jedno o p ć e p o r e đ e n j e trebalo b i sagledati sve
dokumente; za p o r e đ e n j e s De civitate Dei mogu dostajati t r i konstitucije Lumen
gentium, Dei Verbum i Gaudium et spes.
Lumen gentium g o v o r e ć i o otajstvu C r k v e (gl. 1.), o p r i p a d n i š t v u C r k v i i o na­
r o d u B o ž j e m (gl. 2.), o s v e o p ć e m pozivu n a svetost (gl. 4.), o e s h a t o l o š k o j n a r a v i
p u t u j u ć e C r k v e (gl. 7.), o b r a đ u j e teme koje su t i p i č n o Augustinove, a navlastito
se nalaze u De civitate Dei, i to p o z i v a j u ć i se više puta i zr i či t o na djela hiponskog
b i s k u p a . P r v a glava, na p r i m j e r , u kojoj se govori o p r e d - o z n a č a v a n j u (praefigura-
tio) C r k v e o d p o č e t a k a svijeta, o p r i p r a v i u S t a r o m zavjetu i o njezinu otajstvu
15
La presenza dei Padri al Concilio, u Seminarium, 9 (1969), pp. 145—150 (cjelovit izvještaj:
Contributo dei Padri, particolarmente di S. Ag., al rinnovamento teologico, u AA. VV.,
Fedeltd e risveglio nel domma, u »Atti dell'ATI«, I, Ancora 1967, pp. 65—77.
U V O D - TEOLOGIJA XCV
koje se ispunjava k r o z vjekove, z a p o č i n j e p o z i v a j u ć i se na jedan o d l o m a k hipon­
16
skog b i s k u p a i s v r š a v a n a v o d e ć i č u v e n i tekst iz De civitate Dei 18, 51 k o j i izra­
ž a v a na najbolje m o g u ć i n a č i n položaj p u t u j u ć e C r k v e kroz vjekove o d A d a m a
17
do s v r š e t k a vremena . Š t o v i š e , definicija C r k v e »kao sakramenta, tj. znaka
i instrumenta i n t i m n o g sjedinjenja s B o g o m i jedinstva svega ljudskog r o d a « ,
definicija tako lijepa i t o l i k o draga za p o k o n c i l s k u ekleziologiju, izriče s a m pro­
g r a m De civitate Dei. H i p o n s k i b i s k u p je b i o i ostaje teolog crkvenog z a j e d n i š t v a
— o trostrukoj upotrebi ovog izraza govorili smo gore — za koje u De civitate Dei
nalazimo š i r o k o i organizirano izlaganje.
U Gaudium et spes, m e đ u t i m , ako neke teme, kao nutarnjost, sloboda, ljudsko
dostojanstvo, misterij s m r t i , u p u ć u j u više na Ispovijesti, druge, kao zagonetka
ljudskog p o l o ž a j a , K r i s t i povijest, C r k v a i svijet, obitelj, k u l t u r a , m i r , u p u ć u j u
na De civitate Dei; tako da se ova K o n s t i t u c i j a s p r a v o m m o ž e smatrati suvreme­
n i m izlaganjem dvaju v e l i k i h A u g u s t i n o v i h djela o č o v j e k u i o povijesti, a to su
1
upravo De civitate Dei i Ispovijesti *.
K o n a č n o , Dei Verbum izlaže u č e n j e o b o ž a n s k o j Objavi, o B i b l i j i i T r a d i c i j i ,
teme koje je s t o l i k o m l j u b a v l j u i d u b i n o m o b r a đ i v a o h i p o n s k i biskup. Te teme
izranjaju tu i tamo i u De civitate Dei, š t o v i š e jedan, onaj o autoritetu P i s m a ,
predstavlja trajno i z v o r i š t e informacije i argumentacije. B i l o je p r i r o d n o da se
k o n c i l s k i dokumenat pozove izravno i na Augustina. Ovdje je z a n i m l j i v o zabi­
lježiti da Dei Verbum p r e u z i m a i p o t v r đ u j e u č e n j e I. vat. k o n c i l a o n u ž n o s t i (rela­
19
tivnoj) Objave u redu p r e m a n a r a v n i m istinama , a to je u č e n j e b i t n a sastojnica
20
Augustinove apologetske metode, kako smo v e ć vidjeli .
A k o b i n a k o n tog dvostrukog p o r e đ e n j a s m o d e r n i m studijama i tekstovima
K o n c i l a č i t a t e l j htio saznati koje su in sintesi teme koje n a j v i š e zaokupljaju p a ž n j u
suvremenika i koje su najaktualnije, odgovorio b i h da i h i m a barem pet: izbor
povijesti kao parametra za izlaganje m i s l i , s v o đ e n j e antiteze dviju civitates na
subjektivni elemenat d v i j u ljubavi, isticanje socijalnog aspekta spasenja time š t o
se umjesto o dva puta govori o dvije d r ž a v e , k r i s t o l o š k a u s r e d o t o č e n o s t (u vjeri,
u p o b o ž n o s t i , u povijesti) te u n i v e r z a l i s t i č k a , d a p a č e k o z m i č k a vizija č o v j e č a n s k e
povijesti. Sve te teme bliske su suvremenoj teologiji i o p ć e n i t o suvremenoj k u l t u r i ,
i nastojao s a m i h u k r a t k o pojasniti na o v i m stranicama.
N e t k o b i mogao kazati da u De civitate Dei i m a tema koje su sve drugo nego
bliske suvremenom mentalitetu te stoga n i m a l o aktualne, kao one o i s t o č n o m
grijehu i o predestinaciji. T v r d n j a n a m e ć e p r o b l e m k o j i t r a ž i jasan odgovor.
Odgovorio b i h m e đ u t i m ovako: a) ta su se u č e n j a č e s t o k r i t i z i r a l a j e r su se slabo
poznavala; s tog razloga nastojao sam u ovom uvodu dati i m izgled, staviti i h
u kontekst š t o ga i m a j u , po m o m m i š l j e n j u , u Augustinovoj m i s l i ; b) aktualnost
nije apsolutni k r i t e r i j istine; ne znači da jedno u č e n j e nije istinito ako se ne
16
Usp. br. 2, bilj. 1.
17
Usp. br. 8.
18
J. M O R A N , Presenza di S. Ag. nel Concilio Vaticano II, u Augustinianum, 6 (1966),
pp. 460—488.
19
Usp. br. 6/
20
Vidi gore str. X L I .
XCVI U V O D - TEOLOGIJA

s m a t r a s u v r e m e n i m ; c) tko k r i t i z i r a r j e š e n j e koje h i p o n s k i b i s k u p daje o odre­

đ e n i m t e o l o š k i m p r o b l e m i m a , treba se upitati, ako je k a t o l i č k i k r š ć a n i n , do koje
mjere ta n a u k a ne p r i p a d a m o ž d a dogmi, da m u se ne b i dogodilo da odbaci
u č e n j e C r k v e umjesto u č e n j a jednog teologa; d) u s v a k o m s l u č a j u , ako ta u č e n j a
nemaju a k t u a l n o s t i po sintoniji, uvijek imaju, po m o m m i š l j e n j u , aktualnost za II.
s u o č a v a n j e i l i bolje, s o b z i r o m na njihovu v a ž n o s t , aktualnost za popunjavanje;
i to n u ž n o popunjavanje. FILOZOFIJA
H t i o b i h z a v r š i t i ove uvodne stranice m i š l j u (koja nije b i l a namijenjena
javnosti) jednog z n a č a j n o g filozofa prava; on i z r a ž a v a udivljenje za hiponskog
b i s k u p a l i r i z m o m k o j i m i s t i n u potencira, a l i ne deformira:
PREMISA
»Veliki svetac dolazi — tako p i š e z a r u č n i c i — k a d Carstvo u m i r a š e usred
nasilja i grijeha, i u v e l i k o m raspadu svega, glasno kazuje glasnu r i j e č e v a n đ e o s k u :
PRISUTNOST I U L O G A FILOZOFIJE U DE CIVITATE DEI
nema u z v i š e n i j e g i obuhvatnijeg povijesnog prizora. Jedan čovjek sam spasio
21
je č i t a v jedan svijet: no b i j a š e o r u đ e Božje. I vječni D u h g o v o r a š e preko njega« .

N e m a sumnje da je izvanredno remek-djelo sv. Augustina De civitate Dei od

AGOSTINO T R A P t iznimne v a ž n o s t i s filozofskog g l e d i š t a . A k o i oklijevamo vidjeti u t o m djelu p r v i
p o k u š a j »filozofije povijesti«, m o r a se bar p r i h v a t i t i da Augustin nije samo p r v i
»teolog povijesti«, nego t a k o đ e r p r e t e č a i glavni inspirator svih k a s n i j i h mislilaca,
c r k v e n i h i l i laičkih, k o j i su se t r u d i l i da p r u ž e t u m a č e n j e »tijeka i d o g a đ a j a
1
univerzalne p o v i j e s t i « . Zapravo, De civitate Dei nije n i filozofija povijesti, u moder­
n o m smislu, n i povijest filozofije, ako i ostaje n a š e glavno vrelo za osobno
poznavanje š t o ga je Augustin imao o g r č k o j filozofskoj t r a d i c i j i od njezinih
p o č e t a k a do javljanja neoplatonizma u III. s t o l j e ć u n a š e ere.
N a š se uvod dijeli u t r i dijela. P r v i donosi kratak filozofski p r o f i l Augustinov,
potreban da se razumije njegovo upotrebljavanje filozofije u raspravi s poganskom
»elitom« svoga vremena. Drugi dio ispituje koja su l i t e r a r n a vrela b i l a dostupna
Augustinu, posebno ona koja se tiču Platona, srednjeg p l a t o n i k a Apuleja iz M a -
daure, o s n i v a č a neoplatonizma Plotina, te njegova u č e n i k a , i z d a v a č a i biografa
P o r f i r i j a . T r e ć i će dio p r u ž i t i sintezu Augustinove filozofije, uzetu prvenstveno
iz De civitate Dei, djela koje i z r a ž a v a bitne augustinske m i s l i u svemu svome
bogatstvu i zrelosti.

21
Usp. E. GILSON, Les metamorphoses de la Cite de Dieu, Louvain-Paris 1952, pp. 70—71.
G. CAPOGRASSI, Pensieri a Giulia, I, (1918—1919), brigom G. Lombardija, Giuffre izd. O augustinskoj teoriji povijesti usp. A. WACHTAL, Beitrdge zar Geschichtstheologie des
Varese 1978, p. 313. Aur. Aug., Bonn 1960.
XCVIII U V O D - FILOZOFIJA
Prvi dio
FILOZOFSKI PROFIL SV. AUGUSTINA
N a p o č e t k u osme knjige De civitate Dei A u g u s t i n otvoreno priznaje da je
z a d a ć a s u č e l i t i se s » n a r a v n o m t e o l o g i j o m « suvremenih filozofa mnogo t e ž a od
one k o j u je bio poduzeo u p r i j a š n j i m knjigama, tj. o d obrade d r u g i h d v i j u
teologija, »poetske« ( m i t o l o š k e ) i »političke« (civilne). Zato s o b z i r o m na » n a r a v n u
teologiju« A u g u s t i n p r i m j e ć u j e da ova d i s k u s i j a ne m o ž e b i t i v o đ e n a s č o v j e k o m
s ulice (non cum quibuslibet hominibus), nego samo s filozofima (sed cum philo-
sophis habefida collatis). Iz konteksta i tona toga o d l o m k a jasno je da A u g u s t i n
i m a p r e d o č i m a ne t o l i k o m e t a f i z i č k a u č e n j a P l o t i n a , k o l i k o ona P o r f i r i j e v a , čiji
su sljedbenici p r e d s t a v l j a l i intelektualni izazov izjavama k r š ć a n s k e religije da je
ona za č o v j e č a n s t v o j e d i n i put osobnog spasenja.
N j i h o v se d i j a l e k t i č k i napad odvijao na dvije fronte: prvo, m i n i r a t i temelje
k r š ć a n s t v a p o m o ć u o b j e k c i j a uzetih iz platonskog n a u č a v a n j a protiv n e k i h središ­
njih dogmi, npr. utjelovljenja i u s k r s n u ć a . Drugo, iznositi p l a t o n i z a m one epohe,
d u b o k o napojen r e l i g i o z n i m i m i s t i č k i m tendencijama prethodnog srednjeg plato-
n i z m a , kao r a z u m n u i p r i h v a t l j i v u alternativu za one k o j i su, kao P o r f i r i j e , d r ž a l i
n e p r i h v a t l j i v i m a neke p r i n c i p e k r š ć a n s k e vjere. N o da se shvati k a k o se Augu­
stin mogao s u o č i t i sa s v o j i m p r o t i v n i c i m a filozofima n a n j i h o v u v l a s t i t u terenu,
m o r a m o prije g o v o r i t i o ulozi š t o j u je filozofija i m a l a u njegovoj osobnoj inte­
lektualnoj povijesti i objasniti k a k o m u je ona dala potrebna sredstva za takav
zadatak.
K a d je A u g u s t i n g. 413. z a p o č i n j a o svoje djelo De civitate Dei, b i l o je p r o š l o
oko 40 godina od njegova » o b r a ć e n j a « k filozofiji. K a d m u je b i l o 19 godina,
on je kao student retorike u K a r t a g i č i t a o Ciceronova Hortensiusa, jedan p o b u d n i
2
traktat . P r o t i v isokratske tradicije, to je djelo zastupalo p r i m a t filozofije nad
studijem literature, jer je poticalo svoje č i t a t e l j e da teže za m u d r o š ć u kao najvi­
š o m l j u d s k o m d j e l a t n o š ć u . V e ć o d toga trenutka, k o l i k o d r a s t i č n o g t o l i k o drama­
t i č n o g , filozofska spekulacija n i k a d nije prestajala o č a r a v a t i taj tako izvanredno
obdareni intelekt. B e z sumnje, A u g u s t i n je bio anima naturaliter philosophica.
Z n a č a j n o je da su posljednje riječi hiponskog b i s k u p a prije s m r t i bile citacije
iz poganskog filozofa P l o t i n a s č i j i m se s p i s i m a A u g u s t i n b i o susreo prije
44 godine . 3
B a š filozofija, doslovno »ljubav p r e m a m u d r o s t i « , v o d i l a je Augustina u nje­
govu t r a ž e n j u istine, od p r v o g p o v r š n o g d o d i r a s B i b l i j o m , preko m a n i h e i z m a
4
do o t k r i v a n j a »naše k r š ć a n s k e filozofije k o j a je jedina prava filozofija« . M a n i -
heizam, k a k o je b i o p r i k a z a n A u g u s t i n u , posjedovao je dvije k a r a k t e r i s t i k e koje
2 Usp. Confess. 5, 3, 3.
Usp. Confess. 3, 4, 7.
3
Usp. POSIDIJE, Vita S. Aug. 28, 11, gdje Augustinove riječi prenose, u biti, jedan odlomak
iz Eneada 1, 4, 7. (P. C O U R C E L L E , Sur les dernieres paroles de St. Aug., u R. etudes
anciennes, 46 (1944), pp. 205—207.)
4
Contra lul. 4, 14, 72.
U V O D - FILOZOFIJA XCIX
su ga činile posebno p r i v l a č n i m za njegove dublje filozofske instinkte. P r v o mani-
heizam se p r i k a z i v a o kao p r a v i Weltanschauung, tj. kao korpus univerzalne spo­
znaje. Pretendirao je da p r u ž a ne samo m e t a f i z i č k o t u m a č e n j e univerzuma, uklju­
č u j u ć i podrijetlo i o d r e đ e n j e č o v j e k a , nego i k l j u č za t u m a č e n j e tajni prirode.
Drugo, i za A u g u s t i n a u toj p e r i o d i j o š važnije, b i l a je s n a ž n a r a c i o n a l i s t i č k a
p r i v l a č n o s t m a n i h e i z m a k o j i je t v r d i o da svoja u č e n j a u t v r đ u j e i s k l j u č i v o
5
r a c i o n a l n i m d o k a z i m a , uz totalno i s k l j u č i v a n j e vjere i autoriteta .
Ipak, b a š je Augustinov u p o r n i interes za filozofiju slabio njegovo povjere­
nje u m a n i h e i z a m , i prije njegova r a z o č a r a v a j u ć e g susreta s F a u s t o m , k o j i je
b i o s m a t r a n n a j u č e n i j i m b i s k u p o m sekte. K a d evocira d o g a đ a j e iz svoje 29. godine,
6
A u g u s t i n izjavljuje da je »čitao i n a u č i o n a p a m e t « b r o j n a u č e n j a filozofa , po svoj
p r i l i c i najvjerodostojnijih m e đ u » m a t e m a t i č a r i m a « . K a s n i j e je shvatio da su n a u č a ­
vanja t i h filozofa o n a r a v i iskustvenog svijeta p r i l i č n o vjerojatnija od n a u č a v a n j a
7
š t o su i h iznosili njegovi m a n i h e j s k i učitelji . N a k o n toga d o d i r a s filozofima
p r i r o d e dosta je bio susret s F a u s t o m da definitivno oslobodi Augustina od bilo
k a k v e privezanosti uz maniheizam.
J o š j e d n o m se A u g u s t i n okrenuo k filozofiji k a d je, n a p u s t i v š i maniheizam,
naginjao k i n t e l e k t u a l n o m o č a j u . Ovaj put obratio se P l a t o n o v i m nasljednicima
u N o v o j a k a d e m i j i , tj. » m u d r i j i m a o d d r u g i h « ; njihov je skepticizam o b e ć a v a o
da će č o v j e k a osloboditi iluzije da se m o ž e d o s t i ć i n e m o g u ć cilj intelektualne
8
sigurnosti . T a s k e p t i č k a faza Augustinova, k o j a je trajala, k a k o on sam t v r d i ,
9
» d u g o v r e m e n a « , p o č i n j e o d njegova p r v o g b o r a v k a u R i m u g. 383. i traje j o š neko
vrijeme poslije M o n i k i n a dolaska u M i l a n o u p r o l j e ć e 385. M o n i k a je k o d svoga
dolaska i s k u s i l a suprotne emocije: radost zbog definitivnog r a s k i d a njezina sina
s m a n i h e i z m o m , a l i i zabrinutost zbog njegova intelektualnog o č a j a da n i k a d a
n e ć e n a ć i istine . 10
Iako su i egzegetski govori A m b r o z i j e v i i njegova ustrajna obrana Katoličke
(Crkve) p o č i n j a l i p r u ž a t i neku novu nadu, opet je filozofija b i l a ta koja je Augu­
stinu p o v r a t i l a povjerenje u sposobnost r a z u m a da otkrije istinu. Ona m u je
o t k r i l a v i š u r a z i n u realnosti i o d g o v a r a j u ć u sigurnost, potpuno i m u n u o d o n i h
napadaja š t o su i h filozofi a k a d e m i č a r i iznosili p r o t i v s e n z i s t i č k e epistemologije
stoika. T a je filozofija b i l a jedan o b l i k platonizma veoma dalekog od dekadentnih
i s k e p t i č k i h u č e n j a N o v e akademije. B i o je to p l a t o n i z a m k o j i je z n a č i o n e k i
povratak P l a t o n o v u » d o g m a t i z m u « i a u t e n t i č n i m n a u č a v a n j i m a platonske tradicije.
Ipak, posljednje filozofsko o t k r i ć e Augustinovo nije b i o čisti p l a t o n i z a m P l a t o n o v i h
dijaloga, nego prije i z r a ž a j p l a t o n i z m a poznat kasnije p o d i m e n o m »neoplato-
n i z m a « k o j i je o d srednjeg p l a t o n i z m a bio naslijedio r a z l i č i t e misaone struje,
npr. aristotelizam, stoicizam i neopitagoreizam. Najviši arhitekt te nove filo-
5
De beata vita 1, 4: ...mihique persuasi docentibus potius quam iubentibus esse creden-
dum.
6
7
Usp. Confess. 5, 14, 25.
8
Usp. Confess. 5, 10, 19, 14, 25.
9
Usp. De beata vita 4.
10
Usp. Confess. 6, 1, 1.
 U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CI
c
11

zofske sinteze b i o je P l o t i n (oko 204—270.), posljednji v e l i k i reprezentant platonske
tradicije. T a neoplatonska v i z i j a č o v j e k a i u n i v e r z u m a ostavila je trajan p e č a t
na A u g u s t i n u i , p r e k o njega, na zapadnoj k r š ć a n s k o j m i s l i za sva vremena.
Z a k l j u č i t ć e m o taj n a š filozofski p r o f i l Augustina s a ž e t k o m k a r a k t e r i s t i č n i h
u č e n j a platonske š k o l e k a k o i h je h i p o n s k i b i s k u p s h v a ć a o i k o r i s t i o u De civitate
Dei. P r i j e svega, ono š t o je A u g u s t i n p r i m i o iz č i t a n j a » p l a t o n s k i h knjiga« b i l o
je o t k r i ć e k a k o metodološko tako doktrinalno. P o š t o je ispripovjedio prigode koje
se odnose na to č i t a n j e i p o š t o je r a z m i š l j a o o p l a t o n s k o m i k r š ć a n s k o m p o j m u
11
Logosa , A u g u s t i n p o č i n j e s o l i l o k v i j o n e p o s r e d n i m i s k u s t v e n i m u č i n c i m a u t o m
č a s u . N a k o n tog č i t a n j a (inde), spominje on, » u p r a v l j e n sam da se v r a t i m s a m o m
12
sebi« . P r e m d a su se ta d o k t r i n a l n a o t k r i ć a , koja su slijedila, temeljila na platon­
s k i m spisima, Augustin i h ne t u m a č i kao zadobivene č i t a n j e m , nego kao osobna
i vitalna iskustva. S v a k o o d t i h o t k r i ć a , na p r i m j e r , i z r a ž e n o je u p r v o m l i c u :
»intravi et vidi« n u
»et inspexi« »et manifestatum est 15
mini« .
S o k r a t s k i i m p e r a t i v » u p o z n a j sama sebe« doveo je Augustina ponajprije do
o t k r i ć a nepromjenljivog svjetla koje nadvisuje n a j v i š u sposobnost d u š e , vrela
iluminacije d u š e i njezina stvoritelja (quia ipse me fecit) . O n p r o m a t r a samo 16
to nepromjenljivo svjetlo istine koje ispunja t e ž n j e d u š e u n a j v i š e m D o b r u , k a d a
evocira riječi psalmiste: »Mihi autem inhaerere Deo bonum est« . U De civitate Dei 11
Augustin f o r m u l i r a te prve intuicije m e t a f i z i č k i m r j e č n i k o m k o j i odgovara tro­
strukoj podjeli u o b i č a j e n o j za filozofiju (tj. fizika, dijalektika i etika). P l a t o n
je, p r i m j e ć u j e Augustin, n a d m a š i o ostale filozofe svojim k o n c e p t o m B o g a kao
causa constitutae universitatis, et lux percipiendae veritatis et fons bibendae
18
felicitatis . Prve njegove intuicije o nad-osjetilnim realnostima p r u ž i l e su m u
sigurnost o netjelesnoj n a r a v i B o g a i d u š e .
V o đ e n t o m p r v o t n o m v i z i j o m n e p r o m j e n j i v o s t i b i ć a , Augustin je svoj pogled
19
u s m j e r i o na dolje, p r e m a s t v a r i m a n i ž i m od Boga . U v i d i o je da k a k o je nepro­
pokazuju prve riječi o d l o m k a o k o j e m u je r i j e č : Et manifestatum est mihi . P r v i
z a k l j u č a k b i l a je t v r d n j a da je stvaranje u b i t i dobro, a o d r a ž a v a o je p l a t o n s k u
k o z m o g o n i j u iz Time ja i b i b l i j s k i izvještaj iz Postanka. D r u g i z a k l j u č a k , izveden
iz te doktrine m e t a f i z i č k o g o p t i m i z m a , o m o g u ć i o je Augustinu r a z r i j e š i t i p r o b l e m
22
k o j i ga je m u č i o od mladosti , porijeklo zla. U v i d i o je, b u d u ć i da č i t a v o stva­
ranje p r o i z l a z i iz opstojnosti i dobrote stvoriteljeve, zlo se m o r a shvatiti kao
neka u r o đ e n a k o n d i c i j a u stvorenjima po kojoj ona naravno teže p r e m a ne-biću,
iz kojega su b i l a stvorena.
A l i filozofija s k o j o m se susreo u velikoj je m j e r i b i l a religiozna filozofija,
kojoj je p r v o t n i cilj postalo osobno spasenje. P l o t i n je b a š t i n i o i razvijao m i s t i č k o -
-religiozne tendencije p r i j a š n j e g srednjeg platonizma, u k o j e m u s r e d i š n j i p r o b l e m
nije toliko bio silazak d u š e (o t o m pitanju P l o t i n je p r i m i j e t i o izvjesnu ambiva­
lentnost i u s a m o m Platonu), k o l i k o povratak d u š e u z a v i č a j . S r e d i š n j i p r o b l e m
kretao se oko »puta« k o j i m se d u š a m o ž e progresivno osloboditi utjecaja tijela
da b i postigla sjedinjenje s J e d n i m . Dosljedno tome, u svojoj p o l e m i c i s filozo­
fima, Augustin se u De civitate Dei, b a v i više religiozno-moralnim aspektom
negoli m e t a f i z i č k i m . Preciznije, upravo je pitanje viae universalis za puk, k o j i
nije k a d a r P l o t i n o v i m i n t e l e k t u a l n i m p r i s t u p o m dohvatiti jedinstvo, razlog z a š t o
Augustin pridaje istaknuto mjesto A p u l e j u i P o r f i r i j u . Apologetskim r j e č n i k o m ,
Augustin m o r a b r a n i t i p o s r e d n i š t v o K r i s t o v o kao j e d i n u via universalis, protiv
k r i v i h posrednika, demona i nižih bogova, koje su ti isti filozofi predlagali kao
p r i k l a d n u alternativu za m n o š t v o , da ono dosegne m o r a l n o o č i š ć e n j e .
I m a j u ć i u v i d u iznimno z n a č e n j e koje Augustin u toj p o l e m i c i pridaje reli-
giozno-moralnom aspektu platonizma, bit će od k o r i s t i sažeti u č e n j a koja sačinja­
vaju bazu tog e t i č k o g n a u č a v a n j a u De civitate Dei.
1) S a m a se filozofija definira terminima »ljubavi Božje« prema jednom
o d l o m k u iz Platona . 23

mjenljiv atribut k o j i je vlastit B o g u tako je p r o m j e n l j i v a narav svega onoga š t o 2) N a j v i š a s r e ć a d u š e sastoji se u gledanju Boga . 24

nije B o g . U svjetlu platonske MiOe^u; i l i participacije, p r i m j e ć u j e Augustin, o stva­

3) Jedinstvo s Bogom ostvaruje se suobličavanjem s božanskim: Similem
r i m a se m o ž e kazati da postoje i da ne postoje. Postoje u k o l i k o njihovo bivstvo- 25
Deo fieri .
vanje p r o i z l a z i od onoga k o j i odistinski postoji; ne postoje u k o l i k o i m nedostaje
26
trajnost i stabilnost koje su vlastite nepromjenljivu stvoritelju . 20
4) N u ž n o s t za d u š u da postigne m o r a l n o očišćenje .
Polazeći od te m e t a f i z i č k e analize n a r a v i i strukture stvorene realnosti, Augu­ O s i m p r v o g u č e n j a , koje Augustin izričito pripisuje Platonu, sva ostala gore
stin je d o š a o do dva v a ž n a z a k l j u č k a . I t i su p r e d o č e n i kao osobna o t k r i ć a , k a k o nabrojena nalaze se u Plotinovu t r a k t a t u O lijepome (Enn. 1, 6), sigurno jednoj
od » m a l o b r o j n i h knjiga« koje je Augustin č i t a o u vrijeme svoga o b r a ć e n j a . Augu­
stin je spominje dva p u t a u De civitate Dei (9, 17; 10, 16), i u oba s l u č a j a i s k l j u č i v o
se poziva na misao Plotinovu.
11
Usp. Confess. 7, 9, 13.
12
Confess. 7, 10, 16: Et inde admonitus redire ad memetipsum.
13
Usp. Confess. 7, 10, 16.
14
Confess. 7, 11, 17.
15
Confess. 7, 12, 18. 21
Confess. 7, 12, 18.
16
Confess. 7, 10, 16. 22
Usp. De lib. arbitrio 1, 2, 4.
17
Confess. 7, 11, 17. n
18
De civ.Dei 8, 11; usp. PLATON, Timej 90 bc.
De civ. Dei 8, 10, 2. 24
19 De civ. Dei 10, 16; usp. PLOTIN, Enn. 1, 6, 7.
Confess. 7, 11, 17: Et inspexi cetera infra te... 25
20
Confess. 7, 11, 17: id enim vere est quod incommutabiliter manet. O ulozi binoma muta- De civ.Dei 9, 17; usp. P L O T I N , Enn. 1, 6, 9 koji prenosi jedan pasus iz PLATONA, Teetet
176 a.
bilitas-immutabilitas u Augustinovoj filozofiji usp. A. T R A P E , La nozione dei mutabile 26

e dell'immutabile secondo S. Ag., Tolentino 1959. Usp. De civ. Dei 9, 17; P L O T I N , Enn. 1, 6, 9; 6, 7, 36.
CII U V O D - FILOZOFIJA
Drugi dio
KNJIŽEVNA VRELA ZA AUGUSTINOVO POZNAVANJE
GRČKE FILOZOFIJE
O d 22 knjige De civitate Dei, samo 4 o b r a đ u j u filozofske teorije. N a j o p š i r n i j i
o d l o m c i nalaze se od osme do desete knjige, u k o j i m a je s r e d i š n j i p r o b l e m obrana
jedinog i istinskog p o s r e d n i š t v a K r i s t o v a p r o t i v k r i v i h posrednika, nižih bogova
i demona, koje su predlagali p l a t o n i č a r i Apulej iz M a d a u r e i Porfirije. S l i č n o ,
22. knjiga s a d r ž i pobijanje filozofskih objekcija koje je protiv u č e n j a o u s k r s n u ć u
podigao n a r o č i t o Porfirije. O s i m t i h č e t i r i j u knjiga postoje k r a t k a spominjanja
s t o i č k o g u č e n j a o s t r a s t i m a u k n j i z i 9, 4 i u 14, 8—9, kao i k r a t k o n a v r a ć a n j e na
s t o i č k o poimanje sudbine u k n j i z i 5, 8. K o n a č n o , u k n j i z i 19, 1—3, Augustin navodi
V a r o n a o p r o b l e m u summum bonum, gdje nabraja m i š l j e n j a ponajglavnijih filozofa
o k o n a č n o j svrsi l j u d s k o g djelovanja. U 23. poglavlju iste knjige Augustin navodi
g r č k i naslov Porfirijeve »Filozofije iz p r o r o š t a v a « te prenosi njegovo s v j e d o č a n s t v o
0 t o b o ž n j i m o d n o š e n j i m a A p o l o n a na K r i s t a .
K a k o je p r o b l e m k n j i ž e v n i h vrela k o d Augustina i n t i m n o povezan s njegovim
poznavanjem g r č k o g , k r a t a k u v i d u to pitanje o d k o r i s t i je prije nego se p r i j e đ e
na raspravljanje o f i l o z o f s k i m vrelima. K a k o je Augustin bio obdaren v a n r e d n o m
inteligencijom i k a k o je, m a k a r sa slabom s k l o n o š ć u u č i o g r č k i , nije p r o b l e m da
l i je poznavao g r č k i i l i nije, nego samo o d r e d i t i k o l i k o ga je usvojio i poznavao
u praksi.
P o š t o je Clausen 1827. objavio Augustinus sacrae Scripturae interpres , 21
kon­
troverzija o Augustinovu poznavanju g r č k o g nastavila je z a n i m a t i Augustinove
i s t r a ž i v a č e sve do n a š e g doba. N e k i suvremeni znanstvenici poduzeli su nova
1 i s c r p n a i s t r a ž i v a n j a , i njihovi su z a k l j u č c i , čini se, naišli na o p ć e p r i h v a ć a n j e .
Z a n a š s a d a š n j i cilj dovoljno je sažeti te z a k l j u č k e :
1) Do 416. Augustin se služio malo i l i n i š t a g r č k i m , pa i u s v o j i m p r v i m ko­
m e n t a r i m a na Postanak (De Genesi c. Manichaeos, De Genesi ad litteram liber
imperfectus) i l i u svoja t r i izlaganja o Poslanicama sv. Pavla. B u d u ć i da b i rabljenje
g r č k i h tekstova u t i m djelima bilo od k o r i s t i , m o ž e se r a z l o ž n o z a k l j u č i t i da u t o m
r a z d o b l j u Augustin nije posjedovao p r a k t i č n o poznavanje g r č k o g .
2) Počevši od o t p r i l i k e 416. Augustin pokazuje izvjesnu r u d i m e n t a r n u familijar­
nost s g r č k i m , dovoljnu za u s p o r e đ i v a n j e riječi i o d l o m a k a B i b l i j e na l a t i n s k o m
s g r č k i m tekstom; npr. u Enarrationes in psalmos i u Tractatus in Ioannis
Evangelium. To u p u ć u j e na z a k l j u č a k da se Augustin dao na osobni studij g r č k o g .
3) P o č e v š i o d p o l e m i č k i h djela Contra Iulianum, napisanih 421., u k o j i m a
Augustin sebe svrstava m e đ u one k o j i znadu g r č k i , o n o t k r i v a v e ć u l a k o ć u s t i m
27
Za sažetak i vrednovanje Clausenovih mišljenja do 1939. usp. B . A L T A N E R , Aug. und die
griechische Sprache u Mel. Dolger, Munster 1939, str. 19—40 (pretiskano u Kleine Patrist.
Schriften, Berlin 1967, str. 128—153). Za iscrpnije saznanje koliko je Augustin poznavao
grčki usp. S . A N G U S , The Sources of the First Ten Books oj St. Aug.'s De civitate Dei,
Princeton 1960, pp. 236—273.
U V O D - FILOZOFIJA CIII
j e z i k o m , koja m u o m o g u ć u j e , npr., da prevede o d l o m k e iz Catecheses ad illumi-
28
nandos svetog Ivana K r i z o s t o m a (1, 6; 2, 6) . Jedan j e d i n i put, m e đ u t i m , Augustin
se o k u š a o u cjelovitu prijevodu jednog g r č k o g teksta bez p o m o ć i nekog latinskog
29
prijevoda, i to sa s k r o m n i m uspjehom . Djelo o k o j e m u je riječ, bilo je s a ž e t a k
Epifanijeva Panariona naslovljeno Anachephaleosis koje m u je, po s v j e d o č a n s t v u
samog Augustina, p o s l u ž i l o za p r v i h 57 hereza u njegovu De haeresibus, na­
p i s a n o m 428.
Da z a k l j u č i m o : p r e m d a je mnogo napredovao u g r č k o m u posljednjih 15 godina
svoga života, Augustin nije n i k a d njime potpuno ovladao. U filozofiji, vrela m u
v e l i k i m dijelom b i j a h u neizravna, uzeta iz l a t i n s k i h autora. P r i m a r n a vrela, m e đ u
k o j i m a Platonov Time], kao i spise Plotinove i Porfirijeve, č i t a o je u l a t i n s k o m
prijevodu: Timeja u d j e l o m i č n o m p r i j e v o d u Cicerona; Plotina i P o r f i r i j a u pri­
30
j e v o d i m a M a r i j a V i k t o r i n a . Vjerojatno u j e d n o m d r u g o m prijevodu V i k t o r i n o v u ,
Augustin je u dobi od dvadeset godina č i t a o Aristotelove Kategorije, k a d a je bio
student retorike u K a r t a g i . 31
S p o m e n u l i smo da su apologetski m o t i v i b i l i p r i l i k a za p o l e m i k u k o j u je
Augustin zapodjenuo s filozofima. Dosljedno tome osma knjiga De civitate Dei
z n a č i p r e k r e t n i c u u njegovoj polemici s p o g a n s k i m p r o t i v n i c i m a k r š ć a n s k e religije.
P o š t o je opovrgao » p o e t s k u « i »političku« teologiju u p r i j a š n j i m knjigama, Augustin
se sada u s r e d o t o č u j e na » n a r a v n u teologiju« k o j u su zastupali filozofi.
K a k o su ti b i l i sljedbenici Platona, naime Apulej, P l o t i n i Porfirije, sam Platon
postaje polazna t o č k a za Augustina u njegovu i s t r a ž i v a n j u povijesti filozofije. One
prije Platona o b r a đ u j e samo nakratko, i jedino u k o l i k o su u vezi s n j i m (propter
quem [Platonem] breviter cuncta ista recolui). A oni poslije Platona njegovi su
neposredni nasljednici u A k a d e m i j i , zatim l a t i n s k i p l a t o n i č a r Apulej i , k o n a č n o ,
glavni predstavnici neoplatonizma, P l o t i n i Porfirije. Jedino Sokrat, Platonov u č i t e l j ,
zauzima šire zanimanje, i to zbog novog m o r a l n o g p r a v c a š t o ga je unio u filo­
zofsku spekulaciju i svog inzistiranja na p r a k t i c i r a n j u kreposti da b i se d u š a
očistila za sjedinjenje s B o g o m , u k o j e m u »uzroci svake stvorene n a r a v i stabilno
o b i t a v a j u « (ubi causae omnium factarum naturarum stabiliter vivunt). N a k r a t k o
se s p o m i n j u k a s n i j i sokratovci, k o j i su se p o d i j e l i l i u dvije š k o l e glede identifikacije
vrhovnog d o b r a č o v j e k o v a : jedna, prethodnica epikureizma, zastupljena po A r i s t i p u ,
polagala je to dobro u tjelesni u ž i t a k (voluptas); druga, prethodnica stoicizma,
zastupljena po Antistenu, identificirala je n a j v i š e dobro s k r e p o š ć u (virtus).
Poslije n e k o l i k o poglavlja o ž i v o t u i u č e n j u Platonovu, r a s p o r e đ e n o m p r e m a
trostrukoj podjeli filozofije u fiziku, d i j a l e k t i k u i etiku (tu podjelu Augustin pripi­
suje Platonu), Augustin prelazi na povijesno izlaganje u 12. poglavlju. N a k r a t k o se
o b r a đ u j u Aristotel (Platonov u č e n i k i ustanovitelj p e r i p a t e t i č k e škole), Speuzip
i K s e n o k r a t , neposredni nasljednici Platonovi u A k a d e m i j i . T u Augustin ne govori
28 4
Usp. H.-I. M A R R O U , St. Aug. et la fin de la culture antique, Pariš 1958 , pp. 28—46; 631—637;
2
P. C O U R C E L L E , Les lettres grecques en Occident, Pariš 1948 , pp. 137—194.
29
U vezi s tim prijevodom Courcelle primjećuje: »elle recele de veritables faux-sens et Ton
sent qu'Aug. a souvent cherche en vain 1'equivalent du term grec« (nav. dj., p. 152).
30
Usp. Confess. 7, 9, 13; 8, 2, 3.
31
Usp. Confess. 4, 16, 28.
CIV U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CV

0 filozofima N o v e akademije; o s v r ć e se ipak n a njihovo u č e n j e u k n j i z i 19, 1, gdje grafiji nekog izvjesnog Celza naslovljenoj Opiniones omnium philosophorum. Pret­
spominje utjecaj V a r o n o v a djela De philosophia na r a z l i č i t e filozofske frakcije. postavi vši da je »Celzo« jedan lapsus memoriae, Courcelle je identificirao djelo
O s i m Apuleja, ne spominje se nijedan predstavnik e k l e k t i č k o g p o k r e t a u n u t a r pla­ o k o j e m u je r i j e č s g r č k o m doksografijom Celzina, kojega b i A u g u s t i n bio čitao
36
tonske š k o l e (poznate kasnije kao srednji platonizam) koja je evala u p r v i m u l a t i n s k o m prijevodu M a n l i j a Teodora k o j e m u je bio posvetio djelo De beata vita .
v j e k o v i m a n a š e ere i i z v r š i l a dubok utjecaj na Plotina. M e đ u t i m , A u g u s t i n z a v r š a v a Poslije Cicerona, V a r o n je vrelo za presokratsku filozofiju. Dok se u M i l a n u
povijesni presjek o f i l o z o f i m a s » n a j s v j e ž i j i m a i najplemenitijima o d f i l o z o f a . . . p r i p r e m a o za k r š t e n j e , vjerojatno su Varonove Disciplinarum libri IX nadahnule
k o j i , ne h t i j u ć i se zvati p e r i p a t e t i č a r i i l i a k a d e m i č a r i , željeli su se prozvati pla- Augustina da z a p o č n e enciklopediju o artes liberales, iako je priveo k r a j u samo
t o n i č a r i « . T o su P l o t i n , z a č e t n i k neoplatonizma, i njegov u č e n i k , i z d a v a č i biograf De mušica i De grammatica. U De ordine napisanom u C a s s i c i a c u m u potkraj 386.,
Porfirije i J a m b l i h . Augustin napamet navodi V a r o n o v o s v j e d o č a n s t v o , p r e m a k o j e m u b i Pitagora bio
N a š e i s t r a ž i v a n j e o A u g u s t i n o v i m filozofskim v r e l i m a podijelit ć e m o u š e s t 37
n a u č a v a o znanost o upravljanju d r ž a v o m »kao p o s l j e d n j e « . D r u g a pitagorejska
odsjeka: 1) p r e s o k r a t i c i ; 2) Platon; 3) A p u l e j ; 4) P l o t i n ; 5) P o r f i r i j e ; 6) stoici. u č e n j a k o j a je prenio V a r o n , jesu: a) p r a v i red studija i norme ž i v o t a u f o r m a c i j i
38
mudraca ; b) m e t a f i z i č k e i m i s t i č n e funkcije brojeva, o č i t e u p r v i m A u g u s t i n o v i m
39
djelima, a o d r a ž a v a j u se i poslije u njegovoj egzegezi n e k i h pasusa Svetog pisma .
1. Presokratici
D a z a k l j u č i m o : o s i m Ciceronova De finibus, V a r o n je v a ž n o vrelo za d i s k u s i j u
o t r i m a a n t i č k i m teorijama u pitanju vrhovnog dobra č o v j e k o v a koje se nalazi
Poznato je da je C i c e r o n ne samo p r o n a l a z a č latinskog filozofskog r j e č n i k a
u p r v a t r i poglavlja 19. knjige De civitate Dei. U p r v o m poglavlju A u g u s t i n k a ž e
nego i p r i m a r n i posrednik p r e n o š e n j a g r č k e filozofije na l a t i n s k i Zapad. K a k o je
da b i prema V a r o n o v u r a č u n u bilo 288 m o g u ć i h m i š l j e n j a o v r h o v n o m D o b r u
Augustin ovisan o l a t i n s k i m k n j i ž e v n i m v r e l i m a , jasno je da su filozofski spisi
32
č o v j e k o v u pa navodi to s v j e d o č a n s t v o iz Varonove knjige De philosophia, za k o j u
velikog r i m s k o g g o v o r n i k a b i l i prvotno sredstvo za njegovo poznavanje a n t i č k e
znamo samo iz Augustina.
g r č k e filozofije. T i su ga spisi o p s k r b i l i bogatim v r e l o m i n f o r m a c i j a o identitetu
1 u č e n j i m a p r v i h filozofa k o j a je C i c e r o n crpio iz g r č k i h doksografa i prenio
u spise koje je A u g u s t i n dobro poznavao. T i su spisi De natura deorum, Tusculanae
31
2. Platon
disputationes, De republica, De finibus, Academica i Hortensius . U vezi s dokso-
g r a f s k i m z n a č e n j e m ovog zadnjeg djela, koje je izgubljeno, ne valja ići u pre-
34
Do pred v i š e od jednog s t o l j e ć a vjerovalo se da se Augustinovo pripovijedanje
tjeranosti. Pa ipak, k a k o p r i m j e ć u j e Solignac, taj je spis » r a r e m e n t souligne« ,
o njegovu o t k r i ć u » p l a t o n s k i h knjiga«, koje spominje u sedmoj k n j i z i Confessiones,
usprkos tome š t o A u g u s t i n za nj osobno svjedoči, a s a d r ž a v a o je skoro sva imena
odnosi na Platonove dijaloge. To se m i š l j e n j e potkrepljivalo č i t a n j e m , tada o p ć e
i m i š l j e n j a filozofa sve do samog Cicerona. Hortensiusa, k o j i je uzrokovao Augu­ 40
p r i h v a ć e n i m , jednog o d l o m k a iz prvog Augustinova djela De beata vita , k o j i
stinovo o b r a ć e n j e na filozofiju u dobi od 19 godina, sam A u g u s t i n navodi n e k o l i k o
izričito p o i s t o v j e ć u j e te » m a l o b r o j n e « knjige s P l a t o n o m . M e đ u t i m B o u i l l e t , pre­
puta, ne samo u d i j a l o z i m a iz Cassiciaca (386) nego i d r u g i m s v o j i m k a s n i j i m
vodeći na francuski Eneade, zapazio je indikacije na Plotinov utjecaj. Njegova
djelima, u De Trinitate (416) i u Contra Iulianum (421). K a k o neke o d l o m k e
velika familijarnost s A u g u s t i n o v i m djelima o m o g u ć i l a m u je da otkrije m n o š t v o
Ciceronova djela donosi u dva kasnija spisa izrada k o j i h d a t u m s k i d j e l o m i č n o
d o k t r i n a r n i h paralela i z m e đ u Augustina i P l o t i n o v i h i P o r f i r i j e v i h traktata. G o d . 1896.
k o i n c i d i r a s De civitate Dei, A u g u s t i n je vjerojatno imao jedan p r i m j e r a k tog
Grandgeorge je iznio o b i l n u tekstualnu evidentnost da b i dokazao u p r v o m redu
doksografskog d o k u m e n t a u vrijeme izrade svoga apologetskog remek-djela. Ipak, 41
Plotinov utjecaj u A u g u s t i n o v i m spisima . G o d . 1934. objavljivanje monumentalne
iako C i c e r o n ostaje za Augustina prvotno vrelo za g r č k u filozofiju, ne m o ž e m o
studije Paula H e n r y j a , Plotin et V Occident, dalo je n o v u p o t v r d u o P l o t i n o v u utje­
potpuno i s k l j u č i t i i ostala doksografska vrela. Solignac je tako p r i m i j e t i o da
caju. N a k o n ispitivanja rukopisne tradicije De beata vita, H e n r y je d o š a o do za­
postoje tragovi i d r u g i h doksografskih utjecaja, p o č a m od Contra Academicos, koji
k l j u č k a da se k r u c i j a l a n o d l o m a k u De beata vita m o r a č i t a t i : lectis aut em Plodni
p o j a š n j a v a j u prisutnost n e k i h u č e n j a i filozofskih detalja k o j i se ne nalaze u C i - 42
35
(ne Platonis) paucissimis libris .
ceronovu korpusu . N a p r i m j e r u prologu De haeresibus A u g u s t i n govori o dokso-

36
Ondje, str. 179—181.
37
32
P. C O U R C E L L E , Les lettres . . ., p. 155: »C'est eneore Ciceron qui fournit a st. Aug. le plus 2, 20, 54.
u
clair de ses informations sur l'ancienne philosophie grecque«. Confess. 2, 20, 53.
39
33
Za obuhvatni opis Ciceronovih filozofskih djela koja Augustin navodi usp. H . H A G E N D A L , Usp. A. SCHMITT, Mathematik und Zahlenmystik, u Aur. Aug., Koln 1930, str. 353—366.
Aug. and the Latin Classics, Goteborg 1967, pp. 1, 52—131. O ulozi Cicerona u Augustinovu 40
M . N . B O U I L L E T , Les Enneades de Plotin, Pariš 1857—1861, pretisak Frankfurt 1968.
odgoju i spisima usp. M . T E S T A R D , St. Aug. et Ciceron, u Et. Aug., Pariš 1958, 2 sveska. 41
L . G R A N D G E O R G E , St. Aug. et le neoplatonisme, Pariš 1896, pretisak Frankfurt 1967.
34
Doxographies et manuels dans la formation de st. Aug., u Rech. Aug., 1 (1958), p. 117. 41
Plotin et VOccident, Louvain 1934, pp. 82—85. P. Knoll je usvojio to čitanje god. 1922. Usp.
35
Ondje, str. 118. C S E L 63, p. 92.
CVI U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CVII

Dosljedno tome, danas se znanstvenici o p ć e n i t o slažu i tvrde da Augustinovo 4. Plotin

poznavanje P l a t o n a dolazi poglavito o d Apuleja, P l o t i n a i P o r f i r i j a , o s i m dokso-
grafske informacije s a d r ž a n e u C i c e r o n o v i m filozofskim dijalozima. Zapravo, od
m n o g o b r o j n i h P l a t o n o v i h spisa, jedino se Time] i z r i j e k o m spominje. P r v i put se
4
poziva na to djelo u De consensu evangelistarum \ napisanom 400. Sve o d l o m k e
koje navodi, b i l o ovdje b i l o u d r u g i m djelima, u z i m a iz latinskog prijevoda, a pre­
44
vodilac, k a d a ga i d e n t i f i c i r a , jest C i c e r o n . N i t i jedanput se ne poziva na cjelovit
l a t i n s k i p r i j e v o d Timeja š t o ga je p r i r e d i o K a l c i d i j e , a prijevod k o j i A u g u s t i n r a b i ,
o r g a n i č u j e se na onaj odsjek iz Timeja (27d—47b) k o j i se nalazi u n e d o v r š e n u pri­
jevodu š t o ga je p r i r e d i o C i c e r o n . O s i m jedne referencije u De Trinitate (4, 18, 24)
i u Sermo 241, 8, sve ostale referencije su one koje nalazimo u De civitate Dei.
3. Apulej
Augustinovo udivljenje za P l o t i n a manje je jedino od onoga koje je gajio
p r e m a s a m o m Platonu. U svom p r v o m djelu, Contra Academicos, on t v r d i da je
vjernost P l o t i n a p r e m a P l a t o n u b i l a takva da b i i h netko mogao smatrati su­
v r e m e n i c i m a , i l i , b u d u ć i da je to k r o n o l o š k i n e m o g u ć e , P l o t i n a smatrati, tako reći,
Plato redivivus \ A
U De civitate Dei Augustin ne pokazuje n i k a k v o smanjenje po­
š t o v a n j a za P l o t i n a kao izuzetnog t u m a č a Platonova u č e n j a . »Slava je njegova«,
50
t v r d i Augustin sa zadovoljstvom, »što je shvatio Platona bolje od d r u g i h « .
I m a j u ć i p r e d o č i m a p o h v a l u P l o t i n u k o j u A u g u s t i n izriče u Contra Academicos
i identificiranje » m a l o b r o j n i h p l a t o n s k i h knjiga« s P l o t i n o m u De beata vita, ne
m o ž e b i t i n i k a k v e sumnje da je A u g u s t i n u t o m razdoblju d j e l o m i č n o poznavao
Eneade u prijevodu, danas izgubljenom, M a r i j a V i k t o r i n a . P r e m a H e n r y j u , pau- 51

cissimis libris bile b i neosporno s a d r ž a v a l e Plotinov traktat O lijepome (1, 6) i , vje­

B u d u ć i da je Augustinov interes za filozofe u De civitate Dei u s r e d o t o č e n na rojatno, Tri izvorne hipostaze (5, 1).
pitanje K r i s t a P o s r e d n i k a i » k r i v i h p o s r e d n i k a « , demona i n i ž i h bogova, filozofi O t k r i ć e m do kojega je d o š a o B o u i l l e t o Plotinovoj prisutnosti u Augustinu,
koje n a j v i š e p u t a spominje i navodi jesu P o r f i r i j e i Apulej iz M a d a u r e . Ovaj drugi m i š l j e n j a se razilaze u onome š t o se odnosi na o p s e ž n o s t njegova poznavanja
45
ne samo š t o je b i o Augustinov zemljak v e ć je bio i n a j o d l i č n i j i l a t i n s k i p l a t o n i č a r , Eneada. » M a k s i m a l i s t i « , p r i m j e n j u j u ć i i s k l j u č i v o k r i t e r i j » d o k t r i n a r n i h p a r a l e l a « ,
čija su djela b i l a poznata v e ć o d drugog s t o l j e ć a , te je p o b u đ i v a o poseban Augu­ p r e d l o ž i l i su d u g a č a k spisak traktata za koje se pretpostavlja da i h je Augustin
stinov interes. U De civitate Dei (8, 12) naziva ga Platonicus nobilis te ga stavlja
č i t a o . M e đ u » m a k s i m a l i s t e « , o s i m B o u i l l e t a , spada Grandgeorge, k o j i je naveo
u isti rang sa » s a d a š n j i m p l a t o n i č a r i m a « kao P l o t i n o m , P o r f i r i j e m i J a m b l i h o m . 52
petnaestak od 54 P l o t i n o v a traktata . J a v i l a se i reakcija » m i n i m a l i s t a « kada je
»Niti jedan p o s t k l a s i č n i l a t i n s k i a u t o r « , p i š e Hagendahl, »ne z a u z i m a u Augusti-
46
P a u l Henry, slijedeći strogu metodu » t e k s t u a l n i h p a r a l e l a « , d r a s t i č n o reducirao
n o v i m s p i s i m a takvo mjesto k a k v o zauzima Apulej« . P r e m d a A u g u s t i n u De civitate
broj na ne v i š e o d jednog do dva traktata u vrijeme sastavljanja dijaloga iz
Dei i z r i č i t o spominje č e t i r i Apulejeva djela, izravno navodi samo d v a , De deo 53
Cassiciacuma. T i m d v a m a t r a k t a t i m a on nadodaje razne druge koje Augustin
Socratis i De mundo. Ovo drugo djelo n a v o d i samo jedanput (4, 21), gdje, g o v o r e ć i
p o k a t k a d i z r i č i t o spominje i iz k o j i h prenosi odlomke u De civitate Dei: O Pro­
0 p r i r o d n i m n e d a ć a m a u z r o k o v a n i m elementarnim n e s r e ć a m a , A u g u s t i n n a d u g a č k o 54 55
vidnosti (Enn.3, 2; 3, 3), Problemi duše (Enn. 4, 3) i , j o š jedanput, Tri izvorne
navodi jedno s v j e d o č a n s t v o s l i č n o Apulejevu. S druge strane De deo Socratis n a v o d i 56
hipostaze (Enn. 5, 1). R a b e ć i skupa oba k r i t e r i j a » t e k s t u a l n i h « i » d o k t r i n a r n i h «
dvadesetak puta, i glavno je Augustinovo vrelo u njegovu d u g a č k o m izlaganju
paralela, nedavno su drugi znanstvenici opet p r o š i r i l i broj P l o t i n o v i h traktata koje
1 pobijanju platonske demonologije š t o s a č i n j a v a veći dio 9. i 10. knjige De civitate 57

Dei. O s i m toga, A u g u s t i n i d e n t i f i c i r a dva druga Apulejeva djela: Apologia i Meta- je A u g u s t i n poznavao .

morphoses. A l u z i j a na p r v o djelo nalazi se u 19. poglavlju 8. knjige u vezi s Apuleje-
47
v o m s a m o o b r a n o m p r o t i v o n i h k o j i su ga o p t u ž i v a l i da p r a k t i c i r a magiju . Meta-
morphoses su spomenute p o d n a s l o v o m k o j i i m je po p r v i p u t a dao A u g u s t i n :
De asino aureo™.
A u g u s t i n je poznavao i Asclepius i l i Dialogus Hermetis Trinsmegisti, djelo koje
je č i t a o u l a t i n s k o m prijevodu, a koje se p o g r e š n o p r i p i s i v a l o A p u l e j u . U De civitate
Dei (8, 23—26) napada ambivalentan stav H e r m e s a p r e m a i d o l a t r i j i , n a v o d e ć i v r l o
d u g a č k e o d l o m k e iz tog dijaloga.
Sada m o ž e m o u č i n i t i dvije z a k l j u č n e napomene o Augustinovu upotrebljavanju
Plotina u De civitate Dei. P r e m d a P l o t i n ostaje glavno Augustinovo vrelo za njegovo
poznavanje platonizma, on se u o v o m djelu j a v l j a manje od drugih p l a t o n i č a r a .
K a o š t o smo već p r i m i j e t i l i , najzastupljeniji filozofi u De civitate Dei su o n i »Pla­
tonovi učenici«, k o j i h je u č e n j e o k u l t u bogova i demona predstavljalo opasnost za
k r š ć a n s k u d o k t r i n u o K r i s t u j e d i n o m Posredniku, to jest, Apulej i Porfirije. P l o t i n

49
Contra Acad. 3, 18, 41.
50
De civ. Dei 9, 10.
51
''Confess. 1, 35, 53. Usp. nav. dj., p. 17.
52
44
Usp. De civ. Dei 13, 16. Usp. nav. dj., pp. 39—40.
53
45
Usp. Ep. 138, 4, 19: Apuleius ... aui nobis Afris Afer est notior. Usp. nav. dj., pp. 122—129.
54
46
Nav. dj., pp. 680—681. Usp. P. T H O M A S , Apulei Platonici Madaurensis de philosophia Usp. De civ. Dei 10, 14.
55
libri, Lipsiae 1908. Usp. De civ. Dei 9, 10.
56
47
Istu zgodu Augustin pripovijeda u Ep. 138, 19—20. Usp. De civ. Dei 10, 23.
48
Usp. De civ. Dei 18, 18. Usp. hrvatski prijevod: Apulej, Zlatni magarac, prev. A. Vilhar, 57
Usp. A. SOLIGNAC, Les Confessions de st. Aug., u Bibl.Aug., Pariš 1962, I, pp. 110—111;
Stvarnost, Zagreb 1969. R. O ' C O N N E L L , St. Aug.'s Early Theory of Man, Cambridge (Mass.) 1968, pp. 9—10.
CVIII U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CIX

kao dobar p l a t o n i č a r , m a k a r je u v a ž a v a o bogove, u svomu v l a s t i t o m p r i s t u p u B o g u P a ipak, u s l u č a j u P o r f i r i j a , p r o b l e m Quellenforschunga je posebno k o m p l i ­

p o m o ć u kontemplacije i o č i š ć e n j a , i s k l j u č i v a o je b i l o k a k v u n j i h o v u u l o g u kao ciran, jer n a m je velik dio njegovih djela, u k l j u č u j u ć i i ona k o j a je rabio Augustin,
64
» p o s r e d n i k a « . Njegov n a m biograf P o r f i r i j e govori da je jednom, pozvan o d A m e l i j a dostupan tek u fragmentima . T r i su djela identificirana po s v o j i m n a s l o v i m a
da sudjeluje u poganskoj s v e č a n o s t i , P l o t i n odgovorio: »Na b o g o v i m a je da d o đ u 65
u De civitate Dei, i to: De regressu animae (taj se naslov nalazi samo k o d Augustina);
58
k m e n i ; nije na m e n i da i d e m k n j i m a « . Filozofija iz proroštava , 66
identificirano u svom g r č k o m naslovu C K ^oyicov (piAoaocpicu;
D r u g a se n a p o m e n a odnosi na n a č i n k o j i m se A u g u s t i n poziva n a p l a t o n i z a m za koje A u g u s t i n k a ž e da ga navodi u l a t i n s k o m prijevodu, i Epistula ad Aneboten.
u De civitate Dei. U p r i j a š n j i m djelima, u k o j i m a je P l o t i n o v d o k t r i n a r n i utjecaj O s i m t i h vrela, n e k i u č e n j a c i p r i p i s u j u o d l o m a k iz De civitate Dei (10, 21) o u m i ­
61
j a č i , on ga rijetko imenuje, ne i d e n t i f i c i r a n i t i jedan traktat, i n i t i jedan o d l o m a k renju z l i h duhova, P o r f i r i j e v u djelu De absdnenda . To pripisivanje, koje su pre­
iz njegovih t r a k t a t a ne prenosi tekstualno. U De civitate Dei, m e đ u t i m , gdje Augu­ dložili M a u r i n c i u izdanju Augustina, odbacio je P. Courcelle, k o j i zastupa da
59
stin pobija intelektualnu pogansku elitu , p r i s i l j e n je, zbog p o l e m i č k i h motiva, o d l o m a k o k o j e m u je r i j e č dolazi iz n e k i h dijelova, k o j i su danas izgubljeni,
n a v o d i t i autore i vjerno r e p r o d u c i r a t i njihova u č e n j a , ponekad i z r a v n i m navodima. Epistulae 68
ad Aneboten . N a kraju, sugerirano je da se Augustinovo u č e n j e o uje­
Dosljedno tome, p r e m d a su pozivanja na P l o t i n a u De civitate Dei relativno rijetka, dinjenju tijela s d u š o m i n s p i r i r a l o na P o r f i r i j e v o m djelu Zetemata . 69

to Augustinovo djelo r e p r o d u c i r a v i š e tekstualnih o d l o m a k a Eneada nego b i l o koje

drugo.
6. Stoicizam

5. Porfirije
Augustinovo k o r i š t e n j e s t o i č k o m filozofijom u De civitate Dei v e l i k i m se dijelom
o g r a n i č u j e na d i s k u s i j u o strastima, k o j u je izazvalo Apulejevo u č e n j e o naravi
K a d a o b r a đ u j e P o r f i r i j a , u A u g u s t i n u se lako p r i m j e ć u j e poseban o s j e ć a j ž u r b e .
demona. U 4. i 5. poglavlju 9. knjige, gdje Augustin donosi njihovo u č e n j e o stra­
K a d m u se izravno o b r a ć a , A u g u s t i n upozorava na n i š t a v n o s t govora s j e d n i m
60
stima, on navodi dva o s n i v a č a s t o i č k e škole, Zenona i K r i z i p a , zajedno s r i m s k i m
m r t v a c e m , a l i v i d i i neposrednu potrebu suprotstaviti se f i l o z o f i m a s v o j i m su­
s t o i k o m E p i k t e t o m . N e m a n i k a k v e referencije o dvojici glavnih predstavnika sred­
v r e m e n i c i m a k o j i su, o č a r a n i P o r f i r i j e m , s k r e n u l i o d a u t e n t i č n o g P l o t i n o v a nauka,
te su slijedili svoga u č i t e l j a k a d a p r e p o r u č u j e teurgiju kao p r a k t i č n u alternativu njeg stoicizma, Panetiju i Posidoniju. Seneka se ne i s t i č e u d i s k u s i j i o strastima,
70

za p o s t i g n u ć e m o r a l n o g o č i š ć e n j a . V e l i k dio 10. knjige p o s v e ć e n je izlaganju i po­ m a k a r ga navodi na d r u g o m mjestu u pitanju o sudbini , i u vezi s njegovom
71 72

b i j a n j u o n i h p o r f i r i j e v s k i h u č e n j a k o j a n i j e č u s p a š e n j s k u ulogu K r i s t o v u kao osudom » p o l i t i č k e teologije« , kao i u p i t a n j u n e k i h j u d e j s k i h p r a k s i . Glede ovog

j e d i n u via universalis l j u d s k o g spasenja. Z a Augustina, P o r f i r i j e je » n a j u č e n i j i o d posljednjeg s l u č a j a A u g u s t i n navodi j e d a n o d l o m a k iz De supersdtione o d Seneke,
61
filozofa« i , u isto vrijeme, » n a j l j u ć i neprijatelj k r š ć a n s t v a « . Te k a r a k t e r i s t i k e k o j i je danas izgubljen. To su jedina i z r i č i t a spominjanja Seneke u De civitate Dei.
rasvjetljuju Augustinov ambivalentan stav udivljenja i neprijateljstva p r e m a naj­ B u d u ć i da A u g u s t i n po svoj p r i l i c i nije č i t a o s t o i č k u l i t e r a t u r u na g r č k o m ,
slavnijem P l o t i n o v u u č e n i k u . pitanje p r i m a r n i h vrela valja p r i p i s a t i njegovoj f a m i l i j a r n o s t i s djelima latinskog
P r e m d a ga A u g u s t i n i z r i j e k o m ne spominje prije g. 400., u djelu De consensu
Evangelist arum, danas je o p ć e m i š l j e n j e da se Porfirije nalazi m e đ u filozofima
p l a t o n i č a r i m a na k o j i h se djela A u g u s t i n anonimno poziva u sedmoj k n j i z i Con-
62
fessiones . M n o g a u č e n j a , t i p i č n o p o r f i r i j a n s k a — filozofija za m a l e n b r o j , via 64
Za cjelovitu prezentaciju Porfirijeva korpusa usp. R. B E U T L E R , u Paulys, 22 (1953),
universalis za mnoge, te č e s t o c i t i r a n aforizam: corpus omne fugiendum — A u g u s t i n
cc. 278—301; J. B I D E Z , Vie de Porphyre, Ghent 1913, pretisak Hildesheim 1964.
iznosi u p r v i m d i j a l o z i m a , te i h ponavlja u De civitate Dei, č e s t o tekstualno, zajedno 65
Usp. De civ. Dei 10, 29.
63
s n a s l o v i m a t r a k t a t a koje i z r i č i t o pripisuje P o r f i r i j u . 66
De civ. Dei 19, 23.
67
De civ.Dei 10, 11. Porfirijevi fragmenti nalaze se u Porphyrii de philosophia ex oraculis
haurienda, librorum reliquiae, izd. G. Wolff, Berlin 1856, pretisak Hildesheim 1962;
J. B I D E Z , Vie de Porphyre (donosi fragmente traktata Flepi ĆLyaX\L6Li<£>v i De regressu
animae), Ghent 1913, pretisak Hildesheim 1964. A. SODANO, Lettera ad Anebo, Napoli 1958
58
Vita Ptotini. Usp. Plodni Enneades (izd. Henry-Schwyzer, Paris-Bruxelles 1951—1973, (rekonstruirana na temelju De mysteriis od Jambliha). Od nedavno su napredovali argumenti
3 sveska), I, p. 10. od izvjesne važnosti u pravcu dokazivanja da De regressu animae i Filozofija iz pro-
59
P. C O U R C E L L E , nav. dj., p. 397: »L'apologetique de la Cite de Dieu s'adresse aux disciples roštava nisu drugo doli dva naslova istog djela. Usp. J. O'MEARA, Porphyry's Philosophy
de Porphyre, si nombreux dans les milieux cultives d'Afriques«. from Oracles in Aug., u Et. Aug., Pariš 1959.
60
Usp. De civ. Dei 10, 29. 68 2
Usp. Porphyrii Opuscula selecta, izd. A. Nauck, Leipzig 1886 , pretisak Hildesheim 1963.
61 69
De civ. Dei 19, 22. Usp. G. M A D E C , Aug. disciple et adversaire de Porphyre, u R E A , 10 J. P E P I N , Une nouvelle source de st. Aug.r le Zetemata de Porphyre sur Vunion de Vdme
(1964), pp. 365—369. et du corps, u R. etudes anciennes, 66 (1964), pp. 53—107; usp. Porphyrios' Symmikta Zete-
62
Usp. J. O'MEARA, The Young Aug., London 1954, pp. 136—155; P. C O U R C E L L E , nav. dj., mata, izd. H . D O R R I E , Munchen 1959.
p. 167. 70
De civ. Dei 5, 8. Tu Augustin napamet navodi jedan odlomak iz 107. pisma Seneke koji
63
Za detaljnije izlaganje tih učenja i njihova identificiranja u kasnijim Augustinovim reproducira pet redaka iz jednog latinskog prijevoda Kleanta.
djelima, navlastito u De civitate Dei, usp. J. O'MEARA, Aug. and Neo-platonism, u Rech. 71
De civ. Dei 6, 10.
Aug., 1 (1958), pp. 104—111. 72
De civ.Dei 6, 11.

cx U V O D - FILOZOFIJA
stoika Seneke. Do sada se vjerovalo da je Augustin dobro poznavao Senekine spise ; 73
74
no danas je ta p r e t p o s t a v k a ozbiljno stavljena u sumnju . To, m e đ u t i m , n i m a l o ne
z n a č i da je Augustinovo poznavanje Stoe bilo oskudno i n e t o č n o . Jedan suvremeni
stručnjak 75
o o d n o s i m a Augustina i stoicizma zapazio je da su u č e n i l j u d i onoga
vremena dobro poznavali u č e n j a o k o j i m a je Augustin raspravljao, i da je ono
š t o Augustin k a ž e o S t o i vjeran izražaj k l a s i č n i h u č e n j a Zenona i K r i z i p a . M o ž e m o ,
dakle, z a k l j u č i t i da, kao i za presokratike, Ciceron b i j a š e p r v o Augustinovo vrelo
76
i za njegovo poznavanje Stoe .
Treći dio
AUGUSTINOVA FILOZOFIJA U DE CIVITATE DEI
N a p r v i pogled m o ž e izgledati a n o m a l i j a to š t o najbolja izlaganja Augustinove
filozofije n a l a z i m o u n e k i m njegovim t e o l o š k i m r a d o v i m a , kao u De Trinitate
i u De civitate Dei, a ne u t a k o z v a n i m filozofskim r a s p r a v a m a koje je on z a v r š i o ,
o s i m De libero arbitrio, k a d je j o š bio laik. Da b i se razbila ta anomalija, n u ž n o je
ispravno shvatiti njegov koncept n a r a v i i ulogu filozofije. O č i t o je iz p r v i h Augu-
stinovih radova da on nije n i k a d a i m a o n a m j e r u stvoriti č i s t o racionalan sistem,
k o j i b i bio neovisan i l i odijeljen od istina objave. U njegovu p r v o m djelu s a v r š e n o
je jasno da je u s v o m o s o b n o m naporu, k o j i je bio usmjeren p r e m a platonskoj
filozofiji, i z r i č i t u o d r e d n i c u t r a ž i o u religioznoj i s t i n i . N o š e n ž e l j o m ne samo da
vjeruje nego i da razumije, k o l i k o je to m o g u ć e , istine k r š ć a n s k e vjere, Augustin je
77
u p l a t o n i z m u p r o n a š a o n a r o č i t o p r i k l a d n o sredstvo za p o s t i g n u ć e tog c i l j a . A l i
ni tada, n i kasnije Augustin se nije l a ć a o filozofske spekulacije r a d i nje same.
U svojoj je jasnoj o d r e d n i c i da shvati i izrazi objavljenu istinu p o m o ć u filozofije,
s k o j o m je z a p o č e o u C a s s i c i a c u m u 386., ustrajao kroz č i t a v život.
Dakle, p o t p u n o m a je neaugustinski p r a v i t i o š t r u r a z l i k u i z m e đ u takozvanih
filozofskih i t e o l o š k i h razdoblja u literarnoj povijesti Augustina, kao da je prvo
razdoblje prestalo k a d je drugo z a p o č e l o . Pravo govoreći, Augustin je napredovao
73 2
Usp. J. N O U R R I S O N , La philosophie de st. Aug., Pariš 1866 , p. 139; G. COMB£S, St. Aug.
et la culture classique, Pariš 1927, p. 25; H.-I. M A R R O U , St. Aug. et la fin de la culture
4
antique, Pariš 1958 , p. 19.
74
M . P O H L E N Z , Die Stoa, 1, Gottingen 1948, str. 456; H . H A G E N D A L , Aug. and the Latin
Classics, 2, Goteborg 1967, pp. 676—680.
75
G. V E R B E K E , Aug. et le Stoicisme, u Rech. Aug., 1 (1958), p. 89.
76
H . H A G E N D A L , nav. dj., p. 588: »As to the Stoics, Cicero seems to be Aug's main source
of information«.
77
Contra Academicos 3, 20, 43.
U V O D - FILOZOFIJA CXI
u poznavanju filozofije i teologije pari passu, o b l i k u j u ć i tako onu originalnu
i v e l i č a n s t v e n u sintezu i z m e đ u vjere i razuma, koja se s p r a v o m k a r a k t e r i z i r a kao
» k r š ć a n s k a m u d r o s t « . D a je Augustin postupno rastao p r e m a t o m rezultatu, govori
n a m on sam u svojoj p r e p o r u c i č i t a t e l j i m a da č i t a j u njegova djela po k r o n o l o š k o m
78
redu, k a k o b i prepoznali napredak š t o ga je postizao .
Z a r a z l i k u od p r v i h njegovih filozofskih spisa, De civitate Dei p r i p a d a razdoblju
pune Augustinove zrelosti, i dok su njegovi p r v i n a p o r i da izgradi k r š ć a n s k u
mudrost, i z i s k i v a l i revizije i p o j a š n j e n j a u Retraktacijama, za De civitate Dei nisu
b i l i potrebni n i k a k v i ispravci i l i izmjene filozofske n a r a v i . O s i m toga, p r e m d a je
t o č n o da su neke s r e d i š n j e teme filozofije porazbacane tu i tamo u p r v i m r a d o v i m a ,
jednako je tako t o č n o da se u De civitate Dei m o ž e p r o n a ć i zrela i gotovo sve­
obuhvatna sinteza sve njegove filozofije. Jedan je p r i z n a t i znanstvenik p r i m i j e t i o
da onaj tko b i želio upoznati Augustinovu filozofiju, n a ć i će je gotovo č i t a v u u o v o m
79
djelu u k o j e m ona d o s t i ž e n a j v i š i i z r a ž a j . Dosljedno tome, u o v o m ć e m o po­
sljednjem dijelu uvoda nastojati p r i k a z a t i o p ć u sintezu te filozofije k a k v a se nalazi
u Augustinovu apologetskom remek-djelu De civitate Dei.
Z a h v a l j u j u ć i p l a t o n s k i m filozofima, Augustin je o t k r i o temeljnu intuiciju, koja
je postala temeljni i o b j e d i n j u j u ć i p r i n c i p njegove vlastite filozofije. Jer, za r a z l i k u
od svojih p r e d š a s n i k a , Platon i njegovi sljedbenici, č i m su spoznali Boga, pre­
poznali su ga kao »uzrok stvorenog svemira, svjetlo k o j i m se v i d i istina i izvor
80
iz kojega c r p i m o vodu b l a ž e n s t v a « . N a s l i č a n n a č i n , u odnosu p r e m a p o n a j b o l j i m
P l a t o n o v i m u č e n i c i m a , tj. o n i m a k o j i su izbližega s l i j e d i l i i jasnije r a z u m j e l i nauk
u č i t e l j e v , Augustin p r i m j e ć u j e da su u B o g u p r o n a š l i » u z r o k bivstvovanja, p r i n c i p
intelektualnog spoznanja i pravilo ispravnog življenja« . 81
T u i u jednoj drugoj k n j i z i ovog djela, Augustin navodi da je to t r o s t r u k o
predstavljanje Boga nadahnulo te iste filozofe da uvedu dobro poznatu t r o s t r u k u
podjelu filozofije, tj. na naravnu filozofiju, na logiku i na etiku. Augustin, m e đ u t i m ,
skrupulozno precizira, da iz te č i n j e n i c e ne smijemo z a k l j u č i t i da b i p l a t o n i č a r i
82
b i l i i m a l i bilo k a k v u ideju o B o g u kao Trojstvu . O n naime n a g l a š a v a , ako je
i oblikovanje trostruke podjele filozofije bilo pripisano Platonu, n i P l a t o n n i t i bilo
k o j i drugi filozof ne m o ž e se u z i m a t i kao i z n a l a z a č te podjele; oni su je jednostavno
otkrili o n a k v u k a k v a je već postojala in rerum natura . 11
Dakle, za bilo koje predstavljanje Augustinove filozofije, bitno je jasno shvatiti
š t o je Augustin podrazumijevao pod »filozofijom«. Prvo poimanje o filozofiji po­
p r i m i o je k a d a je, s 19 godina, d o š a o do č v r s t o g uvjerenja, č i t a n j e m Ciceronova djela
Hortensius, da n a r a v n a želja za s r e ć o m m o ž e p o l u č i t i svoj p u n i cilj t r a ž e n j e m
84
besmrtne m u d r o s t i . U De civitate Dei Augustin jasno r a z o t k r i v a svoj osobni napor
78
Retract., prol. 3.
79
C. B O Y E R . La Cite de Dim, source de philosophie aug., u Essais anciens et nouveaux sur
la doctrine de st. Aug., Milano 1970, p. 86.
80
De civ. Dei 8, 10.
81
De civ. Dei 8, 4.
82
De civ. Dei 11, 25.
83
Isto mj.
84
Usp. Confess. 3, 4, 7—8.
CXII U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CXIII

u p r a v c u te eminentno p r a k t i č k e i e u d a j m o n i s t i č k e vizije filozofije. »Čovjek filo­ odgovor: »Ego sum qui sum« \ K o m e n t i r a j u ć i taj odlomak, m o ž d a n a j m e t a f i z i č k i j i
zofira«, izjavljuje on, »iz jednostavnog razloga d a postane s r e t a n « . Dosljedno tome, 85 u č i t a v o j B i b l i j i , A u g u s t i n p r i m j e ć u j e , p r e m a onome š t o o n znade, da se ta istina
95

za Augustina je s r e ć a motiv i cilj filozofije. Š t o v i š e , u potpunosti se slaže s Varo-
nom, po k o j e m u nijedna filozofija nije v r i j e d n a tog i m e n a a k o nije usmjerena
86
p o s t i g n u ć u n a j v i š e g D o b r a . A A u g u s t i n i s t i č e superiornost platonske filozofije n a
87
temelju č i n j e n i c e š t o za P l a t o n a »to istinito i n a j v i š e D o b r o jest Bog« , i š t o č o v j e k
88
p o s t i ž e d o b r o » u p o z n a v a j u ć i i n a s l j e d u j u ć i Boga« . Dakle, z a k l j u č u j e A u g u s t i n , »za
Platona nema n i k a k v e sumnje: filozofirati z n a č i l j u b i t i Boga« . 89
K a o š t o s m o gore s p o m e n u l i , A u g u s t i n je zapazio u vezi s p l a t o n i č a r i m a da,
n a k o n š t o su spoznali B o g a (Deo cognito), prepoznali su ga ne samo k a o i z v o r i š t e
ljudske s r e ć e nego i k a o u z r o k u n i v e r z u m a i svjetlo istine. Stoga, b u d u ć i d a je
ne nalazi n i u j e d n o m djelu u o n i h filozofa k o j i su živjeli prije Platona .
Dakle, b u d u ć i da sama egzistencija i z r a ž a v a v l a s t i t u narav Boga, slijedi da
samo on stvarno postoji, j e r je samo o n nepromjenljiv. Stvorenja, m e đ u t i m , k a k o
96
su bitno p r o m j e n l j i v a , u o d n o s u na B o g a stvarno ne postoje . P l a t o n je, z a k l j u č u j e
97
Augustin, » s t r a s t v e n o p r i h v a t i o to u č e n j e i gorljivo ga p r e p o r u č i v a o d r u g i m a « .
O s i m toga, t i p i č n o p l a t o n s k i m r j e č n i k o m , A u g u s t i n t v r d i da je jedino to dobro
jednostavno i nepromjenljivo, dok su stvorena dobra, j e r nemaju te jednostavnosti,
sva p r o m j e n l j i v a . T a k o , b u d u ć i da B o g posjeduje svoje b e z g r a n i č n o s a v r š e n s t v o
u apsolutnoj jednostavnosti svoje naravi, svako je s a v r š e n s t v o i d e n t i č n o njegovoj
98

A u g u s t i n p r i h v a t i o i p l a t o n s k u t r o s t r u k u podjelu filozofije, b i t ć e l o g i č n o i pri­ naravi . Iz s a v r š e n s t a v a nepromjenljivosti i jednostavnosti, k a ž e A u g u s t i n , pla­

k l a d n o s a ž e t i njegovu v l a s t i t u t e o c e n t r i č n u filozofiju p r e m a toj t r o s t r u k o j predstavi
najvišeg bića.
1. Bog i univerzum (causa constitutae universitatis)
Augustinova se filozofija temelji n a r a d i k a l n o j i nesvodljivoj r a z l i c i i z m e đ u
B o g a i njegovih stvorenja. U j e d n o m o d svojih p r v i h djela, napisanom k a d je b i o
katekumen, b i o je dao j a s n u ispovijest vjere u j u d e o - k r š ć a n s k u d o k t r i n u o stva­
90
r a n j u ex nihilo . K a s n i j i njegovi n a p o r i u nastojanju da d u b o k i m i s t e r i j stvaranja
i s t r a ž i i a r t i k u l i r a filozofskom refleksijom, predstavljaju zasebnu fazu jednog pro­
g r a m a k o j i je navijestio u s v o m p r v o m djelu, a k o j i je i m a o z a cilj progresivnu
a s i m i l a c i j u objavljene istine p o m o ć u racionalnog t r a ž e n j a . U p o t r e b a platonske filo­
zofije da b i p r i s p i o do spoznaje stvaranja, daje n a m m i s l i t i d a je A u g u s t i n u č i n i o
taj i z b o r p r o v i z o r n o i uvjetno; ovisio je, dakle, o njenoj spojivosti s k r š ć a n s k o m
o b j a v o m . S jedne strane, p l a t o n i č a r i m a dajemo prednost p r e d d r u g i m filozofima
91
jer su »bliži i s t i n i o d d r u g i h « , j e r d o p u š t a j u da je B o g duhovan i da je stvoritelj
92
svih n a r a v i , a u isto je vrijeme o d n j i h različit . S druge strane, t i su isti filozofi
93
n a u č a v a l i i velike zablude, p r o t i v k o j i h je n u ž n o o b r a n i t i k r š ć a n s k u d o k t r i n u .
Augustinovo filozofsko i s t r a ž i v a n j e o p r o b l e m u B o g a i stvaranja služi m u da n a
ispravan n a č i n vrednuje k a k o svoje pozitivno tako i negativno vrednovanje filo­
zofije k o j u preferira.
P r e m a onome k a k o j e A u g u s t i n poznavao i r a z u m i o t u filozofiju, p l a t o n i č a r i
su r a z a b r a l i t r a č a k svjetlosti u n a j u z v i š e n i j o j o d svih istina koje je B o g objavio
M o j s i j u , k a d a j e M o j s i j e , n a k o n š t o j e B o g a pitao k a k o m u je i m e , dobio ovaj
t o n i č a r i su s h v a t i l i da je B o g sve stvorio i da je n e m o g u ć e da b i o n b i o stvoren
99
od bilo čega .
M a l o naprijed u De civitate Dei A u g u s t i n se v r a ć a n a t u t e m u u j e d n o m
o d l o m k u k o j i je zaista locus classicus njegovih filozofskih refleksija o B o g u i stva­
ranju. Iznova k o m e n t i r a j u ć i Ego sum qui sum (Izl 3, 14), izjavljuje da je B o g ,
b u d u ć i da je n a j v i š a esencija, t j . onaj k o j i n a n a j v i š i n a č i n postoji, obdario s esse
100
sve ono š t o je stvorio ex nihilo, a l i ne sa summe esse, š t o je s a m B o g . O d l u č n o
je za i s p r a v n u interpretaciju ovog o d l o m k a ispravno razumijevanje Augustinove
upotrebe t e r m i n a essentia. U i s t o m o d l o m k u o n priznaje da m a k a r se ta riječ prije
smatrala neologizmom, sada se ispravno r a b i kao i s t o z n a č n i c a za ono š t o su G r c i
nazivali ouoia. Dakle, nedvojbeno je da je i za samog Platona ouaia z n a č i l a stalnost
b i t i i inteligibilne forme, tako da stvarno egzistirati znači b i t i s a v r š e n o autoiden-
101
t i č a n . B u d u ć i da se ponekad drži da je platonska ouaia i s t o z n a č n a augustinskoj
esenciji (essentia), n e k i su d r ž a l i da je Augustinova metafizika, poput Platonove,
»esencijalistička« a ne »egzistencijalistička«, tj. da A u g u s t i n daje prednost esenciji
102
pred egzistencijom . Dakle, za Augustina, p r v o t n a k a r a k t e r i s t i k a Božje n a r a v i jest
njegova nepromjenljivost, koja ga r a d i k a l n o razlikuje o d stvorenja, a k o j i h je
p r v o t n a k a r a k t e r i s t i k a promjenljivost. P a ipak, u netom navedenom o d l o m k u ,
A u g u s t i n ne samo da B o ž j u nepromjenljivost izvodi iz B o ž j e g esse (summe sit,
et ideo immutabilis), nego i nadodaje, na neplatonski n a č i n , da suprotno o d summe
esse jest non esse. D r u g i m r i j e č i m a , dok platonskoj ouaia, n e p r o m j e n l j i v o m b i ć u ,
suprotno nije ne-biće nego p r o m j e n l j i v o biće, Augustinovu esse suprotno je non

94
Izl 3, 14 (prema L X X ) .
95
85 Usp. De civ.Dei 8, 11.
De civ. Dei 19, 1. 96
86 Isto mj.
Isto mj. 97
87 Isto mj.
De civ. Dei 8, 8. 98
88 De civ.Dei 11, 10.
Isto mj. 99
89 De civ. Dei 8, 6.
Isto mj. 1 0 0D e
n ;•• , o civ.Dei 12, 2.
m
n civ.' Dei
De n • 8,
o 5.
, Fedon 78d.
U s p E G I L S 0 N 4
De civ Dei 11 5 ^ ' ' > Introd. a l'etude de st. Aug., Pariš 1969 , pp. 27—28.
Retract. 1,1, i ' ™ De civ. Dei 12, 2.
CXIV U V O D - FILOZOFIJA
O s i m toga, A u g u s t i n o v a koncepcija o B o g u kao summe esse o d l u č u j u ć a je za
njegovo pobijanje m a n i h e j s k o g p o i m a n j a z l a kao supstancije. U j e d n o m od svojih
p r v i h djela z a k l j u č i o je da iz č i n j e n i c e da je n a j v i š e dobro n u ž n o v r h o v n o biće,
104
jedino suprotno B o g u jest ne-biće . Augustinov argumenat v r i j e d i i efikasan je
jedino ako A u g u s t i n o v a essentia z n a č i egzistentno b i ć e (id quod est). U j e d n o m
r a n i j e m djelu, koje je napisao kao katekumen, A u g u s t i n je d o m i š l j a t o p r i m i j e t i o
105
da »bit jest bit samo zato š t o p o s t o j i « . Dakle, dok je A u g u s t i n t e r m i n essentia
izveo iz g r č k o g ouaia da b i izrazio prvotno s a v r š e n s t v o Božje, t r a n s f o r m i r a o m u
je z n a č e n j e , nadahnuto egzistencijalnom t v r d n j o m Božjeg imena: Ego sum qui
m
sum .
S l i č n o p r e i n a č e n j e n a l a z i m o i u s a m o m o d l o m k u De civitate Dei (12, 2) gdje
A u g u s t i n posvaja platonsko poimanje u-eSe^tc, (participacija) u u č e n j u o stvaranju.
P o š t o je u s t v r d i o da B o g » p o s t o j i n a n a j v i š i n a č i n « (summe sit), o b j a š n j a v a
da B o g , k a d a stvara b i ć a iz n i č e g a , daje i m esse, a l i ne ono esse koje je n j e m u
vlastito. U j e d n o m d r u g o m poglavlju m a l o ispred u istoj k n j i z i , govor š t o ga
A u g u s t i n r a b i ne ostavlja n i k a k v e sumnje, nego jasno pokazuje da je p r i m a r n i
efekt kreativnog č i n a esse egzistencijalno s h v a ć e n o , a ne »esencija« p l a t o n s k i
s h v a ć e n a , tj. kao štastvo (kviditet). Bez takvog k o m u n i c i r a n j a esse, k a ž e A u g u s t i n ,
107
stvorenje ne b i b i l o n i ova n i ona v r s t a b i ć a , nego jednostavno ne b i n i postojalo .
Dok A u g u s t i n drugdje izjavljuje da je č i n stvaranja istina k o j u n a m e ć e vjera
103
i k o j u sa s i g u r n o š ć u u č i razum , u De civitate Dei priznaje da je način na k o j i
109
se stvaranje zgodilo t o l i k o s k r o v i t o i neshvatljivo k o l i k o i sam stvoritelj . U s v o m
nastojanju da shvati i a r t i k u l i r a b i b l i j s k o pripovijedanje o stvaranju u jedan
racionalan govor, A u g u s t i n iznova pribjegava platonskoj filozofiji. Ovdje, m e đ u t i m ,
valja r a z l i k o v a t i i z m e đ u samog Platona i o n i h koje A u g u s t i n zove jednostavno
» p l a t o n i č a r i « . M o ž d a v a l j a p r i m i j e t i t i , k a d A u g u s t i n prenosi platonsko poimanje
o B o g u kao causa constitutae universitatis, i t d . (8, 10), on taj stav ne pripisuje
izričito Platonu, v e ć radije o p ć e n i t o p l a t o n i c i m a . Sada, o s i m jednog zagonetnog
hapax-a u Državi (6, 509 b), gdje se k a ž e da dobro nije samo autor spoznatih stvari
nego i njihova bivstvovanja i esencije, P l a t o n o v i spisi ne u č e potpunu ovisnost
svih stvari o B o g u glede n j i h o v a podrijetla. Š t o v i š e , mnogo godina ranije, u djelu
naslovljenom De ideis, koje predstavlja p o k r š ć a n j e n u v e r z i j u Platonova Timeja
o i z r a d i kozmosa, A u g u s t i n o s u đ u j e kao » s v e t o g r d n o « Platonovo m i š l j e n j e , tj. da
b i B o g bio p r i s i l j e n k o n t e m p l i r a t i jedan zaseban i neovisan svijet ideja kada
110
je stvarao u n i v e r z u m .
Nasuprot, to je b i o P l o t i n o v p l a t o n i z a m k o j i je p o s l u ž i o A u g u s t i n u kao filo­
zofski supstrat n a j b l i ž i k r š ć a n s k o j d o k t r i n i o stvaranju. D r u k č i j e o d s v i h svojih
104
Usp. De mor. Eccl. cath. et Man. 2, 1, 2.
105
De imm. animae 12, 19: Omnis enim essentia non ab aliud essentia est, nisi quia est.
106
Enarr. in ps. 134, 4: Ipsum esse se voćari respondit; et tamquam hoc esset ei nomen:
Hoc dices eis, inquii, Qui est, misit me.
107
De civ. Dei 12, 26.
105
De Gen. ad litt. 1, 14, 28: Catholica fides praecepit et certissima ratio docet.
109
De civ. Dei 10, 12.
110
Usp. De div. quaest. 83, 46.
U V O D - FILOZOFIJA CXV
filozofskih p r e d š a s n i k a , P l o t i n je p r v i ponudio revolucionarnu d o k t r i n u da sve
stvari, u k l j u č u j u ć i i i n t e l i g i b i l n i svijet (voOcJ, pa i sama materija (§\r\) u konac-
n i c i p r o i s t j e č u iz jednog jedinog p r i n c i p a , a to je Jedno i l i Dobro. Pa ipak, poput
svojih g r č k i h p r e d š a s n i k a , i P l o t i n je n a u č a v a o n u ž n o s t svijeta te, dosljedno,
njegovo postojanje ab aeterno. B u d u ć i da je A u g u s t i n izravno poznavao » m i l a n s k i
krug« n e o p l a t o n i č a r a , m e đ u k o j i m a S i m p l i c i j a n a , M a n l i j a Teodora i , vjerojatno,
111
samog A m b r o z i j a , činilo b i se, da k r e a c i o n i s t i č k a d o k t r i n a k o j u A u g u s t i n u De
civitate Dei pripisuje p l a t o n i č a r i m a , p o t j e č e od već p o k r š ć a n j e n e verzije neopla-
tonizma. I, m a k a r on k a t e g o r i č k i t v r d i da svijet de facto i m a vremensko podri­
112
jetlo , to svoje uvjerenje temelji na autoritetu B i b l i j e , a ne na r a z u m u . N e k o l i k o
godina ranije, u De Genesi ad litteram liber imperfectus, djelu n a p i s a n o m god. 398.
ali objavljenom tek 427., b i o je v e ć iznio m i š l j e n j e o v r e m e n s k o m p o d r i j e t l u
113
univerzuma .
Š t o se tiče stvaranja, A u g u s t i n k a ž e da postoje n a r o č i t o t r i stvari koje treba
znati: tko ga je izveo? kako? z a š t o ? » P i t a m o l i se — k a ž e on — tko je stvorio
svjetlo?, odgovaramo: B o g . K o j i m sredstvom ga je stvorio? O n je rekao: neka
bude svjetlo. I b i svjetlo. Z a š t o ga je stvorio? Jer b i j a š e d o b r o « . 114
Dakle, p o d v o d s t v o m b i b l i j s k e objave, A u g u s t i n se uspio osloboditi ne samo
g r č k o g i manihejskog dualizma, nego i neoplatonske dogme p r e m a kojoj je bonum
uvijek diffusivum sui.
P r e m d a je A u g u s t i n hvalio p l a t o n i č a r e zato š t o su n a d m a š i l i druge filozofe
u o t k r i v a n j u B o g a kao i z v o r i š t a b i t k a , istine i s r e ć e , b i o je p r i s i l j e n , zbog
apologetskih razloga, r a z o t k r i t i i p o b i t i u De civitate Dei neke zablude koje su se
dijametralno kosile s objavljenom i s t i n o m . Te su zablude poglavito dvije: n u ž n o s t
i , dosljedno, v j e č n o s t svijeta. Š t o se tiče ove druge, z a n i m l j i v o je p r i m i j e t i t i
da A u g u s t i n , d r u k č i j e nego predstavnici takozvanog srednjovjekovnog augusti­
nizma, čini se, nije i s k l j u č i v a o apsolutnu m o g u ć n o s t jednog svijeta k o j i b i posto­
jao v j e č n o , uz uvjet da se p r i z n a da je B o g njegov uzrok. Priznaje ipak da je
jedno takvo m i š l j e n j e »jedva shvatljivo« (modo quodam vix u
intelligibili) '\
2. Bog, svjetlo istine (lux percipiendae veritatis)
B u d u ć i da svaka e p i s t e m o l o š k a teorija m o r a uzeti u razmatranje narav spo­
znajnog subjekta, bit će n u ž n o iznijeti sintezu Augustinove filozofije č o v j e k a ,
prije nego š t o se p r i k a ž e njegov nauk o p o d r i j e t l u č o v j e k o v e intelektualne spoznaje.
Zapravo, p r o b l e m a u t e n t i č n e n a r a v i č o v j e k a p o p r i m a nadasve v a ž n o z n a č e n j e
u De civitate Dei, u k o j e m je djelu Augustinova apologetika prvenstveno uprav­
ljena intelektualnoj eliti njegova vremena. M e đ u t i m sljedbenicima P l o t i n a i Porfi­
r i j a agresivno su k r u ž i l a izvjesna neoplatonska u č e n j a s c i l j e m da d i s k r e d i t i r a j u
111
Usp. A. SOLIGNAC, u B A 14, pp. 529—536.
112
De civ. Dei 12, 17.
113
De civ. Dei 3, 3.
114
De civ. Dei 11, 21.
115
De civ. Dei 11, 4.
CXVI U V O D - FILOZOFIJA
neka fundamentalna vjerovanja k r š ć a n s k e religije. N a čelu t i h zabluda b i l o je
tradicionalno platonsko u č e n j e koje je a u t e n t i č n u l j u d s k u osobu esencijalno
i i s k l j u č i v o definiralo po njezinu d u h o v n o m p o č e l u , d u š i . I m a k a r je A u g u s t i n
rado priznavao svoj dug t i m filozofima, zato š t o su m u o m o g u ć i l i da shvati
d u h o v n u realnost, njegova ga je uloga da bude branitelj vjere, p r i s i l i l a da odbaci
tu p l a t o n s k u antropologiju i da je z a m i j e n i b i b l i j s k o m v i z i j o m č o v j e k a k o j a je
v e l i k i m d i j e l o m nadahnuta u č e n j e m o i n k a r n a c i j i i o u s k r s n u ć u .
Poglavito pitanje u s r e d o t o č i l o se oko naravi sjedinjenja d u š e i tijela. Po
Platonu, samo je d u š a a u t e n t i č n i čovjek, povezanost tijela i d u š e č i s t o je akciden-
talno sjedinjenje, u k o j e m je tijelo, u najgoroj hipotezi, stvarna zapreka ž i v o t u
d u š e , a u najboljoj tijelo je instrumenat k o j i m se d u š a služi da b i u p r a v l j a l a
i vladala djelovanjem tijela. P r o t i v te s u v i š e s p i r i t u a l i s t i č k e koncepcije A u g u s t i n
z d u š n o b r a n i esencijalno jedinstvo č o v j e k a , kao č i n j e n i c u o kojoj nema diskusije,
m a k a r d o p u š t a da je način na k o j i se d u h o v n i p r i n c i p povezuje i s a o p ć a v a život
tjelesima n e š t o č u d e s n o i da p r e m a š u j e l j u d s k o s h v a ć a n j e . Ipak, z a k l j u č u j e
Augustin, to sjedinjenje je p r a v i čovjek . 116
Da b i se razumjelo k a k o je A u g u s t i n p r i s p i o do sve zrelijeg i k o n a č n o g izra­
ž a j a svoga u č e n j a o č o v j e k u , treba u s p o r e d i t i taj njegov doseg s njegovim r a n i j i m
n a p o r i m a u želji da dade odgovor o pravoj n a r a v i č o v j e k a . A k o je t o č n o da se
on progresivno udaljavao od platonskog utjecaja, u onoj m j e r i k a k o je rastao
u spoznanju k r š ć a n s k e objave, to se udaljavanje navlastito z a p a ž a ovdje, tj.
u njegovu n a p o r u da d o đ e do adekvatne formule k a k o b i izrazio stvarnu narav
čovjeka.
Čini se da se ne b i moglo p o r e ć i da A u g u s t i n u n e k i m s v o j i m p r v i m r a d o v i m a ,
gdje je p l a t o n s k i utjecaj j a č i , definira d u š u r j e č n i k o m k o j i sliči k o n c e p c i j i d u š e
117
u Platona. N a p r i m j e r , d u š a postoji »da b i u p r a v l j a l a tijelom« , i l i » u p o t r e b l j a v a
smrtno i zemaljsko tijelo« 118
v i š e - m a n j e onako kao š t o j a h a č upotrebljava svoga
119
konja . P a ipak, n i u s v o j i m p r v i m r a d o v i m a A u g u s t i n n i k a d a ne definira č o v j e k a
bez izričitog spominjanja njegove tjelesne i l i animalne komponente . 120
A l i , u k o n a č n i c i , k r š ć a n s k a je objava p r u ž i l a A u g u s t i n u a u t e n t i č n u filozofiju
0 č o v j e k u . Nadasve su m u dva u č e n j a p r u ž i l a jasno s v j e d o č a n s t v o o stvarno
integralnom p o i m a n j u č o v j e k a . To b i j a h u k r š ć a n s k e dogme o utjelovljenju
1 u s k r s n u ć u . U De civitate Dei ne samo da b r a n i č i n j e n i c u utjelovljenja, v e ć i nje­
govu m o g u ć n o s t , p r o t i v dva ugledna p l a t o n i č a r a , Apuleja i P o r f i r i j a . P r v i , l a t i n s k i
p l a t o n i č a r , ponovio je u s v o m De deo Socratis (4) famoznu P l a t o n o v u i z r e k u :
Nidlus detis miscetur homini . m
Porfirije, u č e n i k Plotinov, napadao je i utjelovlje­
nje i u s k r s n u ć e na temelju svoje famozne izreke: omne corpus esse fugiendum,
na k o j u se A u g u s t i n i z r i č i t o n a v r a ć a u De civitate Dei (10, 29).
m
De civ. Dei 21, 10.
117
De civ. Dei 13, 22.
118
De mor.Eccl. cath. et Man.l, 27, 52: . . . mortali atque terreno utens corpore.
119
De mor. Eccl. cath. et Man. 1, 4, 6.
120
De beata vita 2, 7: . . . neque sine corpore, neque sine anima esse posse hominem;
De ordine 2, 11, 31: homo est animal rationale mortale.
121
Gozba 203a.
U V O D - FILOZOFIJA CXVII
O s i m š t o je napadao tu u l t r a s p i r i t u a l i s t i ć k u antropologiju, A u g u s t i n je b i o
p r i s i l j e n p o b i j a t i i k r i s t o l o š k e zablude, koje su dovodile u pitanje puno č o v j e š t v o
K r i s t o v o . P r o t i v k r š ć a n s k i h gnostika k o j i su n i j e k a l i fizičku realnost K r i s t o v a
tijela, i p r o t i v apolinarista k o j i su n i j e k a l i l j u d s k u d u š u odnosno intelektualni
p r i n c i p ljudske n a r a v i K r i s t o v e , A u g u s t i n je u o r t o d o k s n o m k r š ć a n s k o m u č e n j u
p r o n a š a o nepobitnu evidentnost za integralnu koncepciju č o v j e k a . Po Augustinu,
122
spasenjsko poslanje K r i s t o v o m o t i v i r a l o je i samu i n k a r n a c i j u . Jer, kao š t o je
č i t a v č o v j e k bio p o g o đ e n padom, tako je č o v j e k in toto trebao otkupljenja. U t r i
123
svoja p r v a djela čini se da A u g u s t i n evocira č u v e n u i z r e k u G r e g o r i j a N a z i j a n s k o g :
»Što nije uzeto, nije o z d r a v l j e n o « (Ep. 101).
N o , nema sumnje da je nauk o u s k r s n u ć u p r u ž i o n a j i z v r s n i j i dokaz i n a j j a č u
garanciju o esencijalno dvostrukoj n a r a v i č o v j e k a . T a d o k t r i n a , o s i m toga, prido­
daje novo dostojanstvo ljudskoj osobi, koje je bilo ispalo iz obzorja i n a j v e ć i h
filozofa g r č k e tradicije. U s l u č a j u d u š e , ona je zadobila i d e n t i č n o s t , jedinstvenost
i nerazdvojivu vezu s v l a s t i t i m tijelom i imunitet od reinkarnacije, tj. e s h a t o l o š k e
sudbine p o v r a t k a u isto stanje. Pa, b u d u ć i da je s a d a š n j e jedinstvo tijela i d u š e ,
u najboljem s l u č a j u , vremensko i nestalno, to isto jedinstvo n a k o n u s k r s n u ć a
pojavit će se kao trajno i n e u n i š t i v o , kada će i tijelo, o s l o b o đ e n o svake raspadlji-
vosti, posjedovati vlastitu besmrtnost. Tada će s a v r š e n s t v o dvostruke naravi
č o v j e k a n a d m a š i t i i ono s a v r š e n s t v o u k o j e m u je čovjek bio stvoren, jer umjesto
»moći ne u m r i j e t i « (posse non mori), sada će u ž i v a t i stanje »ne m o ć i u m r i j e t i «
12
(non posse mori) *.
K a d a se usporede prve Augustinove definicije o č o v j e k u , koje su n o š e n e pla­
t o n s k i m p r i z v u k o m , s definicijama koje je f o r m u l i r a o u k a s n i j i m s v o j i m spisima,
postaje o č i g l e d n o do koje su mjere k r š ć a n s k e dogme pomogle A u g u s t i n u u defi­
n i r a n j u n a r a v i č o v j e k a t e r m i n i m a k o j i nedvosmisleno o d r a ž a v a j u esencijalno
125
jedinstvo te naravi . Te kasnije formulacije bjelodano u k a z u j u da je tijelo esen­
c i j a l n i elemenat ljudske naravi, i da je njegovo sjedinjene s d u š o m po naravi,
te da s a č i n j a v a j e d n u j e d i n u l j u d s k u osobu. U djelu De cura pro mortuis gerenda,
napisanom 421., A u g u s t i n odbacuje poimanje da su tijela i z v a n j s k i i n s t r u m e n t i
126
koje d u š a k o r i s t i te i n z i s t i r a da ona pripadaju samoj n a r a v i č o v j e k a . Dakle,
b u d u ć i da n i tijelo n i d u š a , uzeti zasebno, ne s a č i n j a v a j u narav č o v j e k a , m o r a j u
se uzeti kao dvije komponente, m e đ u s o b n o komplementarne, koje se ujedinjuju
da b i oblikovale ujedinjenu narav, a to je čovjek.
M o ž d a u p o m a n j k a n j u adekvatnih filozofskih izvora k o j i su m u b i l i na raspo­
laganju, A u g u s t i n nije bio u stanju do k r a j a shvatiti način k a k o se tijelo i d u š a
ujedinjuju da b i o b l i k o v a l i jedinstvenu narav. To je očito, na p r i m j e r , u jednoj
definiciji č o v j e k a u Komentaru na Ivanovo evanđelje gdje upinje velike sile k a k o
b i se oslobodio zasada platonizma. T u , na pitanje: »Quid est homo?«, odgovara
122
Sermo 171, 1: Nulla causa fuit veniendi Christo Domino, nisi peccatores salvos facere.
123
Usp. De vera rel. 16, 30; De fide et symbA, 8; De agone chr. 19, 21.
124
De civ. Dei 22, 30.
125
Kao što je s pravom primijetio C. B O Y E R , Sant' Agostino, Milano 1946, p. 14: »Kršćanska
je dogma vodila Augustina i omogućila mu da spozna istinsku narav čovjeka«.
126
De civ. Dei 3, 5.
CXVIII U V O D - FILOZOFIJA
p r i l i č n o p l a t o n s k i : »anima rationalis habens corpus« . nl
V a l j a i ovdje p r i m i j e t i t i
da A u g u s t i n t e r m i n o m habens zamjenjuje više p l a t o n s k i t e r m i n utens. Iz onoga
š t o slijedi v i d i se k a k o se n a p r e ž e da b i odstranio platonske p r i z v u k e p o j a š n j a ­
v a j u ć i definiciju: »Duša i m a j u ć i tijelo«, nadodaje, »ne f o r m i r a dvije osobe nego
samo jednog čovjeka« {non facit duas personas sed unum hominem). U Svakom
s l u č a j u v a l j a se p r i s j e t i t i k a k o sam A u g u s t i n potkraj svoga ž i v o t a zastupa, da
je n a č i n k a k o je duhovno ujedinjeno s tjelesnim » s v a k a k o č u d e s n o « (omnino
m
mirus) i da ga »čovjek ne m o ž e s h v a t i t i « (non comprehendi ab homine potest) .
P o š t o smo u k r a t k o razložili A u g u s t i n o v u filozofiju č o v j e k a , m o r a m o sada
r a z m o t r i t i njegovo u č e n j e o n a č i n u na k o j i čovjek, kao subjekt k o j i spoznaje,
dolazi do posjedovanja svoje intelektualne spoznaje. U svojoj d i s k u s i j i o platon­
skoj logici u De civitate Dei, zastupa t v r d n j u da su p l a t o n i č a r i s u p e r i o r n i j i d r u g i m
filozofima zbog n j i h o v a u č e n j a o p o r i j e k l u intelektualne spoznaje č o v j e k a . T u 129
se spominje s t o i č k a i e p i k u r e j s k a osjetima epistemologija koje »kriterij istine«
(iudicium veritatis) u t v r đ u j u n a temelju podataka osjetilne percepcije. S t o i c i , pri­
m j e ć u j e A u g u s t i n , t a k o đ e r su b i l i p o k u š a l i s t v o r i t i znanost dijalektike na temelju
130
spoznaje po osjetilima . A p l a t o n i č a r i su s t v o r i l i j a s n u r a z l i k u i z m e đ u realnosti
131
koje se vide u m o m i objekata k o j i se d o h v a ć a j u osjetilima . Š t o je j o š z n a č a j ­
nije, oni su o t k r i l i »da je svjetlo u m a , koje je n u ž n o da b i se postigla spoznaja
stvari, sam B o g k o j i je sve s t v o r i o « . 132
U p r v i se m a h m o ž e činiti č u d n i m da je A u g u s t i n imao relativno m a l o da
k a ž e o t o m p i t a n j u b o ž a n s k e i l u m i n a c i j e u De civitate Dei, k a d se zna da je to
s r e d i š n j a d o k t r i n a k o j a p r o ž i m a dobar dio njegove filozofije. T a p r i v i d n a anoma­
l i j a nestaje k a d a se sjetimo apologetskog c i l j a ovog djela, tj. pobijanja, m e đ u
o s t a l i m , t i h filozofa k o j i su stalno u g r o ž a v a l i k r š ć a n s k u religiju. Š t o se t i če
doktrine o i l u m i n a c i j i , A u g u s t i n priznaje da »ne postoji n i k a k a v sukob o t o m
133
p i t a n j u i z m e đ u nas i n a j s l a v n i j i h filozofa« , tj. p l a t o n i č a r a . P a ipak, m a k a r De
civitate Dei nije o b i l a n izvor za teoriju spoznaje k o d Augustina, to djelo s a d r ž i
š t i v a k o j a i z r a ž a v a j u bit njegova u č e n j a o spoznaji i z n e n a đ u j u ć o m j a s n o ć o m
i preciznošću.
M o r a l i b i s m o j o š napomenuti da n a m A u g u s t i n u De civitate Dei daje jedan
locus classicus za pobijanje univerzalnog skepticizma, pobijanje koje izvodi iz
neposredne sigurnosti k o j u netko i m a o vlastitoj egzistenciji i n t u i t i v n o dohvat­
ljivoj u č i n u m i š l j e n j a ; to je takozvani » a u g u s t i n s k i cogito«. O d l o m a k o k o j e m je
r i j e č od golemog je povijesnog z n a č e n j a zbog velike s l i č n o s t i s k a r t e z i j a n s k o m
f o r m u l a c i j o m . U t o m pasusu, p o š t o je p r o t i v a k a d e m i k a u s t v r d i o apsolutnu
sigurnost vlastite egzistencije k o j a je s a d r ž a n a u s a m o m č i n u m i š l j e n j a , A u g u s t i n
1
In Io Ev.tr. 19, 1, 15. . . .
5
De civ. Dei 21, 10, Posljednje četiri knjige ovog djela, uključujući 21. knjigu, objavljeni
su oko god. 426., kad je Augustin imao 72 godine.
}
De civ. Dei 8, 7.
1
Isto mj.
Isto mj.
• Isto mj.
' De civ. Dei 10, 2.
U V O D - FILOZOFIJA CXIX
a n t i c i p i r a s l i j e d e ć u o b j e k c i j u t i h istih filozofa: »A š t o ako se v a r a š ? « , na k o j u
odgovara: »Ako se v a r a m , p o s t o j i m . Jer tko god ne postoji, sigurno se ne m o ž e
134
v a r a t i ; dakle, ako se v a r a m , p o s t o j i m « .
P a k a k o je A u g u s t i n priznavao slaganje svog u č e n j a o b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i
s u č e n j e m p l a t o n i č a r a , ne predstavlja p o t e š k o ć u i d e n t i f i c i r a t i njegove izvore.
Dovoljno je spomenuti da je on o t k r i o postojanje inteligibilnog svjetla k a d a je,
č i t a j u ć i neke platonske knjige, upozoren da se v r a t i s a m o m sebi: »Uđoh u i n t i m u
svog s r c a « , k a ž e , »i spazih v l a s t i t i m o k o m svoje d u š e nepromjenljivo svjetlo«
U5
(vidi... supra mentem meam lucem incommutabilem) . N e s u m n j i v o je temeljno
za teoriju o spoznaji k o d Augustina tradicionalna platonska d i s t i n k c i j a i z m e đ u
osjetilnog svijeta i višeg inteligibilnog svijeta: »Osjetilne su stvari one koje se
m o g u p r o n i k n u t i o r g a n i m a v i d a i opipa, a inteligibilne one koje se misle i n t u i c i j o m
136
uma« .
Augustinovo izlaganje o b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i o t k r i v a samo jedan aspekt
platonske doktrine o [ieSe^iq, i l i p a r t i c i p a c i j i . Jer, kao š t o Božje esse nije esse
n7
stvorenja (rebus... esse dedit, sed non summe esse) nego je samo p a r t i c i p a c i j a
na egzistenciji B o ž j o j , tako n i d u š a »ne m o ž e b i t i svoje vlastito svjetlo« (sibi
lumen esse non posse) nego postaje svijetla » p a r t i c i p i r a j u ć i na t o m d r u g o m
m
i s t i n s k o m svjetlu« (sed alterius veri luminis participatione lucere) . I z r i č i t o se
a l u d i r a na izravan p l o t i n s k i izvor u toj t o č k i u j e d n o m o d l o m k u k o j i r e p r o d u c i r a
p l o t i n s k u d o k t r i n u p r e m a kojoj i anima mundi postaje sretna od svjetla koje nije
139
njezino nego p r i p a d a o n o m svjetlu po k o j e m je stvorena .
D a b i objasnio p a r t i c i p i r a j u ć u i izvedenu narav svjetla d u š e , A u g u s t i n r a b i
dvije analogije: jednu c r p i iz fizičkog svjetla, uzetu iz Plotina, druga je b i b l i j s k o g
p o r i j e k l a , iz prologa E v a n đ e l j a po Ivanu. U prvoj ponavlja p l o t i n s k u analogiju
k o j a u s p o r e đ u j e odnos i z m e đ u svjetla d u š e i njezina izvora, sa svjetlom mjeseca
140
i njegova izvora, sunca . U drugoj analogiji, izvedeni karakter d u š e v n o g svjetla
i z r a ž e n je odnosom i z m e đ u K r i s t a i njegova p r e t e č e Ivana K r s t i t e l j a , te tako
tu n a u k u čini » s u k l a d n o m E v a n đ e l j u « (consonans Evangelio). Dok se k a ž e da Ivan
ne b i j a š e svjetlo nego je trebao dati s v j e d o č a n s t v o za svjetlo, K r i s t je nazvan
istinito svjetlo koje obasjava svakog č o v j e k a k o j i dolazi na ovaj svijet (Iv 1, 8—9).
Ova r a z l i k a , z a k l j u č u j e Augustin, dostaje da se d o k a ž e k a k o r a z u m s k a odnosno
intelektualna d u š a , kao ona Ivanova, ne m o ž e b i t i svoje vlastito svjetlo, nego je
obasjana p a r t i c i p a c i j o m na onom d r u g o m i s t i n s k o m svjetlu . 141
Za formalnije i t e h n i č k o izlaganje Augustinova u č e n j a , m o r a m o posegnuti
za j e d n i m pasusom iz njegova djela De Trinitate, k o j i se s p r a v o m smatra locus
134
De civ. Dei 11, 26; Usp. L. B L A N C H E T , Les antecedents historiques de Je pense, done
je suis, Pariš 1920; G. LEWIS, Augustinisme et cartesianisme, u Aug. Mag., II, Pariš 1954,
pp. 1087—1104.
135
Confess. 7, 10, 16.
136
De civ. Dei 8, 6.
137
De civ. Dei 12, 2.
138
De civ. Dei 10, 2.
m
De civ. Dei 10, 2: usp. P L O T I N , Enn. 5, 1, 10.
140
De civ. Dei 10, 2; P L O T I N , Enn. 5, 6, 4.
141
De civ. Dei 10, 2.
cxx U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CXXI

classicus njegove nauke o b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i . T u , n a k o n k r a ć e g pobijanja pla­ U s k o povezane s t o m d o k t r i n o m o b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i jesu i dvije komple­

tonskog s j e ć a n j a , a n o n i m n o se p o z i v a j u ć i na epizodu o r o b u iz Menona (84—85), mentarne teorije o idejama (egzemplarizam) i o Magister interior. M e đ u t i m , k a k o
A u g u s t i n izlaže v l a s t i t u d o k t r i n u kao alternativno i vjerodostojnije t u m a č e n j e se nijedna od n j i h d v i j u formalno ne o b r a đ u j e u De civitate Dei, za formalno
nego š t o je to P l a t o n o v a teorija s j e ć a n j a sa svojim i m p l i c i t n i m p o j m o m preegzi- i k l a s i č n o izlaganje t i h d v i j u tema, m o r a m o posegnuti za d v a m a r a n i j i m d j e l i m a
stencije. Zbog v a ž n o s t i treba navesti č i t a v o d l o m a k : » T r e b a naprotiv vjerovati n a p i s a n i m u Tagasti, dok je A u g u s t i n b i o j o š laik. T a su dva djela: Questio 46. iz
da je narav intelektualne d u š e tako sazdana da, povezana s i n t e l e g i b i l n i m stva­ De diversis quaestionibus 83 (niz odgovora na pitanja k o j a p o t j e č u iz Tagaste
r i m a po n a r a v n o m redu k a k o je to uredio Stvoritelj, te stvari v i d i u n e k o m 147
ali su objavljeni tek k a d a je A u g u s t i n v e ć b i o b i s k u p ) , i De Magistro, dijalog
netjelesnom svjetlu svoje vrste (sui generis), na isti n a č i n kao š t o tjelesno oko i z m e đ u A u g u s t i n a i njegova sina Adeodata, objavljen oko 390.
v i d i ono š t o je u o k o l o njega, u tjelesnom svjetlu, jer je stvoreno kao sposobno U De civitate Dei, m e đ u t i m , postoje dva pasusa k o j i o b r a đ u j u a n đ e o s k u
142
za to svjetlo i s n j i m u s k l a đ e n o « . spoznaju, gdje A u g u s t i n u k r a t k o spominje egzemplarizam te narav i ulogu b o ž a n ­
Iz ovog je k r a t k o g i zgusnutog opisa m o g u ć e izvesti sve k l j u č n e elemente s k i h ideja u stvaranju. U p r v o m , u k o j e m se tema u v o d i u odnosu s b o ž a n s k o m
Augustinove teorije o spoznaji: 1) u m otkriva istine inteligibilnog svijeta, ne i l u m i n a c i j o m , on i n t e r p r e t i r a r i j e č i Postanka: »Neka bude svjetlo i bi svjetlo« (1, 2)
dolazi do n j i h s j e ć a n j e m ; 2) m a k a r se stvarno razlikuje od i n t e l i g i b i l n i h realnosti, kao da se odnose na stvaranje a n đ e l a o k o j i m a k a ž e : » . . . profecto facti sunt parti-
u m je s n j i m a povezan s t r u k t u r o m svoje naravi, u s k l a d u s u r e d b o m S t v o r i t e l j a ; cipes lucis aeternae, quod est ipsa incommutabilis sapientia Dei, per quam facta
3) srodnost i z m e đ u intelektualne d u š e i inteligibilnog svijeta p r i p a d a strogo redu 148
sunt omnia.. .« . U d r u g o m pasusu, p o š t o je u č i n i o r a z l i k u i z m e đ u spoznaje
n a r a v i ; 4) da b i postigla spoznaju i n t e l i g i b i l n i h realnosti, d u š a potrebuje inter­ k o j u i m a j u a n đ e l i o stvaranju (in diurna cognitione) i one k o j u i m a č o v j e k
venciju neke vrste netjelesnog svjetla koje A u g u s t i n naziva sui generis. Izraz sui (tamquam vespertina), A u g u s t i n postavlja t v r d n j u o superiornosti a n đ e o s k e spo­
143
generis g r a m a t i č k i je d v o s m i s l e n , i uzrokuje dvije r a z l i č i t e interpretacije . A k o znaje iz č i n j e n i c e š t o a n đ e l i poznaju stvorene realnosti » . . . in Verbo Dei... ubi
se uzme u o p ć e n i t o m s m i s l u , sui generis b i z n a č i l o da je svjetlo potpuno jedin­ habent causas rationesque suas, id est secundum quas facta sunt... incommuta-
stveno. Ipak, u s t v a r n o m kontekstu, sui generis m o ž e z n a č i t i t a k o đ e r da je svjetlo biliter permanentes .. ,« . 149

iste n a r a v i kao i u m , tj. netjelesno. K a k o god bilo, dvosmislenost ne dodiruje N a k o n c u o d l o m k a k o j i s a ž i m l j e s r e d i š n j u temu pitanja 4 6 , De ideis, on iska­
b i t n u t o č k u ; to z n a č i : svjetlo je, po naravi, netjelesno. zuje o d l u č u j u ć i p r o b l e m ovako: Quoniam Deus non aliquid nesciens fecit . M a k a r 150

Čini se i z v j e s n i m da se A u g u s t i n o v a d o k t r i n a , kao i njegova f o r m u l a c i j a , je b o ž a n s k a mudrost jedna a ne mnogostruka, k a ž e Augustin, ona u n u t a r sebe

nadahnjuje v e ć i m d i j e l o m na P l o t i n u . U svom izlaganju O percepciji i memoriji
(Enn. 4, 6. 3), P l o t i n k a ž e da d u š a neposredno spoznaje inteligibilno »po memo­
riji«, u v o d e ć i tako p o j a m memoria praesentium, izraz k o j i A u g u s t i n upotrebljava
u j e d n o m s l i č n o m k o n t e k s t u u De Trinitate"*. P l o t i n j o š k a ž e da d u š a poznaje
inteligibilne stvari » n e k o m n a r a v n o m s r o d n o š ć u s n j i m a « i da su one naravno
v l a s n i š t v o d u š e . O s i m toga, on k a ž e da te inteligibilne realnosti s a č i n j a v a j u za
145
d u š u njezinu » n a r a v n u viziju« . Zbog t i h z a č u đ u j u ć i h s l i č n o s t i stvorena je hipo­
teza po kojoj b i A u g u s t i n bio preuzeo srž svojega u č e n j a iz toga jedinog o d l o m k a
H6
Eneada . U n a t o č tome, A u g u s t i n o v a se d o k t r i n a ne m o ž e u potpunosti identifi­
c i r a t i s P l o t i n o v o m . Z a A u g u s t i n a izvor intelektualnog ž i v o t a d u š e je n a j v i š e b i ć e
i stvoritelj d u š e , dok za P l o t i n a i z v o r i š t e i l u m i n a c i j e d u š e nije p l o t i n s k o vrhovno
biće, Jedno, nego d e r i v i r a n a i s u b o r d i n i r a n a hipostaza: b o ž a n s k i intelekt (voOcJ.
s a d r ž i nevidljive i nepromjenljive ideje (rationes) o s v i m s t v a r i m a , p a i o o n i m a
koje su vidljive i promjenljive. B u d u ć i da je B o g znao ono š t o je u č i n i o , slijedi
da je u č i n i o ono š t o je znao (porro si sciens fecit omnia, ea utique fecit quae
151
noverat) . P o s t o j i tu jedna stvar, z a k l j u č u j e A u g u s t i n , k o j a nas č u d i , a i s t i n i t a
je (mirum sed tamen verum): quod iste mundus notus esse non posset, nisi esset;
152
Deo autem nisi notus esset, esse non posset .
S p e c i f i č n o d i j a l e k t i č k i aspekt d o k t r i n e o b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i , onaj o Magi­
ster interior, i z r i č i t o je n a z n a č e n u j e d n o m j e d i n o m o d l o m k u De civitate Dei.
T u , j o š jedanput, A u g u s t i n stavlja u k o r e l a c i j u t r a d i c i o n a l n u trodjelnu podjelu
filozofije (fizika, logika, etika), s t r o s t r u k i m predstavljanjem B o g a kao izvora
postojanja, istine, i b l a ž e n s t v a . K a k o n a š a narav, da b i postojala, i m a B o g a za
autora, r a z m i š l j a A u g u s t i n , m i zasigurno m o r a m o i m a t i tog istog B o g a za u č i t e l j a
da b i s m o znali ono š t o je istinito (Nunc vero quia natura nostra, ut esset, Deum
152
habet auctorem, procul dubio ut vera sapiamus ipsum debemus habere doctorem) .
Ova k a r a k t e r i z a c i j a B o g a kao Učitelja u s a v r š e n u je s k l a d u s o p i s o m u De Magi-

142
De Trin. 12, 15, 24. Od srednjega vijeka nauka o iluminaciji je uzrokovala kontroverzije
glede njezina pravog značenja. Za predodžbu najznačajnijih interpretacija te doktrine
usp. E . G I L S O N , nav. dj., 103—130; M . F. SCIACCA, S. Agostino, Brescia 1949, pp. 189—243;
147 U s
C. E . S C H U T Z I N G E R , The German Controversy on st. Aug.'s Illumination Theory, New P - Retract. 1, 25.
148
York 1960. De civ.Dei 11, 9.
143 149
Usp. E . G I L S O N , nav. dj., p. 107, bilj. 1. De civ. Dei 11, 29.
w 150
De Trin. 14, 11. 14. De civ.Dei 11, 10.
145 151
Usp. P L O T I N , Enn. 4, 6, 3. Isto mj.
146 152
C. B O Y E R , S. Aug. a pu prendre chez Plotin Vessential de sa propre theorie, u LTdee Isto mj.
2 153
de Verite, Pariš 1940 , p. 213, bilj. 1. De civ.Dei 11, 25.
CXXII U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CXXIII

stro, gdje Augustin t v r d i da to djelo s a d r ž i diskusije, upite i o t k r i ć e da jedini
154
u č i t e l j k o j i u č i č o v j e k a p r a v u spoznaju jest B o g .
U De Magistro A u g u s t i n dolazi do tog z a k l j u č k a p o š t o je dokazao da riječi,
po sebi, ne m o g u r o d i t i i s t i n u u u m u drugoga, već drugoga m o r a m o u p u ć i ­
v a t i (admonere) da i s t i n u t r a ž i u svom v l a s t i t o m u m u . U u m u m i v i d i m o izravno
inteligibilne realnosti » k a o n a z o č n e u o n o m u n u t a r n j e m svjetlu istine« {quae
155
praesentia contuemur in illa interiore luce Veritatis) . Zato, z a k l j u č u j e Augustin,
n i t k o ne u č i p o s r e d s t v o m riječi, »nego iz s a m i h realnosti, z a h v a l j u j u ć i ilumina-
156
c i j s k o m djelovanju B o g a i z n u t r a « (sed ipsis rebus Deo intus pandente manifestis) .
157
A onaj k o j i p r e b i v a u u n u t a r n j e m č o v j e k u jest K r i s t , tj. nepromjenljiva i v j e č n a
158
m u d r o s t Božja .
Tako, u o v i m m a l o b r o j n i m o d l o m c i m a , Augustin je stvorio k o m p l e t n u sintezu
P r e m d a je Augustinova p o l e m i k a o s r e ć i upravljena prvenstveno p r o t i v plato­
n i č a r a njegova vremena, on je s a v r š e n o svjestan da, u n a t o č nestanku s t o i č k i h
i e p i k u r e j s k i h š k o l a kao institucija, d r u š t v o b i j a š e duboko opijeno n j i h o v i m
u č e n j i m a . To o b j a š n j a v a z a š t o Augustin, u p r v i m poglavljima 19. knjige, o b r a đ u j e
p o j a m xeXoq , p o č e t n u t o č k u svih k l a s i č n i h teorija o m o r a l n o s t i u starini. N a i m e ,
u n a t o č m n o g o b r o j n i m i k o n t r a d i k t o r n i m m i š l j e n j i m a (Varon je nabrojio 288 mo­
gućih teorija), svi m o r a l n i filozofi slagali su se da s r e ć u odrede kao i s t i n s k i
162
xeXoq, odnosno k o n a č n i cilj ljudskog života i djelovanja . J o š više, oni su učili,
da summum bonum, k a k v o god ono bilo, treba t r a ž i t i r a d i njega samoga, dok
163
se svaka druga stvar treba željeti u odnosu p r e m a njemu . T a k v o »dobro«, k a ž e
Augustin, nazvano je »finalnim«, ne zato š t o predstavlja konac dobra, nego zato
š t o vodi dobro p r e m a svojoj punoj s a v r š e n o s t i . 164

svih aspekata svoje teorije o spoznaji. Prvo, k o n a č n i izvor ljudske spoznaje jest
» n e p r o m j e n l j i v a i v j e č n a m u d r o s t Božja«, u skladu s k o j o m je sve stvoreno. Drugo,
nije u m sam po sebi svjetlo m u d r o s t i , već on samo o t k r i v a istinu, z a h v a l j u j u ć i
p a r t i c i p a c i j i na t o m svjetlu. K o n a č n o , b u d u ć i da je izvor iluminacije d u š e utjelov­
ljena m u d r o s t B o ž j a »koja p r e b i v a u u n u t a r n j e m čovjeku«, slijedi, da je j e d i n i
i s t i n s k i u č i t e l j č o v j e k a K r i s t , Magister interior.
3. Bog, izvor blaženstva (fons bibendae felicitatis)
Poput svojih p l a t o n s k i h p r e d š a s n i k a , i Augustin je uzimao m o r a l n u filozofiju
kao v r h u n a c i rezultat filozofskog i s t r a ž i v a n j a , kao onu k o j a po v a ž n o s t i i dosto­
j a n s t v u p r e m a š u j e i n a r a v n u filozofiju i dijalektiku. P a k a k o p r o b l e m s r e ć e
i m o r a l a nisu d o l i dva r a z l i č i t a aspekta istog temeljnog pitanja ljudske sudbine,
159
Augustin B o g a p r e d o č u j e , slijedeći p l a t o n i č a r e , ne tek kao beatitudinis largitorem ,
Augustin v e l i k i m dijelom svoju m o r a l n u n a u k u razvija dokazivanjem radikalne
nesposobnosti p r e d l o ž e n i h u č e n j a m o r a l n i h filozofa da pribave č o v j e k u trajnu
s r e ć u . O s i m p l a t o n i č a r a , najpoznatijih m o r a l n i h filozofa, stoici su i e p i k u r e j c i
d r ž a l i ne samo da je s r e ć a m o g u ć a u s a d a š n j e m životu, nego i da j u je m o g u ć e
p o s t i ć i č o v j e k o v i m p r i r o d n i m sredstvima. P a ipak, k a k o p r i m j e ć u j e Augustin,
i sama s t o i č k a krepost n u ž n o iziskuje neprestanu b o r b u sa z l o m , dok se epikurej-
s k i cilj m i r n o ć e , p o p r a ć e n i l i ne s u ž i t k o m , u o p ć e ne da dohvatiti u ž i v o t u k o j i
165
je izložen n e i z b j e ž n i m nestalnostima ovog vremenitog življenja . P l a t o n i č a r i su,
naprotiv, k a k o bilježi Augustin, d r ž a l i da je s r e ć a za d u š u n e m o g u ć a dok je ta
d u š a zatvorena u zemaljsko tijelo, i , š t o je j o š važnije, shvatili su da je izvor
166
njezine s r e ć e izvan i iznad nje . Temeljna superiornost m o r a l n o g u č e n j a platoni­
č a r a , k a k o ga je razumijevao Augustin, sastojala se u činjenici š t o za Platona
summum bonum z n a č i »živjeti k r e p o s n i m ž i v o t o m , a to je m o g u ć e samo onome
tko poznaje i nasljeduje Boga« . 167

160
nego i kao ordo vivendi .
I m a j u ć i u v i d u p r e d o m i n a n t n u t e m u o dva grada i ulogu ljubavi u njihovu
p o d r i j e t l u i o d r e đ e n j u , p r i r o d n o je da Augustinovo izlaganje o B o g u kao izvoru
b l a ž e n s t v a i m o r a l a p r e m a š u j e izlaganje o B o g u kao u z r o k u postojanja i i z v o r u
istine. O s i m toga, dok je Augustin mogao p r i h v a t i t i bitnost platonskog u č e n j a
P r e m d a je P l a t o n ispravno identificirao B o g a kao predmet i uzrok b l a ž e n s t v a
d u š e , č i n j e n i c o m š t o je p r i h v a t i o teoriju v j e č n i h c i k l u s a i metempsihoze, efektivno
je odbacio onaj j e d i n i uvjet bez kojega n i k a k v a p r a v a s r e ć a nije m o g u ć a , to jest,
168
da bude trajna. S i g u r n o je, k a ž e Augustin , da je P l a t o n n a u č a v a o da su d u š e
poslije s m r t i o s u đ e n e na povratak u druga tijela, č a k u tijela životinja . Samo 169

o te dvije zadnje t o č k e , k a k o i h je on interpretirao, osjetio se p r i s i l j e n i m ispiti­ 170

ona s r e ć a , bilježi on, koja je kraj bez kraja, jest k o n a č n a s r e ć a , O s i m toga on
vati i vrednovati m n o g o s t r u k a r a z l i č i t a p o i m a n j a o ljudskoj s r e ć i k o j a dijele p r i m j e ć u j e da u k o l i k o b i se pitalo Božji grad da se izjasni o r a z l i č i t i m gore
g r a đ a n e » n e b e s k o g g r a d a « i one » z e m a l j s k o g g r a d a « . Da b i dokazao da je p r a v o s p o m e n u t i m m i š l j e n j i m a , i ponaosob o summum bonum i o summum malum,
b l a ž e n s t v o koje je B o g p o d a r i o sam B o g , Augustin se m o r a o pozvati ne samo on b i odgovorio da je »život .vječni« sumum bonum, a »vječna s m r t « je summum
na autoritet B i b l i j e , nego i u p o t r i j e b i t i sve razumske argumente u r a s p r a v i
161
s nevjernima .

162
O naravi i ulozixe^og-a u Augustina i u grčkoj filozofiji usp. R. H O L T E , Beatitude et
sagesse. St. Aug. et le probleme de la fin de l'homme dans la philosophie ancienne,
154
Usp. Retract. 1, 12: . . . disputatur et auaeritur, et invenitur, magistrum non esse, qui u Etud. Aug., Pariš 1962.
163

docet hominem scientiam, nisi Deum. De civ. Dei 19, 1.

164
155
De magistro 12, 40. Isto mj.
165
156
Isto mj. Usp. De civ. Dei 19, 4.
166
157
Usp. Ef 3, 16-17. De civ. Dei 19, 25.
167
158
Usp. 1 K o r 1, 24. De civ. Dei 8, 8.
De civ. Dei 8, 5.
168
159
De civ. Dei 10, 30.
169
160
De civ. Dei 8, 4. Usp. PLATON, Vedro 249; Fedon 81e.
170
161
De civ. Dei 19, 1. De civ. Dei 19, 10.
CXXIV U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CXXV

malum . m
Z a Augustina, p r a v a s r e ć a nije samo summum bonum i »život vječni«, p r i j a š n j e m dijalogu se k a ž e da je vječni zakon upisan, tako reći, »u d u š e m u d r i h «
m

nego i s a v r š e n i m i r r e z e r v i r a n g r a đ a n i m a nebeskog grada i već u nekoj m j e r i
172
m o g u ć u o v o m ž i v o t u u o n i h k o j i u o v o m ž i v o t u žive č e s t i t o . S a m o u De civitate
Dei A u g u s t i n p r e d l a ž e č a k deset definicija m i r a . Posljednja, i ujedno n a j k r a ć a ,
r e k a p i t u l i r a ostale, f o r m u l o m k o j a je postala k l a s i č n a : Pax... tranquillitas ordinis™.
U De civitate Dei tema m i r a zauzela je mjesto teme »života vječnoga« i prevladava
u A u g u s t i n o v i m refleksijama o p o d r i j e t l u i o d r e đ e n j u dvaju gradova. Oba grada,
svaki na svoj n a č i n , t e ž e d o b r u m i r a , a l i p r a v i m i r m o ž e p o s t i ć i samo Božji grad
čiji g r a đ a n i u ž i v a j u » m i r s B o g o m u o v o m svijetu po vjeri, a u b u d u ć e m svijetu
l i c e m u lice« . 174
D e f i n i r a j u ć i m i r kao tranquillitas or.dinis, Augustin u v o d i jedan p o j a m k o j i
nadahnjuje i d o m i n i r a č i t a v i m k o r p u s o m njegova m o r a l n o g u č e n j a . S r e ć a i mo­
(in sapientes animas quasi transcribitur) . P r i m i j e n j e n na č o v j e k a , taj z a k o n
t r a ž i da č o v j e k p o d l o ž i izvanjska dobra tijelu, tijelo d u š i , a u n u t a r same d u š e
da sjetila b u d u p o d l o ž n a r a z u m u i , k o n a č n o , da se r a z u m p o d l o ž i B o g u .
Ipak, pravo č o v j e k u da se zove » d o b r i m « pribavlja ljubav p r e m a dobru, a ne
179
tek spoznaja dobra . Iznova p o j a m reda odigrava o d l u č u j u ć u ulogu u Augusti­
n o v u p o i m a n j u ljubavi. J e d n o m analogijom n a d a h n u t o m a r i s t o t e l s k o m d o k t r i n o m
0 locus naturalis, Augustin n a r a v n u t e ž i n u tijela, p o m o ć u koje tijela g r a v i t i r a j u
p r e m a svom i s p r a v n o m s m j e š t a j u u fizičkom svijetu, u s p o r e đ u j e s n e k o m v r s t o m
duhovne t e ž i n e d u š e . P a ako i ne b i s m o b i l i drugo doli tijelo, k a ž e Augustin,
1 obdareni osjetilnom percepcijom, i m a l i b i s m o jednako tako neke vrste a t r a k c i j u
p r e m a n a š e m p r a v o m p o l o ž a j u u redu n a r a v i (... quasi quidam nostrorum locorum
m

ralnost samo su dva r a z l i č i t a aspekta p r o b l e m a ljudske sudbine. Dosljedno tome, atque ordinis appetitus) . K a o tijelo, i d u š a je prisiljena o d neke vrste t e ž i n e
181

za Augustina, B o g nije samo izvor ljudske s r e ć e (fons bibendae felicitatis) nego
i posljednji o d l u č u j u ć i u z r o k l j u d s k o g p o n a š a n j a (ordo vivendi). D r u g i m r i j e č i m a ,
B o g je ujedno cilj l j u d s k o g življenja i put k o j i m čovjek dolazi do Boga, b u d u ć i
da je B o g i z v o r m o r a l n o g reda (ordo vivendi) k o j e m u č o v j e k m o r a s u o b l i č i t i svoj
život da b i n a š a o s a v r š e n u s r e ć u u B o g u .
Zato se, bez pretjerivanja, m o ž e u s t v r d i t i da se Augustinovo m o r a l n o u č e n j e
temelji na p o j m u reda. K a o š t o ć e m o vidjeti, njegova temeljna u č e n j a , n a p r i m j e r ,
0 ljubavi, zakonu i kreposti, polaze od s r e d i š n j e g p o j m a reda, i na nj se v r a ć a j u .
1 b a š u De civitate Dei Augustin f o r m u l i r a svoju č u v e n u definiciju reda: Ordo
115
est parium dispariumque rerum sua cuique loca tribuens dispositio . To poimanje
da t r a ž i svoj p r a v i p o l o ž a j , a ta t e ž i n a je ljubav . A l i , k a k o je objekt ljubavi uvijek
neko dobro, unutarnje n a g n u ć e d u š e da l j u b i bit će n a p l a ć e n o onda k a d bude
dohvatilo i s t i n s k i objekt svoje ljubavi. Dakle, kao š t o tijelo ne m o ž e n a d i ć i svoje
naravno n a g n u ć e da n a đ e svoj p r a v i s m j e š t a j , tako n i d u š a ne m o ž e odoljeti
svojoj u r o đ e n o j p r i s i l i da l j u b i . D r u g i m r i j e č i m a , č o v j e k nije slobodan l j u b i t i
i l i ne l j u b i t i , nego jedino o d r e đ i v a t i k o j a će d o b r a b i t i objekti njegove ljubavi.
Pa ipak, za r a z l i k u od stvari koje su dobre u sebi, ljubav p r e m a n j i m a m o ž e b i t i
i l i dobra i l i zla. B u d u ć i da se č o v j e k identificira sa svojom voljom, u k o l i k o je
m o r a l a n č o v j e k č o v j e k dobre volje, slijedi da je volja izvor d v i j u ljubavi, dobre
i zle. Zato se d o b r o u r e đ e n a volja identificira s d o b r o m ljubavlju, kao š t o se
pokvarena volja identificira sa z l o m ljubavlju . 182

reda p o d r a z u m i j e v a u n i v e r z u m h i j e r a r h i j s k i sazdan, s a č i n j e n od n a r a v i koje se

p r o t e ž u o d n a j n i ž e razine tjelesnog b i ć a do v r h u n c a stvaranja, predstavljenog
u a n đ e l i m a . M e đ u s v i m a t i m a , ipak, č o v j e k zauzima jedinstveno mjesto, rekapi­
t u l i r a j u ć i p o n e š t o o d totalnog s a v r š e n s t v a u n i v e r z u m a . B o g je, k a ž e Augustin,
dao č o v j e k u n a r a v k o j a p a r t i c i p i r a na n a r a v i kamenja, d r v e ć a , ž i v o t i n j a i na
176
i n t e l e k t u a l n o m ž i v o t u a n đ e l a . O č i t o , ta je koncepcija č o v j e k a od kapitalne važno­
sti za b i l o k o j i sistem vrednota, a osobito za Augustinovo u č e n j e o m o r a l n o m
životu čovjeka.
Iz č i n j e n i c e da je m o r a l n i život dobro u r e đ e n i život, slijedi da se m o r a l n o
s a v r š e n s t v o č o v j e k a sastoji u i s p r a v n o m i z b o r u i vrednovanju stvorenih d o b a r a
u u n i v e r z u m u , onako k a k o se m i k r o k o z m i č k i reflektiraju u n u t a r njegove vlastite
n a r a v i . V r h o v n i , v j e č n i z a k o n o d r e đ u j e da »sve bude s a v r š e n o u r e đ e n o « . U De
libero arbitrio p o j a m tog zakona, za k o j i se k a ž e da je » u t i s n u t u nas« (quae
T o č n o tako kao š t o kvaliteta ljubavi o d r e đ u j e m o r a l n o stanje pojedinih l j u d i ,
tako i ta ista kvaliteta ljubavi o d r e đ u j e i samo stanje d r u š t v a . Preciznije, opreka
i z m e đ u dobre i zle ljubavi r a đ a dva suprotna grada (civitates), nebeski i zemaljski,
podrijetlo i o d r e đ e n j e k o j i h jest v e l i k a tema velikog Augustinova remek-djela
De civitate Dei.
P r i m i j e t i l i smo već da u m dolazi do vlastite spoznaje v r h o v n i h pravila
m o r a l n o g reda z a h v a l j u j u ć i samoj b o ž a n s k o j i l u m i n a c i j i koja i h o t k r i v a kao
nepromjenljive i v j e č n e istine m e t a f i z i č k o g i m a t e m a t i č k o g reda. O s i m toga, ta
ista » m o r a l n a i l u m i n a c i j a « o t k r i v a d u š i i p r a k t i č n a sredstva k o j i m a č o v j e k m o ž e
s u o b l i č i t i svoj život s t i m m o r a l n i m p r o p i s i m a , a to su spoznaja i v r š e n j e krepo­
183
sti . U De libero arbitrio Augustin je n e k o ć kazao da ta m o r a l n a i l u m i n a c i j a
opskrbljuje č o v j e k a » n e k i m svjetlilima k r e p o s t i « (quaedam lumina virtutum) koja
nadolaze iz samog izvora iz kojega izvire spoznaja samih propisa . Čovjek, 184

impressa nobis est), definiran je kao zakon » p r e m a k o j e m u je pravo da sve stvari nastavlja Augustin, ne p o s t i ž e krepost m u d r o s t i , pravednosti, umjerenosti i j a k o s t i
m
b u d u s a v r š e n o u r e đ e n e « (qua iustum est ut omnia sint ordinatissima) . U jednom

1
De ordine 2, 8, 25; usp. Contra Faustum Man. 22, 27: Lex vero aeterna est ratio divina vel
171
De civ. Dei 19 4. voluntas Dei, ordinem naturalem conservari iubens, perturbari vetans.
172 179
De civ. Dei 19, 10. De civ. Dei 11, 28.
173 180
De civ. Dei 19, 13. Isto mj.
174 181
De civ. Dei 19, 27. Isto mj.
175 182 D e c i v D e i 14
De civ. Dei 19, 13. - >
176 183 D e c i v D e i 14 2 8
De civ. Dei 5, 11. - > -
177 184 D e l i b a
De lib. arb., 1, 6, 45. - ^b. 2, 10, 29.
CXXVI U V O D - FILOZOFIJA U V O D - FILOZOFIJA CXXVII

jednostavno iz razlaganja koje m u p r u ž a j u drugi, nego s v a k i č o v j e k postaje
osobno krepostan samo » p r i l a g o đ u j u ć i svoju d u š u n e p r o m j e n l j i v i m p r a v i l i m a
p o n a š a n j a i s v j e t l i l i m a k r e p o s t i k o j a n a n e u n i š t i v n a č i n p r e b i v a j u u toj samoj
185
i s t i n i i m u d r o s t i k o j a je s v i m a z a j e d n i č k a « .
Pa, p r e m d a je krepost po sebi dodatna u odnosu na s r e ć u , A u g u s t i n ne
186
u k l j u č i t i je, s k u p a sa s r e ć o m , u k o n a č n i cilj l j u d s k i h aspiracija . K r e p o s t
s v a k a n a svoj n a č i n , doprinose k o n a č n o m s a v r š e n s t v u č o v j e k a u k o l i k o
o b u h v a ć a sve ono š t o treba činiti, dok s r e ć a o b u h v a ć a sve ono š t o treba
I ovdje je p o j a m reda fundamentalan za A u g u s t i n o v u misao, i u De civitate Dei
n a l a z i m o njegovu k o n a č n u i k l a s i č n u f o r m u l a c i j u . V i d j e l i smo v e ć da je d u š a
n e k o m u n u t a r n j o m d i n a m i k o m neodoljivo gonjena p r e m a l j u b a v i . A l i jedna t a k v a
ljubav, po sebi, ostaje m o r a l n o indiferentna. D a k l e , k a k o bilježi A u g u s t i n , i s a m u
ljubav treba l j u b i t i n a uredan n a č i n , tako da, ispravno l j u b e ć i ono š t o treba
l j u b i t i , p r i s p i j e m o do posjedovanja k r e p o s t i k o j o m ć e m o p r o v o d i t i č e s t i t život .
»Dakle, z a k l j u č u j e A u g u s t i n , čini m i se da je k r a t k a i i s t i n s k a definicija ova:
1 9
Ordo est amoris« * .
K r o z njegovu dugu k n j i ž e v n u k a r i j e r u , p o j a m je kreposti u A u g u s t i n a doživio
v a ž n e preinake. U n e k i m njegovim p r v i m djelima, na p r i m j e r , definicije k r e p o s t i
o d r a ž a v a j u s t o i č k u v i z i j u kreposti, kao n e š t o posve imanentno d u š i , bez i k a k v a
odnosa p r e m a n e k o m o b j e k t u k o j i b i transcendirao s a m u d u š u i č i n i o je b l a ž e n o m .
Z a t o se krepost definira kao » n e k a r a v n o t e ž a ž i v o t a u s a v r š e n o j h a r m o n i j i s razu­
190
m o m (virtus aequalitas quaedam esse vitae rationi undique consentientis) .
d r u g o m mjestu, krepost se i d e n t i f i c i r a sa stanjem s a v r š e n o g r a z u m a u č o v j e k u :
191
»perfecta igitur hominis ratio, quae virtus vocatur« . Obje definicije, čini se, ovise
o k l a s i č n o j Ciceronovoj definiciji s t o i č k e d o k t r i n e : Virtus est animi habitus,
m
naturae modo atque ratione consentaneus . U n a t o č tome, u j e d n o m spisu napi­
sanom samo godinu dana poslije k r š t e n j a , A u g u s t i n definira krepost kao » s a v r š e n u
ljubav p r e m a Bogu« (... nihil omnino esse virtutem affirmaverim, nisi summum
m
amorem Dei) . I p o j a m k r e p o s t i kao » u r e đ e n a ljubav« u k l j u č e n a je već u j e d n o m
pasusu prve knjige De doctrina Christiana (djelo napisano oko 397.), gdje se k a ž e
da je pravedan i svet č o v j e k onaj k o j i posjeduje » u r e đ e n u ljubav« (lile aut em
l9
iuste et sonete vivit... qui ordinatam dileetionem habet) \
Izlaganje o k r e p o s t i š t o n a m ga A u g u s t i n p r u ž a u De civitate Dei o d izuzetne
je v a ž n o s t i iz d v a razloga: prvo, p r e m d a se b i t n i elementi njegove definicije krepo­
sti nalaze u p r i j a š n j i m djelima, j e d i n o se u De civitate Dei t i elementi stapaju
u f o r m a l n u definiciju k o j a je postala k l a s i č n o m , k a k o po s v o m s a d r ž a j u tako
i po svojoj k r a t k o ć i : ordo amoris. Drugo, u t o m i s t o m djelu A u g u s t i n se pozivlje
na autoritet Svetog p i s m a za p o t k r e p u svoje definicije. T u , p o š t o je definirao
krepost kao amor ordinis, o d m a h nadodaje: »Evo z a š t o , u P j e s m i n a d pjesmama,
195
z a r u č n i c a K r i s t o v a , Božji grad, pjeva: ,Uredi ljubav u m e n i ' « .
oklijeva N a d r u g o m mjestu, A u g u s t i n n a očit n a č i n i d e n t i f i c i r a krepost i ljubav, doka­
196
i sreća, z u j u ć i da č e t i r i prvotne i l i kardinalne kreposti n i s u drugo nego č e t i r i r a z l i č i t a
krepost modaliteta same l j u b a v i : »U svemu tome, i u o v o m ž i v o t u krepost nije drugo
187
željeti . d o l i l j u b i t i ono š t o treba l j u b i t i ; razboritost je to izabrati, hrabrost je ne b i t i
u tome l i š e n n e p r i l i k a , umjerenost je o k a n i t i se zamamnosti, pravednost je oslo­
197
b o d i t i se o s j e ć a j a o h o l o s t i « .
M a k a r je A u g u s t i n o v a d o k t r i n a o k r e p o s t i bitno i z r a ž e n a u d r u g i m njegovim
djelima, postoje n e k i naglasci o p o j e d i n i m a s p e k t i m a k r e p o s t i k o j i o d r a ž a v a j u
p o l e m i č k i k a r a k t e r De civitate Dei. Ponajprije, A u g u s t i n m o r a b r a n i t i jedinstvenu
188
m o r a l n u superiornost k r š ć a n s k e religije p r o t i v o n i h k o j i b i željeli i z j e d n a č i t i istinske
k r š ć a n s k e k r e p o s t i s č i s t o p r i v i d n i m k r e p o s t i m a koje se p r i p i s u j u R i m l j a n i m a iz
davnih vremena. Drugo, m o r a se s u o č i t i s p l a t o n i č a r i m a svoga vremena, k o j i su, napu-
stivši v i s o k u m o r a l n u n a u k u Platonovu, o d b a c i l i , zbog svoje oholosti, p o s r e d n i š t v o
K r i s t o v o , te su se o k r e n u l i teurgiji i k u l t u demona. I, m a k a r t r e ć i p r o t i v n i k nije
i z r i j e k o m spomenut, č i n j e n i c a da A u g u s t i n uporno ponavlja n u ž n o s t m i l o s t i za
i s t i n s k u krepost, o t k r i v a njegovu p r e o k u p a c i j u u t o m razdoblju zbog m o r a l n o g
n a t u r a l i z m a š t o ga je propagirao njegov n a j l j u ć i p r o t i v n i k i branitelj pelagijanizma,
Na J u l i j a n E k l a n s k i . S a m o u svjetlu t i h t r i j u faktora m o ž e se shvatiti njegova p o n e š t o
stroga i n e p o m i r l j i v a o p t u ž b a p r o t i v takozvanih kreposti pogana.
Augustinov temeljni napad na precjenjivane kreposti starih R i m l j a n a p r o i z l a z i
iz ispitivanja n a r a v i same kreposti. » I s t i n s k a je krepost samo o n a « , i n z i s t i r a , »koja
teži p r e m a c i l j u gdje se nalazi stvarno dobro č o v j e k a , dobro koje je v e ć e o d b i l o
198
kojeg d r u g o g « . Dosljedno tome, p r o m a š i v š i b i l o k o j i odnos p r e m a B o g u , te
takozvane k r e p o s t i treba smatrati manama, a ne k r e p o s t i m a (etiam ipsae vitia sunt
199
potius quam virtutes) . O s i m toga, b u d u ć i da su »najčasnije« k r e p o s t i slavnih
R i m l j a n a bile usmjerene i l i p r e m a osobnoj slavi i l i p r e m a slavi zemaljskog grada,
t i m je k r e p o s t i m a nedostajao b i t a n elemenat k o j i razlikuje » i s t i n s k e k r e p o s t i «
od »prividnih«, tj. odnos p r e m a v r h o v n o m d o b r u č o v j e k a .
Filozofi, s druge strane, m a k a r otvoreno p r e z i r a l i slavu, došli su do toga, zbog
2 0
svoje oholosti, da su gajili mudrost p r e d s v o j i m o č i m a i u g a đ a l i sami sebi - . Pored
toga, p r i m j e ć u j e A u g u s t i n u j e d n o m p r i j a š n j e m djelu, l j u d s k i je o b z i r doveo filo-

195

185
De civ. Dei 2, 4. Bilo je sugerirano da se Augustinovo pozivanje na taj biblijski tekst
De lib. arb. 2, 19, 25. duguje čitanju dvaju Origenovih djela o Pjesmi nad pjesmima, tj. Homilija, koje Je pre­
m
De civ. Dei 4, 21. veo Jeronim, i Komentara, što ga je preveo Rufin. Usp. B. A L T A N E R , Aug. und Origenes,
187
Isto mj. u Historisches Jahrbuch, 1951, str. 29—30 (pretiskan u Kleine Patristische Schriften, Berlin
188
De civ. Dei 15, 22. 1967, str. 239—240).
196
189
Isto mj. Označenje tih četiriju kreposti kao »kardinalne« čini se da je uveo sv. Ambrozije. Usp.
m
De quant. animae 16, 27. A M B R O Z I J E , Expositio Evangelii secundum Lucam 5, 49. 62.
197
191
De div. quaest. 83, q. 30. Ep. 155, 4, 13.
198
192
De inventione 2. De civ. Dei 5, 12.
199
193
De mor. Eccl cath. et Man. 1, 15, 25. De civ.Dei 19, 25; Usp. J. WANG T C H ' A N G - T C H E , St.Aug.et les vertus des paiens, Pariš
194
De doctr. Chr. 1, 27-—28. Usp. De div. quaest. 83, q. 30 gdje se binom uti-frui povezuje s 1938.
200

virtus kao ordinatio. De civ. Dei 5, 20.

CXXVIII U V O D - FILOZOFIJA
zofe do stvaranja k o m p r o m i s a i z m e đ u monoteizma, ispovijedanog u njihovim
š k o l a m a , i p o p u š t a n j a narodnoj p r a k s i p o l i t e i z m a (scholas habent dissentientes
m
et templa communia) .
U b i t i , m e đ u t i m , Augustinovo prisvajanje jedinstvene a u t e n t i č n o s t i n a r a v i
k r e p o s t i za k r š ć a n s k u krepost p r o i z l a z i iz njegove identifikacije istinske k r e p o s t i
s l j u b a v l j u B o ž j o m . U j e d n o m i z v a n r e d n o m pasusu De civitate Dei, on potkrepljuje
to u č e n j e j a s n o m a l u z i j o m k a k o n a m o r a l n i n a t u r a l i z a m pelagijevaca, tako i na
k r i v a u č e n j a o p o s r e d n i š t v u koje su p r e d l a g a l i k a s n i j i p l a t o n i č a r i . Jedino po lju­
b a v i B o ž j o j č o v j e k m o ž e b i t i pobjednik n a d p o r o k o m . T a ljubav, m e đ u t i m , ne samo
š t o je dar š t o ga B o g besplatno daje č o v j e k u , nego je i dar k o j i se p r i m a j e d i n o
202
po p o s r e d n i k u i z m e đ u B o g a i č o v j e k a , č o v j e k u Isusu K r i s t u .
P o l e m i k a k o j u A u g u s t i n v o d i p r o t i v filozofa svoga vremena postaje posebno
h i t n a na p o l j u m o r a l a . O n i k o j i se o p i r u superiornosti k r š ć a n s k o g u č e n j a jesu
oni isti p l a t o n i č a r i k o j i su, k a k o A u g u s t i n priznaje, » n a m se približili više o d
ostalih« (Nulli nobis quam isti propius accesserunt) . m
Čini se ipak da b l i s k o s t
platonskog u č e n j a k r š ć a n s k o m ne predstavlja uvijek k o r i s t a n faktor. S jedne
strane, b i l o je o d p o m o ć i r a s p r a v l j a t i s t o m poganskom e l i t o m , k a k o b i se mogu­
ć i m o b r a ć e n i c i m a o m o g u ć i l o da njihovo o b r a ć e n j e n a k r š ć a n s t v o ne b i z n a č i l o
potpuno nepriznavanje njihove platonske b a š t i n e . S druge strane, ta ista b l i s k o s t
p l a t o n i z m a k r š ć a n s t v u predstavljala je m o ž d a veće opasnosti negoli prednosti.
To se odnosilo posebno na one p l a t o n i č a r e k o j i su slijedili P o r f i r i j a . S v o j i m
zanosom za osobno spasenje i p o t r e b o m za neke vrste p o s r e d n i š t v o m neovisno
o K r i s t u , oni više n i s u predstavljali saveznika k r š ć a n s t v u , nego opasnog i straho­
vitog neprijatelja. K a o k r š ć a n s k i apologet, A u g u s t i n se m o r a o z a o k u p i t i dokazi­
vanjem, ne onoga gdje je p l a t o n i z a m uspio, nego onoga u č e m u je promašio.
K a d b i A u g u s t i n b i o u č i n i o samo to, njegova b i pobjeda b i l a m o ž d a samo o d
povijesnog interesa za b u d u ć e generacije. S r e ć o m , m e đ u t i m , k r š ć a n s k o m je filo­
zofu b i l o namijenjeno da n a d ž i v i k r š ć a n s k o g apologetu i da n a m u De civitate
Dei preda osobnu i k r š ć a n s k u filozofiju k o j a je rasvjetljavala i nadahnjivala ljude
svih epoha.
ROBERT RUSSELL
1
De vera relA, 1.
1 1
De civ. Dei 21, 16.
i D i j) i s 5.
e c v e pravo nalazi, po m o m mišljenju, svoje legitimno mjesto.
III.
POLITIKA"
I. SV. AUGUSTIN I POLITIKA
1. A k o h o ć e m o na k o r e k t a n n a č i n p r o t u m a č i t i z n a č e n j e ideja o p o l i t i c i š t o
i h nalazimo u De civitate Dei, m o r a m o se, p r e l i m i n a r n o , podsjetiti na n a č i n k a k o
sv. A u g u s t i n p r i s t u p a k p o l i t i c i i k a k o je u z i m a u razmatranje u o k v i r u globalnog
usmjerenja svoje m i s l i (i svoje d u š e ) . N e namjeravam ovdje raspravljati o meto­
d o l o š k o m pitanju, treba l i u t o m s l u č a j u govoriti o teologiji p o l i t i k e i l i o k r š ć a n ­
skoj filozofiji p o l i t i k e . N e p o r i č e m v a ž n o s t takvog m e t o d o l o š k o g pitanja, a l i i m a m
dojam da ono odgovara više n a š o j modernoj b r i z i oko sistematizacije znanja
negoli augustinskom n a č i n u r a z m i š l j a n j a . Augustinovo r a z m i š l j a n j e , ako se ne
v a r a m , p o l a z e ć i od usmjerenja i o b r a ć e n j a d u š e k B o g u , k o r a č a s n a ž n o objedi-
n j a v a j u ć i m h o d o m , u s m i s l u puta m u d r o s t i . Jednostavan p r i k a z augustinskog
r a z m i š l j a n j a o p o l i t i c i m o ž e , stoga, ostaviti po strani m e t o d o l o š k o pitanje, koje
z a n i m a specijaliste.
N a p o č e t a k stavljam dvije napomene, koje i m a j u opći i u v o d n i z n a č a j , a sma­
t r a m da i h je uputno f o r m u l i r a t i u o b l i k u negacija: a) sv. A u g u s t i n p o l i t i k u ne
cijeni; b) on nije t e o r e t i č a r p o l i t i k e . Te dvije negativne izjave, vjerujem, ne b i
trebale s u v i š e z a č u d i t i poznavaoca augustinske m i s l i . Ipak zahtijevaju, m a k a r
kratko, obrazloženje.
P r v a će negacija, naime, s jedne strane u t v r d i t i u n j i h o v u uvjerenju one k o j i
k r š ć a n s t v o smatraju a n t i h u m a n i s t i č k i m , a posebno one k o j i ga t a k v i m smatraju
b a š zbog odvojenosti o d p o l i t i k e . To je tvrdio već Rousseau, t e o r e t i č a r »civilne
* Ovaj mi uvod pruža priliku — na kojoj sam zahvalan P. Augustinu Trapeu — za jednu
retraktaciju onoga što sam pred nekoliko godina bio napisao u svojoj knjizi La citta
politica di S. Agostino (Milano, 1960). Dok ta knjiga, ako se ne varam, ostaje od koristi
u nekim točnim analizama augustinske vizije politike, ne dijelim više mišljenje s njezinom
temeljnom impostacijom. S jedne strane, tada sam se bio inspirirao na filozofiji vrednota
i na juridičkom formalizmu i , s druge strane, povlačio sam iz principa Pada stroge ne­
gativne konsekvencije u poređenju s pravnim naturalizmom koji sam identificirao s pre­
tjeranom racionalističkom verzijom koja je tih godina bila raširena u katoličkoj pravno-
političkoj kulturi. Ako još i danas vjerujem da je pravni naturalizam daleko od Augustinove
misli, priznajem sada da m i moja teza nije dopuštala razabrati precizan Augustinov odnos
prema ontološkoj strukturi realnog (red Stvaranja!), koji stvarno ne proturječi, nego dapače
ističe, bijedu te onda dijalektičnost postojanja u palom vremenitom stanju. Napose, moja
mi teza nije dopuštala shvatiti važnost koju Hiponac pridaje pravednosti, koja je prema
njemu ukorijenjena u ontološku strukturu i namijenjena da se preobrazi, na svom vrhuncu,
u Božju ljubav. Uvjeren sam danas da augustinsko razmišljanje vodi do produbljenog
i jasnog shvaćanja ljudskog stanja, u kojemu se ontološka dimenzija, i egzistencijalna
eshatološka, razlikuju, makar su međusobno koherentno povezane. U tom okviru, naravno

cxxx U V O D - POLITIKA
religije«, pa stoga, kao n e k i Celsus redivivus, k r i t i č a r k r š ć a n s t v a , a posebno kato­
l i c i z m a (Contrat social IV, 8). S druge strane, skandalizirat će one k r š ć a n e k o j i
— ako i ne i d u dotle da religioznu p o r u k u svedu na p o l i t i č k i a n g a ž m a n (kako
se u o s t a l o m danas u n e k i m s l u č a j e v i m a d o g a đ a ) — smatraju da je p o l i t i č k i
a n g a ž m a n , ako ne b a š prvotan, a ono svakako h i t a n b a š sa s t a n o v i š t a k r š ć a n s k o g
s v j e d o č e n j a . D r u g a će negacija, opet, z b u n i t i onoga tko je n a v i k a o govoriti (ili
s l u š a t i k a k o se govori) o » u č e n j u o državi« i l i o » p o l i t i č k o m u č e n j u « sv. Augustina;
to su izrazi k o j i m a su se služili i ugledni i s t r a ž i v a č i (Schilling, Carlyle, A r q u i l l i e r e ,
Combes, i dr.); i l i k o j i vezuje, u stvari p o v r š n o , ime sv. Augustina uz teokratska
»politička u č e n j a « . Stoga je potrebno d o k u m e n t i r a t i te dvije negacije i t o č n i j e
o d r e d i t i njihovo z n a č e n j e .
P r o m o t r i m o p r v u negaciju: sv. Augustin ne cijeni p o l i t i k u . U vezi s time ovdje
će b i t i dosta n e k o l i k o p o d a t a k a u svrhu l a k š e g s n a l a ž e n j a , jer ć e m o t e m u bolje
razjasniti kasnije, k a d bude r i j e č o De civitate Dei. Iako o p ć e n i t o , m o ž e b i t i k o r i s n o
upozoriti da je, s o b z i r o m na vrednovanje politike, stav sv. Augustina v r l o različit
od stava sv. Tome. Sv. T o m a , naime, daje p r i l i č n o pozitivnu ocjenu politike,
s osloncem na p o j a m o p ć e g dobra. D a p a č e — n a d o v e z u j u ć i se na Aristotela — po­
nekad ide dotle da daje d o j a m precjenjivanja politike kao jednog stupnja p r e m a
b l a ž e n s t v u , a š t o neka t u m a č e n j a j o š n a g l a š a v a j u , kao ono Lachanceovo j u č e r ,
i J. B . Metzovo danas. Sv. Augustin, nasuprot, sve u svemu, daje suprotan d o j a m :
slabo u v a ž a v a n j e politike, koje ide sve do njezina o b e z v r e đ i v a n j a . N a svaki n a č i n ,
ako netko i nije voljan potpisati tu posljednju tvrdnju, n e m o g u ć e je ne zapaziti da
sv. Augustin — k a k o na p s i h o l o š k o m tako na spekulativnom p l a n u — gaji jasan
o s j e ć a j distanciranja od politike, ne samo osobnog nego i teoretskog.
Ne čini se da b i p o l i t i k a igrala i k a k v u ulogu unutar onog i t i n e r a r i u m a k o j i vodi
d u š u p r e m a B o g u kroz d u b o k o ispitivanje same sebe: treba samo p o m i s l i t i na
Soliloquia i l i na Ispovijesti. Svakako, p o l i t i k a n e m a nekog p o v l a š t e n o g mjesta
u etapama p r e m a sapientia. U spisu De quantitate animae (35, 79) k a ž e se za nju da
je ars circa corpus, svojstvena — bez sumnje — č o v j e k u , a l i z a j e d n i č k a i d o b r i m a
i z l i m a ; ona se tiče onih zemaljskih dobara od k o j i h će se d u š a , z a h v a l j u j u ć i kre­
posti (virtus), n a u č i t i o s l o b a đ a t i , k a k o b i dosegla mudrost (sapientia); u odnosu
p r e m a m u d r o s t i p o l i t i k a je, stoga, j o š neznanje (ignorantia).
Glavni sadržaji politike — kako oni općenitiji i diskutabilni (honores...
laudes... gloria popularis) tako i oni uzvišeniji, kao š t o su sloboda i o s j e ć a j za
d o m o v i n u (civitas, quae parentis loco haberi solet) — u v r š t e n i su u djelu De libero
arbitrio m e đ u ona v r e m e n i t a d o b r a (temporalia) od k o j i h iubet... aeterna lex
avertere amorem... et eum mundatum convertere ad aeterna (1, 15, 32). Zato
i » d o b r o u r e đ e n a « d r ž a v a (bene constituta terrena civitas), iako posjeduje modum
quemdam pulchritudinis suae, spada — po r i j e č i m a spisa De vera religione (26, 48) —
u p o d r u č j e » s t a r o g č o v j e k a , izvanjskog i z e m a l j s k o g « (vetus homo, et exterior et
terrenus). Sv. Augustin se, dakle, ne zaustavlja na konstataciji, p r i l i č n o o č i t o j za
k r š ć a n i n a , da je p o l i t i k a n e š t o vremenito u t o m s m i s l u da je ona n e š t o naravno,
pa da je stoga » o d r e đ e n a da jednoga dana n e s t a n e « (Ennar. in Ps. 61, 8) jer se ne
m o ž e nastavljati u v j e č n o m životu. Augustin ide dalje; on poziva na odjeljivanje
samoga sebe od politike, jer je p o l i t i k a vremenita u s m i s l u » s t a r o g čovjeka« (vetus
homo), tj. ona je n e š t o š t o je vezano uz neotkupljenog č o v j e k a .
U k r a t k o , sv. Augustin nosi u sebi najživlji o s j e ć a j za ono š t o b i s m o — para­
f r a z i r a j u ć i Pascala — m o g l i nazvati » b i j e d o m p o l i t i k e « , iako priznaje da je p o l i t i k a
U V O D - POLITIKA CXXXI
na zemlji potrebna. Zato se on ne brine, d a p a č e ne podnosi tradicionalne diskusije
o najboljem o b l i k u p o l i t i č k e vlasti, koje su, nasuprot, bile tako drage g r č k o j filo­
zofiji, š t o je i shvatljivo, jer p o l i t i č n o s t za g r č k u filozofiju tvori samo stanje
č o v j e k o v o . O d s j e č n o m r e č e n i c o m Augustin p r e k i d a slične diskusije, koje će ipak,
s t o l j e ć i m a kasnije, k r š ć a n s k a misao ponovno preuzeti, i one će se nastavljati sve do
danas; dosta se sjetiti sklonosti sv. Tome p r e m a m o n a r h i j i i l i M a r i t a i n o v e p r e m a
republikanskoj demokraciji. Quid inter est sub cuius imperio vivat homo moriturus,
si Uli qui imperant ad impia et iniqua non cogant? reći će Augustin izričito u De
civitate Dei (5, 17), p r e u z i m a j u ć i v e ć m a i n d i r e k t n u , ali jednako j a s n u napomenu iz
De vera religione (26, 48). U k r a t k o , p o l i t i k a za sv. Augustina svakako nije put za
p o s t i g n u ć e b l a ž e n s t v a , d a p a č e vrlo č e s t o s v e l i k o m l a k o ć o m o d v r a ć a č o v j e k a od
toga puta, jer ga privezuje uz svjetovni život pa zbog toga nosi sa sobom napast
gospodovanja i pohlepe. M o ž e se raspravljati o t o m stavu sv. Augustina i l i se s njime
ne slagati, ali je to svakako njegov stav.
M e đ u t i m , č o v j e k m o ž e p o l i t i k u ne cijeniti i l i je č a k o b e z v r e đ i v a t i , a ipak isto­
dobno b i t i njezin t e o r e t i č a r . D a p a č e , o b e z v r e đ i v a n j e m o ž e b i t i posljedica precizne
teorije o p o l i t i c i , » s a t a n o k r a t s k e « (da se p o s l u ž i m sretno p o g o đ e n i m izrazom M a r i -
tainovim), koja, r a s k l o p i v š i mehanizme i r a s k r i n k a v š i namjere politike, z a v r š i
u njezinu odbacivanju i osudi. T a k o b i s m o i m a l i egzaktno preobrtanje ante litteram
stava š t o ga je razradio M a c h i a v e l l i . Sigurno je da sv. Augustin ne zatvara p o l i t i k u
u satanokratski horizont; za dokaz je dosta već navedena fraza iz De vera religione
koja se tiče d r ž a v e : habet... modum quemdam pulchritudinis suae. Ipak, on bez
sumnje anticipira M a c h i a v e l l i j a u nesmiljenom realizmu t o l i k i h svojih naznaka
o p o l i t i c i koje daju snagu njegovu t u m a č e n j u njezine svjetovnosti. K a k o bilo, p r v a
negacija (»Sv. Augustin ne cijeni politiku«) n u ž n o ne u k l j u č u j e drugu (»Sv. Augustin
nije t e o r e t i č a r p o l i t i k e « ) . Stoga ovu treba posebno opravdati.
N a p o m i n j e m , prije svega, da sv. Augustin nije t e o r e t i č a r politike s izvanjskog
g l e d i š t a , tj. u k o l i k o se p r o m a t r a organizacija njegovih spisa. U tako r a z n o l i k u kom­
pleksu njegovih djela nema nijednoga koje b i na specifičan i organski n a č i n bilo
p o s v e ć e n o p o l i t i c i , n i pod filozofskim n i pod t e o l o š k i m p r o f i l o m , n i s p e k u l a t i v n i m
n i m o r a l n i m . U tome je Augustin, kao i sv. Ambrozije, u potpunosti dionik o p ć e
orijentacije p a t r i s t i č k e m i s l i ; nasuprot, jasno se razilazi s modus tractandi k o j i
će b i t i svojstven sv. T o m i i d r u g i m srednjovjekovnim filozofima, pa i o n i m a
augustinske inspiracije, kao š t o je Egidije R i m s k i .
P r u ž a l i to z a p a ž a n j e izvanjskog tipa neku valjanu indikaciju? U o d r e đ e n o m
smislu da, u k o l i k o slijedi iz p r e đ a š n j e negacije. K a o što, rekao bih, svi O c i , tako
ni sv. Augustin ne drži da b i p o l i t i k a zasluživala specifičnu o b r a d u u o k v i r u
k r š ć a n s k o g znanja, iako on — k a k o ć e m o vidjeti — poznaje p o l i t i k u i z a h v a ć a
njezine istaknute aspekte m o ž d a bolje od svih drugih Otaca. Ipak b i bilo k r i v o
dati p r e v i š e v a ž n o s t i tome izvanjskom z a p a ž a n j u . Naime, ( t a k o đ e r ) pod p r o f i l o m
organizacije spisa m o ž e se reći da sv. Augustin stoji uz Platona kao š t o sv. T o m a
stoji uz Aristotela: u tom smislu, da dok dva posljednja slijede sistematsku metodu,
p o s v e ć u j u ć i specifične traktate p o j e d i n i m aspektima iskustva, dotle p r v a dva
slijede metodu k o j u b i h nazvao p e r s p e k t i v i s t i č k o m i s p i r a l n o m . Zapravo, o b i č n o se
nijedna njihova refleksija o nekoj specifičnoj temi ne iscrpljuje u samoj sebi, ni
u j e d n o m p o j e d i n o m djelu, nego otvara perspektivu na globalnost iskustva; stoga
se oni teme l a ć a j u ponovno i ponovno, ali ne u o b l i k u jednostavnog ponavljanja,
u svakom n o v o m spekulativnom pothvatu. A k o b i netko pitao, u k o j e m pojedinac-
 CXXXII U V O D - POLITIKA
nom djelu P l a t o n i l i A u g u s t i n raspravljaju o spoznaji i l i o dobru, o B o g u i l i
0 m u d r o s t i , i tako dalje, odgovor b i m o r a o glasiti: u s v i m a (ili gotovo u svima).
R a z l i k a je samo više i l i manje, u rasporedu p r e m a p e r s p e k t i v n o m p l a n u . Zato
odsutnost specifičnog djela o p o l i t i c i u augustinskom k o r p u s u ne z n a č i b a š mnogo:
v a ž n o je p r o v j e r i t i da l i je p o l i t i k a jedna o d s r e d i š n j i h tema njegove m i s l i , m a k a r
bez one o č i t o s t i k o j u b i joj p r u ž i o sustavni raspored.
I eto, p o d t i m n u t a r n j i m p r o f i l o m , sv. A u g u s t i n se jasno diferencira od Platona;
ako se već želi p r a v i t i k a k v a paralela, onda radije p l o t i n s k a . S o b z i r o m na hipon­
skog b i s k u p a , zapravo, ne b i i m a l o s m i s l a d i s k u t i r a t i — kao š t o se, naprotiv, m o ž e
s o b z i r o m na Platona, a š t o se i r a d i , b i l o s osloncem i l i bez oslonca u Sedmom
pismu — je l i i l i nije njegova misao u b i t i p o l i t i č k a , tj. je l i i l i nije njezin cilj
p o l i t i k a , k a k o b i se p o m o ć u nje, na p r i m j e r , r a z r i j e š i l a d r a m a t i č n a filozofska aporija
istine u p r a k s i neefikasne ( d a p a č e p o r a ž e n e , sa Sokratom) pred snagom mnijenja
1 broja. N i š t a od svega toga ne v r i j e d i za Augustina. N e k a se p r o m o t r e vjerojatno
s r e d i š n j a djela (ako se m o ž e tako reći) dvojice autora: Platonova Država i Augu­
stinova Država Božja, za k o j a je i s t r a ž i v a č takve vrijednosti kakve je Werner
1
Jaeger rekao da je drugo » k r š ć a n s k i p r e o b l i k o v a l o « prvo . T v r d n j a , zapravo disku­
tabilna, ne m o r a o d m a h b i t i o d b a č e n a , b a r zbog v a ž n o s t i š t o su je ta djela i m a l a
u t r a d i c i j i platonsko-augustinske m i s l i . A l i b a r š t o se tiče n a š e g a p r o b l e m a — to
jest mjesta koje je z a u z i m a l a p o l i t i k a u refleksiji dvaju m i s l i l a c a — Jaegerova
tvrdnja m o ž e b i t i uzeta u o b z i r samo ako se » p r e o b l i k o v a n j e « shvati u n a j j a č e m
z n a č e n j u te riječi. A to z n a č i : kao r a d i k a l n a izmjena orijentacije t i h dvaju a jela.
S m j e r tendencije jednog t o č n o je obratan od smjera tendencije drugog. U Pla­
tonovoj se Državi sabire sve č o v j e č a n s k o iskustvo i i s k o r i š t a v a j u sva d o s t i g n u ć a
r a z n i h p l a t o n s k i h i s t r a ž i v a n j a ( g n o s e o l o š k i h , o n t o l o š k i h , e t i č k i h , itd.) da b i se
zacrtao idealan polis — a s time i k r o z to, razumije se, integralna dimenzija č o v j e k a .
Nasuprot, u De civitate Dei p o l i t i k a je jedan od m n o g i h elemenata iskustva ( n i p o š t o
najglavniji!) k o j i i m a j u p r u ž i t i s v j e d o č a n s t v o o Božjoj transcendenciji i o radikalnoj
r a z l i c i b l a ž e n o g ž i v o t a o d zemaljskog ž i v o t a . Sv. A u g u s t i n ne zacrtava n i k a k a v
idealan m o d e l p o l i t i č k e civitas s o b z i r o m na njezine strukture, njezinu orga­
nizaciju, njezin j u r i d i č k i sustav. A nadasve, A u g u s t i n n i u k a k v o j p o l i t i č k o j civitas
ne gleda o d r e đ e n j e integralne dimenzije č o v j e k a ; bit č o v j e k a m o ž e d o ć i do svoje
punine, do pavlovske plerome, samo i jedino u nebeskom Jeruzalemu. D a p a č e ,
sasvim se legitimno m o ž e s u m n j a t i da je bene ordinata civitas za Augustina ste­
penica u usponu p r e m a civitas Dei, pa da ona u s v o j i m s t r u k t u r a m a , a ne samo
u svetosti svojih č l a n o v a , t v o r i neku p r i p r a v u za civitas Dei.
U toj se p e r s p e k t i v i razumije k a k o se pitanje o teokraciji za sv. Augustina
teoretski u o p ć e ne postavlja. G i l s o n je, p o v j e s n i č k i skrupulozno, u vezi s t i m
napisao: » I a k o on nije n i k a d a izričito f o r m u l i r a o p r i n c i p teokratskog r e ž i m a , ideja
teokratskog r e ž i m a nije nespojiva s njegovim u č e n j e m , jer ako ideal D r ž a v e B o žj e
2
ne u k l j u č u j e takve ideje, ipak je n i ne i s k l j u č u j e « . S g l e d i š t a l o g i čk e m o g u ć n o s t i
ta je tvrdnja bez daljnjega t o č n a , a l i č i n j e n i c a da teokratska ideja ne dolazi n i
kao p u k a f o r m u l a c i j a , pokazuje da je ona sasvim a cote onoga p r o b l e m a s k o j i m
1
Paideia, tal. prijevod, Firenze 1959, vol. III, p. 129.
2 3
Introduction a Vetude de Saint Augustin, Pariš 1949 , p. 240.
U V O D - POLITIKA CXXXIII
se s u o č i o sv. Augustin. Gdje b i se mogla p r u ž i t i bolja p r i l i k a za tu f o r m u l a c i j u od
one k o j u p r u ž a raspravljanje o civitas u globalnosti njezina z n a č e n j a , od one Božje
do one đ a v o l s k e ? A sv. A u g u s t i n ipak o tome u o p ć e ne govori. U o s t a l o m , idealan je
opis k r š ć a n s k o g cara, donesen u De civitate Dei (5, 24) — k o j i u o p ć e nije s m j e š t e n
na istu r a z i n u s p l a t o n s k i m filozofima-kraljevima — opis p o b o ž n a č o v j e k a , sveta
č o v j e k a jer d i s c i p l i n i r a samoga sebe i vlada nad s a m i m sobom v e ć m a nego nad
p o d l o ž n i c i m a ; p r e m a tome, jer i h v o d i p o m o ć u svoga vlastitog p r i m j e r a , a ne
p o m o ć u nekog p o l i t i č k o g sistema i p o l i t i č k i h mjera.
T a k o z v a n i »politički a u g u s t i n i z a m « mogao je, stoga, bez sumnje u Augustinovu
djelu ne p r o n a l a z i t i n e k u k a t e g o r i č k u prepreku k o j a b i m u o n e m o g u ć a v a l a da se
ne i z g r a d i kao teorija; mogao je, t a k o đ e r , izvlačiti za svoju teoriju pogodne elemente
iz A u g u s t i n o v i h p a s t o r a l n i h spisa: tu prvenstveno m i s l i m na spise k o j i se t i č u
polemike s donatistima. A l i je perspektiva »političkog a u g u s t i n i z m a « sigurno sasvim
d r u k č i j a od perspektive Augustinove. Z a stvaranje teorije teokracije neophodno je
d r ž a t i da je p o l i t i k a u sebi put (manje i l i više neophodan) p r e m a spasenju i bla­
ž e n s t v u , a to je suprotno m i s l i i d u b o k o m uvjerenju sv. Augustina.
Uostalom, p o l i t i č k i je augustinizam, k a k o je poznato, teorizacija p r i l i č n o
kasnija, srednjovjekovna a ne p a t r i s t i č k a , k o j a je d o š l a do zrelosti više vjekova
poslije sv. Augustina, i u odnosu p r e m a A u g u s t i n u ona se odvija u p r i l i č n o iz­
mijenjenom povijesnom i kulturno-institucionalnom kontekstu. Dosta je ovdje
podsjetiti k a k o je b i l a r a z l i č i t a fizionomija p o d k o j o m je teološko-filozofska
refleksija z a h v a ć a l a i p r i k a z i v a l a glavni iskustveni p o l i t i č k i fenomen o n i h vremena:
Carstvo. Bez sumnje, mogu se zapaziti z n a č a j n i elementi k o j i su z a j e d n i č k i k r i -
s t i j a n i z i r a n o m R i m s k o m C a r s t v u augustinske periode i k r š ć a n s k o m C a r s t v u (ili
kraljevstvu) srednjovjekovnog razdoblja. U j e d n o m i d r u g o m s l u č a j u , na p r i m j e r ,
drži se, s jedne strane, da Carstvo p r i p a d a v r e m e n i t o m redu, i da je, s druge
strane, njegova potestas b o ž a n s k o g podrijetla, u s k l a d u s p a v l o v s k o m t v r d n j o m
omnis potestas a Deo.
Ipak, bar š t o se tiče problema, od prvorazredne v a ž n o s t i , š t o vlasti daje njezinu
legitimnost, m o r a m o registrirati z n a č a j n u r a z l i k u u stavovima. U p r v o m s l u č a j u ,
posjedovanje legitimnosti p o č i v a na p o l i t i č k o - s o c i j a l n o j t r a d i c i j i kojoj se priznaje
autonomnost od religiozne činjenice, iako se podvrgava providnosnoj interpretaciji:
d o b r i i z l i carevi p r i h v a ć a j u se jednako, d o b r i kao p r i m j e r i nagrada, a z l i kao
opomena i kazna. N a svaki n a č i n , legitimnost carskog autoriteta spada u »naravni«
red. U d r u g o m s l u č a j u , nasuprot, ono š t o daje p o l i t i č k o j vlasti njezinu legitimnost,
m a k a r se ta vlast p r i m a po p r a v i l i m a ex iure humano, to je njezino religiozno
poslanje, » n a d n a r a v n o « , pa i u v r e m e n i t i m s t v a r i m a {in temporalibus).
R a z l i k a i z m e đ u ta dva s l u č a j a o č i t a je iz razlike k o j a razdvaja duboko sim­
b o l i č k o posvetno pomazivanje srednjovjekovnih careva i l i kraljeva (sa strane pape
3
i l i biskupa) od a n t i č k e molitve za r i m s k o g cara, bio on poganin i l i k r š ć a n i n . N i s u
bez razloga tu m o l i t v u d r ž a l i obvezatnom i t a k v i k o j i su, kao T e r t u l i j a n , d r ž a l i
4
da car, zbog same svoje funkcije, ne b i mogao b i t i k r š ć a n i n . Sv. A u g u s t i n , sigurno,
ne ide do takve d r a s t i č n e tvrdnje da b i p o l i t i č k a vlast b i l a nespojiva s ispovijeda-
Najstariji primjer takve molitve nalazi se u Poslanici Korinćanima pape Klementa Rim­
skog.
4
Usp. Apologeticum, 21 i 29—32.
 CXXXIV U V O D - POLITIKA
n j e m k r š ć a n s k e vjere: dostatan su dokaz njegove pohvale Teodoziju. Ipak, o n i z r i č i t o
p o r i č e da b i legitimnost p o l i t i č k e vlasti n u ž n o zavisila od ispovijedanja k r š ć a n s k e
vjere, jer p r a v i r a z l i k u i z m e đ u k r a l j a za zemaljske stvari, za v r e m e n i t i život, i k r a l j a
za nebeske stvari, za v j e č n i život (Enarr. in Ps 55, 2). A u g u s t i n nedvosmisleno iz­
javljuje da B o g , po p l a n u svoje P r o v i d n o s t i , podjeljuje vlast, regnum terrenum, ne
samo d o b r i m a i z l i m a (Augustu i Neronu) nego č a k i p o b o ž n i m a i b e z b o ž n i m a
(et piis et i m p i i s ) : k r š ć a n i n u K o n s t a n t i n u i o t p a d n i k u J u l i j a n u (De civ.Dei, 5, 21).
Posebno je z n a č a j n o š t o A u g u s t i n tako t o č n o navodi sl u čaj J u l i j a n a . A k o se
vodi r a č u n a o o d g o v a r a j u ć i m p o v i j e s n i m referenci j a m a , d r ž i m da to i m a v a ž n i j e
teoretsko z n a č e n j e od v e ć spomenutog, ipak z n a č a j n o g , suda Tertulijanova. K a d
naime T e r t u l i j a n t v r d i nespojivost i z m e đ u vlasti i vjere, to m o ž e izgledati oprav­
d a n i m jer se odnosi na Carstvo (i vlast) koje je j o š posve pogansko u svome izvoru,
s t r u k t u r i i svrhovitosti, a k tome j o š i progonitelj, takvo, dakle, da ispada t u đ e
k r š ć a n s k o m mentalitetu. Sv. A u g u s t i n , m e đ u t i m , p i š e u vrijeme k a d je Carstvo već
k r i s t i j a n i z i r a n o , s o b z i r o m na koje suverenitet jednog otpadnika t v o r i j a s n u ab­
n o r m a l n u devijaciju; n i š t a ne b i bilo logičnije u t o m s m i s l u od poricanja njegove
legitimnosti. Sv. A u g u s t i n , nasuprot, priznaje legitimnost uz t o č n o razlikovanje: on
h v a l i k r š ć a n s k e v o j n i k e k o j i su, t a k o đ e r u vezi s naredbama otpadnika, znali
r a z l i k o v a t i i z m e đ u G o s p o d i n a v j e č n o g a i gospodina vremenitog, p o k o r a v a j u ć i se
ovome u z e m a l j s k o m redu, a l i ne u d u h o v n o m redu (Enarr. in Ps 124, 7). M e đ u t i m ,
u o k v i r u srednjovjekovnog k r š ć a n s t v a hipoteza o c a r u i l i k r a l j u k o j i ne b i bio
k r š ć a n i n o č i t o je n e z a m i s l i v a : k a k o b i nevjernik mogao b i t i na čelu respublica-e
christianorum? Zato je apostaziju vladara sv. T o m a izričito smatrao z a k o n i t i m
m o t i v o m za gubitak gospodstva (dominium), po presudi C r k v e (sententialiter),
5
p r e m d a d o m i n i j p r o i z l a z i iz onoga ius humanum k o j i ius divinum ne u k i d a .
U k r a t k o : teoretski i povijesni razlozi ne d o p u š t a j u da b i se augustinski stav u vezi
s o d n o s o m i z m e đ u vjere i v l a s t i smjelo s m a t r a t i i s t i m s k a s n i j i m t e o k r a t s k i m
tezama.
Z a k l j u č u j e m ovaj rapitian pregled o o p ć e n i t o m stavu sv. Augustina u odnosu
p r e m a p o l i t i c i . A k o on ne cijeni p o l i t i k u i nije njezin t e o r e t i č a r , izgleda d o p u š t e n i m
( t v r d i t i da je u g r a n d i o z n o m i bogatom m o z a i k u egzistencije, zacrtanu u njegovim
djelima, p o l i t i k a p r i s u t n a kao pozadinska k o c k i c a . R i j e č je o k o c k i c i , i l i bolje
o s k u p u k o c k i c a koje i m a j u , moglo b i se reći, f u n k c i j u svjetla-tame, tj. služe v e ć m a
tome da se s v e ć o m ž i v o š ć u istakne s r e d i š n j i i dominantan p r i k a z , nego š t o b i
bile njezin dio.
2. To š t o sam dosad rekao ipak n i p o š t o ne z n a č i da se sv. A u g u s t i n nije zanimao
za p o l i t i k u . K a o b i s k u p , on sigurno nije p o l i t i č k i b i s k u p , kao š t o drugi b i j a h u b i l i
i l i b i j a h u ; on je bitno religiozni b i s k u p , k o j i je ostajao vjeran m o n a s t i č k o m životu,
zauzet oko brige za d u š e , a posebno s p e c i f i č n i m b i s k u p s k i m poslanjem pro­
povijedanja; sjetimo se samo njegovih Sermones, Enarrationes in Psalmos, h o m i l i j a
na Ivanovo e v a n đ e l j e i tako dalje. A l i b a š kao religiozni b i s k u p on se n a š a o , htio
i l i ne, u v u č e n u p o l i t i č k a pitanja, k a k o je to bilo sasvim shvatljivo u epohi k a d
je nedavna (i j o š ne potpuna i r a z r a đ e n a ) k r i s t i j a n i z a c i j a zahtijevala autoritet i po­
Usp. Summa theol. II-II, q. 12, a. 2; u ad primum, slučaj Julijana tumači se s motivima
povijesne prirode.
U V O D - POLITIKA CXXXV
litičke akcije. Ne treba m i s l i t i samo na velike kontroverzije koje su se rodile
s arijevstvom, d o n a t i z m o m i pelagijanstvom, a u n u t a r k o j i h nije uvijek l a k o raz­
d v o j i t i religiozni v i d o d p o l i t i č k o - s o c i j a l n o g . N e k a se p o m i s l i na interveniranja
b i s k u p a , izazvana l j u b a v l j u , k o d j a v n i h vlasti za u b l a ž a v a n j e kazni, za prizivanje
p o m o ć i i l i m i l o s r đ a , za o b r a n u siromaha. Treba m i s l i t i nadasve na intenzivno sva­
kodnevno dijeljenje pravde k o j e m u se sv. A u g u s t i n p o s v e ć i v a o , b u d u ć i da je
s t r a n k a m a b i l o d o p u š t e n o da b i r a j u i z m e đ u carskog i b i s k u p s k o g tribunala, po
neke vrste » v o l u n t a r n o j j u r i s d i k c i j i « (kojoj se religiozni temelj nalazi u 1. p o s l a n i c i
Korinćanima).
Pod t i m je v i d i c i m a sv. A u g u s t i n poznavao, m o ž d a više od bilo kojeg k r š ć a n s k o g
t e o r e t i č a r a , po osobnom i s k u s t v u p o l i t i k u iznutra, ne u n j e z i n i m a m b i c i j a m a , m a k a r
p l e m e n i t i m , i u n j e z i n i m v e l i k i m p l a n o v i m a , nego u njezinu svakodnevnom ostva­
rivanju, u t e š k o ć a m a administracije i l i u m u č n o j skrupuloznosti u i z r i c a n j u sudova,
š t o je tako dobro iznio na svjetlo u De sermone Domini in monte (2, 59—66) i u
Sermo XIII (6—7). N o upravo u t o m svakodnevnom i z v o đ e n j u p o l i t i k a silazi sa
svog pijedestala te se njezina kvaliteta i h u m a n a upravljenost stavlja na p r o b u
od stvarnih pitanja l j u d i , realnih pojedinaca. T u se ona razdvaja ( čes to tako reći
nezamjetljivim stupnjevanjem) na plemenito a l i naporno i nezahvalno s l u ž e n j e
d r u g i m a i l i na t a š t o i pohlepno gospodovanje. Sv. A u g u s t i n je b a š budan p r o m a t r a č
toga jednoga i drugoga, uvijek pozoran da pohvali ljepotu prvoga, a l i lucidan
i nepristran u dijagnosticiranju drugoga u njegovim m r a č n i m k o r i j e n i m a .
S druge strane, s b r o j n i m d r u š t v e n i m p i t a n j i m a sa z n a t n i m o d j e k o m na po­
litički život — obiteljske i g r a đ a n s k e d u ž n o s t i , v l a s n i š t v o i pravedna p l a ć a i si. —
za koje postaje osjetljiv zbog svojega aktiviteta bilo kao pastir bilo kao apolo-
g e t i č a r - p o l e m i č a r , sv. A u g u s t i n se s u č e l j a v a i r j e š a v a i h pod e t i č k i m p r o f i l o m
u s v o j i m m o r a l n i m t r a k t a t i m a i l i u apologetskim spisima. To m o r a l n o ocjenjivanje
p r o š i r u j e se dotle da z a h v a ć a t a k o đ e r neke probleme u p r a v o m s m i s l u p o l i t i č k e ,
iako n a j o p ć e n i t i j e , kao š t o je pokoravanje zakonima, d u ž n o s t p l a ć a t i poreze, pru­
ž a n j e v o j n i č k e službe, p o n a š a n j e u ratu. Perspektiva pod k o j o m se o b r a đ u j u t a k v i
d r u š t v e n i i p o l i t i č k i p r o b l e m i uvijek je strogo i i s k l j u č i v o duhovna i moralna,
k a k o je to svojstveno svoj p a t r i s t i č k o j t r a d i c i j i . N i k a d se to ne pretvara u p o l i t i č k u
i l i socijalnu teoriju. U o s t a l o m , kako je dobro napisao M a r r o u , »le propre de saint
A u g u s t i n est de se refuser a l'abstraction: i l veut toujours considerer les choses
6
de l'homme n o n pas in se, mais in ordine exercitii« , u č e m u je njemu svojstven
n a č i n moralne i pastoralne obrade. A l i je o č i t o da slična perspektiva u k l j u č u j e
unutarnje razumijevanje iskustva koje se i m a ocijeniti; t r a ž i se ispitivanje toga
iskustva u njegovim n a j s k r i v e n i j i m egzistencijalnim aspektima, a u t o m je A u g u s t i n
majstor.
Zbog tih svojstava ne i z n e n a đ u j e da su fama i autoritet sv. Augustina, m i s l i o c a
i duhovnog i pastoralnog vođe, b i l i u njegovo vrijeme nadaleko p r i z n a t i . K a k o
pokazuje njegova korespondencija, njemu se o b r a ć a j u za savjet o b i č n i l j u d i , o d l i č n e
osobe, s l u ž b e n e l i č n o s t i , i ne samo u r e l i g i o z n i m i d u h o v n i m nego i u d r u š t v e n i m
i p o l i t i č k i m p i t a n j i m a . I sv. A u g u s t i n i h ne ostavlja bez odgovora, uvijek u na­
z n a č e n o j optici. P r i s j e t i m o se samo, p r i m j e r a radi, na Pisma 104 i 133 protiv torture
6
H . M A R R O U , Civitas Dei, civitas terrena, num tertium quid?, u Studia patristica, 1957,
p. 347.
 CXXXVI U V O D - POLITIKA
i osude na smrt, na Pismo 138 o ratu, na Pismo 153 o v l a s n i š t v u . I u g o v o r i m a č e s t o
n a đ e m o o p ć e n i t i j e referencije na s l i č n a pitanja i na nespokojstva k o j a su se j a v l j a l a
u kršćanskom puku.
A k o se vodi r a č u n a o osobnom i s k u s t v u hiponskog b i s k u p a i o zaista znatnoj
m n o ž i n i (i k a k v o ć i ) o p a ž a n j a u vezi s p o l i t i k o m , r a s p r š e n i h u njegovim djelima,
č o v j e k d o b i v a d o j a m da se n a l a z i p r e d p a r a d o k s o m . Sv. A u g u s t i n je daleko o d toga
da bude samo indiferentan s u d i o n i k u p o l i t i č k i m z b i v a n j i m a Carstva, on poznaje
p o l i t i k u u k o n k r e t n o s t i njezinih k a k o p o z i t i v n i h tako i negativnih aspekata, a l i ipak
ne stvara teorije o p o l i t i c i n i t i pokazuje bilo k a k a v interes za t a k v u teoriju, pa
ipak je ne o s u đ u j e . A l i je to paradoksalno, r e ći će se, samo za nas moderne, k o j i
smo se sad v e ć mentalno n a v i k l i n a sistematsku e n c i k l o p e d i j u znanja i na to da
se u toj e n c i k l o p e d i j i dodjeljuje p o l i t i c i istaknuto mjesto. Pa ipak, paradoks izgleda
postoji t a k o đ e r u odnosu p r e m a v e l i k i m k l a s i č n i m m o d e l i m a , bez o b z i r a jesu l i t i
m o d e l i s i s t e m a t i č n i i l i ne, i je l i i h sv. A u g u s t i n imao pred o č i m a i l i nije, kao š t o
su P l a t o n i C i c e r o n s jedne strane, i A r i s t o t e l s druge. U n a k a n i da se prevlada taj
paradoks, o s i m u nezadovoljstvu augustinskom n e s u s t a v n o š ć u , n a l a z i m o ž d a svoje
o b j a š n j e n j e nerijetko poduzimanje da se saberu z a p a ž a n j a , refleksije, sudovi u vezi
s p o l i t i č k i m i d r u š t v e n i m ž i v o t o m k o j i se nalaze u u k u p n o m augustinskom k o r p u s u ,
pa da se onda ta disiecta membra slože u j e d n u organsku p o l i t i č k u i / i l i socijalnu
»doktrinu«.
T a k v i p o k u š a j i sigurno n i s u bez vrijednosti, jer uredno prezentiraju m a t e r i j a l
bez sumnje dragocjen, k o j i b i s u v i š e č e s t o za č i t a t e l j a mogao ostati n e z a p a ž e n zbog
razbacanosti njegova s m j e š t a j a . A l i u l i j e ć u u ne male rizike. Prvo, da ta obiter
7 mnogo manje d r a m a t i č n o . S i m a h je bio poganin, M a r c e l i n k r š ć a n i n : k o l i k o je dakle
dicta — k a k o i h je p r i l i č n o dobro nazvao F . J . T h o n n a r d — pretvore u teze jednog
organskog govora, k o d č e g a m o ž e b i t i z a m r a č e n a prigoda, pa stoga i duh t i h dicta.
Drugo, u r i z i k da n a š modus scribendi nametnemo Augustinovu, p r o n a l a z e ć i sistem
gdje ga nema, i gdje postoje samo elementi za jedan sistem augustinske inspiracije.
8 izuzetnim: profanacijom R i m a , s i m b o l a v j e č n o s t i Carstva (usp. Sermo 105, 10)
K a k o je dobro napisao G i l s o n , o b i č n o se u spisima sv. Augustina t r a ž i sistem, dok
n a m ti spisi nasuprot p r u ž a j u samo metodu (a j a b i h dodao: perspektivu) za re­
fleksiju. A k o to v r i j e d i za u k u p n o djelo H i p o n c a , s v e ć i m razlogom v r i j e d i za
njegovu refleksiju o p o l i t i c i . Treće, u p a d a se u rizik, i to n a j t e ž i , da se iz v i d a izgubi
koje je »žarište« (ako se m o ž e tako reći) oko kojega se o k r e ć e misao i d u š a svečeva.
T a k o se m o ž e k o n a č n o s v r š i t i u tome da m u se p r i p i š e k o n s t r u k c i j a jedne scientia
(političke) k o j u on nije htio p i s a t i jer j u je nadilazio njegov ideal sapientia , i pri­ 9
kazati ga kao da t r a ž i naizvana ono š t o je on, naprotiv, t r a ž i o i s k l j u č i v o u naj­
dubljoj n u t r i n i d u š e : r a z j a š n j e n j e o d r e đ e n j a č o v j e k o v a .
A l i već spomenuti paradoks doista je samo p r i v i d a n . K r a t k e d o s a d a š n j e
naznake trebale su n a m jasno pokazati da se augustinsko u l a ž e n j e u k o n k r e t n u
p o l i t i k u , m a k a r n i p o š t o odvojeno i l i rubno u svečevu životu, zbiva ipak u z n a k u
religiozne djelatnosti, p a s t o r a l n i h preokupacija i l i duhovnog i m o r a l n o g vodstva.
Zato nije u k o n t r a s t u s njegovim t e o c e n t r i č k i m i m e t a p o l i t i č k i m Weltanschauung-om
7
U jednoj note complementaire izdanja De civ. Dei u Bibliotheque augustinienne, vol. 37
Bruges 1960, p. 750.
8
Usp. Introduction . . ., p. 322.
9
O tom pitanju, vidi pažljivo istraživanje F. C A V A L L A , Scientia, sapientia ed esperienza
sociale, Padova 1974, 2 voli.
U V O D - POLITIKA CXXXVII
n i s njegovim m i s t i č k i m i s p e k u l a t i v n i m ciljevima, d a p a č e i h č i t a n j e m iskustva
u č v r š ć u j e . Iskustvo ga, naime, u č i kakve prigode i sredstva — podsjetimo se dija­
lektike uti-frui — za otkupljenje i l i pogubljenje (jer to on želi shvatiti) donosi
živjeti u p o l i t i c i , ne p o l i t i k a sama u sebi.
Uostalom, ta se t o č k a s a v r š e n o r a z j a š n j a v a b a š u De civitate Dei, u toj D r ž a v i
p r e o b r a ž e n o j iz platonske u k r š ć a n s k u , da se p o s l u ž i m o navedenim Jaegerovim
riječima.
N a j d r a m a t i č n i j e kulturno-historijsko pitanje koje se nametnulo, i bilo na­
metnuto, budnoj osjetljivosti sv. Augustina, tiče se upravo p o l i t i k e , podignute do
njezina n a j v i š e g z n a č e n j a civilizacije. M u č e n o e n d e m i j s k i m n u t a r n j i m podjelama
i b a r b a r s k i m i n v a z i j a m a , R i m s k o je Carstvo p r i j e t e ć e u z d r m a n o u svojoj p o l i t i č k o j
egzistenciji, dok izgleda da b i m u k r i s t i j a n i z a c i j a m o r a l a osigurati, s jedne strane,
č e s t i t o s t o b i č a j a i slogu o s j e ć a j a , s druge strane, b o ž a n s k u z a š t i t u . A u tu d r a m u
Carstva u v u č e n a je sudbina same civilizacije n a p r e d u j u ć i m valovljem barbarstva.
Savjesti i k u l t u r u onoga vremena zbunjuje u z n e m i r u j u ć e pitanje: R i m , urbs k o j i je
postao orbis, ne p r o p a d a l i zato što je postao k r š ć a n s k i ? Pitanje se javilo v e ć
u vrijeme strave p r e d h a r a j u ć o m najezdom Ostrogota Radagajza tako reći pred
vrata grada (usp. De civ. Dei 5, 23), svoj vrhunac d o s t i ž e u č a s u A l a r i k o v e pohare
R i m a , t v o r i temu famozne izmjene p i s a m a i z m e đ u M a r c e l i n a i sv. Augustina, te
time i poticaj da n a p o k o n p r i s t u p i o b r a d i teme De civitate Dei k o j a je u svečevu
duhu b i l a već dugo prisutna.
Već se sv. A m b r o z i j e b i o n a š a o s u č e l j e n s pitanjem te vrste, p r i g o d o m zgode
s o l t a r o m V i k t o r i j e , k o j a ga je suprotstavila S i m a h u . A l i se pitanje onda postavljalo
shvatljivija o p t u ž b a prvoga, t o l i k o je v e ć m a z b u n j u j u ć a perpleksnost drugoga.
S i m a h je nazrijevao osvetu n a p u š t e n i h bogova u jednoj gladi, d o g a đ a j u dakako
t e š k o m ali p r i r o d n o m , t o l i k o k o l i k o i č e s t o m . M a r c e l i n je bio zbunjen d o g a đ a j e m
i ukupne civilizacije. L a k š e je bilo odgovoriti sv. A m b r o z i j u , u trenutku k a d je
r a s t u ć i autoritet velikog vladara i vjernoga k r š ć a n i n a , kakav je bio Teodozije,
davao dojam sigurnosti da ć e se r i m s k a s r e ć a ponovno zadobiti. P r i l i č n o je teže
Augustinu da p r u ž i odgovor, izazvanom u č a s u k a d su se one nade već bile ras-
plinule, a Carstvo je glavinjalo pod s l a b i m vodstvom H o n o r i j a .
U tako p o r e m e ć e n o j situaciji p o l i t i k a s k a č e u p r v i p l a n : kao garancija jedne
civilizacije u p r o j e k c i j i univerzalne, ukazuje se kao probno p o p r i š t e za samu
religiju, ne samo s o b z i r o m na njezinu svjetsko-socijalnu valjanost nego i s o b z i r o m
na duhovnu i m o r a l n u vrijednost. S jedne strane, k r š ć a n i se ne ukazuju spo­
sobnima da urede d r u š t v o bolje nego pogani; s druge strane, m o l i t v a i krepost
ne proizvode to da padne o r u ž j e iz r u k u stranaca n i da nestanu m r ž n j e susjeda.
Jesu l i k r š ć a n i , dakle, rasa o d r e đ e n a da živi na r u b u d r u š t v a ? V r a ć a se u z n e m i r u j u ć a
o p t u ž b a C e l z o v a . . . M o ž d a i m a m o n e š t o analogno u n a š e dane: r a s k r š ć a n j e n j e ,
odvajanje masa od vjere, do poplave s e k u l a r i z m a i masovnog ateizma (novo bar­
barstvo), nije l i to dokaz da m o l i t v a i krepost nisu dosta, da samo p o l i t i č k i
a n g a ž m a n ( k r š ć a n s k i ) m o ž e opet osvojiti te mase za k r š ć a n s t v o ? Odatle proizlazi
prijedlog, i l i bar p r o b l e m , nove politike, k o j a b i postupala iz k r š ć a n s k e vjere i b i l a
okrenuta p r e m a k r š ć a n s k o j vjeri kao svojoj prvotnoj i glavnoj realizaciji. Nije
ovdje mjesto za d i s k u s i j u toga pitanja k a k o ga iznose danas, č e s t o u t e r m i n i m a
s u v i š e e k s t r e m i z i r a n i m i pretjerano pojednostavljenim. Sigurno je da je augustinski
odgovor na d r a m u Carstva i r i m s k e civilizacije bio sasvim drugog tipa.
 CXXXVIII U V O D - POLITIKA
V e l i k o m s i n t e t i č k o m snagom napisao je G i l s o n da sv. Augustin, k a d se s u o č a v a
s k o n k r e t n i m p r o b l e m i m a p s i h o l o š k o g , egzistencijalnog, d r u š t v e n o g reda, uokviruje
te probleme u j e d n u » p o v i j e s n u k o z m o l o g i j u « , kojoj su b i t n i t e r m i n i slije­
d e ć i : » c o m m e n t Dieu s'est c o m m u n i q u e a l a nature et a l'homme par l a
creation; comment, l'ordre etabli par cette c o m m u n i c a t i o n ayant ete detruit par
le peche, une autre nature a succede a l a premiere; a quelles conditions enfin
10
l'ordre p r i m i t i f p o u r r a i t etre r e s t a u r e « . E t o , De civitate Dei s a v r š e n o se u k l a p a
u tu perspektivu refleksije, d a p a č e predstavlja najorganskiji i najbogatiji izražaj
te perspektive. Stoga m o ž d a predstavlja najjasniju afirmaciju Božje transcendencije
i gospodstva nad svijetom i p o v i j e š ć u š t o j u je k r š ć a n s k a misao f o r m u l i r a l a
u odnosu p r e m a n e k o m p o l i t i č k o m i k u l t u r a l n o m p r o b l e m u s povijesnim dimen­
zijama, u tom s l u č a j u epohalnim. T a k v o m a f i r m a c i j o m sv. Augustin rasvjetljuje
daljnji smisao (i kao z n a č e n j e i kao smjer) povijesti, e s h a t o l o š k i ; a l i on zbog toga
ne ignorira situacije n i njihove i m p l i k a c i j e k a k o za č o v j e k o v u s a d a š n j o s t tako n i za
njegovo o d r e đ e n j e , jer se upravo u n j i m a uprisutnjuje (i s h v a ć a ) milost i grijeh.
N i t i , s druge strane, ne p r e d l a ž e put golog p i j e t i s t i č k o g r j e š e n j a i l i evazivne fuga
mundi, jer z a p a ž a i p o t c r t a v a svu vrijednost unutarnjeg o b r a ć e n j a za ciljeve k a k o
s h v a ć a n j a tako i otkupljenja povijesti. Snagom te globalne impostacije, De civitate
Dei ne m o ž e se n i p o š t o k l a s i f i c i r a t i i l i i n t e r p r e t i r a t i kao djelo o p o l i t i c i , iako,
de facto ne z a u z i m a u odnosu p r e m a p o l i t i c i m a n i h e j s k i i l i g n o s t i č k i stav osude.
K a o š t o sve ljudsko, tako i p o l i t i k a m o ž e u augustinskoj p e r s p e k t i v i b i t i pri­
j e m i j iva za p r e o b r a z b u k o j a je djelom vjere čini transparentnom i s p a š a v a je
djelom ljubavi.
II. POLITIČKE TEME U DE CIVITATE DEI
1. Pošli smo od o p ć i h z a p a ž a n j a o Augustinovu n a č i n u gledanja na p o l i t i k u ;
sad nas je taj govor doveo do k l j u č n o g s l u č a j a u De civitate Dei: tu nalazimo naj­
bolje probno p o p r i š t e t i h z a p a ž a n j a . Sad se već dugo vremena složno i s k l j u č u j e ,
kao interpretacija koja iskrivljuje djelo, globalno t u m a č e n j e po p o l i t i č k o m k l j u č u ,
kao da b i se k o n f l i k t i z m e đ u d v i j u civitates mogao identificirati kao konflikt
i z m e đ u C r k v e i D r ž a v e . S druge strane, u De civitate Dei ne m o ž e se o t k r i t i pri­
jedlog n i nekog modela i n s t i t u c i o n a l n i h s t r u k t u r a n i p o l i t i č k i h strategija i l i pro­
jekata; p r e m a tome, djelo ne d o p u š t a upotrebe u p r a k t i č n o - i d e o l o š k e svrhe. Pa
ipak, kao i svaka refleksija iz vjere o č o v j e k o v u p o l o ž a j u — u ovom s l u č a j u : o dvije
civitates u njihovu p u t u j u ć e m p o l o ž a j u — djelo De civitate Dei baca svjetlo, neka
bude i s k r a ć e n o , t a k o đ e r na narav »političkoga«, k a k o se o b i č a v a danas govoriti
da b i se s t r u k t u r a l n i aspekt politike razlikovao od operativnog i l i p r e s k r i p t i v n o g .
No, b u d u ć i da je r i j e č upravo o s k r a ć e n i m svjetlima, r a s p r š e n i m m e d i t a c i j a m a
u f u n k c i j i svjetla-sjene, k o r i s n o i h je r e k o n s t r u i r a t i na n a č i n tematski, a ne siste­
m a t s k i , a da p r i t o m ne v o d i m o brige o ordo orationis samoga djela, koje je već
u sebi z a m r š e n o zbog dugog perioda svoga sastavljanja, i zapravo ne p r u ž a jedno­
smjerni trag u s v o j i m p r o m a t r a n j i m a u vezi s p o l i t i k o m . N a j z n a č a j n i j e teme za
koje m i s l i m da i m je m o g u ć e u ć i u trag jesu slijedeće: d r u š t v e n i p o l o ž a j č o v j e k a ;
p o j a m naroda; m i r .
E. GILSON, Introduction . . ., p. 315.
U V O D - POLITIKA CXXXIX
2. Najsolidnije i u o b i č a j e n o opravdanje »političkoga« u a n t i č k o j m i s l i , bolje
r e č e n o njegov p r v i temelj, leži u d r u š t v e n o s t i č o v j e k a . Sv. Augustin u to ne sumnja:
u De civitate Dei, jednako kao i u p r i j a š n j i m i k a s n i j i m djelima, on se sasvim
p r i l a g o đ u j e g r č k o - r i m s k o j kulturnoj tradiciji, bez nastojanja da bude originalan.
D r u š t v e n o s t č o v j e k a ukazuje m u se kao princip k o j i se m o ž e lako konstatirati, pa
p r e m a tome vrijedi za sve, ne samo za m u d r a c a : quod autem socialem vitam volunt
esse sapientis, nos multo amplius adprobamus (19, 5). Socijalnost je p r i r o d n a datost
d u š e v n o g života, koja se u l j u d s k o m r o d u o č i t u j e na istaknut n a č i n : nihil enim
est quam hoc genus... tam sociale natura (12, 28). Čovjek je, dakle, po p r i r o d i dru­
š t v e n o biće, b i ć e u odnosu; zato ga samo njegovo ustrojstvo tjera da se na kon­
kretan i o d r e đ e n n a č i n u d r u ž u j e sa sebi s l i č n i m a : homo fertur quodam modo suae
naturae legibus ad ineundam societatem pacemque cum hominibus, quantum in
ipso est, omnibus obtinendam (19, 12).
D r u š t v e n o s t je, dakle, konstitutivni, o n t o l o š k i p r i n c i p č o v j e k a , i to po sebi
a k t i v n i p r i n c i p : o n t o l o š k a je d r u š t v e n o s t uzrok t r a ž e n j a (i stvaranja) r a z l i č i t i h
o b l i k a d r u š t v a k a k v i o b l i c i postoje u stvarnosti. Taj p r i n c i p goni č o v j e k a da b a š
u t a k v i m o b l i c i m a u d r u ž i v a n j a t r a ž i m i r , uza sve i preko svih egzistencijalnih
sukoba, č a k u n u t a r konfliktnosti same. Čak i ona, naime, u n a t o č p r i v i d i m a , na
objektivan n a č i n pokazuje potrebu (i želju) za m i r o m u d r u š t v e n o s t i , k a k o je to
sretno i z r a ž e n o u posljednjem citatu. S druge strane, d r u š t v e n o s t i m i r s a č i n j a v a j u
neke vrste hendijadu (svezu), jer se jedno i z r a ž a v a u drugom, pa je, p r e m a tome,
i m i r o n t o l o š k a datost, jer bez nekog stupnja m i r a s d r u g i m a nema života. I ono
š t o je pervertirano necesse est ut in aliqua et ex aliqua et cum aliqua rerum parte
pacatum sit, in quibus est et ex quibus constat: alioquin nihil esset omnino (19, 12).
N a tu ću se t o č k u j o š vratiti, a l i već ovdje treba i m a t i na pameti: ta naravnost
m i r a , pa dakle i socijalnosti, m o ž e d o d u š e b i t i i š č a š e n a u svojim manifestacijama,
ali ne m o ž e b i t i e l i m i n i r a n a : non amare... qualemcumque pacem nullo modo
potest. Mullius quippe vitium ita contra naturam est, ut naturae deleat etiam
extrema vestigia (isto mjesto). K a d to tvrdi sv. Augustin, čiji je stav sa zahvatom
i s t o č n o g grijeha u narav dobro poznat, onda je to od skrajnje v a ž n o s t i .
N a r a v n a socijalnost — k o j u ni grijeh nije izbrisao — iskazuje se na egzi­
stencijalnom planu (a ni tu Augustin ne kazuje n i š t a novo u odnosu p r e m a k l a s i č n o j
tradiciji) u t r i stupnja, u t r i n a č i n a bivstvovanja, odnosno u t r i t i p i č n a oblika,
k o j i rastu u š i r i n u : domus, tj. obitelj, civitas vel urbs, tj. p o l i t i č k o tijelo, orbis
terrae, tj. sav l j u d s k i r o d (19, 7). Dakle, b u d u ć i da je socijalnost temelj »političkoga«
u k o l i k o je ovo gradus... societatis humanae (isto mjesto), i civitas, p o l i t i č k a
struktura, nalazi svoje o b j a š n j e n j e u o n t o l o š k o j datosti.
Utemeljivanje »političkog« na naravnoj socijalnosti nije k o d sv. Augustina po­
vjereno samo č i t a n j u o n t o l o š k e strukture č o v j e k a . P o t v r đ u j e se t a k o đ e r isticanjem
a n t r o p o l o š k o g (u d a n a š n j e m smislu riječi) zbivanja preko kojeg se dolazi do stva­
ranja p o l i t i č k e grupe. I u tom je s l u č a j u r i j e č o malo naznaka, koje su u s k l a d u
s k u l t u r n o m t r a d i c i j o m onoga vremena, p r i h v a ć e n o m kao samo-po-sebi-razumljivom.
Civitas i m a svoje podrijetlo u obitelji. Već se u spisu De bono coniugali (c. 1) na­
lazila tvrdnja: prima naturalis humanae societatis copula vir et uxor est. T v r d n j a
se v r a ć a u De civ.Dei u c i c e r o n i j a n s k i m t e r m i n i m a : copulatio mariš et feminae,
quantum attinet ad genus mortalium, quoddam seminarium est civitatis (15, 16).
I j o š : hominis domus initium sive particula... civitatis (19, 16). »Političko« je, dakle,
n a r a v n i razvitak naravnog obiteljskog d r u š t v a u o k v i r u o p ć e o n t o l o š k e d r u š t v e n o s t i
čovjeka.
 CXL U V O D - POLITIKA
Sv. Augustin se ipak ne zadovoljava o n t o l o š k i m i a n t r o p o l o š k i m č i t a n j e m
stvarnosti: p r o d i r u ć i u u n u t r a š n j o s t , p o d v o d s t v o m Pisma, on o t k r i v a d u b o k i smisao
svega toga. Š t o se tiče pitanja naravne socijalnosti, njegovo je n a u č a v a n j e vrlo
jasno i k r e ć e se bez t e š k o ć e . B i b l i j s k o podrijetlo svih l j u d i od jednog jedinog p r a o c a
i m a precizno z n a č e n j e : B o g je htio da njihova socijalnost bude p o d u p r t a non
tantum inter se naturae similitudine, vero etiam cognationis affectu (12, 22), k o j i
će i h afekt povezivati in unitatem concordem pacis vinculo (14, 1). V i đ e n a u svjetlu
Objave, o n t o l o š k a datost ne samo b i v a m o d i f i c i r a n a nego postaje transparentna,
p o k a z u j u ć i sve svoje bogatstvo z n a č e n j a k a k o egzistencijalnog tako i m i s t i č k o g .
N a r a v n a socijalnost s t j e č e zato svoj p u n i meta-fizički (dakle ne n a t u r a l i s t i č k i )
11
smisao ljudskog bratstva i znaka o p ć e g Božjeg o č i n s t v a .
S l o ž e n i j a je, m e đ u t i m , hermeneutika a n t r o p o l o š k o g pitanja o p r i r o d n o j de­
r i v a c i j i »političkog« o d obitelji, po b i b l i j s k o m k l j u č u . To se pitanje, naime, u augu­
s t i n s k o m govoru usko z a p l e ć e u b i b l i j s k u r e k o n s t r u k c i j u podrijetla d v i j u m i s t i č k i h
civitates. Utemeljenje prve p o l i t i č k e civitas pridaje sv. Augustin, na l i n i j i Geneze,
11
b r a t o u b o j i c i K a j inu, dok A b e l tamquam peregrinus non condidit . Suprotstavljanje
nevinog Abela, peregrinus in saeculo et pertinens ad civitatem Dei, o s u đ e n o m
K a j i n u , pertinens ad hominum civitatem (15, 1), s k o j i m se veže podrijetlo »po­
litičkoga«, baca m r a č n u sjenu na »političko«.
S o b z i r o m na to n a m e ć e se p r v a napomena: to suprotstavljanje n a z n a č u j e na
n a j j a s n i j i m o g u ć i n a č i n da je za sv. Augustina Civitas Dei neka realnost r a d i k a l n o
d r u k č i j a od p o l i t i č k o g tijela, n e m a j u ć i z a j e d n i č k e mjere, tako da n i na k a k a v n a č i n ,
n i kroz k a k v u medijaciju, p o l i t i č k o tijelo ne m o ž e dospjeti do toga da b i se iden­
tificiralo s o n o m superna sanctorum civitas. To je izvan diskusije; m o r a l i se,
m e đ u t i m , onda reći da se »političko« identificira s civitas terrena o s u đ e n i h ? Paralela
i z m e đ u bratoubojstva K a j i n o v a i bratoubojstva R o m u l o v a (15, 5), o s n i v a č a R i m a
(a k o j i se u De civitate u z i m a kao s i m b o l »političkog«), kao i s i m b o l i z a m b i b l i j s k i h
imena — K a j i n z n a č i possessio i grad š t o ga je on osnovao zove se (po i m e n u nje­
gova p r v o r o đ e n c a ) H e n o h , tj. dedicatio (15, 17) — daju dojam kao da na to u p u ć u j u :
p o l i t i č k a civitas r a đ a se iz bratoubojstva i p o ž u d e za z e m a l j s k i m s t v a r i m a .
Pa ipak, ako dobro gledamo, sv. Augustin nije propustio zabilježiti r a z l i k u
»političkog« od civitas terrena i l i diaboli (kojoj je glavni i sigurniji s i m b o l B a b i l o n ,
tj. confusio), k a k o god ta d i s t i n k c i j a išla po o š t r i c i britve, tako da se ponekad čini
nesigurnom. K a j i n , naime, ako i jest utemeljitelj p o l i t i č k e civitas, nije utemeljitelj
one diaboli, b u d u ć i da je u toj drugoj već r o đ e n , kao i svaki drugi č o v j e k k o j i
ex damnata progenie exoritur... ex Adam malus et carnalis, kao i sam A b e l (15, 1).
A l i , za r a z l i k u od Abela, K a j i n je poslije sebe potvrdio kao njezina g r a đ a n i n a po
svojoj rerum terrenarum cupiditas (15, 5), koja ga je dovela do bratoubojstva.
S druge strane, K a j i n je osnovao p o l i t i č k u civitas kad je, k a ž e sv. Augustin,
njegova obitelj porasla dotle da je postala n a r o d : cum illius hominis familia tanta
numerositate cresceret, ut haberet iam populi quantitatem (15, 8). B i b l i j s k a her­
meneutika, dakle, p o t v r đ u j e a n t r o p o l o š k i podatak (podrijetlo »političkog« od obi-
11
O tome vidi pronicavu analizu F. CAVALLA, nav. dj., vol. II, pp. 7—18.
12
De civ. Dei 15, 1. Već je sv. Ambrozije pripisivao dvojici braće porijeklo dviju duhovnih
sectae (usp. De Cain et Abel, 1, 1, 4) a sv. Augustin je to više puta ponovio u Enarrationes
in Psalmos (61, 7; 64, 2; 142, 3).
U V O D - POLITIKA CXLI
telji) i s p a š a v a ga od satanokratskog t u m a č e n j a . Ne treba zaboraviti, š t o se toga
13
tiče, da, m a k a r n a k o n ne m a l i h nesigurnosti , sv. Augustin upravo u De civitate Dei
izričito t v r d i da porast obitelji spada ad gloriam connubii a ne ad poenam peccati
(14, 21), jer je to B o g htio ante peccatum hominis ab initio kao donum nuptiarum
(14, 22).
U tom s m i s l u »političko«, s m j e š t e n o u o k v i r reda stvaranja, nalazi, s jedne
strane, svoju p u n u legitimnost u status viae posredstvom ljudske socijalnosti i rasta
obitelji, k o j i h je ono n a r a v n i razvitak; s druge strane, s t j e č e z n a č e n j e o č i t o v a n j a ,
m a k a r i o g r a n i č e n o g , č o v j e č a n s k o g bratstva. A l i t i m s a m i m »političko« nije izuzeto,
kao š t o to nije n i ž e n i d b a , od zasjede grijeha, jer Pad donosi sa sobom nedostatnost
naravnog podrijetla, k a k o god legitimnog, i potrebu duhovnog p r e p o r o đ e n j a
u K r i s t u i s l i j e đ e n j a K r i s t a : in Christum renascendo proficere (15, 1). Odatle ambi­
valentnost postojanja, koja se posebno i z r a ž a v a u d r u š t v e n o m životu; to n a m na
l a p i d a r a n n a č i n , s a ž i m a j u ć i je integralno, kazuje jedna augustinska fraza, već dje­
l o m i č n o c i t i r a n a : nihil enim est quam hoc genus [humanum] tam discordiosum
vitio tam sociale natura (12, 28). K a k o onda »političko« m o ž e prevladati a n t i n o m i j u
vitium-natura? To je k o n k r e t a n p r o b l e m s k o j i m se p o l i t i k a s u o č a v a sve tamo od
svoga o n t o l o š k o g utemeljenja.
Pitanje je to teže š t o se čini da sv. Augustin p o l i t i č k i život o z n a č u j e kao pri-
vilegirano mjesto za o č i t o v a n j e strasti i one cupiditas za z e m a l j s k i m s t v a r i m a :
gospodovanje, bogatstvo, č a s t i , s l a v a . . . S u v i š n o je nizati vrlo b r o j n a mjesta
iz De civitate Dei gdje se to pojavljuje. Dosta je podsjetiti da od samog p o č e t k a
djela dominandi libido (praef.), k o j a k a r a k t e r i z i r a , a istodobno i zarobljuje, m i s t i č n u
Civitas terrena, nalazi preciznu paralelu u d u h u i d o g a đ a j i m a r i m s k o g naroda,
i z r a ž e n u gotovo i s t i m r i j e č i m a (1, 30). N a č e l n o opravdano na o n t o - a n t r o p o l o š k o m
planu, je l i »političko«, dakle, na historijsko-egzistencijalnom planu o s u đ e n o da bude
preispremetnuto od zla?
N a toj je t o č k i uputno napustiti temu ljudske socijalnosti da uzmemo u pretres
drugo tematsko i z v o đ e n j e u De civitate Dei, koje se direktno tiče p o d r u č j a politike
jer se b a v i n a j v e ć i m p o l i t i č k i m entitetom: to je populus i l i res puhlica.
3. Pitanjem definicije p o j m o v a populus, res puhlica, bavi se sv. Augustin u dva
r a z l i č i t a k o n t e k s t a De civitate Dei: u 2. k n j i z i (c. 21), gdje m u to služi za odbaci­
vanje poganske tvrdnje da je k r š ć a n s t v o izazvalo kraj g r a đ a n s k i h kreposti te stoga
dekadenciju R i m a , i u 19. k n j i z i (cc. 21—24), gdje m u to treba za preciziranje
odnosa i z m e đ u Civitas Dei i res puhlica. K a k o god su ta dva teksta vrlo daleko
jedan od drugoga ( t a k o đ e r po vremenu k a d su napisani) i k o l i k o god je njihova
nakana r a z l i č i t a (prvi je apologetski a drugi spekulativan), oni ipak zajedno tvore
jedinstven tematski izvod. T u nalazimo izloženu jednu l i n i j u pristupanja k netom
n a z n a č e n o m p r o b l e m u i njegova r j e š a v a n j a : k a k o »političko« m o ž e prevladati
zasjede vitium-3., zla?
I u tom s l u č a j u sv. Augustin polazi od poticaja k l a s i č n e filozofije, p r i h v a ć a j u ć i
odatle prevalentan t r a d i c i o n a l n i odgovor: r j e š e n j e p o l i t i č k i h zala jest u pravednosti.
K a k o je poznato, u toj se d i s k u s i j i svetac oslanja prvenstveno na dijelove Cice-
Usp. napose De Genesi contra Manichaeos, 1, 19, 30.
CXLII U V O D - POLITIKA
ronova djela De republica, d j e l o m i č n o izgubljene, koje on parafrazira i l i repro­
d u c i r a u cijelosti. C i c e r o n o v s k i je p r i n c i p nedvosmislen: sine summa iustitia rem
publicam regi non posse (2, 21), jer res publica z n a č i res populi. Zato za C i c e r o n a
pravednost nije samo regulativni p r i n c i p p o l i t i č k o g ž i v o t a nego t a k o đ e r i nadasve
konstitutivan p r i n c i p naroda. N a r o d , naime, nije omnis coetus multitudinis, sed
coetus iuris consensu et utilitatis communione sociatus (isto mj.). K a o h a r m o n i j a
u glazbi, tako pravednost u d r u š t v e n o - p o l i t i č k o m ž i v o t u u t v r đ u j e slogu m e đ u naj-
r a z l i č i t i j i m d i j e l o v i m a pa p r e m a tome uspostavlja jedinstvo res publica-e (isto mj.).
K a d nestane pravednosti, toga jedinstva nestaje; onda se m o ž e u strogom s m i s l u reći
omnino nullam esse rem publicam, quoniam non esset res populi... nec ipse
populus iam populus esset, si esset iniustus (isto mj.).
Z a k l j u č i v a n j e je linearno: »političko« nalazi svoju bit u pravednosti. T a t o č k a ,
čini se, dobiva p u n u p o t v r d u u v r l o poznatom pasusu De civitate Dei, gdje se
i s k o r i š t a v a slavna epizoda dijaloga i z m e đ u A l e k s a n d r a V e l i k o g i jednog gusara
te se donosi famozna r e č e n i c a : remota itaque iustitia quid sunt regna nisi magna
latrocinia? (4, 4). U p i t izgleda č i s t o r e t o r i č k i , t o l i k o je u g n j e t a v a l a č k a (imperijali­
s t i č k a , danas b i s m o rekli) evidentnost nepravedne d r ž a v e . Ipak, č i t a n u svojoj
integralnosti tekst unosi u temu populus-a. (regnum je njegova specifikacija) n o v u
i p r o b l e m a t i č n u d i m e n z i j u , n a v i j e š t e n u v e ć ranije (2, 21) a k o j a ć e se k r i t i č k i
razvijati kasnije (19, 21—23).
Z a š t o su kraljevstva, ako se u k l o n i pravednost, samo v e l i k a u d r u ž e n j a za
zločin? N e z a u s t a v l j a j u ć i se samo na u g n j e t a v a č k o j evidenciji, sv. A u g u s t i n iznim­
nom l u c i d n o š ć u z a h v a ć a j e d n u t o č k u o d velike v a ž n o s t i : po sebi latrocinia, udru­
ž e n j a za zločin, n i s u drugo nego parva regna. Zapravo, postoji istovjetnost
strukture u d r u ž i v a n j a i z m e đ u regnum i latrocinium (ako se izuzme r a z l i č n o s t
dimenzija), jer i ovo drugo manus (šaka) ipsa hominum est, imperio principis
regitur, pacto societatis astringitur, placiti lege praeda dividitur (4, 4). P a ž l j i v u
č i t a t e l j u ne m o ž e u m a ć i da t i r e k v i z i t i sasvim odgovaraju onome: iuris consensus
i utilitatis communio š t o k o n s t i t u i r a narod (populus) p r e m a Ciceronovoj definiciji.
Uostalom, s a v r š e n o je jasno i iskustveno dokazano da i latrocinium m o ž e opstojati
samo na bazi neke svoje » p r a v e d n o s t i « odnosno unutarnje harmonije, k o j a ne
s p r e č a v a r a z b o j n i č k u d r u ž i n u da nepravedno djeluje p r e m a van (kao š t o će
sv. A u g u s t i n p o t v r d i t i m a l o kasnije, usp. 19, 12), kao š t o to isto ne s p r e č a v a j e d n o m
ujedinjenom narodu; r a z l i k a se ne sastoji u tome š t o b i ovome nedostajala po­
hlepa, nego u n e k a ž n j i v o s t i k o j u m u osigurava njegova m o ć : non dempta cupiditas,
sed addita impunitas (4, 4; usp. t a k o đ e r 19, 12). Dokaz je p r i m j e r R i m a , k o j i je,
jer je b i o ujedinjen, osvojio svijet.
A l i onda ta » p r a v e d n o s t « (koja se svodi na u r e đ e n u unutarnju organizaciju) ne
m o ž e b i t i i s t i n s k a pravednost. I A u g u s t i n je stvarno već p r i k r a j u 21. glave 2. knjige
ustvrdio: vera aut em iustitia non est nisi in ea re publica, cuius conditor rectorque
Christus est. T u t o č k u on n a š i r o k o razvija u 19. k n j i z i . S a ž i m l j e m u k r a t k o obrise
z a k l j u č i v a n j a koje se izvodi u glavama 21—23. A k o pravednost, p r e m a k l a s i č n o j
definiciji g r č k o - r i m s k e tradicije, z n a č i dati svakome š t o je njegovo, nije pravedan
onaj k o j i ne daje B o g u , stvoritelju č o v j e k a , ono š t o je njegovo; a b u d u ć i da ondje
gdje nema pravednosti, nema n i res publica n i naroda, onda iz toga slijedi da ne
postoji res publica k a d nema istinske pravednosti k o j o m se zahtijeva pokoravanje
i ljubav p r e m a B o g u . U p o z o r a v a m : taj je rezultat za sv. Augustina logički n e i z b j e ž i v
U V O D - POLITIKA CXLIII
14
b u d u ć i da njegov p o j a m pravednosti, uvijek strogo j e d n o z n a č a n , p a v l o v s k i , kul­
m i n i r a u l j u b a v i p r e m a B o g u . N a i m e , ako pravednost — p o n a v l j a m — z n a č i dati
svakome svoje, onda p u n i n a pravednosti stoji u u z v r a ć a n j u B o g u l j u b a v i za ljubav.
Slijedeći s m i o n u i veoma o r i g i n a l n u d i j a l e k t i k u (transfiguracije umjesto hegelovske
Aufhebung), sv. A u g u s t i n gleda pravednost, onako k a k o je s h v a ć a » n a r a v n a « misao,
k a k o se na svojem v r h u n c u p r e o b r a ž a v a u ljubav. To je č v r s t a t o č k a augustinske
m i s l i . O d s a m i h p o č e t a k a te m i s l i p r o n a l a z i m o u njoj da se pravednost definira
kao amor Deo tantum serviens, et per hoc bene imperans ceteris quae homini
15
subiecta sunt , a kasnije, u De natura et gratia (c. 70) on će r e ć i : caritas magna,
magna iustitia est; caritas perfecta, perfecta iustitia est.
Odatle, n a s t a v l j a j u ć i s apsolutnom s t r o g o š ć u i u punoj vjernosti svome shva­
ć a n j u dubokog z n a č e n j a pravednosti, z a k l j u č i v a n j e je d o š l o do paradoksalnog
rezultata: jedina i s t i n s k a res publica je Civitas Dei, k o j a nije od ovoga svijeta;
zemaljske d r ž a v e , m e đ u t i m , de facto n i s u res publicae. »Političko« izlazi, ne k a ž e m
p o r a ž e n o , a l i posvema rastvoreno zbog svoje n e m o g u ć n o s t i da odgovori vlastitoj
s t r u k t u r i . A l i paradoks je, da tako k a ž e m o , željen: želi se signalizirati n e m o g u ć n o s t
upotrebe p o j m a pravednosti — u njegovu p u n u z n a č e n j u koje uvijek u p u ć u j e na
Boga — za razumijevanje strukturalne stvarnosti »političkog«, d r a m a t s k i ambi­
valentne.
Sv. Augustin, naime, v r a ć a j u ć i se na r a n i j u naznaku o probabiliores definitiones
naroda (2, 21), daje sada vlastitu definiciju: populus est coetus multitudinis ratio-
nalis, rerum quas diligit concordi communione sociatus (19, 24). B i t n a varijanta te
nove definicije u odnosu p r e m a p r e đ a š n j o j sastoji se u supstituiranju sintagme
concors dilectio namjesto iuris consensus, tj. ljubav dolazi n a mjesto pravednosti . 16
Ta supstitucija t r a ž i p o j a š n j e n j e , jer je izazvala brojne diskusije.
Ona, zapravo, ne predstavlja »žaljenja vrijednu zabludu k o d velikog k a t o l i č k o g
17
n a u č i t e l j a « , k a k o je bilo p o v r š n o napisano , k o j a b i proizlazila iz č i s t o t e o l o š k o g
(tj. s u p e r n a t u r a l i s t i č k o g ) poimanja pravednosti, jer, k a k o sam već n a z n a č i o ,
augustinska d i j a l e k t i k a preobrazbe č u v a netaknuto »naravno« z n a č e n j e pravednosti:
dati svakome svoje. S druge strane, nova definicija nosi samo p r i v i d n o sa sobom
potiskivanje pravednosti u drugi plan, k a k o se neadekvatno i z r a ž a v a G i l s o n , jer 18
supstituiranje l j u b a v i pravednosti č a k strogo proizlazi b a š iz najdubljeg s h v a ć a n j a -
-uzvisivanja pravednosti: pravednost je, dakle, u s r e d i š t u Augustinova umovanja, ona
je njegov teoretski oslonac.
Bez sumnje, izdvajanje u p o j e d i n a č n i govor o dilectio i amor — ekvivalentnih
termina, k a k o sam A u g u s t i n k a ž e na d r u g o m mjestu (14, 7) — kao bitnog definicij­
skog elementa naroda, s a v r š e n o odgovara o p ć o j orijentaciji augustinske m i s l i koja
19
slijedi red ljubavi , do te t o č k e da samu pravednost v i d i kao p r e o b r a ž e n u u ljubav.
14
Prisjetimo se Rim 13, 10: punina zakona je ljubav.
r
De moribus Ecclesiae catholicae, 1, 15; usp. također Ep., 120, 4, 19.
16
Jedva je potrebno spominjati da koliko Ciceron toliko i Augustin ius uzimaju u ter­
minima iustitia.
17
Usp. A. J. C A R L Y L E , St. Augustin and the City oj God, u F. J. C. H E A R N S H A W , The social
and political ideas oj some great mediaeval thinkers, London 1923, p. 50.
18
Usp. Les metamorphoses de la Cite de Dieu, Louvain-Paris 1952, p. 41.
19
Kako je naglasio, ovaj puta vrlo dobro, GILSON, Introduction . . ., pp. 312—314.
CXLIV U V O D - POLITIKA
A l i ne treba z a b o r a v i t i da č i t a v a De civitate Dei nalazi svoj oslonac na ideji o anti-
n o m i č k o j dvojnosti l j u b a v i — isklesanoj u famoznom pasusu 14. knjige (c. 28):
fecerunt itaque civitates duas amores duo... — k o j a ovdje, u s l u č a j u diskusije
0 narodu, dobiva precizne i dosta v a ž n e konsekvencije.
L j u b a v je n a j v e ć a agregatna snaga života, u k o l i k o je vrelo sloge i jedinstva;
stoga n a r o d kao u j e d i n j u j u ć a egzistencijalna d r u š t v e n a f o r m a c i j a ne m o ž e ne
nalaziti u njoj v l a s t i t i k o n s t i t u t i v n i i agregatni p r i n c i p . D r ž a v n e institucije i z a k o n i ,
m o r a l n a p o n a š a n j a i o b i č a j i , nalaze svoj temelj i svoj d i r e k t i v n i k r i t e r i j u takvoj
z a j e d n i č k o j i p o z a j e d n i č a r s t v u j u ć o j l j u b a v i : to je u o b l i č e n i d r u š t v e n i z r a ž a j l j u b a v i .
A k o l j u b a v i nema, »političko« se ne k o n s t i t u i r a ; ako ljubav prestane, »političko«
se k o r u m p i r a , rastvara se i prestaje postojati. A l i da b i se jedan n a r o d k o n s t i t u i r a o
1 p o l i t i č k i o d r ž a o , za to se de facto ne zahtijeva da priznaje K r i s t a kao svoga con-
ditor rectorque, k a k o je rezultiralo iz referencije na pravednost (2, 21). Potrebno
je, nasuprot, i dostatno da i m a neku ljubav zajedno. Ipak to nije dosta da b i ga
u č i n i l o n a r o d o m pravednim, jer da b i bio pravedan, morao b i slijediti onu ljubav
Božju (amor Dei), k o j a jest pravednost u svojoj p r e o b r a ž e n o j p u n i n i s m i s l a :
iustitiae veritas (19, 24). U t o m s m i s l u sv. A u g u s t i n m o ž e z a k l j u č i t i da su R i m l j a n i ,
kao i A s i r c i i l i G r c i itd., u i s t i n u k o n s t i t u i r a l i narode (res publicas, regna) u po­
l i t i č k o m s m i s l u riječi, m a k a r n i s u poznavali Boga, pa p r e m a tome n i istinske
pravednosti (iustitiae veritatem).
Paradoks se m e đ u t i m r a z r j e š a v a : n e p o l i t i č k a Civitas Dei nije, zapravo auten­
t i č n a res publica, k a k o b i p r i n c i p pravednosti n u ž n o zahtijevao da se zastupa.
»Političko« de facto i m a svoju v l a s t i t u konzistenciju, vlastitu s t r u k t u r u , kojoj je
n o s i v i elemenat amor i l i dilectio n e č e g a z a j e d n i č k o g a : zemaljskog »općeg d o b r a « .
U toj p e r s p e k t i v i p o l i t i č k a s t r u k t u r a r e z u l t i r a kao ovisna o o n t o l o š k o j s t r u k t u r i
č o v j e k a , a l i nezavisna od religijske vjere.
T a i n d i v i d u a c i j a p o l i t i č k e l j u b a v i ( g r a đ a n s k e i l i nacionalne solidarnosti, r e k l i
b i s m o danas) i njezine strukturalne v a ž n o s t i sigurno je k l a s i č n o g r č k a : sjetimo se
Aristotelove politike philia. A l i iz dvojstva d v i j u l j u b a v i (amores), do č e g a je
d o š a o svojom v j e r o m rasvijetljenom refleksijom, sv. A u g u s t i n izvlači konsekvencije
koje stvarno n i s u g r č k e . V e ć u 5. k n j i z i De civitate Dei, v r a ć a j u ć i se i r a z v i j a j u ć i
20
temu prije n a v i j e š t e n u u k o n c i z n i m i k l a s i č n i m t e r m i n i m a , on je jasno pokazao,
na p r i m j e r u R i m a , k a k o je ta u j e d i n j u j u ć a »politička ljubav«, k o j a je g r a đ a n e
nagonila da skupno dobro pretpostavljaju p a r t i k u l a r n o m interesu, b i l a u z r o k o m
r i m s k e veličine (5, 12—13). Ipak jedne veličine k o j a je takva secundum hominum
existimationem (5, 12); k r e p o s t i k o j a je radije m a n a i čini (ljude) samo minus
turpes (5, 13). Zato R i m l j a n i perceperunt mercedem suam (5, 15), a ta p l a ć a
je, po p r a v d i , ne v j e č n i život, nego samo p o l i t i č k i uspjeh (isto mj.). T u tezu
A u g u s t i n sistematski p o t v r đ u j e u 19. k n j i z i ; k a k o god je hvale vrijedno da d u š a
k o m a n d i r a nad t i j e l o m i r a z u m n a d manama, ako sve to nije podvrgnuto B o g u ,
onda i te k r e p o s t i vitia sunt potius quam virtutes (19, 25).
Usp. Ep. 138, 3, 17: Deus ostendit in opulentissimo et praeclaro imperio Romanorum
quantum valerent civiles etiam sine vera religione virtutes, ut intelligeretur hac addita,
fieri homines cives alterius civitatis, cuius rex veritas, cuius lex caritas, cuius modus
aeternitas.
U V O D - POLITIKA CXLV
Za sv. Augustina, dakle, zoon politikćn ne predstavlja, na g r č k i n a č i n , p u n o ć u
h u m a n u m a , već naprotiv predstavlja njegov nesretni v r e m e n i t i p o l o ž a j , b u d u ć i da
nadvladavanje p r i v a t n i h egoizama i pohlepa u predanju sebe javnoj stvari i l j u b a v i
p r e m a zemaljskoj d o m o v i n i ne m o ž e p o s t i ć i drugo o s i m svjetovne slave i m o ć i ,
koje su iluzorne ako n i s u g r e š n e . U o k v i r e n u perspektivu antinomije d v i j u ljubavi,
narod, taj n a j v i š i p o l i t i č k i entitet, nalazi se po tome s u č e l j e n s r a d i k a l n o m alter­
n a t i v o m . I l i ostaje vjeran onome š t o ga strukturalno k v a l i f i c i r a , tj. l j u b a v i p r e m a
v l a s t i t o m v r e m e n i t o m bonum commune, i onda će i m a t i veće garancije za p o l i t i č k i
uspjeh, a l i se n e ć e dići iznad zemaljske dimenzije č o v j e k o v a p o l o ž a j a . I l i slijedi
amor Dei i o b r a ć a svoje zemaljsko jedinstvo p r e m a m i s t i č n o m jedinstvu Civitas
Dei, a onda n e ć e m o ć i ne transcendirati p l a n p o l i t i č n o s t i o d r i č u ć i se, p o r a d i bla­
ž e n s t v a , b i l o kakve garancije uspjeha. D r u g i m r i j e č i m a , »političko« samo po sebi
ne s p a š a v a , nego se nasuprot s p a š a v a po n e č e m u š t o je iznad p o l i t i k e .
Ipak, sv. A u g u s t i n zatvara temu naroda n a g l a š a v a j u ć i d u ž n o s t k r š ć a n i n a da
m o l i za u p r a v l j a č e i za z e m a l j s k i m i r B a b i l o n a (19, 26). H e r m e n e u t i k a augustinske
refleksije o p o l i t i c i m o r a , m e đ u t i m , n a č i n i t i daljnji korak, i zahvatiti temu o m i r u .
4. A u g u s t i n s k a tematizacija m i r a p r e k o r a č u j e — to je jedva potrebno spo­
m i n j a t i — teren p o l i t i k e : m i r se, zapravo, u svoj svojoj p u n i n i i z r a ž a v a u Civitas
Dei, gdje se on r e a l i z i r a kao ordinatissima et concordissima societas fruendi Deo
et invicem in Deo (19, 17). T o je s a v r š e n s t v o m i r a , to jest njegovo samoostvarenje
bez nedostataka i p r o t u r j e č j a ; to je u t o m s m i s l u k r i t i č k a m j e r a za razumijevanje
i vrednovanje svakog m o g u ć e g m i r a , odnosno za o d r e đ i v a n j e njegova stupnja
( o n t o l o š k o g ) b i t k a i ( a k s i o l o š k o g ) dobra. N a taj n a č i n b i v a rasvijetljen i m i r u po­
l i t i č k o m s m i s l u u njegovoj ne p o v r š i n s k o j realnosti i o t k r i v a se njegova i n t i m n a
s t r u k t u r a — d i j a l e k t i č k a , k a k o ć e m o vidjeti. Stoga ta tema posjeduje t a k o đ e r svoju
jasnu p o l i t i č k u vrijednost, d a p a č e je, m i s l i m , o d l u č u j u ć a ako se h o ć e do dna
razumjeti cjelovita misao sv. Augustina s o b z i r o m na p o l i t i k u . T e m a o m i r u pri­
sutna je v i š e - m a n j e posvuda u k o r p u s u A u g u s t i n o v i h spisa, a l i se ipak prvenstveno
r a z r a đ u j e u 19. k n j i z i De civitate, s i z v a n r e d n i m bogatstvom teoretskih i feno-
m e n o l o š k i h naznaka. Ovdje ć u to svesti na bitno.
B r z i m p a n o r a m s k i m u v i d o m , s a b i r u ć i u sintezu mnoge analize koje je već
razvio u o v o m i l i u d r u g i m djelima, sv. A u g u s t i n pokazuje n a m najprije k a k o je
sva egzistencija č o v j e k o v a u z b u r k a n a t r a j n i m nesigurnostima, zasjedama, s u k o b i m a :
u p r i j a t e l j s k o m odnosu, u obitelji, u g r a đ a n s k o m životu, u m e đ u n a r o d n i m o d n o s i m a
(19, 1—9). Ipak, j e d n o m d u b l j e m pogledu ta situacija d r a m a t i č n i h razdiranja, m a k a r
se ne r a z r e š a v a , o t k r i v a n e š t o bitnije: svi žele m i r , jer dulcedo pacis... omnibus
cara est (19, 11). T a k o đ e r u situacijama najotvorenije k o n f l i k t n i m a , m i r je dija­
l e k t i č k i p r i s u t a n kao i s t i n s k i cilj čovjekov, pa č a k svakoga živoga b i ć a : sicut enim
nemo gaudere nolit, ita nemo est qui pacem habere nolit (19, 12). Č a k i ratovi se
h o ć e s n a m j e r o m da se postigne m i r ; pa i b a n d i t i , da b i l a k š e m o g l i postavljati za­
sjede protiv m i r a drugih, h o ć e b i t i u m i r u m e đ u sobom (isto mj.). U k r a t k o , živo biće,
a posebno čovjek, n i k a k o ne m o ž e ne l j u b i t i b a r n e k i m i r (amare... qualemcumque
pacem nullo modo potest, isto mj.). M i r je, dakle, n e š t o dobro, vrednota univerzalno
cijenjena, k o j a usmjeruje — na jasan i l i skriven, koherentan i l i k o n t r a d i k t o r a n
n a č i n — a k c i j u svakoga subjekta u kojoj se god o n situaciji n a š a o .
Sv. A u g u s t i n se ipak ne zaustavlja n a isticanju o u n i v e r z a l n o m a k s i o l o š k o m
priznavanju m i r a kao dobra: k a k o sam v e ć spomenuo, on m e ć e na svjetlo, t a k o đ e r
CXLVI U V O D - POLITIKA
i nadasve, dublje i r a d i k a l n i j e o n t o l o š k o z n a č e n j e m i r a . Bez m i r a n e m a b i ć a :
quae aliquae naturae sunt... nulto modo essent, si non qualicumque pace sub-
sisterent (19, 13). D o b r a i z l a , pravedna i nepravedna, b i ć a nalaze m i r u p i s a n
u svojoj o n t o l o š k o j s t r u k t u r i ; u t o m s m i s l u č a k i ono š t o je perverzno etiam hoc
necesse est ut in aliqua et ex aliqua et cum aliqua rerum parte pacatum sit; alioquin
nihil esset omnino (19, 12). O d te temeljne konstatacije, augustinski se govor o t v a r a
p r e m a r a p i d n o m a l i p r o d o r n o m t v r đ e n j u o m i r u kao s t r u k t u r i b i t k a i n u ž n o g
uvjeta ž i v o t a na njegovim r a z n i m r a z i n a m a (19, 13—14). .
K a k o tijelo tako i d u š a (bilo r a z u m n a i l i nerazumna), k a k o č o v j e k kao jedinstvo
d u š e i tijela, tako obitelj i l i d r ž a v a (civitas), v u k u svoje biti što jesu, pa stoga
m o g u ć n o s t svoga postojanja, iz m i r a , iz h a r m o n i j e (temperatura, consensio, con-
cordia) elemenata o d k o j i h je s v a k i (opet) na svoj n a č i n složen ; trpe, padaju 21
i raspadaju se u k o l i k o se smanjuje i l i u k o l i k o nestane taj m i r . Zato pax omnium
rerum [est] tranquillitas ordinis (19, 13), spokojstvo reda koje je vlastito svakome
b i ć u p r o m a t r a n o m e u njegovoj s t r u k t u r i , u skladnoj s l o ž e n o s t i dijelova iz k o j i h
je sastavljeno. A k o se definira u o n t o l o š k i m t e r m i n i m a , red je parium dispariumque
rerum sua cuique loca tribuens dispositio (isto mj.). Dakle, m i r je uvijek ondje
gdje je, i dokle je, život. U k o l i k o je on s t r u k t u r a b i ć a , pa dakle o n t o l o š k i uvjet
egzistiranja, on prethodi, stoji s ove strane one a k s i o l o š k e ocjene k o j u je sv. A u g u s t i n
već priznao (vidjeli smo) kao p r i s u t n u u tajni akcije. D a p a č e , d o p u š t e n o je reći,
da je za sv. A u g u s t i n a — tako dalekog od suvremenog e t i č k o g non-kognitivizma —
o n t o l o g i č n o s t m i r a temelj njegove vrijednosti, njegova univerzalna prisutnost u b i t k u
utemeljuje univerzalnost njegova cijenjenja kao n e č e g a š t o m o r a b i t i .
A l i sve to, zapravo, ne nosi k o d sv. Augustina sa sobom n i r a c i o n a l i s t i č k u jedno-
z n a č n o s t egzistencije n i n e k i n a t u r a l i s t i č k i d e t e r m i n i z a m e t i č k o g života. De facto,
ako je m i r p r i s u t a n u s v a k o m b i ć u i ocjenjivan kao vrednota u svakoj situaciji,
ipak u v r e m e n i t o m ž i v o t u to stoji u odnosu p r e m a p a r t i k u l a r n o s t i svakoga b i ć a
i svake situacije; tada nastaje kontrast iz r a z l i č i t o g i relativnog m i r a za k o j i m
teži jedno i l i drugo b i ć e : t i m e »se želi, ne da ne bude m i r a , nego da bude onaj k o j i
se želi« (19, 12), pa zato opak č o v j e k odit iustam pacem Dei et amat iniquam pacem
suam (isto mj.). S druge strane, b u d u ć i da je svako zemaljsko b i ć e k o n a č n o , sam
je život jedno trajno i progredijentno umiranje, kao š t o je v e ć r e č e n o , u o d l u č n i m
t e r m i n i m a , u Confessiones: omnia intereunt; ergo cum oriuntur et tendunt esse,
quo magis celeriter crescunt ut sint, eo magis festinant ut non sint (4, 10, 1; usp.
11, 7, 2). Zato za svjetovna b i ć a m i r , tranquillitas ordinis, n i k a d ne postoji kao
cjelovit u k o n a č n o j egzistenciji, nego je d i j a l e k t i č k i vezan za nered i za k o n f l i k t :
za m o ć s m r t i , moglo b i se r e ć i j e z i k o m antike, a k o j i se p o t v r đ u j e u moderno
vrijeme p s i h o a n a l i t i č k i m o t k r i ć e m thanatos-a. Uvijek i p r i s u t a n i odsutan u ze­
m a l j s k o m životu, m i r p o s t i ž e svoje s a v r š e n s t v o i p u n o ć u — pax sine vespera
(Confess., 13, 35, 50) u Civitas Dei, gdje non erit vita mortalis, sed plane certeque
vitalis (De civ. Dei 19, 17) — u r a đ a n j u za v j e č n o s t u kojoj on u p r a v l j a č i t a v i m
k o z m o s o m , o t k u p l j e n i m u svoju globalnu h a r m o n i j u , bez neslaganja.
O n t o l o š k o b i v a osvijetljeno iz e s h a t o l o š k o g a i u e s h a t o l o š k o m nalazi svoje
ispunjenje; naravno, ako je stvoreno (a te, ne de te!), s l i k a je nadnaravnoga,
21
Vidi u vezi s tim vrlo pronicavu semantičku analizu L . S P I T Z E R , Uarmonia dei mondo,
tal. prijevod, Bologna 1967, pp. 94—95; usp. također pp. 37—44.
U V O D - POLITIKA CXLVII
ali m u nije istovjetno. Zato, za v r e m e n i t u d i j a l e k t i k u odsutnosti-prisutnosti, onto­
l o š k a potrebitost m i r a ne o d r e đ u j e njezinu e t i č k u n u ž n o s t , m a k a r utemeljuje
njezinu obaveznost i d u ž n o s t . Samo u pax aeterna atque perfecta u Civitas Dei
(19, 20) k o i n c i d i r a j u o n t o l o š k o i a k s i o l o š k o na temelju postignutog s a v r š e n s t v a
b i ć a , p o r a d i č e g a in illa... pace finali, ... sanata immortalitate atque incorruptione,
natura vitia non habebit... non opus erit ut ratio vitiis, quae nulla erunt, imperet
(19, 27).
Opisano raspravljanje o temi populus-a s m j e š t a v a se i nalazi svoje definitivno
r a z j a š n j e n j e unutar ovoga govora o m i r u . S l o ž n a ljubav p r e m a o p ć e m d o b r u
(bonum commune) r a đ a onaj u n u t r a š n j i m i r (i dakle p a r t i k u l a r n i , relativni) bez
kojega p o l i t i č k o tijelo ne m o ž e dospjeti do bivstvovanja n i t i subzistirati. N o takav
m i r nije n i k a d totalan (nije n i apsolutan n i univerzalan), i to ne samo zato š t o je
s m j e š t e n u vremenu, p a je p r e m a tome vremenito-privremen, nego i zato š t o je o p ć e
dobro zemaljsko. Concordia civium odnosi se, zapravo, na stvari ad mortalem vitam
pertinentes (19, 17); zato p o l i t i k a , č a k n i u svome n a j v i š e m rezultatu ( g r a đ a n s k a
sloga), nije u stanju da r e a l i z i r a i s t i n s k i m i r , to jest da integralno zadovolji naj­
d u b l j i o n t o l o š k i zahtjev č o v j e k a . N a i m e , ono š t o p o l i t i č k i ujedinjuje, ako je
zemaljsko, s a m i m t i m dijeli, k a k o p r e m a u n u t r a tako p r e m a van. T u dodirujemo
p r a v u s r e d i š n j u t o č k u augustinske refleksije u vezi s p o l i t i k o m : za tu refleksiju
su, smijemo t v r d i t i , raspadanje i propadanje p o l i t i č k o g tijela i m a n e n t n i s a m o m
njegovu k o n s t i t u t i v n o m p r i n c i p u , i zato su n e p r e k o r a č i v i .
Oko toga rezultata mogu se sabrati u tematsku j e d i n i c u b r o j n a z a p a ž a n j a ras­
p r š e n a v i š e - m a n j e posvuda u De civitate Dei. N a z n a č i t ć u one t i p o l o š k i n a j z n a č a j n i j e .
Sv. A u g u s t i n je više puta — donekle shematski — obavljanje p o l i t i č k e a k t i v n o s t i
svodio na odnos zapovijed-pokornost (usp. na pr. 19, 13, 16 i 17). To zapovijedanje
22
— koje on strogo p r o m a t r a kao funkciju s t r u k t u r a l n o g jedinstva »političkoga«
— dovodi do podjele u b o r b i za vlast. E g z e m p l a r n o to pokazuje R o m u l o v o brato-
ubojstvo: qui enim volebat dominando gloriari, minus utique dominaretur, si eius
potestas vivo consorte minueretur (15, 5). Vlast ne d o p u š t a r a s p a r č a v a n j a , a l i b a š
zato r a đ a rivalitete i borbe: M a c h i a v e l l i nema č e m u p o d u č i t i augustinski egzisten­
c i j a l n i realizam.
Isto se d o g a đ a u internacionalnom životu. Zapravo, k a d a jedan n a r o d i izbjegne
u n u t r a š n j i m podjelama jer je ujedinjen u ljubavi p r e m a v l a s t i t o m o p ć e m dobru,
on s a m i m sobom k o n s t i t u i r a odjeljenje od one univerzalne societas mortalium
koja je, m a k a r r a s p r š e n a po svoj z e m l j i i po n a j r a z n o l i k i j i m mjestima, unius
tamen eiusdemque naturae quadam communione devincta (18, 2). Već sam upozorio
da je za sv. A u g u s t i n a to o n t o l o š k o jedinstvo ljudskog roda n a j v i š i znak bratstva
l j u d i pod z a j e d n i č k i m B o ž j i m o č i n s t v o m . A l i za augustinsku d i j a l e k t i č k u viziju
egzistencije, m a k s i m u m poziva na s a v r š e n s t v o p o p r a ć e n je m a k s i m u m o m r i z i k a .
Zapravo b a š univerzalno d r u š t v o sicut aquarum congeries, quanto maior est, tanto
periculis plenior (19, 7). U i s t i n u , ono plerumque inter se dividitur, et pars partem,
quae praevalet, opprimit (18, 2): izvanjski ratovi nastaju, m o ž e m o k o m e n t i r a t i , iz
ekspanzivne m o ć i k o j a pupa od jednog ujedinjenog naroda (svjesnog sebe, rekao b i
Hegel) k o j i h o ć e omnes... suos jacere... ut uni cuncti et cuncta deservient (19,12).
22
Usp. 19, 13: pax civitatis (est) ordinata imperandi ac oboediendi concordia civium. Valja
se prisjetiti na pozivanje na imperium principis u definiciji regnum-a (4, 4).

CXLVIII U V O D - POLITIKA
U zemaljskoj želji za j e d i n s t v e n i m gospodovanjem sviju gnijezdi se sam izvor
dijeljenja: zato, k a ž e A u g u s t i n , b a b i l o n s k a je z b r k a j e z i k a — po kojoj divisae sunt
gentes dispersaeque per terras (16, 4) — b i l a kazna za oholost k o j a se htjela dići
do jedne dominatio imperantis k o j a b i b i l a r i v a l s k a s B o g o m . Ponovno: stavljen
p o d znak zemaljskog gospodstva, m a k s i m u m napora za j e d i n s t v o m r a đ a m a k s i ­
m u m o m podjele, ako je i s t i n a da r a z l i č i t o s t j e z i k a čini ljude m e đ u s o b n o više stran­
c i m a o d ž i v o t i n j a (19, 7). Podjele, r a t o v i : n e m i n o v a n d i j a l e k t i č k i k o n t r a p u n k t jednog
m i r a k o j i je jednako n e m i n o v n o p r i s u t a n . K a o š t o ne postoji rat k o j i ne b i u k l j u ­
č i v a o m i r unutar suprotstavljenih č e t a r a t n i k a , i k o j i ne b i za cilj i m a o m i r , tako
ne postoji z e m a l j s k i m i r u k o j e m u ne b i b i l a u k l j u č e n a potencijalnost rata.
A sv. A u g u s t i n je neprekidno inzistirao n a o k r u t n o s t i rata, kao t i p i č n o m i z r a z u
civitatis terrenae, b a b i l o n s k o g » p o b r k a n j a « i njezine pohlepe.
J a m a č n o , sv. A u g u s t i n zna da postoje p r a v e d n i ratovi, izazvani n e p r a v d o m
drugoga: iniquitas enim partis adversae iusta bella ingerit gerenda sapienti (19, 7),
zato b o r b a videtur... bonis necessitas... quia peius esset ut iniuriosi iustoribus
dominarentur (4, 15). R a d i se o n u ž d i (zemaljskoj) n i p o š t o pohvalnoj za onoga tko
posjeduje sapientiam; za takvoga si se hominem meminit, mnogo je više razloga
d a se žali nego da se slavi š t o m o r a v o d i t i pravedan rat, j e r ga ne b i b i l o k a d
m e đ u l j u d i m a ne b i b i l a p r i s u t n a ona iniquitas k o j a je a u t e n t i č n o zlo (19, 7). P r a v i
objektiv č o v j e k a v j e r o m prosvijetljena nije da nepravednom ratu suprotstavi
pravedan rat (»negacija n e g a c i j e « , moglo b i se r eći s Hegelom) nego to da uspije
da nestane iz vlastita srca ljubav za z e m a l j s k i m s t v a r i m a k o j a r a đ a nepravdu, dakle
23
i borbe .
P r o d u b l j u j u ć i i r a z v i j a j u ć i pravac m i s l i , kojega su pretpostavke jasne v e ć od
De quantitate animae i o d De libero arbitrio, sv. A u g u s t i n d o š a o je sada, u De ci­
vitate Dei, dotle da p o k a ž e ' n e m o g u ć n o s t p o l i t i k e da bude, ukoliko je politika,
elemenat, ne k a ž e m o b r a ć e n j a č o v j e k a , nego n i t i onog izmirenog jedinstva p r e m a
k o j e m u teži po svojoj n a r a v i . I to ne samo m o r a l n i m sudom o n e o s p o r n i m
t e š k o ć a m a kreposnog djelovanja u p o d r u č j u politike, nego r a z l o z i m a k o j i z a h v a ć a j u
samu s t r u k t u r u »političkog«, dakle r a z l o z i m a k o j i su p o l i t i č k i neprevladivi. A k o se,
naime, »političko« k o n s t i t u i r a po l j u b a v i i u ljubavi p r e m a n e k o m z e m a l j s k o m za­
j e d n i č k o m dobru, po potestativnom odnosu i u njemu, po institucionalnoj i kultur­
noj podjeli (jezici!) univerzalne societas hominum i u toj podjeli, o n d a ono, tj.
»političko«, ne b i v a p r o m a t r a n o samo kao potencijalna prigoda za mane, tj. m o r a l ­
n i m p r o s u đ i v a n j e m , nego v e ć m a kao stvaran t i p i č a n izraz palog stanja č o v j e k o v a ,
tj. egzistencijalnim p r o s u đ i v a n j e m . B a b i l o n s k a confusio u k l j u č n o je s a d r ž a n a u po­
l i t i č k o m j e d i n s t v u koje se o g r a n i č u j e na to da h o ć e b i t i samo za sebe.
D r ž i m da se smije t v r d i t i k a k o za sv. A u g u s t i n a b a š »političko« d o p u š t a , s jedne
strane, z a h v a ć a n j e , per speculum in aenigmate temeljnih z n a č a j k i m i s t i č n e civitatis
o s u đ e n i h , a n t i c i p i r a n i h u v r e m e n i t o m i s k u s t v u ; a s druge strane, p o t v r d u , o č i t o š ć u
Augustinova misao o ratu općenito je bila izvrtana, neki je prihvaćaju a drugi ne.
U stvari njegova meditacija o ratu, pretvorila se u školsku i retoričku klasifikaciju —
tipična je u tom smislu rasprava Combes-a, nav. dj., pp. 261—299 — zapostavljajući tako
žarišnu točku: korijen rata je grijeh; čovjek se može udaljiti od rata jedino ulažući
napor da se oslobodi grijeha. U toj perspektivi, koja je jedino autentično augustinska,
treba čitati sve tekstove o ponašanju vojnika i o ratu, od De libero arbitrio, preko
Contra Faustum do De civitate Dei, itd.
U V O D - POLITIKA CXLIX
realnih č i n j e n i c a , i s t i n i t o s t i objavljene riječi o mysterium iniquitatis. N i j e s l u č a j n o
š t o on, kao »figure« te civitas o s u đ e n i h , iznosi s l u č a j B a b i l o n a i R i m a ; nije s l u č a j n o
š t o njegovo r a z m i š l j a n j e neprekidno p r e s k a č e o d ispitivanja civitatis terrenae na
ispitivanje p o l i t i č k e civitas, b u d u ć i da jedna baca svjetlo na drugu i obrnuto,
dotle da nije uvijek l a k o i sigurno u t v r d i t i o kojoj od n j i h govori.
A l i teoretska d i s t i n k c i j a , u n a č e l u , postoji i ona je sigurna: Država nije civitas
diaboli. Ponajprije jer Država, k a k o sam v e ć pokazao, jest n a r a v n i i z r a ž a j o n t o l o š k e
ljudske d r u š t v e n o s t i i n a r a v n i razvitak naravnog d r u š t v a obitelji; stoga o n t o l o š k a
s t r u k t u r a č o v j e k a utemeljuje egzistencijalnu m o g u ć n o s t da b u d u in mundo regna
plurima gentium, ut sunt in urbe domus plurimae civium (4, 15). Z a t i m , j e r po
d i j a l e k t i č n o s t i vremenite egzistencije — u kojoj su, po B o ž j e m daru, p r i s u t n a
quaedam bona huic vitae congrua (19, 3) — n i D r ž a v a nije n i k a d l i š e n a nekog dobra
u k o l i k o je donositeljica i č u v a r i c a onoga relativnog m i r a bez kojega je n a r a v n i
d r u š t v e n i život n e m o g u ć , p a stoga bonis malisque communis est (19, 26). Zato onaj
t k o živi od vjere ne odbacuje »političko« n i njegov m i r , jer i Civitas caelestis, dok
je p u t n i č k a na svijetu, ista pace necesse est ut utatur, donec ipsa, cui tališ pax
necessaria est, mortalitas transeat (19, 17). U k r a t k o , quamdiu permixtae sunt ambae
civitates, utimur et nos pace Babylonis, pa se stoga n a m e ć e d u ž n o s t da se za n j u
staramo i m o l i m o (19, 17 i 26).
Sv. A u g u s t i n odbacuje, dakle, s jedne strane, k a k o identifikaciju vjere s po­
l i t i k o m tako i projekt s a v r š e n e Države, pa i k r š ć a n s k e ; a l i s druge strane, zabacuje
t a k o đ e r satanokratsko poimanje politike. Njegovo je r j e š e n j e drugo: neuklonivo,
jer n u ž n o za postojanje, a l i neotkupljivo v l a s t i t i m sredstvima i unutar vlastite
strukture, »političko« v u č e svjetlo i p o d r š k u u s v o j i m n e i z b j e ž i v i m a p o r i j a m a
i k o n t r a d i k c i j a m a od n e č e g a š t o nije p o l i t i č k o , odnosno od neprekidnog unutarnjeg
o b r a ć e n j a i č i š ć e n j a njegovih udova. O d te metanoje o n i će d o b i v a t i snagu da
djeluju po takvoj pravednosti k o j a već ovdje, na z e m l j i , jest i s t i n s k a propter
verum boni finem ad quem refertur (19, 27) i k o j a se zato v e ć ovdje p r e o b r a ž a v a
u ljubav Božju, n a d i l a z e ć i p o d r u č j e »političkog« u napetosti da dosegnu pax bea-
titudinis i beatitudo pacis, svojstvene v j e č n o m životu (isto mj.). K a k o za g r a đ a n i n a
tako za cara k r š ć a n i n a , ta a u t e n t i č n a i integralna pravednost, na putovanju sa
zemlje p r e m a Civitas Dei, jest rezultat i znak njihova nutarnjeg o b r a ć e n j a , p r e m a
k o j e m Augustin, u o v o m kao i u s v a k o m d r u g o m s l u č a j u , v o d i svaki l j u d s k i
a n g a ž m a n kao p r e m a svome izvoru.
5. Z a k l j u č a k . Nastojao sam na o v i m stranicama iz disiecta membra z a p a ž a n j a
o p o l i t i c i , p r i s u t n i h u De civitate Dei, izvući jedinstven i koherentan govor, j e r
d r ž i m da takav govor stvarno u n u t r a postoji. A l i , ako se ne v a r a m , r i j e č je
o j e d i n s t v u i koherentnosti, ne neke p o l i t i č k e »doktrine« (a j o š manje neke »ideo­
logije«), nego o i t i n e r a r i u m u otkupljenja u p o l i t i č k o m ž i v o t u . Z e m a l j s k a peregrinatio
ne m o ž e ne p r e l a z i t i na n e k i n a č i n p o l i t i č k o stanje: toga je sv. A u g u s t i n r e a l i s t i č k i
svjestan; stoga m u je n a srcu da zacrta put za p r e l a ž e n j e preko takvog stanja, da
b i se išlo dalje, težeći stalno p r e m a o n o m dalje.
N o , dok zacrtava taj m e t a - p o l i t i č k i i t i n e r a r i j , on je znao magistralno dohvatiti,
j e d n o m l u c i d n o š ć u k o j u tijek vjekova n i š t a nije zatamnio, strukturalne z n a č a j k e
politike i d i j a l e k t i č k u a m b i v a l e n c i j u k o j a joj je svojstvena. L j u b a v p r e m a j e d n o m
z e m a l j s k o m z a j e d n i č k o m dobru, s l o ž a n i u r e đ e n m i r m e đ u n j e z i n i m č l a n o v i m a ,
jedinstvo njezinih institucija, s a č i n j a v a j u s t r u k t u r u »političkog«, to je sam uvjet
CL U V O D - POLITIKA
njegova postojanja. A l i t i m s a m i m te z n a č a j k e zatvaraju »političko« u relativnost
i partikularnost, koje, po jednoj strani, č i n e z a j e d n i č k o dobro p o d v r g n u t i m kontro­
verzijama, te stoga n e s t a b i l n i m ; po drugoj strani, č i n e p o l i t i č k o tijelo o d i j e l j e n i m
i o d j e l j u j u ć i m od univerzalnog l j u d s k o g roda. U j e d n o m i d r u g o m s l u č a j u , »po­
litičko« n a l a z i izvor nesloga i b o r b i u s a m o m o n o m š t o ga čini da jest; o t k r i v a tako
n e m o g u ć n o s t vlastite autarhije, a nadasve v l a s t i t u n e m o ć da k o n s t i t u i r a g l o b a l n i
o k v i r u n u t a r kojega z e m a l j s k a egzistencija d o s t i ž e puno s h v a ć a n j e i realizaciju
same sebe. G l e d a j u ć i daleko preko politike, sv. A u g u s t i n je vidio, bolje o d m n o g i h
drugih, ono š t o p o l i t i k a stvarno jest. N o to m u je bilo m o g u ć e j e r ono »daleko«,
k a m o je gledao, jest onaj B o g (intimior intimo meo) od koga se ipsum lumen
rationis accenditur i k o j i u t o l i k o čini svaku realnost transparentnom.
S E R G I O COTTA
(Preveo Zdenko T. T e n š e k )
BIBLIOGRAFIJA
I. OPĆA DJELA
1. P R E G L E D I I B I B L I O G R A F S K I R E P E R T O R I J I
A A . V V ' . , Miscellanea Augustiniana, Nijmegen-Rotterdam 1930.
A A . V V . , Miscellanea Agostiniana, R o m a 1930-31.
A A . V V . , Recherches Augustiniennes, II, (Hommage F . Cayre), Pariš 1962.
A N D R E S E N C , Zum Aug. Gesprach der Gegenwart, K o m 1962, pp. 459-581.
2
I D E M , Bibliographia Augustiniana, Darmstadt 1973 .
A N N E E P H I L O L O G I Q U E , Bibliographie critique et analytique de Vantiquite greco-latine;
usp. pod. Augustin us.
A U G U S T I N I A N A , Bibliographie d'histoire augustinienne, u Augustiniana, 15 (1965),pp. 315-358.
A U G U S T I N U S , Bibliografia agustiniana, u Augustinus, 2 (1957) i ss.
B A R D Y G . , »Le Cite de Dieu«: Bibliographie generale, u BA 33, Pariš 1959, pp. 145-163.
B A V E L T. J . van - Z A N D E E F . van der, Repertoire Bibliographique de St. Aug. 1950-1960,
Steenbrugge 1963; dijelom objelodanjeno u nastavcima u Augustiniana, 1 (1950) i ss.
B O G A E R T M . , Bulletin d'ancienne litterature chretienne latine, u Revue Bened., 74 (1964),
pp. 1-40; 75 (1965), pp. (41)-(72).
B O Y E R C H . , Bulletin augustinien, u Gregorianum, 38 (1957), pp. 134-142.
B U L L E T I N A U G U S T I N I E N , u Revue des Etudes Augustinienne.
C A P A N A G A V . , Bibliografia agustiniana, u Augustinus, 11 (1966) i ss.
I D E M , Boletia antropologico agustiniano, u Augustinus, 4 (1959), pp. 251-262.
C H I R A T H . , Chronique d'ancienne litterature chretienne, u Revue Sc. Rel., 38 (1964), pp. 399-
411; 39 (1965), pp. 168-194.
C L E M E N S V . , Aug. Werke in deutscher Sprache, u Wissenschaft und Weisheit, 21 (1958), pp.
141-145.
D E L E S T A L J . M . , Historiographia de la »Ciudad de Dios«: od 1928 do 1954, u CD, 167/2
(1955), pp. 647-774.
F I C H I E R A U G U S T I N I E N , Aug. Bibliography, Paris-Boston 1972.
H A N S L I K R., Zur Aufarbeitung der Aug. Uberlieferung, u Wiener Humanistische Blatter,
10 (1967), pp. 15-19.
L A M I R A N D E E . , Un siecle- et demi d'etudes sur VEcclesiologie de st. Aug., u REA, 8 (1962),
pp. 1-125.
I D E M , Supplement bibliographique sur VEcclesiologie de st. Aug., u REA, 17 (1971), pp. 177-
182.
L O F L . J . van der, Die Ubersetzung von Civitas D e i ins Deutsche und ins Niederlandische, u
Augustiniana, 13 (1963), pp. 373-386.
L O R E N Z R., Aug. Literatur seit dem Jubilaum von 1954, u Theologische Rundschau, 25 (1959),
pp. 1-75.
I D E M , Zwolfjahre Aug. Forschung (1959-1970), u Theologische Rundschau, 38 (1973), pp. 292-
333; 39 (1974), pp. 95-138. 253-286. 331-364; 40 (1975), pp. 1-41. 97-149. 227-261.
M O R A N J . , Bibliografia en la »Ciudad de Dios«, u BAC, Madrid 1958.
N E B R E D A E . , Bibliographia Augustiniana seu operum collectio, Romae 1928.
N Y G R E N G . , Den svenska augustinusforskingen, u Teologinen Aikakauskirja 64, H e l s i n k i 1959,
pp. 133-146.
O B E R L E I T N E R M . , Die handschriftliche Uberlieferung der Werke des hl. Aug., W i e n 1969-70.
R I G O B E L L O A . , Studi agostiniani in Italia nelVultimo ventennio, u Scuola e Cultura, 32 (1969),
pp. 73-84.
 CLII BIBLIOGRAFIJA
R O E Y A . v o n - D R E E S E N C , Bibliographia Patristica, Leuven 1974.
R O N D E T H . , Bulletin augustinien, u Rech. Sc. Rel., 52 (1964), pp. 269-287 i ss.
R O M E R F., Die handschriftliche Uberlieferung der Werke des hl. Aug., W i e n 1972.
R O T T G E S E . H . , Aus der Aug. Forschung der letzten Jahrzehnte, u Theol. u. Philos., 41 (1966),
pp. 84-91
S A N T O T O M A S J.-J. de, Etudes sur st. Aug., u Revue Thomiste, 58 (1958), pp. 567-572.
S C H N E E M E L C H E R W . , Bibliographia Patristica, u Intern. Patrist. Bibliogr., B e r l i n 1959 i ss.
S C I A C C A M . V.,Augustinus, B e r n 1948.
2. TRADICIJA TEKSTA, K O M E N T A R I I KRONOLOGIJA
A L O N S O T U R I E N Z O T., Tradicion manuscrita escurialense de la »Ciudad de Dios« u CD,
167/1 (1955), pp. 589-623.
C A P A N A G A V . , Comentatores de la »Ciudadde Dios«, uAugustinus, 6 (1961), pp. 361-368.
C A S A S H O M S J . M.,Juan Luis Vives y sus comentarios a la »Ciudad de Dios«, u CD., 167/2
(1955), pp. 599-614.
C H A T I L L O N F . , Le premier traducteur et commentateur de la »Cite de Dieu«, Raulde Presles,
u Rev. Et. lat., 35 (1957), pp. 71-73.
C O R T E S H . , Un incunable de la »Ciudad de Dios«, u Bolivar, 6 (1954), pp. 895-896.
C R A N Z F . E . , St. Aug/s »City of God« in English Translation and Commentary, u Speculum, 27
(1952), pp. 199-202.
D O M B A R T B . , D e codicibus quibusdam l i b r o r u m Augustinianorum de Civ. Dei,
Norimbergae 1862.
I D E M , Zur Textgeschichte der Civitas D e i seit dem Entstehen der ersten Drucke, Leipzig 1908.
E S N O S G . , Les anciennes traductions italiennese du D e civ. D e i , R o m a 1968.
E S P E N B E R G E R I . N . , Einleitung zur Ubersetzung der ausgewahlten Werke des hl. Kirchenvaters
Aur. Aug., M i i n c h e n 1911.
F I U M I F., Le edizioni dei D e civ. D e i di S. Ag. nel secolo XV, Firenze 1930.
F O U R E Z L . , Veveque Chevrot de Tournai et sa »Cite de Dieu«, u R. Belge d'Archeol. et Hist.
Art, 23 (1954), pp. 73-110.
G A L B I A T I G . , U cod. Ambrosiano C. 155 INF. e la versione Trecentista dei D e civ. D e i , u
R. Filos. Neoscol., 23 (1931), suppl. s p e c , pp. 509-510.
G A R C I A D E L A F U E N T E A . , Una traduccion inedita castellana de la »Ciudadde Dios«, u Religion
y Cultura, 15 (1931), pp. 274-284.
I N G O L D A . M . P . , Histoire de Tedition benedictine de st. Aug..., Pariš 1903.
K A L B A . , Zum Text der Civitate D e i Aug. (codex Petropolitanus), u Blatter fur Bayerische
Gimnasialschulwesen, 1927, pp. 159-165.
I D E M , Bemerkungen zum Text der Civitas D e i Aug. (Codex Veronensis), u Philologus, 87
(1932), pp. 477-480.
K A L I N K A E . , Die alteste erhaltene Abschrift des Verzeichnisses der Werke Augustins, W i e n
1925.
J O N E S P . V . E . , The Manuscript Tradition of Aug/s D e civ. D e i , u / . Theol. St., 17 (1965),
pp. 142-145.
L A B O N N A R D I E R E A . M . , Recherches de chronologie augustinienne, Pariš 1965.
L A B O R D E A . de, Les manuscrits apeintures de la »Cite de Dieu« de st. Aug., Pariš 1909.
L A C R O I X B . , La date du XIe Uvre du D e Civitate D e i , u Vigiliae Christianae, 5 (1951), pp.
121-122.
L E H M A N N P . , Ein Basler Fragment des Nordfranzdsischen az-Typus, u Palaeographia Latina,
2 (1923), pp. 56-80.
BIBLIOGRAFIJA CLIII
L O W E E . A . , A List of the Oldest Extant Manuscripts of st. Aug. with a Note on the codex
Bambergensis, u Mise. Ag., II, R o m a 1931, pp. 235-251.
M A R R O U H . - L , La division en ehapitres des livres de la »Cite de Dieu«, u Mel.Jos. de Ghellinck,
G e m b l o u x 1951, pp. 235-249.
M O N C E A U X P . , Notiz uber die Chronologie der Werke Augustins (Sur la chronologie des oeuvres
d'Augustin), u Comptes rendus de VAcademie des Inscriptions et Belles Lettres, Pariš 1908,
pp. 51-53.
M U R I A N O F F M . , Zum beneventanischen Schriftum und Initialornamentik, I: Das Leningrader
Fragment D e civitate D e i , u IMU, 8 (1965), pp. 309-311.
N A S A L L I R O C C A E . , / manoscrittiagostinianidella Biblioteca Comunale diPiacenza, u Accademie
e Biblioteche dTtalia, 37 (1969), pp. 19-29-
O L I V A R A . M . , Los manuscritos patristicos y liturgicos latinos de la Universidad de Salamanca,
u Anal. Sacra Terrac, 22 (1949), pp. 75-92.
R A C K L M . , Die griechischen Aug. Ubersetzungen, u Mise. Fr. Ehrle, I, R o m a 1924, pp. 1-38.
R A S T E D J . , A Fragment of Aug. D e Civitate D e i , u Classica et Mediaevalia, 9 (1947), pp. 195-
199.
R E I F F E R S C H E I D A . , D e latinorum codicum subscritionibus, u Index Scholarum in Univer-
sitate Litterarum Vratislaviensi, Vratislaviae 1872-'73, pp. 1-8.
R O C H A I S H . , Fragments du D e Civitate D e i , [Bibliotheque de l l n s t i t u t Catholique de
Pariš] (Latinski rkp. 55, V I st.) u REA, 17 (1971), pp. 293-298.
R U B I O L . , Un extracto de la »Ciudad de Dios«, original y autografa dei Rey Felipe V, u CD,
167/2 (1955), pp. 615-619.
S A L V I G . , Di un preteso contributo dato dal monastero di Subiaco alla Biblioteca Vaticana (editio
princeps Sublacensis), u Benedictina, 4 (1950), pp. 283-295.
V A L O R I A N I S., Massimo Planude traduttore di S. Ag., u Atti delTVIII Congresso intern. di
Studi bizantini, I, R o m a 1953, pp. 234ss.
W A L L E I S T H . , In decem primos libros et X X I I De Civ. Dei S. A u g . expositio, (Rukopis iz
god. 1396), Biblioteca Angelica, R o m a .
W I L M A R T A . , Un nouveau temoin de Tecriture ab de Corbie (London, Harley 4980), u Revue
benedeetine, 42 (1930), pp. 269-272.
I D E M , La tradition des grandes ouvrages de S. Aug., III, La »Cite de Dieu«, u Mise. Ag. II, R o m a
1931, pp. 257-315.
W O H L E B L . , » Z u r W e r t u n g des altesten Textzeugen fur Augustins 'Gottesstaat' (Cod.
L u g d u n e n s i s ) « , u Berliner Phil. Wochenschr., 35 (1915), pp. 476-477.
W U N D T M . , Zur Chronologie augustinischer Schriften, u Zeitschrift fiir die neutesta-
mentliche Wissenschaft und die Kunde der alteren Kirche, 21 (1922), pp. 128-135.
Z A R B S., Chronologia operum Sancti Augustini secundum ordinem Retractationum digesta,
Romae 1934, pp. 48-49.
3. KRITIČKA IZDANJA
Iz p r o š l i h vremena, prije p o č e t k a ovog stoljeća, spomenimo l e t i m i č n o najučestalija
izdanja Augustinove Države Božje. G o d i n e 1522. objavljena je Erazmova redakcija civitate
Dei u izdanju Louisa Vivesa iz Louvaina, izdanje koje je do 1600. više puta pretiskivano.
G o d i n e 1531. pojavilo se pariško izdanje C. Chavellona, koje se u osnovi oslanja na Erazmov
tekst. Izvrsno je, m e đ u t i m , izdanje koje su p r i p r e m i l i teolozi iz Louvaina a objavljeno je u
Anversu god. 1576. i 1577.
Iz 1685. datira izdanje benediktinaca Sv. Mavra, u sklopu objavljivanja svih djela sv.
Augustina, koje je z a p o č e l o 1679. T o izdanje, koje je uvelike zauzelo mjesto što ga je držalo
izdanje louvainskih teologa, u osnovi je preuzeo i prenio Migne u svojoj Patrologia Latina. T o
je izdanje svakako još i sad najbolje i jedino kompletno.
 CLIV BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA CLV

D O M B A R T B . Sancti A u r e l i i Augustini episcopi De Civitate Dei libri XXII (Bibliotheca

5 D O D S M . , Saint Augustine, »The City of God«, N e w Y o r k , Hafner Publishing, 1948, 2 voli.,
3
Teubneriana), Leipzig, G . B . Teubner, 1905-1908 (Prvo izdanje iz 1863, a kasnije se — s
revizijom A . K A L B A — pojavilo u još dva izdanja: 1928-1929. i 1955. O v o potonje
izdanje objelodanjeno je u Corpus Christianorum, 47-48, tiskano k o d Brepolsa).
H O F F M A N N E . , Sancti A u r e l i i Augustini episcopi De Civitate Dei libri XXII. (CSEL, 40),
Prag-Wien-Leipzig, 1898-1900.
3
T A M I E T T I G . , S. A u g . De civ. Dei liber quintus, T o r i n o 1903 .
W E L D O N E . C., S. A u r e l i i A u g u s t i n i De Civitate Dei, L o n d o n , 1924.
W E Y M A N N K . , Sancti Augustini Civitas Dei, Bremen, Bremer Presse, 1925. (Jedno od
najodličnijih izdanja s gledišta metode i znanstvene vrijednosti).
2
1950 (uvod T h . Merton).
H E A L E Y J . , St. Augustine. »The City of God« (De Civ. Dei) (Reprint of 1610 edition), Farrau,
Browne and C o . , 1900. 2 voli.
H E A L E Y J . - B A R K E R E . , Saint Augustine, The »City of God«, uvod E . Barker, L o n d o n -
2 3
T o r o n t o , Dent and Sons, 1931, 1934 , 1945 . 3 voli.
L E V I N E P h . - G R E E N W . M . - W I E S E N D . S. - M C C R A C K E N G . E . - S A N F O R D E . M . ,
Saint Augustine. »The City of God against the Pagans«, (Loeb Classical Library, 411-417),
London-Cambridge, Harvard U n . Press, 1957-1972. 7 voli.
Z E M A D . B . - W A L S H G . G . - M O N A H A N G . - H O N A N D . J., St. Augustine, »The City ofGod«,
uvod E . G i l s o n (The Fathers of the Church, 8, 14, 24), N e w Y o r k , 1950-1954. 3 voli.

Portugalski
4. PRIJEVODI
P A E S L E M E O . - A Z Z I R., »A Cidade de Deus«, (Bibl. de Cultura Crist3), Sao Paulo, izd.
Talijanski
Americas, 1961. 3 v o l i .
3
BORGOGNO C., La »Citta di Dio« (Collana Patristica, 44/45), R o m a , izd. Paoline, 1963 .
Nizozemski
C O S T A C.-A., Sant'Aurelio Agostino, »La Citta di Dio«. Testo, introd. e note (Corona Patrum
Salesiana, series latina, 7-8); libri I-V. T o r i n o , SEI, 1939. 2 voli. W Y T Z E S J . , »De staat Gods«, K a m p e n , J . H . K o k , 1947.
G I O R G I C., Sant'Agostino, »La Citta di Dio«. Trad. introd. e note (Biblioteca Agostiniana, Švedski
4-7), Firenze, L E F , 1927-1930. 4 voli. 5
L I D M A N S V . , Aurelius Augustinus: »Om Gudsstaten«, 1921, 1944 .
Francuski
Poljski
B A R D Y G . - C O M B E S G . , Saint Augustin, »La Cite de Dieu«. Texte de la IVe ed. de B . Dombart
K U B I C K I W L . , Siv. Agustyn, »Panstivo Boze« (De Civ. Dei). Cjelovit tekst od Dombart-Kalba,
et A . K a l b ; intr. et notes de G . Bardy, trad. par G . Gombes (Bibliotheque Augustinienne, 33-
prijevod i komentar, Poznan. U n i v . Press, 1930-1934. 2 voli.
37), Paris-Bruges, D D B , 1959-1960.
D E L A B R I O L L E P . - P E R R E T J . , Saint Augustin, »La Cite de Dieu«, libri I-X. Texte latin et trad. Slovački
francaise, intr. et notes de P . D e Labriolle, Traci, de J . Perret, Pariš, Freres Garnier, P A T O P R S T Y M . , Sv. Aurelius Augustin: »Bozi stat«. I v o l . , St. Dian-Traava, Vojtecha,
1941 i 1946. 2 voli. 1948. libri I - X .
SAISSET M . , Saint Augustin, La »Cite de Dieu« (Oeuvres completes de Saint Augustin, 13),
Ruski
Chartres 1869.
A C C A D E M I A D I K I E V , Opera S. Augustini Hipponensis, edita abAccad. Eccl. Kiev (in Russo),
Njemački 2
K i e v , 1980-'87. 1910 .4 voli. Anastatičko izdanje, Bruxelles, Foyer Oriental Chr., 1974.
P E R L C. J . , Aurelius Augustinus »Der Gottesstaat«, u Deutscher Sprache, Salzburg, Verlag O .
2
Miiller, 1951-'53. 3 v o l i . 1966 . Grčki
S C H R O D E R A . , Des heiligen Kirchenvaters Aurelius Augustinus XXII. Bucher iiber den »Gottesstaat« D A L E Z I O S A . , E Politeia tou Theou ('H «jCoXvtfcfet TOV ), Athena, 1954-'56. 4 voli.
aus dem lateinischen ubersetzt, (Bibliothek der Kirchenvater, II, 1,16, 20), K e m p t e n - M i i n c h e n ,
J . K o s e l , 1911-1916. 3 voli.
T H I M M E W'., Aurelius Augustinus. Vom »Gottesstaat«, Z i i r i c h , Artemis-Verlag, 1955. 2 voli.
5. ANTOLOGIJE
Španjolski
Latinski
D I A Z D E B E Y R A L J . G., La »Ciudad de Dios« de San Ag., Nueva trad. revisada, Madrid,
Apostolado de la Prensa, 1930. V E R H A I J E N M . - W O L D R I N G K . - H O G V E L D L . , A u r e l i i Augustini humaniora selecta.
U v o d , tekst i komentar; predgovor A . Sizoo (Scriptores graeci et romani, 45-46), Zwolle,
M O R A N J . , La »Ciudad de Dios« (Obras de San Agustin, 16-17), BAC, Madrid 1958.
Tieenk W i l l i n k , 1950-'51.
R I B E R L . - B A S T A R D A S J . , San Agustin, la »Ciudad de Dios«, libri I-V, Barcelona, Alma
Talijanski
Mater, 1953 i 1958. 2 voli.
R I E S C O G . , San Agustin, La »Ciudad de Dios«, Buenos Aires, 1947. A L V A R O F., La »Citta di Dio« (prijevod izabranih poglavlja s d u g a č k i m izvacima i bilj.),
Siena, Cantagalli, 1930. 3 voli.
Engleski 3
B E N D I S C I O L I M . , Della »Citta di Dio«, Brescia, L a Scuola, 1949 .
B A R K E R E . , St. Augustine. »City of God«, J . Healey's transi, with a selection from Vive's
B O N G I O A N N I F . M . , La »Citta di Dio«, scelta e compendio dipassi; T o r i n o , Paravia, 1938.
commentaries. N e w Y o r k - L o n d o n , V . G . Tasker, 1957. 2 voli. 3
195 3 (uz suradnju G . SA V I A ) .
 CL VI BIBLIOGRAFIJA
B R E Z Z I P., » D e Civitate D e i , libri X X I I « , prijevod odabranih odlomaka, Firenze, L e
Monnier, 1938.
C A P A S S O G . , IIpensiero filosofico di S. Agostino. Trad. di G . Auletta (izvaci iz De Civ. Dei,
Confessiones i De vera Religione), N a p o l i , izd. Conta, 1952.
D E L I B E R O G . , La »Citta di Dio« nel XV centenario della pubblicazione (426-1926), M i l a n o ,
H o e p l i , 1929-'30.
D E L L A R O C C A G . , La »Citta di Dio« di Sant Agostino (354-430), N a p o l i , L a Riviera, 1930.
2 M O S T W . G . , Saint Augustine's D e Civ. D e i (Selection with notes and glossary), Washington,
G I O V A N N I E L L O V . , Aurelius Augustinus: La »Citta di Dio«, Firenze, Sansoni, 1951. 1963 .
JOANNES F . V . , Per conoscere SantAgostino. Un'antologia delle opere, Milano, Mondadori,
1976.
M A R Z I O L I C , SantAgostino, D e vera Religione epagine scelte dei D e Civitate D e i , Firenze,
Le Monnier, 1935.
M O R E S C H I N I C , Antologia Agostiniana, Firenze, L a N u o v a Italia, 1970.
P E S C E D . , Agostino: »La Citta di Dio«, Firenze, L a N u o v a Italia, 1954.
P U C C I U . , SantAgostino, La »Citta di Dio«, T o r i n o , SEI, 1938.
R O T T A P . , D e V e r a Religione ed estratti dei D e Civ. D e i . Prijevod i komentar, T o r i n o ,
Paravia, 1932.
Francuski
B A R D Y G . , La »Cite de Dieu« uvod C h . Fougerat, (Les grandes Mattres), Pariš, Bordas, 1949.
B E R T R A N D L . , Les plus belles pages de Saint Augustin, Pariš 1914.
V I D A L G . , Saint Augustin: »La Cite de Dieu«, extraits suivis contenant toute la doctr ine du
saint Docteur. U v o d A . Leynand, A v i g n o n , izd. Aubanel, 1930.
Njemački
B E R N H A R T J . V o n , Augustinus »Bekentnisse« und »Gottesstaat«; Sein Werk ausgewahlt, Leipzig,
2 3
K r o n e r , 1930; Stuttgart 1951 , 1965 .
F I S C H E R J . , Der gultige »Gottesstaat«; Augustinus Werk D e Civ. D e i , Heidelberg-Weibstadt,
V . K e m p e r , 1948.
I D E M , S. Augustinus: D e Civitate D e i (In Auswahl bearb. Text), Miinster Westf., Aschendorff,
1954.
G R O S S K . , Aurelius Augustinus, von den Ursachen der Grosse Roms D e Civ. D e i Buch V, Bamberg,
Bayerische Verlagsanstalt, 1952.
H A R N A C K A . , Augustin, Reflexionen und Maximen, Tiibingen 1922.
K L O S E L H . , Augustinus D e Civitate D e i , Paderborn, F. Schoningh, 1953.
J E H L E F., Aurelius Augustinus, Der »Gottesstaat«; Wels-Lambach, St. Adalbert Verlag, 1953.
I D E M , Worterverzeichnis mit Erlauterungen zu Aurelius Augustinus, Auswahl aus D e Civ. D e i
(Heidelberger Texte, Latein. Reihe, 27a), Heidelberg. F . H . K e r l e V . , 1954.
Z E F F M . , Aurelius Augustinus: Austvahl aus D e C i v . D e i , (Heidelberger Texte, Lateinische
Reihe, 27), Heidelberg, F . H . K e r l e V . , 1954.
Španjolski
M A R I A S J . , La filosofia en sus textos, Barcelona, Labor, 1950.
N U E D A L . , Trascripciones abreviadas de las obras mds famosas de misticos, asceticos y doctores de la
Iglesia, Barcelona, izd. Amaltea, 1943.
BIBLIOGRAFIJA C L VII
Engleski
B A R R O W R . H . , Introduction to Saint Augustine »The City of God«, L o n d o n , Faber and Faber,
1950; N e w Y o r k , 1951.
H I T C H C O C K F . R . M . , St. Augustine's Treatise on the »City of God«, (Transi, o f Christian
Literature, L a t i n Textes, s. II), N e w Y o r k - L o n d o n , The MacMillan Company, 1951.
H O H E N S E E H . , The Augustinian Concept of Authority, u Folia, Suppl. II, 1954. •
Cath. Education Press, 1949.
W A N D J . W. C , City of God«, London-Oxford, U n i v . Press, 1963.
II. T E K S T U A L N A I L I T E R A R N A P I T A N J A
1. IZVORI ZA »DE CIV. DEI«
A D A M A.,Dasforttvirken desManichaismus beiAug., uZeitschr.f. Kirchengeschichte, 69/6-7 (1958),
pp. 1-25.
A L F A R I C P., Evolution intellectuelle de st. Aug.: Du Manicheisme au Neoplatonisme, Pariš
1918.
A N G U S S., The Sources of the first Ten Books of Aug/s » D e civ. D e i « , Princeton 1906.
2
A R N O U R., Le desir de Dieu dans la philosophie de Plotin, Pariš 1927, R o m a 1967 .
B A R R A G . , La figura e Topera di T. Varrone reatino nel » D e civ. Dei« di Ag., N a p o l i 1969.
B A S S I D . , S. Ag. e Virgilio, u Annali Istr. Media, 6 (1930), pp. 420-431.
B I S C H O F F B . , Die lateinischen Ubersetzungen und Bearbeitungen aus dem » O r a c u l a Sibillina«, u
MetJ. de Ghellink, I, G e m b l o u x 1951, pp. 124 ss.
B O H L I G A . , Zu gnostischen Grundlagen der »Civitas Dei« Vorstellung bei Aug., u Zeitschr. f
Neutest. Wissenschaft., 60 (1969), pp. 291-295.
B O Y E R C H . , Christianisme et neoplatonisme dans la formation de st. Aug., Pariš 1920, R o m a
2
1953 .
C A L A B I I., Le fonti della storia romana nel » D e civ. Dei«, u R. Biblique, 41 (1932), pp. 550-560.
C A L D E R I N I A . , Riflessi di storia antica nel » D e civ. Dei« di S. Ag., Milano 1931 (pretisak u
R.Fil. Neosc, 23 [1931], suppl., pp. 405-421).
C A L L A G H A N J . F., Aug. and the Greek Philosophers, Villanova 1967.
C A M E R O N A . , Cicero and St. Aug., u Hermes, 95 (1967), pp. 256 ss.
C A R D A U N S B . , Varros Logisticoricus iiber die Gotterverchung, W u r z b u r g 1960.
C A S A M A S S A A . , Le fonti della filosofia di S. Ag., u Acta hebdom. Aug., T o r i n o 1931, pp. 86-96
(pretisak u Scritti Patristici I, R o m a 1955, pp. 175-184).
C H E V A L I E R I., St. Aug. et la pensee grecque, Fribourg 1940.
C L A U S E N W . , Notes on Sallust's »Historiae«, u Amer.Journ. Philol, 68 (1947), pp. 293-301.
C O C H R A N E C H . N . , Christianity and Classical Culture, O x f o r d 1940; N e w Y o r k 1957.
C O L O M B O S., Lattanzio e S. Ag., u Didaskaleion, 10 (1931), pp. 1-22.
C O L U N G A A . , S. Ag. expositor de las profecfas en la CdD, u CD, 167/1 (1955), n. str., pp.
401-415.
C O M B E S G . , St. Aug. et la culture classique, Pariš 1927.
C O N N E T R Y V . D . , Hagendahl: Aug. and the Latin Classics, u Aug. Studies, 1 (1970), pp.
223-236.
2
C O U R C E L L E P., Les lettres grecques en Occident, Pariš, 1948 .
I D E M , Interpretations neoplatonisantes du l. VI de TEneide, u Entretiens sur VAntiquite class.,
Geneve, III, pp. 95-136.
I D E M , Les pereš de TEglise devant les Enfers virgiliens, u Arch. d'hist. doctr. et litter. du Moyen-dge,
22 (1955), pp. 5-74.
I D E M , La posterite chretienne du »Songe de Scipion«, u R. Et. Lat., 36 (1958), pp. 205-234.
 C L VIII BIBLIOGRAFIJA
I D E M , »Connais-toi, toi-meme« dans Rome imperiale, u Ann. du Coll. de France, 61 (1961), pp.
337-340.
I D E M , St. Aug. a-t-il lu Philon d'Alexandrie?, u R. Et. Ane, 63 (1961), pp. 78-85.
D A H L A . , Aug. und Plotin, L u n d 1945.
D E B R U Y N E D . , Les citations bibliques dans le » D e civ. D e i « , u R. Biblique, 41 (1932), pp.
550-560.
D U V A L Y . M . , L'eloge de Theodose dans la »Cite de Dieu« (5, 26, 1), u Rech. Aug., 4 (1966),
pp. 135-179.
F E R R A R I L . C , Background to Aug.'s »City of God«, u Class. Journ., 67 (1972), pp. 198-208.
F I G A R I E . , Sul frammento di Sallustio »Hist. 1, 31«, u Maia, 18 (1966), pp. 167-169.
F I N K H E R R E R A G . , S. Ag. y Orosio. Esquemapara un estudio de las fuentes dei » D e civ. D e i « , u
CD, 167/11 (1955), pp. 435-449.
F R A N C K E N C . H . J . , Fragmenta M . T . Varronis quae inveniuntur i n libris A u g . » D e civ.
D e i « , Leiden 1836.
I D E M , Die Quellen Aug. im XVIII Buche seiner Schrift » D e civ. D e i « , H o e x t e r 1886.
F R A N K E . , St. Aug. and Greek Thought: Knowledge, Will and Belief Zurich-Stuttgart 1955.
G A R C I A D E L A F U E N T E O . , Interpretacion exegetica dei Genesis en la »CdD«, u CD, 167/1
(1955), pp. 353-400.
G L O R I E F . , Sources de St. Jerome et de St. Aug., u Sacris Erudiri, 18 (1967-68), pp. 451-477.
G R A N D G E O R G E L . , St. Aug. et le neoplatonisme, Pariš 1896; anast. pretisak, Frankfurt M .
1966.
G R E E N W . M . , » I n i t i u m omnis peceati s u p e r b i a « . Aug. on Priđe as the First Sin, u Publ. Class.
Philol. Univ. California, 13 (1949), pp. 407-432.
G R U P P E D . , Die Uberlieferung der Bruchstilcke von Varro, u Antiq. Rer. Hum. (Mise. Th.
Mommsen), B e r l i n 1877, pp. 540-554.
G U I G N E B E R T C H . , La culture antique et st. Aug., uR. Hist. Religions, 120 (1940), pp. 25-41.
H A D O T P . , Citations de Porphyre chez Aug., u REA, 6 (1960), pp. 205-244.
H A G E N D A H L H . , Aug. and the Latin Classics, (Studia Gotheburgensia 20), S t o c k h o l m 1967.
H A N D V . , Aug. und das Klassisch romisehe Selbstverstendnis. Fine Untersuchung uber die Begriffe
G l o r i a , Virtus, Iustitia und Res Publica in » D e civ. Dei«, (Dissert. Theol), H a m b u r g
1970.
H O F F M A N N E . , Platonisme in Aug.'s Philosophy of History, u Philosophy andHistory, L o n d o n
1963, pp. 173-190.
H O L L K . , Aug. innere Fntwicklung, Berlin 1922.
H O L S C H E R U . , Anaximander und die Anfange der Philosophie, u Hermes, 81 (1953), p p .
257-277; 385-418.
H U M P H R E Y E . F., Politics and Religion in the Days of Aug., N e w Y o r k 1912.
I V A N K A E . v o n , El mundo de los estoicosy la »Ciudadde Dios« de S. Ag., u Humanitas, 2 (1950),
pp. 110 ss,
I D E M , Romisehe Ideologie in der »Civitas D e i « , u Aug., Mag., Pariš 1955, II, pp. 411-417.
K E S E L I N G P . , Aug. und Quintillian, u Aug. Mag. Pariš 1954, I, pp. 201-204.
I D E M , Publius Syrus bei Aug. (De civ. D e i 4, 3), u Philol. Wochenschr., 49 (1929), pp. 495-496.
I D E M , Virgil bei Aug., u Philol. Wochenschr., 62 (1942), pp. 383-384.
I D E M , Nochmals Virgil bei Aug., u Philol. Wochenschr., 64 (1944), pp. 95-97.
K O C H H . , Konstantin den Store: P a x romana - pax christiana, Copenhagen 1952, pp. 4-111.
K U K U L A R . C , Kritisch - exegetische Nachlese zum jiingeren Plinius und zur Civitas Aug., u
Wiener Studien, 24 (1903), pp. 308-318.
K U H L M A N N H . , D e veteris historicorum i n A u g . » D e civ. Dei«, libris primo, altero, tertio
vestigiis, Schleswig 1900.
K U R F E S S A . , Die Sibylle in Aug. Goottesstaat, u Theol. Quartalschrift, 107 (1936), pp. 532-542.
' I D E M , Aug. u. die Tiburtinische Sibylle, u Theol. Quartalschrift, 131 (1951), pp. 458-464.
BIBLIOGRAFIJA CLIX
I D E M , Der Historiker Sallust in Aug. Gottesstaat, u Theol. Quartalschrift, 108 (1937), pp.
341-356.
J O L I V E T R . , Essai sur les rapports entre la Pensee Grecque et la Pensee Chretienne, Pariš 1920.
I D E M , St. Aug. et le neoplatonisme chretien, Pariš 1932.
L A B R I O L L E P . de, La reaction paienne, etude sur la polemique antichretienne du I au VI sieele,
Pariš 1934.
L A C R O I X B . , Les adversaires visespar st. Aug. dans »La Cite de Dieu«, u Mediaeval and Renaiss.
Studies, 4 (1958), pp. 163-175.
M A E R T E N S T H . , Jerusalem, Cite de Dieu, Psaume 22, 123-124, u Lumiere et Vie, 19-20 (1954),
pp. 1-19; 1-15.
M A R R O U H . L , Un lieu dit Cite de Dieu, u Aug. Mag., I, Pariš 1954, pp. 101-110.
M A R T I N E Z M O R A N F . , El espiritu virgiliano en la CdD, u CD, 167/1 (1955), pp. 433-459.
I D E M , Influencia literaria de Ciceron en la CdD, u CD, 173 (1960), pp. 249-267.
I D E M , Algunas ideas virgilianas en la CdD, u Arch. Agustiniano, 44 (1950), pp. 413-426.
M A N D O U Z E A . , St. Aug. et la cite grecque, u R. Et. Latines, 47 (1969), pp. 396-417.
M E L I N E J . , La litterature greco-latine dans la »Cite de Dieu«, u R. Et. Latines, 16 (1938), pp.
347 ss.
M E U T H E N E . , Der ethische Charakter der civitates bei Aug., u. ihre Fehldeutung, u Aus
Mittelalter und Neuzeit, B o n n 1957, pp. 42-62.
M O N T E I L A . , Les philosophies antiques dans la »Cite de Dieu«, u R. Et. Latines, 16 (1938), p.
347 (sažetak).
N A I L I S CH.,Aur. Aug. en Euhemerus, u Philologische Studien, 11 (1939-40), pp. 81-89.
N A W R A T I L K . , Die Geschichtsphilosophie der Aeneis, u Wiener Studien, (1939), pp. 113-128.
O B E R S T E I N E R J., Aug. Civitas Dei und die Geschichtstheologie der Bibel, u CD, 167/1 (1955),
pp. 313-350.
O ' C O N N E L L Y J . , The Enneads and St. Aug.'s Image of Happiness, u Vigiliae Chr., 17 (1973), pp.
128-164.
O ' M E A R A J . J . , Aug. and Neo-Platonism, u Rech. Aug., 1 (1958), pp. 91-111.
I D E M , Porphyry's Philosophy from Oracles in Aug., Pariš 1959.
O R L A N D I T . , / / D e civ. DeidiAg. e la storiografia di Roma, u StudiRomani, 16 (1968),pp. 17-29.
I D E M , Sallustio e Varrone in Ag. (De civ. D e i I-VII), u Parola dei Passato, 23 (1968), pp. 19-44.
O R O Z R E T A J . , S. Ag. y la cultura cldsica, u Helmdntica, 14 (1963), pp. 79-166.
P A R M A C.^Plotinische Motive in Aug. Begriff der C i v . D e i , u Vigiliae Chr., 22 (1968), pp.
45-48.
P A V A N M . , Ag. emulo di Sallustio, u Studi Romani, 8 (1960), pp. 637-646.
P E P I N J . , La Connaissance d'autrui chez Plotin et chez st. Aug., u Augustinus, 3 (1958), pp.
227-245.
P E R L E R O . , N o u s bei Plotin V e r b u m bei Aug., (dissert.), Fribourg 1931.
P E S C E D . , Citta terrena e citta celeste nelpensiero antico: Platone, Cicerone, S. Ag., Firenze 1957.
P E T E R S O N E . , Der Monotheismus als politisches Problem..., Leipzig 1935.
P I C C O L O M I N I R., Platone nel libro VIII dei D e civ. D e i , u Augustinianum, 11 (1971), pp.
233-261.
R E T H O R E J . , Les sources historiques profanes dans les cinq premiers livres de la »Cite de Dieu«,
D i j o n 1966.
R O D R I G U E Z C , El alma virgiliana de s. Ag., E l Escurial 1931.
R U C H M . , ZTIortensius de Ciceron: Histoire et reconstruetion, Pariš 1958.
S C H E L K E K . H . , Virgil in der Deutung Aug., Stuttgart 1939.
S C H W A R T E K . H . , Die Vorgeschichte der augustinischen Weltakterlehre, B o n n 1966.
S C I A C C A M . F . , St. Aug. et le neoplatonisme, Louvain-Paris 1956.
S O D A N O A . R., L'interpretazione ciceroniana di T i m e o 41 A 7 - B 6 nelle citazioni testuali di
S. Ag., u REA, 11 (1965), pp. 15-24.
 CLX BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA CLXI

S O L M S E N P., New Fragment of Cicero's D e Republica, u Class. Philology, 37 (1940), pp. M O R I C C A U . , Storia della letteratura latina cristiana, III, T o r i n o 1932, pp. 383-385; 431-451.
423-424. M O N C E A U X P., Histoire litteraire de lAfrique chretienne, Pariš 1916-1919.
S T E I N E . , Histoire du Bas-Empire, I, Tournai 1959. O R L A N D I T., Origine e composizione dei I libro dei D e civ. D e i di Ag., u Studi Classici e Orientdli,
S T E M P E L H . A . , Die heidnische Religion in der Theologie Aug. (dissert.) Sveuč. Heidelberg
14 (1965), pp. 120-133.
1964.
R E Y N O L D S G . , The Clausulae in the D e civ. D e i , (Patristic St. 7), Washington 1924.
T E R N E S C h . M . , Die Entwicklung der romischen Staatsideologie von Cicero bei Aug., u Nouv. R I V E R A D E V E N T O S A E., La estructura de la »Ciudadde Dios«, a la luz de las formasfundamenta-
R. Luxembourgeoise Acad., 3 (1966), pp. 101-116.
les dei amor, u Mel. V. Capdnaga, Madrid 1967, pp. 355-374.
T E S T A R D M . , St Aug. et Ciceron, Pariš 1958. S C H I E M A N M . B . , The Rare and Late Verbs in St. Aug/s D e civ. D e i , (Patristic St.
T H E I L E R W . , Porphyrios und Aug., Halle 1930.
53), Washington 1938.
T H O M P S O N B . , Patristic Use of the Sibylline Oracles, u R. ofReligions, 16 (1952), pp. 115-163.
T O U R N I E R F., Les »deux cites« dans la litterature chretienne, u Etudes, 123 (1910), pp. 644-665. V E G A A . , Estructura literaria de la »Ciudad de Dios«, u CD, 167 (1955), pp. 13-51.
V A S O L D J . , A u g . quae hauserit ex V i r g i l i o , M u n c h e n 1907-1908.
V E R B E K E G . , Aug. et le Stoicisme, u Rech. Aug., 1 (1958), pp. 67-89. 3. UVODI I R A Z N E U V O D N E STUDIJE
W A L T E R F . , Zu Cicero und Aug., u Philol. Wochenschrift, 61 (1941), pp. 431-432.
A L L A R D G . H . , Pour une nouvelle interpretation de la Civitas D e i , (St. Patristica 9), Berlin 1966,
W I J N P E R S S E W . M . A . van de, Vergilius bij Aug., u Studia Cath., 1 (1930-31), pp. 132-140.
pp. 329-339.
2. KOMPOZICIJA I STIL B A R D E N H E W E R O . , Geschichte der altkirchlichen Literatur, Freiburg i . B r . 1913-1932.
B A R D Y G . , Definition de la »Cite de Dieu«, u LAnnee Theol. Aug., 12 (1952), pp. 113-129.
A L V A R E Z D I E Z U . , La »Ciudad de Dios« y su arquitectura interna, u CD 167/1 (1955), pp. B A R R O W R . H . , Introduction to St. Aug/s »The City of God«, L o n d o n 1950.
65-116. B E L L O N K . L . , Les metamorphoses de la »Cite de Dieu« u St. Cath., 28 (195 3), pp. 130-136.
B A L M U S C. L . , Etude sur le style de st. A u g . dans les »Confessions« et la »Cite de Dieu«, B I E G L E R L , Die Civitas D e i des hl. Aug, Paderborn 1894.
Pariš 1930. B L I E M E T Z R I E D E R F., Uber hl. Aug. Schrift D e civ. D e i , u Theol. Quartalschrift, 95 (1913),
B A R D Y G . , La formation du concept de »Cite de Dieu« dans Voeuvre de st. Aug., u LAnnee pp. 101-119..
Theol. Aug., 12 (1952), pp. 5-19.
B R E Z Z I P., Analisi e interpretazione dei D e civ. D e i di S. Ag., Tolentino 1960.
I D E M , Les methodes de travail de st. Aug., u Aug. Mag., I, Pariš 1954, pp. 19-24.
I D E M , St. Aug. L'homme et Voeuvre, Pariš 1946 .6
B U T T I C , La mente di S. Ag. nella »Citta di Dio« (Bibl. Agostin. 18), Firenze 1930.
C O L B E R T M . C , The Syntax of the Civitate D e i of. St. Aug., (Patristic Studies, 4), Washington C A Y R E T., La »Cite de Dieu«, u R. Thomiste, 35 (1930), pp. 487-507.
1923. D E L A R U E L L E L . , A propos de la »Cite de Dieu«, u Mel. V. Magnien, Toulouse 1949, pp.
D E F E R R A R I R . J . - K E E L E R M . L . , St. Aug/s »City of God«: its Plan and Development, uAm. 27-38.
Journ. of Philol, 50 (1929), pp. 109-137. F E R R A R I L . , Some Surprising Omissions from Aug/s »City of God«, u Augustiniana, 19 (1969), pp.
D I C K E R A . , De eenheid van st. Aug/s D e civ. D e i , u Studia Cath., 4 (1929-30), pp. 110-126; 336-346.
164-181. G I L S O N E . , Introduction a Vetude de st. Aug., Pariš 1969 . 4

D I E B O L D C H . , Vexpression imagee dans la »Cite de Dieu« de st. Aug., (Dissert.) Sveuč. I D E M , Les metamorphoses de la »Cite de Dieu«, Paris-Louvain 1952.
D i j o n 1967. G R I L L O U X P., Vame de st. Aug., Pariš 1921 . 2

F I N A E R T J . , L'evolution litteraire de st. Aug., Pariš, 1939.
G U E R I N C h . , Le Tresor des lettres latines, II, Pariš 1975.
G U Y J . C , Unite et Structure logique de la »Cite de Dieu« de st. Aug., Pariš 1961.
H A G E N D A H L H . , Aug. and the Latin Classics, G o t e b o r g 1967.
H O R T O N J . T., The D e civ. D e i as a Religious Satire, u ClassicalJourn., 60 (1965), pp. 193-203.
L A M B O T C , Lettre inedite de st. Aug. relative au D e civ. D e i , u Revue benedictine, 51 (1939), pp.
109-121.
L O F L . J . van der, Troisproblemes de traduction chez st. Aug., uAugustiniana, 18 (1968), pp. 22-28.
M A H O N E Y C . S., The Rare and Late Nouns, Adjectives and Adverbs of St. Aug/s D e civ. D e i ,
(Patristic St. 44), Washington 1 9 3 5 .
M A R R O U H I., La technique de l'edition a Vepoque patristique, u Vigiliae Chr., 3 (1949), pp.
208-224.
I D E M , La division en chapitres des livres de la »Cite de Dieu«, u Mel. J. de Ghellinck, G e m b l o u x
1951, pp. 235-249.
M O H R M A N N C h . , Aug. als schrijver, u Jaarboek der Rijksuniversiteit, Utrecht 1954-55,
pp. 51-59.
I D E M , St. Aug. ecrivain, u Rech. Aug., 1 (1958), pp. 43-66.
H E R T L I N G G . , Aug. der Untergang der antiken Kultur, Leipzig 1902.
H O F F M A N N E . , Zu Aug. D e civ. D e i , W i e n 1901.
H I T C H C O C K F . M . , St. Aug/s Treatise on the »City of God«, L o n d o n 1900.
H O L L K . , Aug. innere Entwicklung, Berlin 1923.
K A R S T E N H . T., Een commentaar of Aug. D e civ. D e i , u Nederl. Theol, 3 (1914), pp. 64-74.
K I E N I T Z E . von, Aug. Genius de Abendlandes, Wuppertal 1947.
K I S S A . , Sz. Ag. D e civ. D e i , Budapest 1930.
K L O E S E L H . , Aug. D e civ. D e i Erlauterungen, Paderborn 1954.
3
L A B R I O L L E P . de. Histoire de la litterature latine chretienne, II, Pariš 1947 , pp. 614-620.
L A M O T T E J . , But et adversaires de st. Aug. dans le D e civ. D e i , u Augustiniana, 11 (1961),
pp. 436-469.
L O F J . van der, Einige Bemerkungen zur Polemik in De civ. D e i , u Augustiniana, 12 (1962,
pp. 291-298.
M U N O Z V E G A P., Introduccion a la sintesis de S. Ag., R o m a 1945.
P A D O V A N I U . A . , La »citta di Dio« di S. Ag., Milano 1931.
P R A T O L A V . , Problemi agostiniani, L ' A q u i l a 1969.
 CLXII BIBLIOGRAFIJA
P R E T E S., Introduzione al D e civ. D e i , Bologna 1967.
I D E M , La »Citta di Dio« nelle »Lettere« di S. Ag., Bologna 1968.
I D E M , Spunti coesistenzialistici nel D e civ. D e i di S. Ag., u Incontri Culturali, 2 (1969), pp.
663-667.
R O C C A G . Della, La »Citth di Dio« di Aur. Ag., u Studi onore G. Del Vecchio, I, R o m a 1930,
pp. 125-162.
S A L I N E . , Civitas D e i , Tiibingen 1926.
S A L V A T O R E L L I L . , Storia della letteratura cristiana, Milano 1936, pp. 236-241.
S C H I P P E R S J . W . , De ontwikkeling der Euhemeristische Godencritik in de Christelijke Latijnse
Literatur, (Dissert.), Sveuč. Utrecht 1952.
S C H M I D T A . M . , Aug. Burgerschaft Gottes, u Theol. Zeitschrift, 11 (1955), pp. 45-67.
S C H W A R Z G . , Was Aug. ivirklich sagte, W i e n 1969 (tal. prijevod Cosa ha detto veramente S.
Ag.?, R o m a 1972).
S M A L L E Y B.,John RidewaWs Commentary on D e civ. D e i , u Medium Aevum, 24 (1957), pp.
140-153.
U C H I D A Y . , Praefatio in the »City of God« of. st. Aug., T o k y o 1960.
V E C C H I A . , Introduzione al D e civ. D e i , Modena 1957.
V E L E Z D . M . , La »Ciudad de Dios« de s. Ag., u Religion y Cultura, 9 (1930), pp. 447-452.
V E R S F E L D M . , A Guide to the »City of God«, N e w Y o r k 1958.
III. SADRŽAJ » D E C I V . DEI«
1. FILOZOFSKI PROBLEMI
B A U M G A R T N E R M . , Augustinus, u Grosse Denker, Leipzig 1911.
B I O T C.,L'ironie et l'humour de st. Aug. dans la »Cite de Dieu«, (Diss.), D i j o n , Faculte de Lettres et
Sciences humaines, 1967.
B L A N C E . , Dictionnaire de Philosophie ancienne, moderne et contemporaine, L y o n 1906 (pod
imenom Augustinus).
B L A Z Q U E Z N . , El concepto de substancia segun s. Ag. » D e civ. Dei« y » E n a r r a t i o n e s i n
P s a l m o s « , u Augustinus, 15 (1970), pp. 369-383.
B O Y E R C h . , L'idee de verite dans la philosophie de st. Aug., Pariš 1921.
- I D E M , La »Cite de Dieu«, source de la philosophie augustinienne, u CD, 167/2 (1955), pp. 5 3-65.
B R U N N E . Z u m , Etre ou ne pas etre d'apršs st. Aug., u REA 14 (1968), pp. 91-98.
B U E N O M A R T I N E Z G . , Lectura logica de la »Ciudadde Dios«, u S. Agustin: Estudiosy Coloquios,
Madrid 1960, pp. 147-170; i u Revista de Filosofia, 14 (1955), pp. 134-156.
B U R L E I G H J . H . S., The »City of God«, a Study of St. Aug.'s Philosophy, L o n d o n 1949.
B U S H M A N R . M . , St. Aug.'s Metaphysics and Stoic Doctrine, u The New Scholasticism, 26
(1952), p p . 283-304.
C A P A S S O G . , IIpensiero filosofico di S. Ag., N a p o l i 1952.
C A S A D O F . , El rep udio de la filosofia antigua en la »Ciudad de Dios«, u La Ciudad de Dios,
167 (1955), p p . 67-93.
C A Y R E F . Initiation a la Philosophie de st. Aug., Pariš 1947.
C O C C I A A . , Unita dei genere umano e dignitet dell'uomo nel pensiero di S. Ag., u La Citta di Vita,
16 (1961), pp. 729-738.
C U S H M A N R . E . , Faith and Reason in the Thought of St. Aug., u Church History, 19 (1950), pp.
271-294.
D I N K E R E . , Die Anthropologie Augustins, Stuttgart 1934.
E H R H A R D T A . A . T . , Politische Metaphysik von Solon bis Augustin, III: »Civitas D e i « , Tiibingen
1969.
E I B L H . , Aug. und die Patristik, Mtinchen 1923.
E I S L E R R . , Philosophen-Lexikon: P o d imenom Augustinus, Berlin 1912.
BIBLIOGRAFIJA CLXIII
E U C K E N R., La visione della vita nei grandipensatori (prijevod P . Martinetti), Milano 1909.
F O S T E R K . , Metaphysische und heilsgeschichtliche Betractungsweise in Aug. Weisheitsbegriff Eine
Beitrag zur Methode nach D e civ. D e i , u Aug. Mag., III, Pariš 1955, pp. 381-389.
F R U T O S E . C , Antologia filosofica, Zaragoza 1945.
G I L S O N E . , Notes sur l'čtre et le temps chez st. Aug., u Rech. Aug., II, Pariš 1962, pp. 205-223.
G R A B M A N N M . , Der gottliche Grund menschlicher Wahrheitserkenntnis nach Aug. und Thomas von
Aquin. Forschungen iiber die Augustinische Illuminationstheorie und ihre Beurteilung durch den hl.
Thomas von Aquin, Mtinster 1924.
H A G E R F . P . , Metaphysik und Menschenbild bei Plotin und bei Aug., u Studia philosophica, 33
(1973), pp. 85-111.
H E I M S O E T H H . , I grandi temi della metafisica oceidentale, Milano 1972.
H E N R Y P . , St. Aug. on Personality, N e w Y o r k 1960.
H E S S E N J . , Patristische und scholastische Philosophie, Breslau 1922, (pod imenom: Augustinus).
H U F T I E R M . , Le tragique de la condition humaine et chretienne chez st. Aug., Tournai 1964.
K R A T Z E R X.,Die Frage nach dem Seelendualismus bei Aug., u Archivfur Gesch. der PM., 28, N . F .
21 (1915), pp. 310-335; 369-395.
J A C K S O N B . D . , Semantics and Hermeneutics in St. Aug.'s » D e doctrina christiana« (Diss.),
Sveuč. Yale 1967.
J A N I C H P.,Aug. Zeitparadox und seine Frage nach einem Standard der Zeitmessung, u Archivfur Gesch.
der Phil, 54 (1972), pp. 168-186.
J A N S E N B . , Zur Lehre des hl. Aug. von dem Erkennen des » R a t i o n e s a e t e r n a e « , u Aur. Aug.
Festschrift der Gorresgesellschaft zum 1500. Todestage des hl. Aug., K o l n 1930, pp. 111-
136.
J A S P E R S K . , Plato and Aug. (Prijevod R . Manheim), N e w Y o r k 1966.
L E C H N E R O . , Idee undZeit in der Metaphysik Aug., Mtinchen 1964.
L O G O Z E . , La genese de la pensee de st. Aug., u Revue de Theol. et Phil., 38 (1905), pp. 498-520;
39 (1906), pp. 256-282; 40 (1907), pp. 197-216; 304-324.
M A D E C G . , Note sur la vision augustinienne du monde, u REA 9 (1963), 139-146.
M A R I A S J . , Ja filosofia en sus textos, Barcelona s. d.
M A R R O U H . - L , St. Aug. et la fin de la culture antique, Pariš 1938-46.
2
M A R T I N J . , Les grandes philosophes: Saint Augustin, Pariš 192 3 .
M A R T I N R . , The Two Cities in Aug.'s Political Philosophy, u Journal of the History of Ideas, 33
(1972), pp. 195-216.
M A R T I N E Z A . , Introduccion a la filosofia dei espiritu de s. Ag., u Revista de Filosofia, 1 (1950), pp.
315-326.
M E L Z E R E . , Die Augustinische Lehre von Causalitatserkenntnis Gottes zur Welt; ein Beitrag zur
Geschichte der patristischen Philosophie, Neisse 1892.
M E Y E R H . , Geschichte der Lehre vom Keimkraften von der »Stod« bis zum Ausgang der Patristik,
1914.
M I T T E R E R A . , Die Entwicklungslehre Augustins, nach ihm, Thomas und Heute, Wien-Freiburg
1956.
M O N N O T P . , Essai de synthese philosophique d'apres le XIe Uvre de la »Cite de Dieu«, u Arch.
de Phil., 7 (1930), pp. 142-185.
M O N T G O M E R Y W . , St. Aug.: Aspects of his Life and Thought, L o n d o n 1914.
M U N O Z A L O N S O A . , Concepto agustiniano de Filosofia en la »Ciudad de Dios«, u S. Agustin:
Estudios y Coloquios, Zaragoza 1960, pp. 35-47; La Ciudad de Dios, 167 (1955), pp.
153-168.
P A D O V A N I U . A . , Filosofia e teologia della storia, Brescia 1953.
P A L M I E R I P . , La persona umana nel pensiero di S. Ag., u Studia patavina, 1 (1954), pp. 270-
399.
P E G U E R O L E S J . , El ser y el tiempo, la forma y la materia. Smtesis de la metafisica de s. Ag., u
Pensamiento, 28 (1972), pp. 165-191.
 CLXIV BIBLIOGRAFIJA
P E P I N J . , S. Ag. e la Patristica occidentale, u La Filosofia Medievale (Od I do X V st.) Milano
1976, pp. 46-61.
P H I L I P S , La raison d'etre du mal d'apres St. Aug., Louvain-Paris 1927.
P O P P J . , Die Weltanschauung Augustins, M i i n c h e n 1909.
Q U A D R I G.,Tlpensiero filosofico di S. Ag., Firenze 1934.
I D E M , II pensiero filosofico di S. Ag. con particolare riguardo al problema delVerrore, Firenze 1969 .
R E A R D O N B . M . G . , The Relation of Philosophy to Faith in the Teaching of St. Aug, u Studia
Patristica, II, B e r l i n 1957, pp. 288-294.
R O M E Y E R BI., Etudes sur st. Aug.: trois problemes de philosophie augustinienne, Athene
1930.
R O R D O R F W . , St. Aug. et la traditionphilosophique antifataliste, apropos du»De Civ. D e i 5,1 -11«,
u Revue des etudes latines, 51 (1973), pp. 23-24.
S A M E K L U D O V I C I E . , Agostino, u Questioni di storiografia filosofica, I, Brescia 1975, pp.
445-501.
S A W I C K I F . , Die Geschichtsphilosophie als » P h i l o s o p h i a p e r e n n i s « , u Philosophia perennis,
I, Regensburg 1930, pp. 511-525.
S C H M A U S M . , Die Spannung von Metaphysik und Heilsgeschichte in der Trinitatslehre Augustins,
u Studia Patristica, V I , B e r l i n 1962, pp. 503-518.
S C H O P F A . , Augustinus. Einfuhrung in sein Philosophieren, Miinchen 1970.
S C I A C C A M . F., S. Agostino: 1. La vita e Topera; 2. II pensiero; 2/1. Vitinerario della mente,
Brescia 1948.
I D E M , Filosofia e teologia della storia in S. Ag, u Provvidenza e Storia - Atti Pavesi, I V , Pavia
1974, pp. 29-42.
S W E E N E Y L . , Lombard, Augustine and Infinity, u Manuscripta, 2 (1958), pp. 24-40.
T H O N N A R D F . J . , La philosophie de la »Cite de Dieu«, u REA 2 (1956), pp. 403-423.
I D E M , La notion de la liberte en la philosophie augustinienne, u REA 16 (1970), pp. 243-270.
T O L L E Y W . P., The Idea of God in the Philosophy of St. Aug., L o n d o n 1930.
V A C A C , Puntos para una psicologia dei pecado en la »Ciudad de Dios«, u La Ciudad de Dios,
167 (1955), pp. 269-282.
V E G A A . , La filosofia de s. Ag, u La Ciudad de Dios, 140 (1927-28).
W I N T E R E . , De doctrinae neoplatonicae in Augustini D e Civitate D e i vestigiis, F r i b o u r g
(Suisse) 1928.
W O H L F A H R T K . A . , Der metaphysische Ansatz bei Aug, Meisenheim 1969.
2. APOLOGETIKA I TEOLOGIJA
A L C O R T A E C H E V A R R I A J . I., El ordo amoris y la aversio a D e o en la dialectica de las dos
ciudades, u La Ciudad de Dios, 167 (1955), pp. 125-150.
A L L E N D . W . , The Doctrine of Aug. on the Resurrection of the Dead i n »The City of God«, (Diss.),
Sveuč. Temple 1964.
B E N O I T A . , Remarque sur l'eschatologie de St. Au., u Gottesreich und Menschenreich: Festschr. E.
Stahelin, Basel 1969, pp. 1-9.
B O Y E R C H . , Essais sur la doctrine de St. Aug., Pariš 1932.
B R I N T O N R., The Idea of God in the D e Civ. D e i of St. Aug, u Church Quarterly Review,
108 (1929), pp. 39-55.
B U S N E L L I G . , LAvvocato dei tempi cristiani, u La Civilta Cattolica 65 (1914), pp. 514-530.
C A B O E . , El cristianismo y la cristianidad segun S. Ag., Bilbao 1944.
C A M E L O T T H . , Q u o d intelligimus debemus rationi. Note sur la methode theologique de st.
Aug, u Hist. Jahrbuch, 67 (1958), pp. 397-402.
C A M P E N H A U S E N A . , von, Aug. und der Fali von Rom, u Tradition und Leben, Tiibingen
1960, pp. 253-271.
BIBLIOGRAFIJA CLXV
C A R L S O N T H . F., De contentione Aurelii Augustini cumpaganis in libro eius » D e Civitate D e i « ,
L u n d 1847.
C A R R E T E R O E . D . , Antropologia teologica de la » Ciudad de Dios«, u La Ciudad de Dios, 167(1955),
pp. 193-268.
C A S T E L L I E . , /presupposti di una teologia della storia, Milano 1952.
3
C L A R K E B . L . , God, Time andHistory, uAnglican TheologicalReview, 45 (1963), pp. 358-372.
C O U R C E L L E P., Propos antichretiens rapportes par st. Aug., u Rech. Aug., 1 (1958), pp.
149-184.
2
D E L E H A Y E H . , Les origines du culte des Martyrs, Bruxelles 1933 .
I D E M , St. Aug. et les miracles de S. Etienne, u Analecta Bollandiana 43 (1823), pp. 74-85.
D O M I N G U E Z D E L V A L U., El martirio, argumento apologetico en la »Ciudad de Dios«, u
La Ciudad de Dios, (1955), pp. 527-54-2. '
D U V A L Y . - M . , Aug. et lespersecutions de la deuxieme moitie du Vime siecle, u Melanges de science
religieuse, 23 (1966), pp. 175-191.
E N G E L S J . , La doctrine du signe chez St. Aug, u Studia Patristica V I , Berlin 1962, pp. 366-373.
F U C H S H . , Der geistige Widerstand gegen Rom in der antiken Welt, Berlin 1938.
G A E B E L W . , Aug. Beweis fiir das Dasein Gottes auf Gr und der Veranderlichkeit der Welt,
Breslau 1924.
G O T T E J . , Preliminary Studies for the Interpretation of st. Aug/s Concept of Providence, Supplement
I, 1953 (24 pp.).
K L E N K G . F., Aug. als Mensch und Seelsorger, u Stimmen der Zeit, 153 (1953), pp. 115-121.
J U N G S T J . , Kultus und Geschichtsreligion, Pelagianismus und Augustinismus, Giessen 1901.
L A B R I O L L E P . de, La reaction paienne, etude sur la polemique antichretienne du I au VI siecle,
2
Pariš 1934; 1942 .
L A N G E D . , Zum Verhaltnis von Geschichtsbild und Christologie in Aug. » D e Civitate D e i « , u
Evangelische Theologie, 28 (1968), pp. 430-441.
L A O Y E J.-A., Aug/s Apologetic Use of the Old Testament as Reflected in the » D e C i v . D e i « ,
(Diss.), 1972.
L E R O Y B O U R T O N M . , The Problem of Evil, a Criticism of the Augustinian Point of View,
Chicago 1909.
L O F L . J . van der, Eucharistie et presence reelle selon st. Aug. (a propos d'un commentaire sur
De C i v . D e i , X , 6), u REA 10 (1964), 295-304.
L O G O Z G.,Aug. etle dogme, u Revue de Theol. et Phil, 42 (1909), pp. 525-565; 43 (1910), pp.
208-236.
L O R E N Z R., Die Herkunft des augustinischen »frui D e o « , u Zeitschrift fur Kirchengeschichte,
64 (1952-5 3), pp. 34-60.
L U B A C H . de,Augustinisme et theologie moderne, Pariš 1965; (tal. prijevod Agostinismo e Teologia
moderna, Bologna 1968).
L U T T G E R T G . , Theologumena Varroniana a s. Augustino in iudicium vocata, Sorau 1858-1859.
M A D E C G . , » T e m p o r a Christiana«. Expression, du triomphalisme chretien ou recrimination
paienne?, u Scientia Augustiniana, W u r z b u r g 1975, pp. 112-136.
M A R T I N E Z F . - C A N T E R A G . , El sentido escatologico en el » D e C i v . Dei«, u Religion y
Cultura, 19 (1973), pp. 23-29.
M A R K U S R . A . , Saeculum: History and Society in the Theology of St. Aug, Cambridge
1970.
M C C A L L I N J.-A., The Christological Unity of St. Aug/s » D e Civ. Dei«, u REA 12 (1966),
85-109.
N A Z A R I O D E S. T E R E S A , La »Ciudad de Dios«, filosofia de la mistica. De san Ag. a san
Juan de la Cruz, u La Ciudad de Dios, 167 (1955), pp. 151-178.
N I E L E N J . M . , Augustinus, u Neue Jahrbuch fiir Pedag, 1931, pp. 7-19.
CLXVI BIBLIOGRAFIJA
0 ' G R A D Y J . F., Priesthood and Sacrifice i n »City of God«, u Augustinianum, 11 (1971), pp.
27-44.
O R O Z J . , Introduccion a una »Theologia« agustino-varroniana, vista desde la »Ciudadde Dios«, u La
Ciudad de Dios, 167 (1955), pp. 459-473.
O R T E G A M U N O Z J . F . , Doctrina de S. Ag. sobre la tolerancia en materia de religion, u La
Ciudad de Dios, 179 (1966), pp. 618-646.
P A C I O R K O W S K I R., / / cristianesimo nel pensiero apologetico di S. Ag., Poznan 1S>52.
P E P I N J . , La theologie tripartite de Varron. Essai de reconstitution et recherche des sources, u
REA 2 (1956), pp. 265-295.
P E R G A M O B . , D e Sancti Augustini methodo apologetico, u Antonianum. 6 (1931), pp.
3-36.
P O L M A N A . D . R., The Word of God According to St. Aug., G r a n d Rapids (Michigan) 1961;
L o n d o n 1962.
P R E T E S., Escatologia e Parenesi negli scrittori cristiani latini, Bologna 1966.
Q U A C Q U A R E L L I A., La polemica pagano-cristiana da Plotino ad Ag., Milano 1952.
S C H I N D L E R A . , Querverbindungen zwischen Augustins theologischer und kirchenpolitischer
Entwicklung 390-400, u Theologische Zeitschrift, 29 (1973), pp. 95-116.
S C H O L Z H . , »Fruitio D e i « . Ein Beitrag zur Geschichte der Theologie und der Mystik, u Glaube
und Unglaube in der Weltgeschichte. Ein kommentar zu Aug. » D e C i y . Dei«, Leipzig 1911;
2
1967 .
S C H U T Z A . , Gott in der Geschichte: Eine Geschichtsmetaphysik und Theologie, Salzburg-Leipzig
1936.
S I H L E R G . G . , Erom Augustus to Aug. Essays and Studies Dealing with the Contact and Conflict
of Classic Paganism and Christianity, Cambridge 1923.
S O L E R I G . , Alla ricerca di una teologia della storia, u Citta di vita, 9 (1954), pp. 19-37.
S T A F F N E R H . , Die Lehre des hl. Aug iiber das Wesen der Erbsiinde, u Zeitschrift fur kath. Theol.,
79 (1957), p p . 385-416.
S T A K E M E I E R E . , »Civitas D e i « . Die Geschichtstheologie des hl. Aug. als Apologie der Kirche,
Paderborn 1955.
S T O S Z K O I., L'Apologetique de st. Aug., Strasbourg 1932.
S T R A U B J . v o n , Geschichtsapologetik in der Krisis der romischen Reiches, u Historia, 1 (1950),
pp. 52-81.
S U L L I V A N J . E:, The Image of God. The Doctrine of St. Aug. and its Influence, Dubuque (Iowa)
1963.
T E S E L L E E . , Aug. the Theologian, L o n d o n 1970.
I D E M , Aug.'s Strategy as an Apologist, Villanova 1974.
T H I E M E K . , Gott und die Geschichte: Zehn Aufsdtze zu den Grundfragen der Theologie und der
Historik, Freiburg 1948.
T H O N N A R D F . J . , Science et Sagesse dans la »Cite de Dieu«, u CD, 167 (1955), pp. 511-524.
T H O U V E N O T R., St. Aug. et les Paiens, u Latomus, 70 (1964), pp. 682-690.
T S C H O L L J . , Aug. Augmerksamkeit an Makrokosmos, u Augustiniana, 15 (1965), pp. 389-413.
V A C A C , La antropologia religiosa en S. Ag., u Religion y Cultura 18 (1972), pp. 475-481.
V O O G H T P . de, La theologie du miracle selon st. Aug. u Rech. de Theol. ancienne et medievale,
10 (1938), p p . 317-343; 11 (1939), pp. 5-16; 197-222.
W A C H T E L A . , Beitrdge zur Geschichtstheologie des Aurelius Augustinus, B o n n 1960.
Z I E G E N F U S S W . , Augustinus, Christliche Transzendenz in Gesellschaft und Geschichte, B e r l i n
1948.
Z I M A R A C , Die Lehre des heiligen Augustinus iiber die sogenannte Zulassungen Gottes, u Divus
Thomas, 19 (1941), p p . 269-294.
BIBLIOGRAFIJA CLXVII
3. EKLEZIOLOGIJA
A D A M A . , Der manichdische Ursprung der Lehre von der zwei Reichen bei Aug., \\ Theolog. t
Literaturzeitung, 77 (1952), cc. 385-390.
B A K E L H . A . van, Tyconius, Augustinus ante Augustinum, u Nieuw Theol. Tijdschr., 19 (1930-31),
pp. 36-57.
B A L T H A S A R H . - U . v o n , Augustinus. Das Antlitz der Kirche, Einsiedeln-Zurich-Koln 1955.
I D E M , S. Augustin: Le visage de l'Eglise (Prijevod T h . Camelot), Pariš 1958.
B A R R R . B . , The Two Cities in St. Aug., u Laval, 18 (1962), pp. 211-229.
B E N Z E . , Augustinus Lehre von der Kirche, Wiesbaden 1954.
B E U M E R J . , Die Idee einer vorchristlichen Kirche bei Aug., u Miinchener Theol. Zeitschrift, 3
(1952), pp. 161-175.
B R E Z Z I P., La Concezione agostiniana della »Citta di Dio«, Galatina 1947.
C A M P E L O M . , Los dos mundos de san Ag., u Revista de Filosofia, 23 (1964), pp. 347-360.
C A M P O S J.,La » Ciudad de Dios« segun la mente y sentir de los Padres de la Iglesia, u CD, 184(1971),
pp. 495-579.
C A Y R E F., La »Cite de Dieu«, u Revue Thomiste, 35 (1930), pp. 487-507.
I D E M , Le docteur des deux cites, u Revue de VUniversite d'Ottaiva, 19 (1949), pp. 281-303.
C E N T E N O J . F., La dimension sacramental de la Iglesia segun S. Ag., u Estudio Agust., 3 (1968),
pp. 491-503.
C I L L E R U E L O L . , La ocultapresencia dei maniqueismo en la »Ciudadde Dios«, u CD, 167/1 (1955),
pp. 475-510.
C O N G A R Y . J . - M . , Civitas D e i et Ecclesia chez st. Aug., u REA, 3 (1957), 1-14.
C O R D O V A N I R . , Le due citta nel D e catechizandis rudibus di S. Ag., u Augustinianum,
7 (1967), pp. 419-447.
D E L E S T A L G . - R O S A D O A.J.J.,Equivalenciade civitas en elDe civ. D e i , u CD, 167/2 (1955),
pp. 367-454.
D U C H R O W U.,Reino de Dios, Iglesiay sociedadhumana en s. Ag., uMelanges V. Capdnaga, Madrid
1967, pp. 139-160.
2
E C K E R T K . , Aug. Ein Lehrer der Kirche, Berlin 1965 .
E I B L H . , Vom Gdtterreich zum »Gottesstaat«, Freiburg i m B r . 1951.
F A V A R A G . , Chiesa e grazia in S. Ag., u Divus Thomas, 55 (1952), pp. 375-395.
I D E M , La necessita della Chiesa secondo S. Ag., Acireale 1950.
F O L G A D O F L O R E Z S., Sentido eclesialcatolico de la Civitas D e i . Puntos de eclesiologia agustiniana,
u Augustinianum, 14 (1974), pp. 91-146.
F R I C K R., Die Geschichte der Reich-Gottesgedanken in der alten Kirche bis zu Origenes und Augustin,
Giessen 1928.
F U C H S H . , Gloriosissimam civitatem Dei..., u Museum Helveticum, 22 (1965), pp. 190 ss.
G A L E A N I P . , Provvidenza e beni temporali secondo S. Ag., R o m a 1952.
G A L L I D . , / / teocentrismo di S. Ag., Bologna 1963.
G A V I G A N J . J., Sancti Augustini doctrina de Purgatorio, praesertim i n opere De civ. Dei, u
La Ciudad de Dios, 167/2 (1955), pp. 283-296.
G I L S O N E . , Eglise et »Cite de Dieu« chez st. Aug., u Archives d'hist. doctrinale et litteraire du moyen
age, 20 (1954), pp. 5-23.
I D E M , Les metamorphoses de la »Cite de Dieu«, Louvain 1952.
G O N S A L A U S W . , Die Heidenmission nach der Lehre des hl. Aug., Leipzig 1921.
G O N Z A L E Z E . , San Ag. en la Historia dei Dogma, u S. Agustin: Estudios y Coloquios, Zaragoza
1960, pp. 75-99.
G O T T E J . , Vorsehungsgedanke und Vorsehungsglaube des hl. Aug., u Jahresbericht des Canisius
Kollege, 1950-'51, pp. 22-71.
G R A N G E L , Le miracle d'apres st. Aug., Brignai 1912.
G U E T R Y J.-P., Esperance chretienne etfin d'un monde: La »Cite de Dieu« de st. Aug., u Recherches et
reflecions sur 1'esperance chret. aujourd'hui, Pariš 1974, pp. 57-78.
 CLXVIII BIBLIOGRAFIJA
H A H N T H . , Tyconius-Studien, Leipzig 1900.
H A Y E N A . , L 'Eglise et le Temporel: Les Metamorphoses de la » Citede Dieu«, a propos d'un Uvre recente,
u Nouv. Revue Theol., 75 (1953), pp. 853-858.
H E N D R I K X E . , Der betekenis van Augustinus, D e civ. D e i voor Kerk en Staat, Groningen-
Djakarta 1954.
I D E M , Die Bedeutung von Aug. D e civ. D e i fiir Kirche und Staat, u Augustinianum, 1 (1961),
pp. 79-93.
H E R B I G N Y M . de, Les arguments apologetiques de st. Aug., u Revue Pratique de Apologetique,
8 (1909), pp. 561-579. 664-679. 744-759; 9 (1909-'10), 565-589. 664-678. 732-750.
H I P P E L E . v o n , Aug. Lehre vom »Gottesstaat«, u Neues Abendland, 6 (1951), pp. 476-485.
H O F M A N N F., Der Kirchenbegriff des hl. Aug. in seinem Grundlagen und seiner Entwicklung,
Miinchen 1933-
H O L S T E I N H . , Le peuple de Dieu d'apres la »Cite de Dieu«, u Melanges V. Capdnaga, Strenas
Augustinianas I, Madrid 1967, pp. 193-208.
H O L T K E M P E R F.-J., Die menschlichen Aussagen iiber Gott in der Sicht Augustins (Diss.),
Miinster 1964.
K A M L A H W . , Christentum und Geschichtlichkeit. Untersuchungen zur Entstehung des Christentums
und zu Aug. »Biirgerschaft Gottes«, Stuttgart 1951.
K I N D E R E . , Reich Gottes und Kirche bei Aug, Berlin 1954.
L A M I R A N D E E . , Le temps de l'Eglise. Notes en marge de st. Aug. et d'Oscar Cullmann, u Revue
de VUniv. d'Ottaiva, 32 (1962), pp. 25*-44*, 73*-87*.
I D E M , L'Eglise celeste selon st. Aug., Pariš 1963.
I D E M , A n i m a Ecclesiae chez st. Aug., u REA 13 (1967), pp. 319-320.
I D E M , Etudes sur Vecclesiologie de st. Aug., Ottawa 1969.
L A U R A S A . - R O N D E T H . , Le theme des deux cites dans Voeuvre de st. Aug., u Etudes Augusti-
niennes, Pariš 1953, pp. 97-160.
I D E M , Deux cites, Jerusalem et Babylone. Formation et evolution d'un theme central du De civ.
D e i , u La Ciudad de Dios, 167/1 (1955), pp. 117-150.
L E I S E G A N G H . , Der Ursprung der Lehre Aug. von der Civitas D e i , uArchivfiirKulturgeschichte, 16
(1925-'26), pp. 127-158.
M A T S U D A T., The »City of God« i n Aug., u Medieval Thought, 10 (1968), pp. 23-41.
M E L C H I O R B . - M . , Two Loves That Built Two Cities, u The Teacher's Scrapbook, Classical
Journal, 48 (1953), pp. 237-240.
M I C H E L S T H . , Das Heilswerk der Kirche. Ein Beitrag zu einer Theologie der Geschichte, Salzburg
1935.
M O N D A D O N L . de, Bible et Eglise dans Vapologetique de st. Aug, u Rech. Science Religieuse,
(1911), pp. 209-239; 441-457; 546-569.
M U D L E R W . J . M . , Gottesstaat und Gottesreich, u Miscellanea Augustiniana, Rotterdam, 1930,
pp. 212-219.
M U L L E R K . , Kirche und Reich Gottes bei Aug., u Zeitschrift fiir neutestam. Wissenschaft, 27
(1928), pp. 202-211.
N A Z Z A R O A . V . , Note di ecclesiologia agostiniana in margine a V»Eglise de ce temps«, di P. Borgomeo,
u Vichiana, 2 (1973), 23 pp.
P A N G E J . de, La Cite de Dieu de s. Aug., Pariš 1930. (1500. obljetnica smrti sv. Augustina).
P E S C E D . , Citta terrena e citta, celeste nel pensiero antico. Da Platone a S. Ag., Firenze 1957.
R A H N E R H . , Kirche und Staat im fruhen Christentum. Dokumente aus acht Jahrhunderten und
ihre Deutung, M i i n c h e n 1961.
I D E M , L'Ecclesiologia dei Padri, R o m a 1971.
R A M B A C H W . , Ecclesia und R e g n u m D e i bei Aug, u Philologus, 93 (1938), 248-265.
R A T Z I N G E R J . , Volk und Haus Gottes in Aug. Lehre von der Kirche (Miinchener Theol. Studien,
2), M i i n c h e n 1954.
BIBLIOGRAFIJA CLXIX
I D E M , Herkunft und Sinn der Civitas-Z^rč Augustins, u Augustinus Magister, II, Pariš 1954,
pp. 965-979.
I D E M , Beobachtungen zum Kirchenbegriff des Tyconius im Liber regularum, u REA, 2 (1956), pp.
173-187.
S A L I N E . , Civitas D e i , Tiibingen 1926.
S A U S E R E., Zum Bild der unselbstandigen Kirche in der Theologie des hl. Aug., u La Ciudad de Dios,
181 (1968), pp. 747-775.
S A U C E R O T T E A . , Revolution et contrerevolution dans l'Eglise. Doit-elle bruler st. Aug.?,
Pariš 1970.
S C H N E I D E R R., Welt und Kirche bei Aug. Ein Beitrag zur Frage des christlichen Existenzialismus,
Miinchen 1949-
S I M O N I S W . , Heilsnotwendigkeit der Kirche und Erbsiinde bei Aug, u Scholasticism, 43 (1968), pp.
481-501.
S P A N E D D A G . , II mistero della Chiesa nel pensiero di S. Ag., Sassari 1944.
S T A E H L I N E . , Die Verkiindigung des Reiches Gottes in der Kirche Jesu Christi, Basel 1951.
S T E G E M A N N V . , Aug, »Gottesstaat«, Tiibingen 1928.
S T R A U B J . , Die geschichtliche Stunde des hl. Aug. Heilsgeschehen und Weltgeschichte in dem
»Gottesstaat«, u CD, 167/1 (1955), pp. 571-583.
V E L E Z P . M . , Las dos ciudades de san Ag., la de Dios y la de Satands, u Religion y Cultura, 23
(1933), pp. 161-192.
V E R G E S S., La Encarnacion dei Verbo y la Iglesia en san Ag. Teologia de simbolos biblicoeclesiales,
u Estudios Eclesidsticos, 42 (1967), pp. 73-112.
4. MORALNI, DRUŠTVENI I POLITIČKI PROBLEMI
A I M O M . A . , Una nuova interpretazione di S. Ag., u Rivista intern. di Filosofia dei Diritto,
43 (1966), pp. 684-689.
A L V A R E Z L . , Doctrina social de s. Ag. u Religion y Cultura, 12 (1930), pp. 190-207. 321-341;
13 (1931), pp. 348-366; 15 (1933), pp. 197-214.
A L V A R E Z T U R I E N Z O S., De como la teologia se halla al fondo de la politica, u La Ciudad de
Dios, 187 (1974), pp. 474-482.
A R Q U I L L I E R E H . - X . , Observations sur Vaugustinisme politique, u Revue de Philosophie, (1930),
pp. 539-556.
B A K K E R R., Hoe denkt Aug. over de Staat?, u Vox Theologica, 21 (1951), pp. 135-144.
B A R B E R O G . , IIpensiero politico cristiano. V o l . II: SantAgostino (Classici Politici 13), T o r i n o
1965.
B A T T I S T A A . M . , Intorno ad alcune interpretazioni recenti deipensiero politico agostiniano, u Storia e
Politica, 3 (1964), pp. 571-588.
B A R G A L L O C I R I O J . M . , Pensamiento politico y juridico de s. Ag., Buenos Aires 1960.
2
B A R K E R E . , Essays on Government, O x f o r d , 1951 , (usp. pp. 234-270).
B A Y N E S N . H . , The Political Ideas of St. Aug.'s, D e civ. D e i , L o n d o n 1936.
B E L L O F I O R E L . , Stato e giustizia nella concezione agostiniana, u Rivista internaz. di filosofia
dei diritto, 41 (1964), pp. 150-160.
B E L S J . , La mort voluntaire dans Voeuvre de st. Aug., u Revue de Vhistoire de religions, 187 (1975),
pp. 145-180.
B I C K E R S T E T H C , St. Aug.'s »City of God« and the War, u Church Quarterly Review, 80 (1916),
pp. 347-358.
B I G O N G I A R I D . , The Political Ideas of St. Aug., u Essays on Dante and Medieval Culture,
Firenze 1964, pp. 93-103.
B L A S Q U E Z N . , S. Ag contra la pena de muerte, u Arbor, 91 (1975), pp. 205-215 (55-65).
B O U R G E O T J . , Aug. Philosophie des Friedens und des Krieges, Leipzig 1926.
B O Y E R C H . , Saint Augustin moraliste (Les Moralistes chretiens. Textes et commentaires),
Pariš 1932.
 CLXX BIBLIOGRAFIJA
B R E Z Z I P., Le dottrine politiche dell'eta patristica: Antologia filosofica, N a p o l i 1950.
I D E M , Dna civitas terrena spiritualis come ideale storico-politico di s. Ag. u Aug. Mag., II. Pariš
} E C K S T A D T K . , Aug. Anschauungen vom Staat, (Diss.), Tiibingen 1912.
1954, pp. 915-922.
B R O O K E S E . H . , The »City of God« and the Politics of Crisis, T o r o n t o 1960.
2 F A S S O G . , S. Ag. e Ugiusnaturalismo cristiano, u Annalidella Facolta di Giurisprudenza di Genova, 3
B R U C C U L E R I A . , IIpensiero sociale di S. Ag., R o m a 1945 . Španjolski prijevod: Elpensamiento
social de san Agustin, M e x i c o 1952.
B U R T D . X . , Teoria agustiniana sobre la tolerancia en materia religiosa, u Augustinus, 5 (1960),
pp. 369-404.
I D E M , St. Aug.'s Evaluation of Civil Society, u Augustinianum, 3 (1963), pp. 87-94.
C A M E L O T T H . , St. Aug., Doctor of Peace, u Cross and Crown, 6 (1954), pp. 69-80.
C A M P O D E L P O Z O F., Derecho natural de contenido mudable segun S. Ag., u La Ciudad de Dios,
183 (1970), p. 536-568.
C A P O N E - B R A G A G . , La concezione agostiniana della liberta, Padova 1931.
C A R L S O N C H . P., The Natural Order and Historical Explication in St. Aug.'s »City of God«, u
Augustiniana, 21 (1971), pp. 417-447.
C A R Y - E L W E S C., Peace in the »City of God«, u La Ciudad de Dios, 167/1 (1955), pp. 417-430.
C A T O N H . , St. Aug's. Critique of Politics, u The New Scholasticisme, 7 (1973), pp. 433-457.
C A Y R E F., La philosophie de la paix. Les conditions de la paix dans la cite humaine d'apres st. Aug., u
L'Annee Theol. Augustinienne, 6 (1945), pp. 148-173.
C E C C H I N I O , U problema morale in S. Ag., Reggio Emilia 1934.
C E R I A N I G . , Giustizia e Carita nella »Citta di Dio«, Venegono Inferiore 1941.
C H R O U S T A . H . , St. Aug.'s Philosophical Theory of Law, u Amer. Quarterly Law Review, 25
(1950), pp. 285-315.
I D E M , The Fundamental Ideas in St. Aug.'s Philosophy of Law, u American Journal ofJurisprudence,
18 (1973), pp. 57-79.
C O C C I A A . , La schiavitu nel pensiero di S. Ag., u Citta di Vita, 17 (1962), 340-349.
I D E M , L'umanita di S. Ag. Lapena di morte e la tortura, u Citta di Vita, 17 (1962), 586-597.
I D E M , L'ideale agostiniano di una giusta societa umana, u Citta di Vita, 18 (1963), pp. 313-323.
COMBŽS G . , La doctrine politique de st. Aug., Pariš 1927.
C O T T A S., La cittapolitica di S. Ag., Milano 1960.
C R A N Z F . E . , The Development of Aug.'s Ideas on Society before the Donatist
Controversy, u Harvard Theol. Review, 47 (1954), pp. 255-316.
D A W S O N CH.,St.Aug.andhisAge. TheDyingWorld, The »City of God«, u A Monument to St. Aug.
(15. Century), L o n d o n 1930, pp. 11-77.
D E L S G A D O L A R S E N B . , Les forces en oeuvre dans la vie sociale selon st. Aug., (na danskom), u
Lumen, 17 (1974), pp. 168-182.
D E A N E A . H . , The Political and Social Ideas of St. Aug., N e w Y o r k - L o n d o n , C o l u m b i a
U n i v . Press, 1963.
D E L A B R I E R E Y . , La conception de la paix et de la guerre chez st. Aug., u Revue de Philosophie,
1 (1930), pp. 557-572.
I D E M , La tradition doctrinale, la paix et la guerre chez st Aug., u Melanges Augustiniennes,
Pariš 1935.
D ' E U G E N I O C . , / / diritto naturale in S. Ag., u Idea, 17 (1961), pp. 510-515.
D I E S N E R H . J . , Studien zur Gesellschaftslehre und sozialen Haltung Augustins, Halle-Saale
1954.
I D E M , Die »Ambivalenz« des Friedensgedankens und der Friedenspolitik bei Aug., u Wissenschaftliche
Zeitschrift Halle, 10 (1961), pp. 877-880; i u Kirche und Staat in spatromischen Reich, B e r l i n
1963, pp. 46-52.
D O U G H E R T Y J . P., City ofMan, u Cont. 6 (1968), pp. 180-195.
in the Late R o m a n Empire, u Academie Royale de Belgique, 52 (1966), pp. 351-366.
D O W N E Y G L . , Polis and Civitas in Libanius and St. Aug. A Contrast between East and West
in the Late Roman Empire, u Academie Royale de Belgique, 52 (1966), pp. 351-366.
I D E M , The »Ethical City«, the »Secular City« and the »City of God«, u Anglican Theological
Revieiv, 5 6 (1974), pp. 34-41.
BIBLIOGRAFIJA CLXXI
D U I J N S T E E X . P., St. Aur. Aug. over Kerk en Staat, Tilburg 1930.
E H R H A R D T A . , Politische Metaphysik von Solon bis Aug., Tiibingen 1959-1969.
(1964), pp. 175-182.
F E R B E R W . , Der Kirchenlehrer des Volkerfriedens: zum Aug.-Jubilaum 1954, u Schiveiz.
Kirchenzeit., 122 (1954), pp. 219 ss.
F E R N A N D E Z M . H . , El pecado come concepto fundamental en el problema justificativo dei derecho
y el Estado. El pensamiento agustiniano y el problema deontologico dei derecho, u Rev. de la Fac.
de Derecho de Madrid, 13 (1943), pp. 82-159.
F E R R A I O L O A . D ' O . , / / pensiero politico di S. Ag. e di S. Tommaso, SantAgata d i Puglia
(Foggia) 1950.
F I G G I S J . M . , The Political Aspects of St. Aug.'s »City of God«, L o n d o n 1921; Gloucester
2
(Mass.) 1963 .
F O N T Y P U I G P., Ideario politico de s. Ag., u Augustinus, 5 (1960), pp. 163-174.
F O R T I N E . L . , The Political Implications ofSt. Aug. 's Theory of Conscience, u Augustinian Studies, 1
(Villanova 1970), 133-152.
I D E M , Idealisme politique et foi chretienne dans la pensee de st. Aug., u Rech. Augustiniennes,
8 (1972), pp. 231-260.
F O R T I N T., Le droit de propriete dans st. Aug., Caen 1906.
F R A Z I E R T . R.,Ethics ofthe »City of God«, u Journal ofReligious Thought, 26/1 (1969), pp. 23-36.
F R I B E R G H . F., Love and Justice in Political Theory. A Study of Aug.'s Definition of the
Commonwealth, Chicago 1944.
G A L A N Y G U T I E R R E Z E . , S. Ag. y el Derecho natural, Madrid 1942.
I D E M , Jus Naturae, Valladolid 1954.
G A R I L L I G . , Aspetti della filosofia giuridica, politica e sociale di S. Ag., Milano 1957.
G E S T E L C . van, De Staatsleer van Aug., u Thomistische Tijdschr. 1 (1930), pp. 756-770.
G I O R G I A N N I V . , / / concetto dei Diritto e dello Stato in S. Ag., Padova 1951.
G O M E Z P E R E Z R., Libertady autoridad: Reflexiones en-torno a un texto de s. Ag., u Studia Catholica,
6 (1929-'30), pp. 309-329.
H A R T I G A N R . S., St. Aug. on War and Killing. The Problem of the Innocent, u Journal of the
History of Ideas, 27 (1966), pp. 195-204.
H E N S C H E L M . , Das malum in Aug. D e civitate D e i . Studien zur Struktur seines Denkens,
(Diss.), Jena 1957.
H I D A L G O J . , El concepto de imperio en s. Ag., u Arbor, 1 (1944), pp. 430-438.
H O H E N S E E H . , The Augustinian Concept of Authority, u Folia, suppl. II, 1954, pp. 80.
H O R N C. V . von, Beitrage zur Staatslehre St. Aug. nach D e civ. D e i , Breslau 1934.
H O U L O U A., Le droit penal chez st. Aug., u Revue hist. de droit Francais et etranger, 52 (1974)
pp. 5-29.
H R A B A R V . , La doctrine du droit International chez st. Aug., u Archives de philos. du droit et de
sociol. juridique, 2 (1932), pp. 428-446.
H U M P H R E Y E . F., Politics and Religion in the Days of Aug., N e w Y o r k 1912.
I B E A S D . , Problemdtica social agustiniana de la guerra y de lapaz, u Rev. intern. de Sociol., 3 (1943),
23-51.
I D E M , Problemdtica social agustiniana de la concepcion imperialista, u Rev. intern. de Sociol.,
5 (1945), p p . 153-174.
I D E M , Problemdtica social agustiniana dei Estado, u Rev. intern. de Sociol, 5 (1945), pp.
303-334.
I D E M , Problemas sociales. Estudios de sociologia agustiniana, Madrid 1958.
K E H N S C H E R P E R G . , Die Stellung der Bibel und der alten christlichen Kirche zur Sklaverei, Halle
1957.
 CLXXII BIBLIOGRAFIJA
K I L 2 E R E . , The social Thought of St. Aug., u The Amer. Benedictine Review, 3 (1952), pp.
293-305.
K I S A . G . , Gedanken des hl. Aug. uber die Sklaverei mit Rilckblick auf den antiken Zeitgeist,
W i e n 1942.
K L I N G N E R P., La idea de justicia de Hesibdo a s. Ag., u Estudios Foliticos, 49 (1953), pp.
23-26.
K O D R E B S K I J . , Teorija o državi kod Augustina (poljski), u Prawo, 42 (1965), pp. 105-116.
K O L D E F., Das Staatsideal des Mittelalters, seine Begrundung durch Aug, Leipzig 1902.
K O R N A T O W S K I W . , Die Richtlinien und Leitgedanken der sozialen Lehre des hl. Aug., u Zycie
mysl.,\l2 (1962), 115-134; 5/6 (1962), 151-173; 5/6 (1963), 128-153; 3/4 (1964), 110-
133.
I D E M , Društvena i politička misao sv. Augustina (poljski), Warszawa 1965.
K O S T E R S L . , Le droit des gens chez st. Aug, u Revue de Droit intern. et de Legislation comparee, 14
(1933), pp. 31-61. 282-317. 637-676.
J A N S E N B . , Die Staatsauffassung des hl. Aug, u Der Kathol. Gedanke, 8 (1935), pp. 74-79.
J A G E R A., Aug. und der antike Friedensgedanke, u Neue Philologische Untersuchungen, Sv. III, B e r l i n
1928, pp. 5-15.
L A N S E R O S M . , El Derecho y el Estado en s. Ag., u Revista Espanola de Derecho Canon., 1 (1946),
pp. 521-530.
L A U F S J . , Der Friedensgedanke bei Aug. Untersuchungen zum XIX Buch des Werkes D e civ. D e i ,
Wiesbaden 1973.
L E M A f T R E A . , Aug. et la »Cite de Dieu«, u Alma Mater, 31 (1947), pp. 177-187.
L O H R M . , Etički problemi u D e civ. D e i sv. Augustina (poljski sa s a ž e t k o m na engleskom), u
Roczniki filozoficzne, 16 (1968), pp. 67-74.
L O H S E B . , Aug. Wandlung in seiner Beurteilung des Staates, u Studia Patristica, V I , (Berlin
1962),pp. 447-475.
L O P E 2 R I O C E R E Z O J . M . , La humanizacion dei castigo en la penologia de la »Ciudad de
Dios«, u CD, 167/2 (1955), pp. 311-341.
L U C K S K . , Die Gedanken des Aur. Aug. uber das Naturrecht und die Gerechtigkeit. Eine rechts-
-philosophische Untersuchung, (Diss.), K o l n 1957.
M A C Q U E E N D . T., The Origin and Dynamics of Society and the State according to St. Aug,
u Augustinian Studies, 4 (1973), pp. 73-101.
M A R K U S R . A . , Two Conceptions of Political Authority: A u g . D e civ. D e i , X I X , 14-15, and some
Thirteenth century Interpretations, u Journal of Theological Studies, 17 (1965), pp. 68-100.
I D E M , Saeculum. History and Society in the Theology of St. Aug, London-Cambridge, U n i v .
Press, 1970.
M A R I A N I U . , Lo stato nella concezione agostiniana, u Vita e Pensiero, 17 (1930), 546-552;
Augustiniana (Napoli 1955), pp. 175-190.
M A R S H A L L R . T., Studies in the Political and Socio-religious Terminology of the D e civ. D e i ,
(Patristic Studies 86), Washington 1952.
M A R T I N J . , La doctrine sociale de st. Aug, Pariš 1912.
M A R T I N R., The Two CitiesinAug. 's PoliticalPhilosophy, uJournal History ofIdeas, 33 (1972),
pp. 195-216; vidi prijevod, »IDEJE«, G o d . III, br. 3, Beograd [1972], str. 93-113.
M A U S B A C H J . , Die Ethik des hl. Aug, Freiburg i m B r . 1909.
M C K E E D . K . , Aug.'s Political Thought, u Drew G., 40 (1970), pp. 80-87.
M E L L I R . , II concetto di autoritd negli scritti di S. Ag., Lecce 1948.
M I L L A R F . X . , The Significance of St. Aug.'s Criticism of Cicero's Definition of the State, u
Philosophia Perennis, (Festgabe J. Geyser), Regensburg 1930, pp. 99-112.
2
M O N C E A U X P . , St. Aug. et la guerre, u L'Eglise et le droit de guerre, Pariš 1913, 1916 .
M O N T A N A R I F . , La »Citta di Dio«, u Studium, 26 (1930), pp. 633-638.
M O R A N J., Sexualidad, humanizacion ypecado original. Aproposito dei libro XIVdei D e civ. D e i , u
Archivo Teologico Agustiniano, 1 (1966), pp. 215-244.
N Y G R E N A . , Die Ehrenrettung von A m o r bei Aug, u Dragma, L u n d 1938, pp. 367-373.
BIBLIOGRAFIJA CLXXIII
O ' C O N N E L L J., The social Philosophy of St. Aug., u The Irish Eccles. Record, 82 (1954), pp. 297-
309.
O F F E R G E L T F., Die Staatslehre des hl. Augustinus nach seinen samtlichen Werken (Diss.), B o n n
1914.
O R L A N D I T., Imperium e res publica nel D e civ. D e i di Ag., u Rendiconti Ist. Lombardo
Scienze e Lettere, 101 (1967), pp. 81-100.
O R T E G A M U N O Z J . F., La paz y la guerra en el pensamiento agustiniano, u Revista de Estudios
Cldsicos, 20 (1965), pp. 5-35.
I D E M , Doctrina de s. Ag. sobre la tolerancia en materia de religion, u CD, 179 (1966), pp.
618-646.
P A R K E R M . , St. Aug. and the Conception of Unitary Sovereignty, u Annales du Midi, 2 (1954),
pp. 951-957.
P E R L C . I., Uber die Wertphilosophie Aug. Ein Versuch axiologischer Einfuhrung in den »Gottesstaat«,
u CD, 167/2 (1955), pp. 113-123.
P E T E R S O N E . , Der Monotheismus als politisches Problem. Ein Beitrag zur Geschichte der
politischen Theologie im Imperium romanum, Leipzig 1935; M i i n c h e n 1951 (Reprint).
P I N O R M A lu.,Jumalan valtakunta ja maallinen Yhteiso Augustinuksen teoksessa D e civ. D e i , Oslo
1941.
P I O V E S A N E . , Q u i d de pace Sanctus Augustinus senserit, u Latinitas, 21 (1973), pp. 4-7.
R E C C E R . D . , Aug.'s Social Ethics: Churchly or Sectarian?, u Foundations, 18 (1975), pp.
^ 75-87.
R E G O U T R . , La doctrine de la guerre juste de st. Aug. a nos jours, Pariš 1935.
R E U T H E R R . R., Aug. and Christian Political Theology, u Interpretation, 29 (1975), pp. 252-265.
R E Y A . L . , La actitud estimativa de la bello en s. Ag., u Augustinus 3 (1958), pp. 351-358.
R I B E R A M . G . , El concepto de la Ley eterna, Ley natural y Ley positiva en la »Ciudad de Dios«
de s. Ag, u Jus, 18 (1947), pp. 121-127.
R I C C I O S., //pensiero sociale di S. Ag. nella Mater et Magistra, N a p o l i s.d.
R O B B E R S H . , Mensch en gemenschap bij s. Aug. et S. Thomas van Aquino, u Studien, 132 (1939),
pp. 250-259.
R O B E R T I G . , / / diritto romano in S. Ag., u Riv. Filos. Neoscolastica, Suppl., 23 (1931), pp.
305-366.
R O B L E S L . , Matrimonio y »Ciudad de Dios« en s. Ag., u Studium Avila. 9 (1969), pp. 257-280.
R O L L A N D G O S S E L I N B . , La Morale de st. Aug, Pariš 1925.
R O N D E T H . , Pax, tranquillitas ordinis, u CD 167/2 (1955), pp. 343-364.
R Y A N I. K . , The Augustinian Doctrine ofPeace and War, u Amer. Eccles. Revieiv, 116 (1947),
pp. 401-421.
2
S C H I L L I N G O . , Die Staats- und Soziallehre des hl. Aug, Freiburg i m B r . 1902; 1910 .
I D E M , Naturrecht und Staat nach der Lehre der alten Kirche, Freiburg i n B r . , 1914.
I D E M , Die Staatslehre des hl. Aug. nach D e civ. D e i , u Aurelius Augustinus, Festschrift der
Gorresgesellschaft zum 1500. Todestage des hl. Augustinus, K o l n 1930, pp. 301-313.
S C H N U R E R G . , Die Anfange der Abendlandischen Volkergemeinschaft, Freiburg i n B r . 1932.
S C H R O D E R U . , Aug. Ansicht vom christlichen Staat als Glied der Civitas D e i , Greifswald
1922.
S E I D E L B . , Die Lehre des hl. Aug. vom staate, Breslau 1909.
S E K U L I C I., Jedna znamenita duhovna veza Istoka i Zapada, Eseji I, Sarajevo 1967, str. 65-83.
S E R R A T., El Derecho y el Estado en s. Ag, Madrid 1944.
S O T O E . , Lineamenta iuris criminalis i n doctrina S. A u g . , R o m a 1972.
S P O R L J . , Aug. Schopfer einer Staatslehre?, u Historisches Jahrbuch, 74 (1954), pp. 62-78.
S T A N K A R., Die politische Philosophie der Altertums, W i e n - K o l n 1951.
S T R A T M A N N F . M . , Die Heiligen und der Staat, V o l . III: Athanasius, Ambrosius, Chrysostomus
und Aug, Frankfurt am M . 1950.
 CLXXIV BIBLIOGRAFIJA
S W I F T L . J . , Aug. on War and Killing: Another View, u Harvard Theol Rev., 66 (1973), pp.
369-383.
S W I T A L S K I B . , Plotinus and the Ethics of St. Aug., N e w - Y o r k , 1946.
T E I X I D O R L . , La libertad humana en s. Aug., u Estudios Eclesidsticos, 9 (1930), p p . 433-461.
T H O N N A R D F . J . , La morale conjugale selon st. Aug., u REA, 15 (1969), 113-131.
T O R T I G . , S. Ag. e la »grande guerra santa«. Nota sul D e civ. D e i 15, 5, u Giornale Italiano
di Filologia, 23 (1971), p p . 362-375.
T O S A T T I Q . , Ag. e lo Stato romano, u Studi Romani, 3 (1955), pp. 532-547.
T O U R S C H E R F . E . , War and Peace in St. Aug.'s D e civ. D e i , Washington D . C . 1934.
T R E B S T J . , Die vier Staatsbilder Aug. in der Civitas D e i , Jena 1921.
T R U Y O L A . S., El Derecho y el Estado en S. Ag., Madrid 1944.
I D E M , Supuestos y conceptos fundamentales dei pensamiento juridico de s. Ag., u Verdad y Vida,
2 (1944), pp. 308-336, 513-531.
V A N E S S E M . L . , Le concept de societas et quelques notions connexes dans le D e civ. D e i de st.
Aug. (Diss.), L o u v a i n 1946; usp. Revue Belge de Philol. et d'Histoire, 25 (1946-'47), p . 370.
V E C C H I A . , Filosofia e teologia nella morale agostiniana, u Giornale di Metafisica, 9 (1954),
555-574.
V E L A L . , S. Ag. politico, u Estudios Eclesidsticos, 49 (1947).
V E R D U P . L . , Persona y comunidad en la »Ciudad de Dios«, u CD, 167/2 (1955), p p . 299-309.
V O L K E N K . , Die »Gottesstaat«. Die staatsivissenschaftlichen Teile, Leipzig 1923.
W A N G T C H A N G - T C H E J . , St. Aug. et les vertues despaiens, Pariš 1938.
W E N D O R F F B . , Die Staatslehre des Aur. Aug. nach D e civ. D e i , Berna-Leipzig 1926.
W I E S E N T H A L F . , Die Wandlungen des Friedensgegriffes von Aug. bis Thomas (Diss.), M u n c h e n
1949.
W U L F M . de, Histoire de la Philosophie Medievale: Politique, v o l . 2. Paris-Louvain 1925.
W Y T Z E S J., Einige Gedachten van Aug. over de Staat, u Philosophia Reformata, 3 (1939), pp. 25-43.
Z A R A G U E T A J . , Perspectiva etica de la »Ciudad de Dios«, u CD, 167/2 (1955), p p . 285-311.
Ž I V K O V I Ć A . , Civitas terrena kod Sv. Aug., u Bogoslov, smotra, 18 (1930), pp. 51-66.
5. VRIJEME I HISTORIOGRAFIJA U »DE CIV. DEI«
A L I C I L . , Genesi dei problema agostiniano dei tempo, u Studia Patavina, 22 (1975), pp. 43-67.
A L V A R E Z G O M E Z M . , Filosofia de la Historia y politica de Dios, u CD, 187 (1974), 486-489-
A L V A R E Z J . , Teologia de la historia de Israel segun S. Ag., u Mise. M. Cuervo Ldpez, Burgos
1970, pp. 83-99.
A M A R I G., II concetto di storia in S. Ag., R o m a 1951.
A S T R A D A P . , El tiempo en S. Ag., u Ensayos filosoficos, Bahia Blanca 1963, pp. 277-291.
A U S T I N M . N . , St. Aug. in History, u The Journal of religious history, 2 (19.63), pp. 335-342.
B A C H S C H M I D T H . , Der Zeitbegriff bei Aug. und die Orientierung eines modernen Zeitbegriffs an
seinen Gedanken, u Philosophisches Jahrbuch, 60 (1950), pp. 438-449.
B A G E T - B O Z Z O G . , La teologia della storia nel D e civ. D e i di S. Ag. (Diss.), Pont. U n i v .
Lateranense, 1966-'67.
B A I L L E U X E . La creation et le temps selon st. Aug., u Mel. de Science Religieuse, 26 (1969),
pp. 65-94.
B A L T H A S A R H . U . v o n , De l'integration. Aspects d'une theologie de l'histoire, Bruges-Paris
1970.
B A R B O S A P . , Concepcao da Historia em S. Ag., u Estudos, 26 (Brasile 1966), pp. 31-40.
B A U R A I N L . , Le temps d'apres st. Aug., u Revue Augustinienne, 4 (1902), 183-193.
BIBLIOGRAFIJA CLXXV
B E R L I N G E R R., Zeit und Zeitlichkeit bei Aur. Aug., u Zeitschrift furphilos. Forschung, 7 (195 3),
pp. 493-510; (francuski) L'Annee Theologique August., 13 (1953), pp. 260-279.
B E Z A N C ^ O N J . - N . , Le mal et l'existence temporelle chez Plotin et chez st. Aug., u Rech. Augustiniennes,
3 (1965), p p . 133-160.
B I E R Z Y C H U D E K E., La Peregrinacion de Pueblo de Dios segun S. Ag., u Riv. Biblica, 28 (1966),
pp. 87-99.
B R A U N O . , Geschichtsphilosophie. Fine Einfuhrung, Leipzig 1921.
B R E Z Z I P . , La coscienza della storia nel cristianesimo antico, u Quaderni di Roma, 2 (1948),
p p . 354-366.
B R U N N E R P . , Zur Auseinandersetzung zwischen antiken und christlichen Zeit- und Geschichts-
verstdndnis bei Aug., u Zeitschrift fiir Theologie und Kirche, 14 (1933), pp. 1-25.
B U C K L E Y J . M . , St. Aug.'s Correspondence on the Temporal Responsability of the Christian,
Pariš 1965.
B U O N A I U T I E . , Saggi sul cristianesimo primitivo, R o m a 1923.
B U R N S J . , St. Aug.'s »City ofGod« and the Current World-Crisis, u The Eccles. Review, 104 (1941),
pp. 233-244.
B U T T I C , La mente di S. Ag. nella »Citta di Dio«, (Biblioteca Agostiniana 18), Firenze 1930.
C A M P E L O M . M . , Tiempo e historia, presupuestos teoldgicos e intencionales de eternidad, u Estudio
Agustiniano, 4 (1969), pp. 15-77.
C A P A N A G A V . , Los ciclos cdsmicos en la »Ciudad de Dios« u CD, 167/2 (1955), pp. 95-112.
C A R L S O N C H . P . , The Natural Order and Historical Explanation in St. Aug.'s »City of God«,
u Augustiniana, 21 (1971), pp. 417-447.
C A R V A L H O J . V . de, 0 dentido da historia na »Cidade de Deus«, u Broteria, An (1948), pp.
441-460.
C A S A R E S T . D . , La concepcion dei tiempo en el libro XI de las »Confesiones« de S. Ag., u Sapientia,
21 (1966), p p . 169-200.
C A S T E L L I E . , /presupposti di una teologia della storia, Milano 1952.
C A T A L D O G . , La filosofia della storia nel D e civ. D e i di S. Ag., Bari 1950.
C H A I X - R U Y J . , La »Cite de Die« et la strueture du temps chez St. Aug., u Aug. Mag., II, Pariš
1954, pp. 923-932.
I D E M , Le probleme du temps dans les »Confessions« et dans la »Cite de Dieu« u Giornale di Metafisica,
9 (1954), pp. 464-477.
I D E M , St. Aug. Temps et histoire, u Etudes Augustiniennes, Pariš 1956.
I D E M , Anti-historisme et theologie de l'histoire, u Rech. Augustiniennes, 1 (1958), p p . 303-315.
C H I O C C H E T T A P . , Teologia della\ storia. Saggi di sintesi patristiehe (Profili e Sintesi 3),
R o m a 1953.
C L A R K E B . L . , God, Time and History, u Anglican Theol. Review, 45 (1963), pp. 358-372.
C O R R A D I G . , Filosofia della Storia. Uno studio, Torino-Palermo 1893.
3
C O U R C E L L E P . , Histoire litteraire des Grandes invasions germaniques, Pariš 1964 .
C U L L M A N N O . , Le Christ et le Temps: Temps et histoire dans le Christianisme primitive,
Neuchatel 1947.
D A N I E L O U J . , Philosophie ou Theologie de l'histoire?, u Dieu vivant, 19 (1951), p p . 127-136.
D E L E S T A L G . , La »Ciudad de Dios« ante el curso de los tiempos. Historia. Filosofia de la historia.
Filosofia cristiana de la historia, u CD, 167/1 (1955), pp. 207-283.
D E L P A . , Der Mensch und die Geschichte, Colmar 1943.
D E N B O E R W . , Aug. en de Geschiedenis, u Tijdschrift voor Gesch., 67 (1954), p p . 316-325.
D I A Z D E C E R I O F . , La historia segun s. Ag. (354-430). Textos, sinopsis, Bibliografia, u Perficit,
1/15-17 (1968), p p . 351-402; 1-52.
D R A G A N M . , De philosophia historiae in s. Aug. (na poljskom), Bochnia-Krakow 1910.
E L E F E R I N G L . J . , Het oordeel van den Kerkvater Aug. over de romeinsehe oudheit, Bijdragen
toteen commentaar op de eersre vijf boeken van D e civ. D e i , Pretoria 1942.
E L I C E S M . , Funcion historiologica de paz, principalmente en el libro XIX de la »Ciudad de Dios«,
u CD, 177 (1964), p p . 77-85.

CLXXVI BIBLIOGRAFIJA
F E L I P E E . , A visao de Histdria en s. Ag. nas perspectivas de Deus e de homen, u Filosofia, 23
(1959), pp. 191-209.
F E R R A B I N O A . , S. Ag. e la religione della Storia, u Humanitas, 9 (1954), pp. 959-965.
F L O R E Z R., Temporalidady tiempo en la »Ciudad de Dios«, u CD, 167/1 (1955), pp. 169-185.
F O R S T E R K . , Metaphysische und heilsgeschichtliche Betrachtungsweise in Aug. Weisheitsbegriff,
ein Beitrag zur Methode nach D e civ. D e i , u Aug. Mag, III, Pariš 1954, pp. 381-389.
G I L L E T J . , Temps et exemplarisme chez st. Aug, u Aug. Mag, II, Pariš 1954, pp. 933-941.
G R E E N W . B . , St. Aug. on Time, u Scottish Jour. of Theology, 18 (1965), pp. 148-163.
G U E R A F., I problemi dei cristianesimo antico nella »Citta di Dio«, Palermo 1939.
G U I G N E B E R T C H . , St. Aug. et la fin du monde antique, u Revue Historique, 189 (1940), pp.
403-413.
4
G U I T T O N J . , Le temps et Veternite chez Plotin et st. Aug, Pariš 1971 .
G U N T H E R H . , Entivicklung und Vorsehung in der Geschichte, Ein Geschichtsausschnitt, W u r z b u r g
1949.
H A E C K E R T H . , Der Christ und die Geschichte, K o s e l 1949.
H E N D R I K X E . , De visie van Aug. D e civ. D e i , u L . J . Rogier, De zin der Geschiedenis,
H e e r l e n 1951, pp. 63-88.
H E R D I N G O . , Aug. als Geschichtsdenker, u Univ. Schriften, 2 (1947), pp. 651-662.
H E R M E L I N K H . , Die Civitas terrena bei Aug, Tiibingen 1921.
3
H E R T L I N G G . v o n , Aug. der Untergang der antiken Kultur, Mainz 1911 .
H E R Z O G R . , Weltrechtdammerung, u Gymnasium, 51 (1940), pp. 101-106.
H E U S S I K . , Vom Sinn der Geschichte. Aug. und die Modernen, Jena 1930.
H O F F M A N N E., Platonism in Aug.'s Philosophy ofHistory, u PM. andHist. Essays to E. Cassires,
O x f o r d 1936, pp. 173-190.
H O S E K R., Historische-soziale Motive der Ansichten Aug. uber das romische Imperium, u N. Beitrage
zur Gesch. der Alten Welt, II, B e r l i n 1965, pp. 305-314.
H U B A U X J . , St. Aug. et la crise cyclique, u Aug. Mag, II, Pariš 1954, pp. 943-950.
K E Y E S G . L . , Christian Faith and Interpretation of History, L i n c o l n , N e . , 1966.
K O N I G H . , Das organische Denken Aug. an seiner Lehre von den natiirlichen menschlichen
Gemeinschaften und an seiner Geschichtsbetractung, M i i n c h e n 1966.
j A G E R S C H M I D T A . , Die Geschichtsphilosophie des hl. Aug, u Benediktinische Monatsschr., 1930,
pp. 270-286.
L A N G E D . , Zum Verhaltnis von Geschichtsbild und Christologie in Aug. D e civ. D e i , u Evang.
Theol, 28 (1968), pp. 430-441.
L E C H N E R O . , Idee und Zeit in der Metaphysik des Aug., M i i n c h e n 1964.
L E T U R I A P., Las coordenadas de la historia universal en la historiologia de s. Ag., u Misiones
Extranjeras, 1 (1954), pp. 16-32.
L E W A L T E R E . , Eschatologie und Weltgeschichte in der Gedankenwelt Aug, u Zeitschr. f.
Kirchengesch., 53 (1934), pp. 1-51.
L O W E N I C H W . von, Aug. und das christliche Geschichtsdenken, Giitersloh 1947.
L O W I T H K . , Meaning in History, Chicago 1948.
M A D E C G . , Note sur la vision august, du monde, u REA, 9 (1963), pp. 139-146.
M A R K U S R . A . , Saeculum. History and Society in the Theology of St. Aug, Cambridge
1970.
M A R I A N I U . , Cultura historica de s. Ag, u Religion y Cultura, 5 (1960), pp. 476-482.
M A R R O U H . I., L'ambivalence du temps de Vhistoire chez St. Aug., Paris-Montreal 1950.
I D E M , Theologie de Vhistoire, Pariš 1968.
I D E M , La theologie de Vhistoire, u Aug. Mag, III, Pariš 1954, pp. 193-212.
M A R T I N E Z A . , Historia y vida segun s. Ag., u Atti Congr. Naz. Filos., III, Mendoza 1949, pp.
1984-1987.
BIBLIOGRAFIJA CLXXVII
M A Z Z E O P . , U problema agostiniano dei tempo nelle Confessioni e nel D e civ. D e i , u Annali Fac.
Lettere, Bari, 15 (1972), pp. 279-313.
M C C A B E J . , St. Aug. and his Age, N e w Y o r k — L o n d o n 1903.
M E D A F., II dominatore della storia e U D e civ. D e i , u Vita e Pensiero, 21 (1930), pp. 494-501.
M E Y E R H . , Geschichte der abendlandischen Weltanschauung, II, Paderborn 1947.
M I L B U R N R . L . , Early Christian Interpretation of History, L o n d o n 1954.
M O M M S E N T H . , St. Aug. and the Christian Idea of Progress, u Journ. History of Ideas, 12 (1951),
pp. 346-374.
M O R E A U J . , Le temps et la creation selon st. Aug., u Giornale di Metafisica, 20 (1965), pp.
276-290.
N E U N E R F., Der geschichtsphilosophische Aufriss von Aug. »Gottesstaat«, u Theol. prakt. Quartal-
schrift, 102 (1954), pp. 20-26.
N I E M A N N A . , Aug. Geschichtsphilosophie, Greifswald 1895.
O ' R E I L L Y M . V . , S. A u r . A u g . D e excidio Urbis Romae sermo, Washington 1955.
O R L A N D I T., II D e civ. D e i di Ag. e la storiografia di Roma, u Studi Romani, 16 (1968), pp.
17-29.
O R T E G A M U N O Z J . F., Estudio de las relaciones Iglesia-Estado desde el dno 313 hasta el 410,
u CD, 187 (1974), pp. 70-106.
O T T H . , Neuere Publikationen zum Problem von Geschichte und Geschichtlichkeit, u Theol.
Rundschau, 21 (1953), pp. 62-96.
P A D O V A N I U . V . , La »Citta di Dio« di S. Ag. Teologia e non filosofia della storia, u S. Ag;
Milano 1931, pp. 220-263.
I D E M , Storicismo teologico agostiniano e storicismo filosofico hegeliano, u Humanitas, 9 (1954), pp.
966-976.
I D E M , Storicismo teologico agostiniano e storicismo filosofico hegeliano, u CD, 167/2 (1955),
pp. 179-190.
P A T R I D E S C. A . , The Grand Design of God: the Literary Form of the Christian View of History,
London-Toronto 1972.
P E G U E R O L E S J . , Sentido de la historia segun s. Ag., u Augustinus, 16 (1971), pp. 239-261.
P I C A R D G . L . , La Carthage de st. Aug., Pariš 1965.
P I N T A L L O R E N T E M . D E L A , Elpensamiento historico de s. Ag, u Arch., Agustin., 35 (1931),
pp. 338-344.
P R I N I P., Autobiografia e storia dei mondo nel pensiero di s. Ag., u Provvidenza e Storia, Pavia
1974, pp. 15-27.
Q U I N N J . M . , The Concept of Time in st. Aug, u Augustinianum, 5 (1965), pp. 5-57.
Q U I S P E L G . , Zeit und Geschichte im antiken Christentum, u Eranos Jahrbuch, 20 (1951), pp. 115-
140.
R E I N K E N S J . , Geschichtsphilosophie des hl. Aug, Schaffhausen 1866.
R E Y N O L D G . D E , St. Aug. et la civilisation catholique, u Mise. Ag, Rotterdam 1930, pp.
382-390.
R H E E J . S., St. Aug. and the History, u Northeast Asia Jour. of Theology, 2/4 (1970), pp.
1-14.
R I V E R A D E V E N T O S A E . , Relacidn entre ejemplarismo y cultura en la concepcion agust. de la
historia, u Est. Agustin., 3 (1968), pp. 553-563.
R O D R I G U E Z J . M . , S. Ag. secularizador deipaganismo, u Religion y Cultura, 21 (1975), pp.
469-482.
R O S S I P., Le evoluzioni cicliehe dei mondo secondo S. Ag, u Riv. Filos. Neoscol, 23 (1931), suppl.,
pp. 42-56.
R U O T O L O G . , La filosofia della storia e la »Citta di Dio«, (Bibl. Agostiniana 21), Firenze
1932, R o m a 1950.
S A W I C K I F., La filosofia della storia, Firenze 1925.
S C H M I D T B . , Der Geist als Grund der Zeit, (Dissert.), Freiburg 1967.
CLXXVIII BIBLIOGRAFIJA
S C H M I D T R., Aetates m u n d i . Die Weltalter als Gliederungsprinzip der Geschichte, u Zeitschriftf
Kirchengesch., 67 (1955-56), pp. 288-317.
S C H M O L Z F . M , , Historia sacra et profana bei Aug., u Freiburger Zeitschr. f. Phil. u. Theol.,
8 (1961), pp. 308-321.
S C H W A R T E K . H . , Die Vorgeschichte der augustin. Weltalterlehre, B o n n 1966.
S C I A C C A M . F., / / concetto di storia in S. Ag. II suo culmine nei due amori della »Citta di Dio«,
u CD, 167/1 (1955), pp. 187-204.
S E E B E R G E . , Geschichte u. Geschichtsanschauung dargestellt an altchristlichen Geschichtsvorstellun-
gen, u Zeitschrift f. Kirchengesch., 60 (1941), pp. 309-331.
S E Y R I C K G . J . , Die Geschichtsphilosophie Aug. nach seiner Schrift D e civ. D e i , Leipzig 1891.
S H I N N R. L . , Christianity and the Problem of History, St. Louis 1964.
S I M A R D G . , Philosophie et theologie de l'histoire d'apres la »Cite de Dieu«, u Revue Univ. Ottawa,
7 (1937), pp. 441-448.
I D E M , Le quatre livres historiques de la Ile partie du D e civ. D e i (livres XV-XVIII), u Revue
Univ. Ottawa, 6 (1937), pp. 65*-72*.
S O R A N Z O G . , La visione storica che S. Ag. ebbe dei suo tempo, u Riv. Filos. Neoscolastica,
suppl., 23 (1931), pp. 377-404.
S O Y M . , La filosofia de la historia de S. Ag., u Criterio, 5 (1929), pp. 56-75; 205-212.
S U T E R R., El concepto dei tiempo segun s. Ag., u Convivium, 19/20 (1965), pp. 97-111.
T H I L S G . , Esperance et sens chretien de l'histoire, u Lumen Vitae, (1954), pp. 493-502.
U C H I D A Y . , St. Aug. and the End of the Ancient World, T o k y o 1961.
V A C H T E L A . H . , Beitrdge zur Geschichtstheologie des Aur. Aug., B o n n 1960.
V E L E Z M . , La »Ciudad de Dios« como filosofia de la historia, u Religion y Cultura, 21 (1933),
pp. 55-81.
V E R W I E B E W . , Welt u. Zeit bei Aug., Leipzig 1933.
V I S M A R A S., La storiografia nella cultura greco-romana, nel pensiero neocristiano e in S. Ag.,
u Riv. Filos. Neoscolastica, 20 (1928), pp. 261-278.
V I T T A D E L L O A . M . , Concezione agostiniana ed hegeliana della storia, (Dissert.), U n i v .
Cattolica, Milano 1969.
V O G E L H . , Memoria, Historia. Eine Frage, angeregt durch Aug., u Evangelische Theol, 23
(1963), pp. 393-404.
Z I E G L E R A . W . , Stimmen aus der Volkerwanderung: Eine Auswahl von Text aus der lateinischen
altchristlichen Literatur, Regensburg 1950.
I D E M , Die Grenzen geschichtlicher Erkenntnis. Beitrdge zur augustinischen Geschichtstheologie, u
Aug. Mag., II, Pariš 1954, pp. 981-989.
I V . S R E D I N A I U T J E C A J » D E C I V . DEI«
1. SV. AUGUSTIN I RIM
A R B E S M A N N R . , TheldeaofRomein theSetmonesofSt.Aug., u Augustiniana, 4 (1954), pp. 305-
324.
B A R R A G . , La figura e l'opera di Terenzio Varrone Reatino nel D e civ. D e i di Ag., N a p o l i
1969.
B O N A M E N T E G.,Il metus punicus e la decadenza di Roma in Sallustio, Ag. ed Orosio, u Giornale
Ital. di Filosofia N. S., 6 [ 27] (1975), pp. 137-169.
B R A C C O R., La Romanitd di S. Ag., Tolentino 1930.
B R O N Z I N I G . , Romanitd di S. Ag., u Convivium, 3 (1931), pp. 247-261.
B R O W N R . L . , Aspects of Christianization of the Roman Aristocracy, u Journal of Roman
Studies, 51 (1961), pp. 1-11.
B U R G E R J . D . , Aug. et la mine de Rome, u Revue de theol. et dephilos., 30 (1942), pp. 177-194.
BIBLIOGRAFIJA CLXXIX
C A N N O N E G., II Sermo de excidio urbis Romae di S. Ag., u Vetera Christianorum, 12
(1975), pp. 325-346.
C A M E L O T T H . , St. Aug. et les vertues des Romains, (Recensione), u Revue des etudes Latines,
28 (1950), pp. 40-41.
C A M P E N H A U S E N H . von, Aug. und der Fali von Rom, u Universitas, 2 (1947), pp. 257-268.
C A S A T I G . , Ag. a Roma, u Augustinianum, 9 (1969), pp. 134-138.
C H A S T A G N O L A., Le senateur Volusien et la conversion d'une famille de l'aristocratie romaine
au Bas-Empire, u Revue des etudes anciennes, 58 (1956), pp. 241-253.
C O U R C E L L E P . , M i l l e nocendi artes (Vergilius, A e n . 7, 338: D e civ. D e i , 2,10; 8,18,19, 23),
u Melanges de philos., de litterature et d'histoire ancienne P. Boyance, R o m a 1974, pp. 219-227.
D E L U C A G . , La romanita di S. Ag., u Studi Romani, 10 (1962), pp. 256-268.
D I C K E R A . , Karakter en Cultuur der romeinen in St. Aug. D e Civit. D e i I-V, Nijmegen-Utrecht
1931.
D I E S N E R H . J . , Der romisehe Imperialismus im Urteil Aug., u Wissenschaftl. Zeitschrift der
Univ. Greifswald, 1 (1951-'52), pp. 106-108.
F A S C H E R E . , Gott und die Gotter. Zur Frage von Religionsgeschichte und Offenbarung, u
Theologische Literaturzeitung, 81 (1956), pp. 279-307.
F O N T A I N E J . , L'histoire romaine dans la »Cite de Dieu« de st. Aug. (Diss.), Pariš 1942; usp.
Revue des etudes Latines, 20 (1942), p. 174.
G E R O S A P., S. Ag. e la decadenza dell'impero romano, u Didaskaleion, 4 (1915), pp. 257-293.
I D E M , S. Ag. e l'imperialismo romano, u Mise. Ag., II, R o m a , 1931, pp. 977-1040.
H A G E N D A H L H . , Zu Aug. Beurteilung von Rom in D e civ. D e i , u Wiener Studien, 79 (1966),
pp. 509-516.
H E L D W . , Die Vertiefung der allgemeinen Krise im Westen des romischen Reiches, Berlin
1974.
K O D R E B S K I J . , Augustin i rimsko pravo (poljski), u Riv. Univ. di Lodzkiego, 38 (1965),
pp. 37-49.
K O T T I N G B . , Christentum undheidnische Opposition in Rom am Ende des 4.Jahrhunderts, Miinster
West. 1961.
L A M O T T E J . , Le Mythe de Rome 'Ville Eternelle' et st. Aug., u Augustiniana, 11 (1961),
pp. 225-260.
L E P E L L E Y C L . , St. Aug. etla Cite romano-africaine, uJean Chrysostome et Augustin, Pariš 1975, pp.
13-39.
L U E T C K E K . H . , Auctoritas bei Aug., mit einer Einleitung zur romischen Vorgeschichte des Begriffs,
Stuttgart 1968.
M A C C O R M A C K S., Roma, Constantinopolis, the Emperor and his Genius, u Classical Quarterly,
25 [ 69] (1975), pp. 131-150.
M A D D E N M . D . , The Pagan Divinities and their Worship as Depicted in the Works of St. Aug.
Exclusive of the »City of God«, (Patristic Studies, 24), Washington 1930.
M A Y E R F. G.,Aug. und das antike Rom (Tubinger Beitrdge zur Altertunsivissenschaft, 39), Stuttgart
1955.
M A N D O U Z E A . , St. Aug. et la religion romaine, u Rech. Augustin., 1 (1958), pp. 187-223.
M C C A B E J . , St. Aug. and the Roman Claims, u Cont. Refi, 82 (1902), pp. 685-695.
M E R Z B A C H E R F., Aug. und das antike Rom., u Archiv fiir Rechts- und Sozialphilosophie, 39
(1950), pp. 102-112.
O R O Z R E T A J . , S. Ag. y Leon Magno frente al destino de Roma, u Augustinus, 9 (1964), pp.
175-191.
I D E M , Roma en la concepcion de s. Ag. y san Leon Magno, u Studia Patristica, 9 (Berlin 1966),
pp. 469-486.
I D E M , L'attitude de st. Aug. a l'egard de Rome, u L'ideologie de l'imperialisme romain, Pariš
1974, pp. 146-157.
 CLXXX BIBLIOGRAFIJA
P O S C H L V . , Aug. und die Romische Geschichtsauffassung, u Aug. Mag., II, Pariš 1954, pp.
957-963.
R I V E R A D E V E N T O S A E., Elfactor etico de la vision agustiniana de la historia de Roma, u CD, 186
(1973), pp. 333-354.
S E M E R I A G . , La romanita di S. Ag., u Vita e Pensiero, 21 (1930), pp. 473-482.
S T R A U B J . , Aug. sorge um die Regeneratio Imperii. Das Imperium romanum als Civitas
terrena, u Historisches Jahrbuch, 73 (1954), pp. 34-60.
W I L K S M . J . , Roman Empire and Christian State in the D e civ. D e i , u Mel. Capdnaga, Madrid
1967, pp. 489-510.
W Y T Z E S J . , Aug. en Rome, u Hermeneus, 26 (1954), pp. 41-50; 68-73.
2. UTJECAJ »DE CIV. DEI«.
A A . V V . , A c t a hebdomadae augustinianae-thomisticae, T o r i n o 1931.
A B R U Z Z E S E G . , S. Ag. nella lotta delle due civilta, u Augustiniana, N a p o l i 1930, pp. 117-125
A R E N A A . , S. Ag. e Dante, Palermo 1889.
2
A R Q U I L L I E R E H . X . , LAugustinismepolitique, Pariš 1956 .
I D E M , Reflexion sur l'essence de l'augustinisme politique, u Aug. Mag., II, Pariš 1954, pp.
991-1002.
I D E M , Origines de la theorie des deux glaives, u Studi Gregoriani, 1 (1947), pp. 501-521.
B A R D Y G . , Le^ D e civ. D e i , sourceprincipal du »Discours sur l'Histoire Universelle«, Pariš 1913.
B E N E C H . , Erasme et st. Aug. ou influence de st. Aug. sur Vhumanisme d'Erasme, Geneve
1969.
B E R N H E I M E . , Die augustinische Geschichtsanschauung in Ruotger's Biographie des Erzbischops
Bruno von Koln, u Zeitschr. Savigny-Stiftung f. Rechtsgesch., 33 (1912), pp. 309-335.
I D E M , Mittelalterliche Zeitanschauung in ihrem Einfluss auf Politik und Geschichtsschreibung, I,
Tiibingen 1918.
B O Y E R C H . , Augustinisme. A propos d'une recente controverse, u CD, 181 (1968), pp. 802-806.
B R E D O W G . V O N , Platonismus im Mittelalter. Eine Einfilhrung, Freiburg i . B r . 1972.
B R E Z Z I P., La concezione agostiniana della »Citta di Dio« e le sue interpretazioni medioevali,
u Riv. storica italiana, 5/3 (1938), pp. 78-86.
I D E M , Vinfluenza di S. Ag. sulla storiografia e sulle dottrine politiche dei M. E., u Humanitas, 9
(1954), pp. 977-989.
I D E M , II superamento dello schema agostiniano nella storiografia medioevale, u » F o r m a futuri
saeculi«, T o r i n o 1975.
C A L C A T E R R A C , S. Ag. nelle opere di Dante e dei Petrarca, u Riv. Filos. Neoscol., suppl.,
23 (1931), pp. 422-499.
C A R L Y L E A . J.-R. W . , An History of Medieval Political Theory in the West, Edinburgh-London
4
1950 .
C A R R E R A S A R T A U J . , El agustinismo politico medieval y su vigencia en la Confederacion
catalano-aragonese, u Rev. de Filosofia, 14 (1955), pp. 129-152.
C A Y R E F., St. Aug. initiateur de l'ecole d'Occident, u GiornalediMetafisica, 9 (1954), pp. 449-463.
C H E V A L I E R U . , Repertoire de sources historiques du Moyen Age, Pariš 1905.
C H I O C C I O N I P . , Vagostinismo nella »Divina commedia«, Firenze 1952.
D E M A N T H . , St. Aug. maitre de culture chretienne, u La Vie Spirituelle asc. et mystique, suppl.,
62 (1940), 158*-187*.
D U C H R O W U . - H O F F M A N N H . , Die Vorstellung von ZiveiReichen undRegimenten bis Luther,
Giitersloh 1972.
E I B L H . , Aug. an der Wende von der Antike zum Mittelalter, u Mise. Aug., Rotterdam 1930,
pp. 450-462.
E L O R D U Y E . , El plan de Dios en S. Ag. y Sudrez, Madrid 1969.
F A G G I A . , Dante e S. Ag., u Marzocco, dei 17.3.1929.
BIBLIOGRAFIJA CLXXXI
F E D E R I C I G . - C , I principi animatori della filosofia vichiana, u Analecta Gregoriana, 46 (1947),
pp. 247 (poseban broj).
F E R R A I O L O D ' O R I A A . , II pensiero politico di S. Ag. e S. Tommaso, Sant'Agata di Puglia
(Foggia) 1950.
F I L O S A C , La »virtu« dei Romani nel giudizio di S. Ag. e di Dante, u Dante e Roma, Firenze
1965, pp. 195-210.
F I N K G . , Recherches bibliographiques sur Paul Orose, u Revista de Archivos, Bibliotecas y
Museos, 58 (1952), pp. 271-322.
F I S C H E R J . , Die Volkerwanderung im Urteil der zeitgenossischen kirchlichen Schriftsteller Galliens
unter Einbeziehung des hl. Aug., (Diss. W i i r z b u r g 1942), Heidelberg-Weibstadt 1948.
F O C H E R I N I A . , La dottrina dei diritto della guerra da S. Ag. a Baltazar dAyala, Modena 1912.
F O L Z R . , Sur les traces de st. Aug.: Otton de Freising historien de deux Cites, u Collectanea Ordinis
Cister. Reform., 20 (1958), pp. 2 37-345.
G A F F R E Y B . , Dei augustinische Geschichtsanschauung im Liber ad amicum des Bischofs Bonitho
von Sutri, Langelsaltz 1918.
G A R C I A D E C A S T R O G . R., Paulo Orosio, discipulo de s. Ag., u Boletin Univ. de Granada,
3 (1931), pp. 3-28.
G A R C I A P R I E T O L . , La paz y la guerra, Luis de Molina y la escuela espanola dei siglo XVI en
relacion con la ciencia y el Derecho intern. moderno, Zaragoza 1944.
G E R O S A P . , L'Umanesimo agostiniano dei Petrarca. I: Vinfluenza psicologica, u Didaskaleion,
3 (1925), pp. 65-113: II: Vinfluenza dottrinale, u Didaskaleion, 7 (1929), pp. 127-148.
G I L A R D I P . , Un riflesso dell'anima di S. Ag. in Boezio, Dante e Petrarca, Pavia 1913.
G I U B B I N I A . , II Divino: Ag, Pascal, Manzoni, R o m a 1926.
G O L L E R E . , Die Staats- und Kirchenlehre Aug. und ihre Fortentwicklung im Mittelalter,
Freiburg i . B r . 1930.
G R A B M A N N M A U S B A C H J . , Aur. Aug. Festschrift der Gorresgesellschaft zum 1500. Todestage
. des hl. Aug., K o l n 1930.
G R I M A L D I V . , S. Ag. e Petrarca, N a p o l i 1898.
H A S H A G E N J . , Otto von Freising als Geschichtsphilosoph und Kirchenpolitiker, Leipzig 1900.
H E S S E N H . , Die Wirkungen des Augustinischen Geschichtsphilosophie auf die Weltanschauung
und Geschichtsschreibung Liudprands von Cremona, Greifswald 1921.
K A P P E L I T H . , Une critique du commentaire de Nicola Trevet sur le D e civ. D e i , u Archivum
Fratrum Praedic, 29 (1959), pp. 200-205.
K L I N K E N B E R G H . M . , Der Sinn der Chronik Ottos von Freising, u Aus Mittelalter und
Neuzeit G. Kallen zum 70. Geburtstag, B o n n 1957, pp. 63-76.
K L U G E O . , Die Romgedanke von der Antike zur Renaissance, u Gymnasium, 52 (1941), pp.
38-70.
K O C H J . , Die Grundlagen der Geschichtsphilosophie Ottos von Freising, u Miinchener Theologische
Zeitschrift, 4 (195 3), p p . 79-90 ss.
K O L D E F . , Das Staatsideal des Mittelalters, I: Seine Grundlegung durch Aug. (Disser.), Berlin
1902.
J A C C A R D P . , De st. Aug. a Pascal. Histoire d'une maxime sur les vertus desphilosophes, u Revue de
Theol. et de Philosophie, (1940), pp. 41-55.
J O L I V E T R., Le probleme du mal d'apres st. Aug., Pariš 1936.
J O U R N E T C H . , Le regime de la Chretiente sacrale, u Nova et Vetera, 14 (1939), pp. 244-267.
L E F F G . , Medieval Thought from St. Aug. to Ockham, Harmondsworth 1958.
L I N D A U H.,Aug. geschichtliche Stellung, u Zeitschriftf. Kirchengeschichte, 37 (1918), pp. 406-432.
M A D D E N M . D . , Political Theory and Law in Medieval Spain, N e w Y o r k 1930.
M A R I A N I U . , Le teoriepolitiche di S. Ag. e U loro influsso sulla scuola agostiniana deisec. XIV, Firenze
1933.
I D E M , Chiesa e Stato nei teologi agostiniani dei secolo XIV, R o m a 1957.
M I R B T K . , Die Stellung Aug. in der Publizistik des Gregorianischen Kirchenstreits, Leipzig 1888.
CLXXXII BIBLIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA CLXXXIII

M O R R A G . , VAgostinismo medioevale e S. Bonaventura, u Questioni di storiografia filosofica, L , V I G N A U X G . P., La theologie de l'histoire chez Reinhold Niebuhr, Neusch&tel-Paris 1957.
Brescia 1975, pp. 579-614. W A S Z I N K J . H . , Der Platonismus und die altchristliche Gedankenivelt, Vandoeuvres (Geneve)
P A C A U T M . , La theocratie. L'Eglise et lepouvoir au Moyen Age, Pariš 1957. 1957.
P A D O V A N I U . - A . , Storicismo teologico-agostiniano e filosofico-hegeliano, u Humanitas, 9 (1954), W A T S O N F . , / . L. Vives and St. Aug.'s Civitas D e i , u Church Quarterly Review, 76 (1913),
pp. 966-977. pp. 127-151.
P E L L E G R I N O M . , Salviano di Marsiglia (Lateranum, IV/1-2), R o m a 1940. W E C K W E R T H A . , Das altchristliche und das fruhmittelalterliche Kirchengebdnde: ein Bild
P R E T E S., Paolino di Nola e l'umanesimo cristiano, Bologna 1964. des »Gottesreiches«, u Zeitschrift fiir Kirchengeschichte, 69 (1958), pp. 26-78.
R A I T I E R E M . N . , More's »Utopia« and »The City of God«, u Studies in the Renaissance,
20 (1973), pp. 144-168. 3. A K T U A L N O S T »DE CIV. DEI«
R A M O S M O T T A C A P I T A O A . , Santo Agostinho na Obra de Paulo Orosio, u Filosofia, 1 (1954),
pp. 35-40. C I U C C I R., Sant'Agostino oggi, Firenze 1969.
R A T Z I N G E R J . , Die Geschichtstheologie des hl Bonaventura, Munchen-Ziirich 1959- C U N N I N G H A M W . , St. Aug. and his Place in the History of Christian Thought, L o n d o n 1886.
R E C T O R H . J . , The Influence of St. Aug.'s Philosophy of History on the Venerable Bede in the D E L T O N G . , Timori e speranze per Vavvenire. Meditando U D e Civitate D e i , u Divinitas,
»Ecclesiastical History of the English People«, (Diss.), D u k e U n i v . 1975. 17 (1973), pp. 5-18.
R E G O U T R., La doctrine de la guerre juste de st. Aug. a nos jours, Pariš 1935.
R I G O B E L L O A . , Storia e metafisica nel pensiero di U. A. Padovani, u Giornale di Metafisica, 9 G E Y S E R J . , Aug. und die phanomenologische Religionsphilosophie der Gegenwart, mit besondere
Berucksichtigung Max Schelers, Miinster 1923.
(1954), pp. 158-165.
R O D R I G U E Z C., El magisterio literario de s. Ag. y la poesia de Virgilio en la edad media, H A R N A C K A . , Was verdankt unsere Kultur den KirchenvaternP, u Aus Wissenschaft und Leben,
u Religion y Cultura, 15 (1931), pp. 110-138. II., Leipzig 1911.
R O H M E R T . , La finalite morale chez les Theologiens de S. Aug. a Duns Scot, Pariš 1939. H E S S E N J . , Aug. und seine Bedeutung fiir die Gegenwart, Stuttgart 1924.
R O S E M . C.,Aug. 's Thought andPresent-Day Christianity: A Reappraisal, u The Thomist, 39 (1975), J A N S E N B . , Aug., ein moderner Denker, u Stimmen der Zeit, 98 (1920), pp. 29-40.
pp. 49-64.
M E H L R., Notes sur l'actualite de st. Aug., u Revue d'histoire et de Philos. religieuse, 31 (1951),
R O U A S E T P . , La conception de l'histoire 1'epoquefeodale, u Melanges d'histoire du moyen-dge, Pariš
pp. 224-233.
1951, pp. 623-633. M I T T E R E R A . , Die Entwicklungslehre Aug. nach ihm, Thomas und Heute, Wien-Freiburg
R U I Z D E S A N T I A G O J . , Tomds Campanellay elagustinismopolitico, u Rev. de Filosofia, (Mexico), 1956.
8 (1975), pp. 251-281. M O N D A D O N L . , Du doute methodique chez st. Aug., u Rech. de sciences religieuses, 1913.
S A G E A . , Augustinisme et Theologie moderne, u REA, 12 (1966), 137-156.
P E R E Z Q . , Elprimer hombre moderno, u Razon y Fe, 95 (1931), pp. 146-162; 213-223.
S C H M I D L I N J . , Die Geschichtsphilosophie undKirchenpolitische Weltanschauung Ottos von Freisings,
P R E A U X J . , De la »Cite de Dieu« de st. Aug. a la »Cite seculiere« de H. Cox, u Problemes d'histoire
Freiburg i . B r . 1906.
du Christianisme, 3 (1972-'73), pp. 73-97.
S C H R E Y H . - H . , Reich Gottes und Welt. Die Lehre Luthers von den zwei Reichen, Darmstadt
1969. T A K A H A S H I W . , The Contemporary Significance of Aug.'s D e Civ. D e i , u Studies in Medieval
S E V I L L A A N D R E S D.,El impacto de S. Ag. en Donoso. La »Dos Ciudades«y las »Dos Civilizaciones«, Thought, 14 (1972), pp. 1-15 (japanski sa s a ž e t k o m na engleskom, p. 175).
u CD, 167/2 (1955), pp. 621-645.
S H E W R I N G W . A . H . , Adversaria Augustiniana, u Revue Benedictine, 44 (1932), pp. 263-269- [V. V E N A N Z I ]
S I M O N E L . D E , S. Ag. y el agustinismo medieval, u Conferenza al Congresso Ital. di filosofia
Agostiniana, 20-2 3 ottobre 1954.
S M A L L E Y B . , Thomas Waleys 0. P., u Archivum Fr. Praedicatorum, 25 (1954), pp. 50-107.
I D E M , John Rideivall's Commentary on D e civitate D e i , u Medium Aevum, 25 (1956), pp.
140-153.
I D E M , A Quotation from John Ridewall on De Civitate D e i , u Medium Aevum, 33 (1964),
pp. 21-26.
S O K O L O W S K I P . V O N , Aug. und die christliche Zivilisation, Halle 1927.
S P I E Z E . , Die Geschichtsphilosophie Aug. und ihre Auswirkungen im Mittelalter, u Schweizerische
Rundschau, 30 (1930-'31), pp. 298-307; 516-524.
S P O R L J . , Grundformen hochmittelalterliche Geschichtsanschauungen, M i i n c h e n 1935.
I D E M , Die Civitas D e i im Geschichtsdenken Otto's von Freising, u CD, 167/2 (1955), pp.
577-596.
T A V A R D G . , Le theme de la »Cite de Dieu« dans leprotestantisme americain, u REA, 5 (1959),
pp. 207-221.
T O U R N I E R F., Les deux Cites dans la litterature chretienne, u Etudes, 123 (1910), pp. 644-665.
T R O E L T S C H E., Aug., die christliche Antike und das Mittelalter. Im Anschluss an die Schrift D e civ.
D e i , Mtinchen 1915; T r a d . Ital.: S. Ag., U christianesimo antico e U medioevo (prev. E .
Tessitore), N a p o l i 1970.
 LATINSKI TEKST I KRATICE

Latinski tekst oslanja se na izdanje Maurista (vol. VII) tiskano u Migneu u Patrologia
DE CIVITATE DEI
Latina (vol. 41), u s p o r e đ e n je s k r i t i č k i m izdanjem iz Corpus Christianorum (vol. 47), Brepols,
Turnhout 1955. koji preuzima 4. k r i t i č k o izdanje D O M B A R T B . - K A L B A . , Bibliotheca
Teubneriana, Leipzig 1928-29.
Važnije varijante i z m e đ u teksta Maurista i C C unijete su u bilješci.
O DRŽAVI BOŽJOJ
Kratice:

GC Corpus Christianorum.
CSEL Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum.
M Editio monachorum S. M a u r i , Parisiis 1679-1700.
PL Patrologia Latina.
Am. ed. J . de Amerbach, Basileae 1489.
Codd. antichi codici confrontati dai Maurini.
Edd. antiche edizioni precedenti quella dei Maurini.
Er. ed. D . Erasmus, Basileae 1529.
Lov. ed. Lovaniensis 1577.
Lugd. ed. Lugdunensis 1561.
Ven. ed. Venetiana 1584.
BA Bibliotheque Augustinienne, Pariš.
BAC Biblioteca de Autores Cristianos, Madrid.
CD Ciudad de Dios, Madrid.
NBA Nuova Biblioteca Agostiniana, R o m a .
REA Revue des Etudes Augustiniennes, Pariš.

Kratice u bilješkama:
posl. (ep., epp.) poslanica, poslanice
isp. ispušta
dod. dodaje
fr., frr. fragment, fragmenti
s., ss. slijedeći (jedn. i m n o ž . )
str. (p., pp.) stranica, stranice
rkp. rukopis
usp. (cf.) usporedi
 [ L I B R I II R E T R A C T A T I O N U M C A P . 43]
c c
i Interea R o m a G o t h o r u m irruptione agentium sub rege A l a r i c o
atque i m p e t u magnae cladis eversa est, cuius eversionem deorum
f a l s o r u m m u l t o r u m q u e cultores, quos usitato n o m i n e paganos
vocamus, i n C h r i s t i a n a m religionem referre conantes solito acerbius
et amarius D e u m v e r u m blasphemare coeperunt. Unde ego exarde-
1
scens zelo domus D e i adversus eorum blasphemias vel errores libros
De civitate Dei scribere i n s t i t u i . Q u o d opus per aliquot annos me
tenuit, eo quod alia m u l t a intercurrebant, quae differre n o n oporteret
et me p r i u s ad solvendum occupabant. H o c autem De civitate Dei
grande opus tandem v i g i n t i duobus libris est t e r m i n a t u m . Q u o r u m
quinque p r i m i eos refellunt, q u i res humanas i t a p r o s p e r a r i volunt,
ut ad hoc m u l t o r u m d e o r u m c u l t u m , quos pagani colere consuerunt,
neeessarium esse arbitrentur, et quia prohibetur, m a l a ista e x o r i r i
atque abundare contendunt. Sequentes autem quinque adversus
eos loquuntur, q u i fatentur haec m a l a nec defuisse u m q u a m nec
defutura m o r t a l i b u s , et ea nunc magna, nunc p a r v a locis temporibus
personisque v a r i a r i , sed deorum m u l t o r u m c u l t u m , quo eis sacrifi-
catur, p r o p t e r v i t a m post m o r t e m f u t u r a m esse u t i l e m disputant.
H i s ergo decem l i b r i s duae istae vanae opiniones Christianae reli-
gioni adversariae refelluntur. Sed ne q u i s q u a m nos aliena tantum
redarguisse, n o n autem nostra asseruisse reprehenderet, i d agit pars
altera operis huius, quae libris duodecim continetur, q u a m q u a m ,
u b i opus vest, et i n p r i o r i b u s decem quae nostra sunt asseramus, et
i n d u o d e c i m posterioribus redarguamus adversa. D u o d e c i m ergo
l i b r o r u m sequentium p r i m i quattuor continent e x o r t u m d u a r u m
c i v i t a t u m , q u a r u m est una Dei, altera huius m u n d i ; secundi quattuor
e x c u r s u m e a r u m sive p r o c u r s u m ; tertii vero, q u i et postremi, debitos
fines. I t a omnes v i g i n t i et duo l i b r i , c u m sint de utraque civitate
c o n s c r i p t i , t i t u l u m tamen a meliore acceperunt, ut De civitate Dei
potius vocarentur. I n q u o r u m decimo l i b r o n o n debuit p r o m i r a c u l o
p o n i i n A b r a h a e sacrificio f l a m m a m caelitus factam inter divisas
1
Ps 69 (68), 10; Iv 2, 17.
[ P O R I C A N J A , II K N J I G A , 43. P O G L . ]
M e đ u t i m , R i m je kobno pao p o r a ž e n u silovitoj provali Gota
pod zapovjedništvom kralja A l a r i k a . M n o g i štovatelji lažnih bogova,
koje nazivamo uobičajenim imenom pogani, nastojeći pripisati taj
zator kršćanskoj vjeri, stadoše po navadi žestoko i o g o r č e n o huliti na
istinskoga Boga. Stoga, goreći revnošću za dom Gospodnji'), protiv
njihovih hula i l i zabluda odlučih napisati knjige O Božjoj državi. T o
me je djelo zabavilo nekoliko godina, jer su iskrsavali mnogi drugi
poslovi koji se nisu mogli o d g a đ a t i i koje sam morao prve obaviti.
I napokon je d o v r š e n o ovo veliko djelo, O Božjoj državi, u dvadeset
i dvije knjige. Prvih pet knjiga pobijaju one koji bi htjeli da se radi
boljitka u ljudskome životu uzdrži štovanje mnogih bogova koje pogani
o b i č a v a h u štovati, te tvrde, kako se to zabranjuje, da od toga nastaju
i u z m n a ž a j u se spomenute nevolje. Slijedećih pet govore protiv onih
koji propovijedaju kako takvih zala nije smrtnicima nikada manjkalo,
niti će ih manjkati, sad golemih sad malenih, različitih prema mjestu,
vremenu i osobama, ali tvrde kako je štovanje mnogih bogova, kojim
njima prinose žrtve, korisno po život nakon smrti. Dakle, u tih deset
knjiga pobijaju se ta dva isprazna mnijenja o p r e č n a kršćanskoj vjeri.
N u kako nam ne bi tkogod prigovorio da smo samo pobijali t u đ e , dok
naše nismo ustvrdili, time se bavi drugi dio ovoga djela, koji se sastoji
od dvanaest knjiga, pa ipak ondje gdje treba mi i u prvih deset knjiga
p o t v r đ u j e m o ono što je naše, i u dvanaest onih drugih pobijamo ono
što je o p r e č n o . D a k l e , od dvanaest slijedećih knjiga četiri prve sadržavaju
podrijetlo dvaju gradova, od kojih je jedan Božji a drugi ovoga svijeta;
dok četiri druge sadržavaju njihov put i l i razvoj, a četiri ostale, koje su
i posljednje, njihove primjerene svrhe. M e đ u t i m , sve te dvadeset i dvije
knjige, iako opisuju i jedan i drugi grad, imaju naslov po boljemu, pa
se tako radije zovu O Božjem gradu (ili O Božjoj državi). U desetoj
 4 RETRACT. 2, 43 P O R I C A N J A 2, 43 5

2
v i c t i m a s c u c u r r i s s e , q u o n i a m hoc i l l i i n visione m o n s t r a t u m est. In knjizi nije trebalo unijeti kao č u d o što se A b r a h a m u dok žrtvovaše
2
septimo decimo < l i b r o > quod d i c t u m est de Samuele: Non erat / s neba spustio oganj te projurio između podijeljenih ž r t a v a ) , jer mu je
c c 1 1 3
de filiis Aaron , d i c e n d u m potius fuit: N o n erat filius sacerdotis. to pokazano u viđenju. Ono što je u sedamnaestoj knjizi rečeno o Sa-
F i l i o s quippe sacerdotum defunctis sacerdotibus succedere magis muelu » d a ne bijaše od sinova A r o n a « treba zapravo glasiti ovako:
3
l e g i t i m i m o r i š fuit. N a m i n filiis A a r o n reperitur pater Samuelis, » S a m u e l ne bijaše sin svećenika« ). Bilo je više u skladu sa zakonitim
sed sacerdos n o n fuit, nec ita i n filiis, ut eum ipse genuerit A a r o n , običajem da sinovi svećenika zamijene umrle svećenike; Samuelov
sed sicut omnes illius p o p u l i dicuntur filii Israel. H o c opus sic otac jest naveden m e đ u A r o n o v i m sinovima, ali nije bio svećenik, i ne
i n c i p i t : Gloriosissimam civitatem Dei etc. treba razumijevati da bijaše tako od sinova kao da ga je rodio sam
A r o n , nego onako kao što se svi ljudi toga naroda nazivaju sinovima
Izraela. Samo djelo počinje ovako: »Najslavniju državu Božju« i tako
dalje . . .

2
De civ. Dei 10, 8. 3
De civ. Dei 17, 5.

E P I S T O L A 212/A
Scripta a. 426.
Aug. Firmo ei transmittens libros De civitate Dei cum
breviculo totius operis simul docens quomodo dividendi
sint quibusque ad describendos dari oporteat.
D O M I N O E X I M I O M E R I T O Q U E HONORABILI AC S U S C I P I E N D O F I L I O
A U G U S T I N U S IN DOMINO SALUTEM
96
Frt* ,- ^5
L i b r o s De civitate Dei quos a me studiosissime flagitasti e t i a m
NBA 532 M.i . 7.
cc III m i n i relectos sicut p r o m i s e r a m m i s i , quod ut iieret, adiuvante qui-
d e m Deo, filius meus germanus tuus Cyprianus vere sic i n s t i t i t que-
m a d m o d u m m i h i ut instaretur volebam. Quaterniones sunt X X I I
quos i n u n u m corpus redigere m u l t u m est. E t si duos vis codices
fieri, i t a d i v i d e n d i sunt ut decem libros habeat unus, alius duode-
c i m . D e c e m quippe illis vanitates refutatae sunt i m p i o r u m , reliquis
autem demonstrata atque defensa est nostra religio, quamvis et i n
illis hoc factum sit u b i opportunius fuit, et i n istis i l l u d . S i autem
c o r p o r a malueris esse p l u r a q u a m duo, i a m quinque oportet codices
facias, q u o r u m p r i m u s contineat quinque libros priores quibus ad-
versus eos est d i s p u t a t u m q u i felicitati vitae huius non plane d e o r u m
sed d a e m o n i o r u m c u l t u m prodesse contendunt, secundus sequentes
alios quinque q u i vel tales vel qualescumque p l u r i m o s deos p r o p t e r
v i t a m quae post m o r t e m futura est per sacra et sacrificia colendos
putant. I a m tres alii codices q u i sequuntur quaternos libros habere
debebunt. S i c e n i m a nobis pars eadem d i s t r i b u t a est ut q u a t t u o r
ostenderent e x o r t u m illius civitatis totidemque p r o c u r s u m sive di-
cere m a l u i m u s excursum, quattuor vero u l t i m i debitos fines. S i ut
fuisti diligens ad habendos hos l i b r o s i t a fueris ad legendos, quan-
t u m adiuvent experimento potius tuo q u a m mea p r o m i s s i o n e co-
gnosces. Quos tamen n o s t r i fratres i b i apud C a r t h a g i n e m a d hoc
opus pertinentes q u o d est De civitate Dei n o n d u m habent, rogo ut
petentibus a d describendum dignanter libenterque concedas. N o n
1
P O S L A N I C A 212/A
xNapisana 426.
Augustin Firmu, šaljući mu X X I I knjige djela O Božjoj državi s općim s a ž e t k o m i posebno za
s v a k u knjigu s n a p u t k o m k a k o treba podijeliti i k o m u dati na prijepis.
Vrlomu i časnomu gospodinu i poštovanomu sinu Firmu Augustin
F I R M O , upućuje pozdrav u Gospodinu.
Knjige O Božjoj državi, koje si od mene najusrdnije tražio, poslao
sam ti onako kako bijah o b e ć a o , pošto su mi ponovno pročitane, što
je dakako učinjeno uz p o m o ć Božju a na zamolbu mojega sina i tvojega
brata Ciprijana, koji je uznastojao da bude kako sam želio da se obavi.
To su X X I I bilježnice, što je odviše da se stegne u jedan svezak. A k o
želiš načiniti dva sveska, onda trebaš tako raspodijeliti da u jedan stane
deset a u drugi dvanaest. Naime, u prvih deset pobijaju se ispraznosti
b e z b o ž n i k a , dok se u preostalima dokazuje i brani naš a vjera, iako je
ovo drugo učinjeno i u prvima gdje bijaše potrebnije, kao i ono prvo
u drugima. A k o pak ushtjedneš da bude više od dva sveska, trebaš
načiniti pet svezaka, od kojih prvi s a d r ž a v a pet prvih knjiga, u kojima
se raspravlja protiv onih što tvrde kako za sretnost ovoga života koristi
štovanje ne zapravo bogova, nego zloduha; drugi svezak slijedećih
pet protiv onih koji misle kako radi života što će doći nakon smrti
treba svetkovinama i ž r t v a m a štovati bilo takve bilo koje druge mnoge
bogove. Slijedeća tri sveska trebaju sadržavati svaki po četiri knjige.
Taj smo dio razdijelili tako da prve četiri knjige p o k a ž u nastanak grada
Božjeg, druge četiri njegov put i l i bolje da k a ž e m o njegov razvoj, a
treće četiri primjerene svrhe. Budeš l i i u čitanju ovih knjiga onako
ustrajan kao u njihovu traženju, bolje ćeš osobnim iskustvom negoli
mojim obećanjem spoznati koliko one mogu p r i p o m o ć i . Što se tiče onih
knjiga O Božjoj državi koje naš a braća tu u Kartagi još nemaju, molim
te da se udostojiš i udovoljiš njihovu zahtjevu da ih prepišu. Samo i m
(1) C C 47, III—IV. Tu je poslanicu prvi objavio C. Lambot, Lettre inedite
de S. Aug. relative au 'De civitate Dei', u Revue Benedictine 51 (1939),
pp 109-121.
 8 EPISTOLA 212/A
enim m u l t i s dabis sed v i x u n i vel duobus et ipsi i a m ceteris dabunt.
A m i c i s vero tuis sive i n populo christiano se desiderent i n s t r u i sive
qualibet superstitione teneantur unde videbuntur posse per hunc
n o s t r u m l a b o r e m D e i gratia l i b e r a r i , quomodo impertias ipse vide-
ris. E g o scriptis meis, si D o m i n u s voluerit, crebro curabo requirere /
N B A 534 q u a n t u m accesseris i n legendo. N o n te autem latet ut e r u d i t u m v i -
r u m q u a n t u m adiuvet ad cognoscendum q u o d legitur repetitio lec-
c c I V
tionis. A u t e n i m n u l l a aut certe m i n i m a / est intellegendi difficultas
ubi est legendi facilitas, quae tanto m a i o r fit quanto magis iteratur,
a
ut assiduitate [maturescat quod i n d i l i g e n t i a ] fuerat i m m a t u r u m .
D o m i n e eximie meritoque honorabilis ac suscipiende fili F i r m e , a d
b
eos sane libros q u o d De Academicis recenti nostra c o n v e r s i o n e
conscripsi, q u o n i a m eximietati tuae p r i o r i b u s ad me litteris inno-
tuisse monstrasti, quomodo perveneris quaeso rescribas. Q u a n t u m
autem collegerit v i g i n t i d u o r u m l i b r o r u m conscriptio missus brevi-
culus indicabit.
a
Praznina u izvorniku. Rekonstrukcija teksta: CC.
b
conversatione CC: usp. De Trin. 15, 12, 21: N B A 4, 656 ss.
POSLANICA 212/A 9
nemoj davati previše, nego po jednu i l i dvije, a oni će ih onda dati
drugima. A sam ćeš pak vidjeti, kako ćeš ih dati svojim prijateljima,
bilo onima u puku k r š ć a n s k o m e koji se žele poučiti, bilo onima koje
još drži kakva praznovjerica, te gdje se čini m o g u ć i m da se izbave, uz
milost Božju, s p o m o ć u ovoga mojega djela. Ja ću se svojim pismima,
ako Gospodin ushtjedne, počešće raspitivati kako napreduješ u či­
tanju. Tebi kao učenu m u ž u nije nepoznato koliko ponovljeno čitanje
p o m a ž e da se shvati ono što se čita. Naime, i l i je nema nikakve i l i je
zaista mala teškoća razumijevanja ondje gdje postoji lakoća čitanja,
koja je to veća što se više ponavlja, tako da po čestoći dozrije ono što
zbog nemara bijaše nedozrelo. V r l i i časni gospodine i p o š t o v a n i sine
Firme, što se tiče onih knjiga koje napisah O akademicima, odmah
nakon svojega obraćenja, b u d u ć i m i je tvoja preuzvišenost u prijašnjem
pismu javila da su ti poznate, molim te piši mi kako si d o š a o do njih.
A koliko je stvari skupljeno u ovome djelu od dvadeset i dvije knjige,
2
pokazat će ti priloženi sažetak. )
(2) To jest Breviculus, sadržaj gradiva razrađenog u pojedinim knjigama
djela O Božjoj državi, zapravo sažeci pojedinih poglavlja svake knjige.
 KNJIGA I.

Prva je knjiga razmatranje o povijesnim strahotama: pažljivo, ali i polemičko i puno

tuge. Osim općeg pristupa, ostali se tekst može podijeliti na tri dijela.
U općem se pristupu suprotstavljaju dvije države: Božja i zemaljska; to je motiv
koji se stalno vraća tijekom čitava djela. One se uobličuju na različitim razinama:
jedna je ljudska i propadljiva, druga božanska koja se s naporom od zemaljskosti
oslobađa u vječnost.
U prvom se dijelu, polemičkim tonom, pokazuje da su barbari, u čast Kristovu,
u pljački Rima odustali od krutog, neumoljivog i tisućgodišnjeg ratnog zakona i običaja:
oni su poštedjeli život, slobodu i imutak pobijeđenima koji su se sklonili u bazilike
apostola, i takvima koji nisu bili kršćani. Rimljani, nasuprot, kao pobjednici nisu nikad
pružili svojim bogovima takvo svjedočanstvo dobrote. Navode se četiri epizode: osva­
janje Troje, građanski rat, zauzeće Sirakuze i Taranta. Poslovična je rimska blagost
tek u ta dva posljednja slučaja nešto ublažila krutost Mar sova zakona (1—7).
U drugom dijelu, baveći se strahotama zapadnogotske okupacije Rima, Augustin
uvodi novu, metahistorijsku perspektivu u tumačenje događanja među ljudima, bilo da
su ta događanja radosna ili žalosna, slavna ili ponizujuća, kako s obzirom na dobre tako
i s obzirom na zle- U toj perspektivi on ispituje nevolje koje su zadesile Rimljane, a to
su: gubitak imutka, mučenje, okrutni postupci, glad, smrt, lišenost groba poginulih,
stavljanje u ropski položaj, bacanje u tamnicu (s time u vezi raspravlja se o epizodi
Atilija Regula), a osobito silovanja nad posvećenim djevicama i čestitim ženama. Ta
razmišljanja navode Augustina na opširno dokazivanje da je samoubojstvo nelegitimno,
etički i građanski (navode se primjeri Lukrecije i Katona Utičkoga) (8—28).
U trećem dijelu Augustin kudi Rimljane zbog moralne izopačenosti. On je pritom
Žestoko polemičan; uzroke toj izopačenosti otkriva u pretjeranu blagostanju i u nesmi­
ljenoj žudnji za vlašću (29—36).
 BREVICULUS SAŽETAK

Praefatio De suscepti operis consilio et argumento. O nakani i razlogu poduzetoga djela Proslov
cc v 1. De adversariis nominis Christi, quibus in vastatione Urbis propter O protivnicima imena Kristova, koje za pustošenja Grada barbari 1.
Christum barbari pepercerunt. zbog Krista poštedješe
Quod nulta umquam bella ita gesta sint, ut victores propter deos Nikad ratovi nisu tako vodeni da bi pobjednici pobijeđene poštedjeli 2.
eorum, quos vicerunt, parcerent victis. zbog njihovih bogova
3. Quam imprudenter Romani deos penates, qui Troiam custodire Kako su nerazborito Rimljani vjerovali da će njima pomoći oni isti 3.
non potuerant, sibi crediderint profuturos. bozi zaštitnici koji ne bijahu mogli zaštiti Troju
De asylo Iunonis in Troia, quod neminem liberavit a Graecis, et O Junoninu utočištu u Troji, koje nikoga ne izbavi pred Grcima, i o 4.
basilicis Apostolorum, quae omnes ad se confugientes a barbaris crkvama apostola koje od barbara obraniše sve koji se njima utekoše
defenderunt.
De generali consuetudine hostium victas civitates evertentium quid Što je Katon kalao o općoj navadi u neprijatelja koji razaraju pobijeđe­ 5.
Cato senserit. ne gradove
6. Quod ne Romani quidem ita ullas ceperint civitates, ut in templis Nikada ni sami Rimljani, zauzimajući gradove, ne pošte dješe pobijeđe­ 6.
earum parcerent victis. ne u njihovim hramovima
7. Quod in eversione Urbis, quae aspere gesta sunt, de consuetudine Grozote počinjene pri zauzeću Rima dogodile su se po ratnoj navadi; 7.
acciderint belli; quae vero clementer, de potentia provenerint nomi­ činovi milosrđa proizašli su iz moznosti Kristova imena
nis Christi.
De commodis atque incommodis, quae bonis ac malis plerumque O dobrima i o zloćama, koji su većinom zajednički i dobrima i zlima 8.
communia sunt.
9. De causis correptionum, propter quas et boni et mali pariter 0 uzrocima nedostataka, zbog kojih su jednako izloženi kušnjama 9.
flagellantur. 1 dobri i zli
10. Quod sanctis in amissione rerum temporalium nihil pereat. Gubitkom prolaznih dobara sveci ništa ne gube 10.
11. De fine temporalis vitae sive longioris sive brevioris. O svršetku prolaznog života, bilo dužeg bilo kraćeg 11.
12. De sepultura humanorum corporum, quae Christianis etiamsi O pogrebu ljudskih tijela, koji kad kršćanima i bijaše uskraćen, ništa 12.
fuerit negata nil adimit. im ne oduže
13. Quae sit ratio sanctorum corpora sepeliendi. Zbog čega treba pokapati tijela svetaca 13.
14. De captivitate sanctorum, quibus numquam divina solacia defuerunt. O zatočeništvu svetaca, kojima nije nikad uzmanjkalo utjehe Bolje 14.
15. De Regulo, in quo captivitatis ob religionem etiam sponte tolerandae O Regulu, koji pruža primjer kako se zbog vjere svojevoljno daje 15.
exstat exemplum, quod tamen Uli deos colenti prodesse non potuit. u suzanjstvo, što ipak nije moglo ništa koristiti tomu štovatelju bogova

16. An stupris, quae etiam sacrarum forte virginum est passa captivi­ Da li se oskvrnućima, koja u suzanjstvu možda pretrpješe i svete djevice, 16.
tatis, contaminari potuerit virtus animi sine voluntatis assensu. mogla ukaljati krepost duše a bez voljnog pristanka

cc v i 17. D morte voluntaria ob metum poenae sive

e dedecoris. O dobrovoljnoj smrti zbog straha od kazne ili sramote 17.
18. De aliena violentia et libidine, quam in oppresso corpore mens O tuđoj i nasilnoj nasladi, koju silovano tijelo pretrpi protiv volje uma 18.
invita perpetitur.
19. De Lucretia, quae se ob illatum sibi stuprum peremit. O Lukreciji, koja sebi oduže život jer bijaše oskvrnjena 19.
20. Nullam esse auctoritatem, quae Christianis in qualibet causa ius Nema te ovlasti koja kršćanima u bilo kojem slučaju dopušta pravo 20.
voluntariae necis tribuat. na samoubojstvo
21. De interfectionibus hominum, quae ab homicidii crimine excipiuntur. O onim ubojstvima ljudi koja su iznimke od optužbe za zločin 21.
22. An umquam possit mors voluntaria ad magnitudinem animi pertinere. Može li ikada svojevoljna smrt značiti veličinu duše 22.
 14 BREVICULUS SAŽETAK 15

23. Quale exemplum sit Catonis, qui se victoriam Caesaris non ferens Kakav je primjer Katona, koji se ubio, ne mogavši podnijeti Cezarovu 23.
interemit. pobjedu
24. Quod in ea virtute, qua Regulus Catone praestantior fuit, multo Ona vrlina po kojoj Regul bijaše izvrsniji od Katona mnogo se više 24.
magis emineant Christiani. ističe među kršćanima
25. Quod peccatum non per peccatum debeat declinari. Ne smije se jedan grijeh izbjegavati drugim 25.
26. De his, quae fieri non licent, cum a sanctis facta noscuntur, qua Kako valja tumačiti one postupke koji su nedopustivi, a zna se da su ih 26.
ratione facta credenda sint. sveci poduzimali
27. An propter declinationem peccati mors spontanea appetenda sit. Smije li se počiniti samoubojstvo kako bi se izbjeglo grijehu 27.
28. Quo iudicio Dei in corpora continentium libido hostilis permissa sit. Po kojem je Božjem sudu dopušteno da se neprijateljska požuda ogri- 28.
jesi o tijela onih što žive u suzdržanosti
29. Quid familia Christi respondere debeat infidelibus, cum exprobrant, Što sluge i sluškinje Kristove trebaju odgovoriti nevjernicima kad im ti 29.
quod eam a furore hostium non liberavit Christus. prigovaraju što ih Krist nije izbavio od bijesa neprijateljskoga
30. Quam pudendis prosperitatibus affluere velint, qui de Christianis Oni što se tuže na kršćansko razdoblje žele naprosto uživati u sramotnim 30.
temporibus conqueruntur. raskošima
31. Quibus vitiorum gradibus aucta sit in Romanis cupido regnandi. Kojim je stupnjevima poroka narastala među Rimljanima požuda za 31.
vlašću
32. De scaenicorum institutione ludorum. O uspostavi kazališnih priredaba 32.
33. De vitiis Romanorum, quos patriae non correxit eversio. O porocima Rimljana, koje nije popravila ni propast domovine 33.
34. De clementia Dei, quae Urbis excidium temperavit. O milostivosti Božjoj, koja je ublažila propast Grada 34.
35. De latentibus inter impios Ecclesiae fdiis et de falsis intr a Ecclesiam O sinovima Crkve skrivenim među bezbožnicima i o lažnim kršćanima 35.
Christianis. unutar Crkve
36. De quibus causis sequenti disputatione sit disserendum. O kojim razlozima treba razlagati u slijedećoj raspravi 36.
 LIBER PRIMUS KNJIGA PRVA

AN T E M P O R U M C A L A M I T A T E S D E I PROVIDENTIA REGANTUR L J U D S K E NESREĆE I PROVIDNOST

PRAEFATIO G l o r i o s i s s i r n a m c i v i t a t e m D e i sive i n hoc t e m p o r u m cursu, Najslavniju državu Božju — kakva je i l i u ovome tijeku doba, PROSLOV
1
13 c u m
l
inter i m p i o s peregrinatur ex fide v i v e n s , sive i n i l l a sta- dok »od vjere živeći« ) h o d o č a s t i m e đ u b e z b o ž n i c i m a , i l i u onoj posto­
2
bilitate sedis aeternae, q u a m nunc exspectat per p a t i e n t i a m , 2
janosti vječnoga sjedišta, koje sada »strpljivo iščekuje« ) sve dok se
3
quoadusque iustitia convertatur 3
in iudicium , deinceps adeptura » p r a v d a ne preobrati u s u d « ) , nakon čega će po veličanstvu doći do
A
per excellentiam v i c t o r i a u l t i m a et pace perfecta, hoc opere insti- posljednje pobjede i savršena mira — nju, najdraži moj sine M a r c e l i n e ,
4 a
t u t o et m e a ad te promissione d e b i t o defendere adversus eos, poduzeh braniti (u ovome djelu*) tebi namijenjenu i koje ti o b e ć a n j e m
qui c o n d i t o r i eius deos suos praeferunt, fili carissime M a r c e l l i n e , dugujem) protiv onih koji bogove svoje njezinu tvorcu pretpostavljaju;
5 5
suscepi, m a g n u m opus et a r d u u m , sed Deus adiutor noster e s t . što jest i golem i težak posao, ali B o g je moj p o m a g a č ) . Z n a m , naime,
N a m scio quibus v i r i b u s opus sit, ut persuadeatur superbis quanta kakve su sile potrebne da se oholi uvjere kolika je m o ć poniznosti, po
sit v i r t u s h u m i l i t a t i s , qua fit ut o m n i a terrena c a c u m i n a t e m p o r a l i kojoj — ne od ljudske oholosti, nego darom b o ž a n s k e milosti — na­
m o b i l i t a t e nutantia, n o n h u m a n o usurpata fastu, sed d i v i n a gratia staje uzvišenost što nadilazi sve zemaljske veličine p o d l o ž n e vremen­
donata celsitudo transcendat. Rex e n i m et c o n d i t o r civitatis huius, skoj mijeni. Jer kralj i utemeljitelj te d r ž a v e , o kojoj nakanismo govoriti,
b
de qua l o q u i instituimus, i n S c r i p t u r a p o p u l i s u i sententiam u pismu puku svojem objavi izrijek b o ž a n s k o g zakona, kojim se k a ž e :
divinae legis aperuit, qua d i c t u m est: Deus superbis resistit, humili- 6
» O h o l i m a B o g se opire, a poniznima milost p r u ž a . « ) T o pak, što B o g u
6
bus autem dat gratiam . H o c vero, quod D e i est, superbae quoque pripada, nadmeni duh ohole duše sebi prisvaja te hvastajući se voli reći:
animae spiritus inflatus affectat amatque s i b i i n laudibus dići: »Praštati pokornima a obarati o h o l e « . ) 7

1
Var cere subiectis et debellare superbos .
Stoga ni o zemaljskoj državi nad kojom dok želi gospodariti — iako
P L
14 Unde etiam de terrena civitate, quae c u m d o m i n a r i / appetit, etsi
joj puci služe — gospodari sama p o ž u d a za gospodstvom — , ne treba
p o p u l i serviant, i p s a ei d o m i n a n d i l i b i d o dominatur, n o n est praete-
šutjeti, nego reći koju, koliko to d o p u š t a razlog djela i moja sposob­
r e u n d u m silentio q u i d q u i d dicere suscepti huius operis ratio
nost (1).
postulat si facultas datur.

(1) Ovaj svečani proslov sažimlje pojam Božje države kao i svrhu, za­
misao, metodu i vrela čitavog djela, ističući teškoće i najavljujući određeni stil
(zamašitih klasičnih stavaka, kakvi su već ovi prvi). Očevidno, djelo je namije­
njeno obrazovanim ljudima, kršćanima i poganima. Pojam se Božje države
određuje dvojako: zemaljski, jer ona živi u vjeri i strpljivu očekivanju, i ne­
beski, jer će jednom na nebu slaviti pobjedu i uživati savršeni mir. Prva se
crta stalno gleda u odnosu prema slijedećoj, onoj budućoj i slavodobitnoj, pa
a
je stoga Božja država već sada »najslavnija«, »preslavna« (gloriosissima civi­
b
hoc . . . debito] hoc opere a te instituto, et mea promissione debito M. tas Dei — kojim izrazom i počinje Augustinovo pisanje). Time je naglašena
populis suis M.
eshatonska njezina značajka, i ujedno opravdana piščeva nakana da je brani.
Cilj mu je upravo obraniti Božju državu od opadanja i optužbi poganskih,
1
Hab 2, 4. od onih koji gaje mnogoboštvo i drže se zemaljske države. Oprečnost između
2
Usp. Rim 8. 25. dvije države nagovješćuje metodu raspravljanja. Ovdje se odmah izdvajaju
3
Ps 94 (93), 15. nepomirljivi stavovi, vlastiti ljubavi Božjoj i ljubavi sebe, to jest oholost i po­
4 niznost; u biti dvije ljubavi, prema velebnoj Augustinovoj sintezi, utemeljuju
Usp. A U G U S T I N , Epp. 136, 3; 138, 4, 20: NBA 22, 140, 194
5 dvije države (v. niže 14,28). Svrha je djelu, dakle, opisati gibanje cjelokupne
Ps 62 (61), 9.
6
Jak 4, 6; 1 Pt 5, 5; Izr 3, 34.
7
V E R G I L I J E , Aen. 6, 853. A Bliski prijatelj sv. A u g u s t i n a , u. 413.

18 D E CIV. D E I 1, 1
Quoddam ius belli in honore Christi intermittitur
Vic.ti. i n l o c a
1. E x hac n a m q u e exsistunt i n i m i c i , adversus quos
chnstianorum . . . . .
confugiunt. est D e i civitas, q u o r u m tamen m u l t i , correcto impietatis errore,
cives i n ea i i u n t satis idonei; m u l t i vero i n eam tantis exardescunt
ignibus o d i o r u m tamque manifestis beneficiis R e d e m p t o r i s eius
i n g r a t i sunt, ut hodie contra eam linguas n o n moverent, n i s i
f e r r u m hostile fugientes i n sacratis eius locis v i t a m , de qua su-
perbiunt, invenirent. A n non etiam i l l i R o m a n i C h r i s t i n o m i n i
infesti sunt, quibus propter C h r i s t u m b a r b a r i pepercerunt? Testan-
tur hoc m a r t y r u m loca et basilicae A p o s t o l o r u m , quae i n i l l a va-
statione U r b i s ad se confugientes suos alienosque r e c e p e r u n t . H u c
c c 2
usque cruentus / saeviebat i n i m i c u s , i b i accipiebat l i m i t e m truci-
datoris furor, i l l o ducebantur a miserantibus hostibus, quibus
e t i a m extra i p s a loca pepercerant, ne i n eos incurrerent, q u i simi-
l e m m i s e r i c o r d i a m non habebant. Q u i tamen etiam i p s i a l i b i truces
atque h o s t i l i m o r e saevientes posteaquam a d loca i l l a veniebant,
P L 1 5 c
u b i / fuerat i n t e r d i c t u m quod a l i b i b e l l i iure licuisset, e t tota ferien-
di refrenabatur i m m a n i t a s et captivandi cupiditas frangebatur. S i c
evaserunt m u l t i , q u i nunc C h r i s t i a n i s temporibus detrahunt et
m a l a , quae i l l a civitas pertulit, C h r i s t o imputant; bona vero,
quae i n eos ut viverent propter C h r i s t i h o n o r e m facta sunt, n o n
i m p u t a n t C h r i s t o nostro, sed fato suo, c u m potius deberent, s i
q u i d recti saperent, i l l a , quae ab hostibus aspera et d u r a perpessi
sunt, i l l i providentiae divinae tribuere, quae solet corruptos h o m i -
n u m mores bellis emendare atque conterere itemque v i t a m morta-
l i u m i u s t a m atque l a u d a b i l e m talibus affiictionibus exercere pro-
batamque vel i n m e l i o r a transferre vel i n his adhuc terris p r o p t e r
usus alios detinere; i l l u d vero, q u o d eis vel u b i c u m q u e p r o p t e r
d
C h r i s t i n o m e n vel i n locis C h r i s t i n o m i n i dicatissimis et a m p l i s s i m i s
ac p r o largiore m i s e r i c o r d i a ad capacitatem m u l t i t u d i n i s electis
praeter b e l l o r u m m o r e m truculenti b a r b a r i pepercerunt, hoc tri-
:
et] isp. M.
d
dedicatissimis M .
!
PAVAO OROZIJE, Hist. 7, 39, 1.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 1 19
»Pravo rata« obustavljeno Kristu u slavu (1-7)
(1-7)
defendenda 1. Iz te zemaljske d r ž a v e potječu neprijatelji od kojih valja ° protivnicima
J
r j r j j j j imena Kristova,
braniti d r ž a v u Božju. M n o g i od njih, odrekavši se zablude bezbožja, koje za pustoše-
postaju dostatno prikladnim g r a đ a n i m a u Božjoj državi. A l i i mnogi ziog fot ta pošte
G
a b n
plamte takvim ognjevima mržnje protiv nje i toliko su nezahvalni prema d
J e š e
bjelodanim d o b r o č i n s t v i m a njezina Iskupitelja, iako danas ne bi mogli
ni j e z i k o m maknuti da nisu bježeći od neprijateljskog oružja u njezinim
svetištima spasili svoj život, kojim se ohole. Z a r nisu neprijateljski
prema imenu Kristovu i oni Rimljani koje zbog Krista barbari p o š t e -
dješe? Svjedoče o tome svetišta mučenika i crkve apostola, koji za onog
8
8
pustošenja Grada ) prihvatiše pribjege i svoje i t u đ e . Sve dotle je bjes­
nio krvožedni neprijatelj, tu bijaše granica u b i l a č k o m gnjevu, tamo
milosrdni neprijatelji o d v e d o š e one što ih poštedješe izvan samih sve­
tišta, kako ne bi dopali onima što nisu imali slična smilovanja. N u i u onih
što su drugdje grozno i neprijateljski bješnjeli kad d o đ o š e do tih mjesta
(gdje bijaše zabranjeno što drugdje po zakonu rata bijaše d o p u š t e n o )
obuzda se sva bijesna surovost i prestade p o ž u d a za robljenjem. T a k o
se izbaviše mnogi koji sad kleveću kršćansko doba, i Kristu pripisuju
zla što ih je taj grad pretrpio, dok dobra (koja su i m učinjena da su na
životu, a u čast Kristovu) ne pripisuju n a š e m Kristu, nego svojoj sud­
bini (2). A prije b i trebali — ako štogod pravo shvaćaju — pripisati one
nevolje i okrutnosti, što ih od neprijatelja pretrpješe, b o ž a n s k o j p r o v i d ­
nosti, koja o b i č a v a ratovima popravljati i zatirati izopačene ljudske
običaje, te kušati takvim nevoljama pravedan i pohvalan život smrtnika,
pa ga iskušana i l i preseliti u bolji svijet i l i zadržati j o š ovdje na zemlji
u druge neke svrhe; a to pak š t o : i l i bilo gdje zbog Kristova imena, i l i na
samim mjestima p o s v e ć e n i m Kristovu imenu (koja po posebnoj milosti
odabrana bijahu dostatno prostrana prihvatiti brojnije m n o š t v o ) —'•
mimo svih ratnih običaja — surovi ih barbari poštedješe, morali bi ti
stvarnosti prema vječnom obzorju i usput pobiti poganske prigovore. Djelu su
vrelo Sveto pismo, odakle Božji grad crpi svjetlo i mudrost, ali i spisi poganskih
klasika, od kojih se tu mjesto drugih odmah navodi Vergilije, Augustinu
toliko drag i kršćanstvu toliko blizak a u isti mah dalek. Osjećamo kako se
pisac boji bremena kojeg se latio te razumijemo kako će, kad ga nakon 14 go­
dina bude priveo kraju, duboko odahnuti (usp. Retractationes 2,43,1) i zašto
se opetovano ispričava čitatelju za moguće omaške i previde.
(2) Dok za Pavla Orozija (Hist. 7, 39-40) rijetkost da se neprijatelj,
pogotovo divljak, iskaže čovječan predstavlja određenu, ne znam koliko
značajnu, crtu povijesnih tokova, za Augustina je to njena bitna vrednota, te
sačinjava jednu od osnovnih postavki cjelokupne rasprave.
 20 D E C I V . D E I 1, 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 1,1-2 21

buere temporibus C h r i s t i a n i s , hine Deo agere gratias, hine ad eius
n o m e n veraciter currere, ut effugiant poenas ignis aeterni, q u o d
n o m e n m u l t i e o r u m mendaciter usurparunt, ut effugerent poenas
praesentis exitii. N a m quos vides petulanter et p r o c a c i t e r insultare
servis C h r i s t i , sunt i n eis p l u r i m i , q u i i l l u m i n t e r i t u m clademque
n o n evasissent, n i s i servos C h r i s t i se esse finxissent. E t nunc
ingrata superbia atque i m p i i s s i m a insania eius n o m i n i resistunt
corde perverso, ut sempiternis tenebris puniantur, a d q u o d n o m e n
ore v e l subdolo confugerunt, ut t e m p o r a l i luce fruerentur.
pppisati k r š ć a n s k o m dobu, te zbog toga Bogu zahvaliti, zbog toga se
istinski obratiti njegovu imenu (kako b i izbjegli kaznama vječnoga
ognja), imenu koje su mnogi od njih l a ž n o zazivali, kako bi izbjegli
kaznama sadašnje propasti. Jer medu onima koje vidiš gdje drsko i bez­
obrazno vrijeđaju sluge Kristove nalaze se mnogi koji onoj propasti
i onome pokolju ne b i izbjegli da se sami ne izdavahu za sluge Kristo­
ve (3). Sada s nezahvalnom ohološću i b e z b o ž n o m ludošću opiru se
i z o p a č e n i m srcem njegovu imenu, da budu kažnjeni vječnom t m i n o m ;
istom imenu kojem su se samo ustima i prijetvorno utjecali, kako bi se
naužili prolazna svjetla.

N i k a d ratovi nisu
2. Opisani su mnogi ratovi bilo prije osnutka R i m a i l i od njegova tako v o đ e n i da b i
p o č e t k a do svevlasti. Nek te opise neznabošci pročitaju i navedu nam pobjednici pobije­
Victis in tem- 2. Tot bella gesta conscripta sunt vel ante c o n d i t a m R o m a m đene poštedjeli
pla deorum con- primjer kakva zauzeta grada, u kojem bi neprijatelji što ga osvojiše po- zbog njihovih bo­
fugientibus
e
vel ab eius e x o r t u et i m p e r i o : legant et proferant sic a u t ab štedjeli one koji bijahu potražili utočišta u hramovima svojih bogova; gova
numquam victo-
respepercerunt. alienigenis a l i q u a m c a p t a m esse civitatem, ut hostes, q u i ceperant, ili kakvog barbarskog vojskovođu koji b i naredio da se pri upadu u grad
parcerent eis, quos ad d e o r u m s u o r u m t e m p l a confugisse compe- ne pogubi nitko od onih koji se zateknu u ovome i l i onome hramu. Z a r
rerant, aut a l i q u e m ducem b a r b a r o r u m praecepisse, ut i r r u p t o o p p i d o Eneja nije vidio Prijama »krvlju oganj gdje kalja, kog je posvetio sam
nullus feriretur, q u i i n illo vel i l l o templo fuisset inventus. N o n n e na oltaru.« )9

v i d i t Aeneas P r i a m u m
Nisu l i D i o m e d i U l i k s oni koji:
per aras
9 » K a d poubijav stražare, što na vrh tvrđave bjehu
Sanguine foedantem quos ipse sacraverat ignes ? /
CC 3 Pograbe svetinju te se onako krvavih ruku
N o n n e Diomedes et Ulixes
Još djevičanske trake na boginji usude d i r a t . . .«
caesis summae custodibus arcis
Corripuere sacram effigiem manibusque eruentis I nije l i istinito ono što slijedi:
Virgineas ausi divae contingere vittas? » O d tad se raspline, pade i udari natrag A h i v c e m
10
N e c tamen q u o d sequitur v e r u m est: sav nad . . . « )
Ex illo fluere ac retro sublapsa referri
Jer nakon toga pobijediše; nakon toga opustošiše Troju ognjem i ma­
PL 16 Spes Danaum . / 10
11
č e m ; nakon toga posjekoše Prijama, što potraži utočišta kraj ž r t v e n i k a ) .
Postea quippe vicerunt, postea T r o i a m ferro ignibusque delerunt,
11
I ne propade Troja stoga što izgubi svoju M i n e r v u . Što je naime sama
postea confugientem ad aras P r i a m u m o b t r u n c a v e r u n t . N e c ideo
M i n e r v a prije izgubila, da bi propala? M o ž d a svoje čuvare? T o je istina;
T r o i a periit, q u i a M i n e r v a m perdidit. Q u i d e n i m p r i u s i p s a M i n e r v a
p o š t o su ti pobijeni, M i n e r v u su mogli odnijeti. Jer nije kip štitio ljude,
perdiderat, ut periret? an forte custodes suos? H o c sane v e r u m est;
nego su ljudi štitili kip. K a k o se, dakle, mogla štovati kao zaštitnica
illis quippe interemptis potuit auferri. Neque e n i m homines a
domovine i g r a đ a n a ona koja nije mogla očuvati ni vlastite čuvare (4)?
simulacro, sed s i m u l a c r u m ab h o m i n i b u s servabatur. Quo m o d o
ergo colebatur, ut p a t r i a m custodiret et cives, quae suos n o n
valuit custodire custodes?

(3) Pobijeđeni su, po starom običajnom i ratnom pravu, prestajali biti

pravnim osobama (sjetimo se poznatog povika Vae victisl — »Jao poraže­
;
aut] isp. M. nima!« — galskog ratnika Brenna); poraženi su gubili temeljna »ljudska prava«:
pravo na život, na slobodu, na imovinu, na obitelj.
(4) U svjetlu vlastite nauke Augustin zauzima stanovište naspram za­
> V E R G I L I J E , Aen. 2, 501 s. štitnog božanstva, koje bijaše idealizacija, sublimacija ili naprosto poosobljeni
}
V E R G I L I J E , Aen. 2, 166—170. genij roda i njegove čistoće (totem): otud potreba da ga ljudi brane i pre­
1
Usp. V E R G I L I J E Aen. 2, 663. nose drugamo (usp. Vergilije, Georg. 1,498).
 22 DE C I V . D E I 1, 3 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 3 23

3. E t o k a k v i m su bozima Rimljani rado povjerili zaštitu G r a d a ! K a k o su n e r a z b o ­

victoris* 1
effu 1
" ^
3 c c
Q e u a
diis U r b e m R o m a n i servandam se c o m m i -
n D U S
rito R i m l j a n i vje­
0 kako l i jadne zablude! Srde se na nas kad tako zborimo o njihovim
giunt. f
s i s s e gaudebant! O n i m i u m m i s e r a b i l e m e r r o r e m ! E t nobis suscen- rovali da će njima
p o m o ć i o n i isti b o ­
b o z i m a ; a ne srde se na svoje pisce, nego j o š plaćaju da se p o u č a v a o nji­
sent, c u m de diis e o r u m talia d i c i m u s ; nec suscensent auctoribus z i z a š t i t n i c i k o j i ne
ma i smatraju kako su takvi učitelji dostojni i javne plaće i počasti. N a i m e , bijahu mogli zašti­
suis, quos ut ediscerent, mercedem dederunt; doctoresque ipsos titi T r o j u
u Vergilija, kojeg mališani zbog toga čitaju, da bi se veliki pjesnik (od
insuper et salario p u b l i c o et honoribus dignissimos habuerunt.
svih i najslavniji i najbolji) tako upio u njihove nježne duhove te ga ne
N e m p e apud V e r g i l i u m , quem propterea p a r v u l i legunt, ut videlicet
uzmognu lako zaboraviti, prema onoj Horacijevoj:
poeta magnus o m n i u m q u e praeciarissimus atque o p t i m u s teneris
ebibitus a n i m i s non facile oblivione possit aboleri, secundum i l l u d » O n i m mirisom kojim je vrč
Horatii: jednom kad je nov ispunjen
12
Quo semel est irnbuta recens servabit odorern tim dugo odiše . . . « )
Testa diu ; 12
— dakle, u toga Vergilija Junona, neprijateljski r a s p o l o ž e n a protiv
apud hunc ergo V e r g i l i u m nempe l u n o i n d u c i t u r infesta T r o i a n i s Trojanaca, dok nagovara kralja vjetrova, E o l a , protiv njih kaže:
Aeolo v e n t o r u m regi adversus eos i r r i t a n d o dicere: »Po moru tirenskom sad pokoljenje mrsko mi brodi
Gens inimica mihi Tyrrhenum navigat aequor 13
U zemlju italsku Ilij i pobite nosi P e n a t e ; « )
13
I Hum in Italiam portans victosque penates . Bijaše l i razborito tim istim pobijeđenim bozima zaštitnicima povje­
Itane istis penatibus victis R o m a m , ne vinceretur, p r u d e n t e r riti R i m , kako ne bi bio pobijeđen? A l i to Junona m o ž d a reče kao
commendare debuerunt? Sed haec l u n o dicebat velut i r a t a m u l i e r , r a s r đ e n a ž e n a , ne znajući što govori. N u , zar i sam Eneja, toliko puta na­
q u i d loqueretur ignorans. Q u i d Aeneas ipse, pius totiens appellatus, zvan p o b o ž n i m , ne pripovijeda:
nonne i t a narrat:
» P a n t o j , Otrijev sin i svećenik kule i Feba,
Panthus Othryades, arcis Phoebique sacerdos,
Svladane on Penate i svetinje nosi u ruci,
Sacra manu victosque deos parvumque nepotem 14
14 Vuče unuka malog i k'o lud dopada na p r a g . « )
Ipse trahit cursuque amens ad limina tendit ?
Nisu li sami bozi, koje nedvojbeno pobijeđenim proglasuje, prije povje­
Nonne deos ipsos, quos victos n o n dubitat dicere, sibi potius
reni njemu, negoli on njima radi zaštite, kad mu se kaže:
q u a m se illis perhibet commendatos, c u m ei d i c i t u r :
15

Sacra suosaue tibi commendat Troia penates ? 15
CC 4 S i i g i t u r V e r g i l i u s tales deos et victos dicit et, ut v e l v i c t i / quoquo
m o d o evaderent, h o m i n i commendatos; quae dementia est existi-
mare his tutoribus R o m a m sapienter fuisse c o m m i s s a m et n i s i eos
amisisset n o n potuisse vastari? I m m o vero victos deos t a m q u a m
praesides ac defensores colere, q u i d est a l i u d q u a m tenere n o n
P L 1 7
n u m i n a bona, sed n o m i n a « mala? / Quanto e n i m sapientius creditur,
n o n R o m a m ad i s t a m c l a d e m n o n fuisse v e n t u r a m , n i s i p r i u s i l l i
perissent, sed illos potius o l i m fuisse perituros, n i s i eos q u a n t u m
potuisset R o m a servasset! N a m quis non, c u m adverterit, videat
quanta sit vanitate p r a e s u m p t u m non posse v i n c i sub defensoribus
victis et ideo perisse, q u i a custodes p e r d i d i t deos, c u m v e l sola
esse potuerit causa pereundi custodes habere voluisse perituros?
N o n itaque, c u m de diis victis i l l a conscriberentur atque canerentur,
poetas libebat m e n t i r i , sed cordatos homines cogebat veritas confi-
teri. V e r u m ista opportunius alio loco diligenter copioseque tractanda
sunt: nunc, q u o d i n s t i t u e r a m de ingratis h o m i n i b u s dicere, p a r u m -
h
per e x p e d i a m ut possum, q u i ea m a l a , quae pro s u o r u m m o r u m
perversitate m e r i t o patiuntur, blasphemantes C h r i s t o imputant;
quod autem illis etiam talibus p r o p t e r C h r i s t u m p a r c i t u r , nec di-
gnantur attendere et eas linguas adversus eius n o m e n dementia
»Sad p r e p o r u č u j e tebi Penate i svetinje svoje Troja ) . . .«
A k o , dakle, Vergilije o takvim bozima kaže i da su pobijeđeni i da i h
je potrebno čovjeku povjeriti da bi se pobijeđeni nekako izbavili, kakva
li je onda ludost misliti: da bijaše mudro takvim zaštitnicima povjeriti
R i m , i da se nikad ne bi razorio ako ne b i njih izgubio. Štoviše, p o r a ž e n e
bogove štovati kao branitelje i čuvare, što li je drugo nego imati loše
dužnike mjesto dobre zaštitnike? K o l i k o je, naime, mudrije vjerovati:
ne da R i m ne b i doživio poraz da nisu prvo bozi propali, nego prije da bi
bozi davno bili propali da se R i m nije trudio koliko je god mogao da ih
s a č u v a . Jer tko da ne vidi, samo ako razmisli, koliko je isprazan po­
mišljaj, da se R i m ne m o ž e pobijediti štićen p o b i j e đ e n i m braniteljima
1 da je propao stoga što je izgubio bogove zaštitnike, kad mu je i jedini
uzrok propasti moglo biti to što je htio čuvare koji će propasti. K a d se
pisalo i pjevalo o p o b i j e đ e n i m bozima, ne bješe to stoga što su pjesnici
rado lagali, nego što je istina nagnala te razborite ljude da priznaju.
O tome, m e đ u t i m , valja mi na drugome mjestu razlagati i pomnije i op­
širnije, sad ću pak ono što z a p o č e h govoriti o nezahvalnicima — koliko
mogu — ukratko izložiti. T i huleći pripisuju Kristu ona zla koja zaslu­
ženo trpe zbog izopačenosti svojih običaja; a što su čak i takvi zbog
Krista pošteđeni — do toga ni malo ne drže, nego u ludilu svetogrdne

HORACIJE, Ep. 1, 2, 69—70.

f
commendasse M. VERGILIJE, Aen. 1, 71—72.
8
omina M., daemonia neka izd. VERGILIJE, Aen. 2, 319—321
h
explicem M. VERGILIJE, Aen. 2, 293.
 D E CIV. D E I 1, 3-5 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 3-5 25
24

1
sacrilegae perversitatis exercent, quibus linguis usurpaverunt men-
daciter i p s u m nomen, ut viverent, vel quas linguas i n locis ei sacratis
metuendo presserunt, ut i l l i c tuti atque m u n i t i , u b i p r o p t e r e u m
l
illaesi ab hostibus f u e r a n t , inde i n eum maledictis hostilibus
prosilirent.
izopačenosti vrijeđaju Njegovo ime istim jezicima kojima l a ž n o zazivahu
ime Njegovo samo da bi preživjeli- i l i koje od straha d r ž a h u za zubima,
a na mjestima Njemu posvećenim, da bi tu zaštićeni i sigurni (gdje osta­
d o š e zbog Njega netaknuti od neprijatelja) otada Njega napadali d u š m a n -
skim pogrdama.

4. K a o što rekoh, sama Troja, majka rimskoga puka, nije u z m o - 0 Junoninu uto­
č i š t u u T r o j i , koje
Quid victis par- 4. Tpsa, ut dixi, T r o i a , mater p o p u l i R o m a n i , sacratis i n locis gla svetištima svojih bogova zaštititi od ognja i m a č a grčkoga svoje nikoga ne izbavi
cendis Christus 1 o crkvama aposto-
tribuat atque d e o r u m s u o r u m m u n i r e n o n potuit cives suos ab ignibus ferroque g r a đ a n e koji š t o v a h u te bogove; d a p a č e : l t , koje o d b a r b a r a
luno. G r a e c o r u m , eosdem ipsos deos colentium; q u i n etiam, o b r a n i š e sve k o j i
»Već u trijemima praznim Junonina zaklona stoje se u n j i h s k l o n i š e
Iunonis asylo
Feniks i ljuti U l i k s , stražari izabrani, plijen
Custodes lecti, Phoenix et dirus Ulixes,
T u da čuvaju. Blago odasvud trojansko amo
Praedam asservabant; huc undique Troia gaza
Snosi se upaljenih iz skrovišta, stoli b o ž a n s k i ,
Incensis erepta adytis mensaeque deorum,
Vrčevi od zlata suhog i oteti sagovi tu su.
Crateresque auro solidi captivaque vestis
Matere u p l a š e n e i momčići okolo stoje,
Congeritur. Pueri et pavidae longo ordine matres 16

16
D u g ih je r e d . « )
Stant circum .
CC 5 Electus est videlicet locus tantae deae sacratus, n o n unde / captivos
Odabrano je dakle mjesto p o s v e ć e n o takvoj božici, ne da se ne bi smjeli
n o n liceret educere, sed u b i captivos liberet includere. C o m p a r a
sužnji robiti, nego da bi se sužnji tu mogli zatočiti. Usporedi sad ovo
nunc a s y l u m i l l u d n o n cuiuslibet dei gregalis v e l de t u r b a plebis,
utočište ( p o s v e ć e n o ne bilo kojem neznatnu i l i nižem boštvu, nego
sed l o v i š ipsius sororis et coniugis et reginae o m n i u m d e o r u m c u m
sestri i supruzi Jupitrovoj te kraljici svih bogova) sa spomenicima naših
m e m o r i i s n o s t r o r u m A p o s t o l o r u m . I l l u c incensis templis et diis
apostola! O n a m o d o v u k o š e plijen otet zapaljenim hramovima i bozima,
erepta s p o l i a portabantur, non donanda victis, sed d i v i d e n d a
ne da bi ga darovali p o b i j e đ e n i m a , nego da ga podijele pobjednicima;
PL 18 v i c t o r i b u s ; huc a u / t e m et q u o d a l i b i ad ea loca pertinere comper-
a ovamo je s čašću i vjerskim obzirom v r a ć e n o i s drugih mjesta ono
t u m est c u m honore et obsequio religiosissimo r e p o r t a t u m est.
što je pripadalo ovim svetištima. Ondje se izgubila, ovdje uščuvala slo­
I b i amissa, hic servata libertas; i b i clausa, h i c i n t e r d i c t a captivitas;
boda; ondje sužnje zatočiše, ovdje ih izbaviše; ondje ih okrutni nepri­
i b i possidendi a d o m i n a n t i b u s hostibus premebantur, huc l i b e r a n d i
jatelji o k u p i š e radi posjeda, ovdje ih milosrdnici sprovedoše radi slo­
a miserantibus ducebantur: postremo i l l u d Iunonis t e m p l u m s i b i
bode (5); napokon ondje Junonin hram odabra sebi pohlepa i oholost
elegerat a v a r i t i a et superbia l e v i u m G r a e c u l o r u m , istas C h r i s t i
neozbiljnih Grčića, a ovdje crkve Kristove izabra milosrđe i smjernost
basilicas m i s e r i c o r d i a et h u m i l i t a s etiam i m m a n i u m b a r b a r o r u m .
divljačnih barbara. O s i m da su G r c i — pri svojoj pobjedi — poštedjeli
N i s i forte G r a e c i q u i d e m i n i l l a sua v i c t o r i a templis d e o r u m com-
hramove i njima zajedničkih bogova, te se nisu usudili ni ubijati ni robiti
m u n i u m pepercerunt atque i l l o confugientes miseros victosque T r o i a -
jadne i p o r a ž e n e Trojance koji su se tu sklonili, nego je Vergilije lagao,
nos ferire vel captivare non ausi sunt, sed V e r g i l i u s p o e t a r u m m o r e
kako je već običaj u pjesnika. A on je, naprotiv, opisao p o n a š a n j e ne­
i l l a mentitus est. I m m o vero m o r e m h o s t i u m civitates evertentium
prijatelja pri zauzeću gradova.
ille descripsit.

Quae sit imma- 5. Q u e m m o r e m etiam Caesar, sicut scribit Sallustius, nobilitatae 5. Taj običaj ni Katon (kako piše Salustije, povjesnik glasovit po Š t o je K a t o n k a z a o
nitas bellorum istini) ne p r o p u š t a spomenuti u svojem govoru u senatu o urotnicima:
o općoj navadi u
civilium. veritatis historicus, sententia sua, q u a m de coniuratis i n senatu neprijatelja koji ra­
zaraju pobijeđene
habuit, c o m m e m o r a r e non praetermittit: Rapi virgines pueros, di- »Robiti djevice i dječake, otimati dječicu iz roditeljskog zagrljaja, p r i ­ gradove
velli liberos a parentum complexu, matres familiarum pati quae siliti majke obitelji da .trpe sve što se prohtjelo pobjednicima, plijeniti
victoribus collibuisset, fana atque domos spoliari, caedem incendia svetišta i domove, ubijati, paliti, te napokon sve prekriti oružjem, trup­
17
fieri: postremo armis cadaveribus cruore atque ludu omnia com- l i m a , krvlju i j a u k o m . « )

1
protervitatis M.
1
fuerunt M.
(5) Ove činjenice navodi i Pavao Orozije (Hist. 7, 39, 7-10); ali Augu­
stinu služe da dokaže kako kršćanstvo, pa i onda kad djeluje u vojskovođi
16 divljaku, vraća ljudskoj osobi njeno dostojanstvo i temeljna ljudska prava.
V E R G I L I J E , Aen. 2, 761—767.
 26 DE C I V . D E I 1, 5-6 O DRŽ. B O Ž J O J 1 , 5 - 6 27

11
pleri . H i c si fana tacuisset, d e o r u m sedibus solere hostes parcere
putaremus. E t haec n o n ab alienigenis hostibus, sed a C a t i l i n a et
sociis eius, n o b i l i s s i m i s senatoribus et R o m a n i s civibus, R o m a n a
t e m p l a metuebant. Sed h i videlicet p e r d i t i et patriae parricidae.
D a je tu svetišta p r e š u t i o , mislili bismo kako su neprijatelji običavali
poštedjeti b o r a v i š t a bogova. A toga su se rimski hramovi bojali ne od
kakvih tuđinskih neprijatelja, nego od Katiline i njegovih drugova,
naime: od najplemenitijih senatora i rimskih g r a đ a n a . N u , ti doista bijahu
propalice i zatornici domovine.

6. A h , zašto da u svoiem ovom govoru lutamo mnogim narodima, N l k a d m s a m i R l m

-
Nec Romano- 6. Q u i d ergo per multas gentes, quae inter se bella gesserunt et
. . . . , , i • -i i v , . v -v. hani, zauzimajući
rum pietas tem- . 7 . ,
plis hostium pe- n u s q u a m victis m d e o r u m s u o r u m sedibus pepercerunt, noster koji i z m e đ u sebe ratovahu i nikad ne poštedješe pobijeđene u svetištima g r a d o v e , ne pošte-

p e r c i t njihovih bogova? Pogledajmo mi Rimljane, iste te — k a ž e m — prosu- ^njthovfm^ramo-

" sermo discurrat? R o m a n o s ipsos videamus, ipsos, i n q u a m , recola- v i m a
dimo i razvidimo Rimljane, o kojima se s osobitom hvalom kaže kako
P L 19 mus r e s p i c i a / m u s q u e Romanos, de q u o r u m praecipua laude d i c t u m
umiju:
est: »Praštati pokornima, a obarati o h o l e ; « ) 18

18
Parcere subiectis et debellare superbos , i kako su nanesenu uvredu više voljeli oprostiti negoli osvetiti ): 19

19
et quod accepta i n i u r i a ignoscere q u a m persequi m a l e b a n t : quando
c c 6
tot tantasque urbes, ut late dominarentur, expugnatas / captasque
everterunt, legatur nobis quae t e m p l a excipere solebant, ut a d ea
quisquis confugisset liberaretur. A n i l l i faciebant et scriptores
e a r u m d e m r e r u m gestarum ista reticebant? Ita vero, q u i ea quae
laudarent m a x i m e requirebant, ista p r a e c l a r i s s i m a secundum ipsos
pietatis i n d i c i a praeterirent? Egregius R o m a n i n o m i n i s M a r c u s M a r -
kad su takve i tolike gradove — a da b i svoju vlast proširili — zapo-
sjevši porobili i razorili, nek nam se kaže koje su hramove običavali
izuzimati, tako te b i se izbavio svatko tko b i tu p o t r a ž i o utočišta? Ili su
oni tako činili, ali su pisci povjesnici to prešutjeli? Z a r ti, koji su u naj­
većoj mjeri tražili ono što je za hvalu, da m i m o i đ u one i prema njima
samima najslavnije dokaze milosrđa?! Kaže se da je M a r k o Marcelo,
izvrsnik rimskoga imena, koji zauze prekrasni grad S i r a k u z u , prvo A

cellus, q u i Syracusas u r b e m o r n a t i s s i m a m cepit, refertur
p r i u s flevisse r u i t u r a m et ante eius sanguinem suas i l l i l a c r i m a s
effudisse. Gessit et c u r a m pudicitiae etiam i n hoste servandae. N a m
p r i u s q u a m o p p i d u m v i c t o r iussisset invadi, constituit edicto, ne
20
quis corpus l i b e r u m v i o l a r e t . E v e r s a est tamen civitas m o r e bello-
rum, nec u s p i a m legitur ab imperatore t a m casto atque elementi
fuisse praeceptum, ut quisquis ad i l l u d vel i l l u d t e m p l u m fugisset
eam plakao radi njegova razaranja, i vlastite je suze lio prije nego što je
gradu krv prolio. O n je naredio da se štiti nevinoća i u neprijatelja. Jer
prije nego što je kao pobjednik dao znak za napadaj na grad, izdao je
proglas da nitko ne smije izvršiti nikakvo nasilje nad tijelom slobodne
20
osobe ). Pa ipak je taj grad razoren prema ratnoj navadi, i nigdje
se ne m o ž e pročitati da bi tako p r a v i č a n i blag zapovjednik n a l o ž i o
da se poštedi onaj tko se sklonio u ovaj i l i onaj hram ). T a k v o se 21

m 21
h a b e r e t u r i l l a e s u s . Q u o d utique nullo m o d o praeteriretur, quando
nec eius fletus nec q u o d edixerat p r o p u d i c i t i a m i n i m e v i o l a n d a
p o t u i t taceri. Fabius, Tarentinae urbis eversor, a s i m u l a c r o r u m
depraedatione se abstinuisse laudatur. N a m c u m ei s c r i b a sugges-
sisset q u i d de signis deorum, quae m u l t a capta fuerant, fieri iuberet,
c o n t i n e n t i a m s u a m e t i a m iocando condivit. Quaesivit e n i m cuius m o d i
essent, et c u m ei n o n s o l u m m u l t a grandia, v e r u m e t i a m renun-
22
tiarentur a r m a t a : Relinquamus, inquit, Tarentinis deos iratos .
C u m i g i t u r nec i l l i u s fletum nec huius r i s u m , nec i l l i u s c a s t a m
m i s e r i c o r d i a m nec huius facetam continentiam R o m a n a r u m r e r u m
gestarum scriptores tacere potuerint: quando praetermitteretur, si
aliquibus h o m i n i b u s i n h o n o r e m c u i u s p i a m d e o r u m s u o r u m sic
pepercissent, ut i n q u o q u a m templo caedem v e l captivitatem fieri
prohiberent?
što ne bi nikako m i m o i š l o , kad se već nije mogao prešutjeti ni njegov
8
plač, ni nalog o zaštiti nevinoće. Hvale F a b i j a , razoritelja grada T a -
ranta, da se s u z d r ž a o od pljenidbe b o ž a n s k i h kipova. K a d ga je, naime,
popisivač plijena upitao što naređuje da se učini s kipovima bogova —
kojih bijaše zaplijenjeno mnogo — on je svoju suzdržljivost popratio
još i š a l o m . Upitao je, naime, kakvi su, pa kad mu je o d v r a ć e n o da nisu
samo pogolemi nego i n a o r u ž a n i , rekao je: » O s t a v i m o onda Tarantin-
22
cima njihove gnjevne b o g o v e . « ) K a d a , dakle, rimski povjesnici nisu
mogli prešutjeti ni plač jednog, ni smijeh drugog, ni č e d n o milosrđe
prvoga, ni duhovitu suzdržljivost drugoga (6), — kako b i se onda m i ­
moišlo, da su neke ljude u čast njihovih bogova tako poštedjeli te su
zabranili ubijanje i robljenje u bilo kojem hramu?!

abiret M .
17
S A L U S T I J E , Catil. 51, 9. (6) U pisaca nije rijetko naići na opise čovječnosti i rimske velikoduš­
18
V E R G I L I J E , Aen. 6, 853. nosti; razni povjesnici, latinski i grčki, vole o tom pisati (usp. Polibije, Hist.
19
S A L U S T I J E Catil. 9 5. 10,40); to u Valerija Maksima predstavlja jednu od osnovnih crta (Facta et
20 dicta mem. 2, 7, 6.11-12; 5, 1).
Usp. L I V I J E , Ab urbe'cond. 25, 24, 11. 25, 7; V A L E R I J E M A K S I M , Facta
et dicta mem. 5, 1, 4.
21
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 25, 25, 27. A U drugom punskom ratu, 212. godine.
22 B U drugom punskom ratu, 209. godine.
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 27, 16, 8.
 28 D E C I V . D E I 1, 7-8, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 7-8, 1 29

in templis chri- 7. Q u i d q u i d ergo vastationis, trucidationis, depraedationis, con- 7. K o l i k o god je, dakle, razaranja, klanja, pljačkanja, paljenja i ne­ Grozote počinjene
stianorum mre . volja pri ovome najnovijem porazu R i m a — sve je to po običaju ratova;
pri z a u z e ć u R i m a
d o g o d i l e su se p o
belii barbari cremationis, afrlictionis m ista recentissima R o m a n a clade com- ratnoj n a v a d i ; č i ­
ono pak što se zbilo novim n a č i n o m , kao n e o b i č n a pojava da se barbar­
non sunt usi. n r i s s u m est, fecit hoc consuetudo b e l l o r u m ; quod autem novo m o r e sko divlja štvo pokaza tako blagim, te se veoma prostrane crkve — radi
novi milosrđa pro-
i z a š l i su i z m o ž n o -
PL 20 f a c t u m est, q u o d inusitata r e r u m facie i m m a n i t a s b a r b a r a t a m / m i - zaštite puka — i z a b r a š e i odrediše kao o k u p i š t a , gdje nikoga ne kolju
sti K r i s t o v a i m e n a

tis apparuit, ut a m p l i s s i m a e basilicae implendae p o p u l o c u i parce-
retur eligerentur et decernerentur, u b i nemo feriretur, unde nemo
raperetur, quo l i b e r a n d i m u l t i a miserantibus hostibus ducerentur,
unde c a p t i v a n d i u l l i nec a crudelibus hostibus abducerentur; hoc
C h r i s t i n o m i n i , hoc C h r i s t i a n o t e m p o r i t r i b u e n d u m quisquis non
videt, caecus; quisquis videt nec laudat, ingratus; quisquis l a u d a n t i
reluctatur, insanus est. Absit, ut prudens q u i s q u a m hoc feritati
imputet b a r b a r o r u m . Truculentissimas et saevissimas mentes ille
cc 7 terruit, ille frenavit, ille m i r a b i l i t e r temperavit, q u i per / P r o p h e t a m
tanto ante p r a e d i x i t : Visitabo n
in vir ga iniquitates eorum et in
flagellis peccata eorum; misericordiam autem meam non dispergam
i nikoga ne robe, kamo mnoge milosrdni neprijatelji sprovedoše radi i z ­
bavljenja, a odakle nikoga u ropstvo ne o d v e d o š e ni okrutni neprijatelji:
to se mora pripisati Kristovu imenu i k r š ć a n s k o m e dobu; onaj tko to ne
1
vidi — slijep je, tko vidi a ne hvali — nezahvalan je, tko se hvalitelju
opire — nerazuman je. A neka nitko razborit ne pripisuje takvo što
divljaštvu barbara. Jer, njihove divljačne i k r v o ž e d n e duše onaj je za-
plašio, onaj je obuzdao, onaj je č u d e s n o ukrotio koji je davno prije na
usta proroka progovorio:
» Š i b o m ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima
ljutim krivicu njihovu, ali i m milosrdnosti svoje
23

ab eis . 23 oduzeti n e ć u . « )

Povijesna zla i Providnost (8-28)

Quae aestimatio habenda sit de vitae atque temporum malis (8-28) 8. 1. Netko će reći: » Z a š t o se pak tim b o ž a n s k i m m i l o s r đ e m na- o dobrima i o zio-
. . . i i • -n * • č a m a , k o j i su v e -
građuju i bezbožnici i nezahvalnici?« Sto da drugo odgovorimo nego da činom zajednički
Calamitatibus 8. 1. Dicet a l i q u i s : « C u r ergo ista d i v i n a m i s e r i c o r d i a e t i a m a d 1 d 6 b n m a 1 z h m a
tu milost pokaza Onaj koji svakog dana »čini da njegovo sunce izlazi -
mah cornpiun- . . ° . . . 24
nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i n e p r a v e d n i m a « . )
tur boni eru- i m p i o s mgratosque p e r v e m t ? » . C u r putamus, n i s i q u i a eam ille
Jer, iako se neki od njih, razmišljajući o tome, pokaju i odreknu svojeg
dmntur... praebuit, q u i cotidie facit oriri solem suum super bonos et malos
24
b e z b o š t v a , a drugi opet — kako apostol kaže — »preziru njegovu
et pluit super iustos et iniustos ? Quamvis e n i m q u i d a m e o r u m ista
obilnu dobrotu i velikodušnost« i »svojom okorjelošću i neskruše-
cogitantes paenitendo ab impietate se corrigant, q u i d a m vero, sicut
nošću srca sami na se gomilaju gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje
Apostolus dicit, divitias bonitatis et longanimitatis Dei contemnentes, 25
pravde u suđenju koje će svakom dati prema njegovim d j e l i m a « ) —
secundum duritiam cordis sui et cor impaenitens thesaurizent sibi
ipak strpljivost Božja poziva zle na pokajanje, kao što bič Božji uči
iram in die irae et revelationis iusti iudicii Dei, qui reddet unicuique
25
dobre strpljenju; isto tako, milosrđe Božje s ljubavlju prigrljuje dobre,
secundum opera eius ; tamen patientia D e i a d paenitentiam i n v i t a t
kao što strogoća Božja kaznom popravlja zle. Jer b o ž a n s k o j se promisli
malos, sicut flagellum D e i ad p a t i e n t i a m erudit bonos; itemque mise­
svidjelo da pravednicima pripravi dobra u b u d u ć n o s t i , u kojima nepra­
r i c o r d i a D e i fovendos a m p l e c t i t u r bonos, sicut severitas D e i punien-
vedni neće uživati; a b e z b o ž n i m a zla, kojima se dobri neće mučiti;
dos c o r r i p i t malos. P l a c u i t quippe divinae providentiae praeparare
naime, ona ushtjede da ta prolazna dobra i zla budu zajednička i jed­
i n p o s t e r u m b o n a iustis, quibus n o n fruentur i n i u s t i , et m a l a i m p i i s ,
n i m a i drugima, tako da odveć p o ž u d n o ne teže dobrima koja vide da
quibus n o n e x c r u c i a b u n t u r b o n i . Ista vero t e m p o r a l i a b o n a et m a l a
i zli imaju, a ni da odviše ne izbjegavaju zla, koja često p o g a đ a j u
utrisque voluit esse c o m m u n i a , ut nec b o n a cupidius appetantur, dobre (7).
quae m a l i quoque habere cernuntur; nec m a l a t u r p i t e r evitentur,
quibus et b o n i p l e r u m q u e afficiuntur.

1
dixit CC.
(7) To je prva pretpostavka kršćanske filozofije o trpljenju, tom neiz-
23
Ps 89 (88), 33—34. ostavnom pratiocu svakog življenja i povijesnog zbivanja. Božja providnost
24 d a k l e o b i m v
Mt 5 45. ' a ć a sve činjenice, pa i one koje se s našega gledišta čine besmi-
2. 5 R2 4__6
I M slene: usp. i Pavao Orozije, Hist. 7,1.
 30 D E C I V . D E I 1, 8, 2-9, 1
...iustissima Dei - 2 . Interest autem p l u r i m u m , qualis sit usus vel e a r u m r e r u m ,
ordinatione.
quae prosperae, vel earum, quae dicuntur adversae. N a m bonus
temporalibus nec bonis extollitur nec malis frangitur; malus autem
ideo h u i u s c e m o d i infelicitate punitur, q u i a felicitate c o r r u m p i t u r .
Ostendit tamen Deus saepe etiam i n his distribuendis evidentius ope-
r a t i o n e m suam. N a m si nunc omne peccatum manifesta plecteret
poena, n i h i l u l t i m o i u d i c i o servari putaretur; rursus si n u l l u m
0
nunc p e c c a t u m puniret a p e r t a divinitas, n u l l a esse d i v i n a provi-
dentia crederetur. S i m i l i t e r i n rebus secundis, si n o n eas Deus qui-
b u s d a m petentibus evidentissima largitate concederet, n o n a d e u m
ista pertinere diceremus; itemque si omnibus eas petentibus daret,
n o n n i s i propter talia p r a e m i a serviendum i l l i esse a r b i t r a r e m u r ,
PL 21 nec pios nos faceret tališ ser/vitus, sed potius cupidos et avaros.
H a e c c u m i t a sint, quicumque b o n i et m a l i p a r i t e r adflicti sunt,
CC 8 n o n ideo i p s i d i s t i n c t i n o n sunt, quia d i s t i n c t u m / n o n est quod
utrique perpessi sunt. Manet e n i m dissirriilitudo p a s s o r u m etiam
i n s i m i l i t u d i n e passionum, et licet sub eodem tormento n o n est
i d e m v i r t u s et v i t i u m . N a m sicut sub uno igne a u r u m rutilat, palea
fumat, et sub eadem t r i b u l a stipulae c o m m i n u u n t u r , frumenta
purgantur; nec ideo c u m oleo a m u r c a confunditur, q u i a eodem
p r a e l i pondere e x p r i m i t u r : i t a u n a eademque vis irruens bonos
probat, purificat, eliquat; malos damnat, vastat, exterminat. U n d e
i n eadem adflictione m a l i D e u m detestantur atque blasphemant,
b o n i autem precantur et laudant. T a n t u m interest, n o n qualia, sed
qualis quisque patiatur. N a m p a r i m o t u exagitatum et exhalat
h o r r i b i l i t e r caenum et suaviter fragrat unguentum.
Etiam quod 9. 1. Q u i d i g i t u r i n i l l a r e r u m vastitatep C h r i s t i a n i passi sunt,
christiani passi
sint in vastita- quod n o n eis magis fideliter ista considerantibus a d p r o v e c t u m <*
te hostili... r
valeret? P r i m u m quod i p s a peccata, quibus Deus indignatus imple-
vit tantis calamitatibus m u n d u m , h u m i l i t e r cogitantes, quamvis longe
absint a facinorosis, flagitiosis atque impiis, tamen n o n usque adeo
se a delictis deputant alienos, ut nec t e m p o r a l i a p r o eis m a l a perpeti
s
se iudicent d i g n o s . E x c e p t o e n i m quod unusquisque, quamlibet
l a u d a b i l i t e r vivens, cedit i n q u i b u s d a m c a r n a l i concupiscentiae, etsi
n o n ad f a c i n o r u m i m m a n i t a t e m et gurgitem flagitiorum atque
impietatis abominationem, ad aliqua tamen peccata vel r a r a vel
tanto c r e b r i o r a , quanto m i n o r a ; hoc ergo excepto quis tandem
0
aperte M.
p
vastatione mnogi rkp.
q
profectum M.
r
Primo M .
s
indignos Lov.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 8, 2 - 9 , 1 31
2. Jer postoji golema razlika u odnošaju prema onome što se naziva po­
voljnim i onome što se naziva nepovoljnim. Onaj tko je dobar taj se ne
oholi dobrima, niti ga zla krše; onoga tko je zao takva nesreća k a ž n j a v a ,
jer ga sreća kvari. B o g često veoma jasno pokazuje svoju djelotvornost
upravo d i o b o m dobara i zala. K a d bi O n svaki grijeh kažnjavao bjelo­
danom kaznom, pomislilo b i se kako ništa ne preostade za posljednji
sud; i obratno, ako B o g ovdje ni jedan grijeh ne bi otvoreno kaznio,
povjerovalo bi se kako nema nikakve b o ž a n s k e promisli. Isto je kad su
posrijedi dobra; kad ih B o g ne bi nekima od molitelja udijelio u naj-
bjelodanijoj izdašnosti, rekli bismo kako ona i nisu od njega; a kad bi
ih opet udijelio svima moliteljima, pomislili bismo kako Boga ne treba
služiti ni zbog čega drugog nego radi takvih nagrada, te da nas takva
služba ne čini p o b o ž n i m a , nego prije p o ž u d n i m a i pohlepnima. K a d
je tomu tako, ako dobri i z l i jednako trpe, ne prestaje razlika m e đ u
njima zbog toga jer nije različito što i jedni i drugi pretrpješe. Postoji,
naime, razlika m e đ u trpiteljima čak i pri sličnosti trpnji, pa nek je muka
i ista, krepost i porok nisu isto. Jer, kao što u istom ognju zlato se blista
a slama se d i m i , i pod istim mlatilom slamke se krše a žito vrše, niti se
uljni talog izima kao ulje zbog toga što ih tiješti isti tijesak — isto tako
kad ista sila udari na dobre, iskušava i h , pročišćava, popravlja, dok
k a ž n j a v a , krši i uništava zle. Otuda u istoj nevolji z l i Boga proklinju
i hule, dok mu se dobri mole i slave ga. Ne stoji do kakve su patnje, nego
kako ih tko podnosi. Jer istim kretom u z m u ć e n gnus u ž a s n o zaudara
dok pomast od toga miomirisom odiše (8).
9. 1. Z a r su dakle u tome velikome pustošenju Kršćani pretrpjeli 0 uzrocima ne­
dostataka, zbog ko­
nešto — kad o tome u duhu vjere razmisle — što im ne bi bilo na veću j i h su j e d n a k o i z ­
loženi kušnjama
korist? Razmisle l i , prije svega, ponizno o onim grijesima koji su Boga 1 ddbri i zli
razgnjevili i zbog kojih je ispunio svijet tolikim nevoljama, — koliko
god da su sami daleko od zločinaca, nevaljalaca i b e z b o ž n i k a , — nek
se ne smatraju toliko n e d u ž n i m od počinjenih grijeha, te misle kako zbog
njih ne bi trebali trpjeti barem prolazna zla. Izuzev naime i to što svatko,
pa koliko god pohvalno živio, zapada u nekakvu putenu p o ž u d u , te
ako ne u užas zločina i ponor gadosti i odvratnost bezbožja, ipak u ne­
kakve grijehe, bilo rijetke bilo to češće što manje — izuzev, dakle, to:
(8) To je druga pretpostavka filozofije o trpljenju kao i određene inter­
pretacije povijesti. U biti je riječ o realizmu i kršćanskom personalizmu. To
znači da se događaji ne mjere po važnosti ili po uzajamnoj protivnosti njih
samih nego po slobodnom i moralnom stavu kojim se čovjek prema njima
odnosi.
 32 D E C I V . D E I 1, 9, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 9, 1-2 3.3

facile reperitur, q u i eosdem ipsos, propter q u o r u m h o r r e n d a m super-
b i a m , l u x u r i a m et a v a r i t i a m atque execrabiles iniquitates et impie-
26
tates, Deus, sicut m i n a n d o praedixit, conterit t e r r a s , sic habeat, ut
habendi sunt? sic c u m eis vivat, ut c u m talibus est v i v e n d u m ?
P l e r u m q u e e n i m ab eis docendis ac monendis, aliquando etiam
obiurgandis et corripiendis male dissimulatur, vel c u m laboris piget,
1
vel c u m os e o r u m verecundamur offendere, vel c u m i n i m i c i t i a s
devitamus, ne impediant et noceant i n istis temporalibus rebus,
sive quas a d i p i s c i adhuc appetit nostra cupiditas, sive quas amittere
formidat infirmitas, ita ut, quamvis bonis m a l o r u m v i t a displiceat
et ideo c u m eis non incidant i n i l l a m damnationem, quae post hane
v i t a m talibus praeparatur, tamen, quia propterea peceatis e o r u m
d a m n a b i l i b u s parcunt, d u m eos i n suis licet levibus et venialibus
u
metuunt, iure c u m eis temporaliter flagellantur quamvis i n aeternum
;
c c 9
m i n i m e puniantur, iure i s t a m v i t a m , / quando divinitus affliguntur
c u m eis, a m a r a m sentiunt, cuius amando dulcedinem peceantibus
eis a m a r i esse noluerunt.
zar je lako naći onoga tko bi se, kako se prema ovakvima treba p o n a š a t i ,
p o n a š a o prema ovakvima zbog čije užasne oholosti, raskoši i pohlepe,
te odvratne izopačenosti i bezbožja B o g (prema prijetnji Svojeg pro­
26
roštva) uništava zemlje? ) Onoga tko bi s njima živio kako s takvima
treba živjeti? K a d ih treba poučiti i l i opomenuti, a katkad i ukoriti i is­
praviti, većinom se oklijeva, bilo zbog toga što napor zamara, bilo što
se bojimo da i m na obraz udarimo, i l i što izbjegavamo neprijateljstva,
kako ta ne bi smetala i škodila u istim onim prolaznim stvarima koje
ili želi postići n a š a p o ž u d a i l i koje se plaši izgubiti n a š a slabost; pa tako,
iako se dobrima ne sviđa život zlih ljudi, i zbog toga s njima i ne dopa­
daju onog prokletstva koje se nakon ovog života takvima sprema, ipak
— zbog toga što štede njihove osude vrijedne grijehe, dok ih se plaše
u svojima, makar manjima i oprostljivima — p r a v i č n o onda zajedno
s njima trpe prolazne nevolje, ma da nikako ne bivaju kažnjeni za vječ­
nost; i s pravom ovaj život — kad ih B o g kažnjava s njima — osjećaju
gorkim, kad zbog ljubavi prema njegovoj slatkoći ne htjedoše biti gorRi
prema grešnicima (9).

2. Jer, ako se tkogod susteže opomenuti i ukoriti one što zlo čine, zbog
toga što traži prikladnije vrijeme i l i se boji da od tog ti ne postanu još
gori i l i da ostalim slabićima ne prepriječe put do dobra i p o b o ž n a
života, da ih ne pritisnu i odvrate od vjere — onda to očigledno nije
zbog p o ž u d e , nego po svjetu ljubavi. A l i jest kažnjivo, što ti koji dru­
...Dei proviđen- . 2. N a m si propterea quisque obiurgandis et c o r r i p i e n d i s male
tiam non effu- . . . . . gačije žive i gnušaju se djela onih zlih, ipak praštaju t u đ e grijehe (od
git... agentibus parcit, quia opportunius tempus m q u i r i t v e l eisdem ipsis
P L 2 2
kojih bi ih trebali odvikavati i zbog njih ih koriti), jer se boje njihove
metuit, ne deteriores ex hoc efficiantur, vel ad b o n a m v i t a m et
zlovolje, da i m ne bi naškodili u onim stvarima — kojima se dobri inače
p i a m erudiendos impediant alios infirmos et premant atque avertant
mogu i slobodno i nekažnjeno služiti — samo što ih ovdje žude više
a fide: n o n v i d e t u r esse cupiditatis oceasio, sed c o n s i l i u m caritatis.
nego što b i trebalo da ih ž u d e oni koji su na ovom svijetu tek na pro-
I l l u d est culpabile, quod h i , q u i d i s s i m i l i t e r v i v u n t et a m a l o r u m
putovanju i gaje nadu u nebesku domovinu. N u , ne samo oni slabiji,
factis abhorrent, parcunt tamen peceatis alienis, quae dedocere aut
što žive b r a č n i m životom te djecu imaju i l i nastoje dobiti djecu, posje­
obiurgare deberent, d u m e o r u m offensiones cavent, ne s i b i noceant
v
duju domove i obitelji (oni kojima se apostol u prvim crkvenim zajed­
i n his rebus, quibus ličite b o n i atque i n n o c e n t e r utuntur, sed
nicama obratio poučavajući ih i opominjući kako trebaju živjeti: i žene
cupidius, q u a m oportebat eos, q u i i n hoc m u n d o peregrinantur et
s m u ž e v i m a i muževi sa ž e n a m a , i djeca s roditeljima i roditelji s djecom,
spem supernae patriae prae se gerunt. N o n s o l u m quippe infirmiores, 27
i sluge s gospodarima i gospodari sa slugama )), ne stječu samo ti rado
v i t a m ducentes coniugalem, filios habentes vel habere quaerentes,
mnoge prolazne i mnoge zemaljske stvari a nerado ih gube — pa se
domos ac familias possidentes, ( quos Apostolus i n E c c l e s i i s alloqui-
tur, docens et monens quem ad m o d u m vivere debeant et uxores
c u m m a r i t i s et m a r i t i c u m uxoribus, et filii c u m parentibus et
27
parentes c u m filiis, et servi c u m dominis et d o m i n i c u m s e r v i s )
m u l t a temporalia, m u l t a terrena libenter a d i p i s c u n t u r et moleste

1
coram dod. M.
u
flagellentur M .
v
innocentes M .

26
Usp. Iz 24. (9) Još jedno mjerilo za prosuđivanje zla i trpljenja, po izričitu Kristovu
27
Usp. K o l 3, 18—22. stavu, jest poticaj na dobro, poticaj na ljudsko suosjećanje i solidarnost.
 34 D E C I V . D E I 1, 9, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 9, 2-3 35

amittunt, p r o p t e r quae n o n audent offendere homines, q u o r u m zbog toga ne usuđuju uvrijediti one ljude u kojih i m se ne sviđa njihov
sibi vita c o n t a m i n a t i s s i m a et consceleratissima displicet; v e r u m e t i a m n e ć u d o r e d n i i opaki život, — nego uistinu i o n i što gaje život višeg
hi, q u i s u p e r i o r e m vitae g r a d u m tenent nec coniugalibus v i n c u l i s stupnja i nisu sputani m r e ž a m a braka i zadovoljavaju se oskudnijom
2
i r r e t i t i sunt et v i c t u parvo ac t e g i m e n t o utuntur, plerumque, suae hranom i odjećom, strahujući da zamke i nasilja zlih ljudi ne ugroze
famae ac saluti a a
d u m insidias atque impetus m a l o r u m timent, ab njihov dobar glas i sigurnost, sustežu se često da i h ukore; pa iako se
e o r u m reprehensione sese abstinent, et quamvis n o n i n t a n t u m oni njih ne plaše toliko da b i p o d njihovim zastrašenjima i o p a č i n a m a
eos metuant, ut a d s i m i l i a perpetranda quibuslibet e o r u m t e r r o r i b u s popustili i sami štogod slično počinili, ipak veoma često ne žele pre­
atque i m p r o b i t a t i b u s cedant, ea ipsa tamen, quae c u m eis n o n perpe- koriti ono što s njima zajedno ne čine (iako b i m o ž d a u k o r o m neke
trant, nolunt p l e r u m q u e corripere, c u m fortasse possint aliquos corri- i mogli popraviti), jer se boje da ako u tome ne bi uspjeli, bilo bi to na
piendo corrigere, ne, s i n o n potuerint, sua salus ac f a m a i n peri- pogibelj i propast vlastite sigurnosti i dobra glasa; i nije tako zbog toga
c u l u m e x i t i u m q u e perveniat, nec ea consideratione, q u a s u a m što o n i misle, kako su njihov dobar glas i sigurnost neophodni i korisni
f a m a m ac salutem vident esse necessariam u t i l i t a t i e r u d i e n d o r u m u p o u č a v a n j u ljudi, nego prije zbog one slabosti kojoj godi laskav jezik
28
h o m i n u m , sed ea potius infirmitate, q u a delectat l i n g u a blandiens i zemaljski ž i v o t ) i koja se plaši suda gomile te patnje i l i propasti
2 8
et humanus d i e s et r e f o r m i d a t u r v u l g i i u d i c i u m et carnis excruciatio tijela, to jest: tako je zbog spona p o ž u d n o s t i , a ne zbog obveza ljubavi.
vel peremptio; hoc est, p r o p t e r quaedam cupiditatis v i n c u l a , n o n
p r o p t e r o m c i a caritatis.
3. M e n i se to, dakle, ne čini malenim razlogom, što se zajedno sa zlima
šibaju i dobri, kad god se Bogu svidi kažnjavati i z o p a č e n e običaje
...quiaetiambo- _ 3. jsj n m i h i itaque videtur haec p a r v a esse causa, quare c u m
0
nevoljom prolaznih kazni. Zajedno oni bivaju šibani, ne zato jer za­
indigent. m a l i s flagellentur et boni, quando Deo placet perditos mores etiam
jedno žive zlim životom, nego što zajedno ljube prolazni život, ne
t e m p o r a l i u m p o e n a r u m afflictione punire. F l a g e l l a n t u r e n i m s i m u l ,
d o d u š e jednako, ali ipak i jedni i drugi, dok bi ga dobri trebali pre­
cc 10 n o n quia s i m u l agunt m a l a m v i t a m , sed q u i a / s i m u l amant
zirati, kako b i ove druge time ukorili i popravljene uputili na život
t e m p o r a l e m v i t a m , n o n q u i d e m aequaliter, sed tamen s i m u l , q u a m
vječni; a ako se ti ne htjednu pridružiti u tome naporu, s njima se treba
b o n i contemnere deberent, ut i l l i c o r r e p t i atque c o r r e c t i conse-
p o n a š a t i kao s neprijateljima i tako ih voljeti, jer dokle god žive uvijek
querentur aeternam, a d q u a m consequendam s i nollent esse socii,
je neizvjesno h o ć e l i i m se volja nabolje okrenuti. A u toj stvari nemaju
ferrentur et diligerentur i n i m i c i , q u i a donec v i v u n t semper i n c e r t u m
P L
jednak, nego mnogo teži razlog oni o kojima prorok k a ž e : »Taj je,
23 est u t r u m v o l u n t a t e m sint i n m e l i u m m u t a t u r i . Q u a i n re n o n utique
d o d u š e , poginuo zbog svog grijeha, ali ću ja krv njegovu tražiti iz stra-
p a r e m , sed longe g r a v i o r e m ha/bent causam, quibus p e r P r o p h e t a m 29 A
žareve r u k e . « ) Z b o g toga se stražari, to jest n a d z o r n i c i puka, i po­
d i c i t u r : lile quidem in suo peccato morietur, sanguinem autem eius
29
stavljaju u crkvama, ne da pošteđuju, nego da prekoravaju grijehe (10).
de manu speculatoris requiram . A d hoc e n i m speculatores, h o c
Stoga od takve krivice nije u cijelosti slobodan ni onaj koji (iako nije
est p o p u l o r u m praepositi, constituti sunt i n E c c l e s i i s , ut n o n
nadzornik) u ljudi s kojima je n u ž n o š ć u ovog života vezan vidi mnogo
parcant obiurgando peccata. N e c ideo tamen ab huius m o d i c u l p a
toga što treba prigovoriti i prekoriti, a to ipak ne čini, izbjegavajući da
penitus alienus est, q u i , licet praepositus n o n sit, i n eis tamen,
ih ne uvrijedi, a to zbog onih stvari kojima mu je d o d u š e d o p u š t e n o
quibus vitae huius necessitate coniungitur, m u l t a m o n e n d a v e l
služiti se U ovome životu, ali u kojima uživa više nego što treba. D o b r i ,
arguenda novit et neglegit, devitans e o r u m offensiones p r o p t e r i l l a
uz to, imaju i drugi razlog zašto su šibani prolaznim zlima, onaj koji
quibus i n hac v i t a n o n indebitis utitur, sed plus q u a m debuit
i m a đ a š e i J o b : da bi se sam duh ljudski iskušao i da spozna k o l i k o m
delectatur. Deinde habent a l i a m causam boni, quare t e m p o r a l i b u s
silinom p o b o ž n o s t i ljubi Boga radi njega samoga.
affligantur m a l i s , q u a l e m habuit I o b : ut sibi ipse humanus animus
sit probatus et cognitus, quanta virtute pietatis gratis D e u m diligat.

(10) To shvaćanje biskupa kao čuvara i nadziratelja vratit će se i kasnije

(19, 19). Dužnost pak opominjanja i karanja obvezuje sve, kako se tvrdi i ovdje,
ali veže navlastito duhovne pastire. U Augustina ta ideja nailazi često (npr.
:
tegumento M. Serm. 17, 2; 46-47; 88, 19; 137, 14 itd). Temeljno pravilo kojim se on ravna
1 e s t : U D m
consulentes dod. M. J lJ ljude a mrziti njihovo zlo. Na tu temu nastat će jedno od njegovih
najglavnijih djela o milosti: De correptione et gratia.
28
Usp. 1 K o r 4, 3. A Sv. Augustin upotrebljava r i j e č i speculatores i praepositi, š t o je vjerojatno prema g r č .
29
Ez 33, 6. episkopoi i skopoi, to jest: biskupi, upravitelji, nadglednici.
 36 D E CIV. D E I 1, 10, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 10, 1-2 37

Fidelibus atque 10. 1. Quibus recte consideratis atque perspectis attende u t r u m 10. 1. Razmotriv i razvidjev pravo te stvari, pogledaj da li se vjer­ G u b i t k o m prolaz­
piis quaeque nih dobara sveci
calamitas in a l i q u i d m a l i acciderit fidelibus et piis, quod eis n o n i n b o n u m nicima i p o b o ž n i c i m a d o g a đ a ikakvo zlo koje i m se ne obrće na dobro, n i š t a ne g u b e
bonum verti- verteretur, n i s i forte p u t a n d u m est apostolicam i l l a m vacare sen- ukoliko se ne bi moralo misliti kako je isprazna apostolska izreka:
tur... 30
tentiam, u b i ait: Scimus quia diligentibus Deum omnia cooperatur a b
» Z n a m o da B o g čini da sve pridonosi dobru onih koji ga l j u b e . « )
in bonum . 30
A m i s e r u n t o m n i a quae habebant. N u m q u i d fidem? Izgubiše sve što su imali. Pa zar i vjeru? Z a r i p o b o ž n o s t ? Z a r i dobra
31
n u m q u i d pietatem? n u m q u i d i n t e r i o r i s h o m i n i s bona, q u i est ante unutarnjeg čovjeka, koji je bogat pred B o g o m ? ) To su bogatstva
31
D e u m d i v e s ? H a e sunt opes C h r i s t i a n o r u m , quibus opulentus k r š ć a n a (11), kojima bogat Apostol govoraše: »Uistinu, vjera je velik
dicebat A p o s t o l u s : Est autem quaestus magnus pietas cum sufficien- izvor dobitka ako je duh zadovoljan onim što ima. Ništa, naime, nismo
tia. Nihil enim intulimus in hunc mundum, sed nec auferre aliquid donijeli na ovaj svijet, tako da ništa ne m o ž e m o iz njega iznijeti. A kad
possumus. Habentes autem victum et tegumentum his contenti si- imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele da po­
mus. Nam qui volunt divites fieri, incidunt in temptationem et stanu b o g a t a š i , upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne
laqueum et desideria multa [stulta] et noxia, quae mergunt homi- želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem
nes in interitum et perditionem. Radix enim est omnium malorum izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere
32
avaritia, quam quidam appetentes a fide pererraverunt et inserue- i proboli sami sebe mnogim teškim m u k a m a . « )
32
runt se doloribus multis .
2. A k o su oni kojima zemaljska dobra p r o p a d o š e u tome pustošenju
postupali s njima onako kako čuše od onoga izvana s i r o m a š n o g i unutra
33
bogatog (to jest: »koji uživaju ovaj svijet kao da ga ne u ž i v a j u « ) )
...sive amissio - 2. Quibus ergo terrenae divitiae i n i l l a vastatione perierunt,
divitiarum... si eas sic habebant, q u e m a d m o d u m ab isto foris paupere, intus
mogli su reći što i onaj teško kušani, nu nikako ne i svladani: » G o
33 iziđoh iz krila majčina, go ću se u zemlju vratiti. Gospod dao, Gospod
CC 11 divite audierant, i d est, si m u n d o utebantur t a m q u a m / n o n utentes ,
oduzeo! K a k o se G o s p o d u svidjelo, tako se dogodilo! Blagoslovljeno
potuerunt dicere, quod ille graviter temptatus et m i n i m e superatus: 34
ime G o s p o d n j e ! « ) Poput dobra sluge koji velika blaga steče u samoj
Nudus exivi de utero matris meae, nudus revertar in terram. Domi-
volji svojeg gospodara, kojega uzastopce prateći dušu svoju obogati,
nus dedit, Dominus abstulit, sicut Domino placuit, ita factum est;
M i ne rastuži se što živ izgubi one stvari, koje je imao ubrzo igubiti u m i ­
sit nomen Domini benedictum ; ut bonus servus magnas facultates
rući. O n i pak slabiji, koji do tih zemaljskih dobara (koja d o d u š e ne
haberet i p s a m sui D o m i n i voluntatem, cui pedissequus mente dite-
pretpostaviše samome Kristu) ipak s nekakvom p o ž u d o m d r ž a h u ,
sceret, nec c o n t r i s t a r e t u r eis rebus vivens relictus, quas cito fuerat
onoliko koliko zgriješiše ljubeći ih toliko i pretrpješe gubeći ih. Jer, ono­
PL 24 moriens r e l i / c t u r u s . U l i autem infirmiores, q u i terrenis his bonis,
liko ih je boljelo (kao što prije navedoh da A p o s t o l reče) koliko su bola
q u a m v i s ea n o n praeponerent Christo, aliquantula tamen cupiditate
sami sebi nanijeli. Njima koji tako dugo zanemarivahu stegu riječi
cohaerebant, q u a n t u m haec amando peccaverint, perdendo senserunt.
valjalo je dodati stegu iskustva. Jer, kad A p o s t o l k a ž e : » O n i koji žele
T a n t u m quippe doluerunt, q u a n t u m se doloribus inseruerant, sicut
da postanu b o g a t a š i upadaju u napast« i ostalo, onda on kori p o ž u d u
A p o s t o l u m dixisse supra c o m m e m o r a v i . Oportebat e n i m ut eis adde-
za bogatstvom, a ne porabu bogatstva, jer na drugom mjestu upućuje
retur etiam e x p e r i m e n t o r u m disciplina, a quibus t a m d i u fuerat
govoreći: » B o g a t a š i m a ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne
neglecta v e r b o r u m . N a m c u m dixit Apostolus: Qui volunt divites
p o l a ž u nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno
fieri, incidunt in temptationem et cetera, profecto i n divitiis c u p i d i -
a c daje na uživanje; da iskazuju d o b r o č i n s t v a , da budu bogati djelima
tatem reprehendit, n o n facultatem, q u o n i a m praecepit a l i b i dicens:
ljubavi, da budu darežljivi i podatni, da tako sebi zgrću sigurno blago
Praecipe divitibus huius mundi non superbe sapere neque sperare
in incerto divitiarum, sed in Deo vivo, qui praestat nobis omnia
abundanter ad fruendum; bene faciant, divites sint in operibus
bonis, facile tribuant, communicent, thesaurizent sibi fundamentum

cooperantur M.
qui M. quam Vind. Am. Er. mss.

30
R i m 8, 28; usp. Enarr. in ps. 51, 13; 54, 8; 139, 4; Serm. 17, 3; 88, 18; 164, 7.
31
Usp. 1 Pt 3, 4. (11) U sadržaju kršćanstva jest i solidna interpretacija životnih zala
32
1 T i m 6, 6—10. i povijesnih stradanja jer se ugrađuju u složen plan što ga Providnost provodi
33
Usp. 1 K o r 7, 31. u ovom svijetu, pozivajući ljude da osjete i odgovorno izvrše svoju duhovnu
34
Job 1, 21. nadmoć nad pukim događajima.
 38 DE CIV. D E I 1, 10, 2 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 10, 2 39

3D
bonum in futurum, ut apprehendant veram vitam .15
Haec qui za b u d u ć n o s t , kako bi postigli pravi život.« ) O n i koji tako učiniše
de suis divitiis faciebant, magnis sunt l u c r i s levia d a m n a solati sa svojim bogatstvima utješeni su većim dobitkom zbog manjeg gubitka,
plusque laetati ex his, quae facile tribuendo tutius servaverunt, i radosniji su zbog onih stvari koje stekoše lako dajući nego što su tužni
q u a m c o n t r i s t a t i ex his, quae t i m i d e retinendo facilius amiserunt. zbog onih koje bojažljivo zadržavajući lakše izgubiše. Jer na zemlji se
H o c e n i m potuit i n terra perire, q u o d piguit inde transferre. N a m i moglo izgubiti samo ono što se nije marilo odatle ponijeti. N a i m e , oni
q u i receperunt c o n s i l i u m D o m i n i sui dicentis: Holite vobis condere što poslušaše svjet svojega Gospodara: »Ne sabirajte sebi blago na
thesauros in terra, ubi tinea et rubigo exterminant et ubi fures zemlji, gdje ga izgriza moljac i r đ a ; gdje lopovi prekopavaju zidove
effodiunt et furantur; sed thesaurizate vobis thesaurum in caelo, i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni r đ a
quo fur non accedit neque tinea corrumpit; ubi enim est thesaurus ne izgriza, gdje lopovi ne prekopavaju zidova i ne kradu. Jer gdje ti je
36
tuus, illic ad
erit et cor tuum tribulationis tempore p r o b a v e r u n t blago, tu će ti biti i s r c e « ) — ti se u doba patnje uvjeriše koliko su
q u a m recte sapuerint, non contemnendo v e r a c i s s i m u m praecepto- razborito postupili kad ne prezriješe najistinitijeg učitelja te najoda^
r e m et thesauri sui fidelissimum i n v i c t i s s i m u m q u e custodem. N a m nijeg i najnesvladljivijeg čuvara svojeg blaga. Jer, ako se mnogi rado­
si m u l t i gavisi sunt i b i se habuisse divitias suas, quo contigit ut vahu što svoje bogatstvo skloniše onamo gdje neprijatelj slučajno ne
hostis n o n accederet: quanto certius et securius gaudere potuerunt, d d đ e , koliko l i se i sigurnije i pouzdanije mogahu veseliti oni koji ga
q u i m o n i t u D e i sui i l l u c migraverunt, quo accedere o m n i n o n o n — po naputku G o s p o d i n a svojeg — preseliše onamo kamo u o p ć e
posset! Unde P a u l i n u s noster, Nolensis episcopus, ex opulentissimo prići ne m o ž e ! Otuda n a š Paulin, biskup u N o l i , koji od najvećeg boga­
c c
12 divite voluntate p a u p e r r i m u s / et copiosissime sanctus, quando t a š a svojom voljom postade posve s i r o m a š a n i bogato svet (12), kad
et i p s a m N o l a m b a r b a r i vastaverunt, c u m ab eis teneretur, sic i n ono barbari opustošiše i N o l u i njega zarobiše — (kako od njega poslije
corde suo, ut ab eo postea cognovimus, precabatur: Domine, non sami doznasmo) — ovako se u srcu molio: » N e dopusti, Gospodine,
excrucier propter aurum et argentum; ubi enim sint omnia mea, da budem m u č e n zbog zlata i srebra; t i , naime, znaš gdje se nalazi sve
tu scis. I b i e n i m habebat o m n i a sua, u b i e u m condere et thesau- moje.« A sve svoje i m a đ a š e ondje kamo ga je naputio da skloni i po­
rizare ille monstraverat, q u i haec m a l a m u n d o ventura praedixerat. hrani Onaj koji je i prorekao da će ta zla snaći svijet. Stoga, oni koji
A c per hoc q u i D o m i n o suo m o n e n t i oboedierant, u b i et q u o m o d o poslušaše nalog svojega G o s p o d i n a , gdje i kako moraju skloniti svoje
thesaurizare deberent, nec ipsas terrenas divitias b a r b a r i s incursan- blago, ti ne izgubiše ni svoja zemaljska bogatstva u doba provale bar­
tibus amiserunt. Quos autem n o n oboedisse paenituit, q u i d de bara. O n i pak koji zažališe jer ne bijahu poslušali što je valjalo u tome
talibus rebus faciendum esset, si n o n praecedente sapientia, certe činiti, bijahu p o u č e n i , ako već ne prethodnom m u d r o š ć u , onda svakako
consequente experientia didicerunt. iskustvom koje je slijedilo.

(12) Veze između Augustina i Paulina iz Nole ( + 431) bile su prijatelj­

ske. Tome je pridonijelo i posredovanje Alipijevo. Sačuvalo nam se nešto od
njihova dopisivanja: Paulinova pisma 24 (Alipiju); 25; 30; 94; 121 (Augu­
stinu); i Augustinova 27; 31; 42; 45; 80; 95; 149; 186 — ali ih se mnogo
zagubilo: o tom P. Courcelle, Les lacunes de la correspondance entre S. Augu-
stin et Paulin de Nole, u Rech. de sc. rel. 39, 1951, 216-231. Neki misle da je
ad
ibi M. poticaj pisanju Ispovijesti Augustin dobio upravo od Paulina: usp. P. Cour­
celle, La correspondance avec Paulin de Nole et la genese des »Confessions«
(dodatak djelu: Les »Confessions« de S. Augustin dans la tradition litteraire,
35
1 T i m 6, 17—19. Pariš 1965, 559-607); A . Trape, Introduzione generale a Le Confessioni,
36
M t 6, 19—21. N B A 1, 3. izdanje.
 40 D E C I V . D E I 1, 10, 3-11
...sive tormen­ - 3 . A t e n i m q u i d a m b o n i e t i a m C h r i s t i a n i tormentis e x c r u c i a t i
ta atque...
PL 25 sunt, ut b o n a sua hostibus proderent. U l i vero nec prodere nec
a e
perdere potuerunt b o n u m , quo e t i p s i b o n i erant. S i autem t o r q u e r i
q u a m m a m m o n a i n i q u i t a t i s prodere maluerunt, b o n i n o n erant.
A d m o n e n d i autem fuerant, q u i tanta patiebantur p r o auro, quanta
essent sustinenda pro C h r i s t o , ut eum potius diligere discerent,
qui p r o se passos aeterna felicitate ditaret; n o n a u r u m et argentum,
p r o quo p a t i m i s s e r r i m u m fuit, seu mentiendo occultaretur, seu
v e r u m dicendo proderetur. N a m q u e inter tormenta nemo C h r i s t u m
confitendo amisit, nemo a u r u m n i s i negando servavit. Q u o c i r c a
u t i l i o r a erant fortasse tormenta, quae b o n u m i n c o r r u p t i b i l e aman-
d u m docebant, q u a m i l l a bona, quae sine ulio u t i l i f r u c t u dominos
sui amore torquebant.
..cruciatus et... - 4. Sed q u i d a m e t i a m n o n habentes quod proderent, d u m n o n
creduntur, t o r t i sunt. E t h i forte habere cupiebant nec sancta volun-
tate pauperes erant; quibus d e m o n s t r a n d u m fuit n o n faculta-
tes, sed ipsas cupiditates talibus dignas esse cruciatibus. S i vero
vitae m e l i o r i s proposito r e c o n d i t u m a u r u m argentumque non
habebant, nescio q u i d e m u t r u m c u i q u a m t a l i u m acciderit, ut d u m
habere creditur, torqueretur; v e r u m t a m e n etiamsi accidit, pro-
fecto, q u i i n t e r i l l a t o r m e n t a paupertatem sanctam confitebatur,
C h r i s t u m confitebatur. Quapropter etsi n o n m e r u i t ab hostibus
credi, n o n potuit tamen sanctae paupertatis confessor sine caelesti
mercede t o r q u e r i .
••fames. . 5. [ U . ] M u l t o s , inquiunt, etiam Christianos fames d i u t u r n a
vastavit. H o c quoque i n usus suos b o n i fideles pie tolerando verte-
runt. Quos e n i m fames necavit, m a l i s vitae huius, sicut c o r p o r i s
morbus, eripuit: quos autem non necavit, docuit parcius v i vere,
docuit p r o d u c t i u s ieiunare.
Non formidan- 11. Sed e n i m m u l t i etiam C h r i s t i a n i interfecti sunt, m u l t i multa-
dum quod p i i
necati sunt... r u m m o r t i u m foeda varietate c o n s u m p t i . H o c si aegre f e r e n d u m est,
CC 13 o m n i b u s , q u i i n hane v i t a m p r o c r e a t i sunt, / utique c o m m u n e est.
H o c scio, n e m i n e m fuisse m o r t u u m , q u i n o n fuerat aliquando m o r i -
3
et] isp. CC.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 1 0 , 3-11 41
3 . N u i neki dobri, t a k o đ e r kršćani, bijahu mukama m u č e n i , da bi
dobra svoja izdali neprijateljima. A l i ti ne mogahu ni izdati ni izgubiti
ono dobro kojim bijahu dobri ( 1 3 ) . A k o su pak više voljeli i da ih m u č e
nego da odaju M a m o n a nepravičnosti, ne bijahu dobri. Valjalo je opo­
menuti te koji toliko pretrpješe radi zlata koliko je trebalo podnijeti
radi Krista, da radije n a u č e voljeti onoga koji vječitim b l a ž e n s t v o m
obogaćuje one što trpljahu zbog njega; a ne zlato i srebro, jer patiti zbog
toga bijaše najbjednije, bilo da se lažući blago skrilo, bilo da se istinu
govoreći odalo. Jer, na mukama nitko nije ispovijedajući Krista izgubio,
nitko nije osim lažući zlato u š č u v a o . Z b o g toga bijahu m o ž d a koris­
nije muke koje naučiše kako se mora ljubiti nepropadljivo dobro,
negoli ona dobra ljubav prema kojima nanese muke svojim gospoda­
rima, a bez ikakva korisna ploda.
4 . Neki opet, iako nisu imali što da odaju, bijahu m u č e n i , jer i m se nije
vjerovalo. T i m o ž d a ž u đ a h u posjedovati, a ne bijahu siromasi po svetoj
nakani; tima je valjalo pokazati da ne imetak, nego same žudnje za
njim, zaslužuju takve muke. A k o pak zbog težnje za boljim životom ne
i m a đ a h u skrivena ni zlata ni srebra (ne znam d o d u š e da li bijaše koga
takvog, da ga mucahu jer povjerovaše kako posjeduje, nu ako se to
i dogodilo — ) , onda ti doista, koji na onim mukama ispovijedahu sveto
s i r o m a š t v o , ispovijedahu Krista. Zbog toga, ako nije uspio da mu ne­
prijatelji vjeruju, nije ipak takav ispovjedalac svetog siromaštva mogao
biti m u č e n bez nebeske nagrade.
5. Kažu da je i mnoge od kršćana pokosila dugotrajna glad. Pa i to su
dobri vjernici p o b o ž n i m p o d n o š e n j e m preobratili sebi u korist. Koje
je glad umorila, te je izbavila od zala ovog života, poput bilo koje tje­
lesne bolesti; a koje nije umorila poučila ih je da štedljivije žive i naučila
ih je ustrajnije postiti.
11. A l i , pobijeni su i mnogi od k r š ć a n a ; mnogi izgiboše u gnusob- 0
svršetku proiaz-
. . . T , . v , . nog života, bilo d u -
noj raznovrsnosti mnogih umiranja. Iako je to teško podnijeti, ipak je žeg bilo kraćeg
zajedničko svima koji su došli na ovaj svijet. O v o zacijelo znam: nije
umro nitko tko ipak jednom ne bi imao umrijeti. Kraj života izjedna-
(13) Još se jednom naglašava smisao za kršćanski realizam po kojem
je jedino čovjek dobro i vrijednost u pravom smislu, jer se sva druga dobra
smatraju dobrima u odnosu prema svrsi za kojom on teži.
 42 D E CIV, D E I 1, 11-12, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 11-12, 1 43

turus. F i n i š autem vitae t a m longam q u a m brevem v i t a m hoc
i d e m facit. Neque e n i m a l i u d melius et a l i u d deterius, aut a l i u d
maius et a l i u d brevius est, quod i a m pariter non est. Q u i d autem
interest, quo m o r t i s genere v i t a ista finiatur, quando ille, c u i finitur,
i t e r u m m o r i non cogitur? C u m autem unicuique m o r t a l i u m sub
cotidianis vitae huius casibus innumerabiles mortes q u o d a m m o d o
c o m m i n e n t u r , q u a m d i u i n c e r t u m est, quaenam e a r u m ventura sit:
quaero u t r u m satius sit u n a m perpeti moriendo an omnes timere
a f
vivendo. Nec ignoro q u a m c i t i u s eligatur d i u vivere sub t i m o r e
tot m o r t i u m q u a m semel m o r i e n d o n u l l a m deinceps f o r m i d a r e .
Sed a l i u d est quod carnis sensus infirmiter pavidus refugit, a l i u d
q u o d mentis ratio diligenter enucleata convincit. M a l a m o r s putanda
P L
26 non est, q u a m bona vita / praecesserit. Neque e n i m facit m a l a m
m o r t e m , n i s i quod sequitur m o r t e m . N o n itaque m u l t u m c u r a n d u m
est eis, q u i necessario m o r i t u r i sunt, q u i d accidat ut m o r i a n t u r , sed
m o r i e n d o quo ire cogantur. C u m i g i t u r C h r i s t i a n i noverint longe
m e l i o r e m fuisse religiosi pauperis m o r t e m inter l i n g e n t i u m c a n u m
31
linguas q u a m i m p i i divitis i n p u r p u r a et b y s s o , h o r r e n d a i l l a genera
m o r t i u m q u i d m o r t u i s obfuerunt, qui bene vixerunt?
čuje i onaj život koji je dug i onaj što je kratak. O d onoga što jednako
više ne postoji nije jedno bolje a drugo gore, jedno veće a drugo manje.
I što je v a ž n o kakvom se s m r ć u ovaj život završava, kad onaj kojemu
se završava ne mora ponovno mrijeti? Budući da svakomu od smrtnika
— u svakodnevnim slučajevima ovog života — na neki način prijete
nebrojene smrti, i kad je već neizvjesno koja će od njih naići, pitam se
nije li priličnije u m i r u ć i pretrpjeti jednu nego l i živeći bojati se svih.
D o b r o znam, kako se brže bira dugo živjeti, u strahu od tolikih smrti,
negoli jednom umrijeti i ni jedne se više ne bojati. A l i jedno je ono što
sjetilo puti zbog slabosti i straha odbija, a drugo je ono u što uvjerava
pomno razrješen razlog uma. Z l o m ne treba smatrati onu smrt kojoj je
prethodio dobar život. Smrt ne čini z l o m ništa drugo osim ono što
slijedi iza smrti. Stoga oni koji će n u ž n o morati umrijeti ne trebaju
mnogo brinuti oko toga što pridonosi da umiru, nego kamo i m je umi­
rući — ići. B u d u ć i , dakle, kršćani znaju kako uvelike bolja bijaše smrt
p o b o ž n o g siromaha m e đ u jezicima pasa što ga oblizivahu negoli
37
b e z b o ž n a b o g a t a š a u grimizu i skupocjenu platnu ), što onda n a u d i š e
one strašne vrste smrti mrtvacima koji dobri življahu? (14).

12.. 1. Nu u tako golemo] hrpi smrtnih trupala i nisu mogli biti po- o pogrebu ljud-
...aut caruerunt 12. 1. A t e n i m m tanta strage cadaverum nec sepehri potuerunt *. 3
i - u n A i - u * • A A - i s k i h tijela, koji kad

sepultura... . . . . ,
38
r kopani. ) A h p o b o ž n u vjeru ni to ne prepada odviše, oslonjenu o pro- kršćanima i bijaše
a
Neque istuc ^ p i a hdes m m i u m rerormidat, tenens p r a e d i c t u m nec roštvo da ni zvijeri koje ih rastrgaju ne mogu naškoditi tijelima što će Poduze' m S t a
' m

absumentes bestias resurrecturis corporibus obfuturas, quorum
39
capillus capitis n o n p e r i b i t . N u l l o modo diceret V e r i t a s : Nolite
timere eos, qui corpus occidunt, animam autem non possunt occi-
40
dere ; si q u i c q u a m obesset futurae vitae, q u i d q u i d i n i m i c i de
corporibus o c c i s o n i m facere voluissent. N i s i forte q u i s p i a m sic
absurdus est, ut contendat eos, q u i corpus occidunt, n o n debere
t i m e r i ante m o r t e m , ne corpus occidant, et t i m e r i debere post mor­
tem, ne corpus o c c i s u m sepeliri non sinant. F a l s u m est ergo quod ait
< C h r i s t u s > : Qui corpus occidunt et postea non habent quid fa­
1
ciant* ; si habent tanta, quae de cadaveribus faciant. Absit, ut
f a l s u m sit quod V e r i t a s dixit. D i c t u m est e n i m a l i q u i d eos facere
c u m occidunt, quia i n corpore sensus est occidendo; postea vero
n i h i l habere quod faciant, quia nullus sensus est i n corpore occiso.
M u l t a itaque c o r p o r a C h r i s t i a n o r u m terra non texit, sed n u l l u m /
cc 14 e o r u m q u i s q u a m a caelo et terra separavit, quam totam i m p l e t
praesentia sui, q u i novit unde resuscitet quod creavit. D i c i t u r
q u i d e m i n psalmo: Posuerunt mortalia servorum tuorum escam
39
uskrsnuti, kojima neće propasti ni dlaka s glave. ) Jer ne bi Istina bila
40
rekla: » N e bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu u b i t i , « )
kad bi b u d u ć e m životu bilo što moglo pričiniti ono što se neprijate­
ljima svidjelo učiniti s tijelima ubijenih. U k o l i k o m o ž d a tkogod ne bi
bio toliko nerazborit te ustvrdio kako se onih što tijelo ubijaju ne treba
plašiti prije smrti, da ne bi ubili tijelo, a treba ih se plašiti nakon smrti,
da ne bi zabranili pokopati ubijeno tijelo. L a ž n o je, dakle, ono što kaže
(Krist): » N e bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu više
41
ništa učiniti,« ) ako ti mogu učiniti štogod mrtvim tijelima! A l i , daleko
od toga da je l a ž n o što Istina reče! V e l i se naime da oni nešto čine kad
ubijaju, jer u tijelu koje pogiba ima osjećanja; nakon toga nemaju više
što učiniti, jer u ubijenu tijelu nema više nikakva osjećanja. Pa tako
zemlja nije pokrila mnoga tijela kršćana, ali ni jedno od njih nije
otrgnuo nitko ni od neba ni od zemlje, koje cijele svojom n a z o č n o š ć u
ispunja onaj koji zna odakle će uskrisiti ono što je stvorio. U psalmu
se, d o d u š e , k a ž e : »Trupla tvojih slugu d a d o š e za hranu pticama nebe-

af
inertius M.
ag
istud M.

37
Usp. L k 16, 19—31.
38
Usp. A U G U S T I N , De cura pro mort. ger. 2.
39
Lk 21, 18; usp. Dj 27, 34. (14) U suočenju s gubitkom onih dobara koja su nezamjenljiva za ostva­
40
M t 10, 28. renje zemaljske sreće, kršćanstvo, dakle, nudi dobro koje ovisi isključivo
41
L k 12, 4.
 44 DE CIV. D E I 1, 12, 1-13 O D R Ž . B O Ž J O J . 1 , 1 2 , 1-13 45

volatilibus caeli, carnes sanctorum tuorum bestiis terrae; effuderunt skim, meso tvojih p o b o ž n i k a zvijerima zemaljskim. K r v i m ko vodu
sanguinem eorum sicut aquam in circuitu Ierusalem, et non erat prolijevahu oko Jeruzalema, i ne bijaše nikoga da ih p o k o p a , « ) — ali 42

42
qui sepeliret , sed magis a d exaggerandam c r u d e l i t a t e m eorum,
qui ista fecerunt, n o n ad e o r u m infelicitatem, q u i ista perpessi sunt.
Q u a m v i s e n i m haec i n conspectu h o m i n u m d u r a et d i r a videantur,
43
sed pretiosa in conspectu Domini mors sanctorum eius .
ista o m n i a , < i d e s t > c u r a t i o funeris, conditio sepulturae, p o m p a
više kako b i se istaknula okrutnost onih koji to počiniše negoli nesreća
onih koji sve to pretrpješe. Iako su takve stvari ljudskom pogledu
i teške i strašne, »dr agocjena je u o č i m a Gospodnjim smrt p o b o ž n i k a
Proinde 43
n j e g o v i h . « ) Stoga sve to, naime: briga oko pogreba, uvjeti ukopa,
pogrebna svečanost — više je utjeha živima negoli olakšica mrtvima. ) 44

exsequiarum, magis sunt v i v o r u m solacia, q u a m subsidia mortuo-
4 4
r u m . S i a l i q u i d prodest i m p i o sepultura pretiosa, oberit pio vilis
aut n u l l a . Praeclaras exsequias i n conspectu h o m i n u m exhibuit pur-
purato i l l i d i v i t i t u r b a f a m u l o r u m , sed m u l t o clariores i n conspectu
D o m i n i ulceroso i l l i p a u p e r i m i n i s t e r i u m praebuit angelorum, q u i
e u m non extulerunt i n m a r m o r e u m t u m u l u m , sed i n A b r a h a e
45
gremium sustulerunt .
...quam etiam - 2. R i d e n t haec i l l i , c o n t r a quos defendendam suscepimus civi-
philosophi spre-
verunt. tatem D e i . V e r u m tamen sepulturae c u r a m / etiam e o r u m philoso­
PL 27 46
phi c o n t e m p s e r u n t . E t saepe u n i v e r s i exercitus, d u m p r o terrena
p a t r i a morerentur, u b i postea iacerent vel quibus bestiis esca
fierent, non curarunt, licuitque de hac re poetis p l a u s i b i l i t e r dicere:
Caelo tegitur, qui non habet urnam .47
Quanto m i n u s debent de corporibus insepultis insultare C h r i s t i a n i s ,
quibus et ipsius carnis m e m b r o r u m q u e o m n i u m reformatio n o n
s o l u m ex terra, v e r u m etiam ex a l i o r u m elementorum secretissimo
4 8
sinu, quo dilapsa cadavera recesserunt, i n temporis p u n c t o
reddenda et redintegranda p r o m i t t i t u r .
Officium pieta- 13. N e c ideo tamen' contemnenda et abicienda sunt c o r p o r a de-
tis est non abi-
cere corpora. f u n c t o r u m m a x i m e q u e i u s t o r u m atque fidelium, quibus t a m q u a m
ah
organis et vasis a d o m n i a bona opera s a n c t e usus est S p i r i t u s .
S i e n i m paterna vestis et anulus, ac si q u i d h u i u s m o d i , tanto
carius est posteris, quanto erga parentes m a i o r affectus: n u l l o
m o d o ipsa spernenda sunt corpora, quae utique m u l t o f a m i l i a r i u s
atque coniunctius q u a m quaelibet i n d u m e n t a gestamus. H a e c e n i m
non a d o r n a m e n t u m vel a d i u t o r i u m , quod adhibetur extrinsecus,
sed a d i p s a m n a t u r a m h o m i n i s pertinent. Unde et a n t i q u o r u m
A k o b e z b o ž n i k u štogod koristi skupocjen pogreb, škoditi će p o b o ž ­
nomu oskudan i l i nikakav. R a s k o š a n pogreb u očima ljudi pribavi
tome b o g a t a š u u grimizu gomilu sluga, ali pred licem G o s p o d i n o v i m
onome siromahu prekrivenu krastama svečaniju su službu pokazali
anđeli, koji ga ne iznesoše u mramornu grobnicu, nego ga uznesoše
45
u krilo A b r a h a m o v o )
2. Ismijavaju to oni od kojih poduzesmo da branimo d r ž a v u Božju.
46
M e đ u t i m , i njihovi filozofi prezriješe brigu oko pogreba ) (15). Često
ni cijele vojske, što umirahu za zemaljsku domovinu, nisu marile gdje će
poslije počivati i l i kojim će zvijerima biti hrana, i pjesnicima se odo­
bravalo kad su o tome govorili: » N e b o m se pokriva onaj tko žare
47
n e m a . « ) A koliko onda manje smiju zbog nepokopanih tjelesa vrije­
đati kršćane, kojima se obećaje u jednom hipu vremena obnova i uskrs­
n u ć e same puti i svih dijelova ne samo iz zemlje nego i iz najtajnijeg
48
krila ostalih p r a p o č e l a ) u koje zapadaju raspala trupla.
13. A l i zbog toga ne treba prezirati i odbacivati tijela preminulih, Zbog čega treba
p o k o p a t i tijela sve­
a osobito pravednika i vjernika, kojima se sveto D u h Sveti služio kao taca
o r u đ i m a i posudama za sva dobra djela. A k o je očinska odjeća i l i prsten,
ili štogod takvo, utoliko d r a ž e potomcima koliko je veća ljubav prema
roditeljima: onda n i p o š t o ne treba prezirati sama tijela, koja su nam
mnogo bliskija i s kojima smo tješnje vezani negoli s bilo kojom odje­
ćom. O n a , naime, nisu nikakav ures i l i pomagalo, koji se primjenjuju
izvana, nego pripadaju samoj naravi čovjekovoj (16). Stoga i pogrebi

ah
sanctus M .

42
Ps 79 (78), 2—3.
43
Ps 116 (115), 15. (15) To su platonici i pitagorejci, a uz njih još cinici, stoici i zastupnici
44
Usp. A U G U S T I N , De cura pro mort. ger. 2, 4; Enarr. in ps. 33, 2, 25. palingeneze: usp. Platon i Ciceron, n. mj.
45
Usp. L k 16, 22—31. (16) Razni oblici iskazivanja štovanja pokojnima (sprovod, naricanje,
46
Usp. P L A T O N , Obr. Sokr. 40 c—d; Fedon 70 c; Kratil 400 c; C I C E R O N , sahrana, spaljivanje, balsamiranje, stećci, urne, grobovi, sarkofazi i si.) od
Tusoul. 1, 43. prahistorije dalje u zapadnim i nezapadnim kulturama nameću pitanje što su
47
L U K A N , Phars. 7, 819. ljudi tim postupcima zapravo htjeli. Ta vanjska očitovanja ukazuju na duboke
48
Usp. 1 K o r 15, 52. unutrašnje stavove.

46 DE C I V . D E I 1, 13-14
CC 15 i u s t o r u m / funera officiosa pietate curata sunt et exsequiae cele-
bratae et sepultura provisa, ipsique c u m a i
viverent de sepeliendis
vel etiam transferendis suis corporibus filiis m a n d a v e r u n t , 49
et
Tobias sepeliendo mortuos D e u m promeruisse, teste angelo, com-
50
m e n d a t u r . Ipse quoque D o m i n u s die tertio resurrecturus religiosae
m u l i e r i s b o n u m opus praedicat praedicandumque commendat, q u o d
unguentum p r e t i o s u m super m e m b r a eius effuderit atque hoc ad
51
e u m sepeliendum f e c e r i t . E t laudabiliter c o m m e m o r a n t u r i n E v a n -
gelio q u i corpus eius de cruce acceptum diligenter atque honorifice
52
tegendum sepeliendumque c u r a r u n t . V e r u m istae auctoritates n o n
hoc admonent, q u o d insit ullus cadaveribus sensus, sed ad D e i
p r o v i d e n t i a m , c u i placent etiam talia pietatis officia, c o r p o r a quoque
m o r t u o r u m pertinere significant propter fidem resurrectionis astruen-
d a m . U b i et i l l u d salubriter discitur, quanta possit esse remuneratio
p r o eleemosynis, quas viventibus et sentientibus exhibemus, si neque
hoc apud D e u m perit, q u o d exanimis h o m i n u m m e m b r i s officii dili-
PL 28 gentiaeque persolvitur. Sunt / q u i d e m et alia, quae sancti Patriar-
chae de c o r p o r i b u s suis vel condendis vel transferendis prophetico
53
š p i r i t u d i c t a intellegi v o l u e r u n t ; n o n autem h i c locus est, ut ea
pertractemus, c u m sumciant ista, quae d i x i m u s . S e d s i ea, quae
sustentandis viventibus sunt necessaria, sicut victus et amictus,
quamvis c u m gravi afflictione desint, n o n frangunt i n bonis perfe-
r e n d i tolerandique v i r t u t e m , nec eradicant ex animo pietatem, sed
exercitatam faciunt fecundiorem: quanto magis, c u m desunt ea,
quae curandis funeribus condendisque corporibus defunctorum
a d h i b e r i solent, n o n efficiunt miseros i n occultis p i o r u m sedibus i a m
quietos! A c per hoc quanto ista cadaveribus C h r i s t i a n o r u m i n i l l a
magnae urbis vel etiam a l i o r u m o p p i d o r u m vastatione defuerunt,
nec v i v o r u m c u l p a est, q u i non potuerunt ista praebere, nec poena
m o r t u o r u m , q u i n o n possunt ista sentire.
doista bilo najgore, da su i h mogli odvesti nekamo gdje ne bi nalazili
svojeg B o g a . Č a k i za takvu nesreću nalaze se u Svetome pismu mnoge
utjehe. Bijahu u sužanjstvu trojica dječaka, bijaše Danijel, bijahu drugi
Etiam captivi- 14. Sed m u l t i , inquiunt, C h r i s t i a n i etiam c a p t i v i dueti sunt.
borio. n0n
C a r 6 t
H o c sane m i s e r r i m u m est, si aliquo d u c i potuerunt, u b i D e u m
s u u m n o n invenerunt. Sunt i n S c r i p t u r i s sanetis huius e t i a m cladis
m a g n a solacia. F u e r u n t i n captivitate tres pueri, fuit D a n i e l ,
1
dum M .
51
52
49
Usp. A U G U S T I N , De cura pro mort. ger. 3; Post 39, 29—31; 50, 2. 24.
53
50
Usp. Tob 2, 9; 12, 12.
O DRŽ. B O Ž J O J 1, 1 3 - 1 4 47
drevnih pravednika bijahu p o p r a ć e n i d u ž n o m p o b o ž n o š ć u , slavile su
se grobne svečanosti, brinuli su se za grobnicu; i ti sami još za života
49
nalagahu svojim sinovima ) brigu oko ukopa i l i pak prijenos svojih
mrtvih tijela, a Tobija je — kako se kaže po svjedočenju a n đ e l a —
50
stekao naklonost pred B o g o m p o k a p a v š i mrtve. ) Pa i sam G o s p o d i n ,
koji je imao trećeg dana uskrsnuti, proglašuje dobrim djelo p o b o ž n e
žene i preporučuje ga kao vrijedno propovijedi, što je dragocjenu
5
pomast izlila na udove njegove, a to je učinila radi ukopa njegova. !)
A s hvalom se u evanđelju spominju oni koji tijelo njegovo brižljivo
s križa skinuše i pokrivši ga dolično p o b r i n u š e se oko njegova po­
52
greba. ) M e đ u t i m , tim se pismenim primjerima ne želi reći da u mrtvim
tijelima ima nekog osjećanja, nego da Božja promisao, kojoj gode takvi
izrazi p o b o ž n o s t i kojima se učvršćuje vjera u uskrsnuće, bdije i nad
tijelima mrtvih. T u je j o š i spasonosna pouka o tome, kolika m o ž e biti
nagrada zbog milodara, koje udjeljujemo živima i koji osjećaju, ako
pred B o g o m ne propada ni ono što obzirno i d u ž n o u č i n i m o s beživot­
nim udovima ljudi. Postoji i toliko drugoga što su sveti patrijarsi
o ukopu i l i prijenosu svojih tijela izrekli i što su htjeli da se shvati
53
u p r o r o č k o m smislu ), samo ovdje nije mjesto da o tome pretresamo,
kad dostaje i ovo što rekosmo. A k o pak ni teško podnosivi nedo­
statak onih stvari što su n u ž n e za održavanje života (kao hrana i odjeća)
ne slamaju u dobrih ljudi krepost izdržljivosti i strpljivosti, niti i m iz
duše iskorjenjuju p o b o ž n o s t , nego je kušnjom još oplođuju, koliko
manje one stvari, kad uzmanjkaju, koje se o b i č n o poduzimaju oko
pripreme i ukopa mrtvih tijela, unesrećuju one što već n a đ o š e svoj
spokoj na skrovitim mjestima p o b o ž n i k a ! Stoga, kad je štogod takvo
u s k r a ć e n o mrtvim tijelima kršćana pri onome pustošenju velikog
grada i l i i drugih gradova, nije ni krivica živih, koji to ne u z m o g o š e
pružiti, niti je pak kazna mrtvima koji takvo što ne mogahu oćutjeti.
14. A l i , k a ž u , mnogi su kršćani i u sužanjstvo o d v o đ e n i . T o b i O z a t o č e n i š t v u sve-
. . . . . . - .. ,. . , t a c a , k o j i m a nije
nikad uzmanjkalo
u t j e h e B o z e
^
Usp. Mt 26, 6—13.
Mt 27, 57; M k 15, 42; Lk 23, 52; Iv 19, 38.
Usp. Post 49, 29; 50, 25.
 48 D E CIV. D E I 1, 14-15, 1
54
fuerunt a l i i p r o p h e t a e ; nec Deus defuit consolator. S i c ergo
non deseruit fideles suos sub dominatione gentis, licet barbarae,
cc 16 tamen humanae, q u i p r o p h e t a m n o n deseruit / nec i n visceribus
55
b e l l u a e . H a e c quoque i l l i , c u m quibus agimus, m a l u n t i r r i d e r e
q u a m credere, q u i tamen suis litteris credunt A r i o n e m M e t h y m -
naeum, n o b i l i s s i m u m c i t h a r i s t a m , c u m esset deiectus e navi, exceptum
56
d e l p h i n i dorso et ad terras esse p e r v e c t u m . V e r u m i l l u d n o s t r u m
de Iona p r o p h e t a i n c r e d i b i l i u s est. Plane i n c r e d i b i l i u s , q u i a m i r a -
b i l i u s ; et m i r a b i l i u s , q u i a potentius.
Reguli invicta 15. 1. H a b e n t t a m e n i s t i de captivitate religionis causa e t i a m
fortitudo...
sponte toleranda et i n suis praeclaris v i r i š n o b i l i s s i m u m e x e m p l u m .
a l
Marcus Regulus, i m p e r a t o r p o p u l i R o m a n i , captivus a p u d Cartha-
57
ginienses f u i t ' . Q u i c u m sibi mallent a R o m a n i s suos r e d d i q u a m
e o r u m tenere captivos, ad hoc i m p e t r a n d u m e t i a m i s t u m praecipue
R e g u l u m c u m legatis suis R o m a m miserunt, p r i u s i u r a t i o n e cons-
t r i c t u m , si q u o d volebant m i n i m e peregisset, r e d i t u r u m esse Car-
thaginem. Perrexit ille atque i h senatu c o n t r a r i a persuasit, quo-
P L 29 n i a m n o n a r b i t r a b a t u r utile esse R o / m a n a e rei p u b l i c a e m u t a r e
captivos. N e c post hane persuasionem a suis ad hostes redire
compulsus est, sed q u i a a m
iuraverat, i d sponte complevit. A t i l l i
e u m excogitatis atque horrendis cruciatibus necaverunt. I n c l u s u m
quippe angusto ligno, u b i stare cogeretur, clavisque a c u t i s s i m i s
u n d i q u e confixo, ut se i n n u l l a m eius p a r t e m sine poenis atrocissi-
mis inelinaret, e t i a m v i g i l a n d o peremerunt. M e r i t o certe laudant
5 8
v i r t u t e m t a m m a g n a infelicitate m a i o r e m . E t per deos ille i u r a ­
verat, q u o r u m c u l t u p r o h i b i t o has generi h u m a n o clades i s t i opinan-
t u r infligi. Q u i ergo propterea colebantur, ut i s t a m v i t a m pro-
s p e r a m redderent, si v e r u m i u r a n t i has i r r o g a r i poenas seu volue-
r u n t seu permiserunt, q u i d p e r i u r o gravius i r a t i facere potuerunt?
Sed c u r n o n r a t i o c i n a t i o n e m m e a m potius ad u t r u m q u e coneludam?
Deos certe ille sic coluit, ut p r o p t e r i u r i s i u r a n d i fidem nec
maneret a n
i n p a t r i a , nec inde quolibet ire, sed ad suos aeerrimos
i n i m i c o s redire m i n i m e dubitaret. H o c si h u i c vitae u t i l e existimabat,
cuius t a m h o r r e n d u m e x i t u m meruit, p r o c u l dubio fallebatur. S u o
quippe docuit exemplo n i h i l deos ad i s t a m t e m p o r a l e m f e l i c i t a t e m
suis prodesse cultoribus, quando q u i d e m ille e o r u m deditus c u l t u i
et victus et captivus abduetus et, quia noluit aliter q u a m per eos
iuraverat facere, novo ac p r i u s inaudito n i m i u m q u e h o r r i b i l i sup-
I
Attilius dod. M.
II
quod M.
1
remaneret M.
54
Usp. Dn 1, 6.
55
Usp. Jon 2, 1.
O DRŽ. B O Ž J O J 1, 14-15, 1 49
54
proroci, ) ali i m B o g tješitelj nije uzmanjkao. Nije dakle napustio svoje
vjernike pod vlašću makar barbarskog, ali ipak ljudskog, puka onaj
55
koji ne napusti svojeg proroka ni u utrobi nemani. ) I tome se oni
s kojima se sporim više vole rugati negoli u to povjerovati; isti ti ipak
u svojim spisima vjeruju kako je A r i o n a iz Metimne, glasovita svirača
na citari, kad bijaše ono bačen s broda, dupin prihvatio na leđa i iznio
5
na kopno. 6) O v a je n a š a pripovijest o proroku J o n i doista nevjerojat-
nija. Svakako nevjerojatnija, jer je čudesnija; a čudesnija, jer je u z m o ž -
nija.
15. 1. Imaju ti i m e đ u svojim slavnim m u ž e v i m a najplemenitiji o R e g u l u , koji p r u -
J J
ža primjer kako
primjer o tome kako se zbog vjere sužanjstvo m o ž e i svojevoljno pod- se z b o g vjere s v o -
nositi. M a r k o Atilije Regul, vojskovođa rimskoga naroda, bijaše zarob- i^stvo/što "ipak
57
ljen u K a r t a ž a n a . ) B u d u ć i tima bijaše više do toga da svoje povrate e
™i . . ^° mo n šta
'
J J
. . . . koristiti tomu sto-
od Rimljana negoli da z a d r ž e njihove zarobljenike, kako bi to postigli, vateiju bogova
oni i Regula pošalju sa svojim poslanicima u R i m , obvezavši ga prije
toga prisegom da će se vratiti u Kartagu ukoliko ne uspije polučiti što
oni hotijahu. O n otputuje i nagovori senat na suprotno, jer nije smatrao
da je po rimsku d r ž a v u korisno razmijeniti zarobljenike. N a k o n toga
nagovora njegovi ga nisu silili da se vrati neprijateljima, ali on to od
svoje volje učini, jer se bijaše prisegao. O n i njega umore smišljenim
i u ž a s n i m mukama. Zatvoriv ga naime u uzak drveni kovčeg, u kojem
je morao stajati, sa svih su strana pozabijali veoma oštre čavle, tako te
se ni na jednu stranu nije mogao nasloniti bez najstrašnijih bolova, pa
ga u m o r i š e ne dajući mu spavati. Zaista s pravom hvale vrlinu što
58
je veća od tako goleme nevolje. ) A l i on se bijaše zaprisegao bogovima,
kojih štovanje kad je zabranjeno, k a ž u , ti su i navukli sve te nevolje
na ljudski rod! D a k l e , ti koje stoga š t o v a h u da ovaj život učine sretni­
jim, ako htjedoše i l i d o p u s t i š e da se onomu tko se pravo zakleo nanesu
tolike nevolje, što bi rasrđeni mogli gore učiniti k a k v o m krivokletniku?
A l i zašto da u svoje dokazivanje ne uključim i jedno i drugo? O n je
doista bogove toliko š t o v a o te zbog vjernosti prisezi ne htjede ostati ni
u d o m o v i n i niti se bilo kamo zaputiti, nego nije ni najmanje oklijevao
vratiti se svojim najljućim neprijateljima. A k o to s m a t r a š e korisnim po
ovaj život (koji mu se tako u ž a s n o završi), on se nedvojbeno prevario.
Jer svojim je primjerom pokazao, kako bozi svojim štovateljima ništa
ne koriste za ovu prolaznu sreću, kad je on, odan njihovu štovanju,
i pobijeđen i zarobljen i — jer ne htjede ništa drugo učiniti nego ono
što se njima zaprisegao — na smrt je i z m u č e n n o v o m , do tad nepozna-
56
Usp. O V I D I J E , Fasti 2, 79—117; A U L G E L I J E , Noct att. 16, 19.
57
AUL G E L I J E , Noct. att. 6, 4; A P I J A N De bellis pun. 4 i dr.
58
S E M P R O N I J E T U D I T A N , fr. 5; E L I JE T U B E R O N , fr. 9; FLOR, Epit. 1,
18, 24; PAVAO OROZIJE, Hist. 4, 10, 1.
 50 D E CIV. D E I 1, 15, 1-2
p l i c i i genere cruciatus exstinctus est. S i autem d e o r u m cultus
post hane v i t a m velut mercedem reddit felicitatem, c u r c a l u m n i a n t u r
c c 1 7
temporibus / C h r i s t i a n i s , ideo dicentes U r b i accidisse i l l a m cala-
m i t a t e m , q u i a deos suos colere destitit, c u m potuerit e t i a m illos
diligentissime colens t a m infelix fieri, q u a m ille Regulus fuit?
N i s i forte c o n t r a c l a r i s s i m a m veritatem tanta q u i s q u a m dementia
m i r a e caecitatis obnititur, ut contendere audeat u n i v e r s a m civi­
tatem deos colentem infelicem esse n o n posse, u n u m vero h o m i n e m
posse, quod videlicet potentia d e o r u m s u o r u m multos potius sit
idonea conservare q u a m singulos, c u m m u l t i t u d o constet ex singulis.
...monet ad ve- _ 2. S i autem dicunt M . R e g u l u m etiam i n i l l a captivitate i l l i s q u e
ram hbertatem. . . . . . .
cruciatibus c o r p o n s a n i m i virtute beatum esse potuisse, v i r t u s
potius vera quaeratur, qua beata esse possit et civitas. Neque e n i m
aliunde beata civitas, aliunde homo, c u m a l i u d civitas n o n sit
q u a m concors h o m i n u m m u l t i t u d o . Q u a m ob r e m n o n d u m i n t e r i m
disputo, qualis i n Regulo virtus fuerit; sufficit nunc, q u o d isto
n o b i l i s s i m o exemplo coguntur fateri n o n propter corporis b o n a vel
e a r u m r e r u m , quae extrinsecus h o m i n i aceidunt, colendos deos,
quando q u i d e m ille carere his omnibus m a l u i t q u a m deos per
P L
30 quos i u r a v i t offendere. Sed q u i d f a c i a / m u s h o m i n i b u s , q u i glorian-
tur se talem habuisse civem, qualem timent habere civitatem?
Q u o d s i n o n timent, tale ergo a l i q u i d , quale aceidit Regulo, e t i a m
c i v i t a t i t a m diligenter q u a m ille deos colenti aceidere potuisse
fateantur et C h r i s t i a n i s temporibus non calumnientur. V e r u m q u i a
a o
de i l l i s C h r i s t i a n i s o r t a quaestio est, q u i etiam c a p t i v a t i sunt,
hoc intueantur et taceant, q u i saluberrimae religioni hine i m p u -
denter atque i m p r u d e n t e r illudunt, quia, si diis e o r u m p r o b r o
n o n fuit, quod attentissimus c u l t o r i l l o r u m , d u m eis i u r i s i u r a n d i
fidem servaret, p a t r i a caruit, c u m a l i a m non haberet, captivusque
a p u d hostes per l o n g a m m o r t e m supplicio novae erudelitatis oceisus
est; m u l t o m i n u s nomen c r i m i n a n d u m est C h r i s t i a n u m i n captivitate
s a c r a t o r u m s u o r u m , q u i supernam p a t r i a m veraci fide exspectantes,
59
e t i a m i n suis sedibus peregrinos se esse n o v e r u n t .
}
captivati] captivi dueti M.
' 1 Pt 2, 11.
O D R Ž . B O Ž J O J 1 , 1 5 , 1-2 51
tom i u ž a s n o m vrstom kazne. A k o pak štovanje bogova kao nagradu
daje sreću nakon ovoga života, zašto onda kleveću kršćansko doba,
govoreći kako je G r a d zadesila ona nevolja, jer je prestao štovati svoje
bogove, kad bi i najodanije ih štujući mogao biti isto toliko nesretan
kao što bijaše onaj Regul? U k o l i k o se ne bi m o ž d a tkogod protiv naj­
jasnije istine odupirao takvom ludošću čudovišne sljepoće, te se usudio
ustvrditi kako cijeli grad koji štuje bogove ne može biti nesretan, a kako
čovjek pojedinac m o ž e , to jest: da je m o ć njihovih bogova prikladnija
zaštititi mnoge negoli pojedine, kad se već m n o š t v o sastoji od poje­
dinaca.
2 . A k o pak kažu da je M a r k o Regul čak i u onome sužanjstvu te
u onim mukama tijela — mogao biti sretan po kreposti duše, nek se onda
radije potraži prava krepost, kojom se može i d r ž a v a usrećiti. Jer ne
biva d r ž a v a sretna po jednom, a čovjek po n e č e m drugom, kad d r ž a v a
nije ništa drugo nego u s k l a đ e n o m n o š t v o ljudi. Stoga ja još ne rasprav­
ljam: kakva bijaše krepost u Regula; za sad je dovoljno da se tim ple­
menitim primjerom nagnaju priznati kako bogove valja štovati ne
zbog tjelesnih dobara i l i zbog onih stvari koje su čovjeku izvanjske (17),
jer je on više volio svega toga biti lišen negoli uvrijediti bogove kojima
se zaprisegao. A l i što da radimo s ljudima koji se hvale kako su imali
takvog državljanina, ali se plaše imati takvu d r ž a v u ? A k o se pak toga
ne plaše, nek onda priznaju da se ono što se dogodilo Regulu moglo
dogoditi i državi što marno štovaše bogove upravo kao i on, pa nek ne
kleveću k r š ć a n s k o doba. Nego, b u d u ć i da je raspra z a p o č e l a oko k r š ć a n a
koji d o p a d o š e sužanjstva, neka to uvide i zamuknu oni koji se drsko
i nerazumno rugaju najvaljanijoj vjeri, jer, ako njihovim bozima ne
bješe na sramotu što najmarniji njihov štovatelj — koji je bio vjeran
prisezi koju i m dade — izgubi domovinu, kad već druge nije imao,
i zarobljen m e đ u neprijateljima bude umoren polaganom smrću kaž­
njen n e v i đ e n o m o k r u t n o š ć u , — onda mnogo manje treba optuživati
kršćane što u ropstvo p a d o š e njihovi sveti ljudi, koji s istinskom vjerom
očekujući nebesku domovinu dobro znadijahu da su i u svojim zavi­
čajima tek na prolazu. ) 59
(17) Augustin se u hvaljenju Atilija Regula slaže s drugim rimskim po­
vjesnicima (Ciceronom, Livijem, Valerijem, Maksimom, Florom . . .). Grčki
ga pisci ocjenjuju drugačije: po nekima je bio drzak i nerazborit (Diodor
Sikul, Bibl. 2 3 , 12.15), po drugima nedorastao zadatku i prilično nespreman
(Polibije, Hist. 1, 35).
 52 DE C I V . D E I 1, 1647 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 16-17 53

Vera pudicitia 16. M a g n u m sane c r i m e n se putant obicere C h r i s t i a n i s , c u m 16. T i sebi umišljaju kako k r š ć a n i m a predbacuju golemi zločin, Da u se oskvrnud-
non patitur stu- . . _ t
. . . . . . v . v • i - v. m a
> koja u suzanj-
prum. e o r u m exaggerantes captivitatem addunt etiam stupra c o m m i s s a , kad preuveličavajući njihovo suzanjstvo dodaju jos i o s k v r n u ć a poci- stvu možda pretrp-
n o n s o l u m i n aliena m a t r i m o n i a virginesque nupturas, sed e t i a m njena ne samo nad udatim ž e n a m a i udatljivim mladicama nego i nad VogVa 6
uka-
in quasdam sanctimoniales. H i c vero non fides, n o n pietas, n o n nekim p o s v e ć e n i m djevicama. Ovdje nije riječ o vjeri, ni o p o b o ž n o s t i , krepost duše
* J
J J J J 7 r ^ a b e z v o lj n 0 g p r l .
ipsa virtus, quae castitas dicitur, sed nostra potius disputatio
ni o kreposti koja se naziva čistoćom, nego se n a š a raspra kreće unutar stanka?
inter p u d o r e m atque r a t i o n e m q u i b u s d a m coartatur angustiis. N e c
c c 1 8
tjesnaca i z m e đ u osjećaja srama i razuma. I nije nam toliko do toga da
t a n t u m h i c curamus alienis respon/sionem reddere, q u a n t u m ipsis
odgovorimo t u đ i n c i m a koliko da p r u ž i m o utjehu n a š i n c i m a . Stoga
nostris consolationem. Sit i g i t u r i n p r i m i š p o s i t u m atque f i r m a t u m
nek je prije svega postavljeno i učvršćeno: krepost, po kojoj se prave­
v i r t u t e m , qua recte v i v i t u r , ab a n i m i sede m e m b r i s corporis i m p e r a r e
dno živi, iz sjedišta duše upravlja udovima tijela, a tijelo postaje sveto
sanctumque corpus u s u fieri sanctae voluntatis, qua inconcussa ac
č i n o m svete volje, koja dok je čvrsta i postojana, što god tkogod tuđi od
stabili permanente, q u i d q u i d alius de corpore v e l i n corpore fecerit,
tijela i l i u tijelu načini (a što se bez vlastita grijeha ne m o ž e izbjeći)
q u o d sine peccato p r o p r i o n o n valeat evitari, praeter c u l p a m esse
ostaje izvan krivnje samog trpljenika. N u , budući da se t u đ e m u tijelu
patientis. Sed q u i a non s o l u m q u o d ad dolorem, v e r u m e t i a m q u o d
može učiniti ne samo ono što pripada bolu nego i ono što pripada pute­
ad l i b i d i n e m pertinet, i n corpore alieno perpetrari potest: q u i d q u i d
noj pohoti, što god takvo bude pričinjeno (iako ne oduzima čednost
tale f a c t u m fuerit, etsi retentam constantissimo a n i m o p u d i c i t i a m
koju č u v a nepokolebiva srčanost), ipak utiskuje osjećaj srama, kako se
n o n excutit, tamen p u d o r e m incutit, ne credatur f a c t u m c u m mentis
ne bi povjerovalo da se s voljom duha počinja ono što se m o ž d a i ne
etiam voluntate, q u o d fieri fortasse sine carnis a l i q u a voluptate n o n
može zbiti bez stanovite putene p o ž u d e (18).
potuit.
17. O n i m ž e n a m a koje se ubijaju, samo kako ne bi pretrpjele ° . dobrovoljnoj
,i i , • • , . . v smrti zbog straha
štogod takvo, tko bi imao srca da i m ne oprosti? O n i m a opet sto se ne od kazne m sramo-
Nulia re excu- 17. A c per hoc et quae se occiderunt, ne q u i c q u a m huius m o d i t e

sandi qiu se oc- . . .~
cidemnt. paterentur, quis h u m a n u s affectus eis noht ignosci? et quae se
occidere noluerunt, ne suo facinore a l i e n u m flagitium devitarent,
quisquis < e i s > hoc c r i m i n i dederit, ipse c r i m e n insipientiae n o n
P L 3 1
cavebit a P. N a m utique si n o n licet p r i v a t a potestate / h o m i n e m
occidere v e l nocentem, cuius occidendi l i c e n t i a m lex n u l l a concedit,
profecto e t i a m q u i se i p s u m occidit h o m i c i d a est, et tanto fit
nocentior, c u m se occiderit, quanto innocentior i n ea causa fuit,
q u a se o c c i d e n d u m putavit. N a m si Iudae factum m e r i t o detestamur
eumque veritas iudicat, c u m se laqueo suspendit sceleratae i l l i u s
60
traditionis auxisse potius q u a m expiasse c o m m i s s u m , q u o n i a m
Dei m i s e r i c o r d i a m desperando exitiabiliter paenitens n u l l u m s i b i
htjedoše ubiti (kako ne bi vlastitim nedjelom izbjegavale tuđi zločin),
ako tkogod zamjeri, neće izbjeći krivnji zbog nerazboritosti. A k o ,
naime, nije d o p u š t e n o privatnom vlašću ubiti ni onoga koji jest kriv
(i nijedan zakon ne d o p u š t a takvo ubijanje), onda je zaista tko sebe
ubije čovjekoubojica, i toliko je krivlji što se ubio koliko bješe nedužniji
u uzroku zbog kojeg mišljaše da se mora ubiti. Jer, ako se s pravom
g n u š a m o Judina čina, i ako ga istina osuđuje (što je, objesiv se, prije
u v e ć a o zločin izdaje60) negoli ga okajao; i što je sumnjajući u milosrđe
Božje pogubno zdvajao ne ostavivši sebi nikakva mjesta za spasonosno

(18) Za utjehu posvećenih djevica koje su bile od vojske pljačkaša silo­

vane Augustin primjenjuje načelo po kojemu je tjelesna uzdržljivost — a i dje-
vičanstvo se u biti svodi na to — krepost ili vrlina samo onda ako je posve­
ćena Bogu; ako je pak njemu posvećena, i u toliko krepost, onda nije fizičkog,
nego duhovnog i vjerskoga reda (o tom također u djelima: De bono coniugali
21,25 i De sancta virginitate 8,8). Po tome tjelesno djevičanstvo bitno uklju­
čuje duhovnu značajku (spiritualis est etiam virginitas corporis: »i tjelesno je
djevičanstvo duhovno« — tako piše); i zato nitko ne može djevičanstva izgu­
ap
crimen . . . cavebit] crimine . . . carebit M. biti ako sam ne povrijedi vrlinu duhovne čistoće, a ta se kalja — kao i svaka
krepost — samo slobodnim pristankom osobne volje. Ovdje se susrećemo
s dubokim Augustinovim spiritualizmom, koji uvažava tjelesno, ali ga stalno
' Usp. Mt 27, 3—5. promatra u jedinstvenoj svezi s duhovnim.
 54 D E C I V . D E I 1, 17-18, 2
salubris paenitentiae l o c u m reliquit: quanto magis a sua nece se
abstinere debet, q u i t a l i s u p p l i c i o q u o d i n se puniat n o n habet!
Iudas e n i m c u m se occidit, sceleratum h o m i n e m occidit, et t a m e n
non s o l u m C h r i s t i , v e r u m e t i a m suae m o r t i s reus finivit hane v i t a m ,
a(
q u a * licet p r o p t e r s u u m scelus alio suo scelere oceisus est. C u r
autem homo, q u i m a l i n i h i l fecit, sibi male faciat et se i p s u m inter-
ficiendo h o m i n e m interficiat innocentem ,ne a l i u m patiatur nocentem,
atque i n se perpetret peccatum p r o p r i u m , ne i n eo perpetretur
alienum?
Pollutio in op- 18. 1. A t e n i m , ne vel aliena polluat libido, m e t u i t u r . N o n
pressa carne...
polluet, s i aliena erit; si autem polluet, aliena n o n erit. Sed c u m
p u d i c i t i a v i r t u s sit a n i m i comitemque habeat f o r t i t u d i n e m , qua
potius quaelibet m a l a tolerare q u a m m a l o consentire decernit, n u l l u s
CC 19 autem m a g n a n i m u s et pudicus i n potestate habeat, / q u i d de sua
carne fiat, sed t a n t u m q u i d adnuat mente vel renuat: quis eadem
sana mente putaverit perdere se p u d i c i t i a m , si forte i n adprehensa
et oppressa carne sua exerceatur et expleatur l i b i d o n o n sua? S i
e n i m hoc m o d o p u d i c i t i a perit, profeeto p u d i c i t i a v i r t u s a n i m i
non erit, nec pertinebit ad ea bona quibus bene v i v i t u r , sed i n bonis
corporis n u m e r a b i t u r , q u a l i a sunt vires, pulehritudo, s a n a a r
vale-
tudo, ac si q u i d huius m o d i est; quae bona, e t i a m s i m i n u a n t u r ,
b o n a m iustamque v i t a m o m n i n o n o n m i n u u n t . Q u o d si tale a l i q u i d
est p u d i c i t i a , ut q u i d p r o illa, ne amittatur, etiam < c u m > p e r i c u l o
c o r p o r i s l a b o r a t u r ? S i autem a n i m i b o n u m est, e t i a m oppresso
corpore n o n a m i t t i t u r . Q u i n etiam sanetae continentiae b o n u m c u m
i m m u n d i t i a e c a r n a l i u m concupiscentiarum n o n cedit, et i p s u m cor­
pus sanetificatur, et ideo, c u m eis non cedere inconcussa intentione
persistit, nec de ipso corpore perit sanetitas, q u i a eo sanete u t e n d i
perseverat voluntas et, q u a n t u m est i n ipso, etiam facultas.
...non minuit a- - 2 . Neque e n i m eo corpus sanetum est, q u o d eius m e m b r a sunt
nimi sanetita-
tem. integra, aut eo, q u o d n u l l o contreetantur attactu, c u m possint
diversis casibus etiam vulnerata v i m perpeti, et m e d i c i aliquando
saluti opitulantes haec i b i faciant, quae horret aspeetus. Obste-
t r i x / v i r g i n i s c u i u s d a m integritatem m a n u velut explorans sive
PL 32
malevolentia sive i n s c i t i a sive č a s u , d u m inspicit, perdidit. N o n
o p i n o r q u e m q u a m t a m stuite sapere, ut h u i c perisse a l i q u i d existi-
met e t i a m de ipsius corporis sanetitate, quamvis m e m b r i illius
integritate i a m perdita. Q u o c i r c a proposito a n i m i permanente, per
quod etiam corpus sanetificari meruit, nec ipsi c o r p o r i aufert saneti-
tatem violentia l i b i d i n i s alienae, q u a m servat perseverantia conti­
nentiae suae. A n vero si a l i q u a f e m i n a mente c o r r u p t a violatoque
aq
quia M .
ar
integraque dod. M.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 1 7 - 1 8 , 2 55
kajanje) — koliko li se više od samoubojstva mora sustegnuti onaj tko
u sebi nema krivice koju bi trebalo kazniti! Naime, kad se Juda ubio, on
je ubio zločinca, pa ipak je ovaj život završio ne samo kao krivac za
Kristovu smrt nego i za vlastitu, jer iako je poginuo zbog svojeg zločina,
dodade mu i drugi. A zašto da čovjek koji nikakvo zlo ne počini sebi
zlo nanese te ubijajući sebe sama ubije n e d u ž n a čovjeka, kako ne bi
pretrpio zlo od drugoga, pa sam na sebi počini vlastiti grijeh, samo da
mu se ne počini t u đ i ? !
18. 1. A l i postoji strah kako čak t u đ a naslada čovjeka kalja. Neće O tuđoj i nasilnoj
nasladi, koju silo­
ga okaljati ako je t u đ a ; ako ga ipak okalja, onda nije t u đ a . Nu budući je
vano tijelo pretrpi
protiv volje u m a
stidnoća krepost duše i hrabrost joj je pratilja, što odabire radije pre­
trpjeti bilo koje o p a č i n e negoli pristati na o p a č i n u , te nitko tko je veli­
k o d u š a n i stidan nema posvema moći nad onim što se čini od njegove
puti, nego m o ž e samo svojim u m o m i l i pristati i l i odbiti, tko bi onda —
pri zdravu tome istome umu — mogao pomisliti kako gubi svoju
stidnoću ako se kojim slučajem na njegovu zatečenu i zatočenu tijelu
izdovolji naslada koja nije njegova?
A k o takvim n a č i n o m stidnoća propada, onda zaista stidnoća neće biti
krepost duše, niti će pripadati onim dobrima kojima se dobro živi, nego
će se ubrajati m e đ u dobra tijela kao što su snaga, ljepota, zdravlje i j o š
bilo što takvo; a ta dobra č a k iako se sama smanjuju, dobar i pravedan
život u o p ć e ne smanjuju. A k o je stidnoća štogod takvo, č e m u se onda
truditi čak do propasti tijela, samo da se ona ne izgubi?
A k o je m e đ u t i m dobro duše, ona se ne gubi ako je nad tijelom izvršeno
nasilje. D a p a č e , dobro svete uzdržnosti, kad ne pristaje na nečistoću
tjelesnih p o ž u d a , posvećuje i samo tijelo, pa stoga, kad istraje u svojoj
postojanoj nakani da im ne popusti, onda ni iz sama tijela ne iščezava
svetost, jer traje volja da se njime sveto služi te, koliko je u njemu,
i sposobnost za to.
2 . I nije tijelo zbog toga sveto što su mu dijelovi cijeli i l i što nisu izlo­
ženi sili nikakva dodira, jer u različitim slučajevima mogu i rane trpjeti,
a liječnici znaju pokatkada — p o m a ž u ć i oko zdravlja — izvoditi na
njemu zahvate koje je strašno i gledati. Neka je primalja pregledajući
djevicu, bilo iz zlohotnosti bilo zbog nespretnosti bilo slučajem, pri
tome joj r u k o m prodrla djevičnjak. Ne mislim da bi itko bio toliko glup
da pomisli kako je ta izgubila išta od svetosti svojega tijela, iako taj dio
tijela nije više bio cijel. Stoga, sve dotle dok je postojana nakana duše,
po kojoj je i tijelo zavrijedilo da se posveti, nasilje t u đ e naslade ne
oduzima tijelu svetost, koju o b d r ž a v a postojanost njegove vlastite
uzdržnosti.
 56 D E C I V . D E I 1, 18, 2-19, 2
proposito, q u o d Deo voverat, pergat v i t i a n d a ad deceptorem s u u m ,
ad hoc a s
eam pergentem sanctam vel corpore d i c i m u s , ea sanctitate
a n i m i , per q u a m corpus sanctificabatur, a m i s s a atque destructa?
A b s i t h i c e r r o r et hine potius a d m o n e a m u r i t a n o n a m i t t i c o r p o r i s
sanetitatem manente a n i m i sanctitate etiam corpore oppresso, sicut
a m i t t i t u r c o r p o r i s sanetitas v i o l a t a -animi sanctitate e t i a m corpore
intacto. Q u a m ob r e m n o n habet q u o d i n se m o r t e spontanea p u n i a t
femina sine u l l a sua consensione violenter oppressa et alieno com-
pressa peceato; quanto m i n u s antequam hoc fiat! ne a d m i t t a t u r /
CC 20 h o m i c i d i u m c e r t u m , c u m i p s u m flagitium, quamvis a l i e n u m , adhuc
pendet i n c e r t u m .
Lucretia quae 19. 1. A n forte huic perspicuae r a t i o n i , qua d i c i m u s corpore
invita oppressa
fuit... oppresso n e q u a q u a m proposito castitatis u l l a i n m a l u m consen­
sione m u t a t o i l l i u s t a n t u m esse flagitium, q u i o p p r i m e n s concubuerit,
n o n i l l i u s , quae oppressa coneumbenti n u l l a voluntate consenserit,
contradicere audebunt h i , contra quos f e m i n a r u m C h r i s t i a n a r u m
i n captivitate o p p r e s s a r u m non t a n t u m mentes, v e r u m e t i a m c o r p o r a
sancta defendimus? L u c r e t i a m certe, m a t r o n a m n o b i l e m veteremque
R o m a n a m , p u d i c i t i a e magnis efferunt laudibus. H u i u s corpore c u m
violenter oppresso T a r q u i n i i regis filius l i b i d i n o s e potitus esset,
i l l a scelus i m p r o b i s s i m i iuvenis m a r i t o Collatino et p r o p i n q u o
B r u t o , v i r i š c l a r i s s i m i s et f o r t i s s i m i s , indicavit eosque a d v i n d i c t a m
c o n s t r i n x i t . Deinde foedi i n se c o m m i s s i aegra atque impatiens se
61
p e r e m i t . Q u i d dicemus? A d u l t e r a haec an casta i u d i c a n d a est? Quis
i n hac c o n t r o v e r s i a l a b o r a n d u m putaverit? Egregie q u i d a m ex
hoc veraciterque deelamans ait: Mirabile dictu, duo fuerunt et
adulterium unus admisit . 62
Splendide atque verissime. Intuens
e n i m i n d u o r u m c o r p o r u m c o m m i x t i o n e unius i n q u i n a t i s s i m a m
c u p i d i t a t e m , alterius c a s t i s s i m a m voluntatem, et n o n q u i d coniun-
ctione m e m b r o r u m , sed q u i d a n i m o r u m diversitate agaretur atten-
dens: Duo, i n q u i t , fuerunt, et adulterium unus admisit.
...mique se m- - 2 . Sed q u i d est hoc, q u o d i n eam gravius v i n d i c a t u r , quae
teremit...
PL 33 a d u l t e r i u m n o n a d m i s i t ? N a m ille p a t r i a / c u m patre pulsus est,
haec s u m m o est mactata supplicio. S i non est i l l a i m p u d i c i t i a qua
i n v i t a o p p r i m i t u r , non est haec i u s t i t i a qua casta p u n i t u r . V o s
appello, leges iudicesque R o m a n i . N e m p e post perpetrata f a c i n o r a
nec q u e m q u a m scelestum i n d e m n a t u m i m p u n e v o l u i s t i s oceidi.
S i ergo ad v e s t r u m i u d i c i u m q u i s q u a m deferret hoc c r i m e n vobisque
p r o b a r e t u r n o n s o l u m i n d e m n a t a m , v e r u m e t i a m castam et inno-
centern interfeetam esse m u l i e r e m , nonne eum, q u i i d fecisset,
severitate congrua pleeteretis? H o c fecit i l l a L u c r e t i a ; i l l a , i l l a
sic p r a e d i c a t a L u c r e t i a innocentem, castam, v i m perpessam L u c r e ­
t i a m insuper interemit. Proferte sententiam. Q u o d si p r o p t e r e a n o n
5
adhuc M.
61
Usp. O V I D I J E , Fasti 2, 825—832; C I C E R O N , De rep. 2, 25, 47.
62
Autor nepoznat.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 1 8 , 2 - 1 9 , 2 57
Ili opet, ako neka žena i z o p a č e n a uma, kršeći zavjet kojim se B o g u
obvezala, zaputi se svojem zavoditelju da se poda, zar ć e m o reći,
kako je ona dok se tako zaputila sveta u tijelu, kad je već izgubljena
i uništena ona svetost duše kojom se tijelo posvećivalo? Ne'k se ne čini
takva pogrješka, i radije iz toga zaključimo kako svetost tijela ne pro­
pada dok traje svetost duše č a k ako je i sila učinjena tijelu, upravo kao
što propada svetost tijela kad je p r e k r š e n a svetost duše, čak ako je
i netaknuto samo tijelo.
Z b o g toga, ona žena što je bez ikakva svojeg pristanka silovana i pod­
vrgnuta t u đ e m grijehu nema se zbog čega kažnjavati dobrovoljnom
s m r ć u ; a j o š manje prije nego se to zbilo! Nek se ne počinjava sigurno
ubojstvo, kad sama sramota, iako t u đ a , j o š nije sigurna.
19. 1. Bjelodan je naš dokaz kojim ustvrdismo da kad je tijelo O Lukreciji, koja
sebi oduže život
silovano (a nakana ć u d o r e d n e čistoće nije izmijenjena nikakvim jer bijaše o s k v r n u ­
ta
pristankom na o p a č i n u ) sramotan je čin onoga koji je na silu o b l e ž a o ,
a ne one koja je silovana i nijednim se dijelom svoje volje nije podala
obležavatelju. D a l i će se tomu m o ž d a usuditi protusloviti oni protiv
kojih branimo kao svete ne samo umove nego i tijela onih kršćanki
što su u zatočeništvu silovane?
A
T i zaista velikim hvalama hvale stidnoću L u k r e c i j e , plemenite i drev­
ne rimske supruge. K a d njezino tijelo bijaše u p o ž u d i na silu oskvrnuo
sin kralja Tarkvinija, povjeri ona taj zločin veoma opakoga m l a d i ć a
suprugu K o l a t i n u i srodniku Brutu, m u ž e v i m a i najsjajnijim i naj­
hrabrijim, te zatraži da se prisegnu na osvetu. A zatim sebi oduzme
61
život ne m o g a v š i podnijeti sramotu koja joj bijaše nanesena. ) I što
ć e m o reći? M o r a m o li je osuditi kao preljubnicu i l i je ć u d o r e d n o čista?
Z a r bi tkogod mogao pomisliti kako se oko toga treba prijeti? Izvrstno
i istinito netko je u povodu toga rekao: » U p r a v o je č u d n o v a t o , da ih je
bilo dvoje, a samo je jedno od njih počinilo preljub.«62) Sjajno je to
i veoma istinito. P r o m a t r a j u ć i u zapletaju dvaju tijela najopakiju po­
ž u d u jednoga i ć u d o r e d n o najčistiju volju drugoga, i ne obzirući se na
spajanje udova, nego na razliku u d u š a m a — reče on: »Dvoje ih je bilo,
a preljub je samo jedno od njih počinilo.«
2 . A l i , kako je s tim što je teže kažnjena ona, koja nije dopustila
preljuba? Jer dok je on s ocem svojim izgnan iz domovine, ona je
kažnjena najvišom kaznom. A k o nema n e ć u d o r e d n o s t i u tome što je
protiv svoje volje oskvrnuta, onda nema ni pravednosti u tome što
je kažnjena takva ć u d o r e d n a . O b r a ć a m se vama, zakonima i sucima
rimskim! Jer vi ne dadoste pogubiti bez suda ni one koji su krivi,
pošto zločini bijahu počinjeni. A k o b i , dakle, tkogod pred vaše sudište
iznio ovaj zločin, pa vam pokazao kako je ta žena (koja ne samo što
nije ništa počinila nego je ć u d o r e d n a i n e d u ž n a ) ipak pogubljena,
zar vi ne biste primjerenom strogošću kaznili onoga koji je to poči­
nio? A to je počinila upravo ta Lukrecija; i ona, tako silno hvaljena
Lukrecija, oduzela je život n e d u ž n o j , ć u d o r e d n o j , silovanoj Lukreciji!
A T. Uvije. 1, 58.
 58 D E C I V . D E I 1, 19, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 1 9 , 2-3 59

potestis, q u i a n o n adstat q u a m p u n i r e possitis, c u r i n t e r f e c t r i c e m Izrecite presudu! A k o pak toga ne možete učiniti, jer vam nije n a z o č n a
innocentis et castae tanta praedicatione laudatis? Q u a m certe a p u d ona koju biste trebali kazniti, zašto onda tolikom hvalom hvalite
infernos iudices e t i a m tales, quales poetarum v e s t r o r u m c a r m i n i - ubojicu jedne n e d u ž n e i ć u d o r e d n e žene? K o d onih podzemnih
bus cantitantur, n u l l a ratione defenditis, constitutam scilicet i n t e r sudaca, o kojima vaši pjesnici neprestance pjesme pjevaju, vi nju ne
illos, možete nikako obraniti, jer se ona naime smješta medu one »koji su sebi
qui sibi letum / Sami zadali smrt ne skrivivši ništa, već siti
c c 2 1
Insontes peperere manu lucemque perosi Žica pogubiše d u š e « ;
Proiecere animas; te ako se ona želi vratiti u gornji svijet,
cui ad superna redire cupienti »Ne da sudbina, vali strahoviti nemile bare
Fas obstat, tristisque palus inamabilis undae Ne p u s t e . « ) 63

Alligat a
A n forte ideo i b i n o n est, q u i a n o n insontem, sed male s i b i c o n s c i a m
se peremit? Q u i d si e n i m (quod ipsa t a n t u m m o d o nosse poterat)
q u a m v i s i u v e n i violenter i r r u e n t i etiam sua l i b i d i n e illecta con-
sensit idque i n se puniens i t a doluit, ut morte putaret e x p i a n d u m ?
Q u a m q u a m nec sic q u i d e m se occidere debuit, si fructuosam posset
apud deos falsos agere paenitentiam. V e r u m tamen s i forte i t a
est falsumque est i l l u d , q u o d duo fuerunt et a d u l t e r i u m unus
admisit, sed potius ambo a d u l t e r i u m commiserunt, unus manifesta
invasione, altera latente consensione: n o n se occidit insontem, et
ideo potest a litteratis eius defensoribus dići n o n esse a p u d inferos
inter illos, qui sibi letum insontes peperere manu.
haec causa ex utrocme latere coartatur, ut, si extenuatur h o m i c i -
d i u m , a d u l t e r i u m confirmetur; si p u r g a t u r a d u l t e r i u m , h o m i c i d i u m
c u m u l e t u r ; nec o m n i n o i n v e n i t u r exitus, u b i d i c i t u r : « S i adulterata,
cur laudata? si p u d i c a , c u r occisa? ».
...si tamen ca- . 3. N o b i s tamen i n hoc t a m n o b i l i feminae huius exemplo a d
sta fuit. . . . . . . . . .
istos rerutandos, q u i C h r i s t i a n i s remims i n captivitate compressis
alieni ab o m n i cogitatione sanctitatis insultant, sufficit q u o d i n
praeclaris eius laudibus d i c t u m est: Duo fuerunt et adulterium
unus admisit. T a l i š e n i m ab eis L u c r e t i a magis credita est, quae
P L 3 4
se n u l l o adulterino potuerit m a c u / l a r e consensu. Q u o d ergo se
i p s a m , q u o n i a m a d u l t e r u m pertulit, e t i a m n o n a d u l t e r a a t
occidit,
non est p u d i c i t i a e caritas, sed p u d o r i s i n l i r m i t a s . P u d u i t e n i m
eam t u r p i t u d i n i s alienae i n se commissae, etiamsi n o n secum, et
R o m a n a m u l i e r , laudis avida n i m i u m , verita est ne putaretur,
q u o d violenter est passa c u m viveret, libenter passa s i viveret.
U n d e a d oculos h o m i n u m testem mentis suae i l l a m p o e n a m adhi-
b e n d a m putavit, quibus conscientiam demonstrare n o n potuit.
S o c i a m quippe facti se c r e d i erubuit, si, q u o d alius i n ea fecerat
Ili m o ž d a ona i nije tu stoga što nije sebi n e d u ž n a oduzela život, nego
svjesna svoje krivnje? Što onda (a ovo bi samo ona sama mogla znati)
ako je vlastitom p o ž u d o m zavedena ipak pristala, iako je m l a d i ć silo­
vito navaljivao, te kažnjavajući samu sebe toliko je grizodušjem go­
njena da je smatrala kako svoj čin mora s m r ć u okajati? Premda se
ni tada nije trebala ubiti ako je u svojih lažnih bogova mogla izmoliti
p r o b i t a č n o pokajanje. A k o je tomu tako i ako je l a ž n o ono, kako ih je
bilo dvoje a samo je jedno počinilo preljub, nego su prije oboje počinili
preljub (jedno otvorenim nasrtajem, a drugo skrivenim pristankom):
onda ona nije sebe n e d u ž n u ubila, pa stoga njezini učeni branitelji
mogu reći kako ona nije u podzemlju m e đ u onima »što su n e d u ž n i na
Sed ita
sebe kobnu digli r u k u . « A A l i onda je ovaj slučaj u stisci s obje strane:
ako se umanji ubojstvo, potvrđuje se preljub; ako se odstranjuje pre­
ljub, ističe se ubojstvo; i u o p ć e nema izlaza kad se k a ž e : » A k o je pre­
ljubnica, zastoje slavljena; a ako je ć u d o r e d n a , zastoje ubijena.«
3. Pozivajući se na primjer te plemenite žene (a kako bismo odbili one
koji, jer i m je t u đ a svaka pomisao o svetosti, rugaju se k r š ć a n s k i m
r
ž e n a m a koje su oskvrnute u zatočeništvu) nama posve dostaje ovo što
je rečeno u vrsnim pohvalama o njoj: »Dvoje ih je bilo, a samo je jedno
od njih počinilo preljub.«
O n i su naime radije vjerovali u onu Lukreciju koja sebe nije mogla
ukaljati nikakvim preljubničkim pristankom (19). Jer to što se ona
ubila, b u d u ć i da je pretrpjela preljub, iako sama nije preljubnica, ne
pokazuje njezinu ljubav prema ć u d o r e d n o j čistoći, nego slaboću zbog
srama. O n a se, naime, sramila one tuđe gnusobe što je počinjena na
njoj, iako ne i s njom, te b u d u ć i bijaše Rimljanka, odviše pohlepna za
hvalama, pobojala se kako će se o njoj misliti, bude l i i dalje živjela,
da je č a k uživala u nasilju koje je pretrpjela dok je živjela. Pomislila je
kako pred oči ljudima mora kao svjedoka svojega uma iznijeti tu kaznu,
kad već pred njih nije mogla izvesti samu svoju savjest. Pocrvenjela
je od srama da bi se povjerovalo kako je suučesnica opačine koju joj
je drugi nanio, ako bi to naprosto otrpjela.

(19) Augustin se ovdje pridružuje tako reći svim rimskim piscima hva­
1
adulterata M. leći Lukrecijinu namjeru da obrani svoju čast, ali joj kao kršćanin ne može
posve odobriti odluku da se liši života, jer je život ipak najveće dobro.

" V E R G I L I J E , Aen. 6, 434—439. A D o s l o v a n prijevod.

 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 19, 3-20 61
60 DE CIV. D E I 1, 19, 3-20

turpiter, ferret ipsa patienter. N o n hoc fecerunt feminae C h r i s t i a -
nae, quae passae s i m i l i a vivunt tamen nec i n se ultae sunt c r i m e n
a l i e n u m , ne a l i o r u m sceleribus adderent sua, si, q u o n i a m hostes
i n eis concupiscendo stupra commiserant, illae i n se ipsis h o m i c i d i a
c c 2 2
erubescendo committerent. Habent quippe intus g l o r i a m / castitatis,
t e s t i m o n i u m conscientiae; habent autem c o r a m oculis D e i s u i nec
r e q u i r u n t a m p l i u s , u b i q u i d recte faciant n o n habent a m p l i u s , ne
devient ab auctoritate legis divinae, c u m male devitant offensionem
suspicionis humanae.
Takvo što nisu učinile kršćanske žene koje su slično pretrpjele i j o š su
na životu; niti su na sebi samima osvećivale tuđi zločin, kako ne bi
zlodjelima drugih dodale j o š i svoja, ako bi izvršile samoubojstvo po-
crvenjevši od srama, jer neprijatelji iz p o ž u d e za njima bijahu ih oskvr-
njivali. One u sebi imaju slavu ć u d o r e d n e čistoće, svjedoka svoje sa­
vjesti; to imaju pred o č i m a svojega Boga, i ništa i m više ne treba; naime,
da bi pravo postupile, ništa i m više ne treba, kako ne bi odstupile od
odredbe Božjeg zakona, počinivši zlo da bi izbjegle zlovolji ljudske
sumnje.

20. Nije nikako uzalud što se u svetim kanonskim knjigama ne N e m a te ovlasti ko-
. . . . . . v . . v . , , • ja kršćanima u bi-
Qui se occidit 20. Neque e n i m frustra i n sanctis canonicis L i b r i s nusquam moze naci nikakav b o ž a n s k i naputak i h dopuštenje po kojem bismo i kojem slučaju
reus est homi- . . . . . . . . .
0

smjeli počiniti samoubojstvo, bilo da bismo time stekli besmrtnost, s XuLjs tvT P
"*
cidii lege divi- nobis d i v m i t u s praeceptum permissumve r e p e r i r i potest, ut v e l a

n a bilo da bismo izbjegli i l i spriječili kakvo zlo. D a p a č e , moramo shvatiti

" ipsius adipiscendae i m m o r t a l i t a t i s v e l u l l i u s cavendi carendive
da nam se to zabranjuje kad zakon k a ž e : »Ne ubij!« osobito jer se ne
m a l i causa nobismet ipsis n e č e m inferamus. N a m et p r o h i b i t o s
dodaje: »svojega bližnjeg«, kao što stoji kad se zabranjuje l a ž n o svje­
nos esse intellegendum est, u b i L e x ait: Non occides, praesertim
dočenje: p o š t o se k a ž e : »Ne svjedoči l a ž n o protiv bližnjega svojeg.«64)
q u i a n o n a d d i d i t : « p r o x i m u m t u u m », sicut f a l s u m t e s t i m o n i u m c u m
Stoga, posvjedoči l i tkogod l a ž n o protiv sebe sama, nek ne misli kako
vetaret: Falsum, inquit, testimonium non dices adversus proximum
M je slobodan od takve krivice, jer pravilo o ljubavi prema bližnjemu
tuum . N e c ideo tamen si adversus se i p s u m q u i s q u a m f a l s u m
prima onaj koji ljubi na temelju ljubavi prema sebi samomu, jer doista
t e s t i m o n i u m dixerit, ab hoc c r i m i n e se putaverit a l i e n u m , q u o n i a m
je napisano: »Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.«65)
r e g u l a m d i l i g e n d i p r o x i m u m a semetipso d i l e c t o r accepit, quando
65 Što više, ako zbog kriva svjedočenja nije ništa manje kriv onaj tko
q u i d e m s c r i p t u m est: Diliges proximum tuum tamquam te ipsum .
protiv sebe sama krivo svjedoči od onoga tko krivo svjedoči protiv
P o r r o si falsi t e s t i m o n i i n o n m i n u s reus est q u i de se i p s o f a l s u m
svojeg bližnjega, iako u zapovijedi protiv lažnog svjedočenja zabra­
fatetur, q u a m si adversus p r o x i m u m hoc faceret, c u m i n eo prae-
njuje se ono samo protiv bližnjega, te bi se onima što pravo ne shvaćaju
cepto, quo f a l s u m t e s t i m o n i u m prohibetur, adversus p r o x i m u m pro-
moglo učiniti kako se ne brani krivo svjedočenje protiv sebe samoga,
hibeatur possitque n o n recte intellegentibus v i d e r i n o n esse p r o h i -
— k o l i k o onda više moramo razumjeti kako čovjeku nije d o p u š t e n o
b i t u m , ut adversus se i p s u m quisque falsus testis assistat: q u a n t o
ubiti sebe sama, jer u onome što je napisano, »Ne ubij!« (a ništa mu više
magis intellegendum est n o n licere h o m i n i se i p s u m occidere, c u m
nije dodano), razumije se da se nitko ne izuzima, pogotovo ne onaj
i n eo, q u o d s c r i p t u m est: Non occides, n i h i l o deinde addito, n u l l u s ,
kojemu se zapovijed upućuje!
nec ipse utique, c u i praecipitur, intellegatur exceptus! U n d e q u i d a m
hoc p r a e c e p t u m etiam i n bestias ac pecora conantur extendere, ut Otuda neki p o k u š a v a j u tu zapovijed proširiti i na zvijeri i životinje,
66
ex hoc n u l l u m e t i a m i l l o r u m liceat o c c i d e r e . C u r n o n ergo et tvrdeći kako se nijedna od njih ne smije ubijati.66) Z a š t o se to onda ne
herbas et q u i d q u i d h u m o radicitus a l i t u r ac figitur? N a m et hoc bi ticalo i biljaka i bilo čega ostalog što se zemlje drži korijenjem i njime
genus r e r u m , q u a m v i s n o n sentiat, d i c i t u r vivere ac per h o c potest se hrani? Jer i taj rod stvari, iako ne posjeduje čuvstvo, kažu kako živi,
et m o r i , p r o i n d e etiam, c u m vis adhibetur, o c c i d i . U n d e et A p o - pa prema tome m o ž e i umrijeti, te stoga i poginuti kad se primijeni
P L
35 stolus, c u m de huius m o d i s e m i n i / b u s loqueretur: Tu, i n q u i t , quod nasilje. Otuda i apostol, kad govori o toj vrsti sjemenja, kaže: » O n o
6

seminas non vivificatur, nisi moriatur ; 67

et i n p s a l m o s c r i p t u m est: što ti šiješ, ne oživljuje, ako ne umre« ?) a u psalmu je pisano: » V i n o ­
Occidit vites eorum in grandine . 68
N u m i g i t u r ob hoc, c u m a u d i m u s : grade i m t u č o m udari« 68) H o ć e m o l i , dakle, zaključiti kako je grijeh
Non occides, v i r g u l t u m vellere nefas d u c i m u s et M a n i c h a e o r u m šiblje iščupati, kad čujemo » N e ubij!« pa tako bezumno počiniti mani­
e r r o r i i n s a n i s s i m e acquiescimus? H i s i g i t u r deliramentis r e m o t i s hejsku pogrješku?
c u m legimus: Non occides, si propterea n o n a c c i p i m u s hoc d i c t u m Stoga, odbacivši takve tlapnje (20), kad p r o č i t a m o zapovijed »Ne ubij!«
— ako je ne shvatimo da se tiče grmlja, jer u njemu nema nikakva

64
Izl 20, 13. 16.
65
Mt 22, 39.
66 (20) To animističko gledanje manihejaca Augustin žigoše kao bolesno
Usp. A U G U S T I N , De haeres. 41, 1; E P I F A N I J E , Panarion 66, 28.
67 pretjerano, uz drugo i zato što bi time bila zabranjena svaka poljoprivreda (usp.
1 K o r 15, 36.
68 još De quant. an. 33,71; De haer. 46, 4,2-4).
Ps 78 (77), 47.
 62 D E C I V . D E I 1, 20-22, 1
de frutectis esse, q u i a nullus eis sensus est, nec de i r r a t i o n a l i b u s ani-
mantibus, volatilibus, natatilibus, a m b u l a t i l i b u s , reptilibus, q u i a /
c c 2 3
n u l l a nobis ratione sociantur, q u a m n o n eis d a t u m est n o b i s c u m
habere c o m m u n e m (unde i u s t i s s i m a ordinatione Creatoris et v i t a
et m o r s e o r u m nostris usibus s u b d i t u r ) : restat ut de h o m i n e
intellegamus, q u o d d i c t u m est: Non occides, nec a l t e r u m ergo nec
te. Neque e n i m q u i se occidit a l i u d q u a m h o m i n e m occidit.
...quae tamen 21. Q u a s d a m vero exceptiones eadem ipsa d i v i n a fecit
quasdam facit . . r
. , ^ , i . • 21. Neke je iznimke sama b o ž a n s k a ovlast načinila od zakona
exceptiones. r i t a š , ut n o n hceat h o m i n e m occidi. S e d his exceptis, quos Deus
o c c i d i iubet sive data lege sive ad personam p r o tempore expressa
iussione, (non autem ipse occidit, q u i m i n i s t e r i u m debet i u b e n t i ,
sicut a d m i n i c u l u m gladius utenti; et ideo nequaquam c o n t r a hoc
p r a e c e p t u m fecerunt. quo d i c t u m est: Non occides, q u i Deo auctore
bella gesserunt aut p e r s o n a m gerentes publicae potestatis secundum
eius leges, hoc est iustissimae rationis i m p e r i u m , sceleratos m o r t e
punierunt; et A b r a h a m n o n s o l u m n o n est culpatus crudelitatis
c r i m i n e , v e r u m e t i a m laudatus est nomine pietatis, q u o d v o l u i t
filium n e q u a q u a m scelerate, sed oboedienter o c c i d e r e ; et m e r i t o69
q u a e r i t u r u t r u m p r o iussu D e i sit habendum, quod Iephte filiam,
quae p a t r i o c c u r r i t , occidit, c u m i d se vovuisset i m m o l a t u r u m Deo,
70
q u o d ei redeunti de p r o e l i o v i c t o r i p r i m i t u s o c c u r r i s s e t ; nec
S a m s o n aliter excusatur, q u o d se i p s u m c u m hostibus r u i n a domus
71
o p p r e s s i t , n i s i q u i a S p i r i t u s latenter hoc iusserat, q u i per i l l u m
m i r a c u l a faciebat). H i s i g i t u r exceptis, quos vel lex iusta generaliter
vel ipse fons iustitiae Deus specialiter occidi iubet, quisquis h o m i ­
n e m vel se i p s u m vel quemlibet occiderit, h o m i c i d i i c r i m i n e
innectitur.
Animi magnitu- 22. 1. E t q u i c u m q u e hoc i n se ipsis perpetraverunt, a n i m i ma-
do non excusat • -i • r • i• . . . i •,.
qui se occide- gnitudme fortasse m i r a n d i , n o n sapientiae sanitate l a u d a n d i sunt.
n t
- Q u a m q u a m si r a t i o n e m diligentius consulas, ne ipsa q u i d e m a n i m i
p
L 36 a u
m a g n i t u d o / recte n o m i n a b i t u r , u b i quisque n o n valendo tolerare
vel quaeque aspera vel aliena peccata se ipse interemerit. M a g i s
e n i m mens infirma deprehenditur, quae ferre n o n potest v e l d u r a m
sui c o r p o r i s servitutem vel s t u l t a m vulgi o p i n i o n e m , m a i o r q u e
animus m e r i t o dicendus est, q u i v i t a m a e r u m n o s a m magis potest
ferre q u a m fugere et h u m a n u m i u d i c i u m m a x i m e q u e vulgare,
q u o d p l e r u m q u e caligine erroris i n v o l v i t u r , prae conscientiae luce
ac puritate contemnere. Q u a m ob r e m si magno a n i m o fieri putan-
d u m est, c u m sibi h o m o ingerit m o r t e m , ille potius T h e o m b r o t u s
1
nominatur M.
1
Post 22, 1—19.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 20-22, 1 63
čuvstva; a ni nerazumnih životinja, što lete, plivaju, hodaju i l i gmižu,
jer one s nama ne druguju po razboru, koji njima nije dan da ga dijele
s nama (te se otuda prema posve pravičnoj odredbi Tvorca i njihov
život i smrt p o d r e đ u j u n a š i m potrebama) — , preostaje da shvatimo
kako se čovjeka tiče zapisana zapovijed »Ne ubij!« — : niti koga drugoga,
niti sebe sama. Jer i onaj tko ubije sebe ne ubija nikoga drugog negoli
čovjeka.
aucto-
o onim ubojstvi-
prema kojem nije d o p u š t e n o ubiti čovjeka. N u takve iznimke uključuju ^imčtodoptuž-
samo one koje je sam B o g zapovijedio ubiti, bilo datim zakonom bilo be za zločin
izričitim privremenim nalogom nekoj osobi (ali sam onaj nije ubojica
koji izvršuje što mu je n a r e đ e n o , kao što je i m a č samo pomagalo onomu
koji se njime služi; pa stoga nikako ne griješe protiv zapovijedi » N e ubij!«
oni koji su po Božjoj ovlasti vodili ratove i l i su prestavljajući svojom
osobom d r ž a v n u vlast, a prema njezinim zakonima, to jest po ovlasti
najpravednije uredbe, kažnjavali smrću zločince. Tako i A b r a h a m , ne
samo što nije o p t u ž i v a n za zločin okrutnosti nego je čak hvaljen zbog
svoje p o b o ž n o s t i , kad ono svojeg sina htjede ubiti, ah* ne zločinački,
69
nego zbog p o s l u š n o s t i ; ) a s pravom se pita treba li smatrati da je
t a k o đ e r po Božjem nalogu kad je Jefta ubio svoju kćer što mu je do­
trčala u susret, p o š t o se bijaše zavjetovao žrtvovati Bogu prvo biće koje
70
susretne po povratku iz p o b j e d n i č k o g boja; ) i ni Samson se ne m o ž e
drukčije osloboditi krivnje, kad je rušenjem zgrade uništio i sebe sama
71
zajedno s neprijateljima, ) osim uz uvjet da je to potajno naredio isti
onaj D u h , koji je preko njega počinjao čudesa) — dakle: osim tih
iznimaka, koje naredi ubiti i l i općenito pravedan zakon i l i sam izvor
pravde B o g posebice, svatko tko ubije čovjeka, bilo sebe sama bilo
nekoga drugog, potpada pod o p t u ž b u za ubojstvo.
22. 1. O n i m a koii pocinise samouboistvo m o ž d a se moze diviti M o z e 11 l k a d a s v o
"
,-v-.,v v , ,•• i • , ™ -,-v,- ! je v o l j n a s m r t z n a -
vehcini duse, ah se ne moze hvaliti razbor i mudrost. Razmisliš l i pak čiti v e l i č i n u d u š e ?
o tome pomnije, nećeš zapravo ni veličinom duše nazvati ono kad
tkogod podigne ruku na sebe ne mogavši podnijeti i l i bilo koje tegobe
ili pak t u đ e grijehe. Prije će se u slaboći zateći onaj sam koji ne m o ž e
podnijeti bilo tešku zatočenost svojeg tijela bilo glupo mnijenje gomile,
dok s pravom onoga treba nazvati većim umom koji nevoljan život
prije podnosi negoli izbjegava, te koji u svjetloći i čistoći savjesti prezire
sud ljudi, a osobito svjetine, koja je v e ć i n o m uvijena u maglu pogrješke.
Stoga, ako treba smatrati velikodušnim nekoga tko je sam sebe ubio,
onda prije da je ta veličina duše u onoga Teombrota ), o kojem 72
72
»Usp. Suci 11, 29—39.
n suci 16, 30.
U s p >
 64 D E CIV. D E I 1, 22, 1-23 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 22, 1-23 65

i n hac a n i m i magnitudine reperitur, quem ferunt lecto Platonis /
CC 24 l i b r o , u b i de i m m o r t a l i t a t e animae disputavit, se p r a e c i p i t e m dedisse
de m u r o atque ita ex hac vita emigrasse ad eam, q u a m credidit esse
m e l i o r e m . N i h i l e n i m urgebat aut calamitatis aut c r i m i n i s seu
v e r u m seu falsum, quod n o n valendo ferre se auferret; sed a d
capessendam m o r t e m atque < a d > huius vitae suavia v i n c u l a
r u m p e n d a sola adfuit a n i m i magnitudo. Q u o d tamen magne potius
govore kako je, pročitavši Platonovu knjigu u kojoj se raspravlja o be­
smrtnosti d u š e , n a g l a v a č k e se bacio sa zida pa se tako preselio iz ovoga
života u onaj o kojem je mislio da je bolji. N a to ga nije tjerala nikakva
nevolja ni zločin, bilo zbiljski bilo lažni, tako da bi, ne mogavši pod­
nijeti, sebi oduzeo život; nego ga je jedino veličina duše nagnala da
potraži smrt te raskine slatke okove ovoga života. N u ipak da je i to prije
veliko negoli dobro mogao je njemu posvjedočiti sam Platon73) kojega ?

f a c t u m esse q u a m bene testis ei esse potuit Plato i p s e , q u e m 73

čitaše, i koji bi isto i sam zaista prvi p o č i n i o pa č a k i propisao, da nije
legerat, q u i profectio i d praecipue p o t i s s i m u m q u e fecisset vel etiam prosudio istim o n i m razumom kojim je vidio besmrtnost duše kako
praecepisset, n i s i ea mente, qua i m m o r t a l i t a t e m animae vidit, ne samo što se samoubojstvo ne smije počinjavati nego se mora za­
nequaquam faciendum, q u i n etiam p r o h i b e n d u m esse iudicasset. branjivati (21).

2. M e đ u t i m , mnogi su se ubijali kako ne bi pali u ruke neprijateljima.

...maxime si Ne istražujemo sada da l i je takvo što učinjeno, nego da li je to trebalo
- 2. [23.] A t e n i m m u l t i se interemerunt, ne i n manus h o s t i u m
christianus. učiniti. Z d r a v razbor treba pretpostaviti primjerima, a s njime se poneki
pervenirent. N o n m o d o quaerimus u t r u m sit factum, sed u t r u m
primjeri i slažu, ali oni su primjeri dostojniji o p o n a š a n j a što se više
fuerit faciendum. Sana quippe ratio etiam exemplis anteponenda
odlikuju p o b o ž n o š ć u . Samoubojstva ne počiniše ni patrijarke, ni pro­
est, c u i q u i d e m et exempla concordant, sed i l l a , quae tanto di-
roci, ni apostoli, a i sam Isus Krist kad je njih, izložene progonima,
g n i o r a sunt imitatione, quanto excellentiora pietate. N o n fecerunt 74
svjetovao da bježe iz grada u grad, ) mogao i m je isto tako svjetovati
Patriarchae, n o n Prophetae, n o n Apostoli, q u i a et ipse D o m i n u s
i da ruku na sebe podignu, kako ne bi dopali u ruke progoniteljima.
Christus, quando eos, si persecutionem paterentur, fugere a d m o n u i t
74 I nadalje, ako O n nije ni nalagao ni svjetovao svojim sljedbenicima da
de civitate i n c i v i t a t e m , potuit admonere ut sibi manus inferrent,
takvim n a č i n o m napuštaju ovaj život (a bijaše o b e ć a o da će i m p r i ­
ne i n manus persequentium pervenirent. P o r r o s i hoc ille n o n 75
premiti vječna boravišta nakon njihove smrti), ) onda — kakve god
iussit aut monuit, ut eo modo sui ex hac v i t a migrarent, quibus
7 5 primjere iznosili pogani koji ne poznaju Boga, bjelodano je da takav
m i g r a n t i b u s mansiones aeternas p r a e p a r a t u r u m esse se p r o m i s i t ,
av čin nije d o p u š t e n onima koji štuju jedinog istinskog Boga.
quaelibet exempla p r o p o n a n t gentes, quae ignorant D e u m , ma-
nifestum est hoc non licere colentibus u n u m v e r u m D e u m .

2 3 . O s i m Lukrecije, o kojoj smo dostatno već govorili, č a k ni ti K a k a v je p r i m j e r

Cato minor in-
23. Sed tamen etiam i l l i praeter L u c r e t i a m , de qua supra satis
sipienter se oc­
cidit. q u o d videbatur d i x i m u s , non facile reperiunt de cuius auctoritate
76
praescribant, n i s i i l l u m Catonem, q u i se Uticae o c c i d i t ; n o n q u i a
solus i d fecit, sed q u i a v i r doctus et probus habebatur, ut m e r i t o
P L 37
putetur e t i a m recte fieri potuisse vel posse quod fecit. / De cuius
facto q u i d p o t i s s i m u m d i c a m , n i s i quod a m i c i eius etiam docti
q u i d a m v i r i , q u i hoc fieri prudentius dissuadebant, i m b e c i l l i o r i s q u a m
fortioris a n i m i facinus esse censuerunt, quo demonstraretur n o n
honestas t u r p i a praecavens, sed infirmitas adversa n o n sustinens?
a z
H o c et ipse Cato i n suo carissimo filio iudicavit. N a m si turpe erat
sub v i c t o r i a Caesaris vivere, cur auctor huius t u r p i t u d i n i s filio fuit,
Katona, koji se
ne nalaze lako drugi slučaj na temelju kojega bi preporučivali sam u b i o , ne mogavši
podnijeti Cezaro­
76
čin, osim glasovitoga K a t o n a , koji se ubio u U t i c i ; ) i ne zbog toga što vu pobjedu?
je to sam učinio, nego zbog toga što je smatran u č e n i m i časnim m u ž e m ,
tako te se opravdano misli kako je moglo ili j o š može biti pravo ono što
bijaše p o č i n i o .
0 tome njegovu činu što bih ja mogao najbolje reći osim isto ono što
1 njegovi prijatelji, t a k o đ e r učeni ljudi, koji su ga mudro odgovarali
od toga, misleći kako je takav postupak prije plod slaba negoli s n a ž n a
duha i ne pokazuje časnost kojom se izbjegava sramota, nego slabost
da se podnese nesreća? D o istog je suda d o š a o i sam K a t o n što se tiče
njegova sina. Jer ako bijaše sramotno živjeti nakon Cezarove pobjede,
zašto je tu sramotu priređivao svojem sinu, kojega je n a p u ć i v a o nek

' opponant M.
1
pater dod. M.

(21) Na primjeru Lukrecijinu Augustin preispituje stav onih koji samo­

72
Usp. C I C E R O N , Tuscul. 1, 34, 84; L A K T A N C I J E , Div. inst. 3, 18, 9. ubojstvo osuđuju (npr. Platon, n. mj.; Aristotel, Nic. 1116,10ss i drugi) i onih
73
Usp. P L A T O N , Fedon 61 d; 66 b ss. koji ga dopuštaju (npr. cinici: Diogen Laert, 6, 86, 95; Seneka, Epist. 24, 4-5;
74
Usp. Mt 10, 23. 69, 6; 74, 14). U obojih je mjerilo veličina duha: ili kao bezuvjetno prihvaća­
75
Usp. Iv 14, 2. nje života ili kao nadmoćno i dosljedno preziranje smrti. U konačnici po srijedi
76
Usp. S E N E K A , Epp. 24, 6—8; 67, 7; De tranq. an. 16. je čovjekovo opredjeljenje.
 66 DE CIV. D E I 1, 23-24
77
q u e m de Caesaris benignitate o m n i a sperare p r a e c e p i t ? C u r n o n
et i l l u m secum coegit ad m o r t e m ? N a m si eum filium, q u i c o n / t r a
i m p e r i u m i n hostem pugnaverat, etiam v i c t o r e m l a u d a b i l i t e r Tor-
78
quatus o c c i d i t , cur victus victo filio pepercit Cato, q u i n o n
pepercit sibi? A n turpius erat contra i m p e r i u m esse v i c t o r e m , q u a m
contra decus ferre victorem? N u l l o modo i g i t u r Cato turpe esse
i u d i c a v i t sub victore Caesare vivere; a l i o q u i n ab hac t u r p i t u d i n e
b a
paterno ferro filium liberaret. Q u i d ergo, nisi q u o d filium quan-
t u m amavit, c u i p a r c i a Caesare et speravit et voluit, t a n t u m gloriae
ipsius Caesaris ne ab i l l o etiam sibi parceretur, ut ipse Caesar
79
dixisse f e r t u r , invidit, aut ut a l i q u i d nos m i t i u s dicamus, erubuit?
Regulum Cato- 24. N o l u n t autem isti, c o n t r a quos agimus, ut s a n c t u m v i r u m
ni praeferimus.
Iob, q u i t a m h o r r e n d a m a l a i n sua carne perpeti m a l u i t q u a m i l l a t a
sibi m o r t e o m n i b u s carere cruciatibus, vel alios sanctos ex litteris
nostris s u m m a auctoritate celsissimis fideque dignissimis, q u i
captivitatem d o m i n a t i o n e m q u e h o s t i u m ferre q u a m s i b i n e č e m
inferre maluerunt, C a t o n i praeferamus; sed ex litteris e o r u m eum-
dem i l l u m b b bc
M a r c o C a t o n i M a r c u m R e g u l u m p r a e f e r a m . Cato
e n i m n u m q u a m Caesarem vicerat, c u i victus dedignatus est subici
et, ne subiceretur, a se ipso elegit o c c i d i : Regulus autem Poenos i a m
vicerat i m p e r i o q u e R o m a n o R o m a n u s i m p e r a t o r n o n ex civibus
dolendam, sed ex hostibus l a u d a n d a m v i c t o r i a m reportaverat; ab
eis tamen postea victus m a l u i t eos ferre serviendo q u a m eis se
auferre m o r i e n d o . P r o i n d e servavit et sub C a r t h a g i n i e n s i u m d o m i -
natione p a t i e n t i a m et i n R o m a n o r u m dilectione constantiam, nec
v i c t u m auferens corpus ab hostibus nec i n v i c t u m a n i m u m a civibus.
N e c q u o d se oecidere noluit, vitae huius amore fecit. H o c probavit,
c u m causa p r o m i s s i iurisque i u r a n d i ad eosdem hostes, quos gravius
i n senatu verbis q u a m < i n > bello a r m i s offenderat, sine u l l a dubi-
tatione remeavit. Tantus itaque vitae huius contemptor, c u m sae-
vientibus hostibus per quaslibet poenas eam finire q u a m se ipse
p e r i m e r e m a l u i t , m a g n u m scelus esse, si se h o m o interimat, p r o c u l
PL 38
b d
dubio iudicavit. Inter omnes suos laudabiles et / v i r t u t i s insi-
gnibus illustres viros n o n proferunt R o m a n i m e l i o r e m , q u e m neque
80
felicitas corruperit, n a m i n tanta v i c t o r i a m a n s i t p a u p e r r i m u s ; nec
infelicitas fregerit, n a m ad tanta exitia revertit intrepidus. P o r r o
ba
est dod. M.
bb
eidem i l i M.
bc
praeferamus M.
bd
virtutum M . , virtutes tri kodeksa
77
Usp. L I V I J E , Periocha 114; APIJAN, De bello civ. 2, 98—99.
78
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 8, 7, 20—21.
79
Usp. P L U T A R H , Katon Ml. 72; A P I J A N , De bello civ. 2, 99.
80
Usp. L I V I J E , Periocha 18; V A L E R I J E M A K S I M , Facta et dicta mem. 4, 4.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 2 3 - 2 4 67
77
svu svoju nadu uloži u Cezarovu dobrostivost? ) Z a š t o i njega nije
prisilio da s njime podijeli smrt? A k o je onoga sina koji se protivno
naredbi borio protiv neprijatelja i pobijedio, Torkvat ipak ubio (i zbog
78
toga bio hvaljen) ), zašto je p o b i j e đ e n o g sina poštedio pobijeđeni
Katon, koji nije sebe štedio ( 2 2 ) ? Bijaše li sramotnije protivno naredbi
biti pobjednikom negoli se pokoriti pobjedniku protivno časti?
Katon, dakle, nije nikako smatrao da je sramotno živjeti pod pobjedni­
k o m C e z a r o m ; inače bi od te sramote izbavio sina očinskim m a č e m .
Što da, dakle, k a ž e m o ako ne to da koliko je volio svojega sina (za
kojega se nadao, a i htio je, da ga Cezar poštedi) toliko je zavidio slavi
samoga Cezara ako bi taj i njega osobno poštedio — kao što k a ž u
79
kako sam Cezar r e č e ) — te se toga sramio, da to nešto blaže izrazimo?
2 4 . Ne žele, zatim, ti isti protiv kojih ovo iznosimo da Katonu O n a vrlina po k o ­
joj Regul bijaše
pretpostavimo svetoga m u ž a Joba, koji je više volio tako u ž a s n a zla izvrsniji od K a t o ­
n a m n o g o se v i š e
pretrpjeti svojom puti negoli se izbaviti svih muka zadavši smrt sebi ističe m e đ u k r š ć a ­
nima
samome; i l i pak ostale svete muževe iz naših knjiga, koji se odlikuju
najvišim ugledom i vjerodostojnošću, koji su više voljeli podnositi
zatočeništvo i nasilje neprijatelja negoli sebi život oduzeti; ali iz nji­
A
hovih vlastitih knjiga navest ću i m M a r k a R e g u l a , kojega pretpostav­
ljam M a r k u Katonu. Katon, naime, nije nikad pobijedio Cezara, ali
kad ga ovaj pobijedi, ne htjede mu se podvrgnuti, te da mu se ne b i
podvrgnuo, izabrao je počiniti samoubojstvo. Regul je d o č i m Pune
pobijedio i izvojevao pobjedu kao vojni rimski zapovjednik, ne onu
t u ž n u nad g r a đ a n i m a , nego onu hvale dostojnu nad neprijateljima — ,
a kad je poslije od njih pobijeđen, više ih je volio trpjeti kao zatočenik
negoli se izbaviti od njih samoubojstvom. Stoga je ostao u ropstvu,
te je pokazao strpljivost pod vlašću Kartaginjana i postojanost u lju­
bavi prema Rimljanima, ne lišivši tako ni neprijatelja svojega pobije­
đ e n o g a tijela ni svoje zemljake svojega n e p o b i j e đ e n o g a duha. I to što
sama sebe ne htjede ubiti ne bijaše zbog ljubavi prema ovome životu.
D o k a z a o je to kad se bez ikakva oklijevanja — a radi data obećanja
i prisege — vratio istim onim neprijateljima koje je u senatu žešće
napao riječima negoli u boju oružjem.
Iako bijaše toliki preziratelj ovoga života, p o š t o se bijaše radije izručio
okrutnim neprijateljima da mu oni život dokrajče bilo kakvim mukama
negoli da sam sebe ubije, nedvojbeno pokazuje kako je smatrao velikim
zločinom ako čovjek počini samoubojstvo. I z m e đ u svih svojih m u ž e v a
hvale vrijednih i glasovitih po vrlinama Rimljani od njega ne d a d o š e
boljega, jer Regula ne iskvari ni dobra kob, on i u golemoj pobjedi
80
ostade puki siromah, ) ali ga ni zla kob nije skršila, jer se neustrašiv
bijaše vratio u onakav zator. A k o , nadalje, najodvažniji i najizvrsniji
(22) Augustin se dijeli od suda drugih ne priznavajući Katonu Utičkome
veličinu duha u samoubilačkoj odluci.
A V i d i X V poglavlje.
 68 D E CIV. D E I 1, 24-25
si f o r t i s s i m i et p r a e c l a r i s s i m i v i r i terrenae patriae defensores
CC 26 deorumque licet f a l s o r u m , n o n tamen fallaces eulto/res, sed vera-
c i s s i m i etiam iuratores, q u i hostes victos more ac iure b e l l i ferire
potuerunt, h i ab hostibus v i c t i se ipsos ferire noluerunt et, c u m
m o r t e m m i n i m e formidarent, victores tamen dominos ferre q u a m
eam sibi inferre maluerunt: quanto magis C h r i s t i a n i , v e r u m
D e u m colentes et supernae patriae suspirantes, ab hoc facinore
temperabunt, si eos d i v i n a dispositio vel probandos vel emendandos
ad tempus hostibus subiugaverit, quos i n i l l a h u m i l i t a t e n o n deserit,
q u i p r o p t e r eos t a m h u m i l i t e r A l t i s s i m u s venit, p r a e s e r t i m quos
n u l l i u s m i l i t a r i s potestatis vel t a l i š m i l i t i a e i u r a constringunt i p s u m
hostem ferire superatum. Quis ergo t a m malus e r r o r obrepit, ut
h o m o se occidat, vel quia i n eum peccavit, vel ne i n eum peccet
i n i m i c u s , c u m v e l peccatorem vel peccaturum i p s u m occidere n o n
audeat i n i m i c u m ?
Timor peccan- 25. A t e n i m t i m e n d u m est et cavendum, ne l i b i d i n i h o s t i l i sub-
di non excusat .. - n i . . • 1T ..
qui se occide- d i t u m corpus lllecebrosissima voluptate a n i m u m alhciat consentire
n t
— peccato. Proinde, inquiunt, non i a m propter alienum, sed propter
s u u m peccatum, antequam hoc quisque committat, se debet occidere.
N u l l o m o d o q u i d e m hoc faciet animus, ut consentiat l i b i d i n i carnis
suae aliena l i b i d i n e concitatae, q u i Deo potius eiusque sapientiae
q u a m c o r p o r i eiusque b e
concupiscentiae subiectus est. V e r u m tamen
si detestabile facinus et damnabile scelus est etiam se i p s u m h o m i -
n e m occidere, sicut veritas manifesta proclamat, quis i t a desipiat,
ut dicat: « I a m nunc peccemus, ne postea forte peccemus; i a m nunc
perpetremus h o m i c i d i u m , ne postea forte incidamus i n a d u l t e r i u m »?
N o n n e s i t a n t u m d o m i n a t u r iniquitas, ut non innocentia, sed peccata
potius eligantur, satius est i n c e r t u m de futuro a d u l t e r i u m q u a m
c e r t u m de praesenti h o m i c i d i u m ? N o n n e satius est flagitium com-
mittere, q u o d paenitendo sanetur, quam tale facinus, u b i locus
salubris paenitentiae n o n r e l i n q u i t u r ? Haec d i x i p r o p t e r eos v e l eas,
quae n o n alieni, sed p r o p r i i peccati devitandi causa, ne sub alterius
l i b i d i n e etiam excitatae suae forte consentiant, v i m sibi, qua mo-
r i a n t u r , inferendam putant. C e t e r u m absit a mente C h r i s t i a n a , quae
Deo suo fidit i n eoque spe p o s i t a eius adiutorio n i t i t u r , absit, in-
q u a m , ut mens t a l i š quiboslibet carnis voluptatibus a d consensum
P L 39 t u r p i t u d i n i s cedat. Q u o d / si i l l a concupiscentialis inoboedientia,
quae adhuc i n m e m b r i s m o r i b u n d i s habitat, praeter nostrae volun-
tatis legem quasi lege sua movetur, quanto magis absque c u l p a est
i n c o r p o r e n o n consentientis, si absque c u l p a est i n corpore dor-
mientis !
corpori eiusque] corporis M.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 24-25 69
muževi, branitelji zemaljske domovine i bogova (iako onih lažnih, ali
ne i lažni štovatelji, nego i najistinskiji prisezatelji), koji mogahu po
običaju i zakonu rata zatući pobijeđene neprijatelje, a sami od nepri­
jatelja pobijeđeni ne htjedoše sebe same zatući te, iako su se najmanje
smrti plašili, ipak su više voljeli podnositi nasilje pobjednika negoli
počiniti samoubojstvo, (23) — koliko će se više morati ustezati od
toga zločina kršćani, koji štuju istinskoga Boga i teže nadzemaljskoj
domovini, ako ih Božja pomisao za neko vrijeme podvrgne neprijate­
ljima, bilo da ih iskuša, bilo da ih popravi, jer njih u tome poniženju ne
n a p u š t a Onaj koji je Najuzvišeniji tako ponizno sišao m e đ u njih, a oso­
bito kad ih ne obvezuju nikakve vojne vlasti ni zakoni vojske da ubiju
čak i p o b i j e đ e n a neprijatelja. Koja se to onda tako opaka zabluda
m o ž e prikrasti da čovjek sama sebe ubije, bilo zato jer se neprijatelj
o njega ogriješio, bilo da se ne b i o njega ogriješio, kad inače ne smije
ubiti neprijatelja grješnika ili koji će zgriješiti?
25. A l i valja se plašiti i paziti, da ne bi tijelo podvrgnuto nepri- N
e smije se jedan
v / . .. , , i , v j • grijeh izbjegavati
jateljevoj p o ž u d i najzamamnijom nasladom zavelo dusu da pristane drugim
na grijeh. Otuda, k a ž u , slijedi, kako ne zbog t u đ e g nego zbog svojeg
vlastitog grijeha — prije nego ga tkogod počini — valja počiniti samo­
ubojstvo.
O v o nipošto neće učiniti d u š a koja je više p o d l o ž n a Bogu i Njegovoj
mudrosti negoli tijelu i njegovoj p o ž u d n o s t i , to jest da pristane na
tjelesnu p o ž u d u koju je u vlastitoj puti izazavala t u đ a p o ž u d a . A k o je
pak gnusoban zločin i opak grijeh ubiti sebe sama — kao što i bjelo­
dana istina izjavljuje — , tko je onda tako mahnit da kaže: »Griješimo
sada, kako poslije ne bismo slučajno griješili, pa p o č i n i m o sad i samo­
ubojstvo, kako ne bismo poslije slučajno počinili preljub?«
A k o je toliko zavladala o p a č i n a te se više ne m o ž e izabrati n e d u ž n o s t ,
nego samo grijeh, nije l i onda bolji neizvjestan preljub u b u d u ć n o s t i
negoli sigurno ubojstvo u sadašnjosti? Nije l i bolje počiniti sramotno
djelo koje se može iskupiti pokorom negoli takav zločin pri kojem ne
ostaje nikakva mjesta spasonosnoj pokori?
R e k o h ovo zbog onih m u š k a r a c a i l i žena koji misle kako sebi smiju
oduzeti život, ne da bi izbjegli t u đ e m u , nego svojem vlastitom grijehu,
kako se ne bi od tuđe p o ž u d e pobudila i njihova vlastita te oni na nju
m o ž d a pristali. D a k a k o , nek je daleko od kršćanske duše, koja se po-
uzdaje u svojega B o g a , u njega nadu polaže i na Njegovu se p o m o ć
oslanja, nek je daleko — k a ž e m — da ta d u š a uopće popusti putenim
p o ž u d a m a i pristane na gnusobu. Jer ako ta p o ž u d n a neposlušnost,
koja j o š prebiva u n a š i m smrtnim udovima, djeluje mimo zakona naše
osobne volje i kao po vlastitom zakonu, koliko je onda manje krivnje
u tijelu onoga tko ne pristaje, ako je nema u tijelu onoga koji spava?
(23) Atilije Regul predstavlja sjajan primjer veličine ili snage duha
(virtus): po siromaštvu, koje mu priznaju i poganski povjesnici, bio je jači
od užitka i potrebe, a po snazi i vjernosti jači od stradanja i smrti.
 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 2 6 71
70 DE CIV. D E I 1, 26

...si excipiuntur 26. Sed quaedam, inquiunt, sanctae feminae tempore persecu- 26. A l i , kažu oni, u doba progona stanovite svete žene, kako bi £f. k o v a l
J a
\ u m
?~
' . . citi one postupke
quae Deus vel . . . ,
iex iussissent. tionis, ut msectatores suae pudicitiae devitarent, i n r a p t u / r u m pobjegle progoniteljima svoje čednosti, bacale su se u rijeku koja ih je koji su nedopusti-
a z
c c 2 7 odnosila i davila, te su tako pogibale, a njihova se mučenička svetišta Jh' ct ^od^z^
atque n e c a t u r u m se fluvium proiecerunt eoque m o d o defunctae m a h
sv e

uvelike štuju u katoličkoj crkvi. O tima se ne usuđujem reći ništa nepro- -

sunt earumque m a r t y r i a i n catholica Ecclesia veneratione cele-
mišljeno. Ne znam nije l i sama b o ž a n s k a ovlast uvjerila Crkvu —
b e r r i m a frequentantur. De his n i h i l temere audeo iudicare. U t r u m 81
81 pouzdanim s v j e d o č a n s t v i m a ) — da se tako časti uspomena na njih;
e n i m Ecclesiae aliquibus fide dignis testificationibus , ut e a r u m me-
m o ž e biti da je upravo tako. Što onda, ako su učinile tako ne ljud­
m o r i a m sic honoret, d i v i n a persuaserit auctoritas, nescio; et fieri
skom naravi zavedene, nego po božanskoj naredbi; ne zalutavši, nego
potest ut i t a sit. Q u i d s i e n i m hoc fecerunt, n o n h u m a n i t u s deceptae,
poslušavši? K a o što bi bio grijeh kad bismo drukčije povjerovali
sed d i v i n i t u s iussae, nec errantes, sed oboedientes? sicut de Sam-
i o Samsonu. K a d B o g n a r e đ u j e , i j o š nedvojbeno naznačuje kako je
sone a l i u d nobis fas n o n est credere. C u m autem Deus iubet sequd
to Njegova naredba, tko da poslušnost osudi? T k o l i će okriviti pokor­
iubere sine u l l i s ambagibus intimat, quis oboedientiam i n c r i m e n
nost iz p o b o ž n o s t i ?
vocet? quis o b s e q u i u m pietatis accuset? Sed n o n ideo sine scelere
A l i , odluči l i bilo tko žrtvovati B o g u svojega sina, ne čini to bez grijeha,
facit, quisquis Deo filium i m m o l a r e decreverit, q u i a hoc A b r a h a m
samo zato što je A b r a h a m to isto učinio č a k i pohvalno. Jer i vojnik kad
e t i a m l a u d a b i l i t e r fecit. N a m et miles c u m oboediens potestati, sub
bf
slušajući onu ovlast pod kojom je zakonito o p u n o m o ć e n ubije čovjeka,
q u a l i b e t legitime constitutus est, h o m i n e m occidit, n u l l a civitatis
onda ni po kojem zakonu svoje države nije kriv za ubojstvo; d a p a č e ,
suae lege reus est h o m i c i d i i , i m m o , n i s i fecerit, reus est i m p e r i i
ako to ne učini, kriv je za neizvršavanje dužnosti i neposluh; a ako bi
deserti atque c o n t e m p t i ; q u o d si sua sponte atque auetoritate fecis-
to počinio po svojoj volji i ovlasti, bio bi kriv za krvoproliće. I tako, isto
set, c r i m e n effusi h u m a n i sanguinis incidisset. Itaque unde p u n i t u r
b g
se kažnjava učini l i to m i m o naredbe kao što će se kazniti ne učini l i
si f e c i t iniussus, inde p u n i e t u r n i s i fecerit iussus. Q u o d s i i t a est
toga kad je n a r e đ e n o . A k o je tomu tako kad naređuje vojni zapovjed­
iubente imperatore, quanto magis iubente Creatore! Q u i ergo audit
nik, koliko je j o š više kad naredi Tvorac! Stoga onaj tko sluša kako
n o n l i c e r e se occidere, faciat, si iussit cuius n o n licet iussa contem-
se ne smije ubiti, neka i to učini, ako mu naređuje onaj kojega se na­
nere; t a n t u m m d d o videat, u t r u m d i v i n a iussio n u l l o nutet incerto.
redbe ne smiju prezirati; samo neka dobro razvidi ima l i u božanskoj
N o s p e r a u r e m c o n s c i e n t i a m convenimus, o c c u l t o r u m nobis i u d i c i u m
naredbi ikakve dvojbe. M i po čuvenju doznajemo o ljudskoj savjesti;
n o n u s u r p a m u s . Nemo scit quid agatur in homine nisi spiritus ho-
82
ne uzimamo sebi pravo da spoznajemo skrovite znake. Jer nitko »ne
minis, qui in ipso est . H o c d i c i m u s , hoc asserimus, hoc m o d i s
zna što se zbiva u čovjeku osim duha čovjekova, koji je u njemu sa­
o m n i b u s approbamus, n e m i n e m spontaneam m o r t e m s i b i inferre 82
mome.« )
debere velut fugiendo molestias temporales, ne incidat i n perpetuas;
p L
40 n e m i / n e m p r o p t e r aliena peccata, ne hoc i p s o b h
i n c i p i a t habere O v o k a ž e m o , ovo tvrdimo, ovo svim sredstvima odobravamo: nitko
g r a v i s s i m u m p r o p r i u m , q u e m n o n polluebat a l i e n u m ; n e m i n e m sebe ne smije svojevoljno ubiti pod izgovorom bježanja od vremenitih
p r o p t e r sua peccata praeterita, p r o p t e r quae magis hac v i t a opus nevolja, kako ne bi zapao u one koje su vječne; nitko toga ne smije
est, ut possint paenitendo sanari; n e m i n e m velut desiderio vitae učiniti zbog tuđih grijeha, kako time ne bi stekao onaj najteži vlastiti
m e l i o r i s , quae post m o r t e m speratur, quia reos suae m o r t i s m e l i o r grijeh, dok hoće da ga onaj tuđi ne ukalja; nitko toga ne smije učiniti
post m o r t e m v i t a n o n suscipit. zbog vlastitih prošlih grijeha, zbog kojih mu j o š više treba ovaj život,
kako bi se pokorom mogao izbaviti od njih; i nitko toga učiniti ne
smije zbog želje za boljim životom, kojem se nada nakon smrti, jer bolji
život nakon smrti ne prima one što su krivi za svoju smrt (24).

bf
qua M.
bg
fecerit M. (24) Filozofija je od pitagorejaca do Sokrata bila razmišljanje o smrti.
bh
ipse M . Kasnije se to nastavilo u stoika, napose u Seneke, po kojem je filozofija mu­
drost prihvaćanja života kao umiranja. Zajedno s drugim piscima koji se na­
dahnjuju vjerskim poimanjem života (usp. Porfirije, De abst. 2,47; Laktan-
81
Usp. E U Z E B I J E , Hist. eccl. (Crkv. pov.) 8, 12. cije, Div. inst. 3,18) Augustin se zalaže da ne bi neka shvaćanja i raspolože­
8 2
1 K o r 2, 11. nja prodrla u redove onih koji teže za prekogrobnim ciljem.
 72 D E C I V . D E I 1, 2 7
Bonum vitae 27. Restat u n a causa, de q u a dicere eoeperam, q u a utile pu-
semper antepo- . . . .
nendum.
t
tatur, ut se quisque mterficiat, scilicet ne i n peocaturn l r r u a t v e l
blandiente voluptate vel dolore saeviente. Q u a m causam si volue-
r i m u s admittere, eo usque progressa perveniet, ut h o r t a n d i sint
homines tune se potius interimere, c u m l a v a c r o sanctae regenera-
c c 2 8
tionis a b l u t i u n i v e r s o r u m r e m i s s i o n e m acce/perint p e c c a t o r u m . Tune
e n i m tempus est cavendi o m n i a futura peceata, c u m sunt o m n i a
deleta praeterita. Q u o d si m o r t e spontanea recte fit, c u r n o n tune
p o t i s s i m u m fit? C u r baptizatus sibi quisque p a r c i t ? C u r l i b e r a t u m
caput tot rursus vitae huius p e r i c u l i s inserit, c u m sit facillimae
potestatis i l l a t a sibi nece o m n i a devitare scriptumque sit: Qui amat
83
periculum, incidet in illud ? C u r ergo a m a n t u r tot et tanta pericula
vel certe, etiamsi n o n amantur, suscipiuntur, c u m manet i n hac vita,
cui abscedere l i c i t u m est? A n vero t a m insulsa perversitas c o r evertit
et a consideratione veritatis avertit, ut, si se quisque interimere
debet, ne unius captivantis d o m i n a t u corruat i n peceatum, v i v e n d u m
s i b i existimet, ut i p s u m perferat m u n d u m p e r omnes horas tempta-
b i
tionibus p l e n u m , et talibus, qualis sub uno d o m i n o f o r m i d a t u r ,
et i n n u m e r a b i l i b u s ceteris, sine quibus haec v i t a n o n duoitur? Q u i d
i g i t u r causae est, c u r i n eis exhortationibus t e m p o r a consumamus,
quibus baptizatos alloquendo studemus aecendere sive a d virgina-
l e m integritatem sive a d c o n t i n e n t i a m v i d u a l e m sive a d i p s a m t o r i
84
coniugalis fidem , c u m habeamus m e l i o r a et ab o m n i b u s peceandi
p e r i c u l i s r e m o t a compendia, ut, quibuseumque post r e m i s s i o n e m
r e c e n t i s s i m a m p e c c a t o r u m a r r i p i e n d a m m o r t e m sibique ingeren-
dam persuadere potuerimus, eos a d D o m i n u m saniores purioresque
m i t t a m u s ? P o r r o si, quisquis hoc aggrediendum et suadendum
putat, n o n dico desipit, sed insanit: qua tandem fronte h o m i n i d i c i t :
« Interfice te, ne parvis tuis peceatis adicias gravius, d u m vivis sub
d o m i n o b a r b a r i s m o r i b u s i m p u d i c o », q u i n o n potest n i s i scelera-
tissime dicere: « Interfice te peceatis tuis omnibus absolutis, ne
rursus t a l i a v e l etiam p e i o r a committas, d u m vivis i n m u n d o tot
i m p u r i s voluptatibus illecebroso, tot nefandis erudelitatibus furioso,
tot e r r o r i b u s et terroribus i n i m i c o »? H o c q u i a nefas est dicere, nefas
est profeeto se occidere. N a m si hoc sponte faciendi u l l a causa i u s t a
esse posset, p r o c u l d u b i o i u s t i o r q u a m ista n o n esset. Q u i a vero
nec i s t a est, ergo n u l l a est.
bi
formidantur M.
83
Sirah 3, 27.
84
Usp. A U G U S T I N , Enarr. in ps. 45, 13; 57, 19; 60, 5; 136, 9; 143, 5;
192, 2; 223, 1.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 2 7 73
2 7 . Preostaje j o š jedan razlog, o kojem bijah p o č e o govoriti, ^^{jojstv^^a 1
zbog kojeg se smatra samoubojstvo korisnim, naime: kako čovjek ne ko bi se izbjeglo
bi zapao u grijeh, bilo od zavodljive p o ž u d e , bilo od okrutne patnje. 8 J
rl ehu
Pristanemo l i na taj razlog, on će nas odvesti sve dotle da moramo
nagovarati ljude da se radije ubiju č i m prime oprost svih grijeha
oprani u kupelji svetog p r e p o r o đ a j a . Jer najbolje je vrijeme da se i z ­
bjegnu svi b u d u ć i grijesi onda kad su izbrisani svi prošli. A k o se to
pravo postiže svojevoljnom smrću, zar nije tada najzgodnije? Z a š t o
da krštenik sebe štedi? Z a š t o da o s l o b o đ e n u glavu ponovo gura u ovaj
pogibeljni život, kad je samoubojstvom m o g u ć e vrlo lako sve pogibelji
83
izbjeći, a i pisano je: »Tko pogibelj ljubi, i zapast će u n j u « ? ) Z a š t o
bi se voljele takve i tolike pogibelji i l i , ako se ne vole, u najmanju ruku
p r i h v a ć a l e , dok čovjek ostaje u ovome životu iz kojega je d o p u š t e n o
otići? M o ž e l i neukusna izopačenost toliko srce smutiti i toliko ga
odvratiti od istraživanja istine, da pomisli kako se čovjek treba ubiti
da ne bi zapao u grijeh zatočen u jednoga gospodara, a da m u valja
živjeti te podnositi sam svijet, koji je od jednoga sata do drugoga pun
iskušenja, i onoga kojeg se boji pod jednim gospodarom i neizbrojivih
ostalih bez kojih se ne živi u ovome životu? Z b o g kojega razloga onda
t r o š i m o vrijeme na bodrenja kojima krštenike nastojimo potaknuti da
ustraju bilo u djevičanskoj čednosti, bilo u udovičkoj suzdržljivosti,
84
bilo u br ačnoj vjernosti, ) kad imamo pričuvke što su mnogo bolji
i dalji od svih pogibelji grijeha, da koga god m o ž e m o — odmah
nakon najnovijeg oprosta od grijeha — nagovorimo na što brže samo­
ubojstvo, te ih takve otpravimo Gospodinu i čitavije i čistije? A l i , ako
je onaj tko misli kako treba udariti tim putem i l i ga valja preporučivati
— ne k a ž e m : nerazborit, nego posve bezuman, — kakvoga čela da
kaže čovjeku: »Ubij se, kako ne bi svojim sitnim grijesima dodao
jedan teži, dok živiš pod besramnim gospodarem divljačkog p o n a š a n j a « ,
dok ne bi mogao nego upravo zločinački reći: »Ubij se sad p o š t o su ti
svi tvoji grijesi oprošteni, kako ne bi ponovo i l i takve i l i j o š gore
p o č i n i o , kad živiš u svijetu koji te mami tolikim nečistim p o ž u d a m a ,
koji je bijesan od tolikih kletih okrutnosti i koji ti prijeti tolikim grije­
sima i u ž a s i m a ? « B u d u ć i da je o p a č i n a takvo što govoriti, zaista je
o p a č i n a i sebe ubiti. K a d b i mogao postojati ijedan p r a v i č a n razlog
da se to svojevoljno učini, onda — bez ikakve dvojbe — od toga ne bi
bilo pravičnijeg. N u kako ni on nije takav, onda ga u o p ć e i nema (25).
(25) Po Augustinu je isključena i eutanazija, koju je u nekim slučaje­
vima Platon (Leg. 873 c) dopuštao.
 74 DE C I V . D E I 1, 2 8 , 1
Quod invitus 28. 1. N o n itaque vobis, o fideles C h r i s t i , sit taedio v i t a vestra,
quis passus sit . .
humiiem monet si l u d i b r i o fuit hostibus castitas vestra. Habetis m a g n a m veramque
PL^i" consolationem, si fidam c o n s c i e n t i a m retinetis n o n vos consensisse
peccatis e o r u m , q u i i n vos peccare p e r m i s s i sunt. Q u o d si forte,
c u r p e r m i s s i sint, quaeritis, alta q u i d e m est p r o v i d e n t i a C r e a t o r i s
c c 2 9
m u n d i atque R e c t o r i s , et inscrutabilia / sunt iudicia eius et investi-
85
gabiles viae eius ; v e r u m tamen interrogate fideliter anima-s vestras,
ne forte de isto integritatis et continentiae vel p u d i c i t i a e b o n o vos
inflatius extulistis et h u m a n i s laudibus delectatae i n hoc e t i a m a l i -
quibus i n v i d i s t i s . N o n accuso q u o d nescio, nec audio q u o d v o b i s
interrogata vestra c o r d a respondent. T a m e n si i t a esse responderint,
b l
nolite a d m i r a r i hoc vos amisisse, unde h o m i n i b u s placere gestiistis,
i l l u d vobis remansisse, q u o d ostendi h o m i n i b u s n o n potest. S i pec-
cantibus n o n consensistis, divinae gratiae, ne amitteretur, d i v i n u m
accessit a u x i l i u m ; h u m a n a e gloriae, ne amaretur, h u m a n u m suc-
cessit o p p r o b r i u m . I n u t r o q u e c o n s o l a m i n i , p u s i l l a n i m e s , i l l i n c pro-
batae hine castigatae, i l l i n c iustificatae hine emendatae. Q u a r u m
vero c o r d a interrogata respondent n u m q u a m se de bono v i r g i n i t a t i s
v e l v i d u i t a t i s v e l eoniugalis p u d i c i t i a e superbisse, sed h u m i l i b u s
86
consentiendo de dono D e i c u m tremore e x u l t a s s e , nec invidisse
c u i q u a m p a r i š excellentiam sanetitatis et castitatis, sed h u m a n a
laude postposita, quae tanto m a i o r deferri solet, quanto est b o n u m
r a r i u s , q u o d exigit l a u d e m , optasse potius ut a m p l i o r e a r u m nume-
rus esset, q u a m ut ipsae i n paucitate amplius eminerent: nec istae,
quae tales sunt, si e a r u m quoque aliquas b a r b a r i c a l i b i d o compres-
sit, p e r m i s s u m hoc esse causentur, nec ideo D e u m credant i s t a ne-
glegere, q u i a p e r m i t t i t q u o d nemo i m p u n e c o m m i t t i t . Q u a e d a m e n i m
v e l u t i p o n d e r a m a l a r u m c u p i d i t a t u m et p e r o e c u l t u m praesens d i ­
v i n u m i u d i c i u m relaxantur et manifesto u l t i m o reservantur. Fortas-
sis autem istae, quae bene sibi sunt eonseiae n o n se ex isto castitatis
bono c o r inflatum extulisse, et tamen v i m h o s t i l e m i n carne per-
pessae sunt, habebant a l i q u i d latentis i n f i r m i t a t i s , quae posset i n
superbiae fastum, si hane h u m i l i t a t e m i n vastatione i l l a evasissent,
extolli. S i c u t ergo q u i d a m m o r t e r a p t i sunt, ne m a l i t i a m u t a r e t i n -
87
t e l l e c t u m e o r u m , i t a q u i d d a m ab istis v i r a p t u m est, ne prosperi-
tas m u t a r e t m o d e s t i a m earum. U t r i s q u e igitur, quae de carne sua,
q u o d t u r p e m n u l l i u s esset perpessa contactum, v e l i a m superbiebant
vel superbire, si nec h o s t i u m v i o l e n t i a contreetata esset, f o r s i t a n
poterant, n o n ablata est castitas, sed h u m i l i t a s persuasa; i l l a r u m
t u m o r i s u c e u r s u m est i m m a n e n t i , i s t a r u m o c e u r s u m est i m m i n e n t i .
1
mirari M .
5
R i m 11, 33.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 2 8 , 1 75
2 8 . 1. Nek vam stoga, o viernici Kristovi, ne doiadi vas život, ako P o KO
J^ M E B
° Z _
v , v i • v, .. i** i T i . . . iem sudu dopuste-
cednost vasa postade i g r a č k o m neprijateljima! Imate golemu i istin- no da se neprija-
sku utjehu, ako se iskrene savjesti sjećate kako niste pristajali na grijehe S k P
j | H o ti^eia omh a
onih kojima bijaše d o p u š t e n o ogriješiti se o vas. A k o biste m o ž d a što žive u suzdrž-
upitali zašto im je to d o p u š t e n o , duboka je zaista brižljivost Tvorca
i upravljača svijeta, »i neistraživi su sudovi njegovi i nedostižni putevi
85
njegovi.« )
Pa ipak vjerno ispitajte svoje duše niste l i se m o ž d a uznosito p o n a š a l i
zbog svojega dobra (bilo djevičanstva, bilo suzdržnosti, bilo s r a m e ž ­
ljivosti), i l i ste pak uživajući u ljudskim hvalama zbog toga i poza­
vidjeli nekima. Ne okrivljujem zbog onoga što ne znam, niti pak
čujem što vam odgovaraju upitana vaša srca. N u budu l i vam odgovo­
rila kako jest tako, nemojte se čuditi što izgubiste ono čime ste mislili
svidjeti se ljudima, dok vam preostade ono što ljudima ne možete
pokazivati. A k o niste dali pristanka grješnicima, Božjoj je milosti p r i ­
dodana Božja p o m o ć , kako tu milost ne biste izgubili; dok je mjesto
sitne ljudske slave, kako istu ne biste ljubili, uslijedio ljudski prijekor.
O b o j i m se utješite, vi m a l o d u š n i c i ; s jedne strane pohvaljeni, s druge
ukoreni; na jednoj strani opravdani, na drugoj ispravljeni.
One osobe kojima upitana srca odgovore kako se nikad ne u z o h o l i š e
(niti zbog dobra djevičanstva, niti u d o v i š t v a , niti b r a č n e čednosti,
nego su u poniznosti i s drhtanjem uživale u daru Božjem) ^) te ne 8
pozavidješe nikad n i k o m u jednake izvrsnosti u svetosti i č e d n o s t i ,
nego su otklonivši ljudsku hvalu (koja je o b i č n o to veća što je rjeđe
dobro kaje se hvali) više željele da im se broj uveća nego da se i dalje
same odlikuju u malenu broju, — neka ni te, koje su takve (iako je
divljačka p o ž u d a silovala neke od njih) ne optužuju zašto je to d o p u ­
š t e n o , i neka ne misle kako je to B o g zanemario, jer dopusti ono što
nitko ne može počiniti n e k a ž n j e n o . Postoje stanoviti tereti opakih
p o ž u d a koje nevidljivi b o ž a n s k i sud d o p u š t a u sadašnjosti, ostavljajući
da i h objavi o posljednjem sudu.
M o ž d a su te iste, koje su svjesne da i m se srce nije oholo uznosilo zbog
dobra č e d n o s t i , a pretrpjele su neprijateljsko nasilje nad svojom puti,
ipak imale u sebi neku skrivenu s l a b o ć u , koja se mogla razviti do pre­
zirne oholosti, da bijahu sred sveopćeg razaranja izbjegle tome p o n i ž e ­
nju. Jer kao što je neke smrt ugrabila, kako pakost ne bi izmijenila njihov
87
r a z u m ) , tako su i neke od tih silovane, kako povoljnost ne bi izmijenila
njihovu skromnost. Stoga i jednima i drugima (i onima koje su se
oholile zbog toga što ne pretrpješe ničiji sramotni dodir i onima koje
bi se m o ž d a mogle uzoholiti, da ne pretrpješe ni nasilje neprijatelja)
nije oduzeta č e d n o s t , nego je pokazana poniznost; jednima kao lijek
od već nastale nadutosti, drugima kao sredstvo protiv one što već
prijeti.
'Ps 2, 11.
' M u d r 4, 11.
 76 D E CIV. D E I 1, 28, 2-30 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 28, 2-30 77

...atque mten- - 2. Q u a m q u a m et i l l u d non sit tacendum, quod q u i b u s d a m ,
tum qua con-
scientia Deo quae ista perpessae sunt, potuit v i d e r i continentiae b o n u m i n bonis
servierit. c o r p o r a l i b u s deputandum et tune manere, si n u l l i u s / l i b i d i n e corpus
PL 42
CC 30 attreetaretur; non autem esse p o s i t u m i n solo adiuto d i v i n i t u s ro-
bore voluntatis, ut sit sanetum et corpus et spiritus; nec tale b o n u m
esse, q u o d i n v i t o a n i m o n o n possit auferri; q u i error eis fortasse
sublatus est. C u m e n i m cogitant, qua conscientia Deo servierint, et
fide inconcussa n o n de i l l o sentiunt, quod i t a sibi servientes eum-
q b m invocantes deserere u l i o m o d o potuerit, quantumque i l l i ca-
U e
stitas placeat dubitare non possunt, vident esse consequens nequa-
q u a m i l l u m fuisse p e r m i s s u r u m , ut haec acciderent sanctis suis, si
eo m o d o peri.re posset sanctitas, q u a m c o n t u l i t eis et diligit i n eis.
2. Ne treba, m e đ u t i m , prešutjeti ni to, kako se nekima od onih koje
su pretrpjele dotični čin, moglo učiniti da dobro suzdržnosti valja ubro­
jiti medu tjelesna dobra te da ono tu i ostaje ukoliko tijelo nije bludno
dotaknuto ničijom p o ž u d o m ; ne shvativši, da se suzdržnost temelji na
snazi volje a uz Božju p o m o ć , kako bi bili sveti i tijelo i duh; te da je
ona takvo dobro koje se ne može oduzeti bez pristanka d u š e ; m o ž d a
je ta njihova zabluda ispravljena. Jer kad promisle kakvom su savješću
služile Bogu, i uz postojanu vjeru nikad i ne pomisle kako bi O n ikad
mogao napustiti one koji mu služe i zazivaju ga, i ne mogu sumnjati
u to koliko Njemu godi ć u d o r e d n a čistoća, vidjet će da iz toga slijedi
kako O n ne bi nikad dopustio da se takvo što dogodi njegovim svecima,
kad bi zbog toga mogla propasti svetost koju i m je O n podario i koju
u njima ljubi.

2 9 . Dakle, cijela obitelj slugu i sluškinja najvišega i istinskoga š t o sluge i s i u š k i -

Deus suam ci- 29. H a b e t itaque omnis f a m i l i a s u m m i et v e r i D e i consolationem
vitatem non de- Boga ima svoju utjehu, i to ne lažnu i onu što se temelji na nadi u stvari b i j u o d g o v o r i t i ne­

serit. suam, n o n fallacem nec m spe r e r u m n u t a n t i u m vel l a b e n t i u m con- koje su nestalne i sklone padu, a i u sam ovaj vremeniti život, koji je j o š n ^ p d g o ^ a r a ^ što

stitutam, v i t a m q u e etiam i p s a m t e m p o r a l e m m i n i m e paenitendam,
i n q u a e r u d i t u r ad aeternam, bonisque terrenis t a m q u a m peregrina
u t i t u r nec c a p i t u r , m a l i s autem aut p r o b a tur aut emendatur. I l l i
b n
vero, q u i p r o b i t a t i eius insultant eique dicunt, c u m forte i n a l i q u a
s&
t e m p o r a l i a m a l a devenerit: Ubi est Deus tuus? i p s i dicant, u b i sint
d i i eorum, c u m t a l i a p a t i u n t u r , p r o quibus evitandis eos vel colunt
v e l colendos esse contendunt. N a m ista respondet: Deus meus ubique
praesens est, ubique totus, n u s q u a m inelusus, q u i possit adesse secre-
tus, abesse n o n motus; ille c u m me adversis rebus exagitat, aut m e r i t a
examinat aut peceata castigat niereedemque m i h i aeternam p r o tole-
ratis pie m a l i s temporalibus servat; vos autem q u i estis, c u m quibus
l o q u i d i g n u m sit saltem de diis vestris, quanto m i n u s de Deo meo,
b o
q u i terribilis est super omnes deos, quoniam <omnes> dii gen-
89
tium daemonia, Dominus autem caelos fecit ?
najmanje žaliti, jer se u njemu pripremamo za onaj vječni, i poput i h K r i s t nije i z b a -
., , , v . , , . i- i • i- i v i o o d bijesa nepri-
putnika u prolazu služimo se dobrima zemaljskim ali nas ona ne zarob- jateijskoga?
Ijuju, dok nas zla i l i iskušavaju i l i poboljšavaju. O n i pako koji vrijeđaju
poštenje te obitelji pa i m govore — kad ona slučajno zapadne u kakva
88
vremenita zla — »Gdje je vaš B o g ? « ) — neka sami kažu gdje su
njihovi bogovi, p o š t o i m se isto samima dogodi, jer te i štuju, i l i tvrde
kako ih treba štovati, upravo da bi izbjegli takvim zlima.
Jer obitelj odgovara: M o j B o g je svugdje prisutan, i svugdje je sav,
i nigdje nije zatvoren; O n koji kriomice može biti n a z o č a n , i odsutan
bez ikakva gibanja; kad me O n nevoljama izlaže, onda i l i iskušava
moje zasluge i l i kažnjava moje grijehe, i za vremenita zla koja sam po­
b o ž n o pretrpio nagr ađuje me vječnom p l a ć o m ; ali tko ste v i , da je
s vama dostojno razgovarati, č a k samo i o vašim bogovima, a pogo­
tovo ne o mojem Bogu, koji je » s t r a h o t a n i iznad svih ostalih bogova,
89
jer svi su bozi samo zlodusi pogana, dok je Gospodin nebesa n a č i n i o « ? )

Quae mala se- 30. S i N a š i c a ille S c i p i o vester q u o n d a m pontifex viveret, q u e m
quantur copia-
rum abundan- sub terrore b e l l i P u n i c i i n suscipiendis P h r y g i i s sacris, c u m v i r op-
tiam. 90
timus quaereretur, universus senatus e l e g i t , cuius os fortasse n o n
P L 43 aude/retis aspicere, ipse vos ab hac i m p u d e n t i a cohiberet. C u r
e n i m afflicti rebus adversis de temporibus q u e r i m i n i C h r i s t i a n i s , n i s i
q u i a v e s t r a m f u x u r i a m cupitis habere securam et p e r d i t i s s i m i s mo-
ribus remota o m n i m o l e s t i a r u m asperitate diffluere? Neque e n i m
3 0 . D a je sada j o š živ onaj vaš glasoviti Scipion Nasika, nekoć O n i š t o se t u ž e na
kršćansko razdob­
vaš vrhovni svećenik, kojega je cjelokupni senat izabrao, kad bijaše lje ž e l e naprosto
potreban najbolji m u ž (da preuzme svetinje iz Frigije ) za straha od 90 uživati u sramot­
nim raskošima
Punskog rata), njemu se m o ž d a ne biste usudili ni u lice pogledati,
a i on bi vas spriječio u ovakvoj besramnosti. Zbog čega se drugoga,
zapavši u nevolje, tužite na kršćansko razdoblje ako ne zbog toga što
želite da vam bude osigurano vaše raskošje te da se daleko od svih
ljutih nevolja prepustite najpogubnijim navadama? V i ne želite imati

m
ita dod. M.
n
probationi M.
° omnes] isp. M.

' Ps 96 (95), 4.
1
Ps 42 (41), 4. ' Usp. U V I J E , Ab urbe cond. 29, 14, 6—9; V E L E J P A T E R K U L , Hist. 2, 31.
 78 DE C I V . D E I 1, 30-31
propterea cupitis habere p a c e m et o m n i genere c o p i a r u m abundare,
ut his bonis honeste u t a m i n i , hoc est modeste, sobrie, temperanter,
CC 31 pie, sed ut infinita varietas v o l u p t a t u m insanis effusionibus / exqui-
ratur, secundisque rebus ea m a l a o r i a n t u r i n m o r i b u s , quae saevien-
tibus p e i o r a sunt hostibus. A t ille S c i p i o pontifex m a x i m u s vester,
ille i u d i c i o totius senatus v i r optimus, i s t a m vobis metuens c a l a m i -
tatem nolebat a e m u l a m tune i m p e r i i R o m a n i C a r t h a g i n e m d i r u i et
91
decernenti ut dirueretur contradicebat C a t o n i , timens infirmis
a n i m i s hostem securitatem et t a m q u a m p u p i l l i s civibus i d o n e u m
t u t o r e m necessarium videns esse terrorem. N e c e u m sententia fe-
fellit: re i p s a p r o b a t u m est q u a m v e r u m diceret. Deleta quippe Car-
thagine magno scilicet terrore Romanae rei publicae depulso et exs-
tineto tanta de rebus prosperis orta m a l a continuo subsecuta sunt,
ut c o r r u p t a disruptaque c o n c o r d i a prius saevis cruentisque seditio-
nibus, deinde m o x m a l a r u m connexione c a u s a r u m bellis e t i a m civi-
libus tantae strages ederentur, tantus sanguis effunderetur, tanta
cupiditate p r o s c r i p t i o n u m ac r a p i n a r u m ferveret i m m a n i t a s , ut Ro­
m a n i i l l i , q u i v i t a integriore m a l a metuebant ab hostibus, p e r d i t a
integritate vitae e r u d e l i o r a paterentur a civibus; eaque i p s a l i b i d o
d o m i n a n d i , quae inter alia v i t i a generis h u m a n i m e r a c i o r inerat
universo populo R o m a n o , postea q u a m i n paucis potentioribus vicit,
obtritos fatigatosque ceteros etiam iugo servitutis oppressit.
Dominandi vo- 31. N a m quando i l l a quiesceret i n superbissimis mentibus, donec
luptas corrum-
pit mores. continuatis h o n o r i b u s a d potestatem r e g i a m perveniret? H o n o r u m
p o r r o c o n t i n u a n d o r u m facultas n o n esset, n i s i a m b i t i o praevaleret.
M i n i m e autem praevaleret ambitio, n i s i i n populo a v a r i t i a l u x u r i a q u e
PL 44 corrupto. A v a r u s vero luxuriosusque p o / p u l u s secundis rebus effec-
tus est, quas N a š i c a ille providentissime cavendas esse censebat,
quando c i v i t a t e m h o s t i u m m a x i m a m , f o r t i s s i m a m , o p u l e n t i s s i m a m
nolebat auferri, ut t i m o r e l i b i d o premeretur, l i b i d o pressa n o n luxu-
r i a r e t u r l u x u r i a q u e c o h i b i t a nec a v a r i t i a grassaretur; quibus v i t i i s
Usp. L I V I J E , Periocha 49; F L O R , Epit. 1, 31, 4—5; A P I J A N , De reb. pun. 69.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 3 0 - 3 1 79
mir i obilovati svakovrsnim stvarima, kako biste ta dobra p o š t e n o
uživali, to jest: skromno, trijezno, umjereno i p o b o ž n o , nego vam ona
trebaju kako biste iz njih u bezumnu rasipanju izvukli beskrajnu razno­
vrsnost naslada, i tako biste u izobilju izazvali one o p a č i n e u običajima
koje su pogubnije od pobješnjelih neprijatelja.
I taj Scipion, vaš vrhovni svećenik, koji po sudu cjelokupnog senata
bijaše najboljim m u ž o m , plašeći se iste pogube nije pristajao da se
razori Kartaga, o n d a š n j a takmica rimskome carstvu, pa je protuslovio
91
Katonu, koji svjetovaše njezino u n i š t e n j e ) , jer se bojao sigurnosti kao
neprijatelja slabašnih d u š a , pa je smatrao da je takav strah n u ž d a n
g r a đ a n i m a kao primjeren č u v a r njihove nedoraslosti ( 2 6 ) . A nije se
ni prevario u svojem mnijenju; sam ishod stvari potvrdio je kako istinito
g o v o r a š e . I dakako, p o š t o je razorena Kartaga, to jest kad je p o r a ž e n o
i uništeno veliko plašilo rimske republike, uslijedile su tolike o p a č i n e
iz nastaloga izobilja, pa je prvo smrvljena i u p r o p a š t e n a sloga divljač-
n i m i krvavim pobunama, a zatim je spojem zlih uzroka i g r a đ a n s k i h
ratova došlo do tolikih pokolja, do golemog krvoprolića, razbuktala
se tolika surovost od pohlepe za progonima, pljenidbom i p l j a č k o m ,
— da oni Rimljani koji se (dok život bijaše poštenijim) bojahu zala
od neprijatelja, sada, kad nestade poštena života, doživješe veće
okrutnosti od svojih s u g r a đ a n a ; a, uz to, ona p o ž u d a za vlašću —
koja m e đ u ostalim porocima ljudskoga roda bijaše osobito neobu­
zdana u cjelokupnom rimskom puku — pošto zavlada m e đ u nekoli­
cinom m o ć n i k a , p o d v r ž e napokon pod jaram ropstva skrhane i izmo­
rene sve preostale ( 2 7 ) .
3 1 . Jer, kad se ta p o ž u d a i mogla smiriti m e đ u najoholijim umo­ K o j i m je stupnje­
vima poroka* n a ­
vima, sve dok nisu, od jedne časti do druge, stigli i do kraljevske vlasti? rastala m e đ u R i m ­
ljanima p o ž u d a za
A ne bi bilo prigode za neprestano obnašanje časti, da nije prevladalo vlašću
častohleplje. Častohleplje ne bi opet nikako prevladalo, da puk ne bijaše
iskvaren pohlepom i raskošju. Puk pako postaje pohlepan i raskošljiv
u izobilju, što je ono čega Nasika veoma razborito mišljaše kako se
valja čuvati, kad ono ne htjede da se razori najveća, najsnažnija i naj­
bogatija neprijateljska d r ž a v a , hoteći da se strahom potisne p o ž u d a ,
jer potisne li se p o ž u d a , nema raskošja, a kad je raskošje spriječeno,
onda ni pohlepa ne bjesni; zapriječe l i se ti poroci, evala bi i rasla
(26) Katonovoj političkoj liniji o neophodnosti da se Kartaga uništi
(usp. Ceterum censeo Carthaginem esse delendum) nije bio protivnik P . Kor-
nelije Scipion Nazika, izabran za pontifeksa g. 204. pr. Kr. da kao vir optimus
preuzme kip Velike majke Cibele (usp. Livije, 29, 14, 8) i za konzula g. 191.,
nego P . Kornelije Scipion Nazika, zvani Corculum (»srdašce«: od cor: usp.
Ciceron, Tusc. 1, 9, 18), imenovan konzulom g. 162. i 155. a pontifeksom
g. 150. (usp. Livije, Per. 48). Možda je razlog Augustinovoj pogrešci to što
pisci obično ne dodaju čovjeku njegova nadimka.
(27) Ovom snažnom sintezom, koja ni danas nije bez aktualnosti, Augu­
stin stavlja u žarište pozornosti kao istočno zlo i grijeh onoga što zovemo
visoko civiliziranim društvom, porive, koji u čovjeku razbuđuju nikad zatom-
ljene životinjske nagone; a to su težnja za užitkom po svaku cijenu i bespo-
štedna žudnja za vlašću.
 80 DE CIV. D E I 1, 31-32
obseratis c i v i t a t i u t i l i s v i r t u s floreret et cresceret eique v i r t u t i liber-
tas congrua permaneret. H i n e etiam erat et ex hac p r o v i d e n t i s s i m a
patriae caritate veniebat, q u o d i d e m ipse vester pontifex m a x i m u s ,
a senatu i l l i u s tempo ris (quod saepe d i c e n d u m est) electus sine u l l a
sententiarum discrepantia v i r optimus, caveam theatri senatum
construere m o l i e n t e m ab hac dispositione et cupiditate compescuit
persuasitque oratione gravissima, ne G r a e c a m l u x u r i a m v i r i l i b u s
patriae m o r i b u s paterentur obrepere et ad v i r t u t e m labefactandam
c c
32 enervandamque R o m a n a m peregrinae consentire nequitiae, / tan-
tumque auctoritate valuit, ut verbis eius c o m m o t a senatoria provi-
dentia e t i a m subsellia, q u i b u s ad h o r a m congestis i n l u d o r u m spec-
9 2
taculo i a m u t i civitas coeperat, deinceps prohiberet a d p o n i . Quanto
studio iste ab urbe R o m a ludos ipsos scaenicos abstulisset, si aucto-
r i t a t i e o r u m , quos deos putabat, resistere auderet, quos esse noxios
daemones n o n intellegebat aut, si intellegebat, placandos e t i a m ipse
potius q u a m contemnendos existimabat! N o n d u m e n i m fuerat de-
c l a r a t a gentibus superna doctrina, quae fide c o r mundans ad cae-
lestia vel supercaelestia capessenda h u m i l i pietate h u m a n u m m u -
taret affectum et a d o m i n a t u s u p e r b o r u m d a e m o n u m liberaret.
Dii ludos scae- 32. V e r u m tamen scitote, q u i ista nescitis et q u i vos scire dissi-
nicos sibi exhi- . . . . , ,.,
beri iusserunt. m u l a t i s , advertite, q u i adversus l i b e r a t o r e m a talibus đ o m i n r s m u r -
m u r a t i s : l u d i scaenici, speetacula t u r p i t u d i n u m et l i c e n t i a v a n i t a t u m ,
non h o m i n u m v i t i i s , sed d e o r u m v e s t r o r u m iussis R o m a e i n s t i t u t i
sunt. T o l e r a b i l i u s divinos honores deferretis i l l i S c i p i o n i q u a m deos
huius m o d i coleretis. Neque e n i m erant i l l i d i i suo pontifice meliores.
E c c e attendite, si mens t a m d i u potatis erroribus e b r i a vos a l i q u i d
b
s a n u m c o g i t a r e P p e r m i t t i t ! D i i p r o p t e r sedandam c o r p o r u m pesti-
l e n t i a m ludos sibi scaenicos exhiberi i u b e b a n t ; pontifex autem93
p r o p t e r a n i m o r u m cavendam pestilentiam i p s a m scaenam consti-
t u i i prohibebat. S i a l i q u a luce mentis a n i m u m c o r p o r i praeponitis,
b (
eligite q u e m colatis! Neque e n i m et i l l a c o r p o r u m pestilentia ideo
conquievit, q u i a p o p u l o bellicoso et soliš antea l u d i s circensibus
P L
45 adsueto l u d o r u m / scaenieorum delicata subintravit i n s a n i a ; sed
astutia s p i r i t u u m n e f a n d o r u m praevidens i l l a m p e s t i l e n t i a m i a m
bp
considerare M.
bq
construi M .
92
Usp. U V I J E , Periocha 48; A P I J A N , De bello civ. 1, 28; OROZIJE, Hist. 4,
21. 4; V A L E R I J E M A K S I M , Facta et dicta mem. 2, 4, 2.
93
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 7, 2, 1—3; V A R O N , Antiq., fr. 167.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 31-32 81
krepost korisna državi, te bi i dalje potrajala sloboda sukladna toj
kreposti.
Stoga i zbog takve najrazboritije ljubavi prema domovini taj vaš
vrhovni svećenik i (što valja češće govoriti) onaj što je od o n d a š n j e g
senata jednoglasno izabran kao najbolji m u ž , isto se tako suprotsta­
vio kad ono senat htjede izgraditi k a z a l i š n o gledalište sa sjedalima, te
ih je od te nakane i želje odgovorio i uvjerio ih najdoličnijim govorom
nek ne dopuste da se grčko raskošje zavuče m e đ u m u ž e v n e običaje
domovine, kako ne bi pristankom na tuđinske razuzdanosti podrivali
i omekoputili vrline rimske ( 2 8 ) , a njegov ugled bijaše toliki da je senat,
potaknut njegovim riječima, zabranio i upotrebu onih privremenih
sjedala kojima se g r a đ a n s t v o bilo počelo služiti u gledalištu za vrijeme
priredaba. ) 92
S koliko bi on u s r đ a prognao iz grada R i m a i same te kazališne izvedbe,
da se bijaše usudio usprotiviti vlasti onih koje s m a t r a š e bogovima,
i o kojima nije s h v a ć a o kako su opaki zlodusi i l i opet ako je i s h v a ć a o ,
mnio je kako ih je bolje umirivati negoli prezirati! J o š naime ne bijaše
objavljen poganima višnji nauk, koji bi i m očistio srce te skrenuo č u v ­
stva prema težnji za nebesninama i nadnebesninama u poniznoj
p o b o ž n o s t i , oslobodivši ih od vlasti obijesnih zloduha.
32. Doista sad znajte, svi vi koji ne znate i koji se pretvarate da ,° uspostavi
v
. . . . . ,. . lisnih pnredć
ne znate, pa doznajte vi koji mrmljate protiv Osloboditelja od takvih
gospodara: kazališne izvedbe, prizorišta gnusoba i razuzdanost ispraz­
nosti, ne u v e d o š e ljudski poroci, nego ih u R i m u uspostaviše naredbom
vaših bogova. Podnošljivije bi bilo da b o ž a n s k i m p o č a s t i m a počastite
onoga Scipiona negoli što štujete takve bogove. A i ne bijahu ti bogovi
bolji od svojeg vrhovnog svećenika. Poslušajte evo, ako vam štogod
razborito d o p u š t a razmisliti um tako dugo p o g r j e š k a m a opijan! B o g o v i
93
n a r e d i š e da se njima u p o č a s t uvedu kazališne priredbe ), a kako bi
se spriječila tjelesna pošast, dok vrhovni svećenik zabrani izgradnju
istog toga prizorišta, kako bi se izbjegla d u š e v n a pošast. A k o bilo
k a k v i m svjetlom uma pretpostavljate d u š u tijelu, izaberite koga ćete
štovati! A ni ona tjelesna pošast nije se smirila, jer je ratnički puk (do
tada navikao samo na priredbe u cirku) zahvatilo razbludno ludilo
kazališnih izvedaba; nego je kovarstvo kletih duhova, predvidjevši
kako će ta pošast brzo jenjati, pobrinulo se iskoristiti priliku pa j o š
(28) Kao konzul i pontifeks P. Kornelije Scipion Nazika Corculum (v.
bilj. 26) zaustavio je g. 155. gradnju kazališta (usp. Livije, Per. 48; Velej Pa-
terkul, Hist. 1, 15, 3). Konzulova je politika izdržala dosta dugo jer je istom
g. 55. pr. Kr. Pompej otvorio prvo stvarno kazalište u Rimu, izazivajući time
mnoga neslaganja. Za povijest kazališta: usp. Valerije Maksim, Facta et
dicta mem. 2, 4,2.
 82 D E CIV. D E I 1, 32-34
fine debito c e s s a t u r a m a l i a m longe graviorem, qua p l u r i m u m gaudet,
ex < h a c > occasione non corporibus, sed m o r i b u s curavit immitte-
re, quae animos m i s e r o r u m tantis obcaecavit tenebris, tanta defor-
mitate foedavit, ut etiam m o d o (quod incredibile forsitan erit, si a
nostris posteris audietur), R o m a n a urbe vastata, quos pestilentia
i s t a possedit atque inde fugientes Carthaginem pervenire potuerunt,
i n theatris q u o t i d i e c e r t a t i m p r o histrionibus insanirent.
Calamitates R o 33. O mentes amentes! quis est hic tantus n o n error, sed furor,
manorum mores
non emendant. ut e x i t i u m v e s t r u m , sicut audivimus, plangentibus orientalibus po-
pulis et m a x i m i s c i v i t a t i b u s i n remotissimis terris p u b l i c u m l u c t u m
m a e r o r e m q u e ducentibus vos theatra quaereretis intraretis implere-
CC 33 tis et m u l t o i n s a n i o r a q u a m fuerant / antea faceretis? H a n e animo-
r u m l a b e m ac pestem, hane probitatis et honestatis eversionem vobis
S c i p i o ille metuebat, quando c o n s t r u i theatra prohibebat, quando
rebus prosperis vos facile e o r r u m p i atque everti posse cernebat,
quando vos securos esse ab h o s t i l i terrore nolebat. Neque e n i m
censebat ille felicem esse r e m p u b l i c a m stantibus moenibus, ruenti-
bus m o r i b u s . S e d i n vobis plus valuit q u o d daemones i m p i i seduxe-
runt, q u a m q u o d homines p r o v i d i praecaverunt. H i n e est q u o d
m a l a , quae facitis, vobis i m p u t a r i non vultis, m a l a vero, quae pati-
m i n i , C h r i s t i a n i s temporibus imputatis. Neque e n i m i n vestra secu-
ritate p a c a t a m r e m p u b l i c a m , sed l u x u r i a m quaeritis i m p u n i t a m ,
q u i depravati rebus prosperis nec c o r r i g i potuistis adversis. V o l e b a t
b r
vos ille S c i p i o terreri ab hoste, ne i n l u x u r i a m flueretis: n e c con-
t r i t i ab hoste l u x u r i a m repressistis, perdidistis u t i l i t a t e m calamita-
tis, et m i s e r r i m i facti estis et p e s s i m i permansistis.
Loca sanetorum 34. E t t a m e n q u o d vivitis D e i est, q u i vobis p a r c e n d o admonet,
inusitatum effu-
gium fuerunt. ut c o r r i g a m i n i paenitendo; q u i vobis etiam ingratis praestitit, ut vel
sub n o m i n e s e r v o r u m eius v e l i n locis m a r t y r u m eius hostiles manus
evaderetis. R o m u l u s et R e m u s a s y l u m constituisse perhibentur, quo
94
quisquis confugeret ab o m n i noxa Iiber esset , augere quaerentes
creandae m u l t i t u d i n e m civitatis. M i r a n d u m i n h o n o r e m C h r i s t i prae-
bs
cessit e x e m p l u m . H o c constituerunt eversores U r b i s , q u o d consti-
br
nec] vos nec M .
bs
processit CC.
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 32-34 83
mnogo težu pošast (u kojoj više uživa!) ucijepiti ne u tijela, nego u obi­
čaje, koja je d u š e jadnika zaslijepila tolikom tminom, ukaljala tolikom
i z o p a č e n o š ć u , da tek što je grad R i m o p u s t o š e n (a ovo će se m o ž d a
činiti nevjerojatnim, doznaju li to naši potomci), oni koje ta pošast
bijaše obuzela, p o š t o u z m o g o š e kao izbjeglice stići u Kartagu, svako­
dnevno ludovahu u kazalištima n a d m e ć u ć i se radi omiljenih glumaca!
3 3 . O izbezumljenih l i umova! Jer koliki je to ne grijeh, nego O porocima Rim­
l j a n a , k o j e nije p o ­
bezumlje, dok kao što č u s m o , narodi s Istoka i najveće države u naj­ pravila ni propast
udaljenijim zemljama oplakivahu vašu propast s javnom žalošću
domovine
i s tugom, vi ste kazališta tražili, posjećivali, punili i počinjali ludosti
mnogo gore od onih prijašnjih.
A upravo te propasti i pošasti d u š a , toga rasapa časti i poštenja plašio
se onaj vaš Scipion kad je zabranio izgradnju kazališta, kad je uvidio
kako vas izobilje m o ž e lako i izopačiti i rastočiti te kad ono ne htjede
da budete sigurni bez straha od neprijatelja. O n naime nije mislio kako
je sretna ona d r ž a v a kojoj obrambeni zidovi stoje, dok joj dobri običaji
propadaju. A l i u vas je više vrijedilo ono na što su zavodili bezbožni
zlodusi od onoga na što su unaprijed upozoravali razboriti ljudi. Otuda
ne d o p u š t a t e da se vama pripišu zla koja vi počiniste, dok zla koja
trpite pripisujete k r š ć a n s k o m razdoblju. U svojoj nebrizi vi ne tražite
mir u d r ž a v i , nego n e k a ž n j e n o raskošje; v i , koji se izopačiste u izobilju,
pa se ne uzmogoste popraviti u nevolji. Onaj je Scipion htio da se
bojite neprijatelja, kako se ne biste rastakali u raskošju; d o č i m vi se
raskošja ne odrekoste ni kad vas neprijatelj porazi; ne naučiste se
ničemu od nevolje, pa postadoste najjadnijima i ostadoste najgorima (29).
3 4 . A što ste ipak živi, djelo je Boga, koji štedeći vas opominje da O milostivosti B o ž ­
j o j , k o j a je u b l a ­
se popravite kajanjem, i koji je i vama nezahvalnicima dopustio da žila propast G r a d a
izmaknete neprijateljskoj ruci, bilo pod imenom slugu njegovih, bilo
u svetištima m u č e n i k a . Pripovijeda se kako su R o m u l i R e m , nastojeći
uvećati p u č a n s t v o grada što ga utemeljiše, osnovali utočište u koje
tko god bi se sklonio bijaše slobodan od svake krivice. T o je nasljedovao
divan primjer u čast Krista. I razoritelji G r a d a uspostaviše isto što
(29) Ovaj oštar sud dolazi na kraju kao zaključak izlaganja u 1. knjizi:
Providnost kroz povijesne tokove odgaja čovječanstvo. Oni, koji poput Rim-
ljana, ne uspijevaju da u događanju otkriju taj smisao sami sebe isključuju od
razumne interpretacije povijesti, štoviše isključuju se iz same povijesti.
 84 D E CIV. D E I 1, 34-35
tuerant antea conditores. Q u i d autem m a g n u m , s i hoc fecerunt i l l i ,
ut c i v i u m s u o r u m numerus suppleretur, quod fecerunt isti, ut s u o r u m
h o s t i u m numerositas servaretur?
In utraque ci­ b t
35. H a e c et a l i a , si qua uberius et c o m m o d i u s p o t u e / r i t , respon-
vitate electi re-
probis commi- deat i n i m i c i s suis redempta f a m i l i a d o m i n i C h r i s t i et peregrina
scentur. civitas regis C h r i s t i . M e m i n e r i t sane i n ipsis i n i m i c i s latere cives
PL 46
futuros, ne i n f r u c t u o s u m vel a p u d ipsos putet, quod, donec perveniat
ad confessos, portat infensos; sicut ex i l l o r u m n u m e r o e t i a m D e i
civitas habet secum, q u a m d i u peregrinatur i n m u n d o , connexos
c o m m u n i o n e sacramentorum, nec secum futuros i n aeterna sorte
sanctorum, q u i p a r t i m i n occulto, p a r t i m i n aperto sunt, qui- etiam
c u m ipsis i n i m i c i s adversus D e u m , cuius s a c r a m e n t u m gerunt, m u r -
m u r a r e n o n dubitant, m o d o c u m illis theatra, m o d o ecclesias nobi-
s c u m replentes. De correctione autem q u o r u m d a m e t i a m t a l i u m
m u l t o m i n u s est desperandum, si apud apertissimos adversarios
CC 34 praedestinati a m i c i latitant, adhuc ignoti etiam sibi. / Perplexae
quippe sunt istae duae civitates i n hoc saeculo invicemque permix-
tae, donec u l t i m o iudicio d i r i m a n t u r ; de q u a r u m exortu et p r o c u r s u
et debitis flnibus quod d i c e n d u m arbitror, q u a n t u m d i v i n i t u s adiu-
vabor, expediam p r o p t e r g l o r i a m civitatis D e i , quae alienis a contra-
r i o comparatis clarius eminebit.
bt
talia M .
O D R Ž . B O Ž J O J 1, 34-35 85
prije z a s n o v a š e utemeljitelji. N u što je n e o b i č n o u tome kad isto što
oni učiniše, kako bi nadomjestili broj svojih g r a đ a n a , učiniše i ovi,
kako bi zadržali brojnost svojih neprijatelja?
O sinovima Crkve
3 5 . Takve i druge odgovore (ako j o š m o ž e potpunije i priklad­ skrivenim među
nije) neka pruži neprijateljima svojim izbavljena obitelj Krista bezbožnicima i o
lažnim kršćanima
Gospodina i grad h o d o č a s n i k Krista Kralja. unutar Crkve
Nek ima na umu kako se u samim neprijateljima skrivaju b u d u ć i
g r a đ a n i , i nek ne misli kako nema ploda od toga što ih podnosi kao
protivnike sve dok ne postanu vjernicima, upravo kao što d r ž a v a Božja
m e đ u onima što su već u njoj ima i one — za h o d o č a š ć a ovim svijetom
— koji su s njom vezani zajedništvom sakramenata, ali neće s njom
podijeliti i vječnu sudbinu svetaca, koji djeluju dijelom tajno a dijelom
javno, koji čak ne oklijevaju sa samim neprijateljima mrmljati protiv
Boga, čiji sakrament nose, pa sad s tima pune kazališta, sad s nama
pune crkve.
A o popravljanju čak nekih od takvih manje je potrebno zdvajati, ako
se i m e đ u n a š i m najotvorenijim protivnicima skrivaju p r e d o d r e đ e n i
prijatelji, koji to j o š ni sami ne znaju (30). D a k a k o , te su dvije d r ž a v e
u ovome dobu izmiješane m e đ u s o b n o , sve dok se ne razdvoje posljed­
njim sudom; o njihovu podrijetlu, razvoju i o d r e đ e n i m svrhama raz­
ložit ću ono što treba reći, onoliko koliko mi B o g pomogne, a na slavu
države Božje, koja će se sjajnije istaći, kad se u opreci usporedi s onom
drugom (31).
(30) Augustin u nekoliko snažnih redaka sažimlje ovdje osnovne po­
stavke svoje ekleziologije, na koje je korisno upozoriti čitatelja: 1) sadašnja
se Božja država (ona koja je na proputovanju po zemlji) razlikuje od buduće
Božje države (one slavne koja uživa nebesku baštinu); ali to nisu dvije već
jedna jedinstvena stvarnost, koja opstoji u dva različita stanja; 2) u toj Božjoj
državi zajedništvo svetih stvari (communio sanctorum, gdje je ovo gen. mn.
srednjeg roda: sancta, - orum) razlikuje se od zajedništva svetih (osoba)
(communio sanctorum, gdje je ovo gen. mn. muškog roda: sancti, - orum),
jer ono prvo zajedništvovanje (stvari) ne uključuje nužno ovo drugo (osobe):
netko može primati svetinje a da ne primi njihova istinskog sadržaja, to jest
milost ili blagodat Božju: po Augustinu, ljubav; 3) u Božjoj državi dok je na
proputovanju kroz vrijeme nalaze se i dobri i zli: ta se teza — uz primjenu
mnogih slika, npr. njive gdje rastu žito i kukolj ili gumna gdje je skupljeno
zrnje i slama — neprekidno naglašava zbog rasprave s donatistima, koji su
bili za odlučno dijeljenje »svetih« od »nesvetih«; 4) razlikuju se oni koji su
vani (od Božje države na zemlji), ali će biti unutra, i oni koji su unutra, ali
će biti vani (od Božje države na nebu); ovi potonji su skriveni ili očiti grešnici.
Iz tih pretpostavki slijede važni zaključci za razumijevanje cjelokupnog Augu­
stinova djela. Istaknimo tri: 1) Božja je država vidljiva veličina, 2) istovjetna
je sa Crkvom (često se od jednog prelazi na drugi naziv), 3) u njoj se razlikuje
izvanjsko od unutrašnjega ili, rečeno suvremenijim rječnikom, institucija od
karizme. O tom postoji golema literatura: usp. bibliografiju na kraju uvoda
i u ovom izdanju.
(31) Nameće se dojam da je od samog početka Augustin imao jasnu za-
misao djela: osnovom su mu izvorište, tokovi i ciljevi dviju država koje ovdje
žive pomiješane a bit će razlučene na Posljednjem sudu.
 86 DE CIV. D E I 1, 36 O D R Ž . B O Ž J O J 1, 3 6 87

cenda sint° d i 3 6
" ^ *
e c a
^ c u c m
i q u a e d a m dicenda sunt adversus eos, q u i
m 36.
R o m a n a e r e i publicae clades i n r e l i g i o n e m n o s t r a m referunt, q u a
diis suis saorificare prohibentur. C o m m e m o r a n d a sunt e n i m quae et
bu
quanta occurrere p o t u e r u n t vel satis esse videbuntur m a l a , quae
i l l a civitas p e r t u l i t v e l a d eius i m p e r i u m p r o v i n c i a e pertinentes, an-
tequam e o r u m sacrificia p r o h i b i t a fuissent; quae o m n i a p r o c u l d u b i o
nobis tribuerent, s i i a m vel illis clareret nostra religio, v e l i t a eos
a sacris sacrilegis prohiberet. Deinde m o n s t r a n d u m est, quos e o r u m
mores et q u a m ob c a u s a m Deus verus a d augendum i m p e r i u m adiu-
vare dignatus est, i n cuius potestate sunt regna o m n i a , q u a m q u e
n i h i l eos adiuverint h i , quos deos putant, e t b v
potius q u a n t u m deci-
piendo et fallendo nocuerint. Postremo adversus eos dicetur, q u i
manifestissimis documentis confutati atque c o n v i c t i conantur as-
serere n o n propter vitae praesentis utilitatem, sed p r o p t e r eam,
quae post m o r t e m futura est, colendos deos. Quae, n i s i fallor, quae-
b z
stio m u l t o erit operosior et s u b t i l i o r e disputatione d i g n i o r , ut et
c o n t r a philosophos i n ea disseratur, non quoslibet, sed q u i a p u d illos
c a
excellentissima igloria c l a r i sunt et n o b i s c u m m u l t a sentiunt, e t
de animae i m m o r t a l i t a t e et q u o d Deus verus m u n d u m c o n d i d e r i t
P L 4 7
et de p r o v i d e n t i a eius, q u a u n i v e r s u m q u o d c o n / d i d i t regit. S e d
q u o n i a m et i p s i i n i l l i s , quae c o n t r a nos sentiunt, refellendi sunt,
deesse h u i c offieio n o n debemus, ut refutatis i m p i i s c o n t r a d i c t i o n i -
P L 4 8
bus p r o v i r i b u s , quas Deus impertiet, asseramus c i v i / t a t e m D e i ve-
r a m q u e p i e t a t e m et D e i c u l t u m , i n quo u n o veraciter isempiterna
beatitudo p r o m i t t i t u r . H i c itaque modus sit huius v o l u m i n i s , ut
deinceps disposita ab alio sumamus exordio.
A l i ima ioš nešto što moram reći protiv onih koji propast o kojim razlozima
. . . v . . . . . . . . v . . . . treba razlagati u
rimske d r ž a v e pripisuju našoj vjeri, koja zabranjuje žrtve njihovim slijedećoj raspravi
bogovima. Treba samo spomenuti i koje i kolike nevolje su se dogodile,
ili koliko se bude činilo dostatnim, već u samoj toj državi, i l i u pokra­
jinama koje njoj pripadahu, prije negoli bijahu zabranjena ta žrtvova­
nja; a oni bi bez ikakve dvojbe sve te nevolje nama pripisali, da i m je
već tada bila zasjala naš a vjera ili da i m bijaše zabranila njihove bez-
b o ž n e obrede.
Z a t i m valja pokazati kakvi bijahu njihovi običaji i zbog kojega se
razloga istinski B o g udostojio p o m o ć i im da uvećaju svoje carstvo
(On u čijoj su ovlasti sva kraljevstva), te kako njima nisu ništa pomogli
oni koje smatrahu bogovima i koliko su im mjesto toga više škodili
prijevarom i obmanom. N a p o k o n , treba j o š odgovoriti i onima koji,
pošto su odbijeni i uvjereni najbjelodanijim svjedočanstvima, poku­
šavaju tvrditi kako te bogove valja štovati, ne zbog koristi sadašnjeg
života, nego zbog onoga što slijedi nakon smrti.
A ako se ne varam, to će pitanje biti i teže i dostojnije pomnije ras­
prave, jer će se tu raspravljati protiv mislilaca (i to ne bilo kojih, nego
onih što medu protivnicima uživaju golemu slavu, a slažu se u mno­
gome i s nama), te zatim o besmrtnosti d u š e , o tome da je istinski B o g
stvorio svijet i o promisli Njegovoj, kojom upravlja svime što je stvorio.
N u , b u d u ć i i njih treba pobijati u onome u čemu su protiv nas, moramo
izvršiti svoju d u ž n o s t , pa pošto odbacimo dokaze bezbožnih protivnika
(u skladu sa snagama koje nam B o g podari), pokazat ć e m o da su
istiniti d r ž a v a Božja, prava p o b o ž n o s t i štovanje Boga, koji nam jedini
zaistinski obećaje vječno blaženstvo.

Nek ovdje bude kraj ovoj knjizi, kako bi susljedice mogli započeti
izlagati o n a š e m p r e d v i đ e n o m predmetu.

potuerint M .
quin M . , sed potius jedno izd.
sublimiore M . , subtiliori više izd. kodeksa.
scilicet M.
 KNJIGA II.

Ova je knjiga odlučna i silovita kritika politeizma: on je lišen sredstava kojima bi

mogao nametnuti zakon moralnih dužnosti; štoviše, on je poticatelj neobuzdanog
hedonizma u privatnu životu, a nasilja u javnu životu. Knjiga, prema tome, ima dva
dijela.
Pošto je ukratko predstavio protivnike, Augustin u prvom dijelu dokazuje da do­
kumenti poganskog kulta ne pružaju kodeks života koji bi štitio ljudsko dostojanstvo.
Štoviše, misterijski obredi i kazališne predstave u čast bogovima ljude potiču na
raspuštenost i na neobuzdani hedonizam. Sasvim drukčija je moralna norma kršćan­
stva (1—20).
U drugom dijelu Augustin dokazuje, pozivajući se na Salustija i Cicerona, da
rimsko društvo nije bilo pravedno, te da je politeizam, također primjenjivanjem
proricanja i gatanja, poticao neograničeno nasilje i okrutnost, građanske ratove i be­
spoštednu trku za vlašću Marija i Sule. I tu se stavlja nasuprot politeizmu duh bratstva,
blagosti i poštovanja što ga donosi kršćanstvo. Potiče se plemeniti rimski značaj da
prihvaćanjem kršćanstva i odbacivanjem politeizma pribavi sebi sigurnije dosto­
janstvo (21—29).
 BREVICULUS
SAŽETAK

modo, qui necessitati disputationis adhibendus est.

O mjeri koju je nužno primijeniti prilikom raspre 1.
CC VII 2. De his, quae primo volumine expedita sunt.
O onome što je izloženo u prvoj knjizi 2.
3. De assumenda historia, qua ostendatur, quae mala acciderint Ro-
O povijesti koju valja izložiti, a koja pokazuje kojih sve jada dopadoše 3.
manis, cum deos colerent, antequam religio Christiana ohcresceret.
Rimljani dok poštivahu bogove, prije porasta kršćanske vjere

4. Quod cidtores deorum nulla umquam a diis suis praecepta pro-

O tome kako štovatelji bogova od njih nikad neprimiše nijednog ćudored- 4.
bitatis acceperint et in sacris eorum turpia quaeque celebraverint.
nog naputka, dok su u njihovim obredima poćinjavali kojekakve gadosti
5. De obscenitatibus, quibus mater deum a cultoribus suis honorabatur. O bestidnostima kojima su majku bogova častili njezini štovatelji 5.
6. Deos paganorum numquam bene vivendi sanxisse doctrinam. Poganski bogovi nikad ne zasnovaše nauk o pravičnu životu 6.
7. Inutilia esse inventa philosophica sine auctoritate divina, ubi Nekorisni su izumci filozofa bez božanske ovlasti, jer se onoga koji 7.
quemque ad vitla pronum magis movet quid dii fecerint, quam quid je sklon porocima više doima ono što bogovi učine negoli ono o čemu
homines disputarint. ljudi raspravljaju
De ludis scaenicis, in quibus dii non offenduntur editione suarum
O kazališnim priredbama u kojima se bogovi ne vrijeđaju, nego udo- 8.
turpitudinum, sed placantur. brovoljuju prikazbom svojih gnusoba
Quid Romani veteres de cohibenda poetica licentia senserint, quam
Što su mislili drevni Rimljani o ograničavanju pjesničke slobode, za 9.
Graeci deorum secuti iudicium liberam esse voluerunt.
koju su Grci htjeli da bude potpuna slijedeći odluku bogova
10. Qua nocendi arte daemones velint vel falsa de se crimina vel vera Zbog koje su zlotvorne nakane zlodusi htjeli da se o njima iznose bilo 10.
narrari. izmišljeni bilo zbiljski zločini.
11. De scaenicis apud Graecos in rei publicae administrationem receptis,
O glumcima, koje Grci primahu u državnu službu, jer ne bi bilo pravo 11.
eo quod placatores deorum, iniuste ab hominibus spernerentur. da ljudi preziru one koji ugađaju bogovima
12. Quod Romani aujerendo libertatem poetis in homines, quam đede-
O tome kako Rimljani, oduzimajući pjesnicima onu slobodu prema 12.
runt in deos, melius de se quam de diis suis senserint. ljudima koju im dadoše prema bogovima, bolje mišljahu o sebi sa­
mima negoli o svojim bogovima
13. Debuisse intellegere Romanos, quod dii eorum, qui se turpibus
Rimljani su morali shvatiti kako njihovi bogovi, koji zahtijevahu da ih 13.
ludis coli expetebant, indigni essent honore divino.
štuju bestidnim priredbama, bijahu nedostojni božanske časti

14. Meliorem fuisse Platonem, qui poetis locum in bene morata urbe
Bolji bijaše Platon, 'koji je isključio pjesnike iz dobro uređene drža- 14.
non dederit, quam hos deos, qui se ludis scaenicis voluerint honorari. ve, negoli oni bogovi koji htjedoše da ih časte kazališnim priredbama

15. Quod Romani quosdam sibi deos non ratione, sed adulatione
O tome kako Rimljani sebi uvedoše neke bogove ne razborom, nego 15.
instituerint. laskom
16. Quod, si diis ulla esset cura iustitiae, ab eis Romani accipere
Da je bogovima zaista bilo do pravičnosti, Rimljani bi od njih primili 16.
debuerint praecepta vivendi potius quam leges ab aliis hominibus naputke o ćudorednu životu, a ne bi uzajmljivali zakone od drugih
mutuari. ljudi
CC VIII 17. De raptu Sabinarum aliisque iniquitatibus, quae / in civitate Romana
O otmici Sabinjanki i o ostalim opačinama što su cvale u rimskoj državi 17.
etiam laudatis viguere temporibus. čak i u njezino hvaljeno doba
18. Quae de moribus Romanorum aut metu compressis aut securitate
Što nam Salustijeva povijest otkriva o običajima Rimljana, bilo pri- 18.
resolutis Sallustii prodat historia. tiješnjenih strahom bilo raspuštenih u sigurnosti
19. De corruptione Romanae rei publicae, priusquam cultum deorum
O izopačenosti rimske države prije nego što je Krist ukinuo štovanje 19.
Christus auferret. bogova
20. Quali velint felicitate gaudere et quibus moribus vivere, qui
Kakvu sreću žele uživati i po kakvim ćudorednim običajima živjeti 20.
tempora Christianae religionis incusant.
oni što optužuju doba kršćanske vjere
 92 BREVICULUS SAŽETAK 93

21. Quae sententia fuerit Ciceronis de Romana re puhlica. Kakvo bijaše Ciceronovo mnijenje o rimskoj državi 21.
22. Quod diis Romanorum nulla umquam cura fuerit, ne malis moribus O tome kako se rimski bogovi nisu nimalo pobrinuli da država ne 22.
res publica deperiret. propadne od loših običaja
23. Varietates rerum temporalium non ex favore aut impugnatione Mijene vremenitih stvari ne ovise od naklonosti ili neprijateljstva zlih 23.
daemonum, sed ex veri Dei pendere iudicio. duhova, nego od suda istinskoga Boga
24. De Sullanis actibus, quorum se daemones ostentaverint adiutores. O onim Sulinim djelima u kojima se zlodusi pokazuju kao njegovi pomagači 24.
25. Quantum maligni spiritus ad flagitia incitent homines, cum in Koliko opaki dusi potiču ljude na sramotne činove, kad u počinjene 25.
committendis sceleribus quasi divinam exempli sui interponunt zločine unose svoju tobože božansku ovlast
auctoritatem.
26. De secretis daemonum monitis, quae pertinebant ad bonos mores, O onim tajnim opomenama zloduha, koje se ticahu ćudorednih obi- 26.
cum palam in sacris eorum omnis nequitia disceretur. čaja, dok se javno u njihovim svetištima naučavala svaka opačina

27. Quanta eversione publicae disciplinae Romani diis suis placandis Do kolikog zatora javne stege dovedoše Rimljani priređujući bestidne 27.
sacraverint obscena ludorum. izvedbe kako bi umilostivili svoje bogove
28. De Christianae religionis salubritate. O krepkosti kršćanske vjere 28.
29. De abiciendo cultu deorum cohortatio ad Romanos. Poticanje Rimljana da odbace štovanje bogova 29.
 LIBER SECUNDUS KNJIGA D R U G A

PLURIUM DEORUM CULTUS MORES PRAVOS EFFICIT N E M O R A L N O S T POLITEIZMA

Ouae sit pervi- 1. S i r a t i o n i perspicuae veritatis i n f i r m u s humanae consuetu-
cacia adversa- ,. . . .
x °
riorum. dmis sensus n o n auderet obsistere, sed doctrmae s a l u b r i languorem
P L 4 7
s u u m t a m q u a m medicinae subderet, donec d i v i n o a d i u t o r i o fide
c c 3 5
pietatis impetrante sanaretur, n o n m u l t o ser/mone opus esset a d
c o n v i n c e n d u m quemlibet vanae opinationis e r r o r e m his, q u i reete
sentiunt et sensa verbis sufficientibus explieant. N u n c vero q u o n i a m
ille est m a i o r et tetrior i n s i p i e n t i u m morbus a n i m o r u m , quo i r r a -
tionabiles motus suos, etiam post r a t i o n e m plene r e d d i t a m , quanta
h o m i n i ab h o m i n e debetur, sive n i m i a caecitate, qua nec aperta
cernuntur, sive o b s t i n a t i s s i m a pervicacia, qua et ea quae cernuntur
n o n feruntur, t a m q u a m i p s a m r a t i o n e m veritatemque defendunt,
fit necessitas copiosius d i c e n d i p l e r u m q u e res claras, velut eas n o n
spectantibus intuendas, sed q u o d a m m o d o tangendas palpantibus
et conniventibus offeramus. E t tamen quis disceptandi finiš erit et
l o q u e n d i modus, si respondendum esse respondentibus semper
existimemus? N a m q u i v e l n o n possunt intellegere q u o d d i c i t u r , v e l
t a m d u r i sunt adversitate mentis, ut, etiamsi intellexerint, n o n
oboediant, respondent, ut s c r i p t u m est, et l o q u u n t u r i n i q u i t a t e m 1
atque infatigabiliter v a n i sunt. Q u o r u m dicta c o n t r a r i a si totiens
velimus refellere, quotiens obnixa fronte statuerint n o n c o g i t a r e a
q u i d dicant, d u m quocumque m o d o nostris disputationibus contra-
dicant, q u a m sit i n f i n i t u m et a e r u m n o s u m et infruetuosum vides.
Q u a m ob r e m nec te i p s u m , < m i > fili Marcelline, nec alios, quibus
hic l a b o r noster i n C h r i s t i caritate u t i l i t e r ac l i b e r a l i t e r servit, tales
m e o r u m s c r i p t o r u m v e l i m iudices, q u i responsionem semper desi-
derent, c u m his quae leguntur audierint a l i q u i d c o n t r a d i c i , ne fiant
similes e a r u m m u l i e r c u l a r u m , quas c o m m e m o r a t Apostolus semper
2
discentes et numquam ad veritatis scientiam pervenientes .
1. K a d se slabost uobičajenog ljudskog mozga ne bi u s u đ i v a l a o mjeri koju je nuž-
J J
. ° ° . no primijeniti p n -
suprotstavljati očiglednu dokazu, nego b i tromost svoju p r e p u š t a l a likom raspre
krepkomu nauku kao k a k v o m lijeku, sve dok se ne bi izliječila uz
Božju p o m o ć u p o b o ž n o j vjeri, onda ne bi trebalo mnogo govora
onima koji ispravno misle i mišljeno dostatno jasno riječima iznose,
da d o k a ž u bilo koju pogrješku isprazna mnijenja. A l i , b u d u ć i je ta
s l a b o ć a nerazboritih duša i veća i gnusnija, ti i nakon cjelovito izložena
dokaza (kakav ljudi jedni drugima duguju), ostaju pri svojim nera-
zumnostima, pa — bilo od prevelike sljepoće, zbog koje ne razlikuju
ni ono što je bjelodano, bilo zbog najupornije tvrdoglavosti (po kojoj
ne prihvaćaju ni ono što razaznaju) — brane ih kao da brane sam
dokaz i istinu, — prisiljeni smo razlagati i m opširnije te često iznositi
i posve jasne stvari, ne da bi ih opažali oni koji gledaju, nego kao
da bi ih dodirivali oni što samo opipavaju zatvorenih očiju.
Pa ipak, kad bi bilo kraja raspravljanju i pretresanju, ako bismo
morali uvijek odgovarati onima koji stalno odgovaraju? Jer oni koji
ne mogu shvatiti ono što se govori ili su pak toliko otvrdli od izopačena
uma te ako i shvaćaju, ipak ne prihvaćaju, — stalno odgovaraju pa
1
(kao što je pisano) »govore o p a č i n e « ) ! neumorno su isprazni. A k o
bismo njihove suprotne izrijeke morali onoliko puta pobijati koliko
god puta se oni tvrdoglavo riješe da ne misle o onome što govore,
dok se svim m o g u ć i m n a č i n i m a opiru n a š i m dokazima, vidiš kako
bi to bilo i bez kraja i zamorno i nekorisno.
Z b o g toga, moj sine Marceline, ne bih htio da ste ni ti ni ostali, kojima
ovaj moj rad ima poslužiti u ljubavi prema Kristu korisno i i z d a š n o ,
takvi suci mojih knjiga koji uvijek žele odgovor kad god čuju gdje
se štogod protuslovi onomu što se ovdje pročita, kako ne biste postali
nalik na one ženice koje spominje apostol, »koje uvijek uče, a nikad
2
ne stižu do spoznaje istine.« ) (1).

(1) Ovdje i drugdje Augustin ne krije koliko su mu neugodni oni koji

su tobože željni rasprave, a stalno vole protusloviti: negdje ih zove »brbljavim
mudrijašima« (De Trin. 1, 2, 4) ili zaraženima od tvrdoglava prepiranja (pervi-
cacia contendendi: De Gen. ad lit. 10, 2 3 , 39); to su oni koji se prepiru da se
1
curare M. prepiru, koji pričaju da bi pričali, ili — kako sarkastički veli — pričaju jer ne
umiju šutjeti. Niže će reći: Nekome koji neće da šuti lako je vjerovati da zna
odgovoriti (usp. 5, 2 6 , 2). U njeg se samog ta odbojnost rađa iz dvojakog iz-
1
Ps 94 (93), 4. vora: jednog iskustvenog i drugog teoretskoga. Augustin neće nikad zabora-
!
2 T i m 3, 7. viti kako je s devetnaest godina upao među manihejce jer je u čitanju Biblije
 96 DE CIV. D E I 2, 2
Quae in primo 2. Superiore itaque l i b r o , c u m de civitate D e i dicere / instituissem,
hbro sint dicta. . _ . ....
P L 48 unde hoc u n i v e r s u m opus i l l o adiuvante i n manus s u m p t u m est,
b
o c c u r r i t m i h i r e s i s t e n d u m esse p r i m i t u s eis, q u i haec bella, quibus
m u n d u s iste conteritur, maximeque R o m a n a e u r b i s recentem a
barbaris vastationem Christianae religioni tribuunt, q u a p r o h i b e n t u r
nefandis sacrificiis servire daemonibus, c u m potius hoc deberent
tribuere C h r i s t o , q u o d propter eius n o m e n c o n t r a i n s t i t u t u m m o
r e m q u e b e l l o r u m eis, quo confugerent, religiosa et a m p l i s s i m a loca
b a r b a r i l i b e r a praebuerunt, atque i n m u l t i s f a m u l a t u m d e d i t u m
C h r i s t o n o n s o l u m v e r u m , sed etiam timore confictum sic hono-
cc 36 raverunt, ut, q u o d i n eos b e l l i iure fieri licuisset, i l l i c i t u m / s i b i
esse iudicarent. Inde i n c i d i t quaestio, c u r haec d i v i n a beneficia et ad
i m p i o s ingratosque pervenerint, et c u r i l l a i t i d e m d u r a , quae hosti-
l i t e r facta sunt, pios c u m i m p i i s pariter afflixerint. Q u a m quaestio-
n e m p e r m u l t a diffusam ( i n omnibus e n i m cotidianis v e l D e i
m u n e r i b u s v e l h o m i n u m cladibus, q u o r u m utraque bene ac m a l e
viventibus permixte atque indiscrete saepe accidunt, solet m u l t o s
movere) ut p r o suscepti operis necessitate dissolverem, a l i q u a n t u m
i m m o r a t u s s u m ; m a x i m e a d consolandas sanctas feminas et pie
castas, i n quibus ab hoste a l i q u i d p e r p e t r a t u m est, q u o d i n t u l i t
verecundiae dolorem, etsi n o n abstulit p u d i c i t i a e firmitatem, ne
paeniteat eas vitae, quas n o n est unde possit paenitere nequitiae.
Deinde p a u c a d i x i i n eos, q u i Christianos adversis i l l i s rebus affectos
et praecipue p u d o r e m h u m i l i a t a r u m f e m i n a r u m q u a m v i s c a s t a r u m
atque sanctarum protervitate i m p u d e n t i s s i m a exagitant, c u m sint
n e q u i s s i m i et i r r e v e r e n t i s s i m i , longe ab eis ipsis R o m a n i s degeneres,
q u o r u m p r a e c l a r a m u l t a laudantur et l i t t e r a r u m m e m o r i a celebran-
tur, i m m o i l l o r u m gloriae vehementer adversi. R o m a m quippe
p a r t a m v e t e r u m auctamque laboribus foediorem stantem fecerant
q u a m ruentem, quando q u i d e m i n r u i n a eius lapides et l i g n a ,
P L 4 9
i n i s t o r u m autem / v i t a o m n i a non m u r o r u m , sed m o r u m m u n i -
menta atque ornamenta ceciderunt, c u m funestioribus e o r u m c o r d a
cupiditatibus q u a m ignibus tecta illius u r b i s arderent. Quibus
' respondendum M .
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 2 97
2. U prethodnoi k n i i z i , posto bnah nakanio govoriti o državi o onome što je iz-
^ v. • • , ... , . •• i , loženo u prvoj knji-
Bozjoj, i otuda sam se uz Njegovu p o m o ć latio cijelog toga djela, za- zi
ključio sam prvo oduprijeti se onima što ove ratove koji m u č e svijet
(a osobito nedavno pustošenja grada R i m a od barbara) pripisuju
kršćanskoj vjeri, kojom se njima zabranjuje da b e z b o ž n i m ž r t v a m a
štuju zloduhe, — dok bi prije morali pripisati Kristu, što su njima zbog
Njegova imena, a u n a t o č ustanovljenu ratnom običaju, barbari poštedjeli
kao pribježišta svetišta i prostrana p o d r u č j a , te su u mnogim slu­
čajevima tako počastili ne samo istinske sluge i sluškinje Kristove
nego i one što su se od straha izdavali kao takvi, jer su prosudili kako
im je n e d o p u š t e n o ono što i m se inače d o p u š t a prema ratnom zakonu.
T u se pojavilo pitanje, zašto su ta. b o ž a n s k a d o b r o č i n s t v a zapala
i b e z b o ž n i k e i nezahvalnike, i zašto su sve one nevolje koje rat donosi,
jednako spopale i p o b o ž n e i b e z b o ž n i k e ?
B u d u ć i je n u ž n o s t poduzetog djela zahtijevala od mene da razriješim
ovo pitanje koje zahvata mnoge strane života (jer u svima d o g a đ a j i m a
svakodnevice i Božji darovi kao i ljudske nevolje smiješano i bez
razlike dopadaju one što č a s n o žive i one što opako žive; a to uzne­
miruje mnoge), nešto sam se i podulje pozabavio njime, najviše kako
bih utješio one svete i p o b o ž n e žene (nad kojima bijaše neprijatelj
izvršio nasilje, i što je pogodilo njihov osjećaj stida, iako ne o d u ž e
postojanost njihovoj čednosti), kako tima ne bi dojadio život, kad
već ne počiniše z l o zbog kojeg bi mogle ispaštati. N a k o n toga rekoh
koju protiv onih koji u najdrskijoj bestidnosti ismijavaju one kršćane
koje bijaše pogodila nevolja (a osobito zbog sramote kojom su poni­
žene žene, iako su č e d n e i svete), jer su takvi i najopakiji i n a j b e z b o ž -
niji, izrodi, što su tako daleko od samih onih Rimljana, kojih
se mnoga dična djela slave, i uspomena na njih veliča u knjigama;
takvi su d a p a č e žestoki neprijatelji njihove slave. Jer onaj R i m , koji
rodiše i uvećaše napori starih Rimljana, ovi drugi učiniše gnusnijim
dok je još stajao negoli što bijaše kad je propadao, b u d u ć i da za pada
njegova padalo je stijenje i drvlje, dok u životu kakav su ti provodili
nisu padale utvrde i uresi zidina, nego dobrih običaja; naime: po­
gubnijim su p o ž u d a m a plamtjela njihova srca od ognjeva kojima su
gorjeli krovovi grada.
bio nošen ne dobrohotnim traženjem {pietas quaerendi) već oštroumnim,
ili zajedljivim, prepiranjem (acumen discutiendi: Serm. 51, 5 - 6) pa je uvjeren
da volja za raspravom radi rasprave graniči sa svadljivošću, što ne otvara nego
krči put spoznanju istine. I zato će, pored isticanja razloga koji istinu čine
uvjerljivom, stalno naglašavati kako su čovjeku nužna neka osobna svojstva,
danas bismo rekli otvorenost za dijalog; po njemu nadasve iskrena ljubav za
istinu i marljivo traganje za njom.
 98 DE CIV. DEI 2, 2-4
dictis p r i m u i n t e r m i n a v i l i b r u m . Deinceps itaque dicere i n s t i t u i ,
quae m a l a civitas i l l a perpessa sit ab origine sua sive apud se
i p s a m sive i n p r o v i n c i i s sibi i a m subditis, quae o m n i a Christianae
religioni tribuerent, si i a m tune evangelica d o c t r i n a adversus falsos
et fallaces deos e o r u m testificatione l i b e r r i m a personaret.
Docti et indocti 3. M e m e n t o autem, me ista c o m m e m o r a n t e m , adhuc contra
simul nobis ob-
sistunt. i m p e r i t o s agere, ex q u o r u m i m p e r i t i a i l l u d quoque o r t u m est vulgare
c 3
p r o v e r b i u m : P l u v i a defit, causa C h r i s t i a n i s u n t . N a m q u i eorum
d sta k r š ć a n s k e vjere
studiis l i b e r a l i b u s i n s t i t u t i amant h i s t o r i a m , f a c i l l i m e ista nove-
runt; sed ut nobis i n e r u d i t o r u m turbas infestissimas reddant, se
nosse d i s s i m u l a n t atque hoc a p u d vulgus confirmare nituntur, clades,
quibus per certa i n t e r v a l l a l o c o r u m et t e m p o r u m genus h u m a n u m
oportet affligi, causa aceidere n o m i n i s C h r i s t i a n i , q u o d c o n t r a deos
suos ingenti f a m a et p r a e e l a r i s s i m a celebritate per cuneta diffundi-
CC 37 tur. Recolant ergo nobiseum, antequam Christus venisset / i n carne,
antequam eius nomen ea, c u i frustra invident, g l o r i a p o p u l i s inno-
tesceret, quibus calamitatibus res Romanae m u l t i p l i c i t e r varieque
contritae sint, et i n his defendant, si possunt, deos suos, si propterea
coluntur, ne ista m a l a patiantur cultores eorum; q u o r u m si q u i d
e
nunc passi fuerint, nobis i m p u t a n d a esse contendunt^ C u r e n i m
ea, quae dicturus sum, permiserunt aceidere c u l t o r i b u s suis, ante-
q u a m eos d e e l a r a t u m C h r i s t i nomen offenderet eorumque sacrificia
prohiberet?
Inhonesta deae 4- P r i m o ipsos mores ne pessimos haberent, quare d i i e o r u m
Caelesti myste-
ria Carthagine curare noluerunt? Deus e n i m verus eos, a quibus n o n colebatur,
celebrantur.
m e r i t o neglexit; d i i autem i l l i , a q u o r u m cui tu se p r o h i b e r i homines
i n g r a t i s s i m i conqueruntur, cultores suos ad bene v i v e n d u m quare
n u l l i s legibus adiuverunt? U t i q u e d i g n u m erat, ut, quo m o d o isti
PL 50 i l l o r u m sacra, i t a i l l i i s t o r u m facta / curarent. S e d respondetur,
q u o d voluntate p r o p r i a quisque malus est. Quis hoc negaverit?
V e r u m tamen pertinebat a d consultores deos vitae bonae praecepta
n o n oecultare populis c u l t o r i b u s suis, sed c l a r a praedicatione prae-
bere, per vates etiam convenire atque arguere peceantes, p a l a m
:
sunt] Christiani. Sunt namque M.
f a c i l l i m e ] qua facillime M., qui facillime neki kodeksi
' imputandum M.
3
T E R T U L I J A N , ApoL 40, 2.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 2-4 99
Rekavši to završih prvu knjigu. Z a t i m sam nakanio susljedice navesti
sve one nevolje što ih je dotični grad pretrpio od samog svojeg p o č e t k a ,
bilo u samome središtu bilo u pokrajinama koje je sebi podredio, —
a sve bi te nevolje bili pripisali kršćanskoj vjeri, da je već tada o d ­
jeknulo svjedočanstvo e v a n đ e o s k o g nauka protiv njihovih lažnih
i prijevarnih bogova.
O povijesti koju
3. Z a p a m t i kako podsjećajući na ovo nastupam protiv onih
valja izložiti a koja
neukih, iz čije je neukosti potekla ona p u č k a izreka: » N e m a kiše, krivi p o k a z u j e k o j i h sve
3
jada d o p a d o š e R i m ­
su k r š ć a n i « ) . Jer oni m e đ u njima što su obrazovani u slobodnim ljani, dok p o š t i v a h u
umijećima vole povijest i sve to veoma dobro znaju, ali kako bi rulje b o g o v e , prije p o r a ­
neukih podjarili protiv nas, pretvaraju se da ne znaju te se trse uvjeriti
gomilu kako je o n i m nevoljama (koje u stanovitim mjestima i u sta­
novito vrijeme znaju mučiti ljudski rod) krivo samo kršćansko ime,
koje se protiv njihovih bogova golemom glasovitošću i presjajnom
slavom širi diljem svijeta (2). Neka stoga ponove zajedno s nama, kakve
su sve mnogostruke i raznovrsne nesreće satirale rimsku d r ž a v u , prije
nego što je Krist u tijelu d o š a o i prije nego što je njegovo ime najavilo
pucima slavu, kojoj zaludno zavide, pa neka onda ako mogu na
temelju njih brane svoje bogove, ako te štuju zbog toga kako njegovi
štovatelji ne bi trpjeli upravo takve nesreće; jer ako su koju od tih
sada pretrpjeli, tvrde kako je to n a š o m krivicom. Z a š t o onda njihovi
bogovi dopustiše da i m štovatelji dopadnu onih nevolja o kojima ću
govoriti, prije negoli ih povrijedi objavljeno ime Kristovo i prije negoli
se zabrani njima prinositi žrtve?
O tome kako što­
4. Prvo, zašto se njihovi bogovi ne htjedoše pobrinuti da ljudima vatelji bogova od
običaji ne budu najgori? Jer istinski B o g s pravom je zanemario njih nikad ne pri-
miše ni jednog ću­
one koji ga ne š t o v a h u ; a zašto ti bogovi (dok se sad ljudi nezahvalnici dorednog naputka,
dok su u njihovim
žale što je zabranjeno njihovo štovanje) nisu nikakvim zakonima obredima počinja-
o ć u d o r e d n o m životu pomogli svojim štovateljima? Jer posve bi vali kojekakve ga­
dosti
d o l i č n o bilo da su se bozi pobrinuli za njihove postupke kao što su se
oni trsili oko obreda tih bogova.
Odgovara se, m e đ u t i m , kako je svatko zao svojom vlastitom voljom.
A l i tko b i to i nijekao? Pa ipak bijaše d u ž n o s t bogova savjetnika da ne
skrivaju naputke o ć u d o r e d n u životu pred pucima svojim štovatelji­
ma, nego su i m ih imali iznijeti u jasnu izrijeku te preko proroka
osloviti grješnike i pokuditi ih, zaprijetiti kaznama onima što o p a č i n e
čine, a o b e ć a t i nagrade onima koji p r a v i č n o žive. A je l i se ikad išta
takvo jasnim i uzornim glasom izreklo u hramovima tih bogova?
(2) Iz tih riječi razabiremo prijelaz od obrambenog stava — što je zna­
čajka 1. knjige — prema napadaju i oštrijoj raspravi. Kritičnost i nepristra­
nost u traženju kao i zahtjev iskrenosti i poštovanje činjenica, taj kamen
temeljac u rimskom pravosuđu (usp. npr. Leges XII tab. 3 i 9; Ed. perp.
praet. urb. 14 i 38) navode Augustina da povremeno pribjegne i osobnijim
izrazima.
 100 DE CIV. D E I 2, 4-5
m i n a r i poenas male agentibus, p r a e m i a recte viventibus p o l l i c e r i .
Q u i d u m q u a m tale i n d e o r u m i l l o r u m templis p r o m p t a et eminenti
v o ć e concrepuit? Veniebamus etiam nos aliquando adulescentes
a d spectacula ludibriaque sacrilegiorum, spectabamus arrepticios,
audiebamus symphoniacos, ludis turpissimis, q u i diis deabusque
exhibebantur, oblectabamur, Caelesti v i r g i n i et Berecynthiae m a t r i
4
o m n i u m , ante cuius lecticam die sollemni lavationis eius talia per
p u b l i c u m cantitabantur a nequissimis scaenicis, qualia, n o n dico
m a t r e m deorum, sed m a t r e m q u a l i u m c u m q u e senatorum vel quo-
r u m l i b e t honestorum v i r o r u m , i m m o vero q u a l i a nec m a t r e m
i p s o r u m scaenicorum deceret audire. Habet e n i m q u i d d a m erga
parentes h u m a n a verecundia, quod nec ipsa nequitia possit auferre.
I l l a m proinde t u r p i t u d i n e m obscenorum d i c t o r u m atque factorum
scaenicos ipsos d o m i suae p r o l u d e n d i causa c o r a m m a t r i b u s suis
agere puderet, q u a m per p u b l i c u m agebant c o r a m d e u m m a t r e
spectante atque audiente utriusque sexus frequentissima m u l t i t u d i n e .
Quae si illecta curiositate adesse potuit c i r c u m f u s a , saltem offensa
castitate debuit abire confusa. Quae sunt sacrilegia, s i i l l a sunt
sacra? aut quae inquinatio, si i l l a lavatio? E t haec « fercula » appella-
bantur, quasi celebraretur c o n v i v i u m , quo velut suis epulis i m m u n d a
daemonia pascerentur. Quis e n i m non / sentiat cuius m o d i spiritus
talibus obscenitatibus delectentur, nisi vel nesciens, u t r u m o m n i n o
sint u l l i i m m u n d i spiritus deorum nomine decipientes, v e l talem
agens v i t a m , i n qua istos potius quam D e u m v e r u m et optet p r o p i t i o s
et formidet iratos?
beks a Nas?ca
la rU
5
* N e q u a q u a m istos, q u i flagitiosissimae consuetudinis vitiis
Romam illa- oblectari magis q u a m o b l u c t a r i student, sed i l l u m i p s u m N a s i c a m
t u m
- S c i p i o n e m , q u i v i r optimus a senatu electus est, cuius m a n i b u s
eiusdem daemonis s i m u l a c r u m susceptum est i n U r b e m q u e per-
P L 51 5
vectum, / habere de hac re i u d i c e m v e l l e m . Diceret nobis, u t r u m
m a t r e m suam t a m optime de re p u b l i c a vellet m e r e r i , ut ei d i v i n i
honores decernerentur; sicut et Graecos et R o m a n o s aliasque gentes
4
OVIDIJE, Tast. 4, 355. V E R G I L I J E , Aen. 6, 784; 9, 82; A P U L E J , Met. 6, 4;
11 ,5; A M I J A N M . , Rer. gest. 22, 13, 3; A R N O B I J E , Adv. nat. 5, 13; TER-
T U L I J A N , Ad Nat. 2, 8, 5; Apol. 24, 7; AUG., Enarr. in ps. 62, 7; 98, 14;
Serm. 105, 12; H E R O D I J A N , Hist. rom. (Pov. car.) 5, 15; Anth. pal. 6, 217
- 218; M I N U C I J E F E L I K S , Octav. 7, 3.
5
L I V I J E , Ab Vrbe cond. 29, 14, 5—14; DIODOR S I K U L , Bibl. 34, 33, 2.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 4-5 101
O d l a z i l i smo i sami pokatkada u svojoj mladosti na ta njihova rugla
o d priredaba i obreda, promatrali bismo opsjednute, slušali glazbenike,
naslađivali se najgnusnijim prikazbama što ih p r i r e đ i v a h u bozima
i b o ž i c a m a , Nebeskoj djevici i Berecintijskoj svemajci ), pred čijom 4
nosiljkom o svečanoj obljetnici njezina pranja pjevahu javno
najopakiji glumci takve gadosti, kakve nije dolikovalo slušati, što
k a ž e m , majci bogova (3), nego zapravo ne ni majci bilo kojeg od
senatora i l i časnih ljudi, pa ne č a k ni majci takvih izvoditelja. Jer
postoji nešto u ljudskom štovanju roditelja što ne može dokinuti ni
čista opakost. Stoga tu gnusobu bestidnih riječi i kretnji i sami bi se
glumci stidjeli izvoditi d o m a radi uvježbavanja pred vlastitim majka­
ma, dok su je prikazivali javno pred majkom bogova, a u nazočnosti
golemog m n o š t v a oba spola. A k o se to m n o š t v o moglo tu okupiti
p r i v u č e n o znatiželjom, moralo je otići barem zbunjeno zbog povri­
j e đ e n e č e d n o s t i . Što l i su skvrne svetinja, ako su to svetinje? i l i što je
onda kaljanje, ako je to pranje? I nazivaju to obredom j e l a , kao da A
se slavi nekakva gozba, gdje se pred nečistim zlodusima redaju
jest vine kojima se nasićuju. Jer tko ne bi shvatio, kakav se soj duhova
sladi takvim bestidnostima, osim ako ne zna da l i u o p ć e postoje
takvi nečisti dusi što obmanjuju pod imenom bogova, i l i pak vodi
takav život u kojem radije želi njih udobrovoljiti i plaši se njih rasrditi
negoli istinskoga Boga?
5 . N i p o š t o ne bih htio, da mi u ovoj stvari budu sucem oni što o bestidnostima
v . • A , ,.v. .v. kojima su majku
vise uživaju u porocima toga pogubna običaja negoli ga optužuju, bogova častili nje-
nego nek taj bude Scipion Nasika, kojega senat izabra kao najboljeg zmi š t o v a t e l j i
m u ž a , onaj kojega su ruke prihvatile kip d o t i č n o g a zloduha i prenijele
5
ga u Grad. ) Pa neka nam on kaže bi l i htio da mu je vlastita majka
toliko z a s l u ž n a za d r ž a v u te joj se podijele b o ž a n s k e p o č a s t i ; poznato
je naime kako su G r c i i Rimljani i neki drugi narodi proglasili takvima
one smrtnike kojih su zasluge visoko cijenili, pa vjerovahu kako
6
takvi p o s t a d o š e besmrtnicima i pridružiše se broju bogova. ) (4).
D a k a k o da b i on takvu sreću poželio i svojoj majci, ako bi ona bila
moguća.
(3) To je Cibela, nekad zvana nebeska božica ili Uranija. Apulej navodi
petnaestak njezinih naziva prema raznim mjestima štovanja.
(4) Ta se teorija pripisuje Euhemeru (živio u Grčkoj i Makedoniji
između 340. i 260 pr. Kr.), koji je oko 280. napisao djelo Sveto pismo U
njem zamišlja da se zatekao među žiteljima neke zemlje u Indijskom oceanu
gdje je upoznao trojicu vladara: Urana, Kronosa i Jupitra, umne zakonodavce
i promicatelje uljudbe. O Euhemeru je u Grčkoj pisao Diodor Sikul (Bibl.
6, 2) a u Rimu Enije u istoimenom djelu (Euhemerus, od kojeg nam je Laktan­
cije sačuvao podulje izvatke: Div. inst. 1, 11 - 14).
A Dosjetka s dvostrukim z n a č e n j e m lat. riječi ferculum (nosiljka i kolo jela koja se služe za
stolom) (op. prev.)
 102 D E CIV. D E I 2, 5-6
constat q u i b u s d a m decrevisse m o r t a l i b u s , q u o r u m erga se beneficia
magnipenderant, eosque i m m o r t a l e s faetos atque i n d e o r u m nume-
6
r u m receptos esse c r e d i d e r a n t . Profecto ille t a n t a m f e l i c i t a t e m
suae m a t r i , si fieri posset, optaret. P o r r o s i ab illo deinde quaere-
remus, u t r u m inter eius divinos honores vellet i l l a t u r p i a c e l e b r a r i :
nonne se m a l l e clamaret, ut sua m a t e r sine u l i o sensu m o r t u a iaceret,
q u a m ad hoc dea viveret, ut i l l a libenter audiret? Absit, ut senator
p o p u l i R o m a n i ea mente praeditus, qua t h e a t r u m aedificari i n
urbe f o r t i u m v i r o r u m p r o h i b u i t , sic vellet c o l i m a t r e m suam, ut
talibus dea sacris p r o p i t i a r e t u r , qualibus m a t r o n a verbis offende-
retur. N e c u l i o m o d o crederet vereeundiam l a u d a b i l i s feminae i t a
i n c o n t r a r i u m divinitate m u t a r i , ut honoribus eam talibus advoca-
rent cultores sui, qualibus conviciis i n q u e m p i a m iaculatis, c u m
inter homines viveret, n i s i aures clauderet seseque subtraheret, eru-
bescerent p r o i l l a et p r o p i n q u i et m a r i t u s et l i b e r i . P r o i n d e t a l i š
m a t e r deum, q u a l e m habere m a t r e m puderet quemlibet e t i a m
p e s s i m u m v i r u m , R o m a n a s occupatura mentes quaesivit o p t i m u m
v i r u m , n o n q u e m monendo et adiuvando faceret, sed q u e m fallendo
deciperet, ei s i m i l i s de qua s c r i p t u m est: Mulier autem virorum
pretiosas animas captat ,1
ut ille magnae i n d o l i s a n i m u s hoc
velut d i v i n o testimonio sublimatus et vere se o p t i m u m existimans
v e r a m p i e t a t e m religionemque n o n quaereret, sine qua omne
q u a m v i s laudabile i n g e n i u m superbia vanescit et decidit. Quo m o d o
i g i t u r n i s i insidiose quaereret dea i l l a o p t i m u m v i r u m , c u m t a l i a
f
quaerat i n suis sacris, q u a l i a v i r i o p t i m i abhorrent suis a d h i b e r e
conviviis?
Dii nihii hone- 6. H i n e est q u o d de v i t a et m o r i b u s e i v i t a t u m atque p o p u l o r u m
stum hominibus • ,
praeceperunt. a quibus c o l e b a n t u r i l l a n u m m a n o n curarunt, ut t a m / horrendis
c c 3 9
eos et detestabilibus m a l i s n o n i n agro et v i t i b u s , n o n i n d o m o
atque pecunia, n o n denique i n ipso corpore, q u o d m e n t i subditur,
sed i n i p s a mente, i n ipso rectore carnis animo, eos i m p l e r i ac
pessimos fieri sine u l l a sua t e r r i b i l i p r o h i b i t i o n e permitterent. A u t
si p r o h i b e b a n t , hoc ostendatur potius, hoc probetur. N e c nobis
f
adhiberi M .
* Usp. S E R V I J E , Ad. Verg. Aen. 8, 275 (. . . comunemque vocate deum et
date vina volentes); E N I J E , Euhemerus, fr. 10 (usp. L A K T A N C I J E , Div.
inst. 1, 11, 44); C I C E R O N , De nat. deor. 1, 42, 119; 2, 24; DIODOR S I K U L ,
Bibl. 6, 2, 4; M I N U C I J E F E L I K S , Octav. 20, 1.
7
Izr 6, 26.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 5-6 103
A k o bismo ga dalje zapitali bi l i htio da se m e đ u tima p o č a s t i m a
o b n a š a j u i one gnusobe, zar ne b i zavapio kako bi radije da mu majka
ne osjećajući ništa mrtva leži, negoli da kao božica pozivi kako bi
uživala u takvoj sramoti? D a l e k o od toga, da bi senator rimskog puka
(osoba takvoga nazora koja je zabranila izgradnju kazališta u gradu
o d v a ž n i h m u ž e v a ) , tako poželio da mu se majka štuje da joj kao
božici udovoljavaju onakvim obredima od kakvih bi nju i same
riječi vrijeđale kao vrsnu suprugu. O n ne bi nikako povjerovao da se
č e d n o s t jedne žene hvale dostojne m o ž e obogotvorenjem izmetnuti
u takvu opreku, da bi je štovatelji imali prizivati onakvim riječima
kojima (dok je j o š živjela m e đ u ljudima) ako bi čula gdje koga
p o g r đ u j u , a ne bi uši začepila i povukla se, onda bi mjesto nje
pocrvenjeli i srodnici njezini, i m u ž , i djeca. Stoga je takva majka
bogova, kakvu bi se stidio majkom imati i najgori od m u ž e v a , po­
tražila — kako bi pridobila umove Rimljana — najboljega m u ž a , ali
ne da bi mu koristila savjetom i p o m o ć i , nego da ga obmane prijeva­
rom, nalik na onu o kojoj je pisano »žena što dragocjene duše m u ž e v a
7
z a m k o m lovi,« ) kako bi se taj značaj goleme sposobnosti uzvisio
time kao b o ž a n s k i m s v j e d o č a n s t v o m te smatrajući sebe najboljim
ne bi p o t r a ž i o istinsku p o b o ž n o s t i vjeru, bez koje svaki dar (pa koliko
god bio hvale dostojan) u oholost zapada i propada (5). Stoga, kako
je drukčije negoli prijevarom mogla zatražiti ta božica najboljeg
m u ž a , kad je u svojim obredima zahtijevala onakve stvari kakvih
se najbolji muževi užasavaju i na svojim gozbama?
6. Otuda je bjelodano kako ta b o ž a n s t v a nisu marila za život Poganski bogovi
, . v . , v . ,,---iv , , v,-, . v n i k a d ne z a s n o v a š e
i običaje d r ž a v a i naroda koji ih š t o v a h u , pa su d o p u š t a h da najuzasnije nauk o pravičnu
z l v o t u
i najodvratnije nevolje spopadnu ne njihova polja i vinograde, ne
njihove domove i stada, ne napokon ni samo tijelo, što je p o d r e đ e n o
umu, nego sam u m , duh upravljač tijela, i postanu najgorima, a da
oni ne i z d a d o š e nikakvu svoju strahotnu zabranu.
Ili pak, ako jesu zabranjivali, neka se to p o k a ž e , i nek se d o k a ž e .
Nek nam ne dobacuju ne znam kakve š a p a t e što su d o š a p t a v a n i ušima
nekolicine te su se prenosili poput kakve tajne vjere, kako bi poučili
časnu i č e d n u životu,8) nego neka nam p o k a ž u i l i nek nas podsjete
na mjesta što bijahu posvećena takvim sastajalištima (6), ali ne gdje
se p r i r e đ i v a h u prikazbe bestidnim glasovima i kretnjama glumaca,
(5) P. Kornelija Scipiona Naziku, kojega je u 1. knjizi pobrkao s Nazikom
Corculom (usp. bilj. 26) a istaknuo kao uzor moralnog političara, protivnog
Katonovoj liniji i otvaranju kazališta u Rimu, Augustin predstavlja ovdje kao
uzor religiozne osobe.
(6) Religije su, kao i filozofske sljedbe, mogle biti ezoterične, a to se na
razini kulta izražavalo u formulama, u nauci i misterijskim obredima, što je
sve bilo pridržano uskom krugu posvećenih. Zato je opravdan Augustinov
ponos s kojim tim zatvorenim otajnim krugovima suprotstavlja otvoreno i
zajedničarsko bogoslužje kršćana. Spomenike misterijskoga kulta imamo u
hermetskim spisima, Porfirijevim pismima Marceli i Anebonu, Jamblihovim
De mysteriis, u nauci Proklovoj i nekim pismima Julijanovim.
 104 DE C I V . D E I 2, 6-7 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 6-7 105

nescio quos susurros p a u c i s s i m o r u m auribus anhelatos et arcana niti pak gdje se slavljahu svetkovine bijega , prepune svakovrsne A

velut religione traditos iactent, quibus vitae probitas castitasque razuzdanosti i sramote (pa stoga zaista slavljenje bijega, ali bijega
8
d i s c a t u r ; sed demonstrentur v e l c o m m e m o r e n t u r l o c a talibus stida i poštenja); — nego gdje bi puci čuli što bogovi n a l a ž u kako
aliquando conventiculis consecrata, n o n u b i l u d i agerentur obscenis da se spriječi pohlepa, skrha častohleplje, i obuzda raskošje gdje bi
P L
52 vocibus et m o t i b u s h i s t r i o n u m , nec u b i Fugalia celebrarentur / effusa jadnici mogli naučiti ono što Perzije zahtijeva da se n a u č i :
o m n i licentia t u r p i t u d i n e m « (et vere Fugalia, sed pudoris et hones-
tatis); sed u b i p o p u l i audirent q u i d d i i praeciperent de cohibenda »Učite, o jadnici, i spoznajte uzroke stvarima;
avaritia, a m b i t i o n e frangenda, l u x u r i a refrenanda, u b i discerent što smo i radi kakva života se rodismo;
h
m i s e r i , q u o d d i s c e n d u m Persius i n c r e p a t dicens: koji nam je poredak dan
Disciteque, o miseri, et causas cognoscite rerum, ili okretište kako valja obići i odakle;
Quid sumus et quidnam victuri gignimur, ordo koja je mjera bogatstvu što je d o p u š t e n o poželjeti,
Quis datus aut metae qua mollis flexus et unde, koja je korist od otrta novca,
Quis modus argenti, quid fas optare, quid asper koliko darivati doliči domovini i milim srodnicima,
Utile nummus habet, patriae carisque propinquis kakvim ti B o g naloži da budeš
9

Quantum largiri deceat, quem te Deus esse i gdje je mjesto u zajednici ljudi.« )
9
Iussit et humana qua parte locatus es in re . Nek nam se kaže na kojim su se to mjestima običavali predavati
D i c a t u r i n quibus locis haec doeentium d e o r u m solebant praecepta naputci b o g o v a - p o u č a v a t e l j a , kako bi ih u velikom broju slušali
r e c i t a r i et a cultoribus e o r u m populis frequenter a u d i r i , sicut nos puci koji su njihovi štovatelji, onako kao što mi to činimo u crkvama
ostendimus ad hoc ecclesias institutas, quaqua v e r s u m religio C h r i - utemeljenim radi toga, na svim onim mjestima do kojih je stigla
stiana difrunditur. kršćanska vjera.

Philosophi non
7. A n forte nobis p h i l o s o p h o r u m scholas disputationesque me-
dii invenerunt
praecepta bonae m o r a b u n t ? P r i m o haec n o n R o m a n a , sed Graeca sunt; aut si propte­
vitae agendae. rea i a m R o m a n a , q u i a et G r a e c i a facta est R o m a n a p r o v i n c i a , n o n
d e o r u m praecepta sunt, sed h o m i n u m inventa, q u i u t c u m q u e conati
sunt ingeniis acutissimis p r a e d i t i ratiocinando vestigare, q u i d i n
r e r u m n a t u r a latitaret, q u i d i n m o r i b u s a p p e t e n đ u m esset atque
fugiendum, q u i d i n ipsis r a t i o c i n a n d i regulis certa connexione trahe-
retur, aut q u i d n o n esset consequens v e l etiam repugnaret. E t
q u i d a m e o r u m quaedam magna, q u a n t u m divinitus a d i u t i sunt,
invenerunt; q u a n t u m autem humanitus i m p e d i t i sunt, erraverunt,
m a x i m e c u m e o r u m superbiae iuste p r o v i d e n t i a d i v i n a resisteret,
CC 40 ut / v i a m pietatis ab h u m i l i t a t e i n superna surgentem e t i a m isto-
r u m comparatione monstraret; unde postea nobis erit i n D e i v e r i
D o m i n i voluntate d i s q u i r e n d i ac disserendi locus. V e r u m tamen si
p h i l o s o p h i a l i q u i d invenerunt, q u o d agendae bonae vitae beataeque
adipiscendae satis esse possit: quanto iustius talibus d i v i n i honores
decernerentur! Quanto melius et honestius i n Platonis templo l i b r i
eius legerentur, q u a m i n templis d a e m o n u m G a l l i absciderentur,
molles consecrarentur, insani secarentur, et q u i d q u i d a l i u d v e l
crudele v e l turpe, vel t u r p i t e r crudele v e l crudeliter turpe i n sacris
PL 53 t a l i u m d e o r u m celebrari solet! Quanto satius erat, a d / e r u d i e n d u m
N e k o r i s n i su i z u m ­
7. Ili će nas m o ž d a podsjetiti na filozofske škole i njihove raspre?
ci filozofa bez bo­
žanske ovlasti, jer
Prije svega, to nije rimsko, nego g r č k o ; i l i ako i je rimsko samo zbog se o n o g a k o j i je
sklon porocima
toga što i G r č k a postade rimskom pokrajinom, nisu tu naputci bogova, više d o i m a ono š t o
nego izumci ljudi što su (obdareni najoštrijim razborom) nastdjali bogovi učine ne­
goli ono u č e m u
kojim mu drago n a č i n o m otkriti razmišljanjem ono što se skriva ljudi raspravljaju
u prirodi, čemu u običajima treba težiti a što se mora izbjegavati, što
se u pravilima samog umovanja pouzdano povezuje a što ne slijedi
ili se mora odbaciti.
A neki od njih učiniše i znatna otkrića, ukoliko i m je B o g pomogao;
ukoliko opet bijahu spriječeni ljudskom naravi, griješili su, osobito
onda kad se b o ž a n s k a promisao s pravom usprotivila njihovoj oholosti,
kako bi se pokazalo, u usporedbi s njima, da put p o b o ž n o s t i vodi iz
A
poniznosti do visina; odatle ć e m o poslije razviti predmet istraživa­
nja i pretresanja, a prema volji istinskoga Boga i Gospodina.
A l i ako su filozofi već p r o n a š l i nešto što bi moglo dostajati za vođenje
ć u d o r e d n a i za postignuće b l a ž e n a života, koliko onda pravednije b i
bilo da se njima određuju b o ž a n s k e počasti! K o l i k o b i bilo i bolje
i poštenije da se u Platonovu hramu čitaju njegove knjige negoli da
8
u hramovima zlih duhova G a l i sami sebi ude odsijecaju, da se
mekoputnici posvećuju, bezumnici sijeku sebe same, i bilo što drugo

1
turpitudinum M .
1
increpat] svi izd. kodeksi, increpavit M. A Blagdan proslave progona kraljeva iz R i m a (Fugalia, Regifugium), 24. v e l j a č e svake godine,
(op. prev.)

8
Usp. F I R M I K M A T E R N O , De errore prof. rei. 19—23. A M i s l i se na s a d r ž a j knjiga V I I I - X I I .
9
P E R Z I J E , Sat. 3, 66—72. B S v e ć e n i c i velike majke Cibele, koji su
G a l (Gallus) u Galateji (op. prev.).
sami sebe š k o p i l i , a ime Gali potječe im od rijeke
 D E CIV. D E I 2, 7-8 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 7-8 107
106

i u s t i t i a m iuventutem, publice r e c i t a r i leges d e o r u m q u a m l a u d a r i
inaniter leges atque instituta m a i o r u m ! Omnes e n i m cultores t a l i u m
deorum, m o x ut eos l i b i d o perpulerit ferventi, ut ait Persius, tincta
10
veneno , magis intuentur q u i d Iuppiter fecerit, q u a m q u i d docuerit
Plato vel censuerit Cato. H i n e a p u d T e r e n t i u m flagitiosus adulescens
ili surovo i l i gnusobno, i l i gnusobno surovo i l i surovo gnusobno
običavaju obredno o b n a š a t i u svetištima takvih bogova (7)! K o l i k o
primjerenije bijaše radi izobrazbe mladeži u kreposnu životu da se
javno čitaju zakoni bogova negoli da se isprazno hvale zakoni i za­
sade predaka! Naime, svi štovatelji takvih bogova, čim bi ih zahvatila
10

speetat t a b u l a m q u a m d a m p i c t a m i n pariete, p o ž u d a , onako »uspaljene od o t r o v a « , kako kaže Perzije ), više

ubi inerat pictura haec, Iovem su se obzirali na ono što Jupiter činjaše negoli na ono što Platon
Quo pacto Danaae misisse aiunt quondam in gremium n a u č a v a š e ili K a t o n mišljaše.
imbrem aureum , 11
Tako u Terencija sramotan mladić promatra neku sliku oslikanu
atque ab hac tanta auctoritate adhibet p a t r o c i n i u m t u r p i t u d i n i na zidu,
suae, c u m i n ea se iactat i m i t a r i deum. »Gdje bijaše što prikazuje Jupitera gdje, kako
11

At quem deum! k a ž u , Danajama u utrobu sasu zlatnu onu k i š u , « )

inquit; pa u tom tako velikom uzoru nalazi zaštitu vlastitom sramotnom
qui templa caeli summo sonitu concutit. činu, dok se hvasta kako u tome samo o p o n a š a boga.
Ego homuncio {
id non facerem? Ego vero illud jeci »Ali kakvoga boga!
ac libens . u kaže:
»Koji s visina hramove gromom potresa.
Turpia sunt
Z a š t o onda i j a , čovječić, ne bih učinio isto?
8. A t e n i m n o n t r a d u n t u r ista sacris deorum, sed fabulis poe-
mvstica deorum Pa sam i učinio, i to s u ž i t k o m . « )12

atque theatrica. t a r u m . N o l o dicere i l l a m v s t i c a q u a m ista theatrica esse t u r p i o r a ;

hoc dico, q u o d negantes convincit historia, eosdem illos ludos, i n
quibus regnant figmenta poetarum, n o n per i m p e r i t u m o b s e q u i u m
sacris d e o r u m s u o r u m intulisse Romanos, sed ipsos deos, ut s i b i
sollemniter ederentur et h o n o r i suo consecrarentur, acerbe impe-
rando et q u o d a m m o d o extorquendo fecisse; q u o d i n p r i m o l i b r o
13
b r e v i c o m m e m o r a t i o n e p e r s t r i n x i . N a m ingravescente pestilentia
14
l u d i scaenici auctoritate pontificum R o m a e p r i m i t u s i n s t i t u t i s u n t .
CC 41 Quis i g i t u r / i n agenda v i t a n o n ea s i b i potius sectanda arbitretur,
quae actitantur ludis auctoritate d i v i n a institutis, q u a m ea, quae
s c r i p t i t a n t u r legibus h u m a n o consilio promulgatis? A d u l t e r u m Io­
v e m s i poetae fallaciter prodiderunt, d i i utique č a s t i , q u i a t a n t u m
nefas per humanos ludos confictum est, non q u i a negleetum, i r a s c i
ac v i n d i c a r e debuerunt. E t haec sunt scaenicorum t o l e r a b i l i o r a
l u d o r u m , comoediae scilicet et tragoediae, hoc est fabulae p o e t a r u m
agendae i n speetaculis m u l t a r e r u m turpitudine, sed n u l l a saltem,
sicut alia m u l t a , v e r b o r u m obscenitate compositae; quas e t i a m
inter studia, quae honesta ac l i b e r a l i a vocantur, p u e r i legere et
discere coguntur a senibus.
8. N u , ne potječu takve stvari od b o ž a n s k i h obreda, nego iz pjes­ O kazališnim pri­
redbama u kojima
ničkih priča. se bogovi ne vri­
jeđaju, nego udo-
Ne želim reći kako su oni obredi tajnog bogoslužja ogavniji od kazališnih brovoljuju prikaz-
bom svojih gnuso­
priredaba; k a ž e m samo to (a one koji ovo niječu pobija sama povijest) ba
kako te igre, u kojima vladaju izmišljaji pjesnika, nisu Rimljani uveli
u obrede svojim bogovima zbog nevične odanosti, nego su sami ti
bogovi najstrožije naredili i gotovo prisilili da se upravo tako čini, da
se te izvedbe s v e č a n o prikazuju i posvećuju u njihovu čast; a to sam
13
ukratko i spomenuo u svojoj prvoj knjizi. ) Jer kad ono bijaše na­
valila pošast, ustanovljene su kazališne izvedbe u R i m u nalozima
14
p r v o s v e ć e n i k a . ) Stoga, tko u životu što ga vodi neće radije pomisliti
kako mu valja slijediti zasade što se po b o ž a n s k o m nalogu iznose
u priredbama negoli one što ih propisuju zakoni koje proglašava puka
ljudska pamet? A k o su pjesnici lažno prikazivali Jupitera kao
preljubnika, bogovi koji su čedni trebali su se onda rasrditi i osvetiti,
jer ljudi počiniše tako golem grijeh izvodeći takve priredbe, a ne
zato što ih nisu izvodili.

O d tih kazališnih komada svakako su podnošljivije komedije i tragedije,

to jest pjesnička djela koja se prikazuju na pozornici i iznose mnoge
rugobe, ali barem nisu — poput mnogih ostalih izvedaba — sastav­
ljena u bestidnu jeziku; ona su čak m e đ u predmetima naobrazbe,
odgoja koji se naziva č a s n i m i slobodnim, pa stariji prisiljavaju
hoc M. dječake da ih čitaju i uče.

10
P E R Z I J E , Sat. 3, 37. (7) U drevnim religijama s kultom plodnosti, života i njegova stalnog
11
T E R E N C I J E , Eun. 584—585. preporađanja bio je uvriježen kult falusa a i običaj škopljenja. To je dalje
12
T E R E N C I J E , Eun. 590—591; usp. AUG., Confess. 1, 16, 26; i uz gl. 12. živjelo u Cibelinim obredima, u dionizijskom slavlju, u čašćenju Hermesa
13
V A R O N , Antiq., fr. 168; usp. 1, 32. i Prijapa: usp. Aristofan, Acharn. 243ss; Katul, Carm. 63; Anth. palat.
14
V A R O N , Antiq., fr. 167; L I V I J E , Ab Vrbe cond. 7, 2, 1—3. 6, 217 - 218; Arnobije, Adv. nat. 5, 7; Firmik Materno, De err. prof. rel. 3.
 108 D E CIV. D E I 2, 9 O DRŽ. BOŽJOJ 2, 9 109

Graecis Hcuit 9. Q u i d autem hine senserint R o m a n i veteres, Cicero testatur 9. Što su o tome mislili drevni Rimljani svjedoči Ciceron u knji- š t o su mislili drev-
lnfamiam facere . . . . .
J J J
ni R i m l j a n i o ogra-

alteri in thea- m h b r i s , quos De re publica scnpsit, u b i S c i p i o disputans ait: gama koje je napisao o državi, gdje Scipion u raspravi kaže: ničavanju pjesničke

PL'54 Numquam comoediae, nisi / consuetudo vitae pateretur, probare »Da životni običaj nije toga d o p u š t a o , nikada komedija ne bi mogla b
su° Grci' htjeii^ia
15
15 uz odobravanje iznositi svoje opačine u k a z a l i š t u . « ) O d njih još bude potpuna sii-
sua theatris flagitia potuissent . E t Graeci q u i d e m antiquiores v i - J
J r j j jedeci odluku bo-
tiosae suae opinionis q u a m d a m convenientiam servarunt, apud stariji G r c i , ostajahu pri svojem pogrješnom mnijenju, jer u njih gova
quos fuit etiam lege concessum, ut quod vellet comoedia, de quo bijaše i zakonom d o p u š t e n o , da što god komedija ushtjedne reći
vellet, n o m i n a t i m diceret. Itaque, . sicut i n eisdem l i b r i s l o q u i t u r i o bilo kome,, da to i poimenice iskažeA. Pa tako, kao što u istoj
Africanus: Quem illa non attigit, vel potius quem non vexavit, cui knjizi kaže Afrikanac, » O koga se sve nije očešala, i l i bolje r e č e n o ,
pepercit? Esto, populares homines improbos, in re publica sedi- koga sve nije ošinula, koga li je poštedjela? Neka je napala opake
tiosos, Cleonem, Cleophontem, Hyperbolum laesit. Patiamur, inquit, p u č k e v o đ e , one buntovnike u državi K l e o n a , Kleofonta, Hiper­
etsi eius modi cives a censore melius est quam a poeta notari. Sed 6
b o l a . Takvo što d o p u s t i m o « , rekao je, »iako je bolje da i takve
Periclen, cum iam suae civitati maxima auctoritate plurimos annos g r a đ a n e p r o k a ž e cenzor, a ne pjesnik. A l i jednoga Perikla — koji je
domi et belli praefuisset, violari versibus et eos agi in scaena non svojoj državi mnoge godine stajao na čelu, uz najveću ovlast i u miru
plus decuit, quam si Plautus, inquit, noster voluisset aut Naevius i u ratu — toga čovjeka stihovima šibati i to na pozornici pri­
Publio et Gn. Scipioni aut Caecilius Marco Catoni maledicere. Dein kazivati, — nije ništa više dolično nego kao kad bi n a š Plaut i l i
paulo post: Nostrae, inquit, contra duodecim tabulae cum perpaucas Nevije«, reče, »ushtio oklevetati Publija i l i Gneja Scipiona
res capite sanxissent, in his hane quoque sanciendam putaverunt, ili naš Cecilije M a r k a K a t o n a . « A malo dalje kaže: »Naših Dvanaest
si quis occentavisset sive carmen condidisset, quod infamiam fa- ploča o d r e đ u j u smrtnu kaznu za veoma malo slučajeva, a m e đ u
ceret flagitiumve alteri. Praeclare. Iudiciis enim magistratuum, di- tima za koje smatrahu da ih treba tako kazniti navedoše i ako
sceptationibus legitimis propositam vitam, non poetarum ingeniis tkogod ispjeva rugalicu i l i pak sastavi pjesmu koja drugoga sramoti
habere debemus, nec probrum audire nisi ea lege, ut respondere ili obeščašćuje. Izvrsno. Život kojim živimo treba biti p o d l o ž a n sudu
16
liceat et iudicio defendere . Haec ex Ciceronis quarto De re pu­ sudišta i zakonskim presudama, a ne izložen pjesničkome daru; i o
blica l i b r o ad v e r b u m excerpenda arbitratus sum, nonnullis propter sramotnu činu ne treba slušati ni od koga osim po zakonu, kako je
f a c i l i o r e m intellectum vel praetermissis vel p a u l u l u m commutatis. d o p u š t a o odgovarati i pred sudom se b r a n i t i . « ) 16

P L 55 l
M u l t u m e n i m ad r e m p e r t i n e t , q u a m m o l i o r / explicare, si potero.
cc 42 D i c i t deinde alia et sic coneludit / hunc l o c u m , ut ostendat vete-
ribus displicuisse R o m a n i s vel l a u d a r i q u e m q u a m i n scaena v i v u m
h o m i n e m vel v i t u p e r a r i . Sed, ut dixi, hoc G r a e c i q u a m q u a m inve-
verecundius, tamen convenientius licere voluerunt, c u m viderent
diis suis aecepta et grata esse o p p r o b r i a non t a n t u m h o m i n u m ,
v e r u m et i p s o r u m deorum i n scaenicis fabulis, sive a poetis essent
i l l a conficta, sive flagitia e o r u m vera c o m m e m o r a r e n t u r et ageren-
tur i n theatris atque ab eorum cultoribus u t i n a m solo r i s u , ac n o n
e t i a m imitatione digna viderentur. N i m i s e n i m superbum fuit fa-
mae parcere p r i n c i p u m civitatis et c i v i u m , u b i suae famae p a r c i
n u m i n a noluerunt.
Taj navod iz četvrte Ciceronove knjige O državi mislio sam kako
treba donijeti doslovce, iako sam neka mjesta i l i ispustio ili p o n e š t o
izmijenio, radi lakšeg razumijevanja. O n se velikim dijelom tiče
predmeta koji se spremam — koliko uzmognem — razjasniti. Pisac
zatim govori i o drugome i zaključuje to mjesto tako što pokazuje kako
se drevnim R i m l j a n i m a nije sviđalo da bilo koji živi čovjek bude na
pozornici bilo hvaljen bilo pogrđivan.
M e đ u t i m , kao što već rekoh, G r c i iako s manje obzirnosti, ali zato
dosljednije htjedoše dopustiti takvu slobodu (8), pošto vidješe kako
su njihovim bogovima i p o ć u d n a i ugodna ne samo rugla ljudi nego
i samih bogova u kazališnim komadima, bilo da su sam sadržaj
pjesnici izmislili, bilo da se podsjećalo na njihove zbiljske o p a č i n e ,
koje su u kazalištima izvodili njihovi štovatelji. Koje li sreće, da su
se činili dostojnim samo smijeha, a ne i o p o n a š a n j a ! B i l o bi naime
o d v e ć oholo poštedjeti slavu d r ž a v n i h v o đ a i g r a đ a n a , kad sama
b o ž a n s t v a ne htjedoše da se štedi njihova slava.

(8) Stara komedija, koja je potjecala od faličkih obreda a rado se

u
upuštala u orgiju i prost govor (doxpoXoyCa), Grčkoj je uživala slobodu
i pertinent M. izraza (-nappTQo-Ca ) usprkos tome što ju je nekad suzbijala država ili povrijeđeni
osjećaj građana: usp. Aristotel, Poet. 4; Nic. 1128, 12ss.
15
C I C E R O N , De rep. 4, 10, 11. A M i s l i se na Aristofana, kao zastupnika stare komedije (op. prev.).
16 a
C I C E R O N , De rep. 4, 10, 11—12; usp. Duod. Tab. VIII, l . B Imena atenskih demagoga koje je Aristofan š i b a o (op. prev.).

110 D E CIV. D E I 2, 10-11
Flagitia de se 10. N a m q u o d affertur p r o defensione, non i l l a v e r a i n deos
dići dii volue-
runt. dići, sed falsa atque conficta, i d i p s u m est scelestius, s i pietatem
consulas religionis; si autem m a l i t i a m d a e m o n u m eogites, q u i d
astutius a d d e c i p i e n d u m atque callidius? C u m e n i m p r o b r u m iaci-
tur i n p r i n c i p e m patriae b o n u m atque u t i l e m , nonne tanto est i n -
dignius, quanto a veritate remotius et a v i t a i l l i u s alienius? Quae
i g i t u r s u p p l i c i a sufriciunt, c u m Deo fit i s t a t a m nefaria, t a m insignis
i n i u r i a ? Sed m a l i g n i spiritus, quos i s t i deos putant, etiam flagitia,
quae n o n admiserunt, de se d i ć i volunt, d u m t a m e n h u m a n a s
m
mentes his o p i n i o n i b u s velut retibus i n d u a n t , et a d praedestina-
t u m s u p p l i c i u m secum trabant, sive homines ista c o m m i s e r i n t ,
quos deos h a b e r i gaudent, q u i humanis erroribus gaudent, p r o
q u i b u s se e t i a m colendos m i l l e nocendi fallendique artibus inter-
17
p o n u n t ; sive e t i a m n o n u l l o r u m h o m i n u m i l l a c r i m i n a vera sint,
quae t a m e n de n u m i n i b u s fingi libenter accipiunt f a l l a c i s s i m i spi­
ritus, ut ad scelesta ac t u r p i a perpetranda, velut ab ipso caelo tra-
d u c i i n terras satis idonea videatur auctoritas. C u m i g i t u r G r a e c i
t a l i u m n u m i n u m servos se esse sentirent, inter tot et tanta e o r u m
theatrica o p p r o b r i a p a r c e n d u m s i b i a poetis n u l l o m o d o putave-
runt, v e l d i i s . suis etiam sic e o n s i m i l a r i appetentes, v e l metuentes,
ne honestiorem f a m a m i p s i requirendo et eis se hoc m o d o praefe-
rendo illos a d i r a c u n d i a m provocarent.
Indigne Romani 11. A d hane convenientiam pertinet, q u o d etiam scaenicos ac-
theatricam infa.
miam proscrip- tores e a r u m d e m f a b u l a r u m n o n p a r v o c i v i t a t i s honore dignos exi-
serunt...
stimarunt, si q u i d e m , q u o d i n eo quoque De re puhlica l i b r o com-
m e m o r a t u r , et Aeschines Atheniensis, v i r eloquentissimus, c u m
P L 56 adulescens tragoedias actitavisset, r e m p u b l i c a m c a p e s / s i v i t et
CC 43 A r i s t o d e m u m , t r a g i c u m i t e m actorem, / m a x i m i s de rebus pacis
18
ac b e l l i legatum ad P h i l i p p u m Athenienses saepe m i s e r u n t . N o n
e n i m consentaneum putabatur, c u m easdem artes eosdemque scae­
nicos ludos e t i a m diis suis aeceptos viderent, illos, per quos age-
rentur, i n f a m i u m loco ac n u m e r o deputare. H a e c G r a e c i t u r p i t e r
q u i d e m , sed sane diis suis o m n i n o eongruenter, q u i nec v i t a m c i -
v i u m l a c e r a n d a m linguis p o e t a r u m et h i s t r i o n u m subtrahere ausi
sunt, a quibus cernebant d e o r u m v i t a m eisdem ipsis diis volentibus
et l i b e n t i b u s c a r p i , et ipsos homines, per quos ista i n theatris age-
bantur, quae n u m i n i b u s quibus s u b d i t i erant grata esse cognove-
rant, n o n s o l u m m i n i m e spernendos i n civitate, v e r u m e t i a m m a x i -
m e honorandos p u t a r u n t . Q u i d e n i m causae reperire possent, c u r
sacerdotes honorarent, q u i a per eos v i c t i m a s diis aeceptabiles offe-
rebant, et scaenicos probrosos haberent, per quos i l l a m v o l u p t a t e m
1 Demostenove o p t u ž b e ( A u l o Gelije, Atičke noći, 11, 9.)
inducant Vind. Am. Er.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 10-11 111
Z b o g koje su z l o -
1 0 . A što se pak u obranu navodi, kako nije istinito, nego je l a ž n o tvorne nakane z l o ­
i izmišljeno ono što se iznosi o bogovima, uzmeš l i u obzir vjersku d u s i h t j e l i d a se o
njima iznose b i l o
p o b o ž n o s t , onda je j o š gnusnije; ako pak pomisliš na zlobu zlih duhova^ izmišljeni bilo zbilj­
ski zločini
što je onda za prijevaru domišljatije i lukavije? K a d se naime okleveta
prvak domovine, koji je dobar i koristan, nije l i kleveta to sramotnija
što je od istine dalja i što je njegovu životu neprimjerenija? Kakve će,
dakle, kazne dostajati kad se bogu nanesu takve opake i sramotne
uvrede?
N u ti zlohotni duhovi, koje oni smatraju bogovima, vole da se o njima
govori kako počiniše i zločine koje nisu počinili, samo da bi ljudske
umove tim mnijenjima kao m r e ž a m a spetljali i povukli za sobom do
p r e d o d r e đ e n e kazne; bilo da ljudi počiniše te o p a č i n e (zbog kojih ljudi
se vesele što ih bogovima drže oni zlodusi koji se raduju ljudskim za­
bludama, te mjesto kojih i same sebe p o d m e ć u da ih štuju i to t i s u ć o m
17
pogubnih i prijevarnih izumaka) ) bilo da te zločine nije p o č i n i o nitko
od ljudi, ali najhimbeniji duhovi rado prihvaćaju da se takvo što p r i ­
pisuje b o ž a n s t v i m a , kako b i se činilo da je dostatno primjerena ovlast
prenijeta sa samoga neba na zemlju za vršenje takvih o p a č i n a .
A b u d u ć i su se G r c i smatrali slugama takvih b o ž a n s t a v a , nisu mislili,
kako bi sebe same trebali poštedjeti od takvih i tolikih o p a č i n a što su
o njima pjesnici prikazivali na pozornici, i l i zato jer su težili što više
biti nalik na svoje bogove, i l i zbog toga što su se bojali kako bi izazvali
gnjev bogova zahtijevajući za sebe časniju glasovitost, i pretpostavivši
tako njima sebe same.
O g l u m c i m a koje
1 1 . Ovoj dosljednosti pripada i to što su kazališne izvoditelje tih
G r c i primahu u dr­
komada smatrali dostojnim ne male d r ž a v n e časti, ako je — kao što žavnu u p r a v u , jer
se u istoj knjizi O državi spominje — i Eshin Atenjanin, m u ž goleme
ne b i b i l o p r a v o d a
l j u d i p r e z i r u one
rječitosti, pošto je kao m l a d i ć glumio u tragedijama, poslije obavljao koji ugađaju bogo-
A
d r ž a v n e ' p o s l o v e , dok su Aristodema, t a k o đ e r tragičkog glumca,
Atenjani često kao izaslanika slali Filipu kad posrijedi bijahu i najvaž­
nija pitanja mira i rata.18) Nisu smatrali doličnim da se dodijeli sraman
položaj (ubrojivši ih m e đ u takve) onima koji glume, kad su vidjeli kako
čak bogovi prihvaćaju i njihovo umijeće i njihove kazališne izvedbe.
To G r c i učiniše odvratno, ali posve u skladu sa svojim bogovima, jer
se ne u s u đ i v a h u izuzimati od oštra jezika pjesnika i glumaca život
svojih g r a đ a n a , kad su vidjeli kako bogovi d o p u š t a j u isto i o svojem
vlastitom životu te uživaju u tome, pa stoga te iste ljude (koji u kazali­
štima prikazivahu one stvari koje su godile bogovima, kojima sami
bijahu p o d r e đ e n i ) ne samo što nisu ni najmanje prezirali u državi nego
su smatrali kako ih treba častiti u najvećoj mjeri. Jer, kakav bi razlog
mogli p r o n a ć i da štuju svećenike preko kojih p r i n a š a h u bogovima
prihvatljive žrtve a da sramotnima smatraju glumce preko kojih se
bozima prikazivao onaj užitak i l i ona čast koju su tražili i — kako ih
17
V E R G I L I J E , Aen. 7, 338.
18
C I C E R O N , De rep. 4, 11, 13.
A C i c e r o n , O državi. 4, 11, 35; m o ž d a je izjava o Eshinu kao glumcu potekla od laine
 112 D E CIV. D E I 2 , 11-12
sive h o n o r e m diis exhiberi petentibus et, nisi fieret, irascentibus
e o r u m admonitione didicerant? C u m praesertim Labeo, q u e m
19
huiuseemodi r e r u m p e r i t i s s i m u m p r a e d i o a n t , n u m i n a b o n a a nu­
m i n i b u s m a l i s ista etiam cultus diversitate distinguat, ut malos
deos p r o p i t i a r i caedibus et tristibus supplicationibus asserat, bo-
nos autem obsequiis laetis atque iucundis, qualia sunt, ut ipse ait,
l u d i convivia lectisternia. Q u o d t o t u m quale sit, postea, si Deus
20
iuverit, diligentius d i s s e r e m u s . N u n c ad r e m praesentem q u o d
attinet, sive o m n i b u s o m n i a t a m q u a m bonis p e r m i x t e t r i b u a n t u r
(neque e n i m esse decet deos malos, c u m potius isti, q u i a i m m u n d i
sunt spiritus, omnes sint mali), sive certa discretione, sicut L a b e o n i
v i s u m est, illis i l l a , istis ista d i s t r i b u a n t u r obsequia, competentis-
n
sime G r a e c i utrosque h o n o r i dueunt, et sacerdotes, per quos vic-
timae m i n i s t r a n t u r , et scaenicos, per quos l u d i exhibentur, ne v e l
o m n i b u s diis suis, si et l u d i omnibus grati sunt, vel, quod est
indignius, his, quos bonos putant, si l u d i ab eis soliš amantur,
facere c o n v i n c a n t u r i n i u r i a m .
...quia lex iusta 12. A t R o m a n i , sicut i n i l l a De re puhlica disputatione S c i p i o
fuit sed impia...
gloriatur, p r o b r i s et i n i u r i i s poetarum subiectam v i t a m famamque
0
habere noluerunt, capite e t i a m sancientes, tale c a r m e n condere
si quis auderet. Q u o d erga se q u i d e m satis honeste constituerunt,
sed erga deos suos superbe et irreligiose; quos c u m scirent n o n
P L 57 s o l u m patienter, v e r u m etiam / libenter p o e t a / r u m p r o b r i s male-
CC 44
dictisque lacerari, se potius q u a m illos huiuseemodi i n i u r i i s indi-
gnos esse duxerunt seque ab eis etiam lege munierunt, i l l o r u m
autem ista etiam sacris sollemnitatibus miseuerunt. Itane tandem,
Scipio, laudas hane poetis R o m a n i s negatam esse l i c e n t i a m , ut
c u i q u a m o p p r o b r i u m infligerent R o m a n o r u m , c u m videas eos n u l l i
d e o r u m pepercisse vestrorum? Itane p l u r i s t i b i habenda visa est
existimatio curiae vestrae q u a m C a p i t o l i i , i m m o R o m a e unius
q u a m caeli totius, ut l i n g u a m m a l e d i c a m i n cives tuos exercere
poetae etiam lege prohiberentur, et i n deos tuos securi tanta con-
v i c i a n u l l o senatore n u l l o censore nullo p r i n c i p e n u l l o pontifice
prohibente iacularentur? I n d i g n u m videlicet fuit, ut Plautus aut
Naevius P u b l i o et G n . S c i p i o n i aut Caecilius M . C a t o n i malediceret,
et d i g n u m fuit, ut Terentius vester flagitio Iovis o p t i m i m a x i m i
adulescentium n e q u i t i a m concitaret?
1
honori] honore dignos M .
' pleetendum dod. M.
19
M A K R O B I J E , Saturn. 1, 18, 21.
20
Usp. 2, 29, 2; 3, 17.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 11-12 113
sami opiminjahu — ako b i to izostalo, bozi su se srdili? — kad pose­
8
bice L a b e o n (o kojem govore da je najupućeniji u taj predmet) ) 19
govori kako se dobra b o ž a n s t v a od zlih razlikuju i drugačijim obredom,
jer tvrdi kako se zli bogovi umilostivljuju pokoljima i turobnim prekli­
njanjima, a oni dobri veselim i radosnim obredima kao što su, kako
sam veli, priredbe, svečani objedi i gozbe b o g o v a (9). A o svemu c
tome pomnije ću raspraviti poslije, ) ako mi B o g pomogne. 20
Držeći se sada samo onoga što se tiče sadašnjeg predmeta, naime:
ili treba svim bozima bez razlike žrtvovati jednako kao dobrima (jer ne
dolikuje da su bogovi z l i , iako su zapravo svi ti zli, jer su nečisti dusi)
ili po o d r e đ e n o j razlici, kako se činilo Labeonu, jednima treba prinositi
jedne a drugima druge žrtve; i tu su G r c i veoma razborito smatrali kako
treba častiti i jedne i druge, i svećenike — koji p r i n a š a h u žrtve i glumce
koji su glumili u kazališnim priredbama, kako ne bi povrijedili i l i sve
svoje bogove (ako se kazališne priredbe sviđaju svima) i l i , što je sram-
nije, samo one koje smatraju dobrima (ako samo ti vole kazališne
priredbe).
O tome kako R i m ­
12. I tako Rimljani, kao što se Scipion hvasta u onoj raspravi ljani, oduzimajući
0 državi, ne htjedoše prepustiti klevetama i uvredama pjesnika ni pjesnicima onu slo­
bodu prema ljudi­
svojeg života ni svojeg ugleda, nego č a k zaprijetiše kazniti smrtnom ma koju i m d a d o š e
kaznom ako se tkogod usudi sastaviti takvu pjesmu. A l i to prema sebi prema bogovima,
bolje mišljahu o
samima dostatno č a s n o z a s n o v a š e , d o č i m i oholo i protuvjerski prema sebi s a m i m a negoli
o svojim bogovima
svojim bogovima; b u d u ć i su znali kako oni ne samo strpljivo nego
1 rado dopuštaju da ih pjesnici šibaju klevetama i pogrdama, smatrahu
više od njih sebe same nedostojne takvih uvreda, pa su se od njih j o š
i zakonom zaštitili, dok su te psovke primiješali samim svetim obredima
bogova.
K a k o l i onda, Scipione, hvališ to što je rimskim pjesnicima oduzeta
sloboda da se narugaju bilo kojem od Rimljana, kad vidiš da oni ne
poštedješe ni jednog od vaših bogova? Z a r misliš kako više časti valja
iskazivati d o m u vašeg senata negoli Kapitolu? Je li jedan R i m vredniji
od cijeloga neba, te se pjesnicima čak i zakonom zabranjuje da klevet­
ničkim j e z i k o m šibaju tvoje g r a đ a n e , dok se na tvoje bogove mogu
sigurni nabacivati tolikim klevetama, a da i m to ne zabrani ni jedan
senator, ni jedan cenzor, ni jedan vladar, ni jedan prvosvećenik? I tako
bijaše, dakle, nedostojno da bi Plaut i l i Nevije okleVetao Publija i l i
Gneja Scipiona i l i pak Cecilije M a r k a Katona, dok bijaše d o l i č n o da
vaš Terencije potiče na o p a č i n u vašu m l a d e ž klevećući najvećeg i naj­
boljeg Jupitra?
(9) To je Kornelije Labeon (živio u 3. st. po Kr.) — valja ga razlikovati
od M . Antistija Labeona, poznatijeg pravnika iz Augustova doba, kao i od
Atija Labeona, svojevrsnog prevodioca Homera u vrijeme cara Nerona —
pokušao je uskladiti platonizam sa službenom religijom; po Makrobiju, pisac
je nekoliko djela (npr. Fasti); usp. Makrobije, Saturn. 1, 12, 15; 1, 16, 29;
1, 18, 21; 3, 10, 4; usp. još Servije, Ad Aen. 1, 378; 3, 168.
B Kornelije Labeon (iz III st. pr. Krista) pisac izgubljene knjige o vjerskim o b i č a j i m a Rim­
ljana.
C U izvorniku lectisternia, gozba pri kojoj su pred kipove i slike bogova, naslonjene na
l e ž a l j k e , postavljali jestvine (op. prev.).
 114 DE CIV. DEI 2, 13 O DRŽ. BOŽJOJ 2, 13 115

...deos honorans 13, Sed responderet m i h i fortasse, si viveret: Q u o m o d o nos 13. A h m o ž d a bi mi odgovorio, da ie ziv: » Z a r smo mogli druk- R i m l j a n i su m o r a h
cum dedecore ' , ,. v. • f , v . v • , • , v . , shvatiti, kako nji-

hominis scae- ista l m p u m t a esse nollemus, quae ipsi d i i sacra esse voluerunt, c i m i cije nego zaključiti da se ne kažnjava ono sto bogovi htjedoše da bude hovi bogovi, koji
m c i
svetinjom, kad te kazališne priredbe u koj.ma se to slavilo, iznosilo ^/SdnitpA-
* ludos scaenicos, u b i t a l i a celebrantur d i c t i t a n t u r actitantur, et redbama, bijahu
R o m a n i s m o r i b u s invexerunt et suis honoribus d i c a r i exhiberique i izvodilo — upravo oni uvedoše u rimske običaje i narediše da se nedostojni božan­
ske časti
iusserunt? C u r n o n ergo hine magis ipsi intellecti sunt n o n esse d i i prikazuju njima u čast?« (10).
v e r i nec o m n i n o digni, q u i b u s divinos honores deferret i l l a res Z a š t o onda nisu otuda jasno shvatili, kako ti i nisu pravi bogovi, niti
p u b l i c a ? Quos e n i m coli m i n i m e deceret m i n i m e q u e oporteret, si su u o p ć e dostojni onih b o ž a n s k i h počasti koje i m pridaje d r ž a v a ?
ludos expeterent agendos conviciis R o m a n o r u m , quo m o d o quaeso One koje je j o š najmanje priličilo i trebalo štovati (ako su zahtijevali
colendi p u t a t i sunt, quo m o d o n o n detestandi spiritus intellecti, q u i priredbe u kojima se kleveću Rimljani), kako su, pitam se, mogli i po­
cupiditate fallendi inter suos honores sua c e l e b r a r i c r i m i n a popo- misliti da te treba štovati, kako da ne shvatiše da su ti dusi kojih se
scerunt? Itemque R o m a n i , quamvis i a m superstitione n o x i a pre- treba gnušati, koji su u p o ž u d i za obmanom zahtijevali i da se njihovi
merentur, ut illos deos colerent, quos videbant s i b i voluisse scae- vlastiti zločini prikazuju njima u počast?
nicas turpitudines consecrari, suae tamen dignitatis memores ac Pa ipak R i m l j a n i , iako pogubnom praznovjericom bijahu prisiljeni
pudoris actores t a l i u m f a b u l a r u m nequaquam honoraverunt m o r e štovati te bogove koji — kako vidješe — zahtijevahu da im se posve­
G r a e c o r u m , sed, sicut a p u d C i c e r o n e m i d e m S c i p i o l o q u i t u r : Cum ćuju gnusobe s pozornice, svjesni vlastitog dostojanstva i osjećaja
artem ludicram scaenamque totam in probro ducerent, genus id stida nikada poput G r k a nisu počastili izvoditelje takvih predstava,
hominum non modo honore civium reliquorum carere, sed etiam nego (kao što nam u Cicerona kaže isti Scipion): » B u d u ć i su smatrali
21
tribu moveri notatione censoria voluerunt . P r a e c l a r a sane et Ro­ da je ta umjetnost n e d o l i č n a a pozornica sramotna, ne samo što toj
manis l a u d i b u s annumeranda prudentia; sed v e l l e m se i p s a se- pasmini ljudi uskratiše časti ostalih g r a đ a n a , nego htjedoše č a k da ih
queretur, se i m i t a r e t u r . Ecee e n i m recte, q u i s q u i s c i v i u m R o m a - izbrišu s cenzorskih popisa plemena. ) 21 A

P L 58 n o r u m esse scaenicus elegisset, n o n s o l u m ei nullus a d h o n o / r e m

d a b a t u r locus, v e r u m etiam censoris nota t r i b u m tenere p r o p r i a m
cc 45 m i n i m e sinebatur. O a n i m u m civitatis laudis a v i d u m / germaneque
R o m a n u m ! S e d respondeatur m i h i : qua consentanea ratione ho­
mines scaenici ab o m n i honore repelluntur, et l u d i scaenici d e o r u m
h o n o r i b u s a d m i s c e n t u r ? Illas theatricas artes d i u v i r t u s R o m a n a
n o n noverat, quae si a d obleetamentum voluptatis humanae
quaererentur, v i t i o m o r u m irreperent h u m a n o r u m . D i i eas s i b i exhi-
b e r i petierunt: quo m o d o ergo abicitur scaenicus, per q u e m c o l i t u r
Deus? et theatricae illius t u r p i t u d i n i s qua fronte n o t a t u r actor, si
adoratur exactor? I n hac controversia G r a e c i R o m a n i q u e concer-
tentP. G r a e c i putant recte se honorare homines scaenicos, q u i a
colunt l u d o r u m scaenicorum flagitatores deos; R o m a n i v e r o ho-
Vrsna je to razboritost i valja je ubrojiti m e đ u pohvale R i m l j a n i m a ;
ali rado bih da su je i slijedili i nasljedovali. E v o , dakle, s pravom, tko
god bi od rimskih g r a đ a n a izabrao da bude glumcem, ne samo što se
tomu nije podjeljivala nikakva čast nego je j o š cenzorskom o d l u k o m
gubio mjesto u svojem plemenu. O duha l i pohlepna za hvalom u državi
i koji je izvorno rimski! A l i nek mi se odgovori: po kojem se to p r i ­
mjerenu razlogu ljudi s pozornice lišavaju svake časti, dok se izvedbe
s pozornice pridaju p o č a s t i m a bogova? R i m s k a vrlina nije dugo pozna­
vala ta kazališna umijeća; da su se ona gojila radi ljudske p o ž u d e
i naslade, samo bi dovela do izopačenosti ljudskih običaja. B o g o v i su
zahtijevali da i m se ona prikazuju; i kako se onda odbacuje glumac,
s p o m o ć u kojega se štuje bog? K a k v a l i se obraza žigoše izvoditelj te
kazališne gnusobe, ako se štuje njezin zahtjevatelj? Neka se G r c i i R i m ­
ljani prepiru u toj raspri. G r c i misle kako s pravom časte ljude s pozor­
nice, jer štuju bogove zahtjevatelje priredaba na pozornici. Rimljani

(10) To je stanovište zajedničko kršćanskim apologetama već i zato što

je grub antropomorfizam koji je izbijao naročito u komedijama teško vrijeđao
vrlo duhovno poimanje što su ga kršćani imali o božanstvu: npr. Arnobije,
Adv. nat. 7, 33; Laktancije, Epit. 53; Tertulijan, De speet. 4, 3.
(11) Besmisao zakona koji je glumce lišavao građanskih prava možda
je samo prividan (ističe ga i Tertulijan, De speet. 22): kazališne su predstave
p
concertant M . u čast bogova bile samo uvezena stvar, dok je uvažavanje dostojanstva čovjeka
pojedinca bilo prirođeno rimskom pravničkom duhu.

21 A G l u m c i , v o z a č i kola u cirkusu i gladijatori potpadali su u R i m u pod odredbu infamia, pa su

C I C E R O N , De rep. 4, 10, 10. tako bili bez prava glasa i bez s u d i o n i š t v a u p o l i t i č k o m ž i v o t u (op. prev.)
 116 D E CIV. D E I 2, 13-14, 2
m i n i b u s scaenicis nec plebeiam t r i b u m , quanto m i n u s senatoriam
c u r i a m dehonestari sinunt. I n hac disceptatione huiuseemodi ra-
tiocinatio s u m m a m quaestionis absolvit. Proponunt G r a e c i : S i d i i
tales colendi sunt, profeeto e t i a m tales homines h o n o r a n d i . A d -
sumunt R o m a n i : Sed n u l l o modo tales homines h o n o r a n d i sunt.
C o n c l u d u n t C h r i s t i a n i : N u l l o modo igitur d i i tales colendi sunt.
Plato theatrica 14. 1. Deinde quaerimus, ipsi poetae t a l i u m f a b u l a r u m composi-
poetarum rei-
cit... tores, q u i d u o d e c i m t a b u l a r u m lege prohibentur f a m a m laedere
c i v i u m , t a m p r o b r o s a i n deos convicia iaculantes c u r n o n ut scae-
n i c i habeantur inhonesti. Qua ratione reetum est, ut poetieorum
figmentorum et i g n o m i n i o s o r u m deorum infamentur actores, ho-
norentur auctores? A n forte Graeco P l a t o n i potius p a l m a danda
est, q u i c u m ratione formaret, qualis esse civitas debeat, t a m q u a m
adversarios veritatis poetas censuit urbe pellendos? Iste vero et
d e o r u m i n i u r i a s indigne tulit et fucari c o r r u m p i q u e figmentis ani-
22
mos c i v i u m n o l u i t . Confer nunc Platonis h u m a n i t a t e m a civibus
decipiendis poetas urbe pellentem c u m d e o r u m divinitate h o n o r i
suo ludos scaenicos expetente. Ille, ne talia vel scriberentur, etsi
non persuasit disputando, tamen suasit levitati lasciviaeque Grae-
c o r u m ; isti, ut talia etiam agerentur, iubendo extorserunt gravitati
et modestiae R o m a n o r u m . N e c tantum haec agi voluerunt, sed
sibi d i c a r i , sibi sacrari, sibi sollemniter exhiberi. C u i tandem ho-
nestius divinos honores decerneret civitas? u t r u m P l a t o n i haec
t u r p i a et nefanda prohibenti, an daemonibus hac h o m i n u m decep-
tione gaudentibus, quibus ille vera persuadere n o n potuit?
...eius praecepta - 2 . H u n e P l a t o n e m Labeo inter semideos c o m / m e m o r a n d u m
Romanorum le-
gi propinquant. putavit, sicut H e r c u l e m , sicut R o m u l u m . Semideos autem / heroi-
PL 59
CC 46
bus anteponit; sed utrosque inter n u m i n a collocat. V e r u m tamen
i s t u m , q u e m appellat semideum, n o n heroibus tantum, sed etiam
diis ipsis praeferendum esse n o n dubito. P r o p i n q u a n t autem Ro­
m a n o r u m leges disputationibus Platonis, quando ille cuneta poetica
figmenta condemnat, i s t i autem poetis adimunt saltem i n homines
maledicendi l i c e n t i a m ; ille poetas ab u r b i s ipsius abitatione, isti
saltem actores p o e t i c a r u m f a b u l a r u m removent a societate civita-
^ P L A T O N , Država 377 b—383 c. 606 e—608 b; usp. C I C E R O N , Tusc.disp.2,
11, 27.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 13-14, 2 117
opet ne d o p u š t a j u ljudima glumcima ni da obeščašćuju p u č k o pleme,
a pogotovo ne senatski d o m (11). U toj se raspri do zaključka dolazi
ovakvim umovanjem: G r c i iznose glavni stavak: A k o treba štovati
takve bogove, onda zaista treba častiti i takve ljude. Rimljani d o m e ć u
manji stavak: A l i takve ljude ne treba nikako častiti. D o č i m , kršćani
zaključuju: Stoga takve bogove ne treba nikako štovati.
14. 1. Z a t i m pitamo, zašto sami pjesnici, sastavljači takvih k o ­ Bolji bijaše Platon,
k o j i je i s k l j u č i o p j e ­
mada (kojima zakon Dvanaest ploča zabranjuje da vrijeđaju ugled snike iz d o b r o ure­
đ e n e d r ž a v e , nego­
g r a đ a n a ) i koji kleveću bogove opakim pogrdama, zašto i oni nisu sma­ li o n i b o g o v i k o j i
htjedoše da ih
trani n e č a s n i m a poput glumaca? Po kojem je to razlogu pravično da se časte kazališnim
ozloglašuju izvođači tih pjesničkih izmišljotina, kojima se sramote priredbama
bogovi, a časte njihovi sastavljači? Ili m o ž d a treba prije dati prednost
G r k u Platonu, koji kad je razborito r a z r a đ i v a o kakva treba biti d r ž a v a ,
mislio je kako iz grada treba izgnati pjesnike kao neprijatelje istine?
Jer s m a t r a š e i da su nedolične te pogrde bogova i nije htio da se duše
22
g r a đ a n a izmišljotinama kvare i kaljaju. )
Usporedi sada Platonovu čovječnost kad traži izgon pjesnika iz grada,
da ne bi obmanjivali g r a đ a n e , s b o ž a n s t v e n o š ć u tih bogova koji traže
da ih časte kazališnim izvedbama. O n je nastojao, dokazivanjem odgo­
voriti i od pisanja takvih komada, iako nije uspio i nagovoriti lako­
umne i razbludne G r k e ; dok su ti bogovi naredbom natjerali i skromne
i ozbiljne Rimljane da čak prikazuju takve predstave (12). I ne samo
što su htjeli da se one izvode nego i da i m se samima namjenjuju, po­
svećuju i s v e č a n o izvode u obredima. I komu b i onda bilo doličnije da
d r ž a v a podijeli b o ž a n s k e počasti? D a l i Platonu, koji je zabranjivao te
gnusobe i sramote, i l i zlodusima koji uživaju u takvoj obmani ljudi,
koje Platon u to nije uspio uvjeriti?
2. Labeon je mnio kako bi toga Platona trebalo slaviti m e đ u polu­
bogovima, kao H e r a k l a , kao R o m u l a . A on je polubogove pretpo­
stavljao herojima, ali je i jedne i druge smještao m e đ u b o ž a n s t v a .
Osobno opet ni malo ne dvojim, kako bi toga m u ž a , kojega naziva
polubogom, valjalo pretpostaviti ne samo herojima nego i samim
tima bogovima.
M e đ u t i m , približavaju se rimski zakoni Platonovim raspravama, kad
on osuđuje sve pjesničke izmišljotine, dok oni zabranjuju pjesnicima
barem da kleveću ljude; on pjesnicima zabranjuje stanovanje u svojem
gradu, oni barem iz d r ž a v n e zajednice isključuju izvođače pjesničkih
komada; i kad b i se usudili poduzeti štogod protiv bogova zahtjeva-
telja takvih kazališnih izvedaba, posve bi i h odatle prognali. Stoga
(12) Puštajući po strani stanovito zastranjenje u komediji, na što se žali
Augustin, teško je danas shvatiti kako to da je, unatoč jedinstvenoj i nepo­
novljivoj zasluzi Eshilova, Sofoklova i Euripidova tragičnog kazališta za
uljuđenje društva, postojao u starini takav jaz u procjeni etičnosti i odgojne
uloge kazališta između javne svijesti dviju najvećih kultura, grčke i rimske,
kao i dvojice ponajvećih umnika klasičnog svijeta, Platona (Politeia 376a do
383c) i Aristotela (Poet. 1 - 15).
 118 D E CIV. D E I 2, 14, 2-15
tis; et si c o n t r a deos l u d o r u m scaenicorum expetitores a l i q u i d au-
derent, forte undique removerent. N e q u a q u a m i g i t u r leges a d i n -
stituendos bonos aut corrigendos malos mores a diis suis possent
accipere seu sperare R o m a n i , quos legibus suis vincunt atque con-
vincunt. I l l i e n i m h o n o r i suo deposcunt ludos scaenicos, i s t i ab
honoribus omnibus repellunt homines scaenicos; i l l i c e l e b r a r i s i b i
iubent figmentis poeticis o p p r o b r i a deorum, isti ab o p p r o b r i i s
h o m i n u m deterrent i m p u d e n t i a m poetarum. Semideus autem ille
Plato et t a l i u m d e o r u m l i b i d i n i restitit, et ab indole R o m a n o r u m
q u i d perficiendum esset ostendit, q u i poetas ipsos vel p r o a r b i t r i o
mentientes v e l h o m i n i b u s miseris quasi d e o r u m facta pessima
i m i t a n d a proponentes o m n i n o i n civitate bene i n s t i t u t a vivere
noluit. N o s q u i d e m P l a t o n e m nec deum nec s e m i d e u m perhibe-
mus, nec u l l i sancto angelo s u m m i D e i nec v e r i d i c o prophetae
nec apostolo a l i c u i nec cuilibet C h r i s t i m a r t y r i nec c u i q u a m
C h r i s t i a n o h o m i n i comparamus; cuius nostrae sententiae ratio Deo
23
prosperante suo loco e x p l i c a b i t u r . Sed eum tamen, quando q u i d e m
i p s i v o l u n t fuisse semideum, praeferendum esse censemus, s i non
R o m u l o et H e r c u l i (quamvis i s t u m nec fratrem occidisse, nec
a l i q u o d perpetrasse flagitium q u i s q u a m h i s t o r i c o r u m v e l p o e t a r u m
dixit aut finxit), certe v e l P r i a p o v e l a l i c u i Cynocephalo, postremo
vel F e b r i , quae R o m a n i n u m i n a p a r t i m peregrina receperunt,
p a r t i m sua p r o p r i a sacraverunt. Quo m o d o i g i t u r tanta a n i m i et
m o r u m m a l a bonis praeceptis et legibus v e l i m m i n e n t i a prohibe-
rent, v e l i n s i t a extirpanda curarent d i i tales, q u i e t i a m semi-
nanda et augenda flagitia curaverunt, t a l i a vel sua v e l q u a s i sua
facta per theatricas celebritates populis innotescere cupientes,
ut t a m q u a m auctoritate d i v i n a sua sponte nequissima l i b i d o ac-
cenderetur h u m a n a , frustra hoc exclamante Cicerone, q u i c u m de
poetis ageret: Ad quos cum accessit, inquit, clamor et adprobatio
PL 60 populi quasi cuiusdam ma/gni et sapientis magistri, quas illi
obducunt tenebras, quos invehunt metus, quas inflammant cupidi-
24
tatesl .
Romolo deo Qui- 15. Quae autem illie eligendorum d e o r u m etiam i p s o r u m falso-/
rino sacra insti- . , . . „ , zla duše — ona kojih se posebice valja čuvati — a kojima se izopačuju
tuta. r u m r a t i o ac n o n potius adulatio est? quando i s t u m Platonem,
c c 4 7
q u e m s e m i d e u m volunt, tantis disputationibus laborantem, ne
a n i m i malis, quae praecipue cavenda sunt, mores c o r r u m p e r e n t u r
h u m a n i , n u l l a sacra aedicula d i g n u m putarunt, et R o m u l u m suum
diis m u l t i s praetulerunt, quamvis et i p s u m semideum potius quam
25
deum velut secretior e o r u m d o c t r i n a commendet . N a m etiam
26
Usp. 8, 4.
24
C I C E R O N , De rep. 4, 9, 9.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 14, 2-15 119
Rimljani nisu nikako od svojih bogova mogli primiti — niti se tomu
nadati — zakone o učenju dobrih i suzbijanju loših običaja, jer su i h
svojim vlastitim zakonima i n a d m a š i v a l i i osuđivali.
B o g o v i zahtijevaju kazališne priredbe u svoju čast; Rimljani oduzimaju
sve časti kazališnim i z v o đ a č i m a ; jedni n a r e đ u j u da ih slave o p a č i n a m a
bogova u pjesničkim izmišljotinama, dok drugi zabranjuju pjesničkoj
b e z o b r a š t i n i da sramoti ljude. A onaj polubog Platon A suprotstavio
se i samoj takvoj p o ž u d i bogova, i j o š je pokazao kako bi morao po­
stupiti rimski z n a č a j , dok samim pjesnicima nije ni dopustio da ostanu
u dobro u r e đ e n o j d r ž a v i , bilo zbog toga što lažu kako i m se kad svidi,
bilo što ubogim ljudima kao uzor iznose najgore postupke bogova.
M i sami opet Platona ne nazivamo ni bogom ni polubogom, niti ga
pak u s p o r e đ u j e m o s ikojim svetim a n đ e l o m najvišega B o g a , ni s bilo
kojim prorokom što najavljuje istinu, ni s apostolom, ni s bilo kojim
k r š ć a n s k i m m u č e n i k o m , pa ni s bilo kojim čovjekom k r š ć a n i n o m ;
a razlog takvome mnijenju objasnit ć e m o , s Božjom p o m o ć u , na
23
svojem mjestu. ) A l i njega istoga (o kojem oni tvrde kako bijaše polu­
bog) i mi mislimo da valja pretpostaviti, ako već ne R o m u l u i l i H e r a k l u
(iako ni jedan od povjesnika ne reče, niti ijedan od pjesnika izmisli, da
je Platon ubio svojeg brata i l i da je p o č i n i o kakav drugi zločin), onda
B c 0
zacijelo P r i j a p u , nekakvomu P s o g l a v c u , i l i napokon G r o z n i c i ,
b o ž a n s t v i m a koje Rimljani dijelom primiše iz t u đ i n e , a dijelom ih što­
vahu kao svoja vlastita.
K o j i m bi n a č i n o m stoga takvi bogovi zabranili d o b r i m naputcima
i zakonima tolika zla duše i običaja, kad ona zaprijete, i l i bi se potru­
dili iskorijeniti i h , kad se već zametnu, kad su se već pobrinuli da po-
siju i rašire m e đ u p u k o m takve o p a č i n e , bilo kao njihove vlastite, bilo
kao tobožnje njihove, a sve preko kazališnih svečanosti, želeći tako
da se na njihov poticaj raspali u ljudima najgnusnija p o ž u d a a kao po
b o ž a n s k o j ovlasti, te uzalud onda uzvikuje Ciceron, kad raspravlja
o pjesnicima: » K a d a takve zapadne pljesak i odobravanje puka, kao
kakvog velikog i mudrog učitelja, koliki li oni navlače mrak, koliki l i
24
ulijevaju strah i kakve l i raspaljuju p o ž u d e ! « )
O tome k a k o R i m ­
1 5 . A i sam njihov izbor bogova, pa i tako lažnih, nije l i više na ljani sebi u v e d o š e
temelju laske nego razbora? K a d istoga toga Platona (kojega nazivahu n e k e b o g o v e ne r a z ­
borom, nego la­
polubogom, i koji se u tolikim svojim raspravama trudio da se spriječe skom
ljudski običaji) nisu smatrali dostojnim ni najmanjega svetišta, — dok su
svojega R o m u l a pretpostavili mnogim bogovima, iako i njega više kao
poluboga negoli kao boga preporučuje njihov tajanstveniji nauk. ^) 2
5
E N I J E , Ann. fr. 59; C I C E R O N , De rep. 2, 10; Tusc. disp. 1, 12, 28; De nat.
deor. 2, 24, 62; P L I N I J E , Hist. nat. 28, 4; P L U T A R H , Quaest. rom. (Rim.
pit.) 62.
A Platon, O državi. II, 383 C-III, 392 A ; prigovara mnogim mjestima u grčkom pjesništvu
gdje se pripisuju n e p o d o p š t i n e bogovima.
B B o g plodnosti, koji je izvorno potekao s p o d r u č j a Helesponta.
C L a t . Cynocephalus ( g r č . KuvoKecpaXo^ ), psoglavo egipatsko b o ž a n s t v o A n u b i s .
D L a t . Febris, b o ž i c a groznice, koja je u R i m u imala tri svoja r a z l i č i t a s v e t i š t a .
 O DRŽ. BOŽJOJ 2, 15-17 121
120 DE CIV. D E I 2, 15-17

flaminem i l l i instituerunt, quod sacerdotii genus adeo i n R o m a n i s
sacris testante apice excelluit, ut tres solos flamines haberent tribus
26
numinibus institutos , Dialem lovi, Martialem Marti, Quirinalem
R o m u l o . N a m benevolentia c i v i u m velut receptus i n caelum Quirinus
est postea nominatus. A c per hoc et Neptuno et P l u t o n i , fratribus
l o v i š , et ipsi Saturno, p a t r i eorum, isto R o m u l u s honore praelatus
est, ut pro magno sacerdotium, quod l o v i tribuerant hoc etiam
huic tribuerent, et M a r t i t a m q u a m p a t r i eius forsitan p r o p t e r i p s u m .
A
Jer njemu dodijeliše i s a m o s v e ć e n i k a , što je rod svećenika koji se
veoma isticao u rimskim obredima, o čemu svjedoči i posebna visoka
kapa, tako te su imali samo tri takva s a m o s v e ć e n i k a , posvećene trima
26
b o ž a n s t v i m a : ) Dialskoga Jupitru, Marcijalskoga M a r s u , a K v i r i n -
skog R o m u l u . Jer pošto bijaše d o b r o h o t n o š ć u svojih s u g r a đ a n a
primljen u nebo, nazvan je K v i r i n s k i m . Pa je time R o m u l u pridana veća
počast negoli Neptunu i Plutonu, Jupitrovoj braći, i samomu Saturnu,
njihovu ocu, utoliko što mu p r i d o d a š e istog velikog svećenika kao
i Jupitru, a i M a r s u , kao njegovu ocu, i m o ž d a zbog njega samoga (13).

Non a suis diis 16. S i autem a diis suis R o m a n i vivendi leges accipere potuissent,
Romani leges ac-
ceperunt. non aliquot annos post R o m a n conditam ab Atheniensibus mutua-
27
rentur leges Solonis , quas tamen non ut acceperunt < t e n u e r u n t > ,
sed meliores et emendatiores facere conati sunt, quamvis Lycurgus
28
Lacedaemoniis leges ex A p o l l i n i s a u c t o r i t a t e se instituisse con-
finxerit, quod prudenter R o m a n i credere noluerunt, propterea non
inde acceperunt. N u m a P o m p i l i u s , q u i R o m u l o successit i n regnum,
quasdam leges, quae q u i d e m regendae civitati nequaquam sufflce-
29
r e n t , condidisse fertur, q u i eis m u l t a etiam sacra constituit; non
tamen perhibetur easdem leges a numinibus accepisse. M a l a igitur
a n i m i , m a l a vitae, m a l a m o r u m , quae ita m a g n a sunt, ut his
PL 61 d o c t i s s i m i e o r u m v i r i e t i a m stantibus urbibus res publicas / perire
confirment, d i i eorum, ne suis cultoribus acciderent, m i n i m e cura-
runt; i m m o vero ut augerentur, sicut supra d i s p u t a t u m est, o m n i
modo curaverunt.
1 6 . D a su Rimljani mogli od svojih bogova dobiti zakone za život, D a je b o g o v i m a z a ­
ista b i l o d o p r a v i č ­
ne b i — nekoliko godina nakon osnutka R i m a , uzajmili od Atenjana nosti, Rimljani bi
2 od njih p r i m i l i na­
Solonove zakone, ?) ali ih se ne p r i d r ž a v a h u onakvih kakve primiše, putke o ć u d o r e d n u
A ž i v o t u , a ne b i u z a j -
nego ih nastojahu poboljšati i ispraviti; a iako je L i k u r g tvrdio kako
28
mljivali zakone od
je zakone za Lakedemonjane ustanovio po A p o l o n o v o j ovlasti, ^ drugih ljudi
Rimljani su r a z l o ž n o odbili povjerovati u to, te od toga ne uzeše ništa.
N u m a Pompilije, koji je naslijedio R o m u l a na prijestolju, kažu da je
t a k o đ e r ustanovio neke zakone, ali ti ne bijahu dovoljni za upravljanje
29
gradom; ) a mnogi su se od tih ticali vjerskih obreda, pa ipak se ne
kaže ni da su ti zakoni primljeni od b o ž a n s t a v a . D a k l e , o zlima d u š e ,
o zlima života, o zlima običaja (koja su — kako najučeniji od njihovih
m u ž e v a tvrde (14) — od tolike važnosti te zbog njih države propadaju
čak i kad gradovi j o š stoje) njihovi se bogovi nisu ni najmanje brinuli,
kako se ona ne bi dogodila njihovim štovateljima; d a p a č e , kako je već
prije pokazano, svim su se silama trsili da ih još uvećaju.

Iniusti Romani 17. A n forte populo R o m a n o propterea leges n o n sunt a numi­ 1 7 . Ili m o ž d a b o ž a n s t v a ne uspostaviše zakone rimskome puku O otmici Sabinjan-
fuerunt Sabinis ki i o s t a l i m o p a ­
Collatino Camil- nibus constitutae, quia, sicut Sallustius ait, ius bonumque apud zbog toga što — kako Salustije kaže »pravičnost u njih nije prevladala č i n a m a š t o su c v a l e
lo. eos non legibus magis quam natura valebat ? 30
E x hoc iure ac bono 30 u rimskoj državi
više po zakonima negoli po n a r a v i « ? ) čak i u njezino hva­
credo raptas Sabinas. Q u i d e n i m iustius et melius q u a m filias alienas ljeno d o b a
Vjerujem kako su po toj pravičnosti i Sabinjanke ugrabljene. Jer što je
fraude spectaculi inductas n o n a parentibus accipi, sed v i , ut quisque
pravičnije i bolje negoli t u đ e kćeri podvalom s priredbom namamiti,
poterat, auferri? N a m si inique facerent S a b i n i negare postulatas,
i ne dobiti ih od roditelja, nego ih silom oteti, kako god tko uzmogne?!
quanto fuit i n i q u i u s rapere n o n datas! Iustius autem b e l l u m c u m
Jer ako su se Sabinjani zlo ponijeli kad i m odbiše zahtjev za k ć e r i m a ,
CC 48 ea gente geri potuit, / quae filias suas ad m a t r i m o n i u m corregiona-
koliko j o š gore bijaše oteti one koje nisu dane! A i pravičniji bi rat s tim
libus et confinalibus suis negasset petitas, quam c u m ea, quae
narodom vodili, da se zaratiše s njima jer ovi odbiše dati za žene svoje
repetebat ablatas. I l l u d ergo potius fieret; i b i M a r s filium suum
kćeri svojim zemljacima i susjedima, nego kad ratovahu s njima koji
su tražili povratak otetih kćeri.

(13) Kvirin je bog sabinskog podrijetla (usp. Ovidije, Fasti 2, 475—477);

zajedno s Jupitrom i Marsom tvori trojstvo (Livije 8, 9, 6). Nije utvrđeno što
mu ime znači. U kasnije doba poistovjećen s Romulom (npr. Ovidije, n. mj.;
Propercije, Eleg. 4, 4, 9 - 12; Varon, De ling. lat. 5, 51; Antiq. fr. 222; usp. i
Ciceron, De nat. deor. 2, 24, 62).
q
tribuerunt M. (14) Ti učeni muževi su nadasve Salustije, koji je uživao Augustinovo
poštovanje (osobito radi svojih Historiae), i Ciceron pretežno radi svog
26
De republica.
L I V I J E , Ab Vrbe cond. 1, 20, 2.
27
L I V I J E , Ab Vrbe cond. 3, 31, 8.
28 A L a t . flamen, poseban s v e ć e n i k samo za jedno b o ž a n s t v o .
C I C E R O N , De divin. 1, 43, 96.
29 A O L i k u r g u , spartanskom zakonodavcu, predaja je tvrdila kako je primio te zakone uz privolu
C I C E R O N , De leg. 2, 8—10. Apolonova proroČišta u Delfima.
30
S A L U S T I J E , Catil.9, 1.
 122 D E CIV. D E I 2, 17-18, 1
pugnantem iuvaret, ut c o n i u g i o r u m negatorum armis ulcisceretur
i n i u r i a m , et eo m o d o ad feminas, quas voluerat, perveniret. A l i q u o
e n i m fortasse iure b e l l i iniuste negatas iuste v i c t o r auferret; n u l l o
autem iure pacis non datas rapuit et i n i u s t u m b e l l u m c u m earum
parentibus iuste suscensentibus gessit. H o c sane u t i l i u s feliciusque
successit, quod, etsi ad m e m o r i a m fraudis illius c i r c e n s i u m specta-
c u l u m mansit, facinoris tamen i n i l l a civitate et i m p e r i o n o n placuit
e x e m p l u m , faciliusque R o m a n i i n hoc erraverunt, ut post i l l a m i n i -
q u i t a t e m deum sibi R o m u l u m consecrarent, q u a m ut i n feminis
rapiendis f a c t u m eius i m i t a n d u m lege u l l a vel m o r e permitterent.
E x hoc iure ac bono post expulsum c u m liberis suis regem Tar-
q u i n i u m , cuius filius L u c r e t i a m stupro violenter oppresserat, Iunius
B r u t u s consul L u c i u m T a r q u i n i u m C o l l a t i n u m , m a r i t u m eiusdem
Lucretiae, collegam suum, b o n u m atque innoeentem v i r u m , propter
n o m e n et p r o p i n q u i t a t e m T a r q u i n i o r u m coegit m a g i s t r a t u se abdi-
care nec vivere i n civitate permisit. Q u o d scelus favente vel patiente
populo fecit, a quo populo consulatum i d e m Collatinus sicut etiam
ipse B r u t u s acceperat. E x hoc iure ac bono M a r c u s C a m i l l u s , illius
P L 6 2
t e m p o / r i s v i r egregius, q u i Veientes, gravissimos hostes p o p u l i
R o m a n i , post decennale b e l l u m quo R o m a n u s exercitus toties male
pugnando graviter afflictus est, i a m ipsa R o m a de salute dubitante
atque trepidante facillime superavit eorumque u r b e m opulentissi-
m a m cepit, i n v i d i a o b t r e c t a t o r u m virtutis suae et insolentia tribu-
n o r u m plebis reus factus est tamque i n g r a t a m sensit q u a m libera-
verat civitatem, ut de sua damnatione certissimus i n e x i l i u m sponte
r
discederet et decem m i l i a aeris absens e t i a m damnaretur, mox
i t e r u m a Gallis vindex patriae futurus ingratae. M u l t a commemo-
rare i a m piget foeda et iniusta, quibus agitabatur i l l a civitas, c u m
potentes plebem sibi subdere conarentur plebsque illis s u b d i recu-
saret, et utriusque partis defensores magis studiis agerent amore
s
vincendi, q u a m a e q u u m et b o n u m q u i d q u a m cogitarent.
Sallustius testis 18. 1. Itaque habebo m o d u m et i p s u m S a l l u s t i u m testem potius
tam °Carthagt
P
adhibebo, q u i c u m i n laude R o m a n o r u m dixisset, unde nobis iste
n e m
-- sermo ortus est: Ius bonumque apud eos non legibus magis quam
31
natura valebat ; praedicans i l l u d tempus, quo expulsis regibus
:
milibus M.
5
aequum] M . CC, aequam PL. po gr.?
31
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 13.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 17-18, 1 123
Dakle, takav bi rat bio bolji; i u njemu bi Mars svojega sina koji ratuje
pomagao da oružjem osveti uvredu onih koji odbiše bračni savez,
i tim bi n a č i n o m d o š a o do onih žena koje je želio. Jer m o ž d a po nekom
ratnom zakonu pobjednik bi s pravom mogao uzeti žene koje su mu
s nepravom u s k r a ć e n e ; dok ni jedan zakon mira ne d o p u š t a g r a b e ž
onih žena koje nisu dane, a ni vođenje nepravednog rata s njihovim
roditeljima pravedno razgnjevljenima.
A l i i to ispade nekako korisnije i bolje, jer, iako kao spomen na tu
prijevaru o s t a d o š e priredbe u cirku, primjer samoga zločina nije se
svidio ni u gradu ni u državi, pa Rimljani lakše pogriješiše u tome što
nakon te o p a č i n e s t a d o š e slaviti R o m u l a kao boga negoli da bilo kojim
zakonom i l i običajem dopustiše o p o n a š a t i taj pothvat s otmicom ž e n a .
Z a t i m , po toj istoj pravičnosti, nakon izgona kralja Tarkvinija, zajedno
s njegovom djecom (a kojega sin bijaše silovao Lukreciju), konzul
Junije Brut prisili Lucija Tarkvinija Kolatina (supruga te iste L u k r e -
cije i svojega sudruga u službi, dobra i n e d u ž n a m u ž a , a samo zbog
imena i srodstva s Tarkvinima) da se odrekne predstojništva u državi
i ne dopusti mu ni živjeti u gradu. A taj zločin on počini bilo uz odo­
bravanje, bilo uz pristanak istoga onog puka od kojega K o l a t i n —
upravo kao i Brut — bijaše primio konzulsku čast.
Po toj istoj pravičnosti, i M a r k o K a m i l o , značajan m u ž onoga doba
(koji nakon desetogodišnjeg rata bijaše veoma lako pobijedio Vejane,
najstrašnije neprijatelje rimskoga naroda — kad rimska vojska poslije
mnogih poraza bijaše pogibeljno oslabljena, a sam R i m strepio od
straha i zdvajao o svojem spasu — te je j o š zauzeo njihov veoma
bogati grad), zbog zlobe o p a d a č a prema njegovoj vrlini i zbog obijesti
pučkih tribuna — o p t u ž e n je, i kad bijaše uvidio koliko je nezahvalan
grad koji je oslobodio te da će zasigurno biti o s u đ e n , svojevoljno je
otišao u izgnanstvo, pa je u odsutnosti kažnjen globom od deset tisuća
asa, iako će on i po drugi put biti izbavitelj od G a l a svoje nezahvalne
domovine (15).
Već mi je m u č n o nabrajati mnoge odvratne i nepravične postupke,
koji uznemirivahu taj grad, kad su moćnici nastojali sebi podvrgnuti
puk, dok je puk odbijao da se podvrgne, a branitelji obiju stranaka
bijahu više gonjeni ž u d n j o m za pobjedom nego što se obzirahu na pra­
vičnost i ć u d o r e d n o s t .
18. 1. Stoga ću se ograničiti i radije ću za svjedoka uzeti Salustija, štonamSaiustijeva
. . . i • • v t v povijest o t k r i v a o
koji pohvalno govoreći o Rimljanima, a otuda je i počela nasa rasprava, običajima Rimija-
naime: »pravičnost u njih nije prevladavala više po zakonima negoli nfh^stmhom ^!^ 6
3
po n a r a v i , « ! ) bijaše opisivao ono doba kada je nakon izgona kraljeva raspuštenih u si-
(15) Zajedno sa Scipionom Nazikom (v. gore bilj. 5) i Atilijem Regalom
(v. 1, bilj. 17), Kamilo predstavlja trojku koja je uzor oličenja rimske vrline
(virtus); ali, za razliku od druge dvojice, on nailazi u Augustina na osobito
ljudsko odobravanje: Kamilo je primjer ne tako rijetke pojave u društvu kad
čestit čovjek biva žrtvom zavisti i nepravde mnogih (usp. još 3, 17, 2; 4, 7;
5, 18, 2).
 124 D E CIV. D E I 2, 18, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 18, 1-2 125

c c 4 9
i n c r e d i b i l i t e r civitas b r e v i aetatis spatio p l u / r i m u m crevit, idem u nevjerojatno kratko vrijeme grad uveliko porastao, pa ipak u prvoj
tamen i n p r i m o historiae suae l i b r o atque ipso eius exordio fatetur knjizi svoje povijesti, u samu njezinu proslovu, on priznaje kako već
etiam tune, c u m ad consules a regibus esset translata res p u b l i c a , i tada, pošto je d r ž a v n a vlast prenesena od kraljeva na konzule, nakon
post p a r v u m i n t e r v a l l u m iniurias v a l i d i o r u m et ob eas discessionem veoma kratka razdoblja, n a s t a d o š e u gradu neredi, što oni kad zbog
plebis a patribus aliasque i n Urbe dissensiones fuisse. N a m c u m nepravdi m o ć n i k a d o đ e do razdvajanja p u č a n a od patricija, što drugi.
o p t i m i s m o r i b u s et m a x i m a concordia p o p u l u m R o m a n u m inter A l i , p o š t o je spomenuo kako je rimski narod živio u najboljim o b i č a ­
secundum et p o s t r e m u m b e l l u m Carthaginiense commemorasset jima i uz najveću slogu i z m e đ u drugog i posljednjeg rata protiv K a r -
egisse causamque huius b o n i non a m o r e m iustitiae, sed stante Car- tage, rekavši kako to ne bijaše zbog ljubavi prema pravičnosti, nego
thagine m e t u m pacis infidae fuisse dixisset (unde et N a š i c a ille ad zbog straha od podmukla mira, sve dok postoji Kartaga (stoga i onaj
r e p r i m e n d a m n e q u i t i a m servandosque istos mores optimos, ut Nasika ne htjede da se Kartaga razori, kako bi suzbio o p a č i n e i z a d r ž a o
m e t u v i t i a cohiberentur, Carthaginem nolebat everti): continuo one najbolje običaje, sprečavajući strahom poroke), isti Salustije
subiecit i d e m Sallustius et ait: At diseordia et avaritia atque ambi- odmah i dodaje: » N a k o n razaranja Kartage odmah n a s t a d o š e i nesloga
tio et cetera secundis rebus oriri sueta mala post Carthaginis 32
i pohlepa i , č a s t o h l e p l j e i ostala zla što o b i č n o nastaju iz i z o b i l j a « , )
32
excidium maxime aucta sunt , ut intellegeremus etiam ante kako bismo shvatili da su ta zla znala i prije i nastajati i narastati. Z a t i m
P L 6 3
o r i r i solere et augeri. Unde subneetens c u r hoc / dixerit: Nam objašnjava zašto je tako rekao: »Jer one nepravde m o ć n i k a , te zbog
iniuriae, inquit, validiorum et ob eas discessio plebis a patribus toga odvajanje p u č a n a od patricija i ostali neredi, bijahu se d o g a đ a l i
aliaeque dissensiones domi fuere iam inde a principio, neque amplius već od samog p o č e t k a , dok su pravičnost i uzdržnost trajali samo
quam regibus exactis, dum metus a Tarquinio et bellum grave cum nakon izgona kraljeva, dok ne prestade strah od Tarkvinija i žestoki
33
Etruria positum est, aequo et modesto iure agitatum . 33
V i d e s quem rat s E t r u r i j o m « ) .
ad m o d u m etiam illo tempore b r e v i , ut regibus exactis, i d est eiectis,
Vidiš kako čak i u tome kratkom razdoblju, nakon izgona, to jest pro­
a l i q u a n t u m aequo et modesto iure ageretur, m e t u m dixit fuisse
tjerivanja kraljeva, kad p o n e š t o trajahu pravičnost i u z d r ž n o s t , reče
causam, q u o n i a m metuebatur b e l l u m , quod rex T a r q u i n i u s regno
kako uzrok tomu bijaše strah, jer su se bojali rata koji je kralj T a r k v i -
atque U r b e pulsus Etruseis sociatus c o n t r a R o m a n o s gerebat.
nije, potjeran iz kraljevstva i grada, poveo protiv Rimljana u savezu
Attende itaque q u i d deinde contexat: Dein, inquit, servili imperio
s E t r u š ć a n i m a . A pazi i što zatim dodaje: » N a k o n toga su patriciji po­
patres plebem exercere, de vita atque tergo regio more consulere,
stupali s p u k o m kao s robovima, raspolagali su s njihovim ž i v o t o m
agro pellere et ceteris expertibus soli in imperio agere. Quibus
1 i osobom kao i kraljevi, protjerivali su ih sa zemlje, dok su se silnički
saevitiis et maxime jaenore oppressa plebs cum assiduis bellis
p o n a š a l i prema ostalima bez zemlje. Pritisnuti tim nevoljama i osobito
tributum et militiam simul toleraret, armata montem Sacrum
nepodnošljivim dugovima, p o d n o s e ć i dvostruki teret i ratnih* poreza
atque Aventinum insedit, tumque tribunos plebis et alia iura sibi
i vojne službe u neprestanim ratovima, n a o r u ž a n i pučani se povuku
paravit.. Discordiarum et certaminis utrimque finiš fuit secundum
na Sveto B r d o i Aventin, pa tako sebi izbore pučke tribune i ostala
bellum Punicum. Cernis ex quo tempore, i d est parvo intervallo
prava. R a z d o r i m a i sukobima na objema stranama kraj učini Drugi
post reges exactos, quales R o m a n i fuerint, de quibus ait: Ius bo-
34 punski rat.« E t o po tome vremenu, to jest kratkome razdoblju nakon
numque apud eos non legibus magis quam natura valebat .
izgona kraljeva, vidiš kakvi bijahu ti Rimljani o kojima k a ž e : » P r a ­
34
vičnost u njih nije prevladavala više po zakonima negoli po n a r a v i « ) .

2. Nadalje, ako se takvim otkriva to doba, u kojem se kaže kako rimska

d r ž a v a bijaše i najljepša i najbolja, što da se kaže i l i misli o slijedećemu
dobu u kojem (da se poslužim riječima istog povijesnika) »mijenjajući

...pravos fuisse - 2. P o r r o si i l l a tempora talia reperiuntur, quibus p u l c h e r r i m a

m o r e s
*' atque o p t i m a fuisse praedicatur R o m a n a res p u b l i c a , q u i d i a m
de consequenti aetate d i c e n d u m aut cogitandum a r b i t r a m u r , cum
paulatim mutata, ut eiusdem h i s t o r i c i verbis utar, ex pulcherrima

1
plebes CC.
33
Ibidem.
34
32
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 10. Ibidem.
 126 D E CIV. D E I 2, 18, 2-19
CC 50 atque optima pessima ac flagitiosissitna facta / est 35
post Cartha-
ginis videlicet, ut c o m m e m o r a v i t , excidium? Quae t e m p o r a ipse
Sallustius q u e m ad m o d u m breviter recolat et describat, i n eius
Historia legi potest; quantis malis m o r u m , quae secundis rebus
exorta sunt, usque a d bella c i v i l i a demonstret esse perventum. Ex
quo tempore, u t ait, maiorum mores non paulatim ut antea, sed
torrentis modo praecipitati, adeo iuventus luxu atque avaritia cor-
rupta, ut merito dicatur genitos esse, qui neque ipsi habere possent
36
res familiares neque alios pati . Dicit deinde p l u r a Sallustius
de Sullae vitiis ceteraque foeditate r e i publicae, et a l i i scriptores
i n haec consentiunt, quamvis eloquio m u l t u m i m p a r i .
...quia defuit a- - 3. Cernis tamen, ut opinor, et quisquis adverterit, facillime
gendae vitae ra-
tio. perspicit, colluvie m o r u m p e s s i m o r u m quo i l l a civitas prolapsa
PL 64
fuerit ante n o s t r i superni Regis adventum. H a e c e n i m gesta sunt
n o n s o l u m antequam Christus i n carne praesens docere coepisset,
v e r u m etiam antequam de V i r g i n e natus esset. C u m i g i t u r tot et
tanta m a l a t e m p o r u m i l l o r u m v e l t o l e r a b i l i o r a superius, v e l post
eversam C a r t h a g i n e m intoleranda et horrenda diis suis i m p u t a r e
n o n audeant, opiniones humanis mentibus, unde talia v i t i a silvesce-
rent, astutia m a l i g n a inserentibus: c u r m a l a praesentia C h r i s t o
imputant, q u i d o c t r i n a s a l u b e r r i m a et falsos ac fallaces deos c o l i
vetat et istas h o m i n u m noxias flagitiosasque cupiditates d i v i n a aucto­
ritate detestans atque condemnans his malis tabescenti ac labenti
m u n d o ubique f a m i l i a m suam sensim subtrahit, q u a condat aeter-
n a m et n o n plausu vanitatis, sed iudicio veritatis g l o r i o s i s s i m a m
civitatem?
Christus vera 19. E c c e R o m a n a res p u b l i c a (quod n o n ego p r i m u s dico, sed
dedit agendae
vitae praecepta. auctores eorum, unde haec mercede d i d i c i m u s , tanto ante dixerunt
ante C h r i s t i adventum) paulatim mntata ex pulcherrima atque opti­
ma pessima ac flagitiosissima facta est. E c c e ante C h r i s t i adventum,
post deletam Carthaginem maiorum mores non paulatim, ut antea,
sed torrentis modo praecipitati, adeo iuventus luxu atque avaritia
31
corrupta est . Legant nobis contra l u x u m et a v a r i t i a m praecepta
d e o r u m s u o r u m populo R o m a n o data; c u i u t i n a m t a n t u m casta et
modesta reticerent, ac n o n e t i a m ab i l l o p r o b r o s a et i g n o m i n i o s a
deposcerent, quibus p e r falsam d i v i n i t a t e m p e r n i c i o s a m conciliarent
auctoritatem. Legant nostra et per Prophetas et p e r sanctum E v a n -
35
S A L U S T I J E , Catil. 5, 9.
36
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 14.
37
Ibidem.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 18, 2-19 127
se malo po malo, d r ž a v a o d najljepše i najbolje postade najgora i naj­
35
s r a m o t n i j a . « ? ) I, kako sam pripominje, to bijaše nakon razaranja
Kartage.
K a k o Salustije ukratko o b r a đ u j e i opisuje to doba možeš pročitati
u njegovoj povijesti, gdje pokazuje kolika bijahu z l a u običajima, koja
su nastala i z izobilja, i dovela napokon do g r a đ a n s k i h ratova. K a o š t o
k a ž e : » O d toga doba, običaji predaka nisu se kao prije mijenjali malo
po malo, nego kao da ih bujica odnosi, te m l a d e ž od raskoši i pohlepe
bijaše tako iskvarena, da se s pravom može reći kako se izrodiše o n i
koji niti sami u z m o g o š e sačuvati svoj posjed, niti dopustiti drugima da
36
sačuvaju svoj. ) G o v o r i zatim Salustije j o š mnogo toga o Sulinim
porocima i ostalim strahotama u d r ž a v i , a u tome se slažu i ostali
pisci, iako mu nisu ravni po izričaju (16).
3. M i s l i m kako u v i đ a š (a tako će svatko tko o tome razmisli, veoma lako
zamijetiti) u kakvu je kaljužu najgorih običaja bio zapao taj grad prije
dolaska našeg Nebeskog kralja. T i se događaji zbiše ne samo prije no
Krist z a p o č e n a u č a v a t i n a z o č a n u tijelu nego č a k i prije negoli ga je
djevica rodila.
B u d u ć i , dakle, takve i tolike o p a č i n e , bilo one podnošljivije iz ranijeg
doba, bilo one nepodnošljive i užasne iz razdoblja nakon razaranja
Kartage, ne usudiše se pripisati svojim bogovima (koji u s a đ i v a h u
u ljudske umove — pogubnim kovarstvom — one misli o d kojih podiv-
ljaše svi ti poroci), — zašto sadašnja zla pripisuju Kristu, koji naukom
najspasonosnijim zabranjuje štovati lažne i lažljive bogove te odbacu­
jući i osuđujući b o ž a n s k o m ovlašću iste ljudske krivnje i opake p o ž u d e ,
iz svijeta što svuda slabi i propada o d tih zala polagano izvlači svoju
obitelj, da njome utemelji vječni grad, što će biti najslavniji ne po plje­
sku ispraznosti, nego po sudu istine?
1 9 . E v o rimske države (a nisam ja prvi koji ovo kaže, nego njihovi O izopačenosti
rimske d r ž a v e prije
pisci, koje smo m i plativši u školi učili, rekoše to mnogo prije Kristova n e g o š t o je K r i s t
ukinuo štovanje
dolaska), koja »mijenjajući se malo po malo od najljepše i najbolje
bogova
postade najgora i najsramotnija.« I evo, prije dolaska Kristova, nakon
razaranja Kartage, »običaji predaka nisu se kao prije mijenjali malo
po malo, nego kao da ih bujica odnosi, te m l a d e ž od raskoši i pohlepe
3
bijaše tako iskvarena« ?).
Nek nam navedu naputke protiv raskoši i pohlepe koje njihovi bogovi
d a d o š e rimskomu puku; i koje l i sreće da su prešutjeli i čednost i skrom­
nost, ali da od njih ne zahtijevaše sve one nedoličnosti i bestidnosti,
kojima zajamčiše pogibeljnu ovlast lažnim b o ž a n s t v o m ! A neka pro­
čitaju naše naputke, i one u proroka, i one u svetom evanđelju, u dje-
(16) Iz Salustijevih navoda i Augustinovih napomena stječemo vrlo
točnu i za sva vremena važeću sliku onih društvenih prilika u narodu i drugim
ljudskim skupinama kad napredak, silovit porast potražnje i materijalno obilje
tako zvanih zlatnih vremena dovode, na političkom i privrednom području,
do sve većeg povlašćivanja jedne klase i do bespoštednog potiskivanja drugih.
 128 D E CIV. D E I 2, 19-20
g e l i u m , et per apostolicos Actus et per E p i s t u l a s t a m m u l t a c o n t r a
a v a r i t i a m atque l u x u r i a m ubique populis ad hoc congregatis, q u a m
excellenter, q u a m / divine, n o n t a m q u a m ex p h i l o s o p h o r u m concer-
tationibus strepere, sed t a m q u a m ex oraculis et D e i nubibus intonare.
E t tamen l u x u atque a v a r i t i a saevisque ac turpibus m o r i b u s ante
adventum C h r i s t i r e m p u b l i c a m pessimam ac flagitiosissimam fac-
t a m n o n i m p u t a n t diis suis; adflictionem vero eius, q u a m c u m q u e
isto tempore superbia deliciaeque e o r u m perpessae fuerint, r e l i g i o n i
increpitant Christianae. Cuius praecepta de iustis probisque m o r i b u s ,
si s i m u l audirent atque curarent reges terrae et omnes p o p u l i , p r i n -
cipes et omnes iudices terrae, iuvenes et virgines, seniores c u m iu-
38
n i o r i b u s , aetas omnis capax et uterque sexus, et quos B a p t i s t a
39
Ioannes alloquitur, exactores i p s i atque m i l i t e s ; et terras vitae
praesentis ornaret sua felicitate res publica, et vitae aeternae c u l m e n
beatissime regnatura conscenderet. Sed q u i a iste audit, ille contem-
nit, / pluresque vitiis male blandientibus q u a m u t i l i v i r t u t u m aspe-
r i t a t i sunt amiciores; tolerare C h r i s t i f a m u l i iubentur, sive sint reges
sive principes sive iudices, sive milites sive provinciales, sive divites
sive pauperes, sive l i b e r i sive servi, utriuslibet sexus, etiam pessi­
m a m , si ita necesse est, flagitiosissimamque r e m p u b l i c a m et i n i l l a
A n g e l o r u m q u a d a m sanctissima atque augustissima c u r i a caelestique
re p u b l i c a , u b i D e i voluntas lex est, c l a r i s s i m u m sibi l o c u m etiam
ista tolerantia comparare.
Quandoque tur- 20. V e r u m tales cultores et dilectores deorum i s t o r u m , q u o r u m
pissima est vi­
tae agendae ra­ e t i a m imitatores i n sceleribus et flagitiis se esse laetantur, n u l l o
tio.
m o d o curant p e s s i m a m ac flagitiosissimam esse r e m p u b l i c a m .
« T a n t u m stet, inquiunt, t a n t u m floreat copiis referta, v i c t o r i i s glo-
riosa, vel, q u o d est felicius, pace secura sit. E t q u i d a d nos? I m m o
i d ad nos magis pertinet, si divitias quisque augeat semper, quae
cotidianis effusionibus suppetant, per quas sibi etiam infirmiores
subdat quisque potentior. Obsequantur divitibus pauperes causa sa-
turitatis atque u t i e o r u m patrociniis quieta inertia perfruantur, di­
vites pauperibus ad clientelas et ad m i n i s t e r i u m sui fastus abutantur.
P o p u l i plaudant n o n consultoribus u t i l i t a t u m suarum, sed l a r g i t o r i -
bus v o l u p t a t u m . N o n d u r a iubeantur, non prohibeantur i m p u r a .
Reges n o n curent q u a m bonis, sede q u a m subditis regnent. Provin-
ciae regibus non t a m q u a m rectoribus m o r u m , sed t a m q u a m r e r u m
*Ps 148, 11—12.
' L k 3, 12—14.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 19-20 129
lima apostolskim i u poslanicama, a protiv pohlepe i raskoši, što se
svugdje čitaju puku radi toga okupljenu; oni tako izvrsno i tako b o ž a n ­
ski zvone — a ne b u č e poput filozofskih prepirki — nego odjekuju kao
iz proročišta i l i kao grom iz oblaka. Pa ipak, ne pripisuju oni svojim
bogovima što i m d r ž a v a postade najgorom i najopakijom prije dolaska
Kristova, a zbog raskoši i pohlepe te divljačnih i gnusobnih običaja;
nego neprestance sve one nevolje koje u to doba izazvaše njihova
oholost i razbludnost — pripisuju kršćanskoj vjeri.
K a d a b i kraljevi zemlje i svi puci, vladari i svi zemaljski suci, mladići
38
i djevice, stari i m l a d i , ) svi ljudi svakog uzrasta koji to mogu i oba
spola — pa i oni kojima se o b r a ć a Ivan Krstitelj, poreznici i vojni-
j39) — poslušali i prihvatili kršćanske naputke o p r a v i č n i m i p o š t e n i m
c 9
običajima, — onda bi ova d r ž a v a svojom srećom uresila zemlje i u sa­
dašnjem životu, te bi se uspela do visina vječnoga života, do kraljevskog
blaženstva (17). N u , kako jedan čovjek samo sluša, a drugi se izruguje,
dok su mnogi više prijatelji porocima što i m laskaju negoli korisnoj
strogoći vrlina, — slugama Kristovim (bili oni kraljevi, vladari i l i suci,
bili vojnici i l i pokrajinski namjesnici, bili bogati i l i s i r o m a š n i , slobod­
njaci i l i r o b o v i , i oba spola) naređuje se da trpe d r ž a v u , pa ako treba
i najgoru i najopakiju, te da tom trpljivošću pribave sebi najizvrsnije
mjesto u onom najsvetijem i najuzvišenijem zboru a n đ e l a , u nebeskoj
državi, u kojoj je zakon Božja volja.
K a k v u sreću žele
20. I zaista, štovatelji i ljubitelji tih bogova, kojih su još k tome uživati i po kak­
i oponašatelji u o p a č i n a m a i z l o č i n i m a , nimalo ih ne izjeda to što je vim ćudorednim
običajima živjeti
d r ž a v a najgora i najopakija. O n i k a ž u : » S a m o neka opstoji, samo neka oni što optužuju
doba kršćanske
cvate sva u izobilju, nek je slavna po pobjedama i l i , što je j o š sretnije, vjere
nek je sigurna u miru. A koliko se to nas tiče? N a m a je više stalo do toga
da je tkogod sve bogatiji, te tako izdržava svoju svakodnevnu rasip­
nost, i da tako onaj tko je moćniji podvrgne sebi one što su slabiji. Nek
siromasi slušaju b o g a t a š e radi svoje sitosti i nek pod njihovom z a š t i t o m
uživaju n e p o m u ć e n u dokolicu, a nek b o g a t a š i zlorabe siromahe kao
svoje štićeništvo i služinčad svojoj oholosti. Neka puk plješće, ali ne
savjetnicima onoga što je po nj korisno, nego udjeliteljima u ž i t a k a .
Nek se ne nar eđuje ništa što je teško, i nek se ne brani ništa stoje prljavo.
Neka kraljevi ne brinu o tome da su podanici dobri, nego da su pokorni.
Nek pokrajine kraljevima ne služe kao ravnateljima ć u d o r e d n i h običaja,
(17) To je odgovor na jedan od najzakučastijih poganskih prigovora
kršćanskom moralu, koji po njima ne pogoduje napretku i blagostanju države.
Duboko osvjedočen u protivno, Augustin je odgovarajući Marcelinu istupio
s ovim izazovom: ». . . oni koji tvrde da je kršćanska nauka protivna državi
nek nam dadu takvu vojsku kakvu zahtijeva Kristova nauka da ima vojnike;
nek nam dadu takve upravitelje, takve muževe, takve vjerenike, takve ro­
ditelje, takvu djecu, takve gospodare, takve sluge, takve vladare, takve suce
i napokon takve porezne obveznike i same poreznike kakve traži kršćanska
nauka, pa nek se onda usude zvati je neprijateljicom države, a ne radije priz­
nati kad bi je slijedili da bi ona bila najuspješniji spas države« (Epist. 138,
 130 D E CIV. D E I 2, 20
d o m i n a t o r i b u s et d e l i c i a r u m s u a r u m provisoribus serviant, eosque
n o n sinceriter honorent, sed <nequiter a c > serviliter timeant. Q u i d
c c 5 2 u
alienae vineae potius q u a m / q u i d suae vitae quisque noceat, legi-
bus advertatur. N u l l u s ducatur ad iudices, nisi q u i alienae rei d o m u i
saluti vel c u i q u a m invito fuerit i m p o r t u n u s aut noxius; ceterum de
suis vel c u m suis vel c u m quibusque volentibus faciat quisque q u o d
libet. A b u n d e n t p u b l i c a scorta vel propter omnes, quibus f r u i pla-
cuerit, v e l p r o p t e r eos maxime, q u i habere p r i v a t a non possunt.
E x s t r u a n t u r a m p l i s s i m a e atque ornatissimae domus, o p i p a r a convi-
v i a frequententur, u b i cuique libuerit et potuerit, die noctuque lu-
datur b i b a t u r v o m a t u r diffluatur. Saltationes undique concrepent,
theatra inhonestae laetitiae vocibus atque o m n i genere sive crude-
lissimae sive turpissimae voluptatis exaestuent. Ille sit publicus i n i -
m i c u s c u i haec felicitas displicet; quisquis eam mutare vel auferre
temptaverit, e u m l i b e r a m u l t i t u d o avertat ab auribus, evertat a se­
dibus, auferat a viventibus. I l l i habeantur d i i veri, q u i hane adipi-
P L 6 6
scendam populis procuraverint adeptamque serva/verint. C o l a n t u r
ut voluerint, ludos exposcant quales voluerint, quos c u m suis vel de
suis possint habere c u l t o r i b u s : tantum efficiant, ut tali felicitati
n i h i l ab hoste, n i h i l a peste, n i h i l ab u l l a clade t i m e a t u r ». Quis hane
r e m p u b l i c a m sanus, non d i c a m R o m a n o i m p e r i o , sed d o m u i Sar-
danapali comparaverit? q u i q u o n d a m rex i t a fuit voluptatibus dedi-
tus, ut i n sepulcro suo s c r i b i fecerit ea sola se habere m o r t u u m ,
40
quae l i b i d o eius, etiam c u m viveret, hauriendo c o n s u m p s e r a t . Q u e m
u
vineae] viti M . , vitae neki rkp.
40
A R I S T O T E L , fr. 90; usp. C I C E R O N , Tuscul disp.5, 35, 101; Fin. 2, 32, 106;
Anthol. palat. 7, 325.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 20 131
nego kao gospodarima života i kao opskrbiteljima užitaka, i neka ih
iskreno ne časte, nego neka ih se ropski plaše. Nek zakoni više paze na
to da tkogod ne naudi vinogradu svojega bližnjega negoli njegovu
životu. I nek se nitko ne privodi sucu, ukoliko ne ometa, u g r o ž a v a i l i
oštećuje tuđi posjed, k u ć a n s t v o ili zdravlje.
Inače neka svatko čini ono što ga je volja od svojih, sa svojima i l i bilo
s kojima što ushtjednu. Nek bude u izobilju javnih kurvi, bilo zbog svih
onih kojima se prohtjedne uživati, bilo najviše zbog onih koji ne mogu
držati svoje vlastite. Nek se p o d i ž u najprostranije i najurešenije zgrade;
nek se posjećuju obilne gozbe, gdje tko god ushtjedne i uzmogne, nek
se danju i n o ć u zabavlja, pijanci, p o v r a ć a , rasipa. Neka na sve strane
odjekuje ples, a kazališta nek se ore od glasova n e d o l i č n a veselja i od
svakovrsne p o ž u d e , bilo najokrutnije, bilo najgnusnije. Onaj kojemu
se takva sreća ne sviđa, nek se smatra javnim neprijateljem; i tko god
bi p o k u š a o takvo stanje izmijeniti i l i ga dokinuti, tomu neka raspu­
štena gomila ne dopusti da ga poslušaju, neka ga obore sa sjedala,
neka ga maknu od živih. Neka su istinski bogovi oni koji pucima o m o g u ć e
da se d o č e p a j u takve sreće, te kad je šćepaju, da je i z a d r ž e . Neka ih
štuju kako ovi ushtjednu, nek traže priredbe kakve god hoće, pa nek
ih izvode, bilo sa svojim štovateljima bilo na njihov r a č u n ; samo neka
se pobrinu da takvoj sreći ništa ne zaprijeti, ni od neprijatelja, ni od
pošasti, ni od bilo koje nesreće.«
T k o ne bi zdrava razuma usporedio takvu d r ž a v u ne s rimskim car­
stvom, nego s p a l a č o m Sardanapalovom? Taj negdašnji kralj bijaše
tako odan užicima, te je dao da mu se na grobu napiše, kako mrtav
4 0
posjeduje samo ono što je za života posrkala njegova p o ž u d a ) (18).
2, 15). Ovdje nastavlja istu misao naglašavajući kako je kršćanski način života
koristan i za ovaj i za budući život. On smatra da temeljno blagostanje države
(laudabilis reipublicae salus) počiva na zajedničkoj vjeri i slozi građana, čemu
je najpouzdanije izvorište dvojak kršćanski zakon o ljubavi, po kojemu čovjek
»ljubi opće dobro, to jest Boga koji je najviše i pravo dobro, a u njemu se ljudi
ljube uzajamno s najvećom iskrenošću jer se vole iz ljubavi prema njemu,
kojemu ne mogu kriti raspoloženja s kojim ljube« (Epist. 137, 5, 17).
(18) Ironija kojom se ocrtava slika potrošačkog i uživalačkog društva
doista je nesmiljena; ali nije mu zato prikaz manje istinit, ne doduše kao
dostignuće već kao pokušaj; jer, kad se u stvaranju zakona, sudova i javnog
načina življenja nema pred očima čestitost i pravda nego uživanje, bezakonje,
blagostanje, onda ne možemo Augustinu zanijekati i proročansku vidovitost
dalekih, u neku ruku i sadašnjih, vremena. Usp. ovdje niže ideal kršćanskog
vladara: 5, 24.
 132 D E CIV. D E I 2, 20-21, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 20-21, 1 133

regem si isti haberent sibi i n talibus indulgentem nec i n eis c u i q u a m K a d a bi ovi ljudi imali takvoga kralja (koji bi i m sve takvo d o p u š t a o
u l l a severitate adversantem huic libentius q u a m R o m a n i veteres i ne bi i m se suprotstavljao nikakvom strogošću), oni bi radije negoli
R o m u l o t e m p l u m et flaminem consecrarent. drevni Rimljani R o m u l u ovomu posvetili i hram i posebnog svećenika.

Cultus deorum non profuit reipublicae iustitiae (21-29)

Politeizam i društvena pravda (21-29)

Tuiho teste Ro- 21. 1. Sed si c o n t e m n i t u r q u i R o m a n a m r e m p u b h c a m p e s s i m a m

manorum res _ . . .. . . 21.1. N u , ako preziru onoga koji reče kako rimska d r ž a v a postade K a k v o
b i
J e š e
. Cice
"
r
' . . . . . * ronovo mnijenje
publica non
v
ac flagitiosissimam dixit, nec curant isti quanta m o r u m p e s s i m o r u m
najgora i najopakija, niti i m je pak do toga sto je ispunjena sramotom o rimskoj državi
fmt msta... a c flagitiosorum labe ac dedecore impleatur, sed t a n t u m m o d o ut
i raspadom zbog najgorih i najopakijih običaja, sve dotle dok se drži
consistat et maneat; audiant eam non, ut Sallustius narrat, p e s s i m a m
i opstoji, neka ne slušaju — kao što Salustije reče — da postade najgora
ac flagitiosissimam factam, sed, sicut Cicero disputat, i a m tune
i najopakija, nego — kao što Ciceron dokazuje — kako je d r ž a v a već
prorsus perisse et n u l l a m o m n i n o remansisse r e m p u b l i c a m . I n d u c i t
tada posve propala i nije od nje ništa ostalo.
e n i m S c i p i o n e m , e u m i p s u m q u i Carthaginem exstinxerat, de re
O n uvodi Scipiona, onoga istoga koji je razorio Kartagu, i koji ras­
p u b l i c a disputantem, quando praesentiebatur ea corruptione, q u a m
pravlja o državi u vrijeme kad se već predosjeća kako će propasti zbog
describit Sallustius, i a m iamque peritura. E o quippe tempore di- 4
iste one izopačenosti koju opisuje Salustije !). Zapravo u času te
CC 53 sputatur, quo i a m unus G r a e c h o r u m oceisus fuit, a quo s c r i b i t se-
41
rasprave jedan od b r a ć e G r a k h a već bijaše ubijen, a otada — kako
ditiones graves coepisse Sallustius . N a m m o r t i s eius fit i n / eisdem
piše Salustije — već su počeli teški razdori. Naime, njegova smrt se spo­
l i b r i s c o m m e m o r a t i o . C u m autem S c i p i o i n secundi l i b r i fine dixis-
minje u tim knjigama. N a kraju druge knjige Scipion k a ž e : » K a o što kod
set: Ut in fidibus aut tibiis atque cantu ipso ac vocibus concentus
žicanih glazbala i l i frula i pjesme i glasova valja održavati sklad razli­
est quidam tenendus ex distinetis sonis, quem immutatum aut di-
čitih zvukova, kojih manjkavost i l i nesuglasje izvježbane uši ne mogu
screpantem aures eruditae ferre non possunt, isque concentus ex
podnijeti, i taj se sklad p o d e š a v a n j e m postiže, t o č n o i složno, od najraz-
dissimillimarum voeum moderatione concors tamen efficitur ei
ličitijih zvukova, — isto se tako od najviših i najnižih te i z m e đ u tih
congruens: sic ex summis et infimis et mediis interiectis ordinibus,
umetnutih srednjih staleža — a s p o m o ć u razboritih omjera -r— upravo
ut sonis, moderata ratione civitatem consensu dissimillimorum con-
kao k o d zvukova — i u državi ostvaruje sklad najrazličitijih sastojaka;
cinere, et quae harmonia a musicis dicitur in cantu, eam esse in
i ono što glazbenici u pjesmi nazivaju suglasjem, u državi je sloga, koja
civitate concordiam, arctissimum atque optimum omni in re publica
je najčvršći i najbolji sigurnosni podvez u svakoj državi, kojega opet
vinculum incolumitatis, eamque sine iustitia nullo pacto esse pos­ 42
42
bez pravednosti ne m o ž e b i t i . « ) A kad je on zatim p o n e š t o opširnije
se , ac deinde c u m aliquanto latius et uberius disseruisset, quan-
i obilnije razlagao, koliko pravednost državi koristi a koliko škodi kad
t u m prodesset i u s t i t i a civitati quantumque obesset, si abfuisset, su-
je nema, FiloA (jedan od onih koji sudjelovahu u toj raspravi) z a t r a ž i o
scepit deinde Philus, unus e o r u m q u i disputationi aderant, et po-
je da se to pitanje pažljivije razmotri te da se o pravednosti kaže što­
poscit, ut haec ipsa quaestio diligentius tractaretur ac de i u s t i t i a
god više, zbog toga što se javno govorilo, »kako se d r ž a v o m ne m o ž e
p l u r a dicerentur, propter i l l u d , quod i a m vulgo ferebatur r e m pu­
PL 67 upravljati bez n e p r a v e d n o s t i . «
b l i c a m regi sine / i n i u r i a n o n posse. H a n e proinde quaestionem di-
scutiendam et enodandam esse adsensus est S c i p i o responditque N a k o n toga se Scipion složio, kako to pitanje treba pretresti i razriješiti
nihil esse, quod adhuc de re publica dictum putaret, quo v
possent i odgovorio je da misli kako dosad nije ništa r e č e n o o državi, na temelju
longius progredi, nisi esset confirmatum non modo falsum esse čega bi se mogla dalje razvijati, a da pri tome nije prvo p o t v r đ e n o , ne
illud, sine iniuria non posse, sed hoc verissimum esse, sine summa samo kako je l a ž n o ono da ona ne m o ž e bez nepravednosti nego je
43
iustitia rem publicam regi non posse . Cuius quaestionis explicatio upravo najistinitije to da se d r ž a v o m ne m o ž e upravljati bez najviše
43

c u m i n d i e m consequentem dilata esset, i n tertio l i b r o m a g n a con- pravednosti ). Rješenje toga pitanja bijaše o d l o ž e n o za sutradan,
i rasprava je s velikom prepirkom v o đ e n a u trećoj knjizi. Sam Filo je

'putaret, quo] putaret, et quo M., putarent dva kodeksa

43
C I C E R O N , De rep. 2, 43, 70 — 44, 71.
41
S A L U S T I J E , Hist. 1, 16.
42
C I C E R O N , De rep. 2, 42, 69. A L. Fabije Fil (L. Fabius Philus), jedan od članova te književne skupine (uz Lelija i Scipiona).
 134 D E CIV. D E I 2, 2 1 , 1-2 O D R Ž B O Ž J O J 2, 21,
: 1-2 135

z
f l i c t i o n e res acta est. Suscepit e n i m Philus ipse disputationem
eorum, q u i sentirent sine i n i u s t i t i a geri a a
non posse r e m p u b l i c a m ,
purgans praecipue, ne hoc ipse sentire crederetur, egitque sedulo
p r o i n i u s t i t i a contra i u s t i t i a m , ut hane esse u t i l e m rei publicae, i l -
l a m vero i n u t i l e m , v e r i s i m i l i b u s rationibus et exemplis velut cona-
r e t u r ostendere. T u m Laelius rogantibus omnibus i u s t i t i a m defen-
dere aggressus est adseruitque, quantum potuit, n i h i l t a m i n i m i -
c u m q u a m i n i u s t i t i a m c i v i t a t i nec omnino nisi magna i u s t i t i a geri
aut stare posse r e m p u b l i c a m . 4 4
poduzeo da zastupa stav onih koji misle kako se d r ž a v o m ne m o ž e
upravljati bez nepravednosti ( 1 9 ) , zatraživši odmah da se ne povjeruje
kako osobno misli tako, i stao je zagovarati nepravednost protiv prave­
dnosti, pa je nastojao dokazati vjerojatnim razlozima i primjerima
kako je prva državi korisna, a druga nekorisna. Pošto to svi zatražiše,
Lelije se prihvati braniti pravednost i dokazivati, što je bolje mogao,
kako ništa nije toliko neprijatelj državi kao nepravednost, i kako d r ž a v a
ne m o ž e opstati (a niti se njome može upravljati) bez velike pravedno­
44
sti ) ( 2 0 ) .

...nec iure so- . 2. Qua quaestione, quantum sati v i s u m est, pertractata S c i p i o 2 . P o š t o je to pitanje dostatno pretresano, Scipion se j o š jednom
ciata aut res . . . vratio glavnom predmetu pa ponovio i p r e p o r u č i o svoju kratku obredbu
populi... ad m t e r m i s s a revertitur recohtque suam atque commendat brevem 45
pojma d r ž a v e , o kojoj reče da je stvar puka ). A sam puk nije bilo koji
4 5
rei publicae definitionem, qua dixerat eam esse r e m p o p u l i . Po- skup m n o š t v a , nego ga određuje kao skup odružen zajedničkim osje­
p u l u m autem non o m n e m coetum m u l t i t u d i n i s , sed coetum i u r i s con- ćajem prava i zajedničke koristi. Z a t i m pokazuje kolika je u raspravi
c c 5 4
sensu et utilitatis communione sociatum esse / determinat. Docet korist od odredbe pojma, te iz svojih pojedinih odredaba izvodi onu
deinde quanta sit i n disputando definitionis utilitas, atque ex illis o državi kao stvari puka, koja opstoji ako njome dobro i pravedno
suis definitionibus colligit tune esse r e m p u b l i c a m , i d est r e m po­ upravlja, bilo jedan kralj, bilo nekoliko p l e m e n i t a š a , bilo cjelokupni
p u l i , c u m bene ac iuste geritur sive ab uno rege sive a paucis opti- puk. A k o je pak kralj nepravedan (kojega nazva grčkim nazivkom
matibus sive ab universo populo. C u m vero iniustus est rex, quem tyrannus) i l i nepravedni plemenitaši (kojih dogovor reče da je fac(io ) A

t y r a n n u m m o r e Graeco appellavit, aut i n i u s t i optimates, q u o r u m
consensum dixit esse factionem, aut iniustus ipse populus, c u i nomen
u s i t a t u m n o n repperit, nisi ut etiam i p s u m t y r a n n u m vocaret: n o n
i a m v i t i o s a m , sicut p r i d i e fuerat disputatum, sed, sicut ratio ex
illis definitionibus connexa docuisset, o m n i n o n u l l a m esse r e m pu­
b l i c a m , q u o n i a m n o n esset res p o p u l i , c u m tyrannus eam factiove
capesseret, nec ipse populus i a m populus esset, si esset iniustus,
q u o n i a m non esset m u l t i t u d o iuris consensu et utilitatis c o m m u ­
ili nepravedan sam puk (čemu ne n a đ e uobičajena nazivka, osim ako
ne bi i njega nazvao tyrannus) onda d r ž a v a nije samo manjkava (kako
bijaše dokazivano prethodnoga dana) nego — kako pokaza r a z l o ž n a
veza navedenih odredaba d o t i č n o g a pojma — u o p ć e i ne postoji n i ­
kakva d r ž a v a , jer više nije stvar puka, kad je zaposjedne samosilnik i l i
stranka, a niti je sam puk više puk, ako je nepravedan, jer više nije
m n o š t v o u d r u ž e n o zajedničkim osjećajem prava i zajedničke koristi,
kakav puk bijaše po odredbi pojma ) ( 2 1 ) . 46

46
nione sociata, sicut populus fuerat definitus .

(19) To su, po Ciceronu (De rep. 3, 5, 8 - 9) i Laktanciju (Div. inst.

5, 15, 3), Karnead i općenito aporetici sa svojim antilogijama.
(20) U vjerskom i profanom, u filozofskom i pjesničkom predanju su­
srećemo jednodušnu i gotovo uzbudljivu podudarnost u tom da se praved­
nosti u izgradnji ljudske moralnosti, u stvaranju državnog ustrojstva i uljuđi-
vanju društva pripisuje odlučujuća i nosiva uloga: tako Sveto pismo (napose
Izaija, Psalmi, Sirahova knjiga i neki Isusovi govori, recimo Govor na gori)
smatra pravednost osnovicom svih međuodnosa ljudskih i ljudsko-božanskih
(Laktancije tom pitanju posvećuje 5. knjigu svojih Divinae institutiones da bi
usporedio kršćanski i poganski smisao života); Platon joj posvećuje prvu
knjigu svoje Politeje i Klitofona i glavninu četvrte knjige svojih Zakona;
Aristotel petu knjigu svoje Etike; pjesnici je poosobljuju s Dikom, božicom
raspodjelne pravednosti, s Temidom, božicom pravosuđa i ispravnosti, i s
Nemezom, božicom osvete u društvenim odnošajima i povijesti: usp. Eshil,
Prom. vinet. 936; Euripid, Medeja 150ss; Heraklideja 941; Pauzanija, Descr.
Graec. 5, 18, 2; Katul, Carm. 64, 395; 66, 71.
1
conflietatione M. (21) Kroz Scipionove riječi Ciceron izlaže zapravo Platonove (Politeja
a
regi M. 544b - 545c; Politika 291d - 292a; Zakoni 680 - 683a) i Aristotelovo učenje
(treća knjiga Politike, nadasve 1279) o zakonitim ili izrođenim oblicima
države.
44
C I C E R O N , De rep. 3, 5, 8 ss.; In Lelio 4.
45
C I C E R O N , De rep. 1, 25, 39. A Višeznačan pojam (družba, pristaše, stranka, savez, urota); ovdje vjerojatno — stranka.
46
C I C E R O N , De rep. 3, 37, 50. (op. prev.)
 136 D E CIV. D E I 2, 21, 3-4 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 21, 3-4 137

...a maiorum - 3. Quando ergo res p u b l i c a R o m a n a tališ erat, qualem i l l a m 3. Stoga, kad je rimska d r ž a v a bila onakvom kakvom ju je opisao Sa­
moribus reces-
sit... describit Sallustius, n o n i a m pessima ac flagitiosissima, sicut ipse lustije, ne bješe ona postala — kako sam kaže — najgorom i najopaki­
ait, sed o m n i n o n u l l a erat secundum i s t a m rationem, q u a m dispu- j o m , nego je više u o p ć e nije bilo prema onome dokazu kakav je poka­
tatio de re p u b l i c a inter magnos eius t u m principes habita patefecit. zala rasprava o državi i m e đ u tadašnjim velikim v o đ a m a . Isto tako je
Sicut e t i a m ipse T u l l i u s n o n Scipionis nec c u i u s q u a m alterius, sed rekao i sam Ciceron, ne govoreći ni preko Scipiona ni preko koga
PL 68 suo sermone loquens i n p r i n c i p i o / q u i n t i l i b r i c o m m e m o r a t o p r i u s drugoga, nego vlastitim riječima, u početku pete knjige (pošto je naveo
E n n i i poetae versu, quo dixerat: stih pjesnika Enija: » D r ž a v u rimsku drže običaji drevni
47
Moribus antiquis res stat Romana virisque . 47
i muževi t a k v i « ) .
Quem quidem ille versum, inquit, vel brevitate vel veritate tam- »Taj stih«, kaže on, »bilo zbog svoje kratkoće bilo zbog svoje istine
quam ex oraculo quodam mihi esse effatus videtur. Nam neque mene se doima kao da ga izreče kakvo proročište. Jer, niti su muževi,
viri, nisi ita morata civitas fuisset, neque mores, nisi hi viri prae- da u državi ne bijahu takvi običaji, niti bi opet takvi običaji, da na čelu
fuissent, aut fundare aut tam diu tenere potuissent tantam et tam ne bijahu takvi muževi, mogli bilo osnovati, bilo tako dugo sačuvati
ab
vaste lateque imperantem rem publicam. Itaque ante nostram d r ž a v u što je vladala tako golemim p o d r u č j i m a . I tako već od pradav­
memoriam et mos ipse patrius praestantes viros adhibebat, et ve- nih dana, p r e d a č k i običaj pribavljaše vrsne muževe, dok izvrsni muževi
terem morem ac maiorum instituta retinebant excellentes viri. No- p o d r ž a v a h u pradrevni običaj i zasade predaka. A naše doba, koje je
stra vero aetas cum rem publicam sicut picturam accepisset egre- d r ž a v u primilo poput dragocjene slike, ali koja već blijedi od starosti,
giam, sed evanescentem vetustate, non modo eam coloribus isdem ne samo što se nije potrudilo obnoviti joj izvorne boje, nego se u o p ć e
quibus fuerat renovare neglexit, sed ne id quidem curavit, ut formam nije pobrinulo da joj s a č u v a barem oblik i preostale obrise. Jer što je
saltem eius et extrema tamquam lineamenta servaret. Quid enim ostalo od onih drevnih običaja, koji su, kako reče, držali rimsku d r ž a v u ,
manet ex antiquis moribus, quibus ille dixit rem stare Romanam, a koji su — vidimo — tako zaboravljeni, te ne samo što ih više ne štuju
quos ita oblivione obsoletos videmus, ut non modo non colantur, nego i ne znaju za njih? A što da k a ž e m o m u ž e v i m a ? Sami ti običaji
a c
sed iam ignorentur? Nam de viriš quid dicam? Mores enim ipsi p r o p a d o š e zbog oskudice u m u ž e v i m a , zbog kojeg zla ne samo da mo­
interierunt virorum penuria, cuius tanti mali non modo reddenda ramo sami snositi odgovornost, nego se moramo i braniti kao od glavne
CC 55 ratio nobis, sed etiam tamquam reis / capitis quodam modo dicen- o p t u ž b e . Z b o g naših vlastitih poroka, a ne zbog neke zle kobi, mi smo
da causa est. Nostris enim vitiis, non času aliquo, rem publicam sačuvali d r ž a v u po imenu, ali smo je u stvarnosti davno izgubili« ). 48

48
verbo retinemus, re ipsa vero iam pridem amisimus .

4. T a k o nam Ciceron izjavljuje, dakako dugo vremena poslije smrti

...igitur mala - 4. H a e c Cicero fatebatur, longe q u i d e m post m o r t e m A f r i c a n i ,
non imputanda
nomini Christi. q u e m i n suis l i b r i s fecit de re p u b l i c a disputare, adhuc tamen ante
a d v e n t u m C h r i s t i ; quae si diffamata et praevalescente religione
C h r i s t i a n a sentirentur atque dicerentur, quis n o n i s t o r u m ea C h r i ­
stianis i m p u t a n d a esse censeret? Q u a m ob r e m c u r n o n c u r a r u n t
d i i e o r u m , ne tune periret atque amitteretur i l l a res p u b l i c a , q u a m
Cicero longe, antequam Christus i n carne venisset, t a m l u g u b r i t e r
deplorat amissam? V i d e r i n t laudatores eius etiam illis antiquis v i r i š
et m o r i b u s qualis fuerit, u t r u m i n ea viguerit vera i u s t i t i a an forte
Afrikanca, kojemu daje riječ u svojim knjigama O državi, ali ipak mno­
go prije Kristova dolaska; da se tako mislilo i izjavljivalo p o š t o je
k r š ć a n s k a vjera već izašla na glas i prevladala, tko od naših protivnika
ne bi zaključio kako to treba pripisati k r š ć a n i m a ? Z b o g čega i zašto nji­
hovi se bogovi ne p o b u n u š e , da se tada ne raspadne i ne propadne d r ž a ­
va, koju je Ciceron — mnogo prije negoli je Krist utjelovljen d o š a o —
onako turobno oplakivao kao izgubljene? Neka hvalitelji njezini razvide,
da l i je u dobu onih drevnih muževa i običaja doista evala u njoj
istinska pravednost i l i ona ni tada nije živjela po običajima, nego samo
bijaše oslikana bojama; a ne znajući to, isto je izrazio i Ciceron, kad
je tu usporedbu iznio.
49

nec tune fuerit v i v a m o r i b u s , sed p i c t a c o l o r i b u s ; q u o d et ipse M e đ u t i m , bude l i Božja volja, to ć e m o drugdje razvidjeti ). Potrudit
C i c e r o nesciens, c u m eam praeferret, expressit. Sed alias, s i Deus ću se na pravome mjestu pokazati, a prema pojmovnim odredbama
49
voluerit, hoc v i d e b i m u s . E n i t a r e n i m suo loco, ut ostendam se-

ab
iuste M.
ac
etiam M.
48
C I C E R O N , De rep. 5, 1, 1—2.
,7
E N I J E , Ann. fr. 284. 49 U s p 1 . 24.
- 1 9 ; 2
 138 DE CIV. D E I 2, 21, 4-22, 1
c u n d u m definitiones ipsius Ciceronis, quibus q u i d sit res p u b l i c a et
q u i d sit populus loquente Scipione breviter posuit (attestantibus
etiam m u l t i s sive ipsius sive eorum quos l o q u i fecit i n eadem di-
sputatione sententiis), n u m q u a m i l l a m fuisse r e m p u b l i c a m , q u i a
a d
n u m q u a m i n ea f u e r i t vera iustitia. Secundum probabiliores au­
tem definitiones pro suo modo quodam res p u b l i c a fuit, et melius
ab antiquioribus R o m a n i s q u a m a posterioribus a d m i n i s t r a t a est;
vera autem i u s t i t i a non est / nisi i n ea re p u b l i c a , cuius c o n d i t o r
rectorque Christus est, si et ipsam rem p u b l i c a m placet dicere,
q u o n i a m eam r e m p o p u l i esse negare non possumus. S i autem hoc
nomen, quod a l i b i aliterque vulgatum est, ab usu nostrae locutionis
est forte remotius, i n ea certe civitate est vera iustitia, de qua
50
S c r i p t u r a sancta dicit: Gloriosa dicta sunt de te, civitas Dei .
Reipublicae fla­
22. 1. Sed quod pertinet ad praesentem quaestionem, quamlibet
gitia monent...
l a u d a b i l e m dicant istam fuisse vel esse r e m p u b l i c a m , secundum
e o r u m auctores doctissimos i a m longe ante C h r i s t i adventum pes­
s i m a ac flagitiosissima facta erat; i m m o vero n u l l a erat atque om-
n i n o perierat p e r d i t i s s i m i s moribus. U t ergo non periret, d i i costu-
des eius populo c u l t o r i suo dare praecipue vitae ac m o r u m prae­
cepta debuerunt, a quo tot templis, tot sacerdotibus et sacrificio-
r u m generibus, t a m m u l t i p l i c i b u s variisque sacris, tot festis sol-
lemnitatibus, tot tantorumque l u d o r u m celebritatibus colebantur;
CC 56 ubi n i h i l daemones nisi / negotium s u u m egerunt, n o n curantes
quem ad m o d u m i l l i viverent, i m m o curantes ut etiam perdite
viverent, d u m tamen h o n o r i suo i l l a o m n i a metu s u b d i t i m i n i -
strarent. A u t si dederunt, proferatur ostendatur legatur, quas
d e o r u m leges i l l i civitati datas contempserint G r a c c h i , ut seditio-
nibus cuncta turbarent, quas M a r i u s et C i n n a et Carbo, u t i i n
bella etiam progrederentur c i v i l i a causis i n i q u i s s i m i s suscepta et
ad
fuit M.
53
Ps 87 (86), 3.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 21, 4-22, 1 139
samoga Cicerona, u kojima on sažeto postavi što je d r ž a v a i što je puk
kroz usta Scipiona (potkrijepivši to mnogim bilo vlastitim izjavama,
bilo onih koje načini sudionicima u dotičnoj raspravi): kako te d r ž a v e
nije nikad ni bilo, jer u njoj nikad nije bilo istinske pravednosti. N u ,
prema nešto vjerojatnijim pojmovnim odredbama, ipak to na neki
način bijaše d r ž a v a , i njome bolje upravljahu drevniji Rimljani negoli
oni potonji; istinske pravednosti, d o č i m , nema osim u onoj državi
kojoj je utemeljitelj i vladar Krist, ako takvu priliči nazvati d r ž a v o m ,
jer ne m o ž e m o nijekati da je ona stvar puka. A k o je pak ovaj nazivak,
koji se drugdje i drukčije upotrebljava (22), m o ž d a daleko od n a š e
uobičajene upotrebe, zaista je istinska pravednost u onome gradu,
o kojem Sveto pismo k a ž e :
»Divote se govore o tebi, grade B o ž j i « ) . 50
t o m e k a k o s e
22. 1. Nego što se tiče sadašnjega pitanja, koliko god oni govorili °
, , i i i •• v -i- . , , , v • . . . . . v ••• rimski bogovi nisu
kako pohvalna bijaše i h jest ta d r ž a v a , i prema njihovim najucenijim nimalo pobrinuli d-a
piscima, ona bješe postala najgorom i najopakijom davno prije Kristova n^o^io^ho^icata
dolaska; d a p a č e , nije je više bilo, u cijelosti je propala zbog veoma
pogubnih običaja. D a ona, dakle, ne bi propala, trebali su dati njezini
bogovi zaštitnici prije svega naputke o životu i običajima svojemu puku
štovatelju, koji ih je slavio u tolikim hramovima, s l u ž b o m tolikih sve­
ćenika i svakovrsnim ž r t v a m a , mnogovrsnim i različitim obredima,
tolikim č a s n i m svetkovinama te tolikim obljetničkim priredbama;
a u svemu tome zlodusi su samo gledali svoja posla, ne brinući kako
su ljudi živjeli, trseći se, d a p a č e , da pogubno žive, samo nek i m sve to
priređuju u čast, nagnani strahom.
Bi ako i h d a d o š e , nek se iznese, p o k a ž e , p r o č i t a , kakve su to zakone
koje bogovi d a d o š e državi prezreli b r a ć a G r a k h i , kad sve u z b u n i š e
A
razdorima (23), koje l i Marije, Cina i K a r b o n , kad z a m e t n u š e gra­
đanski rat (poduzet zbog najopakijih razloga, okrutno vođen i j o š
(22) Riječ »narod« ima u svakom jeziku više preljeva značenja. Tako
je u latinskom kojim piše Augustin, nadovezujući se na dugovjeku predaju
starih Latina. Biblijski izraz za Božji narod u grčkom Novom zavjetu i u
grčkom prijevodu Sedamdesetorice ( L X X ) Starog zavjeta jest gotovo uvijek
\a6<; , čemu latinski odgovara populus ili plebs.
(23) Nepovoljni sud što ga, ovdje i drugdje (usp. 3, 24, 25), Augustin
izriče o smionom pothvatu za bolje društvene odnose braće Grakha ovisi, sva
je prilika, o sudu raznih ranijih povjesničara koji su, kao npr. Livije (Per.
58. 60), držali uz bolje stojeće slojeve te su se više starali za politički poredak
što su ga neredi ugrožavali nego li za poboljšanje ekonomsko-društvenih
prilika puka i ostalih stanovnika.
A Lucije Kornelije C i n a i Gnej Papirije Karbon pristaše M a r i j a u g r a đ a n s k o m ratu (88. god.
prije Krista).
 140 D E CIV. D E I 2, 22, 1-23, 1
51
crudeliter gesta crudeiiusque f i n i t a , quas denique S u l l a i p s e , cuius
v i t a m mores facta describente S a l l u s t i o aliisque s c r i p t o r i b u s histo­
riae quis n o n exhorreat? Quis i l l a m r e m p u b l i c a m n o n tune perisse
fateatur?
...deos minime
Romae subve-
- 2. A n forte propter huiuseemodi c i v i u m mores V e r g i l i a n a m
nisse. i l l a m sententiam, sicut solent, p r o defensione d e o r u m s u o r u m op-
ponere audebunt:
Discessere omnes adytis arisque relietis
53
Di, quibus imperium hoc steterat ?
P r i m u m si i t a est, n o n habent c u r querantur de religione C h r i s t i a n a ,
q u o d hac offensi eos d i i sui deseruerint, q u o n i a m q u i d e m maiores
e o r u m i a m p r i d e m m o r i b u s suis ab U r b i s altaribus t a m m u l t o s ac
m i n u t o s deos t a m q u a m muscas abegerunt. Sed tamen haec n u m i -
PL 70 n u m t u r b a u b i erat, c u m longe antequam / mores c o r r u m p e r e n t u r
a n t i q u i a G a l l i s R o m a cap ta et incensa est? A n praesentes forte dor-
miebant? Tune e n i m tota U r b e i n h o s t i u m potestatem redacta solus
collis C a p i t o l i n u s remanserat, q u i etiam ipse caperetur, n i s i saltem
54
anseres diis dormientibus v i g i l a r e n t . Unde paene i n superstitio-
n e m A e g y p t i o r u m bestias avesque c o l e n t i u m R o m a deciderat, c u m
anseri s o l l e m n i a celebrabant. V e r u m de his adventiciis et corporis
potius q u a m a n i m i malis, quae vel ab hostibus vel alia clade acei-
dunt, n o n d u m i n t e r i m disputo: nunc ago de labe m o r u m , quibus
p r i m u m p a u l a t i m decoloratis, deinde torrentis modo praecipitatis,
tanta, quamvis integris tectis moenibusque facta est r u i n a r e i pu­
blicae, ut m a g n i auctores e o r u m eam tune a m i s s a m n o n dubitent
dicere. Recte autem abscesserant, ut amitteretur, omnes adytis ari-
sque relietis di, si e o r u m de bona v i t a atque i u s t i t i a civitas prae­
cepta contempserat. N u n c vero quales, quaeso, d i i fuerunt, s i no-
luerunt c u m p o p u l o cultore suo vivere, q u e m male v i v e n t e m n o n
docuerant bene vivere?
Res temporum 23. 1. Q u i d quod etiam videntur eorum adfuisse cupiditatibus
prosperae aut
adversae... i m p l e n d i s , et ostenduntur non praefuisse < r e > f r e n a n d i s , q u i /
CC 57
e n i m M a r i u m n o v u m h o m i n e m et ignobilem, c r u e n t i s s i m u m aucto-
r e m b e l l o r u m c i v i l i u m atque gestorem, ut septiens consul fieret
adiuverunt atque ut i n septimo suo consulatu moreretur, senex ne
55
i n manus Sullae f u t u r i m o x victoris i r r u e r e t . S i e n i m a d haec
e u m d i i e o r u m non iuverunt, non p a r u m est q u o d fatentur e t i a m
51
L I V I J E , Periocha knj.79; FLOR, Epit.2, 1—2. 9; A P I J A N , De bello civ. 1,
55. 69 ss.; E U T R O P I J E , Ab Urbe cond. 5, 7—9.
52
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 158; A P I J A N , De bello civ. 1, 81 ss.; usp. C I C E R O N ,
De fin. 3, 22. 75.
53
V E R G I L I J E , Aen. 2, 351—352.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 22, 1-23, 1 141
52
5 1 52
okrutnije o k o n č a n ) , koje l i zatim i sam Sula ) (čovjek kojega život,
navike i djela — kako ih opisa Salustije i ostali pisci povijesti — moraju
u ž a s n u t i svakoga)? I tko onda neće priznati kako je d r ž a v a tada pro­
pala?
2. Ili će se m o ž d a usuditi, kao što običavaju, da nam u obranu svojih
bogova, koji ih zbog običaja takvih g r a đ a n a napustiše, navedu onu
glasovitu Vergilijevu izreku:
» N a p u s t i š e svetište i oltare svi bozi,
53
N a kojima počivaše ovo c a r s t v o . « )
Prije svega, ako je tako, nemaju se zbog čega žaliti na kršćansku vjeru,
koja t o b o ž e tako uvrijedi njihove bogove te i h oni napustiše, jer već
naime njihovi preci običajima svojim o d a g n a š e poput muha sa žrtve­
nika grada tolike mnoge i sitne bogove. Nego, gdje l i bijaše ova rulja
b o ž a n s t a v a kad ono mnogo prije nego se drevni običaji p o k v a r i š e ,
R i m G a l i z a p o s j e d n u š e i zapališe? Jesu l i m o ž d a bili n a z o č n i , ali
bijahu zaspali? Jer tada cijeli grad pade u neprijateljske ruke, i ostade
jedino brežuljak K a p i t o l , koji bi t a k o đ e r zauzeli, da nisu barem guske
54
bdjele, kad su već bogovi spavali ). Otada R i m zapade gotovo
u praznovjerje E g i p ć a n a , koji štuju životinje i ptice, jer p r i r e đ i v a h u
svetkovine u čast guskama.
A l i za sad j o š ne raspravljam o tim izvanjskim zlima, što se više tiču
tijela negoli d u š e , i koja dolaze i l i od neprijatelja i l i od kakve nevolje;
sada raspravljam o raspadu običaja, koji se u početku malo po malo
n a g r đ i v a h u , a kasnije se survaše kao da su z a h v a ć e n i bujicom, pa dok
zgrade i zidine o s t a d o š e čitavi, sama d r ž a v a propade, tako te njihovi
veliki pisci bez oklijevanja k a ž u kako već tada nestade. A s pravom bi
je pak bogovi ostavili, dopuštajući da propadne, napustivši sva svetišta
i žrtvenike, ako d r ž a v a bijaše prezrela njihove naputke o ć u d o r e d n u
životu i pravednosti. A sada pak pitam, kakvi l i bijahu ti bogovi ako
ne htjedoše živjeti s pukom svojim štovateljem, kojega, dok je opako
živio, ne ushtjedoše p o u č a v a t i dobru životu?
2 3 . 1. A što ć e m o reći ako su čak, kako se čini, pomagali R i m l j a ­ Mijene vremenitih
stvari ne ovise od
nima da zadovolje svoje p o ž u d e i , kako je bjelodano, nisu ih u tome naklonosti ili ne-
prijateljstvazlih du­
priječili, ti bogovi koji onoga Marija, skorojevića i čovjeka niska po­ hova, nego od su­
drijetla, najokrutnijeg začetnika i voditelja g r a đ a n s k i h ratova, p o m o - da istinskoga Boga
goše da sedam puta postane konzul te da za svojega sedmog konzulata
umre kao starac, kako ne bi dopao šaka Suli, ubrzo pobjedniku ). 55
A k o pak pri tome njihovi bogovi njega nisu pomagali, onda nije od
54
L I V I J E , Ab Urbe cond. 5, 41, 4 ss.
55
L I V I J E , Periocha knj.67—68.
 142 D E CIV. D E I 2, 23, 1-2
n o n p r o p i t i i s diis suis posse accidere h o m i n i i s t a m temporalem,
q u a m n i m i s diligunt, tantam felicitatem et posse homines, sicut
fuit M a r i u s , salute, v i r i b u s , opibus, honoribus, dignitate, longaevi-
tate c u m u l a r i et p e r f r u i diis iratis; posse etiam homines, sicut fuit
Regulus, captivitate, servitute, inopia, vigiliis, doloribus e x c r u c i a r i et
e m o r i , diis amicis. Q u o d si ita esse concedunt, compendio n i h i l eos
prodesse et coli superfluo confitentur. N a m si v i r t u t i b u s a n i m i
et p r o b i t a t i vitae, cuius p r a e m i a post m o r t e m speranda sunt, magis
c o n t r a r i a ut populus disceret institerunt; si n i h i l etiam i n his
transeuntibus et temporalibus bonis vel eis quos oderunt nocent,
vel eis quos diligunt prosunt, ut q u i d coluntur ut q u i d tanto studio
colendi r e q u i r u n t u r ? C u r laboriosis tristibusque temporibus, tam-
q u a m offensi abscesserint, m u r m u r a t u r et propter eos C h r i s t i a n a
religio conviciis i n d i g n i s s i m i s laeditur? S i autem habent i n his rebus
vel beneficii vel maleficii potestatem, cur i n eis adfuerunt pessimo
v i r o M a r i o , et o p t i m o Regulo defuerunt? A n ex hoc i p s i intelle-
guntur i n i u s t i s s i m i et pessimi? Q u o d / si propterea magis t i m e n d i
et colendi p u t a n t u r : neque hoc puten tur; neque e n i m m i n u s eos
i n v e n i t u r Regulus coluisse q u a m M a r i u s . N e c ideo v i t a pessima
eligenda videatur, quia magis M a r i o q u a m Regulo d i i favisse existi-
mantur. Metellus e n i m R o m a n o r u m laudatissimus, q u i habuit quin-
que filios consulares, etiam r e r u m t e m p o r a l i u m felix fuit, et Cati-
l i n a pessimus oppressus i n o p i a et i n bello sui sceleris prostratus
infelix, et v e r i s s i m a atque certissima felicitate praepollent b o n i
D e u m colentes, a quo solo conferri potest.
...non a daemo- _ 2. I l l a ieritur res p u b l i c a malis m o r i b u s c u m periret, n i h i l d i i
mbus sed a Deo . , . . . .,
sunt. e o r u m p r o d i n g e n d i s v e l p r o corngendis egerunt m o r i b u s ne
periret; i m m o depravandis et corrumpendis addiderunt m o r i b u s ,
ut periret. N e c se bonos fingant, q u o d velut offensi c i v i u m i n i q u i -
quitate discesserint. Prorsus i b i erant; produntur, convincuntur;
nec subvenire praecipiendo nec latere tacendo potuerunt. O m i t t o
q u o d M a r i u s a miserantibus M i n t u r n e n s i b u s M a r i c a e deae i n luco
56
eius commendatus est, ut ei o m n i a p r o s p e r a r e t , et ex s u m m a
cc 58 desperatione reversus i n c o l u m i s i n / U r b e m duxit c r u d e l e m cru-
delis exercitum; u b i q u a m cruenta, q u a m i n c i v i l i s hostilique i m m a -
n i o r eius v i c t o r i a fuerit, eos q u i scripserunt legant q u i volunt.
56
P L U T A R H , životi, Mar. 39; C I C E R O N , Pro Sestio 22, 50.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 23, 1-2 143
male važnosti takvo priznanje, to jest: da i bez p o m o ć i njihovih bogova
čovjeka m o ž e zapasti ona vremenita sreća (koju odviše ljube), te da
i u n a t o č r a s r đ e n i m bogovima, ljudi poput Marija mogu postići i uživati:
i zdravlje i snagu i bogatstvo i časti i dostojanstvo i dug život (24); dok
ljude poput Regula, u n a t o č naklonim bogovima, mogu mučiti i umoriti:
i zatočenje i ropstvo i s i r o m a š t v o i nesanica i b o l . Dopuste l i da je tako,
onda priznaju kako od njih nema nikakve koristi i kako je njih štovati
posve suvišno. Jer, ako mjesto onih kreposti duše i poštenja u životu
(zbog kojih se treba nadati nagradi nakon smrti) ti su se više trudili
p o u č a v a t i puk upravo suprotno; te ako č a k u onim prolaznim i vre­
menitim dobrima niti išta naškodiše onima koje su mrzili, niti pak
koristiše onima koje su voljeli, — č e m u ih onda štuju, što se s tolikim
ž a r o m zahtijeva njihovo štovanje? Z a š t o se u m u č n i m i t u ž n i m vreme­
nima mrmlja kako su se oni uvrijeđeni povukli te se zbog njih najnedo-
stojnijim klevetama pogrđuje kršćanska vjera? A k o pak u tim stvarima
posjeduju m o ć bilo dobra bilo zla djela, zašto onda pomagahu naj­
goremu m u ž u Mariju, a ostaviše na cjedilu najboljega m u ž a Regula?
Ne proizlazi l i iz toga da su i najnepravičniji i najgori? A k o se pak
misli kako ih se zbog toga treba to više bojati i štovati i h , nek ne misle
da je to valjan stav, jer — kako se zna — Regulo nije bogove š t o v a o
manje od Marija.
A ne čini se ni da stoga treba izabrati najopakiji život, jer bogovi po-
k a z a š e više naklonosti prema Mariju negoli prema Regulu. MeteloA,
čovjek veoma hvaljen u R i m u , koji je imao pet sinova konzula, uživaše
sreću u vremenitim stvarima, a veoma opaki Katilina, pritisnut siro­
m a š t v o m i p u t u č e n u ratu koji izazva vlastitim z l o č i n o m , bijaše nesre­
tan, dok ih najistinskijom, najpouzdanijom srećom n a d m a š u j u oni
dobri koji štuju B o g a , koji takvu m o ž e jedini dodijeliti.
2. D a k l e , kad je ta d r ž a v a propadala od zlih običaja, njihovi bogovi ne
učiniše ništa, niti da bi upravili niti da bi ispravili takve običaje, kako
ona ne bi propala; d a p a č e , oni još p r i d o d a d o š e , da se ti običaji izopače
i iskvare, kako bi propala. I nek se ne pretvaraju kako su dobri, te su
se povukli t o b o ž e uvrijeđeni zbog opačine g r a đ a n a . Upravo bijahu tu;
izdaju se, otkrivaju se krivima; niti su mogli poukom p o m o ć i , niti su
se mogli šutnjom prikriti. Prelazim preko toga kako su milosrdni M i n -
A
turnjani preporučili Marija božici M a r i k i , u njezinu g a j u , da bi mu se
56
sve p o s r e ć i l o ) , i kako se iz najočajnijeg položaja vraća nepovrijeđen
u R i m i dovodi nemilosrdnik nemilosrdnu vojsku; a kako tu krvava,
neljudska i gora od neprijateljeve bijaše njegova pobjeda, — oni koji
h o ć e nek čitaju one koji pisahu o tome. N u , kao što već rekoh, preko
(24) I ovdje Augustinov sud o Mariju ovisi, čini se, o žaljenju što je
njegovim istupom pokoleban postojeći politički poredak; Marija su inače
neki klasični pisci smatrali trećim osnivačem Rima (usp. niže 3, bilj. 41).
A Q . Metellus M a c e d o n i c u s , pobjednik Ahejskog saveza (148. god. pr. K r . )
A K a d je Sula p o š a o na R i m , Marije se sklonio u m o č v a r e Minturne, ali je u h v a ć e n . Božica
M a r i k a (Marica) p o i s t o v j e ć u j e se s V e n e r o m , D i j a n o m ili K i r k o m .
 144 D E CIV. D E I 1, 23, 2-24, 1
Sed hoc, ut d i x i , omitto, nec M a r i c a e nescio c u i t r i b u o M a r i i sangui-
n e a m felicitatem, sed occultae potius providentiae D e i ad i s t o r u m
o r a claudenda eosque ab errore liberandos, q u i n o n studiis agunt,
sed haec prudenter advertunt; quia, etsi a l i q u i d i n his rebus dae-
mones possunt, t a n t u m possunt, q u a n t u m secreto O m n i p o t e n t i s
a r b i t r i o p e r m i t t u n t u r , ne magnipendamus terrenam felicitatem,
quae sicut M a r i o m a l i s e t i a m p l e r u m q u e conceditur, nec e a m
rursus quasi m a l a m a r b i t r e m u r , c u m ea multos e t i a m pios ac
bonos unius v e r i D e i cultores invitis daemonibus praepolluisse
videamus, nec eosdem i m m u n d i s s i m o s spiritus v e l p r o p t e r haec
ipsa bona malave terrena propitiandos aut timendos existimemus;
quia, sicut i p s i m a l i homines i n terra, sic e t i a m i l l i n o n o m n i a
quae volunt facere possunt, n i s i q u a n t u m illius ordinatione s i n i t u r ,
cuius plene i u d i c i a nemo comprehendit, iuste nemo reprehendit.
rei admone^^
n
2 4 ,
^ ^ u a c e r t e s e c u
* P ' i u s tempora t a l i a fuerunt, ut superiora,
q u o r u m vindex esse videbatur, i l l o r u m comparatione quaererentur,
P L 72 c u m p r i m u m ad U r b e m / c o n t r a M a r i u m castra movisset, adeo
5 7
laeta exta i m m o l a n t i fuisse s c r i b i t L i v i u s , ut c u s t o d i r i se Postu-
m i u s haruspex voluerit capitis s u p p l i c i u m subiturus, n i s i ea, quae
i n a n i m o S u l l a haberet, diis iuvantibus implevisset. E c c e n o n disces-
serant adytis atque aris relietis d i , quando de r e r u m eventu praedi-
cebant n i h i l q u e de ipsius Sullae correctione curabant. P r o m i t t e b a n t
a f
praesagando felicitatem m a g n a m nec m a l a m c u p i d i t a t e m m i n a n d o
frangebant. Deinde c u m esset i n A s i a b e l l u m M i t h r i d a t i c u m gerens,
per L u c i u m T i t i u m ei m a n d a t u m est a love, q u o d esset M i t h r i d a t e m
superaturus, et f a c t u m est. A c postea m o l i e n t i redire i n U r b e m et
suas a m i c o r u m q u e i n i u r i a s c i v i l i sanguine u l c i s c i , i t e r u m manda­
t u m est ab eodem l o v e per m i l i t e m q u e m d a m legionis sextae, p r i u s
se de M i t h r i d a t e praenuntiasse v i c t o r i a m , et tune p r o m i t t e r e datu-
r u m se potestatem, qua recuperaret ab i n i m i c i s r e m p u b l i c a m n o n
a
sine m u l t o sanguine. T n m ^ percontatus S u l l a , quae f o r m a m i l i t i
v i s a fuerit, c u m ille indicasset, eam recordatus est, q u a m p r i u s ab
i l l o audierat, q u i de M i t h r i d a t i c a v i c t o r i a ab eodem m a n d a t a pertu-
ae
sinuntur M.
af
praesagiendo M.
ag
Tune M .
L I V I J E , Periocha knj.77; C I C E R O N , De divin. 1, 33, 72.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 23, 2-24, 1 145
toga prelazim, i ne pripisujem tu okrvavljenu Marijevu sreću M a r i k i
(tko god ona bila) (25), nego radije skrivenoj promisli Božjoj, kako
bi se tima usta začepila i kako bi se od pogrješke izbavili oni koji se ne
prepuštaju predrasudama, nego razborito o p a ž a j u , jer — ako u tim
stvarima zlodusi štogod i mogu, samo toliko mogu koliko i m se dopusti
po skrovitoj namisli S v e m o g u ć e g a , kako ne bismo odviše cijenili ze­
maljsku sreću (kakva se p o č e s t o d o p u š t a i opakima poput Marija),
ali i da je ne smatramo n e č i m z l i m , kad vidimo gdje se njome bogato
nadaruju mnogi p o b o ž n i i dobri štovatelji jedinoga istinskoga B o g a ,
u n a t o č zlodusima; ali i kako ne bismo pomislili, da valja umilostiviti
te najgnusnije duhove i l i ih se bojati zbog tih zemaljskih dobara i l i z a l a ,
jer, kao što opaki ljudi na zemlji, tako ni ti dusi ne mogu učiniti sve što
a e
zažele, nego koliko i m se dopusti po namisli O n o g a , kojega sudove
u cijelosti ne m o ž e nitko shvatiti, niti i m m o ž e pravedno prigovoriti.
24. 1. Zaista sam Sula (kojega razdoblje bijaše takvo da su uspo-
v J
o onim Suiinim
° . . djelima u kojima
redivši ga s prijašnjim, čijim se on osvetnikom činio, morali žaliti se z l o d u s i p o k a z u j u
upravo za ovim), kad je prvi put krenuo na grad u boj protiv M a r i j a , gači n
^ e g o v l p o m a
~
57
tako povoljnu iznutricu žrtve bijaše imao — kako piše L i v i j e ) —
da d r o b o g l e đ a Postumije bijaše voljan dati i vlastitu glavu ako Sula,
uz p o m o ć bogova, ne poluči ono što mu je bilo u duši. I eto, ne napu­
stiše bogovi ni svetišta ni žrtvenike, kad već proricahu o ishodu doga­
đaja, i ni malo se ne p o t r u d i š e da isprave Sulu. D a p a č e , p r o r o č a n s t v o m
mu o b e ć a š e golemu sreću, a ne suzbiše opomenom njegovu opaku
p o ž u d u . A zatim, kad je bio u A z i j i vodeći rat protiv Mitridata, Jupiter
mu je preko L u c i j a Ticija p o r u č i o kako će svladati Mitridata, što se
A
i dogodilo .
I poslije, kad se svim silama trudio vratiti u G r a d te osvetiti krvlju
g r a đ a n a vlastite nepravde i one svojih prijatelja, ponovno je primio od
istoga Jupitera poruku, a preko nekog vojnika iz šeste legije, kako m u
prije bijaše prorekao pobjedu nad M i t r i d a t o m , dok sad obećaje da će
mu dati m o ć kojom će ponovo zadobiti d r ž a v u od svojih neprijatelja,
ali uz mnogo k r v o p r o l i ć a . Sula se zatim raspitao kakav se lik bijaše
ukazao vojniku, a kad ga je ovaj opisao, Sula se sjetio da je isti kao
i onaj o kojem bijaše č u o od onoga što mu je dojavio o pobjedi nad
Mitridatom.
(25) Marika, božica ili nimfa, žena Faunova i mati kralja Latina, kadšto
se poistovjećivala s nekim poljskim ili šumskim božanstvima. Bio joj je posve­
ćen gaj blizu Minturna. Vojskovođa Marije nije se spasio njenom zaštitom,
već vlastitom snalažljivošću kojom je natjerao u bijeg protivnika, Cimbra ili
Teutona, koji je bio poslan da ga ubije (usp. Plutarh, n. mj.).
A Nakon toga Sula je uzeo stalni nadimak S r e ć k o (Felix).
 146 D E C I V . D E I 2, 24, 1-2
lerat. Q u i d h i c responderi potest, quare d i i curaverint velut felicia
ista / nuntiare, et nullus e o r u m curaverit S u l l a m monendo corrigere
m a l a tanta f a c t u r u m scelestis a r m i s civilibus, qualia n o n foedarent,
sed auferrent o m n i n o r e m p u b l i c a m ? N e m p e intelleguntur daemo-
nes, sicut saepe d i x i notumque nobis est i n L i t t e r i s sacris resque
ipsae satis indicant, negotium s u u m agere, ut p r o diis habeantur
a h
et colantur, u t ea illis exhibeantur, quibus h i q u i exhibent sociati
u n a m p e s s i m a m causam c u m eis habeant i n i u d i c i o D e i .
...daemones ad
flagitia excitare.
- 2 . Deinde c u m venisset T a r e n t u m S u l l a atque i b i sacrificasset,
v i d i t i n capite v i t u l i n i iecoris s i m i l i t u d i n e m coronae aureae. Tune
P o s t u m i u s haruspex ille respondit praeelaram ei significare v i c t o r i a m
iussitque ut extis illis solus vesceretur. Postea parvo intervallo
servus c u i u s d a m L u c i i P o n t i i vaticinando elamavit: « A B e l l o n a
nuntius venio, v i c t o r i a tua est, S u l l a ». Deinde adiecit a r s u r u m esse
C a p i t o l i u m . H o c c u m dixisset, continuo egressus e castris postero
die concitatior reversus est et C a p i t o l i u m arsisse elamavit. Arserat
autem re vera C a p i t o l i u m . Q u o d q u i d e m daemoni et praevidere fa-
cile fuit et celerrime nuntiare. I l l u d sane intende, q u o d a d causam
m a x i m e pertinet, sub qualibus diis esse cupiant, q u i blasphemant
S a l v a t o r e m voluntates fidelium a d o m i n a t u d a e m o n u m liberantem.
C l a m a v i t h o m o vaticinando: « V i c t o r i a tua est, S u l l a » , atque ut
i d d i v i n o š p i r i t u elamare crederetur, nuntiavit e t i a m a l i q u i d et
prope f u t u r u m et m o x factum, unde longe aberat per q u e m ille
spiritus loquebatur; n o n tamen elamavit: « A b sceleribus p a r č e ,
S u l l a », quae i l l i c victor t a m h o r r e n d a c o m m i s i t , c u i corona aurea
ipsius victoriae i l l u s t r i s s i m u m signum i n v i t u l i n o iecore apparuit,
PL 73 q u a l i a signa si d i i i u s t i / dare solerent ac non daemones i m p i i ,
profeeto illis extis nefaria potius atque i p s i Sullae graviter n o x i a
m a l a futura monstrarent. Neque e n i m eius dignitati t a n t u m pro-
fuit i l l a v i c t o r i a , q u a n t u m nocuit c u p i d i t a t i ; qua factum est, ut
i m m o d e r a t i s inhians et secundis rebus elatus ac praecipitatus ma­
gis ipse periret i n m o r i b u s , q u a m i n i m i c o s i n corporibus perderet.
Haec i l l i d i i vere t r i s t i a vereque lugenda non extis, n o n auguriis,
ah
et M .
O D R Ž . B O Ž J O J 2 , 2 4 , 1-2 147
Što l i se ovdje m o ž e odgovoriti, zašto su se bogovi toliko trsili da najave
tu t o b o ž e dobru kob, dok se nitko od njih nije pobrinuo da opomenom
ispravi Sulu koji će krvavim g r a đ a n s k i m ratom nanijeti tolika zla koja
ne samo što će obeščastiti nego će u cijelosti razoriti d r ž a v u ? K a o što
već često rekoh, kako nas obavještava Sveto pismo te kao što same
stvari dostatno pokazuju: zlodusi se brinu o svojem vlastitom poslu,
da ih drže bogovima i poštivaju kao bogove, da se njima u čast prinese
takve žrtve koje će njihove prinesitelje povezati s njima u onoj istoj
i najgoroj krivnji pred sudom Božjim.
2 . N a k o n toga, kad je Sula d o š a o u Tarent te ondje žrtvovao, ugledao je
obrise zlatne krune na vrhu teleće jetre. Tada je d r o b o g l e đ a Postumije
odgovorio kako to znači blistavu pobjedu te je naredio da samo Sula
pojede tu iznutricu. N e š t o malo poslije rob nekog Lucija Pontija uzviknuo
A
je u p r o r o č k o m e zanosu: » D o l a z i m kao glasnik od B e l o n e , pobjeda
je tvoja, Sula.« N a k o n toga je dodao da će K a p i t o l gorjeti. Rekavši to
odmah je otišao iz logora, ali se sutradan vratio u logor j o š uzbuđeniji
8
te povikao kako je K a p i t o l izgorio. I zaista, K a p i t o l je bio i z g o r i o .
A to zloduhu bijaše lako i predvidjeti i što brže dojaviti.
Obrati pozornost na ovo — što se najviše tiče samog predmeta — pod
k a k v i m bogovima žele biti oni koji hule na Spasitelja, koji volje vjernika
izbavlja od vlasti zloduha. Proričući onaj čovjek povika: » P o b j e d a je
tvoja, Sula!« a kako bi se povjerovalo da to izvikuje b o ž a n s k i m duhom,
najavi kako će se nešto ubrzo dogoditi, što se odmah i dogodilo na
mjestu od kojega bijaše daleko taj preko kojega je duh govorio ( 2 6 ) ,
a nije povikao: » O d u s t a n i od zločina, Sula!« — tolikih užasnih zlo­
djela koje ondje počini pobjednik, kojemu se zlatna kruna pobjede
ukazala kao najsjajniji znak na vrhu teleće jetre.
D a su takve znake običavali davati pravedni bogovi, a ne b e z b o ž n i
zlodusi, onda bi u toj utrobi radije pokazali o p a č i n e i zla koja će biti
krajnje štetna i po samoga Sulu. Jer ta pobjeda ne bijaše toliko korisna
po njegovo dostojanstvo k o l i k o pogubna njegovoj p o ž u d i ; zbog nje
je on, predavši se neumjerenostima, zanesen srećom i prenagljen, više
sam izgubio u ć u d o r e d n i m običajima nego što je neprijatelja tjelesno
pogubio. Te zaista jadne i tuge dostojne stvari ne najaviše ti bogovi ni
(26) Gatanje i proricanje ili mantiku Krizip određuje kao sposobnost
koja spoznaje, vidi i tumači znakove što ih bogovi otkrivaju ljudima (Ciceron,
De nat. deor. 2, 63, 130). Stari su je smatrali srodnom iznenadnim nadahnući­
ma pjesnika (Pseudo-Aristotel, Problemata 954, 34). Uživala je dosta
rašireno priznanje, kojemu ne protuslovi ni Augustin.
A Staroitalska b o ž i c a rata.
B Kapitol je izgorio 6. srpnja 83. god. prije Krista.
 148 D E CIV. D E I 2 , 2 4 , 2-25, 1
non c u i u s q u a m somnio vel v a t i c i n i o praenuntiabant. Magis e n i m
timebant ne corrigeretur q u a m ne vinceretur. I m m o satis agebant,
ut v i c t o r c i v i u m gloriosus victus atque captivus nefandis vitiis et
per haec ipsis e t i a m daemonibus m u l t o obstrictius subderetur.
Dii ad crudeli- 25. 1. I l l i n c vero quis n o n intellegat, quis n o n videat, n i s i q u i
tatem atque sce- . . . . , . ...
lus propeliunt... tales deos m u t a n magis elegit q u a m d i v i n a gratia ab e o r u m /
c c 6 0
societate separari, q u a n t u m m o l i a n t u r m a l i g n i i s t i spiritus exem-
plo suo velut d i v i n a m auctoritatem praebere sceleribus? q u o d e t i a m
i n q u a d a m Campaniae lata planitie, u b i n o n m u l t o post civiles acies
nefario p r o e l i o conflixerunt, i p s i inter se p r i u s pugnare v i s i sunt.
N a m q u e i b i a u d i t i sunt p r i m u m ingentes fragores, moxque m u l t i
se vidisse n u n t i a r u n t per aliquot dies duas acies p r o e l i a r i . Quae
pugna u b i destitit, vestigia quoque velut h o m i n u m et equorum,
58
quanta de i l l a conflictatione e x p r i m i poterant, i n v e n e r u n t . S i ergo
veraciter inter se n u m i n a pugnaverunt, i a m bella c i v i l i a excusantur
h u m a n a ; consideretur tamen quae sit t a l i u m d e o r u m vel m a l i t i a
vel m i s e r i a : s i autem se pugnasse finxerunt, q u i d a l i u d egerunt,
n i s i ut sibi R o m a n i bellando civiliter t a m q u a m d e o r u m exemplo
n u l l u m nefas admittere viderentur? I a m e n i m coeperant b e l l a ci­
v i l i a , et aliquot nefandorum p r o e l i o r u m strages exsecranda prae-
cesserat. I a m multos moverat, q u o d miles q u i d a m , d u m occiso
spolia detraheret, fratrem nudato cadavere agnovit ac detestatus
59
b e l l a c i v i l i a se i p s u m i b i perimens fraterno c o r p o r i a d i u n x i t . U t
ergo huius t a n t i m a l i m i n i m e taederet, sed a r m o r u m scelestorum
magis magisque ardor incresceret, n o x i i daemones, quos i l l i deos
putantes colendos et venerandos arbitrabantur, inter se pugnantes
h o m i n i b u s apparere voluerunt, ne i m i t a r i tales pugnas c i v i c a tre-
pidaret affectio, sed potius h u m a n u m scelus divino excusaretur
exemplo. H a c astutia m a l i g n i spiritus etiam ludos, unde m u l t a i a m
d i x i , scaenicos s i b i d i c a r i sacrarique iusserunt, u b i tanta d e o r u m
flagitia theatricis canticis atque f a b u l a r u m actionibus celebrata et
P L 7 4
quisquis eos t a l i a fecisse crederet et quisquis n o n / crederet, sed ta­
a i
m e n illos libentissime sibi t a l i a exhiberi cerneret, securus imitare-
1
velle dod. M.
58
J U L I J E O P S E K V E N T , De prodig. 57.
59
L I V I J E , Periocha knj.79.
O DRŽ. BOŽJOJ 2, 24, 2-25, 1 149
iznutricama, ni gatanjem, ničijim snom, ni proricanjem. Više su se
bojali da se on ne popravi negoli da ne pobijedi. D a p a č e , više su se po­
brinuli da taj glasoviti pobjednik g r a đ a n a bude pobijeđen i z a t o č e n
neizrecivim porocima, i time j o š zamršenije p o d r e đ e n samim zlo­
dusima.
25. 1. T k o otuda ne bi shvatio, tko ne bi uvidio (osim onoga tko K o l i k o opaki dusi
' - l i v • p o t i č u ljude na s r a -
radije izabire da nasljeduje takve bogove negoli da se b o ž a n s k o m m i - motne č i n o v e , kad
lošću odvoji od njihova d r u š t v a ) , kako se ti opaki dusi svim silama Lo^ 1
slo^ufo°bože
trse da^ svojim primjerom opskrbe zločine t o b o ž n j o m b o ž a n s k o m b o ž a n s k u ovlast
ovlasti? Jer na nekoj prostranoj ravnici Kampanije viđeni su prvo gdje
se tuku i z m e đ u sebe, a nedugo poslije toga tu su se sukobile g r a đ a n s k e
vojske u sramotnome boju. Naime, tu se prvo bila čula velika buka,
a zatim su mnogi izjavili kako su vidjeli dvije vojske što su bile boj
nekoliko dana. A p o š t o je taj boj prestao, n a đ o š e tu tragove kao od
ljudi i konja, kakvi su mogli nastati od takvoga sukoba58) (27). A k o su
se, dakle, ta b o ž a n s t v a doista i z m e đ u sebe tukla, onda se opravdavaju
i ljudski g r a đ a n s k i ratovi; ali nek se razmotri kakva je tada zloća i l i
bijeda tih bogova.
A k o su se opet pretvarali da se i z m e đ u sebe borahu, što su drugo mogli
polučiti nego da se Rimljanima učini kako vodeći g r a đ a n s k i rat —
kao po uzoru na bogove — ne počinjaju nikakva grijeha? J e r , ' g r a đ a n ­
ski ratovi već bijahu počeli, i već su bili počinjeni odvratni pokolji
u nekoliko strahotnih bojeva. Mnoge već bijaše ganulo, kad je neki
vojnik, skidajući oružje s ubijena neprijatelja, u ogoljenu truplu pre­
poznao svojega brata i proklevši g r a đ a n s k e ratove ubio se nad bratovim
59
tijelom. ) D a k l e , ne ni najmanje da bi takvo zlo dojadilo, nego kako
bi što više podjarili žar takvih bojnih o p a č i n a , pogubni zlodusi (koje su,
smatrajući ih bogovima, mislili da treba i štovati i o b o ž a v a t i ) htjedoše
se ljudima pokazati u m e đ u s o b n u boju, i to ne kako bi se g r a đ a n s k o
čuvstvo susteglo od o p o n a š a n j a takve borbe, nego prije da bi se ljudski
zločin opravdao b o ž a n s k i m primjerom.
Po istome kovarstvu opaki zlodusi narediše (o č e m u sam već podosta
rekao) da i m se priređuju i posvećuju kazališne predstave, kako bi tolike
o p a č i n e bogova (slavljene glazbenim izvedbama i glumom u k o m a ­
dima) mogao nesmetano o p o n a š a t i i onaj tko bi povjerovao da su i h
bogovi počinili i onaj tko ne bi povjerovao (kad je već vidio da bo-
(27) Čudne pojave, zvane ostenta, portenta, monstra, signa, uočavale su
se većinom u oživljavanju neživih predmeta, u neredovitosti prirodnih i me­
teoroloških zbivanja, u rađanju i životu ljudi i životinja a značile su — za
razliku od tzv. omina — prestanak božanske naklonosti, dotično bile su pred­
znakom poremetnje rimskog mira (pax romana). Livije ih npr. zato uključuje
u povijest (usp. 3. dekada s prikazom Drugog punskog rata).
 150 D E CIV. D E I 2, 25, 1-26, 1
tur. N e quis itaque existimaret i n deos convicia potius q u a m eis di-
g n u m a l i q u i d scriptitasse, ubicumque illos inter se pugnasse poetae
c o m m e m o r a r u n t , i p s i ad decipiendos homines p o e t a r u m c a r m i n a fir-
maverunt, pugnas videlicet suas n o n s o l u m per scaenicos i n thea-
tro, v e r u m e t i a m per se ipsos i n c a m p o h u m a n i s oculis exhibentes.
...Christus ad - 2. H a e c dicere c o m p u l s i sumus, q u o n i a m pessimis m o r i b u s
optimos mores.
c i v i u m R o m a n a m r e m p u b l i c a m i a m antea p e r d i t a m fuisse nul-
lamque remansisse ante adventum C h r i s t i l e s u D o m i n i n o s t r i auc-
tores e o r u m dicere et scribere m i n i m e dubitarunt. Q u a m perdi-
CC 61 t i o n e m diis suis n o n imputant, q u i m a l a t r a n s i t o / r i a , quibus b o n i ,
seu vivant seu m o r i a n t u r , perire n o n possunt, C h r i s t o nostro i m ­
putant: c u m C h r i s t u s noster tanta frequentet p r o m o r i b u s o p t i m i s
praecepta c o n t r a perditos mores; d i i vero i p s o r u m n u l l i s talibus
praeceptis egerint a l i q u i d c u m suo cultore p o p u l o p r o i l l a re pu­
b l i c a , ne periret; i m m o eosdem mores velut suis exemplis aucto-
ritate n o x i a c o r r u m p e n d o egerunt potius, ut periret. Q u a m n o n
ideo tune perisse quisquam, ut arbitror, i a m dicere audebit, q u i a
discessere omnes adytis arisque relietis
di®
velut a m i c i v i r t u t i b u s , c u m vitiis h o m i n u m offenderentur; q u i a tot
signis e x t o r u m a u g u r i o r u m v a t i c i n i o r u m , quibus se t a m q u a m prae-
scios f u t u r o r u m adiutoresque p r o e l i o r u m iactare et c o m m e n d a r e
gestiebant, c o n v i n c u n t u r fuisse praesentes; q u i s i vere abscessissent,
m i t i u s R o m a n i i n b e l l a civilia suis cupiditatibus q u a m i l l o r u m i n -
stigationibus exarsissent.
Dii ad turpia 26. 1. Quae c u m i t a sint, c u m p a l a m aperteque turpitudines eru-
incitant..
delitatibus mixtae, o p p r o b r i a n u m i n u m et c r i m i n a , sive p r o d i t a
sive conficta, ipsis exposcentibus et n i s i fieret irascentibus e t i a m
certis et s t a t u t i s al
sollemnitatibus consecrata illis et d i c a t a cla- a m
ruerint atque ad o m n i u m oculos, ut i m i t a n d a proponerentur, spec-
tanda processerint: q u i d est, quod i d e m i p s i daemones, q u i se
h u i u s c e m o d i voluptatibus i m m u n d o s esse spiritus confitentur, q u i
suis flagitiis et facinoribus, sive indicatis sive simulatis, eorumque
s i b i celebratione petita ab impudentibus, extorta a pudentibus auc-
tores se vitae scelestae immundaeque testantur, perhibentur t a m e n
i n adytis suis secretisque penetralibus dare quaedam b o n a prae­
PL 75 6 1
cepta de m o r i b u s q u i b u s d a m velut eleetis sacratis s u i s ? / Q u o d
1
statis M.
™ dicata] više kodeksa CC, dedicata M.
60
V E R G I L I J E , Aen:2, 351; usp. knj.22, 2.
61
Usp. F I R M I K M A T E R N O , De errore prof. rei 19—23; usp. 2, 6.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 25, 1-26, 1 151
govi veoma rado primaju takve priredbe). I da ne bi nitko pomislio,
kako piskaraju prije neke osvade protiv bogova negoli štogod njih
dostojno kad god bi pjesnici iznosili kako se bogovi tuku između sebe,
— ti su bogovi potvrđivali pjesme pjesnika, kako bi obmanuli ljude,
izlažući ljudskim o č i m a ne samo svoje bojeve preko glumaca u kaza­
lištu nego i one što osobno vodahu na bojištu.
2. Bijasmo prisiljeni ovo izreći, jer njihovi vlastiti pisci ne oklijevahu
ni najmanje, niti govoriti niti napisati, da je zbog najgorih običaja
g r a đ a n a rimska d r ž a v a već bila propala i od nje ništa ne ostade i prije
dolaska Isusa Krista, našeg Gospodina. T u propast ne pripisuju svojim
bogovima, a ona prolazna zla (od kojih dobri ljudi i l i prežive i l i umru,
ali ne mogu propasti) ti pripisuju n a š e m Kristu; i dok upravo n a š Krist
obiluje naputcima o najboljem životu, a protiv opakih običaja, njihovi
se bogovi nikad ne p o t r u d i š e učiniti štogod takvim naputcima s p u k o m
svojim štovateljem, a radi te d r ž a v e , da ona ne propadne — d a p a č e :
više su se potrudili da ona propadne kvareći dotične običaje pogubnim
uzorom vlastitih primjera. Stoga, kako mnijem, nitko se neće odvažiti
te reći da d r ž a v a propade, »jer o d o š e svi bogovi, napustivši svetišta
60
i ž r t v e n i k e « ) , kao prijatelji vrlina, p o š t o ih uvrijediše poroci ljudi;
jer oni toliki znaci iznutrica, gatanja i proricanja (kojima se hvastahu
i p r e p o r u č i v a h u kao predskazatelji b u d u ć i h d o g a đ a j a i p o m a g a č i
u boju) oni d o k a z o m su da bijahu prisutni; a da zaista bijahu otišli,
Rimljani bi u g r a đ a n s k i m ratovima blaže izgarali od svojih vlastitih
p o ž u d a nego što učiniše podbadani od bogova.
26. 1. A b u d u ć i jest tako, kad su se već javno i otvoreno slavile O onim tajnim opo­
menama zloduha,
gnusobe p o m i j e š a n e s okrutnostima, sramotni činovi i zločini b o ž a n ­ koje se ticahu ć u ­
dorednih običaja,
stava, bilo zbiljski bilo izmišljeni (a na njihov osobni zahtjev, jer su se dok se javno u nji­
hovim svetištima
srdili ako bi izostale te svečanosti, njima namijenjene i posvećene prema naučavala svaka
stalnim odredbama); priredbe što su se izvodile svima pred o č i m a opačina
i iznosile kao uzor koji valja gledati i u njega se ugledati, — zašto onda
0 tim istim zlodusima (koji se po takvim užicima otkrivaju kao nečisti
dusi, i po svojim sramotnim i zločinačkim djelima, bilo dokazanim
bilo izmišljenim, i po njihovu slavljenju — na zahtjev od bestidnih,
a na silu od stidljivih — posvjedočuju da su začetnici opaka i nečista
života) — z a š t o se o njima govori kako, u svojim najskrovitijim sve­
tištima i tajnim prostorijama, podaruju nekakve dobre naputke o obi­
61 A
čajima kao nekim svojim izabranim p o s v e ć e n i c i m a ) ? A k o je tomu
tako, onda je tim lukavija zloća tih pogubnih duhova, i treba je uočiti
1 pobiti.
A L a t . r i j e č sacratis, vjerojatno odgovara g r č k o m izrazu pOtfTcu (posvećeni u tajni bogoštovni
nauk).
 152 D E CIV. D E I 2, 26, 1-2
si i t a est, hoc ipso c a l l i d i o r advertenda est et convincenda m a l i t i a
s p i r i t u u m n o x i o r u m . T a n t a e n i m vis est probitatis et castitatis, ut
o m n i s vel paene omnis eius laude moveatur h u m a n a natura, nec
usque adeo sit turpitudine vitiosa, ut t o t u m sensum honestatis
a n
a m i s e r i t . P r o i n d e malignitas daemonum, n i s i a l i c u b i se, q u e m ad
m o d u m s c r i p t u m i n nostris L i t t e r i s novimus, transfiguret in ange-
62
los lucis , n o n i m p l e t negotium deceptionis. F o r i s itaque populis
celeberrimo strepi tu impietas i m p u r a circumsonat, et intus paucis
castitas s i m u l a t a v i x sonat; praebentur propatula pudendis et se-
creta laudandis; decus latet et dedecus patet; quod m a l u m geritur
omnes convocat spectatores, q u o d b o n u m d i c i t u r v i x aliquos in-
venit auditores, t a m q u a m honesta erubescenda sint et inhonesta
c c 6 2
glorianda. S e d u b i hoc, n i s i i n d a e m o n u m templis? u b i , n i s i / i n
fallaciae diversoriis? I l l u d e n i m fit, ut honestiores, q u i p a u c i sunt,
capiantur; hoc autem, ne plures, q u i sunt t u r p i s s i m i , corrigantur.
...sicut in sa- - 2. U b i et quando sacrati C a e l e s t i s 63
audiebant castitatis prae-
cns deae Cae­
lestis. cepta, nescimus; ante i p s u m tamen d e l u b r u m , u b i s i m u l a c r u m
i l l u d l o c a t u m conspiciebamus, u n i v e r s i undique confluentes et u b i
ao
quisque poterat stantes ludos q u i agebantur i n t e n t i s s i m e specta-
bamus, intuentes alternante conspectu hine m e r e t r i c i a m p o m p a m ,
i l l i n c v i r g i n e m deam; i l l a m suppliciter a d o r a r i , ante i l l a m t u r p i a
celebrari; n o n i b i pudibundos, m i m o s , n u l l a m verecundiorem scae^
n i c a m v i d i m u s ; cuneta obscenitatis i m p l e b a n t u r officia. Sciebatur
v i r g i n a l i n u m i n i q u i d placeret, et exhibebatur q u o d de templo
d o m u m m a t r o n a doctior reportaret. N o n n u l l a e pudentiores aver-
tebant faciem ab i m p u r i s motibus scaenicorum et a r t e m flagitii fur-
tiva intentione discebant. H o m i n i b u s namque verecundabantur, ne
auderent i m p u d i c o s gestus ore libero cernere; sed m u l t o m i n u s
audebant sacra eius, q u a m venerabantur, casto corde damnare.
H o c tamen p a l a m discendum praebebatur i n templo, a d q u o d per-
p e t r a n d u m saltem secretum quaerebatur i n domo, m i r a n t e n i m i u m ,
si ullus i b i erat, pudore m o r t a l i u m , quod h u m a n a flagitia n o n l i -
bere homines committerent, quae apud deos etiam religiose disce-
an
amittat M.
ao
intentissimi M.
62
2 K o r 11, 14.
63
Usp. 2, 4.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 26, 1-2 153
T o l i k a je naime m o ć poštenja i čednosti da je svaka i l i gotovo svaka
ljudska narav ganuta njihovom hvalom, i nije toliko i z o p a č e n a gnuso­
bom da b i izgubila svaki osjećaj časti (28). Otuda zloća zlih duhova,
ukoliko se gdjegdje (kao što znamo da piše u n a š e m Svetom pismu)
62
»ne preobrazi u a n đ e l a . s v j e t l o s t i « ) , i ne uspijeva obaviti posao ob­
mane. Pa tako vani okolo puka odzvanja na sve strane neprestana buka
gnusnoga bezbožja, dok unutra nekolicina jedva čuje hinjenu č e d n o s t ;
javnosti pružaju ono što je sramno, dok skrivaju ono što je pohvalno;
čast se skriva, a nečast otkriva; ono što se radi zla čini priziva sve gleda­
telje, a ono što se radi dobra govori jedva nalazi kojeg slušatelja, kao
da se časnih stvari valja stidjeti, dok one nečasne valja slaviti (29). A l i
gdje je to ako ne u hramovima zlih duhova? Gdje je ako nije u pribježi-
štima obmane? Jedno se od toga izvodi, kako b i se ulovili oni pošteniji,
koji su malobrojniji; a drugo, kako se ne bi popravili mnogi, koji su
u cijelosti opaki.
63
2. Gdje su to i kada posvećenici one Nebeske djevice ) slušali naputke
0 čednosti — ne znamo; d o č i m pred samim svetištem, gdje gledasmo
smješten kip božice, stječući se svi sa svih strana i stojeći gdje je tko
već mogao, promatrali bismo najnapetije igre što su se izvodile, zureći
naizmjenice čas u povorku bludnica, čas u djevičansku božicu; nju su
1 molitvom preklinjali i pred njom izvodili obredne gnusobe; u mimika
ne vidjesmo nikakva osjećaja stida, nikakva traga štovanju u glumica;
a činili su sve ono što je bestidnost zahtijevala.
Z n a l o se što godi djevičanskomu b o ž a n s t v u i izvodilo se ono što bi
č a s n a g o s p o đ a sad kao upućenija ponijela kući iz hrama. Neke od njih
koje bijahu stidljivije o d v r a ć a l e su lice od bestidnih kretnji glumaca pa
su pogledajući kriomice učile umijeće sramotnog čina. One su se pred
ljudima stidjele da se o d v a ž e promatrati otvorena obraza te bestidne
pokrete; ali su se j o š manje usuđivale č e d n i m srcem osuditi obrede
božice koju su štovale. K a k o se tu u hramu javno na nauk predavalo ono
za što se, da se obavi, u domu tražio barem skrovit kut, stid smrtnika
(ako ga tu ikako bijaše) morao se zaista čuditi što ljudi nisu posve
slobodno počinjali ljudske o p a č i n e , o kojima su kao vjersku pouku
učili, kako će se bogovi rasrditi ako se oni ne pobrinu da i m ih prirede.
(28) U ovoj knjizi, tu i drugdje (npr. 2, 6 i 27), čini se da Augustin ima
pred očima sadržaj nekih pisama cara Julijana (usp. Epist. 84; 89 i 89a) u ko­
jima se kršćanstvo napada s bezboštva, bezvjerja, nehaja i prezira ljudi a u
namjeri da bude zamijenjeno obnovljenim poganstvom, ili točnije da se pogani
potaknu da na svoj način časte Boga, da gaje dobrotu, pomažu bližnjemu
i č e s
" t o žive.
(29) Augustin ima osnovno povjerenje u prirodno čovjekovo poštenje;
naslanjajući se na Platonovo mišljenje, koje kasnije preuzima Epikur, on
postojeću kulturu i civilizaciju, a pogotovu mnogoboštvo, koje se uzimalo za
jamca rimskoj veličini, smatra pojavama koje raspiruju i najžešće i najpo-
gubnije strasti.
 154 D E C I V . D E I 2, 26, 2-27
rent iratos h a b i t u r i , nisi e t i a m exhibere curarent. Quis e n i m alius
spiritus occulto i n s t i n c t u nequissimas agitans mentes et instat fa-
ciendis adulteriis et p a s c i t u r factis, n i s i q u i e t i a m sacris talibus
oblectatur, constituens i n templis simulacra d a e m o n u m , amans i n
ludis s i m u l a c r a v i t i o r u m , susurrans i n occulto verba i u s t i / t i a e ad
decipiendos e t i a m paucos bonos, frequentans i n aperto invitamenta
nequitiae a d possidendos innumerabiles malos?
a
Dii turpibus sa- 27. V i r gravis et philosophaster Tullius aedilis futurus c l a m a t P
cns et ludis . . . . . . .
placantur. m a u n b u s civitatis, inter cetera sui magistratus omcia sibi F l o r a m
64
m a t r e m l u d o r u m celebritate p l a c a n d a m ; q u i l u d i tanto devotius,
quanto t u r p i u s celebrari solent. Dicit alio loco i a m consul i n extre-
mis periculis civitatis, et ludos per decem dies factos, neque r e m
65
u l l a m quae a d placandos deos pertineret p r a e t e r m i s s a m ; quasi
n o n satius erat tales deos i r r i t a r e temperantia q u a m placare luxu-
cc 63 i a , et eos honestate e t i a m ad / inimicitias provocare q u a m tanta
r
deformitate lenire. Neque e n i m gravius fuerant q u a m l i b e t crude-
l i s s i m a i m m a n i t a t e n o c i t u r i homines, p r o p t e r quos placabantur,
q u a m nocebant ipsi, c u m vitiositate foedissima placarentur. Quan-
do q u i d e m ut averteretur q u o d metuebatur ab hoste i n c o r p o r i b u s ,
eo m o d o d i i conciliabantur, quo v i r t u s debellaretur i n mentibus,
q u i n o n opponerentur defensores oppugnatoribus m o e n i u m , n i s i
p r i u s fierent expugnatores m o r u m b o n o r u m . H a n e t a l i u m n u m i -
n u m p l a c a t i o n e m p e t u l a n t i s s i m a m , i m p u r i s s i m a m , impudentissi-
m a m , n e q u i s s i m a m , i m m u n d i s s i m a m , cuius actores l a u d a n d a Ro-
manae v i r t u t i s indoles honore privavit, t r i b u movit, agnovit turpes,
fecit infames, hane, i n q u a m , p u d e n d a m veraeque religioni aversan-
d a m et detestandam t a l i u m n u m i n u m placationem, fabulas * i n ac
deos illecebrosas atque criminosas, haec ignominiosa d e o r u m vel
scelerate turpiterque f a c t a a r
v e l sceleratius turpiusque conficta
oculis et auribus publicis civitas tota discebat, haec c o m m i s s a nu­
m i n i b u s placere cernebat, et ideo n o n s o l u m i l l i s exhibenda, sed
ap
elamabat M .
aq
h a s fabulas M .
ar
haec . . . facta] haec . . deorum faota v e l . . . commissa rkp. M.
64
C I C E R O N , In Verrem act. sec. 5, 14.
65
C I C E R O N , In Catil. 3, 8, 20.
O D R Ž . B O Ž J O J 2, 26, 2-27 155
A i koji bi to drugi duh bio (što skrivenim nagonom pobuđuje naj­
opakije umove te nagoni na preljub i uživa kad je on počinjen), ako
ne onaj što uživa u takvim svečanim obredima, podiže u hramovima
kipove zloduha, koji voli u priredbama likove poroka, a u skrovitosti
šapće riječi pravednosti, kako bi prevario one malobrojne koji su
dobri, dok javno razglasuje vabila opačine, kako bi posjedovao one
ne i zbroj ive koji su opaki?
27. Ciceron, ozbiljan muž i tobožnji filozof, kad je imao postati D o
kolikog zatora
' J
J 7 J r javne stege dove-
edilom, izjavio je pred ušima grada, kako između ostalih dužnosti d o š e Rimljani p r i ­
64
svoje službe mora umilostiviti majku Cvijetu ) (30) svečanim igrama; [zvelJbel kako^bl
a te su igre to odanije što se gnusnije običavaju slaviti. Na drugome 5^^ t i v i l i s v o
^ e
e
mjestu kaže, kad je već bio konzul i država u krajnjoj pogibli, kako su
se te igre izvodile deset dana i ne bijaše ispuštena ni jedna jedina stvar
65
koja bijaše potrebna radi umirenja bogova; ) kao da ne bijaše priklad­
nije te bogove rasrditi umjerenošću negoli ih umirivati raskošju, ili ih
poštenjem izazvati na neprijateljstvo negoli ih ublaživati tolikom izo-
pačenošću. Kolika god bila najsurovija okrutnost kojom su prijetili oni
ljudi radi kojih su bogove ublaživali, ti ne bijahu pogubniji od samih
bogova, kad se ublaživahu najodvratnijom opačinom. Jer, kako bi
odvratili ono čega se od neprijatelja bojahu za tijela, onim načinom
kojim se krepost izgoni iz umova ublaživahu bogove, koji se ne bi su­
protstavili napadačima kao branitelji zidina, ukoliko prije ne bi postali
izgonitelji ćudorednih običaja.
To umirivanje takvih božanstava, najdrskije, najprljavije, najbez­
obraznije, najopakije, najnečistije (čije je izvoditelje pohvalna urođena
narav rimske vrline lišila časti, izbrisala iz plemena, priznala kao nedo­
stojne i označila kao sramotne), to isto umirivanje takvih božanstava
— kažem, što je sramno, oprečno istinskoj vjeri i odvratno, te zavodljive
i zločinačke izmišljotine o bogovima, sramote samih bogova (što su
zlikovački i gnusobno počinjene ili što je još zlikovačkije i gnusobnije:
izmišljene) cijela je država učila javno i očima i ušima; i opazili su
kako se te izvedbe božanstvima sviđaju, pa stoga povjerovaše kako im
takve treba ne samo priređivati nego da ih i sami trebaju nasljedovati,
(30) Hora je italska božica proljeća i rascvale biljne prirode (usp. 4, 8):
prikazivali su je kao mladu ženu gdje bere cvijeće. Imala je svog službenika
(flamen); od 238. pr. Kr. i hram. Njena svečanost se slavila 28. travnja; od
g. 173. ponavljala se svake godine, a bila je izrazito orgijastična i opscena
(ludi florales ili floralia: Varon, Stat. Men. fr. 121; Ovidije, Fasti 5, 328-334;
Laktancije, Div. inst. 1, 20, 4).
 156 D E CIV. D E I 2, 27-29, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 27-29, 1 157

sibi quoque i m i t a n d a credebat, n o n i l l u d nescio q u i d velut b o n u m ali ne ono ne znam koje t o b o ž e dobro i č a s n o , što se tek malobrojnima
et honestum, q u o d t a m paucis et t a m occulte dicebatur (si tamen i skrovito n a u č a v a l o (ako se u o p č e n a u č a v a l o ) , kao da su se više plašili
66

dicebatur), ut magis ne innotesceret, q u a m ne n o n fieret, time- da se to ne razglasi negoli da se ne prihvati. )

66
retur .

2 8 . Š t o se od paklenog jarma tih najnečistijih sila i kažnjiva O krepkosti

š ć a n s k e vjere
društva, ljudi Kristovim imenom izbavljaju, te što se na svjetlo najzdra­
Mysteria cri- vije p o b o ž n o s t i izvode iz one najpogubnije noći bezbožnosti, — zbog
stiana sunt sa-
28. A b i s t a r u m i m m u n d i s s i m a r u m potestatum tartareo iugo et
toga se žale i mrmljaju opaki i nezahvalnici i koji su j o š više obuzeti
luberrimae pie- societate poenali erui per C h r i s t i nomen homines et i n l u c e m salu-
tatis. i zarobljeni tim grešnim d u h o m / jer se puci stječu u crkvu d o l i č n a
berrimae pietatis ab i l l a perniciosissimae impietatis nocte transferri
obreda, s p o š t e n i m razdvajanjem obaju spolova, gdje slušaju kako i m
queruntur et m u r m u r a n t i n i q u i et i n g r a t i et i l l o nefario š p i r i t u
je ć u d o r e d n o u ovome životu privremeno živjeti, da b i nakon ovog
PL 77 altius obstrictiusque possessi, quia p o p u l i confluunt / a d eccle-
a s
života zaslužili živjeti b l a ž e n o i vječno, gdje se Sveto pismo i nauk
siam casta celebritate, honesta utriusque sexus discretione, u b i
pravednosti razglasuje s povišena mjesta svima vidljiva, pa oni koji i h
audiant q u a m bene h i c a d tempus vivere debeant, ut post hane
usvoje, poslušaju sebi na korist, a oni koji odbiju, sami se osuđuju. P a
v i t a m beate semperque vivere mereantur, u b i saneta S c r i p t u r a iu-
ako tu i z a đ u neki od izrugivača takvih naputaka, sva njihova l a k o u m -
stitiaeque d o c t r i n a de superiore loco i n conspeetu o m n i u m perso-
nost i l i otpada zbog iznenadna preobrata i l i je potiskuje strah i sram.
nante, et q u i faciunt, audiant ad p r a e m i u m ; et q u i n o n faciunt,
Tu i m se ništa gnusno i l i opako ne iznosi na gledanje i l i radi opona­
audiant a d i u d i c i u m . Quo etsi veniunt q u i d a m t a l i u m praecepto-
at
šanja, na tome mjestu gdje se i l i ucjepljuju naputci istinskoga B o g a i l i
r u m irrisores, omnis e o r u m petulantia aut repentina m u t a t i o n e
iznose č u d e s a ili hvale darovi i l i mole njegova d o b r o č i n s t v a .
deponitur, aut t i m o r e vel pudore c o m p r i m i t u r . N i h i l e n i m eis turpe
ac flagitiosum speetandum i m i t a n d u m q u e proponitur, u b i v e r i D e i
aut praecepta i n s i n u a n t u r aut m i r a c u l a narrantur, aut dona lau-
2 9 . 1. O v o radije poželi, o hvale dostojni rimski značaju, vi po­ Poticanje Rimlja­
d a n t u r aut benelicia postulantur. na da odbace š t o ­
tomci R e g u l a , Scevola, Scipiona, Fabricija (31); ovo radije poželi i ovo vanje bogova

odvoji od one najgnusnije ispraznosti i najvarljivije zloće zlih duhova!

A k o u tebi ima štogod pohvalnoga koje se prigodno ističe, ukoliko se
istinskom p o b o ž n o š ć u ne pročisti i ne usavrši, zbog bezbožnosti se raspa­
da i kažnjava. Sad izaberi što ćeš slijediti, kako bi hvalu stekao ne u sebi
Ad Christum 29. 1. H a e c potius concupisce, o indoles R o m a n a l a u d a b i l i s , o
Romani invitan-
tur... progenies R e g u l o r u m , Scaevolarum, S c i p i o n u m , F a b r i c i o r u m ; / haec
CC 64
potius concupisce, haec ab i l l a t u r p i s s i m a vanitate et f a l l a c i s s i m a
d a e m o n u m malignitate discerne. S i q u i d i n te laudabile naturaliter
eminet, n o n n i s i vera pietate purgatur atque perficitur, impietate
autem d i s p e r d i t u r et punitur. N u n c i a m elige q u i d sequaris, ut n o n

(31) U ovom znamenitom zaključku 2. knjige razabiremo opet neke

temeljne postavke o Božjoj državi a imamo i primjer metode kojom Augustin
gradi svoje djelo. Riječ je ponajprije o slobodi, to jest o slobodi od zablude i
od opačine; riječ je o miru, koji kad god je pravi počiva na pravdi a ne na
nekažnjenu bezakonju; riječ je o Providnosti koja je Rimu predala vlast u
svijetu; riječ je i o poglavitim značajkama nebeske države, a one su — po
onom što se dalje tvrdi — četiri: u njoj se pobjeda podudara s istinom, dosto-
janstvo sa svetošću, mir sa srećom i život s vječnošću. Metoda se ogleda u
as , . ^ trome: 1) kršćanski je moral nadređen i oprečan poganskome; 2) rimskom
at
i m t ti ne M značaju valja priznati urođenu plemenitost; valja je priznati i rimskoj vrlini
1
' (virtus), koja se vidi i u tome što su Rimljani uskratili građansko pravo
lakrdijašima i glumcima; 3) prava pobožnost, to jest kršćansko štovanje pravog
66 u p 2 6 26 1
S Boga, čisti usavršuje i uzdiže što je hvalevrijedno u ljudskoj naravi.
 158 D E C I V . D E I 2, 29, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 29, 1-2 159

i n te, sed i n Deo vero sine ulio errore lauderis. Tune e n i m t i b i
g l o r i a p o p u l a r i s adfuit, sed occulto iudicio divinae providentiae
vera religio q u a m eligeres defuit. Expergiscere, dies est, sicut ex-
perrecta es i n q u i b u s d a m , de q u o r u m virtute perfecta et p r o fide
vera e t i a m passionibus g l o r i a m u r , q u i usquequaque adversus po-
testates i n i m i c i s s i m a s confligentes easque fortiter m o r i e n d o vincen-
61
tes sanguine nobis hane patriam peperere suo . A d q u a m p a t r i a m
te i n v i t a m u s et exhortamur, ut eius adiciaris n u m e r o c i v i u m , cuius
q u o d a m m o d o a s y l u m est vera remissio peccatorum. N o n audias
degeneres tuos C h r i s t o Christianisve detrahentes et aceusantes velut
t e m p o r a m a l a , c u m quaerant tempora, quibus n o n sit quieta v i t a ,
sed potius secura nequitia. Haec t i b i n u m q u a m nec p r o terrena
p a t r i a placuerunt. N u n c i a m caelestem arripe, p r o qua m i n i m u m
laborabis, et i n ea veraciter semperque regnabis. I l l i c e n i m t i b i
68
n o n Vestalis focus, n o n lapis Capitolinus , sed / Deus unus et verus
au
nec metas rerum nec tempora ponit ,
samome, nego u istinskome Bogu bez ikakve pogrješke. Nekoć si imao
slavu svojih zemljaka, ali — po skrivenu sudu b o ž a n s k e promisli —
nisi imao istinske vjere. Probudi se, sada je č a s , kao što si se već pro­
budio u onima kojih se d i č i m o s a v r š e n o m krepošću pa i patnjama radi
istinske vjere, jer ti opirući se svugdje krajnje neprijateljskim silama
i hrabro ih pobjeđujući svojom s m r ć u , »krvlju svojom stekoše nama
67
ovu d o m o v i n u . « )
B o d r i m o te i pozivamo u tu domovinu, da se pridružiš broju onih gra­
đ a n a , kojih je stanovito utočište istinski oprost od grijeha. I ne slušaj
svoje izrode koji kleveću i optužuju Krista i kršćane t o b o ž e zbog zlih
vremena, jer ne traže oni doba spokojna života, nego ono nesmetane
o p a č i n e . Tebi se takvo što nije nikad sviđalo ni za zemaljsku domovinu.
Prihvati sada nebesku domovinu, radi koje ćeš se j o š najmanje n a m u č i t i ,
a u njoj ćeš istinski i vječno vladati. T u tebi neće biti ni Vestina ognja,
68
ni kamena kapitolskog ), a B o g jedini i istinit »neće međe postaviti ni
stvarima ni vremenu, nego će dati carstvo bez k r a j a . « ) 69

69
Imperium sine fine dabit .

2. I ne traži lažne i lažljive bogove; nego ih radije odbaci i prezri i po­

hrli u istinsku slobodu. Jer ti i nisu bogovi, nego zli dusi, kojima je
kazna tvoja vječna radost. Jer o n i m Trojancima, od kojih vučeš tjelesno
podrijetlo, nije čini se Junona toliko zavidjela na utvrdama rimskim,
koliko ti zlodusi (koje j o š s m a t r a š bogovima) zavide cijelome ljud­
...ut respuant _ 2. N o h deos falsos fallacesque requirere;
70

abice potius atque skomu rodu na vječnim s t a n i š t i m a . ) A i sam si ne malenom osudom

falsos deos. . . X T ... ,. osudio takve duhove, kad si ih umirivao igrama, ali si o d l u č i o progla­
contemne m v e r a m emicans libertatem. N o n sunt d n , m a l i g n i sunt siti sramotnima one koji su te igre izvodili. Javno zaštiti svoju slobodu
spiritus, quibus aeterna tua felicitas poena est. N o n t a m l u n o Tro- od tih nečistih duhova, koji tvojem vratu n a m e t n u š e jaram da i m po­
ianis, a quibus carnalem o r i g i n e m ducis, arces videtur invidisse svećuješ i svetkuješ njihovu sramotu. T i si iz svojih časti isključio
R o m a n a s , q u a m i s t i daemones, quos adhuc deos putas, o m n i generi izvoditelje b o ž a n s k i h zlodjela; izmoli u istinskoga B o g a , nek te izbavi
70
h o m i n u m sedes invident s e m p i t e r n a s . E t tu i p s a n o n p a r v a ex od tih bogova koji uživaju u svojim zločinima, bilo zbiljskim — što je
a v
parte de talibus spiritibus i u d i c a s t i , quando ludis eos placasti, et najsramotnije, bilo izmišljenim — stoje najzlobnije.
per quos homines eosdem ludos fecisti, infames esse v o l u i s t i . Pa-
D o b r o je što svojom vlastitom voljom nisi htio pustiti u zajednicu
tere asseri l i b e r t a t e m t u a m adversus i m m u n d o s spiritus, q u i tuis
države glumce i i z v o đ a č e ; ali pripazi još više! N i k a k o se ne m o ž e bo-
cervicibus imposuerant sacrandam sibi et celebrandam i g n o m i n i a m
ž a n s k o veličanstvo umilostiviti onim umijećima kojima se kalja ljudsko
suam. Actores c r i m i n u m d i v i n o r u m r e m o v i s t i ab honoribus tuis:
cervicibus imposuerant sacrandam sibi et celebrandam i g n o m i n i a m
suam. Actores c r i m i n u m d i v i n o r u m r e m o v i s t i ab h o n o r i b s u tuis:
supplica Deo vero, ut a te removeat illos deos, q u i deleetantur c r i -
m i n i b u s suis, seu veris, q u o d i g n o m i n i o s i s s i m u m est, seu falsis,
q u o d m a l i t i o s i s s i m u m < e s t > . Bene, q u o d tua sponte h i s t r i o n i b u s
c c 6 5
et scaenicis societatem civitatis patere n o l u i s t i ; / evigila plenius!
N u l l o m o d o his artibus placatur d i v i n a maiestas, quibus h u m a n a

ponet M.
spiritibus] isp. M.

67
V E R G I L I J E , Aen. 11, 24.
69
68
C I C E R O N , Ad jamil.l, 12; A. G E L I J E , Noctes Atticae 1, 21; A P U L E J , V E R G I L I J E , Aen. 1, 278—279.
70
De deo Socr. 5. Usp. V E R G I L I J E , Aen. 4, 234; T E R T U L I J A N , Apolog. 25.
160 D E CIV. D E I 2, 29, 2

dignitas i n q u i n a t u r . Quo igitur pacto deos, q u i talibus delectantur

obsequiis, h a b e r i putas i n n u m e r o sanctarum caelestium potesta-
t u m , c u m homines, per quos eadem aguntur obsequia, n o n p u t a s t i
habendos i n n u m e r o q u a l i u m c u m q u e c i v i u m R o m a n o r u m ? Incom-
p a r a b i l i t e r superna est civitas clarior, u b i v i c t o r i a veritas, u b i di-
gnitas sancti tas, u b i pax felicitas, u b i vita aeternitas. M u l t o m i n u s
habet i n sua societate tales deos, si t u i n tua tales homines habere
erubuisti. P r o i n d e si ad beatam pervenire desideras civitatem, de-
v i t a d a e m o n u m societatem. Indigne ab honestis coluntur, q u i per
turpes placantur. S i c i s t i a tua pietate removeantur purgatione
C h r i s t i ana, quo m o d o i l l i a tua digni tate r e m o t i sunt notatione
censoria. De bonis autem carnalibus, quibus soliš m a l i perfrui
volunt, et de m a l i s carnalibus, quae sola perpeti nolunt, q u d d
neque i n his habeant q u a m p u t a n t u r habere i s t i daemones pote-
statem ( q u a m q u a m si haberent, deberemus potius e t i a m i s t a con-
temnere, q u a m p r o p t e r i s t a illos colere et eos colendo a d i l l a , quae
nobis invident, pervenire n o n posse), tamen nec i n istis eos hoc va-
lere, q u o d h i putant, q u i p r o p t e r haec eos coli oportere conten-
dunt, deinceps v i d e b i m u s , ut h i c sit huius v o l u m i n i s modus.
 O D R Ž . B O Ž J O J 2, 29, 2 161

dostojanstvo. K a k o onda m o ž e š pomisliti, da bogovi što uživaju u tak­

v i m obredima pripadaju broju svetih nebeskih sila, kad ljude koji
izvode te iste obrede nisi smatrao dostojnim da se pribroje bilo kojima
od rimskih g r a đ a n a ?
Neusporedivo krasniji je onaj nebeski grad, gdje je pobjeda istina,
gdje je dostojanstvo svetost, gdje je mir sreća, gdje je život vječnost. Te
mnogo manje i m a on u svojem društvu takve bogove, ako si se ti sramio
imati takve ljude u svojem. Stoga, želiš li doći u blaženi grad, izbjega­
vaj d r u š t v o zloduha. Nedostojno je da pošteni štuju one koje opaki
umilostivljuju. Te tako k r š ć a n s k i m očišćenjem izagnaj ove iz svoje po-
božnosti, kao što si one cenzorskom odredbom isključio iz svojega
dostojanstva.
N u , ni u tjelesnim dobrima, koje oni opaki jedine žele uživati, i u o n i m
tjelesnim nevoljama, koje jedine ne žele trpjeti, ni u njima ti zlodusi
nemaju onu m o ć koju se misli da imaju (iako sve da je i imaju, trebali
bismo radije č a k i te stvari prezreti negoli da zbog njih štujemo zloduhe
i štujući njih ne uzmognemo doseći ona dobra na kojima nam oni za-
vide), — naime: ni u tome nemaju zlodusi one snage, koju tvrde da
imaju oni koji zbog toga dokazuju da ih treba štovati, kako ć e m o dalje
razvidjeti, a sad nek bude kraj ovoj knjizi.

CESENA, BibL Malatestiana

Ms. D I X 1 (XV. st.)
De civ. Dei
Ferrarska škola
 KNJIGA III.

Ova se knjiga može definirati kao kritika politeizma kroz pretres nekih činjenica
odlučujućih za povijest Rima. Unatoč ponekom vraćanju na već pređene motive,
lako je možemo podijeliti na tri dijela.
Prvi dio: govori se o dva elementa koji su u dnu svake povijesne interpretacije,
to jest o nazočnosti ili nenazočnosti transcendentalnih stvarnosti u ljudskim događa­
njima, i o volji za moću u samu čovjeku koja se u povijesti očituje kroz nasilje i rat
(1—12).
Drugi dio: imajući pred očima Salustijevu ocjenu da je u uređenju države do
svršetka punskih ratova prevladavala virtus romana, Augustin govori o događajima
rimske povijesti, kao što su otmica Sahinjanki, mit o Romulu bratoubojici i tiraninu,
sudbina kraljeva, sjaj prvog konzulata, vojni uspjesi i neuspjesi do Pira i punskih rato­
va, da bi dokazao kako štovanje bogova i uvoz novih obreda i misterija nisu oslobodili
Rim od nesreća koje prate ljudsko bivovanje u svijetu (13—20).
Treći dio: pošto je prestao strah od opasnog takmaca Kartage, povijest Rima
ulazi u krizu brojnih građanskih ratova, u socijalni rat i u rat s robovima, sa svim po­
pratnim zastranjenjima koja se jedva dadu pojmiti, sve do efektivnog ugušenja re­
publikanskih sloboda pod Augustom (21—31).
 BREVICULUS SAŽETAK

1. De adversitatibus, quas solas mali metuunt et quas semper passus O nevoljama koje su jedine plašile opake i koje je svijet uvijek trpio 1.
cc vili est mundus, cum deos coleret. dok bogove štovaše
2. An dii, qui et a Romanis et a Graecis similiter colebantur, causas Jesu li oni bogovi, koje podjednako štovahu i Grci i Rimljani, imali 2.
habuerint, quibus Ilium paterentur exscindi. razloga da dopuste uništenje Ilija
3. Non potuisse offendi deos Paridis adulterio, quod inter ipsos traditur
Parisovo preljubništvo nije moglo uvrijediti bogove, jer je, po preda- 3.
frequentatum. ji, ono i među njima bilo često
4. De sententia Varronis, qua utile esse dixit, ut se homines diis genitos O Varonovu mnijenju prema kojem je korisno da se ljudi oblaguju kako 4.
mentiantur. su rođeni od bogova
5. Non probari quod dii adulterium Paridis punierint, quod in Romuli Nije održivo da bi bogovi kaznili Parisovo preljubništvo, kad se već 5.
matre non ulti sunt. nisu osvetili Romulovoj majci
CC I X 6. De parricidio Romuli, quod dii non vindicarunt. O Romulovu bratoubojstvu, koje bogovi nisu kaznili 6.
7. De eversione I Hi, quod dux Marii Fimbria excidit. 0 razaranju Ilija, koje izvrši Marijev vojskovođa Fimbrija 7.
8. An debuerit diis Iliacis Roma committi. Da lije trebalo povjeriti Rim trojanskim bogovima 8.
9. An illam pacem, quae sub Numae regno fuit, deos praestitisse Da li onaj mir što bijaše za Numine vladavine treba pripisati zaštiti 9.
credendum sit. bogova
10. An optandum fuerit, ut tanta bellorum rabie Romanum augeretur Bijaše li poželjno da se onolikim ratnim bijesom uvećava Rimsko Carstvo 10.
imperium, cum eo studio, quo sub Numa actum est, et quietum kad je uz one težnje (koje su se provodile pod Numom) ono moglo biti
esse potuisset et tutum. 1 u miru i u sigurnosti
11. De simulacro Cumani Apollinis, cuius fletus creditus est dadem O kipu kumanskog Apolona, o kojem se vjeruje kako su njegove suze 11.
Graecorum, quibus opitulari non poterat, indicasse. navijestile poraz Grka, kojima nije mogao pomoći
12. Quantos sibi deos Romani praeter constitutionem Numae adiecerint, Koliko bogove (osim onih što ih je uveo Numa) Rimljani sebi dadoše, 12.
quorum eos numerositas nihil iuverit. brojnost kojih nije im ništa pomogla
13. Quo iure, quo foedere Romani obtinuerint prima coniugia. Kojim pravom, kojim ugovorom dođoše Rimljani do svojih prvih brakova 13.
14. De impietate belli, quod Albanis Romani intulerunt, et de victoria O nepravednosti rata koji Rimljani nametnuše Albanima, i o pobjedi 14.
dominandi libidine adepta. do koje dođoše željom za vlašću.
15. Qualis Romanorum regum vita atque exitus fuerit. Kakav bijaše život i kraj rimskih kraljeva 15.
16. De primas apud Romanos consulibus, quorum alter alterum patria O prvim rimskim konzulima, od kojih je jedan iz domovine protjerao 16.
pepulit moxque ipse post atrocissima parricidia a vulnerato hoste drugoga, a ubrzo je sam — nakon najužasnijih zločina — poginuo,
vulneratus interiit. ranjen od ranjena neprijatelja
17. Post initia consularis imperii quibus malis vexata fuerit Romana Koje su nevolje mučile rimsku državu nakon početaka konzulske vla- 17.
res publica, diis non opitulantibus, quos colebat. sti, a bogovi koje su štovali nisu im pomagali
18. Quantae clades Romanos sub bellis Punicis triverint frustra deorum Kolike su nevolje satirale Rimljane za punskih ratova, dok su uzalud 18.
praesidiis expetitis. molili pomoć od bogova
19. De afflictione belli Punici secundi, qua vires utriusque partis con- O nedaćama drugog punskog rata, koje su istrošile snage obiju strana. 19.
sumptae sunt.
20. De exitu Saguntinorum, quibus propter Romanorum amicitiam
O propasti Sagunćana, koji nastradaše zbog prijateljstva s Rimljanima, 20.
pereuntibus dii Romani auxilium non tulerunt. a rimski im bogovi ne pružiše pomoći
21. Quam ingrata fuerit Romana civitas Scipioni Iiberatori suo et in Kako nezahvalna bijaše rimska država prema svojem izbavitelju Scipionu 21.
quibus moribus egerit, quando eam Sallustius optimum fuisse / kakve je običaje imala u onome razdoblju koje Salustije opisuje kao
describit. najbolje
22. De Mithridatis edicto, quo omnes cives Romanos, qui intr a Asiam O Mitridatovoj naredbi po kojoj je trebalo ubiti sve rimske građane 22.
invenirentur, iussit occidi. koji se zateknu unutar Azije
 166 BREVICULUS SAŽETAK 167

23. De interioribus malis, quibus Romana res publica exagitata est, O unutarnjim nedaćama koje su pogodile rimsku državu, a kojima je 23.
praecedente prodigio, quod in rabie omnium animalium, quae kao predznak prethodila prekonaravna pojava bjesnoće među svim
hominibus serviunt, fuit. životinjama koje su korisne ljudima
24. De discordia civili, quam Gracchiae seditiones excitaverunt. O građanskom razdoru koji su izazvale pobune braće Grakha 24.
cc X 25. De aede Concordiae ex senatus consulto in loco seditionum et O hramu Sloge, koji je po nalogu senata podignut na poprištu pobuna 25.
caedium condita. / pokolja
26. De diversis generibus belli, quae post conditam aedem Concordiae O različitim vrstama ratova koji su uslijedili nakon izgradnje hrama 26.
sunt secuta. Sloge
27. De bello civili Mariano atque Sullano. O građanskom ratu Marija i Sule 27.
28. Qualis fuerit Sultana victoria, vindex Marianae crudelitatis. Kakva bijaše Sulina pobjeda, osvetnica Marijeve okrutnosti 28.
29. De comparatione Gothicae irruptionis cum eis cladibus, quas Ro­ O usporedbi provale Gota s onim nedaćama koje su Rimljani pretrpjeli 29.
mani vel a Gallis vel a bellorum civilium auctoribus acceperunt. bilo od Gala bilo od uzročnika građanskih ratova
30. De connexione bellorum, quae adventum Christi plurima et gra- O nizu mnogih i vrlo teških ratova koji su prethodili Kristovu do- 3 0 .
vissima praecesserunt. lasku
31. Quam impudenter praesentia incommoda Christo imputent, qui Kako bestidno sadašnje nevolje pripisuju Kristu oni kojima se ne do- 31.
deos colere non sinuntur cum tantae clades eo tempore quo cole- pušta štovanje bogova, kad sit se tolike nesreće događale u ono doba
bantur exstiterint. u kojem ih štovahu
 LIBER TERTIUS
ROMANORUM RES GESTAE IUDICIO PERCURRUNTUR
Quae rationes sint res gestas iudicandi (1-12)
Quae sit vera
1. I a m satis d i c t u m a r b i t r o r de m o r u m m a l i s et a n i m o r u m ,
rerum gestarum
descriptio. quae praecipue cavenda sunt, n i h i l deos falsos populo c u l t o r i suo,
PL 79
quo m i n u s e o r u m m a l o r u m aggere premeretur, subvenire curasse,
sed potius, ut m a x i m e premeretur, egisse. N u n c de illis m a l i s video
d i c e n d u m , quae sola isti perpeti nolunt, qualia sunt fames, m o r b u s ,
b e l l u m , exspoliatio, captivitas, trucidatio, et si qua s i m i l i a i a m i n
p r i m o l i b r o c o m m e m o r a v i m u s . Haec e n i m sola m a l i deputant m a l a ,
quae n o n faciunt malos; nec erubescunt inter bona, quae laudant,
i p s i m a l i esse q u i laudant, magisque stomachantur, si v i l l a m m a l a m
habeant, q u a m si v i t a m ; quasi hoc sit h o m i n i s m a x i m u m b o n u m ,
habere bona o m n i a praeter se i p s u m . Sed neque t a l i a m a l a , quae
i s t i sola formidant, d i i eorum, quando ab eis libere colebantur, ne
illis acciderent obstiterunt. C u m e n i m variis per diversa loca tempo-
r i b u s ante a d v e n t u m R e d e m p t o r i s n o s t r i i n n u m e r a b i l i b u s n o n n u l l i -
sque e t i a m i n c r e d i b i l i b u s cladibus genus conteretur humanum,
quos alios q u a m istos deos mundus colebat, excepto uno populo
H e b r a e o et q u i b u s d a m extra i p s u m p o p u l u m , u b i c u m q u e gratia d i v i n a
CC 66 digni o c c u l t i s s i m o atque / iustissimo D e i i u d i c i o fuerunt? V e r u m ne
a
n i m i s l o n g u m faciam, tacebo a l i a r u m usquequaque gentium m a l a
g r a v i s s i m a : q u o d ad R o m a m pertinet R o m a n u m q u e i m p e r i u m tan­
t u m loquar, i d est ad i p s a m p r o p r i e c i v i t a t e m et quaecumque i l l i
t e r r a r u m vel societate coniunctae vel condicione subiectae sunt,
quae sint perpessae ante adventum C h r i s t i , c u m i a m ad eius quasi
corpus r e i publicae pertinerent.
1
nimium M .
KNJIGA TREĆA
S U D O RIMSKOJ POVIJESTI
Mjerila za prosuđivanje povijesnih događanja (1-12)
1. Mnijem kako je već dosta rečeno o zlima običaja i d u š a , kojih O n e v o l j a m a , koje
su jedine plašile
se osobito valja čuvati, naime: da se lažni bogovi nisu ni malo potrudili o p a k e i koje je s v i ­
jet u v i j e k t r p i o d o k
kako bi što manje od njih trpio puk njihov štovatelj, nego su se d a p a č e
bogove š t o v a š e
pobrinuli da pretrpi što više.
Sad vidim da treba govoriti o onim zlima koja jedina oni ne žele
trpjeti, kao što su glad, bolest, rat, pljačka, zatočeništvo, pokolj, te
slične nevolje koje već spomenusmo u prvoj knjizi. Naime, jedino one
stvari zli smatraju zlima koje ljude ne čine zlima; i ne srame se m e đ u
svim dobrima koja hvale sami i dalje ostati zli iako hvale dobro, i više
se srde imati lošu kuću negoli loš život, kao da je čovjeku najveće dobro
imati sva dobra osim sebe sama (1). A l i ni od tih zala (kojih se jedinih
plaše) nisu ih njihovi bogovi spasili da im se ne d o g a đ a j u , čak i dok
ih nesmetano štovahu. Jer, dok je u različitim razdobljima i najrazli-
čitijim mjestima prije dolaska našeg Spasitelja ljudski rod stradavao od
neizbrojivih a ponegdje i od nevjerojatnih nevolja, koje l i je druge nego
baš te bogove svijet š t o v a o , osim jedino židovskog puka i još gdjekoga
izvan njega, gdje god b i se tko n a š a o dostojan b o ž a n s k e milosti po
najskrovitijem i najpravednijem sudu Božjem (2)?
K a k o pak u tome ne bih o d u ž i o , prešutjet ću one najveće nevolje
ostalih naroda. Govorit ću samo o onome što se tiče R i m a i rimskog
carstva, to jest samoga grada i svih zemalja povezanih s njime bilo
savezom i l i podvrgnutih pobjedom, o onome što pretrpješe prije
Kristova dolaska, kad već bijahu pripadale gradu kao tijelo d r ž a v e .
(1) Pristupajući pretresu najznačajnijih događaja iz rimske povijesti,
Augustin uzima kao osnovu kršćanski vrijednosni realizam te ga primjenjuje na
povijesnu zbilju. To znači: kakvo god bilo njegovo povijesno uvjetovanje,
čovjek je jedino dobro i vrednota prema kojoj se određuju sva ostala dobra.
S tog se motrišta onda čita i procjenjuje povijest.
(2) Tu se ističe stav općenitosti spasenja (po Kristu) i prije Krista, jer se
ni onda spas nije sužavao na sam izraelski narod, već se protezao na sve ljude.
To će se gledanje dalje razraditi niže u knjizi 18, 47. Zahvaljujući Kristovu
posredništvu Božje spasenje dostiže ljude svih vremena.
 170 D E CIV. D E I 3, 2
Multi dii Tro- 2. P r i m u m ipsa T r o i a vel I l i u m , unde origo est p o p u l i R o m a n i ,
iae non profue-
runt. (neque e n i m praetereundum aut d i s s i m u l a n d u m est, quod et m
l
p r i m o l i b r o a t t i g i ) eosdem habens deos et colens c u r a Graecis
v i c t u m , c a p t u m atque deletum est? « P r i a m o , inquiunt, sunt r e d d i t a
2
Laomedontea paterna p e r i u r i a » . E r g o v e r u m est, q u o d A p o l l o
atque Neptunus eidem L a o m e d o n t i mercenariis operibus servierunt?
3
PL 80 Illis quippe / promisisse mercedem falsumque iurasse p e r h i b e t u r .
M i r o r A p o l l i n e m n o m i n a t u m d i v i n a t o r e m i n tanto opificio labo-
rasse nescientem q u o d L a o m e d o n fuerat p r o m i s s a negaturus. Quam-
q u a m nec i p s u m N e p t u n u m , p a t r u u m eius, fratrem l o v i š , regem
m a r i š , decuit i g n a r u m esse f u t u r o r u m . N a m hunc H o m e r u s de stirpe
b
Aeneae, a cuius p o s t e r i s R o m a est, c u m ante i l l a m u r b e m condi-
4
t a m i d e m poeta fuisse dicatur, inducit m a g n u m a l i q u i d d i v i n a n t e m ,
q u e m e t i a m nube rapuit, ut dicit, ne ab A c h i l l e occideretur,
cuperet cum vertere ab imo,
(quod a p u d V e r g i l i u m confitetur)
5
Structa suis manibus periurae moenia Troiae .
Nescientes i g i t u r tanti d i i , Neptunus et A p o l l o , L a o m e d o n t e m s i b i
negaturum esse mercedem structores m o e n i u m T r o i a n o r u m gratis
et ingratis fuerunt. V i d e a n t ne gravius sit tales deos credere q u a m
diis talibus peierare. H o c e n i m nec ipse H o m e r u s facile credidit,
q u i N e p t u n u m q u i d e m contra Troianos, A p o l l i n e m autem p r o Troia-
nis pugnantem facit, c u m i l l o p e r i u r i o ambos fabula narret offen-
sos. S i i g i t u r fabulis credunt, erubescant talia colere n u m i n a ; si
fabulis n o n credunt, n o n obtendant T r o i a n a p e r i u r i a , aut m i r e n t u r
deos p e r i u r i a punisse T r o i a n a , amasse R o m a n a . Unde e n i m coniu-
ratio Catilinae i n tanta tamque c o r r u p t a civitate habuit etiam e o r u m
grandem c o p i a m , quos manus atque lingua p e r i u r i o aut sanguine
6
c i v i l i a l e b a t ? Q u i d e n i m a l i u d totiens senatores c o r r u p t i i n iudi-
cc 67 ciis, totiens populus i n suffragiis vel i n q u i b u s / q u e causis, quae
a p u d e u m contionibus agebantur, n i s i etiam peierando peccabant?
b
posteris] posteris condita M .
1
Usp. 1, 3—4.
2
Usp. V E R G I L I J E , Aen. 4, 542; Georg. 1, 502.
3
Usp. H O M E R , //.21, 441—457; H O R A C I J E , Odi 3, 3, 21; A R N O B I J E , Adv.
nat. 4, 25.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 2 171
2. Prije svega, zašto je sama Troja i l i Ilij, odakle je potekao Jesu l i o n i b o g o v i ,
koje podjednako
rimski puk (ne smijem, naime, ni mimoilaziti ni prikrivati ono što štovahu i Rimljani
1
napomenuh u prvoj knjizi )) — koja je imala i štovala iste bogove — i G r c i , imali razlo­
ga d a d o p u s t e u n i ­
zašto bijaše od G r k a p o b i j e đ e n a , zaposjednuta i uništena? š t e n j e Ilija?
»Prijam je, k a ž u , morao platiti
2
za krivokletstvo oca L a o m e d o n t a . « )
O n d a je, dakle, istina da su A p o l o n i Neptun služili kao najamnici
u istog Laomedonta? Jer on je njima — kako se priča — bio o b e ć a o
nagradu i krivo se prisegao.3) Č u d i m se kako se to A p o l o n , nazvan
proricateljem, mogao mučiti oko tolikog posla ne znajući da će
Laomedont prekršiti obećanje. A isto tako ni Neptunu, njegovu stricu,
bratu Jupitrovu, kralju mora, ne d o l i k o v a š e ne spoznavati b u d u ć e
d o g a đ a j e . Jer H o m e r , iako se o tome pjesniku govori kako je živio
prije osnutka R i m a , navodi Neptuna gdje proriče kako će od roda
4
Enejina (od čijih potomaka nastade R i m ) proizaći nešto veliko ), on
čak Eneju odnosi u oblaku, kako kaže, da ga A h i l ne ubije, (a što
se priznaje i u Vergilija)
» Ž e l i o je srušiti s vrha
zidine krivokletne Troje,
izgrađene svojim rukama. ) 5
Ne znajući, dakle, tako veliki bogovi, Neptun i A p o l o n , kako će im
Laomedont uskratiti nagradu, bijahu graditelji zidina trojanskih ni za
hvalu ni za zahvalnost.
Neka razvide sami, je l i gore u takve bogove vjerovati i l i se takvima
krivo prisezati. Nije u to ni sam Homer lako povjerovao, jer se po
njemu Neptun bori protiv Trojanaca, a A p o l o n za Trojance, dok po
priči obojica bijahu uvrijeđeni tim krivokletstvom. Stoga, ako vjeruju
u priče, neka se stide štovati takva b o ž a n s t v a ; ako pak u takve priče ne
vjeruju, nek se ne ispričavaju trojanskim krivokletstvom, i nek se ne
č u d e zašto bogovi kazniše trojansko krivokletstvo, dok su ljubili ono
rimsko. Jer odakle je Katilinina urota u tolikome i tako iskvarenu
gradu našla tako golemo m n o š t v o onih što su se izdržavali krivo-
6
kletnom r u k o m i jezikom te krvlju g r a đ a n a ? ) A što li su drugo često
činili p o d m i ć e n i senatori u sudištima, a često i sam puk pri glasovanju
ili suđenju pred s k u p š t i n o m , osim upravo krivokletstvo? Jer u doba
4
H O M E R , //. 20, 302 ss.
s
V E R G I L I J E , Aen. 5, 810—811.
6
SALUSTIJE, Catil 14, 1—3.

172 D E CIV. D E I 3, 2-4
N a m q u e c o r r u p t i s s i m i s m o r i b u s ad hoc mos i u r a n d i servabatur
antiquus, n o n ut ab sceleribus metu religionis prohiberentur, sed
ut p e r i u r i a quoque sceleribus ceteris adderentur.
Deomm fabulae 3. N u l l a ltaque causa est, quare du, qmbus, ut dicunt, steterat
agendae vitae . . _ . , ., , .
rationi repu-
1
i l l u d i m p e r i u m , c u m a Graecis praevalentibus p r o b e n t u r v i c t i , /
gnant.
T r o i a n i s peierantibus fmgantur i r a t i . Nec adulterio P a r i d i s , ut rur­
sus a q u i b u s d a m defenduntur, ut T r o i a m desererent, suscensuerunt.
Auctores e n i m doctoresque peccatorum esse adsolent, n o n ultores.
Urbem Romam, inquit Sallustius, sicuti ego accepi, condidere atque
habuere initio Troiani, qui Aenea duce profugi sedibus incertis vaga-
bantur . 8
S i ergo a d u l t e r i u m P a r i d i s v i n d i c a n d u m n u m i n a censue-
runt, aut magis i n R o m a n i s aut certe etiam i n R o m a n i s p u n i e n d u m
fuit, q u i a Aeneae mater hoc fecit. Sed quo modo i n illo i l l u d flagitium
oderant q u i i n sua socia Venere non oderant (ut alia omittam)
q u o d c u m Anchise commiserat, ex quo Aenean pepererat? A n q u i a
i l l u d factum est indignante Menelao, i l l u d autem concedente V u l -
cano? D i i e n i m , credo, non zelant coniuges suas, usque adeo ut eas
e t i a m c u m h o m i n i b u s dignentur habere communes. Irridere fabulas
fortassis e x i s t i m o r nec graviter agere tanti ponderis causam. N o n
ergo credamus, si placet, Aenean esse Veneris f i l i u m : ecce concedo,
si nec R o m u l u m M a r t i s . S i autem i l l u d , c u r n o n et i l l u d ? A n deos
<fas e s t > h o m i n i b u s feminis, mares autem homines deabus m i s c e r i
nefas? D u r a vel potius n o n credenda condicio, q u o d ex iure Veneris
i n c o n c u b i t u M a r t i licuit, hoc i n iure suo ipsi V e n e r i n o n licere. A t
u t r u m q u e f i r m a t u m est auctoritate R o m a n a . Neque e n i m m i n u s
9
credidit recentior Caesar a v i a m V e n e r e m q u a m p a t r e m a n t i q u i o r
Romulus Martem.
Varro fabulas 4. D i x e r i t aliquis: Itane tu ista credis? E g o vero ista n o n credo.
utiles dicit es­
se civitatibus. N a m et v i r doctissimus e o r u m V a r r o falsa haec esse, quamvis n o n
audacter neque fidenter, paene t a m e n fatetur. Sed utile esse civita­
tibus dicit, ut se v i r i fortes, etiamsi falsum sit, diis genitos esse
7
V E R G I L I J E , Aen. 2, 352.
8
S A L U S T I J E , Catil.6, 1.
9
J U L I J E C E Z A R , Laud. Iuliae amit., fr. 7, u: S V E T O N I J E , Vitae, Iul. 6.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 2-4 173
najizopačenijih običaja služio je drevni običaj prisege ne da se zbog
vjerskog straha spriječe zločini, nego da se j o š i krivokletstvo doda
ostalim z l o č i n i m a .
3. Stoga nema nikakva razloga zbog kojega bi bogovi (ko i su, Pansovo preijub-
, , , , v i- i i. v r \ li- i- • n i š t v o nije m o g l o
7
kako se kaze, o d r ž a v a h to kraljevstvo) ) bih srditi na knvokletne uvrijediti bogove,
J
Trojance, kad se pokazalo da ove pobijediše p r e m o ć n i G r c i . N i t i su ono 1'među ^ m a
pak (kao što ih neki opet brane) bili r a s r đ e n i Parisovim p r e l j u b n i š t v o m b i l
° često
te stoga napustili Troju. Jer oni o b i č n o bijahu učitelji grijeha, a ne
osvetitelji. » G r a d R i m « , k a ž e Salustije, » k a k o sam shvatio, prvi su
osnovali i nastanjivali Trojanci, koji su kao izgnanici pod vodstvom
8
Eneje lutali okolo bez stalnih d o m o v a . « ) A k o su, dakle, bogovi mislili
da se Parisov preljub mora osvetiti, onda je trebalo j o š više kazniti
Rimljane i l i barem kazniti i njih, jer to bijaše djelo Enejine matere. A l i
kako to da su u ovih taj grijeh mrzili, dok ga u slučaju svoje družice
Venere nisu mrzili, božice koja (da ostale slučajeve i ne spominjem)
počini s A n k i z o m isti grijeh, iz kojega se rodio Eneja? D a l i zbog toga
što se u prvome slučaju Menelaj srdio, dok je u drugom V u l k a n pristao?
Vjerujem, naime, kako bogovi nisu ljubomorni na svoje supruge, tako
te se čak udostojuju podijeliti ih s ljudima?
M o ž d a će se pomisliti kako ismijavam izmišljene priče i ne govorim
ozbiljno o predmetu goleme težine (3). Onda, ako vam se sviđa,
nemojmo vjerovati više da je Eneja Venerin sin; d o p u š t a m , eto, da
ni R o m u l nije M a r s o v sin. Jer, ako je jedno tako, z a š t o ne i drugo? Ili
je pak bogovima d o p u š t e n o puteno se združivati sa ž e n k a m a ljudi,
dok ljudima m u ž j a c i m a nije d o p u š t e n o isto s b o ž i c a m a ? B i o bi to težak
i prije nevjerojatan uvjet, da je po Venerinu zakonu u putenome zdru-
ženju M a r s u d o p u š t e n o ono što je zabranjeno Veneri njezinim vlastitim
zakonom. N u i jedno i drugo je p o t v r đ e n o od rimske oblasti. Jer nije
ništa manje nedavni Cezar vjerovao da mu je Venera^) baba nego što
drevni R o m u l vjerovaše da mu je otac M a r s .
4. Tkogod će reći: »Pa vjeruješ li ti u to?« D a k a k o , da ne vjerujem. O Varonovu mni­
jenju prema k o j e m
Naime, i njihov najučeniji m u ž V a r o n , iako ne ni o d v a ž n o ni pouzdano, je k o r i s n o d a se
ljudi oblaguju ka­
ipak gotovo priznaje da je to lažno. A l i , kaže, kako je d r ž a v a m a korisno k o su r o đ e n i o d b o ­
da hrabri m u ž e v i vjeruju kako su rođeni od bogova (čak ako je to i gova
(3) Augustin osjeća da ga neki mogu lako optužiti kako se ruga mitovi­
ma, jer uzima da su mitska božanstva oličenja nečeg znakovitog čime čovjek
pokušava, makar i u banalnom svakidašnjem životu, približiti ono što nadilazi
njegovo iskustvo. Od Varona je npr. (Rust. 1, 1, 6) mogao znati kako je Venera
božica zelenja i da je supruga Vulkanu, bogu vatre, jer se zelenje kuha na
vatri (usp. Nevije, fr. 157; Plinije, Nat. hist. 19, 19, 50). Moralna ili društveno-
-etička značenja ili vidovi dolaze naknadno.
 174 D E CIV. D E I 3, 4-5 O D R Ž . B O Ž J O J 3 , 4-5 175

credant, ut eo m o d o animus humanus velut divinae stirpis fiduciam
gerens res magnas aggrediendas praesumat audacius, agat vehemen-
10
tius et ob hoc impleat ipsa securitate felicius . Quae V a r r o n i s sen-
c c 6 8
tentia expressa, ut p o t u i , / meis verbis cernis q u a m l a t u m l o c u m
aperiat falsitati, ut i b i intellegamus p l u r a i a m sacra et quasi reli-
giosa potuisse confmgi, u b i putata sunt civibus e t i a m de ipsis diis
prodesse mendacia.
l a ž n o ) da bi tako ljudski duh, kao ponesen pouzdanjem u b o ž a n s k o
podrijetlo, smionije se u p u š t a o u velike pothvate, djelovao s više snage
i zbog toga sretnije izvršio samu zadaću.io)
Iz ovoga V a r o n o v a mnijenja (koje sam onoliko koliko uzmogoh
svojim riječima izrazio) vidiš kako se širok prostor otvara lažnoći, te
u v i đ a m o kako ondje gdje su se mogle izmišljati mnoge svetinje t o b o ž e
u stvarima vjere, tu se č a k mislilo da g r a đ a n i m a koriste i laži o samim
bogovima (4).

pn inepti sunt 5. Sed u t r u m potuent Venus ex c o n c u b i t u Anchisae Aenean 5. Nemojmo sad do kraja raspravljati da li je iz snošaja s A n k i - ^ije o d r ž i v o da bi
,. . _ . ... . . . . . v • X T • bogovi kaznili Pa-
humams rebus , * *• 1• P I . XT • • 1
zom mogla Venera roditi Eneju 1 li da li je iz snošaja s N u m i t o r o v o m nsovo preijubni-
iudicandis. parere vel M a r s ex c o n c u b i t u nliae N u m i t o r i s R o m u l u m gignere,
kćeri Mars mogao roditi R o m u l a . Jer gotovo isto pitanje nastaje i iz osvetu? Ro-
i n medio relinquamus. N a m paene tališ quaestio e t i a m de S c r i p t u -
ris nostris o b o r i t u r , qua quaeritur, u t r u m praevaricatores angeli Svetog pisma, kad se pita jesu li se pali anđeli puteno združivali muiovoj majci

c u m filiabus h o m i n u m concubuerint, unde natis gigantibus, h o c c s kćerima ljudi, od čega se rodiše divovi, to jest prekomjerno krupni
11

P L 82 t / n i m i u m grandibus ac fortibus viriš, tune terra c o m p l e t a est . H i snažni muževi, koji u ono vrijeme napuniše z e m l j u (5).
e s

P r o i n d e a d u t r u m q u e i n t e r i m < m o d o > nostra disputatio referatur.
S i e n i m vera sunt, quae apud illos de matre Aeneae et de patre
R o m u l i lectitantur, quo m o d o possunt diis adulteria displicere
h o m i n u m , quae i n se ipsis coneorditer ferunt? S i autem falsa sunt,
nec sic q u i d e m possunt i r a s c i veris adulteriis humanis, q u i e t i a m fal-
sis deleetantur suis. H u c aecedit, q u o n i a m , si i l l u d de M a r t e n o n
creditur, ut hoc quoque de Venere non credatur, n u l l o d i v i n i concu-
bitus obtentu m a t r i s R o m u l i causa defenditur. F u i t autem sacerdos
d
i l l a Vestalis, et ideo d i i magis i n Romanos sacrilegum i l l u d flagi-
t i u m q u a m i n Troianos P a r i d i s a d u l t e r i u m vindicare debuerunt.
N a m et i p s i R o m a n i a n t i q u i i n stupro deteetas Vestae sacerdotes
vivas e t i a m defodiebant, adulteras autem feminas, quamvis a l i q u a
damnatione, n u l l a tamen morte pleetebant: usque adeo gravius quae
putabant advta d i v i n a q u a m h u m a n a c u b i l i a vindicabant.
Stoga se n a š a rasprava za sad mora svesti na ovo dvoje: prvo, ako
su istinite one stvari koje se u njih mogu uščitavati o Enejinoj materi
i R o m u l o v u ocu, kako se onda mogu bogovima ne sviđati ljudski
preljubi, dok slično i z m e đ u sebe mirno podnose? D r u g o , ako su te
stvari lažne, ni onda se ne mogu srditi na zbiljske ljudske preljube,
kad već uživaju u svojima koji su izmišljeni. U z to, ako se ne povjeruje
ono o M a r s u , tako da se ne vjeruje ni ono o Veneri, onda se slučaj
Romulove matere ne m o ž e prikriti nikakvim b o ž a n s k i m snošajem.
A Silvija j o š bijaše Vestina svećenica, pa su bogovi zbog toga morali
još strožije kazniti tu skvrnu u Rimljana negoli Parisovo preljubništvo
u Trojanaca. Jer i sami drevni Rimljani o b i č a v a h u žive zakapati sve­
ćenice Veste koje bi zatekli da bi bludno općile, dok obične preljubnice,
iako su kažnjavali, nikad ih zbog toga ne o s u đ i v a h u na smrt. T o l i k o
težim prijestupom smatrali su skvrnu b o ž a n s k i h svetišta negoli kaljanje
ljudskih ložnica (6).

(4) S mitskim su se bićima vezivali najdojmljiviji i najneposredniji vidici

prirode, ali također dostojanstvo svoga roda i valjanost građanskog predanja
i raznih društvenih veza: usp. Enije, Euhemerus u Laktancija, Div. inst.
1, 11, 33; Minucije Feliks, Octav. 20, 5 - 6; još Laktancije, n. dj. 1, 22, 21.
(5) Izraz »sinovi Božji« iz Post 6, 2 crkveni oci obično shvaćaju da znači
anđele u smislu Henokove knjige ( 6 . 7); tako Justin, Apol. 2, 5; Irenej, Adv.
haer. 4, 16; Ciprijan, De hab. virg. 14; Ambrozije, De Noe et arca, 4 ; usp. još
Atenagora, Leg. pro christ. 2 4 ; Klement Aleksandrijski, Strom. 2 7 ; no nailazi
i suočenje divova iz Biblije s titanima staroklasičnog svijeta: Josip Flavije,
Ant. iud. 1, 3, 1; Euzebije, Praep. evang. 5, 4. Augustin će se na to vratiti u
knjizi 15, 2 3 .
id M.
1
Sylvia M. (6) Strahovita sudbina koja je u slučaju svetogrđa prijetila vestalkama
pokazuje kako su visoku cijenu po općem uvjerenju imale stanovite vrednote
života i povijesti. Livije veli da je u tajnom svetištu vestalki bio pohranjen
1
V A R O N , Append. op. hist. fr. 134 (samo u Aug.). kobni zalog rimske države (fatale pignus imperii romani: 2 6 , 2 7 , 14; usp.
1
Post 6, 2 - 4 ; usp. kod 15, 23. također Dionizije Halikarnaški, Ant. rom. 2, 66, 3.
 176 D E CIV. D E I 3, 6-7
Par meritum e
6. Aliucl adicio, quia, s i peceata h o m i n u m i l l i s n u m i n i b u s displi-
lmpar sors Ro- . b o ž a n s t v a , da su uvrijeđeni Parisovim prijestupom napustili Troju
mae et Troiae. cerent, ut offensi P a r i d i s facto desertam T r o i a m ferro ignibusque
donarent, magis eos contra R o m a n o s moveret R o m u l i frater occisus
q u a m c o n t r a Troianos Graecus m a r i t u s illusus; magis i r r i t a r e t par-
r i c i d i u m nascentis q u a m regnantis a d u l t e r i u m civitatis. N e c a d
causam, q u a m nunc agimus, interest, u t r u m hoc fieri R o m u l u s ius-
serit aut R o m u l u s fecerit, quod m u l t i i m p u d e n t i a negant, m u l t i
pudore dubitant, m u l t i dolore dissimulant. N e c nos itaque i n ea
re diligentius requirenda per m u l t o r u m s c r i p t o r u m perpensa testi-
m o n i a d e m o r e m u r : R o m u l i fratrem p a l a m cons tat o c c i s u m , n o n
ab hostibus, n o n ab alienis. S i aut perpetravit aut i m p e r a v i t hoc
c c 6 9
R o m u l u s , magis ipse fuit R o m a n o r u m q u a m P a r i š T r o i a n o / r u m
caput; c u r i g i t u r T r o i a n i s i r a m d e o r u m provocavit ille alienae coniu-
gis raptor, et e o r u m d e m d e o r u m tutelam R o m a n i s i n v i t a v i t iste
sui fratris exstinctor? S i autem i l l u d scelus a facto i m p e r i o q u e
R o m u l i a l i e n u m est: q u o n i a m debuit utique v i n d i c a r i , tota hoc i l l a
civitas fecit, q u o d tota contempsit, et non i a m fratrem, sed p a t r e m ,
q u o d est peius, occidit. Uterque e n i m fuit conditor, u b i alter scelere
P L 8 3
ablatus n o n permissus est esse re/gnator. N o n est, ut a r b i t r o r , q u o d
d i c a t u r q u i d m a l i T r o i a meruerit, ut eam d i i desererent, quo posset
exstingui, et q u i d b o n i R o m a , ut eam d i i inhabitarent, quo posset
augeri; n i s i q u o d v i c t i inde fugerunt et se a d istos, quos pariter
deciperent, contulerunt; i m m o vero et i l l i c manserunt a d eos m o r e
suo decipiendos, q u i rursus easdem terras habitarent, et h i c easdem
artes fallaciae suae magis e t i a m exercendo m a i o r i b u s honoribus
g l o r i a t i sunt.
Indigne Troia 7, Certe e n i m civilibus i a m bellis scatentibus q u i d m i s e r u m com-
deleta est.
miserat I l i u m , ut a F i m b r i a , M a r i a n a r u m p a r t i u m h o m i n e pessimo,
everteretur, m u l t o ferocius atque crudelius q u a m o l i m a Graecis?
N a m tune et m u l t i inde fugerunt et m u l t i c a p t i v a t i saltem i n servi-
tute vixerunt; p o r r o autem F i m b r i a prius e d i c t u m proposuit, ne
c u i parceretur, atque u r b e m totam cunctosque i n ea homines incen-
dio coneremavit. H o c m e r u i t I l i u m n o n a Graecis quos sua i r r i t a -
e
eo usque dod. M.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 6-7 177
6. Dodajem j o š jedan slučaj. A k o bi grijesi ljudi toliko srdili ta o Romuiovu bra-
b o g o v i n i su kaznili
i predali je ognju i m a č u , onda bi ih j o š više protiv Rimljana moralo
podjariti ubojstvo R o m u l o v a brata negoli protiv Trojanaca prevaren
grčki suprug; više bi moralo srditi bratoubojstvo u gradu što je tek
nastajao negoli preljub u gradu koji je odavno vladao. Isto tako, za
predmet kojim se bavimo nije v a ž n o da li je R o m u l naredio da se
ubojstvo izvrši i l i ga je sam počinio, što mnogi besramno niječu,
mnogi u to od srama sumnjaju, a mnogi od jada prešućuju.
M i se na toj stvari ne moramo mnogo zadržavati odvagujući pomno
svjedočanstva mnogih pisaca. Jedno je sigurno: R o m u l o v je brat javno
umoren, i to ne od neprijatelja, ne od t u đ i n a c a . B i l o da je to k o m u l
osobno počinio i l i pak naredio, sam više bijaše glavar Rimljana negoli
Pariš Trojanaca; zašto je onda otimatelj tuđe supruge izazvao gnjev
bogova protiv Trojanaca, dok je onaj ubojica svojeg brata stekao
Rimljanima zaštitu tih istih bogova?
A k o opet taj zločin, bilo kao čin bilo kao naredba, bijaše posve t u đ
R o m u l u , b u d u ć i da ga je zaista trebalo osvetiti, cijeli je grad p o č i n i o
zločin koji je prešutio, pa tako nije umorio brata, nego — što je j o š
gore — oca ( 7 ) . Jer i jedan i drugi bijaše utemeljitelj, tu gdje jednomu
odstranjenu z l o č i n o m , nije d o p u š t e n o da bude vladarem. K a k o ja
mnijem, ne m o ž e se reći kojim je to zlom Troja zaslužila da je bogovi
napuste, kako bi mogla propasti, a kojim opet dobrom R i m zasluži
da se bogovi u njemu nastane, kako bi mogao napredovati — osim
m o ž d a da su pobijeđeni odatle od jednih pobjegli, te se utekli drugima,
kako bi i njih jednako obmanjivali, d a p a č e , m o ž d a o s t a d o š e i ondje,
kako bi svojim n a č i n o m varali one koji ponovo nastaniše te zemlje, a
ovdje, primjenjujući j o š više svoja prijevarna umijeća, uživali su u j o š
većim častima.
7. A h zaista, sto li je to jadni Iln počinio te ga ie — dok su biesnieh ° razaranju iii , j a
j , . • - .. A . • v . koje izvrši Marije v
A
g r a đ a n s k i ratovi — F i m b n j a , najgori od Manjevih pristaša, razorio vojskovođa Rm-
mnogo okrutnije i divljačkije negoli n e k o ć Grci? Jer u prvom slučaju b r l j a
mnogi su odatle izbjegli, a mnogi su zatočeni barem u ropstvu preživjeli;
Fimbrija je, dočim, prvo izdao naredbu, da nitko ne bude p o š t e đ e n , te
je p o ž a r o m spalio cijeli grad i sve njegove stanovnike.
(7) Neki, npr. Eutropije (Brev. 1, 1, 1) i Velej Paterkul (Hist. rom. 1, 8, 4),
bratoubojstva i ne spominju (možda radi kratkoće); u Hora nalazimo neod­
ređen navod o tom (Epit. 1, 1, 1.8); u Livija susrećemo pokušaj opravdanja
(Hist. 1, 7, 2); oštre riječi prijekora nailaze u Cicerona (De off. 3, 10, 41) i u
Horacija (Ep. 7, 17-20).
A G . Flavije Fimbrija ( C Flavius Fimbria), Marijev p r i s t a š a u g r a đ a n s k o m ratu protiv Sule,
nakon Marijeve smrti vojni zapovjednik u A z i j i ; zauzeo Troju. Nakon pobune svoje vojske
p o č i n i o samoubojstvo (84. god. pr. K r . )
 178 D E CIV. D E I 3, 7
verat iniquitate, sed a R o m a n i s quos sua calamitate propagaverat,
diis i l l i s c o m m u n i b u s a d haec repellenda n i h i l iuvantibus seu, q u o d
v e r u m est, n i h i l valentibus. N u m q u i d et tune
Abscessere omnes adytis arisque relietis
Dl 12,
quibus i l l u d o p p i d u m steterat post antiquos G r a e c o r u m ignes rui-
nasque r e p a r a t u m ? S i autem abscesserant, causam requiro, et oppi-
d a n o r u m q u i d e m quanto invenio m e l i o r e m , tanto deteriorem deo­
r u m . I l l i e n i m contra F i m b r i a m portas clauserant, ut Sullae serva-
rent i n t e g r a m c i v i t a t e m ; hine eos iratus incendit vel potius penitus
exstinxit. A d h u c autem m e l i o r u m p a r t i u m c i v i l i u m S u l l a dux fuit,
adhuc a r m i s r e m p u b l i c a m recuperare moliebatur; h o r u m b o n o r u m
i n i t i o r u m n o n d u m malos eventus habuit. Q u i d ergo melius cives
urbis i l l i u s facere potuerunt, q u i d honestius, q u i d fidelius, q u i d
R o m a n a parentela dignius q u a m m e l i o r i causae R o m a n o r u m civi­
tatem servare et c o n t r a p a r r i c i d a m Romanae rei publicae portas
claudere? A t hoc eis i n q u a n t u m e x i t i u m verterit, attendant defen-
sores d e o r u m . Deseruerint d i i adulteros I l i u m q u e flammis Graeco­
r u m reliquerint, ut ex eius cineribus R o m a castior nasceretur: c u r
et postea deseruerunt eamdem c i v i t a / t e m R o m a n i s cognatam, n o n
rebellantem adversus R o m a m n o b i l e m filiam, sed i u s t i o r i b u s eius
p a r t i b u s fidem c o n s t a n t i s s i m a m p i i s s i m a m q u e servantem, eamque
delendam reliquerunt n o n G r a e c o r u m viriš fortibus, sed v i r o spur-
c i s s i m o R o m a n o r u m ? A u t si displicebat diis causa p a r t i u m Sulla-
n a r u m , c u i servantes u r b e m m i s e r i portas clauserant: c u r eidem
Sullae tanta bona promittebant et praenuntiabant? A n et h i c agno- f
scuntur adulatores f e l i c i u m potius q u a m i n f e l i c i u m defensores?
N o n ergo l l i u m etiam tune, ab eis c u m desereretur, eversum est.
N a m daemones ad decipiendum semper v i g i l a n t i s s i m i , q u o d potue­
runt, fecerunt. E v e r s i s quippe et incensis omnibus c u m / oppido
s i m u l a c r i s s o l u m M i n e r v a e sub tanta r u i n a t e m p l i illius, ut scribit
13
L i v i u s , i n t e g r u m stetisse perhibetur, n o n ut < d i c e r e t u r > :
14
Di patrii, quorum semper sub numine Troia est ,
ad e o r u m laudem, sed ne diceretur:
Excessere omnes adytis arisque relietis
Di,
a d e o r u m defensionem. I l l u d e n i m posse p e r m i s s i sunt, n o n unde
p r o b a r e n t u r potentes, sed unde praesentes convincerentur.
• hine M.
12
V E R G I L I J E , Aen. 2, 351—352.
13
L I V I J E , Ab urbe cond. fr. 20; J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 56 b.
14
V E R G I L I J E , Aen. I, 702—703.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 7 179
To je Ilij zaslužio ne od G r k a , koje bijaše ražestio svojom o p a č i n o m ,
nego od Rimljana koje je izrodio svojom n e s r e ć o m , a bogovi, zajednički
i jednima i drugima, nimalo ne p o m o g o š e da to zlo odvrate i l i pak, što
je istina, ništa ne u z m o g o š e . D a l i i tada
12
»Bozi otiđoše svi iz svetinja i od o l t a r a , « )
koji taj grad o d r ž a v a h u obnovljen nakon drevnih p o ž a r a i razaranja?
A k o pak odstupiše, zahtijevam razlog tomu, i što bolji nalazim u gra­
đ a n a , to gori nalazim u bogova. Jer zatvoriše vrata pred Fimbrijom, kako
bi Suli sačuvali čitav grad; on, time r a s r đ e n , spali i l i bolje uništi grad.
D o tad je, naime, Sula bio v o đ a bolje g r a đ a n s k e stranke, i dotle se
trsio da oružjem obnovi d r ž a v u ; još nije bilo zloga završetka tih dobrih
p o č e t a k a . Što su, dakle, g r a đ a n i toga grada mogli bolje učiniti, što l i
časnije, što li odanije, što l i dostojnije rimskoga srodstva nego da
boljoj strani Rimljana uščuvaju grad te da zatvore vrata pred neprija­
teljem rimske d r ž a v e ?
I neka branitelji bogova samo pogledaju u koliku je to njih propast
uvalilo. Nek su bogovi napustili preljubnike te Ilij prepustili plamenju
G r k a , kako b i se iz njegova pepela mogao roditi čedniji R i m . A l i z a š t o
i kasnije napustiše isti grad ( o r o đ e n s Rimljanima, koji se nije bunio
protiv plemenite kćeri R i m a , nego o d r ž a v a š e najčvršću i najodaniju
vjeru prema njezinoj pravičnijoj stranci) i pustiše da ga razore, ne
snažni muževi grčki, nego najgnusniji od Rimljana (8)? Ili ako se bogo­
vima nije sviđao cilj Suline stranke (kojoj su služeći oni jadnici bili
zatvorili vrata), zašto su onda istomu Suli obećavali i proricali tolika
dobra? Ili se oni i ovdje razotkrivaju više kao laskavci sretnicima
negoli kao branitelji nesretnicima?
Nije, dakle, Ilij ni tada bio razoren jer su ga oni napustili. Naime,
zlodusi — uvijek veoma budno pripravni na prijevaru, učinili su što
su mogli. Zaista, p o š t o svi kipovi bijahu p o r u š e n i i spaljeni zajedno
13
s gradom, k a ž u (tako Livije p i š e ) ) da ostade čitav samo M i n e r v i n
kip sred ruševina njezina hrama, ali ne kako bi se njima u pohvalu
reklo:
14
»Očinski bogovi, kojih u moći svagda je T r o j a « , )
nego da se u njihovu obranu ne bi reklo:
»Bozi otiđoše svi iz svetinja i od o l t a r a « .
T o l i k o m o ž n o s t i bijaše i m d o p u š t e n o , ne da bi se otuda pokazali
m o ć n i m a , nego da bi i m se dokazala njihova n a z o č n o s t .
(8) C. Flavije Fimbrija, Marijev pristaša, sudjelovao je u ratu protiv
Mitridata a ubio se na vijest da je Sula sklopio mir g. 86. pr. Kr. O njem grčki
povjesnici govore loše (npr. Plutarh, Vitae. Sylla 25), možda zato što ga je
strančarska mržnja navela da počini neka zvjerstva; Ciceron ga spominje
(npr. De off. 3, 19, 77) s izvjesnom simpatijom.
 180 D E CIV. D E I 3, 8-9 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 8-9 181

Dii nihil agen- g Dii s itaque Iliacis post Troiae ipsius d o c u m e n t u m qua tan- 8. Nakon takve pouke o propasti Troje, zar bijaše razborito D a H je trebalo p o -
dis rebus va- . . c
. , ^ . •• v. ! • TI-- o v , ^ i , - , t vjeriti R i m trojan-
lent. d e m p r u d e n t i a R o m a custodienda c o m m i s s a est? D i x e r i t q u i s p i a m povjenti zaštitu R i m a bogovima Ilija? M o ž d a ce tkogod reci kako su skim bogovima?
iam eos R o m a e habitare solitos, quando expugnante F i m b r i a ceci- se oni već zastalno bili nastanili u R i m u , kad je Fimbrija napao i za­
dit I l i u m . Unde ergo stetit M i n e r v a e s i m u l a c r u m ? Deinde, si a p u d uzeo Ilij. A l i zašto je onda ostao M i n e r v i n kip? Z a t i m , ako bijahu
R o m a m erant, quando F i m b r i a delevit I l i u m , fortasse apud I l i u m u R i m u kad je Fimbrija razorio Ilij, m o ž d a bijahu u Iliju kad ono sam
erant, quando a Gallis ipsa R o m a capta et incensa est; sed ut sunt R i m osvojiše i spališe G a l i ; ali — b u d u ć i su sluhom najoštriji i giba­
a u d i t u a c u t i s s i m i motuque c e l e r r i m i , ad v o ć e m anseris cito redie- njem najbrži — na gakanje gusaka brzo se vratiše, kako bi zaštitili
runt, ut saltem C a p i t o l i n u m collem, q u i remanserat, tuerentur; barem Kapitolski brijeg, koji bijaše ostao; m e đ u t i m , prekasno bijahu
ceterum ad alia defendenda serius sunt redire c o m m o n i t i . upozoreni da bi se vratili i zaštitili bilo što drugo.

9 . Vjeruje se kako su oni t a k o đ e r pomogli N u m i Pompiliju, P l a

[
o n a
i ™ što i r

Quae sacra et 9. H i e t i a m N u m a m P o m p i l i u m successorem R o m u l i adiuvisse

J J
. . bijaše za Numine

pax Numa rege . m

R o m u l o v u nasljedniku, da uživa u miru cijelo razdoblje svoje vlada- v l a d a v i n e treba pn-

fuerint. creduntur, ut toto regni sui tempore pacem haberet et l a n i portas,
quae bellis patere adsolent, clauderet, eo m e r i t o scilicet, q u i a
15
R o m a n i s m u l t a sacra c o n s t i t u i t . I l l i vero h o m i n i p r o tanto otio
g r a t u l a n d u m fuit, si m o d o i d rebus salubribus scisset impendere
et p e r n i c i o s i s s i m a curiositate neglecta, D e u m v e r u m vera pietate
perquirere. N u n c autem n o n ei d i i contulerunt i l l u d o t i u m , sed e u m
m i n u s fortasse decepissent, si o t i o s u m m i n i m e repperissent. Quanto
e n i m m i n u s e u m o c c u p a t u m invenerunt, tanto magis i p s i occupa-
verunt. N a m q u i d ille m o l i t u s sit et quibus artibus deos tales sibi
c c 7 1 16
vel i l l i c i v i t a t i / consociare potuerit, V a r r o p r o d i t , quod, si D o m i n o
17
placuerit, suo diligentius disseretur l o c o . M o d o autem q u i a de
beneficiis e o r u m quaestio est: m a g n u m beneficium est pax, sed D e i
veri beneficium est, p l e r u m q u e e t i a m sicut sol, sicut p l u v i a vitaeque
alia subsidia super ingratos et nequam. Sed si hoc t a m m a g n u m
b o n u m d i i i l l i R o m a e vel P o m p i l i o contulerunt, c u r i m p e r i o Ro-
g
m a n o per ipsa t e m p o r a l a u d a b i l i a i d n u m q u a m postea praesti-
terunt? A n u t i l i o r a erant sacra, c u m instituerentur, q u a m c u m insti­
tuta celebrarentur? A t q u i tune n o n d u m erant, sed ut essent adde-
bantur; postea vero i a m erant, quae ut prodessent custodiebantur.
Q u i d ergo est, q u o d i l l i quadraginta tres vel, ut a l i i volunt, t r i g i n t a
P L 8 5 18
et n o v e m / anni i n t a m longa pace transacti sunt regnante N u m a ,
vine te zatvori Janova vrata, koja se o b i č n o otvarahu u doba rata; to p
f ?
a t l z a s t l t l b o g o
"
15
je, naime, zasluzio jer je uveo Rimljanima mnoge svete obrede ).
Na tolikoj dokolici trebalo bi tome m u ž u čestitati, samo da j u je znao
utrošiti na zdrave pothvate, te zanemarivši pogubnu znatiželju potra­
žiti zbiljskom p o b o ž n o š ć u istinskoga Boga. N u njemu taj mir nisu
podarili bogovi, nego bi ga m o ž d a manje obmanuli, da ga u o p ć e nisu
zatekli u dokolici. Jer što su ga manje zaokupljena zajekli, to više su ga
sami zaokupljali. Jer čime se on sve bavio i k a k v i m je sve umijećima
nastojao vezati te bogove bilo uza sebe sama bilo uza sam grad, otkriva
16
nam V a r o n , ) a mi ć e m o to — ako se Gospodinu svidi — pretresti
17
podrobnije na prikladnu mjestu ). Jer sada je samo pitanje o njihovim
d o b r o č i n s t v i m a . M i r je naime veliko d o b r o č i n s t v o , ali je d o b r o č i n s t v o
istinskoga Boga, i v e ć i n o m se podaruje — poput sunca, kiše i ostaloga
što je za život potrebno — i nezahvalnima i nevrijednima. A l i , č a k
ako bogovi tako veliko dobro i p o d a r i š e R i m u i l i Pompiliju, zašto
više nikad poslije ne n a d a r i š e tako rimsko carstvo ni u ona hvale do­
stojnija vremena? Bijahu li sveti obredi djelotvorniji kad se u v e d o š e
negoli kad se uvedeni slavljahu? Jer, u prvom slučaju j o š ne bijahu,
nego se usvajahu, da bi b i l i ; dok poslije bijahu, i o d r ž a v a h u se, da bi
koristili. K a k o to onda, da su one četrdeset i tri godine (ili kako neki
h o ć e , trideset i devet) protekle u dugome miru Numine vladavine, ) 18

et postea sacris institutis diisque ipsis, q u i eisdem sacris fuerant
i n v i t a t i , i a m praesidibus atque tutoribus v i x post t a m multos annos
ab U r b e c o n d i t a usque ad A u g u s t u m pro magno m i r a c u l o unus
c o m m e m o r a t u r annus post p r i m u m b e l l u m P u n i c u m , quo b e l l i
portas R o m a n i claudere potuerunt?
a poslije — p o š t o su obredi uvedeni a sami oni bogovi, koji bijahu
zazivani u istim obredima, postali č u v a r i m a i zaštitnicima — za tolikih
dugih godina (od osnutka G r a d a sve do Augusta) kao veliko se č u d o
uzimala i jedna jedina godina, nakon Prvog punskog rata, kad su
Rimljani mogli zatvoriti ratna vrata? (9).

laudabiliora M.

15
(9) Rat je za Rim bio jedini put kojim je mogao ići za svojim osvajalačkim
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 20; C I C E R O N , De rep. 2, 14, 26. porivom, zapravo za imperijalizmom. Rim je živio od otimanja. To na svoj
16
V A R O N , Antiq., fr. 178 (samo v Aug.). način pokazuje mit (Romul je sin boga rata, Marsa), vjera (po Liviju Vesta
17
Usp. 7, 34. je čuvarica kobnog zaloga rimske vlasti: v. gore bilj. 6), pjesništvo i književ­
18
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 21, 6; E U T R O P I J E , Brev. 1, 3; C I C E R O N , De nost (kao npr. Vergilijeva Eneida ili Horacijev Carmen saeculare i Rimske
rep. 2, 14, 27. ode).
 182 D E CIV. D E I 3, 10 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 10 183

Romam beihs 10. A n respondent, q u o d n i s i assiduis sibique c o n t m u o succe- 10. Hoće l i odgovoriti, kako da nije b i l o neprestanih ratova Bijaše u poželjno,
usi sunt impe- . . „. _ . . . j • , . - 1 J i^i da se onolikim rat-
rio augendo. dentibus bellis R o m a n u m i m p e r i u m t a m longe lateque n o n posset jednoga za drugim, ne b i se rimsko carstvo nikad uzmoglo tako pro- i m bijesom uveća
n

augeri et t a m g r a n d i g l o r i a diffamari? Idonea vero causa! U t širiti niti se t o l i k o m slavom razglasiti? Skladna l i razloga! D a bi carstvo rimsko carstvo kad
m a g n u m esset i m p e r i u m , c u r esse deberet i n q u i e t u m ? N o n n e i n
& fo
je uz one težnje
bilo veliko, zar mora biti nespokojno? Nije l i u ljudskih tijela povolj- (koje su se provo-
c o r p o r i b u s h o m i n u m satius est m o d i c a m s t a t u r a m c u m sanitate
nije imati umjeren stas i dobro zdravlje negoli doseći neku divovsku ono mogio^S" ] 1

habere q u a m a d m o l e m a l i q u a m giganteam perpetuis afflictionibus

veličinu uz neprestane boljetice, a kad si je dostigao, nikako ne imati " 8 ~
m i r u 1 u
s i u r n o

pervenire, nec c u m perveneris requiescere, sed quanto g r a n d i o r i b u s t i

mira, nego što su udovi veći to i veće bolesti bolovati? K a k v o bi zlo bilo
m e m b r i s , tanto m a i o r i b u s a g i t a r i m a l i s ? Q u i d autem m a l i esset,
(ili bolje r e č e n o : bilo bi veliko dobro), da su potrajala ona vremena, na
ac n o n potius p l u r i m u m b o n i , si ea tempora perdurarent, quae per-
koja misli Salustije kad k a ž e : » D a k l e , u početku kraljevi (naime prvi
s t r i n x i t Sallustius, u b i ait: Igitur initio reges (nam in terris nomen
to je naziv za vlast na zemlji) bijahu različiti, te jedni vježbahu duh
imperii id primum fuit) diversi pars ingenium, alii corpus exerce-
a drugi tijelo; tad se ljudski život još vodio bez pohlepe, i svatko se z a ­
bant; etiam tum vita hominum sine cupiditate agitabatur, sua cuique 19
19 dovoljavaše o n i m što je i m a o . « ) D a l i se, kako bi se toliko u v e ć a l o
satis placebant . A n ut t a m m u l t u m augeretur i m p e r i u m , debuit
carstvo, trebalo dogoditi ono što Vergilije osuđuje, govoreći:
fieri q u o d V e r g i l i u s detestatur, dicens:
» P o malo gore d o đ e i naopako vrijeme
Deterior donec paulatim ac decolor aetas S bijesnim ratovima i s pohlepom imati b l a g a . « ) 20

20
Et belli rabies et amor successit habendi?
S e d plane p r o tantis bellis susceptis et gestis iusta defensio R o m a ­
n o r u m est, q u o d i r r u e n t i b u s sibi i m p o r t u n e i n i m i c i s resistere coge-
bat n o n aviditas adipiscendae laudis humanae, sed necessitas tuen-
dae salutis et libertatis. Ita sit plane. N a m postquam res eorum,,
c c 7 2
sicut s c r i b i t ipse Sallustius, legibus / moribus agris aucta
prospera satisque pollens videbatur, sicut pleraque mortalium
tur, invidia ex opulentia orta est. Igitur reges populique
bello temptare; pauci ex amicis auxilio esse, nam ceteri metu per-
culsi a periculis aberant. At Romani domi militiaeque intenti festi-
nare, parare, alius alium hortari, hostibus obviam ire,
patriam parentesque armis tegere. Post ubi pericula virtute
lera.nt, sociis atque amicis auxilia portabant magisque dandis quam
21
accipiendis beneficiis amicitias parabant . Decenter his artibus
R o m a crevit. Sed regnante N u m a , ut t a m longa pax esset, u t r u m
i r r u e b a n t i m p r o b i belloque temptabant, an n i h i l e o r u m fiebat, ut
P L 8 6
posset pax i l l a persistere? / S i e n i m bellis e t i a m t u m R o m a laces-
sebatur nec a r m i s a r m a o b v i a ferebantur: quibus m o d i s agebatur,
ut n u l l a pugna superati, n u l l o M a r t i o i m p e t u t e r r i t i sedarentur m i ­
m i c i , his m o d i s semper ageretur et semper R o m a clausis l a n i portis
pacata regnaret. Q u o d si i n potestate n o n fuit, n o n ergo R o m a
p a c e m habuit, q u a m d i u d i i e o r u m , sed q u a m d i u homines f i n i t i m i
c i r c u m q u a q u e voluerunt, q u i eam n u l l o bello provocaverunt; n i s i
forte d i i tales e t i a m i d h o m i n i vendere audebunt, q u o d alius h o m o
voluit sive noluit. Interest q u i d e m , i a m v i t i o p r o p r i o , malas mentes
Naravno, jasno je opravdana obrana Rimljana kad su p o d u z i m a l i
i vodili takve ratove, jer su ih neprijatelji divljački napadali, i bijahu
prisiljeni oduprijeti se, ne iz pohlepe za ljudskom hvalom, nego iz n u ž d e
da obrane blagostanje i slobodu. Nek je tako. Jer, kako piše sam Salu­
stije: » P o š t o njihova d r ž a v a , dostatno o s n a ž e n a zakonima, d o b r i m
satis običajima i p o d r u č j e m , učini se uznapredovalom i m o ć n o m , kao što
haben- je to v e ć i n o m u smrtnika, iz obilja se izrodi zavist. Stoga na njih
finitimi zaratiše susjedni kraljevi i puci; malobrojni od prijatelja pritekoše
u p o m o ć , dok ostali obuzeti strahom izbjegavahu pogibelji. A l i R i m ­
ljani, pripravni i u miru i u ratu, spremiše se hitro, osokoliše jedni druge,
libertatem
p o đ o š e u susret neprijatelju, pa oružjem o b r a n i š e slobodu, d o m o v i n u ,
propu-
roditelje. Poslije, kad h r a b r o š ć u o d a g n a š e opasnost, pritekoše u p o m o ć
saveznicima i prijateljima, pa stekoše prijateljstva više davanjem negoli
21
primanjem d o b r o č i n s t a v a . « ) T a k v i m je umijećima R i m č a s n o rastao.
A l i dok je N u m a vladao i trajao tako dug mir, da l i su nepoželjni ipak
upadali i napadali, i l i se od toga nije ništa zbivalo, tako da je mir
mogao trajati? A k o su naime R i m i tada uznemirivali ratovi, ali se
oružju nije oružjem suprotstavljalo, onda su se tim istim n a č i n i m a
(kojima neprijatelje umirivahu — ne svladavši ih u boju i ne zaplašivši
ih nikakvim ratnim p o t e z o m — ) uvijek mogli poslužiti i R i m bi uvijek
mogao, zatvorenih Janovih vrata (10), u miru vladati. A k o i m to pak
nije bilo u m o ć i , onda R i m nije u ž i v a o mir onoliko koliko to bogovi
ushtjedoše, nego onoliko k o l i k o htjedoše okolni susjedi, koji ga ne
uznemirivahu nikakvim ratom; ukoliko se m o ž d a takvi bogovi neće
drznuti č a k i da jednomu čovjeku prodaju što neki drugi čovjek
ushtjedne i l i ne htjedne! D o g a đ a se, naime, da isti zlodusi — po
svojoj vlastitoj zloći — plaše i l i u z b u đ u j u slabe d u š e , onoliko k o l i k o

19
S A L U S T I J E , Catil. 2, 1. 21
20
V E R G I L I J E , Aen. 8, 326—327. S A L U S T I J E , Catil. 6, 3—5.
 D E CIV. D E I 3, 10-11
184
quatenus sinaritur isti daemones vel terrere vel excitare; sed si
semper hoc possent nec a l i u d secretiore ac superiore potestate
c o n t r a e o r u m c o n a t u m saepe aliter ageretur, semper i n potestate
haberent paces bellicasque victorias, quae semper fere per humano-
r u m a n i m o r u m motus accidunt; quas tamen p l e r u m q u e contra eo­
h
r u m fieri voluntatem n o n s o l a e fabulae m u l t a mentientes et v i x
v e r i a l i q u i d vel indicantes vel significantes, sed etiam i p s a R o m a n a
confitetur h i s t o r i a .
Dii passionibus 11. Neque e n i m aliunde A p o l l o ille Cumanus, c u m adversus
subsunt. 1
A c h i v o s regemque A r i s t o n i c u m bellaretur, quatriduo flevisse n u n
22
tiatus e s t ; quo p r o d i g i o haruspices t e r r i t i c u m i d s i m u l a c r u m i n
mare putavissent esse p r o i c i e n d u m , C u m a n i senes intercesserunt
1
atque rettulerunt tale p r o d i g i u m et A n t i o c h i et P e r s i s bello i n
eodem apparuisse figmento, et q u i a R o m a n i s feliciter provenisset,
ex senatus consulto eidem A p o l l i n i suo dona m i s s a esse testati sunt.
Tune velut peritiores aeciti haruspices responderunt simulacri
CC 73
Apollinis fletum ideo p r o s p e / r u m esse R o m a n i s , q u o n i a m C u m a n a
colonia Graeca esset, suisque terris, unde aecitus esset, i d est i p s i
Graeciae, l u c t u m et c l a d e m A p o l l i n e m significasse p l o r a n t e m . Deinde
m o x regem A r i s t o n i c u m v i c t u m et c a p t u m esse n u n t i a t u m est,
q u e m v i n c i utique A p o l l o nolebat et dolebat et hoc sui lapidis etiam
l a c r i m i s indicabat. Unde non usquequaque incongrue quamvis
fabulosis, tamen veritati s i m i l i b u s mores d a e m o n u m describuntur
h
solum M.
{
Achaeos M.
1 o v d j e p o b r k a o rat p r o t i v A h e j s k o g s a v e z a ( z a v r š e n p a d o m K o r i n t a 1 4 6 . p r . K r . ) i rat p r o t i v
Persae M., Persidis starija izd.
22
J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 28; C I C E R O N , De div. 1, 43, 98.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 10-11 185
i m je d o p u š t e n o ; ali kada bi to uvijek mogli, i da često upravo druga­
čije ne biva po onoj tajanstvenijoj i višoj sili, suprotno njihovoj nakani,
uvijek b i oni u svojoj moći imali i mir i ratne pobjede, koji se gotovo
uvijek d o g a đ a j u po n a g n u ć u ljudskih d u š a ; a od toga se većina d o g a đ a
protiv volje tih bogova, kao što svjedoče ne samo izmišljene priče
(što uveliko lažu i jedva da štogod istinito naznačuju i l i označuju) nego
potvrđuje i sama rimska povijest (11).
11. Z b o g toga je, i ni zbog čega drugog, kako je javljeno, i A p o ­ O kipu kumanskog
A p o l o n a , o kojem
lon K u m s k i plakao četiri dana kad se ono ratovalo protiv A h i v a c a se vjeruje k a k o su
2 2 A
i kralja A r i s t o n i k a ) ; preplašeni zbog toga č u d a gataoci predložiše njegove suze na­
vijestile poraz G r ­
da se kip baci u more, ali ih kumanski starci spriječiše u tome te ispri­ ka, kojima nije
mogao p o m o ć i
čaše kako se takvo č u d o s istim k i p o m bijaše pojavilo za rata s A n t i o -
h o m i PerzejemB), i posvjedočili su kako je (budući se rat završio
povoljno po Rimljane) po naredbi senata poslano darova tom njihovu
A p o l o n u . Z a t i m bijahu pozvani kao vičniji gataoci koji razjasniše kako
je p l a č kipa A p o l o n o v a stoga povoljan po Rimljane, jer je K u m a
grčka naseobina pa je A p o l o n o v plač nagovijestio žalost i nesreću
zbog zavičaja, iz kojega je donesen, to jest zbog G r č k e . U b r z o nakon
toga p u č e glas da je kralj Aristonik p o r a ž e n i z a t o č e n , a A p o l o n nije
htio da taj bude pobijeđen te je tugovao i pokazao to suzama iz svog
kamena.
(10) Među piscima rimskog svijeta Augustin je najvatreniji objavitelj
poruke o miru, štoviše on je pjesnik nadahnut mirom, kao središtem kojem
teži čovjekovo djelovanje u vremenu i kao jamstvom bitnih ljudskih vrednota,
građanskih, društvenih i političkih, kako to dokazuje Božja država (usp. 19,
11-13). To je privlačno i Ciceronu, ali već on zamjećuje kako je Rim stvari
uvjetovao tako da je mir značio u biti prihvaćanje neslobode na svim razinama
(Philipp. 2, 44, 113; 13, 1).
(11) Poput Platona (Politeia, 620d-621d), stoika (usp. Nemezije, De
nat. hom. 38; Ciceron, De div. 1, 55, 125) ili Polibija (Hist. 3, 31, 1 - 9),
Augustin ne određuje je li povijesna logika utemeljena na slobodi ili ovisi od
nesagledive dinamike zbivanja ili pak od moći koja nadilazi ljudsko iskustvo
(po Augustinovu rječniku, demonska moć).
A T a se p r i č a o s u z a m a ( p r e m a J . O b s e q u e n s u ) p r i p i s u j e r a t u s P e r z e j e m . I n a č e ie A u g u s t i n
A r i s t o n i k a iz P e r g a m a (129. pr. K r . )
B A n t i o h I I I , k r a l j S i r i j e , p o b i j e d i o g a je S c i p i o n A f r i k a n a c 1 9 0 . p r . K r . P e r z e j , k r a l j M a c e d o -
n i j e , p o b i j e d i o g a je E m i l i j e P a u l 1 6 7 . p r . K r .
 186 D E CIV. D E I 3, 11-12
c a r m i m b u s poetarum. N a m C a m i l l a m D i a n a doluit a p u d V e r g i l i u m
23
et P a l l a n t e m m o r i t u r u m Hercules flevit . H i n e fortassis et N u m a
P o m p i l i u s pace abundans, sed quo donante nesciens, nec requirens,
PL 87 c u m cogitaret otiosus, q u i b u s n a m diis tuendam R o / m a n a m salutem
regnumque committeret, nec v e r u m i l i u m atque omnipotentem sum­
m u m D e u m curare opinaretur ista terrena, atque recoleret Troianos
deos, quos Aeneas advexerat, neque T r o i a n u m neque Laviniense ab
ipso Aenea c o n d i t u m regnum d i u conservare potuisse: alios provi-
dendos existimavit, quos illis p r i o r i b u s , (qui sive c u m R o m u l o i a m
R o m a m transierant, sive quandoque A l b a eversa fuerant transituri),
vel t a m q u a m fugitivis custodes adhiberet vel t a m q u a m i n v a l i d i s
adiutores.
Peregrini dii 12. N e c his sacris tamen R o m a dignata est esse contenta, quae
mala non le-
niunt. t a m m u l t a i l l i c P o m p i l i u s conslituerat. N a m ipsius s u m m u m tem-
p l u m n o n d u m habebat Iovis; rex quippe T a r q u i n i u s i b i C a p i t o l i u m
24 m
f a b r i c a v i t ; Aesculapius autem ab E p i d a u r o a m b i v i t a d R o m a m ,25
ut p e r i t i s s i m u s medicus i n urbe n o b i l i s s i m a a r t e m gloriosius exer-
26
ceret; mater etiam deum nescio unde a Pessinunte ; i n d i g n u m e n i m
erat, ut, c u m eius filius i a m c o l l i C a p i t o l i n o praesideret, adhuc i p s a
i n loco i g n o b i l i latitaret. Quae tamen si o m n i u m d e o r u m m a t e r est,
n o n s o l u m secuta est R o m a m quosdam filios suos, v e r u m et alios
praecessit e t i a m secuturos. M i r o r sane, si ipsa peperit Cynocepha-
l u m , q u i longe postea venit ex Aegypto. U t r u m e t i a m dea Febris
ex i l l a nata sit, viderit Aesculapius pronepos eius; sed undecumque
nata sit, non, opinor, audebunt eam dicere i g n o b i l e m d i i peregrini
deam c i v e m R o m a n a m . Sub hoc tot d e o r u m praesidio (quos nume-
1
ad] isp. M., abivit Romam starija izd.
" V E R G I L I J E , Aen. 11, 836—849; 10, 464—465.
24
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 55, 1.
25
L I V I J E , Ab urbe cond. 10, 47, 7; Periocha 11.
26
L I V I J E , Ab urbe cond. 29, 10, 5—11, 7.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 11-12 187
Otuda, koliko god priče pjesnika i bile izmišljene, ipak nisu posve
neprimjerene, jer približno istini opisuju običaje zlih duhova (12).
Tako u Vergiliju Dijana oplakuje K a m i l u a Heraklo Palanta na
umoru. Z b o g toga m o ž d a i N u m a Pompilije, koji obilovaše m i r o m ,
ali koji niti je znao niti je istraživao tko mu ga dade, kad je u dokolici
razmišljao kojim bogovima da p r e p o r u č i rimsku sigurnost i kraljevstvo
(a kako nije ni pomišljao da istiniti, svemoćni i Svevišnji B o g brine
o tim zemaljskim stvarima, ali se sjetio kako trojanski bogovi, koje
Eneja bijaše donio, nisu uzmogli dugo očuvati ni trojansko kraljevstvo
a ni ono lavinijsko koje je Eneja osnovao) — ocijenio je da se treba
opskrbiti drugim bogovima. O n i m prijašnjim (što su u R i m prešli
s R o m u l o m i l i će biti preneseni nakon razorenja A l b e Longe) naumio
je ove pridodati, bilo kao čuvare odbjezima bilo kao p o m o ć n i k e
n e m o ć n i c i m a (13).
1 2 . N u R i m se nije zadovoljio ni tim mnogim b o ž a n s k i m obredima, Kolike bogove
(osim onih što ih
koja mu je Pompilije ustanovio. Jer R i m nije j o š imao najviši hram J u p i - jeuveo Numa) R i m ­
24 ljani sebi p r i d o d a ­
trov; naime, kralj Tarkvinije tu je podigao K a p i t o l ) , Eskulap se iz še, ali i m brojnost
2 5
E p i d a u r a preselio u R i m ) , kako bi kao vrlo spretan najvičniji liječnik n j i h o v a nije n i š t a
pomogla
još slavnije pokazivao svoje umijeće u najplenitijem gradu (14); majka
26
bogova d o đ e iz nekakvog Pesinunta; ) bijaše naime nedostojno, da
se ona — ako joj sin već stolovaše na brežuljku kapitolskom — sama
i dalje skriva u nekakvu nepoznatu mjestu. A k o je pak ona mati sviju
bogova, nije u R i m samo slijedila neke od svojih sinova, nego je
i utrla put drugima koji će doći. Zaista se č u d i m , je li ona sama rodila
A
i sina p s o g l a v a , koji je mnogo kasnije pristigao iz Egipta. D a li je ona
rodila i božicu G r o z n i c u , to neka izvidi njezin praunuk E s k u l a p ; ali
od koga god da je r o đ e n a , mislim, kako se doseljeni bogovi neće usu­
diti da nazovu neuglednom tu božicu rimsku g r a đ a n k u (15).
(12) Pisac želi ustvrditi kako mit i pjesništvo koje ga razrađuje imaju u
povijesti uljuđivanja svijeta dvostruku ulogu: jedna smjera prema filozofiji
koja s pomoću uobrazilje i mašte pokušava nedokučivi logos učiniti prihvat­
ljivim i uvjerljivim; druga ide u pravcu povijesti, gradeći prahistoriju u koju
su smješteni izvjesni sadržaji nekih skupina i naroda koji se inače ne pojavljuju
u povijesnom iskustvu čovječanstva.
(13) Povjesnici hvale Numu s pravednosti, religioznosti i nastojanja da
ublaži rimski način življenja, koji je zbog ratovanja postao divlji i okrutan
(usp. Livije, Hist. 1, 18, 1; 19, 2;Flor. Epit. 1, 1, 2; Eutropije, Brev. 1, 3); ali nitko
od njih, ni sam Livije (19, 5), a pogotovo Augustin ili kršćanski apologete, ne
gleda povoljno njegove tobožnje noćne sastanke s nimfom Egerijom, da bi
vjeru navezao uz kraljevstvo (Laktancije, Div. inst. 1, 22, 1).
(14) Eskulap, latinizirani Asklepije, sin Apolona i Koronide, isprva
heroj a potom bog zdravlja i liječništva (medicine), častio se u Epidauru.
Štovanje mu je u Rim uneseno g. 293—291. pr. Kr. O tom je pjevao Ovidije
(Met. 15, 622 - 744).
A U izvorniku Cynocephalus (prema g r č . KuvoKecpaXo^ ), psoglav, majmun babun, štovan
u Egiptu kao božanstvo.
 188 D E CIV. D E I 3 , 12-13
rare quis potest, indigenas et alienigenas, caelites, terrestres, infer-
nos, marinos, fontanos, fluviales, et, ut V a r r o dicit, certos atque
c c 7 4
incertos, i n o m n i b u s / q u e generibus deorum, sicut i n a n i m a l i b u s ,
27
mares et f e m i n a s ) ? S u b hoc ergo tot d e o r u m praesidio consti-
tuta R o m a n o n t a m magnis et horrendis cladibus, quales ex m u l t i s
paucas c o m m e m o r a b o , agitari affligique debuit. N i m i s e n i m m u l t o s
deos g r a n d i fumo suo t a m q u a m signo dato a d t u i t i o n e m congrega-
verat, quibus templa, altaria, sacrificia, sacerdotes instituendo atque
praebendo s u m m u m v e r u m D e u m , c u i u n i haec rite gesta debentur,
offenderet. E t felicior q u i d e m c u m paucioribus vixit, sed quanto
m a i o r facta est, sicut navis nautas, tanto plures adhibendos puta-
vit; credo, desperans pauciores illos, sub quibus i n comparatione
peioris vitae melius vixerat, n o n sufficere a d o p i t u l a n d u m grandi-
P L 8 8
tati suae. P r i m o e n i m sub ipsis regibus, / excepto N u m a P o m p i l i o ,
de q u o i a m supra locutus s u m , q u a n t u m m a l u m d i s c o r d i o s i certa-
m i n i s fuit, quod f rat rem R o m u l i coegit occidi!
A Sabinis mulieribus raptis ad bella punica res pensantur (13-20)
Immane facinus 13. Quo m o d o nec l u n o , quae c u m l o v e suo i a m
fuit raptus v i r -
ginum Sabina- fovebat
rum. Romanos rerum dominos gentemque togatam , 28
nec V e n u s i p s a Aeneidas suos potuit adiuvare, ut bono et aequo
more coniugia mererentur, cladesque tanta i r r u i t huius inopiae, u t
ea dolo raperent moxque compellerentur pugnare c u m soceris, ut
miserae feminae n o n d u m ex i n i u r i a m a r i t i s conciliatae i a m paren-
29
t u m sanguine d o t a r e n t u r ? A t e n i m vicerunt i n h a c conflictione
R o m a n i vicinos suos. Quantis et q u a m multis u t r i m q u e vulneribus
et funeribus t a m p r o p i n q u o r u m et confinium istae victoriae consti-
terunt! P r o p t e r u n u m Caesarem socerum et u n u m generum eius
P o m p e i u m , i a m m o r t u a Caesaris filia, uxore P o m p e i i , quanto et
q u a m iusto doloris instinctu Lucanus exclamat:
Bella per Emathios plus quam civilia campos
Iusque datum sceleri canimus
V i c e r u n t ergo R o m a n i , u t strage socerorum manibus cruentis ab
e o r u m filiabus amplexus miserabiles extorquerent, nec illae aude-
27
V A R O N , Antiq. fr. 185. 194; usp. T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 9, 3. 12, 2;
A R N O B I J E , Adv. nat. 7, 19—20.
28
V E R G I L I J E , Aen. 1, 281—282.
29
V E R G I L I J E , Aen. 1, 317—318; L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 8—9.
30
L U K A N , Phars. 1, 1—2.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 12-13 189
Pod zaštitom tolikih bogova (tko da ih izbroji, zemne i inozemne, ne­
beske i zemaljske, podzemne i morske, izvorske i riječne te — kao š t o
V a r o n kaže — pouzdane i nepouzdane, pa još u svima sojevima bogova
27
— kao u životinja — muškinje i ženskinje?) ) — dakle, R i m , utemeljen
pod zaštitom tolikih bogova, nije smio biti uznemiravan i potresan
takolikim golemim i strašnim nevoljama, od kojih ć u mnogih spomenuti
samo neke.
R i m je, i i a i m e , golemim d i m o m k a o kakvim datim znakom — radi
zaštite okupio odveć mnogo bogova i ustanovivši i m hramove, žrtve­
nike, žrtve i svećenike morao je uvrijediti najvišeg istinskoga B o g a ,
kojemu jedinom s pravom pripadaju te počasti. I zaista R i m je sretnije
živio s manje bogova, ali što je postajao većim to je mislio kako mu kao
v e ć e m u brodu treba i više mornara; vjerujem, kako se R i m nije nadao
uzalud da ć e m u ti malobrojni bogovi (pod kojima je bolje živio
u usporedbi s potonjim gorim životom) uzmoći osigurati dovoljnu
veličinu. Već isprva za vladavine samih kraljeva (izuzev N u m u P o m p i -
lija, o kojem sam sprijeda već govorio), koliko l i bijaše zla od neslož-
noga nadmetanja, stoje navelo doći na ubojstvo R o m u l o v a brata!
Od otmice Sabinjanki do punskih ratova (13-20)
13. K a k o to da n i Junona, koja je zajedno s Jupitrom pomagala Kojim pravom, ko-
m
. ,. .. , , , . -rt-v j i ugovorom do-
28
» R i m l j a n e , svijeta svega vladare, narod u t o g i , « ) , đoše Rimljani do
p r v i h b r a k o v a
a n i sama Venera, ne u z m o g o š e p o m o ć i svojim Enejevićima, d a d o b r i m
i p r a v i č n i m n a č i n o m sklope brakove, te iz oskudice toga nastade tolika
nevolja, da o n i sebi žene na prijevaru ugrabiše i ubrzo su se morali
tući sa svojim svekrima, tako da bijedne žene, koje se j o š ne pomiriše
s nepravdom od m u ž e v a , dobiše u miraz krv vlastitih roditelja? ) 29
A l i u tome sukobu Rimljani pobijediše svoje susjede. M e đ u t i m , k o l i k i m
li i kakvim i ranama i pogrebima, što r o đ a k a što susjeda, d o đ o š e do tih
pobjeda! Z b o g rata i z m e đ u jednog svekra Cezara i jednog njegova
zeta Pompeja (i to nakon smrti Cezarove kćeri a Pompejeve žene)
s koliko p r a v i č n i m b o l o m uzvikuje L u k a n :
» O boju na poljima Ematije,
G o r e m od g r a đ a n s k o g rata,
I tako opravdanu zločinu
30
M i pjevamo.« )
D a k l e , Rimljani su pobijedili, da bi rukama krvavim od pokolja sve­
krova iznudili jadne zagrljaje od njihovih kćeri, a te se ne usudiše n i
(15) Pokretljivost i seljenje religija jedna je od pojava značajnih za
uljuđeniji svijet; postepeno stapanje kultura nosi sa sobom i prilagođivanje
religije novonastajućim uvjetima, njeno preobražavanje, čak iščeznuće i l i
pridavanje sporednije uloge domaćim i zaštitnim božanstvima.
 190 D E CIV. D E I 3, 13 O DRŽ. BOŽJOJ 3, 13 191

rent flere patres occisos, ne offenderent victores maritos, quae adhuc
illis pugnantibus p r o quibus facerent vota nesciebant. T a l i b u s nup-
n
tiis p o p u l u m R o m a n u m n o n Venus, sed B e l l o n a d o n a v i t ; aut fortas-
0
sis Alecto i l l a i n f e r n a furia i a m eis favente Iunone plus i n illos
habuit licentiae, q u a m c u m eius precibus contra Aenean fuerat
31
e x c i t a t a . A n d r o m a c h a felicius captivata est, q u a m i l l a coniugia
R o m a n a nupserunt. Licet serviles, tamen post eius amplexus nul-
c c 7 5
l u m / T r o i a n o r u m P y r r h u s occidit; R o m a n i autem soceros interfi-
ciebant i n praeliis, q u o r u m i a m filias amplexabantur i n thalamis.
I l l a v i c t o r i subdita dolere t a n t u m s u o r u m m o r t e m potuit, n o n
oplakivati pobijene očeve, kako ne vi povrijedile pobjednike muževe,
i b u d u ć i su se oni j o š borili, nisu ni znale za koga bi se molile. Takve
brakove rimskom narodu nije darovala Venera, nego B e l o n a ; i l i je
m o ž d a A l e k t o , podzemna srda, imala više ovlasti da i m naudi sad
3
nego kad ono bijaše bješnjela protiv Eneje na njezinu zamolbu. *)
Sretnija bijaše A n d r o m a h a u ropstvu negoli te rimske mlade u braku.
Iako ona Piru bijaše robinjom, nakon i takvih zagrljaja on nije ubio ni
jednog od Trojanaca; Rimljani d o č i m u bojevima klali su svekrove,
kojima su kćeri grlili u l o ž n i c a m a . A n d r o m a h a je pobjedniku podre­
đena mogla barem željeti smrt svojaka, a nije se morala bojati; ) 32

32
t i m e r e ; illae sociatae bellantibus p a r e n t u m s u o r u m mortes proce-
dentibus v i r i š timebant, redeuntibus dolebant, nec t i m o r e m haben-
tes l i b e r u m nec d o l o r e m . N a m propter i n t e r i t u m c i v i u m p r o p i n -
q u o r u m , f r a t r u m , p a r e n t u m aut pie cruciabantur, aut crudeliter
laetabantur victoriis m a r i t o r u m . H u c accedebat, quod, ut sunt
alterna b e l l o r u m , aliquae p a r e n t u m ferro amiserunt viros, aliquae
u t r o r u m q u e ferro et parentes et viros. Neque e n i m et a p u d R o m a ­
nos p a r v a fuerunt i l l a d i s c r i m i n a , si q u i d e m ad o b s i d i o n e m quoque
p e r v e n t u m est civitatis clausisque portis se tuebantur; quibus dolo
apertis admissisque hostibus i n t r a moenia i n ipso foro scelerata et
RJL
89 n i m i s atrox inter generos socerosque pugna / c o m m i s s a e s t , et
raptores i l l i e t i a m superabantur et crebro fugientes inter P domos
suas gravius foedabant pristinas, quamvis et ipsas pudendas lugen-
dasque victorias. H i c tamen R o m u l u s de s u o r u m i a m v i r t u t e despe-
rans Iovem oravit ^ ut starent, atque ille hac occasione n o m e n Sta-
33
toris i n v e n i t ; nec finiš esset tanti m a l i , nisi raptae illae laceratis
c r i n i b u s emicarent et provolutae parentibus i r a m e o r u m iustissi-
34
m a m , n o n a r m i s v i c t r i c i b u s , sed supplici pietate s e d a r e n t . Deinde
T i t u m T a t i u m regem S a b i n o r u m s o c i u m regni R o m u l u s ferre com-
pulsus est, germani consortis impatiens: sed quando et i s t u m d i u
toleraret, q u i fratrem geminumque n o n pertulit? Unde et ipso inter-
d o č i m Sabinjanke, združene sada s rimskim ratnicima, strahovahu
zbog smrti svojih roditelja kad i m muževi o d l a ž a h u , a žalile su kad bi
se vraćali, ne imavši pri tome slobode niti za strah niti za plač. Jer,
ili zbog p o g i n u ć a s u g r a đ a n a , svojaka, braće i očeva one su trpjele istinski
bol, i l i su se pak okrutno radovale pobjedama svojih m u ž e v a . . . U z to,
već prema mijenama rata, neke su od njih izgubile muževe od očinskog
oružja, a druge — od m a č e v a s obje strane — i roditelje i muževe.
A ni za same Rimljane ne bijahu maleni ti okršaji, ako je već bilo došlo
do opsade i morali su se braniti zatvorivši vrata grada; a p o š t o su se
32
ona na prijevaru otvorila, te neprijatelji prodrli unutar samih zidova,
na gradskom se trgu zametnuo nemilosrdan i krvav boj između zetova
i svekrova, te otmičari žena bijahu č a k nadvladani i razbježavši se
hitro m e đ u svoje kuće jadno ukaljaše one svoje prijašnje pobjede, iako
su i te sramotne i dostojne žaljenja.
Tada R o m u l , posumnjavši posve u hrabrost svojih subojnika, stane
moliti Jupitra da ih ustavi, i od te zgode on stekne nadimak Ustav-
33
ljač; ) nu ni to ne bi dokrajčilo toliko zlo, da nisu one ugrabljenice
istrčale r a s p u š t e n i h kosa i bacivši se pred njih u roditelja smirile naj­
4
pravičniju s r d ž b u , ne p o b j e d n i č k i m oružjem, nego poniznom molbom^ ).
N a k o n toga R o m u l je bio prisiljen s Titom Tacijem, kraljem Sabinjana,
podijeliti prijestolje, on koji nije trpio ni vlastitog brata; ali koliko je
dugo i njega mogao podnijeti, on koji nije otrpio ni brata blizanca?
Stoga, p o š t o je i toga ubio, kako bi bio većim bogom, sam je zavladao
kraljevstvom (16).

n
donavit] gotovo svi rkp., dotavit jedan kodeks
0
infernalis M.
p
intra M .
q
rogavit M .

31
V E R G I L I J E , Aen. 7, 323—326.
32
V E R G I L I J E , Aen. 3, 303—13. ( 1 6 ) Smrt Tita Tacija profani povjesnici ne pripisuju Romulu već La-
33
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 12, 6; FLOR, Epit. 1, 1, 1, 13. vinjanima. Kršćani naprotiv ne zaziru da odgovornost i za to zlodjelo svale na
34
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 13, 1—3. Romula (usp. Orozije, Hist. 2, 4, 6 ) .
 192 DE C I V . D E I 3 , 13-14, 1
fecto, u t m a i o r deus esset, regnum solus obtinuit. Quae sunt ista
i u r a n u p t i a r u m , quae i r r i t a m e n t a b e l l o r u m , quae foedera germani-
tatis, affinitatis, societatis, divinitatis? quae postremo sub tot diis
tutoribus v i t a civitatis? Vides quanta hine dići et q u a m m u l t a
possent, n i s i quae supersunt nostra curaret intentio et sermo i n
alia festinaret.
Flagitia albani 14. 1. Q u i d deinde post N u m a m sub aliis regibus? Quanto malo,
belh percurrun- , • T-»
tur. n o n s o l u m suo, sed e t i a m R o m a n o r u m m b e l l u m A l b a n i p r o v o c a t i
sunt, q u i a videlicet p a x N u m a e t a m longa viluerat! Q u a m crebrae
strages R o m a n i A l b a n i q u e exercitus fuerunt et utriusque c o m m i -
nutio civitatis! A l b a namque i l l a , q u a m filius Aenae creavit Ascanius,
R o m a e m a t e r p r o p i o r ipsa q u a m T r o i a , a T u l i o H o s t i l i o rege pro-
vocata conflixit, confligens autem et afrlicta est et afflixit, donec
m u l t o r u m taederet p a r i defeetione c e r t a m i n u m . Tune eventum b e l l i
cc 76 de / tergeminis hine atque inde fratribus placuit e x p e r i r i : a R o m a ­
nis tres H o r a t i i , ab Albanis autem tres C u r i a t i i processerunt; a
C u r i a t i i s tribus H o r a t i i duo, ab u n o autem H o r a t i o tres C u r i a t i i
superati et exstincti sunt. I t a R o m a exstitit v i c t r i x ea clade e t i a m
r
in certamine extremo, u t de s e x unus rediret d o m u m . C u i d a m n u m
i n utrisque, c u i luctus, nisi Aeneae s t i r p i n i s i A s c a n i i posteris, n i s i
p r o l i V e n e r i s n i s i nepotibus l o v i š ? N a m et h o c plus q u a m civile
b e l l u m fuit, quando filia civitas c u m civitate m a t r e pugnavit. Acces-
sit a l i u d h u i c t e r g e m i n o r u m pugnae ultimae atrox atque h o r r e n d u m
m a l u m . N a m ut erant a m b o p o p u l i prius a m i c i (vicini quippe atque
cognati), u n i C u r i a t i o r u m desponsata fuerat H o r a t i o r u m soror;
haec postea q u a m sponsi spolia i n victore fratre conspexit, ab
eodem fratre, q u o n i a m flevit, oceisa est. H u m a n i o r huius unius
P L 9 0
feminae / q u a m u n i v e r s i p o p u l i R o m a n i m i h i fuisse v i d e t u r afTectus.
I l l a q u e m v i r u m i a m fide m e d i a retinebat, aut forte e t i a m i p s u m
fratrem dolens, q u i e u m oceiderat c u i sororem p r o m i s e r a t , puto 35
q u o d n o n c u l p a b i l i t e r fleverit. Unde e n i m a p u d V e r g i l i u m pius
Aeneas l a u d a b i l i t e r dolet hostem etiam sua p e r e m p t u m m a n u ? 3 6
Unde M a r c e l l u s Svracusanam civitatem recolens eius paulo ante
c u l m e n et g l o r i a m sub manus suas subito concidisse c o m m u n e m
37
cogitans c o n d i c i o n e m flendo miseratus e s t ? Quaeso ab h u m a n o
i m p e t r e m u s afTectu, ut femina sponsum s u u m a fratre suo perem­
p t u m sine c r i m i n e fleverit, s i v i r i hostes a se victos e t i a m c u m
laude fleverunt. E r g o sponso a fratre i l l a t a m m o r t e m quando fe­
m i n a i l l a flebat, tune se contra m a t r e m c i v i t a t e m tanta strage bel-
lasse et tanta hine et inde cognati eruoris effusione vicisse, R o m a
gaudebat.
r
vivis dod. M.
35
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 23—26; F L O R , Epit. 1, 1, 3, 5.
36
V E R G I L I J E , Aen. 10, 821—826.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 13-14, 1 193
K a k v i l i su to br ačni zakoni, kakvi l i povodi ratovima, kakve l i veze
bratstva, srodstva, savezništva, b o ž a n s t v a ? Kakav l i je napokon život
g r a đ a n s t v a p o d tolikim bogovima zaštitnicima? Vidiš koliko b i se
i kako mnogo moglo o svemu tome govoriti, da nam nije nakana p o ­
zabaviti se onim što je preostalo i da ne ž u r i m o s raspravom o ostalim
predmetima.
14. 1. Što se zatim dogodilo nakon Nume, za ostalih kraljeva? K o - o nepravednosti
liku l i nevolju nanese rat i R i m l j a n i m a , kad ono zaratiše na A l b a n e , namemuše^Tban^-
kao da i m bijaše dojadio dugi N u m i n mir! K a k o česti bijahu porazi dodo^Ieljom
i rimske i albanske vojske, s gubitkom p u č a n s t v a na objema stranama! za vlašću
Naime, tu A l b u , koju bijaše osnovao Enejin sin Askanije, samomu
R i m u više majka negoli Troja, izazvao je na rat T u l o Hostilije; boreći
se A l b a je štetovala i nanosila štetu, sve dok se ne z a m o r i š e od mnogih
bojeva i jedni i drugi. N a p o k o n uglaviše da ishod rata odluči dvoboj
b r a ć e koji su trojci s obje strane. Tako se u k o š t a c uhvatiše s rimske
strane trojica Horacija, a s albanske strane trojica Kurijacija, te trojica
Kurijacija ubiše dvojicu Horacija, a jedan Horacijo pobije trojicu
Kurijacija.
Tako R i m izađe pobjednik, ali s tolikim pokoljem u tome posljednjem
boju, da se o d šestorice samo jedan vratio doma. A po koga to bijaše
gubitak, i komu na žalost, ako ne plemenu Enejinu, ako ne potomcima
Askanijevim, odvjecima Venerinim i unucima Jupitrovim? O v o je,
naime, bilo gore o d g r a đ a n s k o g rata, kad se tu grad sin borio protiv
majčinskog grada.
Tom posljednjem boju b r a ć e trojaca pridodalo se j o š jedno okrutno
i u ž a s n o zlo. Naime, kako oba ta puka bijahu prije prijatelji (svakako:
i susjedi i svojaci), za jednoga o d Kurijacija bijaše z a r u č e n a sestra
Horacija; kad je ta poslije ugledala u brata pobjednika zaplijenjeno
oružje svojeg z a r u č n i k a , b u d u ć i da je zaplakala, ubio j u je isti brat.
Čini m i se kako je čuvstvo te jedne jedine žene bilo čovječnije negoli
cjelokupnog rimskoga puka. Ja ne mislim da je p o g r e š n o zaplakala
za čovjekom s kojim bijaše upola vezana, i l i je č a k m o ž d a oplakivala
35
samoga brata što je ubio onoga kojemu sestru bijaše o b e ć a o ) .
Otkuda to da u Vergilija p o b o ž n i Eneja pohvalno oplakuje neprijatelja
36
kojega u b i vlastitom r u k o m ) ? Otkuda se plačući smilovao M a r c e l o
razmišljajući o gradu Sirakuzi, što malo prije bijaše na vrhuncu svoje
slave, a pao je p o d njegovom rukom, i sjetivši se zajedničke ljudske
37
k o b i ? ) S pravom onda o d ljudskog čuvstva t r a ž i m o , da ne osuđuje
ženu koja je oplakivala zaručnika ubijenog od njezina brata, ako su
zbog toga hvaljeni muževi š t o oplakivahu neprijatelje, koje su sami
porazili. I tako, dok je ta žena oplakivala svojega z a r u č n i k a , kojemu
brat njezin zadade smrt, dotle se R i m veselio što je uz toliko pokolja
ratovao s majčinskim gradom i pobijedio uz prolijevanje tolike s r o d n i č k e
krvi.
37
L I V I J E , Ab urbe cond. 25, 24, 11; usp. 1, 6.
 194 D E CIV. D E I 3, 14, 2 O D R Ž . BOŽJOJ 3, 14, 2 195

Bellum ex libi- _ 2 . Q u i d m i h i obtenditur n o m e n laudis nomenque victonae?
dine dominandi _ _ . . . _ . ^
oritur. R e m o t i s obstaculis insanae opimoms facmora nuda cernantur, nuda
pensentur, n u d a iudicentur. Causa dicatur Albae, sicut Troiae adul­
t e r i u m dicebatur. N u l l a tališ, n u l l a s i m i l i s invenitur; t a n t u m ut
resides moveret
Tullus in arma viros et iam desueta triumphis
Agmina . 38
Illo itaque vitio t a n t u m scelus perpetratum est socialis b e l l i atque
cognati, q u o d v i t i u m Sallustius m a g n u m transeunter attingit. C u m
e n i m laudans breviter antiquiora commemorasset tempora, quando
v i t a h o m i n u m sine cupiditate agitabatur et sua cuique satis place-
bant: Postea vero, inquit, quam in Asia Cyrus, in Graecia Lacedae-
cc 77 monii et Athenienses / coepere urbes atque nationes subigere, libi-
dinem dominandi causam belli habere, maximam gloriam in maximo
39
imperio putare , et cetera quae ipse instituerat dicere. M i h i huc
usque satis sit eius verba posuisse. L i b i d o ista d o m i n a n d i magnis
m a l i s agitat et conterit h u m a n u m genus. H a c l i b i d i n e R o m a tune
v i c t a A l b a m se vicisse triumphabat et sui sceleris l a u d e m g l o r i a m
nominabat: Quoniam laudatur, inquit S c r i p t u r a nostra, peceator in
40
desideriis animae suae, et qui iniqua gerit, benedicitur . Fallacia
i g i t u r tegmina et deceptoriae dealbationes auferantur a rebus, ut
sincero i n s p i c i a n t u r examine. N e m o m i h i dicat: M a g n u s ille atque
ille, q u i a c u m i l l o et i l l o pugnavit et vicit. Pugnant etiam gladiatores,
vincunt et ipsi, habet p r a e m i a laudis et i l l a erudelitas; sed puto
esse satius cuiuslibet inertiae poenas luere q u a m i l l o r u m a r m o r u m
quaerere g l o r i a m . E t tamen si i n harenam procederent pugnaturi
inter se gladiatores, q u o r u m alter filius, alter esset pater, tale speeta-
c u l u m quis ferret? quis n o n auferret? Quo m o d o ergo g l o r i o s u m
PL 91 alterius matris, alteriiis filiae civitatis inter se a r m o r u m p o / t u i t
esse certamen? A n ideo d i v e r s u m fuit, quod harena i l l a non fuit, et
latiores c a m p i non d u o r u m gladiatorum, sed i n duobus populis
m u l t o r u m funeribus implebantur, nec amphitheatro cingebantur
s
i l l a certamina, sed universo o r b i , et tune vivis et posteris, quo
usque ista fama p o r r i g i t u r , i m p i u m speetaculum praebebatur?
2 . Što mi se prikriva riječima slave i pobjede? O d m a k n u v š i te prikrivke
,
mahnitoga mnijenja, neka se vide goli zločini, nek se goli odvagnu i goli
prosude. Nek se navede krivica A l b e , kao što se ono naveo preljub
za Troju. N u , nema ničega takvog; ništa se slično ne nalazi; jedino
preostaje ovo:
»Tul če, koji će mir domaje razorit, junake
Mlitave i čete, što se odučiše pobjede stjecat,
38
O n će na oružje d i z a t . « )
Dakle, ta je o p a č i n a izazvala onoliki zločin rata i z m e đ u saveznika
i srodnika; te velike o p a č i n e Salustije se uzgredice dotiče. P o š t o se
ukratko i pohvalno osvrnuo na ona prijašnja vremena, kad su ljudi
provodili život bez pohlepe i svatko bijaše svojim zadovoljan, on k a ž e :
»Ali kasnije, kada K i r u A z i j i , a Lakedemonjani i Atenjani u G r č k o j ,
s t a d o š e podjarmljivati gradove i narode, te uzimati žudnju za vlada­
v i n o m kao povod za rat, i smatrati kako je najveća slava u najvećem
39
c a r s t v u , « ) i tako sve dalje kako bijaše z a p o č e o . A l i meni posve
dostaje i ovo što je već rekao. Jer, žudnja za vladavinom na ljudski
rod navaljuje velike nevolje i uništava ga (17). R i m , pobijeđen tada
tom ž u d n j o m , likovaše kako je A l b u pobijedio, i glasovitost svojeg
zločina nazva slavom, jer kao što naše Sveto pismo kaže: » G r e š n i k se
40
slavi zbog želja svoje duše, i tko opačine čini časti s e . « )
Nek se stoga maknu sa stvari prijevarne pokrivke i lažno bjelilo, kako
bi se istinskim pregledom razvidjele (18)! Neka mi nitko ne kaže:
Ovaj i l i onaj je velik, jer se s ovim i l i o n i m borio i pobijedio. Jer bore
se i gladijatori, i oni pobjeđuju, pa se i ta okrutnost nagr ađuje h v a l o m ;
ali mislim kako je bolje platiti kaznu zbog bilo koje tromosti negoli
tražiti slavu takvoga oružja. Pa ipak, kad bi u arenu izašli gladijatori
što će se i z m e đ u sebe boriti, od kojih bi jedan bio sin, a drugi otac,
tko bi takav prizor podnio? T k o to ne bi obustavio? K a k o je onda
mogao biti slavan sukob oružjem između gradova od kojih je jedan
kao otac, a drugi kao sin? Ili to stoga bijaše drukčije, što posrijedi ne
bijaše arena, već prostranije poprište, prekriveno tijelima ne dvojice
gladijatora, nego mnogim poginjenicima dvaju naroda, i što tu borbu
nije o k r u ž i v a o amfiteatar, nego cjelokupni svijet, i što se b e z b o ž n i
prizor p r e d o č i v a o i suvremenicima i potomcima, sve dokle glas o tome
doseže?

5
orbe M .
(17) Kao što je unutar rimskog svijeta najstrastveniji zagovarač mira,
isto je tako Augustin odlučni osuđivač rata kao besmisla i bezumlja u povi­
38
V E R G I L I J E , Aen. 6, 814 -815. jesti.
39
S A L U S T I J E , Catil. 2, 2. (18) U ćvim riječima možda odjekuju Polibijeve misli o nuždi jasnoće
40
Ps 11 (10), 3, i objektivnosti u povjesničara (Hist. 1, 14, 5-6).
 196 DE CIV. D E I 3, 14, 3-15, 1
Bellum semper . 3. V i m tamen patiebantur studn s u i d n i l l i praesides imperii
in rratres ge- • -i • • * •• / m a t r a č i takvih bojeva, ne zadovoljiše svoju žudnju, sve dok se sestra
ritur. R o m a n i et t a l i u m c e r t a m m u m t a m q u a m tneatrici spectatores, donec
H o r a t i o r u m soror propter Curiatios tres peremptos e t i a m ipsa
tertia ex altera parte fraterno ferro duobus fratribus adderetur, ne
m i n u s haberet m o r t i u m e t i a m R o m a quae vicerat. Deinde a d f r u c t u m
victoriae A l b a subversa est, u b i post I l i u m , q u o d Graeci everterunt,
et post L a v i n i u m , u b i Aeneas regnum p e r e g r i n u m atque f u g i t i v u m
constituerat, tertio loco habitaverant n u m i n a i l l a Troiana. Sed more
suo e t i a m inde i a m fortasse migraverant, ideo delecta est. Disces-
serant videlicet omnes adytis arisque relictis di, quibus imperium
41
illud steterat . Discesserant sane ecce i a m tertio, ut eis q u a r t a
R o m a providentissime crederetur. Displicuerat e n i m et A l b a , u b i
A m u l i u s expulso fratre, et R o m a placuerat, u b i R o m u l u s occiso
fratre regnaverat. S e d antequam A l b a dirueretur, transfusus est,
41
cc 78 i n q u i u n t , populus eius i n R o m a m , / ut ex utraque u n a civitas
fieret. E s t o , i t a factum sit; urbs tamen i l l a , A s c a n i i regnum et ter-
t i u m d o m i c i l i u m T r o i a n o r u m deorum, ab urbe filia mater eversa
est; u t autem belli reliquiae ex duobus populis u n u m facerent, mise-
rabile c o a g u l u m multus ante fusus utriusque sanguis fuit. Q u i d i a m
s i n g i l l a t i m d i c a m sub ceteris regibus totiens eadem bella renovata,
quae v i c t o r i i s finita videbantur, et tantis stragibus i t e r u m iterumque
confecta, i t e r u m iterumque post foedus et pacem inter soceros et
generos et e o r u m stirpem posterosque repetita? N o n p a r v u m indi-
c i u m calamitatis huius fuit, quod portas belli nullus clausit i l l o r u m .
N u l l u s ergo i l l o r u m sub tot diis praesidibus i n pace regnavit.
Indigne histo- 15. 1. I p s o r u m autem regum q u i exitus fuerunt? De R o m u l o viđe­
na et fabula . r
° x
Romulum extol-
r i t adulatio fabulosa, q u a perhibetur receptus i n caelum; v i d e r i n t
l u n t
q u i d a m scriptores eorum, q u i e u m propter ferocitatem a senatu
d i s c e r p t u m esse dixerunt subornatumque nescio quem I u l i u m Pro-
c u l u m , q u i e u m sibi apparuisse diceret eumque per se p o p u l o man-
43
dasse R o m a n o , ut inter n u m i n a c o l e r e t u r , eoque m o d o p o p u l u m ,
qui c o n t r a senatum intumescere coeperat, repressum atque sedatum.
Acciderat e n i m et soliš defectio, q u a m certa ratione s u i cursus ef-
fectam i m p e r i t a nesciens m u l t i t u d o meritis R o m u l i tribuebat. Quasi
PL 92 vero s i luctus / ille soliš fuisset, non magis ideo c r e d i deberet occi-
sus ipsumque scelus aversione etiam d i u r n i l u m i n i s i n d i c a t u m ;
sicut re vera factum est, c u m D o m i n u s crucifixus est crudelitate
44
atque impietate I u d a e o r u m . Q u a m soliš obscurationem n o n ex
41
V E R G I L I J E , Aen. 2, 351.
42
FLOR, Epit. 1, 1, 3, 9; P L U T A R H , životi, Rom. 20, 1—3.
43
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 16, 5—7; C I C E R O N , De rep. 2, 10, 20; De leg. 1,
1, 3.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 14, 3-15, 1 197
3. O n i pak bogovi, pokrovitelji rimskog carstva i kao kazališni pro­
Horacijka — zbog trojice ubijenih Kurijacija, i sama (s druge strane)
posječena k a o treća o d bratova m a č a — ne pridruži dvojici svoje
b r a ć e , kako ni R i m , koji je pobijedio, ne b i imao manje mrtvaca.
A zatim, kao plod te pobjede razorena je A l b a , gdje nakon Ilija (koji
G r c i razoriše) i Lavinija (u kojem Eneja osnova svoje inozemno
i izbjegličko kraljevstvo) k a o na trećem mjestu prebivahu trojanska
b o ž a n s t v a . A l i m o ž d a su se i otuda, po svojem običaju, bogovi iselili,
pa je grad stoga razoren. T o jest:
»Bozi otiđoše svi iz svetinja i od oltara,
41
B o z i kraljevstva ovog č u v a r i . « )
Otišli su zaista, i to p o treći put, kako b i se njihovoj skrbi mogao
povjeriti R i m kao četvrto mjesto. Njima se naime nije sviđala n i A l b a
(u kojoj je A m u l i j e vladao izgnavši brata), a svidio i m se R i m (u
42
kojem vladaše R o m u l ubivši brata). A l i , kako k a ž u , ) prije nego što je
A l b a razorena, puk je iz nje preseljen u R i m , da bi od oba postao jedan
grad. Neka je tako; pa ipak je taj grad (Askanijevo kraljevstvo i treće
boravište trojanskih bogova) razoren o d njegova sinovskog grada;
a da b i o d ratnih preostataka oba ta puka nastao jedan, kao bijedna
gruševina, morali su i jedni i drugi proliti mnogo krvi.
Z a š t o bih p o j e d i n a č n o navodio koliko su se, pod ostalim kraljevima,
obnavljali isti ratovi za koje se činilo kako su se pobjedama završili,
a neprestance su izbijali s tolikim pokoljima, ponavljajući se uvijek
iznova nakon dogovora i mira između svekrova i zetova, te njihovih
odvjetaka i potomaka? I ne bijaše malen dokaz cijele te nevolje š t o
ni jedan o d njih nije zatvorio vrata rata. D a k l e , n i jedan o d njih nije
u miru vladao, u n a t o č pokroviteljstvu tolikih bogova.
15. 1 K a k a v bijaše kraj samih tih kraljeva? Sto se tiče one laska- K
f k a v
bijaše život
J J
. . . . .. i kraj r i m s k i h k r a ­
ve izmišljotine po kojoj je R o m u l primljen u nebo, nek se vidi kako se ljeva
to slaže s onim što rekoše neki o d njihovih pisaca, po kojima su njega
zbog njegova zvjerstva sasjekli u senatu, dok su nekog Julija P r o k l a
nagovorili, neka kaže kako mu se R o m u l ukazao i po njemu n a l o ž i o
rimskomu puku, da ga štuju kao jedno o d b o ž a n s t a v a ; ) kako b i time43
zaustavili i umirili puk, koji se bijaše p o č e o buniti protiv senata. A bilo
je d o š l o i do p o m r č i n e sunca, o kojoj neuka svjetina nije znala da je
uzrokovana postojanim zakonom sunčeve putanje, te j u je pripisala
R o m u l o v i m zaslugama.
A k o pak ta p o m r č i n a bijaše znakom Sunčeve žalosti, onda su trebali
povjerovati da je on umoren, te da iščeznuće dnevne svjetlosti
potvrđuje zločin; kako se uistinu i dogodilo kad je G o s p o d i n raspet
44
zbog okrutnosti i bezbožnosti Ž i d o v a . ) D a se sunčeva p o m r č i n a
Mt 27, 45; M k 15, 33; L k 23, 44—45.
 198 DE CIV. D E I 3, 1 5 , 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 3 , 1 5 , 1-2 199

canonico s i d e r u m c u r s u accidisse satis ostendit, quod tune erat
paseha I u d a e o r u m ; n a m plena l u n a sollemniter agitur, regularis
autem soliš defeetio n o n n i s i lunae fine contingit. Satis et C i c e r o
i l l a m inter deos R o m u l i receptionem p u t a t a m magis significat esse
q u a m factam, quando et laudans e u m i n l i b r i s De re publica S c i -
pionisque sermone: Tantum est, inquit, consecutus, ut, cum subito
sole obscurato non comparuisset, deorum in numero collocatus
retur, quam opinionem nemo umquam mortalis assequi potuit sine
45
eximia virtutis gloria . (Quod autem dicit e u m subito n o n compa-
ruisse, profeeto i b i intellegitur aut violentia tempestatis aut caedis
facinorisque secretum; n a m et a l i i scriptores e o r u m defeetioni soliš
addunt e t i a m s u b i t a m tempestatem, quae profeeto aut oceasionem
sceleri praebuit aut R o m u l u m ipsa consumpsit ^ ) . De T u l i o quippe
e t i a m H o s t i l i o , q u i tertius a R o m u l o rex fuit, q u i et ipse fulmine
nije tada dogodila po u o b i č a j e n o m gibanju zviježđa, dostatno jasno
pokazuje to što tada bijaše židovska pasha; ta se svetkovina slavi za
puna mjeseca, dok do redovite sunčeve p o m r č i n e dolazi samo u pot­
p u n o m p o m r a č e n j u mjeseca ( 1 9 ) .
Dostatno jasno i Ciceron n a z n a č u j e , kako je taj prijam R o m u l a m e đ u
bogove više mišljevina negoli činjenica, č a k i kad ga hvali u knjigama
puta-
O državi, na usta Scipionova: »Toliko je on postigao, da kad je izne­
nada nestao za p o m r č i n e sunca, mnilo se kako je primljen m e đ u
bogove, što je mnijenje koje ne u z m o ž e zaslužiti nitko od smrtnika bez
45
izuzetne slave zbog v r l i n e . « ) ( K a d , naime, k a ž e kako je » i z n e n a d a
n e s t a o « , tu se zaista podrazumijeva i l i silovitost nevremena i l i tajan­
stvenost umorstva i z l o č i n a ; jer, i ostali njihovi pisci dodaju p o m r č i n i
sunca i iznenadnu oluju, koja je doista i l i pružila prigodu za ubojstvo
46

47
ili je sama progutala R o m u l a ) ) .
absumptus / est, dicit i n eisdem l i b r i s i d e m C i c e r o , propterea et
i s t u m n o n c r e d i t u m i n deos receptum tali morte, q u i a fortasse q u o d Jer, i o T u l u Hostiliju, t r e ć e m u kralju nakon R o m u l a , koji je poginuo
47
erat i n R o m u l o p r o b a t u m , i d est persuasum, R o m a n i vulgare nolue- od munje, govori Ciceron u istim knjigama, ) kako se nije vjerovalo
runt, i d est vile facere, s i h o c et alteri facile tribueretur. Dicit e t i a m da je i on takvom smrću' primljen m e đ u bogove, jer m o ž d a ono što se
aperte i n i n v e c t i v i s : Illum, qui hane urbem condidit, Romulum ad o R o m u l u dogovorilo, to jest nagovorilo, Rimljani ne htjedoše da se
deos immortales benivolentia famaque sustulimus : 48
u t n o n vere uobičaji, to jest obezvrijedi, ako b i se olako pripisalo i nekom drugomu.
factum, sed propter m e r i t a v i r t u t i s eius b e n i v o l e i a c t a t u m diffa- t
K a ž e d a p a č e otvoreno u prijekorima: » O n o g a koji je ovaj grad ute­
m a t u m q u e monstraret. I n Hortensio vero dialogo c u m de soliš cano- meljio, R o m u l a , po odanosti i glasovitosti, uzdigosmo m e đ u besmrtne
48
nicis defeetionibus loqueretur: Ut easdem, inquit, tenebras efficiat, b o g o v e , « ) kako b i pokazao da se to nije stvarno dogodilo, nego je
quas effecit < i n > interitu Romuli, qui obscuratione soliš est tako u odanosti promicano i razglasivano zbog zasluga njegove vrline.
49
factus . Certe h i c m i n i m e t i m u i t h o m i n i s i n t e r i t u m dicere, quia U dijalogu Hortenzije k a ž e , govoreći o redovitim p o m r č i n a m a sunca:
disputator magis q u a m laudator fuit. » K a k o b i proizveo istu p o m r č i n u kao i k o d R o m u l o v e smrti, koja se
49
dogodila za Sunčeve p o m r č i n e « ) . T u se zaista nije ni najmanje plašio
da govori o čovjekovoj smrti, jer je b i o više raspravljač nego hvalitelj.

et e t e r i a u t e m
2. A ostali kraljevi rimskoga puka (izuzev N u m u Pompilija i A n k a M a r -
Sm1taTes cete- " ^ reges p o p u l i R o m a n i , excepto N u m a P o m p i l i o 50
cija, koji umriješe od bolesti) ) kakav l i su u ž a s a n imali kraj! K a o
rorum regum 50
et A n c o M a r c i o , q u i m o r b o i n t e r i e r u n t , q u a m horrendos exitus
što rekoh, Tulo Hostilije, pobjednik i razoritelj A l b e , bijaše spaljen
pensantur. habuerunt! T u l l u s , ut d i x i , H o s t i l i u s , v i c t o r et eversor Albae, c u m 51

51
munjom, zajedno sa cijelim svojim d o m o m . ) Priska Tarkvinija ubiše
tota d o m o sua fulmine conerematus e s t . Priscus T a r q u i n i u s p e r 52

52
sinovi njegova prethodnika. ) Servija Tulija gnusnim z l o č i n o m umori
sui decessoris filios interemptus e s t . Servius T u l l i u s generi s u i 5 3 )
njegov zet Tarkvinije O h o l i , koji ga i naslijedi na prijestolju. A » n e
T a r q u i n i i S u p e r b i , q u i ei successit i n regnum, nefario scelere ocei-
53 o t i đ o š e bozi svi iz svetinja i od o l t a r a « , p o š t o bijaše izvršeno takvo
sus e s t . N e c discessere adytis arisque relietis di tanto i n o p t i m u m
umorstvo nad najboljim kraljem toga puka, kao š t o kažu da učiniše
i l l i u s p o p u l i regem p a r r i c i d i o perpetrato, quos dicunt, ut h o c mise-

1
benevolentia M.

45
C I C E R O N , De rep. 2, 10, 17; usp. i F E N E S T E L L A , Annales, fr. 6 (u: S E -
N E K A , Ep. 108, 31).
46
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 16, 1; F L O R , Epit. 1, 1, 1, 17; E U T R O P I J E , Brev.
1, 2, 2.
47
C I C E R O N , De rep. 2, 17, 32.
48
C I C E R O N , Catil. 3, 1, 2.
49
C I C E R O N , Hort., fr. 66.
50
E U T R O P I J E , Brev. 1, 3, 5.
51
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 31, 8. (19) Augustinovo poznavanje astronomije, što se tiče pomrčine Sunca,
52
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 40, 7. možda proizlazi iz čitanja Plinija (Nat. hist. 2, 7, 10). Nije moguće utvrditi je l i
" L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 48, 3—4. poznavao Klaudija Ptolomeja.
 200 D E CIV. D E I 3, 15, 2
rae T r o i a e facerent eamque Graecis d i r u e n d a m
relinquerent, adulterio P a r i d i s fuisse commotos; sed insuper inter-
fecto a se socero T a r q u i n i u s ipse successit. H u n e i l l i d i i nefarium
P L 9 3
p a r r i c i d a m soceri interfeetione regnantem, insuper / m u l t i s bellis
victoriisque g l o r i a n t e m et de m a n u b i i s C a p i t o l i u m f a b r i c a n t e m
n o n abscedentes, sed praesentes manentesque viderunt et regem
s u u m I o v e m i n i l l o a l t i s s i m o templo, hoc est i n opere parricidae,
sibi praesidere atque regnare perpessi sunt. Neque e n i m adhuc inno-
cens C a p i t o l i u m struxit et postea m a l i s meritis U r b e pulsus est,
sed ad i p s u m regnum, i n quo C a p i t o l i u m fabricaret, i m m a n i s s i m i
sceleris perpetratione pervenit. Q u o d vero eum R o m a n i regno postea
depulerunt ac secluserunt moenibus civitatis, non ipsius de Lucre-
tiae stupro, sed filii peceatum fuit illo n o n s o l u m nesciente, sed
5 5
etiam absente c o m m i s s u m . A r d e a m c i v i t a t e m tune oppugnabat,
p r o populo R o m a n o b e l l u m gerebat! nescimus q u i d faceret, si ad
eius n o t i t i a m flagitium filii deferretur; et tamen inexplorato i u d i c i o
eius et inexperto ei populus ademit i m p e r i u m et recepto exercitu,
a quo deseri iussus est, clausis deinde portis n o n sivit i n t r a r e re­
8 0
če deuntem. A t ille post bella gravissima, quibus / eosdem R o m a n o s
concitatis fmitimis attrivit, postea q u a m desertus ab eis q u o r u m fide-
bat auxilio, regnum recipere n o n evaluit, i n oppido T u s c u l o R o m a e
v i c i n o q u a t t u o r d e c i m , ut fertur, annos p r i v a t a m v i t a m quietus
56
habuit et c u m uxore c o n s e n u i t , optabiliore fortassis exitu q u a m
socer eius, generi sui facinore nec ignorante filia, sicut perhibetur,
57
e x s t i n c t u s . N e c tamen i s t u m T a r q u i n i u m R o m a n i erudelem aut
u
sceleratum, sed superbum appellaverunt, fortasse regios eius fastus
alia superbia n o n ferentes. N a m scelus oceisi ab eo soceri o p t i m i
regis sui usque adeo contempserunt, ut eum regem s u u m facerent;
u b i m i r o r , si n o n scelere graviore mercedem t a n t a m tanto sceleri
reddiderunt. N e c discessere adytis arisque relietis di. N i s i forte quis-
p i a m sic defendat istos deos, ut dicat eos ideo mansisse R o m a e ,
quo possent magis R o m a n o s punire suppliciis q u a m beneficiis adiu-
vare, seducentes eos vanis v i c t o r i i s et bellis gravissimis conterentes.
H a e c fuit R o m a n o r u m v i t a sub regibus l a u d a b i l i tempore illius rei
publicae usque ad expulsionem T a r q u i n i i S u p e r b i per ducentos
ferme et quadraginta et tres annos, c u m illae omnes victoriae t a m
m u l t o sanguine et tantis emptae calamitatibus v i x i l l u d i m p e r i u m
58
i n t r a v i g i n t i ab U r b e m i l i a d i l a t a v e r i n t ; q u a n t u m s p a t i u m absit ut
saltem alicuius Getulae civitatis nunc t e r r i t o r i o comparetur.
u
fortassis M .
54
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 53, 3. 55, 1; G E L I J E 13, 23; FLOR, Epit. 1, 7.
55
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 58.
S6
E U T R O P I J E , Brev. 1, 11, 2; usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 21, 5.
" L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 48, 5; FLOR, Epit. 1, 1, 7, 3; E U T R O P I J E , Brev.
1, 7.
58
E U T R O P I J E , Brev. 1, 8, 3.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 15, 2 201
exurendamque jednoj Troji i prepustiše je Grcima da je razore i spale, rasrđeni
Parisovim preljubom; što više, Tarkvinije naslijedi na prijestolju
svekra kojega je sam umorio. Z b o g toga opakog zločinca (koji je
vladao ubivši vlastitog svekra, i hvastao se mnogim ratovima i pobje­
54
dama, a novcem je od plijena izgradio kapitolski hram) ti se bogovi
nisu odselili; nego su se tu zadržali i ostali, dopustivši sebi da gledaju
gdje i m njihov kralj Jupiter, u onome najuzvišenijem hramu, to jest
u djelu zločinčevu, i stoluje i njima vlada. Jer on nije izgradio kapi­
tolski hram dok j o š bijaše n e d u ž a n , a poslije je zbog počinjenih o p a č i n a
progran iz G r a d a ; nego je i do samoga kraljevstva (u kojemu je podigao
54
kapitolski hram) ) d o š a o počinivši nečovječni zločin. A kad njega
poslije Rimljani izgnaše iz kraljevstva i protjeraše izvan gradskih
zidina, ona skvrna nad Lukrecijom ne bijaše njegov zločin, nego nje­
gova sina, dok sam Tarkvinije ne samo da o tome nije ništa znao nego
55
nije bio ni n a z o č a n kad se zločin p o č i n i o . ) Tada je opsjedao grad
Ardeju, vodeći rat u korist rimskoga p u k a ; ne znamo što b i učinio,
da mu bijaše donesen glas o sinovu zločinu; pa ipak, i ne istraživši njegov
sud i ne ispitavši njega samoga, puk mu je oduzeo vlast, i p o š t o su
pustili unutra vojsku (kojoj bijaše n a r e đ e n o da ga napusti) zatvorili
su vrata i nisu m u dali da u đ e kad se vratio. A nakon najžešćih ratova
kojima je (pobunivši susjede) pustošio te iste Rimljane, pošto su ga
napustili oni u koje se pouzdao, nije više uspio vratiti svoje kraljevstvo
i — kažu — da je u gradu Tuskulu u blizini R i m a živio j o š četrnaest
56
godina tihim ž i v o t o m i ostario sa svojom ž e n o m , ) završivši m o ž d a
bolje o d svojega svekra, koji pogibe o d zetove ruke uz, kako se govori,
57
prešutni pristanak vlastite k ć e r i ) .
P a ipak toga istog Tarkvinija Rimljani ne nazvaše ni Okrutni, ni Z l o ­
činački, nego O h o l i , jer m o ž d a zbog vlastite oholosti nisu mogli
podnijeti kraljevske raskoši. A njegovo ubojstvo vlastitoga svekra
(svojega najboljeg kralja) smatrali su tako malim zločinom, da su njega
načinili svojim kraljem; stoga se pitam', ne bijaše l i veći zločin što
tolikom nagradom n a g r a d i š e takvo zlodjelo. I opet »ne otiđoše bozi
svi iz svetinja i od oltara.« Ukoliko m o ž d a ne bi tkogod tako branio
te bogove, da k a ž e kako oni stoga o s t a d o š e u R i m u , kako bi Rimljane
više mogli kažnjavati mukama negoli i h pomagati d o b r o č i n s t v i m a ,
zavodeći i h ispraznim pobjedama, a satirući ih najžešćim ratovima (20).
Takav bijaše život Rimljana pod kraljevima onoga hvaljenog razdoblja
d r ž a v e , sve do izgona Tarkvinija O h o l o g , u trajanju od o k a dvije
stotine četrdeset i tri godine, dok su sve te pobjede (plaćene t o l i k o m
krvlju i brojnim nevoljama) proširile njihovo carstvo na jedva d v a ­
58
deset milja izvan G r a d a ; ) i daleko od toga, da bismo sada takav
prostor mogli usporediti i s p o d r u č j e m kakvog getulskog grada . . .
(20) Vjerojatno je tu sadržan sustegnut odgovor optimističnom i gotovo
trijumfalističnom sažetku povijesti rimskih kraljeva u Flora (Epit. 1, 2, 8).
 202 DE CIV. D E I 3 , 1 6
Non fuit gloria 16. H u i c t e m p o r i a d i c i a m u s e t i a m tempus i l l u d , q u o usque dicit
Bruti iniquitas.
PL 94 Sallustius aequo et modesto iure agitatum, dum metus a Tarquinio
59
et bellum grave cum Etruria positum est . Q u a m d i u e n i m E t r u s c i
T a r q u i n i o i n r e g n u m redire c o n a n t i opitulati sunt, gravi bello R o m a
concussa est. Ideo dicit aequo et modesto iure gestam r e m p u b l i c a m
m e t u premente, n o n persuadente iustitia. I n quo b r e v i s s i m o tem-
pore q u a m funestus ille annus fuit, quo p r i m i consules creati sunt
expulsa regia potestate! A n n u m quippe s u u m n o n compleverunt.
N a m Iunius B r u t u s e x h o n o r a t u m eiecit Urbe collegam L u c i u m Tar-
6 0
q u i n i u m C o l l a t i n u m ; deinde m o x ipse i n bello cecidit m u t u i s c u m
hoste vulneribus, occisis a se < i p s o > p r i m i t u s filiis suis et uxoris
suae fratribus, q u o d eos p r o restituendo T a r q u i n i o coniurasse cogno-
61
v e r a t . Q u o d factum V e r g i l i u s postea q u a m l a u d a b i l i t e r comme-
m o r a v i t , continuo clementer exhorruit. C u m e n i m dixisset:
CC 81 Natosque pater nova bella moventes /
Ad poenam pulchra pro libertate vocabit;
mox deinde exclamavit et a i t :
Infelix, utcumque ferent ea facta minores.
Quomodolibet, inquit, ea facta posteri ferant, i d est praeferant et
extollant, q u i filios occidit, infelix est. E t t a m q u a m a d consolan-
dum infelicem subiunxit:
Vincit amor patriae laudumque immensa cupido
N o n n e i n h o c B r u t o , q u i et filios occidit et a se percusso hosti filio
T a r q u i n i m u t u o percussus supervivere n o n potuit eique potius ipse
T a r q u i n i u s supervixit, C o l l a t i n i collegae vide tur innocentia v i n d i -
cata, q u i bonus civis h o c T a r q u i n i o pulso passus est, q u o d tyran-
nus ipse T a r q u i n i u s ? N a m et i d e m B r u t u s consanguineus T a r q u i n i i
63
fuisse p e r h i b e t u r ; sed C o l l a t i n u m videlicet s i m i l i t u d o n o m i n i s
pressit, q u i a e t i a m T a r q u i n i u s vocabatur. M u t a r e ergo n o m e n , n o n
p a t r i a m cogeretur; postremo i n eius n o m i n e h o c v o c a b u l u m m i n u s
esset, L . Collatinus t a n t u m m o d o vocaretur. S e d ideo n o n a m i s i t
q u o d sine u l i o detrimento posset amittere, u t et honore p r i m u s
c o n s u l et civitate bonus civis carere iuberetur. E t i a m n e i s t a est
gloria, I u n i i B r u t i detestanda iniquitas et n i h i l o utilis r e i publicae?
E t i a m n e a d hane p e r p e t r a n d a m :
Vicit amor patriae laudumque inmensa cupido?
Iam expulso utique T a r q u i n i o tyranno consul c u m B r u t o creatus
PL 95 est m a r i t u s L u c r e t i a e L . T a r q u i n i u s / Collatinus. Q u a m iuste popu­
v
lus mores i n cive, n o n n o m e n attendit. Q u a m i m p i e B r u t u s colle­
gam p r i m a e ac novae i l l i u s potestatis, q u e m posset, s i h o c oflende-
v
iniuste M.
?
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 10; usp. 2, 18.
3
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 2.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 1 6 203
16. Tomu razdoblju dodajmo sada i ono vrijeme u kojem je, kako O prvim rimskim
konzulima, od k o ­
kaže Salustije, vladalo pravo i pravičnost, dok nije nestalo straha od jih je jedan iz d o ­
59 movine protjerao
Tarkvinija i žestokog rata s Etrurijom. ) Jer sve dok su Etrušćani drugoga, a ubrzo
pomagali Tarkvinija u njegovu pokušaju da povrati prijestolje, Rim je s a m — n a k o n
naj u ž a s n i j i h uboj­
je potresao težak rat. Stoga i kaže, da su u državi vladali pravo i pra­ stava — p o g i n u o ,
ranjen o d ranjena
vičnost pod pritiskom straha, ne po nagovoru pravde. neprijatelja
U tome veoma kratkome razdoblju, koliko li krvožedna bijaše ona
godina u kojoj su izabrani prvi konzuli, nakon izgona kraljevske
vlasti! Ti zaista ne navrsiše ni svoju godinu. Jer Junije Brut obešćaščena
60
protjera iz grada svojeg sudruga Lucija Tarkvinija Kolatina; ) ubrzo
nakon toga pogibe on sam u ratu, zadavši rane ali i zadobivši ih od
neprijatelja, pošto je prvo vlastitim rukama ubio vlastite sinove i braću
svoje žene, jer bijaše doznao kako su se urotili protiv njega da bi vratili
6
na prijestolje Tarkvinija. !)
Taj čin Vergilije kasnije s pohvalom spominje, ali se istodobno
i suosjećajno zgraža. Rekavši naime:
»Pa će poradi krasne slobode kazniti smrću
Sinove svoje, kad stanu da metež u državi dižu«,
odmah zatim uzvikne i kaže:
»Nesretnik! Što god o tom potomci mislili djelu.«
Kako god, veli, ta djela potomci primali, to jest: neka ih i hvale i slave,
onaj što pobi vlastite sinove, nesretnik je. A zatim je dodao, kao na
utjehu nesretniku:
62
»Slave će golema želja pretegnut i ljubav d o m a j e . « )
Zar se na ovome Brutu (koji je vlastite sinove ubio, a sam nije uzmogao
preživjeti neprijatelja, sina Tarkvinijeva, koji ga bijaše ranio uzvrativši
mu udarac, nego ga je nadživio sam Tarkvinije) nije osvetila nedužnost
njegova sudruga Kolatina, dobroga građanina koji je prognan kad
i Tarkvinije, pretrpjevši isto što i samosilnik Tarkvinije? Kaže se da
63
je isti Brut bio Tarkviniju srodnik po krvi; ) ali je Kolatina srušila
sličnost imena, jer se i on zvao Tarkvinije. Morali su ga stoga prisiliti
da promijeni ime, a ne domovinu; napokon, trebali su mu oduzeti to
ime iz naziva, i zvao bi se samo Lucije Kolatin. A l i on stoga ne izgubi
ono što je bez ikakve škode mogao odbaciti da bi ga po naredbi kao
prvog konzula lišili časti a kao dobrog građanina — građanstva. Zar
je i to slava, ta gnusobna nepravda Junija Bruta, bez ikakve koristi
po državu? Da li ga je na taj čin natjerala »slave golema želja i ljubav
domaje«?
Kad već bijaše izgnan samosilnik Tarkvinije, zajedno s Brutom izabran
je za konzula Lukrecijin suprug, Lucije Tarkvinije Kolatin. I kako je
s pravom puk pazio na značaj građanina, a ne na njegovo ime! I kako
je opako Brut lišio svojeg sudruga za ove prve i nove ovlasti: i domovine
61
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 5—6.
62
V E R G I L I J E , Aen. 6, 820—823.
" L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 56, 7; E U T R O P I J E , Brev. 1,9,2.
 D E CIV. D E I 3, 16-17, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 16-17, 1 205
204

batur, n o m i n e t a n t u m privare, et p a t r i a p r i v a v i t et honore! H a e c
m a l a facta sunt, haec adversa acciderunt, quando i n i l l a re p u b l i c a
aequo et modesto iure agitatum est. Lucretius quoque, q u i i n l o c u m
B r u t i fuerat subrogatus, m o r b o , antequam i d e m annus t e r m i n a r e t u r ,
absumptus est. Ita P. V a l e r i u s , q u i successerat Collatino, et M . H o -
ratius, q u i p r o defuncto L u c r e t i o sufTectus fuerat, a n n u m i l i u m
i časti, kad ga je mogao lišiti samo imena, ako je ono vrijeđalo (21)!
Te su opačine počinjene, te su se nesreće događale, kad su u toj državi
vladali »zakon i pravičnost.« A i Lukrecije, koji bijaše izabran na
mjesto Bruta, umre od bolesti prije nego se godina završila. Tako su
Publije Valerije, koji je naslijedio Kolatina, i Marko Horacije, koji
bijaše izabran mjesto preminulog Lukrecija, završili tu smrtonosnu
64

funereum atque tartareum, q u i consules quinque h a b u i t , comple- M i paklenu godinu, koja je imala pet konzula, ) a u kojoj je rimska
verunt, quo anno consulatus ipsius n o v u m h o n o r e m ac potestatem država uvela novu konzulsku čast i ovlast.
auspicata est R o m a n a res publica.
17. 1. Tada, kad se strah malo po malo smanjio, ne zbog toga što K o j e su n e v o l j e m u -
Multa fuerunt
1 J

17. i . Tune i a m deminuto p a u l u l u m metu, n o n q u i a bella con- ° ° cile r i m s k u d r ž a v u

mala reipubli- . . . . su se ratovi smirili, nego zbog toga sto nisu više tako teškim teretom nakon početaka

cae ante bella quieverant, sed q u i a n o n t a m gravi pondere urgebant, finito s o tištili; pošto se naime završilo ono razdoblje u kojem »su vladali zakon bogovikoje^ušto-

cc™?'"' licet tempore, quo aequo iure ac modesto z

agitatum est, / secuta i pravičnost«, slijedilo je ono koje isti Salustije ovako sažeto razlaže: vaii nisu i m poma-

sunt quae i d e m Sallustius breviter explicat: Dein servili imperio
patres plebem exercere, de vita atque tergo regio more consulere,
agro pellere et ceteris expertibus soli in imperio agere. Quibus saevi-
tiis et maxime faenore oppressa plebes, cum assiduis bellis tributum
et militiam simul toleraret, armata montem Sacrum atque Aventinum
insedit, tumque tribunos plebis et alia iura sibi paravit. Discordia-
65
rum et certaminis utrimque finiš fuit secundum bellum Punicum .
Q u i d itaque ego tantas m o r a š vel scribens patiar, vel lecturis afTe-
»Nakon toga su patriciji postupali s pukom kao s robovima, raspolagali
su s njihovim životom i osobom kao i kraljevi, protjerivali su ih sa
zemlje, dok su se silnički ponašali prema ostalima bez zemlje. Pritisnuti
tim nevoljama i osobito nepodnošljivim dugovima, podnoseći dvo­
struki teret i ratnih poreza i vojne službe u neprestanim ratovima,
naoružani pučani se povuku na Sveto brdo i Aventin, pa tako sebi izbore
pučke tribune i ostala prava. Razdorima i sukobima na objema stra­
nama kraj učini Drugi punski r a t « ) .65

r a m ? Q u a m m i s e r a fuerit i l l a res publica, t a m longa aetate per tot
annos usque a d secundum b e l l u m P u n i c u m bellis forinsecus inquie-
tare n o n desistentibus et intus discordiis seditionibusque civilibus,
a S a l l u s t i o b r e v i t e r i n t i m a t u m est. P r o i n d e victoriae illae n o n solida
b e a t o r u m gaudia fuerunt, sed i n a n i a solacia m i s e r o r u m et a d a l i a
atque alia sterilia m a l a subeunda illecebrosa i n c i t a m e n t a m i n i m e
a a
q u i e t o r u m . N e c nobis, q u i a h o c dicimus, b o n i R o m a n i pruden-
tesque suscenseant: q u a m q u a m de hac re nec petendi sint nec mo-
nendi, quando eos m i n i m e suscensuros esse c e r t i s s i m u m est. Neque
e n i m gravius vel graviora d i c i m u s auctoribus e o r u m et stilo et
otio m u l t u m impares; quibus tamen ediscendis et i p s i elaboraverunt
et filios suos elaborare compellunt. Q u i autem suscensent, quando
Zašto da onda sam gubim toliko vrijeme u pisanju, a čitatelj u čitanju?
Salustije je ukratko ocrtao koliko bijedna bijaše ta država, u onome
dugome nizu godina sve do Drugog punskog rata, uznemiravana
neprestanim izvanjskim ratovima, unutarnjim razdorima i neslogom
građana (22). Stoga ni one pobjede ne bijahu postojane radosti sret­
nika, nego isprazne utjehe bijednika, zavodljiva mamila za nespokoj-
nike, kako bi podnosili sve više i više jalovih teškoća. A jer ovo govori­
mo, neka se na nas ne srde dobri i razboriti Rimljani — iako zbog
ovoga nije potrebno ni moliti ni opominjati, kad je posve izvjesno da
se oni i neće srditi. Jer, ne govorimo naime ništa teže, a ni težim nači­
nom, od samih njihovih pisaca, kojima nismo ravni ni po izričaju ni po
dokolici; a ipak su se i sami potrudili izučavati te pisce, pa su i svoju
djecu nagnali da ih nauče. A koji se ipak srde, kako bi podnijeli, ako

(21) Augustinov sud o Brutu mogao je povrijediti navijače ljudskog

dostojanstva u zalazu. Izuzme li se Vergilije, sva rimska književnost veliča
Bruta kao tvorca slobode, ili bolje kao začetnika rimskog osjećanja slobode:
usp. Livije, 2, 1, 9; Ovidije, Fasti 2, 837-852. Tu mu zaslugu pridaje i Vergi­
lije.
z (22) Kriza što je slijedeći Salustija Augustin prokazuje značajna je za
aequo . . . modesto] aequo et modesto iure M. civilizacije Zapada: besmislena neujednačenost klasa; dok vladajući slojevi
a
haec M. uživaju povlastice promičući bespoštedno potrošaštvo, podređene su klase
porobljene; to je dovelo do nemira za braće Grakha, do rata robova i na kraju
64
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 8, 4—5. do društvenog rata. Na to je uslijedila neobuzdana želja za vladanjem koja je
65
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 11; usp. 2, 18. u Rimu urodila pogubnim građanskim ratovima.
 206 D E CIV. D E I 3, 17, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 17, 1-2 207

me ferrent, si ego dicerem, quod Sallustius ait? Plurimae turbae,
seditiones et ad postremum bella civilia orta sunt, dum pauci poten-
tes, quorum in gratiam plerique concesserant, sub honesto patrum
aut plebis nomine dominationes affectabant; bonique et mali cives
appellati, non ob merita in rem publicam, omnibus pariter corruptis,
sed uti quisque locupletissimus et iniuria validior, quia praesentia
P L 9 6 66
defendebat, pro bono ducebatur . P o r r o si i l l i scripto/res historiae
a d honestam l i b e r t a t e m pertinere a r b i t r a t i sunt m a l a civitatis pro-
priae n o n tacere, q u a m m u l t i s locis magno praeconio laudare com-
p u l s i sunt, c u m a l i a m veriorem, quo cives aeterni legendi sunt, n o n
haberent: q u i d nos facere convenit, q u o r u m spes quanto i n Deo
m e l i o r et certior, tanto m a i o r debet esse libertas, c u m m a l a prae­
sentia C h r i s t o nostro imputant, ut infirmiores imperitioresque
mentes alienentur ab ea civitate, i n qua sola iugiter feliciterque
v i v e n d u m est? N e c i n deos e o r u m h o r r i b i l i o r a nos d i c i m u s , q u a m
e o r u m i d e n t i d e m auctores, quos legunt et praedicant, quando qui-
dem et ex ipsis qUae diceremus accepimus, et n u l l o m o d o dicere
vel t a l i a vel cuncta sufficimus.
...domi miiitiae. . 2. U b i ergo erant i l l i d i i , q u i propter exiguam fallacemque
cc 83 m u n d i huius felicitatem colendi existimantur, c u m R o m a n i , quibus
se colendos m e n d a c i s s i m a astutia venditabant, tantis calamitatibus
vexarentur? U b i erant, quando V a l e r i u s consul ab exulibus et servis
bih rekao ono što kaže Salustije? »Izbiše mnogi neredi, pobune i na­
pokon g r a đ a n s k i ratovi, jer je nekolicina m o ć n i k a (za kojima su se
mnogi poveli) težila za vladavinom pod č a s n i m imenom zagovornika
patricija i l i branitelja puka; g r a đ a n i bijahu nazivani dobrima i l i zlima,
ali ne prema zaslugama za d r ž a v u , jer svi su bili jednako pokvareni;
nego se dobrim smatrao onaj što je bio najbogatiji i sposobniji da na­
66
š k o d i , i jer je branio sadašnje s t a n j e « ) .
Z a t i m , ako su ti povjesnici smatrali, kako u č a s n u slobodu ide i p o v l a ­
stica da se o p a č i n e vlastite države ne prešućuju, koju na mnogim mje­
stima bijahu prisiljeni vrlo glasno hvaliti, kad već nisu imali druge
istinskije (one koje će se g r a đ a n i birati za vječnost), — što je onda
činiti nama, kojima kako je bolje i veće ufanje u Boga tako treba biti
i veća sloboda, kad se n a š e m u Kristu pripisuju sadašnja zla, kako b i
se slabiji i nevičniji umovi otuđili od one države, u kojoj se jedinoj živi
sretnim i vječnim ž i v o t o m ? A ni o njihovim bogovima ne govorimo m i
ništa užasnije od tih njihovih pisaca, koje neprestance čitaju i hvale;
od njih uzesmo ovo što govorimo, i sami ne bismo nikako bili kadri
izreći ni sve to, ni onako kao oni ( 2 3 ) .
2 . D a k l e , gdje su bili ti bogovi (o kojima se misli kako i h treba štovati
zbog neznatne i varljive sreće ovog svijeta) kada su ono Rimljane,
koje su obmanjivali lukavim l a ž i m a da b i ih oni poštivali, uznemira-
vale tolike nevolje? Gdje l i bijahu kada pogibe konzul Valerije dok
67
b r a n j a š e K a p i t o l , što ga zapališe izgnanici i r o b o v i ) , i kad je sam
lakše mogao p o m o ć i hramu Jupitrovu, nego što su njemu mogla priteći
u p o m o ć tolika b o ž a n s t v a u gomili, sa svojim najvišim i najboljim kra­
ljem, kojega hram bijaše spasio? Gdje l i bijahu, kad je grad iscrpljen
neprekidnim nevoljama g r a đ a n s k i h sukoba, bio o p u s t o š e n t e š k o m
gladi i p o š a s t i , dok bijahu čekali izaslanike poslane u A t e n u da usvoje
68

67
zakone, za onog kratkotrajnog mira? ) Gdje l i bijahu kad je puk po­
i n c e n s u m C a p i t o l i u m c u m defensaret occisus e s t faciliusque ipse
novo patio od gladi i prvi put izabrao nadstojnika za hranu, te pošto se
prodesse potuit aedi Iovis, q u a m i l l i turba tot n u m i n u m c u m suo
glad bila p o v e ć a l a , Spurije Melije (jer bijaše gladnoj svjetini podijelio
m a x i m o atque o p t i m o rege, cuius t e m p l u m liberaverat, subvenire?
žito) bude o p t u ž e n da teži za kraljevskom vlašću i po nagovoru toga
U b i erant, quando densissimis fatigata civitas s e d i t i o n u m m a l i s ,
istog nadstojnika (a po ovlasti ostarjelog diktatora Lucija Kvincija)
cum legatos Athenas missos ad leges mutuandas p a u l u l u m quieta
68
pogubljen od ruke Kvinta Servilija, zapovjednika konjaništva, što je
opperiretur, g r a v i fame pestilentiaque vastata e s t ? U b i erant, 69 A
izazvalo veoma velik i pogibeljan metež u gradu? ) .
quando rursus populus, c u m fame laboraret, praefectum annonae
p r i m u m creavit, atque i l l a fame invalescente S p u r i u s M a e l i u s , q u i a Gdje l i bijahu, kad je ono izbila velika pošast, te puk — tako mnogo
esurienti m u l t i t u d i n i frumenta largitus est, regni affectati c r i m e n i tako dugo iscrpljivan — odluči da se nekorisnim bozima prinese nova
i n c u r r i t et eiusdem praefecti instantia per dictatorem L . Q u i n t i u m
aetate d e c r e p i t u m a Q u i n t o S e r v i l i o magistro e q u i t u m c u m m a x i m o
69
et p e r i c u l o s i s s i m o t u m u l t u civitatis occisus e s t ? U b i erant, quando
a b
pestilentia m a x i m a exorta diis i n u t i l i b u s populus d i u m u l t u m q u e

5
sine remedio dod. M., inane remedium neki rkp.
(23) Kad govori o krizi veličine Rima, kojoj se iskreno divio, Augustin
66
odaje stanovitu nelagodnost, i to ga navodi na neku vrstu ironije, otprilike
S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 12. sokratskog tipa.
67
L I V I J E , Ab urbe cond. 3, 18,
68
L I V I J E , Ab urbe cond. 3, 32. A R i j e č je o L u c i j u M i n u c i j u (440. pr. K r . ) , slavnome diktatoru Cincinatu, koji tad bijaše
69
L I V I J E , Ab urbe cond. 4, 14. o s a m d e s e t o g o d i š n j a k . A zapovjednik k o n j a n i š t v a bio je ne Kvint, nego Gaj Servilije A h a l a .
 208 DE CIV. D E I 3, 17, 2 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 1 7 , 2 209

fatigatus nova lectisternia, q u o d n u m q u a m antea fecerat, exhibenda
70
arbitratus e s t ? L e c t i autem sternebantur i n h o n o r e m deorum,
unde hoc s a c r u m vel potius sacrilegium n o m e n accepit. U b i erant,
quando per decem continuos annos male pugnando crebras et
magnas clades a p u d Veios exercitus R o m a n u s acceperat, n i s i per
F u r i u m C a m i l l u m tandem subveniretur, quem postea civitas i n g r a t a
6 70 c
gozba bogova , što se nikad prije nije činilo? ) . Tu u čast bogovima
prostirahu ležaje, po čemu taj sveti, ili bolje nesveti, obred i dobi
svoje ime. Gdje li bijahu, kad je deset godina za redom rimska vojska,
loše se boreći, trpjela česte i velike poraze od Vejana, pa bi i propala
da joj nije pomogao Furije Kamilo, kojega je poslije nezahvalni
grad osudio? *) D Gdje li bijahu kada Gali Rim zauzeše, opljačkaše,
7

71
d a m n a v i t ? U b i erant, quando G a l l i R o m a m ceperunt spoliave-
P L 9 7 72
runt, incenderunt / , caedibus i m p l e v e r u n t ? U b i erant, c u m i l l a
insignis pestilentia tam ingentem stragem dedit, qua et ille F u r i u s
C a m i l l u s exstinctus est, q u i r e m p u b l i c a m i n g r a t a m et a V e i e n t i b u s
ante defendit et de Gallis postea vindicavit? I n hac pestilentia scae­
nicos ludos a l i a m n o v a m pestem n o n corporibus R o m a n o r u m , sed,
73
q u o d est m u l t o perniciosius, m o r i b u s i n t u l e r u n t . U b i erant, quando
alia pestilentia gravis de venenis m a t r o n a r u m exorta credita est,
q u a r u m s u p r a fidem m u l t a r u m atque n o b i l i u m mores deprehensi
72
spališe i pokoljem ispuniše? ) Gdje li bijahu, kad je ona glasovita
pošast načinila golemi pomor, u kojem je poginuo i Furije Kamilo, koji
je prvo nezahvalnu državu branio od Vejana, a poslije je izbavio od
Gala? ( 2 4 ) Za vrijeme te kuge uvedoše oni kazališne priredbe, novu
pošast ne za tijela Rimljana, nego, što je mnogo pogubnije, za njihove
73
dobre o b i č a j e ) .
Gdje li bijahu, kad je izbila ona druga još teža pošast, o kojoj se vjero­
valo kako je potekla od otrova rimskih gospođa, u kojih su (preko
svake vjere i mjere) otkriveni nećudoredni običaji gori od svake kuge? ) 74

74
sunt o m n i pestilentia g r a v i o r e s ? V e l quando i n Caudinas furculas
a S a m n i t i b u s obsessi ambo c u m exercitu consules foedus c u m eis
foedum facere coacti sunt, i t a ut equitibus R o m a n i s sescentis obsi-
dibus datis ceteri amissis a r m i s aliisque spoliati p r i v a t i q u e tegmi-
a c 75
nibus sub i u g u m h o s t i u m i n vestimentis singulis m i t t e r e n t u r ?
V e l quando g r a v i pestilentia ceteris laborantibus m u l t i e t i a m i n /
Ili pak kad u Kaudinskom klancu, obojica konzula zajedno s vojskom
bijahu od Samnićana prisiljeni da sklope sramotni sporazum, po kojem
su šest stotina rimskih vitezova morali ostati kao taoci, dok su ostali
lišeni oružja i odijela morali proći ispod neprijateljskoga jarma, pre­
75
kriveni tek jednim komadom odjeće? ) Di kad su (dok je ostale na­
padala teška pošast) mnogi u vojsci poginuli i od munje? ) Di kad je 76

c c 8 4 76
exercitu i c t i fulmine p e r i e r u n t ? V e l quando i t e m a l i a intolerabili Rim opet, napadnut još jednom nepodnošljivom pošašću, bio prisiljen
pestilentia A e s c u l a p i u m ab E p i d a u r o quasi m e d i c u m d e u m R o m a pozvati i donijeti iz Epidaura Eskulapa kao boga-liječnika, ) jerbo 77

77
advocare atque adhibere c o m p u l s a e s t , q u o n i a m regem o m n i u m
Iovem, q u i i a m d i u i n Capitolio sedebat, m u l t a stupra, quibus adu-
lescens vacaverat, n o n permiserant fortasse discere m e d i c i n a m ?
V e l c u m conspirantibus uno tempore hostibus Lucanis, B r u t t i i s ,
S a m n i t i b u s , E t r u s c i s et Senonibus Gallis p r i m o ab eis legati p e r e m p t i
sunt, deinde c u m praetore oppressus exercitus septem t r i b u n i s
7 8
c u m i l l o pereuntibus et m i l i t u m tredecim m i l i b u s ? V e l quando
post longas et graves R o m a e seditiones, quibus a d u l t i m u m plebs
a d
in l a n i c u l u m h o s t i l i diremptione secesserat, huius m a l i t a m d i r a
calamitas erat, ut eius rei causa, q u o d i n extremis periculis fieri
možda Jupitru, kralju sviju, koji već dugo sjedaše na Kapitolu, svi
oni preljubi što ih je kao mladac počinjao, ne dopustiše izučiti i liječ­
A
ničko u m i j e ć e ? Ili kad su se u isto doba bili urotili Lukanijci, Brutijci,
Samnićani, Etrušćani i senonski Gali, pa prvo pobili izaslanike, a zatim
potukli cijelu vojsku pod pretorom, pa zajedno s njime pogibe
78
sedam tribuna i trinaest tisuća vojnika? ) Ili kad se, nakon dugotraj­
nih i teških nereda u Rimu, puk napokon kao neprijatelj povukao na
Janikul, zbog čega je nastalo tako teško stanje da je zbog toga (kao što
se običavalo samo u krajnjoj pogibli) Hortenzije postavljen za dikta­
tora, i on je vratio pučane, ali je umro dok je još vršio tu dužnost, ) 79

solebat, d i c t a t o r crearetur H o r t e n s i u s , q u i plebe revocata i n eodem što se ne bijaše dogodilo ni jednomu diktatoru prije njega, i što još više
79
m a g i s t r a t u e x s p i r a v i t , q u o d n u l l i d i c t a t o r i ante contigerat et q u o d
otežavaše optužbu protiv tih bogova, jer sada među njima bijaše
i l l i s diis i a m praesente Aesculapio gravius c r i m e n fuit?
i Eskulap?

3. A tada su posvuda učestali toliki ratovi, te su se zbog oskudice u vojni-

in] cum M. štvu stali u vojnu službu uzimati i »rađanici« (proletarii), koji tako
direptione M. bijahu nazvani jer su samo rađali djecu, te zbog svojeg siromaštva, nisu

70
L I V I J E , Ab urbe cond. 5, 13, 4—6.
71
L I V I J E , Ab urbe cond. 5, 7—21. (24) Između velikih likova rimske vrline (virtus) Augustin želi izabrati
72
L I V I J E , Ab urbe cond. 5, 37—38. one koji se mogu uzeti i kao preteče kršćanske vrline (virtus christiana). Tako
73
LIVIJE, Ab urbe cond. 7, 2, 3; V A R O N , Antiq. fr. 169; usp. gore 1, 32; 2, 8. je Regul uzor vjernosti i izdržljivosti, Scipion Nazika bogoštovlja i osjećaja za
74
LIVIJE, Ab urbe cond. 39, 8—18. javno ćudoređe, Kamilo velikodušnosti i vjernosti vrednotama zemaljske
75
LIVIJE, Ab urbe cond. 5, 2 ss. domovine. Usp. također pohvale Kamilu u Livija (7, 1, 9 - 1 0 ) i Cicerona (De
76
LIVIJE, Ab urbe cond. 10, 31, 8. domo sua 3 2 , 8 6 ; Pro Cael. 17, 3 9 ) .
" L I V I J E , Ab urbe cond. 29, 11. V A L E R I J E M A K S I M 1, 8, 2; P L I N I J E , Hist.
B Lat. lectisternium, svetkovina s i z l o ž e n i m kipovima bogova, l e ž a j i m a i jestvinama.
nat. 29, 8, 2; A R N O B I J E , Adv. 7, 44. C T o se dogodilo 399. pr. K r .
78
L I V I J E , Ab urbe cond. 10, 26—29; F L O R , Epit. 1, 12, 17. D Rat protiv Veja trajao je od 407. do 396. pr. K r .
79
L I V I J E , Periocha 11. A D o g a đ a j iz 293. pr. K r . (Livije, 10, 47)
 210 D E CIV. D E I 3, 17, 3
Graves post Pyr- - 3. T u m vero t a m m u l t a bella ubique crebruerunt, ut i n o p i a
rhum pestilen-
tiae fuerunt. m i l i t u m p r o l e t a r i i i l l i , q u i eo, q u o d p r o l i gignendae vacabant, ob
egestatem m i l i t a r e n o n valentes hoc n o m e n acceperant, m i l i t i a e con-
scriberentur. A c c i t u s etiam a Tarentinis P y r r h u s , rex Graeciae, tune
ingenti g l o r i a celebratus, R o m a n o r u m hostis effectus est. C u i sane
de r e r u m futuro eventu consulenti satis urbane A p o l l o sic a m b i g u u m
o r a c u l u m edidit, ut, e duobus q u i d q u i d accidisset, ipse d i v i n u s habe-
retur (ait e n i m : Dico te, Pyrrhe, vincere posse Romanos) atque ita,
PL 98 sive P y r r h u s a R o m a n i s sive R o m a n i / a P y r r h o vincerentur, secu-
rus fatidicus u t r u m l i b e t exspectaret eventum. Quae tune et q u a m
80
h o r r e n d a utriusque exercitus c l a d e s ! I n qua tamen superior Pyr-
rhus exstitit, ut i a m posset A p o l l i n e m p r o suo intellectu praedicare
d i v i n u m , n i s i p r o x i m e alio proelio R o m a n i abscederent superiores.
Atque i n tanta strage b e l l o r u m etiam pestilentia gravis exorta est
m u l i e r u m . N a m p r i u s q u a m maturos partus ederent, gravidae morie-
bantur. U b i se, credo, Aesculapius excusabat, q u o d a r c h i a t r u m , n o n
obstetricem profitebatur. Pecudes quoque s i m i l i t e r interibant, i t a
a e 81
ut e t i a m defeeturum genus a n i m a l i u m c r e d e r e t u r . Q u i d ? hiems
i l l a m e m o r a b i l i s t a m i n e r e d i b i l i i m m a n i t a t e saeviens, ut n i v i b u s
h o r r e n d a altitudine e t i a m i n foro per dies quadraginta manentibus
af
T i b e r i s quoque glacie d u r a r e t u r , si nostris temporibus accidisset,
CC 85 quae i s t i et quanta dixissent! Q u i d ? i l l a / i t i d e m ingens pestilentia,
q u a m d i u saevivit, q u a m multos peremit! Quae c u m i n a n n u m
a l i u m m u l t o gravius tenderetur frustra praesente Aesculapio, adi-
82
t u m est a d l i b r o s S i b y l l i n o s . I n quo genere o r a c u l o r u m , sicut
:
iam M .
• moraretur više rkp.
80
OROZIJE, Hist A, 1, 7.
81
OROZIJE, Hist. 4, 2, 2.
82
OROZIJE, Hist. 4, 5, 6—8.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 1 7 , 3 211
bili kadri služiti vojsku (25). Pozvan od Tarentinaca, postade rimskim
neprijateljem tada i grčki kralj Pir, koji je u to vrijeme uživao golemu
slavu. Kad je taj o ishod sukoba upitao Apolona, ovaj mu je duhovito
dao tako dvosmislen odgovor, da je imao ostati prorokom dogodilo
se bilo koje od toga dvoga. Naime, bog je rekao: »Kažem ti, Pire, možeš
A
Rimljane pobijediti,« te tako: pobijede li Pira Rimljani ili Rimljane
Pir, prorok bijaše siguran, s bilo kojim od ishoda. A kako li užasan
80
poraz bijaše u objema vojskama! ) U tome sukobu Pir je ipak nad­
vladao, i sa svoje strane mogao bi Apolona smatrati istinskim proro­
kom, da ga ubrzo u drugoj bitki Rimljani ne pobijediše (26).
A u tolikome tome ratnom klanju udari i teška pošast na žene. Umirale
su trudne prije nego što uzmogoše poroditi se. Vjerujem da se tu Esku-
lap ispričavao kako je on nadliječnik, a ne primalja. Isto je tako i stoka
81
ugibala, te se vjerovalo kako će izumrijeti cijeli rod životinja. ) A što
opet bijaše s onom zimom što je tako nevjerojatnom žestinom bješnjela,
da se snijeg užasne visine zadržavao čak na glavnom trgu četrdeset
dana, dok Tiber bijaše zamrznut; kad bi se takvo što dogodilo u naše
doba, što bi ti rekli?! I što je opet bilo s onom drugom golemom
pošasti, koja je dugo pustošila i tolike pomorila? Pa kad je ona još
žešće potrajala i drugu godinu, unatoč Eskulapovoj prisutnosti, po­
82
tražilo se utočište u Sibilskim knjigama ) (27). Kad je posrijedi takva
(25) Proleteri starorimske građanske tradicije bijahu žitelji oslobođeni
poreza; oni kojima se nije mogao naložiti nikakav namet za nabavku oružja:
državi su namicali jedino djecu (proles); Pavao Orozije veli: oni su se u Gradu
brinuli za to da bude uvijek dovoljno potomstva (qui in urbe semper suffi-
ciendae prolis causae vacabant: Hist. 4, 1, 3; usp. još Livije, 1, 43; Ciceron,
De rep. 2, 22, 4). Prema nekim drugim izvorima, u slučaju velike opasnosti bili
su ipak dužni sudjelovati u općenarodnoj obrani grada: usp. Enije u Gelija,
N. A. 16, 10, 1; ovaj potonji donosi i propis Dvanaest ploča (XII tab. I, 5)
kojim su se štitila građanska prava proletarijata (Gelije, n. mj.). Novačenje ili
regrutacija o kojoj govori Augustin ide u g. 280. pr. Kr. (usp. Kasije Emina,
Ann. fr. 21), dok bi po Oroziju to išlo u 290.
(26) Tarentinski rat (280—275. pr. Kr.) značio je za Rimljane okršaj s
neitalskom državom i susret s epirskim kraljem Pirom, kojega povjesnici
hvale s poštenja i strateške vještine te su ga neki držali sposobnijim od samog
Aleksandra Velikog (usp. Pausanija, Descr. Grace. 4, 35, 4; Livije, 35, 14, 8).
0 samom tijeku spomenutog rata: Livije, Per. 12-13; Flor, Epit. 13, 18;
Eutropije, Brev. 2, 11-14; Apijan, De rebus samn. 7-10).
(27) To bijahu tri knjige grčkih heksametara s akrostihom (usp. Ciceron,
De div. 2, 5, 111 ss), pisanih na palmovu lišću (Varon, Antiq. fr. 136 u Servija,
Ad Aen. 3, 444). Sadržavali su proročke odgovore Sibile iz Kume (Vergilije,
Ecl. 4, 4) ili Sibile Eritrejke dotično niza drugih, prema Varonu (Antiq. fr. 138
kako to navodi Augustin u knjizi 18, 23 ili Servije, Ad Aen. 6, 36 = fr. 139
1 prema Fenesteli (Ann. fr. 18 u Laktancija, Div. inst. 1, 6, 25). Sibilinske knjige
uvedene su u Rim g. 423. pr. Kr. pošto su Kampanci i Samniti osvojili Kumu
ili, po legendi, kad ih je kralj Tarkvinije Prisko nabavio po savjetu same Sibile
(usp. Laktancije, Div. inst. 1, 6, 10-12). Stradale su za vrijeme požara na
A U latinskom izvorniku »Dico te, Pyrrhe, vincere posse Romanos.« C i c e r o n (De div. 2, 56, 116)
navodi m e t r i č k i oblik te izreke »Aio te Aiacida Romanos vincere posse.«. T u dvosmislenost po­
t j e č e otuda š t o oba akuzativa (ili te ili Romanos) mogu biti subjekt ili objekt glagola vincere.Ali
Ciceron o p a ž a : kako A p o l o n nije govorio latinski, kako za to p r o r o š t v o G r c i nisu znali, i kako
tada (u III st.) p r o r o š t v a nisu bila stihovana. Sama se d v o z n a č n a izreka m o ž e prevesti ili kao
» K a ž e m , E a k o v i ć u , m o ž e š pobijediti R i m l j a n e « ili: » K a ž e m , E a k o v i ć u , Rimljani te mogu pobi­
j e d i t i « (p. p.).
 212 D E CIV. D E I 3, 17, 3-18, 1
Cicero i n l i b r i s De divinatione c o m m e m o r a t , magis interpretibus ut
83
possunt seu volunt d u b i a coniectantibus credi s o l e t . Tune ergo
d i c t u m est eam esse causam pestilentiae, q u o d p l u r i m a s aedes
sacras m u l t i oceupatas p r i v a t i m tenerent: sic i n t e r i m a magno impe-
ritiae vel desidiae c r i m i n e Aesculapius liberatus est. Unde autem a
m u l t i s aedes illae fuerant oceupatae, nemine prohibente, n i s i q u i a
tantae n u m i n u m turbae d i u frustra fuerat s u p p l i c a t u m , atque i t a
p a u l a t i m l o c a deserebantur a cultoribus, ut t a m q u a m v a c u a sine
u l l i u s offensione possent h u m a n i s saltem usibus v i n d i c a r i ? N a m q u e
tune velut ad sedandam pestilentiam diligenter repetita atque repa-
rata n i s i postea eodem m o d o negleeta atque usurpata latitarent, n o n
utique magnae peritiae V a r r o n i s tribueretur, q u o d scribens de aedi-
84
bus sacris t a m m u l t a ignorata c o m m e m o r a t . Sed tune i n t e r i m
elegans n o n pestilentiae depulsio, sed d e o r u m excusatio p r o c u r a t a
est.
Incertae res pri­ 18. 1. I a m vero Punicis bellis, c u m inter u t r u m q u e i m p e r i u m
mi belli punici
fuerunt... v i c t o r i a d i u anceps atque incerta penderet p o p u l i q u e duo p r a e v a l i d i
impetus i n a l t e r u t r u m fortissimos et opulentissimos agerent, quot
m i n u t i o r a regna c o n t r i t a sunt! quae urbes amplae nobilesque dele-
tae, quot afflictae, quot perditae civitates! Q u a m longe Iateque tot
regiones terraeque vastatae sunt! Quotiens v i c t i hine atque inde
victores! Q u i d h o m i n u m c o n s u m p t u m est vel p u g n a n t i u m m i l i t u m
vel ab a r m i s v a c a n t i u m p o p u l o r u m ! Quanta vis n a v i u m m a r i n i s
e t i a m proeliis oppressa et d i v e r s a r u m tempestatum varietate sub-
m e r s a est! S i enarrare vel c o m m e m o r a r e conemur, n i h i l a l i u d q u a m
85
scriptores e t i a m nos erimus h i s t o r i a e . Tune magno m e t u pertur-
83
C I C E R O N , De div. 2, 25, 54.
84
V A R O N , Antiq., fr. 151 (samo u Aug.).
85
E U T R O P I J E , Brev. 2, 21—28.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 17, 3-18, 1 213
vrsta p r o r o š t v a (kao što napominje Ciceron u knjigama o proricanju)83)
o b i č a v a se više vjerovati tumačiteljima, koji kako već uzmognu i l i
ushtjednu n a g a đ a j u o dvosmislicama.
Tada bijaše r e č e n o , kako je uzrok kuge to što su mnoga svetišta ljudi
zaposjeli i d r ž e ih kao osobno vlasništvo; tako je za tu prigodu E s k u ­
lap o s l o b o đ e n o p t u ž b e zbog neznanja i l i lijenosti. Z a š t o su mnogi
zaposjeli ta svetišta, a da i m to nitko nije branio, ako ne zbog toga što
se uzalud bijahu o b r a ć a l i tolikim gomilama b o ž a n s t a v a , pa su ih štova­
telji malo po malo n a p u š t a l i tako te se, kako su ispražnjena, zaključilo
da bez ikakve povrede mogu poslužiti barem za ljudske potrebe? N a i m e ,
b u d u ć i da ona tada bijahu pažljivo p r e t r a ž e n a i popravljena (kako b i
zaustavili p o š a s t ) , da ta svetišta nisu poslije na isti n a č i n n e z a p a ž e n o
zanemarena i zaposjednuta, ne bi se pripisivalo velikoj Varonovoj
84
učenosti to što pišući o svetištima spominje mnoga koja su nepoznata ).
A l i i time su tada pribavili zgodnu ispriku bogovima, a ne prestanak
pošasti.
1 8 . 1. U vijeme Punskih ratova, kad je pobjeda i z m e đ u oba car­ K o l i k e su n e v o l j e
stva dugo bila n e o d l u č e n a i neizvjesna i kad su ta dva ve^emoćna naroda
satirale Rimljane
za p u n s k i h r a t o v a ,
d o k su u z a l u d m o ­
izmjenjivali jedan protiv drugoga najžešće i najdalekosežnije udarce, lili p o m o ć od bo­
kolika l i manja kraljevstva p r o p a d o š e ! K o l i k i su krasni i plemeniti gra­ gova
dovi razoreni, kolike su d r ž a v e p o g o đ e n e i uništene! K o l i k a l i su mnoga
i prostrana p o d r u č j a zemlje o p u s t o š e n a ! K o l i k o l i su puta p o b j e đ i v a n i
i jedni i drugi pobjednici! K o l i k o l i je samo ljudi izginulo, što boraca
vojnika što n e n a o r u ž a n a puka! K o l i k a l i je silina morskih brodova
propala u bojevima i potonula od vremenskih nepogoda! K a d bismo
sve to pokušali opisati i l i barem spomenuti, i sami bismo bili samo po­
85
vjesnici ) (28). T a d a , zbunjena golemim strahom, rimska je d r ž a v a
Kapitoliju g. 84. pr. Kr. (Plinije St., 13, 27, 88), ali ih je car August opet nabavio
i vratio (Svetonije, De vita caes. 2, 31). Najprije su ih čuvali i službeno tuma­
čili Dvojica (duumviri), zatim zbor Desetorice (decemviri) i napokon Pet-
naestorice nadležnih za svetinje (quindecimviri sacris faciundis: Ciceron,
De div. 1, 2, 4; Varon, Ant. rom. fr. 141 u Laktancija, Div. inst. 1, 6, 6). Svijet je
vjerovao da se u njima krije proročanstvo o carskoj sudbini Rima (Vergilije,
n. mj.; Horacije, Carmen saec. 5; Servije, Ad Aen. 6, 77ss).
(28) Možda se u toj napomeni krije duhovita ironija uperena protiv
povjesnika Eutropija, presavjesnog u navođenju brojeva i podataka u svezi
s datumima, popisanim pučanstvom, s brojem unovačenih vojnika, sakupljenih
ili potopljenih brodova i slično.
 214 D E CIV. D E I 3, 18, 1-2
bata R o m a n a civitas ad remedia vana et ridenda currebat. Instali­
r a t i sunt ex auctoritate l i b r o r u m S i b y l l i n o r u m l u d i saeculares, /
PL 99 q u o r u m celebritas inter centum annos fuerat i n s t i t u t a feliciori-
busque temporibus m e m o r i a neglegente perierat. R e n o v a r u n t etiam
pontifices ludos sacros inferis et ipsos abolitos annis r e t r o r s u m
m e l i o r i b u s . N i m i r u m e n i m , quando renovati sunt, tanta copia mo-
r i e n t i u m ditatos inferos etiam ludere delectabat, c u m profeeto m i -
seri homines i p s a r a b i d a bella et eruentas animositates funereasque
hine atque inde victorias magnos agerent ludos d a e m o n u m et opi-
c c 8 6
mas / epulas i n f e r o r u m . N i h i l sane miserabilius p r i m o P u n i c o bello
aceidit, q u a m q u o d i t a R o m a n i v i c t i sunt, ut e t i a m Regulus ille
caperetur, cuius i n p r i m o et i n altero l i b r o m e n t i o n e m f e c i m u s ,
v i r plane magnus et v i c t o r antea domitorque P o e n o r u m , q u i etiam
i p s u m p r i m u m b e l l u m P u n i c u m confecisset, n i s i aviditate n i m i a lau­
dis et gloriae duriores condiciones, q u a m ferre possent, fessis Car-
thaginiensibus imperasset. Illius v i r i et captivitas i n o p i n a t i s s i m a
et servitus i n d i g n i s s i m a et i u r a t i o fidelissima et mors c r u d e l i s s i m a
si deos illos non cogit erubescere, v e r u m est q u o d a e r i i sunt et
n o n habent sanguinem.
...multaeque ex- . 2. N e c m a l a i l l o tempore gravissima i n t r a m o e n i a defuerunt.
titerunt calami- X T . . . n . rT,-.
tates. N a m exundante n i m i s u l t r a m o r e m fluvio T i b e r m o paene o m n i a
u r b i s p l a n a subversa sunt, aliis i m p e t u quasi torrentis i m p u l s i s ,
aliis velut stagno d i u t u r n o madefactis atque sublapsis. I s t a m deinde
pestem ignis p e r n i c i o s i o r subsecutus est, q u i correptis c i r c a f o r u m
quibusque celsioribus etiam templo Vestae suo f a m i l i a r i s s i m o n o n
pepercit, u b i ei veluti v i t a m pepetuam diligentissima substitutione
l i g n o r u m n o n t a m honoratae q u a m damnatae virgines donare con-
suerant. Tune vero i l l i c ignis n o n t a n t u m vivebat; sed e t i a m saevie-
bat. Cuius i m p e t u exterritae virgines sacra i l l a fatalia, quae i a m
tres, i n quibus fuerant, presserant civitates, c u m ab i l l o incendio
liberare non possent, Metellus pontifex suae q u o d a m m o d o salutis
ag 86
oblitus irruens ea s e m i u s t u s a b r i p u i t . Neque e n i m vel i p s u m
38
semiustulatus M., semiustilatus, neki kodeksi CSEL.
86
C I C E R O N , Pro Scauro, fr. 23, 46.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 18, 1-2 215
posegla za ispraznim i smiješnim lijekom. Na-temelju sibilskih knjiga
obnovljene su priredbe, koje se slavljahu svakih sto godina, a zatim su
u sretnijim vremenima bile z a p u š t e n e i zaboravljene. V r h o v n i šu sveće­
nici obnovili i svete priredbe u čast bogova podzemlja, koje t a k o đ e r
bijahu zanemarene u prošlim boljim godinama (29). A kad su te p r i ­
redbe obnovljene, one su nedvojbeno uveseljavale podzemne bogove
o b o g a ć e n e t o l i k i m m n o š t v o m mrtvaca, jer zaista jadni ljudi — bijesnim
ratovima i krvavim neprijateljstvima te m r t v a č k i m pobjedama na objema
stranama, — p r i r e đ i v a h u velike predstave z l i m duhovima i r a s k o š n e
gozbe podzemnicima. I zaista u P r v o m punskom ratu nije se ništa j a d ­
nije dogodilo od toga da su Rimljani bili tako potučeni da je ropstva
dopao i sam Regul (kojega smo već spominjali u prvoj i drugoj knjizi),
čovjek bjelodano velik i negdašnji i pobjednik i krotitelj P u n a , koji b i
bio dokrajčio i Prvi punski rat, da nije zbog pretjerane p o ž u d e za h v a l o m
i slavom nametnuo već iscrpljenim K a r t a ž a n i m a teže uvjete nego
što su ih oni mogli podnijeti. A k o ti bogovi ne pocrvene od srama i zbog
iznenadna zatočeništva toga čovjeka i zbog njegova nedostojnog
ropstva, njegove velike vjernosti prisezi i najokrutnije smrti, — onda
je istina da su oni od zraka i da u njima nema krvi (30).
2. A nije u to doba manjkalo najgorih zala ni unutar zidina. B u d u ć i
da se rijeka Tiber bijaše n e u o b i č a j e n o razlila, preplavljena su gotovo
sva niža mjesta u gradu, te su jedne zgrade p o r u š e n e pod naletom b u ­
jice, dok su se druge srušile raskvašene od dugotrajna povodnja. T u je
nevolju slijedila jedna j o š pogubnija — p o ž a r : p o š t o je zahvatio neke
više zgrade oko glavnog trga, nije poštedio č a k ni sebi po ognju srodni
hram Veste, gdje mu o b i č a v a h u trajno život njetiti neprestanim doda­
vanjem drvlja one ne toliko čašćene koliko o s u đ e n e djevice. A tad je
oganj ne samo živio, nego č a k bjesnio. U ž a s n u t e od žestine p o ž a r a ,
djevice tad nisu mogle izbaviti iz plamenja usudne k i p o v e (koji već A
8
bijahu srušili tri g r a d a u kojima su prebivali), pa je vrhovni svećenik
Metelo, zaboravivši nekako vlastitu sigurnost, jurnuo u oganj i izbavio
86
ih, sam upola spaljen. ) A niti je tad vatra njega prepoznala, niti ondje
(29) Stoljetne su se priredbe i svečanosti slavile svakih sto godina, dakle
u razdoblju jednog ljudskog vijeka s po tri pokoljenja; padale su na godišnjicu
ustanovljenja Rima; spominju se one od 348. pr. Kr. pa one od 249. (o kojima
govori Augustin), od 146. (usp. Livije, Per. 49); za slijedeće su ih stoljeće
odložili do 17. po Kr. (za njih je Horacije sastavio poznati Carmen saeculare
— Stoljetnu pjesmu); slavile su se još g. 88. po Kr. (usp. Censorin, De die nat.
17, 10, 11).
(30) Prvi punski rat (264—241. pr. Kr.) značio je za Rim ratovanje
izvan granica Apeninskog poluotoka a u povijesti Zapada sukob dviju različitih
civilizacija, jedne semitske (punske ili feničke) i druge arijevske (latinske ili
indoevropske), za prevlast nad narodima Sredozemlja; u povijesti tehnologije
značio je usavršavanje naoružanja i stvarni početak pomorskog ratovanja.
Za ono je doba imao značenje današnjih svjetskih ratova: Polibije mu posve­
ćuje gotovo čitavu prvu knjigu Povijesti a Livije knjige od 16. do 20.
A R i j e č je o Paladiju, svetomu kipu Palade (koji je navodno Zeus poslao Dardanu), a iz Troje ga
b i j a š e donio Eneja. K i p se nalazio u Vestinu hranu, skriven od o č i j u puka, i vjerovalo se kako
njegova n a z o č n o s t j a m č i sigurnost grada koji ga posjeduje.
B To jest: T r o j a , L a v i n i j , A l b a .
 216 D E CIV. D E I 3, 18, 2-19
ignis agnovit, aut vero erat i b i numen, quod n o n etiam, si fuisset,
fugisset. H o m o i g i t u r potius sacris Vestae q u a m i l l a h o m i n i pro-
desse potuerunt. S i autem a se ipsis ignem n o n repellebant, civita­
tem, cuius salutem tueri putabantur, q u i d c o n t r a illas aquas flam-
masque poterant adiuvare? sicut etiam res ipsa n i h i l ea prorsus
potuisse patefecit. Haec istis nequaquam obicerentur a nobis, si
i l l a sacra dicerent n o n tuendis his bonis temporalibus instituta,
sed significandis aeternis, et ideo, c u m ea, quod c o r p o r a l i a visibilia-
que essent, perire contingeret, n i h i l his rebus m i n u i , p r o p t e r quas
fuerant instituta, et posse ad eosdem usus denuo r e p a r a r i . N u n c
a h
vero caecitate m i r a b i l i eis sacris, quae perire possent , fieri potuisse
existimant, ut salus terrena et temporalis felicitas civitatis perire
n o n posset. P r o i n d e c u m illis etiam manentibus sacris v e l salutis
P L 1 0 0
c o n t r i t i o vel infelicitas irruisse / monstratur, mutare sententiam,
q u a m defendere nequeunt, erubescunt.
Gravissimaefac- 19 Secundo autem P u n i c o bello n i m i s l o n e u m est commemo-
tclC sunt Cl3-Q.CS
<
secundi belli rare clades d u o r u m p o p u l o r u m t a m longe secum lateque pugnan-
cc 87 '*
m
t i u m , i t a ut his quoque fatentibus, q u i n o n t a m n a r r a r e b e l l a Ro­
m a n a q u a m R o m a n u m i m p e r i u m laudare instituerunt, s i m i l i o r
8 7
victo fuerit ille q u i v i c i t . H a n n i b a l e quippe ab H i s p a n i a surgente
et Pyrenaeis m o n t i b u s superatis, G a l l i a transcursa A l p i b u s q u e dis-
ruptis, t a m longo c i r c u i t u auctis v i r i b u s , cuncta vastando aut subi-
gendo, torrentis m o d o Italiae faucibus irruente q u a m cruenta proe-
l i a gesta sunt, quotiens a i
R o m a n i superati! q u a m m u l t a ad hostem
o p p i d a defecerunt, q u a m m u l t a capta et oppressa! q u a m dirae
pugnae et totiens H a n n i b a l i R o m a n a clade gloriosae! De Cannensi
autem m i r a b i l i t e r horrendo m a l o q u i d d i c a m , u b i H a n n i b a l , c u m
esset crudelissimus, tamen tanta i n i m i c o r u m a t r o c i s s i m o r u m caede
satiatus p a r c i iussisse perhibetur? Unde tres m o d i o s a n u l o r u m
a u r e o r u m C a r t h a g i n e m m i s i t , quo intellegerent t a n t a m i n i l l o proe-
lio d i g n i t a t e m cecidisse R o m a n a m , ut facilius eam caperet m e n s u r a
88
q u a m n u m e r u s , atque hine strages turbae ceterae tanto utique
n u m e r o s i o r i s , quanto infimioris, quae sine anulis iacebat, c o n i c i e n d a
potius q u a m n u n t i a n d a putaretur. Denique tanta m i l i t u m i n o p i a
secuta est, ut R o m a n i reos f a c i n o r u m p r o p o s i t a i m p u n i t a t e colli-
h
possint M.
1
q u a m . . . sunt] quam cruenta bella gesta sunt, quam multa proleia!
Quoties M.
O DRŽ. BOŽJOJ 3, 18, 2 - 1 9 217
bijaše ijednog b o ž a n s t v a koje ne bi uteklo, ako ga je i bilo. D a k l e , više
je čovjek uzmogao p o m o č i svetinjama Veste negoli one p o m o č i njemu.
A k o pak od sebe samih ne o d a g n a š e ognja, kako su mogle protiv tih
poplava i p o ž a r a p o m o ć i gradu, kojega sigurnost mislilo se da one
štite? U p r a v o kao što sama stvar otkri, nisu one ništa mogle.
M i njima ne bismo nikad prigovarali, da su rekli kako nisu te svetinje
ustanovili da bi osigurali ova prolazna dobra, nego kako bi označili
ona vječna; i stoga kad se dogodilo da propadnu jer tjelesne i vidljive,
ništa to nije naudilo onome radi čega bijahu ustanovljene pa se opet
mogu obnoviti u istu svrhu. U z a č u d n o j sljepoći oni mniju kako se
svetinjama koje mogu propasti, m o ž e postići da ne propadne zemalj­
ska dobrobit i vremenita sreća države. P o t o m , kad i m se p o k a ž e kako,
ako i ostanu te svetinje, ipak dode do gubitka dobrobiti i l i do nesreće,
njih je sram odustati od mnijenja koje ne mogu obraniti.
19. Predugo bi bilo nabrajati iz Drugog punskoga rata sve one ° nedaćama Dru-
. . , • v. , ' i 11 u n
g ° g P s k o g rata,
poraze obaju naroda i z m e đ u sebe i dugo i n a š i r o k o z a r a ć e n i h , tako da koje su istrošile
s n a g e o b l u s t r a n a
i oni kojima bijaše nakana ne toliko opisivati rimske ratove k o l i k o ^
veličati rimsko gospodstvo, da i ti priznaju, kako više nalik pobijeđe­
87
nomu bijaše onaj koji je pobijedio. ) D a k a k o , kad je ono H a n i b a l ,
krenuvši iz Hispanije i prešavši Pirinejske gore, te projurivši G a l i j o m
i probivši se kroz A l p e , uvećavši snage tim dugim okruženjem pusto-
šeći i l i podvrgavajući sve, provalio kroz klance Italije poput bujice,
kakvi l i su krvavi ratovi i koliki bojevi vođeni! K o l i k o l i su puta Rimljani
p o t u č e n i ! K o l i k i gradovi prijeđoše neprijatelju, a k o l i k i su zaposjed­
nuti i svladani! K a k o l i zlokobne bijahu te bitke i koliko se puta
H a n i b a l proslavio rimskim porazom! Što da k a ž e m o onoj z a č u d n o j
i u ž a s n o j nesreći k o d Kane, gdje je H a n i b a l iako bijaše krajnje o k r u ­
tan, ipak bio toliko zasićen pokoljem svojih najljućih neprijatelja, da
je — kako k a ž u — naredio da ih poštede? Odatle je tri vagana zlatnoga
prstenja poslao u Kartagu, da bi ih obavijestio kako je u tome boju
izginulo toliko rimskoga plemstva te se lakše moglo odrediti mjerom
88
negoli brojem ), a da se pokolj ostaloga vojništva (koje bijaše to broj­
nije što p o l o ž a j e m niže) jer je ležalo bez prstenova, više mogao naga­
đati negoli t o č n o odrediti.
N a k o n tog je uslijedila tolika oskudica u vojnicima, da Rimljani s t a d o š e
prikupljati zločince obećavši i m slobodu od kazne i robove o s l o b a đ a t i ,
7
FLOR, Epit. 2, 6 (22), 1.
8
E U T R O P I J E , Brev. 3, 11, 2.
 218 D E CIV. D E I 3, 19-20
gerent, servitia libertate donarent atque illis pudendus n o n t a m
suppleretur q u a m institueretur exercitus. Servis itaque, i m m o , ne
faciamus i n i u r i a m , i a m libertis, p r o R o m a n a re p u b l i c a pugnaturis
a r m a defuerunt. Detracta sunt templis, t a m q u a m R o m a n i diis suis
dicerent: Ponite quae t a m d i u inaniter habuistis, ne forte a l i q u i d
utile inde facere possint nostra m a n c i p i a , unde vos n o s t r a n u m i n a
al
f a c e r e n o n potuistis. Tune etiam stipendiis sufficiendis c u m defe-
cisset a e r a r i u m , i n usus publicos opes venere privatae, adeo unoquo-
que i d q u o d habuit conferente, ut praeter singulos anulos a m
singu-
lasque bullas, m i s e r a b i l i a dignitatis insignia, n i h i l sibi a u r i senatus
ipse, quanto magis ceteri ordines tribusque r e l i n q u e r e n t . Quis 89
ferret istos, si nostris temporibus ad hane i n o p i a m cogerentur, c u m
eos m o d o v i x feramus, quando p r o superflua voluptate p l u r a donan-
P L 1 0 1
t u r h i s t r i o n i b u s , q u a m / tune legionibus pro extrema salute col-
lata sunt?
...inter quae ex- 20. S e d i n his omnibus b e l l i P u n i c i secundi m a l i s n i h i l misera-/
cidium Sagunti- , . .
norum.
b i l m s ac miseraDili querella dignius q u a m e x i t i u m S a g u n t m o r u m
c c 8 8
fuit. H a e c quippe H i s p a n i a e civitas a m i c i s s i m a p o p u l i R o m a n i ,
d u m eidem populo fidem servat, eversa est. H i n e e n i m H a n n i b a l
fracto foedere R o m a n o r u m causas quaesivit, quibus eos i r r i t a r e t
ad b e l l u m . S a g u n t u m ergo ferociter obsidebat; q u o d u b i R o m a e audi-
t u m est, m i s s i legati a d H a n n i b a l e m , ut ab eius obsidione disce-
deret. C o n t e m p t i C a r t h a g i n e m pergunt q u a e r i m o n i a m q u e deponunt
foederis r u p t i infectoque negotio R o m a m redeunt. D u m hae morae
aguntur, m i s e r a i l l a civitas opulentissima, suae r e i publicae R o m a -
naeque c a r i s s i m a , octavo vel nono a Poenis mense deleta est. Cuius
i n t e r i t u m legere, quanto magis scribere, h o r r o r i s est. B r e v i t e r tamen
e u m c o m m e m o r a b o ; a d r e m quippe quae agitur m u l t u m pertinet.
P r i m o fame contabuit; n a m e t i a m s u o r u m cadaveribus a n o n n u l l i s
pasta perhibetur. Deinde o m n i u m fessa r e r u m , ne saltem c a p t i v a
i n manus H a n n i b a l i s perveniret, ingentem r o g u m publice struxit,
i n q u e m ardentem ferro e t i a m trucidatos omnes se suosque mise-
al
unde . . . facere] unde vos, nostra numina, nihil facere M .
im
aureos dod. M.
89
FLOR, Epit. 2, 6 (22), 23—24.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 1 9 - 2 0 219
te od tih sastaviše ne puku popunidbu, nego na sramotu novu vojsku.
A l i tim robovima, i l i (da i h ne vrijeđamo) zapravo o s l o b o đ e n i c i m a ,
koji su se imali boriti za rimsku d r ž a v u , uzmanjkalo je oružja. O n o je
uzeto iz hramova, kao da su Rimljani svojim bogovima govorili: » O d ­
ložite ono što ste tako dugo uludo držali, ne bi li m o ž d a štogod korisno
time polučili naši robovi, čime v i , naši bogovi, ne uzmogoste postići
ništa«. A b u d u ć i da tada ni državnoj blagajni nije dostajalo novca za
vojničke plaće, prodavala se osobna imovina u društvene svrhe, te je
svatko pridonosio ono što je imao, tako da ni sami senatori ne z a d r ž a -
še sebi nikakva zlata, osim po jedan prsten i zlatni privjesak s ogrlice
(kao jadne znakove dostojanstva), a j o š manje ostali staleži i ple­
89
mena! ) T k o li bi njih mogao podnijeti, da se u naše doba prisile na
takvo s i r o m a š t v o , kad te ljude jedva sad m o ž e m o podnijeti, dok radi
suvišna užitka darivaju glumcima više nego što se onda č e t a m a priku­
pilo za puki opstanak? (31).
20. A l i u svim tim nevoljama Drugoga punskoga rata ništa nije ° propasti Sagun-
. f cana, koji nastra-
jadnije i jadne žalosti dostojnije od propasti Saguncana. Jer taj je d a š e zbog prijatelj-
hispanski grad, velik prijatelj rimskom narodu, bio razoren, ostajući a r?m skTim bogovi
S J
n e r u ž i š e
vjeran tome istom narodu. K a d je H a n i b a l prekinuo sporazum s R i m - P pomoći
ljanima, p o t r a ž i o je povod da ih izazove na rat. Stao je stoga žestoko
opsjedati Sagunt; kad se u R i m u doznalo o tome, pošalju izaslanike
H a n i b a l u , sa zahtjevom da obustavi opsadu. Odbijeni, odu u Kartagu
i ulože prosvjed zbog prekršaja sporazuma, zatim se neobavljena posla
vrate u R i m . D o k se tako dangubilo, taj jadni (a inače veoma bogati
grad, dragocjen i svojoj i rimskoj državi) bude razoren nakon osam i l i
devet mjeseci punske opsade.
U ž a s n o je i čitati o njegovoj propasti, a nekmoli pisati. Pa ipak ću se
ukratko osvrnuti; jer se uveliko tiče predmeta o kojem je riječ. Prvo je
zavladala glad; neki izvještavaju kako su se hranili i mrtvim truplima
svojih. N a k o n toga, izmoreni svime tim, kako barem ne b i dopali H a n i ­
balu u ropstvo, javno podignu golemu l o m a č u , kojoj se u plamenje svi
sa svojima p o b a c a š e , p o š t o se prvo m a č e m p o z a k l a š e . T u su n e š t o
(31) Drugi punski rat (221—202. pr. Kr.) značio je u rimskoj povijesti
najtrpkije iskustvo granica vlastite imperijalističke žedi, a u povijesti Zapada
posvješćivanje nemogućnosti da mirno koegzistiraju dva naroda obuzeta
naglašenim imperijalističkim pretenzijama; u povijesti ratne strategije značio
je izrastanje dvojice veleratnika, Hanibala i Scipiona Velikoga, koji su za­
jedno s Aleksandrom smatrani najvećim vojskovođama Starog vijeka. Stari
su povjesnici svjesni te važnosti: Livije posvećuje Drugom punskom ratu
treću dekadu svoga glavnog djela a Polibije bar dvije knjige (3. i 4.) svojih
Historija.
 220 D E CIV. D E I 3, 20
runt. H i c a l i q u i d agerent d i i helluones atque nebulones, sacrificiorum
adipibus inhiantes et f a l l a c i u m d i v i n a t i o n u m caligine decipientes;
h i c a l i q u i d agerent, c i v i t a t i p o p u l i R o m a n i a m i c i s s i m a e subvenirent,
fidei conservatione pereuntem perire n o n sinerent. Ipsi utique m e d i i
praefuerunt, c u m R o m a n a e rei publicae interiecto foedere c o p u l a t a
est. Custodiens itaque fideliter, q u o d ipsis praesidibus placito iun-
xerat, fide vinxerat, iuratione constrinxerat, a perfido obsessa, op­
pressa c o n s u m p t a est. S i i p s i d i i tempestate atque f u l m i n i b u s H a n -
n i b a l e m postea R o m a n i s p r o x i m u m moenibus terruerunt longeque
m i s e r u n t : tune p r i m u m tale a l i q u i d facerent. Audeo quippe dicere
honestius illos p r o amicis R o m a n o r u m ideo p e r i c l i t a n t i b u s , ne
R o m a n i s frangerent fidem, et n u l l a m o p e m tune habentibus q u a m
p r o ipsis R o m a n i s , q u i p r o se pugnabant atque adversus H a n n i -
b a i e m o p u l e n t i erant, potuisse tempestate saevire. S i ergo tutores
essent R o m a n a e felicitatis et gloriae, t a m grave ab ea c r i m e n Sagun-
tinae c a l a m i t a t i s averterent; nunc vero q u a m stulte creditur, diis
i l l i s defensoribus R o m a m victore H a n n i b a l e n o n perisse, q u i Sagun-
tinae u r b i n o n potuerunt, ne p r o eius periret a m i c i t i a , subvenire!
S i S a g u n t i n o r u m C h r i s t i a n u s populus esset et huius m o d i a l i q u i d
p r o fide evangelica pateretur, q u a m q u a m se ipse nec ferro nec
ignibus corrupisset, sed tamen si p r o fide evangelica e x c i d i u m pate­
retur: ea spe pateretur, q u a i n C h r i s t u m crediderat, n o n mercede
P L 1 0 2
b r e v i s s i m i temporis, sed aeternitatis i n t e r / m i n a e . P r o istis autem
c c 8 9
diis, q u i propterea coli perhibentur, propterea / colendi requirun-
tur, ut h a r u m l a b e n t i u m atque t r a n s e u n t i u m r e r u m felicitas tuta
sit, q u i d nobis defensores et excusatores e o r u m de Saguntinis pe-
reuntibus respondebunt, nisi q u o d de i l l o Regulo exstincto? H o c
quippe interest, q u o d ille unus h o m o , haec tota civitas; u t r i u s q u e
tamen interitus causa conservatio fidei fuit. P r o p t e r hane e n i m a d
hostes et redire ille voluit, et noluit ista transire. Conservata ergo
provocat d e o r u m i r a m fides? a n possunt et diis p r o p i t i i s perire
n o n s o l u m quique homines, v e r u m etiam integrae civitates? U t r u m
volunt, eligant. S i e n i m fidei servatae i r a s c u n t u r i l l i d i i , quaerant
perfidos, a quibus colantur; si autem e t i a m i l l i s p r o p i t i i s m u l t i s
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 20 221
trebali učiniti ti bogovi, žderači i nitkovi, što pohlepno razjapljuju usta
na pretilinu žrtava, obmanjujući magluštinom lažnih proroštava; tu
su morali nešto učiniti, priteći u p o m o ć gradu, velikom prijatelju rim­
skoga naroda, i nisu smjeli dopustiti da propadne zbog toga što je
držao vjeru i stradao! Sami su, naime, predsjedavali kao posrednici
kad bijaše uglavljen sporazum Sagunta s rimskom državom. Držeći se,
dakle, vjerno upravo saveza, što ga je pod njihovim pokroviteljstvom
sklopio i na koji se zaprisegnuo, grad bijaše od prekršitelja opsjednut,
svladan i uništen. Ako su ti isti bogovi kasnije Hanibala, pod samim
rimskim zidinama, olujom i munjama preplašili i otjerali daleko, tre­
bali su takvo što prvo tu poduzeti. D a p a č e se usuđujem reći, kako bi
bilo poštenije da su uzmogli bjesnjeti olujom u korist prijateljima
Rimljana (koji su bili u pogibelji jer ne prekršiše vjeru zadatu Rimlja­
nima a ostadoše bez ikakve pomoći) negoli radi samih Rimljana, koji
se borahu za sebe same i bijahu obilno opskrbljeni protiv Hanibala.
Da su, dakle, bili zaštitnici blagostanja i slave Rima, onda bi od njega
odvratili tešku krivnju za saguntsku nesreću; stoga se ludo vjeruje,
kako su ti bogovi branitelji spriječili propast Rima od pobjednika
Hanibala, kad nisu mogli priteći u p o m o ć gradu Saguntu, da ne propa­
dne zbog prijateljstva prema njima! Kad bi Sagunćani bili kršćanski
puk i štogod takvo pretrpjeli radi vjere evanđeoske (iako tada sebe
same ne bi bili uništili ni mačem ni ognjem; ali kad bi ipak pretrpjeli
propast radi vjere evanđeoske), onda bi to pretrpjeli s onom nadom
kojom u Krista povjerovaše, ne radi plaće ovoga prekratkog vremena,
nego beskrajne vječnosti. U prilog tim istim bogovima (o kojima se zato
kaže, i od kojih se zato traži, kako ih treba štovati da bi osigurali sreću
u ovim nepostojanim i prolaznim prilikama) što li će odgovoriti njihovi
branitelji i ispričavatelji o propasti Sagunćana, ako ne ono što i o pogi-
nuću Regulovu? Dakako, razlika je u tome što je ovo čovjek pojedi­
nac, a ono cijeli grad; ali uzrok propasti oboga bijaše čuvanje zadate
vjere. Naime, zbog nje se onaj čovjek htjede vratiti neprijateljima, a grad
ne htjede k njima prijeći (32).
Da li, dakle, održana vjera izaziva gnjev bogova? Mogu li i uz naklo­
nost bogova propasti ne samo pojedini ljudi nego i cijeli gradovi? Nek
od toga dvoga izaberu što ushtjednu. Ako se, naime, ti bogovi srde na
održanu vjeru, nek onda potraže nevjerne, da ih takvi štuju; ako opet
(32) Otpor Sagunta i njegova vjernost Rimu služila je nizu pisaca kao
potvrda nečeg vrijednog u jednoj imperijalističkoj viziji događanja (usp. Livije
21, 14, 15 ili Polibije 3, 17). Ako se gledište promijeni, mnogo šta dolazi u
pitanje; ali svi znadu da u ratnom vrtlogu svatko bira veće dobro ili manje
moguće zlo za sebe.
 222 D E CIV. D E I 3, 20-21 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 20-21 223

gravibusque cruciatibus afflicti interire homines civitatesque pos­
sunt, n u l l o fructu felicitatis huius coluntur. Desinant i g i t u r suscen-
sere, q u i sacris d e o r u m s u o r u m perditis se infelices esse factos pu-
tant. Possent e n i m illis n o n s o l u m manentibus, v e r u m etiam faventi-
bus n o n sicut m o d o de m i s e r i a m u r m u r a r e , sed sicut tune Regulus
et S a g u n t i n i excruciati h o r r i b i l i t e r etiam penitus interire.
mogu, u n a t o č naklonosti tih bogova, propasti i ljudi i gradovi izloženi
mnogim i teškim mukama, onda ih radi takve dobrobiti zaludu štuju.
Nek se, dakle, prestanu srditi oni koji misle, kako su postali nesretni, jer
p r o p a d o š e svetišta njihovih bogova. I uz bogove, koji ne samo što su
tu nego su i m čak i nakloni, mogli b i ti ljudi ne samo mrmljati zbog
bijede, kao što je sada, nego č a k i propasti u u ž a s n i m mukama, kao
n e k o ć Regul i S a g u n ć a n i .

Od građanskih ratova do carstva (21-31)

21. Nadalje, i z m e đ u Drugoga i posljednjeg punskoga rata, kad se h

bifaše r i m s k a d r ž a -
A bellis civilibus ad Augustum res describuntur (21-31) prema Salustiju u R i m u živjelo s najboljim ć u d o r e d n i m običajima va p r e m a s v o j e m i z -
, . , . o m s , . baviteliu Scipionu
90
i u najvećoj s l o z i ) (a preko mnogo toga prelazim imajući na u m u i k a k v e je običaje
ingrati animi et 21. P o r r o inter secundum et p o s t r e m u m b e l l u m Carthaginiense,
lascivi cnmina . . . o g r a n i č e n o s t poduzetog posla), dakle, u to vrijeme najboljih ć u d o - dobijVko^sTiu^d-
enumerantur. quando Sallustius o p t i m i s m o r i b u s et m a x i m a c o n c o r d i a dixit rednih običaja i najveće sloge, Scipion, izbavitelj R i m a i Italije, (dični je o p i s u j e k a o naj-
b o ! j e
egisse R o m a n o s 9 0
(multa e n i m praetereo suscepti operis m o d u m i čudesni dovršitelj rečenoga Drugog punskog rata, toliko užasnog,
cogitans), eodem ipso ergo tempore m o r u m o p t i m o r u m maximaeque toliko pogibeljnog i tako pogubnog), pobjednik H a n i b a l a i osvajač
91
concordiae S c i p i o ille R o m a e Italiaeque liberator eiusdemque b e l l i Kartage, koji je od rane mladosti svoj život — kako p i š u ) — proveo
P u n i c i secundi t a m h o r r e n d i , t a m exitiosi, t a m p e r i c u l o s i praeelarus bogovima posvećen i odgojen u hramovima, postade žrtva neprijatelj­
m i r a b i l i s q u e confeetor, v i c t o r H a n n i b a l i s d o m i t o r q u e Carthaginis, skih osvada i ostavši bez domovine (koju je svojom vrlinom i u š č u v a o
A
91
cuius ab adulescentia v i t a d e s c r i b i t u r diis dedita templisque n u t r i - i oslobodio) proveo je ostatak života u gradiću L i n t e r n u , a tako je
ta, i n i m i c o r u m aceusationibus cessit carensque patria, q u a m sua malo — nakon svojega veličanstvenog trijumfa — imao želje za tim
virtute s a l v a m et l i b e r a m reddidit, i n oppido L i n t e r n e n s i egit reli- gradom te je (kako se priča) naredio, da mu č a k ni mrtvomu ne prire­
q u a m complevitque v i t a m , post insignem s u u m t r i u m p h u m n u l l o 92
đuju pogreba u nezahvalnoj d o m o v i n i ) (33). I tek se tada preko pro­
illius urbis captus desiderio, i t a ut iussisse perhibeatur, ne saltem B
konzula Gneja M a n l i j a , koji je pobijedio G a l a ć a n e , uvukla u R i m
92
m o r t u o i n ingrata p a t r i a funus fieret . Deinde tune p r i m u m per azijska r a s k o š , gora od svakog neprijatelja. K a ž e se kako su tad prvi
G n e u m M a n l i u m proconsulem de Gallograecis t r i u m p h a n t e m Asia- put upotrebljivani mjedeni kreveti i skupocjeni p o k r i v a č i ; ) tad su na 93

t i c a l u x u r i a R o m a m o m n i hoste peior irrepsit. Tune e n i m p r i m u m gozbe uvedene citarašice i ostale razuzdane o p a č i n e .

93
lecti aerati et pretiosa stragula v i s a p e r h i b e n t u r ; tune induetae
i n c o n v i v i a psaltriae et alia licentiosa nequitia. Sed nunc de his
malis, quae i n t o l e r a b i l i t e r homines patiuntur, n o n de his, quae liben-
ter faciunt, dicere i n s t i t u i . Unde i l l u d magis, q u o d de Scipione com-
PL 103
m e m o r a v i , q u o d cedens i n i m i c i s e x / t r a p a t r i a m , q u a m liberavit,
m o r t u u s est, a d praesentem pertinet disputationem, q u o d ei Ro­
m a n a n u m i n a , a q u o r u m templis avertit H a n n i b a l e m , n o n reddide-/
CC 90
runt v i c e m , quae propter i s t a m t a n t u m m o d o c o l u n t u r felicitatem.
Sed q u i a Sallustius eo tempore i b i dixit mores optimos fuisse, prop-
terea hoc de A s i a n a l u x u r i a c o m m e m o r a n d u m p u t a v i , ut intelle-
an
gatur etiam i l l u d a Sallustio i n c o m p a r a t i o n e m a l i o r u m tempo-
A l i ja sam nakanio govoriti o onom zlu koje ljudi nesnosno trpe,
a ne o onom koje rado izazivaju. Stoga to što sam spomenuo Scipiona
(koji je potisnut neprijateljima umro izvan domovine, koju bijaše
oslobodio) tim se više tiče ove rasprave, jer njemu rimska b o ž a n s t v a
— kojima je od hramova odvratio H a n i b a l a — nisu jednako uzvratila,
iako ih ljudi štuju samo radi zemaljske sreće. A l i b u d u ć i da je Salu­
stije kazao kako u to doba ć u d o r e d n i običaji bijahu najbolji,
zbog toga sam mislio da valja pripomenuti ono o azijskoj raskoši, kako
bi se shvatilo da i ono što Salustije kaže vrijedi samo u usporedbi s dru-

(33) Tako reći svi stari povjesnici gledaju u Scipionu sigurna i genijalna
comparatione M. vojskovođu, ali ^ također čovjeka velikodušna, vjerna republičkom idealu
slobode, unatoč svim kušnjama i slabostima kojima je na visoku položaju
i dosegu slave bio izložen. O tom: Polibije (10, 40); Diodor Sikul (£#>/. 29, 21).
' S A L U S T I J E , Hist. 1, fr. 11.
' L I V I J E , Ab urbe cond. 38, 51. 5—11. A Mjesto na obali Kampanije.
1
L I V I J E , Ab urbe cond. 38, 53, 8. B Gnej Manlije Vulso (Gnaeus Manlius Vulso), bio u vojnom pohodu protiv Galaćana ili
J
L I V I J E , Ab urbe cond. 39, 6, 7—8. Galogrka 189. pr. K r .
 224 D E CIV. D E I 3, 21-22
r u m d i c t u m , quibus temporibus peiores utique i n gravissimis di-
scordiis mores fuerunt. N a m tune, i d est inter secundum et postre-
m u m b e l l u m Carthaginiense, lata est etiam lex i l l a V o c o n i a , ne
94
quis heredem f e m i n a m faceret, nec u n i c a m f i l i a m . Qua lege q u i d
i n i q u i u s dići aut cogitari possit, ignoro. V e r u m t a m e n toto i l l o
i n t e r v a l l o d u o r u m b e l l o r u m P u n i c o r u m tolerabilior infelicitas fuit.
B e l l i s t a n t u m m o d o foris conterebatur exercitus, sed v i c t o r i i s con-
solabatur; d o m i autem nullae, sicut alias, discordiae saeviebant.
Sed u l t i m o bello Punico uno i m p e t u alterius Scipionis, q u i ob hoc
e t i a m ipse A f r i c a n i cognomen invenit, aemula i m p e r i i R o m a n i ab
stirpe deleta est, ac deinde tantis m a l o r u m aggeribus oppressa Ro­
m a n a res p u b l i c a , ut prosperitate ac securitate r e r u m , unde ni-
m i u m corruptis m o r i b u s m a l a i l l a congesta sunt, plus nocuisse
m o n s t r e t u r t a m cito eversa, q u a m prius nocuerat t a m d i u adversa
Carthago. H o c toto tempore usque ad Caesarem A u g u s t u m , q u i v i -
detur n o n adhuc vel i p s o r u m opinione gloriosam, sed contentiosam
et exitiosam et plane i a m enervem ac languidam libertatem o m n i
m o d o extorsisse R o m a n i s et ad regale a r b i t r i u m cuneta revocasse
et quasi m o r b i d a vetustate collapsam veluti instaurasse ac reno-
vasse r e m p u b l i c a m ; toto ergo isto tempore o m i t t o ex aliis atque
aliis causis e t i a m atque etiam bellicas clades et N u m a n t i n u m foe-
dus h o r r e n d a i g n o m i n i a m a c u l o s u m ; volaverant e n i m p u l l i de ca-
vea et M a n c i n o consuli, ut aiunt, a u g u r i u m m a l u m f e c e r a n t ; 95
quasi per tot annos, quibus i l l a exigua civitas R o m a n u m cireum-
sessa e x e r c i t u m afflixerat ipsique Romanae rei publicae t e r r o r i esse
i a m coeperat, a l i i contra eam alio augurio processerunt.
Mithridate im- 22. Sed haec, i n q u a m , omitto, quamvis i l l u d n e q u a q u a m tacue-
perante Roma­
ni necantur. r i m , q u o d M i t h r i d a t e s rex Asiae ubique i n A s i a peregrinantes cives
R o m a n o s atque i n n u m e r a b i l i copia suis negotiis intentos uno die
96
PL 104 oceidi iussit: et factum e s t . Q u a m i l l a miserabilis r e r u m / facies
erat, subito quemque, ubicumque fuisset inventus, i n agro, i n v i a ,
94
C I C E R O N , In Verrem, act. sec. 1, 41, 106; A U L G E L I J E , Noct. Att. 6, 13.
95
L I V I J E , Periocha 55; C I C E R O N , De off. 3, 30, 109; De rep. 3, 18, 28; JU­
L I J E O P S E K V E N T , De prod.24; V A L E R I J E M A K S I M , Fact. et dict.
memor. 1, 6, 7; J A N U A R I J E N E P O C I J A N , Epit. Val. Max. 7, 8.
96
L I V I J E , Periocha 78; A P I J A N , De bello mitrid. 22—23.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 21-22 225
gim vremenima, kad su zbog teških nemira i ć u d o r e d n i običaji pogor­
šani. Naime, upravo tada, i z m e đ u Drugog i posljednjeg rata s Kartagom
A
donesen je onaj Vokonijev z a k o n , po kojem ženu ne m o ž e nitko
94
učiniti b a š t i n i c o m , pa ni vlastitu kćer j e d i n i c u ) . Ja ne znam m o ž e l i se
izreći i l i smisliti nepravedniji zakon od toga. P a ipak, u cijelome tome
razdoblju i z m e đ u dvaju punskih ratova, n e d a ć e bijahu p o d n o š -
ljivije. Vojsku su uznemirivali samo inozemni ratovi, ali su je zato
pobjede tješile; dok kod kuće nije bilo bijesnih sukoba, kao i n a č e .
A l i kad je u D r u g o m punskom ratu jednim udarcem onaj drugi Scipion
B
(koji je zbog toga stekao nadimak A f r i k a n a c ) u samome korijenu
zatro suparnicu rimskog gospodstva, otada su tolika zla navalila na r i m ­
sku d r ž a v u , da se pokazalo kako je u blagostanju i sigurnosti (u kojima
je zbog i z o p a č e n i h običaja i d o š l o do tih zala) d r ž a v a više nastradala
od nagle propasti Kartage, negoli ranije od njezina dugotrajna nepri­
jateljstva.
U cijelom tome razdoblju, sve do Cezara Augusta (koji je, kako se
čini, svakim n a č i n o m qduzimao Rimljanima onu slobodu koju više
ni oni sami nisu smatrali slavnom, nego je svadljiva i razorna, bjelo­
dano omlitavjela i mlohava; i koji je sve ponovo sveo pod kraljevsku
vlast i time kao učvrstio i obnovio d r ž a v u već skršenu s t a r a č k o m bo­
lešću); dakle, u cijelom tome razdoblju prelazim preko svih onih ratnih
poraza, što su neprestance nadolazili iz ovih i l i onih razloga, i preko
c
sporazuma s Numantincima, koji je ukaljan u ž a s n o m s r a m o t o m ; kao
što k a ž u , pilići bijahu izletjeli iz krletke, i to bijaše koban predznak za
95
konzula M a n c i n a ; ) kao da su za svih tih godina (u kojima je taj
maleni grad, iako opkoljen, p o r a ž a v a o rimsku vojsku i p o č e o u ž a s a v a t i
i samu rimsku d r ž a v u ) i drugi vojskovođe udarali na njega sa zlim
p r o r o š t v o m ! (34).
22. K a ž e m , kako preko tih stvari prelazim, iako ne mogu pre­ O Mitridatovoj na­
redbi, po kojoj je
šutjeti ono kad je kralj Azije Mitridat naredio, da se u jednom jedinom trebalo ubiti sve
rimske građane ko­
danu pobiju svi rimski g r a đ a n i koji se zateku bilo gdje u A z i j i , a bijaše ji se zateknu unu­
ih ondje neizbrojivo m n o š t v o zabavljenih svojim poslovima; ta je tar Azije
96
naredba i i z v r š e n a ) . K a k o l i je to bio ž a l o s t a n prizor, kad je iznenada,
bez opomene i b e z b o ž n o sasječen svaki od njih pa gdje god se zatekao:
(34) Rimski povjesnici pišu s osjećajem neugodnosti o ratu protiv
ustaničkog grada Numancije u Taragonskoj Hispaniji koja je čak devet godina
držala u šahu rimsku vojsku (43—34). Kasnije su je osvajači sravnili sa zem­
ljom po nalogu Scipiona Emilijana. Mučno se već onda doimao slučaj rim­
skog konzula Mancina koji je s Numancijom sklopio Rimu neprihvatljiv i
zato ponižavajući mir; bio je osramoćen tako da su ga svukli do gola i ruku
vezanih odostrag ostavili na gradskim vratima: građani Numancije nisu ga ni
pogledali; o tom Eutropije, 4, 17; Velej Paterkul, Hist. rom. 2, 4; Hor 1, 34.
Augustin prelazi preko događaja šutke.
A Na zahtjev p u č k o g tribuna K . Vokonija Saksa ( O . Voconius Saxus) donesen je 169. pr. K r .
taj zakon, poznat kao Lex Voconia.
B To jest Scipio Africanus Minor (Scipion M l a đ i ) , razorio Kartagu 146. pr. K r .
C Naime, kad je G. Hostilije Mancin (C. Hostilius Mancinus) s vojskom od 30.000 bio p o r a ž e n
o d 4.000 Numantinaca. Senat je odbio sporazum koji je M a n c i n sklopio s pobjednicima (137.
pr. K r . ) ; on se onda na vlastitu ž e l j u predao Numantincima, ali su oni odbili da ga prime.
(Livije, Epitome, 54).
 226 D E CIV. D E I 3, 22-24
i n oppido, i n domo, i n vico, i n foro, i n templo, i n lecto, i n convivio
c c 9 1
inopinate atque i m p i e fuisse t r u c i d a t u m ! / Q u i gemitus m o r i e n t i u m ,
quae l a c r i m a e spectantium, fortasse etiam f e r i e n t i u m fuerunt! Q u a m
d u r a necessitas h o s p i t u m non s o l u m videndi nefarias illas caedes
d o m i suae, v e r u m etiam perpetrandi, ab i l l a b l a n d a comitate hu-
manitatis repente mutatis vultibus ad hostile negotium i n pace
peragendum, m u t u i s d i c a m o m n i n o vulneribus, c u m percussus i n
corpore et percussor i n animo feriretur! N u m et i s t i omnes auguria
contempserant? N u m deos et domesticos et publicos, c u m de sedi­
bus suis a d i l l a m i r r e m e a b i l e m peregrinationem profecti sunt,
quos consulerent, non habebant? H o c si i t a est, n o n habent c u r
isti i n hac causa de nostris temporibus conquerantur; o l i m Ro­
m a n i haec vana contemnunt. S i autem consuluerunt, respondeatur,
q u i d ista profuerunt, quando per humanas dumtaxat leges, nemine
prohibente, licuerunt.
Ouae mala fue- 23. S e d i a m i l l a m a l a breviter, q u a n t u m possumus, commemo-
rint bellorum . . . bjesnoće
civilium. remus, quae quanto mteriora, tanto m i s e r i o r a exstiterunt: discor-
diae civiles vel potius inciviles, nec i a m seditiones, sed etiam ipsa
b e l l a urbana, u b i tantus sanguis effusus est, u b i p a r t i u m studia
n o n c o n t i o n u m dissensionibus variisque vocibus i n a l t e r u t r u m , sed
plane i a m ferro armisque saeviebant; bella socialia, bella servilia,
bella c i v i l i a q u a n t u m R o m a n u m c r u o r e m fuderunt, q u a n t a m Italiae
vastationem desertionemque fecerunt! N a m q u e antequam se adver­
sus R o m a m sociale L a t i u m commoveret, cuncta a n i m a l i a humanis
usibus subdita, canes, equi, asini, boves, et quaeque alia pecora
sub h o m i n u m d o m i n i o fuerunt, subito efferata et domesticae leni-
tatis o b l i t a relietis tectis l i b e r a vagabantur et o m n e m non s o l u m
a l i o r u m , v e r u m etiam d o m i n o r u m aversabantur accessum, non
sine exitio vel periculo audentis, si quis de p r o x i m o u r g e r e t . 97
Q u a n t i m a l i s i g n u m fuit, si hoc s i g n u m fuit, q u o d t a n t u m m a l u m
fuit, si e t i a m signum non fuit! H o c si nostris temporibus acci­
disset, rabidiores istos q u a m sua i l l i a n i m a l i a pateremur.
Gracchonim^e- 24. I n i t i u m autem c i v i l i u m m a i o r u m fuit seditiones / Graccho-
fuit bellorum r u m agrariis legibus excitatae. Volebant e n i m agros populo divi-
PL^IOS"' dere, quos nobilitas perperam possidebat. Sed i a m vetustam i n i -
q u i t a t e m audere convellere p e r i c u l o s i s s i m u m , i m m o vero, ut res
ipsa docuit, p e r n i c i o s i s s i m u m fuit. Quae funera facta sunt, c u m
p r i o r Gracchus occisus est! quae etiam, c u m alius frater eius n o n
97
J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 54; OROZIJE, Hist. 5, 18, 9.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 22-24 227
na polju, na putu, u gradu, u kući, na ulici, na trgu, u hramu, u postelji,
na gozbi! K a k v i l i bijahu jauci u m i r u ć i h , koje l i suze n a z o č n i h , pa
m o ž d a i onih što su ubijali! K a k v a okrutna. n u ž d a bijaše nametnuta
d o m a ć i m a , koji ne samo što su morali u svojoj kući gledati to opako
klanje nego su morali i sami u njemu sudjelovati, te odbacivši odjed­
nom s lica izraz uljudnosti i čovječnosti dati se — usred mira — na
posao neprijatelja; i da k a ž e m pravo, rane tu bijahu uzajamne: napad­
nuti bijaše ranjen u tijelo, a n a p a d a č u d u š u !
D a l i su i ti svi prezirali p r o r o š t v a ? K a d ono krenuše na taj put s kojeg
se nikad neće vratiti, zar nisu imali ni kućnih ni javnih bogova, da i h
savjetuju? A k o je tomu tako, onda se — što se toga tiče — naši pro­
tivnici nemaju z a š t o tužiti na n a š e doba; već odavno Rimljani prezri-
ješe takve ispraznosti. A ako su se posavjetovali oko znakova, neka
odgovore koliko je to koristilo, kada barem po ljudskim zakonima to i m
nije nitko branio, niti ih je u tome priječio.
23. Nego da sada, ukoliko to m o ž e m o , ukratko navedemo ona zla ° unutarnjim ne­
koja bijahu to žalosnija što su bila unutrašnjija: one g r a đ a n s k e razdore godile rimsku drža-
(koji su zapravo n e g r a đ a n s k i ) , ne više s t r a n a č k e nemire, nego potpune predznak'pretnovi­
gradske ratove, u kojima se toliko krvi prolilo, kad se stranačke strasti ia č u d n a pojava
... , i i - -i -i- • i -i •
medu
nisu iscrpljivale u saborskim prepirkama i l i u uzajamnu nadvikivanju, svim životinjama
nego su divljale u sudaru oružja; saveznički ratovi, robovski ratovi, ^ e
a
s u k o r l s n e
'i -
u
g r a đ a n s k i ratovi — koliko li ti proliše rimske krvi i koliko l i razoriše
i opustošiše Italiju! Prije nego je naime saveznički Lacij krenuo u rat
A
protiv R i m a , sve one životinje što su u k r o ć e n e za ljudske potrebe (psi,
konji, tovari, volovi, i sva ostala stoka kojom je čovjek upravljao),
podivljavši odjednom i zaboravivši u d o m a ć e n u blagost s tadoš e lutati
napustiv svoj smještaj i opirati se prilasku ne samo t u đ i n a c a nego č a k
i svojih gospodara, što nije prolazilo bez p o g i n u ć a i l i pogibelji o d v a ž -
97
nika, koji bi ih iz bliza p o k u š a o svladati ). K o l i k o g li zla to bijaše znak,
ako je to bio znak; zlo je bilo golemo, ako i ne bijaše znak! D a se takvo
što dogodilo u naše doba, ti bi protivnici bili bjesniji protiv nas negoli
n e k o ć one životinje.
24. Z a č e t a k g r a đ a n s k i h ratova bijaše u neredima koje su izazvali o g r a đ a n s k o m raz-
b r a ć a G r a k h i sa svojim zemljišnim zakonima. O n i su htjeli da se v a ™ pobune"brale
G r a k h a
puku porazdijeli zemlja koju je plemstvo nezakonito zaposjelo. A J i je
veoma pogibeljno odvažiti se napasti prastaru o p a č i n u ; i kao što je
sam ishod pokazao, bijaše to krajnje kobno. K o l i k o li je samo pogreba
uslijedilo p o š t o je umoren prvi G r a k h o ! A koliko opet, kad je ukratko
A T a j je s a v e z n i č k i rat i z b i o 9 0 . p r . K r .
 228 DE CIV. D E I 3, 24-25
longo interposito tempore! Neque e n i m legibus et ordine potesta-
c c 9 2
t u m , sed turbis a r m o r u m q u e con/flictibus nobiles ignobilesque ne-
cabantur. Post G r a c c h i alterius interfectionem L u c i u s O p i m i u s con-
sul, q u i adversus e u m i n t r a U r b e m a r m a commoverat eoque c u m
sociis oppresso et exstincto ingentem c i v i u m stragem fecerat, c u m
quaestionem haberet i a m i u d i c i a r i a inquisitione ceteros perse-
98
quens, t r i a m i l i a h o m i n u m occidisse p e r h i b e t u r . E x quo intellegi
potest, q u a n t a m m u l t i t u d i n e m m o r t i u m habere potuerit turbidus
conflictus a r m o r u m , quando tantam habuit i u d i c i o r u m velut exa-
m i n a t a cognitio. Percussor G r a c c h i ipsius caput, q u a n t u m grave
erat, tanto a u r i pondere consuli vendidit; haec e n i m pactio caedem
praecesserat. I n qua etiam occisus est c u m liberis M a r c u s F u l v i u s
consularis.
Quid utilitati 25. E l e g a n t i sane senatus consulto eo ipso loco, u b i funereus
fuerit dea Con- .„ . . . .
cordia. tumultus ille commissus est, u b i tot cives o r d m i s cuiusque ceci-
derunt, aedes Concordiae facta est, ut G r a c c h o r u m poenae testis
c o n t i o n a n t i u m oculos feriret m e m o r i a m q u e compungeret. Sed hoc
q u i d a l i u d fuit q u a m i r r i s i o deorum, i l l i deae t e m p l u m construere,
quae si esset i n civitate, non tantis dissensionibus dilacerata cor-
rueret? N i s i forte sceleris huius rea C o n c o r d i a , q u i a deseruerat
animos c i v i u m , m e r u i t i n i l l a aede t a m q u a m i n carcere i n c l u d i .
Cur e n i m , si rebus gestis congruere voluerunt, n o n i b i potius aedem
Discordiae fabricarunt? A n u l l a ratio redditur, cur C o n c o r d i a dea
sit, et D i s c o r d i a dea non sit, ut secundum Labeonis d i s t i n c t i o n e m
b o n a sit ista, i l l a vero mala? Nec ipse a l i u d secutus v i d e t u r q u a m
q u o d advertit R o m a e etiam F e b r i , sicut S a l u t i , t e m p l u m constitu-
a o
t u m . E o modo i g i t u r non s o l u m Concordiae, v e r u m etiam D i ­
scordiae constitui debuit. Periculose itaque R o m a n i t a m m a l a dea
i r a t a vivere voluerunt nec T r o i a n u m e x c i d i u m recoluerunt o r i g i n e m
ab eius offensione sumpsisse. Ipsa quippe quia inter deos non
fuerat invitata, t r i u m d e a r u m l i t e m aurei m a l i suppositione com-
30
tantum M.
' A P I J A N , De bello civ. 1, 26; SALUSTIJE, lug. 42, 4.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 2 4 - 2 5 229
nakon toga ubijen i njegov brat! I ne prema zakonima, niti po puno­
pravnoj ovlasti, nego u sukobima n a o r u ž a n i h gomila pogibali su
i plemeniti i neplemeniti (35). N a k o n umorstva m l a đ e g a G r a k h a , konzul
Lucije Opimije (koji mu se oružjem suprotstavio unutar zidina G r a d a ,
pa p o š t o ga je zajedno sa saveznicima porazio i ubio, poklao je i golemu
m n o ž i n u g r a đ a n a ) , kad je provodio sudsko ispitivanje preostalih p r i ­
98
staša b r a ć e G r a k h a , kažu da je pobio tri tisuće ljudi. ) Iz toga se
m o ž e naslutiti, koliko je m n o š t v o moralo izginuti u metežu o r u ž a n o g
sukoba, kad ih je toliko nastradalo od navodnog redovitog suda i ispi­
tivanja. S a m ubojica G r a k h a prodao je konzulu njegovu glavu za
onoliko zlata k o l i k o je sama težila; tako bijaše uglavljeno prije samog
ubojstva. U tome pokolju ubijen je, zajedno sa svojom djecom, i bivši
A
konzul M a r k o F u l v i j e .
25. Svakako bijaše umješna odluka senata po kojoj se podigao o hramu sioge,
A
hram S l o g e na samom poprištu pogubne pobune, gdje p o g i b o š e Sat^podignmna
toliki g r a đ a n i svih staleža, kako bi to svjedočanstvo izginuća G r a k h a pokolja" p o b u n a 1
bolo oči i podbadalo sjećanje javnih govornika (36). A l i što bijaše
drugo negoli poruga bogovima podići tako hram onoj božici, koja da
je bila u državi, zar bi se ova raspadala razdirana tolikim sukobima?
Ili je m o ž d a za taj zločin bila kriva sama Sloga, jer je napustila duše
g r a đ a n a , pa je i zaslužila da u tome hramu bude z a t o č e n a kao u zatvoru.
Z a š t o oni (ako već htjedoše biti u skladu sa d o g a đ a j i m a ) ne izgradiše
tu radije hram Neslogi? Ima l i u o p ć e ikakva razloga da Sloga bude božica,
a Nesloga ne, kad b i već po Labeonovoj razlici jedna bila dobra, a druga
zla? Sam on, čini se, nije se ni za čim drugim povodio nego za onim što
je opazio u R i m u , da postoji hram G r o z n i c i , kao i Zdravlju. D a k l e ,
prema tome n a č e l u , trebalo je podići hram ne samo Slogi nego i Ne­
8
s l o g i . I tako su Rimljani ushtjeli da žive u pogibelji, uz r a s r đ e n u tako
opaku b o ž i c u , a nije i m ni dolazilo na u m kako je propast Troje potekla
od uvrede te božice. Jer, kako ona ono ne bijaše pozvana m e đ u bogove,
(35) Socijalno su značajni bili zakon o zemlji (lex agraria) Tiberija
Grakha, pučkog tribuna g. 133. pr. Kr., poradi vraćanja prava na sitni posjed,
i zakon o žitu (lex frumentaria) kojim je drugi brat Gaj, pučki tribun g. 123.,
izborio da se hrana prodaje uz cijene pristupačne i imovno skromnijem svijetu.
Pokret braće Grakha nastavili su Apulej Saturnin i Livije Druz. Augustinov
je stav u biti konzervativan, držeći se nekako sredine između strožih povjesnika
(kao npr. Livija, Per. 58. 60) i pisaca simpatizera pučana (kao npr. Salustija,
Bell. lug. 42; ili Flora, Epit. 2, 1-3; 3, 13-15). Još bi gore bilo da je na
Augustinovo pisanje utjecao, reklo bi se danas, malograđanski stav Ciceronov
(Deoff. 2, 22, 78: 24, 85).
(36) Livije spominje dva hrama posvećena božici Sloge, jedan u blizini
Vulkanova hrama i drugi na vrhu Grada (arx) (9, 46, 6 i 22, 33, 7).
A P u č k i tribun Tiberije Grakho p r e d l o ž i o je 133. pr. K r . prijedlog o izmjeni z e m l j i š n o g zako­
nodavstva. Bio je ubijen prilikom ponovnog izbora. Njegov brat, G a j , dva puta izabiran kao tri­
bun puka, postavljao je iste zahtjeve. Ubijen je 121. pr. K r . , p o š t o je protiv njega i njegovih
p r i s t a š a donesen senatus consultum ultimum. Lucije Opimije, konzul i jedan od voda oporbe
protiv G r a k h a , bio je o s u đ e n zbog pokolja prevelika broja g r a đ a n a , ali je o s l o b o đ e n o p t u ž b e .
Ubijeni b i v š i konzul M a r k o Fulvije bio je prijatelj b r a ć e Grakha.
A H r a m o v a p o s v e ć e n i h Slogi bilo je u R i m u v i š e . Ovdje je vjerojatno riječ o onome š t o je iz­
g r a đ e n 367. pr. K r . , a Opimije ga je samo obnovio.
B Neslogu č e s t o spominje Vergilije (Eneida, 6, 280; 7, 702)
 230 D E CIV. D E I 3, 25-26
menta est; unde r i x a n u m i n u m et Venus victrix, et rapta H e l e n a
et T r o i a deleta. Quapropter, s i forte indignata, q u o d inter deos i n
Urbe n u l l u m t e m p l u m habere meruit, ideo i a m turbabat tantis
t u m u l t i b u s c i v i t a t e m , quanto atrocius potuit i r r i t a r i , c u m i n loco
P L 1 0 6
i l l i u s caedis, / hoc est i n loco sui operis, adversariae suae consti-
t u t a m aedem videret! Haec vana ridentibus nobis i l l i docti sapien-
tesque stomachantur, et tamen n u m i n u m b o n o r u m m a l o r u m q u e
cultores de hac quaestione Concordiae Discordiaeque n o n exeunt, /
c c 9 3
sive praetermiserint h a r u m d e a r u m c u l t u m eisque F e b r e m Bello-
n a m q u e praetulerint, quibus antiqua fana fecerunt, sive et istas
coluerint, c u m sic eos, discedente C o n c o r d i a , D i s c o r d i a saeviens
usque a d c i v i l i a b e l l a perduxerit.
e a u e r u n t
£^ .f . 26. P r a e c l a r u m vero seditionis obstaculum aedem Concordiae,
bella civilia so- ..
cialia et servi- testem caedis supplicnque G r a c c h o r u m , contionantibus opponen-
lia
'" d a m putarunt. Q u a n t u m ex hoc profecerint, indicant secuta peiora.
L a b o r a r u n t e n i m deinceps contionatores n o n e x e m p l u m devitare
G r a c c h o r u m , sed superare p r o p o s i t u m , L u c i u s Saturninus tribunus
plebis et Gaius Servilius praetor et m u l t o post M a r c u s Drusus,
q u o r u m o m n i u m seditionibus caedes p r i m o i a m tune gravissimae,
deinde socialia bella exarserunt, quibus I t a l i a vehementer afflicta
et a d vastitatem m i r a b i l e m desertionemque perdueta est. B e l l u m
a
deinde servile successit et bella c i v i l i a . Q u a e ? p r o e l i a c o m m i s s a
sunt, q u i d sanguinis fusum, ut omnes fere Italae gentes, quibus
R o m a n u m m a x i m e praepollebat i m p e r i u m , t a m q u a m saeva barba-
ries domarentur! I a m ex paucissimis, hoc est m i n u s q u a m septua-
ginta, gladiatoribus quem ad m o d u m b e l l u m servile c o n t r a c t u m
sit, a d q u a n t u m n u m e r u m et q u a m acrem ferocemque pervenerit,
quos ille numerus imperatores p o p u l i R o m a n i superaverit, quas et
quo m o d o civitates regionesque vastaverit, v i x q u i h i s t o r i a m con-
P L 1 0 7
scripserunt satis explicare p o t u e r u n t " . Neque i d s o l u m / fuit ser-
ap
Quae] in quibus quae M.
99
FLOR, Epit. 2, 8 (3, 20); E U T R O P I J E , Brev. 6, 7; SALUSTIJE, Hist. 3, fr.
84; DIODOR S I K U L , Bibl. 38, 21; A P I J A N , De bello civ. 1, 116—120.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 25-26 231
p o d m e t n u v š i zlatnu jabuku pred tri božice, izazvala je njihovu pre­
p i r k u ; otuda s v a đ a b o ž a n s t a v a i pobjeda Venere (37), i otmica
Helene i razorenje Troje. Stoga, ako m o ž d a bijaše r a s r đ e n a što nije
nikakav hram zaslužila m e đ u tolikim bogovima u G r a d u (pa je zbog
toga već bila uznemirivala d r ž a v u tolikim pobunama), koliko l i se j o š
bješnje mogla razgnjeviti, kad je na poprištu onoga pokolja — to jest:
na mjestu svojeg djela — ugledala i z g r a đ e n o svetište svoje protivnice!
K a d mi ovako te ispraznosti ismijavamo, na nas se žeste oni učenjaci
i mudraci; nu, kako su štovatelji dobrih i zlih b o ž a n s t a v a , ne mogu se
izvući iz ovoga pitanja o Slogi i Neslogi, jer: i l i su mimoišli štovanje ovih
božica, te i m pretpostavili G r o z n i c u i Belonu (kojima podigoše drevna
svetišta), i l i su pak i te štovali, pošto ih je tako — kad ih ostavi Sloga
— Nesloga divljajući dovela sve do g r a đ a n s k i h ratova.
26. M i s l i l i su kako su sjajnu zapreku postavili pobunama izgrad- ° r a z l i
č i t i m vrsta-
„ , m a r a t o v a , k o j i su
0 1
njom hrama Sloge, kao podsjetnika izginuca i kazne brace G r a k h a , uslijedili nakon iz-
na opomenu javnih govornika. K o l i k o i m je to koristilo pokazuju j o š ge a d n
^ e h r a m a s l
°"
veća zla što uslijediše. N a k o n toga naime javni govornici ne samo što se
nisu trudili izbjegavati primjer G r a k h a nego su j o š n a d m a š i v a l i njihove
nakane, poput Lucija Saturnina, p u č k o g a tribuna, pretora Gaja Servi-
A
lija i mnogo kasnije M a r k a D r u z a ( 3 8 ) , koji svi svojim prevratnim
zahtjevima raspališe prvo najžešće nemire, zatim savezničke ratove,
koji žestoko pogodiše Italiju i upravo je č u d e s n o razoriše i opusto-
B c
šiše (39). N a k o n toga izbije robovski rat te g r a đ a n s k i r a t o v i . K o j i l i su
bojevi vođeni, koliko se krvi prolilo, da b i se gotovo sva italska plemena
(koja su najviše pridonijela porastu rimskoga carstva) pokorila poput
99
divljačnih t u đ i n a c a ! Pisci povijesti jedva da su uzmogli objasniti ),
kako da je robovski rat mogao izbiti od vrlo malo njih (bijaše ih, naime,
manje od sedamdeset gladijatora), i razviti se do goleme m n o ž i n e , že­
stoke i okrutne, koje je vojskovođe rimskoga puka svladala; koje je
sve, i kojim n a č i n o m opustošila gradove i pokrajine. A to i nije bio
(37) Natjecanje za prvu ljepoticu opjevao je Homer (Ilijada, 24, 28-30).
U suštini mita nalazi se neprilika u suočenju s izborom koja je odlika ženstve­
nosti prva: je li to suzdržanost (Atena) ili dar (Hera) ili ljepota (Venera)?
(38) Poslije Grakha građanski su se ratovi nastavili kroz više od trideset
godina s pučkim tribunima G . Servilijem Glaucijom (108. pr. Kr.), L . Apule-
jem Saturninom (103. i dalje) i M . Livijem Druzom (92.): usp. Apijan, De bell.
civ. 1, 31-38; Hor, Epit. 2, 4-5; 3, 16-17; Livije, Per. 71.
(39) Socijalni rat Peligna, Vestina, Marucina i drugih plemena koji se
pndružiše ustanku Marsa, Samnita i Picenaca (u Askulu je ubijen pretor G. Ser-
vije: usp. Apijan, De bell. civ. I, 39), pored nemilih posljedica na koje se osvrće
Augustin, izazvao je u Rimljana preispitivanje svoje ratne strategije prema
italskim narodima a zemlju je uvalio u nova haranja: Livije, Per. 72-76; Flor,
Epit. 2, 6; 3, 18).
A Marko Livije D r u z , tribun 91. pr. K r . zahtijevao je g r a đ a n s k a prava za italske saveznike. Z a h ­
tjevi su odbijeni, a o n ubijen, š t o je izazvalo s a v e z n i č k i rat 90. pr. K r .
B Robovski rat, to jest pobuna robova koje su predvodili gladijatori pod Spartakom (73—71.
pr. K r . )
C T i su ratovi z a p o č e l i sukobom Marija i Sule (88—82. pr. K r . )
 232 D E CIV. D E I 3, 26-27 O D R Ž . B O Ž J O J 3, 26-27 233

vile b e l l u m , sed et M a c e d o n i a m p r o v i n c i a m prius servitia depopu-

lata sunt et deinde S i c i l i a m oramque m a r i t i m a m . Quanta e t i a m et
q u a m h o r r e n d a c o m m i s e r i n t p r i m o l a t r o c i n i a , deinde v a l i d a b e l l a
p i r a t a r u m , quis p r o m a g n i t u đ i n e r e r u m valeat eloqui?
jedini robovski rat (40), nego su prije toga cijelu provinciju Macedoniju
opustošile skupine robova, a zatim Siciliju i morsku obalu. T k o b i , zbog
same z a m a š n o s t i predmeta, uzmogao izraziti kolike užase pričiniše
prvo razbojništva, a onda siloviti ratovi gusara? A

2 7 . K a d je Marije (već okaljan g r a đ a n s k o m krvlju pobijenih O g r a đ a n s k o m ratu

M a r i j a i Sule
mnogih pristaša protivničke stranke) bio p o r a ž e n i pobjegao iz G r a d a ,
jedva je d r ž a v a nešto malo odahnula, kako — da se p o s l u ž i m Cicero-
...in primiš ci­ 27. C u m vero M a r i u s c i v i l i sanguine i a m cruentus m u l t i s adver- novim riječima — » C i n a kasnije nadvlada s Marijem. P o š t o tada naj­
vile maria-
num... s a r u m sibi p a r t i u m peremptis victus U r b e profugisset, v i x paulu- sjajniji muževi bijahu pobijeni, ugasiše se svjetla G r a d a . Sula je poslije
l u m respirante civitate, ut verbis T u l l i a n i s utar: Superavit postea osvetio okrutnost te pobjede, ali ne treba ni reći uz koliki gubitak
Cinna cum Mario. Tum vero clarissimis viriš interfectis lumina 100
g r a đ a n a i uz koliku nesreću po d r ž a v u « ) . O toj osveti (koja bijaše
civitatis extincta sunt. Ultus est huius victoriae crudelitatem postea pogubnija nego da su ostali nekažnjeni zločini koje je k a ž n j a v a l a ) go­
Sulla, ne dići quidem opus est quanta deminutione civium et quanta vori i L u k a n :
m
calamitate rei publicae . De hac e n i m v i n d i c t a , quae p e r n i c i o s i o r
»Lijek je svaku mjeru prevršio,
fuit, q u a m si scelera quae puniebantur i m p u n i t a relinquerentur,
i otišao predaleko p r o g o n e ć i bolest.
C C 94 ait et L u c a n u s : /
I p o g i b o š e krivci, ali su samo krivci
Excessit medicina modum nimiumque secuta est, 101
i mogli p r e ž i v j e t i « ) .
Qua morbi duxere manum. Periere nocentes;
Sed cum iam soli possent superesse nocentes, U tome ratu Marija i Sule (osim oni što p a d o š e u boju izvan zidina)
Tune data libertas odiis, resolutaque legum u samome G r a d u : prolazi, ulice, trgovi, kazališta i hramovi toliko
Frenis ira ruit ^ 1 0 1
. bijahu prekriveni truplima da je teško bilo prosuditi kada pobjednici
I l l o bello M a r i a n o atque S u l l a n o exceptis his, q u i foris i n acie više p o k l a š e : da l i prije, kako bi pobijedili, i l i poslije, jer su pobijedili;
ceciderunt, i n i p s a quoque U r b e cadaveribus v i c i , plateae, fora, jer, za prve Marijeve pobjede, kad se on vratio iz progonstva, izuzevši
A
theatra, t e m p l a c o m p l e t a sunt, ut difficile iudicaretur, quando vic- pokolje na sve strane, glava konzula O k t a v i j a izvješena je na besjedi-
8 c
tores plus f u n e r u m ediderint, u t r u m prius ut vincerent, a n postea štu, C e z a r i Fimbrija zaklani su u vlastitoj kući, dvojicu K r a s a ,
D
q u i a vicissent; c u m p r i m u m v i c t o r i a M a r i a n a , quando de exsilio oca i sina, ubiše jednoga pred drugim; Bebija i N u m i t o r i j a , ubiše,
E
se ipse restituit, exceptis p a s s i m quaqua v e r s u m caedibus factis p o š t o su i m prvo utrobu prosuli i kukama i h povlačili; K a t u l je popio
F
caput O c t a v i i consulis poneretur i n rostris, Caesares a F i m b r i a do- otrov, kako ne bi pao u šake neprijateljima; M e r u l a , posebni svećenik
mibus a r
t r u c i d a r e n t u r suis, duo Crassi, pater et filius, i n conspectu Jupitra, presjekavši sebi žile vlastitu je krv žrtvovao Jupitru. A oni opet
m u t u o mactarentur, Baebius et N u m i t o r i u s unco t r a c t i sparsis v i - kojima je na njihov pozdrav Marije odbio pružiti desnicu, bijahu
sceribus interirent, Catulus hausto veneno se manibus i n i m i c o r u m sasječeni pred njegovim o č i m a (41).
subtraheret, M e r u l a , flamen Dialis, praecisis venis l o v i e t i a m suo
sanguine litaret. I n ipsius autem M a r i i oculis continuo feriebantur,
quibus salutantibus dexteram porrigere noluisset. (40) Otuđujući položaj robova izazvao je nekoliko krupnih ustanaka, od
kojih je Spartakov u Italiji bio najveći (73—71. pr. Kr.); važan je bio i Eunov,
koji je pokrenuo robove po Siciliji i Makedoniji (136-—132. pr. Kr.). Iz razumlji­
vih razloga ondašnji povjesnici, većinom pripadnici povlaštenih krugova, optu­
žuju te ustaničke vođe s fanatizma; ali znamo u kakvom su odnosu te mase
otuđenih ljudi godinama bezizlazno živjele unutar poretka koji im je otkazivao
praktički svako ljudsko pravo.
(41) Povjesnici građanskog rata između Marija i Sule (87—82. pr. Kr.),
premda odaju izvjesno priznanje Marijevim zaslugama za državu, zgražaju se
nad njegovom okrutnošću i nepoštivanjem odluka Senata: usp. Apijan, De bell.
civ. 1, 71-74; Plutarh, Vitae. Marius 42-43.
aq
Tune . . . ruit] isp. razni rkp. CSEL. A To jest s gusarima iz A z i j e , koje je napokon pobijedio Pompej 67. pr. K r .
ar
Caesares . . . domibus] pretpostavlja CC, Caesar et Fimbria in domibus M.
A Gaj Oktavije, konzul 90. pr. K r .
B Lucije Cezar i njegov brat Strabon Vopisko.
}
C Otac P. Kras se ubio, p o š t o su mu sina pred o č i m a ubili, 87. pr. K r .
C I C E R O N , Catil. 3, 10, 24. D Obojica su bili Sulini p r i s t a š e . A i n a č e su o s u đ e n e z l o č i n c e kukama vukli i bacali u Tiber
1
L U K A N , Phars. 2, 142—146. E Kvint Lutacije K a t u l , konzul 102. pr. K r .
F Merula se ubio u hramu kapitolskog Jupitra 87. pr. K r .
 234 D E CIV. D E I 3, 28
suiianum.
...et 28. S u l l a n a vero v i c t o r i a secuta, huius videlicet vindex crude-
iitatis, post t a n t u m sanguinem c i v i u m , quo fuso fuerat comparata,
finito i a m bello i n i m i c i t i i s viventibus crudelius i n pace grassata
est. I a m e t i a m post M a r i i m a i o r i s pristinas ac recentissimas caedes
additae fuerant aliae graviores a M a r i o iuvene atque Carbone
earumdem partium Marianarum, qui Sulla imminente non solum
v i c t o r i a m , v e r u m e t i a m i p s a m desperantes salutem cuncta suis aliis
caedibus impleverunt. N a m praeter stragem late per diversa /
P L 1 0 8
diffusam obsesso etiam senatu de ipsa c u r i a , t a m q u a m de carcere,
p r o d u c e b a n t u r ad g l a d i u m . M u c i u s Scaevola pontifex, q u o n i a m
n i h i l a p u d R o m a n o s templo Vestae sanctius habebatur, a r a m i p s a m
amplexus occisus est, ignemque i l l u m , q u i perpetua v i r g i n u m c u r a
semper ardebat, suo paene sanguine exstinxit. U r b e m deinde S u l l a
v i c t o r i n t r a v i t , q u i i n v i l l a p u b l i c a non i a m bello, sed ipsa pace
saeviente septem m i l i a d e d i t o r u m (unde utique inermia) n o n pu-
gnando, sed iubendo prostraverat. I n U r b e autem tota q u e m vellet
Sullanus quisque feriebat, unde tot funera n u m e r a r i o m n i n o non
poterant, donec Sullae suggereretur sinendos esse aliquos vivere,
c c 9 5
ut essent quibus pos/sent imperare q u i vicerant. Tune i a m c o h i b i t a
a s
quae hac atque illae p a s s i m furibunda ferebatur l i c e n t i a iugulan-
di, tabula i l l a c u m magna gratulatione proposita est, quae h o m i n u m
ex utroque ordine splendido, equestri scilicet atque senatorio, oc-
c i d e n d o r u m ac p r o s c r i b e n d o r u m duo m i l i a continebat. Contristabat
numerus, sed consolabatur modus; nec q u i a tot cadebant t a n t u m
erat maeroris, q u a n t u m laetitiae q u i a ceteri n o n timebant. Sed i n
q u i b u s d a m e o r u m , q u i m o r i iussi erant, etiam ipsa licet erudelis
c e t e r o r u m securitas genera m o r t i u m exquisita congemuit. Quem-
d a m e n i m sine ferro l a n i a n t i u m manus diripuerunt, i m m a n i u s ho­
mines h o m i n e m v i v u m , q u a m bestiae solent discerpere cadaver
abiectum. A l i u s oculis effossis et p a r t i c u l a t i m m e m b r i s amputatis
i n tantis cruciatibus d i u vivere vel potius d i u m o r i coactus est.
Subhastatae sunt etiam, t a m q u a m villae, quaedam nobiles civitates;
as
haec M., adque illae više starijih kodeksa.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 28 235
A
28. Slijedila
J J
je zatim Sulina pobjeda , kao osvetnica Marijeve Kakva b i j a š e Suii-
. . ^ . na pobjeda, osvet-
okrutnosti, ali se ona — nakon tolikog krvoprolića g r a đ a n a kojim nica Marijeve ok-
bijaše p l a ć e n a — iako je rat završen (pošto su neprijateljstva preživjela) m t n o s t l
izvrgnu u j o š okrutniji mir. N a k o n prvašnjih i nedavnih pokolja Marija
starijeg uslijediše drugi j o š žalosniji Marija m l a đ e g a i K a r b o n a , p r i ­ 6
staša iste Marijeve stranke; t i , u strahu od Sule koji je išao na njih,
izgubiše vjeru ne samo u pobjedu nego i u sam život te prekriše sve
svojim klanjem svojih i tuđih. Pored pokolja koje izvršiše na sve
strane, opsjednuli su č a k i zgradu senata, te su senatore kao iz zatvora
c
izvodili pod m a č . Mucije S c e v o l a , veliki svećenik, p o t r a ž i o je utočišta
u hramu Veste (od kojega Rimljanima ne bijaše ništa svetije), pa iako
je bio obgrlio sam žrtvenik, ubijen je, a svojom je krvlju gotovo ugasio
onaj oganj, kojemu je plamen neprestance o d r ž a v a l a briga djevica.
Z a t i m je u G r a d u š a o kao pobjednik Sula, te na području javne zgrade , D
kad više nije bilo rata, nego je bjesnio mir, — poklao sedam tisuća onih
koji su se predali (i b i l i , naravno, n e n a o r u ž a n i ) , ne u boju, nego p u k o m
naredbom.
I u cijelome gradu svaki je pristaša Suline stranke ubijao koga je htio,
pa se stoga sva ubojstva nisu mogla ni izbrojiti, sve dok se nije Suli na-
tuknulo kako bi neke trebalo ostaviti na životu, da bi pobjednici
imali kojima vladati. Č i m je ogr aničena ta posvemašnja sloboda ubi­
janja, koja je i n a č e bješnjela na sve strane, bio je s velikom z a h v a l n o š ć u
d o č e k a n popis dvije tisuće imena iz oba č a s n a staleža (to jest iz vite­
š k o g i senatorskog) o s u đ e n i h na smrt, pljenidbu i progonstvo (42).
Ljude je ožalostio broj, ali ih je utješilo o g r a n i č a v a n j e ; i nije bilo toliko
žalosti što su toliki pobijeni k o l i k o je bilo radosti, jer ostali više nisu
strahovali. Pa ipak u slučaju nekih koji bijahu osuđeni na smrt, i z u ­
zetne muke njihova umiranja ganule su ostale, skoro otvrdnule u svo­
joj sigurnosti. Nekoga su krvnici, bez ikakva oružja, golim rukama
rastrgali, i neljudskije su komadali ljudi živa čovjeka nego što zvijeri
uobičavaju razdirati o d b a č e n o truplo. D r u g o m u su opet oči iskopali
i udove odsijecali jedan po jedan, da bi u takvim mukama morao i l i
dugo živjeti i l i , prije, dugo umirati. K a o imanja na prodaju tako su neki
E
plemeniti gradovi stavljeni pod d r a ž b e n o k o p l j e ; kao da se osuđuje
jedan jedini zločinac, bijaše tako n a r e đ e n o da se pokolje jedan cijeli
grad (43). Te su stvari počinjene u miru nakon rata, ne da se ubrza
(42) Strahovlada što ju je domogavši se vlasti zaveo Sula izaziva u svih
povjesnika osjećaj osude, jer je time gaženo i ono pravo što ga je rimska država
načelno jamčila čovjeku građaninu: Apijan 1, 95-96; Plutarh, Vitae. Sylla
30-33.
(43) Tako grad Sulmon, vezan prijateljski s Rimom; slično su Spoletij,
Interamna (Terni), Prenest proživjeli mučne dane.
A D o te je pobjede d o š l o 82. pr. K r .
B Marije mladi i G a j Paprije Karbon bili su konzuli 82. pr. K r . Karbon je predvodio Marijevu
stranku nakon G n i n e smrti.
C j C v i m ^ M u c i j e Scevola, konzul i pravnik č i j e je djelo Ciceron uveliko cijenio (O govorniku,
D R i j e č je o javnoj zgradi (villa publica) na Marsovu polju, gdje je magistrat v r š i o brojidbu, no­
v a č i o vojsku i gdje se z a d r ž a v a h u izaslanici inozemnih naroda.
E U osnovi izvornog i z r i č a j a (Subhastatae sunt. . . civitates) nalazi se r i j e č hasta, u z n a č e n j u
» k o p l j e š t o se zarije u zemlju pri javnoj d r a ž b i « , š t o bi donekle odgovaralo novijem » s t a v i t i
pod d r a ž b e n i č e k i ć « .

236 D E CIV. D E I 3, 28-30
u n a vero, velut unus reus d u c i iuberetur, sic tota iussa est truci-
d a r i . H a e c facta sunt i n pace post b e l l u m , n o n ut acceleraretur
obtinenda v i c t o r i a , sed ne contemneretur obtenta. Pax c u m bello
de crudelitate certavit et vicit. I l l u d e n i m prostravit armatos, ista
nudatos. B e l l u m erat, ut q u i feriebatur, si posset, feriret; pax autem,
n o n ut q u i evaserat viveret, sed ut moriens non repugnaret.
Civilia cum ex- 29. Quae rabies e x t e r a r u m gentium, quae saevitia b a r / b a r o r u m
ternis bellis
conferuntur. h u i c de civibus victoriae c i v i u m c o m p a r a r i potest? Q u i d R o m a fu-
P L 109 nestius, taetrius amariusque vidit, u t r u m o l i m G a l l o r u m et paulo
ante G o t h o r u m i r r u p t i o n e m an M a r i i et Sullae a l i o r u m q u e i n e o r u m
partibus v i r o r u m c l a r i s s i m o r u m t a m q u a m s u o r u m l u m i n u m i n
sua m e m b r a ferocitatem? G a l l i q u i d e m trucidaverunt senatum,
q u i d q u i d eius i n Urbe tota praeter arcem C a p i t o l i n a m , quae sola
u t c u m q u e defensa est, reperire potuerunt; sed i n i l l o colle consti-
tutis auro v i t a m saltem vendiderunt, q u a m etsi ferro rapere n o n
possent, possent tamen obsidione consumere: G o t h i vero t a m m u l t i s
senatoribus pepercerunt, ut magis m i r u m sit q u o d aliquos pereme-
runt. A t vero S u l l a vivo adhuc M a r i o i p s u m C a p i t o l i u m , q u o d a
Gallis t u t u m fuit, a d decernendas caedes victor insedit, et c u m fuga
M a r i u s lapsus esset ferocior cruentiorque rediturus, iste i n Capi-
a t
tolio per senatus e t i a m c o n s u l t u m multos v i t a rebusque p r i v a v i t :
M a r i a n i s autem p a r t i b u s S u l l a absente q u i d sanctum c u i parcerent
fuit, quando M u č i o c i v i , senatori, pontifici a r a m i p s a m , u b i erant,
ut aiunt, fata R o m a n a , miseris a m b i e n t i amplexibus n o n peperce­
runt? S u l l a n a p o r r o tabula i l l a postrema, ut o m i t t a m u s alias innu-
CC 96 merabiles / mortes, plures iugulavit senatores, q u a m G o t h i vel spo-
liare potuerunt.
Extremorum 30. Q u a i g i t u r fronte, quo corde, qua i m p u d e n t i a , qua insipien-
bellorum civi-
lium etiam T u l - t i a vel potius amentia i l l a diis suis n o n imputant, et haec nostro
lius victima i m p u t a n t C h r i s t o ? C r u d e l i a bella civilia, o m n i b u s bellis hostilibus,
fuit.
auctoribus e t i a m e o r u m fatentibus, a m a r i o r a , quibus i l l a res pu­
b l i c a nec afflicta, sed omnino, p e r d i t a i u d i c a t a est, longe ante ad­
v e n t u m C h r i s t i exorta sunt, et sceleratarum concatenatione causa-
at
multos] tam multos M.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 28-30 237
postignuće pobjede, nego da se ne potcijeni postignuto. M i r se u okrut­
nosti nadmetao s ratom i pobijedio. Jer dok je rat ubijao n a o r u ž a n e ,
mir je klao r a z o r u ž a n e . U ratu je udareni, ako bi uzmogao, i sam uda­
rao; dok svrha tog mira bijaše ne da preživi onaj tko je izbjegao, nego
da se ne uzmogne braniti onaj tko umire (44),
29. Koji se bijes inozemnih plemena, koje divljaštvo barbara, O usporedbi pro­
vale Gota s onim
m o ž e usporediti s tom pobjedom g r a đ a n a nad g r a đ a n i m a ? Što l i je n e d a ć a m a koje su
Rimljani pretrpje­
R i m vidio kobnije, užasnije, ogorčenije: da l i negdašnju provalu G a l a l i , b i l o od G a l a ,
i nedavnu G o t a , i l i zvjerstvo Marija i Sule i najodličnijih m u ž e v a nji­ bilo od u z r o č n i k a
građanskih ratova
hovih stranaka, upravo kao vlastitih očiju protiv vlastitih udova? G a l i
su, dakako, ubijali senatore, kojeg god bi u G r a d u uzmogli p r o n a ć i
(osim utvrde Kapitola, koja jedina bijaše nekako branjena); ali onima
koji se skloniše na taj brijeg barem su dopuštali da zlatom otkupe
život: iako i m ga ne mogahu oružjem ugrabiti, mogli su ga samo iscrpsti
opsadom. G o t i su pak poštedjeli tolike senatore, da je više č u d o ako
su kojeg u o p ć e zatukli. D o č i m Sula, j o š za Marijeva života, zaposjede
kao pobjednik sam taj Kapitol, koji bijaše zaštićen od G a l a , kako b i
odatle n a r e đ i v a o pokolj; a kad je Marije pobjegao — da bi se vratio
još zvjerskiji i krvaviji — Sula je na Kapitolu s p o m o ć u naredaba
senata lišio mnoge i života i imovine. A u odsutnosti Sule, što l i bješe
sveto Marijevim p r i s t a š a m a , što li poštedješe, kad ne poštedješe ni
M u c i j a , g r a đ a n i n a , senatora, vrhovnog svećenika, koji se t u ž n i m zagr­
ljajem bijaše uhvatio žrtvenika, na kojem — kako kažu — počivaše
sama sudbina R i m a ? A zatim onaj posljednji Sulin popis osuda — da
i ne spominjemo ostale neizbrojive smrti — poklao je više senatora nego
što su G o t i mogli i opljačkati.
30. K a k o , dakle, mogu imati toliko obraza, smionosti, bezočnosti, O n i z u m n o g i h ve­
oma teških ratova
nerazboritosti i l i zapravo ludosti: da sve to ne pripišu svojim bogovima, k o j i su p r e t h o d i l i
Kristovu dolasku
ali da pripisuju n a š e m Kristu? K r v a v i g r a đ a n s k i ratovi, i po priznanju
njihovih pisaca, ogorčeniji od svih ratova s inozemnim neprijateljima,
koji su, kako se mnije, njihovu d r ž a v u ne samo pogodili nego posve
razorili — izbili su mnogo prije Kristova dolaska; u l a n č a n o š ć u zloči­
A
n a č k i h povoda d o š l o je od rata Marija i Sule do ratova Sertorija
8
i K a t i l i n e (od kojih je prvoga Sula-prognao, a drugoga štitio), odatle
c
do rata L e p i d a i K a t u l a (od kojih je jedan htio ukinuti, a drugi braniti
(44) Augustinova primjedba odaje čovječno osjećanje: dokinuta je granič­
na crta između mira i rata, štoviše kao da je rat bolje štitio životna prava nego
A Kvint Sertorije, voda p u č k e stranke nakon Suline pobjede. P r e d v o d e ć i pobunjene Luzitance,
okupio je vojsku u Š p a n j o l s k o j , odupirao se snagama senata do 72. god., kad ga je ubio jedan
o d njegovih č a s n i k a .
B Lucije Sergije K a t i l i n a , o s i r o m a š e n i p l e m i ć , koji je 6 5 . pr. K r . pripremao pobunu, p o k o l j
i prevrat. T a mu je urota propala. D r u g u urotu je p o k u š a o 6 3 . pr. K r . , ali g a je suzbio Ciceron
kao konzul. Katilina je pobjegao i poginuo u borbi.
C M . Emilije L e p i d , konzul 78. pr. K r . P o k u š a o p o n i š t i t i Suline odredbe; porazio ga je u blizi­
ni J a n i k u l a drugi konzul Kvint K a t u l , v o đ a plemstva u senatu.
 D E CIV. D E I 3, 30-31
238
r u m a bello M a r i a n o atque Sullano ad bella S e r t o r i i et Catilinae
(quorum a S u l l a fuerat ille proscriptus, ille nutritus), inde ad Le-
p i d i et C a t u l i b e l l u m (quorum alter gesta S u l l a n a rescindere, alter
defendere cupiebat), inde ad P o m p e i i et Caesaris (quorum Pom-
peius sectator Sullae fuerat eiusque potentiam vel aequaverat vel
i a m etiam superaverat; Caesar autem P o m p e i i potentiam non fe-
rebat, sed q u i a n o n habebat, q u a m tamen i l l o victo interfectoque
transcendit), hine ad a l i u m Caesarem, qui post Augustus appella-
tus est, pervenerunt, quo imperante natus est Christus. N a m et ipse
Augustus c u m m u l t i s gessit bella civilia, et i n eis etiam m u l t i cla-
r i s s i m i v i r i perierunt, inter quos et Cicero, disertus ille artifex
regendae rei publicae. P o m p e i quippe v i c t o r e m G a i u m Caesarem,
q u i v i c t o r i a m c i v i l e m clementer exercuit suisque adversariis v i t a m
dignitatemque donavit, t a m q u a m regni appetitorem q u o r u n d a m no-
PL 110 b i l i u m c o n i u r a t i o senatorum velut / p r o rei publicae libertate i n
ipsa c u r i a trucidavit. H u i u s deinde potentiam m u l t u m m o r i b u s
d i s p a r vitiisque omnibus inquinatus atque corruptus affectare vi-
debatur A n t o n i u s , cui vehementer pro eadem i l l a velut patriae l i ­
bertate Cicero resistebat. Tune emerserat m i r a b i l i s indolis adule-
scens ille alius Caesar, illius G a i Caesaris filius adoptivus, qui, ut
d i x i , postea est appellatus Augustus. H u i c adulescenti Caesari, ut
eius potentia contra A n t o n i u m nutriretur, Cicero favebat, sperans
e u m depulsa et oppressa A n t o n i i dominatione i n s t a u r a t u r u m rei
publicae libertatem, usque adeo caecus atque i m p r o v i d u s futurorum,
ut ille ipse iuvenis, cuius dignitatem ac potestatem fovebat, et
e u m d e m C i c e r o n e m oceidendum A n t o n i o quadam quasi concordiae
pactione permitteret et i p s a m libertatem rei publicae, p r o qua
m u l t u m ille elamaverat, dicioni propriae subiugaret.
Ante Christum 31. Deos suos aceusent de tantis malis, q u i C h r i s t o nostro in-
etiam ex ele-
mentis mala grati sunt de tantis bonis. Certe quando i l l a m a l a fiebant, calebant
fuerunt. arae n u m i n u m Sabaeo thure sertisque recentibus h a l a b a n t , cla- 102
CC 97 rebant sacerdotia, fana renidebant, sacrifica/batur, ludebatur, fu-
rebatur i n templis, quando p a s s i m tantus c i v i u m sanguis a civibus
a u
non modo i n ceteris locis, v e r u m etiam inter ipsa deorum altaria
fundebatur. N o n elegit t e m p l u m , quo confugeret Tullius, q u i a fru-
stra elegerat M u c i u s . H i vero q u i multo indignius insultant tempo­
ribus C h r i s t i a n i s , aut ad l o c a Christo d i c a t i s s i m a confugerunt, aut
i l l u c eos ut viverent etiam ipsi b a r b a r i deduxerunt. I l l u d scio et
hoc m e c u m , quisqu.is sine studio p a r t i u m iudicat, facillime agnoscit
(ut o m i t t a m cetera quae m u l t a c o m m e m o r a v i et alia m u l t o p l u r a
quae c o m m e m o r a r e l o n g u m putavi): si h u m a n u m genus ante bella
J
verum . . . ipsa] verum inter ipsa quoque M., verum etiam inter ipsa
quoque jedan kodeks.
1
V E R G I L I J E , Aen. 416—417.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 3 0 - 3 1 239
Suline naredbe), zatim do rata Pompeja i Cezara (a od njih je Pompej
bio Sulin sljedbenik i njegovu je m o ć što sustigao što p r e m a š i o ; Cezar
opet Pompejeve moći nije podnosio, jer je sam tad nije imao, ali kad je
Pompej pobijeđen i ubijen, on ga je č a k n a d m a š i o ) , odatle opet do
drugoga Cezara, koji je kasnije nazvan Augustom, za čije se vladavine
rodio Krist.
A i sam August s mnogima je vodio g r a đ a n s k e ratove, u njima su pogi­
nuli mnogi veoma slavni muževi, a m e đ u njima i Ciceron, onaj rječiti
vičnik u umijeću upravljanja d r ž a v o m . A l i Gaja Cezara, pobjednika
nad Pompejem (koji je nakon pobjede blago postupio s g r a đ a n i m a , te
podario svojim protivnicima život i položaje) u r o t n i č k a skupina se­
natora plemića, sudeći da teži za kraljevskom vlašću, ubije ga kao
radi slobode države u samoj zgradi senata. Tada se kao nasljednik
njegove moći pojavi Antonije, čovjek veoma različitog ć u d o r e d n o g
značaja, okaljan i i z o p a č e n svim porocima; njemu se, u ime one iste
slobode domovine, žestoko opirao Ciceron. Z a t i m se p o m o l i m l a d i ć
č u d e s n a značaja, onaj drugi Cezar, posvojeni sin Gaja Cezara, koji se
— kao što rekoh poslije — nazva Augustom. Ciceron je pomagao toga
mladoga Cezara, kako bi njegovu m o ć ojačao protiv Antonija, nada­
jući se da će taj — p o š t o se suzbije i zatre Antonijeva vladavina — uspo­
staviti u državi slobodu (45); toliko bijaše slijep i n e m o ć a n predvi­
djeti b u d u ć e događaje. Naime, taj mladić, kojemu je pomogao u dosto­
janstvu i m o ć i , izruči A n t o n i j u (a unutar tobožnjeg ugovora o pomirbi)
toga istog Cicerona da ga ubije, dok je slobodu države (u ime koje je
Ciceron tako često vapio) podjarmio svojoj osobnoj vlasti.
3 1 . Neka svoje bogove optužuju zbog tolikih zala oni koji su n a š e m K a k o b e s t i d n o sa­
d a š n j e nevolje p r i ­
Kristu nezahvalni na tolikim dobrima. Zaista, kad su se ta zla zbivala, pisuju K r i s t u o n i
na žrtvenicima b o ž a n s t a v a »sabejski gorio je tamjan i mirisali svježi k o j i m a se ne d o ­
pušta štovanje bo­
102
v i j e n c i « ) , svećenici su bili čašćeni, svetišta su se blistala, p r i n o š e n e g o v a , k a d su se t o ­
su žrtve, p r i r e đ i v a n e su igre, mahnitalo se u hramovima u doba kad su
like n e s r e ć e d o g a ­
đale u ono doba u
kojem ih štovahu
krv g r a đ a n a na sve strane prolijevali g r a đ a n i , i to ne samo na ostalim
mjestima nego i i z m e đ u samih žrtvenika bogova. Ciceron nije u hramu
p o t r a ž i o pribježište, što ga je Mucije tu uzalud tražio. D o č i m oni koji
mnogo nedostojnije vrijeđaju kršćansko razdoblje, i l i su se sklonili na
mjesta stvarno p o s v e ć e n a Kristu, i l i ih onamo sami barbari d o v e d o š e ,
kako bi ostali na životu.
Samo jedno znam, i svatko tko prosuđuje bez s t r a n a č k e pristranosti
veoma će lako priznati (da prijeđem preko mnogih ostalih primjera,
koje sam već spominjao, i još onih mnogih, za koje sam mislio kako
bi bilo o d v e ć dosadno da ih navodim): da je ljudski rod prihvatio
(45) Pisac se otprilike slaže sa sudom drugih, kao npr. Azinija Poliona
(Bell. civ. Caes. et Pomp. fr 5), koji su istakli Ciceronovu naivnost kad se kao
čovjek pera i rječitosti upustio u politiku.
 240 D E CIV. D E I 3, 3 1
P u n i c a C h r i s t i a n a m reciperet d i s c i p l i n a m et consequeretur r e r u m
tanta vastatio, quanta i l l i s bellis E u r o p a m A f r i c a m q u e contrivit,
n u l l u s t a l i u m , quales nunc p a t i m u r , n i s i Christianae religioni m a l a
i l l a tribuisset. M u l t o autem m i n u s e o r u m voces tolerarentur, quan-
t u m attinet a d R o m a n o s , s i Christianae religionis receptionem et
difTamationem vel i r r u p t i o < i l l a > G a l l o r u m vel T i b e r i n i fluminis
i g n i u m q u e i l l a depopulatio vel, q u o d cuncta m a l a praecedit, b e l l a
i l l a c i v i l i a sequerentur. M a l a etiam alia, quae usque adeo incredibi-
l i t e r acciderunt, ut inter p r o d i g i a numerarentur, si C h r i s t i a n i s
temporibus accidissent, quibus ea nisi Christianis h o m i n i b u s tam-
q u a m c r i m i n a obicerent? O m i t t o quippe i l l a , quae magis fuerunt
m i r a q u a m noxia, boves locutos, infantes n o n d u m natos de uteris
m a t r u m quaedam verba clamasse, volasse serpentes, feminas et
gallinas et homines i n m a s c u l i n u m sexum fuisse conversas et ce-
P L 1 1 1
tera huius m o d i , quae i n e o r u m l i b r i s non / fabulosis, sed histori-
1 0 3
c i s , seu vera seu falsa sint, n o n inferunt h o m i n i b u s p e r n i c i e m ,
sed stuporem. Sed c u m p l u i t terra, c u m p l u i t creta, c u m p l u i t
lapidibus (non ut grando appellari solet hoc nomine, sed o m n i n o
104
l a p i d i b u s ) , haec profecto e t i a m graviter laedere potuerunt. Le-
gimus a p u d eos Aetnaeis ignibus ab ipso montis vertice usque a d
litus p r o x i m u m decurrentibus i t a mare ferbuisse, ut rupes ureren-
a v 105
tur, ut pices n a v i u m solverentur . H o c utique non leviter n o x i u m
fuit, q u a m v i s i n c r e d i b i l i t e r m i r u m . E o d e m rursus aestu i g n i u m
tanta v i favillae scripserunt oppletam esse S i c i l i a m , ut Catinensis
a z
u r b i s tecta o b r u t a et p r e s s a dirueret; qua calamitate p e r m o t i
1 0 6
m i s e r i c o r d i t e r eiusdem anni t r i b u t u m ei relaxavere R o m a n i . L o -
c u s t a r u m e t i a m i n A f r i c a m u l t i t u d i n e m p r o d i g i i s i m i l e m fuisse, c u m
i a m esset p o p u l i R o m a n i p r o v i n c i a , litteris mandaverunt; consump-
P L 1 1 2
tis e n i m fructibus foliisque l i g n o r u m , ingenti / atque i n a e s t i m a b i l i
nube i n mare dicunt esse deiectam; qua m o r t u a redditaque l i t o r i b u s
c c 9 8
atque / hine aere c o r r u p t o tantam o r t a m pestilentiam, ut i n solo
regno Masinissae octingenta h o m i n u m m i l i a perisse referantur et
107
m u l t o a m p l i u s i n terris l i t o r i b u s p r o x i m i s . Tune Uticae ex t r i g i n t a
m i l i b u s i u n i o r u m , quae i b i erant, decem m i l i a remansisse confir-
mant. T a l i š itaque vanitas, qualem ferimus eique respondere com-
p e l l i m u r , q u i d h o r u m n o n Christianae religioni tribueret, si tem­
p o r i b u s C h r i s t i a n i s videret? E t tamen diis suis ista n o n t r i b u u n t ,
q u o r u m c u l t u m ideo requirunt, ne ista vel m i n o r a patiantur, c u m
ea m a i o r a pertulerint a quibus antea colebantur.
et M.
oppressa M.
103
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 3, 10, 6; 22, 1, 13; 24, 10, 10; 27, 11, 4; 31, 12, 6;
J U L I J E O P S E K V E N T , Prod. 15. 24. 26. 27. 27 a. 41. 43. 53. 58; OROZIJE,
Hist. 5, 4, 8.
104
L I V I J E , Ab urbe cond. 27, 37, 1.4; J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 44. 51.
54; OROZIJE, Hist. 5, 18, 5.
O D R Ž . B O Ž J O J 3, 31 241
kršćanski nauk prije Punskih ratova, i da je uslijedilo onakvo razara­
nje kakvo je u t i m ratovima pretrpjela i E u r o p a i A f r i k a , ni jedan od
njih koji nas sada vrijeđaju ne bi ta zla pripisao ničemu drugome osim
kršćanskoj vjeri. Njihovi bi povici bili mnogo manje podnošljivi (koliko
se tiče Rimljana), da je prihvaćanje i širenje kršćanske vjere prethodilo
bilo onoj provali G a l a , bilo poplavi Tibera i l i p o ž a r u što je o p u s t o š i o
G r a d , bilo pak najvećem od svih tih zala — g r a đ a n s k i m ratovima.
Pa i ona ostala zla — koja su se tako nevjerojatno zbila te su ubrajana
m e đ u kobna znamenja — da su se dogodila u kršćanska vremena,
komu bi se nego k r š ć a n i m a pripisala, kao puki zločini? Prelazim,
dakako, preko onih znamenja što više bijahu z a č u d n a negoli štetna:
preko volova što govore; preko djece što j o š n e r o đ e n a izvikuju neke
riječi iz utrobe materine; preko zmija koje lete; preko žena i kokošiju
p r e o b r a ž e n i h u muški spol; te preko ostalih sličnih pojava, koje, navo­
đene u njihovim knjigama ne izmišljenih priča, nego povijesnih doga­
103
đ a j a ) — bile istinite i l i lažne — ne donose ljudima nesreću, nego ih
zapanjuju.
A l i kad je u obliku kiše padala zemlja, kad je padala kreda, kad je
padalo kamenje (ne gradovina što se o b i č a v a tako nazivati, nego pravo
104
stijenje) ), onda je to zaista moglo i teže naškoditi. Pročitali smo
u tih povjesnika, kako od tekućih ognjeva Etne — što su se slijevali sa
samog vrha planine do najbliže obale — more bijaše tako uzavrelo da
105
su stijene izgarale, a brodska se smola od vreline rastapala. ) T o nije
bila nikakva laka šteta, ma koliko nevjerojatno č u d n a . O d te iste bibnje
ognja, k a ž u , da je tolika sila pepela zatrpala Siciliju da su u gradu
Kataniji krovovi popustili pod teretom i kuće se urušile; ganuti tom
106
n e s r e ć o m Rimljani su i m milosrdno smanjili javni porez za tu g o d i n u . )
Isto je tako zapisano o č u d e s n o m jatu goleme množine skakavaca
u Africi (koja je tada već postala rimskom provincijom); p o š t o su
izjeli i plodove i lišće s d r v e ć a , kažu, kako su se u velikom i neizmjer-
ljivom oblaku sručili u more; a kad ih je uginule more izbacilo na
obale i od toga se uzduh zagadio, izbila je takva pošast, da je samo
u kraljevstvu Masinise, k a ž u , poumiralo osamsto tisuća ljudi, a još
107
više u zemljama blizu morskih o b a l a ) . A u U t i k i , od trideset tisuća
m l a đ i h ljudi, koji tu bijahu, tvrde kako ih je preostalo svega deset
tisuća.
A k o b i , dakle, takva ispraznost, kakvoj smo izloženi i kojoj smo prisi­
ljeni odgovoriti, opazila štogod takvoga u k r š ć a n s k o m e razdoblju,
koji to od tih d o g a đ a j a ne bi pripisala kršćanskoj vjeri? Pa ipak oni
takvo što ne pripisuju svojim bogovima, već zahtijevaju da se oni štuju,
kako ne bi trpili ova sadašnja manja zla, premda su oni što ih nekoć
š t o v a h u j o š veća zla pretrpjeli.
J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 29; OROZIJE, Hist. 5, 6, 2.
J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 32; OROZIJE, Hist. 5, 13, 3.
J U L I J E O P S E K V E N T , De prod. 30; OROZIJE, Hist. 5, 11.
 KNJIGA IV.

Knjiga se dijeli na tri dijela.

U prvom dijelu imamo kratak epilog prijašnjih izlaganja: Augustin inzistira
u prvom redu na politici gospodovanja kao karakteristici povijesti Rima. To razmatra­
nje uvodi u zbito povijesno istraživanje imperijalizma: prema povjesnicima Trogu
i Justinu imperijalizam je započeo Nino. Augustin zaključuje da se nepravedni impe­
rijalistički rat ni u čemu ne razlikuje od nasilja što ga čine gusari i pobunjeni gladija­
tori (1—7).
U drugom se dijelu dokazuje da se na temelju pažljivog ispitivanja pjesničke
i pučke mitologije, pomoću naturalističke interpretacije i različitih filozofskih teorija,
otkriva monoteizam, ili se ide u susret apsurdnom panteizmu i imanentizmu (8—13).
U trećem se dijelu promatraju božanstva koja se zazivaju kao čuvari veličine
Rima, među ostalim božice Viktorija, Fortuna i Felicitas: to nisu božanstva, već dar
jedinog pravog Boga. Ta božanstva nisu, dakle, ni stvorila ni branila ili garantirala
uvećavanje i moć imperija. Štoviše, kako izravno priznaju najbolji rimski pisci, kao
Mucije Scevola, Ciceron i Varon, idolopoklonički je kult pripomogao kvarenju ću­
doređa, te dosljedno i etičkom i političkom propadanju (14—34).
 BREVICULUS
SAŽETAK

CC X 1. De his, quae primo volumine disputata sunt. O onome što je pretresano u prvoj knjizi 1.
2. De his, quae libro secundo et tertio continentur. O onome što je sadržano u drugoj i trećoj knjizi 2.
3. An latitudo imperii, quae nonnisi bellis adquiritur, in bonis sive Da li se proširenje vladavine, do kojeg se ne dolazi nego ratovima, može 3.
sapientium habenda sit sive felicium. ubrojiti medu dobra bilo onih koji su mudri bilo onih koji su sretni
4. Quam similia sint latrociniis regna absque iustitia. Koliko su nalik na razbojništva kraljevstva bez pravde 4.
5. De fugitivis gladiatoribus, quorum potentia similis fuerit regiae O odbjeglim gladijatorima, kojih moć bijaše nalik na kraljevsko do- 5.
dignitati. stojanstvo
6. De cupiditate Nini regis, qui ut latius dominaretur primus intulit O pohlepi kralja Nina, koji prvi zarati sa susjedima kako bi proširio 6.
bella finitimis. svoju vlast
7. An regna terrena inter profectus suos atque defectus deorum Da li zemaljska kraljevstva, u njihovu usponu i padu, bogovi po- 7.
iuventur vel deserantur auxilio. mažu, odnosno napuštaju
8. Quorum deorum praesidio putent Romani imperium suum auctum Uz pomoć kojega od bogova misle Rimljani da je njihovo Carstvo 8.
atque servatum, cum singulis vix singularum rerum tuitionem com- raslo i održalo se, kad jedva da su mogli pojedinima od njih povjeriti
mittendam esse crediderint. čuvanje pojedine stvari

9. An imperii Romani amplitudo et diuturnitas lovi fuerit adscri- Da li je širenje i trajanje Rimskoga Carstva trebalo pripisati Jupiteru, 9.
benda, quem summum deum cultores ipsius opinantur. kojega njegovi štovatelji smatraju vrhunskim bogom
10. Quas opiniones secuti sint, qui diversos deos diversis mundi parti- Za kakvim su se mnijenjima povodili oni koji su za nastojnike razli- 10.
bus praefecerunt. čitih dijelova svijeta postavili različite bogove
cc XI 11. De multis diis, quos doctiores paganorum unum eumdemque lovem O mnogim bogovima, o kojima oni učeniji od pogana tvrde kako su 11.
esse defendunt. jedno te isto s Jupiterom
12. De opinione eorum, qui Deum animam mundi et mundum corpus O mnijenju onih koji mišljahu kako je Bog duša svijeta i svijet tijelo 12.
Dei esse putaverunt. Božje
13. De his, qui sola rationalia animantia partes esse unius Dei asserunt. O onima koji tvrde kako su samo razumne životinje dijelovi jednog 13.
Boga
14. Augmenta regnorum lovi incongruenter adscribi, cum, si Victoria Uvećanje kraljevstva neprimjereno se pripisuje Jupiteru, jer ako je 14.
ut volunt dea est, ipsa huic negotio sola sufficeret. — kao što oni hoće — Pobjeda božica, onda bi ona sama dostajala za
taj posao
15. An congruat bonis latius velle regnare. Priliči li dobrim ljudima da žele proširiti svoju vladavinu 15.
16. Quid fuerit quod Romani omnibus rebus et omnibus motibus deos Zašto su Rimljani svima stvarima i svima djelatnostima dodijelili po- 16.
singulos deputantes aedem Quietis extra portas esse voluerunt. sebne bogove, ali su svetište božice Quies postavili izvan gradskih
vrata
17. An, si loviš summa potestas est, etiam Victoria dea debuerit Ako Jupiter posjeduje vrhunsku ovlast, treba li i Pobjedu smatrati 17.
aestimari. božicom
18. Felicitatem et Fortunam, qui deas put ant, qua ratione secernunt. Oni koji misle da su Sretnost i Sreća božice, kako ih razlikuju 18.

19. De Fortuna muliebri. O ženskoj Sreći 19.

20. De Virtute et Fide, quas pagani templis et sacris honoraverunt O Vrlini i Vjeri, koje su pogani častili hramovima i svetištima, zaobi- 20.
praetermittentes alia bona, quae similiter colenda fuerunt, si recte lazeći ostala dobra, koja su trebali slično štovati, ako je tima s pravom
illis divinitas tribuebatur. pridavano božanstvo
21. Ouod unum non intellegentes Deum Virtute saltem et Felicitate Kako nisu bili spoznali jednoga Boga, barem su se trebali zadovoljiti 21.
debuerint esse contenti. Vrlinom i Sr etnos ću
 246 BREVICULUS SAŽETAK 247

22. De scientia colendorum deorum, quam a se Varro gloriatur O znanosti štovanja bogova, o kojoj se Varon hvali kako ju je dao Rim- 22.
collatam esse Romanis. ljanima
23. De Felicitate, quam Romani, multorum veneratores deorum, diu O Sretnosti, koju Rimljani (inače štovatelji mnogih bogova) dugo nisu 23.
non coluerunt honore divino, cum pro omnibus sola sufficeret. štovali božanskom čašču, iako bi ona sama dostajala za sve ostale
24. Qua ratione defendant pagani, quod inter deos colant ipsa dona Kojim razlogom pogani brane to što same božanske darove štuju kao 24.
divina. bogove
25. De uno tantum colendo Deo, qui licet nomine ignoretur, tamen O jednome Bogu, kojega jedinoga treba štovati,, koji je priznat kao 25.
felicitatis dator esse sentitur. darivatelj sretnosti, iako mu se ne zna ime
26. De ludis scaenicis, quos sibi dii celebrari a suis cultoribus exege- O kazališnim priredbama, koje su ti bogovi od svojih štovatelja tražili, 26.
runt. da ih njima slave
27. De tribus generibus deorum, de quibus Scaevola pontifex disputavit. O tri vrste bogova, o kojima je raspravljao veliki svećenik Scevola 27.
28. An ad obtinendum dilatandumque regnum profuerit Romanis cultus Da li je štovanje bogova koristilo Rimljanima u stjecanju i širenju via- 28.
deorum. davine
29. De falsitate auspicii, quo Romani regni fortitudo et stabilitas visa O laznoći proroštva, koje se činilo da najavljuje snagu i postojanost 29.
est indicari. Rimskog Carstva
30. Qualia de diis gentium etiam cultores se sentire jateantur. Što o poganskim bogovima priznaju da misle i sami njihovi štovatelji 30.
31. De opinionibus Var roniš, qui reprobata persuasione populari, licet O nazorima Varona, koji je ukorivši pučko vjerovanje (iako nije stigao do 31.
ad notitiam veri Dei non pervenerit, unum tamen deum colendum spoznaje istinskoga Boga), ipak mislio da treba štovati samo jednog
esse censuerit. boga
32. Ob quam speciem utilitatis principes gentium apud subiectos sibi Zbog koje su vrste korisnosti vladari naroda voljeli da u lažnim vjerama 32.
populos falsas religiones voluerunt permanere. ostanu njima podjarmljeni narodi
33. Quod iudicio et potestate Dei veri omnium regum atque regnorum Po sudu i moći istinskoga Boga određena su vremena svih kraljeva 33.
ordinata sint tempora. / svih kraljev stav a
34. De regno Iudaeorum, quod uno et vero Deo institutum atque O zidovskome kraljevstvu, koje je osnovao jedini i istinski Bog i koji 34.
servatum est, donec in vera religione manserunt. ga je čuvao sve dotle dok Zidovi ustrajahu u istinskoj vjeri

LTBER QUARTUS
NIHIL MULTI DII POTUERUNT AD A U G E N D U M IMPERIUM
Dominandi libido historice disseritur (1-7)
Quid de diis et 1. De civitate D e i dicere exorsus prius respondendum p u t a v i
moribus dixe-
rimus.. eius i n i m i c i s , q u i terrena gaudia consectantes rebusque fugacibus
P L 111 inhiantes, q u i d q u i d i n eis triste m i s e r i c o r d i a potius admonentis
CC 98
D e i q u a m punientis severitate patiuntur, r e l i g i o n i i n c r e p i t a n t C h r i ­
stianae, quae u n a est salubris et vera religio. E t q u o n i a m , c u m sit
i n eis e t i a m vulgus i n d o c t u m , velut d o c t o r u m auctoritate i n o d i u m
n o s t r u m gravius i r r i t a n t u r , existimantibus i m p e r i t i s ea, quae suis
a
t e m p o r i b u s insolite a c c i d e r i n t , per alia retro t e m p o r a accidere
n o n solere, eorumque o p i n i o n e m e t i a m his, q u i e a m f a l s a m esse
noverunt, ut adversus nos iusta m u r m u r a habere videantur, suae
scientiae d i s s i m u l a t i o n e firmantibus: de l i b r i s , quos auctores e o r u m
ad cognoscendam p r a e t e r i t o r u m t e m p o r u m h i s t o r i a m m e m o r i a e
mandaverunt, longe aliter esse q u a m putant d e m o n s t r a n d u m fuit
et s i m u l d o c e n d u m deos falsos, quos vel p a l a m colebant v e l occulte
adhuc colunt, eos esse i m m u n d i s s i m o s spiritus et m a l i g n i s s i m o s
ac fallacissimos daemones, usque adeo, ut aut veris aut fictis etiam,
suis tamen c r i m i n i b u s delectentur, quae s i b i c e l e b r a r i per sua f e š t a
voluerunt, ut a perpetrandis d a m n a b i l i b u s factis h u m a n a r e v o c a r i
n o n possit i n f i r m i t a s , d u m a d haec i m i t a n d a velut d i v i n a praebetur
auctoritas. H a e c n o n ex n o s t r a coniectura p r o b a v i m u s , sed p a r t i m
ex recenti m e m o r i a , q u i a et i p s i v i d i m u s t a l i a ac talibus n u m i n i b u s
PL 112
exhiberi, / p a r t i m ex litteris eorum, q u i n o n t a m q u a m i n contu-
m e l i a m , sed t a m q u a m i n h o n o r e m d e o r u m s u o r u m ista c o n s c r i p t a
posteris reliquerunt, i t a ut v i r doctissimus a p u d eos V a r r o et gra-
vissimae auctoritatis, c u m r e r u m h u m a n a r u m atque d i v i n a r u m
dispertitos faceret l i b r o s , alios humanis, alios d i v i n i s p r o sua
cuiusque r e i dignitate distribuens, n o n saltem i n rebus h u m a n i s ,
1
CC 99
sed i n rebus d i v i n i s ludos / scaenicos p o n e r e t , c u m utique, s i
t a n t u m m o d o b o n i et honesti homines i n civitate essent, nec i n rebus
h u m a n i s l u d i scaenici esse debuissent. Q u o d profecto n o n aucto­
ritate sua fecit, sed q u o n i a m eos R o m a e natus et educatus i n divinis
a
acciderunt M .
KNJIGA ČETVRTA
RIMSKI IMPERIJALIZAM I POLITEIZAM
Povijesni sud nad imperijalizmom (1-7)
1. K a d sam z a p o č e o pisati o Državi Božjoj prvo sam pomislio, O o n o m e š t o je
pretresano u prvoj
kako je potrebno odgovoriti onim neprijateljima koji, težeči zemaljskim knjizi
radostima i žudeći za prolaznim stvarima, kad god u njima štogod pro­
pate (a što i m više d o đ e od Božjeg m i l o s r đ a koje opominje negoli od
strogoće koja k a ž n j a v a ) , oni zbog toga optužuju k r š ć a n s k u vjeru, koja
je jedina zdrava i prava vjera. Naime, m e đ u tima postoji i neuka svjeti­
na, koja ugledom u č e n j a k a podjarena j o š nas žešće mrzi, jer neuki
mniju kako se n e o b i č n i d o g a đ a j i njihova doba nisu uobičavali zbivati
u prošlim vremenima; a oni pako koji znaju da je takvo mnijenje l a ž n o ,
ipak ga p o t v r đ u j u zatajivši vlastito znanje, kako bi se činilo da takvi
s pravom rogobore protiv nas. Stoga se iz knjiga, koje su njihovi pisci
napisali da bi se upoznala povijest prošlih d o g a đ a j a , moralo dokazati
da je posve drugačije negoli mniju a istodobno pokazati kako su lažni
bogovi (koje su i l i javno štovali i l i ih j o š tajno štuju) puki nečisti
duhovi i opaki i lažni zlodusi, i to u tolikoj mjeri te uživaju u svojim
istinskim i l i izmišljenim zločinima, koje su ushtjeli da im slave j a v n i m
svetkovinama, tako da se ljudska slabost ne mogne odvratiti od vršenja
kažnjivih djela, kad kao da na njihovo nasljedovanje poriva b o ž a n s k i
ugled.
A nisu to neka naša puka n a g a đ a n j a , nego se dijelom temelji na ne­
davnim d o g a đ a j i m a , jer smo i sami promatrali te priredbe namijenjene
takvim b o ž a n s t v i m a ; a dijelom potječe iz spisa pisaca koji to ostaviše
potomstvu ne kao prijekor bogovima, nego u njihovu čast, tako te nji­
hov najučeniji m u ž i osoba golema ugleda, V a r o n , kad je podijelio
svoje knjige na one o ljudskim i one o b o ž a n s k i m stvarima, r a s p o r e đ u ­
jući svaku od njih prema svojem dostojanstvu, kazališne igre nije toliko
1
smjestio m e đ u ljudske koliko m e đ u b o ž a n s k e stvari ) , iako — kad b i
u državi bili samo dobri i časni ljudi — onda kazališne igre ne bi smjele
biti č a k ni m e đ u ljudskim stvarima. A on to, dakako, nije u č i n i o po
osobnoj ovlasti, nego je — b u d u ć i i r o đ e n i odgojen u R i m u — usta-
1
V A R O N (u Aug.), Antiq., fr. 170; usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 7, 2, 1—3;
M A K R O B I J E , Saturn. 1, 11, 3.
 250 D E CIV. D E I 4, 1-2
rebus invenit. E t q u o n i a m i n fine p r i m i l i b r i , quae deinceps dicenda
essent, breviter posuimus et ex his quaedam i n duobus conse-
quentibus d i x i m u s , exspectationi legentium quae restant reddenda
cognoscimus.
...et de tempo- 2. P r o m i s e r a m u s ergo quaedam nos esse dicturos adversus eos,
rum atque na- . 2. Obećali smo, dakle, kako ć e m o odgovoriti štogod onima koji
turae calamita- q u i R o m a n a e rei publicae clades m rehgionem n o s t r a m rererunt,
t l b u s
' et c o m m e m o r a t u r u s quaecumque et quantacumque occurrere potuis-
sent vel satis esse viderentur mala, quae i l l a civitas pertulit v e l
a d eius i m p e r i u m provinciae pertinentes, antequam e o r u m sacri­
ficia p r o h i b i t a fuissent; quae o m n i a p r o c u l dubio nobis tribuerent,
si i a m vel illis clareret nostra religio vel i t a eos a sacris sacrilegis
prohiberet. H a e c i n secundo et tertio l i b r o satis, q u a n t u m existimo,
absoivimus, i n secundo agentes de m a l i s m o r u m , quae m a l a vel
P L 1 1 3
sola vel m a x i m a depu/tanda sunt, i n tertio autem de his m a l i s ,
quae stulti sola perpeti exhorrent, corporis videlicet externarumque
r e r u m , quae p l e r u m q u e p a t i u n t u r et boni; i l l a vero m a l a n o n dico
patienter, sed libenter habent, quibus i p s i fiunt m a l i . E t q u a m
pauca d i x i de sola ipsa civitate atque eius i m p e r i o ! nec inde o m n i a
usque a d Caesarem A u g u s t u m . Quid, si c o m m e m o r a r e v o l u i s s e m
et exaggerare i l l a m a l a , quae n o n sibi i n v i c e m homines faciunt,
sicut sunt vastationes eversionesque b e l l a n t i u m , sed ex ipsius m u n d i
elementis terrenis accidunt rebus (quae uno loco Apuleius breviter
c
stringit i n eo l i b e l l o q u e m De mundo scripsit, terrena o m n i a dicens
mutationes, conversiones et interitus habere; namque immodicis
tremoribus terrarum, ut verbis eius utar, dissiluisse humum et inter-
ceptas urbes cum populis dicit; abruptis etiam imbribus
totas esse regiones; illas etiam, quae prius fuerant continentes,
hospitibus atque advenis fluctibus insulatas aliasque desidia
pedestri accessu pervias factas; ventis ac procellis eversas esse civi­
tates; incendia de nubibus emicasse, quibus Orientis regiones confla-
gratae perierunt, et in Occidentis plagis scaturigines quasdam
proluviones easdem strages dedisse; sic ex Aetnae verticibus
dam effusis crateribus, divino incendio per declivia, torrentis
> ]' 1 ' n M n a z i v a » p l e m e n i t i m p l a t o n i k o m « . A p u l e j je p i s a c r a s p r a v a De Platonis
m a i l S J ISp. M.
;
l i b r o M.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 1-2 251
novio da su te igre m e đ u b o ž a n s k i m stvarima (1). I b u d u ć i da smo na
kraju prve knjige ukratko iznijeli o čemu treba dalje raspravljati, te smo
0 p o n e č e m u od toga i govorili u slijedećim dvjema knjigama, moramo,
kako bismo udovoljili očekivanju čitatelja, iznijeti još ono što preostaje.
° o n o m e š t o je
. . , v . v s a d r ž a n o u drugoj
zbog nesreća rimske d r ž a v e optužuju nasu vjeru, i da cemo navesti i trećoj knjizi
(čega se i koliko uzmognemo sjetiti i l i nam se učini dostatnim) od
onih zala što ih pretrpješe njihova d r ž a v a i pokrajine pod njezinom
vlašću, prije negoli bijahu zabranjene njihove žrtve; a nedvojbeno bi
sve te n e d a ć e nama pripisali, da i m se već bila objavila naša vjera i l i da
im već tad bijahu zabranjeni njihovi svetogrdni obredi.
Te smo stvari, kako nam se čini, dostatno razriješili u drugoj i trećoj
knjizi, pozabavivši se u drugoj knjizi zlima ć u d o r e d n i h običaja, zlima
b
koje treba smatrati i l i jedinim i l i najvećim zlima, a u trećoj knjizi
onim zlima koja se ljudi jedino boje trpjeti, naime: tjelesnim i izvanj­
skim nevoljama, koje većinom trpe i dobri ljudi; ta zla oni primaju ne
k a ž e m strpljivo, nego rado, zla od kojih sami postaju z l i . A kako sam
zapravo malo rekao o samoj državi i njezinoj vladavini! O tome nisam
sve rekao čak ni do Cezara Augusta! Što bi bilo da sam ushtio nabrajati
1 isticati ne ona zla što i h ljudi jedni drugima nanose, kao što su rušenja
i pustošenja z a r a ć e n i k a , nego ona što ih na ovoj zemlji nanose sama
počela svijeta! ( O tome ukratko na jednom mjestu govori A p u l e j ) A
u onoj knjižici što je napisa o svijetu, kazujući kako sve zemaljske stvari
imaju svoje mijene, preokrete i propasti; naime, da se. poslužim njego­
v i m riječima: » O d pretjerane trešnje zemlje tlo se rastvorilo i progutalo
prolutas gradove zajedno sa stanovnicima; dok su čitava područja splavili pro­
lomi oblaka; jedni dijelovi, koji ranije bijahu kopno, od učestalih na­
mariš vala poplave p o s t a d o š e otocima, dok se do drugih, otoka, p o š t o se
more povuklo, sad moglo doći pješice; vjetrovi i oluje porušili su gra­
dove; iz oblačja udarili su ognjevi, koji spališe i uništiše p o d r u č j a na
ac Istoku, dok na Z a p a d u istu propast izazvaše provale voda i poplave (2);
quon- tako jednom s vrha Etne, po b o ž a n s k o m p o ž a r u , rastvore se grotla, te
vice
(1) Kazališne priredbe (ludi scaenici), o kojima govori Varon u 10. knjizi
svojih Starina (Antiquitates rerum div.), postale su ubrzo sastavni dio javne re­
ligije jer su isprva i bile ne samo igre (ludi) nego i pomirbeni obredi malih seo­
skih ili pastirskih zajednica, ili slavlja u čast Lara i Mana predaka.
(2) Riječ je bez sumnje o izvorima zemnog ulja: Plinije npr. (Nat. hist.
2, 109-111) piše o nafti koja izvire oko Babilona (naphtha — grčki vd<pO«, perzij­
ski naft-profluens circa Babilonem et in Astacenis Parthiae). Slične podatke do­
nose Amijan Marcelin, Plutarh i Strabon. Vegecije piše o vojnoj upotrebi
izvjesnog zapaljivog ulja (oleum quod incendiarium vocant: Epit. rei mil. 4, 8).
A L u c i j e A p u l e j A f e r ( 1 5 0 . po K r . ) , a f r i č k i p i s a c , r o đ e n u N u m i d i j i . N a j p o z n a t i j e m u je d j e l o Pri-
jetvori ( i l i Zlatni magarac). Bijaše nastavnik g o v o r n i š t v a i filozofije. Augustin ga č e s t o n a v o d i
1
dogmate i De deo Socra-
ti Sj u k o j i m a o b r a đ u j e p l a t o n i č k i n a u k o b o ž a n s t v u , z l i m i d o b r i m d u h o v i m a te o nadnaravnim
silama.
 252 D E CIV. D E I 4, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 4, 2-3 253

2
flammarum flumina cucurrisse) . S i haec atque huius m o d i , quae / niz planinske obronke p o t e k o š e bujice p l a m e n j a . « ) D a sam htio po­ 2 6

c c 1 0 0
habet h i s t o r i a , unde possem, colligere voluissem, quando finissem?
quae illis temporibus evenerunt, antequam C h r i s t i n o m e n u l l a isto-
r u m vana et verae saluti perniciosa comprimeret? P r o m i s e r a m etiam
me d e m o n s t r a t u r u m , quos e o r u m mores et q u a m ob causam Deus
verus a d augendum i m p e r i u m adiuvare dignatus est, i n cuius po­
testate sunt regna o m n i a , quamque n i h i l eos adiuverint h i , quos
deos putant, et potius q u a n t u m decipiendo et fallendo nocuerint:
unde nunc m i h i video esse dicendum, et magis de incrementis i m -
p e r i i R o m a n i . N a m de n o x i a fallacia daemonum, quos velut deos
colebant, q u a n t u m m a l o r u m invexerit m o r i b u s eorum, i n secundo
m a x i m e l i b r o n o n pauca i a m dicta sunt. Per omnes autem absolu-
tos tres l i b r o s , u b i o p p o r t u n u m v i s u m est, c o m m e n d a v i m u s , etiam
i n ipsis bellicis m a l i s q u a n t u m s o l a c i o r u m Deus per C h r i s t i nomen,
cui t a n t u m honoris b a r b a r i detulerunt praeter b e l l o r u m m o r e m ,
bonis malisque contulerit, quo m o d o qui facit solem suum oriri
super bonos et malos et pluit super iustos et iniustos . 3
kupiti odakle god sam mogao takve i slične događaje, iz bilo kojeg
povijesnog vrela, kad bih s time završio? A to se bijaše d o g a đ a l o u ono
doba prije nego je Kristovo ime suzbilo bilo koje od njihovih isprazno­
sti, koje su pogubne po istinski spas.
T a k o đ e r sam o b e ć a o kako ću pokazati, kakvi bijahu njihovi ć u d o r e d n i
običaji i zbog kojega se razloga istinski B o g (kojemu su u vlasti sva
kraljevstva) udostojio da i m pomogne uvećati carstvo, a kako i m ništa
nisu pomogli oni koje bogovima smatraju, nego koliko i m mjesto toga
n a u d i š e obmanom i varkom. U v i đ a m kako o tome trebam govoriti,
osobito o širenju rimskoga carstva. Jer osobito u drugoj knjizi, već je
p o p r i l i č n o toga r e č e n o o štetnoj obmani zlih duhova, koje su štovali
kao bogove i koliko zla oni počiniše njihovim ć u d o r e d n i m običajima.
Naime, u svima trima završenim knjigama, gdje god se učinilo potreb­
nim, istaknuo sam onu utjehu koju je darovao B o g i dobrima i zlima
u imenu Krista (kojega m i m o običaja rata i barbari uveliko p o š t i v a h u ) ,
kao što »čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša
3
pada pravednima i n e p r a v e d n i m a . « ) (3).

3. Pa da ogledamo zašto su se ono širenje i trajanje rimske vlada- ^ a 11

proširenje s e

. . . . . . .. . v vladavine, do ko-
vine usudili pripisati svojim bogovima, o kojima mace tvrde kako su jeg se dolazi samo
Modus sit vitae 3. T a m itaque videamus, quale sit quod tantam latitudmem
agendae et rei- . . .. ,
ih č a s n o štovali priređivanjem sramotnih igara i s l u ž b o m sramotnih ™bro]\tTmeđudob-
r a 0 o n m

publicae regen- ac đ i u t u r m t a t e m i m p e r i i R o m a n i illis dns audent tribuere, quos liudi. ' k°J'
J ' su mudri, bilo onih
PL ' 6
1 1 4 etiam per t u r p i u m l u d o r u m / obsequia et per t u r p i u m h o m i n u m A l i prije toga bih htio malo istražiti: koji je razlog, koja je razboritost k o j l s u s r e t n i ?

m i n i s t e r i a se honeste coluisse contendunt. Q u a m q u a m v e l l e m p r i u s
p a u l u l u m inquirere, quae sit ratio, quae prudentia, c u m h o m i n u m
felicitatem n o n possis ostendere, semper i n bellicis cladibus et i n
sanguine c i v i l i v e l h o s t i l i , tamen humano c u m tenebroso t i m o r e et
cruenta cupiditate versantium, ut vitrea laetitia c o m p a r e t u r fragili-
ter splendida, c u i timeatur h o r r i b i l i u s ne repente frangatur, de
i m p e r i i latitudine ac magnitudine velle g l o r i a r i . H o c ut facilius
diiudicetur, n o n vanescamus i n a n i ventositate iactati atque obtun-
damus intentionis aciem altisonis vocabulis r e r u m , c u m audimus
populos, regna, provincias; sed duos constituamus homines (nam
singulus quisque h o m o , ut i n sermone u n a littera, i t a quasi ele-
m e n t u m est civitatis et regni, quantalibet t e r r a r u m occupatione
l a t i s s i m i ) , q u o r u m d u o r u m h o m i n u m u n u m pauperem vel potius
m e d i o c r e m , a l i u m p r a e d i v i t e m cogitemus; sed d i v i t e m t i m o r i b u s
a n x i u m , maeroribus tabescentem, cupiditate flagrantem, num-
u tome, htjeti se hvastati širinom i veličinom carstva, kad ne možeš
pokazati sreću onih ljudi koji su uvijek u ratnim nevoljama, uz p r o l i ­
jevanje ljudske krvi (pa bila ona sugradanska ili t u đ i n s k a ) , kad su
praćeni m r a č n o m strepnjom i krvavom pohlepom; kad je ta sreća po­
put staklene radosti koja se onako krhka blista, za koju se u ž a s n o
plaše da se iznenada ne razbije u k o m a d i ć e .
K a k o b i se to lakše prosudilo, ne gubimo se u ispraznu nadimanju i ne
zatupljujmo oštrinu svoje prosudbe gromovitim riječima kao što su na­
rodi, kraljevstva, pokrajine; nego mi pretpostavimo dvojicu ljudi (jer
svaki je pojedini čovjek, kao jedno slovo u cjelini govora, zapravo
osnovni sastojak države i kraljevstva, pa ma koliko se oni proširili osva­
janjem zemalja), i zamislimo kako je jedan od njih s i r o m a š a n i l i , bolje,
srednjeg stanja, a drugi prebogat; ali b o g a t a š a muči tjeskoba, izjeda
ga žalost, on izgara od pohlepe, nije nikad siguran, uvijek je nespoko-

(3) Ovaj opsežni sažetak prvih triju knjiga uvjetovan je zacijelo njiho­
vim objelodanjivanjem i čitanjem, jer je kolao glas da se netko sprema pobiti
ih (usp. knjiga 5, 26). Prve tri knjige zajedno sa četvrtom koju upravo počinje
i petom koja će uskoro slijediti Augustin privodi kraju prvi odsjek prvog dijela
cjelokupne rasprave.
2
A P U L E J , De mundo 34. B A u g u s t i n n a v o d i p o n e š t o i z m i j e n j e n A p u l e j e v tekst, k o j i je inače prepričana pseudo-aristo-
3
Mt 5, 45. t e l o v s k a r a s p r a v a s i s t i m n a s l o v o m (Dc mundo 34, 170, 2 - 1 6 ) .
 254 D E CIV. D E I 4, 3
q u a m securum, semper i n q u i e t u m , perpetuis i n i m i c i t i a r u m conten-
tionibus anhelantem, augentem sane his m i s e r i i s p a t r i m o n i u m s u u m
i n i m m e n s u m m o d u m atque illis augmentis curas quoque amaris-
simas aggerantem; m e d i o c r e m vero i l l u m re f a m i l i a r i p a r v a atque /
cc 101 succincta s i b i sufficientem, c a r i s s i m u m suis, c u m cognatis, vicinis,
amicis d u l c i s s i m a pace gaudentem, pietate r e l i g i o s u m , b e n i g n u m
mente, s a n u m corpore, vita p a r c u m , m o r i b u s castum, conscientia
securum. N e s c i o u t r u m q u i s q u a m i t a desipiat, ut audeat dubitare
q u e m praeferat. U t ergo i n his duobus h o m i n i b u s , i t a i n duabus
familiis, i t a i n duobus populis, i t a i n duobus regnis regula sequitur
aequitatis, qua vigilanter adhibita si nostra intentio corrigatur, facil­
l i m e v i d e b i m u s u b i habitet vanitas et u b i felicitas. Quapropter si
verus Deus colatur eique sacris veracibus et bonis m o r i b u s servia-
tur, u t i l e est ut b o n i longe lateque d i u regnent; neque hoc t a m
ipsis q u a m i l l i s utile est, quibus regnant. N a m q u a n t u m ad ipsos
pertinet, pietas et probitas eorum, quae magna D e i dona sunt,
sufficit eis a d v e r a m felicitatem, qua et ista v i t a bene agatur et
postea p e r c i p i a t u r aeterna. I n hac ergo terra r e g n u m b o n o r u m
n o n t a m i l l i s praestatur q u a m rebus humanis; m a i o r u m vero r e g n u m
magis regnantibus nocet, q u i suos animos vastant scelerum m a i o r e
licentia; his autem, q u i eis serviendo subduntur, n o n nocet n i s i
p r o p r i a iniquitas. N a m iustis q u i d q u i d m a i o r u m ab i n i q u i s d o m i n i s
irrogatur, n o n est poena c r i m i n i s , sed v i r t u t i s examen. P r o i n d e
bonus e t i a m s i serviat, Iiber est; malus autem etiamsi regnet, servus
est, nec unius h o m i n i s , sed, quod est gravius, tot d o m i n o r u m , quot
v i t i o r u m . De quibus vitiis c u m ageret S c r i p t u r a d i v i n a : A quo enim
4
quis, inquit, devictus est, huic et servus addictus est .
4
2 Pt 2, 19.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 3 255
jan, zadihan od neprestanih sukoba s protivnicima; on, istina, tima j a ­
dima uvećava svoj imetak i preko svake mjere, ali kako su oni veći,
sve su veće i njegove gorke brige; d o č i m onaj srednjega imovnog
stanja, kojemu dostaje njegovo malo i o g r a n i č e n o obiteljsko imanje,
drag svojima, uživa najslađi spokoj sa srodnicima, susjedima i prija­
teljima, p o b o ž n o odan vjeri, dobre ćudi, zdrava tijela, umjerena života,
čednih običaja i čiste savjesti (4). Ne znam je li itko toliko nerazuman,
da bi smio dvojiti kojega bi od njih više volio. K a o s tom dvojicom ljudi
tako i u dvjema obiteljima, u dvama narodima, u dvama kraljevstvima
vrijedi isto pravilo prosudbe, koje ako pažljivo primijenimo na svoju
nakanu, veoma ć e m o lako uvidjeti gdje prebiva taština, a gdje sreća.
Stoga, ako se istinski B o g štuje i ako mu se služi iskrenim obredima
i dobrim običajima, korisno je da dobri vladaju i nadaleko i n a š i r o k o
i nadugo; a to i nije toliko na njihovu korist, koliko je na korist onih
kojima vladaju. Jer, što se tiče njih samih, njihova p o b o ž n o s t i ć u d o -
rednost, koje su veliki darovi Božji, dostaju njima za istinsku sreću,
kojom se i ovaj život živi a poslije stječe onaj vječiti. Dakle, vladavina
dobrih na ovoj zemlji nije toliko dobro njima samima koliko ljudskoj
zajednici; d o č i m vladavina opakih škodi više njima samima, koji v e ć o m
slobodom da čine zlodjela u p r o p a š ć u j u vlastitu d u š u , dok onima koji
su i m služenjem podvrgnuti ne nanosi štetu ništa osim njihove vlastite
o p a č i n e . Jer kakvo god zlo pravednima nanesu opaki gospodari, nije
ono kazna za zločin, nego je kušnja kreposti. Stoga, ako dobar čovjek
i robuje, on je slobodan; a opak ako i vlada, rob je, i to ne jednog č o ­
vjeka, nego (što je j o š gore) onoliko gospodara koliko ima poroka.
G o v o r e ć i o tim porocima Sveto pismo k a ž e : » O d koga je netko pobi­
4
j e đ e n , tomu on i robuje« ) (5).
(4) I na političkoj ili društvenoj razini Augustin predstavlja takav uzor
življenja koji se nadahnjuje umjerenošću, ravnotežom i skladom, zapravo
smislom za sve to, kako su izlagali grčki umnici Platon i Aristotel, dajući tako
biljeg životu klasičnog svijeta kao takvog.
(5) Ističu se ovdje Augustinu vrlo drage postavke da je zapovijedanje
zapravo služenje, a sloboda da je ustezanje od mana.
 256 D E CIV. D E I 4, 4-5
Latrocinia sunt 4. R e m o t a itaque i u s t i t i a q u i d sunt regna nisi magna latrocinia?
regna et pira-
tarum infesta- quia e t d
l a t r o c i n i a q u i d sunt nisi parva regna? M a n u s et i p s a
tio. h o m i n u m est, i m p e r i o p r i n c i p i s regitur, pacto societatis astringitur,
PL 115
p l a c i t i lege praeda d i v i d i t u r . H o c m a l u m si i n t a n t u m p e r d i t o r u m
h o m i n u m accessibus crescit, ut et loca teneat, sedes constituat,
civitates occupet, populos subiuget, evidentius regni n o m e n assu-
m i t , q u o d ei i a m i n manifesto confert n o n adempta cupiditas, sed e
addita i m p u n i t a s . Eleganter e n i m et veraciter A l e x a n d r o i l l i M a g n o
q u i d a m comprehensus p i r a t a respondit. N a m c u m i d e m rex h o m i ­
n e m interrogaret, q u i d ei videretur, ut mare haberet infestum, ille
l i b e r a c o n t u m a c i a : Quod tihi, inquit, ut orbem terrarum; sed quia /
CC 102 < i d > ego exiguo navigio jacio, latro vocor; quia tu magna classe,
imperator . 5
Gladiatores Ita- 5. P r o i n d e o m i t t o quaerere quales R o m u l u s congregaverit, quo-
liam vastave-
runt. n i a m m u l t u m eis c o n s u l t u m est, ut ex i l l a v i t a dato sibi consortio
civitatis poenas debitas cogitare desisterent, q u a r u m metus eos
i n m a i o r a facinora propellebat, ut deinceps pacatiores essent rebus
h u m a n i s. H o c dico, q u o d i p s u m R o m a n u m i m p e r i u m i a m m a g n u m
m u l t i s gentibus subiugatis ceterisque terribile acerbe sensit, gravi-
f
ter t i m u i t , n o n parvo negotio devitandae ingentis cladis o p p r e s s i t ,
quando p a u c i s s i m i gladiatores i n C a m p a n i a de ludo fugientes ma­
g n u m e x e r c i t u m compararunt, tres duces habuerunt, I t a l i a m latis-
6
sime et crudelissime v a s t a v e r u n t . Dicant, quis istos deus adiuve-
rit, ut ex parvo et c o n t e m p t i b i l i latrocinio pervenirent ad regnum
tantis i a m R o m a n i s v i r i b u s arcibusque metuendum. A n q u i a n o n d i u
fuerunt, ideo divinitus negabuntur adiuti? Quasi vero i p s a cuiusli-
bet h o m i n i s v i t a d i u t u r n a est. Isto ergo pacto n e m i n e m d i i adiu-
vant ad regnandum, q u o n i a m singuli quique cito m o r i u n t u r , nec
beneficium deputandum est, quod exiguo tempore i n unoquoque
h o m i n e ac per hoc s i n g i l l a t i m utique i n omnibus vice vaporis eva-
nescit. Q u i d e n i m interest eorum, q u i sub R o m u l o deos coluerunt
et o l i m sunt m o r t u i , quod post e o r u m m o r t e m R o m a n u m t a n t u m
d
ipsa dod. M.
e
dempta M.
f
oppressio M .
5
Usp. C I C E R O N , De rep. 3, 14, 24.
6
Usp. FLOR, Epit. 2, 8 (3, 20); SALUSTIJE, Hist. 3, fr. 84; DIODOR S I K U L ,
Bibl. 38, 21; A P I J A N , De bello civA, 116—120.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 4-5 257
4. Odmakne l i se pravda, što su kraljevstva ako ne velike razboj­ K o l i k o su n a l i k na
razbojništva kra­
ničke družine? Jer što su drugo razbojničke družine negoli mala kra­ ljevstva bez pravde
ljevstva? Ta d r u ž i n a je skupina ljudi kojom vođa upravlja, vezani su
zajedničkim ugovorom, plijen dijele po uglavljenu zakonu. A k o p r i -
dolaskom velikog broja zdvojnika to zlo tako naraste te i mjesta za-
posjedne, uspostavi svoje sjedište, osvoji gradove i podjarmi narode,
onda sebi bjelodano prisvaja naziv kraljevstva, koje mu javno dodjelju­
je ne umanjena pohlepa, nego pridodata nekaznenost (6). Jer i du­
hovito i istinito odvratio je Aleksandru V e l i k o m neki zarobljeni gusar.
K a d je toga čovjeka kralj upitao, što je mislio, kad se upustio po moru
napadati, on mu je otvoreno i drsko odgovorio: »Isto što i ti, kad si
napao cijeli svijet; ali jer to ja činim s malim brodom, zovu me lopo­
5
v o m ; a ti s golemim brodovljem, i zovu te c a r e m . « )
5. Z a t i m ću propustiti da istražujem kakve ljude bijaše R o m u l O odbjeglim gla­
dijatorima kojih
okupio, jer je mnogo pažnje posvećeno tome da, kad su se iz svojeg ra­ m o ć b i j a š e n a l i k na
kraljevsko dosto­
nijeg života pridružili zajednici Grada, prestanu misliti o kaznama koje janstvo
dugovahu, jer ih je strah od njih nagonio na još veće zločine, i da bi
poslije bili miroljubiviji prema društvu.
K a ž e m ovo kako samo rimsko carstvo, p o š t o postade veliko podjar-
mivši mnoge narode a zaplašivši strahovito ostale, bijaše gorko pozli-
j e đ e n o i silno uznemireno, kada ono šačica gladijatora u Kampaniji
(koji su bili pobjegli iz svojeg vježbališta) okupiše golemu vojsku, te
A
pod trojicom svojih vojskovodja opustošiše Italiju n a š i r o k o i veoma
6
okrutno ). Neka k a ž u koji ih je bog pomagao da od malene i neznatne
skupine razbojnika narastu do kraljevstva kojeg su se Rimljani morali
bojati, sa svim svojim silama i utvrdama? Ili će, zbog toga što ti nisu
dugo izdržali, zanijekati i m b o ž a n s k u p o m o ć ? K a o da je život bilo
kojega čovjeka dugovječan! U tom smislu, dakle, bogovi nikomu ne
p o m a ž u do vlasti, jer svi pojedini ljudi brzo umiru; a ne može se
dobrom smatrati ono što za veoma malo vremena iščezne u svakom
pojedninom čovjeku poput pare, i tako od jednoga do drugoga u svima.
Jer, što koristi onima koji pod R o m u l o m bogove š tovahu i odavno
su mrtvi, da je nakon njihove smrti rimsko carstvo toliko naraslo, dok
(6) Čini se da Augustin zastupa mišljenje kako je predcivilno stanje bilo
stanje zvjerstva i nasilja i kako otud izvire stanje moći: to je gledište bilo drago
sofistima, kako možemo zaključiti iz Platonova Gorgije (482e-484c) i Politeje
(338c-342e).
A T r a č a n i n Spartak i K e l t i K r i k s i E n o m e j u ustanku o d 7 3 — 7 1 . pr. K r .
 258 DE CIV. D E I 4, 5-6 O D R Ž . B O Ž J O J 4, 5-6 259

crevit i m p e r i u m , c u m i l l i apud inferos causas suas agant? u t r u m
bonas an malas, ad r e m praesentem non pertinet. H o c autem de
o m n i b u s intellegendum est, q u i per i p s u m i m p e r i u m (quamvis dece-
dentibus succedentibusque m o r t a l i b u s i n longa spatia protendatur)
paucis diebus vitae suae c u r s i m raptimque transierunt, a c t u u m
PL 116 s u o r u m sar/cinas baiulantes. S i n vero etiam ipsa b r e v i s s i m i tem-
poris beneficia d e o r u m adiutorio tribuenda sunt, non p a r u m a d i u t i
g
sunt i l l i gladiatores: servilis condicionis vincula ruperunt, fuge­
runt, evaserunt, exercitum m a g n u m et f o r t i s s i m u m collegerunt,
oboedientes regum s u o r u m consiliis et iussis m u l t u m Romanae
celsitudini metuendi et aliquot R o m a n i s i m p e r a t o r i b u s insupera-
biles m u l t a ceperunt, p o t i t i sunt victoriis p l u r i m i s , usi voluptatibus
quibus voluerunt, quod suggessit l i b i d o fecerunt, postremo donec
vincerentur, q u o d difficillime factum est, sublimes regnantesque
vixerunt. Sed ad m a i o r a veniamus.
brane svoje slučajeve u podzemlju, da li su dobri i l i z l i , to nas se sad
ne tiče. Isto treba razumjeti o svima onima koji su kroz to carstvo (ma
koliko se ono nadugo proteglo u nadolasku i odlasku naraštaja smrt­
nika) prošli ž u r n o i prolazno u ono malo dana svojeg života vukući
terete svojih čina. A l i ako čak i ona d o b r o č i n s t v a s najkraćim trajanjem
treba pripisati p o m o ć i bogova, onda ne malenu p o m o ć primiše i ti
gladijatori: raskinuli su okove ropskoga života, pobjegli, i z m a k l i ,
okupili golemu i s n a ž n u vojsku, te slušajući savjete i ' naredbe svojih
kraljeva utjeraše silan strah rimskoj uznesenosti i p o s t a d o š e nepobje­
divi za nekolicinu rimskih vojskovođa, dočepaše se obilnoga plijena,
izvojevaše mnoge pobjede, zadovoljiše sve p o ž u d e koje ushtjedoše;
što i m se prohtjelo, to učiniše, i napokon sve dok ih ne pobijediše (što
bijaše veoma teško postići) živjeli su uzvišeno i kao vladari. A l i pri­
j e đ i m o na krupnije stvari.

6. Justin, koji je — nasljedujući Pompeja Troga — pisao o grčkoj, O pohlepi kralja

N i n a , koji prvi za­
ili bolje rečeno o inozemnoj povijesti, ne samo latinski, kao Trog, nego r a t i sa susjedima
kako bi proširio
i u sažetku, kaže u početku svojih knjiga ovako: »U početku povijesti s v o j u vlast
plemena i naroda vlast su o b n a š a l i kraljevi; njih na vrhunac toga veli­
čanstva nije dovodilo udvaranje puku, nego umjerenost koju su dobri
Trogus et Iu- 6. Iustinus, q u i G r a e c a m vel potius peregrinam T r o g u m / P o m -
stinus testes ljudi cijenili. P u k o m se nije upravljalo nikakvim zakonima, zakonom
sunt Ninum fi- p e i u m secutus non Latine tantum, sicut ille, v e r u m e t i a m breviter
nitimos pri- bijahu odluke vladara; običaj bijaše više braniti negoli širiti granice
mum subdidis-
scripsit h i s t o r i a m , opus l i b r o r u m s u o r u m sic i n c i p i t : Principio re­
svojeg p o d r u č j a , i svaki je od vladara vladao unutar svoje domovine.
se. rum gentium nationumque imperium penes reges erat, quos ad
CC 103 Prvi od svih bijaše N i n , kralj Asiraca, koji je izmijenio taj drevni i kao
fastigium huius maiestatis non ambitio popularis, sed spectata inter
h
baštinjeni običaj m e đ u narodima, svojom pohlepom za novom
bonos moderatio provehebat. Populi nullis legibus tenebantur ,
vladavinom. O n prvi povede rat protiv susjeda te pokori narode
fines imperii tueri magis quam proferre mos erat; intra suam cuique
nenavikle na otpor sve do granica Libije.« M a l o poslije veli: » N e p r e ­
patriam regna finiebantur. Primus omnium Ninus, rex Assyriorum,
stanim zaposjedanjem N i n ojača golemo osvojeno područje. Podjar-
v eter em et quasi avitnm gentibus morem nova imperii cupiditate
mivši one najbliže, on u v e ć a n i m snagama p o đ e na ostale, pa kako
mutavit. Hic primus intulit bella finitimis et rudes adhuc ad resisten-
mu svaka nova pobjeda bude o r u đ e slijedeće, pokori sve narode Isto­
dum populos ad terminos usque Libyae perdomuit. E t paulo post: ka.« ) 7 A

Ninus, inquit, magnitudinem quaesitae dominationis continua pos-

sessione firmavit. Domitis igitur proximis cum accessione
fortior ad alios transiret et proxima quaeque victoria
sequentis esset, totius Orientis populos subegit . 1
Qualibet autem
fide r e r u m vel iste vel Trogus scripserit (nam quaedam illos fuisse
mentitos aliae fideliores litterae ostendunt), constat tamen et inter
alios scriptores regnum A s s y r i o r u m a N i n o rege fuisse longe late-
8
servilis] qui servilis M.
h
arbitria principum pro legibus erant dod. M.
7 vana, jer se zasnivala na pukoj p u č k o j predaji.
T . P O M P E J TROG — M . J U N I J A N JUSTIN, Hist. Philipp. 1, 1, 1—5. 8.
virium K o l i k a god bila vjerodostojnost toga što napisa Justin i l i Trog (jer neki
instrumentum pouzdaniji spisi pokazuju kako su oni p o n e š t o i slagali) (7), i ostali
se pisci slažu u tome da je N i n nadugo i n a š i r o k o uvećao kraljevstvo
(7) Pompej Trog (živio u doba Augustovo) napisao je, po uzoru na
Teopompa (iz 4. st. pr. Kr.), djelo Historiae Philippicae s namjerom da Rim­
ljanima približi povijest drugih naroda. Od toga nam se sačuvalo skraćeno
izdanje u 44 knjige sastavljeno od M . Junijana Justina (iz 3. st. po Kr.). Težak
Augustinov sud može se razumjeti otud što se Trog, po svoj prilici, nadahnuo
grčkim povjesnikom Timagenom kojega je imao prilike upoznati u Rimu a koji
je bio čovjek opaka jezika, osobni protivnik Augustov i zakleti neprijatelj
veličine Rima. Sam Justin priznaje da je u svom skraćenju izostavio sve što
bi nekoga moglo povrijediti: usp. Horacije, Ep. 1, 19, 15; Seneka, Dial.
5, 23, 4-8; Justin, Hist. phil. Praef. 4.
A Justin, latinski pisac iz II ili III st. pr. K r . Pisac s a ž e t k a o p š i r n e povijesti svijeta Pompeja
Troga. Podatke o asirskoj povijesti Trog je preuzeo od Ktezije, g r č k o g l i j e č n i k a na perzijskom
dvoru s p o č e t k a I V st. pr. K r . Prema njemu je Nin (Ninus) utemeljitelj Ninive, m u ž Semiramide,
koja ga je n a d ž i v j e l a i osnovala B a b i l o n . I n a č e je v e ć u a n t i č k o doba legenda o N i n u odbaci­
 260 D E CIV. D E I 4, 6-7
8
que p o r r e c t u m . T a m d i u autem perseveravit, ut R o m a n u m n o n d u m
sit eius aetatis. N a m sicut scribunt, q u i c h r o n i c a m h i s t o r i a m perse-
cuti sunt, m i l l e ducentos et quadraginta annos ab anno p r i m o , quo
N i n u s regnare coepit, permansit hoc regnum, donec transferretur
P L 1 1 7 9
ad M e d o s . Inferre / autem bella finitimis et i n cetera inde proce-
dere ac populos sibi n o n molestos sola regni cupiditate conterere
et subdere, q u i d a l i u d q u a m grande l a t r o c i n i u m n o m i n a n d u r n est?
Du mhii po- j S i n u l l o d e o r u m a d i u t o n o t a m m a g n u m hoc r e g n u m et pro-
m
tuerunt ad im- ... n ,
peda augenda. l i x u m fuit, quare diis R o m a n i s t r i b u i t u r R o m a n u m r e g n u m locis
a m p l u m temporibusque d i u t u r n u m ? Quaecumque e n i m causa est i l l a ,
eadem est e t i a m ista. S i autem et i l l u d d e o r u m a d i u t o r i o t r i b u e n d u m
esse contendunt, quaero q u o r u m . N o n e n i m aliae gentes, quas N i n u s
d o m u i t et subegit, alios tune colebant deos. A u t si p r o p r i o s habue-
runt A s s y r i i , quasi peritiores fabros i m p e r i i construendi atque
servandi, n u m q u i d n a m m o r t u i sunt, quando et i p s i i m p e r i u m perdi-
derunt, aut mercede n o n sibi r e d d i t a vel alia m a i o r e p r o m i s s a a d
Medos transire maluerunt, atque inde rursus ad Persas, C y r o invi-
tante et a l i q u i d c o m m o d i u s pollicente? Quae gens n o n angustis
Orientis finibus post A l e x a n d r i Macedonis regnum m a g n u m locis,
cc 104 sed b r e v i s s i m u m tempore i n suo regno adhuc / usque perdurat.
H o c si i t a est, aut infideles d i i sunt, q u i suos deserunt et ad hostes
transeunt (quod nec h o m o fecit C a m i l l u s , quando v i c t o r et expugna-
tor adversissimae civitatis R o m a m , c u i vicerat, sensit i n g r a t a m ,
q u a m tamen postea oblitus iniuriae, m e m o r patriae a Gallis i t e r u m
liberavit), aut n o n i t a fortes sunt, ut deos esse fortes decet, q u i pos­
sunt h u m a n i s vel consiliis vel v i r i b u s v i n c i ; aut si, c u m inter se
belligerant, n o n d i i ab h o m i n i b u s , sed d i i ab aliis diis forte vincun-
tur, q u i sunt q u a r u m q u e p r o p r i i c i v i t a t u m : habent ergo et i p s i
inter se i n i m i c i t i a s , quas p r o sua quisque parte suscipiunt. N o n
itaque deos suos debuit colere civitas magis q u a m alios, a quibus
adiuvarentur sui. Postremo quoquo modo se habeat d e o r u m iste
vel transitus vel fuga, vel m i g r a t i o vel i n pugna defeetio, n o n d u m
i l l i s temporibus atque i n illis t e r r a r u m partibus C h r i s t i n o m e n
fuerat p r a e d i c a t u m , quando i l l a regna per ingentes bellicas clades
amissa atque translata sunt. N a m si post m i l l e ducentos et q u o d
8
Usp. DIODOR S I K U L , Bibl. 2, 1—2; L U C I J E A M P E L I J E , Lib. mem. 11, 2.
9
Usp. E U Z E B I J E C E Z A R E J S K I — J E R O N I M , Chronic. 2; OROZIJE, Hist.
7, 2, 15.
O D R Ž . B O Ž J O J 4 , 6-7 261
8
Asiraca. ) O n o je toliko dugo trajalo da to doba rimsko carstvo nije
8
nikad postiglo. Jer prema onome što pišu ljetopisci , to je kraljevstvo,
od prve godine Ninove vladavine, potrajalo tisuću dvije stotine i četr­
9
deset godina, dok vlast nije prešla u ruke Medijaca. )
A zaratiti protiv susjeda, pa zatim dalje napadati te ništiti i podjarmlji-
vati narode koji ti ničim ne smetaju, jedino zbog pohlepe za vladavi­
nom, — kako da se to drugačije nazove negoli velikim razbojstvom? (8).
7. A k o to kraljevstvo bijaše tako veliko i trajno a bez ikakve po-
J
D a li bogovi P o-
J J m a z u , odnosno na-
moći bogova, zašto se onda rimskim bogovima pripisuje prostorno puštaju zemaljska
proširenje i vremensko trajanje rimskoga carstva? K a k a v je, naime, hovu^pon'u ipaSu
razlog jednome, takav je i drugom. Ustvrde l i pako kako p o m o ć i bo­
gova treba i prvo pripisati, onda pitam: kojim bogovima? Jer, oni
ostali narodi, koje je N i n pokorio i podjarmio, tada ne štovahu neke
drukčije bogove. I l i , ako A s i r c i imadijahu svoje vlastite bogove (kao
vičnije graditelje u izgradbi i opslužbi carstva), da li i ti izumriješe kad
A s i r c i izgubiše carstvo; i l i su pak zbog toga što i m plaća nije isplaćena,
ili druga veća o b e ć a n a , više voljeli prijeći Medijcima, kad ih K i r pozva
obećavši i m štogod j o š pogodnije? Jer taj narod — nakon po prostoru
golemog ali po vremenu kratkotrajnog kraljevstva Aleksandra M a k e ­
donskog — pod svojom vlašću i do danas ima ne malena p o d r u č j a na
Istoku. A k o je to tako, bogovi su ili nevjernici koji ostavljaju svoje te
prelaze neprijateljima (što ne učini ni čovjek K a m i l o , kad je, kao po­
bjednik i osvajač naj neprijatelj skijeg grada, osjetio nezahvalnost R i m a ,
za koji je pobijedio, pa ipak je poslije zaboravio nanesenu uvredu,
i misleći na domovinu ponovno je oslobodio od G a l a ) , ili nisu toliko
snažni kao što b i bogovima dolikovalo da budu, ako ih mogu svladati
ljudski naumi i l i sile; /// najzad, kad između sebe ratuju, te bogove
ne pobijeđuju ljudi, nego m o ž d a drugi bogovi (koji opet pripadaju
svojim vlastitim d r ž a v a m a ) ; pa su, dakle, u m e đ u s o b n o j zavadi, kako
se svaki od njih tuče za svoju stranku. Stoga d r ž a v a svoje vlastite bo­
gove nije smjela štovati više negoli one ostale, da b i ti njenim ljudima
mogli p o m o ć i .
N a p o k o n , kako god bilo s tim prijelazom i l i bijegom bogova, i l i sa se­
lidbom i l i n a p u š t a n j e m u boju, Kristovo se ime ne bijaše j o š propovije­
dalo niti u tim vremenima niti u tim dijelovima zemlje, kada su ta
kraljevstva propadala i prelazila drugima u golemim ratnim ne­
voljama. Jer, da je nakon onih tisuću i dvije stotine i više godina (kad
(8) Po svjedočanstvu Pavla Orozija, stare povijesti meću početak ulju-
đivanja i svršetak prahistorije u vrijeme Nina: od njeg broje kraljevstva i ratove
(Hist. 1, 1,2-3; 2, 2, 4).
B Uzeto prema Jeronimovu prijevodu Euzebijeve Kronike. Asirsko je carstvo tako trajalo od
2059. do 816. pr. K r . , a rimska povijest od 753. pr. K r . do 414. po K r . (kad je Augustin ovo pi­
sao).
 262 D E CIV. D E I 4, 7-8
1
e x c u r r i t annos, quando regnum Assyriis a b l a t u m est, s i i a m i b i
C h r i s t i a n a religio a l i u d regnum praedicaret aeternum et d e o r u m
f a l s o r u m cultus sacrilegos inhiberet: q u i d a l i u d illius gentis vani
homines dicerent, nisi regnum, q u o d t a m d i u conservatum est, n u l l a
alia causa n i s i suis religionibus desertis et i l l a recepta perire
potuisse? I n q u a v o ć e vanitatis, quae poterat esse, i s t i attendant
s p e c u l u m s u u m , et s i m i l i a conqueri, si ullus i n eis p u d o r est, erube-
scant. Q u a m q u a m R o m a n u m i m p e r i u m afflictum est potius q u a m
m u t a t u m , q u o d et aliis ante C h r i s t i nomen temporibus ei contigit
et ab i l l a est afrlictione recreatum, q u o d nec istis temporibus despe-
r a n d u m est. Quis e n i m de hac re no vit voluntatem Dei?
An plures dii an unus qui et mundus sit (8-13)
Quot smt du 8. Demde quaeramus, si placet, ex tanta d e o r u m turba, q u a m
rerum naturae . .
servandarum. R o m a n i colebant, q u e m p o t i s s i m u m vel quos deos credant i l l u d
P L 1 1 8
i m p e r i u m dilatasse atque servasse. Neque e n i m i n hoc t a m praeclaro
opere et tantae p l e n i s s i m o dignitatis audent aliquas partes deae
Cloacinae tribuere aut Volupiae, quae a voluptate appellata est, aut
Lubentinae, c u i n o m e n est a libidine, aut V a t i c a n o , q u i i n f a n t u m
vagitibus praesidet, aut Cuninae, quae cunas e o r u m administrat.
Quando autem possunt uno loco l i b r i huius c o m m e m o r a r i o m n i a
n o m i n a d e o r u m et dearum, quae i l l i grandibus v o l u m i n i b u s v i x
comprehendere potuerunt singulis rebus p r o p r i a dispertientes officia
n u m i n u m ? N e c a g r o r u m munus u n i alicui deo c o m m i t t e n d u m arbi-
c c 1 0 5
t r a t i sunt, sed r u r a deae Rusinae, iuga m o n t i u m / deo Iugatino;
collibus d e a m C o l l a t i n a m , vallibus V a l l o n i a m praefecerunt. N e c
saltem potuerunt u n a m Segetiam talem invenire, c u i semel segetes
commendarent, sed sata f r u m e n ta, q u a m d i u sub terra essent, prae-
p o s i t a m voluerunt habere deam S e i a m ; c u m vero i a m essent super
' si] isp. M.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 7-8 263
kraljevstvo bijaše oduzeto Asircima) već tada kršćanska vjera propo­
vijedala drukčije, vječito kraljevstvo te zabranila svetogrdne obrede
lažnim bogovima, — što bi drugo rekli tašti ljudi toga naroda nego
to kako kraljevstvo što se tako dugo o d r ž a l o nije moglo propasti
ni zbog kojeg drugog razloga nego jerbo napustiše vlastitu vjeru, a prih-
vatiše ovu novu? U tome glasu taštine lažnosti, koji se mogao čuti, neka
naši protivnici vide svoje zrcalo, i ako je u njih ikakva srama, neka
porumene, što se sada slično žale. A rimsko carstvo više je sad potre­
seno nego promijenjeno, što mu se d o g a đ a l o i u drugim razdobljima
prije pojave Kristova imena, kad bi se ono od takva potresa oporavilo,
pa ne treba ni sada gubiti zbog toga nadu. T k o naime zna u tome volju
Božju? (9).
Politeizam, monoteizam, panteizam (8-13)
U z
8. I s t r a ž i m o zatim, ako hoćete, od tolike gomile bogova, koje P ° m o
kojega ć
. . . . . . . . . v . ,. od bogova misle
Rimljani p o š t i v a h u , koji je ih koji su, kako vjeruju, najviše pripomogli Rimljani d a i m je
da se to carstvo proširi i održi. U tom postignuću koje je tako slavno Si^se.Tad je^va
i obilno dostojanstvom, neće se usuditi da bilo kakav udio pripišu da su m o g l i p o j e -
J
' . d i n i m a od njih pov-
božici kao što je Cluacina (prema cloacae, kalni prokop) ih V o l u p i a jeriti čuvanje po-
e d i n e s t v a r l A
(nazvana prema voluptas, pohlepa) i l i Lubentina (prema libido, po- J
ž u d a ) i l i Vaticanusu, koji bdije nad cviljenjem nejačadi (vagitus) i l i
C u n i n i , koja vodi brigu o njihovim kolijevkama (cunae). A l i kako se
mogu na jednom mjestu ove knjige spomenuti sva imena bogova
i božica koje su oni jedva uzmogli smjestiti u goleme sveske, u kojima
svakomu od b o ž a n s t a v a dodijeliše posebne dužnosti za svaku pojedinu
stvar? T a k o nisu mislili ni da obradbu zemlje treba povjeriti jednomu
bogu, nego seoska polja božici Rusini, planinske grebene (juga) bogu
Jugatinu, brežuljke (colles) božici Collatini, a doline Valloniji (valles).
Isto tako nisu mogli p r o n a ć i ni jednu božicu Segetiju, kojoj bi povjerili
cjelokupne usjeve (seges), nego su više voljeli nek posijano žitno sjeme
(sata), dok je pod zemljom, pripazi božica Seia; a kad izbije iznad
(9) Augustin uopće ne misli na zalaz Rimskoga carstva; računajući
na njegov nastavak, ne gubi nade. Bio je rimski čovjek jezikom i kulturom, ali
također osjećanjem i srcem (usp. A . Trape, S. Agostino, l'uomo . . ., Fossano
1976, 15-20). To ne mijenja na činjenici da je on ipak međaš koji zaključuje
starorimsko a otvara novo, za nas srednjovjekovno, razdoblje. O tom:
H.-J. Marrou, St. Augustin et la fin de la culture antique, Pariš 1949.
A O d ovoga mjesta p o č i n j e Augustinov napadaj na rimsko m n o g o b o š t v o . Popis b o ž a n s t a v a ,
njihova imena i djelokrug pisac uzima iz Varonova djela Starine. M n o g i o d tih bogova bijahu
puka imena i poganima Augustinova doba. Augustin se ruga tim bogovima, kako bi suzbio
nostalgiju za poganskom p r o š l o š ć u .
 264 D E CIV. D E I 4, 8-9
t e r i a m et segetem facerent, deam Segetiam; frumentis vero col-
lectis atque reconditis, ut tuto servarentur, deam T u t i l i n a m praepo-
suerunt. C u i n o n sumcere videretur i l l a Segetia, q u a m d i u seges
ab i n i t i i s herbidis usque a d aristas aridas perveniret? N o n tamen
satis fuit h o m i n i b u s d e o r u m m u l t i t u d i n e m amantibus, ut a n i m a
m i s e r a d a e m o n i o r u m turbae prostitueretur, unius D e i veri c a s t u m
dedignata c o m p l e x u m . Praefecerunt ergo P r o s e r p i n a m frumentis
germinantibus, geniculis nodisque c u l m o r u m deum N o d u t u m , invo-
lumentis f o l l i c u l o r u m deam V o l u t i n a m ; c u m f o l l i c u l i patescunt, ut
š p i c a exeat, deam Patelanam, c u m segetes novis aristis aequantur,
q u i a veteres aequare hostire dixerunt, deam H o s t i l i n a m ; florentibus
frumentis deam F l o r a m , lactescentibus deum L a c t u r n u m , mature-
scentibus deam M a t u t a m ; c u m runcantur, i d est a terra auferuntur,
10
deam R u n c i n a m . Nec o m n i a c o m m e m o r o , quia me piget q u o d illos
P L 1 1 9
n o n pudet. H a e c / autem p a u c i s s i m a ideo dixi, ut intellegeretur
n u l l o m o d o eos dicere audere ista n u m i n a i m p e r i u m constituisse,
auxisse, conservasse R o m a n u m , quae i t a suis quaeque adhibeban-
tur officiis, ut n i h i l u n i v e r s u m u n i a l i c u i crederetur. Quando ergo
Segetia curaret i m p e r i u m , c u i c u r a m gerere s i m u l et segetibus et
arboribus n o n licebat? Quando de armis C u n i n a cogitaret, cuius
p r a e p o s i t u r a p a r v u l o r u m cunas n o n permittebatur excedere? Quando
N o d u t u s adiuvaret i n bello, q u i nec ad f o l l i c u l u m spicae, sed tan­
t u m a d n o d u m g e n i c u l i pertinebat? U n u m quisque d o m u i suae ponit
o s t i a r i u m , et q u i a h o m o est, o m n i n o sufficit: tres deos isti posuerunt,
n
F o r c u l u m foribus, C a r d e a m c a r d i n i , L i m e n t i n u m l i m i n i . I t a n o n
poterat F o r c u l u s s i m u l et c a r d i n e m limenque servare.
Quid de love 9. O m i s s a i g i t u r ista t u r b a m i n u t o r u m d e o r u m v e l a l i q u a n t u m
dicendum.
i n t e r m i s s a officium m a i o r u m deorum debemus inquirere, quo R o m a
t a m magna facta est, ut t a m d i u tot gentibus imperaret. N i m i r u m
ergo l o v i š hoc opus est. I p s u m e n i m d e o r u m o m n i u m dearumque
CC 106 regem esse volunt: hoc eius indicat sceptrum, / hoc i n alto colle Capi-
t o l i u m . De isto deo, quamvis a poeta, d i c t u m convenientissime prae-
dicant:
10
Usp. A U L G E L I J E , Noct. Att. 16, 17; L A K T A N C I J E , Div. instit. 1, .20;
T E R T U L I J A N , De an. 37; A R N O B I J E , Adv. nat. 3, 23; 4, 7; V A R O N , Antiq.
14; De re rust. 1, 1, 6; De lingua lat. 5, 74. 163. 164.
11
Usp. T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 15, 5.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 8-9 265
zemlje i ponese klasje, prelazi božici Segetiji; a kad se žito p o ž a n j e
i pohrani, kako bi se u š č u v a l o (ruto), predaje se skrbi božice Tutuline.
K o m u se ne bi činilo kako posve dostaje ona Segetija, za cijeli usjev,
sve od travnih izdanaka do suhoga klasja? A l i to nije dostajalo ljudima
koji su ljubili m n o š t v o bogova, tako te je bijedna d u š a bludničila s
ruljom zloduha, dok je prezrela čisti zagrljaj jedinog istinskog Boga.
Tako Prozerpinu postaviše nastojnicom proklijalog sjemena; o koljen-
cima i č v o r o v i m a stabljika starao se bog Nodutus, o ovojnicama (itivo-
lutnenta) vlaća božica V o l u t i n a ; a kad bi se vlaće rastvorilo (patescunt),
kako bi izbili klasovi, nadzor je preuzimala božica Patelana; a kad b i
se usjevi s n o v i m klasjem izravnali (jer su stari »izravnati« govorili
hostire), nastupala je božica Hostilina; kad bi usjevi procvali (floren­
tibus), dolazila je božica F l o r a ; kad su se zamliječili (lactescentibus),
bog Lacturnus, a kad je žito dozrelo (maturescentibus) božica M a t u -
ta (10); kad se požnjelo (runcantur), to jest: dizalo sa zemlje, brinula se
10
b o ž i c a R u n c i n a . ) A sve ih i ne spominjem, jer meni se već gadi ono
čega se oni ne stide.
A l i i ovo veoma malo naveo sam samo zbog toga kako bi se shvatilo,
da se oni ništa ne usuđuju ustvrditi da su ta božanstva utemeljila,
uvećala i o d r ž a l a rimsko carstvo, budući da je svako od njih bilo toliko
zabavljeno svojim posebnim d u ž n o s t i m a , te se ni jednomu od njih nije
moglo povjeriti ništa obuhvatnije. Jer kako bi Segetia mogla brinuti
0 carstvu, kad joj ne bijaše d o p u š t e n o istodobno voditi brigu o usjevima
1 d r v e ć u ? K a k o je C u n i n a mogla i misliti o oružju, kad joj ovlast nije
d o p u š t a l a da u o p ć e prelazi izvan brige o kolijevkama nejačadi? K a k o
bi Nodutus pomogao u ratu, kad se nije smio brinuti ni o ovojnici klasa
nego samo o čvoru na koljencetu? Svatko u svojem domu postavlja po
jednog vratara, i b u d u ć i da je čovjek, to je posve dostatno, a oni d o č i m :
postaviše tri boga: Forculusa za same vratnice (fores), Cardea za stožere
11
vrata {cardo) i Limentinusa za prag (limen). ^ T a k o Forculus nije
mogao istodobno čuvati i stožer i prag zajedno s vratnicama.
9. M i m o i s a v s i stoga tu gomilu sitnih bogova, ih e barem pustivši D a
J°h s i r
enje i
i . • • ^ v^- , v • , trajanje rimskoga
za neko vrijeme po strani, moramo istražiti dužnosti većih bogova, po carstva trebalo p r i -
kojima je R i m postao tako velik i tako dugo vladao tolikim narodima. ^njegov^š^vate-
Zaista, to je djelo Jupitrovo. Jer oni hoće da je on kralj svih bogova i
l {
smatraju vrhov-
• i_ v . , . . , . „ . , . , J
, , ° nim bogom
v
i b o ž i c a ; to pokazuje njegovo žezlo i Kapitol na visokome brdu. K a z u
kako je o tome bogu (iako iz usta pjesnika) najprikladnije r e č e n o : »Sve
(10) Matuta mati (mater) u sredozemnoj je mitologiji naslovna (eponim-
ska) i astralna božica; zaštitnica je svanuća i rađanja. Lik joj se brka s grčkom
božicom Inom, Kadmovom kćerju i Melikertovom majkom; bacivši se sa
sinom u more, postade božica morska, u Grka Leukothea a u Rimljana M a ­
tuta; naklonjena je pomorcima. Njena svečanost Matralia slavila se 11. lipnja
već po Numinu kalendaru (usp. Ovidije, Fasti 6, 541-546. 559; Lukrecije,
De rer. nat. 5, 656; Plutarh, Qnaesi. tom. 16; v. niže knjiga 18, 14).
 266 D E CIV. D E I 4, 9-10
12
loviš omnia plena
H u n e V a r r o credit etiam ab his coli, q u i u n u m D e u m s o l u m sine
13
s i m u l a c r o colunt, sed alio nomine n u n c u p a r i . Q u o d si i t a est, c u r
t a m male tractatus est Romae, sicut q u i d e m et i n ceteris gentibus,
ut ei fieret s i m u l a c r u m ? Q u o d i p s i etiam V a r r o n i i t a displicet, ut,
c u m tantae civitatis perversa consuetudine premeretur, nequaquam
tamen dicere et scribere dubitaret, quod h i , q u i populis institue-
14
runt s i m u l a c r a , et m e t u m dempserunt et e r r o r e m a d d i d e r u n t .
Physica ratio 10. C u r i l l i etiam l u n o uxor adiungitur, quae dicatur soror et
ve et diis lo- 15
coniux ? Q u i a Iovem, inquiunt, i n aethere accipimus, i n aere Iuno-
corum... nem, et haec duo elementa coniuncta sunt, a l t e r u m superius, alte-
r u m inferius. N o n est ergo ille, de quo d i c t u m est
Iovis omnia plena;
si a l i q u a m p a r t e m i m p l e t et l u n o . A n uterque u t r u m q u e implet,
et a m b o isti coniuges et i n duobus istis elementis et i n singulis
s i m u l sunt? C u r ergo aether datur l o v i , aer Iunoni? Postremo i p s i
duo satis essent: q u i d est quod mare Neptuno t r i b u i t u r , t e r r a P l u -
PL 120 toni? E t ne i p s i quoque sine coniugibus remane/rent, a d d i t u r
N e p t u n o Salacia, P l u t o n i Proserpina. N a m sicut i n f e r i o r e m caeli
16
partem, i d est aerem, i n q u i u n t , l u n o tenet, i t a i n f e r i o r e m m a r i š
S a l a c i a et terrae i n f e r i o r e m Proserpina. Quaerunt q u e m ad m o d u m
sarciant fabulas, nec inveniunt. S i e n i m haec i t a essent, t r i a potius
17
elementa m u n d i esse, non q u a t t u o r , eorum veteres proderent, ut
singula d e o r u m coniugia clividerentur singulis elementis. N u n c vero
o m n i m o d o affirmaverunt a l i u d esse aetherem, a l i u d aerem. A q u a
vero sive superior sive inferior utique aqua est; p u t a q u i a d i s s i m i l i s :
n u m q u i d i n t a n t u m ut aqua n o n sit? E t inferior terra q u i d a l i u d
potest esse q u a m terra quantalibet diversitate distineta? Deinde
ecee i a m totus i n his quattuor vel tribus elementis corporeus com-
pletus est m u n d u s : M i n e r v a u b i erit? q u i d tenebit? q u i d i m p l e b i t ?
S i m u l e n i m c u m his i n C a p i t o l i o constituta est, c u m ista filia n o n
sit a m b o r u m . A u t si aetheris p a r t e m superiorem M i n e r v a m tenere
dicunt et hac oceasione fmgere poetas quod de Iovis capite nata
1 8
s i t : c u r n o n ergo ipsa potius d e o r u m regina deputatur, quod sit
12
V E R G I L I J E , Ecl. 3, 60.
13
V A R O N , De lingua lat. 5, 66; 7, 85 [?].
4
V A R O N , De vita pop. rom., fr. 15 (u: N O N I J E , Comp. doctr. 162, 14);
Antiq., fr. 117 (u: A R N O B I J E , Adv. nat. 7, 1) [?].
15
Filozofi naturalisti u: PLATON, Kratil 404 c; C I C E R O N , De nat. deoi. 2,
26, 66; T E R T U L I J A N , Adv. Mare. 1, 13, 4 usp. S E R V I J E , in Aen. 1, 4.
16
Hymn. Hom. Poseid.; HEZIOD, Poslovi i dani, 667—668; Teog. 15. 969—
973; P L A T O N , Gorgija 523 a; Kratil 402 d—403 a; V A R O N , De lingua lat. 5,
67. 72; stoici u: C I C E R O N , De nat. deor. 2, 26, 66.
17
E M P E D O K L O u: Diels, FVS, 31, fr. 6 prema: E C I J E , Plac. 1, 3, 20.
18
Hymm. Hom. Ath.; HEZIOD, Teog. 923—925; L U K I J A N , Razg. bog. 8; usp.
i P L A T O N , Kratil 407 ab.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 9-10 267
12
su stvari pune J u p i t r a « ) (11). Varon čak vjeruje kako njega štuju
i oni koji poštivaju samo jednog jedinog boga bez kipa, ali ga nazivaju
13
drukčijim imenom. ) A k o je to tako, zašto se s njime u R i m u (kao
i m e đ u ostalim narodima) tako loše postupalo te su mu postavili kip?
A to se nije svidjelo čak ni V a r o n u tako te je — iako i sam pod pritiskom
i z o p a č e n o g običaja toga velikog grada — ipak se usudio i reći i napisati
da oni koji su puku postavili kipove »oduzeše mu strahopočitanje,
14
a pridodaše pogrješku.« )
10. Z a š t o se njemu j o š pridružuje i žena Junona koja se naziva z
a kakvim su
0 1 < -x . . j . mnijenjima povo
—nijenjima pov
15
»sestra i s u p r u g a « ? ) Z b o g toga, kazu, jer uzimamo da je Jupiter dii ioni koji su za
u eteru, a Junona u zraku; ta su dva počela povezana, jedno je više, Sh^dljdovaTvijeta
drugo niže. N u onda on nije onaj o kojem se reklo »Sve su stvari pune postavili različite
b o g o v e
J u p i t r a « , ako i Junona ispunjava neki dio. Ili m o ž d a oboje ispunjavaju
i jedno i drugo, i oboje su kao supružnici u oba ta počela i u svakome
od njih? A l i zašto se onda eter daje Jupitru, a zrak Junoni? N a p o k o n ,
njih dvoje bi bilo dosta; zašto se more pridaje Neptunu, a zemlja P l u -
tonu? A da ni ti ne bi ostali bez žena, Neptunu se dodaje Salacija, a P l u -
tonu Prozerpina. Z b o g toga što — k a ž u — kako Junona zauzima niži
16
dio nebesa, naime zrak, ) tako i Salacija niži dio mora, a Prozerpina
niži dio zemlje. O n i traže n a č i n a kako da pokrpe te priče, ali ga ne
nalaze. N a i m e , ako bi to bilo tako, onda bi njihovi stari tvrdili kako
17
postoje tri pratvari svijeta, a ne četiri, ) tako da bi se svakoj od poje­
dinih pratvari podijelio po jedan br ačni par bogova. Sad pak oni
naprosto tvrde kako je jedno eter, a drugo zrak. D o č i m voda, bila gornja
ili donja, ipak je voda; pa i da zamisliš da jest različita, zar je toiiko da
ne bude voda? A što drugo m o ž e biti ona niža zemlja nego opet zemlja,
kolika god se razlika zamislila?
E t o , zatim, cjelokupni tvarni svijet ispunjen je tima trima i l i četirma
p o č e l i m a . A gdje će biti Minerva? Što će ona držati? Što ispunjavati?
Jer zajedno s njima i ona je nastanjena na Kapitolu, iako nije kći i jed­
nome i drugome. Ili pak, ako kažu kako Minerva zauzima viši dio etera
i da su zbog toga pjesnici izmislili kako je r o đ e n a iz Jupitrove glave, ) 18
zašto se onda ona ne smatra kraljicom bogova, kad je već viša od J u -
(11) Zeus, latinski Jupiter (tj. Jov-piter ili starije Dies-pater, Zeus otac),
indoevropsko je božanstvo, vezano uz pojavu vedrog neba (lat. dius)\ tvorac je
prirode, njen gospodar, zaštitnik obitelji i ljudskog roda. Čini se da mit krije
iskonski monoteistički pečat (usp. Platon, Kratil, 396ab; Phil. 30d; Plotin,
n. dj. 4, 4, 9-10; Varon, De ling. lat. 5, 65-66). Bio je vrlo štovan (glavno
grčko svetište u Olimpiji, s Fidijinim kipom, smatrano jednim od svjetskih
čuda; glavno rimsko svetište na Kapitoliju): obilovao je nazivima ili nadimci­
ma: spasitelj, osloboditelj, čuvar postojećeg (sta tor) . . .
 268 D E CIV. D E I 4, 10
l o v e superior? A n q u i a i n d i g n u m erat praeponere p a t r i filiam? C u r
n o n de l o v e ipso erga S a t u r n u m i u s t i t i a ista servata est? A n q u i a
19
CC 107 victus est? E r g o / pugnarunt? Absit, i n q u i u n t ; f a b u l a r u m est ista
garrulitas. E c c e fabulis non credatur et de diis m e l i o r a sentiantur:
c u r ergo n o n data est p a t r i l o v i š , etsi non s u b l i m i o r , aequalis certe
20
sedes honoris? Q u i a Saturnus, i n q u i u n t , temporis longitudo est.
Tempus ergo colunt, q u i S a t u r n u m colunt, et rex d e o r u m l u p p i t e r
i n s i n u a t u r natus ex tempore. Q u i d e n i m i n d i g n u m dicitur, c u m
l u p p i t e r et l u n o nati d i c u n t u r ex tempore, si caelum est ille et i l l a
terra, c u m facta sint utique caelum et terra? N a m hoc quoque i n
21
l i b r i s suis habent e o r u m docti atque sapientes . Neque de figmen-
tis poeticis, sed de p h i l o s o p h o r u m l i b r i s a V e r g i l i o d i c t u m est:
Tum pater omnipotens fecundis imbribus aether
22
Coniugis in gremium laetae descendit ,
i d est i n g r e m i u m telluris aut terrae; quia et hic aliquas differentias
volunt esse atque i n ipsa terra a l i u d T e r r a m , a l i u d T e l l u r e m , a l i u d
T e l l u m o n e m putant, et hos omnes deos habent suis n o m i n i b u s ap-
23
pellatos, suis ofliciis distinctos, suis aris sacrisque veneratos .
24
E a m d e m T e r r a m etiam m a t r e m deum v o c a n t , ut i a m poetae tole-
r a b i l i o r a confingant, si secundum i s t o r u m non poeticos, sed sacro-
r u m libros n o n s o l u m l u n o , soror et coniux, sed etiam mater est
25
l o v i š . E a m d e m t e r r a m Cererem, eamdem etiam V e s t a m v o l u n t ,
c u m tamen saepius V e s t a m non n i s i ignem esse perhibeant perti-
P L 121 nentem ad focos, sine quibus civitas / esse non potest, et ideo i l l i
virgines solere servire, q u o d sicut ex virgine, i t a n i h i l ex igne
nascatur. O u a m totam vanitatem aboleri et exstingui utique ab illo
oportuit, q u i est natus ex virgine. Quis e n i m ferat, quod, c u m
t a n t u m honoris et quasi castitatis igni tribuerint, aliquando V e s t a m
n o n erubescunt etiam V e n e r e m dicere, ut vanescat i n ancillis eius
honorata virginitas? S i e n i m V e s t a Venus est, quo modo ei rite
1
virgines a Veneris operibus abstinendo servierunt? A n Veneres duae
sunt, u n a virgo, altera m u l i e r ? A n potius tres, u n a v i r g i n u m , quae
etiam V e s t a est, alia coniugatarum, alia m e r e t r i c u m ? C u i etiam
Phoenices ' d o n u m dabant de prostitutione filiarum, antequam eas
1
venereis M.
1 9
E N I J E , Euhemerus u: L A K T A N C I J E , Div. inst. 1, 11, 33; K L E A N T i
H R I Z I P u: C I C E R O N , De nat. deor. 2, 24, 63—64; M I N U C I J E F E L I K S ,
Oct. 23, 9—13.
20
P L A T O N , Kradi 402 ab; C I C E R O N , De nat. deor. 2, 25, 64; M A K R O B I J E ,
Saturn. 1, 8, 5—7; A R N O B I J E , Adv. nat. 3, 21.
21
V A R O N , De lingua lat. 5, 65.
22
V E R G I L I J E , Georg. 2, 325—326.
23
V A R O N , De re rust. 1, 1, 5; De lingua lat. 5, 62. 67; C I C E R O N , Ad Quinct.
fratrem 3, 1, 4, 14; De har. resp. 10, 20; H O R A C I J E , Ep. 2, 1, 143; L I V I J E ,
Ab urbe cond. 2, 41, 11; 8, 9, 8; 10, 28, 13.
24
Usp. Hymn. hom. Gea matr.; HEZIOD, Teog. 125—153; L U K R E C I J E , De
rer. nat. 2, 599—658.
25
V A R O N , De re rust. 3, 1, 5; C I C E R O N , De nat. deor. 3, 20, 52; OVIDIJE,
Fast. 6, 267. 299; DIONIZIJE iz H A L I K A R N A S A , Rom. ant. (Rim. star.) 2.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 10 269
pitra? D a l i m o ž d a zato što bijaše nedostojno postaviti kćer iznad oca?
Z a š t o se to isto pravo nije poštivalo u slučaju Jupitrova o d n o š a j a prema
Saturnu? D a li zbog toga što ovaj bijaše pobijeđen? O n d a su se oni
19
tukli izmedju sebe? T o nikako! k a ž u : ) to je brbljarija i priča. D o b r o ,
onda ne vjerujmo u priče i mislimo bolje o bogovima: zašto onda J u -
pitrovu ocu nije dano barem jednako ako već ne više mjesto u časti?
2 A
Zato, k a ž u , jer je Saturn trajnost v r e m e n a . ° ) D a k l e , oni koji štuju Sa-
turna ti štuju vrijeme, pa time natuknjuju kako je kralj bogova Jupiter
r o đ e n od vremena. A l i , što je n e d o l i č n o u tome kaže li se da su Jupiter
i Junona r o đ e n i od vremena, ako je on nebo a ona zemlja, kad su već
i nebo i zemlja stvoreni? Jer to se nalazi i u knjigama njihovih učenjaka
21
i mudraca. ) Vergilije ne govori na temelju pjesničkih izmišljotina, nego
iz knjiga filozofa, kad k a ž e : » T a d ^ter, svemogući otac, plodnim k i š a m a
22
silazi u krilo supruzi svojoj r a d o s n o j « ) to jest: u krilo tla (Tellus) i l i
zemlje (Terra); jer i tu oni h o ć e da budu neke razlike, pa i m je jedno
Terra, drugo Tellus, a treće Tellumo (12), i sve su te bogove nazvali
zasebnim imenima, podijelili i m posebne dužnosti i štovali zasebnim
23
svetkovinama i ž r t v e n i c i m a . ) Istu zemlju nazivaju i majkom bogova, ) 24
tako da pjesnici izmišljaju podnošljivije stvari; jer ne prema pjesničkim,
nego prema njihovim obrednim knjigama, Junona nije samo »sestra
i s u p r u g a « , nego č a k i mati Jupitrova! Z a t i m , ista zemlja hoće i da je
25
Cerera i j o š Vesta, ) iako češće tvrde kako je V e s t a samo oganj koji 6
pripada ognjištima, bez kojih ne može biti grada, a da je običaj da joj
služe djevice otuda što se iz ognja ništa ne r a đ a , kao ni od djevice. Pa
je i trebalo da svu tu ispraznost i dokine i uništi Onaj koji je r o đ e n od
djevice. A tko b i podnio to što — dok ognju pripisuju toliku čast i kao
neku č e d n o s t — pokatkad se ne stide nazivati Vestu Venerom, tako
te se gubi djevičanstvo koje časte u njezinih sluškinja? Jer ako je Vesta
Venera, kako da joj primjereno služe djevice što se suzdržavaju od
Venerinih poslova? Ili postoje dvije Venere, od kojih je jedna djevica,
a druga žena? Ili m o ž d a tri, od kojih je jedna, Vesta, božica djevica;
druga udatih žena* a treća bludnica? Ovoj su Feničani čak darivali
novac z a r a đ e n od bludničenja vlastitih kćeri prije nego bi se udale
(12) Terra je nebesko tijelo i tvar; Tellus je nastanjena, obrađena i ob­
radiva zemlja (Saturnia tellus: Vergilije, Georg. 2, 173) kao žensko počelo;
Tellumo ili Tellurus bilo bi tlo kao muško počelo (usp. niže knjiga 7, 23; Ci­
ceron, De nat. deor. 3, 20, 52). Uz ime Zeus otac (Dies pater, Jupiter)
ide i terra mater, majka zemlja (Varon, De re rust. 1, 1, 5), ona je alma (Ovi-
dije, Met. 2, 272); njoj su i Cereri posvećeni sjetveni praznici (feriae semen-
tivae: Ovidije, Fasti 1, 657-674).
A Ova veza Saturna i vremena p o t j e č e od g r č . Krona (kronos). Po p u č k o j etimologiji i Saturn
i Kron bi z n a č i l i isto. Prema Ciceronu: » S a t u r n o v o g r č k o ime je K r o n , š t o je isto kao i chronos,
vrijeme. Latinska o z n a č n i c a Saturn dolazi od č i n j e n i c e š t o je on z a s i ć e n ili sit g o d i n a « (O naravi
bogova, 2, 25. 64). K r o n je i n a č e predhelensko b o ž a n s t v o , a Saturn predrimsko, etrursko b o ž a n ­
stvo.
B Vesta se p o i s t o v j e ć u j e i s o g n j i š t e m i s o g n j i š n o m vatrom. Ovidije (Fasti, 6, 299) navodi kako
ime Vesta p o t j e č e od snage koja ostaje (vi stando); čini se da nema dokaza za p o i s t o v j e ć i v a n j e
Veste i Venere.
 270 D E CIV. D E I 4, 10-11 O D R Ž . B O Ž J O J 4, 10-11 271

iungerent v i r i š . Quae i l l a r u m est m a t r o n a V u l c a n i ? N o n utique
virgo, q u o n i a m habet m a r i t u m . Absit autem ut meretrix, ne filio
Iunonis et cooperario M i n e r v a e facere v i d e a m u r i n i u r i a m . E r g o
haec ad coniugatas intellegitur pertinere: sed eam n o l u m u s i m i -
tentur i n eo q u o d fecit i l l a c u m M a r t e . Rursus, i n q u i u n t , a d fabulas
r e d i š . Quae ista i u s t i t i a est, nobis suscensere, q u o d t a l i a d i c i m u s
de diis e o r u m , et sibi n o n suscensere, q u i haec / i n theatris liben-
tissime spectant c r i m i n a d e o r u m suorum? E t (quod esset incredi-
bile, n i s i contestatissime probaretur) haec i p s a theatrica c r i m i n a
m
d e o r u m i n h o n o r e m instituta sunt e o r u m d e m d e o r u m .
za muževe. A koja je od njih supruga Vulkanova? Djevica ta nije, jer
ima m u ž a . Nek je daleko i pomisao, da bi to bila bludnica, kako se ne
bi činilo da v r i j e đ a m o sina Junonina i suradnika Minervina. D a k l e ,
razumije se da je ona koja se bavi udatim ž e n a m a ; samo ne bismo
željeli daje o p o n a š a j u u onome što bijaše činila s M a r s o m .
» O p e t « , kažu, »ti se vračaš p r i č a m a . « A l i , kakva je to pravda da se na
nas srde što tako govorimo o njihovim bogovima, a ne srde se na same
sebe, što u kazalištima veoma rado gledaju i zločine tih svojih bogova?
I (što bi bilo nevjerojatno da nije bjelodano p o t v r đ e n o ) te iste kaza­
lišne priredbe o zločinima bogova ustanovljene su u čast tima bogo­
vima.

11. Neka, dakle, tvrde što god hoće u svom znanstvenom doka- ° mnogim bogo-
° vima, o kojima
...de love et
v
n
11. Q u o d h b e t i g i t u r phvsicis ratiombus et disputationibus ad- 26
zivanju i raspravljanju. ) Nek i m je Jupiter sad dusa ovog tvarnog oni učeniji medu
dns addictis ^ , . T . . _ . _. . .
svijeta, koja ispunjava i pokreće cjelokupnu olinu i z g r a đ e n u i složenu 8
^u fedno a
tefsto^
colendis mori- 26
s e r a n t : m o d o sit Iuppiter corporei huius m u n d i animus, q u i uni-
od četiriju i l i bilo koliko pratvari; neka sestri i braći svojoj ustupa Jupitrom
bus atque pue- versam i s t a m m o l e m ex quattuor vel quot eis placet elementis
dijelove toga; nek je eter, kako bi mogao zagrliti Junonu, koja je kao
c o n s t r u c t a m atque c o m p a c t a m i m p l e t et movet, m o d o inde suas
zrak ispod njega razlivena; i nek je istodobno zajedno sa zrakom i samo
partes s o r o r i et fratribus cedat; modo sit aether, ut aerem I u n o n e m
nebo, kako b i mogao plodonosnim k i š a m a i sjemenjem oploditi zemlju
subterfusam desuper amplectatur, modo t o t u m s i m u l c u m aere sit
kao svoju suprugu i majku (jer takvo nešto nije sramota m e đ u b o ž a n ­
ipse caelum, t e r r a m vero t a m q u a m coniugem eamdemque m a t r e m
stvima); i neka bude (a ne treba o svemu u pojedinostima raspravljati)
(quia hoc i n divinis turpe n o n est) fecundis i m b r i b u s et seminibus
onaj bog o kojem — kako mnogi misle — govori najplemenitiji pjesnik
fetet; m o d o autem (ne sit necesse per cuncta discurrere) deus unus,
kad k a ž e :
de quo m u l t i a poeta n o b i l i s s i m o d i c t u m putant: »Jer bog p r o ž i m a sve
deum namque ire per omnes zemlje, prostranstva mora i visoko n e b o . « ) 27

21
Terrasque tractusque mariš caelumque profundum ;
ipse i n aethere sit Iuppiter, ipse i n aere l u n o , ipse i n m a r i Neptu- I nek je on u eteru Jupiter, u zraku Junona, u moru Neptun, u nižim
nus, i n inferioribus e t i a m m a r i š ipse Salacia, i n terra P l u t o , i n dijelovima mora Salacija; u zemlji nek je on Pluton, u nižoj zemlji
terra inferiore Proserpina, i n focis domesticis Vesta, i n f a b r o r u m Prozerpina; na d o m a ć i m ognjištima Vesta, u kovačnici V u l k a n ; i nek
fornace V u l c a n u s , i n sideribus sol et l u n a et stellae, i n divinantibus je isti on m e đ u nebeskim tjelesima i Sunce i Mjesec i same zvijezde;
A p o l l o , i n merce M e r c u r i u s , i n Iano initiator, i n T e r m i n o termina- m e đ u proricateljima A p o l o n ; u trgovini M e r k u r ; u Jana nek je o t v a r a č ,
A
P L
i 2 2
tor, Saturnus i n tempore, M a r s et / B e l l o n a i n bellis, L i b e r i n vineis, a kod Termina z a t v a r a č ; i nek je on Saturn u vremenu; i Mars i Belona
23
Ceres i n frumentis, D i a n a i n silvis, M i n e r v a i n i n g e n i i s ; ipse sit u ratovima; Liber u vinogradima; Cerera m e đ u žitnim poljima; D i j a n a
28

postremo e t i a m i n i l l a t u r b a quasi p l e b e i o r u m deorum; ipse praesit
n o m i n e L i b e r i v i r o r u m seminibus et nomine L i b e r a e f e m i n a r u m ,
ipse sit Diespater, q u i p a r t u m perducat ad d i e m ; ipse sit dea M e n a ,
u š u m a m a ; i Minerva u k u l t u r i ) (13). Nek je napokon i u onoj gomili
kao pučkih bogova; nek pod imenom Liber nadzire sjeme m u š k a r a c a
i pod imenom Libera — ž e n a , neka je i Diespater, koji izvodi potomstvo
na svjetlo dana (dies); nek je on i božica Mena, kojoj povjeriše nadzor
nad ž e n s k o m m j e s e č n i c o m ; nek je L u c i n a , koju zazivaju žene u tru­
d o v i m a ; nek donosi p o m o ć n o v o r o đ e n č a d i primajući ih u krilo zemlje,

11
suorum dod. M. (13) Navedena božanstva bili bi nazivi Jupitra-Zeusa ukoliko je
n
Quodlibet] više rkp., Quotlibet malo rkp., Quotquot libet M . otac (pater), tj. tvorac i čuvar cjelokupne ekološke sredine u kojoj čovjek
stanuje i živi: usp. bilj. 11.
26
S t o i c i u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 148; C I C E R O N , De nat. deor. 1, 15, 39 A Janus i Terminus (Jan i Termin) i n a č e su bogovi p o č e t k a i kraja. Jana je prvi zazivan u m o ­
—41; 3, 24, 63; L A K T A N C I J E , Div. inst. 1, 12, 17. litvama, p o s v e ć i v a n i su mu prvi dan u mjesecu i prvi mesec i godini. A svetkovinom Termin
27
V E R G I L I J E , Georg. 4, 221—222. slavi se posljednji , dan godine (to jest: 24. veljače prema prvotnom rimskom kalen­
28 daru).
Stoici u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 147; V A R O N , De lingua lat. 5, 67—73.
 272 D E CIV. D E I 4, 11
q u a m praefecerunt menstruis f e m i n a r u m , ipse L u c i n a , quae a partu-
rientibus invocetur; ipse opem ferat nascentibus excipiendo eos
sinu terrae et vocetur Opis, ipse i n vagitu os aperiat et vocetur
deus V a t i c a n u s ; ipse levet de terra et vocetur dea L e v a n a , ipse
cunas tueatur et vocetur < d e a > C u n i n a ; n o n sit alius, sed ipse
i n i l l i s deabus, quae fata nascentibus canunt et vocantur Carmentes,
praesit fortuitis voceturque F o r t u n a ; i n diva R u m i n a m a m m a m par-
vulo i m m u l g e a t , q u i a r u m a m dixerunt veteres m a m m a m , i n d i v a
P o t i n a p o t i o n e m ministret, i n diva E d u c a escam praebeat; de pavore
i n f a n t u m Paventia nuncupetur, de spe, quae venit, V e n i l i a , de volup-
c c 1 0 9
tate V o l u p i a , de actu Agenoria; de stimulis, quibus / a d n i m i u m
a c t u m h o m o i m p e l l i t u r , dea S t i m u l a n o m i n e t u r ; S t r e n i a dea sit
strenuum faciendo, N u m e r i a , quae numerare doceat, Camena, quae
canere; ipse sit et deus Consus praebendo consilia et dea Sentia
sententias i n s p i r a n d o ; ipse dea luventas, quae post praetextam exci-
piat iuvenilis aetatis exordia, ipse sit et F o r t u n a barbata, quae
adultos b a r b a induat (quos honorare noluerunt, ut hoc qualecumque
n u m e n saltem m a s c u l u m d e u m vel a b a r b a B a r b a t u m , sicut a nodis
N o d u t u m , vel certe n o n F o r t u n a m , sed q u i a barbas habet F o r t u -
n i u m nominarent); ipse i n Iugatino deo coniuges iungat, et c u m
v i r g i n i u x o r i zona solvitur, ipse invocetur et dea Virginensis vocetur;
2 9
ipse sit M u t u n u s vel Tutunus, q u i est apud Graecos P r i a p u s : si
n o n pudet, haec o m n i a quae d i x i et quaecumque n o n d i x i (non e n i m
o m n i a dicenda arbitratus sum), h i omnes d i i deaeque sit unus l u p ­
30
piter, sive sint, ut q u i d a m v o l u n t , o m n i a ista partes eius sive
virtutes eius, sicut eis videtur, quibus eum placet esse m u n d i ani-
3 1
m u m , quae sententia velut m a g n o r u m m u l t u m q u e d o c t o r u m est.
H a e c si i t a sunt ° (quod quale sit, n o n d u m i n t e r i m quaero), q u i d /
P L 1 2 3
perderent, si u n u m D e u m colerent prudentiore compendio? Q u i d
e n i m eius contemneretur, c u m ipse coleretur? S i autem m e t u e n d u m
fuit, ne praetermissae sive neglectae partes eius irascerentur: n o n
ergo, ut volunt, velut unius animantis haec tota v i t a est, quae omnes
continet deos, quasi suas virtutes vel m e m b r a vel partes; sed s u a m
quaeque pars habet v i t a m a ceteris separatam, si praeter a l t e r a m
i r a s c i altera potest, et alia p l a c a r i , alia c o n c i t a r i . S i autem d i c i t u r
omnes s i m u l , i d est t o t u m i p s u m Iovem, potuisse offendi, si partes
eius n o n e t i a m s i n g i l l a t i m m i n u t a t i m q u e colerentur, stulte d i c i t u r .
N u l l a quippe i l l a r u m praetermitteretur, c u m ipse unus, q u i habe-
retp o m n i a , coleretur. N a m ut alia o m i t t a m , quae sunt innumera-
b i l i a , c u m dicunt o m n i a sidera partes l o v i š esse et o m n i a vivere
° sint. M.
p B B o ž i c a R u m i n a pripada veoma starom razdoblju. S njom je u vezi ficus Ruminalis,
illarum . . . haberet] earum habet M.
29
Usp. V A R O N , Antiq. rer. div. 15; De lingua lat. 5, 57. 64. 72. 74.
30
Stoici u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 137—138; E C I J E . Plac. 1, 7, 17; C I C E R O N ,
Lucullus 37, 119; 41, 126.
31
P L A T O N , Kratil 396 ab; Fileb 30 d.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 11 273
i nek se zove O p i s ; nek i m otvara usta da zacvile i zove se bog V a t i c a ­
nus; nek ih p o d i ž e (levet) sa zemlje i nazove se božica L e v a n a ; nek i m
čuva kolijevke i zove se božica C u n i n a ; nek je on sam, a ne netko drugi,
u onim b o ž i c a m a koje n o v o r o đ e n č a d i pjevaju (canunt) o njihovoj
sudbini i zovu se Carmentes; nek on nadzire slučajne događaje (fortu­
B
itis) i zove se Fortuna; neka kao božica R u m i n a pruža sisu dojenčetu,
jer su stari sisu nazivali » r u m a » ; kao božica Potina neka pruža piće
(potionem), a kao božica E d u c a — jelo (esca); prema strahu (pavor)
u nejačadi nek se zove Paventia; a Venilia prema nadi koja dolazi
(quae venit); prema užitku (voluptas) nek je V o l u p i a ; a prema djelo­
vanju (agere) nek je Agenoria; prema porivima (s timu li), kojima se
čovjek nagoni na pretjeran rad, nek se zove Stimula; a po tome što čini
čovjeka krepkim (strenuus), nek je božica Strenia; a kako ga uči brojati
(numerare), nek je N u m e r i a ; i prema poduči u pjevanju Camena; nek
on bude i bog Consus kako daje savjete (consilium) a i božica Sentia,
jer nadahnjuje misli (sententiae).
Z a t i m , nek je on i božica Juventas, koja (pošto je o d l o ž e n a (toga prae-
texta) vodi brigu o p o č e c i m a m l a d e n a č k o g (iuvenilis) doba; nek je
i Fortuna Barbata, koja mladiće opskrbljuje bradom (oni, naime, te
mladiće ne htjedoše počastiti tako da im to b o ž a n s t v o , pa bilo kakvo
bilo, pretvore u m u š k o g boga, prema bradi (barba) u Barbatusa, kao
što je prema nodi — Nodutus; i svakako su ga — jerbo ima bradu, tre­
bali nazvati Fortunius, a ne Fortuna!); kao bog Jugatinus neka povezuje
supružnike (coniuges); i kad se nevjesti djevici (virgini) pojas razdrje-
šuje, neka ga zazivaju i nazivaju božica Virginensis; nek on bude
i Mutunus i l i Tutunus, koji je isto što i u Grka Prijap ) . Dakle: ako 29 c
nije sramota, nek sve ovo što sam rekao i sve što nisam rekao (kako sam
mislio da sve i ne treba reći) — nek jedan Jupiter bude svi ti bogovi
30
i božice, i l i pak neka budu — kako neki h o ć e ) — svi oni tek njegovi
dijelovi i l i njegova svojstva, kao što se čini onima kojima se sviđa da
31
on bude duša svijeta ) stoje mnijenje mnogih uglednika u u č e n j a k a ( 1 4 ) .
A k o je tome tako (a kako je to, zapravo za sad ne istražujem), što bi
izgubili da — radi razborite prištede — štuju jednog Boga? Što li bi od
njega prezreli, kad b i njega samog štovali? A k o bi se opet trebalo bo­
jati, da se njegovi mimoideni i l i zanemareni dijelovi ne rasrde, onda
nije, kao što oni hoće, da je cijeli ovaj život jedan oživljavač, koji
s a d r ž a v a sve bogove, kao svoja svojstva, udove i l i dijelove; nego svaki
dio ima svoj vlastiti život, odvojen od ostalih, ako se jedan može rasrdi-
(14) Brojna četa božanstava koja su nadležna za rast i odgoj djece sve
do njihove zrelosti i osnivanja nove obitelji opet bi mogli biti Jupitrovi
pridjevi, ukoliko je on čuvar i skrbnik osnovnih vrednota čovjekova življenja.
smokvino
stablo pod kojim je po predaji v u č i c a dojila R o m u l a . Njoj se ž r t v o v a l o mlijeko. U n a t o č V a r o -
novoj etimologiji (ruma — sisa), posrijedi je vjerojatno n e k o e t r u r s k o i m e , o d a k l e i s a m
R i m (Roma).
C Taj bog ( M u t u n - T u t u n ) imao je s v e t i š t e u Veliji, a prinosile su mu žrtve ž e n e odjevene
u toga praetexta. Pri svadbenom obredu o b i č n o b i j a š e p r e d o č e n kao falus na koji je nevjesta m o ­
r a l a sjesti. V e ć u dubokoj s t a r i n i M u t u n - T u t u n p o i s t o v j e ć e n s Prijapom.
D Vjerovanje da su zvijezde b o ž a n s t v a nalazi se u novoplatonizmu, a u skladu je i sa s t o i č k i m
i z j e d n a č i v a n j e m b o ž a n s t v a i svjetla.
 274 D E CIV. D E I 4, 11-13
atque rationales animas habere, et ideo sine controversia deos
32
e s s e , n o n vident q u a m multos n o n colant, q u a m m u l t i s aedes
n o n construant, aras n o n statuant, quas tamen p a u c i s s i m i s side-
r u m statuendas esse putaverunt et s i n g i l l a t i m sacrificandum. S i
i g i t u r irascuntur, q u i n o n s i n g i l l a t i m coluntur, n o n metuunt, paucis
placatis, toto caelo irato vivere? S i autem stellas omnes ideo colunt,
q u i a i n l o v e sunt q u e m colunt, isto compendio possent i n i l l o uno
o m n i b u s supplicare (sic e n i m nemo irasceretur, c u m i n i l l o uno
nemo contemneretur) potius q u a m cultis q u i b u s d a m iusta irascendi
cc no causa illis, q u i praetermissi essent, m u l t o n u m e r o s i o r i b u s / praebe-
retur, p r a e s e r t i m c u m eis de superna sede fulgentibus t u r p i nudi-
tate distentus praeponeretur Priapus.
An Iuppiter 12. Q u i d ? i l l u d nonne debet movere acutos homines vel quales-
ipse mundus
vel eius ani- cumque homines (non e n i m ad hoc ingenii opus est excellentia),
mus...
ut deposito studio contentionis attendant, si m u n d i animus Deus
est eique a n i m o m u n d u s ut corpus est, ut sit u n u m a n i m a l constans
ex a n i m o et corpore, atque iste Deus est s i n u q u o d a m naturae i n
se ipso continens o m n i a , ut ex ipsius anima, qua vivificatur tota ista
moles, vitae atque animae c u n c t o r u m v i v e n t i u m p r o cuiusque
nascendi <i sorte sumantur, n i h i l o m n i n o remanere, q u o d n o n sit
pars D e i . Q u o d si i t a est, quis n o n videat quanta impietas et irreli-
giositas consequatur, ut, q u o d calcaverit quisque, p a r t e m Dei calcet,
et i n o m n i animante occidendo pars D e i trucidetur? N o l o o m n i a
dicere, quae possunt occurrere cogitantibus, dići autem sine vere-
c u n d i a n o n possunt.
...vel ipsa ra­ 13. S i autem sola a n i m a l i a rationalia, sicut sunt homines, par-
tio rerum hu-
manarum sit. tes D e i esse contendunt: n o n video quidem, si totus m u n d u s est
Deus, quo m o d o bestias ab eius partibus separent; sed o b l u c t a r i
q u i d opus est? De ipso r a t i o n a l i animante, i d est homine, q u i d
PL 124 i n / f e l i c i u s credi potest, q u a m D e i p a r t e m vapulare, c u m puer vapu-
lat? I a m vero partes D e i fieri lascivas, iniquas, i m p i a s atque o m n i n o
damnabiles quis ferre possit, n i s i q u i prorsus insanit? Postremo
q u i d i r a s c i t u r eis, a quibus n o n c o l i t u r , c u m a suis partibus n o n
colatur? Restat ergo ut dicant omnes deos suas habere vitas, sibi
q
nascentis M.
32
Usp. V A R O N , De lingua lat. 5, 68. 74; De re rust. 1, 1, 5; P L A T O N , Epim.
984 d.; stoici u: L A K T A N C I J E , Div. inst. 2, 5, 11.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 11-13 275
ti mimo drugoga, jedan umiriti, a drugi uznemiriti. A k o b i se opet reklo
da se svi zajedno (to jest: sam cijeli Jupiter) mogu uvrijediti, ako se
njegovi dijelovi ne bi štovali napose i p o j e d i n a č n o , kazala bi se glupost.
Jer ni jedan od tih dijelova ne bi bio m i m o i đ e n , ako bi se štovao on
jedini, koji ih sve s a d r ž a v a . Nego — da prijeđem preko ostalih primjera
koji su neizbrojivi — kad kažu kako su sve zvijezde dijelovi Jupitra,D
da su sve razumne i imaju dušu, te su tako neosporno bogovi, ^ ne 32
uviđaju da mnoge od njih i ne štuju, jer mnogima ne izgrađuju hra­
move, ne p o d i ž u žrtvenike, b u d u ć i da su mislili kako treba podići
svetišta tek neznatnom broju zvijezda i p o j e d i n a č n o i m žrtvovati(15).
A k o se, dakle, srde one zvijezde, koje se p o j e d i n a č n o ne štuju, zar se
ne boje živjeti tek s nekoliko umilostivljenih zvijezda, a s cijelim rasr-
đ e n i m nebom? A k o pak štuju sve zvijezde zbog toga što su one u J u ­
pitru, kojega štuju, tom p r i š t e d o m bi mogli u njemu jednome samom
sve udobrostiviti (tako se nitko ne bi srdio, jer se u njemu jednom
ne bi nitko prezirao), i to mnogo više nego da štujući samo neke p r u ž e
opravdan razloga za s r d ž b u onima brojnijima što su m i m o i đ e n e ,
osobito kada b i sjajući odozgor sa svojeg uzvišenog sjedišta ugledale
kako i m se pretpostavlja Prijap, napet u svojoj gnusobnoj golotinji!
O mnijenju onih
1 2 . A l i što? Z a r to ne bi trebalo nagnati o š t r o u m n e ljude i l i bilo koji mišljahu kako
koje ljude (jer za to i nije potrebna neka vrhunska pamet), da obrate je B o g d u š a s v i j e ­
ta a svijet t i j e l o
pozornost, odloživši želju za prepirkom, da l i je B o g d u š a svijeta, a toj Božje
duši svijet kao tijelo, tako da je jedno živo biće koje se sastoji od duše
i tijela, i taj isti B o g — kao u nekakvu krilu prirode — u sebi samome
s a d r ž a v a sve, tako te iz njegove d u š e , koja oživljava cijelu tu olinu,
potječu duše i životi svih živih bića (svako prema sudbini svojeg r o đ e ­
nja), onda u o p ć e ne preostaje ništa što nije dio Boga. A k o je tomu tako,
tko da ne uvidi kolika iz toga slijedi i b e z b o ž n o s t i svetogrdnost tako
da što god tko god zgazi, gazi dio Boga, i kad se ubija bilo koji živi
stvor, kolje se dio B o g a ! Ne želim ni reći sve one stvari koje mogu pasti
na um onima što razmišljaju, a ne mogu se izreći bez povrede stida.
1 3 . A k o pako tvrde da su samo razumne životinje, kao što su O o n i m a koji tvrde
k a k o su s a m o r a ­
ljudi, dijelovi B o g a , onda ne s h v a ć a m kako to da su životinje izuzete zumne životinje
od njegovih dijelova, kad je već cijeli svijet B o g ; ali nema potrebe
dijelovi jednog B o -
prijeti se. N u , o samoj toj razumnoj životinji, to jest: o čovjeku, što li se
m o ž e nesretnije vjerovati, nego da se dio Boga batina, kad dječak do­
biva batine? O s i m kakva mahnitnjaka, tko bi mogao podnijeti pomisao
kako dijelovi B o g a postaju razbludni, opaki, bezbožni i uopće prokleti?
I napokon, zašto da se srdi na one koji ga ne štuju, kad ne biva štovan
od svojih vlastitih dijelova?
(15) Štovanje nebeskih tijela ne upada u grube i opore forme drugih
kultova. Susrećemo ga tako reći u svim religijama. Sunce i Mjesec izravno
su uključeni u pojavu, a onda i u kult plodnosti.
 276 D E CIV. D E I 4, 13-15
quemque vivere, n u l l u m e o r u m esse p a r t e m cuiusquam, sed omnes
colendos, q u i cognosci et coli possunt, quia t a m m u l t i sunt, ut omnes
n o n possint. Q u o r u m l u p p i t e r q u i a rex praesidet, i p s u m credo ab
eis p u t a r i r e g n u m constituisse vel auxisse R o m a n u m . N a m si hoc
ipse n o n fecit, q u e m a l i u m deum opus t a m m a g n u m potuisse aggredi
credant, c u m omnes occupati sint officiis et operibus p r o p r i i s , nec
alter i r r u a t i n alterius? A rege i g i t u r d e o r u m regnum h o m i n u m po-
tuit p r o p a g a r i et augeri.
An dii Romanorum imperio augendo faverint (14-34)
Cur augendo 14. H i c p r i m u m quaero, cur n o n etiam i p s u m regnum aliquis
imperio plures
dii si Victoria deus est? C u r e n i m n o n i t a sit, si V i c t o r i a dea est? A u t q u i d ipso
faverit. l o v e i n hac causa opus est, s i V i c t o r i a faveat sitque p r o p i t i a et
semper eat a d illos, quos vult esse victores? H a c dea favente et
p r o p i t i a , e t i a m l o v e vacante vel a l i u d agente, quae gentes n o n sub-
ditae remanerent? quae regna non cederent? A n forte displicet
CC 111 bonis i n i q u i s s i m a i m p r o b i t a t e pugnare et / finitimos quietos n u l l a m -
que i n i u r i a m facientes ad d i l a t a n d u m regnum bello spontaneo pro-
vocare? Plane si i t a sentiunt. approbo et laudo.
Augendo impe­ 15. V i d e a n t ergo ne forte n o n pertineat ad viros bonos gaudere
rio bellum est
iniustum et si de regni latitudine. Iniquitas e n i m eorum, c u m quibus i u s t a b e l l a
Victoria termi- gesta sunt, regnum adiuvit ut cresceret, q u o d utique p a r v u m esset,
netur.
si quies et i u s t i t i a finitimorum contra se b e l l u m geri n u l l a provo-
caret i n i u r i a : ac sic felicioribus rebus humanis o m n i a regna p a r v a
essent c o n c o r d i vicinitate laetantia et i t a essent i n m u n d o regna
p l u r i m a gentium, ut sunt i n urbe domus p l u r i m a e c i v i u m . P r o i n d e
belligerare et p e r d o m i t i s gentibus dilatare r e g n u m m a l i s v i d e t u r
felicitas, bonis necessitas. Sed q u i a peius esset, ut i n i u r i o s i iustiori-
bus dominarentur, ideo n o n incongrue d i c i t u r e t i a m i s t a felicitas.
S e d p r o c u l dubio felicitas m a i o r est v i c i n u m b o n u m habere con-
c o r d e m q u a m v i c i n u m m a l u m subiugare bellantem. M a l a vota sunt
optare habere q u e m oderis vel q u e m timeas, ut possit esse q u e m
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 13-15 277
Preostaje, dakle, da kažu kako svi bogovi imaju svoje živote, da svaki
živi za sebe, da ni jedan od njih nije dio drugoga, i da treba štovati sve
one koji se uzmognu spoznati i štovati, jer ih ima tojiko, da se svi ne
mogu spoznati (16). A b u d u ć i da je Jupiter nad njima kao kralj, mislim
kako oni vjeruju da je on osnovao i l i u v e ć a o rimsko carstvo. Jer ako to
ne učini on, koji se drugi bog — po njihovu vjerovanju — m o g a š e
latiti tako goleme z a d a ć e , kad su svi ostali zauzeti svojim d u ž n o s t i m a
i vlastitim poslovima, i jedan ne upada u područje drugomu? Stoga je
ljudsko kraljevstvo mogao osnovati i uvećati kralj bogova.
Bogovi zaštitnici i veličina Rima (14-34)
1 4 . Ovdje se prvo pitam zašto i samo kraljevstvo nije nekakav Uvećanje kraljev-
stava neprimjereno
bog? Z a š t o ono nije, ako Pobjeda (Victoria) jest božica? I l i , što u tome se p r i p i s u j e J u p i t r u ,
j e r , a k o je — k a o
predmetu u o p ć e treba Jupiter, ako je Pobjeda naklona i sklonjiva što oni h o ć e — Po­
bjeda b o ž i c a , o n d a
i uvijek ide onima za koje ushtjedne da budu pobjednici? A k o je ona bi ona sama dosta-
blagonaklona i sklona (čak ako je Jupiter i dokon i l i radi štogod drugo), j a l a z a taj p o s a o
koji bi narodi ostali nepodjarmljeni? Koja to kraljevstva ne bi pala? Ili
se m o ž d a dobrim ljudima ne da voditi rat u nepravičnosti i opačini
te napadati mirne susjede koji im nikakva zla ne čine, a samo radi
proširenja vladavine? A k o zaista tako misle, ja se slažem i odobravam.
1 5 . Neka, dakle, naši protivnici razvide, da m o ž d a ne priliči P r i liči li d o b r i m
ljudima da žele pro­
dobrim ljudima radovati se proširenju vladavine. Nepravičnost onih širiti svoju vlada­
vinu
protiv kojih su vođeni pravični ratovi pomogla je kraljevstvu da na­
raste; da m i r n o ć a i pravičnost susjeda nisu nikakvom povredom izazi­
vali rata protiv sebe, kraljevstvo bi ostalo maleno; i tako bi, uz sretniju
ljudsku povijest, sva kraljevstva ostala malena, uživajući u slozi sa
susjedima; i tako b i na svijetu bilo toliko mnogo kraljevstava različitih
naroda kao što je mnogo domova g r a đ a n a u gradu. Stoga, voditi ratove
i proširivati kraljevstvo pokoravajući narode, opakim ljudima čini se
kao sreća, a dobrima kao n u ž d a . A l i , jer bi gore bilo da nepravednici
vladaju pravednicima, i ta se n u ž d a s pravom naziva s r e ć o m . N u , bez
ikakve dvojbe: veća je sreća živjeti u slozi s dobrim susjedom negoli
opaka susjeda podjarmiti ratujući s njim. O p a k a je želja htjeti imati neko­
ga da ga mrziš i l i da ga se plašiš, kako bi mogao imati koga pobije-
(16) Imanentni monoteizam, kao onaj stoički, sadrži tako proturječne
i neprihvatljive crte da je pred njim, gleda li se granično, u nekoj prednosti
samo hijerarhijsko mnogoboštvo, kao ono grčko i rimsko. To je u neku ruku
opća procjena kršćanskih mislilaca koji razračunavaju s politeizmom: Laktan-
cije, Div. inst. 1,3. 12; Firmik Materno, De err. prof. rei 8; Minucije Feliks,
Octav. 19; Tertulijan, Ad nat. 2, 3.
 278 D E CIV. D E I 4, 15-16
vincas. S i ergo iusta gerendo bella, non i m p i a , n o n i n i q u a , R o m a n i
i m p e r i u m t a m m a g n u m adquirere potuerunt, n u m q u i d t a m q u a m
a l i q u a dea colenda est eis etiam iniquitas aliena? M u l t u m e n i m
a d i s t a m l a t i t u d i n e m i m p e r i i eam cooperatam videmus, quae facie-
bat iniuriosos, ut essent c u m quibus iusta bella gererentur et auge-
P L 1 2 5
retur i m p e r i u m . C u r / autem et iniquitas dea n o n sit vel e x t e r n a r u m
gentium, si P a v o r et P a l l o r et Febris d i i R o m a n i esse meruerunt?
H i s i g i t u r duabus, i d est aliena iniquitate et dea V i c t o r i a , d u m
b e l l o r u m causas iniquitas excitat, V i c t o r i a eadem b e l l a feliciter ter-
minat, etiam feriato l o v e crevit i m p e r i u m . Quas e n i m h i c partes
I u p p i t e r haberet, c u m ea, quae possent beneficia eius p u t a r i , d i i
habentur, d i i vocantur, d i i coluntur, ipsi p r o suis partibus invo-
cantur? Haberet h i c autem etiam ille a l i q u a m partem, si R e g n u m
e t i a m ipse appellaretur, sicut appellatur i l l a V i c t o r i a . A u t si r e g n u m
m u n u s est l o v i š , cur n o n et v i c t o r i a munus eius habeatur? Q u o d
profecto haberetur, si n o n lapis i n Capitolio, sed verus R e x r e g u m
et D o m i n u s d o m i n a n t i u m 3 3
cognosceretur atque coleretur.
Quid de dea 16. M i r o r autem p l u r i m u m , quod, c u m deos singulos singulis
Quiete sit di-
cendum. rebus et paene singulis motibus attribuerent, vocaverunt deam Age-
n o r i a m , quae ad agendum excitaret, deam S t i m u l a m , quae ad agen-
d u m u l t r a m o d u m stimularet, deam M u r c i a m , quae praeter m o d u m
34
n o n moveret ac faceret h o m i n e m , ut ait P o m p o n i u s , m u r c i d u m ,
CC 112 i d est n i m i s desidiosum et i n / a c t u o s u m , deam S t r e n i a m , quae face­
ret strenuum, his o m n i b u s diis et deabus p u b l i c a sacra facere suscepe-
runt, « Q u i e t e m » vero appellantes, quae faceret q u i e t u m , c u m aedem
3 5
haberet extra p o r t a m C o l l i n a m , publice i l l a m suscipere noluerunt.
U t r u m i n d i c i u m fuit a n i m i inquieti, an potius i t a significatum est,
q u i i l l a m t u r b a m colere perseveraret n o n plane deorum, sed daemo-
n i o r u m , e u m quietem habere n o n posse? ad q u a m vocat verus
M e d i c u s dicens: Discite a me, quoniam mitis sum et humilis corde,
36
et invenietis requiem animabus vestris .
33
Otk 19, 16.
34
L. P O M P O N I J E , Fab. Atell fr. 145 (samo u Aug.); A R N O B I J E , Adv. nat.
4, 9.
35
L I V I J E , Ab urbe cond. 4, 41, 8.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 15-16 279
diti (17). A k o su, dakle, Rimljani vodeći pravične — ne b e z b o ž n e ,
ne nepravedne — ratove uzmogli steći tako golemo carstvo, zar ne
trebaju poštivati kao nekakvu božicu tuđinsku Nepravdu? V i d i m o
kako je ona pridonijela mnogo proširenju carstva, učinivši tuđince
nepravednima, da bi bilo onih protiv kojih su se mogli voditi pravični
ratovi i uvećati carstvo. A zašto da i Nepravda ne bude božica, barem
inozemnih naroda kad već Strah, Bljedoća i G r o z n i c a zaslužiše da budu
rimskim bogovima? D a k l e , uz p o m o ć tih dviju božica, to jest, tuđinske
Nepravde i božice Pobjede, naraslo je carstvo; dok je Nepravda izazvala
uzroke rata, Pobjeda je ratove uspješno završila, čak iako Jupiter bijaše
na dopustu (18). Jer kakvu bi tu ulogu sam Jupiter i imao, kad se svako
d o b r o č i n s t v o koje se moglo njemu pripisati, smatralo bogom, nazivalo
bogom i štovalo kao bog, te zazivalo samo za sebe? M o g a o bi, naime,
imati i on nekog udjela da se sam nazvao Kraljevstvo, kao što se ona
zove Pobjeda. I l i , ako je kraljevstvo samo dar Jupitra, zašto se i pobjeda
ne smatra njegov dar? A tako bi zaista i bilo kad b i spoznali i štovali,
33
ne kamen na K a p i t o l u , nego istinskog Kralja nad kraljevima ) i G o ­
spodara nad gospodarima.
16. U v e l i k o se č u d i m još n e č e m u . Rimljani su pojedinim stvarima Z a š t o su Rimljani
svima stvarima i
i gotovo pojedinim gibanjima dodijelili posebne bogove; božica A g e - svima djelatnosti­
ma dodijelili po­
noria nazivala se ona što je ljude poticala na djelovanje; božica Stimula sebne bogove, ali
je nagonila na pretjeranu djelatnost; božica M u r c i a zvala se ona koja su s v e t i š t e b o ž i c e
počinka (Quies)
nije preko mjere nagonila čovjeka, već ga je činila kako kaže P o m p o - postavili izvan
34 gradskih vrata
nije, ) da bude murcidus, to jest: prekomjerno lijen i neradin; Strenia
je opet činila čovjeka u p o r n i m ; i svima tima bogovima i b o ž i c a m a
pobrinuli su se da podignu javna svetišta. N u iako su priznavali božicu
Quies, koja ljude čini spokojnima (jer je imala svetište izvan Kolinskih
35 A
v r a t a ) ) , ne htjedoše je prihvatiti javno. Bijaše li to znak nespokojne
duše, i l i je prije značilo da onaj koji je uporno š t o v a o tu gomilu, ne bo­
gova, nego zlih duhova, nije ni mogao imati spokoja? A tomu nas
spokoju poziva pravi Liječnik kad kaže: »Učite se od mene, jer sam
krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim d u š a m a . « ) 36
(17) Ovdje Augustin, čini se, ima pred očima mišljenje nekih filozofa
(od Krećanina Klinije do Spartanca Megila: o čemu usp. Platon, Zakoni
625e-626c), po kojima bi osnovni zakon povijesti i jamstvo etičkog ustrojstva
među ljudima bio rat svih protiv svih za prevlast i moć; mir nije drugo no
beznačajno ime.
(18) Victoria, grčka Nike, božica Pobjeda, javlja se u pisanim knjigama
već s Hesiodom, gdje je u rodu s drugim božanstvima i stoji uz Zeusa dok
vodi boj s Titanima (l'heog. 384ss), ali je radije poosobljeni simbol uspijeva-
juće moći. Obično se prikazivala s krilima i lovor-vijencem. U Rimu joj se
dizalo više kipova, od kojih je najznamenitiji bio zlatni na Kapitolu, težak
2 2 0 libara (Livije 2 2 , 37, 5. 12).
A B o ž i c a Quies ( P o č i n a k ili Spokoj) imala je hram izvan gradskih zidina ( V i a Labicana). Č i n i
se da je u vezi s kultom b o ž a n s t v a Vulcanus Quietus, koji se š t o v a o izvan grada, zbog straha od
požara.

280 D E CIV. D E I 4, 17-18
An Victona lp- 17. A n forte dicunt, q u o d deam V i c t o n a m l u p p i t e r m i t t a t atque
se sit luppiter. . ,
i l l a t a m q u a m regi d e o r u m obtemperans ad quos msserit vemat et
i n e o r u m parte considat? H o c vere d i c i t u r n o n de i l l o l o v e , q u e m
d e o r u m regem p r o sua opinione confingunt, sed de i l l o vero Rege
saeculorum, q u o d mittat non V i c t o r i a m , quae n u l l a substantia est,
sed A n g e l u m s u u m et faciat vincere q u e m voluerit; cuius c o n s i l i u m
o c c u l t u m esse potest, i n i q u u m non potest. N a m si v i c t o r i a dea est,
cur n o n deus est et t r i u m p h u s , et victoriae i u n g i t u r vel m a r i t u s vel
frater vel filius? T a l i a quippe isti de diis o p i n a t i sunt, q u a l i a si
poetae fingerent atque a nobis exagitarentur, responderent i s t i r i -
denda esse figmenta poetarum, n o n veris attribuenda n u m i n i b u s ;
P L 1 2 6
et / tamen se i p s i n o n ridebant, c u m t a l i a d e l i r a m e n t a n o n a p u d
poetas legebant, sed i n templis colebant. Iovem i g i t u r de o m n i b u s
rogarent, ei u n i tantum modo supplicarent. N o n e n i m , quo misisset
V i c t o r i a m , si dea est et sub i l l o rege est, posset ei audere resistere
et s u a m potius facere voluntatem.
An Felicitas et 18. Q u i d , q u o d et Felicitas dea est? A e d e m accepit, a r a m meruit,
sint. r
s a c r a congrua persoluta sunt. Ipsa ergo sola coleretur. U b i e n i m
ipsa esset, q u i d b o n i n o n esset? Sed q u i d sibi vult, q u o d et F o r t u n a
dea p u t a t u r et c o l i t u r ? A n a l i u d est felicitas, a l i u d fortuna? Q u i a
f o r t u n a potest esse et m a l a ; felicitas autem si m a l a fuerit, felicitas
non erit. Certe omnes deos utriusque sexus (si et sexum habent)
31
n o n nisi bonos existimare debemus. H o c Plato d i c i t , hoc a l i i philo-
sophi, hoc excellent.es rei publicae p o p u l o r u m q u e rectores. Quo
m o d o ergo dea F o r t u n a aliquando b o n a est, aliquando mala? A n
forte quando m a l a est, dea n o n est, sed i n m a l i g n u m daemonem re-
c c 1 1 3
pente c o n v e r t i t u r ? Quot sunt ergo deae istae? P r o / f e c t o quotquot
homines fortunati, hoc est bonae fortunae. N a m c u m sint et a l i i plu-
r i m i s i m u l , hoc est uno tempore, malae fortunae, n u m q u i d , s i i p s a
esset, s i m u l et b o n a esset et m a l a ; his aliud, i l l i s aliud? A n i l l a ,
quae dea est, semper est bona? Ipsa est ergo F e l i c i t a s : c u r adhi-
s
bentur d i v e r s a n o m i n a ? Sed hoc ferendum est; solet e n i m et u n a
res duobus n o m i n i b u s appellari. Q u i d diversae aedes, diversae arae,
38
diversa sacra? E s t causa, i n q u i u n t , q u i a felicitas i l l a est, q u a m
b o n i habent praecedentibus meritis; fortuna vero, quae d i c i t u r
bona, sine u l i o examine m e r i t o r u m fortuito accidit h o m i n i b u s et
bonis et malis, unde etiam F o r t u n a nominatur. Quo m o d o ergo b o n a
r
ei dod. M.
s
duo M .
36
Mt 11, 29.
37
P L A T O N , Fedro 246 d. 247 a. 253 ac; Epikur u: C I C E R O N , De nat. deor. 2,
17, 45-46; P L O T I N , En. 3, 2, 4.
38
S E N E K A , Ep. 91, 4—7; P L U T A R H , Quaest. rom. 74.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 17-18 281
17. Ih m o ž d a kazu, kako Jupiter šalje božicu Pobjedu i ona, A k o Jupiter posje-
, v . . 11-1 -i • i • • -» • • • duje v r h o v n u o v -
slusajuci ga kao kralja bogova, prilazi onima kojima joj naređuje i staje last t r e b a Hi Pobje-
na njihovu stranu? T o se m o ž e istinski reći, ne o ovome Jupitru, kojega ^ u
9 m a t r a t l b o z l
"
0 m
su u svojoj mašti zamislili kao kralja bogova, nego o onome pravom
kralju vjekova, koji ne šalje Pobjedu, koja nije nikakvo bivstvo, nego
svojeg a n đ e l a i tako čini da pobijedi onaj kojega O n izabere; Njegov
naum može biti skriven, ali ne m o ž e biti nepravedan.
A l i ako je pobjeda (victoria) božica, zašto onda nije i slavodobiće
(triumphus) bog, i zašto se ne spoji s pobjedom kao m u ž , brat i l i sin?
Zaista oni o bogovima tako misle; kad bi pjesnici tako izmišljali a mi ih
napadali, ti bi nam odgovorili kako su pjesničke izmišljotine samo
smiješne i da se ne mogu pripisati istinskim b o ž a n s t v i m a ; a sami se
d o č i m sebi nisu smijali, kad takve besmislice nisu" čitali u pjesnika,
nego su ih štovali u hramovima. Stoga bi se za sve trebali obraćati J u ­
pitru, i samo se njemu jednomu moliti. Jer ako je Pobjeda božica
i njemu kao kralju p o d r e đ e n a , kamo god je poslao, ne bi se mogla
drznuti da se usprotivi te provede svoju vlastitu volju.
18. A l i što je s time da je i Sretnost (Felicitas) božica? D o b i l a O n i koji misle da
, ., . . . . . . . . . ,. su S r e t n o s t i S r e ć a
je svoje svetište, stekla je žrtvenik, priređivani su J O J primjereni obredi, b o ž i c e , k a k o ih raz-
l , k u u ?
Trebalo bi je, dakle, štovati kao zasebnu božicu. I gdje bi ona J
bila, koje dobro ne bi bilo? A l i što se hoće time da se i Sreća (Fortuna)
smatra b o ž i c o m i kao takva štuje? Z a r je jedno sretnost, a drugo sreća?
Jer sreća m o ž e biti i loša; a sretnost kad bi bila loša, ne bi u o p ć e bila
sretnost. M i dakako moramo sve bogove, obojega spola (ako i spol
37
imaju), smatrati samo dobrima. T o kaže P l a t o n ) , kažu i ostali filozofi,
te izvrsni vladari d r ž a v e . K a k o je onda božica Sreća jednom dobra,
jednom zla? A m o ž d a , kad je zla, da i nije božica, nego se odjednom
pretvara u zlog duha? K o l i k o je onda tih božica? Očito, onoliko koliko
i sretnih ljudi, to jest: onih s dobrom srećom. N u b u d u ć i da postoje uz
to, naime: istodobno, i mnogi drugi zle sreće, zar je onda ona — ako
bi to bila ona — ujedno i dobra i z l a ; jednima ovo, drugima ono? Ili
je pak ona, koja je božica, uvijek dobra? Dakle: ona sama je Sretnost;
a zašto se onda upotrebljavaju različita imena? A l i , i to se dade podni­
jeti; o b i č a v a se i jedna stvar nazivati dvama imenima.
38
N u , čemu različita svetišta, različiti žrtvenici, različiti obredi? K a ž u )
kako je razlog to što je sretnost ona koju dobri ljudi stekoše svojim
zaslugama; d o č i m sreća, koju nazivaju dobrom, d o g a đ a se slučajno
(fortuito) — bez ikakve provjeridbe zasluga — i dobrim i zlim lju­
dima (19), te se otuda i zove Fortuna. A l i , kako je ona onda dobra, ako
(19) Fortuna, grčka Tyche, i Felicitas, grčka Eutychia, obadvije znače
sreću, dobro i uspjeh a, s gospodarskog i poljoprivrednog vidika, također
blagostanje i plodnost (usp. Aristotel, Rhet. 1361, 39; Plinije Stariji, Nat.
hist. 18, 18, 47; Plinije Mlađi, Ep. 3, 19); Augustin gradi umovanje na razlici
između Sreće kao Sretnosti (Felicitas, grčki eutychia ne eudaimonia),
koja se zasniva na ljudskom naporu i zalaganju te je sukladna s čovjekovom
željom, i Sreće kao puke Sreće (Fortuna ili Fors, grčki tyche), neovisne o nama,
 282 DE CIV. D E I 4, 18-20
est, quae sine u l i o i u d i c i o venit et a d bonos et ad malos? U t q u i d
autem c o l i t u r , quae i t a caeca est p a s s i m i n quoslibet incurrens, ut
suos cultores p l e r u m q u e praetereat et suis contemptoribus haereat?
Aut si a l i q u i d profieiunt cultores eius, ut ab i l l a videantur et amen-
1
tur, i a m m e r i t a sequitur, n o n fortuito venit. U b i e s t definitio i l l a
Fortunae? U b i est q u o d a fortuitis etiam n o m e n accepit? N i h i l
e n i m prodest eam colere, si fortuna est. S i autem suos cultores
discernit, ut prosit, fortuna n o n est. A n et i p s a m , quo voluerit,
I u p p i t e r m i t t i t ? C o l a t u r ergo ipse solus; n o n e n i m potest ei i u b e n t i
et eam quo voluerit m i t t e n t i F o r t u n a resistere. A u t certe i s t a m
m a l i colant, q u i nolunt habere merita, quibus dea possit Felicitas
invitari.
Insaniunt mu- 19. T a n t u m sane h u i c velut n u m i n i tribuunt, q u a m F o r t u n a m
lieres Fortunae
muliebris. vocant, ut s i m u l a c r u m eius, quod a matronis d e d i c a t u m est et
appellata est F o r t u n a m u l i e b r i s , e t i a m l o c u t u m esse m e m o r i a e com-
mendaverint atque dixisse n o n semel, sed i t e r u m , q u o d eam rite
39
PL 127 matronae d e d i c a v e r i n t . Q u o d q u i d e m si / v e r u m sit, m i r a r i nos
n o n oportet. N o n e n i m malignis daemonibus e t i a m sic d i m c i l e est
fallere, q u o r u m artes atque versutias hine potius i s t i advertere de-
buerunt, q u o d i l l a dea locuta est, quae fortuito aceidit, n o n quae
m e r i t i s venit. F u i t e n i m F o r t u n a loquax et m u t a Felicitas, ut q u i d
a l i u d , n i s i ut homines recte vivere non curarent c o n c i l i a t a sibi For­
tuna, quae illos sine u l l i s bonis meritis faceret fortunatos? E t certe
si F o r t u n a l o q u i t u r , n o n saltem m u l i e b r i s , sed v i r i l i s potius loque-
retur, ut n o n ipsae, quae s i m u l a c r u m dedicaverunt, p u t a r e n t u r tan­
t u m m i r a c u l u m m u l i e b r i loquacitate hnxisse.
Q u a e deae sint 20. V i r t u t e m quoque deam fecerunt; quae q u i d e m si dea esset, /
V i r t u s et F i d e s .
C C 114 m u l t i s fuerat praeferenda. E t nunc q u i a dea n o n est, sed d o n u m
Dei est, i p s a ab i l l o impetretur, a quo solo d a r i potest, et o m n i s
f a l s o r u m d e o r u m t u r b a vanescet. Sed cur et Fides dea credita est
et accepit e t i a m ipsa t e m p l u m et altare? Q u a m quisquis p r u d e n t e r
agnoscit, h a b i t a c u l u m i l l i se i p s u m facit. Unde autem sciunt i l l i
:
ergo M.
' Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 40, 12; A R N O B I J E , Adv. nat. 2, 67.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 18-20 283
bez ikakve prosudbe dolazi i dobrima i zlima? I zašto opet štuju nju
koja je tako slijepa te nalijeće nasumce i bilo komu, pa v e ć i n o m svoje
štovatelje mimoilazi a pristaje uza svoje preziratelje? I l i , ako njezini
štovatelji polučuju štogod, tako da ih ona zapazi i zamiluje, onda ona
dolazi po zasluzi, a ne po slučaju. Gdje je to određenje Sreće? Otkuda
to da je ime dobila po slučajnim d o g a đ a j i m a ? Naime, ničemu ne ko­
risti štovati je, ako je puka sreća (fortuna). A k o pak razlučuje svoje
štovatelje, kako bi i m koristila, nije puka sreća. A m o ž d a i nju Jupiter
šalje kamo mu se prohtjedne? O n d a treba štovati samo njega; jer Sreća
se ne m o ž e oduprijeti njemu kad joj naredi i pošalje kamo ushtjedne.
Ili neka je zaista štuju oni koji su zli (koji ne žele imati zasluge, kojima
se m o ž e pridobiti božica Sretnost).
1 9 . Zaista nju toliko štuju kao kakvo b o ž a n s t v o i nazivaju Sreća, O ženskoj Sreći
da posjeduju i predaju o tome kako je njezin kip (koji su udane žene
posvetile i koji je nazvan Fortuna muliebris)A i progovorio, i to ne
jednom, nego više puta, o tome kako su joj ga udane žene ispravno
39
posvetile. ) A k o je to i istina, nas ne treba začuditi. Jer zlim duhovima
nije teško č a k ni tako obmanjivati, ali su ti isti trebali pripaziti ne
njihove podvale i lukavštine, jer je progovorila ona božica koja
nastupa nasumce, a ne ona koja dolazi po zaslugama. Sreća, naime,
bijaše govorljiva, a Sretnost nijema. A što je drugo moglo biti svrha
tome, nego da ljudi ne bi marili za pravičan život, pošto i m se priklo­
nila Sreća, koja ih čini sretnima bez ikakvih njihovih zasluga? A ako
zaista Sreća govori, onda nebi barem govorila ženska, nego radije
m u š k a , kako se ne b i pomislilo da su te iste koje posvetiše kip izmislile
i to golemo č u d o svojom ž e n s k o m govorljivošću.
20. I od Vrline (Virtus) načiniše božicu; da je zaista bila božica, 0 Vrlini i Vjeri,
koje su p o g a n i č a ­
trebali su je pretpostaviti mnogim drugima. N u , b u d u ć i da ona nije stili hramovima
1 svetištima, zaobi­
božica, nego je dar B o g a , nek je zatraže od Onoga koji je jedini m o ž e lazeći ostala d o b r a ,
dati, i nestat će cijela gomila lažnih bogova. A l i zašto se vjerovalo da je koja su trebali
slično štovati, ako
i Vjera (Fides) božica, te zašto je i ona dobila hram i žrtvenik ( 2 0 ) ? T k o je s p r a v o m i d r u ­
gima pridavano
god nju razborito spozna, od sebe sama čini njojzi stanište. A l i otkud božanstvo
oni znaju što je vjera, koje je prva i najveća d u ž n o s t — vjerovati u pra­
vog Boga? A zašto ne bi dostajala sama V r l i n a ? Z a r u njoj nije i Vjera?
Njima se činilo kako vrlinu treba razdijeliti na četiri vrste (razboritost,
često oprečne, okrutne i nepravedne, u svakom slučaju slijepe (Fortuna
caeca est: Ciceron, l Mel. 15, 54; De nat. deor. 3, 25, 63; Varon,
De ling. lat. 6, 17; Vergilije, Eneida 2, 80).
(20) Vrlina (Virtus) i Vjera (Fides) nisu uzete u moralnom, već u gra­
đanskom smislu, kao krepost i vjernost. Zato su povezane sa Čašću (Honos).
Njihovo je štovanje, vezano uz žrtvenike i svetkovine, prastaro, napose čašće-
nje Vjere; možda je sabinskog podrijetla (usp. Varon, De ling. lat. 5, 74;
Livije 1, 21, 14; 27, 25, 7-9; Horacije, Ode 1, 24, 8).
A Po p r e d a j i h r a m Ž e n s k e S r e ć e {Fortuna muliebris) p o d i g n u t je 488. p r . K r . na mjestu s kojeg
se K o r i o l a n v r a t i o p o n a g o v o r u V o l u m n i j e i V e t u r i j e .
 284 D E CIV. D E I 4, 20-21
q u i d sit fides, cuius p r i m u m et m a x i m u m officium est, ut i n v e r u m
credatur D e u m ? S e d c u r n o n sufficerat V i r t u s ? N o n n e i b i est et
Fides? Quando q u i d e m v i r t u t e m i n quattuor species d i s t r i b u e n d a m
40
esse viderunt, p r u d e n t i a m , i u s t i t i a m , f o r t i t u d i n e m , t e m p e r a n t i a m ;
u
et q u o n i a m e t istae singulae species suas habent, i n p a r t i b u s iusti­
tiae fides est m a x i m u m q u e l o c u m a p u d nos habet, q u i c u m q u e scimus
q u i d sit, q u o d iustus ex fide vivit . 41
Sed illos m i r o r appetitores
m u l t i t u d i n i s d e o r u m , si fides dea est, quare aliis t a m m u l t i s deabus
i n i u r i a m fecerint praetermittendo eas, quibus s i m i l i t e r aedes et
aras dedicare potuerunt? C u r temperantia dea esse n o n m e r u i t , c u m
eius n o m i n e n o n n u l l i R o m a n i principes n o n p a r v a m g l o r i a m compa-
r a r i n t ? C u r denique fortitudo dea n o n est, quae adfuit M u č i o , c u m
dexteram p o r r e x i t i n flammas; quae adfuit C u r t i o , c u m se p r o p a t r i a
i n a b r u p t a m t e r r a m p r a e c i p i t e m dedit; quae adfuit Decio p a t r i et
Decio filio, c u m p r o exercitu se voverunt? S i tamen his o m n i b u s
42
v e r a inerat f o r t i t u d o , unde m o d o n o n agitur. Quare p r u d e n t i a ,
quare sapientia n u l l a n u m i n u m loca meruerunt? A n q u i a i n n o m i n e
generali ipsius v i r t u t i s omnes c o l u n t u r ? S i c ergo posset et unus
Deus c o l i , cuius partes ceteri d i i putantur. Sed i n i l l a u n a v i r t u t e
et fides est et p u d i c i t i a , quae tamen extra i n aedibus p r o p r i i s a l t a r i a
meruerunt.
Felicitas maxi- 21. H a s deas n o n veritas, sed vanitas fecit; haec e n i m / v e r i
me invocanda
quia ab ipso D e i m u n e r a sunt, n o n ipsae sunt deae. V e r u m t a m e n u b i est v i r t u s
Deo est. et felicitas, q u i d a l i u d quaeritur? Q u i d ei sufficit, c u i v i r t u s felici-
PL 128
tasque n o n sufficit? O m n i a quippe agenda c o m p l e c t i t u r v i r t u s ; o m n i a
optanda, felicitas. S i l u p p i t e r , ut haec daret, ideo colebatur, q u i a ,
si b o n u m a l i q u i d est latitudo regni atque diuturnitas, a d e a m d e m
pertinet felicitatem: c u r n o n i n t e l l e c t u m est dona D e i esse, n o n deas?
S i autem putatae sunt deae, saltem a l i a tanta d e o r u m t u r b a n o n
quaereretur. Consideratis e n i m officiis d e o r u m dearumque o m n i u m ,
quae sicut voluerunt p r o sua opinatione finxerunt, inveniant /
CC 115 si possunt a l i q u i d , q u o d praestari ab aliquo deo possit h o m i n i ha-
b e n t i v i r t u t e m , habenti felicitatem. Q u i d doctrinae v e l a M e r c u r i o
vel a M i n e r v a petendum esset, c u m v i r t u s o m n i a secum haberet?
A r s quippe i p s a bene recteque vivendi, v i r t u s a veteribus definita
43
e s t . U n d e ab eo, q u o d Graece dpETT) d i c i t u r v i r t u s , n o m e n artis
L a t i n o s traduxisse putaverunt S e d si v i r t u s n o n n i s i a d ingenio-
s u m posset venire, q u i d opus erat deo C a t i o patre, q u i catos, i d
est acutos faceret, c u m hoc posset conferre felicitas? Ingeniosum
1
et] isp. M.
40
Usp. P L A T O N , Država 427 e—434 c; A R I S T O T E L , Nik. 2, 7; 3, 9.
41
Hab 2, 4; R i m 1, 17; Gal 3, 11; Heb 10, 38.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 20-21 285
40
pravednost, jakost i umjerenost) ), a kako svaka od tih ima svoje
podvrste, vjera je dio pravednosti, dok ona zauzima glavno mjesto
u nas koji znamo što je značenje izreke: » P r a v e d n i k će živjeti od vjere«4i).
A l i j a se č u d i m tim pohlepnicima za m n o ž i n o m bogova; ako je vjera
b o ž i c a , zašto — mimoilazeći druge — uvrijediše tolike mnoge božice,
kojima su slično mogli posvetiti svetišta i žrtvenike? Z a š t o umjerenost
(Temperantia) nije zaslužila da bude b o ž i c o m , kad su u njezino ime
mnogi rimski prvaci zadobili ne malenu slavu? Ili zašto nije božica
A
hrabrost (Fortitudo), koja bijaše pri M u c i j u , kad je ono desnicu
6
p r u ž i o u plamenje; i koja bijaše pri K u r c i j u , kad se radi domovine
c
bacio u raspuklu zemlju; i koja bijaše pri ocu i sinu D e c i j u , kad se
zavjetovahu sebe žrtvovati radi vojske? A k o u svima tima bijaše prava
42
hrabrost ) o kojoj se sad ne raspravlja, zašto m e đ u b o ž a n s t v i m a n i ­
kakvo mjesto ne zavrijediše ni razboritost, ni mudrost? D a l i zbog
toga što se sve one štuju pod općim imenom Vrline? T a k o bi se, dakle,
mogao štovati i jedan B o g , kad se misli da su njegovi dijelovi ostali
bogovi. A l i u toj jednoj V r l i n i su i Vjera (fides) i Stidljivost (pudicitia),
koje su ipak zasebno zaslužile žrtvenike u svojim svetištima.
21. Nije istina, nego je ludost načinila te božice; jer one su darovi
pravoga B o g a , a same nisu božice. Doista, gdje su vrlina i sretnost,
K a k o nisu bili spo­
zašto tražiti štogod drugo? A što bi dostajalo onomu kojemu nisu dosta znali jednoga B o ­
ga, barem su se
vrlina i sretnost? Jer, sve što treba činiti o b u h v a ć a vrlina, a sve što treba trebali zadovoljiti
V r l i n o m i Sretnosti
željeti — sretnost. A k o se Jupiter štovao zbog toga da bi ta dobra
podario (jer i proširenost i trajnost vladavine, ako su neko dobro,
pripadaju istoj sretnosti), z a š t o se nije shvatilo da su dobra darovi
Boga, a ne neke božice? A ako su već i uzete kao božice, onda barem
nije trebalo tražiti ostalu golemu gomilu b o ž a n s t a v a .
Uzevši u obzir d u ž n o s t i svih tih bogova i božica (koje su prema svojoj
ćudi ljudi izmislili onako kako ushtjedoše), neka, ako mogu, p r o n a đ u
još nešto što bi bilo koji drugi bog mogao pružiti čovjeku koji već
posjeduje vrlinu, posjeduje sretnost. K a k a v bi nauk trebalo tražiti bilo
od M e r k u r a bilo od Minerve, kad vrlina sve u sebi ima? Stari su vrline
označili kao umijeće p r a v i č n a i dobra življenja ^ Otuda su mislili kako 43
su od vrline (koja se grčki kaže apETi}) L a t i n i izveli riječ umijeće (ars) ) 44 A
A l i , ako je vrlina mogla doći samo onomu s naravnom s p o s o b n o š ć u ,
čemu je onda trebao u o p ć e bog Otac Catius, koji je ljude činio razbo­
ritim (catos), to jest o š t r o u m n i m (acutos), kad je to mogla sretnost
podariti?
42
L U C I J E A M P E L I J E , Lib. mem. 20; V A L E R I J E M A K S I M , Fact. et dict.
mem. 3, 3 (1); 5, 6 (2. 5. 6).
43
Stoici u: S T O B E J , Ecl 2, 66, 19; usp. C I C E R O N , Tusc. 2, 18, 43.
44
Usp. IZIDOR, Etym. 1, 1, 2; T E R E N C I J E , Andr. 32.
A Mucije Scevola ostavio je takav dojam na Porsenu da su E t r u š č a n i s R i m o m sklopili mir
(Livije, 2, 12).
B Marko Kurcije, na konju i pod o r u ž j e m , bacio se u ponor š t o se b i j a š e otvorio na F o r u m u ,
jer je p r o r o š t v o glasilo kako ć e ponora nestati tek onda kad se u nj baci glavna snaga R i m a .
A Kurcije je rekao kako ona leži u hrabrosti i o r u ž j u ( L i v i j e , 7, 6).
C P. Decije Mus (konzul) u ratu 340. pr. K r . zavjetovao i sebe i neprijatelja propasti, a zatim
jurnuo u sigurnu smrt. Isto je ponovio i njegov sin i imenjak 295. pr. K r . (Livije, 8, 9).
A Obje r i j e č i ( g r č . apsxT) , lat. ars) p o t j e č u o d z a j e d n i č k o g indoevropskog korijena ar, sa š i r o ­
kim z n a č e n j e m — sklad, pristalost.

286 D E CIV. D E I 4, 2 1
quippe nasci felicitatis est, unde, etiamsi non potuit a n o n d u m nato
c o l i dea Felicitas, ut hoc ei c o n c i l i a t a donaret, conferret hoc paren-
tibus eius c u l t o r i b u s suis, ut eis ingeniosi filii nascerentur. Q u i d
opus erat p a r t u r i e n t i b u s invocare L u c i n a m , c u m , si adesset Feli­
citas, n o n s o l u m bene parerent, sed etiam bonos? Q u i d necesse erat
O p i deae c o m m e n d a r e nascentes, deo V a t i c a n o vagientes, deae
Cuninae iacentes, deae R u m i n a e sugentes, deo S t a t i l i n o stantes,
deae Adeonae adeuntes, Abeonae abeuntes; deae M e n t i , ut b o n a m
haberent mentem, deo V o l u m n o et deae V o l u m n a e , ut b o n a vellent;
diis n u p t i a l i b u s , ut bene coniugarentur, diis agrestibus, ut fructus
u b e r r i m o s caperent, et m a x i m e ipsi divae Fructeseae; M a r t i et B e l -
lonae, ut bene belligerarent, deae V i c t o r i a e , ut vincerent; deo H o n o -
r i , ut honorarentur, deae Pecuniae, ut pecuniosi essent, deo Aescu-
lano et filio eius Argentino, ut haberent aeream argenteamque pecu-
n i a m ? N a m ideo p a t r e m A r g e n t i n i A e s c u l a n u m posuerunt, q u i a
p r i u s aerea pecunia i n u s u coepit esse, post argentea. M i r o r autem,
q u o d Argentinus n o n genuit A u r i n u m , q u i a et aurea subsecuta est.
Q u e m d e u m i s t i si haberent, sicut Saturno Iovem, i t a et p a t r i Argen­
tino et avo Aesculano A u r i n u m praeponerent. Q u i d ergo erat necesse
propter haec b o n a vel a n i m i vel corporis vel externa t a n t a m d e o r u m
t u r b a m colere et invocare (quos neque omnes c o m m e m o r a v i , nec
i p s i potuerunt o m n i b u s bonis humanis m i n u t a t i m s i n g i l l a t i m q u e
digestis deos minutos et singulos providere), c u m posset magno
facilique compendio una dea Felicitas cuncta conferre, nec s o l u m
a d b o n a capienda q u i s q u a m alius, sed neque a d depellenda m a l a
P L 129 quaereretur? C u r e n i m / esset invocanda propter fessos diva Fes-
sona, propter hostes depellendos diva Pellonia, p r o p t e r aegros
medicus vel A p o l l o v e l Aesculapius vel ambo s i m u l , quando esset
grande p e r i c u l u m ? N e c deus Spiniensis, ut spinas ex agris eradi-
caret; nec dea Robigo, ut n o n accederet, rogaretur: u n a Felicitate
CC 116 praesente et tuente / vel n u l l a m a l a exorirentur, v e l facillime pelle-
rentur. Postremo q u o n i a m de duabus istis deabus V i r t u t e et Feli­
citate tractamus: si felicitas v i r t u t i s est p r a e m i u m , n o n dea, sed
v
Dei d o n u m est; si autem dea est, cur n o n dicatur et v i r t u t e m i p s a
conferre, quando q u i d e m etiam v i r t u t e m consequi felicitas m a g n a
est?
v
ipsam M.
O D R Ž . B O Ž J O J 4 , 21 287
R o d i t i se s naravnom s p o s o b n o š ć u svakako je sretnost; otuda, iako još
n e r o đ e n o dijete nije moglo štovati božicu Sretnost, kako b i ga umilo-
stivljena time obdarila, mogla je roditeljima svojim štovateljima poda­
riti, da i m se rađaju darovita djeca. K a k v a onda potreba bijaše rodiljama
da zazivaju L u c i n u , kad bi — uz n a z o č n o s t Sretnosti — ne samo r a đ a l e
lako, nego i porodile dobru djecu? Č e m u je trebalo preporučivati novo-
r o đ e n č a d božici Opis, uplakanu dječicu bogu Vaticanusu, one u k o l i ­
jevci božici C u n i n i , d o j e n č a d božici R u m i n i ; djecu koja stoje bogu
Statilinusu; nejačad, što prilaze, božici A d e o n i , a onu koja odlaze,
A b e o n i ; zatim božici Mens, da bi imali dobar u m ; Volumnusu i božici
V o l u m n i , da ushtjednu (volo) dobre stvari; bogovima braka, da bi
sklopili dobar brak; bogovima polja, kako bi ubrali najbolje plo­
8
dove (fructus), a najviše samoj božici Fructesei; M a r s u i B e l l o n i ,
da bi dobro ratovali; božici Pobjedi, da pobijede; bogu Honos, da bi
bili čašćeni; božici Pecuniji, kako bi imali novaca; bogu Aesculanusu
i njegovu sinu Argentinusu, kako bi mogli imati mjedenog novca (aes)
i srebrnog (cirgeutum)! O d Aesculanusa načiniše oca Argentinusu, jer
prvo poče upotreba mjedenog novca a kasnije srebrnog. Č u d i m se kako
da i m Argentinus nije rodio A u r i n u s a , jer je iza njega slijedio zlatni
novac (aurum). K a d bi imali toga boga, A u r i n u s a , oni bi ga — kao
Saturna Jupiteru — postavili iznad oca Argentinusa i djeda A e s c u l a ­
c
nusa.
Z a š t o , dakle, bijaše potrebno, — bilo radi dobara duhovnih, tjelesnih
ili izvanjskih — štovati i zazivati toliku gomilu bogova (koje opet niti
sam sve spomenuo, niti su oni mogli sva ljudska dobra potanko i po­
j e d i n a č n o porazdijeliti i sve i h opskrbiti sitnim i pojedinim bogovima),
kad je uz veliku i laku prištedu sve to mogla podariti sama božica
Sretnost, i nije trebao nitko drugi, ne samo da bi se stekla dobra nego
i da bi se odvratila zla? Z a š t o bi im bilo potrebno zbog izmorenih
(fessos) zazivati božicu Fessoniju, da bi neprijatelje odagnali (pedere)
b o ž i c u Pelloniju, zbog bolesnika kao liječnika i l i A p o l o n a i l i E s k u l a p a ,
ili — kad bijaše velika pogibelj — obojicu zajedno? Nije trebalo pozi­
vati ni boga Spiniensisa da iskorijeni trnje (spinae) s polja; a ni božicu
R u b i g o , da se ne pojavi snijet (rubigo). Jer, uz n a z o č n o s t i zaštitu same
božice Sretnosti, zla se ili ne bi pojavila, ili bi se veoma lako odagnala.
N a p o k o n ( b u d u ć i da, se bavimo ovim dvjema b o ž i c a m a , V r l i n o m
i S r e t n o š ć u ) : ako je sretnost nagrada vrline, onda nije božica, nego je
dar Boga (21); a ako jest b o ž i c a , zašto se ne kaže kako ona podjeljuje
i vrlinu, kad je već velika sretnost postići vrlinu?
(21) Augustin ovdje ističe pojam sretnosti kao punine moralnog savršen­
stva i ljudskog dostojanstva, to jest kao ei)5aiuovta a ne ei)T\j%ia, kao »biti
sretan« a ne »imati sreće«, jer ova ne ovisi o nama ili bar može o nama i ne
ovisiti, dok prava sretnost, kako je zamišljaju filozofi duha, ovisi o nama:
usp. Aristotel, Nic. 1, 2, (4). 10, 6; Seneka, De vi (a beata 4; Plotin, l'.nn. 1,
4, 3, 34ss.
B Latinski: Fructesea o d fructus (plod, sad).
C B o ž a n s t v a novca {Pecunia, Aesculanus, Argentinus) poznata su samo iz s a č u v a n i h odlomaka
V a r o n o v a djela. Argentinus je vjerojatno uveden nakon 269. pr. K r . , kad se p o č e o upotreblja­
vati srebrni novac; a kad se uveo zlatni 217. pr. K r . , v i š e se nisu stvarala takva nova b o ž a n s t v a .
A o samoj b o ž i c i Pecunia, Juvenal k a ž e : » P r o k l e t a Pecunia j o š nema svojeg hrama. M i Gotovini
ne podigosmo nikakva ž r t v e n i k a , kao š t o jesmo M i r u , Vjeri, Pobjedi, V r l i n i , S l o g i . « (1, 113).
 288 D E CIV. D E I 4, 22-23, 1
Varro testis est 22. Q u i d est ergo, q u o d p r o mgenti beneficio V a r r o lactat prae-
cuique deo ah- . . . . . , , v
quid spectare.
stare se civibus suis, q u i a n o n s o l u m c o m m e m o r a t deos, quos c o l i
oporteat a R o m a n i s , v e r u m etiam dicit q u i d ad quemque pertineat?
Q u o n i a m n i h i l prodest, inquit, h o m i n i s alicuius m e d i c i n o m e n for-
m a m q u e nosse, et q u o d sit medicus ignorare: i t a dicit n i h i l prodesse
scire d e u m esse A e s c u l a p i u m , si nescias e u m v a l e t u d i n i o p i t u l a r i
atque i t a ignores c u r ei debeas supplicare. H o c etiam alia s i m i l i -
tudine affirmat dicens, non m o d o bene vivere, sed vivere o m n i n o
n e m i n e m posse, si ignoret q u i s n a m sit faber, quis pistor, quis tector,
a quo q u i d utensile petere possit, quem a d i u t o r e m assumere, q u e m
ducem, q u e m doctorem; eo modo n u l l i d u b i u m esse asserens i t a esse
u t i l e m cognitionem deorum, si sciatur q u a m quisque deus v i m et
facultatem ac potestatem cuiusque rei habeat. Ex eo enim poteri-
mus, inquit, scire quem cuiusque causa deum advocare atque invo-
care debeamus; ne faciamus, ut mirni solent, et optemus a Libero
45;
aquam, a Lymphis vinum . M a g n a sane utilitas. Quis n o n h u i c gra-
tias ageret, si vera monstraret, et si u n u m v e r u m D e u m , a quo
essent o m n i a bona, h o m i n i b u s c o l e n d u m doceret?
Felicitas recens 23. 1. Sed (unde nunc agi tur), si l i b r i et sacra e o r u m vera sunt
dea...
et Felicitas dea est, c u r n o n ipsa u n a quae coleretur constituta est,
quae posset universa conferre et compendio facere felicem? Quis
e n i m optat a l i q u i d propter a l i u d q u a m ut felix fiat? C u r denique
t a m sero h u i c tantae deae post tot Romanos principes L u c u l l u s
aedem constituit? C u r ipse R o m u l u s felicem cupiens condere civi­
tatem n o n h u i c t e m p l u m p o t i s s i m u m struxit, nec p r o p t e r a l i q u i d
diis ceteris supplicavit, quando n i h i l deesset, si haec adesset? N a m
PL 130 et ipse nec p r i u s rex, nec, ut putant, postea deus / fieret, si hane
deam p r o p i t i a m n o n haberet. Ut q u i d ergo constituit R o m a n i s deos
I a n u m , Iovem, M a r t e m , P i c u m , F a u n u m , T i b e r i n u m , H e r c u l e m et
si quos alios? U t q u i d Titus Tatius addidit S a t u r n u m , O p e m , S o l e m ,
L u n a m , V u l c a n u m , L u c e m et quoscumque alios addidit, inter quos
CC 117 etiam deam C l o a c i n a m , Felicitate negleeta? / U t q u i d N u m a tot
deos et tot deas sine ista? A n eam forte i n tanta t u r b a videre n o n
potuit? H o s t i l i u s certe rex deos et ipse no vos P a v o r e m atque Pal-
l o r e m propitiandos n o n introduceret, si deam i s t a m nosset aut
coleret. Praesente quippe Felicitate omnis pavor et p a l l o r n o n p r o p i -
tiatus abscederet, sed pulsus aufugeret.
45
V A R O N , Antiq., fr. 120 (samo u Aug.).
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 22-23, 1 289
22. K a k v o je to, dakle, golemo d o b r o č i n s t v o koje je, kako *e sam
J
° znanosti stova-
. .. • v n a
J bogova, o ko-
A
hvali, V a r o n p r u ž i o svojim s u g r a đ a n i m a , jer ne samo što navodi j6j.se Varon hvali
' kal
bogove, koje Rimljani trebaju poštivati, nego i kaže kojemu koji dje- Rimljanima
^ 0 J U JE O N D A O
lokrug pripada? O n k a ž e : »Jer ništa ne koristi znati da je E s k u l a p bog,
ako ne znaš da on p o m a ž e u bolesti te tako ne znaš zašto mu se trebaš
moliti«. Isto potvrđuje i drugom usporedbom kad kaže: » N i t k o ne
m o ž e ne samo dobro živjeti nego ne m o ž e u o p ć e živjeti, ako ne zna tko
je k o v a č , tko je pekar, tko je pokrivatelj, od koga m o ž e zatražiti štogod
korisno, koga m o ž e uzeti kao p o m o ć n i k a , koga kao vodiča, koga kao
učitelja«. Isto tako tvrdi kako nema nikakve dvojbe da je korisno
i znanje o bogovima, ako se zna kakvu koji bog m o ć i m a , koju spo­
sobnost i ovlast u kojoj stvari. Dalje k a ž e : »Iz toga ć e m o moći doznati
kojega boga i radi čega trebamo pozvati i zazivati, kako ne bismo —
kao što je običaj u k o m e d i j a š a — da od Libera m o l i m o vodu, a od
45
božica vode — v i n o . « )
V e l i k a je to korist, dakako! A tko ne bi bio zahvalan V a r o n u , kada
bi pokazao istinu i kada bi p o u č i o ljude da treba štovati jedinog pra­
voga B o g a , od kojega dolaze sva dobra?
O Sretnosti, koju
2 3 . 1. N u , (a o tome je sada riječ) ako su istinite njihove knjige Rimljani ( i n a č e š t o -
i svetkovine i ako je Sretnost božica, zašto nije ustanovljeno da se ona vatelji mnogih bo­
gova) dugo nisu
jedina štuje, ona koja m o ž e sve dodijeliti i uz prištedu učiniti čovjeka štovali b o ž a n s k o m
sretnim? Jer, želi l i itko išta radi ičega drugog osim da bude sretan? č a š ć u , iako bi ona
sama dostajala za
Z a š t o je onda tako kasno, nakon tolikih rimskih prvaka, tek L u k u l A
sve ostale
ustanovio svetište za tako veliku božicu? Z a š t o sam R o m u l , želeći
utemeljiti sretan grad, nije prije svega podigao hram toj božici, i pre­
stao o b r a ć a t i se molitvom bilo radi čega ostalim bogovima, kad ničega
ne bi uzmanjkalo, ako bi ona bila n a z o č n a ? A i on sam ne bi prvo postao
kraljem, a ni poslije — kako se misli — bogom, da mu ta božica ne
bijaše milostiva. Z a š t o je, dakle, postavio Rimljanima kao bogove:
Jana, Jupitra, M a r s a , P i k a , Fauna, Tiberina, Herakla i mnoge osta­
le? 6 c
Z a š t o je Tit T a c i j e dodao Saturna, Opis, Sunce, Mjesec,
V u l k a n a , Svjetlo i ostale, m e đ u kojima č a k i božicu C l u a c i n u , dok je
Sretnost zanemarena? Te zašto i N u m a uvede tolike bogove i božice,
ali bez nje? Ili nju m o ž d a nije mogao ni vidjeti od tolike množice? Kralj
Hostilije ne bi zacijelo uvodio nove bogove Strah i Bljedoću, da ih
štuju, da je poznavao i poštivao ovu božicu (22). Jer kada je Sretnost
n a z o č n a , strah i bljedoća ne bi otišli umilostivljeni, nego bi utekli pro­
tjerani.
(22) Bogovi što su ih uveli latinski kraljevi, pored pobrkanih rodoslovlja,
mahom su poljska, ratna i totemska božanstva. Tako npr. Faun, kralj urođe-
ničkog prastanovništva i njihov otac, poljsko je božanstvo, naknadno po­
istovjećeno s polujarcem Panom, koji je bog jeke i more (Varon, De ling. lat.
A Tek nakon 146. pr. K r .
B Pik (Picus), Saturnov sin, legendarni kralj. M o ž d a u vezi sa kultom d j e t l i ć a (picus). F a u n (Fau-
nus), P i k o v sin, p o i s t o v j e ć i v a n s P a n o m . Tiberin (Tiberinus), prastaro b o ž a n s t v o s hramom
n a j e d n o m otoku na T i b e r u . Slavili su ga s v e č a n o s t i m a na Marsovu polju.
C Tit Tacije (Tituš Tatius), legendarni sabinski kralj, suvladar s R o m u l o m . Prema V a r o n u ,
on je uveo v e ć i n u navedenih b o ž a n s t a v a .
 290 D E CIV. D E I 4, 23, 2-3
...non tribuit - 2. Deinde q u i d est hoc, quod i a m R o m a n u m i m p e r i u m longe
Romanorum
reipublicae fe- lateque crescebat, et adhuc nemo F e l i c i t a t e m colebat? A n ideo gran-
licitatem... dius i m p e r i u m q u a m felicius fuit? N a m quo m o d o i b i esset vera
felicitas, u b i vera n o n erat pietas? Pietas est e n i m verax veri D e i
cultus, n o n cultus f a l s o r u m tot deorum, quot d a e m o n i o r u m . Sed et
postea i a m i n d e o r u m n u m e r u m Felicitate suscepta magna bello­
r u m c i v i l i u m infelicitas subsecuta est. A n forte iuste est indignata
Felicitas, q u o d et t a m sero et n o n a d honorem, sed a d c o n t u m e l i a m
potius i n v i t a t a est, ut c u m ea coleretur P r i a p u s et C l o a c i n a et Pavor
et P a l l o r et F e b r i s et cetera n o n n u m i n a c o l e n d o r u m , sed c r i m i n a
colentium?
...quia una es­ - 3. A d e x t r e m u m s i c u m turba i n d i g n i s s i m a tanta dea colenda
set divinitas...
visa est, c u r n o n v e l i l l u s t r i u s ceteris colebatur? Quis e n i m ferat,
q u o d neque inter deos Consentes, quos dicunt i n c o n s i l i u m l o v i š
46 47
a d h i b e r i , nec inter deos, quos Selectos v o c a n t , Felicitas consti-
tuta est? T e m p l u m a l i q u o d ei fieret, quod et l o c i sublimitate et
operis dignitate praeemineret. C u r enim n o n a l i q u i d melius q u a m
i p s i l o v i ? N a m quae e t i a m l o v i regnum nisi Felicitas dedit? s i
t a m e n c u m regnaret felix fuit. E t potior est felicitas regno. N e m o
e n i m dubitat facile i n v e n i r i h o m i n e m , q u i se timeat fieri regem;
nullus autem invenitur, q u i se nolit esse felicem. I p s i ergo d i i si per
a u g u r i a vel quolibet modo eos posse consuli putant, de hac re consu-
lerentur, u t r u m vellent F e l i c i t a t i loco cedere, s i forte a l i o r u m aedibus
vel altaribus i a m fuisset locus occupatus, u b i aedes m a i o r atque
s u b l i m i o r F e l i c i t a t i construeretur; etiam ipse I u p p i t e r cederet, u t
i p s u m v e r t i c e m collis C a p i t o l i n i Felicitas potius obtineret. N o n e n i m
q u i s p i a m resisteret F e l i c i t a t i , nisi, q u o d fieri n o n potest, q u i esse
vellet infelix. N u l l o modo o m n i n o , s i consuleretur, faceret Iuppiter,
Usp. V A R O N , De re rust. 1, 1, 4; A R N O B I J E , Adv. nat. 3, 40; S E N E K A ,
Nat. quaest. 2, 41.
Usp. V A R O N , Antiq. 16 mjestimice (u Aug. 6, 3; 7, 2).
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 23, 2-3 291
2. Z a t i m , kako to, da rimsko carstvo bijaše raslo i nadugo i n a š i r o k o ,
a j o š nitko nije štovao Sretnost? D a l i m o ž d a zbog toga carstvo bijaše
veće negoli sretnije? Jer, kako b i i mogla biti prava sretnost tu gdje
ne bijaše istinske p o b o ž n o s t i ? Prava p o b o ž n o s t je štovanje pravoga
Boga, a ne štovanje tolikih lažnih bogova kojih je koliko i zlih duhova.
A l i i poslije, p o š t o Sretnost bijaše primljena m e đ u bogove, slijedila
je golema nesretnost g r a đ a n s k i h ratova. Ili m o ž d a , Sretnost bijaše
s pravom r a s r đ e n a što je pozvana tako pozno, i to ne radi počasti,
koliko radi uvrede, da bi s njome štovali Prijapa, Cluacinu, Strah,
Bljedoću, G r o z n i c u i ostale, koja nisu b o ž a n s t v a koje treba štovati,
nego su osvade štovatelja.
3. N a p o k o n , ako i m se učinilo da tako veliku božicu treba štovati
zajedno s tako nedostojnom ruljom, zašto je nisu barem svečanije
štovali negoli ostale? T k o bi mogao podnijeti što Sretnost nije smje­
štena ni m e đ u »bogove svjetnike« (o kojima govore kako pripadaju
46
Jupitrovu savjetu) ), a ni m e đ u one koje nazivaju » i z a b r a n i c i m a « ? ) 47 0
Njoj je trebalo posvetiti takav hram koji b i sve ostale n a d m a š i v a o
i uzvišenošću smještaja i dostojanstvom gradnje. A zašto ne i štogod
bolje negoli samomu Jupitru? Jer, tko je i samu Jupitru dao kraljevstvo
ako nije Sretnost? A k o u o p ć e bijaše sretan dok vladaše? A sretnost
je i moćnija o d kraljevstva. N i t k o ne dvoji, kako je lako p r o n a ć i čovjeka
koji se boji postati kraljem; ali se neće naći nitko tko ne želi biti sretan.
D a k l e , kad b i se i sami bogovi (preko p r o r o š t v a i l i nekim drugim na­
č i n o m , kako već misle da se bogovi mogu priupitati) o tome zapitali,
da l i b i htjeli ustupiti mjesto Sretnosti — ako bi d o t i č n o mjesto već
bilo zauzeto svetištima i l i žrtvenicima ostalih bogova — kako bi se tu
samoj Sretnosti podigao veći i uzvišeniji hram, njoj bi ustupio i sam
Jupiter, kako bi mjesto njega Sretnost zaposjela i sam vrh brijega k a -
pitolskog. Naime, nitko se ne bi suprotstavio Sretnosti, ukoliko (a š t o
opet nije m o g u ć e ) ne bi želio da bude nesretan.
7, 36; Horacije, Carm. 1, 4, 11: Ovidije, Fasti 2, 193. 268. 361); ili Tiberin je
deveti kralj u Albi, utopljen u Tiberu, isprva zvan Albula, i stoga genij rijeke,
u Horacija Koklit (Enije, Ann. fr. 25 u Makrobija, Saturn. 6, 1, 12; Varon,
n. dj. 5, 29-30). Nasuprot njima bogovi što ih je uveo Tit Tacije zvjezdana su
ili astralna božanstva (usp. Varon, De ling. lat. 5, 74). Razlika u vjerovanju
zacijelo ukazuje na plemensku razliku između Latina i Sabina.
D R i j e č je o bogovima svjetnicima {di consentes) i bogovima izabranicima {di selecti). Veza
i z m e đ u prvih i r i j e č i savjet {consilium) puko je d o m i š l j a n j e . Prema Varonu tih bogova ima dva­
naest ( š e s t m u š k i h i š e s t ž e n s k i h ) , š t o se s l a ž e i s g r č k o m listom b o ž a n s t a v a . Naime: Jupi­
ter i Junona, Neptun i D i j a n a , Vulkan i Vesta, Merkur i C e r ć r a . Bogova izabranika {di selecti)
bilo je dvadeset, koji su probrani iz m n o š t v a najpoznatijih u R i m u . Prema s t o i č k o m nauku oni
odgovaraju d u š i svijeta i njegovim dijelovima. U z onih dvanaest tu su j o š : Janus, Tellus, Sunce
i Mjesec, Saturn Genij, Orcus i Liber.
 292 D E CIV. D E I 4, 23, 3-4
48
q u o d ei fecerunt tres d i i , M a r s , Terminus et Iuventas , q u i m a i o r i
et regi suo n u l l o modo cedere loco voluerunt. N a m sicut habent
e o r u m litterae, c u m rex T a r q u i n i u s C a p i t o l i u m f a b r i c a r i vellet eum-
que l o c u m , q u i ei dignior aptiorque videbatur, ab diis aliis cerneret
praeoccupatum, n o n audens a l i q u i d contra e o r u m facere a r b i t r i u m
et credens eos tanto n u m i n i suoque p r i n c i p i volun/tate cessuros,
q u i a m u l t i erant i l l i c , u b i C a p i t o l i u m c o n s t i t u t u m est, / per augu-
r i u m quaesivit, u t r u m concedere l o c u m vellent l o v i ; atque i p s i
inde cedere omnes voluerunt praeter illos quos c o m m e m o r a v i , M a r -
tem, T e r m i n u m , Iuventatem; atque ideo C a p i t o l i u m ita c o n s t r u c t u m
est, ut e t i a m isti tres intus essent t a m obscuris signis, ut hoc v i x
homines d o c t i s s i m i scirent. N u l l o modo i g i t u r F e l i c i t a t e m l u p p i t e r
ipse contemneret, sicut a T e r m i n o , M a r t e , Iuventate contemptus
est. Sed i p s i etiam, q u i n o n cesserant l o v i , profeeto cederent Feli-
citati, quae illis regem fecerat Iovem. Aut si n o n cederent, n o n i d
c o n t e m p t u eius facerent, sed quod i n domo Felicitatis o b s c u r i esse
m a l l e n t q u a m sine i l l a i n locis p r o p r i i s eminere.
...cui omnes . 4. i t a dea Felicitate i n loco a m p l i s s i m o et celsissimo consti-
auxilium pete- . , . , . . ,
rent. tuta discerent cives, unde o m n i s b o n i v o t i p e t e n d u m esset a u x i h u m ,
ac sic i p s a suadente natura a l i o r u m d e o r u m superflua m u l t i t u d i n e
derelieta coleretur u n a Felicitas, u n i supplicaretur, unius t e m p l u m
frequentaretur a civibus q u i felices esse vellent, q u o r u m esset nemo
q u i nollet, atque i t a ipsa a se ipsa peteretur, quae ab o m n i b u s pete-
batur. Quis e n i m a l i q u i d ab aliquo deo nisi felicitatem velit aecipere
vel q u o d ad felicitatem existimat pertinere? P r o i n d e si felicitas habet
i n potestate c u m quo homine sit (habet autem, si dea est): quae
tandem s t u l t i t i a est ab aliquo eam deo petere, q u a m possis a se
ipsa impetrare? H a n e ergo deam super deos ceteros honorare e t i a m
l o c i dignitate debuerunt. Sicut e n i m apud ipsos l e g i t u r , R o m a n i 49
veteres nescio q u e m S u m m a n u m , c u i nocturna f u l m i n a tribuebant,
coluerunt magis q u a m Iovem, a d q u e m d i u r n a f u l m i n a pertinerent.
S e d p o s t q u a m l o v i t e m p l u m insigne ac sublime c o n s t r u c t u m est,
propter aedis dignitatem sic ad eum m u l t i t u d o confluxit, ut v i x
inveniatur q u i S u m m a n i nomen, q u o d audire i a m n o n potest, se
saltem legisse m e m i n e r i t . S i autem felicitas dea n o n est, q u o n i a m ,
q u o d v e r u m est, munus est D e i : ille Deus quaeratur, q u i eam dare
possit, et f a l s o r u m d e o r u m m u l t i t u d o n o x i a relinquatur, q u a m
s t u l t o r u m h o m i n u m m u l t i t u d o vana sectatur, D e i dona deos s i b i
faciens et i p s u m , cuius ea dona sunt, obstinatione superbae voluntatis
offendens. S i c e n i m carere n o n potest infelicitate, q u i t a m q u a m
deam felicitatem colit et D e u m datorem felicitatis relinquit, sicut
carere n o n potest fame, q u i p a n e m p i c t u m lingit et ab homine, q u i
v e r u m habet, n o n petit.
L I V I J E , Ab urbe cond. 1, 55, 3—4; FLOR, Epit. 1, 1, 7, 7—9.
V A R O N , De lingua lat. 5, 74; OVIDIJE, Fasti 6, 731—732; P L I N I J E STA­
RIJI, Nat. hist. 2, 52.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 23, 3-4 293
A da su ga upitali za mišljenje, Jupiter ne bi n i p o š t o učinio ono što je
48
njemu učinilo troje bogova Mars, Termin i Juventa, ) koji nikako
ne htjedoše ustupiti svoje mjesto većemu od sebe i j o š svojemu
kralju. Naime, kako stoji u njihovim zapisima, kad je kralj Tarkvinije
htio izgraditi K a p i t o l i vidio kako je to mjesto (koje mu se činilo i do­
stojnije i prikladnije) već bilo zaposjednuto od ostalih bogova, ne
usuđujući se učiniti štogod protiv njihove volje i vjerujući kako će oni
svojevoljno ustupiti pred tako velikim b o ž a n s t v o m i svojim vladare m
— i jer već mnogi bijahu tu gdje je izgrađen Kapitol — upitao je preko
p r o r o š t v a : da l i žele ustupiti mjesto Jupitru; i svi su se htjeli povući
E
odatle osim onih koje već spomenuh (Marsa, Termina i Juvente) ;
stoga je hram na Kapitolu tako izgrađen da je i to troje ostalo u njemu,
ali s tako prikrivenim oznakama, da su o tome jedva štogod znali
i najučeniji ljudi.
Dakle, sam Jupiter ne bi nipošto prezreo Sretnost, kao što ga samoga
bijahu prezreli Termin, M a r s i Juventa. A l i i o n i , koji ne ustupiše mjesto
Jupitru, svakako b i ustupili Sretnosti, koja i m je Jupitra učinila kra­
ljem. Ili ako se pak ne bi povukli odatle, ne bi to učinili iz prezira, nego
stoga što bi više voljeli i biti nezamjetni u domu Sretnosti negoli se bez
nje isticati na svojim mjestima.
4. Stoga, da je božica Sretnost postavljena na najprostranije i najuzvi-
šenije mjesto, g r a đ a n i b i znali odakle treba tražiti p o m o ć u svakoj
molitvi za blagoslov, i tako bi po nagovoru same naravi napustili suvišno
m n o š t v o ostalih bogova te štovali samo Sretnost, samo njojzi bi se
molili, i samo bi se u njezin hram navraćali g r a đ a n i koji žele biti sretni,
a m e đ u njima ne bi bilo nikoga koji to ne bi htio; onda b i se od
nje osobno tražila sretnost, koja se ranije tražila od svih bogova. Jer tko
bi od ikojega drugoga boga ushtio išta primiti osim sretnosti, i l i osim
onoga što misli da pripada sretnosti? Stoga, ako je Sretnost u moći
da izabere s kojim će čovjekom biti (a tu m o ć ima, ako je b o ž i c a ) , kakva
je onda ludost tražiti od nekoga drugog boga ono što možeš dobiti
od nje same? D a k l e , tu su božicu trebali počastiti iznad ostalih bogova
49
i dostojnijim staništem. K a o što se u njih samih m o ž e p r o č i t a t i , ) stari
F
Rimljani nekakvoga S u m a n a (kojemu su pripisivali n o ć n e munje)
š t o v a h u više od Jupitra, kojem su pripadale dnevne munje. A l i p o š t o
je izgrađen veličanstveni i uzvišeni Jupitrov hram, zbog dostojanstva
svetišta m n o š t v o se toliko stalo u nj stjecati tako te se jedva m o ž e naći
tkogod tko Sumanovo ime — koje više ne m o ž e čuti — j o š pamti da je
i pročitao.
A k o pak sretnost nije b o ž i c a , nego (što je i istina) tek dar Boga, nek se
p o t r a ž i onaj B o g koji nju može darovati, a nek se napusti štetno mno­
štvo lažnih bogova, koje slijedi isprazna gomila glupana, praveći sebi
bogove od darova Božjih, dok Njega, kojega su ti darovi, oni vrijeđaju
E Poznati izvori ne povezuju Marsa i Termina s Juventom. Ž r t v e n i k b o ž i c e Juvente b i j a š e ostao
u novom M i n e r v i n u hramu, a Terminov kamen u Jupitrovu. Prema L i viju (1. 55. 4) samo je
Termin odbio ustupiti mjesto Jupitru. A samo ovdje, prema V a r o n u , to č i n i i Mars.
F Š u m a n (Summanus) se u natpisima nalazi i kao Jupiter Summanus. Plinije i Augustin se s l a ž u
o njegovoj ulozi. K a ž u da je njegov kult uveo Tit Tacije. H r a m Sumana nalazio se u Circusu
Maximusu (278. pr. K r . ) .
 294 D E CIV. D E I 4, 24-25 O DRŽ. BOŽJOJ 4, 24-25 295

Physica ratio 24. L i b e t autem eorum considerare rationes. Usque adeone, t v r d o k o r n o š ć u svoje ohole volje. I tako nesretnosti ne m o ž e izbjeći
disseritur deos . . A . , - -- . r - I J onaj koji kao božicu štuje sretnost a zapostavlja Boga darivatelja te
unius dei esse m q u i u n t , maiores nostros insipientes ruisse credendum est, ut haec sretnosti, upravo kao što gladi ne može izbjeći onaj tko liže naslikan
munera... 50
nescirent m u n e r a d i v i n a esse, n o n d e o s ? Sed q u o n i a m sciebant kruh, a ne traži ga od čovjeka koji ima pravoga kruha.
cc 119 n e m i n i t a l i a n i s i aliquo deo largiente concedi, q u o / r u m d e o r u m no-
P L 1 3 2
m i n a n o n inveniebant, e a r u m r e r u m nominibus appellabant / deos,
quas ab eis sentiebant d a r i , a l i q u a vocabula inde flectentes, sicut
a bello B e l l o n a m nuncupaverunt, n o n B e l l u m ; sicut a cunis C u n i - 24. R a d o bih sad ogledao razloge protivnika. O n i kazu, zar da povie- K
° J l m
razlogom
i i v. • , .. , f r i i A - A u- r i i « . p o g a n i b r a n e to š t o
n a m , n o n C u n a m ; sicut a segetibus Segetiam, n o n Segetem, < sicut >
rujemo kako nasi preci bijahu toliko ludi da ne bi znah, kako su to same b o ž a n s k e d a -
a p o m i s P o m o n a m , n o n P o m u m ; sicut a bubus B u b o n a m , n o n B o - 50 š t u j u k a o bo
b o ž a n s k i darovi, a ne sami bogovi? ) N u , b u d u ć i su znali kako takvo ™\ ~
v e m : aut certe n u l l a v o c a b u l i declinatione sicut res ipsae nominan-
što n i k o m u nitko ne podaruje osim kakvog boga, i kako ne znadijahu
tur, ut P e c u n i a dicta est dea, quae dat pecuniam, n o n o m n i n o pecu­
imena tih bogova, nazivali su ih imenima onih stvari za koje su vjerovali
n i a dea i p s a putata est; i t a V i r t u s , quae dat v i r t u t e m , H o n o r , q u i
da ih oni podaruju; pri tome su poneke riječi p o n e š t o iskretali, pa su
h o n o r e m , C o n c o r d i a , quae c o n c o r d i a m , V i c t o r i a , quae dat victo-
tako prema riječi bellum (rat) b o ž a n s t v o nazvali Bellona, a ne B e l l u m ;
r i a m . Ita, inquiunt, c u m Felicitas dea dicitur, n o n i p s a quae datur,
prema cunae (kolijevka) C u n i n a , a ne C u n a ; isto tako prema seges
sed n u m e n i l l u d attenditur a quo felicitas datur.
(usjev) Segetia, a ne Seges; prema poma (voće) P o m o n a , a ne P o m u m ;
prema boves (volovi; n. s. bos; d. i a. p. bubus) B u b o n a , a ne B o s ;
katkad opet i nema nikakve izmjene riječi, pa imaju imena kao i same
stvari: Pecunia se zvala božica koja daje novac (pecunia), a u o p ć e se
...ipsamque fe- 25. Ista nobis reddita ratione m u l t o facihus eis, q u o r u m cor nije mislilo da je sam novac b o ž a n s t v o ( 2 3 ) ; isto tako Virtus je ona što
licitatem umus . . . . . . . . r . . o« •
dei esse do- n o n n i m i s obduruit, persuadebimus fortasse quod v o l u m u s . S i e n i m daje vrlinu (virtus); H o n o r koji daje čast (honor); C o n c o r d i a koja daje
n u m
- i a m h u m a n a inftrmitas sensit n o n n i s i ab aliquo deo d a r i posse slogu (concordia); Victoria koja donosi pobjedu (victoria). T a k o , vele
felicitatem, et hoc senserunt homines, q u i t a m m u l t o s colebant oni, kad se Sretnost naziva b o ž i c o m , riječ ne označuje sretnost koja
deos, i n quibus et i p s u m e o r u m regem Iovem: q u i a n o m e n eius, a je dana, nego b o ž a n s t v o koje daruje sretnost.
quo daretur felicitas, ignorabant, ideo ipsius rei nomine, q u a m cre-
z
debant ab i l l o d a r i , e u m appellare voluerunt, satis ergo i n d i c a r u n t , 25. Posto nam ie tako naveden razlog, m o ž d a cemo lakše u ono, ° jednome Bogu,

nec ab ipso l o v e d a r i posse felicitatem, quem i a m colebant, sed v,- . . . . . . .. . , ,i-r i • - k o j e g a j e d i n o g a tre-

utique ab i l l o , quem n o m i n e ipsius felicitatis c o l e n d u m esse cense- sto zehmo, uvjeriti one kojima srce nije odveć otvrdnulo. Jer, ako je vec ba š t o v a t i , koji je

bant. Confirmo prorsus a q u o d a m deo, q u e m nesciebant, eos credi-
disse d a r i felicitatem: ipse ergo quaeratur, ipse colatur, et s u f i c i t .
R e p u d i e t u r strepitus i n n u m e r a b i l i u m d a e m o n i o r u m ; i l l i non suffi-
ciat h i c deus, c u i n o n sufficit munus eius. I l l i , i n q u a m , n o n suffi-
ciat a d c o l e n d u m Deus da tor felicitatis, c u i n o n sufficit a d accipien-
d u m i p s a felicitas. C u i autem sufficit (non e n i m habet h o m o q u i d
a m p l i u s optare debeat), serviat u n i Deo d a t o r i felicitatis. N o n est
ipse, q u e m n o m i n a n t Iovem. N a m si eum d a t o r e m felicitatis agno-
ljudska slabost osjetila, kako sretnost m o ž e podijeliti samo nekakav Sf^etn^t^Vako
m u s e n e z n a i m e
bog, i to osjetiše ljudi koji p o š t i v a h u mnoge bogove (a m e đ u njima
i sama njihova kralja Jupitra) i kako nisu znali ime toga koji daruje
sretnost, odlučiše nazvati ga imenom one stvari za koju vjerovahu
da je on daruje, oni dostatno jasno p o k a z a š e da ni sam Jupiter (kojega
š t o v a h u ) ne m o ž e podariti sretnost, nego onaj o kojem mišljahu kako
ga treba štovati pod imenom same sretnosti (Felicitas). Ustvrđujem
stoga, da su vjerovali kako sretnost daruje neki bog kojeg nisu pozna­
v a l i ; i onda neka njega traže, neka njega štuju, i dosta je. Nek prestane
buka bezbrojnih zlih duhova; a nek taj bog ne bude dosta onomu
kojemu nije dosta ni Njegov dar. O n o m u , k a ž e m , neka nije dosta da
treba štovati B o g a darivatelja sretnosti, kojemu nije dosta ni da primi
samu sretnost. Kojemu pak ona dostaje (a čovjek i nema ničega što
bi trebao željeti izvan toga), taj neka i služi jednomu B o g u , darivatelju
sretnosti. O n nije onaj kojega nazivaju Jupitrom. D a su, naime, u njemu

* iudicarunt M . , indicant neka izdanja.
Usp. C I C E R O N , De nat. deor, 3, 16, 40. 20, 51; S E N E K A , Ep. 65, 7. 12.
(23) Možda Augustin želi reći da ovdje navedeni bogovi i nisu bili sma­
trani božanstvom, iako je postojao određeni njihov službenik (flamen — sve­
ćenik), nego radije vidovi ili vrednote državne privrede koja je zato imala
određenu sakralnost. Na primjer, po Pliniju je Pomona zapravo poljoprivredna
znanost i umijeće (Nat. hist. 23, 1-2).
 296 D E CIV. D E I 4, 25-26
scerent, n o n utique a l i u m vel a l i a m , a qua daretur felicitas, nomine
ipsius Felicitatis inquirerent; neque i p s u m Iovem c u m tantis iniuriis
c o l e n d u m putarent. Iste alienarurn d i c i t u r adulter u x o r u m , iste
p u e r i p u l c h r i i m p u d i c u s amator et raptor.
Dii sibi tribui 26. Sed fingebat haec Homerus, ait Tullius, et humana ad deos
flagitant ludos 51
scaenicos. transferebat: divina mallem ad nos , M e r i t o d i s p l i c u i t v i r o gravi
CC 120 d i v i n o r u m c r i m i n u m poeta confictor. C u r ergo l u d i / scaenici, u b i
haec d i c t i t a n t u r cantitantur actitantur, d e o r u m honoribus exhi-
bentur, inter res divinas a doctissimis conscribuntur? H i c exclamet
PL 133 Cicero n o n c o n t r a figmenta poetarum, sed c o n t r a / i n s t i t u t a maio­
a a
rum, a n exclamarent et i l l i : Q u i d nos fecimus! Ipsi d i i ista suis
honoribus exhibenda flagitaverunt, atrociter imperarunt, cladem
n i s i fieret praenuntiarunt, q u i a neglectum est a l i q u i d , severissime
v i n d i c a r u n t , q u i a i d quod neglectum fuerat factum est, placatos se
esse monstrarunt. Inter e o r u m c o m m e m o r a t u r virtutes et m i r a n d a
facta q u o d d i c a m . T i t o L a t i n i o rustico R o m a n o p a t r i familias d i c t u m
est i n somnis, i n senatum nuntiaret, ut l u d i R o m a n i instaurarentur,
q u o d p r i m o e o r u m die i n q u o d a m scelerato, q u i p o p u l o spectante
a d s u p p l i c i u m d u c i iussus est, n u m i n i b u s videlicet ex ludis h i l a r i -
tatem quaerentibus triste displicuisset i m p e r i u m . C u m ergo ille, q u i
s o m n i o c o m m o n i t u s erat postero die iussa facere n o n ausus esset,
secunda nocte hoc i d e m rursus severius i m p e r a t u m est: amisit filium,
q u i a n o n fecit. T e r t i a nocte d i c t u m est h o m i n i , q u o d m a i o r ei poena,
si n o n faceret, i m m i n e r e t . C u m etiam sic n o n auderet, i n m o r b u m
i n c i d i t acrem et h o r r i b i l e m . T u m vero ex a m i c o r u m sententia a d
magistratus r e m detulit, atque i n lectica allatus est i n senatum: ex-
positoque somnio, recepta continuo valetudine, pedibus suis sanus
abscessit. Tanto stupefactus m i r a c u l o senatus q u a d r u p l i c a t a pecu-
52
n i a ludos censuit i n s t a u r a r i . Quis n o n videat, q u i sanum sapit,
1
Annon M.
51
C I C E R O N , Tuscul 1, 26, 65; AUG., Confess. 1, 16, 25.
" C I C E R O N , De divin. 1, 26, 55; L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 36, 2—37, 1; VA-
L E R I J E M A K S I M , Fact. et dict. mem. 1, 7, 4; M A K R O B I J E , Saturn. 1, 11,
13; L A K T A N C I J E , Div. inst. 2, 7, 20.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 25-26 297
prepoznali darivatelja sretnosti, onda ne bi tragali za drugim bogom
ili drugom b o ž i c o m od kojih se prima sretnost, nazivajući ih imenom
same Sretnosti, niti bi mislili kako je pravo častiti Jupitra s tolikim
uvredama. Jer se o njemu govori kao o zavodniku tuđih žena, te kao
o besramnu ljubavniku i otmičaru lijepoga dječaka(24).
26. Ciceron kaže: » H o m e r je to izmislio, te ljudske značajke O k a z a l i š n i m pri­
redbama, koje su ti
prenio na bogove; a ja bih radije da je b o ž a n s k e značajke prenio na bogovi od svojih
nas.« ) 5 1 A
T o m u ozbiljnomu m u ž u s pravom se nije svidio pjesnik
štovatelja tražili,
da ih njima slave
izmišljač zločina koje su počinili bogovi. Z a š t o su, dakle, najučeniji
muževi, smjestili m e đ u b o ž a n s k e stvari kazališne priredbe (u kojima
se to govori, pjeva, neprestance glumi i izvodi u čast bogovima)? Te
čak smjestiše m e đ u b o ž a n s k e stvari?
Tu je Ciceron tebao zavapiti ne protiv pjesničkih izmišljaja, nego protiv
samih zasada predaka, ili bi m o ž d a i oni zavapili:
»Što smo mi učinili? Sami su bogovi zatražili da se te priredbe izvode
njima u čast, zahtijevali su to surovo, uz stroge prijetnje, grozeći se
p r o p a š ć u ako i m se to ne priredi; i najstrože su kažnjavali ako bi se
štogod propustilo; d o č i m su pokazali kako su udobrovoljeni kad bi se
propušteno nadoknadilo.«
M e đ u njihovim pothvatima i č u d e s n i m djelima priča se r o d o g a đ a j u
8
koji ću navesti. Tit Latinije, rimski seljak i otac obitelji, u snu je dobio
nalog da obavijesti Senat nek se ponovo uvedu rimske igre, zato što
je prvog dana tih igara nekakav zločinac izveden na stratište, dok je puk
promatrao, a ta se naredba bogovima nije nikako svidjela, jer su oči­
gledno tražili zabavnu priredbu. A kada se taj što bijaše u snu
opomenut sutradan nije usudio izvršiti naredbu, slijedeće noći mu bude
još strožije n a r e đ e n o ; kako opet nije p o s l u š a o , izgubi sina. Treće noći
bude čovjeku r e č e n o kako mu predstoji j o š veća kazna, ako ne posluša.
K a d se on ni tada nije usudio, zapadne u žestoku i u ž a s n u bolest. Tek
onda, na nagovor prijatelja, izvijesti poglavarstvo o tome, te ga u no­
siljci donesu u Senat, gdje on ispriča svoj san i odmah ozdravi, pa na
nogama ode zdrav. Zapanjen tim č u d o m Senat odluči da se igre obnove,
52
uz četverostruku n o v č a n u p o m o ć ) .
(24) Od žena što ih je Jupiter imao, po mitologiji, dvije su bile supruge:
Alkmena, žena Amfitrionova i majka Heraklova, i Leda, žena Tindarova
a majka Helene i Dioskura, Kastora i Poluksa; a dvije djevojke: Europa i Da-
naja. Mladi Ganimed bio je od orla ugrabljen i uveden u nebo da bude bogo­
vima peharnik, jer je bio Zeusov miljenik. Nesuglasje izvora (Homer,
Hesiod, Pindar, Apolodor iz Atene, Hymni homerici) glede pojedinosti
u tim vezama, prisutnost negrčkih imena u njima, nastup boga ili Nemeze kad
se krše prava plodnosti ili ljudskih odnosa, sve to ukazuje na mitiziranje
plodnosti, na premoć Nemeze naspram ljudske sudbine, na čežnju prema
ljepoti kao i na stapanje etnički različitih skupina još u prahistoriji.
A K r i t i k a mitologijskih p r e d o d ž a b a o bogovima b i j a š e o b i č a j m e đ u filozofima (predsokratovci,
Platon). Isto se s u s r e ć e i u Ciceronovu djelu O naravi bogova (1. 42; 2. 70).
B P r i č a se, uz neke izmjene, s u s r e ć e u Cicerona, Livija i Valerija M a k s i m a . Augustinova verzija
se ne nalazi ni u jednoga od njih, i najvjerojatnije je p o s u đ e n a od V a r o n a .
 298 D E CIV. D E I 4, 26-27
subditos homines malignis daemonibus, a q u o r u m dominatione n o n
53
liberat n i s i gratia Dei p e r Iesum C h r i s t u m D o m i n u m n o s t r u m , v i
compulsos esse exhibere talibus diis, quae recto consilio poterant
t u r p i a i u d i c a r i ? I n illis certe ludis poetica n u m i n u m c r i m i n a fre-
quentantur, q u i l u d i cogentibus n u m i n i b u s iussu senatus instaura-
bantur. I n illis ludis c o r r u p t o r e m pudicitiae Iovem t u r p i s s i m i histrio-
nes cantabant, agebant, placebant. S i i l l u d fingebatur, ille irasceretur;
si autem suis c r i m i n i b u s etiam fictis delectabatur, quando colere-
tur, n i s i diabolo serviretur? Itane iste R o m a n u r n conderet, dilata-
ret, conservarei i m p e r i u m , quovis R o m a n o , c u i t a l i a displicebant,
homine abiectior? Iste daret felicitatem, q u i t a m infeliciter coleba-
tur, et n i s i i t a coleretur, infelicius irascebatur?
Scaevola simu­ 27. R e l a t u m est i n litteras d o c t i s s i m u m pontificem Scaevolam /
lacra reiciens
tria esse deo­ disputasse t r i a genera t r a d i t a deorum: u n u m a poetis, a l t e r u m a
rum genera di­ philosophis, t e r t i u m a p r i n c i p i b u s civitatis. P r i m u m genus nugato-
cit.
C C 121 r i u m dicit esse, q u o d m u l t a de diis fingantur indigna; secundum
n o n congruere civitatibus, quod habeat a l i q u a supervacua, a l i q u a
etiam quae obsit populis nosse. D e supervacuis n o n magna causa
P L 134 est; solet e n i m et a / iuris peritis dići: Superflua non nocent . Quae 54
sunt autem i l l a , quae prolata i n m u l t i t u d i n e m nocent? Haec, inquit,
non esse deos Herculem, Aesculapium, Castorem, Pollucem; prodi-
tur enim a doctis, quod homines fuerint et humana condicione
defecerint. Q u i d aliud? Quod eorum qui sint dii non habeant civita­
tes vera, simulacra, quod verus Deus nec sexum habeat nec aetatem
nec deftnita corporis membra . 55
Haec pontifex nosse populos n o n
vult; n a m falsa esse n o n putat. E x p e d i r e i g i t u r existimat falli i n
religione civitates. Q u o d dicere etiam i n l i b r i s Rerum divinarum
56
V a r r o ipse n o n d u b i t a t . Praeclara religio, quo confugiat liberan-
dus infirmus, et c u m veritatem q u a liberetur i n q u i r a t , credatur ei
expedire q u o d fallitur. P o e t i c u m sane d e o r u m genus c u r Scaevola
respuat, eisdem litteris n o n tacetur: quia sic videlicet deos defor-
mant, ut nec bonis h o m i n i b u s comparentur, c u m a l i u m faciunt
furari, a l i u m adulterare, sic i t e m a l i q u i d aliter turpiter atque inepte
dicere ac facere; tres inter se deas certasse de p r a e m i o p u l c h r i t u -
53
R i m 7, 25.
54
Usp. Cod. Iustin. 6, 23, 1, 17.
55
Kl. M U C I J E S C E V O L A , Iur. civ., fr. 71 (samo u Aug.).
56
V A R O N , Antiq., fr. 117 (u: A R N O B I J E , Adv. nat. 7, 1).
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 26-27 299
Koji čovjek zdrava razbora ne b i vidio kako su tu ljudi, podvrgnuti
opakim zlodusima (od vladavine kojih o s l o b a đ a samo milost Božja
53
po Isusu Kristu, nešem Gospodinu), ) silom natjerani takvim bogo­
vima priređivati izvedbe koje je ispravna prosudba samo mogla osuditi
kao sramotne? I doista, u t i m igrama često su ponavljani zločini b o ­
ž a n s t a v a što su ih pjesnici smislili, a ponovo su uvedene naredbom
Senata (što ga na to prisiliše bogovi). U tim igrama, kvaritelja stidlji-
vosti, Jupitra, najgnusniji glumci su opjevavali, glumili i — udobro-
voljivali! D a sve to bijaše izmišljeno, on bi se rasrdio; ali, ako se radovao
svojim zlodjelima, pa č a k i izmišljenim, kako se njega moglo štovati,
a da se samom vragu ne služi? I da l i je rimsko carstvo osnovao, pro­
širio i u š č u v a o on, veči prostak o d svakog onog Rimljanina kojem su se
gadile takve stvari? D a l i bi darivao sretnost taj, koji J e tako nesretno
š t o v a n , i koji se još nesretnije srdio, ako ga ne bi tako štovali?
27. Zapisano je da je veoma učeni veliki svećenik S c e v o l a ras­ A O tri vrste bogova,
o kojima je ras­
pravljao o tome kako su baštinjene tri vrste bogova: jedni o d pjesnika, pravljao veliki sve­
drugi od filozofa, treći o d d r ž a v n i k a (25). Prva vrsta, kaže, da su puke
ć e n i k Scevola
besmislice, jer se izmišlja toliko toga nedostojnog bogova; druga vrsta
ne odgovara d r ž a v a m a , jer s a d r ž a v a stanovite suvišnosti, a i neke stvari
koje bi puku mogle naškoditi ako bi ih doznao. O suvišnostima nema
54
velike raspre; pravnici običavaju reći: »Suvišnosti ne š k o d e . « ) A l i ,
što su one stvari koje škode ako m n o š t v o za njih dozna? T o su, kaže
nam Scevola, »tvrdnja da Heraklo, Eskulap, Kastor, Poluks nisu bogovi;
učenjaci su naime izjavili kako ti bijahu ljudi i umrli su primjereno
6
ljudskoj s u d b i n i . « I to još? D a države o d onih koji su bogovi nemaju
pravih kipova, jer pravi bog nema ni spola, ni životne dobi, ni o d r e đ e ­
55
nih udova tijela. ) T o su stvari za koje veliki svećenik ne želi da i h puk
zna; sam naime ne misli da su one lažne. O n , dakle, cijeni kako je korisno
da se d r ž a v e obmanjuju u vjeri. U svojim knjigama o b o ž a n s k i m stva­
56
rima V a r o n ni malo ne oklijeva da izjavi isto. ) D i v n a je to vjera,
u kojoj slabi traži pribježišta da bi se izbavio, a kad potraži istinu koja
bi ga izbavila, vjeruju kako mu je korisno da se obmanjuje!
Z a š t o Scevola odbacuje pjesnički rod bogova, u tim se djelima ni malo
ne prešućuje: pjesnici, naime, bogove toliko izobličuju, da se ne mogu
usporediti ni s dobrim ljudima, kad jednoga od njih predočuju kako
krade, drugoga kako počinja preljub, a neke opet kako toliko toga
i gnusno i neprimjereno i govore i čine; kako su se tri božice m e đ u s o b n o
nadmetale radi nagrade za ljepotu te kako su one dvije, od Venere
(25) Scevolina podjela odgovara Varonovoj (Antiq. rer. div.) Tertuli-
janovoj (Ad nat. 2, 1, 8-10): usp. niže 6, 5.
A Kvint Mucije S c e v o l a , konzul 95. pr. K r . i pontifex maximus, glasovit pravnik i govornik.
Trojna razdioba bogova vjerojatno p o t j e č e od s t o i č k o g filozofa Panetija s R o d a (koji je neko
vrijeme n a u č a v a o u R i m u ) . Varon je taj nauk prihvatio, a Augustin navodi prema V a r o n u .
B Nauk da su bogovi prvotno obogotvoreni smrtnici prvi je zastupao Euhemer (oko 300. pr. K r . ) .
Č e t v o r i c a navedenih koji su š t o v a n i kao bogovi, po predaji su prvo ž i v j e l i kao z a s l u ž n i ljudi. C i ­
ceron p r e p o r u č u j e da ljudi š t u j u kao bogove » o n e koje su njihove zasluge odvele u nebo: H e -
rakla, L i b e r a , Eskulapa, Kastora, Poluksa, K v i r i n a « ( Z a k o n i , 2, 19). Taj nauk i n a č e p o t j e č e
o d stoika.
 300 D E CIV. D E I 4, 27-28
dinis, victas duas a Venere T r o i a m evertisse; Iovem i p s u m con-
verti i n b o v e m aut c v c n u m , ut c u m a l i q u a concumbat; deam h o m i n i
nubere, S a t u r n u m liberos devorare: n i h i l denique posse confingi
m i r a c u l o r u m atque v i t i o r u m , quod n o n i b i reperiatur atque ab deo­
r u m n a t u r a longe absit. O Scaevola pontifex m a x i m e , ludos tolle,
si potes; praecipe populis, ne tales honores diis i m m o r t a l i b u s defe-
rant, u b i c r i m i n a d e o r u m libeat m i r a r i et quae fieri possunt placeat
i m i t a r i . S i autem t i b i responderit populus: V o s nobis i m p o r t a s t i s
ista, pontifices: deos ipsos roga, quibus instigantibus ista iussistis,
ne talia sibi iubeant exhiberi. Quae si m a l a sunt et propterea n u l l o
m o d o de d e o r u m maiestate credenda, m a i o r est d e o r u m i n i u r i a , de
quibus i m p u n e finguntur. Sed non te audiunt, daemones sunt, p r a v a
docent, turpibus gaudent: n o n s o l u m non deputant i n i u r i a m , si de
illis ista fingantur, sed eam potius i n i u r i a m ferre n o n possunt, si per
e o r u m s o l l e m n i a n o n agantur. I a m vero si adversus eos I o v e m inter-
pelles, m a x i m e ob eam causam, q u i a eius p l u r a c r i m i n a ludis /
scaenicis actitantur: nonne etiamsi D e u m Iovem nuncupatis, a quo
regitur totus atque a d m i n i s t r a t u r h i c mundus, eo i l l i fit a vobis
m a x i m a i n i u r i a , q u o d e u m c u m istis c o l e n d u m putatis eorumque
regem esse perhibetis?
Dii augere im­ 28. N u l l o i g i t u r modo d i i tales, q u i talibus placantur, v e l potius
perium non po- , . . . . . r , . , T
tuerunt. accusantur honoribus, ut maius sit c r i m e n q u o d eis talsis oblec-
tantur, q u a m si de illis vera dicerentur, R o m a n u m i m p e r i u m au­
gere et conservare potuissent. H o c e n i m si possent, Graecis potius
P L 135 d o n u m t a m grande conferrent, q u i eos i n huiusce m o d i / rebus
divinis, hoc est ludis scaenicis, honorabilius digniusque coluerunt,
quando et a m o r s i b u s poetarum, quibus deos d i l a c e r a r i videbant,
se n o n subtraxerunt, dando eis l i c e n t i a m male tractandi homines
quos liberet, et ipsos scaenicos n o n turpes iudicaverunt, sed dignos
57
e t i a m praeclaris honoribus h a b u e r u n t . Sicut autem potuerunt
a u r e a m p e c u n i a m habere R o m a n i , quamvis d e u m A u r i n u m n o n
colerent: sic et argenteam habere potuerunt et aeream, si nec A r -
C I C E R O N , De rep. 4, 10, 10—13; usp. 2, 9, 11.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 27-28 301
pobijeđene, razorile Troju; kako se sam Jupiter pretvarao u bika i l i
u labuda, da bi kakvo žensko o b l e ž a o ; kako se božica za smrtnika
udala, kako je Saturn p o ž d e r a o svoju djecu; i ne m o ž e se ništa zamisliti
ni od čudesa ni od poroka, a da se tu ne nalazi, koliko god da jest daleko
od same naravi bogova.
c
O Scevola (26), veliki svećenice, ako možeš zabrani te i g r e ! Ne daj
puku da takve časti prinosi besmrtnim bogovima pri kojima ljudi uži­
vaju diveći se njihovim zlodjelima i o p o n a š a j u ih koliko god mogu.
A k o ti puk odgovori: »Vi, veliki svećenici, to ste m e đ u nas uveli«, onda
zatraži od samih bogova (na čiji ste poticaj to bili naredili) da ne zahti­
jevaju da ih časte takvim priredbama. A k o su te prikazbe opake i stoga
u cijelosti neprikladne veličanstvu bogova, onda je tim veća uvreda
bogovima, o kojima se one n e k a ž n j e n o izmišljaju.
A l i , oni te ne čuju; zlodusi su to, koji naučavaju o p a č i n e i uživaju
u gnusobama; i ne samo što ne smatraju uvredom, ako se o njima takvo
što izmišlja, nego zapravo ne mogu podnijeti uvredu, ako se takvo što
ne izvodi u njihovim obredima. P a ako se protiv njih i Jupitru obratiš,
najviše zbog toga razloga jer se upravo njegovi mnogi zločini izvode
u tim kazališnim priredbama: pa ako čak i Jupitra nazovete bogom,
koji upravlja i ravna cijelim ovim svijetom, zar mu ne nanosite najveću
uvredu kad mislite kako njega treba zajedno s tim zlodusima štovati
proglašujući ga njihovim kraljem?
D a
2 8 . D a k l e , takvi bogovi (kop se tim p o č a s t i m a udobrovoliuiu i h , 11
J e
štovanje
v . . T. , v- v , • , v . -v bogova koristilo
radije, o p t u ž u j u , te je veći zločin sto se raduju takvim lažnim p r i č a m a , Rimljanima u stje-
negoli da su one istinite) nisu nikako mogli ni uvećati ni održati davme? S l r e
^ U V
' a
rimsko carstvo. D a su to mogli, oni bi tako golemim darom radije
obdarili Grke, koji njih u takvoj vrsti b o ž a n s k i h stvari — to jest:
u kazališnim priredbama — štovahu i časnije i dostojnije, kad se nisu
ograđivali ni od ugriza pjesničkih, ako bi vidjeli gdje ti napadaju
i bogove, i dali su i m slobodu da kleveću od ljudi koga god im se svidi,
dok same glumce nisu smatrali za sramotnike, nego čak i dostojne
57
najviših počasti )-
I upravo kao što Rimljani mogahu imati zlatan novac, iako nisu
štovali boga A u r i n a ; isto su tako mogli imati i srebrni i mjedeni
(26) To je K. Mucije Scevola, sin P. Mucija Scevole, konzul g. 95. pr.
Kr., veliki svećenik, govornik i pravnik; g. 86. bio je u vrijeme nemira ranjen
od Fimbrije; oporavio se, ali je naknadno zaklan poslije pobjede Suline g. 82.
Ciceron ga uvelike hvali (Pro Sexto Rose. 12, 33; De nat. deor. 3, 32, 80;
usp. također gore knjiga 3, 28).
C O n d a š n j i k r š ć a n i su redovito napadali javne priredbe i k a z a l i š n e igre, jer su se prilikom njih
č a s t i l a poganska b o ž a n s t v a , jer su o b r a đ i v a n i s a d r ž a j i iz mitologije, i jer su sami i z v o đ a č i , glum-
ci, kršili u o b i č a j e n e ć u d o r e d n e zasade. U z to su se č e s t o k a z a l i š t a i hramovi nalazili u istoj zgra-
di.
 302 D E CIV. D E I 4, 28-29
gentinum nec eius p a t r e m colerent Aesculanum, et sic o m n i a quae
retexere piget. S i c ergo et regnum invito q u i d e m Deo vero n u l l o
m o d o habere possent; diis vero istis falsis et m u l t i s ignoratis sive
contemptis atque i l l o uno cognito et fide sincera ac m o r i b u s culto
et melius h i c regnum haberent, quantumcumque haberent, et post
haec acciperent sempiternum, sive h i c haberent sive n o n haberent.
Falso auspicm 23. N a m i l l u d quale est quod p u l c h e r r i m u m a u s p i c i u m fuisse
vaticinata Ro- .. _ . _, _
manos num- dixerunt, q u o d paulo ante c o m m e m o r a v i , M a r t e m et T e r m m u m et
quam cessisse. Inventatem nec l o v i regi d e o r u m loco cedere voluisse? S i c e n i m ,
inquiunt, significatum est, M a r t i a m gentem, i d est R o m a n a m , ne-
m i n i l o c u m q u e m teneret daturam, Romanos quoque terminos
propter d e u m T e r m i n u m n e m i n e m c o m m o t u r u m , iuventutem etiam
R o m a n a m propter deam Iuventatem n e m i n i esse cessuram. V i d e a n t
ergo quo m o d o habeant i s t u m regem deorum s u o r u m et d a t o r e m
regni sui, ut e u m auspicia ista p r o adversario ponerent, c u i n o n
cedere p u l c h r u m esset. Q u a m q u a m haec si vera sunt, n o n habent
o m n i n o q u i d timeant. N o n e n i m confessuri sunt, q u o d d i i cesserint
C h r i s t o , q u i l o v i cedere noluerunt; salvis quippe i m p e r i i finibus
C h r i s t o cedere potuerunt et de sedibus l o c o r u m et m a x i m e de
corde credentium. Sed antequam Christus v e n i s s e t ab
i n carne, an-
tequam denique ista scriberentur, quae de l i b r i s e o r u m proferimus,
sed t a m e n postea q u a m factum est sub rege T a r q u i n i o i l l u d auspi­
c i u m , aliquotiens R o m a n u s exercitus fusus est, hoc est versus i n
fugam, falsumque ostendit a u s p i c i u m , quo Iuventas i l l a n o n ces-
serat l o v i , et gens M a r t i a superantibus atque i r r u m p e n t i b u s Gallis
c c 1 2 3
i n i p s a U r b e c o n t r i t a / est, et t e r m i n i i m p e r i i , deficientibus m u l t i s
ad H a n n i b a l e m civitatibus, i n angustum fuerant coartati. Ita eva-
cuata est p u l c h r i t u d o a u s p i c i o r u m , remansit contra I o v e m contu-
m a c i a , n o n deorum, sed d a e m o n i o r u m . A l i u d est e n i m n o n cessisse,
a l i u d unde cesseras redisse. Q u a m q u a m et postea i n orientalibus
partibus H a d r i a n i voluntate m u t a t i sunt t e r m i n i i m p e r i i R o m a n i .
Ille n a m q u e tres provincias nobiles, A r m e n i a m , M e s o p o t a m i a m , As-
veniret M.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 2 8 - 2 9 303
novac, a da ne štuju Argentina i njegova oca Eskulana, i tako sa
svim ostalima što je dosadno ponavljati. Isto tako, protiv volje
pravoga Boga nisu nikako mogli imati svoje carstvo; a da su pak
te lažne i mnoge bogove odbacili i l i prezreli, i spoznali jednoga
Boga te ga u iskrenoj vjeri i s ć u d o r e d n i m običajima štovali, oni
bi bolje ovdje kraljevstvo imali (ma koje veličine), a poslije bi stekli
ono vječito, pa ovo ovdje imali i l i ga ne imali.
29. Što h ie onai d o g a đ a i (o koiem rekoše kako bijaše prekrasno o laznoci proro-
\/r
3 J
\ .. ° . \. \ i j T ' š t v a , koje se činilo
prorostvo — a koji sam maloprije spomenuo) kad ono M a r s , Iermin da postojanost
najavljuje snagu
nm-
i Juventa ne htjedoše ustupiti mjesto ni kralju bogova Jupitru? K a ž u ^ £°a
k
r carstva
kako je to p r o t u m a č e n o ovako: M a r s o v narod, to jest: Rimljani, neće
nikomu ustupiti mjesto koje drže; rimske granice, zbog boga Termina,
neće nitko poremetiti; a rimska mladež, zbog božice Juvente, neće
ni pred k i m ustuknuti(27). D a k l e , neka razvide, kako mogu smatrati
Jupitra kraljem svojih bogova i darivateljem vlastitog kraljevstva,
a da je opet po tome p r o r o š t v u protivnik, kojemu je divno ne popustiti.
Pa ipak, ako je to i istinito, ne trebaju se u o p ć e bojati. O n i , naime, neće
nikad priznati kako su pred Kristom popustili bogovi koji ne htjedoše
popustiti pred Jupitrom. Jer, mogli su popustiti pred Kristom, zadržavši
granice carstva, ustupajući mu mjesto u svojim staništima a posebice
u srcima vjernika. N u , prije negoli je Krist d o š a o u tijelu, i prije negoli
su napisane te stvari koje navedosmo iz njihovih knjiga (ali ipak nakon
toga p r o r o š t v a koje se dogodilo za kralja Tarkvinija), rimska vojska
bijaše nekoliko puta razbijena, to jest nagnana u bijeg, te se lažnim
pokazalo prorostvo kad ono Juventa ne htjede popustiti pred Jupitrom;
dok je narod Marsov, nadvladan provalom G a l a , pobijeđen u samome
G r a d u ; a kada mnogi gradovi prijeđoše H a n i b a l u , granice carstva
bijahu veoma sužene. T a k o je ishlapila krasota toga proroštva, a ostade
nepokornost prema Jupitru, ali ne bogova, nego zlih duhova. Jer jedno
je ne povlačiti se, a drugo je vratiti se na mjesto s kojeg si se povukao.
A
N o , i kasnije su, voljom Hadrijana , u istočnim dijelovima izmijenjene
granice rimskoga carstva. O n je tri plemenita p o d r u č j a — A r m e n i j u ,
(27) Gatanje po letu ptica, auspicij, za razliku od čuda (portentum
i prodigium), išlo je za tim da ustanovi je li znamen povoljan za pothvat
koji predstoji; morali su ga se držati nadasve magistrati i vojskovođe (usp.
Ciceron, De leg. 3, 3, 10). Augustin dokazuje njegovu neutemeljenost.
A S t u p i v š i na prijestolje 117, Hadrijan je z a v r š i o rat s Partima ( š t o ga je Trajan z a p o č e o 114)
napustiv osvojeno z e m l j i š t e i postaviv Eufrat kao granicu rimskoga carstva. Julijan je poginuo
u napadaju na Perziju 363.
 304 D E CIV. D E I 4, 29-30
5 8
s y r i a m , P e r s a r u m concessit i m p e r i o , ut deus ille T e r m i n u s , qui
R o m a n o s t e r m i / n o s secundum istos tuebatur et per i l l u d pulcher-
r i m u m a u s p i c i u m loco non cesserat l o v i , plus H a d r i a n u m regem
h o m i n u m q u a m regem d e o r u m timuisse videatur. Receptis quoque
alio tempore p r o v i n c i i s memoratis nostra paene m e m o r i a retrorsus
T e r m i n u s cessit, quando Iulianus deorum i l l o r u m oraculis deditus
i m m o d e r a t o ausu naves iussit incendi, quibus a l i m o n i a portabatur;
qua exercitus destitutus m o x etiam ipso hostili vulnere exstincto i n
tantam est redactus i n o p i a m , ut inde nullus evaderet undique ho­
stibus incursantibus m i l i t e m imperatoris morte t u r b a t u m , n i s i
placito pacis i l l i c i m p e r i i fines constituerentur, u b i hodieque per-
sistunt, n o n q u i d e m tanto detrimento, q u a n t u m concesserat H a -
drianus, sed m e d i a tamen compositione defixi. V a n o i g i t u r augu-
r i o deus T e r m i n u s n o n cessit l o v i , q u i cessit H a d r i a n i v o l u n t a t i ,
59
cessit etiam l u l i a n i temeritati et l o v i a n i n e c e s s i t a t i . V i d e r u n t
haec intellegentiores gravioresque R o m a n i ; sed contra consuetudi-
n e m civitatis, quae daemoniacis ritibus fuerat obligata, p a r u m va-
lebant, q u i a et i p s i , etiamsi i l l a vana esse sentiebant, naturae tamen
r e r u m sub unius veri Dei regimine atque i m p e r i o constitutae reli-
giosum c u l t u m , q u i Deo debetur, exibendum putabant: Servientes,
ut ait Apostolus, creaturae potius quam Creatori, qui est benedictus
0
in saecula* . H u i u s D e i veri erat a u x i l i u m necessarium, a quo mit-
terentur sancti v i r i et veraciter p i i , q u i p r o vera religione more-
rentur, ut falsae a viventibus tollerentur.
UlliU 3(J c e r o a u u r a c
et simSacris " ^ § i r r i d e t auguria et i r r i d e t h o m i n e s c o r v i et
61
indignatur. corniculae vocibus vitae consilia m o d e r a n t e s . Sed iste Academi-
cus, qui o m n i a esse contendit incerta, indignus est q u i habeat u l -
laru i n his rebus auctoritatem. Disputat apud eum Quintus L u c i l i u s
cc 124 B a l b u s i n secundo De deorum natura libro, / et c u m ipse supersti-
tiones ex n a t u r a r e r u m velut physicas et philosophicas inserat, i n ­
dignatur tamen i n s t i t u t i o n i s i m u l a c r o r u m et opinionibus fabulosis,
ita loquens: Videtisne igitur, ut a phvsicis rebus bene atque utiliter
inventis ratio sit tracta ad commenticios et fictos deos? Quae res
genuit falsas opiniones erroresque turbulentos et superstitiones
paene aniles. Et formae enim nobis deorum et aetates et vestitus
ornatusque noti sunt, genera praeterea, coniugia, cognationes,
et reprehendit homines M.
Usp. E U T R O P I J E , Brev. 8, 6, 2.
Usp. E U T R O P I J E , Brev. 10, 16, 2. 17, 1; A M I J A N M A R C E L I N , Rer. gest.
24, 7, 4—7; 27, 12, 1; OROZIJE, Hist. 7, 30—31.
R i m 1, 25.
C I C E R O N , De divin. 2, 33—37.
O D R Ž . B O Ž J O J 4, 29-30 305
58
Mezopotamiju, Asiriju — prepustio vladavini Perzijaca ), tako te onaj
bog Termin (koji je, prema njima, štitio rimske granice i po onome
prekrasnome p r o r o š t v u nije htio ustupiti mjesto Jupitru), čini se, više
se bojao kralja ljudi Hadrijana negoli kralja bogova. Iako su u jedno
drugo vrijeme (koje gotovo sam pamtim) spomenute pokrajine v r a ć e n e ,
Termin je ponovo morao ustuknuti, kad je Julijan — odan p r p r o š t v i m a
tih bogova — s neumjerenom smirenošću naredio da se spale brodovi
koji su dovozili opskrbu; ali p o š t o on sam ubrzo poginu od neprija­
teljske rane, neopskrbljena vojska zapade u takvu oskudicu, da se
odatle ne bi nitko živ izvukao, jer je neprijatelj sa svih strana napadao
na vojnike smetene vladarevom s m r ć u , da nije sklopljeni mir ondje
postavio granice carstva gdje su j o š i danas, i ne uz takav gubitak koliki
bijaše Hadrijanov ustupak, nego u obliku sporazuma nekako po sredini.
Dakle, isprazno bijaše p r o r o š t v o da bog Termin ne htjede popustiti
pred Jupitrom, koji je sam popustio Hadrijanovoj volji, kao što je
B 5 9
popustio i Julijanovoj naglosti i Jovijanovoj goloj n u ž d i \ Sve su to
uviđali razboritiji i ozbiljniji R i m l j a n i ; ali protiv običaja u državi,
koja bijaše sputana obredima u počast zlih duhova, malo su što mogli,
jer su i sami (iako znadijahu koliko su ti obredi isprazni) mislili da
treba štovati samu prirodu, koja je pod upravom i vlašću jedinog
pravog Boga, kojemu pripada takvo štovanje; kao što kaže apostol,
oni »više služeći stvorenju negoli tvorcu, koji je blagoslovljen na vije-
6 0 c
k e . ) P o m o ć toga pravog Boga bijaše potrebna, njega koji je poslao
svete i prave p o b o ž n e muževe, da umru za pravu vjeru, kako bi
m e đ u živima nestalo krivih vjera.
30. Ciceron proricatelj sam ismijava proroštva i kori ljude koji $ to
° poganskim
v . . v . . . . bogovima priznaju
naume vlastitog života podešavaju prema graktanju gavranova i vra- da misle i sami nji-
h o v i š t o v a t e l j i
na.61) A l i b u d u ć i da je Ciceron filozof akademik*, koji tvrdi kako je sve
neizvjesno, on ne zaslužuje neki ugled u ovim stvarima. U drugoj knjizi
njegova djela O naravi bogova Kvint Lucilije B a l b o sudjeluje u raspra­
v i , i dok sam iznosi kako neko praznovjerje potječe od same naravi
stvari, pa je nekako znanstveno i filozofsko, srdi se zbog uvođenja
kipova i izmišljenih priča, govoreći ovako: »Vidite l i , dakle, kako se od
prave spoznaje, koja je dobro i korisno prikupljena, ljudski um o d v r a ć a
prema lažnim i izmišljenim bogovima? T o je urodilo lažnim mnijenji­
ma, mutnim p o g r j e š k a m a i gotovo bapskim praznovjericama. Poznata
su nam obličja bogova, njihova životna dob, odjeća, uresi, zatim njihovi
om- rodoslovi, brakovi, srodstva; sve je svedeno na sličnost s ljudskom
B Jovijana je izabrala vojska nakon Julijanove smrti (363).
C Ciceron je 53. pr. K r . izabran za s l u ž b e n o g proricatelja (augura). Sam navodi izreku Katona
Cenzora kako se č u d i da jedan proricatelj m o ž e drugoga susresti a da pri tome ne prasne u smi­
jeh (O naravi bogova. 2, 24): usp, O proricanju. 2, 37.
A Filozof akademik. M i s l i se na prvu i drugu A k a d e m i j u . Platon i njegovi sljedbenici n a u č a ­
vali su u A k a d e m o v u gaju. Arkesilaj (315—240) uveo je Pironov skepticizam u filozofski nauk
poznat kao druga ili nova A k a d e m i j a . Ciceron je, m e đ u t i m , bio potpun eklektik u filozofiji.
 306 DE CIV. D E I 4, 3 0 O DRŽ. BOŽJOJ 4, 3 0 307

niaque traducta ad similitudinem imbecillitatis humanae. Nam et slabošću. Predočuju ih s m u ć e n i h d u š a ; doznajemo o b o ž a n s k i m p o ž u ­

perturbaiis animis inducuntur; accepimus enim deorum cupiditates, dama, tegobama i s r d ž b a m a . A , kako priče prikazuju, ne manjka
aegritudines, iracundias. Nec vero, ut fabulae ferunt, dii bellis proe- bogovima ni ratova ni bitaka; i ne samo kao u Homera, kad ono dvije
liisque caruerunt; nec solum, ut apud Homcrum, cum duos exerci- protivničke vojske jedni bogovi štite s jedne, a drugi s druge strane,
PL 137 tus contrarios alii dii / ex alia parte defenderent, sed etiam (ut nego č a k (kao u slučaju boja Titana s Gigantima) vodahu i svoje vla­
cum Titanis aut cum Gigantibus) sua propria bella gesserunt. Haec stite ratove. A krajnje je glupo takve priče prepričavati i vjerovati
62
et dicuntur et creduntur stultissime et plena sunt vanitatis, sum- u njih; one obiluju ispraznošću i krajnjom l a k o u m n o š ć u « ) . M e đ u t i m ,
maeque levitatis . 62
E c c e i n t e r i m quae confitentur q u i defendunt eto što priznaju oni koji brane poganske bogove. Poslije, p o š t o kaže
deos gentium. Deinde c u m haec ad superstitionem pertinere dicat, kako sve to pripada praznovjerju, ono što sam prema stoičkom nauku
ad religionem vero, quae ipse secundum Stoicos videtur docere: propovijeda, čini se, da pripada vjeri, jer kaže: »Ne samo filozofi nego
Non enim philosophi solum, inquit, verum etiam maiores nostri su i naši preci razdvajali praznovjerje od vjere; jer oni što su cijele dane
superstitionem a religione separaverunt; nam qui totos dies pre- molili i žrtve prinašali, kako bi ih vlastita djeca nadživjela (superstites
63
cabantur, inquit, et immolabant, ut sibi sui liberi superstites essent, essent), nazivani su praznovjernima (superstitiosi)« ).
63
superstitiosi sunt appellati . Quis n o n intellegat e u m c o n a r i , d u m
consuetudinem civitatis timet, religionem laudare m a i o r u m eam- Tko ne bi shvatio, kako je on — dok se plaši suprotstaviti se običaju
que a superstitione velle seiungere, sed quo m o d o i d possit n o n države — p o k u š a v a o hvaliti vjeru svojih predaka i odvojiti je od praz-
invenire? S i e n i m a m a i o r i b u s i l l i sunt appellati superstitiosi, q u i novjerice, ali nije i z n a š a o n a č i n a kojim bi to uzmogao? Jer, ako njegovi
totos dies precabantur et i m m o l a b a n t , n u m q u i d et i l l i , q u i insti- preci nazivahu praznovjernicima one koji su cijele dane molili i p r i ­
tuerunt (quod iste reprehendit) d e o r u m s i m u l a c r a diversa aetate et našali žrtve (28), onda su takvi i oni koji postavljahu (a ovo on kori)
veste distincta, d e o r u m genera, coniugia, cognationes? H a e c utique kipove bogova različite dobi i u raznovrsnoj odjeći, uz rodoslove,
cum t a m q u a m superstitiosa culpantur, i m p l i c a t ista c u l p a maiores brakove, srodstva? K a d on sve to optužuje kao praznovjerje (29), onda
t a l i u m s i m u l a c r o r u m institutores atque cultores; i m p l i c a t et i p s u m za isti grijeh okrivljuje i pretke postavljače i štovatelje takvih kipova;
qui, quantolibet eloquio se i n l i b e r t a t e m n i t a t u r evolvere, necesse ali okrivljuje i sebe sama, koji — koliko god se svojom rječitošću trudio
habebat ista venerari; nec q u o d i n hac disputatione disertus in- izbaviti od o p t u ž b e — n u ž d n o je morao štovati iste zasade; i ono što
sonat, m u t i r e auderet i n p o p u l i contione. Agamus itaque C h r i s t i a n i u toj raspravi u č e n o izjavljuje, ne bi se usudio ni prošaptati u pučkoj
D o m i n o Deo nostro gratias, n o n caelo et terrae sicut iste disputat, skupštini.
sed ei q u i fecit c a e l u m et terram, q u i has superstitiones, quas iste Stoga mi kršćani zahvalimo gospodinu Bogu n a š e m u , a ne Nebu
B a l b u s velut balbutiens v i x reprehendit, per a l t i s s i m a m C h r i s t i i Zemlji, kako Ciceron raspravlja, nego Onome koji je stvorio nebo
h u m i l i t a t e m , per A p o s t o l o r u m praedicationem, per fidem m a r t y r u m B
i zemlju, koji je te praznovjerice, što ih taj B a l b o jedva i m u c a j u ć i 0

p r o veritate m o r i e n t i u m et c u m veritate v i v e n t i u m n o n s o l u m i n kori, srušio u z v i š e n o m poniznosti Kristovom, propovijedima apostola,

cordibus religiosis, v e r u m etiam i n aedibus superstitiosis l i b e r a vjerom m u č e n i k a što umriješe za istinu i žive s Istinom, i ne samo
s u o r u m servitute subvertit. u vjerničkim srcima, nego i u praznovjerničkim hramovima, a slobodnim
služenjem svojih ljudi.

(28) Etimologija predložena od Cicerona nije prihvatljiva; s njim se već

Laktancije ne slaže (Div. inst. 4, 28, 8).
(29) Po Varonu je uvođenje kumira, kipova i slika bogova, heroja i dru­
gih nadljudskih pojava pogodovalo praznovjerju. Vjerojatno je uzrokovano
velikom sklonosti indoevropskih naroda da lijepo i uzvišeno prikažu zorno
ili umjetnički; te sklonosti ne susrećemo npr. u semitskom svijetu. Od tog
različitog stava ovise ikonoklastične strasti u toku povijesti religija.
62
C I C E R O N , De nat. deor. 2, 28, 70; H O M E R , //. 20, 67 ss. B Lat. balbus — mucavac.
63
C I C E R O N , De nat. deor. 2, 28, 71—72. C L a t . balbutio — m u c a m ; svojevrsna igra r i j e č i m a .
 308 DE CIV. D E I 4, 3 1 , 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 4 , 3 1 , 1-2 309

Varro vulgi 21. 1. Q u i d ipse V a r r o , q u e m dolemus i n rebus divinis ludos 31. 1. N a m a je ž a o što je V a r o n smjestio kazališne priredbe o nazorima V a r o -
consuetudinem . . . . . . , , , v , • • i i • • ji • • • i i na
> koji zabacuje
suscipit... scaenicos, quamvis n o n m d i c i o p r o p r i o posuisse, c u m ad deos co- medu b o ž a n s k e stvari, iako ne po vlastitoj prosudbi; jer iako on kao pučko vjerovanje
c c 1 2 5
lendos m u l t i s locis velut religiosus hortetur, nonne i t a confitetur čovjek vjernik na mnogim mjestima potiče ljude da štuju bogove, zar dospoznaje Tsftn-
non se i l l a i u d i c i o suo sequi, quae c i v i t a t e m R o m a n a m instituisse time ne priznaje kako, ne po svojem osobnom sudu, slijedi one zasade skoga Boga) te
c o m m e m o r a t , ut, si eam c i v i t a t e m n o v a m constitueret, ex naturae , .. v
J
- i • i , v , , i-- • • misli da treba š t o -
potius f o r m u l a deos nominaque e o r u m se fuisse d e d i c a t u r u m n o n sto ih bijaše uspostavila rimska d r ž a v a , te tako ne oklijeva priznati — vati samo jednog

dubitet confiteri? Sed i a m q u o n i a m i n vetere populo esset, acceptam kad bi tu d r ž a v u iznova zasnivao — onda bi radije posvetio i imenovao b o g a

ab antiquis n o m i n u m et c o g n o m i n u m h i s t o r i a m tenere, ut t r a d i t a bogove po uzoru na prirodu? N u , b u d u č i da živi m e đ u drevnim p u k o m ,

a d
est, debere se dicit, et ad e u m finem i l l a scribere ac p e r s c r u t a r i ,
ut potius eos magis colere q u a m despicere vulgus velit. Quibus
verbis h o m o acutissimus satis indicat non se aperire o m n i a , quae
non sibi t a n t u m contemptui essent, sed e t i a m i p s i vulgo despi-
PL 138
cienda viderentur, nisi tacerentur. E g o ista conicere p u t a r i debui,
n i s i evidenter alio loco / ipse diceret de religionibus loquens m u l t a
esse vera, quae n o n modo vulgo scire non sit utile, sed etiam, ta-
metsi falsa sunt, aliter existimare p o p u l u m expediat, et ideo Grae-
cos teletas ac m y s t e r i a taciturnitate parietibusque clausisse. H i c
certe t o t u m c o n s i l i u m p r o d i d i t velut sapientium, per quos civitates
et p o p u l i regerentur. H a c tamen fallacia m i r i s modis m a l i g n i dae­
mones delectantur, q u i et deceptores et deceptos p a r i t e r possident,
a q u o r u m dominatione non liberat n i s i gratia D e i per Iesum C h r i ­
stum D o m i n u m nostrum.
...etsi um Deo . 2. D i c i t etiam idem auctor acutissimus atque doctissimus,
cultus exhiben- . . . . , ~
dum inteilegat. q u o d h i soli ei videantur animadvertisse q u i d esset Deus, q u i cre-
diderunt e u m esse a n i m a m m o t u ac ratione m u n d u m gubernantem,
ac per hoc, etsi n o n d u m tenebat q u o d veritas habet (Deus e n i m
verus n o n a n i m a , sed animae quoque est effector et conditor), ta­
m e n si c o n t r a p r a e i u d i c i a consuetudinis l i b e r esse posset, u n u m
D e u m c o l e n d u m fateretur atque suaderet, m o t u ac ratione m u n ­
mora se držati od starine baštinjene povijesti imena i prezimena, onako
kako je po predaji, te da to istražuje i o tome piše, kako bi puk p o u č i o
da te bogove više štuje negoli da ih prezire. T i m riječima ovaj o š t r o ­
umni čovjek dostatno jasno pokazuje kako nije otkrio sve stvari, koje
ne bi prezreo samo on, nego b i ih prezreo i prosti puk, kad se ne bi
prešutjele.
S pravom bi se činilo kako ovdje naprosto n a g a đ a m , da na drugome
mjestu on jasno sam ne reče, govoreći o vjerovanju, da postoje mnoge
istine, koje ne samo što nije korisno da prosti puk dozna nego č a k da
postoje mnoge laži, koje je dobro da narod vjeruje; pa da su stoga G r c i
posvetne obrede i otajne svetkovine* održavali u tišini i iza zatvorenih
vrata. T u zaista otkriva cijeli namišljaj tobožnjih mudraca koji uprav­
ljahu d r ž a v a m a i narodima. A ta pak varka n e o b i č n i m n a č i n i m a
uveseljava opake zloduhe, koji jednako posjeduju i o b m a n j i v a č e
i obmanjenike; a od njihove vladavine može osloboditi samo milost
Božja, po Isusu Kristu G o s p o d i n u n a š e m u .
2 . Isti taj o š t r o u m n i i veleučeni pisac kaže, kako se njemu čini da su
shvatili što je B o g jedino oni koji uzvjerovaše da je O n duša koja giba­
njem i umom upravlja svijetom, a time — j o š ne bijaše spoznao
cijelu istinu (jer istinski B o g nije d u š a , nego je i uzrokovatelj i tvorac
t a k o đ e r i d u š e ) ; ipak, da je mogao biti slobodniji protiv predrasuda
običaja, vjerojatno bi priznao i svjetovao: da treba štovati jednoga
Boga, koji gibanjem i u m o m upravlja svijetom, tako te bi preostalo da
se s njim raspravi jedino još to što reče kako je O n d u š a , a ne zapravo
stvoritelj i d u š e .
K a ž e još i to kako su drevni Rimljani više od stotinu i sedamdeset
8

d u m gubernantem, ut ea c u m i l l o de hac re quaestio remaneret, godina štovali bogove bez ikakva l i k a . Kaže naime: » D a je tako do
64

q u o d e u m diceret esse a n i m a m , n o n potius et animae creatorem.
D i c i t e t i a m antiquos R o m a n o s plus annos c e n t u m et septuaginta
deos sine s i m u l a c r o coluisse. Quod si adhuc, inquit, mansisset,
castius dii observarentur . 64
C u i sententiae suae testem adhibet inter
cetera e t i a m gentem Iudaeam; nec d u b i tat e u m l o c u m i t a con-
cludere, ut dicat, q u i p r i m i s i m u l a c r a d e o r u m populis posuerunt,
eos c i v i t a t i b u s suis et m e t u m dempsisse et e r r o r e m addidisse, pru-
denter existimans deos facile posse i n s i m u l a c r o r u m stoliditate
contemni. Q u o d vero n o n ait « e r r o r e m t r a d i d e r u n t » , sed « addide-
sada ostalo, bogovi bi se čistije š t o v a l i « ) . A u potkrepu svojeg mnijenja
i z m e đ u ostalog navodi i židovski puk; i ne oklijeva to mjesto zaključiti
tako što kaže kako oni koji prvi puku postaviše kipove (ili likove) bo­
gova, u svojim gradovima oni ljudima o d u z e š e strahopočitanje a doda-
doše pogrješku, razborito shvativši kako se lako mogu prozrijeti bogovi
u tupoći takvih kipova. A što opet ne kaže »prenijeli su pogrješku«,

1
si CC. (pogreškom?).
A U izvorniku » t e l e t a s ac m v s t e r i a « .
B Prema V a r o n u , R i m je osnovan 753. pr. K r . Navedenih 170 godina kasnije bilo bi u doba
64 vladavine Tarkvinija Priska, kralja koji je o b e ć a o Jupitru hram na Kapitolu, pa je pozvao etrur­
V A R O N , Antiq., fr. 114 (samo u Aug). skog kipara da mu izradi glineni kip boga.
 310 D E CIV. D E I 4, 3 1 , 2-33
runt »; i a m utique fuisse etiam sine simulacris vult intellegi erro-
r e m . Quapropter c u m solos / dicit animadvertisse q u i d esset Deus,
qui e u m crederent a n i m a m m u n d u m gubernantem, castiusque exi-
stimat sine s i m u l a c r i s observari religionem, quis n o n videat quan-
t u m p r o p i n q u a v e r i t veritati? S i e n i m a l i q u i d c o n t r a vetustatem
tanti posset erroris, profeeto et u n u m D e u m , a quo m u n d u m cre­
deret gubernari, et sine s i m u l a c r o colendum esse censeret; atque
i n t a m p r o x i m o inventus facile fortasse de animae m u t a b i l i t a t e
commoneretur, ut n a t u r a m potius i n c o m m u t a b i l e m , quae i p s a m
quoque a n i m a m condidisset, D e u m v e r u m esse sentiret. H a e c c u m
i t a sint, quaecumque tales v i r i i n suis litteris m u l t o r u m d e o r u m
l u d i b r i a posuerunt, confiteri ea potius oeculta D e i voluntate com-
p u l s i sunt q u a m persuadere conati. S i qua i g i t u r a nobis inde testi-
m o n i a proferuntur, a d eos redarguendos proferuntur, q u i nolunt
advertere de quanta et q u a m m a l i g n a d a e m o n u m potestate nos l i -
beret singulare sacrificium t a m sancti sanguinis fusi et d o n u m
Spiritus impertiti.
Veteres regen- 32. D i c i t e t i a m de generationibus d e o r u m magis a d poetas
dae reipublicae
plures deos in- q u a m a d physicos fuisse populos inelinatos, et ideo et sexum et
venerunt.
PL 139 generationes d e o r u m maiores suos, i d est veteres credidisse Ro­
manos et e o r u m constituisse coniugia. Q u o d utique n o n a l i a m ob
causam factum videtur, n i s i q u i a h o m i n u m velut p r u d e n t i u m et sa-
p i e n t i u m negotium fuit p o p u l u m i n religionibus fallere et i n eo
ipso n o n s o l u m colere, sed i m i t a r i etiam daemones, quibus rnaxima
est fallendi cupiditas. Sicut e n i m daemones n i s i eos, quos fallendo
deceperint, possidere n o n possunt, sic et homines principes, n o n
sane iusti, sed d a e m o n u m similes, ea, quae vana esse noverant, re-
ligionis n o m i n e populis t a m q u a m vera suadebant, hoc m o d o eos
a e
c i v i l i societati velut aptius alligantes, quo s i m i l i t e r subditos pos-
siderent. Quis autem infirmus et indoctus evaderet s i m u l fallaces
et principes civitatis et daemones?
Summus Deus 33. Deus i g i t u r ille felicitatis auctor et dator, q u i a solus est
vera felicitas.
verus Deus, ipse dat regna terrena et bonis et m a l i s , neque hoc
af
temere et quasi f o r t u i t o , q u i a Deus est, n o n fortuna, sed p r o
r e r u m ordine ac t e m p o r u m oeculto nobis, n o t i s s i m o sibi; c u i ta­
m e n o r d i n i t e m p o r u m n o n subditus servit, sed e u m ipse t a m q u a m
' aretius M.
F
fortuitu M .
O DRŽ. B O Ž J O J 4 , 3 1 , 2 - 3 3 311
nego » d o d a l i su pogrješku«, hoće da se razumije kako je tu bilo po­
grješke i bez kipova. Stoga, kad kaže kako su samo oni shvatili što je
B o g koji uzvjerovaše kako je O n d u š a koja upravlja svijetom, te kad
misli kako je vjersko štovanje čistije bez kipova, tko da ne vidi k o l i k o
se on približio istini? D a bijaše uzmogao usprotiviti se toj drevnoj
pogrješci, on bi zacijelo i vjerovao u jednoga Boga, koji upravlja svije­
tom, i d r ž a o da ga treba štovati bez kipa; i kako je bio tako blizu istini,
lako bi ga m o ž d a promjenjivost duše upozorila na misao da je prije
nepromjenjiva ona priroda (koja je stvorila samu d u š u ) , i da je ona
pravi B o g .
B u d u ć i da je to tako, kad god su takvi muževi u svojim spisima iznosili
besmislice o mnogim bogovima, bijahu nagnani da to skrivenom B o ž ­
j o m voljom priznaju više negoli vlastitom nakanom da uvjeravaju.
D a k l e , ako m i odatle navodimo koje svjedočanstvo, onda to iznosimo
kako bismo razuvjerili one koji ne žele uvidjeti od kolike nas i kako
opake moći zlih duhova o s l o b a đ a jedinstvena žrtva prolivene presvete
krvi i dar udijeljenoga D u h a .
3 2 . V a r o n t a k o đ e r kaže, kako puci bijahu skloniji pjesnicima Z b o g k o j e g su p r i ­
vida korisnosti Vla­
negoli učenjacima kad su po srijedi rodoslovi bogova, pa su stoga nje­ dari naroda voljeli
da u l a ž n i m vjera­
govi preci, to jest drevni Rimljani, vjerovali i u spol i u naraštaje bogova ma ostanu njima
podjarmljeni na­
te su i m i brakove sklapali (30). Čini se kako to ne bijaše učinjeno ni rodi
zbog kojeg drugog razloga, nego samo stoga što bijaše posao t o b o ž e
razboritih i mudrih ljudi da obmanjuju puk u stvarima vjere, a time
ne samo š tovahu nego i nasljedovahu zloduhe, u kojih je najveća upravo
žudnja za obmanom. I upravo kao što zlodusi ne mogu posjedovati
nego ljude koje su obmanom prevarili, isto tako i ljudi vladari (svakako
ne oni pravedni, nego oni što su nalik na zloduhe), iako su znali kako
su te stvari isprazne, ipak su ih pod imenom vjere preporučivali ljudi­
ma kao istinske; time su i h nekako čvršće vezivali uza zajednicu g r a đ a n a ,
kako bi ih slično p o d l o ž n e mogli posjedovati. A kako je nejak i neuk
čovjek mogao istodobno izbjeći varkama i vladara d r ž a v e i zlih duho-
va?(31).
Po sudu i moći
3 3 . D a k l e , B o g , koji je i tvorac i darivatelj sretnosti, jer je jedini istinskoga Boga o d ­
pravi B o g , daruje zemaljska kraljevstva i dobrima i zlima, a ne čini r e đ e n a su v r e m e n a
svih kraljeva i kra-
toga ni nasumce ni slučajno (jer je O n B o g , a ne Sreća), nego prema ljevstava
poretku stvari i vremena, koji je nama skriven, a savršeno poznat Njemu;
i tome poretku vremena nije p o d r e đ e n , nego njime vlada kao gospodar
(30) Možda pisac ima pred očima Varonov tekst u De ling. lat. 5, 144.
(31) Augustinove su riječi upozorenje. U povijesti ljudske civilizacije, pa
i u neteokratskom društvu, religija je gotovo uvijek u opasnosti da posluži kao
sredstvo državnoj vlasti; u protivnom je suzbijana.

312 D E CIV. D E I 4, 33-34
dominus regit moderatorque disponit: felicitatem vero n o n dat n i s i
bonis. H a n e e n i m possunt et non habere et habere servientes, pos­
sunt et non habere et habere regnantes; quae tamen plena i n ea
v i t a erit, u b i nemo i a m serviet. E t ideo regna terrena et bonis ab
i l l o dantur et malis, ne eius cultores adhuc i n provectu a n i m i par-
v u l i haec ab eo m u n e r a quasi m a g n u m a l i q u i d concupiscant. E t
hoc est s a c r a m e n t u m / veteris Testamenti, u b i o e c u l t u m erat no-
v u m , q u o d i l l i c p r o m i s s a et dona ter/rena sunt, intellegentibus et
tune s p i r i t a l i b u s , quamvis n o n d u m i n manifestatione praedicanti-
bus, et quae illis temporalibus rebus significaretur aeternitas, et i n
quibus D e i donis esset vera felicitas.
Unus Iudaeo-
34. Itaque ut cognosceretur etiam illa terrena bona,
rum populus
pOpUlUS . . . . . . . . . . . .
Deo servi- soliš m h i a n t q u i m e l i o r a cogitare n o n possunt, i n ipsius u m u s D e i
esse p o s i t a potestate, n o n i n m u l t o r u m falsorum, quos colendos
R o m a n i antea crediderunt, p o p u l u m s u u m i n Aegypto de paucissi-
m i s m u l t i p l i c a v i t et inde signis m i r a b i l i b u s liberavit. N e c L u c i n a m
mulieres illae invocaverunt, quando earum partus, ut m i r i s m o d i s
m u l t i p l i c a r e n t u r et gens i l l a ineredibiliter cresceret, ab Aegyptio-
r u m persequentium et infantes omnes necare v o l e n t i u m m a n i b u s
ag
ipse s e r v a v i t . Sine dea R u m i n a suxerunt, sine C u n i n a i n cunis
fuerunt, sine E d u c a et P o t i n a escam potumque sumpserunt, sine
tot diis p u e r i l i b u s educati sunt, sine diis coniugalibus coniugati, sine
c u i t u P r i a p i coniugibus m i x t i ; sine invocatione N e p t u n i mare tran-
seuntibus d i v i s u m patuit et sequentes e o r u m i n i m i c o s fluetibus i n se
redeuntibus obruit. Nec consecraverunt a l i q u a m deam M a n n i a m ,
quando de caelo m a n n a sumpserunt; nec quando sitientibus a q u a m
percussa petra profundit, N y m p h a s L y m p h a s q u e coluerunt. Sine in-
sanis sacris M a r t i s et Bellonae b e l l a gesserunt, et sine v i c t o r i a
q u i d e m n o n vicerunt, n o n eam tamen deam, sed D e i sui m u n u s
habuerunt. Sine Segetia segetes, sine B u b o n a boves, m e l l a sine M e l -
lona, p o m a sine P o m o n a , et prorsus o m n i a , pro quibus tantae fal­
s o r u m d e o r u m turbae R o m a n i s u p p l i c a n d u m putarunt, ab uno vero
Deo m u l t o felicius acceperunt. E t si n o n i n e u m peccassent, i m p i a
g
ipse servavit] ipse liberavit, ipse servavit M .
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 33-34 313
i raspolaže kao ravnatelj. O n sretnost dariva samo dobrima. Nju oni
koji služe mogu imati i ne imati, a mogu je imati i ne imati i oni koji
vladaju; nu, ona će biti potpuna tek u onome životu u kojem više nitko
neće služiti. A zemaljska kraljevstva O n stoga daruje i dobrima i zlima,
kako ne bi njegovi štovatelji (koji su j o š nedorasli u napretku duše)
žudjeli za tima kao za k a k v i m golemim darovima(32).
A u tom je otajstvo Starog zavjeta, u kojemu bijaše skriven N o v i zavjet,
što su u njemu i o b e ć a n j a i darovi bili zemaljski, ali su već i tada duhov­
ni ljudi razumijevali (iako to j o š otvoreno ne propovijedahu), kakva
se tim vremenitim stvarima označivala vječnost, i u kojima je darovima
Božjim istinska sretnost.
quibus
34. Te tako, kako b i se znalo, da i ta zemaljska dobra (za kojima ° židovskom kra-
• T>W • jedinima hlepe oni koji ne mogu ni zamisliti nešto bolje) počivaju osnovao jedini is-
u moći jednoga Boga, a ne onih mnogih lažnih, za koje su Rimljani ^ga^v^dotk^ok
ranije vjerovali da ih treba štovati, O n je narod svoj u Egiptu od malo- z i d o v i ustrajahu u
. v. •, , , i , i- v , • . T istinskoj vjeri
brojnih uzmnozio, te i h odatle oslobodio č u d e s n i m znacima. I nisu
zazivale L u c i n u one žene kad je O n sam izbavio njihov porod (kako
bi se z a č u d n i m n a č i n i m a razmnožili i da bi taj narod nevjerojatno
porastao) iz ruku E g i p ć a n a , koji ih proganjahu hoteći i m pobiti svu
nejačad. D o j i l i su bez božice Rumine, bivali u kolijevkama bez Kunine,
uzimahu jelo i pilo bez E d u k e i Potine, bez tolikih bogova djetinjstva
bijahu odgajani, vjenčavahu se bez vjenčanih bogova i tjelesno se sdru-
živahu bez štovanja Prijapa; bez zazivanja Neptuna more i m se bijaše
za prijelaza razdvojilo i propustilo i h , dok je neprijatelje što su ih slije­
dili prekrilo valovljem što se vraćalo. I ne svetkovahu nikakvu božicu
M a n n i j u , kad ono primiše manu s neba; niti pak, kad i m ožednjelima
poteče voda iz udarene stijene, štovahu Nimfe i Limfe. Bez mahnitih
obreda M a r s u i Beloni vodahu ratove, a bez pobjede — dakako — ne
p o b j e đ i v a h u , samo što pobjeda njima nije bila božica, nego dar Božji.
A
Bez Segetije imali su usjeve, bez Bubone volove, bez M e l o n e med,
i bez Pomone voće, zapravo: sve, za što su Rimljani mislili da se moraju
moliti tolikoj gomili lažnih bogova, primali su oni mnogo sretnije od
jednog pravog Boga.
(32) Ovdje kao da odjekuje Platonovo učenje {Zakoni 888a-890a) kako
moraju svi, napose mladi, o božanstvu i njegovu ravnanju ljudskim prilikama
imati ispravno shvaćanje. To bi shvaćanje trebalo biti u temelju državnog
zakonodavstva. Politizirati religiju značilo bi izvrnuti red vrednota.
A Mellona, očigledno božica meda {met), ali je nema u klasičnih pisaca.
314 D E CIV. D E I 4, 3 4
curiositate t a m q u a m magicis artibus seducti ad alienos deos et a d
i d o l a defluendo, et postremo C h r i s t u m occidendo: i n eodem regno
etsi n o n spatiosiore, tamen feliciore mansissent. E t nunc q u o d per
omnes fere terras gentesque dispersi sunt, illius unius v e r i D e i pro-
videntia est, ut, q u o d d e o r u m falsorum usquequaque s i m u l a c r a
arae, l u c i , t e m p l a evertuntur et sacrificia prohibentur, de codicibus
e o r u m probetur, q u e m ad m o d u m hoc fuerit tanto ante propheta-
t u m ; ne forte, c u m legeretur i n nostris, a nobis p u t a r e t u r esse
confictum. I a m q u o d sequitur i n volumine sequenti v i d e n d u m est,
et h i c dandus huius p r o l i x i t a t i modus.
O DRŽ. BOŽJOJ 4, 3 4 315
I da se ne ogriješiše o Njega, b e z b o ž n o m znatiželjom kao č a r o b n i č k i m
umijećem zavedeni, otpavši od Njega kako b i štovali tuđe bogove
i kumire, i napokon ubivši samoga Krista, bili b i ostali u istome kraljev­
stvu, koje ako i ne b i bilo prostranije, bilo bi sretnije. I što su oni danas
raspršeni skoro po svim zemljama i narodima, to je po providnosti jed­
nog pravog B o g a ; te gdje god se obore kipovi lažnih bogova, žrtvenici,
sveti gajevi, hramovi i zabrane žrtve, to je zato da se uzmogne po ži­
dovskim spisima dokazati, kako to bijaše p r o r e č e n o davno prije; da
ne b i m o ž d a — kad o tome uščitaju u n a š i m — pomislili kako smo to
mi izmislili.
O onome što slijedi valja pogledati u slijedećoj knjizi, jer se ova zbog
preopširnosti mora ovdje privesti kraju.
 KNJIGA V.

Sadržaj pete knjige možemo predstaviti kao suprotstavljanje dviju interpretacija

ljudskih događanja u svijetu: jedna je interpretacija iracionalistička, per excessum ili per
defectum, prema tome da li zbivanja pripisuju sudbini odnosno .apsolutnoj nužnosti,
ili pak slučaju odnosno apsolutnoj kontingentnosti; druga je interpretacija racionalisti-
čka, tipično kršćanska: po njoj su zakon i svrha povijesti u rukama Providnosti koja
garantira također pravu slobodu. Možemo, dakle, ovu knjigu, po iskazu samog Augu­
stina (usp. 12,1), podijeliti na dva dijela.
Prvi dio ispituje iracionalističku interpretaciju, posebno onu kroz astrološke
fantazmagorije. Augustin utvrđuje da ta interpretacija nije dostatna za objašnjenje
života, povijesti i ljudske slobode. Pobija Ciceronovu teoriju o nespojivosti božan­
skog predznanja i slobode, pa onda ispituje krajnje domete racionalističke i kršćanske
koncepcije povijesnog događanja, utvrđujući da je moguća koegzistencija nužnosti
i slobode, Božjeg predznanja i providnosti (1—11).
U drugom dijelu, pozivajući se na načela utvrđena u prvoj knjizi, Augustin raz­
rađuje suprotstavljenost između duae civitates, konkretno, između rimskog imperija
i grada naroda Božjega. Ima u vidu vršenje kreposti, težnju za slavom i dostojanstvom
sa susljednim ostvarivanjem plemenitih akcija, duh samozataje i žrtve, raspoloživost
građana jednog i drugog grada za slavodobiće vlastita grada. Napokon Augustin
progovara o idealnom vladaocu, te raspoznaje, konkretno, u Konstantinu, a nadasve*
u Teodoziju, koegzistenciju kršćanskih i građanskih kreposti (12—26).
 BREVICULUS SAŽETAK

Praefatio Proslov
1. Causam Romani imperii omniumque regnorum nec fortuitam Uzrok nastanku Rimskog Carstva i svih kraljevstava niti je nasumičan 1.
cc XII esse nec in stellarum positione consistere. niti je u položaju zvijezda
2. De geminorum simili dissimilique valetudine. O sličnosti i različnosti zdravlja u blizanaca 2.

3. De argumento, quod ex rota figuli Nigidius mathematicus assumpsit O dokazu što ga je zvjezdar Nigidije prema lončarevu kolu naveo
3.
in quaestione geminorum. o pitanju blizanaca
4. De Esau et Iacob geminis multum inter se morum et actionum O blizancima Ezavu i Jakovu, koji uveliko bijahu između sebe različiti
4.
qualitate disparibus. po naravi i postupcima
Quibus modis convincantur mathematici vanam scientiam profiteri. Kojim se načinima dokazuje kako zvjezdoslovci ispovijedaju ispraznu
5.
znanost
6. De geminis dispariš sexus. O različitu spolu blizanaca
6.
7. De electione diei, quo uxor ducitur quove in agro aliquid plantatur O izboru dana ženidbe, sadnje ili sjetve
aut seritur.
7.
De his, qui non astrorum positionem, sed connexionem causarum O onima koji imenom »sudbine« označuju ne položaj zvijezda, nego
ex Dei voluntate pendentem jati nomine appellant. niz uzroka što ovise o Boljoj volji
8.
9. De praescientia Dei et libera hominis voluntate contra Ciceronis O Božjem predznanju i o čovjekovoj slobodnoj volji, a protiv Cicero-
definitionem. nove odredbe
9.
10. An voluntatibus hominum aliqua dominetur necessitas. Da li voljama ljudi upravlja kakva nužnost
11. De universali providentia Dei, cuius legibus omnia continentur. O sveopćoj promisli Božjoj, koje zakoni upravljaju svima stvarima
10.
12. Quibus moribus antiqui Romani jneruerint, ut Deus verus, quamvis Kojim su to običajima drevni Rimljani zaslužili da istinski Bog (iako ga
11.
non eum colerent, eorum augeret imperium. ne štovahu) uveća njihovo Carstvo 12.
13. De amore laudis, qui, cum sit vitium, ob hoc virtus putatur, quia O ljubavi za pohvalom, koja — iako je porok — smatra se vrlinom,
jer se njome sprečavaju veći poroci 13.
per ipsum vitia maiora cohibentur.
CC XIII 14. De resecando amore laudis humanae, quoniam iustorum gloria O suzbijanju ljubavi za ljudskom pohvalom, jer je sva slava prevednika
u Bogu 14.
omnis in Deo sit.
15. De mercede temporali, quam Deus reddidit bonis moribus Ro­ O vremenitoj nagradi, kojom je Bog uzvratio dobre običaje Rimljana
15.
manorum.
16. De mercede sanctorum civium civitatis aeternae, quibus utilia sunt O nagradi svetih građana Vječnoga Grada, kojima su korisni primjeri 16.

Romanorum exempla virtutum. vrlina kod Rimljana

17. Quo fructu Romani bella gesserint et quantum his quos vicere Koja korist bijaše od ratova što su ih Rimljani vodili i koliko pridoni- 17.

contulerint. ješe onima koje su pobijedili

18. Quam alieni a iactantia esse debeant Christiani, si aliquid fecerint Koliko kršćani moraju biti daleko od hvastanja, ako učiniše štogod iz 18.

pro dilectione patriae aeternae, cum tanta Romani gesserint pro ljubavi prema vječnoj domovini, kad Rimljani počiniše takva djela radi
humana gloria et civitate terrena. ljudske slave i zemaljskoga grada

19. Quo inter se differant cupiditas gloriae et cupiditas dominationis. Kako se između sebe razlikuju žudnja za slavom i žudnja za vladavinom. 19.

20. Tam turpiter servire virtutes humanae gloriae quam corporis vo- Vrlinama je isto tako sramotno robovati ljudskoj slavi kao i robovati 20.
luptati. tjelesnoj požudi
21. Romanum regnum a Deo vero esse dispositum, a quo est omnis Rimsko Carstvo bijaše odredio istinski Bog, od kojega je svaka ovlast 21.
potestas et cuius providentia reguntur universa. / čija promisao upravlja svim stvarima
22. Tempora exitusque bellorum ex Dei pendere iudicio. Vrijeme trajanja i ishod ratova ovise o Božjem sudu 22.
 320 BREVICULUS SAŽETAK 321

23. De bello, in quo Radagaisus rex Gothorum, daemonum cultor, uno O ratu u kojem je Radagaisus, kralj Gota i štovatelj zlih duhova, bio 23.
die cum ingentibus copiis suis victus est. u jednome danu potučen, zajedno sa svojom silnom vojskom
24. Quae sit Christianorum Imperatorum et quam vera felicitas. Koja je istinska sretnost kršćanskih vladara 24.
25. De prosperitatibus, quas Constantino imperatori Christiano Deus
contulit. O dobročinstvima kojima je Bog obdario kršćanskoga cara Konstantina 25.
26. De fide ac pietate Theodosii Augusti. O vjeri i poboznosti cara Teodozija 26.
 LIBER QUINTUS KNJIGA PETA

UTRUM RERUM GESTARUM RATIO SIT A N N O N IRACIONALISTIČKA I RACIONALISTIČKA VIZIJA POVIJESTI

Quae de jato aut ratione praemittantur in rebus humanis Pojmovi iracionalističke i racionalističke vizije (1-11)
pensandis (1-11)
Neosporno je da je sretnost p u n o ć a svih poželjnina, nije b o ž i c a , PROSLOV

PRAEFATIO Q u o n i a m constat o m n i u m r e r u m o p t a n d a r u m p l e n i t u / d i n e m
PL 140 esse felicitatem, quae n o n est dea, sed d o n u m D e i , et ideo n u l l u m
CC 128
d e u m c o l e n d u m esse ab h o m i n i b u s , nisi q u i potest eos facere feli-
PL 141 ces (unde / si i l l a dea esset, sola colenda m e r i t o diceretur): i a m
consequenter videamus, qua causa Deus, q u i potest et i l l a b o n a
dare, quae habere possunt e t i a m non b o n i ac per hoc e t i a m n o n
felices, R o m a n u m i m p e r i u m t a m m a g n u m tamque d i u t u r n u m esse
voluerit. Quia e n i m hoc d e o r u m f a l s o r u m i l l a q u a m colebant m u l -
titudo n o n fecit, et m u l t a i a m diximus, et u b i v i s u m fuerit oppor-
t u n u m esse dicemus.
Quae de fato 1. Causa ergo m a g n i t u d i n i s i m p e r i i R o m a n i nec f o r t u i t a est
et sideribus
quidam opinen- nec fatalis s e c u n d u m e o r u m sententiam sive o p i n i o n e m , q u i ea
tur... dicunt esse fortuita, quae vel nullas causas habent vel n o n ex
aliquo r a t i o n a b i l i ordine venientes, et ea fatalia, quae praeter D e i
l
et h o m i n u m v o l u n t a t e m c u i u s d a m ordinis necessitate c o n t i n g u n t .
P r o r s u s d i v i n a p r o v i d e n t i a regna constituuntur h u m a n a . Quae s i
propterea quisquarn fato t r i b u i t , q u i a i p s a m D e i v o l u n t a t e m v e l
potestatem fati n o m i n e appellat, sententiam teneat, l i n g u a m c o r r i -
gat. C u r e n i m n o n hoc p r i m u m dicit, q u o d postea dicturus est,
cum ab illo q u i s q u a m quaesierit q u i d dixerit fatum? N a m i d
homines quando audiunt, usitata loquendi consuetudine n o n intel-
nego dar Božji, i stoga n i jednoga drugoga boga ljudi ne trebaju štovati
osim onoga koji ih m o ž e učiniti sretnima (otuda, da je ona božica,
s pravom bi se reklo kako je jedinu valja štovati) prema tome pogledaj­
mo, zbog kojega je razloga ushtio B o g — koji m o ž e i ta dobra darovati
te ih mogu posjedovati i ne-dobri a otuda i ne-sretni — da fimsko
carstvo bude tako veliko i toliko dugotrajno. O tome kako to ne bijaše
djelo m n o š t v a l a ž n i h logova koje š t o v a h u , već podosta rekosmo i j o š
ć e m o reći gdje se bude učinilo prikladnim.
1. D a k l e , uzrok veličine rimskoga carstva nije ni slučajan ni sud­ Uzrok nastanku
rimskoga carstva i
binski prema sudu i l i mnijenju onih koji k a ž u kako su slučajne one svih kraljevstava,
niti je n a s u m i č a n
stvari koje i l i nemaju nikakvih uzroka i l i ne potječu od nekog razumnog niti ovisi o p o l o ž a ­
poretka; dok su sudbinske one stvari koje se d o g a đ a j u mimo volje ju z v i j e ž đ a
1
B o g a i ljudi, a po n u ž n o s t i nekakvog poretka. ) N u , ljudska kraljevstva
nedvojbeno nastaju po b o ž a n s k o j providnosti (1). A k o pak njih tkogod
zbog toga pripisuje sudbini, jer riječju sudbina naziva volju i l i m o ć
Božju, onda neka svoje mišljenje zadrži, a jezik popravi. Z a š t o prvo
ne kaže ono što će poslije reći kad ga netko bude zapitao što htjede
reći riječju sudbina? K a d , naime, ljudi čuju tu riječ, prema ustaljenu
govornom običaju, ne shvaćaju je drukčije nego kao utjecaj položaja
zviježđa u času kad se tkogod r a đ a i l i začinje; koji opet neki o t u đ u j u
od Božje volje, ) dok drugi tvrde kako utjecaj ovisi o njoj. )A ' O n i m a
2
3

legunt n i s i v i m positionis siderum, qualis est quando quis nasci-

2
t u r sive c o n c i p i t u r ; q u o d a l i q u i alienant a D e i v o l u n t a t e , a l i q u i
3
ex i l l a e t i a m hoc pendere c o n f i r m a n t . Sed i l l i , q u i sine D e i volun-

1
Usp. E C I J E , Plac. 1, 27—29; Ps. P L U T A R H , De fato 8—9; M A N I L I J E ,
Astron. 3, 43—101; A U G U S T I N , De div. qq. 83, 24.
2
Usp. H O M E R , //.21, 82; Odis.3, 226; pitagorejci u: D I O G E N L A E R T I J E 8, (1) Augustinu je veoma stalo da sačuva poredak ciljeva ili svrha, što je
27; H E R A K L I T u: D I O G E N L A E R T I J E 9, 7, u: E C I J E , Plac. 1, 27, 1; neophodno za razumno tumačenje povijesnih tokova. Ako se sve događanje
L E U K I P u: Diels, FVS 67, fr. 2; D E M O K R I T u: Diels, FVS 68, fr. 118; na- svede na posvemašnju slučajnost ili puku sreću (božicu Tyche) ili na nuždu
turalisti u: C I C E R O N , De fato 17, 40; L U K R E C I J E , De rer. nat. 2, 217—224; i kob (božicu Ananke), tad je iz povijesnog svijeta uklonjena svršnost, do­
O V I D I J E , Metam. 9, 434; M A N I L I J E , Astron. 4, 14—22; S E N E K A , De prov. tično linija providnosti, i onemogućeno da se protumači čovjekovo uljuđivanje.
5, 8; manihejci u: A U G U S T I N , Enarr. in ps. 140, 10.
3
P L A T O N , Time] 41 d-e; Država 617 b-d; A R I S T O T E L , Fiz. 195 b 31 ss.; A Zvjezdoslovlje ili p o g a đ a n j e prema p o l o ž a j u nebeskih tijela b i j a š e od najstarijeg doba u o b i č a ­
Z E N O N i stoici u: T E O D O R E T , Graec. aff. cur. 6, 14; H R I Z I P u: A U L jeno u Babiloniji. U svijetu g r č k o g jezika postade veoma r a š i r e n o u vrijeme Aleksandra. K a o
G E L I J E , Noct. Att. 7, 2, 3; u: E C I J E , Plac. 1, 28, 3; POSIDONIJE u: E C I J E , svojevrsna m j e š a v i n a znanstvenih i vjerskih zasada, bilo je na vrhuncu utjecaja u rimskome car­
stvu. Sam Augustin je vjerovao u zvjezdoslovlje, p r o u č a v a o ga, a kasnije i pobijao (vidi Ispovi­
Plac. 1, 28, 5; Ps. P L U T A R H , De fato 4, 570 b;: P L O T I N , Eneade 2, 3, 7—8; jesti, 4, 3, 4; 7, 6, 8).
3, 1, 1. 2, 1.
 324 D E CIV. D E I 5, 1
tate decernere opinantur sidera q u i d agamus vel q u i d b o n o r u m
habeamus m a l o r u m v e p a t i a m u r , ab auribus o m n i u m repellendi
sunt, n o n s o l u m eorum q u i v e r a m religionem tenent sed < e t >
qui deorum q u a l i u m c u m q u e , licet falsorum, volunt esse cultores.
Haec e n i m opinio q u i d agit aliud, nisi ut nullus omnino colatur
aut roge tur Deus? C o n t r a quos modo nobis disputatio n o n est
a
instituta, sed contra h o s q u i pro defensione eorum, quos deos
putant, Christianae religioni adversantur. I l l i vero, qui positio-
n e m s t e l l a r u m q u o d a m m o d o decernentium qualis quisque sit et
q u i d ei proveniat b o n i quidve m a l i accidat ex Dei voluntate
suspendunt, si easdem stellas putant habere hane potestatem tra-
d i t a m sibi a s u m m a illius potestate, ut volentes ista decernant:
m a g n a m caelo faciunt i n i u r i a m , i n cuius velut c l a r i s s i m o senatu
ac splendidissima c u r i a opinantur scelera facienda decerni, q u a l i a
si a l i q u a terrena civitas decrevisset, genere humano decernente
fuerat / evertenda. Quale deinde i u d i c i u m de h o m i n u m factis Deo
relinquitur, quibus caelestis necessitas adhibetur, c u m D o m i n u s
ille sit et s i d e r u m et h o m i n u m ? Aut si n o n / dicunt stellas, aecepta
q u i d e m potestate a s u m m o Deo, a r b i t r i o suo ista decernere, sed
i n talibus necessitatibus ingerendis illius o m n i n o iussa complere:
itane de ipso Deo sentiendum est, q u o d i n d i g n i s s i m u m v i s u m est
de stellarum voluntate sentire? Q u o d si dicuntur stellae significare
potius ista q u a m facere, ut quasi locutio quaedam sit i l l a positio
praedicens futura, non agens (non enim mediocriter d o c t o r u m
4
h o m i n u m fuit ista sententia ): n o n quidem i t a solent loqui mathe-
m a t i c i , ut v e r b i gratia dicant: « M a r s ita positus h o m i c i d a m signi-
5
f i c a t » , sed: « h o m i c i d a m facit » ; v e r u m t a m e n ut concedamus n o n
eos ut debent l o q u l et a philosophis aecipere oportere sermonis
regulam ad ea praenuntianda, quae i n siderum positione reperire
se putant: q u i d fit, quod n i h i l u m q u a m dicere potuerunt, c u r i n
vita g e m i n o r u m , i n actionibus, i n eventis, i n professionibus, arti-
bus, honoribus ceterisque rebus ad h u m a n a m v i t a m pertinentibus
atque i n ipsa morte sit plerumque tanta diversitas, ut s i m i l i o r e s
eis sint, q u a n t u m ad haec attinet, m u l t i extranei q u a m i p s i inter
se g e m i n i perexiguo temporis intervallo i n nascendo separati, i n
conceptu autem per u n u m coneubitum uno etiam momento
seminati?
1
eos M.
4
P L O T I N , Eneade 2, 3, 7, 4—7; 3, 1, 6, 18—24.
5
Usp. P L O T I N , Eneade 2, 3, 6, 1—3.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 1 325
koji misle, kako zvijezde bez Božje volje određuju ono što mi činimo
ili koja dobra imamo i l i koja zla podnosimo, trebaju uskratiti svaku
pozornost, ne samo oni koji pristaju uz istinsku vjeru nego i oni koji
h o ć e da su štovatelji bilo kojih bogova, ma koliko i lažnih. Jer do čega
drugog takvo mnijenje dovodi ako ne do toga da čovjek u o p ć e ne
štuje ni jednog boga i da mu se ne moli? Protiv takvih nije usmjerena
n a š a sadašnja rasprava, nego protiv onih koji u obranu svojih tobožnjih
bogova udaraju na kršćansku vjeru.
O n i opet po kojima položaj zvijezda ovisi od Božje volje — dok one
na neki način o d r e đ u j u kakav je tko i što će mu se d o g a đ a t i bilo od
dobra bilo od zla, ako misle kako je istim zvijezdama ta ovlast predana
od vrhovne Božje ovlasti da bi o tome odlučivale po svojoj volji,
onda nebu nanose golemu uvredu, misleći kako se tu, kao u najbli­
stavijem senatu i najsjajnijoj vijećnici, odlučuje da se počine takvi
zločini koje, ako bi naredila bilo koja zemaljska d r ž a v a , cijelo bi
čovječanstvo naredilo da se ona razori. K a k a v se, zatim, sud ostavlja
Bogu o ljudskim činima (ako su oni p o d l o ž n i nebeskoj n u ž n o s t i ) ,
kad je O n gospodar i zviježđa i ljudi? Ili opet, ako kažu kako zvijezde,
primivši ovlast od višnjega Boga, ne odlučuju o tim stvarima po
svojoj volji, nego p r o v o d e ć i takve nužnosti samo ispunjavaju njegove
zapovijedi, zar da onda o samome Bogu mislimo onako kako se činilo
veoma nedostojnim misliti o volji zvijezda?
A k o bi se opet reklo kako zvijezde te stvari više naznačuju negoli čine,
tako da je njihov položaj kao nekakav izraz koji proriče b u d u ć n o s t
4
(što bijaše i mnijenje istaknutih u č e n j a k a ) ) , samo što tako ne običavaju
govoriti zvjezdari, koji na priliku ne bi rekli: » M a r s u tome položaju
5
n a z n a č u j e ubojicu«, nego: »čini ubojicu.« ) Dopustimo, m e đ u t i m ,
da oni ne govore kao što bi trebali te da bi od filozofa morali preuzeti
pravilo ispravna govora, kako bi dojavili ono što misle da otkrivaju
u položaju zviježđa, zbog čega nikad nisu mogli razjasniti zašto u životu
blizanaca (u postupcima, d o g a đ a j i m a , zanimanjima, umijećima,
p o č a s t i m a i svima ostalim stvarima koje pripadaju ljudskom životu,
pa i u samoj smrti) postoji tolika različitost tako te su njima sličniji —
što se toga tiče — mnogi tuđini negoli oni sami između sebe, iako ih
je pri p o r o đ a j u razdvajalo veoma kratko vrijeme, a pri oplođaju su
začeti od jednog jedinog snošaja i u jednome času? (2).
(2) Isprva je astrologija, znanost Kaldejaca i matematika, kako je zovu
izvori, počivala na pozitivnim elementima astronomije koji su se matematski
upotrebljavali za određivanje položaja, kretanja, putanja, udaljenosti i brzine
nebeskih tijela (Eudoksije, Heraklid s Ponta, Aristarh, Hiparh, Klaudije
Ptolomej). Stvari su skrenule onda kad se počelo govoriti o međuovisnosti
i suživljenosti (sympatheia) između neba i zemlje, kad su se zvijezde stale
smatrati božanstvima s posebnim imenima, kad im se pripisalo osobito
utjecanje na svjetske prilike, kad se matematski račun sveo na kabalističku
formulu, na horoskop, neumitno proricanje sudbine i slično (usp. Ciceron,
De fato 7-9; De div. 2, 42-47; Manilije, Astron. 4, 23-88 i 5. knjiga passim)
s tom posljedicom da se kao osnova prihvatila nužna kob ili usud (amor fati)
i vraćanje identičnoga (Pseudo-Plutarh, De fato 3, 569b; Seneka, De prov.
5, 8). Upravo ta teorija dokida granice između znanstvenog i proricalačkog
pristupa pitanju.
 326 D E CIV. D E I 5, 2
...de horosca- 2. C i c e r o dicit H i p p o c r a t e m , n o b i l i s s i m u m m e d i c u m , s c r i p t u m
po et valetudi- _. , r . .
ne. rehquisse, q u o s d a m fratres, c u m s i m u l aegrotare coepissent et
e o r u m m o r b u s eodem tempore ingravesceret, eodem l e v a r e t u r ,
geminos suspicatum; quos Posidonius Stoicus, m u l t u m astrologiae
deditus, eadem constitutione a s t r o r u m natos eademque conceptos
7
solebat a s s e r e r e . Ita q u o d medicus pertinere credebat a d s i m i l l i -
m a m t e m p e r i e m valetudinis, hoc philosophus astrologus a d v i m
constitutionemque siderum, quae fuerat quo tempore concepti nati-
que sunt. I n hac causa multo est acceptabilior et de p r o x i m o credi-
b i l i o r c o n i e c t u r a medicinaiis, q u o n i a m parentes ut erant corpore
affecti, d u m concumberent, i t a p r i m o r d i a conceptorum affici potue­
runt, ut consecutis ex materno corpore p r i o r i b u s incrementis p a r i š
valetudinis nascerentur; deinde i n una d o m o eisdem a l i m e n t i s
n u t r i t i , u b i aerem et loci p o s i t i o n e m et v i m a q u a r u m p l u r i m u m
valere a d corpus v e l bene vel male a c c i p i e n d u m m e d i c i n a testa-b
tur, eisdem e t i a m exercitationibus assuefacti t a m s i m i l i a c o r p o r a
gererent, ut e t i a m a d aegrotandum uno tempore eisdemque causis
c c 1 3 0
s i m i l i t e r moverentur. C o n s t i t u t i o / n e m vero caeli ac siderum, quae
fuit quando concepti sive n a t i sunt, velle trahere ad i s t a m aegro-
tandi p a r i l i t a t e m , c u m t a m m u l t a d i v e r s i s s i m i generis diversissi-
P L 143 c
m o r u m effectuum et e v e n / t o r u m eodem tempore i n unius regionis
terra e i d e m caelo subdita potuerint concipi et nasci, nescio cuius
sit insolentiae. N o s autem n o v i m u s geminos n o n solum actus et
peregrinationes habere diversas, v e r u m e t i a m dispares aegritudi-
nes perpeti. De qua re f a c i l l i m a m , q u a n t u m m i h i videtur, r a t i o n e m
b no s a č u v a n o g djela De fato, odakle m o ž d a p o t j e č e i s l u č a j opisan u s l i j e d e ć e m poglavlju. H i p o ­
afficiendum M.
c
affectum M.
6 knjiga o p r o r o š t v i m a . Posidonije je i n a č e u č i o u Panetija (prije 109. pr. K r . ) . Mnogo je putovao.
C I C E R O N , De fato 3, 5.
7
C I C E R O N , Tuscul.2; De div. 1; De officiis 3; usp. bilj. 4 na slij. stranici.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 2 327
A
2. Ciceron kaže kako je H i p o k r a t , najplemenitiji od svih liječ- ° s l i č n o s t i i raz-
. -IV • „ . . . l i č n o s t i zdravlja u
nika (3), ostavio opis slučaja dvojice brace koja su se istodobno blizanaca
6 razboljela, bolest i m se zatim u isto vrijeme i p o g o r š a l a , te napokon
6
isto tako i jenjala, ) po č e m u bijaše n a g a đ a o da su blizanci; a Posi-
B
donije , stoik, veoma privržen zvjezdoslovlju, o b i č a v a o je tvrditi kako
se to dogodilo zbog toga što bijahu r o đ e n i i začeti pod istim položajem
7
zviježđa. ) I tako, ono što je liječnik vjerovao da pripada sličnom
zdravstvenom ustroju, filozof zvjezdar je pripisao utjecaju položaja
zviježđa u času kad dotičnici bijahu začeti i r o đ e n i (4). U ovome
slučaju mnogo je prihvatljivije, i od samog početka vjerodostojnije,
liječničko mnijenje, jer tjelesno stanje roditelja, za vrijeme snošaja,
moglo je toliko djelovati na same začetke zametaka, tako te su se
nakon prvotnog razvoja u majčinskoj utrobi rodili jednaka zdravlja;
nakon toga su u istome domu hranjeni istom hranom, a liječnička
znanost svjedoči kako uzduh, smještaj staništa, te vrsta vode uveliko
uvjetuju dobro i l i loše tjelesno stanje; a b u d u ć i da su blizanci naviknuli
i na iste tjelesne vježbe, razvili su tako slična tijela te su i m slični uzroci
u isto vrijeme izazvali i istu bolest. A da bi se objasnila usporedna
bolest, htjeti uvlačiti položaj nebesa i zvijezda (kakvi bijahu kad su
se ti začeli i rodili) svakako je n e o b i č n o pretjerivanje, kad su se već
mogli i začeti i roditi toliki stvorovi najrazličitije vrste i najraznovr­
snijeg djelovanja i p o n a š a n j a u isto vrijeme na jednom dijelu zemlje
i pod istim nebom.
U z to poznajemo blizance ne samo različita djelovanja i putovanja,
nego koji boluju i od drugačijih bolesti. A kako se meni čini, najlakše
objašnjenje toga dao bi Hipokrat: zbog različite hrane i tjelesnog
(3) Tako pohvalan sud o Hipokratu dokazuje cijenu koju je on i nakon
osam stoljeća uživao u krugu kulturnih ljudi kao i vrijednost njegove simpto-
mologije i etiologije za otkrivanje bolesti na osnovi činjenica, kako nam to
svjedoči i poznati Corpus hippocraticum.
(4) Posidonije iz Apameje (135—51. pr. Kr.) bio je učenik Panetijev
a živio je na Rodosu; g. 87. bio je u Rimu gdje se prijateljski vezao uz Cice­
rona i Pompeja. Kulturno mu je zanimanje bilo široko: povijesna znanost,
prirodoslovlje, meteorologija, astronomija, antropologija, etika i slično. Glavno
su mu djelo Historiae u 52 knjige, u kojem raspravlja o povijesnim zbivanjima
s gledišta uljuđivanja naroda, što je i po njemu ostvarivanje idealnog grada
ili države Božje; time ravna njegova providnost izgrađujući stoičkom ideolo­
gijom općesvjetsku državu ili grad, koji se podudara s Rimskim imperijem.
Ovisi dakle od Polibija a utječe na Diodora, Dionizija iz Alikarnasa, Pompeja
Troga, Livija, Apijana, Diona Kasija i druge. Unatoč znatnom utjecaju što
ga je vršilo, od djela nam se sačuvaše samo neki odlomci.
A Taj se podatak ne nalazi u s a č u v a n i m Ciceronovim djelima, ali m o ž d a p o t j e č e iz d j e l o m i č ­
krat je i n a č e ž i v i o i djelovao u razdoblju od 460. do 357. pr. K r .
B Posidonije iz Apameje (oko 135—51. pr. K r . ) , filozof iz Sirije, veoma š i r o k o g znanja — po­
vjesnik, znanstvenik, mudroslovac i zvjezdar; voda filozofske š k o l e stoika na Rodosu. V a r o n
i Ciceron bijahu njegovi u č e n i c i . Djela su mu izgubljena. Zagovornik proricanja, napisao je pet
S t i g a v š i do obale Atlantika (Cadiz) d o š a o je do o t k r i ć a o svezi morske plime i M j e s e č e v i h m i ­
jena.
 328 D E CIV. D E I 5, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 5, 2-3 329

redderet H i p p o c r a t e s , diversis alimentis et exercitationibus, quae
non de c o r p o r i s temperatione, sed de a n i m i voluntate veniunt, dis-
similes eis aceidere potuisse valetudines. P o r r o a u t e m Posidonius
vel quilibet f a t a l i u m s i d e r u m assertor m i r u m si potest h i c inve-
n i r e q u i d dicat, si nolit i m p e r i t o r u m mentibus i n eis quas nesciunt
rebus illudere. Q u o d e n i m conantur efficere de intervallo exiguo
temporis, q u o d inter se gemini d u m nascerentur habuerunt, propter
caeli p a r t i c u l a m , u b i p o n i t u r horae notatio, q u e m horoseopum
vocant: aut n o n t a n t u m valet, quanta invenitur i n g e m i n o r u m volun-
tatibus actibus, m o r i b u s , casibusque diversitas; aut plus e t i a m
valet, q u a m est g e m i n o r u m vel h u m i l i t a s generis eadem vel nobi-
litas, cuius m a x i m a m diversitatem non nisi i n hora, qua quisque
gibanja (koji ne potječu od tjelesnog ustroja, nego dolaze od volje
duše) mogli su zapasti i u različite bolesti. B i l o bi č u d n o ako b i
Posidonije, i l i bilo koji drugi zagovornik sudbonosnoga zviježđa,
uzmogao ovdje štogod odgovoriti, ukoliko ne bi naprosto htio opsjenji­
vati umove n e u p u ć e n i h u stvarima o kojima ništa ne znaju. Naime,
to što oni pokušavaju izvući iz onoga malenog" vremenskog razmaka
(koji postoji i z m e đ u blizanaca u času r a đ a n j a ) , a zbog onog djelića
neba na koji stavljaju oznaku d o t i č n o g sata, koju nazivaju horo­
skopom, i l i ne dostaje da objasni raznolikost koja se otkriva u voljama,
činima, naravima i doživljajima blizanaca; i l i pak premašuje isto
nisko i l i plemenito podrijetlo u blizanaca; jer tu najveću razliku ne
8

8
pripisuju ni čemu drugome osim satu u kojem je koji r o đ e n . ) A
nascitur, p o n u n t . A c per hoc si t a m celeriter alter post a l t e r u m
prema tome, ako se jedan od blizanaca tako brzo rodi iza drugoga,
nascitur, ut eadem pars horoseopi maneat, p a r i a cuneta quaero,
da isti dio horoskopa pokriva obojicu, onda tražim da budu u svemu
quae i n n u l l i s possunt geminis i n v e n i r i ; si autem sequentis tarditas
jednaki, što se opet ne m o ž e naći ni u kojih blizanaca; ako pak sporost
h o r o s e o p u m mutat, parentes diversos quaero, quos g e m i n i habere
slijedećega blizanca izmijeni horoskop, onda tražim da im i roditelji
non possunt.
budu različiti, što blizanci opet ne mogu imati (5).

3. Stoga se uzalud navodi i onaj glasoviti odgovor o l o n č a r e v u o dokazu š t o ga je

. . . . . .v • , . X T • .. .. . prema lončarevu
kolu koji je, po pričanju, dao Nigidije, uznemiravan tim pitanjem, kolu zvjezdar N i -
A e pi
i po kojem je i stekao nadimak L o n č a r (Figulus) . Pošto bijaše f^jje g ° ° ~
b n ac

Fictum ćora- 3. F r u s t r a itaque affertur nobile i l l u d commentum de figuli zavrtio l o n č a r s k o kolo što je mogao jače, ) dok se ono okretalo dva
mentum est N i - *;. 0
puta ga je crnilom o z n a č i o u najvećoj brzini, i to na jednom mjestu;
gidii de gemi- rota, q u o d respondisse ferunt N i g i d i u m hac quaestione t u r b a t u m , zatim, kad je vrtnja prestala, n a đ e n e su oznake koje je obilježio,
m s
* unde et F i g u l u s appellatus est. D u m e n i m r o t a m figuli v i quanta znatno udaljene jedna od druge na rubu kola. »Isto t a k o « , rekao je,
9
potuit i n t o r s i s s e t , currente i l l a bis numero de atramento t a m q u a m »pri onolikoj brzini nebesa, čak da se drugi blizanac rodio poslije
uno eius loco s u m m a celeritate percussit; deinde inventa sunt signa, prvoga tolikom brzinom k o l i k o m sam ja dvaput obilježio kolo, na
quae fixerat, desistente m o t u , non parvo intervallo i n rotae illius prostranosti neba to je veoma mnogo. Otuda sve one razlike koje
extremitate distantia. Sic, inquit, in tanta rapacitate caeli, etiamsi nastaju u naravi i d o g a đ a j i m a između b l i z a n a c a . « ) 10

alter post alterum tanta celeritate nascatur, quanta rotam bis ipse
A l i ta je izmišljotina krhkija od vrčeva što se oblikuju vrtnjom toga
percussi, in caeli spatio plurimum est: hine sunt, i n q u i t , quaecumque
10
kola (6). Jer, ako toliko na nebu znači ono što se ne može izmiieniti
dissimillima perhibentur in moribus casibusque geminorum . Hoc
figmentum fragilius est q u a m vasa, quae i l l a rotatione finguntur.
N a m si t a m m u l t u m i n caelo interest, quod constellationibus con-

(5) Horoskop etimološki znači promatranje vremena (hora — ura)

nekog događaja. U astrologiji znači predviđanje nečije sudbine na temelju
četiriju koordinata ili kutova u času rođenja, početka nekog pothvata i slično.
U starini je postojao za sve dane u godini poseban horoskopski kalendar
od Klaudija Tuska.
(6) Nigidije Figul bio je pretor g. 58. pr. Kr. Cicerona je kao prijatelj
podupro u borbi protiv Katiline. Bio je čovjek velike naobrazbe, ali ne uvijek
jasan. Pisao je nadasve o teologiji (de diis), gramatici (commentarii gramma-
tici) i neke astrološke rasprave: sačuvali su nam se tek odlomci (izd. A . Swo-
boda, Beč-Prag 1889. i G . Funaioli, Leipzig 1907.). Nije pouzdano potječe
li mu nadimak Figulus iz ovoga što izlaže Augustin ili ne, budući da ga je
njegov rod (gens Nigidia) nosio od starine.
8
Usp. M A N I L I J E , Astro.n.3, 537-547; 2, 826-835; P L O T I N , En. 2, 3, 1.
9
Usp. L U K A N , Scol. in Phars. 1, 639. A Nigidije (Publius Nigidius Figulus), zvjezdoslovac i pitagorejski filozof, bio pretor 58. pr. K r . ,
10 Ciceronov prijatelj, umro u izgnanstvu 45. pr. K r . Glasovit po svojoj u č e n o s t i , n a j u č e n i j i R i m ­
Fr. 2 u H . F U N A I O L I , Gramm. rom. fragmenta, Leipzig 1907. ljanin iza V a r o n a .
 330 D E CIV. D E I 5, 3-5
prehendi n o n potest, ut alteri g e m i n o r u m hereditas obveniat, alteri
n o n obveniat: c u r audent ceteris, q u i gemini n o n sunt, c u m inspe-
xerint e o r u m constellationes, talia pronuntiare, quae a d i l l u d secre-
CC 131 t u m pertinent, q u o d n e / m o potest conprehendere et momentis anno-
tare nascentium? S i autem propterea talia dicunt i n a l i o r u m geni-
turis, q u i a haec a d p r o d u c t i o r a spatia t e m p o r u m pertinent; m o m e n t a
vero i l l a p a r t i u m m i n u t a r u m , quae inter se g e m i n i possunt habere
nascentes, rebus m i n i m i s tribuuntur, de qualibus m a t h e m a t i c i n o n
solent c o n s u l i (quis e n i m consulat quando sedeat, quando deambu-
PL 144 let, quando vel q u i d prandeat?): n u m q u i d / ista d i c i m u s , quando
i n m o r i b u s operibus casibusque g e m i n o r u m p l u r i m a p l u r i m u m q u e
diversa m o n s t r a m u s ?
Moribus diver­ 4. N a t i sunt duo g e m i n i antiqua p a t r u m m e m o r i a (ut de insigni-
sa vita fuit ge­
minorum Esau bus loquar) sic alter post alterum, ut posterior p l a n t a m p r i o r i s
et Iacob. 11
t e n e r e t . T a n t a i n e o r u m v i t a fuerunt moribusque diversa, tanta
i n actibus disparilitas, tanta i n p a r e n t u m amore d i s s i m i l i t u d o , ut
e t i a m i n i m i c o s eos inter se faceret ipsa distantia. N u m q u i d hoc
d i c i t u r , q u i a uno ambulante alius sedebat, et alio dormiente alius
d
vigilabat, e t alio loquente tacebat alius; quae pertinent a d illas
m i n u t i a s , quae n o n possunt ab eis comprehendi, q u i constitutionem
s i d e r u m , q u a quisque nascitur, scribunt, unde m a t h e m a t i c i consu-
l a n t u r ? U n u s duxit m e r c e n a r i a m servitutem, alius n o n servivit;
unus a m a t r e diligebatur, alius n o n diligebatur; unus h o n o r e m , q u i
magnus a p u d eos habebatur, amisit, alter indeptus est. Q u i d de
u x o r i b u s , q u i d de filiis, q u i d de rebus, quanta diversitas! S i ergo
haec a d illas pertinent m i n u t i a s t e m p o r u m , quae i n t e r se habent
g e m i n i , et constellationibus n o n adscribuntur: quare a l i o r u m con-
stellationibus inspectis ista d i c u n t u r ? S i autem ideo dicuntur, q u i a
n o n a d m i n u t a i n c o m p r e h e n s i b i l i a , sed a d t e m p o r u m spatia perti­
nent, quae observari notarique possunt: q u i d h i c agit r o t a i l l a figuri,
n i s i ut homines l u t e u m cor habentes i n g y r u m m i t t a n t u r , ne mathe-
m a t i c o r u m v a n i l o q u i a convincantur?
Quid de horo- 5. Q u i d i d e m i p s i , q u o r u m m o r b u m , q u o d eodem tempore gra-
scopo concep-
tus et nativita- v i o r leviorque apparebat a m b o r u m , medicinaliter inspiciens H i p p o -
tis geminorum crates geminos suspicatus est, nonne satis istos redarguunt, q u i
sentiendum...
v o l u n t sideribus dare, q u o d de c o r p o r u m s i m i l i temperatione venie-
d
et] isp. PL.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 3-5 331
u položaju zviježđa (tako te jednomu od blizanaca dopada baština,
a drugomu ne), kako se onda usuđuju izjavljivati drugima koji nisu
blizanci, p o š t o ispitaše njihov položaj zvijezda, ono što pripada tajni
koju nitko ne m o ž e shvatiti povezujući to s č a s o m rođenja? A k o pak
kažu da tako govore o rođajima ostalih, jer su posrijedi veći vremenski
razmaci; dok učinci onih veoma malih vremenskih razmaka što mogu
postojati pri porodu blizanaca pripadaju onim sitnicama o kojima ne
običavaju raspitivati se u zvjezdoslovaca (jer tko će ih pitati kad da
sjedne, kad da šeta, ili kada i što da objeduje?) — zar zaista o tima stva­
rima govorimo kad pokazujemo tolike i takve razlike u naravima,
postupcima i d o g a đ a j i m a i z m e đ u blizanaca?
4. Prema pradrevnoj predaji predaka r o đ e n a su dva blizanca O blizancima Eza-
vu i Jakovu, koji
(da govorim o znamenitima) tako brzo jedan iza drugoga daje drugi d r ž a o u veliko bijahu iz-
11
prvoga za petu ). A tolika u njihovu životu bijaše različitost naravi, to­ , među sebe različiti
po naravi i postup­
lika razlika u č i n i m a , tolika nesličnost u ljubavi njihovih roditelja da od cima
te raznolikosti p o s t a d o š e i m e đ u s o b n i m neprijateljima. Kaže li se time,
da dok je jedan šetao, drugi je sjedio, i dok je jedan spavao, drugi
da je bdio, i dok je jedan govorio, drugi da je šutio; to su stvari koje
pripadaju o n i m sitnim pojedinostima što ih ne mogu odmjeravati oni
koji opisuju položaj zviježđa pod kojim je tko r o đ e n , zbog kojeg se
zvjezdoslovcima i obraćaju? Jedan od njih bijaše unajmljeni sluga,
drugi nije služio; jednoga je majka voljela, a drugoga nije; jedan je
izgubio onu čast koja se u njih smatrala velikom, dok ju je drugi stekao.
I kolika je razlika između njihovih žena, djece i imetka?! Dakle, ako to
pripada onim sitnim razmacima vremena u rođaju između blizanaca,
a ne pripisuje se položaju zviježđa, zašto onda o tome govore kad istra­
žuju položaje zviježđa ostalih r o đ e n i k a ? A k o pak o tome stoga govore
jer ono ne pripada neuhvatljivim sitnicama, nego onim vremenskim
razmacima koji se mogu i promatrati i zabilježiti, što li onda drugo
čini ono l o n č a r s k o kolo osim da zavrti ljude glinenoga srca, kako
o š a m u ć e n i ne b i prozreli ispraznosti tih zvjezdara?
K
5. O n a dvojica, kod kojih je u isto vrijeme bolest prvo se pogor- ojim se načinima
šala, a zatim jenjala, i o kojima je Hipokrat promatrajući i l i liječ- dosio^f Ispovije-
i s p r a z f l u z n a
nički n a g a đ a o da su blizanci — zar ta dvojica dostatno ne pobijaju one ^ "
koji bi htjeli zvijezdama pripisati ono što potječe od slična tjelesnog
Post. 25, 25; A U G U S T I N , De doctr. chr. 2, 22.
 332 DE CIV. DEI 5, 5 O
bat? C u r e n i m s i m i l i t e r eodemque tempore, n o n alter p r i o r , alter
posterior aegrotabant, sicut nati fuerant, quia utique s i m u l nasci
ambo n o n poterant? A u t si n i h i l m o m e n t i attulit, ut diversis tempo­
ribus aegrotarent, q u o d diversis temporibus nati sunt: quare tempus
i n nascendo d i v e r s u m a d a l i a r u m r e r u m diversitates valere con-/
c c 1 3 2
tendunt? C u r potuerunt diversis temporibus peregrinari, diversis
temporibus ducere uxores, diversis temporibus filios procreare et
m u l t a alia, propterea q u i a diversis temporibus nati sunt, et n o n
potuerunt eadem causa diversis etiam temporibus aegrotare? S i
e n i m dispar nascendi m o r a m u t a v i t horoseopum et d i s p a r i l i t a t e m
i n t u l i t ceteris rebus: c u r i l l u d i n aegritudinibus mansit, q u o d
habebat i n temporis aequalitate conceptus? Aut si fata valetudinis
i n conceptu sunt, a l i a r u m vero r e r u m i n o r t u esse dicuntur, n o n
deberent inspeetis n a t a l i u m constellationibus de valetudine a l i q u i d
dicere, quando eis inspicienda conceptionalis h o r a n o n datur. S i
P L 1 4 5
autem ideo praenuntiant aegritudines n o n / inspeeto conceptionis
horoseopo, q u i a indicant eas momenta nascentium: q u o m o d o
dicerent cuilibet e o r u m g e m i n o r u m ex nativitatis hora, quando
aegrotaturus esset, c u m et alter, q u i n o n habebat eamdem h o r a m
nativitatis, necesse haberet pariter aegrotare? Deinde quaero: si
tanta distantia est temporis i n nativitate g e m i n o r u m , ut p e r hane
oporteat eis consteliationes fieri diversas propter d i v e r s u m horoseo­
11
p u m et ob h o c diversos omnes cardines , u b i tanta v i s ponitur,
ut hine e t i a m diversa sint fata: unde hoc aceidere potuit, c u m
e o r u m conceptus d i v e r s u m tempus habere n o n possit? A u t s i duo-
r u m uno m o m e n t o temporis conceptorum potuerunt esse a d nascen-
d u m fata d i s p a r i a , c u r non et d u o r u m u n o momento temporis nato-
r u m possint esse a d v i v e n d u m atque m o r i e n d u m fata disparia?
N a m si u n u m m o m e n t u m , q u o ambo concepti sunt, n o n impedivit,
ut alter p r i o r , alter posterior nasceretur: cur, uno m o m e n t o s i d u o
e
nascantur, i m p e d i t a l i q u i d , ut alter p r i o r , alter posterior m o r i a t u r ?
S i conceptio m o m e n t i unius diversos casus i n utero geminos habere
p e r m i t t i t , c u r nativitas m o m e n t i unius n o n etiam quoslibet duos
i n terra diversos casus habere permittat, ac sic o m n i s huius artis
vel potius vanitatis c o m m e n t a tollantur? Q u i d est hoc, c u r u n o
tempore, momento uno, sub u n a eademque caeli positione con­
cepti diversa habent fata, quae illos perducant a d d i v e r s a r u m hora-
r u m nativitatem, et u n o momento temporis sub u n a eademque caeli
e
nascuntur, impediat M .
Usp. M A N I L I J E , Astron, 2, 150—787. 788—970; I. LID (LYDUS) De pstentis,
mjestimice.
D R Ž . B O Ž J O J 5, 5 333
ustroja? Z a š t o su se o n i razboljeli tako u isto vrijeme, a nisu onako
prvo jedan pa onda drugi k a o što se bijahu i rađali, jer nikako se nisu
mogli roditi obojica odjednom? A k o nije ni od kakve važnosti š t o su
se rodili u različita vremena za to š t o su oboljeli u različita vremena,
zašto onda tvrde kako je različito vrijeme r a đ a n j a od važnosti za razli-
čistost u ostalim stvarima? Z a š t o mogahu putovati u različitim vreme­
nima, ženiti se u različitim vremenima, u različitim vremenima djecu
r a đ a t i i mnogo drugoga — a zbog toga što su se bili rodili u različitim
vremenima — ali zbog istoga uzroka nisu mogli i oboljeti u različitim
vremenima? A k o je ona mala razlika pri rođaju izmijenila horoskop
te uzrokovala različitost u ostalim stvarima, zašto je istost vremena
začeća ostala samo u bolestima? Kažu l i opet kako je sudbina zdravlja
ovisna o začeću, a ostalih stvari o rođenju, ne b i trebali ništa govoriti
0 zdravlju ispitavši položaj zviježđa pri rođaju, kad i m nije dano da
ispituju sat začeća. A k o pak, i ne ispitavši horoskop začeća stoga pro­
riču bolesti, jer njih naznačuju časovi rođenja, kako mogu reći po
satu rođenja k a d će koji od blizanaca oboljeti, kad je i drugi (koji nije
imao isti sat rođaja) n u ž n o morao jednako oboljeti?
Z a t i m pitam: ako postoji takav vremenski razmak u rođaju blizanaca
da njihovi položaji zviježđa moraju biti različiti zbog različitih horo­
1 2 A
skopa, a otuda različite i sve stožerne t o č k e ) (kojima se pridaje
tolika m o ć te otuda bivaju i sudbine različite) — kako se takvo š t o
moglo dogoditi, kad nisu mogli imati različito vrijeme začeća? I l i , ako
je dvoje bića začetih u istome času moglo imati različitu sudbinu p r i
rođenju, zašto i dvoje bića r o đ e n i h u istome času ne bi imali različite
sudbine i u življenju i u umiranju? A k o naime onaj jedan čas, u kojem
su oboje začeti, nije priječio da se jedan rodi prije a drugi poslije, z a š t o
bi jedan čas — ako se dvoje u njemu rode — priječio da jedan umre
prije a drugi poslije? A k o začeće u jednome času d o p u š t a blizancima
da imaju različite kobi u utrobi, zašto ne bi i rođaj u jednome času
dopustio bilo kojoj dvojici stvorova na zemlji da imaju različite k o b i ;
1 tako se odstranili svi izmišljaji toga umijeća i l i , bolje rečeno, ludosti?
Jer, zašto bi u o p ć e , u isto vrijeme, u jednome času, pod jednim te istim
p o l o ž a j e m neba začeti stvorovi imali različite kobi, š t o i h dovode d o
različitih sati r o đ e n j a ; dok u jednome času i pod istim položajem neba
A Č e t i r i s t o ž e r n e t o č k e (cardines) o d r e đ i v a l e su se za dani trenutak i dano m o t r i š t e : horoseopus
za i s t o č n i obzor; oceasus za zapadni; medium caelum za t j e m e n i š t e , a immum caelum za p e t i š t e .
Samo č a s kasnije sve četiri zauzimaju svoje mjesto m e đ u zvijezdama s t a j a č i c a m a .
 D E CIV. D E I 5, 5-6
334
positione de duabus matribus duo pariter nati diversa fata habere
f
n o n p o s s i n t , quae illos perducant ad diversam v i v e n d i vel m o r i e n d i
necessitatem? A n concepti n o n d u m habent fata, quae n i s i nascantur
habere n o n poterunt? Q u i d est ergo q u o d dicunt, si h o r a conceptio-
nalis inveniatur, m u l t a ab istis dići posse divinius «? Unde e t i a m
c c 1 3 3
i l l u d / a n o n n u l l i s praedicatur, q u o d q u i d a m sapiens h o r a m elegit,
qua c u m uxore concumberet, unde filium m i r a b i l e m gigneret. U n d e
postremo et hoc est, quod de illis pariter aegrotantibus geminis
Posidonius magnus astrologus idemque philosophus respondebat,
ideo fieri, q u o d eodem tempore fuissent nati eodemque concepti.
N a m utique propter hoc addebat conceptionem, ne diceretur ei
n o n a d l i q u i d u m eodem tempore potuisse nasci, quos constabat
o m n i n o eodem tempore fuisse conceptos; ut hoc, q u o d s i m i l i t e r
simulque aegrotabant, n o n daret de p r o x i m o p a r i corporis tempe-
ramento, sed eamdem quoque valetudinis p a r i l i t a t e m sidereis nexi-
bus alligaret. S i i g i t u r i n conceptu tanta vis est ad aequalitatem
fatorum, n o n debuerunt nascendo eadem fata m u t a r i . A u t si propte­
rea m u t a n t u r fata g e m i n o r u m q u i a temporibus diversis nascuntur,
c u r n o n potius intellegamus i a m fuisse mutata, ut diversis tempo-
P L 1 4 6
ribus nascerentur? I tane non mutat fata n a t i / v i t a t i s voluntas viven-
t i u m , c u m mutet fata conceptionis ordo nascentium?
...praecipue si 6. Q u a m q u a m et m ipsis g e m i n o r u m conceptibus, ubi certe
diversi sint , * ° , "V , ,
sexus. a m b o r u m eadem m o m e n t a sunt t e m p o r u m , unde fit ut sub eadem
constellatione fatali alter concipiatur masculus, altera femina? N o v i -
mus geminos d i v e r s i sexus, ambo adhuc vivunt, ambo aetate adhuc
vigent; q u o r u m c u m sint inter se similes c o r p o r u m species, quan-
t u m i n diverso sexu potest, instituto tamen et p r o p o s i t o vitae i t a
sunt dispares, ut praeter actus, quos necesse est a v i r i l i b u s distare
femineos (quod ille i n omcio comitis m i l i t a t et a sua d o m o paene
semper peregrinatur, i l l a de solo patrio et de rure p r o p r i o n o n rece-
dit), insuper (quod est i n c r e d i b i l i u s , si astralia fata credantur; n o n
autem m i r u m , si voluntates h o m i n u m et D e i m u n e r a cogitentur)
ille coniugatus, i l l a virgo sacra est; ille n u m e r o s a m p r o l e m genuit,
i l l a nec nupsit. A t e n i m p l u r i m u m vis h o r o s c o p i valet. H o c q u a m
n i h i l sit, i a m satis disserui. Sed qualecumque sit, i n o r t u valere
dicunt; n u m q u i d et i n conceptu? u b i et u n u m c o n c u b i t u m esse
m a n i f e s t u m est, et tanta naturae vis est, ut, c u m conceperit femina,
deinde a l t e r u m concipere o m n i n o n o n possit; unde necesse est ea-
f
possunt M.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 5-6 335
dvoje jednako r o đ e n i od dviju majki ne bi mogli imati različite kobi,
koje i njih dovode do različite nužnosti bilo života bilo smrti?
Ili začeti stvorovi j o š nemaju svoje kobi, i neče je moći imati ako ne
budu r o đ e n i ? Što je onda kad kažu kako bi oni mnogo toga mogli bolje
proreci, kad b i se odredio sat začeća? Otuda i ona poznata priča o ne­
kome mudracu koji je birao sat kad bi sa ž e n o m legao, te tako rodio
č u d e s n o g sina. Otuda napokon i jest, da je o onoj dvojici blizanaca
koji su se istodobno bili razboljeli, veliki zvjezdar i mudroslovac
Posidonije odgovorio, kako je to zbog toga što oni bijahu istodobno
i r o đ e n i i začeti. A začeće on i jest dodao zbog toga, kako mu se ne
bi prigovorilo da se nisu mogli roditi t o č n o u isto vrijeme, dok bijaše
posve izvjesno da bijahu začeti u isto vrijeme; a ovo opet zato da
pojavu što su se istodobno razboljeli ne bi pripisao njihovu sličnom
tjelesnom ustroju, nego da bi tu sličnost u zdravlju povezao s utje­
cajem zviježđa. Stoga, ako je u začeću tolika m o ć izjednačivanja
sudbina, onda se te sudbine ne bi smjele mijenjati rođenjem. Ili opet,
ako se sudbine blizanaca mijenjaju zbog toga jer se rađaju u različitim
vremenima, zašto ne bismo radije pretpostavili kako one već bijahu
izmijenjene, te se oni i rađaju u različitim vremenima? I zar volja živih
bića ne mijenja sudbine rođenja, dok sudbine začeća mijenja red
roda ja?
6. A l i , i pri z a č e ć i m a blizanaca, gdje je pouzdano da su začeti o blizancima razii-
. . . . . • v + c l t a
spola
u isto vrijeme, kako to da se pod istim sudbinskim položajem zviježđa,
jedno začinje kao m u š k o a drugo kao žensko? Poznajemo i sami b l i ­
zance različitoga spola, oboje su j o š živi i veoma su krepki za svoje
godine; i dok su njih dvoje obličjem nalik jedno na drugo (onoliko
koliko je m o g u ć e pri različitu spolu), kako su različiti u ž i v o t n o m po­
zivu i navikama, da — osim onih djelatnosti u kojima se n u ž n o razli­
kuju m u š k a r c i od žena (jer on služi kao časnik u zapovjedništvu i go­
tovo uvijek putuje daleko od doma, dok ona gotovo nikad ne n a p u š t a
zavičaj i ne odlazi iz svojeg mjesta); uza sve to (što je nevjero jat nije,
ako se povjeruje u zvjezdane sudbine, ali nije č u d o ako se uzmu
u obzir volja ljudi i Božji darovi): on je oženjen, a ona je p o s v e ć e n a
djevica; on ima brojnu djecu, a ona se nije nikad udavala. Pa ipak
tvrde kako je golema sila horoskopa! A već sam dostatno pokazao kako
je ona nikakva. A l i , kakva god bila, oni k a ž u kako je djelotvorno
pri r o đ a j u ; a je l i i pri z a č e ć u ? Ovdje je bjelodano da začeće potječe
od jednog snošaja, i tolika je silina prirode, da kad žena jednom z a č n e ,
tu nikako ne m o ž e j o š jednom začeti; otuda je n u ž n o da začeće u b l i -
8
divinis M., divinitus više izd.
 336 DE CIV. D E I 5, 6-7
dem esse i n geminis m o m e n t a conceptus. A n forte, q u i a diverso
horoscopo n a t i sunt, aut ille i n m a s c u l u m , d u m nascerentur, aut i l l a
in f e m i n a m c o m m u t a t a est? C u m igitur non usquequaque absurde
dići posset ad solas c o r p o r u m difTerentias afflatus q u o s d a m valere
sidereos, sicut i n solaribus accessibus et decessibus videmus etiam
ipsius a n n i t e m p o r a v a r i a r i et lunaribus i n / c r e m e n t i s atque detri-
h
m e n t i s augeri et m i n u i quaedam genera rerum, sicut echinos et
conchas et m i r a b i l e s aestus oceani; n o n autem et a n i m i voluntates
positionibus s i d e r u m subdi: nunc isti, c u m etiam nostros actus
inde religare conantur, admonent ut quaeramus, unde ne i n ipsis
q u i d e m c o r p o r i b u s eis possit ratio ista constare. Q u i d e n i m t a m
ad corpus pertinens q u a m corporis sexus? et tamen sub eadem
positione s i d e r u m diversi sexus gemini concipi potuerunt. Unde
q u i d insipientius dići aut credi potest, q u a m siderum p o s i t i o n e m ,
quae ad h o r a m conceptionis eadem ambobus fuit, facere n o n po­
tuisse, ut, c u m quo habebat eamdem constellationem, sexum di­
versum a fratre n o n haberet; et positionem siderum, quae fuit ad
h o r a m nascentium, facere potuisse, ut ab eo t a m m u l t u m virgi-
nali sanctitate distaret?
Nulla ratio cur 7, T a m i l l u d quis ferat, q u o d i n elmendis diebus nova quaedam
ehgantur dies r i- ^ *r
rebus agendis. suis actibus rata m o l i u n t u r ? N o n erat videlicet ille i t a natus, ut
haberet a d m i r a b i l e m filium, sed i t a potius, ut c o n t e m p t i b i l e m gi-
P L
147 gneret, et ideo v i r / doctus elegit h o r a m qua m i s c e r e t u r u x o r i .
Fecit ergo fatum, q u o d n o n habebat, et ex ipsius facto coepit esse
fatale, q u o d i n eius nativitate n o n fuerat. 0 s t u l t i t i a m singularem!
E l i g i t u r dies ut ducatur uxor; credo, propterea, q u i a potest i n
diem n o n b o n u m , nisi eligatur, i n c u r r i et infeliciter d u c i . U b i est
ergo q u o d nascenti i a m sidera decreverunt? A n potest homo, quod
ei i a m c o n s t i t u t u m est, diei electione mutare, et q u o d ipse i n eli-
gendo die constituerit, n o n poterit ab alia potestate m u t a r i ? Deinde
si soli homines, n o n autem o m n i a quae sub caelo sunt, constella-
1
tionibus subiacent, c u r a l i t e r eligunt dies accommodatos ponen-
dis v i t i b u s vel arboribus vel segetibus, alios dies pecoribus vel
domandis vel admittendis maribus, quibus e q u a r u m vel b o u m
fetentur armenta, et cetera huius m o d i ? S i autem propterea va-
h
decrementis M.
1
alios M .
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 6-7 337
zanaca bude u istome času. Ili m o ž d a , jer su rođeni pod različitim
horoskopom, da se jedno pretvorilo u m u š k o a drugo u žensko dok su
se rađali?
Dok se može reći (a da ovo ne bude besmisleno) kako postoje stano­
viti utjecaji zvijezda na razlike u tijelima, kao kad se godišnja doba
mijenjaju s približavanjem i l i udaljavanjem Sunca i l i kad se s porastom
ili opadanjem Mjeseca neke vrste bića uvećavaju i smanjuju, poput
morskih ježeva i školjaka, i l i opet zadivljujuće plime i oseke oceana (7)
— ali p o l o ž a j i m a zviježđa nisu p o d r e đ e n e i volje d u š e ; pa kad ti pokušavaju
i naše odluke povezivati s time, opominju nas da p o t r a ž i m o gdje to
njihovo dokazivanje nije dostatno ni za sama tijela. Jer što li više pri­
pada tijelu od samog spola tijela? P a ipak pod istim položajem zvijezda
mogli su se začeti blizanci različita spola. Stoga, što li se gluplje
može reći i l i povjerovati od toga, da položaj zviježđa (koji u satu
začeća oboma bijaše isti) nije mogao spriječiti da sestra imadne spol
različit od brata, s kojim je imala isti položaj zviježđa; a vjerovati kako
je položaj zviježđa (kakav bijaše u satu rođaja) mogao učiniti da se
ona od njega toliko razlikuje djevičanskom svetošću?
7. T k o da podnese još i to, da se biranjem posebnih dana načine
r J
° i z
b o r u dana že-
. . . . . . . . n i d b e , sadnje l l i s j e -
nove sudbine svojim vlastitim č i n o v i m a ? Naime, onaj ne bijaše tako tve u p o l j u
r o đ e n , da bi imao č u d e s n o g a sina, nego prije tako da bi mu se rodio
posve n e z n a č a j a n , i stoga je kao učenjak izabrao sat u koji će leći sa
svojom ž e n o m . Dakle, načinio je onu sudbinu koju nije imao, i po
njegovu vlastitom činu stalo je bivati sudbinskim ono čega ne bijaše
u njegovu rođenju. O jedinstvene l i gluposti! Odabire se tako dan za
ž e n i d b u ; vjerujem zbog toga, jer ako se ne izabere pravi, može se po­
goditi loš dan te se tako nesretno oženiti. A l i , gdje je onda ono što
zvijezde odrediše čovjeku pri rođenju? A m o ž e li čovjek izmijeniti
ono što mu je o d r e đ e n o izborom dana; d o č i m to što je sam uglavio
izborom dana, neće l i moći izmijenti kakva druga sila?
Z a t i m , ako utjecaju položaja zviježđa podliježu samo ljudi, a ne
sve ostalo što je pod nebesima, zašto onda izabiru jedne dane koji su
pogodni za sadnju vinove loze, za drveće i l i za usjeve, druge pogodne
za kroćenje životinja i l i za rasplodni pripust, da mužjaci oplode
kobile i l i krave, i ostalo slično tome? A k o pak radi tih stvari izabrani
(7) Augustin je te podatke o prirodnim znanostima crpio iz pročitanih
djela, napose iz Plinija Starijeg: veliki učenjak slično govori o plimi i oseki
(97, [99] , 212-213), običnim školjkama i bisernicama (2, 41, 109) i morskim
ježevima (9, 52-, [75], 164).
 338 D E CIV. D E I 5, 7
lent ad has res dies electi, q u i a terrenis o m n i b u s c o r p o r i b u s
1
sive a n i m a n t i b u s secundum diversitates t e m p o r a l i u m momento-
r u m s i d e r u m positio d o m i n a t u r : considerent q u a m i n n u m e r a b i l i a
sub uno temporis puncto vel nascantur vel o r i a n t u r vel inchoentur,
et t a m diversos exitus habeant, ut istas observationes cuivis puero
ridendas esse persuadeant. Quis e n i m est t a m excors, ut audeat
dicere omnes arbores, omnes herbas, omnes bestias, serpentes,
aves, pisces, v e r m i c u l o s m o m e n t a nascendi s i n g i l l a t i m habere di­
versa? Solent tamen homines ad t e m p t a n d a m p e r i t i a m mathema-
t i c o r u m afferre a d eos constellationes m u t o r u m a n i m a l i u m , quo-
r u m ortus / propter hane explorationem d o m i suae diligenter
observant, eosque mathematicos praeferunt ceteris, q u i constella-
tionibus inspeetis dicunt n o n esse h o m i n e m n a t u m , sed pecus.
Audent e t i a m dicere quale pecus, u t r u m a p t u m lanitio, an vecta-
tioni, an aratro, an custodiae domus. N a m et a d canina fata tem-
p t a n t u r et c u m magnis a d m i r a n t i u m elamoribus ista respondent.
Sic desipiunt homines, ut existiment, c u m h o m o nascitur, ceteros
r e r u m ortus i t a i n h i b e r i , ut c u m i l l o sub eadem caeli plaga nec
m u s c a nascatur. N a m si hane admiserint, procedit ratiocinatio,
quae g r a d a t i m accessibus m o d i c i s eos a muscis a d camelos ele-
phantosque perducat. Nec i l l u d volunt advertere, q u o d eleeto a d
s e m i n a n d u m a g r u m die t a m m u l t a grana i n t e r r a m s i m u l veniunt,
s i m u l germinant, exorta segete s i m u l herbescunt, pubescunt, fla-
vescunt; et t a m e n inde spicas ceteris coaevas atque, ut i t a dixe-
r i m , congerminales alias robigo i n t e r i m i t , alias aves depopulan-
tur, alias homines avellunt. Quo m o d o istis alias constellationes
fuisse d i c t u r i sunt, quas t a m diversos exitus habere conspiciunt?
A n eos paenitebit his rebus dies eligere easque a d caeleste nega-
bunt pertinere decretum, et solos sideribus subdent homines, qui-
bus soliš i n terra Deus dedit liberas voluntates? H i s o m n i b u s
consideratis n o n i m m e r i t o creditur, c u m astrologi m i r a b i l i t e r
m u l t a vera respondent, occulto instinetu fieri s p i r i t u u m n o n bono-
r u m , q u o r u m c u r a est has falsas et noxias opiniones de astralibus
fatis in/serere h u m a n i s mentibus atque firmare, n o n horoseopi
n o t a t i et inspeeti aliqua arte, quae n u l l a est.
1
sive non animantibus dod. M.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 7 339
dani vrijede zbog toga što svima zemaljskim tijelima i l i svima živim
bićima (a prema različitim vremenskim razmacima) upravlja položaj
zviježđa, neka razmotre kolika se nebrojena bića u jednoj točki vre­
mena i l i rode i l i z a č n u i l i p o č n u , a imaju tako različite završetke, da bi
se u to koliko su takva promatranja smiješna uvjerio i svaki dječak.
Jer tko je toliko bezuman da se usudi reći, kako sva drveta, sve travke,
sve zvijeri, ptice, ribe, crvići — imaju takve različite p o j e d i n a č n e
časove r o đ e n j a ? Pa ipak ljudi običavaju, kako bi iskušali vještinu tih
zvjezdoslovaca, donositi i m podatke o položaju zviježđa bezumnih
životinja, kojih r a đ a n j e (a radi takvog istraživanja) pažljivo kod kuće
promatraju, te više od ostalih cijene one zvjezdoslovce koji, pogledavši
položaje zviježđa, izjave kako se nije rodio čovjek, nego životinja. Č a k
se drznu reći i kakva je životinja, je l i prikladna za vunu, za vuču, za
oranje i l i za čuvanje kuće. Iskušavaju oni, naime, njih i o pasjim sud­
binama, i kad i m odgovore, pozdravljaju ih glasnim povicima divljenja.
Ljudi su toliko nerazumni te misle da kad se čovjek r a đ a , tako se za­
ustavlja r a đ a n j e ostalih stvorova, da se pod istim dijelom neba ne r a đ a
ni jedna muha. Naime, ako b i nju dopustili, onda bi se umovanjem
korak po korak uspinjali te stigli od muha do deva i slonova. N i t i hoće
o ovome razmisliti: kad je izabran dan za sjetvu nekoga polja, onda se
mnoga zrna odjednom posiju u zemlju, odjednom proklijaju, te kad
usjevi izbiju, zajedno izbijaju vlati, zelene se i žute, pa ipak klasove
koji su istodobni s ostalima i , da tako k a ž e m , su-klični, jedne uništi
snijet, druge ptice pozoblju, dok treće ljudi poberu. I kojim će sad
n a č i n o m reći, kako su imali različite položaje zviježđa, kad bjelodano
imaju tako različite završetke? Ili će i m dodijati da tima stvarima iza­
biru dane i zanijekat će da one potpadaju pod nebesku odredbu, i p o d -
redit će zvijezdama jedino ljude, kojima je jedinima na zemlji B o g
darovao slobodnu volju? (8).
R a z m o t r i v š i sve to, s pravom se vjeruje, kad zvjezdari z a č u d n o daju
mnoge istinite odgovore, da do toga dolazi skrivenim poticajem opakih
duhova, kojima je svrha usaditi i učvrstiti u ljudskim umovima ta
lažljiva i škodljiva mnijenja o zvjezdanim sudbinama, a ne dolazi po
p r o u č a v a n j u i istraživanju horoskopa bilo koje vrste, jer takvog umijeća
nema.
(8) Postojala je zbirka rasprava, koje su navodno potjecale od legen­
darnih etrurskih zakonodavaca Tageta i Tarhonta, o sretnim i zlosretnim
danima za razne poslove, naročito za poljske radove. Na to se pozivaju Fon-
tej, Nigidije Figul, Kornelije Labeon, Klaudije Tusk i Ivan Lid povezujući
zviježđa zodijaka s meteorologijskim i zemaljskim pojavama u raznim dijelo­
vima svijeta.
 340 DE CIV. DEI 5, 8-9, 1 O DRŽ. B O Ž J O J 5, 8-9, 1 341

Stoici auctores 3 Q{ U a s t r o r u m constitutionem, sicuti est c u m quid-

v e r o n o n 8. Postoie oni kop nieciu sudbina ne nazivam polozai zviiezđa o o m m a koji ime-
sunt fatum es- . . , • , , , , v- • -i- * -i- v. . v n o m sudbine ozna-

se connexionem que c o n c i p i t u r vel nascitur vel mchoatur, sed o m n i u m connexio- (kakav je kad se tkogod začinje, ih r a đ a ih započinje), nego svezu č u j u ne p o l o ž a j z v i -

causamm. n e m j sq e causarum, qua fit omne quod fit, fati nomine

r e m U e
i slijed svih uzroka po kojem nastaje sve što nastaje; nije potrebno a ,
ioka š to n 8 0
ovise o U

appellant: non m u l t u m c u m eis de verbi controversia l a b o r a n d u m s tima mnogo raspravljati ni nadmetati se oko porabe riječi, sve dok sam Božjoj volji

atque c e r t a n d u m est, quando quidem i p s u m causarum o r d i n e m poredak i slijed uzroka pripisuju volji i moći višnjega B o g a , o kojem se
et q u a m d a m connexionem D e i s u m m i t r i b u u n t voluntati et potesta- i najbolje i najistinitije vjeruje i da sve zna prije negoli ono postane i da
ti, q u i optime et veracissime creditur et cimeta scire antequam ništa ne ostavlja n e u r e đ e n o ; od Njega su sve moći, iako od Njega nisu
fiant et n i h i l i n o r d i n a t u m relinquere; a quo sunt omnes potestates, i volje sviju. D a oni sudbinom prije svega nazivaju volju najvišega
quamvis ab illo non sint o m n i u m voluntates. Ipsam itaque prae- Boga (kojega se m o ć nepobjedivo rasprostire po svemu) vidi se iz slije­
cipue Dei s u m m i voluntatem, cuius potestas insuperabiliter per dećeg, iz stihova koji — ako se ne varam — pripadaju Aneju Seneki:
cuneta p o r r i g i t u r , eos appellare fatum sic probatur. Annaei Sene- » P o v e d i , o višnji O č e , vladaru visokog neba,
cae sunt, n i s i fallor, h i versus: K a m o god se tebi svidi, poslušat ću ž u r n o .
Duc, summe pater altique domina tor poli, E v o me voljna: ne htjednem li, poći ću j a u č u ć i ,
Quocumque placuit, nulla parendi mora est. I opak ću pretrpjeti što dobromu je priličilo činiti.
CC 136
Adsum impiger: fac nolle, comitabor gemens / Jer one koji su voljni sudbina vodi,
13
Malusque patiar, facere qiiod licuit bono. One koji nisu — v u č e . « )
13
Ducunt volentem fata, nolentem trahunt . Naime, posve je bjelodano kako u posljednjem stihu sudbinom nazva
N e m p e evidentissime hoc u l t i m o versu ea fata appellavit, q u a m ono što gore reče da je volja višnjeg O c a ; kaže kako je pripravan
supra dixerat s u m m i patris voluntatem; c u i p a r a t u m se oboedire Njega poslušati, da ga voljna povede, a ne da ga nevoljkoga v u č e ; jer:
dicit, ut volens ducatur, ne nolens trahatur; q u o n i a m scilicet
». . . one koji su voljni sudbina vodi,
Ducunt volentem fata, nolentem trahunt.
one koji nisu — vuče.«
I l l i quoque versus H o m e r i c i huic sententiae suffragantur, quos
Cicero i n L a t i n u m vertit: To mnijenje potkrepljuju i oni H o m e r o v i stihovi koje je Ciceron preveo
Tales sunt hominum mentes, quali pater ipse na latinski:
luppiter auctiferas lustravit lumine terras . 14
» O n a k v i su umovi ljudski
N e c i n hac quaestione auctoritatem haberet poetica sententia; kakvo je svjetlo kojim je otac
14
sed q u o n i a m Stoicos dicit v i m fati asserentes istos ex H o m e r o Jupiter obasjao plodonosne zemlje.« )
versus solere usurpare, non de illius poetae, sed de i s t o r u m philo- U ovome pitanju ne bi pjesničko mnijenje imalo neke važnosti; ali
s o p h o r u m opinione tractatur, c u m per istos versus, quos dispu- b u d u ć i da on k a ž e , kako stoici običavaju navoditi te stihove iz H o m e r a
tationi adhibent q u a m de fato habent, q u i d sentiant esse fatum da bi dokazali m o ć sudbine, ovdje i nije riječ o mnijenju onoga pjes­
apertissime deelaratur, q u o n i a m Iovem appellant, quem s u m m u m nika, nego o mnijenju dotičnih filozofa, kad već tim stihovima (koje
deum putant, a quo connexionem dicunt pendere fatorum. navode u raspravi što je vode o sudbini) najotvorenije izjavljuju što
misle da je sudbina, jer nazivaju Jupitrom (o kojemu misle da je najviši
bog) onoga o kojemu kažu da ovisi slijed sudbina.
Cicero pro li- 9, \ H o s C i c e r o i t a redarguere n i t i t u r , ut n o n existimet a l i q u i d
bera voluntate . . r . . . „ .
contra fatum... se adversus eos valere, nisi auferat d i v m a t i o n e m . Q u a m sic cona-
B o ž m red
p
L 149 tur auferre, ut neget esse / scientiam futurorum, eamque o m n i b u s 9. 1. Ciceron se tako trudi opovrgnuti te filozofe, da misli kako ° i! . P :
1
° znanju i č o v j e k o v o j
v i r i b u s n u l l a m esse o m n i n o contendat, vel i n homine vel i n Deo, protiv njih ne m o ž e ništa postići sve dok ne pobije gatanje. T o l i k o se slobodnoj volji, a
n u l l a m q u e r e r u m praedictionem. Ita et Dei praescientiam negat trudi da ga opovrgne da niječe samo znanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a , Grdnje C l c e r o n o v e

et o m n e m p r o p h e t i a m luce c l a r i o r e m conatur evertere vanis argu-
mentationibus et opponendo sibi quaedam oracula, quae facile
possunt refelli; quae tamen nec ipsa convincit. I n his autem mathe-
m a t i c o r u m coniecturis refutandis eius regnat oratio, quia vere tales
sunt, ut se ipsae destruant et refellant. M u l t o sunt autem tolera-
i svim se silama trsi dokazati kako ono u o p ć e ne postoji, bilo u čovjeku
bilo u Bogu, te da nema nikakvih p r o r o š t a v a . Tako poriče i Božje
predznanje te svako prorostvo što je od svjetla jasnije nastoji opovrgnuti
ispraznim dokazima, obarajući se pri tome na neka p r o r o š t v a koja je
lako pobiti; pa ipak ni ta ne uspijeva opovrgnuti. N u , kad pobija
n a g a đ a n j a zvjezdoslovaca, prevladava njegova rječitost, budući da su
ona takva te se sama i z m e đ u sebe obaraju i pobijaju.

I3
Kleant, lat. prijevod: S E N E K A , Ep. 107, 11.
14
H O M E R , Odis. 18, 136 s. (prijevod kod CICERONA, De fato. fr. 4).
 342 D E CIV. D E I 5, 9, 1-2
biliores, q u i vel siderea fata constituunt, q u a m iste q u i tollit
p r a e s c i e n t i a m f u t u r o r u m . N a m et confiteri esse D e u m et negare
p r a e s c i u m f u t u r o r u m apertissima insania est. Q u o d et ipse c u m
m
videret, e t i a m i l l u d t e m p t a v i t q u o d s c r i p t u m est: Dixit insipiens
15
in corde suo: Non est Deus ; sed n o n ex sua persona. V i d i t e n i m
q u a m esset i n v i d i o s u m et m o l e s t u m , ideoque C o t t a m fecit dispu-
tantem de hac re adversus Stoicos i n l i b r i s De deorum natura et
p r o L u c i l i o B a l b o , c u i S t o i c o r u m partes defendendas dedit, m a l u i t
ferre sententiam q u a m p r o Cotta, q u i n u l l a m d i v i n a m n a t u r a m
16
esse c o n t e n d i t . I n l i b r i s vero De divinatione ex se ipso apertissime
11
oppugnat praescientiam f u t u r o r u m . / H o c autem t o t u m facere
videtur, ne f a t u m esse consentiat et perdat l i b e r a m voluntatem.
Putat e n i m concessa scientia f u t u r o r u m i t a esse consequens
fatum, ut negari o m n i n o n o n possit. Sed quoquo m o d o se habeant
tortuosissimae concertationes et disputationes p h i l o s o p h o r u m , nos
ut confitemur s u m m u m et v e r u m D e u m , i t a v o l u n t a t e m s u m m a m -
que potestatem ac praescientiam eius confitemur; nec t i m e m u s ne
ideo n o n voluntate faciamus, q u o d voluntate facimus, q u i a i d nos
facturos ille praescivit, cuius praescientia falli n o n potest; q u o d
Cicero t i m u i t , ut oppugnaret praescientiam, et S t o i c i , ut n o n o m n i a
necessitate fieri dicerent, quamvis o m n i a fato fieri contenderent.
- 2. Q u i d est ergo, q u o d Cicero t i m u i t i n praescientia f u t u r o r u m ,
ut eam labefactare disputatione detestabili niteretur? Videlicet quia,
si praescita sunt o m n i a futura, hoc ordine venient, quo ventura
esse praescita sunt; et si hoc ordine venient, certus est ordo r e r u m
praescienti Deo; et si certus est ordo r e r u m , certus est o r d o causa-
r u m ; n o n e n i m fieri a l i q u i d potest, quod non a l i q u a emciens causa
praecesserit; si autem certus est ordo causarum, quo fit omne q u o d
fit, fato, inquit, fiunt omnia quae fiunt. Q u o d si i t a est, n i h i l est i n
n o s t r a potestate n u l l u m q u e est a r b i t r i u m voluntatis; quod si conce-
1 8
dimus, i n q u i t , omnis humana vita subvertitur, frustra leges dantur,
frustra obiurgationes, laudes, vituperationes, exhortationes adhi-
bentur, neque ulla iustitia bonis praemia et malis supplicia consti-
tuta sunt. Haec ergo ne consequantur i n d i g n a et absurda et perni-
ciosa rebus humanis, n o n vult esse praescientiam f u t u r o r u m ; atque
i n has angustias coartat a n i m u m religiosum, ut u n u m eligat e duo­
bus, aut esse a l i q u i d i n nostra voluntate, aut esse / praescientiam
f u t u r o r u m , q u o n i a m u t r u m q u e a r b i t r a t u r esse n o n posse, sed s i
a l t e r u m confirmabitur, a l t e r u m t o l l i ; si elegerimus praescientiam
f u t u r o r u m , t o l l i voluntatis a r b i t r i u m ; si elegerimus voluntatis arbi­
t r i u m , t o l l i praescientiam f u t u r o r u m . Ipse itaque ut v i r magnus et
asserere M.
15
Ps 14(13), 1.
16
C I C E R O N , De nat. deor. 1, 6, 15; 2, 67, 168; 3, 1, 1.
17
C I C E R O N , De div. 2, 48—54.
18
C I C E R O N , De div. 2, 49; De fato 17, 40.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 9, 1-2 343
M e đ u t i m , mnogo su prihvatljiviji i oni što zagovaraju zvjezdane
sudbine negoli on, koji niječe predznanje o b u d u č i m d o g a đ a j i m a .
Jer, najbjelodanija je ludost i ispovijedati da B o g postoji i nijekati
predznanje o b u d u č i m d o g a đ a j i m a . Ciceron je to i sam uvidio, pa č a k
p o k u š a o i ono o č e m u je pisano: » B e z u m n i k reče u srcu: ' N e m a
15
B o g a ' « ) ali ne sam osobno. U v i d i o je kako bi to bilo i mrsko i napadno;
A
stoga se pobrinuo da o tome K o t a raspravlja protiv stoika u knjigama
0 naravi bogova, i više bijaše sklon pristati uz Lucilija Balba (kojemu
bijaše dodijelio zagovor stoika) negoli uz Kotu (koji je tvrdio kako ne
16
postoji nikakva b o ž a n s k a narav) ). M e đ u t i m , u knjigama O proricanju
sam posve otvoreno napada predznanje o b u d u č i m d o g a đ a j i m a . ) 17
Čini se kako sve to čini da ne dopusti postojanje sudbine te izgubi
slobodnu volju. O n naime misli, dopusti l i se znanje o b u d u ć i m
d o g a đ a j i m a , onda iz toga tako proizlazi postojanje sudbine, da se
ono u o p ć e ne m o ž e nijekati. N u , kakve god bile te krajnje zapletene
prepirke i raspre filozofa, m i kao što priznajemo najvišeg i istinskog
Boga tako i vjerujemo u Njegovu volju, najvišu m o ć i predznanje;
a ne bojimo se ni da n e ć e m o stoga učiniti svojom voljom ono što
č i n i m o voljom, jer već unaprijed zna što ć e m o učiniti Onaj kojega
predznanje ne m o ž e pogriješiti. Ciceron se toga bojao tako te je opo­
vrgnuo predznanje, a i stoici tako da govorahu kako se sve ne zbiva
po nužnosti, iako su tvrdili kako sve biva po sudbini.
2. Što je, dakle, ono čega se bojao Ciceron u predznanju b u d u ć i h
d o g a đ a j a , tako da se trudio oboriti ga gnusobnom raspravom? O č i ­
gledno zbog toga, što ako se unaprijed znaju svi b u d u ć i događaji,
oni će se d o g a đ a t i o n i m redom koji je unaprijed spoznat; ako se tim
redom budu d o g a đ a l i , onda je u B o g u , koji unaprijed zna, o d r e đ e n
poredak stvari; a ako je o d r e đ e n poredak stvari, o d r e đ e n je i poredak
uzroka; jer se, naime, ne m o ž e ništa dogoditi č e m u ne bi prethodio
nekakav tvorni uzrok; a ako je pak o d r e đ e n poredak uzroka kojim
nastaje sve što nastaje, onda (kaže on) sve stvari bivaju po sudbini.
A k o je tomu tako, onda nije ništa u našoj moći i nema nikakve slobode
18
volje; a dopustimo l i štogod takvo (kaže on), ) izvrće se cijeli ljudski
život — uludo se donose zakoni, uzaludni su prigovori i pohvale,
ukori i ohrabrenja, i nema onda nikakve pravde za nagradu dobrima,
1 za kaznu opakima. K a k o ne bi d o š l o do takvih posljedaka — nedo­
stojnih, besmislenih i pogubnih po ljudski rod — Ciceron ne želi
dopustiti predznanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a ; i na ovakve tjeskobe
prisiljava on d u š u vjernika, da izabere jedno od dvoga: i l i da je štogod
u našoj volji, i l i da postoji predznanje o b u d u ć n o s t i , jer misli kako je
n e m o g u ć e da postoji oboje, nego: prihvati l i se jedno, pobija se drugo;
izaberemo l i predznanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a , p o n i š t a v a m o slobodu
volje; izaberemo li slobodu volje, p o n i š t a v a m o predznanje o b u d u ć i m
d o g a đ a j i m a . A b u d u ć i sam velik i učen čovjek, pouzdan i umješan
A K . Aurelije K o t a , konzul (75). Javlja se kao sudionik u Ciceronovim djelima O govorniku
i O naravi bogova; predstavnik je akademika.
 344 D E CIV. D E I 5, 9, 2-3
doctus et vitae humanae p l u r i m u m ac peritissime consulens ex his
duobus elegit l i b e r u m voluntatis a r b i t r i u m ; q u o d ut confirmaretur,
negavit praescientiarn f u t u r o r u m atque ita, d u m vult facere liberos,
fecit sacrilegos. Religiosus autem animus u t r u m q u e eligit, u t r u m q u e
confitetur et fide pietatis u t r u m q u e confirmat. Quo modo? i n q u i t ;
n a m si est praescientia f u t u r o r u m , sequentur i l l a o m n i a , quae connexa
sunt, donec eo perveniatur, ut n i h i l sit i n nostra voluntate. P o r r o
si est a l i q u i d i n nostra voluntate, eisdem recursis gradibus /
eo pervenitur, ut n o n sit praescientia futurorum. N a m per i l l a
o m n i a sic r e c u r r i t u r : S i est voluntatis a r b i t r i u m , n o n o m n i a fato
fiunt; si n o n o m n i a fato fiunt, non est o m n i u m certus o r d o causa­
r u m ; si certus c a u s a r u m ordo non est, nec r e r u m certus est ordo
praescienti Deo, quae fieri non possunt, nisi praecedentibus et effi-
cientibus causis; si r e r u m ordo praescienti Deo certus n o n est, n o n
o m n i a sic veniunt, ut ea ventura praescivit; p o r r o si non o m n i a sic
veniunt, ut ab illo ventura praescita sunt, non est, inquit, i n Deo
19
praescientia o m n i u m f u t u r o r u m '.
Ouae fides de . 3. N o s adversus istos sacrilegos ausus atque i m p i o s et D e u m
libertate et
praescientia. d i c i m u s o m n i a scire antequam fiant, et voluntate nos facere, quid-
q u i d a nobis n o n n i s i volentibus fieri sentimus et n o v i m u s . O m n i a
vero fato fieri n o n d i c i m u s , i m m o n u l l a fieri fato d i c i m u s ; q u o n i a m
fati n o m e n u b i solet a loquentibus poni, i d est i n constitutione
s i d e r u m c u m quisque conceptus aut natus est, q u o n i a m res i p s a
inaniter asseritur, n i h i l valere monstramus. O r d i n e m autem causa­
r u m , u b i voluntas Dei p l u r i m u m potest, neque negamus, neque
fati vocabulo nuncupamus, nisi forte ut fatum a fando d i c t u m
20
intellegamus, i d est a l o q u e n d o ; non e n i m abnuere possumus
esse s c r i p t u m i n L i t t e r i s sanctis: Semel locutus est Deus, duo haec
audivi, quoniam potestas Dei est, et tihi, Domine, misericordia, qui
redđis n
unicuique 21
secundum opera eius . Q u o d e n i m d i c t u m est:
Semel locutus est, intellegitur « i m m o b i l i t e r », hoc est i n c o m m u t a b i -
liter, « est locutus », sicut novit i n c o m m u t a b i l i t e r o m n i a quae futura
sunt et quae ipse facturus est. H a c itaque ratione possemus a
fando f a t u m appellare, n i s i hoc nomen i a m i n alia re soleret intel-
legi, quo c o r d a h o m i n u m nolumus i n c l i n a r i . N o n est autem conse-
quens, ut, si Deo certus est o m n i u m ordo causarum, ideo n i h i l sit
i n nostrae voluntatis a r b i t r i o . E t ipsae quippe nostrae voluntates
i n c a u s a r u m ordine sunt, q u i certus est Deo eiusque praescientia
continetur, q u o n i a m et humanae voluntates h u m a n o r u m o p e r u m
n
qui reddis] nekoliko najstarijih kodeksa, qui reddes većina kodeksa, quia
reddes dva kodeksa, quia tu reddes M.
19
C I C E R O N , De div. 2, 51—53.
!0
V A R O N , De lingua lat. 6, 52; usp. PLATON, Država 617 c; P L O T I N , Eneade
2, 3, 7, 4—7; 4, 1, 6, 18—24.
1
Ps 62 (61), 12-13.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 9, 2-3 345
savjetnik u pitanjima ljudskoga života, Ciceron je od toga dvoga
izabrao slobodu volje; kako bi nju potkrijepio, zanijekao je predznanje
0 b u d u ć i m d o g a đ a j i m a , i — želeći ućiniti ljude slobodnima, učinio
ih je b e z b o ž n i m a .
M e đ u t i m , vjernička d u š a izabire i jedno i drugo: ispovijeda i jedno
1 drugo i oboje potvrđuje p o b o ž n o m vjerom. K o j i m n a č i n o m ? pita
Ciceron; ako, naime, postoji predznanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a ,
onda slijede u nizu sve one povezane stvari, dok se ne stigne do toga
kako ništa nije u našoj volji. Te ponovno, ako nešto jest u našoj volji,
obrnutim koracima dolazi se do toga da nema predzanja o b u d u ć i m
d o g a đ a j i m a . Naime: sve se ponavlja ovako: ako postoji slobodna volja,
onda se sve ne zbiva po sudbini; ako pak sve ne biva po sudbini, onda
nije o d r e đ e n poredak svih u z r o k a ; ako nije o d r e đ e n poredak svih
uzroka, ne postoji ni o d r e đ e n poredak stvari za B o g a koji unaprijed
zna; jer stvari ne mogu postojati ukoliko i m ne prethode njihovi tvorni
uzroci; a ako nije o d r e đ e n poredak stvari za Boga, koji unaprijed
zna, onda sve stvari ne dolaze onako kako je on unaprijed znao da će
dolaziti; i dalje, ako se sve stvari ne d o g a đ a j u onako kako je O n o njima
unaprijed znao da će se d o g a đ a t i , onda (kaže on) nema ni u B o g u
19
predznanja o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a . )
3. Protiv tih bogohulnih i b e z b o ž n i h drskosti, mi izjavljujemo i da
B o g o svim stvarima zna prije negoli se one dogode, i da svojom voljom
č i n i m o sve ono o č e m u o s j e ć a m o i znamo da se ne bi dogodilo bez
naše volje. Ne k a ž e m o da se sve stvari d o g a đ a j u po sudbini; d a p a č e :
k a ž e m o kako se ništa ne d o g a đ a po sudbini; jer već smo pokazali kako
se riječ sudbina običava upotrijebiti kad se govori o položaju zviježđa,
kad je tkogod začet i l i r o đ e n , te da ništa ne vrijedi, jer je sam predmet
isprazan. A poredak uzroka, u kojemu Božja volja najviše m o ž e ,
mi niti niječemo niti nazivamo riječju sudbina, ukoliko m o ž d a ne
1
bismo shvatili da sudbina (fatum)* potječe od fari, to jest od govoriti; ®)
jer ne m o ž e m o osporiti da je u Svetome pismu zapisano:
»Bog rekao jedno, a ja dvoje č u o :
' U Boga je snaga! U tebe je,
Gospode, milosrđe! T i uzvraćaš
21
svakom po djelima n j e g o v i m . ' « )
Izričaj » B o g je rekao j e d n o « (Semel locutus est) znači » n e p o k r e t n o «
(inmobiliter), to jest »neizmjenjivo« (incommutabiliter) je rekao,
upravo kao što neizmjenjivo zna sve one stvari koje će se dogoditi
i koje će sam učiniti. P o tome bismo, dakle, razlogu mogli upotrebljavati
riječ sudbina (fatum) koja potječe od »govoriti« (fari), da se riječ nije
uobičajila za drugi predmet, prema kojem ne želimo da se usmjeruju
ljudska srca. A k o je u B o g u o d r e đ e n poredak svih uzroka, iz toga ne
proizlazi da ničega nema u slobodi naše volje. Zapravo, i same naše
volje nalaze se u poretku uzroka koji je o d r e đ e n za Boga i s a d r ž a n e
su u Njegovu predznanju, jer su i ljudske volje uzroci ljudskih činova;
B Etimologija je posve ispravna.
 346 D E CIV. D E I 5, 9, 34
causae sunt; atque ita, q u i omnes r e r u m causas praescivit, pro-
PL 151 fecto / i n eis causis etiam nostras voluntates ignorare n o n potuit,
quas n o s t r o r u m o p e r u m causas esse praescivit.
Deus praescit - 4. N a m et i l l u d , q u o d i d e m Cicero concedit, n i h i l fieri si causa
manente hbera . t , .
voluntate. emciens n o n praecedat, satis est a d e u m i n hac quaestione redar-
22
cc 139 guendum . Q u i d e n i m eum adiuvat, q u o d dicit n i h i l / q u i d e m fieri
sine causa, sed n o n o m n e m causam esse fatalem, q u i a est causa
fortuita, est naturalis, est voluntaria? Sufficit, q u i a omne, q u o d fit,
n o n n i s i causa praecedente fieri confitetur. N o s e n i m eas causas,
quae d i c u n t u r fortuitae, unde etiam fortuna n o m e n accepit, n o n
esse d i c i m u s nullas, sed latentes, easque t r i b u i m u s vel Dei v e r i
vel q u o r u m l i b e t s p i r i t u u m voluntati, ipsasque naturales nequaquam
ab i l l i u s voluntate seiungimus, q u i est auctor o m n i s conditorque
naturae. I a m vero causae voluntariae aut D e i sunt aut A n g e l o r u m
aut h o m i n u m aut q u o r u m q u e a n i m a l i u m , si tamen voluntates appel-
0
landae sunt a n i m a r u m rationis e x p e r t i u m motus i l l i , quibus a l i q u a
faciunt secundum n a t u r a m suam, c u m q u i d v e l appetunt vel evi-
tant. A n g e l o r u m autem voluntates dico seup b o n o r u m , quos Ange-
los D e i d i c i m u s , seu m a l o r u m , quos angelos d i a b o l i vel e t i a m
daemones appellamus: sic et h o m i n u m , et b o n o r u m scilicet et
m a l o r u m . A c per hoc colligitur n o n esse causas efficientes o m n i u m
quae fiunt n i s i voluntarias, illius naturae scilicet, quae spiritus vitae
est. N a m et aer iste seu ventus dići tur spiritus; sed q u o n i a m corpus
est, n o n est spiritus vitae. S p i r i t u s ergo vitae, q u i vivificat o m n i a
creatorque est o m n i s corporis et omnis creati spiritus, ipse est
Deus, spiritus utique n o n creatus. I n eius voluntate s u m m a potestas
est, quae c r e a t o r u m s p i r i t u u m bonas voluntates adiuvat, malas
iudicat, omnes ordinat et q u i b u s d a m t r i b u i t potestates, q u i b u s d a m
n o n t r i b u i t . S i c u t e n i m o m n i u m n a t u r a r u m creator est, i t a o m n i u m
potestatum dator, n o n v o l u n t a t u m . M a l a e quippe voluntates ab i l l o
n o n sunt, q u o n i a m c o n t r a n a t u r a m sunt, quae ab i l l o est. C o r p o r a
i g i t u r magis subiacent voluntatibus, quaedam nostris, i d est o m n i u m
a n i m a n t i u m m o r t a l i u m et magis h o m i n u m q u a m b e s t i a r u m ; quae-
d a m vero angelorum; sed o m n i a m a x i m e Dei v o l u n t a t i subdita
sunt, c u i e t i a m voluntates omnes subiciuntur, q u i a n o n habent
3
animalium M.
3
sive ovdje i kod M.
1
et] isp. M.
" C I C E R O N , De div. 1, 55, 125; De fato 11, 24; 15, 34.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 9, 3-4 347
stoga, Onaj koji je unaprijed znao sve uzroke stvari, m e đ u tima uzro­
cima nije mogao ne znati i za naše volje, o kojima je unaprijed znao
da su uzroci naših činova (9).
4. A l i i ono što sam Ciceron d o p u š t a , naime: da ništa ne biva ako
tomu ne prethodi tvorni uzrok, dostaje da ga pobijemo u • ovome
22
pitanju. ) Jer, što njemu vrijedi što kaže kako ništa ne biva bez
uzroka, ali da svaki uzrok nije sudbinski, jer postoji slučajni uzrok,
naravni uzrok i voljni uzrok? Dosta je to što priznaje kako ništa ne
biva a da mu ne prethodi njegov uzrok. Z a one uzroke koji se nazivaju
slučajnim (fortuitus), a od čega potječe i sama riječ sreća (fortuna),
mi ne k a ž e m o da ne postoje, nego da su skriveni, i pripisujemo ih i l i
istinskomu B o g u i l i pak volji bilo kojega od duhova; d o č i m same na­
ravne uzroke n i p o š t o ne odvajamo od volje onoga koji je tvorac i začetnik
cjelokupne naravi. A voljni uzroci pripadaju i l i Bogu, i l i a n đ e l i m a , i l i
ljudima, i l i životinjama, ako treba nazvati voljama ona gibanja nera­
zumnih životinja kojima štogod čine, prema svojoj naravi, kad nešto
žele i l i pak izbjegavaju. U slučaju volja a n đ e l a govorim i l i o dobrima
(koje nazivamo Božjim a n đ e l i m a ) i l i o zlima (koje nazivamo a n đ e l i m a
vražjim ili zlim duhovima); isto tako i o ljudima, to jest: o dobrima
i zlima.
A s p o m o ć u toga se izvodi, da nema tvornih uzroka, za sve stvari koje
bivaju, osim voljnih, pripadajući — naime — onoj naravi koja je duh
(dah-spiritus) života. D a k a k o , i sam uzduh i vjetar nazivaju se dahom
(spiritus), ali kako su tjelesni, nisu dah života. Jer, dah života, koji
oživljava sve i stvoritelj je svakog tijela i svakog stvorenog duha,
jest sam B o g , nestvoreni duh. U Njegovoj volji najviša je m o ć , kojom
p o m a ž e dobre volje stvorenih duhova, sudi zlim voljama, sve ih
uređuje, te nekima podjeljuje moći, a nekima ne podjeljuje. I kao što
je stvoritelj svih naravi, tako je i darivatelj svih moći, ali ne i volja.
Jer, zle volje nisu od njega, jer su protiv naravi, koja je od njega.
Tijela su, m e đ u t i m , više podvrgnuta voljama; neka n a š i m a (to jest:
voljama svih smrtnih stvorova i to više ljudi negoli zvijeri); neka opet
voljama a n đ e l a , ali Njegovoj su volji u najvišoj mjeri podvrgnute sve
stvari; Njemu podliježu i sve volje, jer one nemaju moći ukoliko im je
(9) Sažeto i jasno ponavlja Augustin svoje učenje iz rasprave o slobodi
volje (De libero arbitrio 3, 2, 4 - 4, 11) kako Božje predznanje (formalno uklju­
čeno u njegovoj promisli: npovota ) ne dokida, već radije uključuje slobodno
opredjeljivanje čovjekove volje, u smislu predznanja kao uzroka koji pokreće
svoje stvorenje, čovjeka, da se za nešto odluči slobodno. Tu je istančana
potvrda zdravoga kršćanskog realizma (usp. npr. Irenej, Adv. haer. 2, 26, 3;
4, 37, 1; Hipolit, Philos. 10, 32; Klement Aleksandrijski, Strom. 6, 7, 156).

348 DE CIV. DEI 5, 9, 4-10, 1
potestatem n i s i q u a m ille concedit. Causa itaque r e r u m , quae facit
nec fit, Deus est; aliae vero causae et faciunt et fiunt, sicut sunt
omnes creati spiritus, m a x i m e rationales. Corporales autem causae,
quae magis fiunt q u a m faciunt, non sunt inter causas efficientes
annumerandae, q u o n i a m hoc possunt, q u o d ex ipsis faciunt spiri-
t u u m voluntates. Quo m o d o i g i t u r ordo causarum, q u i praescienti
certus est Deo, i d efficit, ut n i h i l sit i n nostra voluntate, c u m i n ipso
c a u s a r u m ordine m a g n u m habeant l o c u m nostrae voluntates? Con-
P L 1 5 2
tendat ergo C i c e r o c u m eis, q u i hunc c a u / s a r u m o r d i n e m dicunt
esse fatalem vel potius i p s u m fati nomine appellant, q u o d nos
abhorremus praecipue propter v o c a b u l u m , quod n o n i n re vera
c c 1 4 0
consuevit intellegi. Q u o d vero negat o r d i n e m / o m n i u m c a u s a r u m
esse c e r t i s s i m u m et Dei praescientiae n o t i s s i m u m , plus e u m q u a m
S t o i c i detestamur. A u t e n i m esse D e u m negat, q u o d q u i d e m i n d u c t a
alterius persona i n l i b r i s De deorum natura facere m o l i t u s est;
aut si esse confitetur D e u m , quem negat p r a e s c i u m f u t u r o r u m ,
e t i a m sic n i h i l dicit a l i u d , q u a m quod ille dixit insipiens in corde
suo: Non est Deus . 23
Q u i e n i m non est praescius o m n i u m futuro­
r u m , n o n est utique Deus. Quapropter et voluntates nostrae t a n t u m
valent, q u a n t u m Deus eas valere voluit atque praescivit; et ideo
q u i d q u i d valent, certissime valent, et q u o d facturae sunt, ipsae
o m n i n o facturae sunt, quia valituras atque facturas ille praescivit,
cuius praescientia falli n o n potest. Quapropter si m i h i fati n o m e n
a l i c u i r e i a d h i b e n d u m placeret, magis dicerem fatum esse infirmio-
ris potentioris voluntatem, q u i e u m habet i n potestate, q u a m i l l o
c a u s a r u m ordine, q u e m n o n usitato, sed suo more S t o i c i f a t u m ap­
pellant, a r b i t r i u m nostrae voluntatis auferri.
Simul esse pos- 10. 1. Unde nec i l l a necessitas f o r m i d a n d a est, q u a m f o r m i d a n d o
et vol^ nt as ii
n e e
Slt S
S t o i c i laboraverunt causas r e r u m i t a distinguere, ut q u a s d a m sub-
b e r a
- traherent necessitati, quasdam subderent, atque i n his, quas esse
sub necessitate noluerunt, posuerunt etiam nostras voluntates, ne
videlicet n o n essent liberae, si subderentur necessitati. S i e n i m
O D R Z . B O Ž J O J 5, 9, 4-10, 1 349
O n ne podari. D a k l e , B o g je uzrok stvari, koje tvori, a sam nije tvoren;
ostali uzroci i tvore i tvoreni su, kakvi su i svi stvoreni duhovi, a najviše
oni razumski. Tjelesne uzroke, koji su više tvoreni nego što sami
čine, ne treba ubrajati m e đ u tvorne uzroke, jer mogu samo ono što
od njih učine volje duhova (10).
D a k l e , kojim onda n a č i n o m poredak uzroka (koji je o d r e đ e n u B o g u ,
koji unaprijed zna) postiže to da ništa ne bude u našoj volji, kad u
samom poretku uzroka naše volje imaju v a ž n o mjesto? (11). Nek se
stoga Ciceron prepire s onima koji govore da je ovaj poredak uzroka
sudbinski i l i ga zapravo samog nazivaju sudbinom, od čega zaziremo
osobito zbog same te riječi, koja se o b i č n o ne odnosi ni na što zbiljsko.
A to što niječe da je poredak svih uzroka posve o d r e đ e n i s a v r š e n o
poznat B o ž j e m predznaju, to ga više otklanjamo negoli stoici. Ili on
niječe da postoji B o g , (što bijaše p o k u š a o u osobi drugog sudionika
u knjigama O naravi bogova); i l i pak, ako priznaje da B o g postoji,
poriče da O n posjeduje predznanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a , što je
opet ravno n i č e m u drugomu negoli onomu » B e z u m n i k reče u srcu:
23
' N e m a B o g a ' « ) . Jer onaj koji unaprijed ne zna sve što će se dogoditi,
nije ni B o g . Z b o g toga i naše volje u z m a ž u onoliko koliko je B o g htio
i unaprijed znao da će one u z m o ć i ; te stoga, što god u z m a ž u , najpo­
uzdanije u z m a ž u ; i ono što će učiniti, one će svakako učiniti, jer
Onaj kojega predznanje ne m o ž e pogriješiti — O n je unaprijed znao,
da će one to i u z m o ć i i učiniti. Z b o g toga, kad bi mi se i svidjelo da
štogod nazovem riječju sudbina, prije bih rekao kako je sudbina
slabijega volja j a č e g a , koji on toga ima u svojoj moći, negoli dopustio
da se poretkom uzroka (koji na svoj, ali ne na uobičajen, način stoici
zovu sudbinom) dokine sloboda naše volje.
10. 1. Stoga se ne treba bojati ni one nužnosti, koje su se stoici Da u voljama lju-
bojali te se trsili da tako razluče uzroke stvari: da neke od njih izuzmu nužnostV'^ ^ k v a
od n u ž n o s t i , a neke da joj podvrgnu, pa m e đ u one za koje ne htjedoše
da budu pod n u ž n o š ć u smjestiše i naše volje, pretpostavivši kako one
ne bi bile slobodne ako se podrede nužnosti. A k o se n a š o m n u ž n o š ć u
(10) Po Aristotelu bi to bio utjecaj tvarnog uzroka (Phys. 2, 3, 194, 15ss).
(11) U ovom suvislom i duboko spekulativnom stavku, Augustin pro­
matra volju kao uzrok, i to slobodni uzrok čina, unatoč Božjem predznanju,
vodeći računa o redu ciljeva i prevladavajući neodređenost slučajnoga time
što volja odlučuje hoće li ono što je nenužno biti ili ne biti ili će biti drugačije.
 350 D E CIV. D E I 5, 10, 1-2
necessitas nostra i l l a dicenda est, quae non est i n nostra potestate,
sed etiamsi n o l i m u s efficit q u o d potest, sicut est necessitas m o r t i s :
m a n i f e s t u m est voluntates nostras, quibus recte vel p e r p e r a m vivi-
tur, sub t a l i necessitate n o n esse. M u l t a e n i m facimus, quae si nol-
lemus, n o n utique faceremus. Quo p r i m i t u s pertinet i p s u m velle;
n a m si v o l u m u s , est, si nolumus, n o n est; n o n e n i m vellemus, si
nollemus. S i autem i l l a definitur esse necessitas, secundum q u a m
d i c i m u s necesse esse ut i t a sit a l i q u i d vel i t a fiat, nescio c u r eam
timeamus, ne nobis libertatem auferat voluntatis. Neque e n i m et
v i t a m Dei et praescientiam Dei sub necessitate ponimus, si dicamus
necesse esse D e u m semper vivere et cuncta praescire; sicut nec
potestas eius m i n u i t u r , c u m d i c i t u r m o r i fallique n o n posse. S i c
e n i m hoc n o n potest, ut potius, si posset, m i n o r i s esset utique po-
testatis. Recte quippe omnipotens dicitur, q u i tamen m o r i et fali i
n o n potest. D i c i t u r e n i m omnipotens faciendo q u o d vult, n o n pa-
tiendo q u o d n o n vult; q u o d ei si accideret, nequaquam esset o m n i ­
potens. Unde propterea quaedam n o n potest, q u i a omnipotens est. /
S i c e t i a m c u m d i c i m u s necesse esse, ut, c u m v o l u m u s , l i b e r o veli-
mus a r b i t r i o : et v e r u m p r o c u l dubio d i c i m u s , et n o n ideo i p s u m
l i b e r u m a r b i t r i u m necessitati subicimus, quae a d i m i t libertatem.
Sunt i g i t u r / nostrae voluntates et ipsae faciunt, q u i d q u i d volendo
facimus, q u o d n o n fieret, si nollemus. Q u i d q u i d autem a l i o r u m h o m i ­
n u m voluntate nolens quisque p a t i tur, etiam sic voluntas valet, etsi
n o n i l l i u s , tamen h o m i n i s voluntas; sed potestas D e i . ( N a m si volun­
tas t a n t u m esset nec posset quod vellet, potentiore voluntate impe-
diretur; nec sic tamen voluntas nisi voluntas esset, nec alterius,
sed eius esset q u i vellet, etsi non posset i m p l e r e quod vellet). Unde
q u i d q u i d praeter suam voluntatem p a t i t u r homo, n o n debet t r i -
buere h u m a n i s vel angelicis vel c u i u s q u a m creati spiritus volunta-
tatibus, sed eius potius, q u i dat potestatem volentibus.
...etDeumprae- . 2. N o n ergo propterea n i h i l est i n nostra voluntate, q u i a Deus
praescivit q u i d f u t u r u m esset in nostra voluntate. N o n e n i m , q u i
hoc praescivit, n i h i l praescivit. P o r r o si ille, q u i praescivit q u i d
f u t u r u m esset i n nostra voluntate, n o n utique n i h i l , sed a l i q u i d
praescivit: profecto et i l l o praesciente est a l i q u i d i n nostra vo-
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 10, 1-2 351
naziva ono što nije u našoj moći, nego nužnost čini ono što može č a k
ako m i to i ne želimo (kakva je i nužnost smrti), onda je bjelodano
kako naše volje — kojima mi živimo ispravno i l i krivo — nisu pod
takvom n u ž n o š ć u . M i , naime, činimo mnoge stvari, koje ako ne bismo
htjeli, ne bismo zaista počinili. T u prije svega pripada samo htjeti;
ako, naime, h o ć e m o , ono jest; ako pak n e ć e m o , ono nije; ne bismo
htjeli, da nam to nije volja.
A k o se opet odredi da je nužnost ono po č e m u k a ž e m o kako je
n u ž n o da štogod bude tako, i l i da se dogodi tako, ne znam zašto
bismo se plašili da nam ona može ukinuti slobodu volje. Naime, mi
pod nužnost ne stavljamo ni život Boga ni predznanje B o g a , k a ž e m o
li kako je n u ž n o da B o g vječno živi i da sve unaprijed zna; isto se
tako Njegova m o ć ne umanjuje kaže l i se, kako on ne može ni umrijeti
ni pogriješiti. A O n to stoga ne m o ž e , jer kad bi mogao (umrijeti ili
pogriješiti), njegova bi m o ć zacijelo bila manja. Pa se naravno s pravom
kaže da je s v e m o ć a n , iako ne može ni umrijeti ni pogriješiti. S v e m o ć a n
znači da O n čini ono što hoće, i da ne trpi ono što neće; kad bi mu se
takvo što d o g a đ a l o , nipošto ne bi bio s v e m o ć a n . Stoga, O n neke
stvari ne m o ž e , upravo jer je s v e m o ć a n . Isto je i kad k a ž e m o , kako je
n u ž n o da h o ć e m o slobodnom voljom, kad štogod ushtjednemo:
i tada nedvojbeno izričemo istinu, a time samu slobodnu volju ne
podvrgavamo nužnosti, koja oduzima slobodu.
Dakle, postoje naše volje, i one čine što god mi hoteći č i n i m o , čega ne
bi bilo da mi to n e ć e m o . A i sve ono što tkogod ne hoteći pretrpi od
volje drugih ljudi, i tu je posrijedi volja, pa iako nije njegova, ipak je
čovjekova volja; ali m o ć je Božja (jer da je tu samo volja i da ne m o ž e
ono što h o ć e , bila bi spriječena moćnijom voljom; pa i tako volja ne
bi bila ništa drugo osim volja, ne volja drugoga, nego bi bila onoga
koji ushtjede, iako nije uzmogao izvršiti ono što je ushtio). Otuda,
što god čovjek pretrpi mimo svoje volje, ne treba pripisivati voljama
ni ljudskim ni a n đ e o s k i m ni bilo kojeg stvorenoga duha, nego prije
onoga koji podaruje m o ć onima koji imaju volju (12).
2. D a k l e , ne proizlazi kako ništa nije u našoj volji, jer je B o g unaprijed
znao što će biti u našoj volji. Naime, ne stoji da onaj koji je to unaprijed
znao, nije ništa unaprijed znao. Dalje, ako onaj koji je unaprijed znao
što će biti u našoj volji, unaprijed znadijaše ne ništa, nego nešto, onda
zaista, i uz njegovo predznanje, jest nešto u našoj volji. Stoga, nismo
(12) Čovjekova volja ne samo ostvaruje razne svrhe postajući uzrokom
na razini nenužnoga nego i usklađuje nužnost i slobodu; jer, ako je volja,
nužno je slobodna, to jest ne može ne biti slobodna, i njeno htjenje nužno jest
njezino htjenje, a to znači slobodno.
 352 D E CIV. D E I 5, 10, 2-11
luntate. Q u o c i r c a n u l l o m o d o c o g i m u r aut retenta praescientia
Dei tollere voluntatis a r b i t r i u m aut retento voluntatis a r b i t r i o
D e u m (quod nefas est) negare p r a e s c i u m f u t u r o r u m ; sed u t r u m -
que a m p l e c t i m u r , u t r u m q u e fideliter et veraciter confitemur; i l l u d ,
ut bene credamus; hoc, ut bene vivamus. M a l e autem v i v i t u r , si
de Deo n o n bene creditur. Unde absit a nobis eius negare prae-
r
scientiam, ut libere v e l i m u s , quo adiuvante sumus l i b e r i vel
erimus. Proinde n o n frustra sunt leges, obiurgationes, exhortatio-
nes, laudes et vituperationes, q u i a et ipsas futuras esse praescivit,
et valent p l u r i m u m , q u a n t u m eas valituras esse praescivit, et pre-
ces valent ad ea impetranda, quae se precantibus concessurum
esse praescivit, et iuste p r a e m i a bonis factis et peccatis s u p p l i c i a
s
constituta sunt. Neque e n i m ideo < n o n > peccat homo, q u i a
Deus i l l u m p e c c a t u r u m esse praescivit; i m m o ideo n o n d u b i t a t u r
i p s u m peccare, c u m peccat, q u i a ille, cuius praescientia falli n o n
potest, non fatum, n o n fortunam, n o n a l i q u i d a l i u d , sed i p s u m
p e c c a t u r u m esse praescivit. Q u i si nolit, utique n o n peccat; sed
si peccare noluerit, etiam hoc ille praescivit.
Deus omnia di- 11. Deus itaque summus et verus c u m V e r b o suo et Š p i r i t u
sponit.
Sancto, quae t r i a u n u m sunt, Deus unus omnipotens, creator et
factor o m n i s animae atque omnis corporis, cuius sunt partici-
CC 142 patione felices, quicumque sunt veritate, non vanitate fe/lices, q u i
fecit h o m i n e m rationale a n i m a l ex a n i m a et corpore, q u i eum
peccantem nec i m p u n i t u m esse permisit nec sine m i s e r i c o r d i a
dereliquit; q u i bonis et malis essentiam etiam c u m lapidibus,
v i t a m seminalem etiam c u m arboribus, v i t a m sensualem etiam
c u m pecoribus, v i t a m intellectualem c u m soliš Angelis dedit; a
quo est o m n i s modus, omnis species, omnis ordo; a quo est men-
PL 154 sura, numerus, pondus; a / quo est q u i d q u i d naturaliter est, cuius-
cumque generis est, cuiuslibet aestimationis est; a quo sunt semina
f o r m a r u m , formae seminum, motus s e m i n u m atque f o r m a r u m ; q u i
dedit et c a r n i o r i g i n e m , p u l c h r i t u d i n e m , valetudinem, propagationis
fecunditatem, m e m b r o r u m dispositionem, salutem concordiae; q u i
et animae i r r a t i o n a l i dedit m e m o r i a m , sensum, appetitum, ratio-
n a l i autem insuper mentem, intellegentiam, voluntatem; q u i non
s o l u m c a e l u m et terram, nec s o l u m angelum et h o m i n e m , sed
nec exigui et c o n t e m p t i b i l i s animantis viscera nec avis p i n n u l a m ,
nec herbae flosculum nec arboris f o l i u m sine s u a r u m p a r t i u m
velimus] ut liberi esse velimus M .
O D R Ž . BOŽJOJ 5, 10, 2-11 353
nikako prisiljeni i l i da zadržavši predznanje Božje ukinemo slobodu
volje, i l i da zadržavši slobodu volje Bogu (što je hula) zaniječemo
predznanje o b u d u ć i m d o g a đ a j i m a ; nego mi prigrljujemo oboje,
jedno i drugo odano i istinski priznajemo, jedno kako bismo pravo
vjerovali, drugo kako bismo pravo živjeli.
Naime, zlo se živi, ako se o B o g u pravo ne vjeruje. Nek je stoga daleko
od nas da (kako bismo imali slobodnu volju) niječemo predznanje
onomu uz čiju p o m o ć i l i jesmo i l i ć e m o biti slobodni. Pa prema tome
nisu uzaludni zakoni, prigovori, hrabrenja, pohvale i ukori, jer je O n
unaprijed znao kako će i njih biti, i u najvišoj su mjeri djelotvorni,
onoliko koliko je O n unaprijed znao da će biti takvi; isto su tako
djelotvorne i molitve, kako bi se postiglo ono o č e m u je unaprijed
znao da će dati onima koji ga mole; i p r a v i č n o su o d r e đ e n e nagrade
za dobra djela a kazne za grijehe. Isto tako, ne griješi čovjek stoga, jer
je B o g unaprijed znao da će on griješiti; d a p a č e , upravo zbog toga
nema dvojbe, da sam čovjek griješi kad griješi, jer je unaprijed
znao da će čovjek griješiti Onaj kojega predznanje ne m o ž e zatajiti,
a ne ni sudbina, ni sreća, niti štogod drugo. A ako to čovjek ne ushtjedne,
onda dakako i ne griješi; ali ako i ne htjede griješiti, i o tome je O n
unaprijed znao.
11. I tako najviši i istinski B o g , sa Riječju svojom i s D u h o m ° sveopćoj pro-
. . . , . , • , • i- • m i s l i
Božjoj, koje
svetim — sto troje jest jedno; B o g , jedan i s v e m o ć a n , stvoritelj i tvorac zakoni upravljaju
s v i m a s t v a r l m a
svake duše i svakog tijela; dioništvom u Njemu sretni su svi koji su
sretni u istini a ne u ispraznosti; O n je od duše i tijela načinio čovjeka
razumnom životinjom; kad čovjek griješi, O n ga ne ostavlja nekažnjena,
ali ga i ne n a p u š t a bez m i l o s r đ a ; O n i dobrima i zlima podari bit, kao
i stijenju; sjemenski život, kao i d r v e ć u ; osjetilni život, kao i životinja­
ma; a razumski život, kao i samim a n đ e l i m a ; od Njega je svaki način,
svaka vrsta, svaki poredak; od Njega je i mjera i broj i uteg; od Njega
jest sve što naravski jest, bilo kojega roda, bilo kakve cijene; od Njega
je sjemenje oblika, oblici sjemenja, gibanje sjemenja i oblika; O n
i puti dade podrijetlo, ljepotu, zdravlje, plodnost u r a z m n o ž b i , sklad
udova te zdravlje što dolazi od njihove sloge; O n i nerazumnoj duši
dade p a m ć e n j e , osjet, žudnju, a razumskoj još i pamet, razum i volju;
ni nebo ni zemlju, ni a n đ e l a ni čovjeka, ni iznutricu najsitnijeg
i naj prezrenijeg stvora, čak ni perce ptičice, ni cvjetić travke, niti
s
non] isp. M.
 354 D E CIV. D E I 5, 11-12, 1 O D R Ž . B O Ž J O J 5, 11-12, 1 355

convenientia et q u a d a m veluti pace dereliquit: n u l l o m o d o est listić drveta — nije O n ostavio bez sklada primjerenih sastojina,
credendus regna h o m i n u m eorumque dominationes et servitutes a i stanovita mira. A nikojim se n a č i n o m ne može vjerovati, da je O n
suae providentiae legibus alienas esse voluisse. htio otuđiti od zakona svoje providnosti kraljevstva ljudi, njihove
vladavine i ropstva (13).

Utrum fato aut ordine res agantur rationes conferuntur (12-26)

Usporedba između iracionalističke i racionalističke vizije (12-26)

Romanorum in- 12. 1. Proinde videamus, quos R o m a n o r u m mores et q u a m ob
gens fuit amor
libertatis. causam Deus verus ad augendum i m p e r i u m adiuvare dignatus est,
i n cuius potestate sunt etiam regna terrena. Q u o d ut absolutius
disserere possemus, ad hoc pertinentem et superiorem l i b r u m
conscripsimus, quod i n hac re potestas n u l l a sit e o r u m d e o r u m ,
quos etiam rebus nugatoriis colendos putarunt, et praesentis vo-
l u m i n i s partes superiores, quas huc usque perduximus, de fati
quaestione tollenda, ne q u i s q u a m , c u i i a m persuasum esset n o n
i l l o r u m d e o r u m c u l t u R o m a n u m i m p e r i u m propagatum atque ser-
v a t u m , nescio c u i fato potius i d tribueret q u a m Dei s u m m i po-
tentissimae voluntati. Veteres i g i t u r p r i m i q u e R o m a n i , q u a n t u m
e o r u m docet et commendat historia, quamvis ut aliae gentes ex-
cepta u n a p o p u l i H e b r a e o r u m deos falsos colerent et n o n Deo
victimas, sed daemoniis immolarent, tamen laudis uvidi,
liberales erant, gloriam ingentem, divitias honestas
volebant ;
hane ardentissime dilexerunt, propter hane vivere voluerunt, p r o
hac e m o r i n o n dubitaverunt; ceteras cupiditates huius unius /
12. 1. R a z v i d i m o dalje, zbog kojih se rimskih običaja, i zbog K o j i m su to ć u d o ­
rednim običajima
kojega razloga, istinski B o g — kojemu su u vlasti i zemaljska kraljev­ drevni Rimljani za­
služili da istinski
stva — udostojio, da i m pomogne uvećati carstvo. K a k o bismo o tome B o g ( i a k o ga ne š t o ­
mogli šire raspravljati, napisali smo prethodnu knjigu posvećenu tome vahu) u v e ć a njiho­
vo carstvo
predmetu; pokazali smo, što se toga tiče, kako nema nikakve moći
u njihovih bogova, o kojima mišljahu kako ih treba štovati čak i u ne­
bitnim sitnicama; a u prethodnim dijelovima ove knjige (o čemu je sve
do sad bilo riječi) pokazasmo kako treba riješiti pitanje sudbine,
da ne bi tkogod (već uvjeren kako rimsko carstvo nije bilo ni p r o š i r e n o
ni s a č u v a n o zbog štovanja njihovih bogova) sad to radije pripisao bilo
kakvoj sudbini negoli p r e m o ć n o j volji višnjeg B o g a .
pecuniae Dakle, drevni i prvotni Rimljani (onako kako o njima p o u č a v a i svje­
2A
doči povijest), iako poput ostalih naroda — izuzev jedino židovski —
š t o v a h u lažne bogove i p r i n a š a h u žrtve ne B o g u , nego zlim duhovima,
ipak »bijahu p o ž u d n i za slavom, izdašni u novcu, i željeli su veliku
24

CC 143 ingenti cupiditate presserunt. I p s a m denique p a t r i a m suam, quo- slavu a p o š t e n a bogatstva ). Slavu su oni ž a r k o ljubili, radi nje su
n i a m servire videbatur i n g l o r i u m , d o m i n a r i vero atque i m p e r a r e htjeli živjeti, a ne oklijevahu ni za nju umrijeti; tom jednom golemom
g l o r i o s u m , prius o m n i studio l i b e r a m , deinde d o m i n a m esse con- ž u d n j o m potiskivali su sve ostale žudnje. Činilo i m se kako je neslavno
cupiverunt. H i n e est quod regalem dominationem n o n ferentes da njihova domovina robuje, a slavno da vlada i zapovijeda, pa su
annua imperia binosque imperatores Z5
sibi fecerunt , qui consules se stoga svim silama trudili prvo da je oslobode, a zatim učine vladari-
appellati sunt a consulendo, non reges aut domini a regnando atque com. Z b o g toga nisu podnosili kraljevsku vlast, pa su »sebi načinili
25

dominando ; 26
c u m et reges utique a regendo dicti melius videan-
tur, ut regnum a regibus, reges autem, ut d i c t u m est, a regendo;
sed fastus regius non d i s c i p l i n a putata est regentis vel benivo-
godišnju vladavinu s dvojicom vladara ), koje nazivahu savjetnicima
(consules) od savjetovati (consulere), a ne kraljevima (reges) i l i gospo­
darima (domini) prema kraljevanju (regnare) i l i gospodovanju (domi-
26
nare)« ; ali se čini da bi bilo bolje izvoditi kraljeve (reges) od vladati
(regere), kao kraljevstvo (regnum) od kraljeva (reges), i — kao što
rekoh — reges od regere. Kraljevsko dostojanstvo nisu smatrali ste-

(13) U ovoj stranici, koja snažno i obuhvatno prikazuje Augustinovu

zamisao Providnosti, vidimo kako se kršćanski poima odnos između Božjeg
promisla i povijesnih tokova u pojedinim ljudima i u ljudskim ustanovama.
Postoji stvoreni svemir i postoji čovjekova povijest; u prvom se, od neživih
bića do čovjeka, zrcale tragovi Boga Trojedinoga (dok je ovo pisao, već je
svršio ili je završavao pisanje svoga drugog veledjela, De Trinitate — O Troj­
stvu) ili znakovi sklada stvari, pa i najsitnijih, što otkriva u njima Božju na­
zočnost; a u drugom, to jest u čovjeku, ogleda se središte svemira kojega u
neku ruku on sažimlje sve savršenstvo. I to je osnov iz kojega povlači gornji
zaključak, koji je zapravo temeljna postavka čitavog djela O Božjoj državi
24
S A L U S T I J E , Catil. 7, 6. i cjelokupne Augustinove misli. To je gledanje on — kako svjedoči u Ispo­
25
S A L U S T I J E , Catil. 6, 7. vijestima (Conf. 6, 5, 8) — usvojio još kao dijete, u životu ga branio i razlagao
26
Usp. V A R O N , De lingua lat. 5, 80; C I C E R O N , De rep.l, 26, 42. pokazujući kako se može složiti s ljudskom slobodom.
 356 D E CIV. D E I 5, 12, 1-2
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 12, 1-2 357

lentia consulentis, sed superbia dominantis. E x p u l s o itaque rege

gom onoga koji vlada, niti d o b r o h o t n o š ć u onoga koji savjetuje, nego
T a r q u i n i o et consulibus institutis, secutum est quod i d e m auctor o h o l o š ć u onoga koji gospoduje. I p o š t o je izgnan kralj Tarkvinije i uve­
i n R o m a n o r u m laudibus posuit, q u o d civitas incredibile memo- deni konzuli (što isti pisac ubraja m e đ u pohvale Rimljanima), nastu­
ratu est adepta libertate quantum brevi creverit; tanta cupido pilo je razdoblje u kojem »stekavši slobodu, upravo je nevjerojatno
27
P L i55 gloriae inces/serat . Ista ergo laudis aviditas et cupido gloriae koliko je d r ž a v a porasla za kratko vrijeme; toliko bijaše porasla žudnja
m u l t a i l l a m i r a n d a fecit, l a u d a b i l i a scilicet atque gloriosa secun­ 27
za s l a v o m . « ) D a k l e , ta pohlepa za hvalom i žudnja za slavom učiniše
d u m h o m i n u m existimationem. mnoga zadivljujuća djela, naime, pohvalna i slavna prema ljudskoj
procjeni.

fr/đ* ^ ™ 1 1 1
^ 1
" 2- L a u d a t i d e m Sallustius temporibus suis magnos et praecla- 2. Isti Salustije u svoje doba hvali dvojicu velikih i istaknutih ljudi,
sare... ros viros, M a r c u m Catonem et G a i u m Caesarem, dicens q u o d d i u M a r k a Katona i Gaja Cezara, govoreći kako dugo vremena d r ž a v a
i l l a res p u b l i c a n o n habuit quemquarn virtute magnum, sed sua nije imala nikoga velika po vrlini, ali u njegovo vrijeme pojaviše se ta
m e m o r i a fuisse illos duos ingenti virtute, diversis m o r i b u s . I n dvojica, veliki po vrlini, a različiti po naravi. O n kod Cezara
laudibus autem Caesaris posuit, q u o d sibi m a g n u m i m p e r i u m , hvali to što je žudio za velikim gospodstvom, za vojskom i novim
exercitum, b e l l u m n o v u m exoptabat, u b i virtus enitescere posset. ratom, u kojem bi mogla zablistati vrlina. Tako m e đ u ljudima
Ita fiebat i n votis v i r o r u m virtute m a g n o r u m , ut excitaret i n bel­ velikim po vrlini postade ž a r k o m željom da Belona potakne na rat
l u m miseras gentes et flagello agitaret B e l l o n a sanguineo, ut esset bijedne narode te osine krvavim bičem, kako bi imala gdje zablistati
ubi virtus e o r u m enitescert. H o c i l l a profeeto laudis aviditas et njihova vrlina. D o toga bijaše zaista dovela žudnja za pohvalom i po­
gloriae c u p i d o faciebat. A m o r e itaque p r i m i t u s libertatis, post hlepa za slavom. I tako isprva iz ljubavi za slobodom, a poslije za vla­
etiam d o m i n a t i o n i s et cupiditate laudis et gloriae m u l t a m a g n a davinom, te pohlepom za pohvalom i slavom, počiniše mnoga velika
fecerunt. R e d d i t eis utriusque rei t e s t i m o n i u m etiam poeta insignis djela (14). Njihov glasoviti pjesnik svjedoči i o jednom i o drugom,
i l l o r u m ; inde quippe ait: kad kaže:
Nec non Tarquinium eiectum Porsenna iubebat »Dalje Porsena traži, Tarkvinij prognani da se
Accipere ingentique urbem obsidione premebat; Natrag primi, te podsjedne grad s golemom silom,
28
Aeneadae in ferrum pro libertate ruebant . A l za slobodu potomci Eneje hrle u b o r b u . « ) 28

Tune itaque m a g n u m illis fuit aut fortiter < e > m o r i aut liberos
vivere. Sed c u m esset adepta libertas, tanta cupido gloriae inces- Toliko, naime, tada bijaše njima veliko: i l i hrabro umrijeti i l i živjeti
serat, ut p a r u m esset sola libertas, nisi et dominatio quaereretur, kao slobodni ljudi.
d u m p r o magno haberetur, quod velut loquente l o v e i d e m poeta d i c i t : A l i , pošto je stečena sloboda, poraste takva p o ž u d a za slavom, da im
Quin aspera luno, malo bijaše samo sloboda ako ne traže i vladavinu, dok su uveliko
Quae mare nunc terrasque metu caelumque fatigat, / cijenili ono što isti pjesnik kaže kao da Jupiter govori:
cc 144 Consilia in melius referet mecumque fovebit
» J u n o n a žestoka sama,
Romanos rerum dominos gentemque togatam.
K o j a sad bojeć se more uzbunjuje, zemlju, nebesa,
Sic placitum. Veniet lustris labentibus aetas,
N a bolje odumit h o ć e te sa mnom će skupa pomagat
Cum domus Assaraci Phthiam clarasque Mycenas
29 Rimljane, svijeta svega vladare, narod u togi.
Servitio premet ac victis dominabitur Argis .
Tako o d l u č i h . Lustar za lustrom će prolazit i d o ć
Quae q u i d e m V e r g i l i u s Iovem inducens t a m q u a m futura praedi-
D o b a će, kadno će dom Asarakov slavnu M i k e n u
centem ipse i a m facta recolebat cernebatque praesentia; v e r u m 29
I Ftiju pritisnut ropstvom i vladati nadbitim A r g o m « ) .
propterea c o m m e m o r a r e i l l a v o l u i , ut ostenderem d o m i n a t i o n e m
post l i b e r t a t e m sic habuisse Romanos, ut i n e o r u m magnis laudi­ I dok Vergilije navodi Jupitra kao da proriče b u d u ć e d o g a đ a j e , sam se
bus poneretur. H i n e est et i l l u d eiusdem poetae, quod, c u m artibus zapravo sjećao prošloga i promatrao sadašnje; nu, ja te riječi htjedoh
navesti zbog toga, kako bih pokazao da su Rimljani nakon slobode
vladavinu tako visoko cijenili te su je smještali m e đ u pothvate dostojne

(14) Težnja i obrana slobode idu u bitne zasade građanskog i pravnog

ustrojstva Rima (što potvrđuje Salustije) i stare Grčke, navlastito Atene (što
27
S A L U S T I J E , Catil 1, 3. potvrđuje Herodot: dosta se sjetiti Maratona i Salamine); štoviše upravo se,
28
V E R G I L I J E , Aen. 8, 646—648. po Herodotu, time Grci razlikuju od ostalih divljih naroda (usp. 1,62,96). To
29
V E R G I L I J E , Aen. 1, 279—285. bi značilo da je ljubav prema slobodi raspoznajni znak evropske civilizacije od
njenih početaka.
 358 DE CIV. D E I 5, 12, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 5, 12, 2-3 359

a l i a r u m g e n t i u m eas ipsas p r o p r i a s R o m a n o r u m artes regnandi velike pohvale. Isto je i kad dotični pjesnik postavlja iznad umijeća
1
atque i m p e r a n d i et s u b i u g a n d i ac debellandi populos antepone- ostalih naroda vlastita umijeća Rimljana: vladanje, zapovijedanje,
ret, ait: pokoravanje i pobjeđivanje naroda, i kaže:
Excudent alii spirantia mollius aera, »Drugi će mekše mjed izrađivat, da diše životom,
Cedo equidem, vivos ducent de marmore vult us, D o p u š t a m . — te će živa iz mramora lica izvodit,
Orabunt causas melius caelique meatus Bolje u parbama znat će govorit i putove neba
Describent radio et surgentia sidera dicent: Crtati štapićem znat će i javljati rođaj zvijezda,
Tu regere imperio populos, Romane, memento A F ti, o Rimljanine, nad narodi vladati znadi, —
11
(Hae tibi erunt artes) pacique imponere mores , Ta će ti umijeća biti — i postavljat uredbe mira,
30
Parcere subiectis et debellare superbos . Pokorenima praštat, prkosnike znadi u k r o t i t « ) . 30

...et in homini- . 3. H a s artes i l l i tanto peritius exercebant, quanto minus se 3. A ta umijeća oni to vještije primjenjivahu što se manje predavahu
bus ignavis. . ._ , , . . . . .
nasladama, slabljenju duše i tijela u pohlepi za što većim bogat­
voluptatibus dabant et enervationi a n i m i et corporis i n concupi-
stvom (koje izopačuje dobre običaje), otimajući od bijednih sugra­
PL 156 scendis et augendis divitiis et / per illas moribus c o r r u m p e n d i s ,
đ a n a i r a s k o š n o rasipajući na gnusobne glumce. Stoga, kad je Salustije
rapiendo miseris civibus, largiendo scaenicis turpibus. U n d e q u i
v
0 tome pisao a Vergilije pjevao, takvi već bijahu pretjerali u ć u d o r e d n u
tales i a m m o r u m l a b e superabant atque abundabant, quando
rasapu i izobilju, i više nisu onim umijećima tražili počasti i slavu,
scribebat ista Sallustius canebatque Vergilius, non illis artibus ad
nego su spletkarili podvalama i prijevarama. Odatle isti pisac kaže:
honores et g l o r i a m , sed dolis atque fallaciis ambiebant. Unde i d e m
»Ali prvo je više častohleplje poticalo ljude negoli sama pohlepa, porok
dicit: Sed primo magis ambitio quam avaritia animos hominum
koji bijaše u blizini vrline. Jer i valjan čovjek i nevaljalac jednako žele
exercebat, quod tamen vitium propius virtutem erat. Nam gloriam,
slavu, čast i vlast; samo što prvi teži tome pravim putem, a drugi — j e r
honorem, imperium bonus et ignavus aeque sibi exoptant; sed ille, 31
mu manjkaju valjana umijeća — utječe se prijevarama i p o d v a l a m a . « )
inquit, vera via nititur, huic quia bonae artes desunt, dolis atque
31
T i m a valjanim u m i j e ć i m a , to jest vrlinom, a ne prijevarnim č a s t o h l e p ­
fallaciis contendit . H a e sunt illae bonae artes, per v i r t u t e m sci­
ljem, stiže se do časti, slave i vlasti; a ove jednako žele i valjan čovjek
licet, n o n per fallacem a m b i t i o n e m ad h o n o r e m et g l o r i a m et impe­
1 nevaljalac; ali prvi, naime valjan čovjek, teži tima pravim putem. Put
r i u m pervenire; quae tamen bonus et ignavus aeque sibi exoptant;
je vrlina, kojom se teži doseći k o n a č n u svrhu, to jest: slavu, čast, vlast(15).
sed ille, i d est bonus, vera v i a n i t i t u r . V i a virtus est, qua n i t i t u r
K a k o to bijaše u s a đ e n o Rimljanima pokazuju i svetišta bogova, koja
t a m q u a m ad possessionis finem, i d est ad g l o r i a m , honorem, i m ­ 32
p o d i g o š e veoma blizu jedno do drugog, V r l i n i i Č a s t i ) , držeći za bo­
p e r i u m . H o c i n s i t u m habuisse R o m a n o s e t i a m d e o r u m apud illos
gove ono što je dar od Boga. Odatle se može shvatiti kakvu svrhu
aedes indicant, quas coniunctissimas constituerunt, V i r t u t i s et
željahu svojoj vrlini, i s čime je oni valjani povezivahu, naime s čašću;
cc 145 3 2
H o n o r i s , p r o diis habentes / quae dantur a Deo. Unde intellegi
loši ljudi te vrline nisu imali, iako su željeli doći do časti, i nastojali su
potest q u e m finem volebant esse v i r t u t i s et quo eam referebant
dočepati se nje opakim umijećima, to jest podvalama i prijevarama.
qui b o n i erant, ad h o n o r e m scilicet; n a m m a l i nec habebant eam,
q u a m v i s h o n o r e m habere cuperent, quem malis artibus conabantur
adipisci, i d est dolis atque fallaciis.

1
šubigendi M.
u
morem M . (15) Slava je u prvom redu, gledana u sebi, izvanredno očitovanje neke
a u
v
labes M . veličine (grčki 864«) > svom odrazu, priznanje toga povezano s hvaljenjem
u krilu nekoga skupa ( grčki EUKXBUX : usp. Ciceron, De invent. 2, 55, 166;
30
Tusc. 3, 2, 3). Stoga je u mitovima i povijesnom događanju slava golem pod-
V E R G I L I J E , Aen. 6, 847—853. strek k isticanju te se redovito vezuje uz krepost i nečije dostojanstvo. Augustin
31
S A L U S T I J E , Catil 11, 1—2. težnju za slavom ne osuđuje, premda se kršćanski slava, ukoliko je 5o^a, može
i2
L I V I J E , Ab urbe cond. 27, 25, 7. pripisati samo Bogu.
 360 D E CIV. D E I 5, 12, 4-6 O D R Ž . B O Ž J O J 5,12, 4-6 361

...Quae libido - 4. M e l i u s laudatus est Cato. De illo quippe ait: Quo minus 4. Još je bolje pohvaljen Katon, jer o njemu kaže: »Što je manje
dominandi fue­ 33
rit in Catone... petebat gloriam, eo illum magis sequebatur . Quando q u i d e m 33
težio slavi, to ga je ona više p r a t i l a « ) . Jer, slava (za kojom su ž a r k o
gloria est, cuius i l l i cupiditate flagrabant, i u d i c i u m h o m i n u m bene žudjeli) je sud ljudi što dobro misle o drugima; i stoga je vrlina bolja,
de h o m i n i b u s o p i n a n t i u m ; et ideo m e l i o r est virtus, quae h u m a n o koja se ne zadovoljava ljudskim svjedočanstvom, ukoliko nije i po vla­
testimonio contenta non est n i s i conscientiae suae. U n d e dicit stitoj savjesti. Odatle kaže apostol: »Slava naša je ovo: svjedočanstvo
Apostolus: Nam gloria nostra haec est: testimonium conscientiae 34
n a š e s a v j e s t i « ) ; te na drugome mjestu: » N e k a svatko ispita svoje
34
nostrae ; et alio loco: Opus autem suum probet unusquisque, et vlastito djelo, pa će tada jedino u samom sebi naći razlog slave, a ne
35
tune in semetipso tantum gloriam habebit et non in altero . Glo­ 35
u d r u g o m e « ) . D a k l e : slava, čast i vlast (koju su valjani ljudi željeli
r i a m ergo et h o n o r e m et i m p e r i u m , quae sibi exoptabant et quo i kojoj su težili valjanim umijećima) ne smiju prethoditi vrlini, nego
bonis artibus pervenire nitebantur b o n i , non debet sequi virtus, trebaju biti njezin posljedak. I nema instinske vrline osim one što
sed ipsa v i r t u t e m . Neque e n i m est vera virtus, n i s i quae a d e u m vodi onomu cilju gdje je čovjekovo dobro od kojeg nema boljeg. Stoga
finem tendit, u b i est b o n u m h o m i n i s , quo melius n o n est. Unde Katon nije trebao tražiti one časti koje je tražio, nego mu ih je d r ž a v a
et honores, quos petivit Cato, petere n o n debuit, sed eos civitas trebala dati, zbog njegove vrline, i bez njegova traženja.
ob eius v i r t u t e m n o n petenti dare.
5. A l i , iako u to vrijeme dvojica Rimljana bijahu veliki po vrlini,
Cezar i K a t o n , čini se kako je Katonova vrlina bila daleko bliža od
Cezarove onoj istinskoj. Stoga, da pogledamo kakva bijaše d r ž a v a
...atque virtu­ - 5. S e d c u m i l l a m e m o r i a duo R o m a n i essent v i r t u t e m a g n i , u to vrijeme i kakva bijaše prije toga, prema mnijenju samoga K a t o n a :
tis ad gloriam »Nemojte misliti kako su naši preci oružjem od malene načinili
aestimatio. Caesar et Cato, longe virtus Catonis v e r i t a t i videtur p r o p i n q u i o r
PL 157 fuisse q u a m Caesaris. P r o / i n d e qualis esset illo tempore civitas veliku d r ž a v u . K a d bi bilo tako, danas bismo je još ljepšu imali. Jer mi
et antea qualis fuisset, videamus i n i p s a sententia Catonis: Nolite, imamo od njih veću m n o ž i n u i saveznika i s u g r a đ a n a , zatim oružja
inquit, existimare maiores nostros armis rem publicam ex parva i konja. Nego njih je velikima učinilo nešto drugo, čega mi u o p ć e ne­
magnam fecisse. Si ita esset, multo pulcherrimam eam nos habe- mamo: r a d i š n o s t d o m a , pravedna uprava u tuđini, slobodan duh
remus. Quippe sociorum atque civium, praeterea armorum et equo- u svjetovanju, koji nije p o d l o ž a n ni zločinu ni p o ž u d i . Mjesto tih svoj­
rum maior copia nobis quam illis est. Sed alia fuere quae illos stava mi imamo raskošje i pohlepu, javnu neimaštinu i z a s e b n i č k o
magnos fecerunt, quae nobis nulla sunt: domi industria, foris bogatstvo; hvalimo bogatstvo, povodimo se za d o k o l i c o m ; nemamo
iustum imperium, animus in consulendo Iiber, neque delieto neque nikakve razlike i z m e đ u dobrih i z l i h ; sve nagrade vrline zapadaju
libidini obnoxius. Pro his nos habemus luxuriam atque avaritiam, častohleplje. A to i nije č u d o : kad svaki od vas misli samo na sebe;
publice egestatem, privatim opulentiam; laudamus divitias, sequi- kad doma robujete nasladama, a u javnosti novcu i utjecaju, te stoga
36

mitr inertiam; inter bonos et malos discrimen nullum; omnia biva da d r ž a v a bez obrane dočekuje u d a r a c . « )
virtutis praemia ambitio possidet. Neque mirum: ubi vos separa-
tim sibi quisque consilium capitis, ubi domi voluptatibus, hic pe- 6. Onaj tko čuje ove Katove (ili Salustijeve) riječi m o ž e pomisliti da
cuniae aut gratiae servitis, eo fit ut impetus fiat in vacuam rem su svi drevni R i m l j a n i , i l i većina njih, bili poput ovih koje hvali. T a k o
publicam . 36 nije; inače ne bi bilo istinito ono što je dotičnik napisao (i što sam navo­
37
dio u drugoj knjizi ovoga djela) ), gdje govori kako su nepravde

Paucorum est - 6. Q u i audit haec Catonis verba sive S a l l u s t i i , putat, quales

h
nTs\as. atqUe
°" l a u d a n t u r R o m a n i veteres, omnes eos tales tune fuisse v e l plures.
N o n i t a est; a l i o q u i n vera n o n essent, quae ipse i t e m scribit, ea
cc 146 37
quae c o m m e m o r a v i i n secundo l i b r o huius o p e r i s , / u b i dicit,

33
S A L U S T I J E , Catil 54, 5.
34 36
2 K o r 1, 12. K A T O N u: S A L U S T I J E , Catil 52, 19—23.
35 37
Gal 6, 4. Usp. gore 2, 18.
 362 D E CIV. D E I 5, 12, 6-13
iniurias v a l i d i o r u m et ob eas discessionem plebis a patribus alia-
•sque dissensiones d o m i fuisse i a m inde a p r i n c i p i o , neque a m p l i u s
aequo et modesto iure, actum q u a m expulsis regibus, q u a m d i u
metus a T a r q u i n i o fuit, donec b e l l u m grave, q u o d propter i p s u m
cum E t r u r i a susceptum fuerat, finiretur; postea vero servili impe­
rio patres exercuisse plebem, regio more verberasse, argo pepulisse
3 8
et ceteris expertibus solos egisse i n i m p e r i o ; q u a r u m discordia-
rum, d u m i l l i d o m i n a r i vellent, i l l i servire nollent, finem fuisse
z
bello P u n i c o s e c u n d o , quia rursus gravis metus coepit urgere
atque ab illis perturbationibus alia maiore c u r a cohibere animos
inquietos et a d c o n c o r d i a m revocare c i v i l e m . Sed per q u o s d a m
paucos, q u i p r o suo modo boni erant, magna administrabantur
atque i l l i s toleratis ac temperatis malis p a u c o r u m b o n o r u m pro-
videntia res i l l a crescebat; sicut i d e m historicus dicit m u l t a s i b i
legenti et aiidienti, quae populus R o m a n u s d o m i militiaeque, m a r i
atque terra praeclara facinora fecerit, l i b u i s s e a a
attendere quae
39
res m a x i m e tanta negotia sustinuisset ; q u o n i a m sciebat saepe-
numero p a r v a m a n u c u m magnis legionibus h o s t i u m contendisse
Romanos, cognoverat parvis copiis bella gesta c u m opulentis regi­
bus; sibique m u l t a agitanti constare dixit, p a u c o r u m c i v i u m egre-
g i a m v i r t u t e m cuncta patravisse, eoque factum ut divitias pauper-
tas, m u l t i t u d i n e m paucitas superaret. Sed postquam luxu atque
desidia, inquit, civitas corrupta est, rursus res publica
dine sui imperatorum atque magistratuum vitla sustentabat .40
P a u c o r u m i g i t u r virtus ad g l o r i a m , honorem, i m p e r i u m vera v i a ,
i d est ipsa virtute, n i t e n t i u m etiam a Catone laudata est. H i n e
erat d o m i i n d u s t r i a , q u a m c o m m e m o r a v i t Cato, ut a e r a r i u m esset
opulentum, tenues / res privatae. Unde corruptis m o r i b u s v i t i u m
41
e c o n t r a r i o posuit, publice egestatem, p r i v a t i m o p u l e n t i a m .
Gentium heros 13. Q u a m ob r e m c u m d i u fuissent regna Orientis i l l u s t r i a ,
requirit.
S l 0 r i a m
voluit Deus et Occidentale fieri, q u o d tempore esset posterius, sed
i m p e r i i latitudine et magnitudine illustrius, idque talibus potissi-
mum concessit h o m i n i b u s ad domanda gravia m a l a m u l t a r u m
gentium, q u i causa honoris, laudis et gloriae consuluerunt patriae,
i n qua i p s a m g l o r i a m requirebant, salutemque eius saluti suae
1
bello . . . secundo] bellum Punicum secundum M.
a
se dod. M.
38
SALUSTIJE, Hist. 1, fr. 11.
39
SALUSTIJE, Catil. 53, 2—4.
40
SALUSTIJE, Catil. 53, 5.
41
SALUSTIJE, Catil. 52, 21.
O D R ž . BOŽJOJ 5, 12, 6-13 363
m o ć n i k a , te zbog njih odvajanje plebejaca od patricija i ostali g r a đ a n s k i
razdori, postojali već od samog p o č e t k a ; te kako je nakon izgona kra­
ljeva pravedno i p r a v i č n o razdoblje trajalo samo dok je bilo straha od
Tarkvinija, naime: dok nije o k o n č a n zbog njega i vođeni teški rat s E t r u ­
rijom; nakon toga patriciji s pukom postupahu kao s robovima, š ibahu
ih poput kraljeva, tjerahu ih s njihove zemlje, i isključivši ostale sami
38
uzeše svu vlast; ) tim razdorima, dok jedni h o ć a h u gospodariti
a drugi ne htjedoše robovati, učini kraj Drugi punski rat; jer ponovo
ih stade obuzimati golemi strah i druga veća tjeskoba obuzdavati ne­
mirne duhove, vraćajući ih od tih smutnji g r a đ a n s k o j slozi.
A l i , tek je nekolicina (koji na svoj način bijahu valjani) upravljala
velikim stvarima, i d r ž a v a bijaše porasla zahvaljujući vidovitosti
malobrojnih dobrih ljudi, pošto one nevolje bijahu p r e b r o đ e n e i l i
u b l a ž e n e ; i kako isti povjesnik kaže, p o š t o je mnogo toga pročitao i č u o
0 slavnim djelima što ih je rimski puk počinio u miru i u ratu, na moru
1 na kopnu, ushtio je razmotriti koje su stvari najviše pridonijele tim
39
pothvatima; ) znao je kako su često neznatne skupinice Rimljana
vodile boj s golemim neprijateljskim vojskama, i kako su s veoma
oskudnim zalihama ratovali s bogatim kraljevima (16); i rekao je,
kako je nakon mnogog razmišljanja d o š a o do toga da je sve to postigla
izuzetna vrlina nekolicine g r a đ a n a , omogućivši da nadvlada s i r o m a š t v o
magnitu- protiv bogatstva, nekolicina ljudi protiv m n o š t v a . »Ali«, rekao je,
»pošto je d r ž a v a i z o p a č e n a raskošjem i dokolicom, onda je — obrnuto
— d r ž a v a svojom veličinom p o d r ž a v a l a poroke vojskovođa i pred­
40
stojnika« ).
Dakle, čak je i Katon pohvalio značaj one nekolicine, koji su pravim
putem — to jest samom vrlinom — težili slavi, časti, vlasti. Otud je
doma bilo radišnosti, koju Katon spominje, te je javna riznica bila
bogata, a zasebnički imetak skroman. A kad se običaji izopačiše,
41
pojavi se porok javnog siromaštva i zasebničkog obilja ).
13. Z b o g toga, kad vec dugo postoiahu siaina kraljevstva na ° ljubavi za po-
T i , . . ir . . . . * J
hvalom, koja — ia-
lstoku, ushtjede B o g da se jedno osnuje i na Z a p a d u , po vremenu koje porok —sma-
potonje, ali sjajnije po dosegu i veličini vlasti; O n toliku n a d m o ć (kako \Vnjome"spre°
č a v a u v e ć i o r o c i
bi ukrotio teške o p a č i n e mnogih naroda) podari onim ljudima, koji J P
radi časti, hvale i slave, služahu svoju domovinu, i koji su u njoj tražili
samu slavu, i nisu oklijevali da njezin spas pretpostave svojem vlastitom;
(16) Čini se da ovdje Augustin prihvaća općeproširenu teoriju, značajnu
za antikni svijet, da se rimska povijest zapravo podudara s postizavanjem
građanskih ili civilnih vrednota prvenstveno zahvaljujući prisutnosti i djelat­
nosti pojedinih ličnosti; time se vrši ne samo utjecaj na javno mnijenje i pona­
šanje, na pothvate i opće napredovanje, nego se štaviše utiskuje biljeg vjeko­
vima i epohama.
 364 D E CIV. D E I 5, 13-14 O D R Ž . BOŽJOJ 5, 1 3 - 1 4 365

praeponere n o n dubitaverunt, pro isto uno vitio, i d est amore a tim jednim porokom, to jest ljubavlju za pohvalom, potisnuše pohlepu
CC 147 laudis, pecuniae c u p i d i t a t e m / et m u l t a alia v i t i a comprimentes. za novcima i mnoge druge poroke. M e đ u t i m , razložnije vidi onaj koji
N a m sanius videt, q u i et a m o r e m laudis v i t i u m esse cognoscit, i u ljubavi za pohvalom prepoznaje porok, što nije izmaknulo ni
quocl nec poetam fugit H o r a t i u m , q u i ait: pjesniku Horaciju, koji k a ž e :
Laudis amore tumes: sunt certa piacula, quae te
42 » N a d i m a š se od ljubavi za pohvalom?
Ter pure lecto poterunt recreare libello .
Postoji tomu pouzdan lijek:
Idemque i n c a r m i n e lvrico ad r e p r i m e n d a m d o m i n a n d i l i b i -
Pročitaj triput ovu knjižicu,
d i n e m i t a cecinit: 42
I pročišćen ćeš o z d r a v i t i « ) .
Latius regnes avidum domando
Spiritum, quam si Libyam remotis Isto tako u lirskoj pjesmi, da bi spriječio pohlepu za vlašću, pjevao je:
Gadibus iungas et uterque Poenus »Šire ćeš vladati pohlepan ukrotiš li
43
Serviat uni . D u h nego ako Libiju s dalekim
V e r u m tamen q u i libidines turpiores fide pietatis impetrato Špi­ G r a đ a n i m a spojiš i oba Puna
r i t u Sancto et amore intellegibilis p u l c h r i t u d i n i s n o n refrenant, Jednom se podvrgnu g o s p o d a r u « ) . 43

melius saltem cupiditate humanae laudis et gloriae non q u i d e m

i a m sancti, sed m i n u s turpes sunt. E t i a m T u l l i u s hine dissimu-
lare n o n potuit i n eisdem libris quos De re publica scripsit, u b i
l o q u i t u r de instituendo principe civitatis, quem dicit alendum esse
gloria, et consequenter c o m m e m o r a t maiores suos m u l t a m i r a
44
atque p r a e c l a r a gloriae cupiditate fecisse . H u i c i g i t u r vitio n o n
s o l u m n o n resistebant, v e r u m etiam i d excitandum et accendendum
esse censebant, putantes hoc utile esse rei publicae. Q u a m q u a m
nec i n ipsis philosophiae libris T u l l i u s ab hac peste dissimulet,
u b i eam luce clarius confitetur. C u m e n i m de studiis talibus loque-
retur, quae utique sectanda sunt fine veri boni, n o n ventositate
laudis humanae, hane intulit universalem generalemque sententiam:
Honos alit artes, omnesque aecenduntur ad studia gloria iacentque
45
ea semper, quae apud quosque improbantur .
Gloriam heros 14. H u i c i g i t u r c u p i d i t a t i melius resistitur sine dubitatione
christianorum
Deo tribuit. q u a m ceditur. Tanto e n i m quisque est Deo s i m i l i o r , quanto est ab
P L 159 hac i m m u n d i t i a m u n d i o r . / Quae i n hac v i t a etsi n o n funditus
Doista, ljudi koji ne obuzdavaju svoje niže p o ž u d e p o b o ž n o m vjerom
A
izmolivši D u h a Svetoga i ljubavlju prema razumskoj ljepoti , već radije
svojom željom za ljudskom pohvalom i slavom barem su manje z l i ,
iako nisu sveci. T o čak ni Ciceron nije mogao prikriti u onim knjigama
što ih je napisao o državi, gdje govori o izobrazbi prvaka d r ž a v e ,
o kojem kaže kako se treba hraniti slavom; i prisjeća se zatim svojih
predaka koji počiniše mnoga divna i glasovita djela u žudnji za sla­
44
v o m . ) D a k l e , ne samo što se nisu opirali tome poroku nego su j o š
mislili kako je treba poticati i raspaljivati, smatrajući tu žudnju koris­
nom po d r ž a v u . Pa ni u svojim filozofskim knjigama Ciceron se nije
ustezao od te pošasti, što tu priznaje jasno kao dan. K a d je govorio
o onim nastojanjima, kojima se treba predati radi istinskoga dobra,
a ne radi prazne ljudske slave, iznosi ovo zajedničko i sveopće čuv­
stvo: »Čast hrani umijeća, sve ljude potiče slava na duhovne napore,
45
a uvijek propada ono što ne nailazi na opće p r i z n a n j e « ) .
14. Stoga je nedvojbeno bolje oduprijeti se toj p o ž u d i negoli pre­ O suzbijanju lju­
bavi za l j u d s k o m

eradicatur ex corde, q u i a etiam bene proficientes animos temptare pustiti joj se. Jer, svatko je to više nalik na Boga što je čistiji od te neči­ p o h v a l o m , jer je
sva slava praved­
n o n cessat: saltem cupiditas gloriae superetur dileetione iustitiae, stoće. U ovome životu ona se m o ž d a ne može posve iskorijeniti iz srca, nika u Bogu

ut, si a l i c u b i iacent quae apud quosque i m p r o b a n t u r , si bona, s i
recta sunt, etiam ipse a m o r humanae laudis erubescat et cedat
a m o r i veritatis. T a m e n i m est hoc v i t i u m i n i m i c u m piae fidei, si
m a i o r i n corde sit cupiditas gloriae q u a m Dei t i m o r vel amor, ut
D o m i n u s diceret: Quo modo potestis credere gloriam ab invicem
exspectantes et / gloriam quae a solo Deo est non quaerentes? 4 6
Item
CC 148
de q u i b u s d a m , q u i i n eum crediderant et verebantur p a l a m confi-
jer ne prestaje iskušavati ni one duše koje dobro napreduju,.ali bi barem
ljubav za pravdom trebala n a d m a š i t i žudnju za slavom, tako da, ako
gdjegdje zapinju, kad su pravedne i dobre stvari, pa ne nailaze na opće
priznanje, ljubav za ljudskom pohvalom trebala bi se posramiti i po­
pustiti pred ljubavlju prema istini. Toliko je, naime, ovaj porok nepri­
jateljem p o b o ž n e vjere (ako je u srcu veća p o ž u d a za slavom od
straha i l i ljubavi Božje) da je G o s p o d rekao: » K a k o možete vjerovati
v i , koji pribavljate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slave koja dolazi
46
od jedinoga B o g a ? « ) Slično i o nekima, koji su u Njega vjerovali, ali

45
C I C E R O N , Tuscul. 1, 2, 4.
" H O R A C I J E , Ep. 1, 1, 36—37. 46
Iv 5, 44.
43
H O R A C I J E , Carm. 2, 2, 9—12.
44
C I C E R O N , De rep. 5, 7, 9 (samo u Aug.). A R i j e č je o p l a t o n s k o j i d e j i l j e p o t e , k o j a se s h v a ć a r a z u m o m , a ne o s j e t i l i m a .
 366 D E CIV. D E I 5, 14 O DRŽ. BOŽJOJ 5 , 1 4 367

teri, ait E v a n g e l i s t a : Dilexerunt gloriam hominum magis quam su se plašili to javno priznati, evendelist kaže: »Više su, naime, voljeli
47
Dei . 41
Q u o d sancti A p o s t o l i n o n fecerunt; q u i c u m i n his locis slavu ljudsku nego slavu B o ž j u « ) .
praedicarent C h r i s t i nomen, u b i n o n s o l u m i m p r o b a b a t u r (sicut A sveti apostoli nisu tako činili; oni su ime Kristovo propovijedali ne
ille ait: Iacentque ea semper, quae apud quosque improbantur), samo na mjestima gdje nije nailazilo na opće priznanje (kao što Ciceron
v e r u m e t i a m s u m m a e detestationis habebatur, tenentes q u o d au- reče: »uvijek zapinje ono što ne nailazi na o p ć e priznanje«) nego zaista
dierant a bono M a g i s t r o eodemque medico m e n t i u m : Si quis me i ondje gdje se ono krajnje preziralo, sjećajući se onoga što slušahu od
negaverit coram hominibus, negabo eum coram Patre meo, qui dobra učitelja a ujedno i liječnika d u š a : » T k o se mene odreče pred
a b 48
in caelis est, v e l coram Angelis Dei , inter m a l e d i c t a et oppro- ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim nebeskim Ocem i pred
b r i a , i n t e r gravissimas persecutiones crudelesque poenas n o n sunt 4
a n đ e l i m a Božjim« «). Usred kletvi i kleveta, usred najtežih progona
d e t e r r i t i a praedicatione salutis humanae tanto f r e m i t u oflensionis i najokrutnijih kazni, nisu se dali odvratiti od propovijedanja ljudskoga
humanae. E t q u o d eos d i v i n a facientes atque dicentes divineque spasa, u n a t o č svem bijesu ljudske mržnje. I b u d u ć i su b o ž a n s k a djela
viventes debellatis q u o d a m m o d o cordibus d u r i š atque i n t r o d u c t a činili te govorili i živjeli b o ž a n s k i , nadvladali su u nekoj vrsti rata
pace iustitiae ingens i n E c c l e s i a C h r i s t i gloria consecuta est: n o n tvrda srca ljudi i uveli mir pravednosti, što je dovelo do velike slave
i n ea t a m q u a m i n suae v i r t u t i s fine quieverunt, sed eam quoque u Kristovoj crkvi, ali oni u njoj nisu mirovali kao u svrsi svoje kre­
i p s a m a d D e i g l o r i a m referentes, cuius gratia tales erant, isto posti, nego i to pripisivahu samoj slavi Božjoj, po čijoj milosti i bijahu
quoque fomite eos, quibus consulebant, ad a m o r e m i l l i u s , a quo takvi, i tim istim ž a r o m u onih koje svjetovahu upališe oganj ljubavi
et i p s i tales fierent, accendebant. N a m q u e ne p r o p t e r h u m a n a m prema Onome koji ih učini takvima kakvi bijahu. Jer njihov ih je učitelj
g l o r i a m b o n i essent, docuerat eos M a g i s t e r i l l o r u m dicens: Cavete n a u č i o da ne budu dobri radi ljudske slave, govoreći i m : »Pazite, da ne
facere iustitiam vestram coram hominibus, ut videamini ab eis; vršite svoje pravednosti pred ljudima, da vas oni vide! Inače nemate
alioquin mercedem non habebitis apud Patrem vestrum, qui in 49
plaće kod svoga nebeskog o c a . « ) A l i opet, kako ne bi naopako shva­
49
caelis est . S e d rursus ne hoc perverse intellegentes h o m i n i b u s tili, te se plašili da ljudima ugode, i da ne bi manje koristili skrivajući
placere metuerent m i n u s q u e prodessent latendo, q u o d b o n i sunt, da su dobri, p o u č i o ih je u koju svrhu trebaju privlačiti pozornost:
demonstrans quo fine innotescere deberent: Luceant, i n q u i t , opera »Vaše svjetlo neka tako svijetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela
vestra coram hominibus, ut videant bona facta vestra et gloriftcent 5
te slave vašeg nebeskog O c a « 0 ) . Ne, dakle, da bi vas oni vidjeli, to jest:
50
Patrem vestrum, qui in caelis est . N o n ergo ut videamini ^ab eis, s tom nakanom da zaželite da se okrenu k vama, jer vi niste nešto po
i d est hac intentione, ut eos a d vos converti velitis, q u i a n o n sebi; nego da slave vašeg nebeskog oca, pa prema njemu okrenuti, da
per vos a l i q u i d estis; sed ut glorificent Patrem vestrum, qui in postanu što vi jeste.
caelis est, a d q u e m conversi fiant q u o d estis. H o s secuti sunt
martyres, q u i Scaevolas et C u r t i o s et Decios n o n sibi inferendo N a k o n tih slijedili su mučenici, koji n a d m a š i š e Scevole i Kurcije i D e -
poenas, sed illatas ferendo et v i r t u t e vera, q u o n i a m vera pietate, cije, ne time što bi sebi nanosili muke, nego što su ih sebi nanesene
et i n n u m e r a b i l i m u l t i t u d i n e superarunt. Sed c u m i l l i essent i n podnosili, i to istinskom vrlinom, jerbo i s istinskom p o b o ž n o š ć u ,
civitate terrena, quibus propositus erat o m n i u m p r o i l l a officiorum a i u neizbrojivu m n o š t v u (17). A l i b u d u ć i da oni bijahu u zemaljskoj
finiš i n c o l u m i t a s eius et regnum n o n i n caelo, sed i n terra; n o n državi (i kojima bijaše svrha svih dužnosti njezina sigurnost te kraljev­
i n v i t a aeterna, sed i n decessione m o r i e n t i u m et successione rao- stvo ne na nebu, nego na zemlji; i ne u vječnom životu, nego u odlasku
r L 1 6 0
r i t u r o r u m : q u i d a l i u d amarent q u a m g l o r i a m , / q u a volebant e t i a m u m i r u ć i h i pridolasku onih koji će umrijeti), što bi drugo ljubili osim
slave, kojom h o ć a h u čak i nakon smrti kanda živjeti u ustima onih
post m o r t e m t a m q u a m vivere i n ore l a u d a n t i u m ?
koji ih hvale?

ab
et M.
: (17) Različito poimanje života u kršćana i pogana uzrok je što se, u
47
Iv 12, 43. jednih, javlja i pospješuje požudna težnja k slavi, kao doksi (poganstvo), a u
48
M t 10, 33; L k 12, 9. drugih, skromnost ili poniznost, koja je također potvrda slave, ali kao Božje
49
Mt 6, 1. svojine. I to je jedna od dubinskih crta Augustinova pisanja, kako je istaknuto
50
M t 5, 16. već na samom početku 1. knjige.
 368 D E CIV. D E I 5, 15-17, 1 O D R Ž . BOŽJOJ 5, 15-17, 1 369

Deus merce-
15. Quibus ergo n o n erat daturus Deus v i t a m aeternam cum 15. Dakle, B o g nije kanio podariti tima vječni život sa svojim o vremenitoj na-
dem gloriam
a n đ e l i m a u svojem nebeskom gradu, kojemu u d r u š t v o dovodi prava uzvratioiS
tribuit Roma- sanctis Angelis suis i n sua civitate caelesti, ad cuius societatem c a j e R l m l a n a
ri v i r t u t 1 p o b o ž n o s t , koja samo jedinom pravomu Bogu iskazuje služenje J
cc J.49 ' pietas vera perducit, quae n o n exhibet servitutem religionis, q u a m A
vjere koje G r c i nazivaju ^ a x p e i a ; da i m ne bijaše podario ni tu
Xaxpsiav G r a e c i vocant, nisi u n i vero Deo, si neque hane eis ter-
zemaljsku slavu vrhunske vladavine, onda ne bi bio nagradio njihova
r e n a m g l o r i a m excellentissimi i m p e r i i concederet: n o n redderetur
dobra umijeća, to jest one vrline kojima su se trsili doći do tolike slave.
merces bonis artibus eorum, i d est virtutibus, quibus ad tantam
Naime, o takvima, koji zbog toga čine štogod dobro kako bi ih ljudi
g l o r i a m pervenire nitebantur. De talibus enim, q u i p r o p t e r hoc
slavili, sam G o s p o d i n kaže: »Zaista, k a ž e m vam, primili su svoju
boni a l i q u i d facere videntur, ut glorificentur ab h o m i n i b u s , etiam 51
51 p l a ć u . « ) O n i su osobno bogatstvo prezirali u korist zajednice, to jest
D o m i n u s ait: Amen dico vobis, perceperunt mercedem suam . Sic
države i njezine blagajne; opirali su se lakomstvu; slobodnim su savje­
et i s t i privatas res suas p r o re c o m m u n i , hoc est re publica, et
tom svjetovali svoju d o m o v i n u ; prema svojim zakonima nisu podlije­
p r o eius aerario contempserunt, avaritiae restiterunt, consuluerunt
gali ni zločinu ni n e d o p u š t e n o j nasladi; svima tim umijećima, kao pravim
patriae consilio libero, neque delieto secundum suas leges neque
putem, težili su č a s t i m a , vlasti, slavi; slavljeni su m e đ u gotovo svima
l i b i d i n i o b n o x i i ; his o m n i b u s artibus t a m q u a m vera v i a nisi sunt
narodima; zakone svoje vladavine n a m e t n u š e mnogim pucima, dok su
a d honores, i m p e r i u m , g l o r i a m ; h o n o r a t i sunt i n omnibus fere
danas po književnosti i povijesti slavni m e đ u gotovo svim narodima.
gentibus, i m p e r i i sui leges imposuerunt m u l t i s gentibus, hodieque
I nemaju se zbog čega žaliti na pravdu najvišeg i istinskog Boga: »pri­
litteris et h i s t o r i a gloriosi sunt paene i n o m n i b u s gentibus; n o n
mili su svoju plaću.«
est q u o d de s u m m i et veri Dei i u s t i t i a conquerantur; perceperunt
mercedem suam.

16. A placa svetaca posve ie drukciia; ovdie oni podnose pogrde radi °
nagradi svetih
. . v . . . . i ,. , • ,.. •• i . . . . građana vječnoga
istine Božje, koja je mrska ljubiteljima ovoga svijeta. D o k onaj grad je vje- grada, kojima su
Merces saneto- 16. Merces autem sanctorum longe alia est e t i a m hic o p p r o b r i a č a n ; u njemu se nitko ne r a đ a , jer nitko ne umire; tu je istinska i potpuna V rTina kod Rimlja-
rum m aeterna . . . . t
n a

civitate. sustmentium pro v e r i t a t e ac

Dei, quae m u n d i huius d i l e c t o n b u s sretnost, koja nije božica, nego dar Božji; otuda primismo zalog vjere,
odiosa est. I l l a civitas sempiterna est; i b i nullus oritur, q u i a nullus tako te za ljepotom njegovom č e z n e m o dokle god ovdje h o d o č a s t i m o ;
52

m o r i t u r ; i b i est vera et plena felicitas, non dea, sed d o n u m D e i ;
inde fidei pignus aecepimus, q u a m d i u peregrinantes eius p u l c h r i -
t u d i n i suspiramus; i b i n o n o r i t u r sol super bonos et m a l o s , sed
sol iustitiae solos protegit bonos; i b i n o n erit m a g n a i n d u s t r i a
ditare p u b l i c u m a e r a r i u m privatis rebus angustis, u b i thesaurus
c o m m u n i s est veritatis. Proinde n o n s o l u m ut tališ merces talibus
tu sunce ne izlazi iznad dobrih i zlih, ) nego Sunce pravde zaštićuje
samo dobre; tu neće biti teška truda da bi se obogatila javna riznica,
52 dok je zasebni posjed oskudan, jer tu je zajedničko blago istine. Stoga,
ne bijaše rimsko carstvo prošireno na ljudsku slavu samo da bi takvi
ljudi primili takvu plaću, nego i radi toga kako bi gr ađani toga vječnoga
G r a d a — v e dok ovdje h o d o č a s t e — pomno i ozbiljno promatrali te
S

h o m i n i b u s redderetur R o m a n u m i m p e r i u m ad h u m a n a m g l o r i a m primjere pa uvidjeli koliko ljubavi duguju nebeskoj domovini radi vječ­
d i l a t a t u m est; v e r u m etiam ut cives aeternae illius civitatis, quam- noga života, ako su domovinu njezini g r a đ a n i toliko ljubili zbog slave
d i u h i c peregrinantur, diligenter et sobrie illa intueantur exempla ljudi.
et videant quanta dilectio debeatur supernae patriae p r o p t e r v i ­
17. 1. Što se tiče ovoga smrtnoga života, koji malo dana traje K o j a korist bijaše
t a m aeternam, si t a n t u m a suis civibus terrena dileeta est p r o p t e r • _ . • • v v. v • v . , , •• . .. • o d r a t o v a š t o su i h
hominum gloriam. i prestaje, zar je v a ž n o pod čijom upravom zivi čovjek koji ce umrijeti, Rimljani vodili i
k o H k o
ako ga oni koji vladaju ne prisiljavaju na b e z b o ž n a i opaka djela? D a P r i d o n i
J e š e

° J J r j j r j o n i m a koje su p o ­
li su Rimljani u č e m u škodili narodima (koje su pokorili i nametnuli bijedni
i m svoje zakone), osim što je to postignuto golemim ratnim pokoljem?
Praeter gloriam 17. \ t Q u a n t u m e n i m pertinet ad hane v i t a m m o r t a l i u m , quae D a je do toga došlo dogovorom, bio bi to bolji uspjeh; samo ne bi bilo
u n u m iuris vin- , . ^
culum sociat paucis diebus d u c i t u r et nnitur, q u i d mterest sub cuius i m p e r i o
victos et victo- v i vat h o m o m o r i t u r u s , si i l l i q u i imperant a d i m p i a et i n i q u a
cc 150 n o n cogant? A u t vero a l i q u i d nocuerunt R o m a n i gentibus, / qui-
P L 161 bus subiugatis / imposuerunt leges suas, nisi quia i d factum est
ingenti strage b e l l o r u m ? Q u o d si coneorditer fieret, i d i p s u m fieret
51
Mt 6, 2.
52
Mt 5, 45.
:
civitate M . A Grč. služnost, bogoslužje.
 370 D E CIV. D E I 5, 17, 1-2
meliore successu; sed n u l l a esset g l o r i a t r i u m p h a n t i u m . Neque
e n i m et R o m a n i n o n vivebant sub legibus suis, quas ceteris impo-
nebant. H o c si fieret sine M a r t e et B e l l o n a , ut nec V i c t o r i a l o c u m
haberet, nemine vincente u b i nemo pugnaverat: nonne R o m a n i s
et ceteris gentibus una esset eademque condicio? praesertim si
m o x fieret, q u o d postea gratissime atque h u m a n i s s i m e factum
est, ut omnes a d R o m a n u m i m p e r i u m pertinentes societatem acci-
perent civitatis et R o m a n i cives essent, ac sic esset o m n i u m , quod
erat ante p a u c o r u m ; t a n t u m q u o d plebs i l l a , quae suos agros n o n
haberet, de p u b l i c o viveret; q u i pastus eius per bonos a d m i n i -
stratores rei publicae gratius a concordibus praestaretur q u a m
victis extorqueretur.
Romanorum 2. N a m q u i d intersit ad i n c o l u m i t a t e m bonosque mores, ipsas
virtus chnstia- . ' ,. . , ... . ... . Z a r ne postoje u t u đ i m zemljama mnogi senatori koji i ne znaju za
nos extimuiat. certe h o m i n u m dignitates, q u o d a l i i vicerunt, a l i i victi sunt, omni­
no n o n video, praeter i l l u m gloriae humanae i n a n i s s i m u m fastum,
i n quo perceperunt mercedem suam, q u i eius ingenti cupidine
arserunt et ardentia bella gesserunt. N u m q u i d e n i m i l l o r u m a g r i
t r i b u t a n o n solvunt? N u m q u i d eis licet discere, quod aliis n o n
licet? N u m q u i d n o n m u l t i senatores sunt i n aliis terris, q u i Ro­
m a m ne facie q u i d e m norunt? Tolle iactantiam, et omnes homines
q u i d sunt n i s i homines? Q u o d si perversitas saeculi admitteret,
ut honoratiores essent quique meliores: nec sic p r o magno haberi
debuit h o n o r humanus, q u i a n u l l i u s est ponderis fumus. Sed uta-
m u r e t i a m i n his rebus beneficio D o m i n i D e i n o s t r i ; consideramus
quanta contempserint, quae pertulerint, quas cupiditates subege-
r i n t p r o h u m a n a gloria, q u i eam t a m q u a m m e r c e d e m t a l i u m vir-
t u t u m accipere meruerunt, et valeat nobis etiam hoc ad oppri-
m e n d a m superbiam, ut, c u m i l l a civitas, i n qua nobis regnare
p r o m i s s u m est, t a n t u m ab hac distet, q u a n t u m distat c a e l u m a
terra, a t e m p o r a l i laetitia v i t a aeterna, ab inanibus laudibus solida
gloria, a societate m o r t a l i u m societas A n g e l o r u m , a l u m i n e soliš
et lunae l u m e n eius q u i solem fecit et l u n a m , n i h i l sibi m a g n u m
fecisse videantur tantae patriae cives, si pro i l l a adipiscenda fece-
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 17, 1-2 371
nikakve slave onima u trijumfu. A ni sami Rimljani ne bijahu izuzeti
od toga da žive pod zakonima, koje su nametnuli drugima. D a se to
dogodilo bez Marsa i Belone, tako da ni Pobjeda ne bi imala mjesta,
kad nitko ne bi pobijedio jer se nitko nije borio, zar se ne bi Rimljani
našli u istome stanju s ostalim narodima? Osobito da se odmah
dogodilo (što se poslije veoma d o b r o d o š l o i čovječno i provelo), da svi
oni koji pripadaju rimskome carstvu budu primljeni u zajednicu
države i postanu rimskim g r a đ a n i m a , tako da pripada svima ono što
prije bijaše povlastica nekolicine; osim što bi onaj puk, koji nije imao
svojih polja, i dalje živio o javnome t r o š k u ; pod valjanim upraviteljima
d r ž a v o m to bi se hranjenje lakše obavilo dogovorom negoli prisilnim
oduzimanjem od pobijeđenih (18).
2. N u , što se tiče sigurnosti i dobrih običaja, pa i sama ljudskog dosto­
janstva, to što su jedni pobijedili a drugi bili pobijeđeni, koliko vidim,
nije ni od kakve važnosti, osim za najprazniji ponos ljudske slave,
u kojem dobiše svoju plaću oni što su za njom gorjeli ž a r k o m žudnjom
i vodili bijesne ratove. Z a r i njihova polja ne platiše danak tomu? Z a r
je njima bilo d o p u š t e n o naučiti ono što drugima ne bijaše d o p u š t e n o ?
izgled R i m a ? Odbaci hvastanje, i što su svi ljudi ako ne ljudi? A k o bi
izopačenost ovoga svijeta i dopustila da ljudi što su bolji budu to
i čašćeniji, ni tada ne bi trebalo vidjeti štogod veliko u ljudskoj časti,
koja je dim bez težine.
A l i , okoristimo se i u tim stvarima d o b r o č i n s t v o m Gospodina Boga
n a š e g a ; razmotrimo: kolike su stvari prezirali, koje pretrpjeli, kolike
su p o ž u d e potiskivali radi ljudske slave oni koji su je kao nagradu
tolikim vrlinama zavrijedili dobiti, pa nek nam i to pomogne da svla­
damo oholost; jer onaj grad, u kojemu je nama o b e ć a n o vladati, toliko
je daleko od ovoga koliko nebo od zemlje, od vremenitih radosti —
život vječni, od ispraznih hvala — postojana slava, od društva smrtnika
— d r u š t v o a n đ e l a , od svjetlosti sunca i mjeseca svjetlost onoga koji je
načinio i sunce i mjesec; i stoga, neka g r a đ a n i takve domovine ne misle
kako su štogod golemo učinili ako su, da bi je stekli, učinili kakvo
(18) Po Augustinu — čime se on slaže s nekim latinskim i grčkim pisci­
ma, kao Polibijem i Posidonijem — prava se veličina Rima većma utvrđuje
ljudskošću stanovitih ustanova, ispravnošću i duhovnom veličinom raznih
zasada u vidu uljuđivanja i oplemenjivanja naroda negoli poduzimanjem
golemih pothvata i proširenjem vlasti.
 372 D E CIV. D E I 5, 17, 2-18, 2
r i n t b o n i operis a l i q u i d vel m a l a a l i q u a sustinuerint, c u m i l l i p r o
hac terrena i a m adepta tanta fecerint, tanta perpessi sint, prae-
s e r t i m q u i a remissio peccatorum, quae cives ad aeternam colligit
p a t r i a m , habet a l i q u i d , c u i per u m b r a m q u a m d a m simile fuit
a s v l u m i l l u d R o m u l e u m , quo m u l t i t u d i n e m , qua i l l a civitas con-
deretur, q u o r u m l i b e t d e l i c t o r u m congregavit i m p u n i t a s .
Duae civitates 18. 1. Q u i d ergo m a g n u m est p r o i l l a aeterna caelestique p a t r i a
conferuntur
contemptu tem- cuncta saeculi huius quamlibet i u c u n d a b l a n d i m e n t a contemnere,
poralium... si p r o hac t e m p o r a l i atque terrena filios B r u t u s potuit et o c c i d e r e , 53
P L 162
CC 151 q u o d i l l a facere n e m i n e m cogit? Sed certe d i m c i l i u s est filios inte­
rimere, q u a m q u o d p r o ista faciendum est, ea, quae filiis congre-
ganda v i d e b a n t u r atque servanda, vel donare pauperibus vel, si
existat temptatio, quae i d p r o fide atque i u s t i t i a fieri compellat,
amittere. Felices e n i m vel nos vel filios nostros n o n divitiae ter-
renae faciunt aut nobis viventibus amittendae aut nobis m o r t u i s
a quibus nescimus vel forte a quibus nolumus possidendae; sed
Deus felices facit, q u i est m e n t i u m vera opulentia. B r u t o autem,
q u i a filios occidit, infelicitatis perhibet t e s t i m o n i u m e t i a m poeta
laudator. A i t e n i m :
Natosque pater nova bella moventes
Ad poenam pulchra pro libertate vocabit
Infelix, utcumque ferent ea facta minores.
S e d versu sequenti consolatus est infelicem:
54
Vincit amor patriae laudumque immensa cupido .
H a e c sunt duo i l l a , libertas et cupiditas laudis humanae, quae ad
a d
facta c o m p u l i t m i r a n d a R o m a n o s . S i ergo p r o libertate m o r i -
t u r o r u m et cupiditate l a u d u m , quae a m o r t a l i b u s expetuntur,
o c c i d i filii a patre potuerunt; q u i d m a g n u m est, si p r o vera liber­
tate, quae nos ab i n i q u i t a t i s et m o r t i s et d i a b o l i d o m i n a t u liberos
facit, nec cupiditate h u r a a n a r u m l a u d u m , sed caritate liberando-
r u m h o m i n u m , n o n a T a r q u i n i o rege, sed a daemonibus et daemo-
n u m p r i n c i p e , n o n filii occiduntur, sed C h r i s t i pauperes inter filios
computantur?
...nobilibus - 2 . S i alius e t i a m R o m a n u s princeps, cognomine Torquatus,
bus gestis...
filium, n o n q u i a c o n t r a p a t r i a m , sed etiam pro p a t r i a , tamen q u i a
c o n t r a i m p e r i u m suum, i d est contra q u o d imperaverat pater impe­
a e
rator, ab hoste provocatus iuvenali ardore pugnaverat, licet vicis-
55
set, o c c i d i t ; ne plus m a l i esset i n exemplo i m p e r i i contempti q u a m
ad
compulere M.
ae
iuvenili M .
53
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 5; usp. gore 3, 16.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 1 7 , 2 - 1 8 , 2 373
dobro djelo i l i pak pretrpjeli kakva zla, kad su Rimljani za ovu ze­
maljsku domovinu (koju su već imali) počinili onolika djela, pretrpjeli
toliko toga; osobito kad oproštaj grijeha, koji prikuplja g r a đ a n e za
vječitu domovinu, ima u sebi nešto čemu kao sjena bijaše nalik ono
utočište R o m u l o v o , gdje je o b e ć a n o pomilovanje okupilo m n o š t v o
s najrazličitijim zločinima, od kojega je i osnovan grad R i m .
1 8 . 1. Što je, dakle, velikoga u tome, da se radi vječne i nebeske Koliko kršćani mo­
domovine prezru sve miline ovoga svijeta, koliko god one bile slatke,
raju b i t i d a l e k o o d
hvastanja, ako uči­
niše š t o g o d iz lju­
ako je zbog ove vremenite i zemaljske domovine Brut mogao ubiti bavi prema vječnoj
53
i svoje sinove ), što nebeska domovina nikoga ne nagoni činiti? Jer domovini,kad Rim­
ljani p o č i n i š e takva
zaista je teže pobiti svoje sinove, od onoga što treba činiti radi nje, djela r a d i ljudske
slave i zemaljskoga
naime: bogatstvo koje se činilo da treba sinovima priskrbiti i sačuvati grada
— darovati sada siromasima, ili — ako d o đ e do kušnje da to treba
radi vjere i pravde učiniti — čak ga i -napustiti. T o jest: ni nas ni naše
sinove ne čini sretnima zemaljsko bogatstvo, koje i l i m o ž e m o
izgubiti j o š dok smo živi, ili kad umremo, može zapasti one koje ne
znamo, ili m o ž d a i one koje ne želimo; nego nas čini sretnima B o g ,
koji je pravo bogatstvo d u š a . A i pjesnik koji ga inače hvali svjedoči
o tome kako je Bruta, jer je pobio sinove, pratila nesreća. O n kaže:
»Pa će poradi krasne slobode kazniti smrću
Sinove svoje, kad stanu da metež u državi dižu,
Nesretnik! Što god o tom potomci mislili djelu,«
ali slijedećim stihom tješi nesretnika:
»Slave će golema želja pretegnut i ljubav d o m a j e . « ) 54
To dvoje, sloboda i žudnja za ljudskom slavom, nagonilo je Rimljane
na divna djela. A k o je, dakle, radi slobode onih koji će umrijeti i u ž u d ­
nji za slavom koja se traži od smrtnika, mogao i otac pobiti svoje
sinove, što je onda veliko u tome, ako se radi istinske slobode, koja
nas izbavlja od vladavine o p a č i n e , smrti i vraga, ne iz žudnje za ljud­
skom pohvalom, nego iz milosrdne želje da se ljudi oslobode, ne kralja
Tarkvinija, nego zlih duhova i njihova vladara, — ne ubijaju naši sinovi,
nego se siromasi Kristovi primaju m e đ u sinove?
2. A k o je čak i jedan drugi rimski prvak, nazvan Torkvat, ubio svo­
jega sina, ne zbog toga što se borio protiv domovine, nego za nju, ali
ipak protiv njegove naredbe, to jest: protiv onoga što njegov otac kao
v o j s k o v o đ a bijaše naredio, te se od neprijatelja izazvan borio s m l a ­
55
d e n a č k i m ž a r o m ; naime: bijaše pogubljen, iako je pobijedio ), kako
ne bi više zla bilo u primjeru neposluha prema naredbi nego što je dobra
u slavi zbog pobijenih neprijatelja; zašto bi se onda hvastali oni koji
radi zakona svoje besmrtne domovine preziru sva zemaljska dobra,
koja vole manje nego svoje sinove?
54
V E R G I L I J E , Aen. 6, 820—823.
55
L I V I J E , Ab urbe cond. 8, 7, 20—21; usp. gore 1, 23.
 374 DE CIV. D E I 5, 18, 2
b o n i i n g l o r i a hostis occisi: ut q u i d se iactent, q u i p r o i m m o r t a l i s
patriae legibus o m n i a , quae m u l t o m i n u s q u a m filii d i l i g u n t u r , b o n a
terrena contemnunt? S i F u r i u s C a m i l l u s e t i a m i n g r a t a m p a t r i a m ,
a cuius cervicibus acerri m o r u m h o s t i u m V e i e n t i u m i u g u m depule-
rat damnatusque ab aemulis fuerat, a Gallis i t e r u m liberavit, q u i a
non habebat p o t i o r e m , u b i posset vivere gloriosius a f 56
: c u r extolla-
tur, velut grande a l i q u i d fecerit, q u i forte i n E c c l e s i a ab i n i m i c i s
carnalibus g r a v i s s i m a m exhonorationis passus i n i u r i a m n o n /
CC 152 se a d eius hostes haereticos / transtulit aut a l i q u a m c o n t r a i l l a m
PL 163 ipse haeresim condidit, sed eam potius q u a n t u m valuit ab haereti-
c o r u m p e r n i c i o s i s s i m a pravitate defendit, c u m alia non sit, n o n u b i
v i v a t u r i n h o m i n u m gloria, sed u b i vita a d q u i r a t u r aeterna? S i
M u c i u s , ut c u m Porsenna rege pax fieret, q u i gravissimo bello
R o m a n o s premebat, q u i a P o r s e n n a m i p s u m occidere n o n potuit
et p r o eo a l t e r u m deceptus occidit, i n ardentem a r a m ante eius ocu-
a
los dexteram extendit, dicens multos se ^ tales, q u a l e m i l l u m vide-
ret, i n eius e x i t i u m coniurasse, cuius ille f o r t i t u d i n e m et coniura-
ah
t i o n e m t a l i u m perhorrescens sine u l l a d u b i t a t i o n e se ab i l l o
57
bello facta pace c o m p e s c u i t : quis regno c a e l o r u m i m p u t a t u r u s
est m e r i t a sua, si p r o i l l o n o n u n a m m a m i m neque hoc sibi u l t r o
faciens, sed persequente aliquo patiens t o t u m flammis corpus impen-
derit? S i C u r t i u s armatus equo concito i n a b r u p t u m h i a t u m terrae
se p r a e c i p i t e m dedit, d e o r u m s u o r u m oraculis serviens, q u o n i a m
58
iusserant, ut i l l i c i d quod R o m a n i haberent o p t i m u m m i t t e r e t u r ,
nec a l i u d intellegere potuerunt, q u a m viriš armisque se excellere,
unde videlicet oportebat, ut d e o r u m iussis i n i l l u m i n t e r i t u m v i r
praecipitaretur armatus: q u i d se m a g n u m pro aeterna p a t r i a fecisse
dicturus est, q u i a l i q u e m fidei suae passus i n i m i c u m n o n se u l t r o
in t a l e m m o r t e m mittens, sed ab i l l o missus obierit; quando q u i d e m
a D o m i n o suo eodemque rege patriae suae certius o r a c u l u m acce-
pit: Molite timere eos, qui corpus occidunt, animam autem non
59
possunt occidere ? S i se occidendos certis verbis q u o d a m m o d o
consecrantes Decii devoverunt, ut illis cadentibus et i r a m d e o r u m
sanguine suo placantibus R o m a n u s liberaretur e x e r c i t u s : n u l l o 60
m o d o superbient sancti martyres, t a m q u a m d i g n u m a l i q u i d p r o
i l l i u s patriae participatione fecerint, u b i aeterna est et v e r a felici­
tas, si usque a d sui sanguinis effusionem n o n s o l u m suos fratres,
p r o quibus fundebatur, v e r u m et ipsos inimicos, a quibus fundeba-
tur, sicut eis p r a e c e p t u m est, diligentes caritatis fide et fidei caritate
certarunt? S i M a r c u s P u l v i l l u s dedicans aedem l o v i š , Iunonis, M i -
nervae falso sibi ab invidis morte filii nuntiata, ut i l l o n u n t i o pertur-
af
gloriosus M.
ag
se] isp. M.
ah
dilatione M.
56
L I V I J E , Ab urbe cond. 5, 7 ss.; (usp. gore 2, 17; 3, 17, 2; 4, 7).
57
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 12, 15.
O D R Ž . BOŽJOJ 5, 18, 2 375
A k o je Furije K a m i l o čak i nezahvalnu domovinu (pošto sa šija svojih
s u g r a đ a n a bijaše zbacio jaram njihovih najljućih neprijatelja, Vejana,
i bio o s u đ e n od svojih suparnika) ponovo izbavio od G a l a , jer nije imao
56
bolje domovine u kojoj bi mogao živjeti slavnije, ) zašto bi se uzvisivao
kao da je štogod krupno učinio onaj tko je m o ž d a u Crkvi od svojih
tjelesnih neprijatelja pretrpio tešku uvredu lišavanja časti, ali nije
p r e š a o njezinim neprijateljima, krivovjercima, i l i pak sam osnovao
kakvo krivovjerje protiv nje, nego je još koliko god bi mogao branio
od najpogubnije opačine krivovjeraca, kad već druge Crkve nema, ne
gdje bi se živjelo u slavi pred ljudima, nego gdje bi se postizao život
vječni?
A k o Mucije (kako bi se sklopio mir s kraljem Porsenom, koji najžešćim
ratom bijaše pritiskivao Rimljane, jer samoga Porsenu nije mogao
ubiti i zabunom je mjesto njega drugoga ubio) držaše ispruženu desnicu
nad plamenjem žvrtvenika a pred kraljevim o č i m a , govoreći kako su
se mnogi takvi poput njega kojega gleda zaprisegnuli da će ga ubiti, te
je ovaj u ž a s n u t njegovom h r a b r o š ć u i od urote njegovih sličnika bez
ikakva oklijevanja odustao od rata i pristao sklopiti m i r ) , tko će 5 7 A
onda kao svoje zasluge pred nebeskim kraljevstvom isticati, ako radi
njega ne jednu ruku i od svoje volje, nego cijelo svoje tijelo preda pla-
menju, natjeran od kakva progonitelja?
8
A k o se K u r c i j e , n a o r u ž a n i na konju sunovratio u bezdani ponor
zemlje, poslušavši prorostvo svojih bogova, (jer bijahu naredili da se
58
u ponor baci ono najbolje što Rimljani imaju ), a što svi opet nisu
mogli nikako drugačije shvatiti nego da su vrsni u m u ž e v i m a i oružju;
zbog čega je jasno trebalo da prema naredbi bogova u tu se smrt suno­
vrati n a o r u ž a n m u ž ) — tko će onda reći kako je nešto veliko učinio za
svoju vječnu domovinu ako je od neprijatelja svoje vjere pretrpio smrt,
u koju nije jurnuo svojevoljno, nego ga je u nju neprijatelj poslao; kad
je već od svojega Gospodara i kralja svoje domovine primio sigurnije
59
prorostvo: »Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu u b i t i ! « )
A k o su se Deciji zavjetovali da će se ubiti, posvećujući se stanovitim
obrednim riječima, kako bi kad padnu, krvlju svojom umilostivili gnjev
60
bogova, te tako izbavili rimsku vojsku ), onda se sveti mučenici neće
nipošto oholiti, kako da učiniše štogod dostojno dioništva u onoj do­
movini gdje vlada vječna i istinska sretnost, ako su se borili sve do pro­
lijevanja vlastite krvi, ljubeći pri tome ne samo svoju braću (za koju je
proliše), nego i same neprijatelje, koji im je proliše, kao što i m je nalo-
ženo, po vjeri u ljubav i ljubavlju za vjeru.
A k o M a r k o Pulvilo (dok je posvećivao hram Jupitru, Junoni i M i -
nervi, a bijaše mu od zavidnika stigla lažna vijest, kako mu je sin umro,
58
L I V I J E , Ab urbe cond. 7, 6, 3—5; V A L E R I J E M A K S I M , Fact. et dict.
memor. 5, 6, 2 (usp. gore 4, 20).
59
Mt 10, 28.
60
L I V I J E , Ab urbe cond. 8, 9; 10, 28 (usp. gore 4, 20).
A R i j e č je o M u c i j u Scevoli; vidi knjigu 4, 20.
B V i d i knjigu 4, 20.
 D E CIV. D E I 5, 18, 2
376
batus abscederet atque i t a dedicationis g l o r i a m collega eius conse-
queretur, ita contempsit, ut eum etiam p r o i c i i n s e p u l t u m iuberet
a i
( s i c i n eius corde orbitatis d o l o r e m gloriae cupiditas v i c e r a t ) : 61
q u i d m a g n u m se p r o E v a n g e l i i sancti praedicatione, qua cives super-
nae patriae de diversis l i b e r a n t u r et c o l l i g u n t u r erroribus, fecisse
CC 153 dicturus est, c u i D o m i n u s de / sepultura patris sui sollicito ait:
P L 164 Se/quere me et sine mortuos sepelire mortuos suos ? S i M . Regu­ 62
lus, ne crudelissimos hostes iurando falleret, ad eos ab i p s a R o m a
reversus est, q u o n i a m , sicut R o m a n i s eum tenere volentibus respon-
disse fertur, postea q u a m Afris servierat, dignitatem i l l i c honesti
civis habere n o n posset, eumque Carthaginienses, q u o n i a m c o n t r a
63
eos i n R o m a n o senatu egerat, gravissimis suppliciis n e c a v e r u n t :
q u i cruciatus n o n sunt pro fide i l l i u s patriae contemnendi, ad cuius
beatitudinem fides ipsa perducit? aut q u i d retribuetur D o m i n o p r o
64
o m n i b u s quae r e t r i b u i t , si p r o fide quae i l l i debetur t a l i a fuerit
h o m o passus, q u a l i a p r o fide q u a m perniciosissimis i n i m i c i s debe-
a l
bat passus est Regulus? Quo m o d o se audebit extollere de volun­
t a r i a paupertate christianus, ut i n huius vitae peregrinatione expe-
d i t i o r ambulet v i a m , quae perducit ad p a t r i a m , u b i verae divitiae
Deus ipse est, c u m audiat vel legat L . V a l e r i u m , q u i i n suo defun-
ctus est consulatu, usque adeo fuisse pauperem, ut n u m m i s a
65
p o p u l o collatis eius sepultura c u r a r e t u r ? audiat vel legat Q u i n t i u m
C i n c i n n a t u m , c u m quattuor iugera possideret et ea suis m a n i b u s
a m
coleret, ab a r a t r o esse a d d u c t u m , ut dictator fieret, m a i o r utique
honore q u a m consul, victisque hostibus ingentem g l o r i a m conse-
66
c u t u m i n eadem paupertate m a n s i s s e ? A u t q u i d se m a g n u m fe­
a n
cisse praedicabit, q u i nullo praemio m u n d i huius fuerit ab aeter-
nae i l l i u s patriae societate seductus, c u m F a b r i c i u m didicerit tantis
m u n e r i b u s P y r r h i , regis E p i r o t a r u m , p r o m i s s a etiam q u a r t a parte
regni a R o m a n a civitate n o n potuisse divelli ibique i n sua pauper­
67
tate p r i v a t u m manere m a l u i s s e ? N a m i l l u d q u o d r e m p u b l i c a m ,
i d est r e m p o p u l i , r e m patriae, r e m c o m m u n e m , c u m haberent opu-
l e n t i s s i m a m atque d i t i s s i m a m , sic i p s i i n suis domibus pauperes
erant, ut q u i d a m eorum, q u i i a m bis consul fuisset, ex i l l o senatu
h o m i n u m p a u p e r u m pelleretur notatione censoria, q u o d decem
68
pondo argenti i n vasis habere compertus e s t ; i t a i d e m i p s i paupe-
ai
sic] et sic M .
al
autem dod. M.
am
abductum M.
an
quod M.
61
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 8, 7—8 (To je M . Horacije Polvil).
62
Mt 8, 22.
" L I V I J E , Periocha 18; C I C E R O N , De off.3, 26, 99; FLOR, Epit. 1, 18 (2, 2),
23—26; V A L E R I J E M A K S I M , Faci. et dict. memor. 1, 11, 14; SEMPRO-
N I J E T U D I T A N , Ann. fr. 5; E L I J E T U B E R O N , Hist. fr. 9 u: AUL G E L I J E ,
Noct. Att.1, 4, 1—2; E U T R O P I J E , Brev. 2, 25; OROZIJE, Hist. 4, 10, 1
(usp. gore 1, 15, 1—2. 24).
64
Ps 116 (115), 3.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 18, 2 377
da bi se on — smućen tom viješću — povukao te tako slava posvete
pripala njegovu sudrugu) pokaza prema tome toliko prezira da naredi
neka ga izbace bez ukopa (toliko u njegovu srcu p o ž u d a za slavom
61)
bijaše nadvladala žalost g u b i t k a ) , — što će reći da je veliko učinio
za propovijedanje svetoga evanđelja — kojim se gr ađani nebeske
domovine o s l o b a đ a j u različitih grijeha i okupljaju od raznih zabluda
— onaj kojemu, zabrinutu zbog ukopa očeva Gospodin reče: » H a j d e
62
za mnom, a pusti mrtve nek ukopavaju svoje m r t v a c e ! « )
c
A k o se M a r k o R e g u l (kako ne b i iznevjerio prisegu koju dade svojim
najokrutnijim neprijateljima) vratio njima iz samoga R i m a , jer —
kako pričaju da bijaše odgovorio Rimljanima koji ga htjedoše zadr­
žati, — p o š t o je robovao Afričanima, ovdje više ne može o b n a š a t i
g r a đ a n s k u čast, te su ga K a r t a ž a n i (jer bijaše protiv njih nastupio
u rimskome senatu) umorili nakon najtežih m u k a ) , — koje patnje 6 3
onda ne treba prezreti radi vjere u onu domovinu, kojoj u blaženost
dovodi sama vjera? Ili »Što da se uzvrati Gospodu za sve što je uči­
64
n i o « , ) ako bi za vjeru koja se Njemu duguje čovjek propatio one
muke koje je Regul propatio radi vjere što je zadade svojim najpogub­
nijim neprijateljima?
K a k o da se kršćanin usudi uznositi zbog svojevoljna siromaštva, kako
bi lakše za svojeg boravka u tuđini prevalio put ovoga života, koji vodi
do domovine u kojoj je sam B o g istinsko bogatstvo, kad čuje i l i pročita
o Luciju Valeriju, koji je umro za svojeg konzulata, a bijaše tako siro­
65
m a š a n te se od puka prikupljao novac za troškove njegova pogreba? )
Ili opet, kad čuje i l i pročita o Kvintiju Cincinatu, koji posjedovaše svega
četiri jutra zemlje koju svojim rukama o b r a đ i v a š e , te je od pluga odve­
den da bi postao diktator (što je svakako veća čast od konzulske), i da
se pobijedivši neprijatelje i stekavši golemu slavu, vratio u to isto
66
siromaštvo? )
Ili tko će izjaviti, kako je štogod veliko učinio koji se nikakvom nagra­
dom ovoga svijeta nije dao odvratiti od društva one vječne domovine,
kad dozna o Fabriciju, kojega Pir, kralj E p i r a , ni golemim darovima,
obećavši mu čak i četvrtinu svojega kraljevstva, nije mogao odvojiti od
rimske d r ž a v e , i koji je više volio u svojoj sirotinji ostati kao o b i č a n
67
građanin )?
Jer, iako sama država (to jest: država naroda, država domovine, d r ž a ­
va zajednice) bijaše veoma bogata i preobilna, oni sami u svojim
domovima bijahu siromašni tako te je jedan od njih, koji dvaput bijaše
konzul, bio cenzorskom o d l u k o m isključen iz senata s i r o m a š n i h ljudi,
jer je u njega otkriveno srebrnih posuda deset mjera t e ž i n e ) ; tako 68
L I V I J E , Ab urbe cond. 2, 16, 7; E U T R O P I J E , Brev. 1, 11, 4.
L I V I J E , Ab urbe cond. 3, 26, 9; EUTROPIJE,, Brev. 1, 17.
P L U T A R H , Životi, Pir 20; E U T R O P I J E , Brev. 2, 12; V A L E R I J E M A K S I M ,
Fact. et dict. memor. 4, 3, 6.
V A L E R I J E M A K S I M , Dict. et. fact. memor. 2, 9, 4; FLOR, Epit. 1, 13, 22;
AUL G E L I J E , Noct. Att. 4, 8 (To je P. Kornelije Rufin).
C Augustin je p r i č u o, Regulu poznavao iz v i š e izvora; ovdje vjerojatno prema Eutropijevu Bre­
vijaru (2. 24).
 378 D E CIV. D E I 5, 18, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 5, 18, 2-3 379

res erant, q u o r u m t r i u m p h i s p u b l i c u m ditabatur a e r a r i u m : nonne siromašni bijahu oni koji svojim pobjedama obogatiše javnu riznicu.
omnes C h r i s t i a n i , q u i excellentiore proposito divitias suas c o m m u - Neki kršćani, prema uzvišenoj namjeni, smatraju svoja bogatstva
nes faciunt secundum i d quod s c r i p t u m est i n Actibus Apostolo- zajedničkim (prema onome što je pisano u Djelima apostolskim ) 69

69
rum , ut d i s t r i b u a n t u r unicuique, sicut cuique opus est, et nemo
dicat a l i q u i d p r o p r i u m , sed sint illis o m n i a c o m m u n i a , intellegunt
se n u l l a ob hoc v e n t i l a r i oportere iactantia, i d faciendo p r o obti-
c c 1 5 4
nenda / societate A n g e l o r u m , c u m paene tale a l i q u i d i l l i fecerint
p r o conservanda g l o r i a R o m a n o r u m ?
da se svakomu podijeli prema njegovim potrebama i nitko ništa ne
naziva svojim, nego i m je svima sve zajedničko) — ali zar svi ti razu­
miju kako se zbog toga ne trebaju ništa napuhivati i razmetati, jer to
čine da bi stekli d r u š t v o a n đ e l a , dok su oni drugi činili gotovo isto kako
bi sačuvali slavu Rimljana? (19).

3. Te i slične stvari (ako bi se j o š štogod takvoga otkrilo u njihovim

...tamen diver- . 3 Haec et alia, si qua huius m o d i a o
reperiuntur i n litteris
sa reddita mer- . r
cede. eorum, quando sic mnotescerent, quando tanta fama praedicaren-
P L 1 6 5
tur, n i s i R o m a n u m i m p e r i u m longe lateque p o r r e c t u m magnificis
successibus augeretur? Proinde per i l l u d i m p e r i u m t a m l a t u m tam-
que d i u t u r n u m v i r o r u m q u e t a n t o r u m virtutibus p r a e c l a r u m atque
g l o r i o s u m et i l l o r u m intentioni merces q u a m quaerebant est reddita,
et nobis p r o p o s i t a necessariae c o m m o n i t i o n i s exempla, ut, si virtu­
tes, q u a r u m istae utcumque sunt similes, quas isti p r o civitatis
terrenae gloria tenuerunt, pro D e i g l o r i o s i s s i m a civitate n o n tenue-
r i m u s , pudore pungamur; si tenuerimus, superbia n o n extollamur;
q u o n i a m , sicut dicit Apostolus, indignae sunt passiones huius tem­
poris ad futuram gloriam, quae revelabitur 70
in nobis . A d huma-
n a m vero g l o r i a m praesentisque temporis satis digna v i t a aesti-
m a b a t u r i l l o r u m . Unde etiam Iudaei, q u i C h r i s t u m occiderunt, reve-
lante Testamento N o v o q u o d i n Vetere v e l a t u m fuit, ut n o n p r o
terrenis et temporalibus beneficiis, quae d i v i n a p r o v i d e n t i a per-
m i x t e bonis malisque concedit, sed p r o aeterna vita m u n e r i b u s q u e
perpetuis et ipsius supernae civitatis societate colatur Deus unus
et verus, rectissime i s t o r u m gloriae donati sunt, ut h i , q u i quali-
b u s c u m q u e v i r t u t i b u s terrenam g l o r i a m quaesiverunt et adquisi-
verunt, vincerent eos, q u i magnis vitiis datorem verae gloriae et
civitatis aeternae occiderunt atque respuerunt.
knjigama) kada bi se tako razglasile, kada bi stekle toliku slavu, da se
rimsko carstvo nije i nadugo i naširoko uvećalo veličanstvenim uspje­
sima? Stoga, po tome carstvu, toliko p r o š i r e n o m i tako dugotrajnom,
glasovitom i slavnom zbog vrlina velikih m u ž e v a , oni su dobili plaću za
svoje napore, a mi primjere koji n u ž n o opominju tako da, ako radi
najslavnijeg grada Božjeg ne budemo o b d r ž a v a l i one vrline, koje su oni
na sličan način pokazivali radi slave zemaljskoga grada, onda se tre­
bamo sramiti; ako ih pak o b d r ž a v a m o , nemojmo se ohološću uznositi;
jer, kao što kaže apostol: » D r ž i m , da patnje sadašnjeg vremena ne
zaslužuju da se usporede sa b u d u ć o m slavom, koja će se objaviti
7 0
u n a m a « ) . O n i pak d r ž a h u da je njihov život dostatno dostojan ljud­
ske slave, i to sadašnjega doba.
Otuda su čak i Ž i d o v i , koji su Krista pogubili, posve pravedno
predani njihovoj slavi, kako je N o v i zavjet otkrio ono što bijaše
D
skriveno u Starome zavjetu , da treba štovati jednog i istinskog Boga
ne radi zemaljskih i vremenitih d o b r o č i n s t a v a (koje b o ž a n s k a provid­
nost p o m i j e š a n o d o p u š t a i dobrima i zlima), nego radi vječ­
noga života i trajnih darova te društva u samoj nebeskoj d r ž a v i ; tako
da su Rimljani, koji su svakovrsnim vrlinama tražili i postigli ze­
maljsku slavu, pobijedili Ž i d o v e , koji su najvećim porocima
ubili i odbacili darivatelja slave i vječnoga grada (20).

(19) U primjeru rimskog junaštva kao da se vidi profani uzorak junačkog

svjedočenja kršćana u prilog evanđelju prevladavanjem zemaljskih dobara
i osjećanja, praštanjem, prezirom trpljenja i priljubljenosti uz ovaj život,
vjernošću i dosljednošću uvjerenja. Tu je neke vrste odgovora davnim prigo­
vorima što su ih kršćanstvu upućivali protivnici kao Celso (Sermo verax —
ftXTjdTK ^oycc, ), Porfirije i car Julijan (Epp. 84 i 89), koji su kršćanske
kreposti držali protuljudskima.
' hiuscemodi M . (20) Po platonskom i stoičkom učenju, a tako i po Augustinu, Providnost
je usko vezana s podjelnom pravednošću u kozmičkom i etičkom smislu.
?
D i 2 44' 4 32
D I n a č e
> T3 8 ifl ' najslavnija izjava o vezi Starog i N o v o g zavjeta (Quaest. in Hept., 2, 83;): » I n Vetere
K i m 0, lo. Novum latet et in N o v o Vetus p a t e t « ( U Starom se Novi skriva, u Novome Stari objavljiva; p.p.)
 380 D E CIV. D E I 5, 19
Quae civium et 19. Interest sane inter c u p i d i t a t e m humanae gloriae et cupidi-
quae sancto- . . . . .
X T
rum sit virtus. tatem d o m i n a t i o m s . N a m licet prochve sit, ut, q u i h u m a n a g l o r i a
n i m i u m delectatur, etiam d o m i n a r i ardenter afrectet, tamen q u i
v e r a m licet h u m a n a r u m l a u d u m g l o r i a m concupiscunt, dant o p e r a m
bene iudicantibus n o n displicere. Sunt e n i m m u l t a i n m o r i b u s bona,
de quibus m u l t i bene iudicant, quamvis ea m u l t i n o n habeant; per
ea b o n a m o r u m n i t u n t u r ad g l o r i a m et i m p e r i u m vel d o m i n a t i o n e m ,
11
de quibus ait Sallustius: Sed ille vera via nititur . Quisquis autem
sine cupiditate gloriae, qua veretur homo bene i u d i c a n t i b u s dis­
plicere, d o m i n a r i atque imperare desiderat, etiam per apertissima
scelera quaerit p l e r u m q u e obtinere q u o d diligit. P r o i n d e q u i glo­
r i a m concupiscit, aut vera v i a n i t i t u r aut certe, dolis atque fallaciis
c c 1 5 5
contendit, volens bonus v i d e r i / esse, quod non est. E t ideo virtutes
habenti magna virtus est contemnere g l o r i a m , quia contemptus eius
i n conspectu D e i est, i u d i c i o autem n o n aperitur humano. Q u i d q u i d
e n i m fecerit ad oculos h o m i n u m , quo gloriae contemptor appareat,
ad m a i o r e m laudem, hoc est a d m a i o r e m g l o r i a m , facere si creda-
tur, n o n est unde se s u s p i c a n t i u m sensibus aliter esse, q u a m suspi-
cantur, ostendat. Sed q u i contemnit i u d i c i a l a u d a n t i u m , contemnit
e t i a m s u s p i c a n t i u m temeritatem, q u o r u m tamen, si vere bonus est,
n o n contemnit salutem, q u o n i a m tantae iustitiae est q u i de Š p i r i t u
P L 1 6 6
D e i / virtutes habet, ut etiam ipsos diligat i n i m i c o s , et i t a diligat,
ut suos osores vel detractores velit correctos habere consortes n o n
i n terrena patria, sed superna; i n laudatoribus autem suis, quamvis
parvipendat q u o d e u m laudant, n o n tamen parvipendit, q u o d amant,
nec eos vult fallere laudantes, ne decipiat diligentes; ideoque instat
ardenter, ut potius ille laudetur, a quo habet h o m o q u i d q u i d i n eo
iure laudatur. Q u i autem gloriae contemptor dominationis est avi-
dus, bestias superat sive crudelitatis vitiis sive luxuriae. Tales qui-
d a m R o m a n i fuerunt. N o n e n i m c u r a existimationis amissa domina­
tionis cupiditate caruerunt. M u l t o s tales fuisse p r o d i t h i s t o r i a ;
sed huius v i t i i s u m m i t a t e m et quasi arcem q u a m d a m N e r o Caesar
p r i m u s obtinuit, cuius fuit tanta luxuries, ut n i h i l ab eo p u t a r e t u r
v i r i l e m e t u e n d u m ; tanta crudelitas, ut n i h i l m o l l e habere credere-
11
tur, si n e s c i r e t u r . E t i a m talibus tamen dominando potestas non
71
S A L U S T I J E , Catil 11, 2.
72
Usp. TACIT, Ann. 14, 8, 4—5; 15, 37, 1—3; S V E T O N I J E , Vitae, Nero 34;
DION K A S I J E , Hist. rom. 62, 14—16.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 19 381
.
1 9 . Doista postoji razlika između
. . , , . . . . .
žudnje za ljudskom slavom
. . . . . . . . . .
K a k o se i z m e đ u se-
be r a z l i k u j u ž u d n j a
T v v
i žudnje za vladavinom, lako onaj koji odviše uživa u ljudskoj slavi z aslavom i žudnja
lako, kao nizbrdice, žarko zaželi vladati, ipak oni koji žude za slavom z a v l a d a v i n o m
(iako i samo ljudskom) trude se ugoditi dobrim prosuditeljima. Postoje
mnoge dobre značajke u običajima o kojima mnogi dobro p r o s u đ u j u ,
iako njih mnogi ne posjeduju; s tima dobrim z n a č a j k a m a običaja ljudi
teže slavi i vlasti i l i vladavini, te o takvima Salustije kaže: »Ali takav
71
teži pravim p u t e m . « ) A svaki onaj koji bez žudnje za slavom (zbog
koje se čovjek boji ozlovoljiti dobre prosuditelje) želi gospodovati
i vladati, taj i najočitijim zločinima traži, a najčešće i postiže, ono što
voli. Stoga, onaj koji žudi za slavom, i l i teži za njom pravim putem, i l i
se pak »služi podvalama i prijevarama« želeći izgledati dobrim, kakav
nije.
Z b o g toga je onomu tko vrlinu posjeduje velika vrlina prezreti slavu,
jer njegov prezir vidi B o g , ali se on ne otkriva ljudskoj prosudbi.
Naime, što god učini pred o č i m a ljudi po č e m u bi se činio prezirateljem
slave, ako oni povjeruju kako to čini radi veće hvale, to jest: j o š veće
slave, on nema čime pokazati sjetilima tih koji sumnjaju kako je druk­
čije negoli oni sumnjaju. A l i onaj koji prezire prosudbe hvalitelja
prezire i lakoumnost sumnjatelja; no, ako je istinski dobar, on ne pre­
zire i njihov spas, jer takve je pravičnosti on koji vrline ima po duhu
Božjem da ljubi i same neprijatelje, i tako ih ljubi te želi pretvoriti
svoje mrzitelje i opadatelje popravljene u sudionike ne u zemaljskoj
nego u nebeskoj d o m o v i n i ; a što se tiče hvalitelja, iako malo cijeni to što
ga hvale, on ne cijeni malo to što ga vole, niti želi da se varaju hvaleći
ga niti pak da sam prevari njih koji ga vole; stoga se ž a r k o trsi, da
se radije hvali Onaj od kojega čovjek ima sve što se s pravom hvali (21).
Onaj pako koji je preziratelj slave a pohlepan je vladavine, taj i zvijeri
n a d m a š u j e bilo porocima okrutnosti i l i raskošja. Neki od Rimljana
bijahu takvi. T i m a bijaše ostala pohlepa za vladavinom, pošto presta­
doše brinuti o svojem dobru glasu. Povijest pokazuje kako bijaše
mnogo takvih; ali najviša visina toga poroka, njegov sami vrhunac,
prvi je dostigao Cezar Neron: toliko bijaše njegovo raskošje da bi se
pomislilo kako se od njega ne treba plašiti ničega m u ž e v n o g ; i tolika
okrutnost da bi se povjerovalo kako u njega nema ničega mekanoga,
72
kad ga ne bi poznavali. ) N u , čak ni takvima se ne daje m o ć vladavine
(21) Ovdje se kratko sažimlje ono o čemu je opširnije pisano u Ispovi­
jestima (10, 36, 58 - 39, 64): veoma je teško čovjeku na vodećem položaju ostati
čestitim usred poštovanja i hvale, što mu pothranjuju taštinu, i sred uvaženosti
i ljubavi, koja mu treba da bi mogao drugima biti koristan. Usp. niže 5, 24 oris
lika uzornoga kršćanskog vladara.
 382 D E CIV. D E I 5, 19-20
d a t u r n i s i s u m m i D e i p r o v i d e n t i a , quando res humanas iudicat tali­
bus d o m i n i s dignas. A p e r t a de hac re vox d i v i n a est loquente D e i
sapientia: Per me reges regnant et tyramni per me tenent
terram .
S e d ne t y r a m n i n o n p e s s i m i atque i m p r o b i reges, sed vetere n o m i n e
fortes d i c t i existimentur, unde ait V e r g i l i u s :
Pars mihi pacis erit dextram tetigisse 14
tyramni :
apertissime alio loco de Deo d i c t u m est: Quia regnare facit homi-
15
nem hypocritam propter perversitatem populi . Q u a m ob r e m ,
q u a m v i s ut p o t u i satis exposuerim, qua causa Deus unus verus et
iustus R o m a n o s secundum q u a m d a m f o r m a m terrenae civitatis bonos
adiuverit a d t a n t i i m p e r i i g l o r i a m consequendam: potest tamen et
a l i a causa esse latentior p r o p t e r diversa m e r i t a generis h u m a n i ,
Deo magis nota q u a m nobis, d u m i l l u d constet inter omnes veraci-
ter pios, n e m i n e m sine vera pietate, i d est veri D e i vero c u l t u ,
v e r a m posse h a / b e r e v i r t u t e m , nec eam v e r a m esse, quando gloriae
servit humanae; eos tamen, q u i cives n o n sint civitatis aeternae,
7 6
quae i n sacris L i t t e r i s nostris d i c i t u r civitas D e i , u t i l i o r e s esse
terrenae c i v i t a t i , quando habent v i r t u t e m vel i p s a m , q u a m si nec
i p s a m . I l l i autem, q u i vera pietate p r a e d i t i bene v i v u n t , si habent
s c i e n t i a m regendi populos, n i h i l est felicius rebus h u m a n i s , q u a m
si Deo miserante habeant potestatem. Tales autem homines v i r t u -
tes suas, quantascumque i n hac v i t a possunt habere, n o n t r i b u u n t
n i s i gratiae D e i , q u o d eas volentibus, credentibus, petentibus dede-
rit, s i m u l q u e intellegunt, q u a n t u m sibi desit ad perfectionem iusti-
tiae, qualis est i n i l l o r u m s a n c t o r u m A n g e l o r u m societate, c u i se
n i t u n t u r aptare. Q u a n t u m l i b e t autem laudetur atque praedicetur
v i r t u s , quae sine v e r a pietate servit h o r n i n u m gloriae, n e q u a q u a m
s a n c t o r u m exiguis i n i t i i s c o m p a r a n d a est, q u o r u m spes posita est
i n g r a t i a et m i s e r i c o r d i a v e r i D e i .
V i r t u s est q u a e 20. Solent p h i l o s o p h i , q u i finem b o n i h u m a n i i n i p s a v i r t u t e
voluptati et
gloriae servit. constituunt, a d ingerendum p u d o r e m q u i b u s d a m philosophis, q u i
P L 167 77
virtutes q u i d e m p r o b a n t , sed eas voluptatis corporalis fine metiun-
7 8
t u r et i l l a m per se i p s a m putant appetendam , istas p r o p t e r i p s a m ,
t a b u l a m q u a m d a m verbis pingere, u b i voluptas i n sella regali quasi
delicata quaedam regina considat, eique virtutes famulae subician-
73
Izr 8, 15.
74
V E R G I L I J E , Aen. 7, 266.
75
Job 34, 30.
76
Ps 46 (45), 5; 48 (47), 2—3, 9.
77
E P I K U R , Posl. Men. 129—130.
78
Stoici u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 8 7 -
O D R Ž . BOŽJOJ 5, 1 9 - 2 0 383
osim po namisli najvišega Boga, kad O n prosudi da je ljudsko d r u š t v o
zavrijedilo takve gospodare. O toj je stvari jasan glas božanski, dok
73
govori Božja mudrost: » P o meni kraljevi kraljuju i samosilnici drže
73
z e m l j u . « ) Ovdje sama riječ samosilnici (tyranni) m o ž d a ne znači
»najgori i n e p r a v i č n i kraljevi«, nego po staroj upotrebi »silni, snažni
ljudi«, kao što Vergilije k a ž e :
»Bit će mi nagodbe zalog,
kad kraljevsku ruku mu s t i s n e m « ) ; 7 4 A
ali se j o š najjasnije drugdje kaže o B o g u :
» O n čini da licemjer vlada
zbog izopačenosti p u k a « . 7 5 ) B
K o l i k o sam uzmogao, jasno sam izložio zbog kojega je razloga jedini
istinski i pravedni B o g pomogao Rimljane da postignu toliku slavu
vladavine, jer bijahu dobri prema stanovitu mnijenju zemaljske d r ž a v e ;
iako može postojati i drugi skriveniji razlog, a zbog različitih zasluga
čovječanstva, poznatiji B o g u negoli nama; m e đ u t i m , u jednome se
slažu svi koji su istinski p o b o ž n i , kako bez istinske p o b o ž n o s t i , to jest:
bez istinskoga štovanja istinskoga Boga, nitko ne m o ž e posjedovati
istinsku vrlinu, niti ona m o ž e biti istinska kada služi ljudskoj slavi; nu
oni koji nisu g r a đ a n i vječnoga grada, koji se u n a š i m svetim knjigama
76
naziva gradom B o ž j i m , ) korisniji su zemaljsko me gradu kad imaju
i takvu vrlinu negoli kad nemaju ni takve ( 2 2 ) .
A k o pak oni koji valjano žive, obdareni istinskom p o b o ž n o š ć u , po­
sjeduju umijeće vladanja pucima, onda ništa nije sretnije po čovječan­
stvo nego ako takvi, uz milost Božju, imaju takvu m o ć . Takvi ljudi
svoje vrline, kolike god imali u ovome životu, ne pripisuju n i č e m u
drugomu osim milosti Božjoj, što ih podari njima koji hotijahu, vjero­
vahu i moljahu, dok ujedno shvaćaju koliko i m samima nedostaje od
savršenstva u pravednosti, kakva je u društvu svetih a n đ e l a , kojem se
nastoje prilagoditi. K o l i k o god se hvalila i odobravala ona vrlina koja
bez istinske p o b o ž n o s t i služi slavi ljudi, ona se ne može usporediti ni
s najneznatnijim p o č e c i m a svetaca, kojima je nada u milosti i milosrđu
istinskoga Boga.
20. O n i filozofi koji svrhu ljudskoga dobra vide u samoj vrlini V r l i n a m a je isto
tako sramotno ro­
običavaju izvrgavati ruglu one filozofe koji d o d u š e odobravaju vrline, bovati ljudskoj sla­
vi kao i robovati
ali i m kao svrhu postavljaju tjelesni užitak i misle kako za njim treba tjelesnoj p o ž u d i
77 78
težiti zbog njega samog, a za vrlinama zbog njega ); ti p r v i ) riječima
A
oslikavaju kako je P o ž u d a zasjela na vladarsko prijestolje poput kakve
(22) Augustin želi dokazati kako građanske vrline, po shvaćanju filo­
zofa, nadasve neoplatonika, nisu dovoljne da iscrpe ili dadu ispunjenje samom
pojmu vrline, jer ova po naravi iziskuje upravljenost nastojanja prema Bogu
kao posljednjoj svrsi: o tom će naširoko raspravljati u spisu protiv Julijana
(Contra Julianum, 3, 16-33; usp. i niže 5,,25).
A U lat. izvorniku: » P a r s mihi pacis erit dextram tetigisse t v r a n n i . «
B Ovdje — kao i na drugim mjestima — radi š t o boljeg prijenosa smisla izvornika, ne donose
se biblijski navodi prema standardnom hrvatskom prijevodu, nego prema latinskom Augustinovu
p r e d l o š k u (p. p.)
A S a t i r i č n i opis kraljice P o ž u d e , kojoj su Vrline s l u š k i n j e , p o t j e č e od Cicerona (De Finibus,
2, 21, 69), koji je to preuzeo od stoika Kleanta.
 384 D E CIV. D E I 5, 20
7 9
tur, observantes eius n u t u m , ut faciant q u o d i l l a i m p e r a v e r i t ,
quae prudentiae iubeat, ut vigilanter inquirat, quo m o d o voluptas
regnet et salva sit; iustitiae iubeat, ut praestet beneficia quae potest
a d comparandas a m i c i t i a s corporalibus c o m m o d i s necessarias, n u l l i
faciat i n i u r i a m , ne offensis legibus voluptas vivere secura n o n pos-
sit; f o r t i t u d i n i iubeat, ut, si dolor c o r p o r i acciderit, q u i n o n compel-
lat i n m o r t e m , teneat d o m i n a m suam, i d est voluptatem, fortiter
i n a n i m i cogitatione, ut per p r i s t i n a r u m d e l i c i a r u m s u a r u m recorda-
t i o n e m mitiget praesentis doloris aculeos; temperantiae iubeat, ut
t a n t u m capiat a l i m e n t o r u m et si qua delectant, ne per i m m o d e r a t i o -
n e m n o x i u m a l i q u i d valetudinem turbet et voluptas, q u a m e t i a m
i n c o r p o r i s sanitate E p i c u r e i m a x i m a m ponunt, graviter offenda-
8 0
t u r . I t a virtutes c u m tota suae gloriae dignitate t a m q u a m impe-
riosae c u i d a m et inhonestae mulierculae servient v o l u p t a t i . N i h i l
hac p i c t u r a dicunt esse ignominiosius et deformius et q u o d / m i n u s
ferre b o n o r u m possit aspectus; et v e r u m dicunt. S e d n o n e x i s t i m o
satis d e b i t i decoris esse p i c t u r a m , si etiam t a l i š fmgatur, u b i
a
virtutes humanae gloriae serviunt P. L i c e t e n i m i p s a g l o r i a delicata
ac
m u l i e r n o n sit, i n f l a t a i est et m u l t u m inanitatis habet. U n d e n o n
ei digne servit soliditas quaedam firmitasque v i r t u t u m , ut n i h i l pro-
a r
videat p r u d e n t i a , n i h i l distribuat i u s t i t i a , n i h i l toleret forti­
tudo, n i h i l temperantia moderetur, n i s i unde placeatur h o m i n i b u s
et ventosae gloriae serviatur. N e c i l l i se ab i s t a foeditate defende-
rint, q u i , c u m aliena spernant i u d i c i a velut gloriae contemptores,
sibi sapientes v i d e n t u r et sibi placent. N a m e o r u m v i r t u s , si tamen
u l l a est, alio m o d o q u o d a m humanae subditur l a u d i ; neque e n i m
ipse, q u i sibi placet, h o m o n o n est. Q u i autem vera pietate i n D e u m ,
q u e m diligit, credit et sperat, plus intendit i n ea, < i n > quibus s i b i
displicet, q u a m i n ea, si q u a i n i l l o sunt, quae n o n t a m i p s i q u a m
v e r i t a t i placent; neque i d t r i b u i t , unde i a m potest placere, n i s i eius
m i s e r i c o r d i a e , c u i metuit displicere; de his sanatis gratias agens,
de illis sanandis preces fundens.
ap
serviant M .
aq
tamen dod. M.
ar
providentia CC.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 20 385
n a r e š e n e kraljice, kojoj su Vrline poput sluškinja p o d r e đ e n e , te samo
79
motre na njezin m i g ) kako bi izvršile što ona zapovijedi; Razboritosti
n a r e đ u j e da budno istraži kako će P o ž u d a vladati i biti sigurna; Pra­
vednosti n a r e đ u j e da priskrbi sva d o b r o č i n s t v a koja može kako bi
osigurala prijateljstva koja su potrebna za tjelesnu ugodu, i da nikomu
ne nanosi uvrede, kako ne bi prekršeni zakoni spriječili P o ž u d i neome­
tan život; Hrabrosti naređuje da, ako se pojavi tjelesni bol koji ne na­
goni u smrt, zadrži svoju gospodaricu (to jest P o ž u d u ) hrabro u pameti,
kako bi prisjećanjem na prijašnje naslade ublažila ubode sadašnjega
bola; Umjerenosti naređuje da uzme tek malo od jela, č a k ako su i ugo­
dna, kako ne bi neumjerenost naškodila zdravlju i teško zapriječila
P o ž u d u , koju epikurejci najvećim dijelom smatraju tjelesnim zdrav-
ljem.so) T a k o će V r l i n e sa svom slavom svojeg dostojanstva robovati
P o ž u d i , kao kakvoj zapovjedničkoj i nečasnoj raskalašnici. K a ž u kako
od te slike nije ništa sramotnije i grđe i nije nepodnošljivije pogledu
dobrih ljudi; a pravo i k a ž u .
A l i ne mislim kako bi na njoj bilo potrebne ljepote, ako bi se naslikala
i takva slika na kojoj bi vrline robovale ljudskoj Slavi. Pa iako sama
Slava nije žena r a s k o š n i c a , ipak je napuhana i obiluje t a š t i n o m . Otuda
nije dostojno da joj služi čvrstina i krepčina vrlina, tako te Razboritost
ništa ne p r e d v i đ a , Pravda ništa ne podjeljuje, Hrabrost ništa ne p o d ­
nosi, Umjerenost ništa ne ublažuje, osim da se ljudima u g a đ a a robuje
napuhanoj Slavi.
A l i , od te se gnusobe neće obraniti ni oni koji kao preziratelji slave pre­
ziru sudove drugih, dok se sami sebi sviđaju i smatraju mudrima. Jer
njihova vrlina, ako je ikakve ima, na drugi se način podvrgava ljudskoj
hvali; naime, onaj koji se sam sebi sviđa nije ništa drugo nego čovjek.
Onaj opet tko, u istinskoj p o b o ž n o s t i , vjeruje i ufa se u Boga, kojega
ljubi, više pazi na one stvari koje mu se u njemu samome ne sviđaju
negoli na one (ako ih ima takvih) koje se sviđaju ne toliko njemu koliko
istini; a što god se m o ž e sviđati ne pripisuje takav nikomu drugomu
osim m i l o s r đ u onoga kojemu se boji ne ugoditi; Njemu on zahvaljuje za
ono što je izliječeno, i obasipa ga molitvama radi onoga što j o š treba
liječiti.
79
K L E A N T u: C I C E R O N , De fin. 2, 21, 69.
80
C I C E R O N , De fin. 1, 13—^16.
 386 D E CIV. D E I 5, 21
Deus dat do- 21. Quae c u m i t a sint, non tribuamus dandi regni atque i m p e r i i
minatum in se- . . . J
ne temporum... potestatem n i s i Deo vero, qui dat felicitatem m regno caelorum
soliš piis; regnum vero terrenum et piis et i m p i i s , sicut ei placet,
c u i n i h i l iniuste placet. Quamvis e n i m a l i q u i d dixerimus, q u o d
° L 168 a p e r t u m / nobis esse voluit: tamen m u l t u m est ad nos et valde
superat vires nostras h o m i n u m occulta discutere et l i q u i d o exa-
m i n e m e r i t a diiudicare regnorum. Ille i g i t u r unus verus Deus, q u i
nec i u d i c i o nec adiutorio deserit genus h u m a n u m , quando v o l u i t
et q u a n t u m v o l u i t R o m a n i s regnum dedit; q u i dedit Assyriis, vel
etiam Persis, a quibus solos duos deos coli, u n u m b o n u m , a l t e r u m
81
m a l u m , continent litterae i s t o r u m , ut taceam de populo Hebraeo,
82
de quo i a m d i x i , q u a n t u m satis v i s u m e s t , q u i praeter u n u m D e u m
non coluit et quando regnavit. Q u i ergo Persis dedit segetes sine
c u l t u deae Segetiae, q u i alia dona t e r r a r u m sine c u l t u tot deorum,
quos isti rebus singulis singulos, vel etiam rebus singulis plures
praeposuerunt: ipse etiam regnum dedit sine c u l t u eorum, per quo-
r u m c u l t u m se isti regnasse crediderunt. Sic etiam h o m i n i b u s : q u i
M a r i o , ipse Gaio Caesari; q u i Augusto, ipse et N e r o n i ; q u i Vespa-
sianis, v e l p a t r i vel filio, suavissimis imperatoribus, ipse et D o m i -
tiano c r u d e l i s s i m o ; et ne per singulos ire necesse sit, q u i Constan-
tino christiano, ipse apostatae Iuliano, cuius egregiam i n d o l e m dece-
pit amore d o m i n a n d i sacrilega et detestanda curiositas, cuius vanis
deditus oraculis erat, quando fretus securitate victoriae naves, qui-
cc 158 bus / victus necessarius portabatur, incendit; deinde fervide instans
i m m o d i c i s ausibus et m o x m e r i t o temeritatis occisus i n locis hosti-
libus egenum reliquit exercitum, ut aliter inde non posset evadi, nisi
c o n t r a i l l u d a u s p i c i u m dei T e r m i n i , de quo superiore l i b r o d i x i m u s ,
83
R o m a n i i m p e r i i t e r m i n i m o v e r e n t u r . Cessit e n i m T e r m i n u s deus
necessitati, q u i non cesserat l o v i . Haec plane Deus unus et verus
regit et gubernat, ut placet; et si occultis causis, n u m q u i d iniustis?
Usp. npr. Avesta, yasna 44; to su bogovi Ormuzd i l i Ahura Mazda (odatle
mazdeizam) i Ahriman i l i Angra Mainvu, u propovijedanju Zoroasterovu ili
Zaratustrinu (VII.—VI. st. pr. Kr.), kojega su poznavali također i grčki
i latinski pisci, a pripisivali su mu početak magije: usp. P L U T A R H , Rim.
pit. 26; PAUZANIJA, Opis Hel.5, 27, 5—6; P L I N I J E ' ST. Nat. hist. 30, 2,
3— 11.
Usp. gore 4, 34; 5, 18, 3.
Usp. E U T R O P I J E , Brev. 10, 16, 2; A M I J A N M A R C E L I N , Rer. gest. 24, 7,
4— 7; OROZIJE, Hist. 7, 30; v. gore 4, 29.
O DRŽ. BOŽJOJ 5,21 387
21. K a d je tomu tako, ne pripisujemo m o ć darivanja kraljevstva R i m s k o carstvo bi-
. . jase o d r e d i o lstin-
i carstva i k o m u osim istinskomu B o g u , koji jedino p o b o ž n i m a podaruje ski B o g , od koje-
sretnost u nebeskome kraljevstvu, a kraljevstvo zemaljsko i p o b o ž - ffja^ p m m i s a obra­
nima i b e z b o ž n i m a , kako se svidi Njemu, kojemu se ništa ne sviđa nepra- v |
J a s v i m s t v
ar i m a
vedno. Iako smo već rekli p o n e š t o od onoga što je O n ushtio otkriti,
ipak je mnogo za nas, i uveliko n a d m a š u j e naše snage, pretresati skrive­
ne stvari ljudi i jasnom prosudbom prosuđivati zasluge kraljevstava (23).
Dakle, O n , jedini i istinski B o g , koji nikad ne uskraćuje ljudskomu rodu
ni svoj sud ni svoju p o m o ć , kada i koliko je sam htio, dao je carstvo
R i m l j a n i m a ; a dao ga je i A s i r c i m a , zatim Perzijcima, koji su — prema
njihovim knjigama — štovali samo dva boga, jednoga dobrog i drugoga
81
zlog ), a da i ne govorimo o ž i d o v s k o m e narodu (o kojem sam već
82
govorio koliko se činilo potrebnim) ), koji i dok vladaše, štovaše samo
jednog B o g a . D a k l e , on je Perzijcima darivao usjeve (seges) i bez po­
štivanja božice Segetije, i ostale darove zemlje bez štovanja brojnih
bogova, koje Rimljani pripisivahu po jednog svakoj pojedinoj stvari
ili pak po više njih jednoj jedinoj stvari; i njima je O n podario carstvo
a bez štovanja onih bogova o kojima Rimljani vjerovahu kako su vla­
dali upravo zbog njihova štovanja.
Isto tako i pojedinim ljudima; O n je, naime, podario vlast i Mariju
i Gaju Cezaru; Augustu i Neronu; Vespazijanima, i ocu i sinu, najblažim
vladarima, ali i preokrutnom D o m i c i j a n u ; i (kako ih ne bismo sve
pojedince nabrajali) Konstantinu, k r š ć a n i n u , i otpadniku Julijanu,
čiju. je izuzetnu nadarenost prevarila bogohulna i odvratna znatiželja
radi ljubavi za v l a d a v i n o m ; odan ispraznim p r o r o š t v i m a , oslanjajući
se na njih, bijaše posve uvjeren u pobjedu, pa je zapalio brodove koji
su prevozili potrebnu opskrbu; nastavivši zatim g r o z n i č a v o sa svojom
neumjerenom s m i o n o š ć u , ubrzo je zbog svoje naglosti ubijen, dok je
neopskrbljenu vojsku ostavio na neprijateljskome zemljištu, tako te se
odatle nisu mogli drugačije izvući, osim usuprot onome proroštvu
boga Termina (o kojem govorasmo u prethodnoj knjizi) da se po­
83
maknu granice (termini) rimskoga carstva ). Tako je bog Termin,
koji ne bijaše popustio Jupitru, popustio pred n u ž n o š ć u . Bjelodano
je da svima tim stvarima upravlja i vlada kako se njemu svidi jedini
i istinski B o g ; ako i po skrivenim razlozima, zar zato i po nepravednim?
(23) Pisac priznaje kako nije lako svladati teškoće što ih netko susreće
pri razvijanju određene filozofije povijesti: tj. doista je problem kako iz mnoštva
nenužnih, raznolikih, nepredvidivih i neponovljivih povijesnih zbivanja (za
razliku od prirodnih pojava koje su jednoobrazne) izlučiti idealni opći zakon
ili zajedničku upravljenost natpovijesnoj svrsi, na temelju koje se mogu svi
događaji tumačiti i opravdati.
 388 D E CIV. D E I 5, 22
...et tempom 22. S i c etiam tempora ipsa b e l l o r u m , sicut i n eius a r b i t r i o est
ipsa bellorum. . . . . . . . . , , J
lustoque l u d i c i o et m i s e n c o r d i a vel atterere vel c o n s o l a n genus
h u m a n u m , ut alia citius, alia tardius finiantur. B e l l u m p i r a t a r u m a
Pompeio, b e l l u m P u n i c u m t e r t i u m a Scipione i n c r e d i b i l i celeritate
et temporis brevitate confecta sunt. B e l l u m quoque f u g i t i v o r u m gla-
d i a t o r u m , quamvis m u l t i s R o m a n i s ducibus et duobus consulibus
victis Italiaque h o r r i b i l i t e r c o n t r i t a atque vastata, tertio tamen
anno post m u l t a consumpta c o n s u m p t u m est. Picentes, M a r s i et
Peligni, gentes non exterae, sed Italicae, post d i u t u r n a m et devotis-
s i m a m sub R o m a n o iugo servitutem, i n libertatem caput erigere
temptaverunt, i a m m u l t i s nationibus R o m a n o i m p e r i o subiugatis
deletaque Carthagine; i n quo bello Italico R o m a n i s saepissime victis
u b i et duo consules perierunt et a l i i n o b i l i s s i m i senatores, n o n diu-
P L 1 6 9
turno t a / m e n tempore t r a c t u m est hoc m a l u m ; n a m quintus ei
annus finem dedit. Sed b e l l u m P u n i c u m secundum c u m m a x i m i s
detrimentis et calamitate rei publicae per annos decem et octo Ro-
mahas vires extenuavit et paene consumpsit; duobus proeliis ferme
septuaginta R o m a n o r u m m i l i a ceciderunt. B e l l u m P u n i c u m p r i m u m
per v i g i n t i et tres annos peractum est; b e l l u m M i t h r i d a t i c u m quadra-
draginta annis. A c ne q u i s q u a m arbitre tur r u d i m e n t a R o m a n o r u m
fuisse f o r t i o r a ad b e l l a citius peragenda, superioribus temporibus
m u l t u m i n o m n i virtute laudatis b e l l u m S a m n i t i c u m annis t r a c t u m est
ferme quinquaginta; i n quo bello i t a R o m a n i v i c t i sunt, ub sub i u g u m
e t i a m mitterentur. Sed q u i a n o n diligebant g l o r i a m propter i u s t i t i a m ,
sed i u s t i t i a m propter g l o r i a m diligere videbantur, pacem factam foe-
dusque ruperunt. Haec ideo c o m m e m o r o , q u o n i a m m u l t i praeteri-
t a r u m r e r u m i g n a r i , q u i d a m etiam dissimulatores suae scientiae,
si temporibus christianis a l i q u o d b e l l u m paulo diutius t r a h i vident,
i l l i c o i n n o s t r a m religionem protervissime insiliunt, exclamantes,
quod, si i p s a n o n esset et vetere r i t u n u m i n a colerentur, i a m Ro­
m a n a i l l a virtute, quae adiuvante M a r t e et B e l l o n a tanta celeriter
c c 1 5 9
bella confecit, i d quoque celerrime / finiretur. Recolant i g i t u r q u i
legerunt, q u a m d i u t u r n a bella, quam variis eventis, q u a m luctuosis
cladibus a veteribus sint gesta R o m a n i s , sicut solet orbis t e r r a r u m
velut p r o c e l l o s i s s i m u m pelagus v a r i a t a l i u m m a i o r u m tempestate
i a c t a r i , et q u o d nolunt aliquando fateantur, nec insanis adversus
D e u m linguis se interimant et decipiant imperitos.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 22 389
22. Isto tako i sama vremena ratova ovise o njegovoj prosudbi, v
K m e t r a
i i
a n a 1
° J r
ishod ratova ovise
pravednu sudu i milosrđu: ili da se kazni i l i da se utješi čovječanstvo, o B o ž j e m sudu
pa se stoga jedni ratovi završavaju brže a drugi sporije. Pompejev rat
protiv gusara i Treći punski rat, koji je vodio Scipion, završiše se s ne­
vjerojatnom brzinom i k r a t k o ć o m trajanja. Rat protiv odbjeglih gla­
dijatora, iako u njemu bijahu potučeni mnoge rimske vojskovođe i dvo­
jica konzula (a sama Italija u ž a s n o pljačkana i p u s t o š e n a ) ugušen je
već u trećoj godini, p o š t o je sam pogušio toliko toga. Picenci, M a r s i
i Peligni, koji ne bijahu izvanjski nego italički narodi, nakon veoma
dugog i odanog služenja pod rimskim jarmom p o k u š a v a h u dići glavu
i osloboditi se, kad već rimsko carstvo bijaše pokorilo mnoge narode
i Kartaga bijaše razorena; u tome italskom ratu Rimljani bijahu veoma
često p o t u č e n i , tu i m pogiboše i dvojica konzula i drugi najizvrsniji
senatori, pa ipak ta nevolja ne potraja dugo vremena; peta godina
donese završetak rata. A l i Drugi punski rat, uz najteže gubitke i pro­
past po d r ž a v u , osamnaest je godina trošio i gotovo potrošio rimske
snage; u dvjema bitkama poginulo je gotovo sedamdeset tisuća R i m ­
ljana. Prvi punski rat bijaše potrajao dvadeset i tri godine, a onaj protiv
Mitridata čestrdeset godina. I neka nitko ne misli kako Rimljani u po­
četku bijahu hrabriji i da su brže završavali ratove; naime, u tim prvot­
nim vremenima (hvaljenim zbog svakovrsne vrline) rat protiv Samni-
ć a n a bijaše se otegao gotovo pedeset godina; u tome ratu Rimljani su
tako potučeni da su morali proći ispod jarma. N u , kako nisu ljubili slavu
zbog pravde, nego pokazivahu kako i pravdu ljube radi slave, raski-
nuše sklopljeni ugovor o miru.
Sve to spominjem zbog toga što mnogi ne poznaju prošlu povijest, dok
se neki pretvaraju kao da je ne znaju, pa opaze l i kako se u kršćan­
skom razdoblju kakav rat p o n e š t o oduljio, odmah najdrskije napadaju
našu vjeru uzvikujući kako bi, da nje nema i da se b o ž a n s t v a štuju
starim obredom, onom starom rimskom vrlinom (što je uz p o m o ć
M a r s a i Belone brzo završavala mnoge ratove) i ovaj sadašnji veoma
brzo završio. Stoga, neka se sjete oni koji pročitaše povijest, kako su za
drevnih Rimljana dugo trajali ratovi, kako s različitim ishodima i s ko­
likim žalosnim pokoljima; jer cjelokupni svijet, poput veoma burnoga
mora, u o b i č a v a uznemirivati oluja takvih različitih nevolja (24); pa
neka jednom priznaju i ono što ne žele, i nek sami sebe ne uništavaju
okrećući se mahnitim jezicima protiv Boga, te prestanu obmanjivati
neuke.
(24) Ratovi su i po poganskom shvaćanju bili ono nerazumno ili ira­
cionalno u povijesti; a to znači, oni su iznimka, ne pravilo (usp. Platon, Zakoni
629a-630d; Aristotel, Pol. 1325, 5-8. 1333, 38 - 1334,6).
 390 D E CIV. D E I 5, 23
Radagaisus mi- 23. Q u o d tamen nostra m e m o r i a recentissimo tempore
rabihter victus . , ... r
est. m i r a b i l i t e r et m i s e n c o r d i t e r fecit, n o n c u m g r a t i a r u m actione com-
memorant, sed, q u a n t u m i n ipsis est, o m n i u m si fieri potest h o m i ­
n u m oblivione sepelire conantur; quod a nobis si tacebitur, simi-
l i t e r e r i m u s i n g r a t i . C u m Radagaisus, rex G o t h o r u m , agmine ingenti
et i m m a n i i a m i n U r b i s v i c i n a constitutus R o m a n i s cervicibus i m m i -
neret, uno die tanta celeritate sic victus est, ut ne uno q u i d e m
n o n d i c a m exstincto, sed vulnerato R o m a n o r u m m u l t o a m p l i u s
q u a m c e n t u m m i l i u m prosterneretur eius exercitus atque i p s e
P L 170 m o x captus poena / debita necaretur. N a m si ille t a m i m p i u s c u m
tantis et t a m i m p i i s copiis R o m a m fuisset ingressus, c u i pepercisset?
quibus h o n o r e m locis m a r t y r u m detulisset? i n qua persona D e u m
timeret? cuius n o n sanguinem fusum, cuius p u d i c i t i a m vellet intac-
tam? Quas autem isti pro diis suis voces haberent, quanta insulta-
tione iactarent, q u o d ille ideo vicisset, ideo tanta potuisset, quia coti-
dianis sacrificiis placabat atque invitabat deos, q u o d R o m a n o s
facere c h r i s t i a n a religio n o n sinebat? N a m propinquante i a m i l l o
his locis, u b i n u t u summae maiestatis oppressus est, c u m eius fama
ubique crebresceret, nobis a p u d Carthaginem dicebatur, hoc crede-
re, spargere, iactare paganos, quod ille diis amicis protegentibus
et opitulantibus, quibus i m m o l a r e cotidie ferebatur, v i n c i o m n i n o
n o n posset ab eis, q u i talia diis R o m a n i s sacra n o n facerent nec
fieri a q u o q u a m permitterent. E t n o n agunt m i s e r i gratias tantae
m i s e r i c o r d i a e D e i , q u i c u m statuisset i r r u p t i o n e b a r b a r i c a g r a v i o r a
< p a t i > dignos mores h o m i n u m castigare, i n d i g n a t i o n e m s u a m tanta
mansuetudine temperavit, ut i l i u m p r i m o faceret m i r a b i l i t e r v i n c i ,
ne a d i n f i r m o r u m animos evertendos gloria daretur daemonibus,
quibus e u m supplicare constabat; deinde ab his barbaris R o m a
caperetur, q u i contra o m n e m consuetudinem gestorum ante bel­
l o r u m ad loca sancta confugientes christianae religionis reverentia
tuerentur ipsisque daemonibus atque i m p i o r u m s a c r i f i c i o r u m riti-
a t
bus, de quibus ille praesumpserat, sic adversarentur nomine chri-
c c 1 6 0
stiano, ut longe atrocius b e l l u m c u m eis / q u a m c u m h o m i n i b u s
gerere videretur; ita verus D o m i n u s gubernatorque r e r u m et R o m a ­
nos c u m m i s e r i c o r d i a flagellavit, et t a m i n c r e d i b i l i t e r victis suppli-
catoribus d a e m o n u m nec saluti r e r u m praesentium necessaria esse
a s
r u m filiic rind M
uuin limb uuu. m.
a t
pro M.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 23 391
Deus 23. O n o što je i za našeg pamćenja, u najnovije doba, B o g i č u ­ O ratu u kojem je
desno i milosrdno učinio, to oni ne pamte sa z a h v a l n o š ć u , nego se
Radagaisus, kralj
Gota i š t o v a t e l j zlih
d a p a č e trse koliko god mogu da taj d o g a đ a j pokopaju u potpunome duhova, bio u jed­
nome danu potu­
ljudskome zaboravu; ako bismo ga i mi tako prešućivali, jednako bismo č e n , zajedno sa svo­
jom silnom voj­
bili nezahvalni. K a d a Radagaisus, kralj G o t a , s golemom i divljačkom skom
vojskom dospije u samu blizinu G r a d a te zaprijeti vratovima Rimljana,
on je u jednom jedinom danu takvom brzinom potučen da, dok ni
jedan od Rimljana — što k a ž e m — pogibe, ne bi čak ni ranjen, pade
a s
više od stotinu tisuća njegovih vojnika, a i sam kralj bi ubrzo sa sino­
A
vima u h v a ć e n te pogubljen, kao što je i z a s l u ž i o . Jer, da je taj, toliki
b e z b o ž n i k s onolikom b e z b o ž n i č k o m vojskom, bio provalio u R i m , tko
bi ostao p o š t e đ e n ? Koja li bi svetišta m u č e n i k a bila poštivana? D a l i bi
se taj Boga bojao u ičijoj osobi? K o m u taj ne bi krv prolio, i koju bi
stidljivost ostavio netaknutom? K a k v u bi naši protivnici nadali viku
u korist svojih bogova, kakvim bi se uvredama razmetali, tvrdeći kako
je on stoga pobijedio, kako je stoga toliko uzmogao, jer je svakodnev­
n i m ž r t v a m a umilostivio i zazivao bogove, što Rimljanima kršćanska
vjera nije d o p u š t a l a ? !
Naime, dok se taj približavaše onomu mjestu (gdje je migom najvišeg
veličanstva p o t u č e n ) , dok se glas o njemu širio na sve strane, nama se
u Kartagi govorilo kako pogani u ovo vjeruju (pa se time hvastaju i to
razglasuju), da — uz zaštitu i p o m o ć prijateljskih bogova, kojima je sva­
kodnevno prinosio žrtve — njega nikako ne mogu pobijediti oni koji
rimskim bogovima niti prinose takve žrtve, niti to dopuštaju drugima (25).
A ni sad bijednici ne zahvaljuju Bogu na tolikome milosrđu, jer iako
O n bijaše o d l u č i o barbarskom provalom kazniti ljudske običaje koji su
i gore zaslužili trpjeti, ipak je svoj gnjev ublažio tolikom samilošću,
te je prvo dopustio da Radagaisus bude č u d e s n o p o t u č e n , kako se
duše slabića ne bi smutile time što pobjedna slava zapada zloduhe
(koje je on — kako se znalo — zazivao), a zatim je dao da R i m zapo-
6
sjednu oni b a r b a r i koji — nasuprot običaju svih ranije v o đ e n i h ratova
— poštedješe pribjeglice u svetim mjestima iz poštovanja prema kršćan­
skoj vjeri, dok samim zlim duhovima i obredima b e z b o ž n i h žrtvovanja
(na koje se Radagaisus bijaše oslanjao) toliko se suprotstaviše u kršćan­
sko ime te se činilo da žešći rat vode protiv njih negoli protiv ljudi: tako
je istinski Gospodar i Upravitelj svijeta i s m i l o s r đ e m ošinuo Rimljane
i nevjerojatno p u t u č e n i m štovateljima zloduha pokazao, kako takve
(25) U pobjedi Stilikona nad ostrogotskim vojskovođom Radagaisom
kod Fezula (danas Fiesole) (406) i Pavao Orozije je vidio nešto neobično
(Hist. 7, 37, 13-14). Događaj biva međutim jednostavniji uzme li se u obzir da
je pošast desetkovala gotsku vojsku, a rimske čete uz rijeku Reno bile su
neizmorene i pod vodstvom strateški sposobnoga Stilikona. Kako bilo da
bilo, ta važna pobjeda i otklonjena opasnost duboko su se dojmile javnog
mnijenja u državi.
A Krajem 405. barbarska vojska (sastavljena p r e t e ž n o od Ostrogota) napala je Italiju pod za-
p o v j e d n i š t v o m Radagaisusa. Š e s t mjeseci su p u s t o š i l i sjevernu Italiju. Z a razliku od Vizigota
(koji bijahu k r š ć a n i ) ovi bijahu pogani. Potukao ih je vandalski v o j s k o v o đ a Stiliko u s l u ž b i cara
Honorija. I sam Radagaisus je zarobljen i pogubljen.
B T o jest: A l a r i k i Vizigoti 410.
 392 D E CIV. D E I 5, 23-24
sacrificia i l l a monstravit, ut ab his q u i non pervicaciter conten-
dunt, sed prudenter attendunt, nec propter praesentes necessitates
vera religio deseratur, et magis aeternae vitae fidelissima exspecta-
tione teneatur.
Quid ex opti- 24. Neque e n i m nos Christianos quosdam imperatores ideo teli­
mo principe ex- ... . . . . . . . .
petendum sit. ces d i c i m u s , q u i a vel diutius imperarunt vel imperantes nlios morte
p l a c i d a reliquerunt, vel hostes rei publicae domuerunt vel i n i m i c o s
cives adversus se insurgentes et cavere et opprimere potuerunt.
H a e c et alia vitae huius aerumnosae vel m u n e r a vel solacia q u i d a m
e t i a m cultores d a e m o n u m accipere meruerunt, q u i n o n pertinent
ad r e g n u m Dei, quo pertinent isti; et hoc ipsius m i s e r i c o r d i a factum
est, ne ab i l l o ista q u i in eum crederent velut s u m m a bona desi-
derarent. Sed felices eos dicimus, si iuste imperant, si inter linguas
s u b l i m i t e r h o n o r a n t i u m et obsequia n i m i s h u m i l i t e r s a l u t a n t i u m
P L
171 n o n extolluntur, et a u
se h o m i / n e s esse meminerunt; si suam pote-
statem a d D e i c u l t u m m a x i m e d i l a t a n d u m maiestati eius f a m u l a m
faciunt; si D e u m timent, diligunt, colunt; si plus amant i l l u d
regnum, u b i n o n timent habere consortes; si tardius vindicant,
facile ignoscunt; si eamdem v i n d i c t a m pro necessitate regendae
tuendaeque rei publicae, n o n pro saturandis i n i m i c i t i a r u m odiis
exserunt; si eamdem v e n i a m n o n ad i m p u n i t a t e m i n i q u i t a t i s , sed
ad spem correctionis indulgent; si, quod aspere coguntur plerum-
que decernere, misericordiae lenitate et beneficiorum largitate com-
pensant; si l u x u r i a tanto eis est castigatior, quanto posset esse libe-
r i o r ; si m a l u n t cupiditatibus p r a v i š q u a m quibuslibet gentibus impe-
rare: et si haec o m n i a faciunt n o n propter a r d o r e m inanis gloriae,
sed propter caritatem felicitatis aeternae; si pro suis peccatis h u m i -
litatis et miserationis et orationis sacrificium Deo suo vero i m m o -
lare n o n neglegunt. Tale christianos imperatores d i c i m u s esse feli­
ces i n t e r i m spe, postea re ipsa futuros, c u m i d q u o d exspectamus
advenerit.
au
sed M.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 23-24 393
žrtve nisu potrebne ni za spas u sadašnjem svijetu, tako da svi oni koji
se tvrdoglavo ne spore, nego razborito paze, ne napuštaju istinsku vjeru
ni zbog sadašnjih nevolja, nego uz nju još odanije pristanu u očeki­
vanju vječnoga života.
24. Isto tako, ne k a ž e m o kako su neki kršćanski vladari stoga K a k v a
J E 1 K O L I 1 S
-
. v -1-1 i i i- -i- v , , . .,. tinska sretnost kr-
sretni sto su ih dugo vladah ih sto su nakon spokojne smrti ostavili šćanskih vladara
sinove na vlasti i l i što su ukrotili neprijatelje države i l i što su uzmogli
spriječiti i l i ugušiti pobune neprijateljskih g r a đ a n a protiv sebe. Takve
ili slične darove i l i utjehe ovoga nemirnog života primahu čak i što­
vatelji zlih duhova, koji ne pripadaju kraljevstvu Božjem, kao što
pripadaju oni prvi; a i do toga d o đ e po njegovu milosrđu, kako ne bi
i oni koji u njega vjeruju željeli to od njega kao najviše dobro. Nego,
sretnima nazivamo one koji pravedno vladaju, ako se sami m e đ u
jezicima što ih do nebesa časte i s pretjerane poniznosti onih što ih po­
zdravljaju, ne uznose nego se sjećaju da su ljudi; ako od svoje moći
čine sluškinju Božjeg veličanstva radi što većeg širenja njegova štova­
nja; ako se B o g a boje, ljube ga i štuju; ako više ljube ono kraljevstvo
u kojem se ne plaše imati suvladare; ako sporije kažnjavaju, a lako
praštaju; ako određuju kazne radi upravljanja i čuvanja države, a ne
da bi zadovoljili osobnu mržnju prema neprijateljima; ako praštaju
ne da bi zloća ostala nekažnjena, nego u nadi da se popravi; ako su
prisiljeni štogod strogo narediti, što je često slučaj, da to naknade
blagošću milosrđa i izdašnošću u d o b r o č i n s t v i m a ; ako su prema ras-
košju to sustegljiviji što bi ga više mogli sebi dopustiti; ako više vole
zagospodariti o p a k i m p o ž u d a m a negoli bilo kojim pucima, i ako sve to
čine ne u žudnji prema ispraznoj slavi nego u ljubavi prema vječnoj
sretnosti; ako radi svojih grijeha ne zaboravljaju svojem istinskomu
Bogu prinositi žrtvu poniznosti, milosrđa i molitve (26). Takve
kršćanske vladare nazivamo sretnima, za sad u nadi, dok će poslije biti
sretni u zbilji, kad se dogodi ono što očekujemo.
(26) Riše se uzorni lik vladara, što će u neku ruku biti u zapadnoj civili-
zaciji mjerodavno sve do Machiavellija. Lik je utopističan, proistječe iz sta-
panja građanskih vrlina koje su gajili napose neoplatonici i vrlina koje su
svijetu predlagali kršćani.
 394 D E CIV. D E I 5, 25-26, 1
Constantinus et 25. N a m bonus Deus, ne homines, q u i eum crederent propter
successores
Deum colue- aeternam v i t a m colendum, has sublimitates et regna terrena existi-
r u n t -
marent posse n e m i n e m consequi, nisi daemonibus supplicet, q u o d
h i spiritus i n talibus m u l t u m valerent, C o n s t a n t i n u m i m p e r a t o r e m
n o n supplicantem daemonibus, sed i p s u m v e r u m D e u m colentem
C C 161 tantis terrenis i m p l e v i t muneribus, / quanta optare nullus auderet;
c u i e t i a m condere c i v i t a t e m R o m a n o i m p e r i o sociam, velut ipsius
R o m a e filiam, sed sine aliquo d a e m o n u m templo simulacroque con-
cessit. D i u i m p e r a v i t , u n i v e r s u m orbem R o m a n u m unus Augustus
tenuit et defendit; i n administrandis et gerendis bellis victoriosis-
simus fuit, i n t y r a m n i s opprimendis per o m n i a prosperatus est,
grandaevus aegritudine et senectute defunctus est, filios imperan-
tes reliquit. Sed rursus ne i m p e r a t o r q u i s q u a m ideo Christianus
esset, ut felicitatem C o n s t a n t i n i mereretur, c u m propter v i t a m aeter­
n a m quisque debeat esse C h r i s t i a n u s : I o v i a n u m m u l t o citius q u a m
I u l i a n u m abstulit; G r a t i a n u m ferro tyrannico p e r m i s i t i n t e r i m i ,
longe q u i d e m m i t i u s q u a m M a g n u m P o m p e i u m colentem velut ro­
manos deos. N a m ille v i n d i c a r i a Catone non potuit, q u e m civilis
b e l l i q u o d a m m o d o heredem reliquerat; iste autem, quamvis piae
P L 1 7 2
animae solacia t a l i a non requirant, a T h e o d o / s i o vindicatus est,
q u e m regni p a r t i c i p e m fecerat, c u m p a r v u l u m haberet fratrem avi-
84
d i o r fidae societatis q u a m n i m i a e p o t e s t a t i s .
Clarus fuit 26. 1. Unde et ille n o n s o l u m vivo servavit q u a m debebat fidem,
Theodosius vir-
t u t e et fide. v e r u m e t i a m post eius m o r t e m p u l s u m ab eius interfectore M a x i m o
V a l e n t i n i a n u m eius p a r v u l u m fratrem i n sui partes i m p e r i i tam-
q u a m C h r i s t i a n u s excepit p u p i l l u m , paterno custodivit affectu, q u e m
d e s t i t u t u m o m n i b u s opibus n u l l o negotio posset auferre, si latius
regnandi cupiditate magis q u a m benefaciendi caritate flagraret;
unde potius e u m servata eius i m p e r a t o r i a dignitate susceptum i p s a
humanitate et gratia consolatus est. Deinde c u m M a x i m u m terri-
b i l e m faceret ille successus, hic i n angustiis c u r a r u m s u a r u m n o n
est lapsus ad curiositates sacrilegas atque illicitas, sed ad Ioan-
n e m i n Aegypti heremo constitutum, quem Dei s e r v u m prophetandi
84
Usp. E U T R O P I J E , Brev. 10, 5—8. 17—18; A M I J A N M A R C E L I N , Rer. gest.
31, 10. 11—18; OROZIJE, Hist.l, 28, 31—33. 35.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 25-26, 1 395
25. Jer dobri B o g , kako ne bi ljudi, koji vjeruju da njega treba ° dobročinstvima
. v v . . .... , , ' _
i • ,. , kojima je Bog ob-
stovati radi vječnog života, pomislih kako te vrhunce moći i zemaljska dano kršćanskoga
kraljevstva ne može nitko postići ako se ne moli zlodusima (jer bi ti c a r a K o n s t a n t l n a
duhovi mnogo mogli u tim stvarima), cara Konstantina, koji nije zazi­
vao zle duhove, nego je š t o v a o samog istinskog Boga, obdario je to­
l i k i m zemaljskim darovima, kao što se nitko ne bi ni usudio poželjeti;
dopustio mu je čak i utemeljiti grad, u d r u ž e n s rimskim carstvom,
takoreći kao čedo samoga R i m a , ali bez ikakva svetišta i l i pak kipa
A
zlih d u h o v a . D u g o je vladao i kao jedini August d r ž a o i branio cijeli
rimski svijet; uspješno je vodio ratove i uvijek p o b j e đ i v a o , a s uspjehom
je svuda kršio silnike, umro je od bolesti u dubokoj starosti i vlast
ostavio svojim sinovima (27).
A l i opet, kako ni jedan vladar ne bi bio k r š ć a n i n o m radi toga da bi
zaslužio Konstantinovu sretnost (budući da svatko treba biti kršća­
nin radi vječnog života), B o g je maknuo J o v i j a n a mnogo brže nego 8
c D
J u l i j a n a ; a dopustio je da G r a c i j a n pogine od silničkoga m a č a , ali
E
mnogo blaže negoli veliki P o m p e j , koji štovaše tobožnje rimske bo­
gove: Katon (kojemu je Pompej na neki način ostavio baštinu g r a đ a n ­
skoga rata) nije ga mogao osvetiti; ali Gracijana (iako p o b o ž n e duše
ne trebaju takvih utjeha) osvetio je Teodosije, kojega bijaše učinio
sudionikom vladarske časti (iako je imao maloga brata) , žudeći više F
za odanim suradnikom negoli za prevelikom v l a š ć u ) . 84
26. 1. Stoga Teodosije, ne samo što je Gracijanu (kao što je O vjeri i p o b o ž n o ­
sti cara Teodosija
i trebalo) vjerno služio za života nego č a k i nakon njegove smrti; jer
kad je Gracijanov ubojica, M a k s i m , protjerao njegova malog brata
Valentinijana, Teodosije je siroče kao kršćanin primio u svojem dijelu
carstva, i štitio ga s o č i n s k o m n a k l o n o š ć u ; kako ovaj bijaše bez igdje
ičega, Teodosije ga m o g a š e veoma lako odstraniti, da je bio više gorio
od p o ž u d e za vlašću negoli od ljubavi za d o b r o č i n s t v o m ; on je radije,
poštujući Valintinijanovo carsko dostojanstvo, primio ga i tješio svojom
ljudskošću i milošću. Kasnije, kad je po svojim uspjesima M a k s i m
postao strahovit neprijatelj, Teodosije, u n a t o č tjeskobi zbog svih svojih
briga, nije zapao u svetogrdno i n e d o p u š t e n o znatiželjivo praznovjerje,
nego je poslao poruku Ivanu (koji se bijaše nastanio kao pustinjak
u Egiptu), o kojem je bio doznao, po sve većoj glasovitosti, da je sluga
(27) Prekomjerno uznošenje Konstantina potječe iz određene dvorske
građe koju Augustin nije mogao kritički procijeniti: usp. Život Konstantinov
Euzebija Cezarejskog, koji ne prestaje još uvijek uzbuđivati duhove istraživača.
A R i j e č je o Konstantinopolu ili Carigradu, osnovanu 330. Sve tu i nije b a š onako kako pisac
k a ž e . Prema nekim poganskim izvorima, ne samo š t o su ostali neki stari poganski hramovi nego
su i novi podizani, a iz ostalih gradova doneseno je u Bizant (ili Konstantinopol) obilje kipova
i ukrasnih predmeta. U z to, o samome Konstantinu r a z l i č i t i su i z v j e š t a j i poganskih i k r š ć a n s k i h
povjesničara.
B Vladao od lipnja 363. do v e l j a č e 364.
C Vladao 361—363.
D C a r Zapadnog carstva, prijatelj sv. A m b r o z i j a ; ubijen 383. Gracijan je 379. postavio T e o d o ­
sija za cara I s t o č n o g carstva.
E Pompeja je (kad je nakon poraza kod Farsala pobjegao u Egipat) ubio egipatski kralj. K a d su
Pompejeve snage u A f r i c i p o t u č e n e , Katon se radije ubio nego da preda svoje jedinice u U t i c i .
F R i j e č je o Valentinijanu, o kojem vidi n i ž e 5, 26, 1.

396 D E CIV. D E I 5, 26, 1
š p i r i t u p r a e d i t u m fama crebrescente didicerat, m i s i t atque ab eo
n u n t i u m victoriae c e r t i s s i m u m accepit. M o x t y r a n n i M a x i m i exstin-
ctor V a l e n t i n i a n u m p u e r u m i m p e r i i s u i partibus, unde fugatus
fuerat, c u m m i s e r i c o r d i s s i m a veneratione restituit, eoque sive per
insidias sive quo alio pacto v e l č a s u p r o x i m e exstincto a l i u m tyran-
n u m E u g e n i u m , q u i i n illius imperatoris l o c u m n o n legitime fuerat
subrogatus, accepto rursus prophetico responso fide certus oppres-
sit, c o n t r a cuius r o b u s t i s s i m u m exercitum magis orando q u a m
feriendo pugnavit. M i l i t e s nobis q u i aderant rettulerunt extorta
s i b i esse de manibus quaecumque iaculabantur, c u m a Theodosii
partibus i n adversarios vehemens ventus iret et n o n s o l u m quae-
cc 162 cumque i n eos iaciebantur concitatissime ra/peret, v e r u m e t i a m
i p s o r u m tela i n e o r u m c o r p o r a retorqueret. Unde et poeta Claudia-
nus, q u a m v i s a C h r i s t i nomine alienus, i n eius tamen laudibus dixit:
O nimium dilecte Deo, cui fundit ab antris
Aeolus armatas hiemes, cui militat aether,
a v 85
Et coniurati veniunt ad classica ventil
V i c t o r autem, sicut crediderat et praedixerat, Iovis s i m u l a c r a , quae
adversus e u m fuerant nescio quibus ritibus velut, consecrata et i n
A l p i b u s constituta, deposuit, eorumque fulmina, q u o d aurea fuis-
sent, iocantibus (quod i l l a laetitia permittebat) cursoribus et se
ab eis fulminarj velle dicentibus h i l a r i t e r benigneque donavit. I n i m i -
a z
c o r u m s u o r u m filios, quos, n o n ipsius iussu, b e l l i abstulerat impe-
tus, e t i a m n o n d u m Christianos a d ecclesiam confugientes, Christia-
P L 17
3 nos hac occasione fieri voluit et christiana caritate dilexit, / nec
p r i v a v i t rebus et auxit honoribus. I n n e m i n e m post v i c t o r i a m p r i -
vatas i n i m i c i t i a s valere permisit. B e l l a c i v i l i a n o n sicut C i n n a et
M a r i u s et S u l l a et a l i i tales nec finita finire voluerunt, sed magis
doluit exorta q u a m c u i q u a m nocere voluit terminata. Inter haec
o m n i a ex ipso i n i t i o i m p e r i i s u i n o n quievit iustissimis et miseri-
c o r d i s s i m i s legibus adversus i m p i o s l a b o r a n t i Ecclesiae subvenire,
q u a m Valens haereticus favens A r i a n i s vehementer afflixerat; cuius
Ecclesiae se m e m b r u m esse magis q u a m i n terris regnare gaude-
bat. S i m u l a c r a g e n t i l i u m ubique evertenda praecepit, satis intel-
legens nec terrena m u n e r a i n d a e m o n i o r u m , sed i n D e i v e r i esse
p o s i t a potestate. Q u i d autem fuit eius religiosa h u m i l i t a t e m i r a b i -
lius, quando i n Thessalonicensium g r a v i s s i m u m scelus, c u i i a m ,
episcopis intercedentibus, promiserat indulgentiam, t u m u l t u quo-
r u m d a m , q u i ei cohaerebant, vindicare compulsus est et ecclesiastica
cohercitus d i s c i p l i n a sic egit paenitentiam, ut i m p e r a t o r i a m celsi-
t u d i n e m p r o i l l o populus orans magis fieret videndo p r o s t r a t a m ,
q u a m peccando timeret i r a t a m ? Haec ille secum et s i q u a s i m i l i a ,
quae c o m m e m o r a r e l o n g u m est, bona opera tulit ex isto t e m p o r a l i
cui f u n d i t . . . hiemes] isp. CC.
belli] sed belli M.
K L A U D I J A N , De tert. cons. Hon. Aug. 96—98.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 26, 1 397
Božji obdaren p r o r o č a n s k i m darom, i od njega dobio odgovor o naj­
sigurnijoj pobjedi (28). P o š t o je ubrzo pobijedio samosilnika M a k s i m a ,
vratio je dječaka Valentinijana — uz premilosrdno Štovanje — u onaj
A
njegov dio carstva, iz kojeg bijaše protjeran; kad je ovaj zatim u b i j e n ,
bilo izdajom i l i slučajem i l i na neki drugi način, na njegovo je mjesto
nezakonito d o š a o drugi samosilnik Eugenije; primivši ponovo proro­
čanski odgovor, o koji se vjerom oslonio, Teodosije ga je potukao;
protiv njegove veoma s n a ž n e vojske više se borio molitvom negoli m a ­
čem. Vojnici koji ondje bijahu nazočni pričali su nam, kako i m se iz
ruku trgalo što god su na neprijatelje bacali, jer je s Teodosijeve strane
na njih zapuhao silan vjetar, i ne samo š t o je sve na ove usmjereno
veoma brzo skretao nego je njihove sulice v r a ć a o njima u vlastita tijela.
Otuda i pjesnik Klaudijan, iako t u đ i n a c Kristovu imenu (29), ipak je
rekao njemu u pohvalu:
» O t i , kojega toliko ljubi B o g ,
za kojega i nebo vodi boj,
i na poziv bojne trublje
85
u p o m o ć ti pritječu vjetri!« )
Postavši pobjednikom, kao što je vjerovao i kako je p r o r e č e n o , one
kipove Jupitra što su protiv njega (posvećeni nekakvim obredima) bili
postavljeni u A l p a m a , dao je srušiti, a njihove strijele, koje bijahu
zlatne, glasnicima — šaljivcima — kojima je radost pobjede to dopu­
štala — i koji govorahu kako bi rado da ih takve strijele ustrijele, Teo­
dosije je poklonio veselo i d o b r o d u š n o . Sinove svojih neprijatelja (koji
zaglaviše ne po njegovoj naredbi nego od siline rata) koji se, iako j o š ne
bijahu kršćani, skloniše u crkvu, tom prigodom je ushtio pokrstiti,
i ljubio ih je k r š ć a n s k o m ljubavlju, ne lišivši ih imovine i uvećavši nji­
hove počasti. N a k o n pobjede nije dopustio da itko trpi zbog osobnih ne­
prijateljstava. O n ne bijaše poput Cine, Marija, Sule i sličnih, koji ne
htjedoše završiti već završene g r a đ a n s k e ratove; d a p a č e , on je više žalio
što je rat u o p ć e izbio nego š t o bi želio da po završenu ratu ikomu naudi.
A d o k je sve to trajalo, već od samog p o č e t k a svoje vladavine,
nije prestajao pomagati najpravičnijim i najmilosrdnijim zakonima
C r k v u , koja se mučila protiv svojih neprijatelja; krivovjerac V a ­
lent 8
bijaše je teško pozlijedio p o m a ž u ć i arijance; dok je Teodosije
više volio biti č l a n o m te Crkve negoli vladati svijetom. Naredio je da se
na svim mjestima ruše poganski kipovi, znajući dobro kako n i zemaljski
darovi nisu u moći zlih duhova, nego istinskoga Boga,
(28) Slučaj monaha Ivana, o kome misle povoljno i drugi pisci (Rufin,
Sidonije Apolinar, Jeronim, Sulpicije Sever, Kasiodor), kao da ne spada u
ovaj kontekst. Pisac je htio ukazati kako i u krilu novoga Božjeg naroda postoji
sprega između proročkoga i političkoga.
(29) Stihove navodi i Pavao Orozije (7, 35, 21).
A Valentinijana je 392. udavio vjerojatno Franak Arbogast, kojega je Teodosije u č i n i o zapovjed­
nikom u G a l i j i . Ne u s u d i v š i se sam vladati, imenovao je Eugenija za cara. Eugenije je bio go­
vornik na strani rimskih pogana. Teodosije nije htio priznati te p r i s v a j a č e vlasti. Njegova pobje­
da kod Akvileje 394. kraj je o r u ž a n o g otpora protiv k r š ć a n s k i h vladara.
B I s t o č n i car, 364—378.
 398 D E CIV. D E I 5, 26, 1-2
vapore cuiuslibet c u l m i n i s et sublimitatis humanae; q u o r u m ope-
r u m merces est aeterna felicitas, cuius dator est Deus soliš veraci-
ter piis. Cetera vero vitae huius vel fastigia vel subsidia, sicut i p s u m
m u n d u m , l u c e m , auras, terras, aquas, fructus ipsiusque h o m i n i s
a n i m a m , corpus, sensus, mentem, v i t a m , bonis malisque l a r g i t u r ;
CC 163 i n quibus / est etiam quaelibet i m p e r i i magnitudo, q u a m p r o tem­
p o r u m gubernatione dispensat.
Quae dicta quae- - 2. P r o i n d e i a m etiam illis r e s p o n / d e n d u m esse video, q u i ma-
que dicenda
sint adversa- nifestissimis documentis, quibus ostenditur, q u o d ad ista tempo-
riis.
P L 174
ralia, quae sola stulti habere concupiscunt, n i h i l d e o r u m f a l s o r u m
numerositas prosit, confutati atque convicti conantur asserere n o n
propter vitae praesentis utilitatem, sed propter eam, quae post
m o r t e m futura est, colendos deos. N a m istis, q u i propter amicitias
m u n d i huius volunt vana colere et non se p e r m i t t i puerilibus sensi-
bus conqueruntur, his quinque l i b r i s satis a r b i t r o r esse responsum.
Q u o r u m tres priores c u m edidissem et i n m u l t o r u m manibus esse
coepissent, a u d i v i quosdam nescio q u a m adversus eos responsio-
n e m scribendo praeparare. Deinde ad me p e r l a t u m est, q u o d i a m
scripserint, sed tempus quaerant, quo sine periculo possint edere.
Quos admoneo, n o n optent quod eis n o n expedit. F a c i l e est e n i m
c u i q u a m v i d e r i respondisse, q u i tacere noluerit. A u t q u i d est loqua-
cius vanitate? quae n o n ideo potest quod veritas, quia, si voluerit,
e t i a m plus potest clamare q u a m veritas. Sed considerent o m n i a dili-
genter, et si forte sine studio p a r t i u m iudicantes t a l i a esse perspe-
xerint, quae potius exagitari q u a m convelli possint garrulitate i m p u -
dentissima et quasi satyrica vel m i m i c a levitate, cohibeant suas
nugas et potius a prudentibus emendari q u a m l a u d a r i ab i m p u -
dentibus eligant. N a m si n o n ad libertatem vera dicendi, sed a d
l i c e n t i a m maledicendi tempus exspectant, absit ut eis eveniat q u o d
ait T u l l i u s de quodam, q u i peccandi licentia felix appellabatur: O
86
miserum, cui peccare licebat ! Unde quisquis est, q u i maledicendi
C I C E R O N , Tuscul. 5, 19, 55.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 26, 1-2 399
A što bijaše divnije od one njegove vjerske poniznosti, nakon onoga
c
p r e ž a l o s n o g a zločina stanovnika S o l u n a ? N a zagovor biskupa,
on bijaše o b e ć a o pomilovanje; ali nakon žalbe i na nagovor nekih
svojih pristaša, bio je nagnan na osvetu; pokorivši se zatim crkvenoj
stezi, izvršio je takvu pokoru, da je gomila, moleći se za njega,
više plakala videći kraljevsko veličanstvo gdje leži ničice prostrto, nego
što su se bojali njegova gnjeva, dok su griješili (30).
Ta i ostala slična dobra djela (koja bi bilo dugo nabrajati) ponio je Teo­
dosije s ovog vremenitog svijeta, koji nije ništa drugo do para, pa kolik
god bio vrhunac ljudske vlasti; a nagrada za ta djela je vječna sretnost;
nju pak podaruje B o g jedino istinski p o b o ž n i m ljudima. Sve ostalo
u ovome životu, bilo vrhunce moći bilo puke potrepštine, kao što su
sam svijet, svjetlost, zrak, zemlje, vode, plodovi, pa duša i tijelo samoga
čovjeka, sjetila, um, život — podaruje B o g i dobrima i zlima; m e đ u
tima je i vladavina bilo koje veličine, koju podjeljuje već prema svom
ravnanju vremena.
2. Tako je, kako se meni čini, bjelodanim dokazima pokazano da
m n o ž i n a lažnih bogova nije ni od kakve koristi ni za postignuće onih
vremenitih dobara, koja jedina glupači žude imati; ali treba odgovoriti
onima, koji pobijeni i uvjereni tim dokazima nastoje tvrditi, kako
bogove valja štovati ne radi korisnosti u sadašnjem životu, nego radi
života nakon smrti. O n i m a koji zbog ljubavi prema ovome svijetu žele
štovati takve ispraznosti i sad se s djetinjastom hirovitošću žale kako
i m se to ne d o p u š t a , mislim kako ovih mojih pet knjiga pružaju dosta­
tan odgovor.
Pošto sam objavio tri prve i one stale stizati u ruke mnogima, č u o
sam gdje neki protiv njih pripremaju ne znam kakav pismeni odgovor.
Z a t i m sam obaviješten kako su ga već napisali, ali da čekaju vrijeme
kad bi ga mogli izdati bez pogibli po sebe. Te opominjem da ne traže
ono što im nije na korist. L a k o se može svakomu učiniti kako je odgo­
vorio, jer nije htio šutjeti. I da li je išta govorljivije od taštine? A l i , ona
ne m o ž e isto što i istina samo zbog toga što, ako ushtjedne, m o ž e
i glasnije vikati od istine.
Nego nek oni sve pomnjivo razmotre, i ako m o ž d a bez stranačke pristra­
nosti prosude, uvidjet će da postoje neke stvari koje se prije mogu na­
padati negoli pobijati drskom brbljavošću, kao izrugivačkom i lakrdi-
j a š k o m lakomislenošću, pa nek zadr že svoje trice i nek radije izaberu
(30) Poslije Teodosijevih vrlina spominje se i solunski pokolj što ga je
on naredio (7.000 poginulih?) zbog ubojstva svoga pristaše Boterika. Taj je čin
veoma uzbudio duhove: Ambrozije je caru uskratio ulaz u crkvu. Opet odnos
između svećeništva ili proročkoga i političkoga (Ambrozije-Teodozije i Natan-
David).
C U Solunu je 390. svjetina ubila g r a d o n a č e l n i k a Boterika i j o š neke s l u ž b e n i k e , u pobuni koja
je izbila p o š t o je u h i ć e n omiljeni v o z a č t r k a ć i h kola. Teodosije je naredio odmazdu. U n a t o č
prosvjedu milanskog biskupa A m b r o z i j a , Teodosijevi vojnici p o b i š e oko 7.000 ljudi. Sv. A m b r o -
zije nije stoga dopustio Teodosiju p r i č e s t prije nego š t o i z v r š i pokoru.
400 D E CIV. D E I 5, 2 6 , 2
licentia felicem se putat, m u l t o erit felicior, si hoc i l l i o m n i n o n o n
liceat, c u m possit deposita inanitate iactantiae etiam isto tempore
t a m q u a m studio consulendi q u i d q u i d voluerit contradicere et, quan-
t u m possunt, ab eis quos consulit a m i c a disputatione, honeste, gra-
viter, libere q u o d oportet audire.
O D R Ž . B O Ž J O J 5, 2 6 , 2 401
da ih razboriti ispravljaju negoli da ih nerazboriti hvale. A k o pak
čekaju pogodno vrijeme ne radi slobode da govore istinu, nego radi
dopuštenja da kleveću, onda nek B o g ne dadne da i m se dogodi ono
kao čovjeku o kojem Ciceron govori, koji bijaše nazvan sretnim zbog
86
slobode da griješi: » O bijednika l i , kojemu je bilo d o p u š t e n o griješiti!« )
Stoga, tko god misli kako je sretan zbog dopuštenja da kleveće, bit će
mnogo sretniji, ako mu se to u o p ć e ne dopusti; tad on m o ž e odložiti
ispraznost razmetanja i u isto vrijeme (u želji da čuje savjet) prigovoriti
što god ushtjedne, te od onih kojima se u prijateljskoj raspravi o b r a ć a ,
koliko oni uzmognu, čuti što treba č a s n o , ozbiljno i slobodno (31).
(31) Nije poznato tko je pripremao odgovor na Augustinovo pisanje.
Biskupa je povrijedio uznositi stav prigovarača, zato mu ovdje ne skriva svojih
osjećaja tražeći razgovor na poštenoj, ozbiljnoj i slobodnoj osnovi.
 KNJIGA VI.

Predmet knjige je politeizam i problem spasenja: dijeli se na tri dijela.

U prvom dijelu Augustin, pošto je izrazio žaljenje zbog nedosljednosti pisaca koji
zavode masu neukih, uvodi u tu knjigu — / u drugi odsjek prvog dijela cjelokupnog djela
— opaskom da bogovi nemaju nikakve moći u odnosu prema spasenju, što će reći
da politeizam izigrava soteriološki aspekt religije (Proslov 1).
Drugi je dio posvećen ispitivanju šesnaest knjiga Varonova traktata o arheologiji
religije. U tom se dijelu razlikuje trostruka teologija: mitska, naravna i politička. Au­
gustin nastoji pojasniti da taj najučeniji od svih latinskih pisaca, unatoč ponekom
prešućivanju i nedosljednosti, jednako osuđuje mitsku teologiju pjesnika* koja se pri­
kazuje u teatru, kao i onu političku ili građansku koju prakticiraju svećenici u hramovi­
ma za vrijeme različitih obreda, a posebno za vrijeme misterijskih obavljanja. Po
Augustinovo] interpretaciji, Varon bi držao zakonitom samo naravnu teologiju (2—9).
U trećem dijelu Augustin izlaže Senekinu teoriju: ovaj bez ustezanja osuđuje
političku teologiju, optužujući je za praznovjerje, iako — apsolutnom nedosljednošću,
— savjetuje da se treba tim običajima prilagoditi. Poradi toga očituje prezir prema
judaizmu, unatoč tome što konstatira da židovski kult posjeduje superiornost (10—12).
 BREVICULUS
SAŽETAK

Praefatio
CC XIII i. D hi
e Sf q { dicunt deos a se non propter praesentem
U vitam coli, Proslov
sed propter aeternam. O onima koji govore kako bogove ne štuju radi sadašnjeg, nego radi 1.
2. Quid Varronem de diis gentium sensisse credendum sit, quorum vječnog života
tališ et genera et sacra detexit, ut reverentius cum eis ageret, si Što treba vjerovati da je Varon mislio o poganskim bogovima, kojih 2.
de illis omnino reticeret. je vrste i obrede tako otkrio da bi im mnogo više štovanja pokazao da
3. Quae sit partitio Varronis librorum suorum, quos de antiquitatibus ih je posve prešutio
rerum humanarum divinarumque composuit. Kakva bijaše Varonova razdioba knjiga koje je napisao »O starinama 3.
4. Quod ex disputatione Varronis apud cultores deorum antiquiores ljudskih i božanskih stvari«
res humanae quam divinae reperiantur. Iz Varonova izlaganja proizlazi da su kod štovatelja bogova »ljudske 4.
cc XIV 5. D tribus generibus
e theologiae secundum Varronem, id est uno stvari« starije od »božanskih stvari«
fabuloso, altero naturali tertioque civili. O tri vrste bogoslovlja prema Varonu: o jednome basnenom, drugome 5.
6. De theologia mythica, id est fabulosa, et de civili contra Varronem. naravnom i trećem građanskom.
7. De fabulosae et civilis theologiae similitudine atque concordia. O mitskom, tj. o basnenom, te o građanskom bogoslovlju, a protiv Varona 6.
8. De interpretationibus naturalium rationum, quas doctores pagani O sličnosti i sukladnosti basnenog i građanskog bogoslovlja. 7.
pro diis suis conantur ostendere. O objašnjenjima prirodnih pojava, kojima su poganski učenjaci na- 8.
9. De offlciis singulorum deorum. stojali braniti svoje bogove
10. De libertate Senecae, qui vehementius civilem theologian reprehen­ O dužnostima pojedinih bogova 9.
dit quam Varro fabulosam. O iskrenosti Seneke, koji žešće osuđuje građansko bogoslovlje negoli 10.
11. Quid de Iudaeis Seneca senserit. Varon ono basneno
12. Quod gentilium deorum vanitate detecta nequeat dubitari aeternam Stoje Seneka mislio o Židovima 11.
eos vitam nemini posse praestare, qui nec ipsam adiuvent Pošto je otkrivena ispraznost poganskih bogova, nema dvojbe da oni 12.
temporalem. ne mogu nikomu dati vječni život, jer nisu ni od kakve pomoći ni u ovo­
me vremenitome
 K N J I G A ŠESTA
LIBER SEXTUS
POLITEIZAM I PROBLEM SPASENJA
N I H I L D I I P O S S U N T AD V E R A M F E L I C I T A T E M

Bogovi ne vode brigu ni za zemaljsko ni

Dii nec terrena nec caelestia curant (praef. -1)
za nebesko (prosi 1)

PRAEFATIO Quinque superioribus l i b r i s satis m i h i adversus eos videor dispu-
indigne se ge- tasse, q u i m u l t o s deos et falsos, quos esse i n u t i l i a s i m u l a c r a v e l
runt cultores . . . .
deorum. l m m u n d o s spiritus et p e r m c i o s a daemonia vel certe creaturas,
P L 173 n o n C r e a t o r e m veritas C h r i s t i a n a convincit, / p r o p t e r vitae huius
m o r t a l i s r e r u m q u e t e r r e n a r u m u t i l i t a t e m eo r i t u ac servitute, quae
Graece XaxpsCa d i c i t u r et u n i vero Deo debetur, venerandos et colen-
dos putant. E t n i m i a e q u i d e m stultitiae vel pertinaciae nec istos
quinque nec ullos alios quanticumque n u m e r i l i b r o s satis esse posse
quis nesciat? quando ea putatur gloria vanitatis, nullis cedere v i r i -
P L 174
bus veritatis, i n p e r n i c i e m utique eius, c u i v i t i u m t a m i m m a n e domi-
natur. N a m et / contra o m n e m curantis i n d u s t r i a m n o n m a l o me­
d i c i , sed aegroti insanabilis morbus invictus est. H i vero, q u i ea
quae legunt vel sine u l l a vel n o n c u m magna ac n i m i a veteris erroris
obstinatione intellecta et considerata perpendunt, facilius nos isto
n u m e r o t e r m i n a t o r u m quinque v o l u m i n u m plus, q u a m quaestionis
a
ipsius necessitas p o s t u l a b a t , q u a m minus disseruisse iudicabunt,
totamque i n v i d i a m , q u a m christianae religioni de huius vitae cla-
dibus terrenarumque contritione ac mutatione r e r u m i m p e r i t i facere
conantur, n o n s o l u m dissimulantibus, sed c o n t r a s u a m conscien-
t i a m e t i a m faventibus doctis, quos impietas vesana possedit, om­
P L 175 n i n o esse i n a n e m rectae cogitationis atque rationis plenamque
l e / v i s s i m a e temeritatis et perniciosissimae animositatis dubitare
non poterunt.
U pet prethodnih knjiga čini mi se da sam dostatno raspravio protiv PROSLOV
onih koji misle, da treba častiti i štovati mnoge lažne bogove (o kojima
je k r š ć a n s k a istina dokazala da su tek beskorisni kipovi i l i nečisti
dusi i l i pogubni vrazi, i l i barem stvorovi, ne Stvoritelj) — a radi
koristi u ovome smrtnome životu i radi zemaljskih stvari — i to
onim obredom i služenjem koje se grčki zove XaTpeia, koje se duguje
samo jednomu istinskomu Bogu. A tko ne bi znao, kako ni tih pet
knjiga, ni bilo koji drugi njihov broj, ne m o ž e biti dovoljan njihovoj
pretjeranoj gluposti i l i tvrdoglavosti? Jer ona se isprazno r a z m e ć e
zbog toga što ne p o p u š t a ni pred kakvim silama istine, iako je to na
pogibelj onomu kojim vlada tako u ž a s a n porok. K a d se kakva neizlje­
čiva bolest opire svim naporima liječnika, onda je to na štetu ne liječnika,
nego bolesnika. N u , oni ljudi, koji razumiju ono što čitaju i promišljeno
odvaguju dokaze, bilo bez ikakva tvrdoglava pristajanja uz stare
pogreške i l i barem bez velikog pretjerivanja u tome, ti će lako prosuditi,
kako smo u ovih pet knjiga što ih d o v r š i s m o zapravo pretresali više,
a ne manje, nego što je zahtijevala sama potreba; a što se tiče sve one
zavisti, koju nevični nastoje pobuditi protiv k r š ć a n s k e vjere (zbog ne­
volja ovoga života, te zbog propasti i promjene zemaljskih prilika), dok
ih učeni u tome — obuzeti ludim bezbožjem — ne samo p o m a ž u nego
i podupiru, protiv svoje vlastite savjesti; ti ljudi ne mogu posumnjati
kako je sva ta zavist lišena ispravna razmišljanja i razbora a puna je
najraspusnije lakoumnosti i najpogubnije mržnje (1).

1. 1. A jer sada dalje — kako zahtijeva obećani poredak — valja O onima koji go­
vore kako bogove
pobijati i poučiti one koji tvrde, da bogove pogana (koje je oborila ne š t u j u radi sada­
šnjeg, nego radi
Cum philoso- 1. 1. N u n c ergo q u o n i a m deinceps, ut promissus ordo expetit, kršćanska vjera) treba štovati ne zbog ovoga života, nego radi onoga vječnog života
phis verae feli­
citatis tractan- e t i a m h i refellendi et docendi sunt, q u i n o n propter i s t a m v i t a m , što slijedi nakon smrti, hoću za početak svoje rasprave uzeti istinsko
da quaestio.
CC 164 sed propter i l l a m , quae post m o r t e m futura est, deos gentium, quos
christiana religio destruit, colendos esse contendunt: placet a veri-

(1) U Augustinovo su doba kao ljudi od pera kršćanstvu protivnici bili,

uz druge, Aurelije Simah, Klaudije Klaudijan (v. gore 5, 26, 1) i Rutilije Nama-
cijan. Premda su široki narodni slojevi bili kulturi dosta daleki, ipak su — i po
Augustinovu sudu — upravo književnici snažno utjecali na neprijateljsko
1
satisfecisse dod. M. raspoloženje javnosti prema kršćanima.

408 D E CIV. D E I 6, 1, 1-2
dico oraculo sancti p s a l m i sumere e x o r d i u m disputationis meae:
Beatus, cuius est Dominus Deus spes ipsius et non respexit in vani-
l
tates et insanias mendaces . V e r u m tamen i n o m n i b u s vanitatibus
insaniisque mendacibus longe tolerabilius p h i l o s o p h i audiendi sunt,
quibus displicuerunt istae opiniones erroresque p o p u l o r u m , q u i
p o p u l i constituerunt s i m u l a c r a n u m i n i b u s multaque de his, quos
deos i m m o r t a l e s vocant, falsa atque indigna sive finxerunt sive
ficta crediderunt et credita e o r u m c u l t u i sacrorumque r i t i b u s
miscuerunt. C u m his h o m i n i b u s , q u i , etsi n o n libere praedicando,
saltem utcumque i n disputationibus mussitando, talia se i m p r o -
bare testati sunt, n o n usque adeo inconvenienter quaestio ista tracta-
tur: u t r u m n o n u n u m D e u m , q u i fecit o m n e m s p i r i t a l e m corpora-
lemque creaturam, propter v i t a m , quae post m o r t e m futura est,
c o l i oporteat, sed multos deos, quos ab illo uno factos et sublimi-
ter collocatos q u i d a m e o / r u m d e m p h i l o s o p h o r u m ceteris excellen-
2
tiores nobilioresque senserunt .
A dns non spe- . 2. C e t e r u m quis ferat dići atque contendi deos illos, q u o r u m
ratur vita ae- _., . . ,
tema. 3
m quarto l i b r o q u o s d a m c o m m e m o r a v i , quibus r e r u m e x i g u a r u m
singulis singula d i s t r i b u u n t u r officia, v i t a m aeternam cuique praesta-
re? A n vero p e r i t i s s i m i i l l i et a c u t i s s i m i v i r i , q u i se p r o magno
beneficio c o n s c r i p t a docuisse gloriantur, ut sciretur quare cuique
deo s u p p l i c a n d u m esset, q u i d a quoque esset petendum, ne absur-
ditate t u r p i s s i m a , qualis i o c u l a r i t e r i n m i m o fieri solet, peteretur
4
a L i b e r o aqua, a L y m p h i s v i n u m , auctores erunt c u i p i a m h o m i n u m
diis i m m o r t a l i b u s supplicanti, ut, c u m a L y m p h i s petierit v i n u m
eique responderint: N o s a q u a m habemus, hoc a L i b e r o pete, possit
recte dicere: S i v i n u m non habetis, saltem date m i h i v i t a m aeter­
nam? Q u i d hac absurditate monstruosius? N o n n e illae cachinnantes
5
(solent e n i m esse ad r i s u m f a c i l e s ) , si n o n affectent fallere ut
daemones, s u p p l i c i respondebunt: O homo, putasne i n potestate
nos habere v i t a m , quas audis non habere vel v i tem? Impudentis-
simae i g i t u r stultitiae est v i t a m aeternam a talibus diis petere v e l
sperare, q u i vitae huius aerumnosissimae atque brevissimae et si
P L
176 qua ad eam pertinent a d m i n i c u l a n d a m at/que fulciendam i t a sin-
gulas particulas tueri asseruntur, ut, si i d , quod sub alterius tutela
ac potestate est, petatur ab altero, t a m sit inconveniens et a b s u r d u m ,
ut m i m i c a e s c u r r i l i t a t i videatur esse s i m i l l i m u m . Q u o d c u m fit ab
scientibus m i m i s , digne ridentur i n theatro; c u m vero a nescienti-
1
Ps 40 (39), 5.
2
Usp. PLATON, Time] 41 a—d.
3
Usp. gore 4, 11. 21. 23.
4
V A R O N , Antiq., (rer. div. 1), fr. 120 (samo u Aug.); De lingua lat. 5, 71;
usp. gore 4, 22.
5
V E R G I L I J E , Ecl. 3, 9; usp. V A R O N , De lingua lat. 7, 87.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 1, 1-2 409
prorostvo Svetoga psalma: »Blažen je onaj kojega je ufanje Gospod
B o g i koji se ne osvrnu na taštine i prijevarne t l a p n j e « *) Ipak,
m e đ u svim tim » t a š t i n a m a i prijevarnim tlapnjama« daleko je
podnošljivije slušati one filozofe kojima se nisu sviđala mnijenja
i pogrješke puka (2) (naime: puk podizaše kipove b o ž a n s t v i m a , pa
ili je sam izmišljao mnoge lažne i nedostojne stvari o onima koje
nazivaju besmrtnim bogovima, i l i je tek vjerovao u izmišljotine
i miješao to svoje vjerovanje sa svečanim obredima u čast tima bogo­
vima). S tima ljudima (iako oni nisu slobodno propovijedali, ali su
nekako šapćući u svojim raspravama posvjedočili kako takvo što ne
odobravaju) nije stoga odveč neprikladno pretresati ovo pitanje: da l i
radi života što će doći nakon smrti treba štovati ne jednog Boga, koji
je načinio sve duhovne i tjelesne stvorove, nego mnoge bogove, o kojima
su neki od tih filozofa, i to oni izvrsniji i plemenitiji od ostalih ) \ 2 A
mislili, kako ih je jedan B o g načinio i smjestio visoko?
2. Z a t i m , tko bi podnio da se kaže i l i ustvrdi, kako oni bogovi (kojima
su svakomu pojedinom dodijeljene p o j e d i n a č n e sitne d u ž n o s t i , i koje
3
sam spominjao u četvrtoj knjizi )) i k o m u osiguravaju vječni život?
H o ć e l i to doista tvrditi oni veoma učeni i o š t r o u m n i ljudi koji se
hvastaju kako učiniše veliko d o b r o č i n s t v o napisavši svoje knjige
o tome da bi se znalo zašto se treba kojemu bogu moliti i što od kojega
treba tražiti, a kako bi se izbjegla ona najsramnija besmislica (koja se
šaljivo o b i č a v a u kazališnim priredbama) da se od Libera traži voda
a od L i m f i vino; ako, dakle, čovjek koji se moli besmrtnim bogovima
4
zatraži od L i m f i vino ), a one mu odgovore »Mi imamo samo vodu;
vino traži od L i b e r a « , mogu li ga ti uglednici svjetovati da ispravno
odvrati: » A k o nemate vino, a onda mi barem dajte život vječni?« Što
bi bilo čudovišnije od te besmislice? Neće l i te hihotave božice (one
5
o b i č n o lako zapadaju u smijeh) ) — ukoliko ga ne pokušaju obmanuti
poput zlih duhova — odgovoriti molitelju: » O čovječe, zar misliš da
je u našoj moći život (vitam), a č u o si da nemamo čak ni loze vinove
1
(vi tem) ?«
Dakle, krajnje je drska ludost tražiti od takvih b o ž a n s t a v a život
vječni i l i mu se nadati; ako* se i pretpostavi da oni p o m a ž u i održavaju
stvari ovoga veoma bijednog i kratkog života, toliko su zaokupljeni
svaki svojom p o j e d i n a č n o m z a d a ć o m , tako da ako se ono što je pod
zaštitom i ovlašću jednoga boga zatraži od drugoga, nastaje takva
neprilika i besmislica koja je najsličnija lakrdijaškoj dosjetki. K a d a
takvo što izvale umješni glumci, s pravom i m se smiju u kazalištu;
a kad d o đ e od nevičnih glupana, j o š s više prava izazivaju smijeh
(2) Mnogi su stari filozofi, u Indiji — recimo — Buda, a na Zapadu
Pitagora, Ksenofan, Platon, Aristotel a s njima i pjesnici kao: Pindar, Eshil,
Sofoklo, u neku ruku i Hesiod, ulagali truda da od mitologije i raznih teogo-
nija razluče istinske teološke i religiozne vrednote.
A R i j e č je o Platonovu m i š l j e n j u po kojem su zvijezde s t a j a ć i c e , kao i Sunce, Mjesec, ophodnice
i Zemlja — b o ž a n s t v a , ali da zvijezde zauzimaju n a j v i š e mjesto.
 410 DE CIV. D E I 6, 1, 2-4
bus stultis, dignius i r r i d e n t u r i n mundo. C u i ergo deo vel deae
propter q u i d supplicaretur, q u a n t u m ad illos deos attinet quos
instituerunt civitates, a doctis sollerter i n v e n t u m memoriaeque
m a n d a t u m est; q u i d a L i b e r o , verbi gratia, q u i d a L y m p h i s , q u i d a
V u l c a n o ac sic a ceteris, quos p a r t i m c o m m e m o r a v i i n quarto libro,
p a r t i m praetereundos putavi. P o r r o si a Cerere v i n u m , a L i b e r o pa-
nem, a V u l c a n o aquam, a L y m p h i s ignem petere erroris est; quanto
m a i o r i s d e l i r a m e n t i esse intellegi debet, si c u i q u a m i s t o r u m pro
v i t a supplicetur aeterna?
Nec terrena re­ - 3. Q u a m ob r e m si, c u m de regno terreno quaereremus, quos-
gna dii confe-
n a m i l l u d deos vel deas h o m i n i b u s credendum esset posse conferre,
discussis o m n i b u s longe a l i e n u m a veritate m o n s t r a t u m est a quo-
6
q u a m i s t o r u m m u l t o r u m n u m i n u m atque f a l s o r u m saltem regna
terrena existimare constitui: nonne insanissimae impietatis est, si
CC 166 aeterna vita, quae terrenis omnibus / regnis sine u l l a dubitatione
vel comparatione praeferenda est, ab i s t o r u m q u o q u a m d a r i cui-
q u a m posse credatur? Neque e n i m propterea d i i tales vel t e r r e n u m
r e g n u m dare n o n posse visi sunt, quia i l l i m a g n i et excelsi sunt,
hoc q u i d d a m p a r v u m et abiectum, quod non dignarentur i n tanta
sublimitate curare; sed quantumlibet consideratione fragilitatis
humanae caducos apices terreni regni merito quisque contemnat,
i l l i d i i tales apparuerunt, ut i n d i g n i s s i m i viderentur, quibus danda
atque servanda deberent vel ista c o m m i t t i . A c per hoc, si (ut supe-
r i o r a p r o x i m i s duobus l i b r i s pertractata docuerunt) nullus deus ex
i l l a t u r b a vel quasi p l e b e i o r u m vel quasi p r o c e r u m d e o r u m idoneus
est regna m o r t a l i a mortalibus dare, quanto m i n u s potest i m m o r -
tales ex m o r t a l i b u s facere!
Dii nec colendi . 4. H u c accedit, quia, si i a m c u m illis agimus, q u i n o n propter
pro his rebus . . „ . .
quae illis com- istam, sed propter v i t a m quae post m o r t e m f u t u r a est existimant
missa sunt. colendos deos, i a m nec propter i l l a saltem, quae d e o r u m t a l i u m
b
potestati t a m q u a m d i s p e r t i t a et p r o p r i a n o n ratione v e i i t a t i s ,
sed vanitatis opinione t r i b u u n t u r , o m n i n o c o l e n d i sunt, sicut cre-
' dispartita M.
zanju veličine Rima, izgubilo svoj spasovni (soteriološki) značaj, koji je vla-
S t i t
' Usp gore 4 8
g
općevažeći).
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 1, 2-4 411
svijeta. Stoga su učenjaci domišljato iznašli i popisali radi čega se
kojem bogu ili božici treba moliti, što se tiče onih bogova koje je d r ž a v a
ustanovila; što, na primjer, od Libera, što od L i m f i , što od V u l k a n a
a što od ostalih (što sam dijelom već spomenuo u četvrtoj knjizi, a d i ­
jelom sam smatrao da treba mimoići). Pa ako je već pogrješka tražiti
od Cerere vino, a od Libera kruh, od V u l k a n a vodu, a od L i m f i vatru,
koliko li veća ludost mora biti ako se tkogod tima moli radi vječnoga
života!
3. K a d smo ono istraživali o zemaljskom kraljevstvu (za koje bogove
i božice treba vjerovati da ga mogu podariti ljudima), pretresavši sve
pokazalo se kako je posve daleko od istine, da bi bilo koje od tih
mnogih i lažnih b o ž a n s t a v a moglo uspostavljati barem zemaljska
6
kraljevstva, ) zar nije onda najluđe bezbožje povjerovati da vječni
život (koji bez ikakve dvojbe i usporedbe treba pretpostaviti svim
zemaljskim kraljevstvima) m o ž e podariti bilo koje od njih? (3). Isto
tako, prema n a š e m mnijenju, nisu takvi bogovi uzmogli darivati
zemaljsko kraljevstvo, jer su oni veliki i uzvišeni, dok je ono nešto
maleno i nedostojno, o č e m u se oni — u svojoj uzvišenosti — ne bi ni
udostojili pobrinuti; nego, koliko god s pravom svatko, razmislivši
o ljudskoj krhkosti, prezirao nestalne vrhunce moći zemaljskoga kra­
ljevstva, ti se bogovi p o k a z a š e posve nedostojni da bi im se moralo
povjeriti bilo darivanje bilo održavanje kraljevstava. Z b o g toga, ako
(kao što p o k a z a š e dokazi iz moje dvije posljednje knjige) ni jedan
bog iz cijele gomile, bilo p u č a n s k i h bilo t o b o ž e plemenitaških bogova,
nije prikladan podarivati smrtnicima smrtna kraljevstva, onda j o š
manje može od smrtnika činiti besmrtnike!
4. I dalje, ako se sad bavimo onima koji misle, kako bogove treba
štovati ne radi ovoga života, nego radi onoga što će doći nakon smrti,
onda ih u o p ć e ne treba štovati čak ni radi onih stvari koje su kanda
izdvojene i dodijeljene oblasti tih bogova (i što im se pripisuje ne po
razlogu istine, nego po ispraznu mnijenju), kao što vjeruju oni koji
(3) Augustin žali što je službeno mnogoboštvo, podešeno prema juzdi-
s v a k o r e k a k o e n r
J ^g^, ( j P - vidljivo iz isticanja da je zakon pravednosti
 412 D E CIV. D E I 6, 1, 4-2
dunt h i , q u i c u l t u m e o r u m vitae huius m o r t a l i s u t i l i t a t i b u s neces-
s a r i u m esse contendunt; contra quos i a m quinque praecedentibus
v o l u m i n i b u s satis, q u a n t u m potui, disputavi. Quae c u m i t a sint, s i
eorum, q u i colerent deam Iuventatem, aetas ipsa floreret insignius,
contemptores autem eius v e l i n t r a annos oecumberent iuventutis,
vel i n ea t a m q u a m senili torpore frigescerent; si malas c u l t o r u m
s u o r u m speciosius et festivius F o r t u n a barbata vestiret, a quibus
7
autem sperneretur, glabros aut male barbatos v i d e r e m u s : etiam
sic rectissime diceremus huc usque istas deas singulas posse, suis
I L 1 7 7
offieiis q u o d a m / m o d o limitatas, ac per hoc nec a Iuventate opor-
tere peti v i t a m aeternam, quae non daret b a r b a m , nec a F o r t u n a
b a r b a t a b o n i a l i q u i d post hane v i t a m esse sperandum, cuius i n
hac v i t a potestas n u l l a esset, ut eamdem, saltem aetatem, quae
b a r b a i n d u i t u r , ipsa praestaret. N u n c vero c u m e a r u m cultus nec
p r o p t e r ista ipsa, quae putant eis subdita, sit necessarius, q u i a et
m u l t i colentes Iuventatem deam m i n i m e i n i l l a aetate viguerunt,
et m u l t i n o n eam colentes gaudent robore iuventutis, itemque m u l t i
Fortunae barbatae supplices ad n u l l a m vel deformem b a r b a m perve­
n i r e potuerunt, et si q u i eam p r o b a r b a i m p e t r a n d a venerantur, a
barbatis eius contemptoribus i r r i d e n t u r : itane desipit c o r h u m a n u m ,
ut, q u o r u m d e o r u m c u l t u m propter ista ipsa t e m p o r a l i a et c i t o
praetereuntia munera, quibus singulis singuli praeesse perhiben-
tur, i n a n e m l u d i b r i o s u m q u e cognoscit, propter v i t a m aeternam
credat esse fruetuosum? H a n e dare illos posse nec h i dicere ausi
c c 1 6 7
sunt, q u i eis, ut ab / insipientibus populis colerentur, ista opera
temporalia, q u o n i a m n i m i s multos putarunt, ne q u i s q u a m e o r u m
sederet otiosus, m i n u t a t i m divisa tribuerunt.
Quid Varro disserat de theologia et rebus divinis (2-9)
Qua ratione 2. Quis M a r c o V a r r o n e curiosius ista quaesivit? quis invenit
Varro de re­
bus divinis dis­ doctius? quis consideravit attentius? quis distinxit acutius? quis
serat. diligentius pleniusque conscripsit? Q u i tametsi m i n u s est suavis
eloquio, d o c t r i n a tamen atque sententiis ita refertus est, ut i n o m n i
eruditione, q u a m nos saecularem, i l l i autem l i b e r a l e m vocant, stu-
d i o s u m r e r u m t a n t u m iste doceat, q u a n t u m s t u d i o s u m v e r b o r u m
Cicero deleetat. Denique et ipse < T u l l i u s > huic tale t e s t i m o n i u m
perhibet, ut i n l i b r i s Academicis dicat eam, quae i b i versatur,
disputationem se habuisse c u m M a r c o V a r r o n e , homine, inquit,
7
Usp. gore 4, 11.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 2 , 4 - 2 413
tvrde kako je njihovo štovanje potrebno radi koristi u ovome smrtnom
životu; u pet prethodnih knjiga, kako sam najbolje mogao, protiv
takvih sam već dostatno raspravljao. Budući da je tomu tako, kad bi
oni koji štuju božicu Juventas (Mladost), više cvali u mladosti, njezini
bi preziratelji i l i prerano umirali ili se već u mladosti skvrčili od staračke
mlitavosti; kad bi Fortuna Barbata (Sreća b r a d a š i c a ) obraze svojih
štovatelja u k r a š a v a l a bujnijom i ljepšom bradom, vidjeli bismo
7
kako su njezini preziratelji ili bezbradi i l i r u ž n o bradati; ) čak i tad
bismo s potpunim pravom rekli kako te božice mogu samo dotle, da
je svaka na neki način ogr aničena u svojoj d u ž n o s t i ; pa stoga ne treba
od božice Juvente tražiti vječni život, kad ona ne može ni bradu
darovati, niti pak od Fortune Barbate nadati se kakvu dobru nakon
ovoga života, kad ona ni u ovome životu nema nikakve moći, da
daruje barem ono doba kada priliči brada. Istina je, d a p a č e , da te
božice ne treba štovati ni radi onih stvari za koje se drži kako su
u njihovoj moći, jer mnogi koji štuju božicu Juventu veoma su malo
krepki već u mladosti, dok mnogi koji je ne štuju uživaju m l a d a č k u
k r e p č i n u ; isto tako i mnogi štovatelji Fortune Barbate u z m o g o š e
steći i l i nikakvu i l i veoma neuglednu bradu, i j o š : oni što je štuju, kako
bi došli do brade, trpe poruge od bradatih preziratelja dotične božice;
zar ljudsko srce može toliko mahnitati da pomisli kako štovanje
takvih b o ž a n s t a v a m o ž e biti korisno za vječni život, kad spoznaje
kako je ono isprazno i smiješno čak kad se traže i vremeniti te brzo
prolazni darovi, o kojima se kaže da se pojedince brinu pojedina ta
b o ž a n s t v a ? D a bi oni takvo što uzmogli darivati, to se ne usudiše
ustvrditi ni oni koji tima bogovima pojedince podijeliše vremenite
d u ž n o s t i , kako bi ih štovao neuki puk; i jer su mislili kako je tih
bogova mnogo, razdijelivši nasitno svakomu dodijeliše p o n e š t o , da
nitko od njih ne bi ostao bez posla!
Varonovo mišljenje i službena religija (2-9)
2. T k o je te stvari ljubopitnije opisao od M a r k a Varona? T k o je Š t o treba vjerovati
da je V a r o n mislio
učenije istraživao? T k o je pažljivije p r o u č a v a o ? T k o je oštrije razlu- o poganskim bogo­
čivao? T k o je brižnije i opširnije sve to opisao? Iako je manje dopad­ vima, kojih je vrs­
te i obrede tako
ljiv po izričaju, djelo mu toliko obiluje naukom i mudrim izrekama otkrio da bi im
mnogo v i š e š t o v a ­
da u cijelome onome p r o u č a v a n j u koje mi zovemo »svjetovnim«, a oni nja pokazao da ih
je posve p r e š u t i o
» s l o b o d n i m « , on toliko p o u č a v a proučavatelja povijesti koliko Cice­
ron p r u ž a užitka proučavatelju govorništva. I sam Ciceron iznosi
takvo svjedočanstvo o njemu da kaže u djelu Academica, kako je
tu raspravu vodio s M a r k o m V a r o n o m , o kojem veli »da je valjda
 414 DE CIV. DEI 6, 2 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 2 415

8
omnium facile acutissimo et sine ulla dubitatione doctissimo . najoštroumniji od svih ljudi, a bez ikakve dvojbe najučeniji« ). O n ne 8

N o n ait « e l o q u e n t i s s i m o » vel « f a c u n d i s s i m o » , q u o n i a m re vera kaže da je »najrječitiji« i l i »u izričaju najokretniji«, jer je u toj vještini
i n hac facultate m u l t u m i m p a r est; sed omnium, inquit, facile stvarno veoma nejednak; ali kaže kako je »valjda najoštroumniji od
acutissimo, et i n eis libris, i d est Academicis, u b i cuncta d u b i t a n d a svih ljudi« i u djelu Academica (u knjigama gdje tvrdi da treba sum­
esse contendit, addidit sine ulla dubitatione doctissimo. Profecto njati u sve) j o š dodaje »bez ikakve dvojbe najučeniji«. Zapravo, Cice­
de hac re sic erat certus, ut auferret dubitationem q u a m so'let A ron bijaše u to toliko siguran, da se odrekao sumnje koju inače običava
i n o m n i b u s adhibere, t a m q u a m de hoc uno etiam p r o Academico- primjenjivati u svemu, kao da je pri tome jednom — a u djelu u kojem
r u m dubitatione disputaturus se A c a d e m i c u m fuisset oblitus. I n je nakanio raspravljati u korist sumnje akademika — sme'tnuo s uma
p r i m o autem l i b r o c u m eiusdem V a r r o n i s l i t t e r a r i a opera praedi- kako je i sam akademik. U prvoj knjizi ovako preporučuje V a r o n o v a
caret: Nos, inquit, in nostra urbe peregrinantes errantesque tam- književna djela: » D o k smo mi u svojem vlastitom gradu tumarali
quam hospites tui libri quasi domum reduxerunt, ut possemus ali- i lutali kao tuđinci, tvoje knjige kao da nas vratiše domu, kako bismo
quando qui et ubi essemus agnoscere. Tu aetatem patriae, tu uzmogli spoznati tko smo i gdje smo. T i si nam otkrio doba naše domo­
descriptiones temporum, tu sacrorum iura, tu sacerdotum, tu dome- vine, opise povijesnih razdoblja, zakone vjere, svećenstvo, pravila
P L 1 7 8
sticam, tu publicam disciplinam, tu sedem regionum / locorum, tu i stegu osobnog i javnog života, naseobine p o d r u č j a i mjesta; imena,
omnium divinarum humanarumque rerum nomina, genera, officia, 9
vrste, z a d a ć e i podrijetlo svih b o ž a n s k i h i ljudskih u s t a n o v a « ) .
9
causas aperuisti . Iste i g i t u r v i r t a m insignis excellentisque peri-
Dakle, on bijaše m u ž toliko znatnog i izvrsnog znanja, kao što njemu
tiae et, q u o d de illo etiam Terentianus elegantissimo v e r s i c u l o bre­
i veoma skladno reče Terencijan u stegnutu stihu:
viter ait:
Vir doctissimus undecumque Varro , 10
» V a r o n , s koje god strane,
10
c
qui t a m m u l t a legit, ut a l i q u i d ei scribere v a c u i s s e m i r e m u r ; najučeniji m u ž « ) (4).
t a m m u l t a scripsit, q u a m m u l t a v i x q u e m q u a m legere potuisse V a r o n je toliko toga p r o č i t a o , da se č u d i m o što je ikad imao vremena
credamus: iste, i n q u a m , v i r tantus ingenio tantusque d o c t r i n a , si za pisanje; a ipak je toliko napisao, da teško vjerujemo da je itko to
d
r e r u m velut d i v i n a r u m , de quibus s c r i p s i t , oppugnator esset atque uzmogao pročitati. D a je taj čovjek, k a ž e m , tolikog dara i tolike u č e ­
destructor easque non ad religionem, sed ad superstitionem diceret nosti bio protivnik i uništavatelj tih t o b o ž e b o ž a n s k i h stvari o kojima
pertinere, nescio u t r u m t a m m u l t a i n eis ridenda, contemnenda, je pisao, i da ih je htio pripisati ne vjeri negu praznovjerju, ne znam da
CC 168 detestanda conscriberet. / C u m vero deos eosdem i t a coluerit li bi napisao u tome djelu toliko toga što je dostojno rugla, prezira
colendosque censuerit, ut i n eo ipso opere l i t t e r a r u m s u a r u m dicat i gnušanja. A l i , zapravo on je te bogove toliko štovao i mislio da ih
se timere ne pereant, non i n c u r s u hostili, sed c i v i u m neglegentia, treba štovati da u istom tome književnom djelu kaže kako se boji da
de qua illos velut r u i n a l i b e r a r i a se dicit et i n m e m o r i a b o n o r u m oni ne propadnu, ne od provale neprijatelja, nego zbog nemara sugra­
per eius m o d i l i b r o s recondi atque servari u t i l i o r e cura, q u a m Metel­ đ a n a ; V a r o n kaže kako ih izbavlja od te propasti, te da o njima napisa
lus de incendio sacra Vestalia et Aeneas de T r o i a n o excidio penates knjige kako bi ih z a d r ž a o u sjećanju dobrih g r a đ a n a ; što smatra da je
11
liberasse p r a e d i c a t u r ; et tamen ea legenda saeculis prodit, quae mnogo veća usluga nego kad je ono Metelo iz ognja izbavio Vestine
a sapientibus et insipientibus merito abicienda et v e r i t a t i religionis 11
svetinje, i Eneja penate od trojanske propasti ); pa ipak on svijetu na
i n i m i c i s s i m a iudicentur: q u i d existimare debemus n i s i h o m i n e m čitanje daje ono što bi s pravom odbacili i razumni i nerazumni ljudi
a c e r r i m u m ac p e r i t i s s i m u m , n o n tamen Sancto Š p i r i t u l i b e r u m , i osudili kao posve neprijateljsko istini vjere; i što bismo onda drugo
pomislili nego da taj o š t r o u m n i i veleučeni čovjek (iako bez slobode

c
vacasse M.
d
scribit M.

8
(4) Terencijan Maur, afrički gramatik i metrikolog (stručnjak u metrici,
C I C E R O N , Acad.3, fr. 22; L A K T A N C I J E , Div.instA, 6, iz druge polovice 2. stoljeća po Kr.), pisac je rasprave De litteris, syllabis et
9
C I C E R O N , Acad. 1, 3, 9. metris (2891 stih: O slovima, slogovima i mjerama, gdje slijedeći Cezija Basa
10
T E R E N C I J A N JVlAUR, De metris 2846. izvodi sve vrste stihova od daktilskog heksametra i jampskog trimetra). Augu­
11
V A R O N , Antiq., (rer. div. 1), fr. 119 (samo u Aug.). stin usvaja to gledanje u 4. i 5. knjizi o glazbi (De mušica).
 416 D E CIV. D E I 6, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 2-3 417

oppressum fuisse suae civitatis consuetudine ac legibus, et tamen D u h a Svetog) bijaše pritisnut običajem i zakonima svojega grada,
ea quibus movebatur sub specie commendandae religionis tacere a ipak nije htio šutjeti o stvarima koje su ga uznemirivale, i pod izlikom
noluisse? da preporučuje vjeru? (5).

Quid disserant 3. Quadraginta et u n u m libros scripsit Antiauitatum; hos in

libri Antiquita- . . . . . . . . . 3. V a r o n ie napisao četrdeset i iednu kniigu »Starina«, koie ie Kakva bijaše v-
a

• • i v i • • • • ronova razdioba
tum. res humanas divmasque divisit, rebus h u m a m s v i g m t i qumque,
podijelio na ljudske stvari i na b o ž a n s k e stvari; prvima je posvetio knjiga koje je na-
divinis sedecim tribuit, i s t a m secutus i n ea partitione rationem, ut
dvadeset i pet knjiga, a drugima šesnaest; ljudske stvari je razdijelio mT^judskihT^o-
r e r u m h u m a n a r u m libros senos quattuor partibus daret. Intendit
na četiri dijela, s po šest knjiga u svakome, obrađujući naime: one koji žanskih stvari«
e n i m q u i agant, u b i agant, quando agant, q u i d agant. I n sex itaque
djeluju, gdje djeluju, kada djeluju, i što čine. Pa je tako u šest prvih
p r i m i š de h o m i n i b u s scripsit, i n secundis sex de locis, sex tertios
knjiga pisao o ljudima, u drugih šest o mjestima, u trećih šest o vreme­
de temporibus, sex quartos eosdemque postremos de rebus absol-
nima, a u četvrtih i posljednjih šest o stvarima. Četiri puta šest je dva­
vit. Quater autem seni v i g i n t i et quattuor fiunt. Sed u n u m singu-
deset i četiri, a jednu je posebnu knjigu stavio tima knjigama na čelo,
larem, q u i c o m m u n i t e r prius de omnibus loqueretur, i n capite
u kojoj se govori o p ć e n i t o o svemu. I pri obradbi božanskih stvari služi
posuit. I n divinis i d e n t i d e m rebus eadem ab i l l o divisionis f o r m a
se istim o b l i k o m razdiobe, 'ukoliko se tiče onoga što se iskazuje bogo­
servata est, q u a n t u m attinet ad ea, quae diis exhibenda sunt. E x h i -
vima. N a i m e , ljudi na stanovitim mjestima i u o d r e đ e n a vremena izvode
bentur e n i m ab h o m i n i b u s i n locis et temporibus sacra. Haec quat-
neke obrede. T o četvero, koje navedoh, V a r o n obrađuje u odjelima od
tuor, quae d i x i , l i b r i s complexus est ternis: n a m tres priores de
po tri knjige: u prvim trima piše o ljudima, u drugim trima o mjestima,
h o m i n i b u s scripsit, sequentes de locis, tertios de temporibus, quar-
u trećim o vremenima, u četvrtim o obredima, te tako i uz najrazložitiju
tos de sacris, etiam hic, q u i exhibeant, u b i exhibeant, quando exhi-
r a z l u č b u p r o d u ž u j e : one koji izvode, gdje izvode, kad izvode i što
beant, q u i d exhibeant, s u b t i l i s s i m a distinctione commendans. Sed
izvode.
q u i a oportebat dicere et m a x i m e i d exspectabatur, quibus exhi-
N u , b u d u ć i je trebalo reći i komu se što izvodi (a što se najviše i očeki­
beant, de ipsis quoque diis tres conscripsit extremos, ut quinquies
valo), napisao je j o š i tri posljednje knjige o samim bogovima, te tako
terni q u i n d e c i m fierent. Sunt autem omnes, ut d i x i m u s , sedecim, q u i a
P L tri puta pet iznosi petnaest. Samo, kao što rekosmo, ovdje ih je ukupno
179 et i s t o r u m exordio u n u m singularem, q u i prius de o m n i / b u s loque-
šesnaest, jer je i tu kao uvod dodao posebnu knjigu, u kojoj se prvo
retur, apposuit. Quo absoluto, consequenter ex i l l a quinquepartita
raspravlja o svemu. N a k o n toga, on dalje dijeli prema svojoj petodjel-
distributione tres praecedentes, q u i ad homines pertinent, i t a sub-
noj razdiobi, pa je od one tri prve (koje se tiču ljudi), prva o velikim
divisit, ut p r i m u s sit de pontificibus, secundus de auguribus, tertius A
svećenicima, druga o proricateljima, a treća o zboru petnaestorice ;
de q u i n d e c i m v i r i s s a c r o r u m ; secundos tres ad loca pertinentes ita,
u onim drugim trima (koje se tiču mjesta), prva je knjiga o svetištima,
ut i n uno e o r u m de sacellis, altero de sacris aedibus diceret, tertio
druga o hramovima, treća o svetim mjestima; u onim trećim trima
de locis religiosis; tres porro, q u i istos sequuntur et a d t e m p o r a
c c 1 6 9 (koje iza tih slijede i tiču se vremena, to jest blagdana) jedna je knjiga
pertinent, i d est ad dies / festos, ita, ut u n u m e o r u m faceret de
o praznicima, druga o cirkuskim priredbama, a treća o kazališnim
feriis, a l t e r u m de ludis circensibus, de scaenicis t e r t i u m ; q u a r t o r u m
izvedbama; u četvrtim trima (koje se tiču svetih obreda), jednu knjigu
t r i u m a d sacra p e r t i n e n t i u m u n i dedit consecrationes, a l t e r i sacra
daje posvećenjima, drugu zasebničkim obredima, a posljednju
p r i v a t a , u l t i m o p u b l i c a . H a n e velut p o m p a m o b s e q u i o r u m i n t r i -
javnim. Taj, takoreći, mimohod ugodljivosti — u trima preostalim

(5) U latinskoj književnosti, i religioznoj i profanoj, jednoglasne pohvale

idu Varonovu učenju; i s pravom, jer je njegov pokušaj, u povijesti zapadne
kulture, prva enciklopedija i , po nekim vidicima, prva arheološka rasprava
uopće. Ipak, neki mu kršćanski pisci, kao Augustin, prigovaraju zbog konfor­
mizma i nedosljednosti (usp. i Tertulijan, Ad nat. 2, 2, 19).

A U izvorniku » q u i n d e c i m viri s a c r o r u m « ; s l u ž b e n i č u v a r i sibilinskih knjiga.

 418 D E CIV. D E I 6, 3-4, 2
bus, q u i restant, d i i i p s i sequuntur extremi, quibus iste universus
cultus impensus est: i n p r i m o d i i certi, i n secundo i n c e r t i , i n tertio
c u n c t o r u m n o v i s s i m o d i i praecipui atque selecti.
Nequaquam dii 4. 1. I n hac tota serie pulcherrimae ac subtilissimae distribu-
colendi propter
vitam tionis et distinctionis v i t a m aeternam frustra quaeri et sperari
nam.
i m p u d e n t i s s i m e vel optari, ex his, quae i a m d i x i m u s et quae dein-
ceps dicenda sunt, cuivis h o m i n u m , q u i corde obstinato sibi n o n
fuerit i n i m i c u s , facillime apparet. V e l h o m i n u m e n i m sunt ista
i n s t i t u t a vel daemonum, n o n quales vocant i l l i daemones bonos,
sed, ut l o q u a r apertius, i m m u n d o r u m s p i r i t u u m et sine controversia
m a l i g n o r u m , q u i noxias opiniones, quibus a n i m a h u m a n a magis
magisque vanescat et i n c o m m u t a b i l i aeternaeque v e r i t a t i c o a p t a r i
atque inhaerere non possit, invidentia m i r a b i l i et occulte inserunt
cogitationibus i m p i o r u m et aperte aliquando ingerunt sensibus et
qua possunt fallaci attestatione confirmant. Iste ipse V a r r o propte­
rea se prius de rebus humanis, de divinis autem postea scripsisse
testatur, q u o d prius exstiterint civitates, deinde ab eis haec insti­
tuta sint. V e r a autem religio non a terrena aliqua civitate i n s t i t u t a
est, sed plane caelestem ipsa instituit civitatem. E a m vero i n s p i r a t
et docet verus Deus, dator vitae aeternae, veris cultoribus suis.
Varro fatetur - 2. V a r r o n i s i g i t u r confitentis ideo se prius de rebus h u m a n i s
deos ab homi­
nibus inventos.
scripsisse, postea de divinis, q u i a divinae istae ab h o m i n i b u s insti-
tutae sunt, haec ratio est: Sicut prior est, inquit, pictor quam
tabula picta, prior faber quam aeđificium: ita priores sunt civi­
tates quam ea, quae a civitatibus instituta 12
sunt . D i c i t autem
p r i u s se s c r i p t u r u m fuisse de diis, postea de h o m i n i b u s , si de
o m n i n a t u r a d e o r u m scriberet, quasi h i c de aliqua scribat et n o n
de o m n i , aut vero etiam aliqua, licet non omnis d e o r u m n a t u r a
n o n p r i o r debeat esse q u a m h o m i n u m . Q u i d q u o d i n i l l i s tribus
P L 180 novissimis l i b r i s deos certos et incertos et selectos d i l i / g e n t e r
explicans n u l l a m deorum n a t u r a m praetermittere videtur? Q u i d
est ergo, q u o d ait: Si de omni natura deorum et hominum scri-
beremus, prius divina absolvissemus, quam humana attigissemus?
Aut e n i m de o m n i natura d e o r u m scribit, aut de aliqua, aut o m n i ­
CC 170 no de n u l l a . S i de o m n i , praeponenda est ufique rebus h u / m a n i s ;
12
V A R O N , Antiq., (rer. div. 1), fr. 109 (samo u Aug.).
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 3-4, 2 419
knjigama — završavaju sami bogovi, kojima je to cjelokupno štovanje
namijenjeno: u prvoj su knjizi pouzdani bogovi, u drugoj nepouzdani
bogovi, a u trećoj i posljednoj od svih glavni i izabrani bogovi (6).
4. 1. U cijelome tome nizu vrlo lijepe i potanke razdiobe i raz- Iz Varonova izla­
ganja proizlazi da
lučbe uzalud je tražiti vječni život, i krajnje je bezobrazno nadati se tu su kod štovatelja
bogova ljudske
njemu i l i ga željeti, što je posve jasno iz onoga što već rekoh i što ću j o š stvari starije od
božanskih
0 tome reći, i to svakomu čovjeku koji nije tvrdoglava srca sam sebi ne­
prijatelj. Jer, to su zasade i l i ljudi i l i duhova, ne onih duhova koje nazi­
vaju dobrima, nego onih (da otvorenije k a ž e m ) nečistih duhova što su
neosporno o p a k i , koji z a č u d n o m zavišću i potajice usađuju pogubne
misli u razmišljanja b e z b o ž n i k a , misli od kojih ljudska d u š a sve više
1 više kopni te ne m o ž e ni shvatiti ni prihvatiti nepromjenljivu vječnu
istinu; misli koje katkad i otvoreno n a m e ć u sjetilima, te ih potkrepljuju
kakvim god mogu lažnim svjedočanstvom. Sam V a r o n posvjedočuje
kako je zbog toga pisao prvo o ljudskim stvarima, a poslije o b o ž a n ­
skim stvarima, jer su prvo nastajale d r ž a v e , a zatim u njima dotične
ustanove. N u , istinsku vjeru nije ustanovila nikakva zamaljska d r ž a v a ,
nego je ona ustanovila nebesku d r ž a v u ; a tu vjeru udahnjuje i n a u č a v a
istinski B o g , darivatelj vječnog života svojim istinskim štovateljima.
2. Dakle, kada V a r o n priznaje kako je zbog toga prvo pisao o ljud­
skim stvarima, a poslije o b o ž a n s k i m stvarima, jer su te b o ž a n s k e ljudi
ustanovili, onda mu je razlog ovo: » K a o što je slikar prvotniji od
slike, graditelj prvotniji od građevine, isto su tako države prvotnije od
12
onoga što su d r ž a v e u s t a n o v i l e . « ) N u , ipak kaže, kako bi prije pisao
o bogovima, a poslije o ljudima, kad bi pisao o cjelokupnoj naravi
bogova, kao da tu piše samo o nekakvu dijelu, a ne o cjelini, i l i pak
kao da jednome dijelu naravi bogova (iako ne cjelini) ne treba davati
prvenstvo nad ljudima. A što je s onim kad u posljednjim trima knji­
gama pažljivo objašnjava pouzdane, nepouzdane i izabrane bogove,
te se čini kao da ne p r o p u š t a ništa od naravi bogova? Što je, dakle, kad
kaže: »Kad bismo pisali o cjelokupnoj naravi bogova i ljudi, prije
bismo razriješili b o ž a n s k e stvari nego što dotaknemo ljudske«? Jer,
ili on piše o cijeloj naravi bogova, ili samo o nekom dijelu, ili ni o kak­
vom. A k o piše o cijeloj naravi, onda ona zacijelo treba prethoditi ljud-
(6) Ta podjela glavnog arheološkog djela Varonova, što se tiče 16 knjiga
o teologiji i vjeri, poznata nam je samo iz Augustina; glede drugih 25 knjiga
o kulturi učenjaci su iznijeli razne hipoteze.
420 D E CIV. D E I 6, 4, 2
si de aliqua, c u r non etiam ipsa res praecedat humanas? A n
i n d i g n a est praeferri etiam universae naturae h o m i n u m pars ali-
qua deorum? Q u o d si m u l t u m est, ut aliqua pars d i v i n a praepo-
n a t u r universis rebus humanis, saltem digna est vel R o m a n i s . Re­
r u m quippe h u m a n a r u m libros, n o n q u a n t u m ad o r b e m t e r r a r u m ,
sed q u a n t u m ad solam R o m a m pertinet, scripsit, quos tamen
r e r u m d i v i n a r u m libris se dixit scribendi ordine merito praetu-
lisse, sicut p i c t o r e m tabulae pictae, sicut fabrum aedificio, aper-
tissime confitens, quod etiam istae res divinae, sicut p i c t u r a , sicut
structura, ab h o m i n i b u s institutae sint. Restat ut de n u l l a d e o r u m
n a t u r a scripsisse intellegatur, neque hoc aperte dicere voluisse, sed
intellegentibus reliquisse. U b i e n i m d i c i t u r « n o n o m n i s » , usitate
q u i d e m intellegitur aliqua; sed potest intellegi et « n u l l a » , quo-
n i a m quae n u l l a est nec omnis nec aliqua est. N a m , ut ipse dicit,
si o m n i s esset natura deorum, de qua scriberet, scribendi ordine
rebus h u m a n i s praeponenda esset; ut autem et ipso tacente veritas
clamat, praeponenda esset certe rebus romanis, etiamsi n o n o m n i s ,
sed saltem a l i q u a esset: recte autem postponitur; ergo n u l l a est.
N o n itaque rebus divinis anteferre voluit res humanas, sed rebus
veris noluit anteferre res falsas. I n his enim, quae scripsit de
rebus humanis, secutus est h i s t o r i a m r e r u m gestarum; quae autem
de his, quas divinas vocat, q u i d n i s i opiniones r e r u m v a n a r u m ?
H o c est n i m i r u m , quod v o l u i t s u b t i l i significatione monstrare,
n o n s o l u m scribens de his posterius q u a m de illis, sed e t i a m
r a t i o n e m reddens c u r i d fecerit. Q u a m si tacuisset, aliter hoc
factum eius ab aliis fortasse defenderetur. I n ea vero ipsa ratione,
q u a m reddidit, nec aliis q u i c q u a m reliquit pro a r b i t r i o s u s p i c a r i
et satis probavit homines se praeposuisse institutis h o m i n u m , n o n
n a t u r a m h o m i n u m naturae deorum. Ita se libros r e r u m d i v i n a r u m
n o n de veritate quae pertinet ad naturam, sed de falsitate quae
pertinet ad e r r o r e m scripsisse confessus est. Q u o d apertius a l i b i
posuit, sicut i n quarto l i b r o c o m m e m o r a v i , ex naturae f o r m u l a se
s c r i p t u r u m fuisse, si n o v a m ipse conderet civitatem; quia vero i a m
veterem invenerat, n o n se potuisse nisi eius consuetudinem sequi.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 4 , 2 421
skim stvarima; ako pak piše samo o nekom dijelu, zašto ne bi i taj dio
prethodio ljudskim stvarima? (7). Ili postoji m o ž d a neki dio bogova
koji je nedostojno pretpostaviti cjelokupnoj ljudskoj naravi? A k o je mno­
go, da se jedan dio b o ž a n s k o g postavi iznad svih ljudskih stvari, on je
barem dostojan da bude ispred rimskih stvari. Jer svoje knjige o ljud­
skim stvarima (ali ne o onim koje se tiču cijelog svijeta, nego koje se
tiču samog Rima), ipak je napisao da je s pravom stavio ispred knjiga
0 b o ž a n s k i m stvarima, kao što slikar dolazi prije slike, graditelj prije
g r a đ e v i n e , čime najotvorenije priznaje, kako su te b o ž a n s k e stvari
ustanovili ljudi, upravo kao sliku, kao građevinu. Preostaje stoga
shvatiti kako i nije pisao ni o kakvoj naravi bogova, i da to nije htio
otvoreno izreći, prepustivši razboritima da sami d o k u č e . Jer, kad kaže
»ne o cijelome«, onda se prema govornoj porabi misli kako je posrijedi
»neki d i o « , ali se m o ž e shvatiti i kao »ništa«, jer ono što je ništa nije
ni cjelina ni dio. Naime, kako sam kaže, kada bi ono o č e m u je pisao
bila cjelokupna narav bogova, stavio bi je u poretku pisanja ispred
ljudskih stvari; a i da je sam šutio, sama bi istina zavikala, da bi se
zaista moralo staviti ispred rimskih stvari, ako i nije cjelina, nego tek
1 dio b o ž a n s k o g a . M e đ u t i m , s pravom je to smjestio na posljednje
mjesto; stoga i nije ništa b o ž a n s k o .
Dakle, nije on htio staviti ljudske stvari ispred božanskih stvari, nego
nije htio lažne stvari pretpostaviti istinitima. Jer kad je pisao o ljudskim
stvarima, slijedio je povijest zbiljskih d o g a đ a j a ; ali kad piše o onim
stvarima koje naziva b o ž a n s k i m , što li je to ako ne domišljanje o ispraz­
nostima? Nema dvojbe, to je ono što je htio natuknuti u m j e š n o m
naznakom, ne samo tako što je o jednima pisao nakon drugih, nego
time što je naveo i razlog zašto je tako postupio. D a je to p r e š u t i o ,
njegovo bi drukčije izlaganje drugi m o ž d a branili. Samim razlogom
koji je naveo, drugima nije ostavio nikakve mogućnosti slobodna
n a g a đ a n j a , i dostatno je jasno dokazao da je ljude stavio ispred ljud­
skih zasada, a ne narav ljudi ispred naravi bogova. Tako je priznao da
knjige o b o ž a n s k i m stvarima nije napisao o istini koja pripada naravi,
nego o lažnoći koja pripada zabludi. A to je on drugdje otvorenije iznio
A
(kako sam spomenuo u četvrtoj k n j i z i ) gdje kaže da, kad bi osnivao
novi grad, onda bi pisao prema obrascu prirode; ali budući se zatekao
u drevnome gradu, nije mogao ništa drugo nego slijediti njegove običaje.
(7) Prihvatljivo je Varonovo gledanje, po kojemu u raspodjeli čitavoga
spisa, on kulturu stavlja ispred religije; naime, i religija je određena ljudska
pojava, što znači da spada u kulturu. To je uostalom stav čitave starine, npr.
Platonov (Crat. 397c-408d) i Aristotelov (Met. 983, 28). Augustinu vjero­
jatno smetaju slike slikara i graditelja, koje mogu ispreokrenuti odnošaj ovis­
nosti.
A 4,31.
 422 D E CIV. D E I 6, 5, 1-2 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 5, 1-2 423

Quae fabulosa 5. 1. Deinde i l l u d quale est, quod t r i a genera theologiae dicit 5. 1. Što je zatim ono kad kaže kako postoje tri vrste bogoslovlja, O tri vrste bogo­
sit theologia si­ slovlja prema V a -
ve poetarum... esse, i d est rationis quae de diis explicatur, eorumque u n u m to jest umovanja koje raspravlja o bogovima, te se jedno od njih naziva r o n u , o jednome
basnenom, drugo­
m y t h i c o n appellari, a l t e r u m physicon, t e r t i u m civile? Latine s i usus basnenim (mythicon), drugo naravnim (physicon), a treće g r a đ a n s k i m me naravnom i tre­
ćemu građanskom
adrnitteret, genus, q u o d p r i m u m posuit, fabulare appellaremus; (civile)? D a to d o p u š t a latinska jezična upotreba, prvo bismo nazvali
CC 171 sed fabulosum dicamus; a fabulis e n i m m y t h i c o n / d i c t u m / est, basnovitim (fabulare), ali nazovimo ga basnenim (fabulosum), jer
A
P L 181 q u o n i a m IJIOO-O^ Graece fabula dicitur. S e c u n d u m autem ut natu­ je i grčka riječ mythicon (lat. fabulosum) izvedena iz b a s n i (fabulis),
rale dicatur, i a m et consuetudo locutionis admittit. T e r t i u m e t i a m jer je grčka riječ u,0$oc,—basna.
ipse latine enuntiavit, q u o d civile appellatur. Deinde ait: Mythicon D r u g u vrstu m o ž e m o nazvati naravnom physieon (naturale), kao što
appellant, quo maxime utuntur poetae; physicon, quo philosophi, nam d o p u š t a govorna uporaba. Treću je i sam V a r o n nazvao latinski
civile, quo populi. Primum, inquit, quod dixi, in eo sunt multa civile — g r a đ a n s k o bogoslovlje. Z a t i m kaže: » B a s n e n o m nazivaju prvu
contra dignitatem et naturam immortalium ficta. In hoc enim vrstu, kojom se v e ć i n o m služe pjesnici; naravnom drugu, kojom se
est, ut deus alius ex capite, alius ex femore sit, alius ex guttis služe filozofi, a treću g r a đ a n s k o m , kojom se služi o p ć e p u č a n s t v o . «
sanguinis natus; in hoc, ut dii furati sint, ut adulterarint, ut ser- Dalje veli: » U onoj koju sam nazvao prvom vrstom nalaze se mnoge
vierint homini; denique in hoc omnia diis attrihuuntur, quae non izmišljotine koje su protiv dostojanstva i naravi besmrtnika. T u se jedno
modo in hominem, sed etiam quae in contemptissimum hominem b o ž a n s t v o r a đ a iz glave, drugo iz bedra, treće iz kapljica krvi; tu bogovi
13
cadere possunt . H i c certe u b i potuit, u b i ausus est, u b i i m p u - kradu, vrše preljube i služe čovjeku; i tako se u toj vrsti bogoslovlja
n i t u m putavit, qtianta mendacissimis fabulis naturae deorum fieret bogovima pripisuje ne samo sve ono što se može dogoditi čovjeku nego
i n i u r i a , sine caligine u l l i u s ambiguitatis expressit. L o q u e b a t u r 13
čak i najprezrenijem od ljudi.« ) Barem ovdje gdje je mogao, gdje se
e n i m n o n de n a t u r a l i theologia, n o n de c i v i l i , sed de fabulosa, o d v a ž i o , gdje je mislio da nije kažnjivo, V a r o n je bez ikakve magle
q u a m libere a se putavit esse culpandam. dvosmislice izrekao, kolika se nepravda nanosi naravi bogova; jer je
govorio ne o naravnom bogoslovlju i ne o g r a đ a n s k o m , nego o basne­
nom, o kojem je mislio da ga može slobodno optužiti (8).

...naturalis seu - 2. V i d e a m u s q u i d de altera dicat. Secundum genus est, inquit,
physica vel phi-
losophorum... quod demonstravi, de quo multos libros philosophi reliquerunt;
in quibus est, dii qui sint, ubi, quod genus, quale est : a quodam e
tempore an a sempiterno fuerint dii; ex ignif sint, ut credit He-
raclitus, an ex numeris, ut Pythagoras, an ex atomis, ut ait Epi-
curus. Sic alia, quae facilius intra parietes in schola quam extra
in foro ferre possunt aures . 14
N i h i l i n hoc genere culpavit, q u o d
p h v s i c o n vocant et ad philosophos pertinet, t a n t u m quod e o r u m
inter se controversias commemoravit, per quos facta est dissiden-
t i u m m u l t i t u d o sectarum. R e m o v i t tamen hoc genus a foro, i d est
a populis; scholis vero et parietibus clausit. I l l u d autem p r i m u m
m e n d a c i s s i m u m atque t u r p i s s i m u m a civitatibus non removit. O
religiosas aures populares atque i n his etiam romanas! Q u o d de
diis i n m o r t a l i b u s p h i l o s o p h i disputant, ferre n o n possunt; q u o d
vero poetae canunt et histriones agunt, quae contra dignitatem ac
n a t u r a m i m m o r t a l i u m ficta sunt, q u i a non modo i n h o m i n e m , sed
etiam i n c o n t e m p t i s s i m u m h o m i n e m cadere possunt, n o n s o l u m
2. Sad da vidimo što kaže o drugome. » D r u g a je vrsta bogoslovlja,
kao što sam pokazao, ona o kojoj su nam filozofi ostavili mnogo
knjiga; u njima se govori koji su bogovi, gdje, koje vrste, kakvi; da l i
su od nekog vremena i l i oduvijek; jesu l i od ognja, kao što vjeruje
Heraklit, ili od brojeva (kao što misli Pitagora) ili od atoma (kao što
kaže E p i k u r ) . T u su i mnoge druge stvari koje uši lakše mogu podnijeti
1 4 )
unutar zidova škole negoli vani na t r g u . « T u vrstu bogoslovlja koje
nazivaju naravnim i koje pripada filozofima, V a r o n ne optužuje, samo
što spominje prepirke i z m e đ u njih, koje su dovele do mnoštva zava­
đenih sljedbi. A l i tu je vrstu bogoslovlja odmaknuo od gradskoga trga,
to jest od puka; zaključao je unutar zidova škole, a onu prvu, krajnje
lažnu i gnusnu, nije od gradova odmaknuo. O p o b o ž n i h l i pučkih ušiju,
a m e đ u njima i rimskih! T i ne mogu podnijeti ono što filozofi rasprav­
ljaju o besmrtnim bogovima; dok ono što pjesnici pjevaju, a glumci
izvode (što je izmišljeno protiv dostojanstva i naravi besmrtnika)
ono u što m o ž e zapasti ne samo čovjek nego i najprezreniji od ljudi, —

e
est] isp. M.
f
igne M.
(8) Te tri vrste teologije, o kojima raspravlja Varon, idu u početke kla­
13
sične mudrosti.
V A R O N , Antiq. (rer. div.l), fr. 111 (samo u Aug.); usp. i Logist., fr. 43 a;
T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 1, 9—13; K . M U C I J E SCEVOLA, Iur. civ. fr. 71; A Lat. fabula je v i š e z n a č n a r i j e č : povijest, pripovijest, basna, bajka, i z m i š l j o t i n a . Ovdje je za
vidi gore 4, 27. Augustinov nazivak fabulosum uzeta r j e đ a riječ basnen (od basna), kako bismo zahvatili š t o
14
Usp. T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 2, 1. v i š e od smisla izvornika.
 424 D E CIV. D E I 6, 5, 2-6, 1
ferunt, sed e t i a m libenter audiunt. Neque i d tantum, sed diis quo-
que ipsis haec placere et per haec eos placandos esse decernunt.
...civihs vel ci- . 3. D i x e n t ahquis: Haec duo genera m y t h i c o n et p h v s i c o n , i d
vitatum. . i 1 ^ , , , • J je mythicon i drugo koje je physicon — to jest: basneno i naravno, od
est t a b u l o s u m atque naturale, discernamus ab hoc c i v i l i , de quo
nunc agitur, unde i l l a et ipse discrevit, iamque i p s u m civile videa-
cc 172 m U s qualiter explicet. Video q u i d e m , c u r debet / discerni fabulo-
s u m : q u i a falsum, q u i a turpe, q u i a i n d i g n u m est. N a t u r a l e a u t e m
a c i v i l i velle discernere q u i d est a l i u d q u a m etiam i p s u m civile
fateri esse mendosum? S i e n i m i l l u d naturale est, q u i d habet re-
prehensionis, ut excludatur? S i ' autem hoc quod civile d i c i t u r na­
turale n o n est, q u i d habet m e r i t i , ut admittatur? Haec nempe i l l a
causa est, quare p r i u s scripserit de rebus humanis, posterius de
divinis, q u o n i a m i n divinis rebus n o n naturam, sed h o m i n u m
P L 1 8 2
i n s t i t u t a secutus est. / Intueamur sane et c i v i l e m theologian.
Tertium genus est, inquit, quod in urbibus cives, maxime sacer-
dotes, nosse atque administrare debent. In quo est, quos deos
publice colere, [ q u a e ] « sacra ac sacrificia facere quemque par sit.
A d h u c q u o d sequitur attendamus. Prima, inquit, theologia maxime
accommodata est ad theatrum, secunda ad mundum, tertia ad
urbem. Quis n o n videat, c u i p a l m a m dederit? Utique secundae,
q u a m supra dixit esse p h i l o s o p h o r u m . H a n e e n i m pertinere testa-
t u r ad m u n d u m , quo isti n i h i l esse excellentius opinantur i n rebus.
Duas vero illas theologias, p r i m a m et tertiam, theatri scilicet atque
urbis, d i s t i n x i t an iunxit? V i d e m u s e n i m non continuo, q u o d est
urbis, pertinere posse et ad m u n d u m , quamvis urbes esse videa-
mus i n m u n d o ; fieri e n i m potest, ut i n urbe secundum falsas
opiniones ea colantur et ea credantur, q u o r u m i n m u n d o v e l extra
m u n d u m n a t u r a sit nusquam: theatrum vero u b i est n i s i i n urbe?
Quis t h e a t r u m instituit n i s i civitas? P r o p t e r q u i d instituit n i s i
p r o p t e r ludos scaenicos? U b i sunt l u d i scaenici nisi i n rebus di­
vinis, de quibus h i l i b r i tanta sollertia conscribuntur?
De Romanorum 6. 1. O M a r c e V a r r o , c u m sis h o m o o m n i u m acutissimus et
theologia Var- , umniji i bez ikakve dvojbe najuceniji — ipak samo čovjek, ne bog,
ro sibi discre- sine u l l a dubitatione doctissimus, sed tamen homo, n o n Deus, nec
p a t
" š p i r i t u D e i a d videnda et annuntianda divina i n v e r i t a t e m liber-
tatemque subvectus, cernis q u i d e m q u a m sint res divinae ab hu­
manis nugis atque mendaciis dirimendae; sed vitiosissimas popu-
l o r u m opiniones et consuetudines i n superstitionibus p u b l i c i s ve-
reris offendere, quas a d e o r u m natura abhorrere vel t a l i u m , quales
i n huius m u n d i elementis h u m a n i a n i m i suspicatur infirmitas, et
quae] isp. Af.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 5, 2 - 6 , 1 425
ne samo što podnose nego čak i rado slušaju. I ne samo to, nego su j o š
zaključili kako se takvo što sviđa samim bogovima i da ih time treba
udobrovoljavati.
3. Netko bi rekao: » R a z l u č i m o ove dvije vrste bogoslovlja, jedno koje
onoga g r a đ a n s k o g , o kojem je sada riječ, upravo kao što je i V a r o n
razdvojio, i razvidimo kako razlaže g r a đ a n s k o bogoslovlje.« U v i đ a m
zašto je potrebno odvojiti ono basneno: jer je lažno, jer je gnusno, jer
je nedostojno. A l i htjeti razdvojiti naravno bogoslovlje od g r a đ a n s k o g ,
što je to drugo nego priznati kako je i ono g r a đ a n s k o lažno? A k o je ono
naravno bogoslovlje, kakav ima nedostatak, te se isključuje? A k o pak
ono bogoslovlje koje se naziva g r a đ a n s k i m nije naravno, kakva mu je
zasluga da se uključuje? Naime, ovo je i razlog zašto je prvo pisao
0 ljudskim stvarima, a poslije o b o ž a n s k i m , jer opisujući b o ž a n s k e
stvari nije slijedio narav, nego ljudske ustanove.
A l i , razvidimo i g r a đ a n s k o bogoslovlje. V a r o n kaže: »Treća vrsta je
ona koju g r a đ a n i u gradovima, a najviše svećenici trebaju naučiti
1 primjenjivati. T u je riječ o tome koje bogove treba javno štovati, i koje
žrtve i obredi pripadaju kojemu.« Pripazimo što slijedi. » P r v o bogo­
slovlje, kaže on, najviše je prikladno kazalištu, drugo cijelome svijetu,
treće gradu.« T k o ne b i vidio, kojoj vrsti daje prednost? D a k a k o ,
drugoj vrsti, o kojoj već reče kako pripada filozofima. O n posvjedočuje
kako ta pripada svijetu, a filozofi opet drže da ništa nije izvrsnije od
samog svijeta. A l i , što je onda s o n i m dvama bogoslovljima, prvim
i trećim, kazališnim i gradskim; da l i ih je razlučio i l i ih je spojio?
V i d i m o kako ono što pripada gradu ne pripada n u ž n o i svijetu, iako
vidimo da gradovi jesu u svijetu; jer m o ž e biti da se u gradu —
a prema lažnim mnijenjima — štuju one stvari (i vjeruje u njih)
kojih nema nigdje, ni u svijetu ni izvan njega. Jer, gdje je kazalište
ako nije u gradu? T k o je kazalište osnovao ako nije grad? Z b o g čega
ga je osnovao ako ne radi kazališnih priredaba? A kamo te kazališne
priredbe pripadaju ako ne m e đ u b o ž a n s k e stvari, o kojima se u ovim
knjigama piše s toliko umješnosti?
6. 1. O M a r k o Varone, b u d u ć i da si čovjek od svih n a j o š t r o - o mitskom, to jest
. . . . . , . . . . v ... . . . . , o basnenom, te o
građanskom bogo-
a nisi ni D u h o m Božjim izdignut do istine i slobode, da bi uvidio i pro- varona 3 P r
° t l V
glasio b o ž a n s k e stvari — zaista shvaćaš koliko je potrebno odvojiti
b o ž a n s k e stvari od ljudskih ludosti i laži; ali se ipak plašiš povrijediti
najopakija p u č k a mnijenja i običaje u javnim praznovjericama, koje su
posve t u đ e naravi bogova, pa i od onih koje slaboća ljudske duše sluti
 426 D E CIV. D E I 6, 6, 1-2
sentis ipse, c u m eas usquequaque consideras, et omnis vestra litte-
r a t u r a circumsonat. Q u i d hic agit h u m a n u m quamvis excellentissi-
m u m ingenium? Q u i d t i b i h u m a n a licet m u l t i p l e x ingensque doc-
cc 173 t r i n a in his angustiis suffragatur? Naturales deos colere / cupis,
civiles cogeris. Invenisti alios fabulosos, i n quos liberius q u o d
sentis evomas, unde et istos civiles velis nolisve perfundas Dicis
quippe fabulosos accommodatos esse ad theatrum, naturales a d
m u n d u m , civiles ad u r b e m , c u m mundus opus sit d i v i n u m , urbes
vero et theatra opera sint h o m i n u m , nec alii d i i ricleantur i n thea­
tris, q u a m q u i adorantur i n templis, nec aliis ludos exhibeatis,
quam quibus v i c t i m a s i m m o l a t i s . Quanto liberius subtiliusque ista
divideres dicens alios esse deos naturales, alios ab h o m i n i b u s i n -
P L 1 8 3
stitu/tos, sed de institutis a l i u d habere litteras poetarum, a l i u d
sacerdotum, utrasque tamen i t a esse inter se amicas consortio
falsitatis, ut gratae sint utraeque daemonibus, quibus d o c t r i n a
i n i m i c a est veritatis!
Turpis est theo- . 2. Sequestrata igitur paululum theologia, quam naturalem
logia fabulosa et , , , 2. Dakle, izdvojivši za sada ono bogoslovlje koje nazivaju naravnim
civilis... vocant, de qua postea disserendum est, placetne t a n d e m v i t a m
aeternam peti aut sperari a diis poeticis, theatricis, l u d i c r i s , scae­
nicis? Absit; i m m o avertat Deus verus t a m i m m a n e m sacrilegam-
que dementiam. Q u i d ab eis diis, quibus haec placent et quos
haec placant, c u m e o r u m i l l i c c r i m i n a frequententur, v i t a aeterna
poscenda est? N e m o , ut arbitror, usque ad tantum p r a e c i p i t i u m
furiosissimae impietatis insanit. N e c fabulosa igitur nec c i v i l i theo­
logia s e m p i t e r n a m q u i s q u a m a d i p i s c i t u r v i t a m . I l l a e n i m de diis
t u r p i a fingendo seminat, haec favendo metit; i l l a mendacia spar-
git, haec colligit; i l l a res divinas falsis c r i m i m b u s insectatur, haec
e o r u m c r i m i n u m ludos i n divinis rebus amplectitur; i l l a de diis
nefanda figmenta h o m i n u m c a r m i n i b u s personat, haec ea d e o r u m
i p s o r u m festivitatibus consecrat; facinora et flagitia n u m i n u m i l l a
cantat, haec amat; illa prodit aut fingit, haec autem aut attestatur
veris aut oblectatur et falsis. Ambae turpes ambaeque damnabiles;
sed i l l a , quae theatrica est, p u b l i c a m t u r p i t u d i n e m profitetur; ista,
quae u r b a n a est, illius turpitudine ornatur. H i n c i n e v i t a aeterna
sperabitur, unde ista brevis temporalisque p o l l u i t u r ? A n vero v i t a m
p o l l u i t c o n s o r t i u m nefariorum h o m i n u m , si se inserant affectio-
nibus et assensionibus nostris, et v i t a m non p o l l u i t societas dae-
m o n u m , q u i coluntur c r i m i n i b u s suis? S i veris, q u a m m a l i ! si
falsis, q u a m male!
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 6, 1-2 427
i u p o č e l i m a ovoga svijeta; to ti i sam u v i đ a š , kad god o tome raz­
mišljaš, te od toga odjekuje cijela vaša književnost. A l i što tu čini ljud­
ska nadarenost, č a k i kad je najizvrsnija? O d kakve ti je p o m o ć i
u ovim tjesnacima ljudska u č e n o s t , koliko god raznovrsna i golema
ona bila? Želiš štovati naravne bogove, a prisiljen si štovati g r a đ a n ­
ske. O t k r i o si one druge, basnene, protiv kojih možeš slobodnije
rigati ono što misliš, ali time — hoćeš nećeš — z a h v a ć a š i one gra­
đ a n s k e (9). Kažeš naime, kako su basneni bogovi prilagođeni kaza­
lištu, naravni svijetu, a g r a đ a n s k i gradu; samo, svijet je b o ž a n s k o
djelo, gradovi i kazališta ljudska su djela; oni bogovi koji se mogu
ismijavati u kazalištima isti su oni koji se štuju u hramovima; istima
se mogu predstave prikazati kojima se i žrtve prinose. K o l i k o bi slo­
bodnije i točnije sve to razlučio, da si rekao kako su jedni bogovi
naravni, dok su druge zasnovali ljudi; ali o tima koji su ljudska tvore­
vina jedno govore pjesnici u svojim djelima, a drugo svećenici, dok su
i jedni i drugi zbratimljeni u d r u ž b i prijevare, tako te i jedni i drugi
ugađaju zlodusima, kojima je neprijateljski nauk istine!
(i o kojem treba raspravljati poslije), m o ž e l i itko potražiti život vječni
— i l i se njemu ponadati — od pjesničkih, kazališnih, smiješnih, glu­
mačkih bogova? N e k je daleko od nas takvo š t o ; i nek istinski B o g
odvrati od nas takvu č u d o v i š n u i svetogrdnu ludost. Što? Z a r da život
vječni t r a ž i m o od tih bogova, kojima godi i koje umilostivljuju, kad
se tu prikazuju njihovi zločini? K a k o ja mislim, nitko nije poludio sve
do takvog ponora najbješnjeg bezbožja. Stoga život vječni ne stječe
nitko ni po basnenu ni po g r a đ a n s k o m bogoslovlju. Jedno sije i z m i ­
šljajući gnusobe o bogovima; drugo žanje gajeći te gnusobe; jedno
rasipa laži, drugo ih prikuplja; jedno b o ž a n s t v a optužuje lažnim zlo­
činima, drugo priredbe o tim zločinima prigrljuje kao vjerske obrede;
jedno u ljudskim pjesmama izvikuje neizrecive izmišljotine o bogovima,
drugo ih posvećuje kao svetkovine bogova; jedno opjevava zločine
i o p a č i n e b o ž a n s t v a , drugo ih ljubi; jedno takva djela iznosi i l i izmišlja,
drugo i l i o njima svjedoči kao o istinskima i l i uživa u njima iako su
lažna. O b a su ta bogoslovlja i gnusobna i kažnjiva; ali ono koje je
kazališno propovijeda javnu gnusobu, dok se drugo — koje je g r a đ a n ­
sko — kiti tom gnusobom. Zar da se vječnomu životu nadamo odatle,
odakle se zagađuje ovaj kratki i vremeniti? A k o život kalja druženje
s opakim ljudima, koji su osvojili naša čuvstva i stekli naklonost, zar
da život ne ukalja druženje sa zlodusima, koji se slave svojim vlastitim
zločinima? A k o su ta djela istinska, koliko l i su oni opaki; A k o su
pak lažna, koliko je to opako!
(9) Gotovo svi bogovi personifikacija su jedinstvenih i osebujnih svjetskih
pojava, ali su u isto doba bogovi naslovnici (eponimi), zaštitnici ili predvodni­
ci raznih skupina, recimo plemena, grada ili države te se o njima pod oba vidika
govori u filozofiji ili u pjesništvu.
 428 D E CIV. D E I 6, 6, 3-7, 1
n tempiis
in riS e t
" ^ a e c c u m
dicimus, v i d e r i fortasse c u i p i a m n i m i s h a r u m
r e r u m ignaro potest ea sola de diis talibus maiestati i n d i g n a di-
vinae et r i d i c u l a detestabilia celebrari, quae poeticis cantantur
c a r m i n i b u s et ludis scaenicis actitantur; sacra vero i l l a , quae n o n
CC 174 histriones, sed sacerdotes agunt, ab o m n i esse de/decore purgata
et aliena. H o c si i t a esset, n u m q u a m theatricas turpitudines i n
e o r u m h o n o r e m q u i s q u a m celebrandas esse censeret, n u m q u a m
eas i p s i d i i praeciperent sibimet exhiberi. Sed ideo n i h i l pudet
ad o b s e q u i u m d e o r u m talia gerere i n theatris, q u i a s i m i l i a gerun-
tur i n templis. Denique c u m memoratus auctor c i v i l e m theolo-
gian a fabulosa et n a t u r a l i tertiam q u a m d a m sui generis distin-
guere conaretur, magis eam ex utraque temperatam q u a m ab
utraque separatam intellegi voluit. A i t enim ea, quae scribunt
poetae, m i n u s esse q u a m ut p o p u l i sequi debeant; quae autem
p h i l o s o p h i , plus q u a m ut ea vulgus scrutari expediat. Quae sic
abhorrent, inquit, ut tamen ex utroque genere ad civiles rationes
assumpta sint non pauca. Quare quae erunt communia cum pro-
h
priis , una cum civilibus scribemus; e quibus maior societas debet
esse nobis cum philosophis quam cum poetis . 15
N o n ergo n u l l a
1 6
c u m poetis. E t tamen alio l o c o dicit de generationibus d e o r u m
magis ad poetas q u a m ad physicos fuisse populos inclinatos. H i c
P L 1 8 4
/ e n i m dixit q u i d fieri debeat, i b i q u i d fiat. Physicos dixit u t i l i -
tatis causa scripsisse, poetas delectationis. A c per hoc ea, quae a
poetis c o n s c r i p t a p o p u l i sequi n o n debent, c r i m i n a sunt deorum,
quae tamen delectant et populos et deos. Delectationis e n i m causa,
sicut dicit, scribunt poetae, n o n utilitatis; ea tamen scribunt, quae
d i i expetant, p o p u l i exhibeant.
Indigna sunt 7. 1. Revocatur i g i t u r ad theologian c i v i l e m theologia fabulosa,
simulacra et fa-
bulae. theatrica scaenica, indignitatis et turpitudinis plena, et haec tota,
quae m e r i t o culpanda et respuenda iudicatur, pars huius est, quae
colenda et observanda censetur; non sane pars incongrua, sicut
ostendere i n s t i t u i , et quae ab universo corpore aliena i m p o r t u n e
i l l i connexa atque suspensa sit, sed o m n i n o consona et t a m q u a m
eiusdem corporis m e m b r u m convenientissime copulata. Q u i d e n i m
a l i u d ostendunt i l l a simulacra, formae, aetates, sexus, habitus deo­
r u m ? N u m q u i d b a r b a t u m Iovem, i m b e r b e m M e r c u r i u m poetae
habent, pontifices n o n habent? N u m q u i d P r i a p o m i r n i , n o n e t i a m
1
erunt. . . propriis] sunt communia cum poetis M.
15
V A R O N , Antiq. (rer. div. 1), fr. 118 (samo u Aug.).
16
V A R O N , De lingua lat. 10, 55.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 6, 3-7, 1 429
3. K a d ovo govorimo, nekomu tko nije dobro upoznat s ovim pred­
metom m o ž d a se m o ž e učiniti, kako se takve priče, nedostojne b o ž a n ­
skog veličanstva, (uz to, smiješne i odvratne) samo opjevavaju u pjesnič­
k i m sastavcima i prikazuju u kazališnim glumama dok su svečanosti, koje
ne izvode glumci, nego ih priređuju svećenici, čiste i slobodne od svake
sramote. D a je to tako, nitko ne bi nikad bio za to da se kazališne gnu­
sobe prikazuju u čast bogova, i ne bi nikad sami bogovi naredili da i m
se one priređuju. A ljudi se zbog toga ništa ne stide izvoditi takvo što
u kazalištima, u čast bogovima, jer se slično izvodi i u hramovima.
N a p o k o n , kad je spomenuti pisac nastojao razlikovati g r a đ a n s k o
bogoslovlje od basnenog i naravnog, kao nešto treće i svojevrsno, htio
je da se shvati kako je d o t i č n o više mješavina toga dvojega negoli raz­
ličito od njih. K a ž e , naime, da su one stvari koje pišu pjesnici manje
od onoga što puk treba slijediti; crno pak što pišu filozofi više je nego
što narod m o ž e istražiti. V a r o n veli: »Ta se dva bogoslovlja i z m e đ u
sebe ne slažu, ipak ne tako da se iz oba ne bi preuzele mnoge sastojine
za g r a đ a n s k o bogoslovlje. Što je zajedničko s pjesnicima, opisat ć e m o
u sklopu g r a đ a n s k o g a ; ali pri tome više se moramo družiti s filozofima
15
negoli s p j e s n i c i m a . « ) D a k l e , ipak ima p o n e š t o i s pjesnicima. N a ne­
16
kom drugom mjestu, ) govoreći o naraštajima bogova, kaže kako su
puci bili skloniji pjesnicima negoli prirodoslovcima. Jednom govori
što treba biti, drugi put što stvarno biva. K a ž e da su prirodoslovci
pisali radi koristi, a pjesnici radi zabave. Prema tome, ono što su pjesni­
ci napisali puci ne trebaju slijediti; to su zločini bogova, u kojima ipak
uživaju i puci i bogovi. Jer, kako kaže, pjesnici pišu radi zabave, a ne
radi koristi; pa ipak, pišu ono što bogovi zahtijevaju, a narodi i m izvode.
0 s l i č n o s t i i su­
7. 1. D a k l e , vraća se u g r a đ a n s k o bogoslovlje ono basneno kladnosti basnenog
bogoslovlje kazališta i pozornice, puno sramote i gnusobe; a cijelo 1 građanskog bo­
goslovlja
to bogoslovlje (koje se s pravom i osuđuje i odbacuje) dio je opet onoga
o kojem se misli da ga treba štovati i opsluživati; i zaista to nije nepri-
padan dio (kao što bijah poduzeo pokazati), niti pak t u đ cjelini tijela,
neprikladno s njime povezan i ovisan, nego je d a p a č e s njime u potpunu
skladu, spojen s njime najprimjerenije kao kakav ud istog tijela. Jer što
drugo pokazuju oni kipovi negoli lik, životnu dob, spol i odjeću bo-
gova?(10). Pjesnici imaju bradata Jupitra, a bezbrada M e r k u r a , a zar ih
veliki svećenici nemaju? Z a r su glumci, a ne i svećenici predočivali
(10) Mnogoboštvo i idolopoklonstvo u najtješnjoj su svezi s antropo-
morfnim poimanjem božanstva, što guši svako pravo vjersko osjećanje, kako
su primjećivali već filozofi (Platon, Pol. 379a ss) i neki pjesnici (Pindar,
Olymp. I, 46ss; Ksenofan u Diels 21, fr. 11-22. 14-15).

430 D E CIV. D E I 6, 7, 1-2
sacerdotes e n o r m i a pudenda fecerunt? A n aliter stat adorandus i n
locis sacris, q u a m procedit ridendus i n theatris? N u m Saturnus
senex, A p o l l o ephebus i t a personae sunt h i s t r i o n u m , ut n o n sint
statuae d e l u b r o r u m ? C u r Forculus, q u i foribus praeest, et L i m e n -
tinus, q u i l i m i n i , d i i sunt m a s c u l i , atque inter hos Cardea f e m i n a
CC 175 est, quae c a r d i n e m servat? Nonne / ista i n r e r u m d i v i n a r u m l i b r i s
reperiuntur, quae graves poetae suis c a r m i n i b u s i n d i g n a duxerunt?
N u m q u i d D i a n a theatrica portat a r m a et u r b a n a s i m p l i c i t e r v i r g o
est? N u m q u i d scaenicus A p o l l o citharista est et ab hac arte Del-
p h i c u s vacat? S e d haec honestiora sunt i n comparatione turpio-
r u m . Q u i d de ipso l o v e senserunt, q u i eius n u t r i c e m i n C a p i t o l i o
posuerunt? N o n n e attestati sunt Euhemero, q u i omnes tales deos
n o n fabulosa garrulitate, sed h i s t o r i c a diligentia homines fuisse
mortalesque conscripsit? Epulones etiam deos, parasitos l o v i š , ad
eius m e n s a m q u i constituerunt, q u i d a l i u d q u a m m i m i c a sacra
esse voluerunt? N a m parasitos l o v i š ad c o n v i v m m eius adhibitos
si m i m u s dixisset, utique r i s u m quaesisse videretur. V a r r o dixit!
n o n c u m i r r i d e r e t deos, sed c u m commendaret hoc dixit; divina­
r u m , n o n h u m a n a r u m r e r u m l i b r i hoc eum scripsisse testantur,
nec u b i ludos scaenicos exponebat, sed u b i C a p i t o l i n a i u r a pande-
1
bat. Denique talibus v i n c i t u r et fatetur, sicut f o r m a h u m a n a deos
11
fecerunt, i t a eos delectari humanis voluptatibus c r e d i d i s s e .
Quid de Hercu-
- 2. N o n e n i m et m a l i g n i spiritus suo negotio defuerunt, ut
le et Larentina
fabula dixerit. has noxias opiniones h u m a n a r u m m e n t i u m ludificatione firmarent.
Unde e t i a m i l l u d est, q u o d H e r c u l i s aedituus otiosus atque feriatus
lusit tesseris secum utraque m a n u alternante, i n u n a constituens
H e r c u l e m , i n altera se i p s u m , sub ea condicione, ut, si ipse vicis-
set, de stipe t e m p l i s i b i cenam pararet a m i c a m q u e conduceret;
si autem v i c t o r i a H e r c u l i s fieret, hoc i d e m de pecunia sua v o l u p t a t i
H e r c u l i s exhiberet; deinde c u m a se ipso t a m q u a m ab H e r c u l e /
PL 185 victus esset, d e b i t a m cenam et n o b i l i s s i m a m m e r e t r i c e m Laren-
1
t i n a m deo H e r c u l i dedit. A t i l l a c u m d o r m i s s e t i n templo, v i d i t
i n somnis H e r c u l e m sibi esse c o m m i x t u m sibique dixisse, q u o d
inde discendens, c u i p r i m u m iuveni o b v i a fieret, a p u d i l i u m esset
i n v e n t u r a mercedem, q u a m s i b i credere deberet ab H e r c u l e per-
s o l u t a m . A c sic abeunti c u m p r i m u s iuvenis ditissimus T a r u t i u s
1
a talibus M.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 7, 1-2 431
Prijapa s golemim spolovilom? Z a r o n n e š t o drukčiji stoji u svetištima
izložen štovanju, negoli se predočuje u kazalištu, izložen ismijavanju?
Z a r starac Saturn i mladac A p o l o n nisu isti likovi glumaca kao i kipovi
u svetištima? Z a š t o su Forkulo (koji štiti vrata — (fores) i Limentin
(koji štiti prag — limen) b o ž a n s t v a m u š k o g roda, dok je b o ž a n s t v o što
je i z m e đ u njih Kardea (koja štiti stožer — cardo) žena? Z a r se u knji­
gama o b o ž a n s k i m stvarima ne nalaze i stvari koje ozbiljni pjesnici
smatrahu nedostojnim svojih pjesama? Z a r kazališna D i a n a nosi oružje,
dok je ona gradska naprosto djevica? Z a r je A p o l o n na pozornici cita-
rist, dok je onaj Delfijski bez tog umijeća?
A l i te su stvari j o š poštenije u usporedbi s onim odvratnijima. Što li su
o samome Jupitru mislili oni koji njegovu hraniteljicu smjestiše na
Kapitolu A ? D \[ time ne svjedoče u korist Euhemera, koji je (ne pišući
a
0 tim bogovima s basnenom brbljavošću, nego s povjesničkim marom)
tvrdio kako su svi oni n e k o ć bili ljudi i s m r t n i c i ? Što su drugo htjeli8
nego da su sveti obredi kazališne lakrdije oni koji za Jupitrov stol
0
smjestiše » g o z b e n e b o g o v e « kao njegove čankolize (parasitos)? A k o
b i , naime, glumac lakrdijaš rekao kako su Jupitrovi čankolizi pozvani
na njegovu gozbu, činilo bi se da želi izazvati smijeh. A l i , V a r o n je to
rekao! i nije tako rekao, dok ismijava bogove, nego dok ih prepo­
ručuje; i napisao je to u knjigama o b o ž a n s k i m , a ne o ljudskim stvari­
ma; ne ondje gdje je izlagao o kazališnim priredbama, nego gdje je
otkrivao svečane obrede na Kapitolu! N a p o k o n , te su ga stvari nagnale
1 priznati da, kao što načiniše bogove u ljudskome liku, tako su i vjero­
17
vali da oni uživaju u istim nasladama u kojima i ljudi ).
2. A nisu zapravo promašili ni opaki duhovi, kojima je posao da
pogubne misli učvršćuju rugajući se umovima ljudi. Otuda i ona priča
o dokonu i neuposlenu č u v a r u Heraklova hrama, koji se sam sa sobom
kockao, jednom rukom protiv druge (jedna mu je ruka predstavljala
Herakla, a druga njega samoga), uz pogodbu: da ako sam pobijedi,
sebi će od hramskih novaca uzeti za objed i za ljubavnicu; zapadne
li pak pobjeda Herakla, platit će od svojeg vlastitog novca za Heraklove
u ž i t k e ; a kad je od sebe sama kao od H e r a k l a nadigran, priušti bogu
Heraklu o b e ć a n i objed i najglasovitiju bludnicu Larentinu. K a d je ta
zaspala u hramu, u snu je vidjela Herakla, koji je s njom legao i rekao
joj, da će kad ode odatle od prvoga mladića kojega susretne dobiti
plaću koju treba primiti kao d u ž n u nagradu od Herakla. Izašavši odatle
sretne ona veoma bogatog mladića Tarucija, koji se u nju zaljubi, neko
17
V A R O N , Antiq. (rer. div. 6), fr. 154 (samo u Aug.).
A Amaltea je odgajala d j e t e š c e Jupitra. Nije posve izvjesno da li je bila koza, ili nimfa koja je
imala kozu. U najstarijoj predaji s u s r e ć e se i jedno i drugo.
B V i d i knjigu 4, 24.
C R i j e č epulones izvorno z n a č i s v e ć e n i k e koji se brinu za ž r t v e n e gozbe u č a s t bogova; nazivak
(epulones dii) s u s r e ć e se i uz bogove (npr. Jupitra i Merkura). Augustin vjerojatno aludira na
epulum Jovis za vrijeme svetkovine ludi Romani u rujnu svake godine. T a d je na Kapitolu p r i ­
r e đ i v a n a vjerska gozba, kojoj bi prisustvovali č l a n o v i senata i magistrata, pri č e m u bi Jupitrov
kip l e ž a o pri gozbi, dok su Junona i Minerva sjedile na stolcima.
 432 D E CIV. D E I 6, 7, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 7, 2-3 433

occurrisset eamque dilectam secum diutius habuisset, i l l a h e r e d e m

vrijeme s njome proživi, a onda umre, ostavivši nju kao baštinicu.
defunctus est. Quae a m p l i s s i m a m adepta p e c u n i a m ne divinae mer- Pošto se ona tako obogatila, ne htjede da izgleda nezahvalna prema
cedi videretur ingrata, quod acceptissimum putavit esse n u m i n i ­ b o ž a n s k o j nagradi, pa učini ono što je smatrala kao najugodnije bo­
bus, p o p u l u m R o m a n u m etiam ipsa scripsit heredem, atque i l l a žanstvima, te odredi kao svojeg baštinika rimski puk, i kad je ona
n o n comparente i n v e n t u m est testamentum; quibus m e r i t i s eam nestala, n a đ e n a je oporuka; i kažu kako je takvim zaslugama stekla
D
ferunt e t i a m honores meruisse divinos. čak b o ž a n s k e p o č a s t i ( 1 1 ) •
3. D a su to pjesnici izmislili, da su to glumci glumili, nedvojbeno bi
Obscaena sunt . 3. Haec si poetae fingerent, si m i r n i agerent, a d fabulosam kazali, kako to pripada basnenom bogoslovlju i sudili b i kako to treba
sacra mysteno . _ _ _ _ . .
odvojiti od dostojanstva g r a đ a n s k o g bogoslovlja. A l i taj učeni pisac
rum. theologian dicerentur p r o c u l dubio pertinere et a civihs theolo­
iznio je te nedostojnosti ne kao djelo pjesnika, nego puka; ne kao ono
giae dignitate separanda iudicarentur. C u m vero haec dedecora n o n
što pripada glumcima, nego svećenicima; ne kazalištima, nego hramo­
C C 176 poetarum, sed p o p u l o r u m ; non m i m o r u m , sed / s a c r o r u m ; n o n
vima; to jest: ne ono što pripada basnenom, nego g r a đ a n s k o m bogo­
theatrorum, sed t e m p l o r u m ; i d est n o n fabulosae, sed civilis theo­
n
slovlju; pa dok lakrdijaši svojim smiješnim umijećem ne predstavljaju
logiae, a tanto d o c t o r e produntur: non frustra histriones l u d i c r i s
uzalud golemu gnusobu bogova, svećenici doista uzalud nastoje to­
artibus fingunt d e o r u m quae tanta est t u r p i t u d i n e m , sed plane
božnjim svetim obredima pridavati bogovima onu čast koju ti u o p ć e
frustra sacerdotes velut sacris ritibus conantur fingere d e o r u m
nemaju.
quae n u l l a est honestatem. S a c r a sunt Iunonis, et haec i n eius
T u su sveti obredi Junoni, priređivani na njezinu omiljenu otoku Sa-
dilecta i n s u l a S a m o celebrabantur °, u b i n u p t u m data est l o v i ;
mosu, gdje je postala Jupitrovom nevjestom; sveti obredi Cereri,
sacra sunt Cereris, u b i a Plutone rapta P r o s e r p i n a quaeritur;
u kojima se traži Prozerpina, koju je ugrabio Pluton; sveti obredi V e ­
sacra sunt Veneris, u b i amatus eius A d o n ? aprino dente extinctus
neri, u kojima se oplakuje njezin ljubavnik A d o n i s , najljepši mladić,
iuvenis formosissimus plangitur; sacra sunt M a t r i s deum, u b i
rastrgan veprovim kljovama; zatim sveti obredi Majci bogova, u kojima
Attis <*• pulcher adulescens ab ea dilectus et m u l i e b r i zelo abscisus
lijepog m l a d i ć a Atisa, kojeg je ona ljubila (a kojega je ž e n s k o m ljubo­
e t i a m h o m i n u m abscisorum, quos Gallos vocant, infelicitate deplo-
m o r o m u š k o p i l a ) žalosno oplakuju uškopljenici, koje nazivaju G a l i m a E .
ratur. H a e c c u m d e f o r m i o r a sint o m n i scaenica foeditate, q u i d
B u d u ć i su te stvari sramotnije od cjelokupnoga gnusa s pozornice (12),
est q u o d fabulosa de diis figmenta poetarum ad theatrum vide-
zašto se trse bajne izmišljotine pjesnika o bogovima (koje, dakako,
licet pertinentia velut secernere n i t u n t u r a c i v i l i theologia, q u a m
pripadaju kazalištu) odvojiti od g r a đ a n s k o g a bogoslovlja, za koje hoće
pertinere a d u r b e m volunt, quasi ab honestis et dignis i n d i g n a et
da pripada gradu, kao da od časnih i dostojnih stvari odvajaju nedo­
turpia? Itaque potius est unde gratiae debeantur h i s t r i o n i b u s , q u i
stojne i gnusobne? Otuda, prije da treba zahvaliti glumcima, koji su
oculis h o m i n u m pepercerunt nec o m n i a spectaculis nudaverunt,
poštedjeli ljudske oči i nisu u svojim priredbama razgolitili sve ono
što se skriva iza zidova svetih hramova.

(11) To je Aka Larencija ili Larentinska, ljubavnica Heraklova u doba

Romula ili Anka Marcija, prema Augustinovu mišljenju u kojem ovisi od
Varona (Antiq. fr. 154), ali se javlja i u Gelija (N. A . 7, 7, 5-7) i Makrobija
(Saturn. 1, 10, 12); ili je bila žena Faustulova i majka braće Arvala i pomajka
Romulova (Makrobije, n. dj. 17). Štovanje joj je možda bilo povezano s kul­
tom Lara a vršilo se 23. prosinca (usp. Varon, De ling. lat. 6, 23-25).
(12) U misterijima su prevladavala dva vidika: jedni su se, kao npr.
glasoviti orfijski misteriji, slavili zato da se postigne katarza, razrješenje zapleta
i mir (v. niže 10, 9-10); drugi su naprotiv, kao oni o kojima pripovijeda Augu­
stin, bili poglavito obredi plodnosti i neprekidnog trajanja života: otud se
mogu razumjeti neke proste i opscene pojave koje su povremeno prelazile u
orgijanje i bakantsko • opijanje. Stroga ezoterijska stega, koja je provijavala
jedne i druge, kao i prateća inicijacijska praksa morale su potjecati još iz
predgrčkih ustanova, vezanih uz rodovske zajednice; za njima su s vremenom
nastala prava bratstva (bratovštine, npr. družina Gala) posvećena jednom
pojedinačnom bogu radije nego drugima.
1
dormivisset M.
m D I n a č e Acca Larentia (Larenta ili Larentina) b i j a š e b o ž i c a , kojoj se svetkovina zvala Laren-
relicta dod. M. talia, svakog 23. prosinca, kad su veliki s v e ć e n i c i ž r t v o v a l i na njezinu ž r t v e n i k u . Prema neki­
n
auctore M. ma pripada m e đ u duhove podzemnog svijeta, s č i m e su u opreci potvrde iz Ciceronova djela.
0
celebrantur M. E Atis b i j a š e mladi frigijski pastir, u kojega se zaljubila Majka bogova, ali je on nju ostavio
p zbog neke nimfe. Bijesna od ljubomore, Majka bogova ubije nimfu, Atis poludi i u ludilu sam
Adonis M. sebe u š k o p i . Tako je. dao primjer onima koji ć e kasnije biti njezini s v e ć e n i c i (Ovidije, Fasti.
q
Atys M. 4, 223-244). V i d i O državi Božjoj. 2, 7.
 434 D E CIV. D E I 6, 7, 3-8, 1
quae s a c r a r u m a e d i u m parietibus occuluntur. Q u i d de sacris e o r u m
b o n i sentiendum est, quae tenebris operiuntur, c u m t a m sint de-
testabilia, quae proferuntur i n lucem? E t certe q u i d i n occulto
agant p e r abscisos et molles, i p s i viderint; eosdem tamen h o m i ­
nes infeliciter ac turpiter enervatos atque corruptos occultare m i ­
n i m e potuerunt. Persuadeant c u i possunt se a l i q u i d sanctum p e r
tales agere homines, quos inter sua sancta n u m e r a r i atque v e r s a r i
negare n o n possunt. N e s c i m u s q u i d agant, sed scimus p e r quales
r
agant. N o v i m u s a u t e m quae agantur i n scaena, q u o n u m q u a m
P L 186 vel i n choro m e r e t r i c u m abscisus aut m o l l i s intravit; et / tamen
e t i a m ipsa turpes et infames agunt; neque e n i m ab honestis agi
debuerunt. Quae sunt ergo i l l a sacra, quibus agendis tales elegit
s
sanctitas, quales nec t h y m e l i c a i n se a d m i s i t obscenitas?
Quid physica 8. 1. A t e n i m habent ista physiologicas quasdam, sicut aiunt,
ratio dicat de
matre deorum i d est n a t u r a l i u m r a t i o n u m interpretationes. Quasi vero nos i n
et Saturno. hac disputatione physiologian q u a e r i m u s 1
e n o n theologian; i d
est r a t i o n e m n o n naturae, sed D e i . Quamvis e n i m q u i verus Deus
est n o n opinione, sed n a t u r a Deus sit: n o n tamen o m n i s n a t u r a
deus est, q u i a et h o m i n i s et pecoris et arboris et lapidis utique
C C 177 n a t u r a est, q u o r u m n i h i l est Deus. S i autem / interpretationis
huius, quando agitur de sacris M a t r i s deum, caput est certe q u o d
M a t e r d e u m t e r r a est: q u i d u l t r a quaerimus, q u i d cetera perscru-
1 8
t a m u r ? Q u i d evidentius suffragatur eis, q u i dicunt omnes istos
deos homines fuisse? S i c e n i m sunt terrigenae, sic eis m a t e r est
terra. I n vera autem theologia opus D e i est terra, n o n mater.
V e r u m tamen quoquo m o d o sacra eius interpretentur et referant
a d r e r u m n a t u r a m : viros m u l i e b r i a pati n o n est secundum natu­
r a m , sed c o n t r a n a t u r a m . H i c morbus, h o c c r i m e n , h o c dedecus
habet inter i l l a sacra professionem, q u o d i n vitiosis h o m i n u m
m o r i b u s v i x habet inter tormenta confessionem. Deinde s i ista
sacra, quae scaenicis t u r p i t u d i n i b u s convincuntur esse foediora,
hine excusantur atque purgantur, quod habent interpretationes
suas, quibus ostendantur r e r u m significare n a t u r a m : c u r n o n e t i a m
poetica s i m i l i t e r excusentur atque purgentur? M u l t i e n i m et i p s a
a d e u m d e m m o d u m interpretati sunt, usque adeo ut, q u o d ab eis
i m m a n i s s i m u m et i n f a n d i s s i m u m d i c i t u r , S a t u r n u m suos filios de-
19
vorasse, i t a n o n n u l l i interpretentur, q u o d longinquitas t e m p o r i s ,
quae S a t u r n i n o m i n e significatur, q u i d q u i d gignit i p s a consumat,
r A Galli ili u š k o p l j e n i s v e ć e n i c i Cibele bijahu na zlu glasu. Augustin nekoliko puta ponavlja
enim M.
5
admittit M.
1 est dictus Saturnus.«
quaeramus M.
O DRŽ. B O Ž J O J 6, 7, 3-8, 1 435
Što dobro da se pomisli o njihovim obredima koji se prikrivaju mra­
kom, kad su tako odvratni oni koje iznesoše na svjetlost? D a k a k o , ono
što na skrovitome izvode uškopljenici i mekoputnici — njihova je vla­
stita stvar; ali bijahu posve n e m o ć n i prikriti te ljude tako žalosno i r u ž n o
ujalovljene i i z o p a č e n e . Neka o n i uvjere koga mogu, da takvi ljudi
obavljaju n e š t o sveto, jer ne mogu nijekati, kako se takvi ubrajaju
i ' zadržavaju u njihovim svetinjama. M i ne znamo š t o o n i čine, a l i
znamo što se radi na pozornici, gdje nije nikad stupio ni jedan š k o p a c
F
ni mekoputnik, pa n i u zboru b l u d n i c a ; a i te komade izvode gnusni
i sramotni ljudi; i nisu ih smjeli izvoditi časni g r a đ a n i . K a k v i su to onda
sveti obredi za koje je njihova svetost izabrala takve izvršitelje kakve
sebi nije htjela dopustiti ni igrokazna bestidnost?
8. 1. A l i , kao š t o kažu, i takve izvedbe imaju stanovita priro­ O objašnjenjima
prirodnih pojava,
doslovna objašnjenja, to jest na temelju prirodnih razloga. K a o da m i kojima poganski
učenjaci nastoje
u ovoj raspravi tragamo za prirodoslovljem, a ne za bogoslovljem; braniti svoje bo­
te za smislom prirode, a ne Boga! Iako onaj tko je istinski B o g nije gove
to po mnijenju, nego je po prirodi B o g ; ipak nije svaka priroda bog;
jer postoji priroda i čovjeka i zvijeri i drveta i kamena, od kojih ni jedna
nije B o g . A k o je pak — kad je riječ o obredima Majke bogova — glav­
na zasada toga t u m a č e n j a kako je Majka bogova — zemlja; što da dalje
18
t r a ž i m o , što da dalje i s t r a ž u j e m o ? ) Što l i bjelodanije potkrepljuje one
koji kažu kako n e k o ć svi bogovi bijahu ljudi? P o tome su oni zemljo-
r o đ e n i , i majka i m je zemlja. U istinskome bogoslovlju zemlja je djelo
Božje, a ne njegova majka. U z to, kako god oni tumačili njezine obrede
i povezivali ih s prirodom, nikako nije prema p r i r o d i , nego je protiv
A
prirode, da se m u š k a r c i spolno rabe kao ž e n e .
Ta bolest, to zlodjelo, ta sramota (koju i ljudi i z o p a č e n e naravi jedva
priznaju i na mukama) otvoreno se pokazuje u njihovim svetim obre­
dima. Z a t i m , ako ti obredi, koji su dokazano odvratniji od onih gnusoba
s pozornice, opravdavaju se i pročišćavaju t u m a č e n j i m a kako pred­
stavljaju prirodu, zašto se onda isto tako ne opravdavaju i ne pročišća­
vaju i pjesnička djela? Naime, mnogi su i pjesničke izmišljotine tumačili
na isti način, idući tako daleko da i ono najčudovišnije i najneizrecivije
što pričaju, onu priču kako je Saturn p o ž d e r a o svoje sinove, neki
19
p r o t u m a č i l i kao dugotrajnost vremena ) (što označuje Saturnovo ime ) B
18
Usp. Hvmm. hom. Gea matr.: H E Z I O D , Teog. 125—153; L U K R E C I J E , De
rer. nat. 2, 599 ss.; v. kod 7, 23—24.
19
H E Z I O D , Teog. 452—462; P L A T O N , Kratil 402 b.
F K a z a l i š n e priredbe za vrijeme Floralia bile su poznate po r a s p u š t e n o s t i . Mjesto u o b i č a j e n i h
glumica (mimae) unajmljivane su bludnice (meretrices), koje su se na zahtjev gledateljstva svla­
č i l e do gola, poput suvremenih striptizeta. Prema Augustinu s l i č n e su p r i r e d b e b i l e i u K a r t a g i
u č a s t Nebeske Djevice (Virgo Caelestis).
njihovo o z l o g l a š e n o p o n a š a n j e u Kartagi. O istome s v j e d o č e i Juvenalova djela.
B V a r o n drugdje (O latinskom jeziku; 5, 64) k a ž e kako ime Saturn p o t j e č e o d sijanja: »ab satu
M e đ u t i m , takvo t u m a č e n j e ne stoji, jer je ime boga Saturna najvjerojatnije
etrurskog podrijetla.
 436 D E CIV. D E I 6, 8, 1-2
vel, sicut i d e m opinatur V a r r o , q u o d pertineat Saturnus ad semi-
20
na, quae i n terram, de qua o r i u n t u r , i t e r u m recidunt. Itemque
a l i i alio m o d o et s i m i l i t e r cetera.
Eiusdem turpi- . 2. E t tamen theologia fabulosa d i c i t u r et c u m o m n i b u s huiu-
tudims sunt . . . .
theatrica et ci- sce m o a i mterpretatiombus suis reprehenditur a b i c i t u r l m p r o b a -
v l l l s <
tur, nec s o l u m a naturali, quae p h i l o s o p h o r u m est, v e r u m etiam
ab ista c i v i l i , de qua agimus, quae ad urbes populosque asseritur
pertinere, eo quod de diis i n d i g n a confinxerit, m e r i t o r e p u d i a n d a
discernitur; eo n i m i r u m consilio, ut, q u o n i a m a c u t i s s i m i homines
atque d o c t i s s i m i , a quibus ista conscripta sunt, ambas i m p r o b a n -
das intellegebant, et i l l a m scilicet fabulosam et i s t a m c i v i l e m , i l l a m
vero audebant i m p r o b a r e , hane n o n audebant; i l l a m c u l p a n d a m
proposuerunt, hane eius s i m i l e m c o m p a r a n d a m exposuerunt; n o n
ut haec prae i l l a tenenda eligeretur, sed ut c u m i l l a respuenda
P L 1 8 7
intellegeretur, atque i t a sine periculo eorum, q u i c i v i l e m theo/lo-
gian reprehendere metuebant, utraque contempta ea, q u a m natu-
r a l e m vocant, a p u d meliores animos inveniret l o c u m . N a m et civi-
lis et fabulosa ambae fabulosae sunt ambaeque civiles; ambas
inveniet fabulosas, q u i vanitates et obscenitates a m b a r u m pru-
denter inspexerit; ambas civiles, q u i scaenicos ludos pertinentes
ad fabulosam i n d e o r u m c i v i l i u m festivitatibus et i n u r b i u m divi­
nis rebus adverterit. Quo m o d o i g i t u r vitae aeternae dandae po­
testas c u i q u a m d e o r u m i s t o r u m t r i b u i t u r , quos sua s i m u l a c r a et
sacra convincunt diis fabulosis apertissime reprobatis esse s i m i l l i -
cc 178 mos formis, aetatibus, sexu / habitu, coniugiis, generationibus,
ritibus, i n quibus omnibus aut homines fuisse intelleguntur et p r o
uniuscuiusque v i t a vel morte sacra eis et s o l l e m n i a constituta,
h u n c e r r o r e m insinuantibus firmantibusque daemonibus, aut certe
ex qualibet oceasione i m m u n d i s s i m i spiritus fallendis h u m a n i s
mentibus irrepsisse?
V A R O N , De lingua lat. 5, 64; M A K R O B I J E , Saturn. 7, 25; 10, 19; ARNO-
B I J E , Adv.natA, 9; T E R T U L I J A N , Ad Mat. 2, 12, 13; Usp. C I C E R O N ,
De nat. deor. 2, 25, 64; v. kod 7, 13.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 8, 1-2 437
koja što god rodi to i sama proguta; ili pak — kao što misli isti V a r o n
— da je Saturn u svezi sa sjemenjem, koje ponovo pada u zemlju iz koje
20
n i č e . ) A postoje i druga objašnjenja, manje-više slična(13).
2. T o se bogoslovlje ipak naziva basnenim i zajedno sa svim tim svo­
j i m t u m a č e n j i m a ono se kudi, odbacuje, o s u đ u j e ; razdvaja se ne samo
od naravnog bogoslovlja (koje pripada filozofima) nego i od g r a đ a n ­
skoga bogoslovlja (kojim se sada bavimo), o kojem kažu da pripada
gradovima i pucima; a s pravom treba da se odbaci zbog toga što je i z ­
mislilo nedostojne priče o bogovima; a sve to s o č i g l e d n o m nakanom:
jer najoštroumniji i najučeniji ljudi (koji su o tome pisali) shvatili su da
oba ta bogoslovlja treba osuditi — i ono basneno i ovo g r a đ a n s k o —
samo što su se jedno usudili osuditi, a drugo se nisu usudili; prvo su
predložili za osudbu, a drugo — veoma slično njemu — samo radi
usporedbe izložili; ne da bi se ovo izabralo mjesto onoga, nego da se
shvati kako ga treba odbaciti zajedno s njim; te tako, bez ikakve pogibli
po one koji su se plašili koriti g r a đ a n s k o bogoslovlje, nadali su se ( p o š t o
su ta sva bogoslovlja prezrena) da će bolji duhovi prigrliti bogoslovlje
koje nazivaju naravnim. Naime, i basneno i g r a đ a n s k o bogoslovlje,
oboje je i basneno i g r a đ a n s k o ; onaj tko razborito razvidi ispraznosti
i besramnosti oboga, otkrit će da je oboje basneno; i da su oba gra­
đ a n s k a otkrit će onaj tko uvidi kako su kazališne izvedbe (koje pripa­
daju basnenom bogoslovlju) uključene u svetkovine g r a đ a n s k i h bo­
žanstava i u gradsko bogoslovlje (14).
K a k o se onda m o ć darivanja vječitog života m o ž e pripisati ikojem od
tih bogova, kad njihovi kipovi i svečani obredi pokazuju, da su naj­
sličniji javno o d b a č e n i m basnenim bogovima: i izgledom i ž i v o t n o m
dobi i spolom i odjećom i brakovima i n a r a š t a j e m i obredima; i u svemu
se tome pokazuje, kako oni izvorno i l i bijahu ljudi, a da su radi svačijeg
života i l i radi smrti — njima u čast ustanovljeni obredi i svečanosti,
dok su zlodusi promicali i učvršćivali tu zabludu; i l i kako su to učinili
baš nečisti duhovi, koji se koriste svakom prilikom da zavedu u blud­
nju ljudske umove?
(13) Križanjem i miješanjem mitologije i teogonija ranih skupina i ple­
mena, neprekidnim stapanjem raznih tumačenja u vezi s naslovnim (eponim-
nim) i poljskim božanstvima, mitovi su bubrili, usvajali nove sadržaje i tako se
mijenjali te je teško izlučiti koja je nekima izvorna sadržina i jezgra. Tako
npr. u helenskom obliku Kronos-Saturn je zapravo vrijeme koje u zbivanju
rađa, ali kasnije i uništava stvari i živa bića, a ujedno je (tako i u Platona,
Crat. 402a-b; Politic. 272b. 276a) kralj nekog sretnog pravremena. Slično je
latinsko vjerovanje o Saturnu, koji je prvenstveno bog plodnosti a onda i kralj
Lacija zajedno s Janom.
(14) Platon se trudi oko toga da boga, čija pojava može jedina jamčiti
red i pravdu u pravednom gradu, oslobodi od svih mitskih i pjesničkih natruha
i primjesa: Minos 3l8e; Zakoni 842a ss.
 438 D E C I V . D E I 6, 9, 1-2 O DRŽ. B O Ž J O J 6, 9, 1-2 439

Absurda sunt 9. 1. Quid? i p s a n u m i n u m officia t a m viliter m i n u t a t i m q u e
quae de Libero
dictitantur... concisa, p r o p t e r q u o d eis dicunt p r o uniuscuiusque p r o p r i o mu-
2 1
nere s u p p l i c a r i oportere, unde non q u i d e m o m n i a , sed m u l t a i a m
d i x i m u s , nonne s c u r r i l i t a t i m i m i c a e q u a m divinae consonant digni-
tati? S i duas q u i s q u a m nutrices adhiberet infanti, q u a r u m u n a
n i h i l n i s i escam, altera n i h i l nisi p o t u m daret, sicut isti ad hoc
duas adhibuerunt deas, E d u c a m et P o t i n a m ; nempe desipere et
a l i q u i d m i m o simile i n sua domo agere videretur. L i b e r u m a libe-
ramento a p p e l l a t u m volunt, quod. mares i n coeundo per eius bene­
ficium emissis seminibus liberentur; hoc i d e m i n feminis agere
u
L i b e r a m , q u a m etiam V e n e r e m ptitant, quod et i p s a m perhibeant
v
semina emittere; et ob h a e c L i b e r o eamdem v i r i l e m corporis
p a r t e m i n templo poni, femineam Liberae. A d haec addunt mu-
lieres attributas L i b e r o et v i n u m propter l i b i d i n e m concitandam.
9. 1. A kako stoji sa samim d u ž n o s t i m a b o ž a n s t a v a , što su tako O dužnostima po­
jedinih bogova
pomno i nasitno razdijeljene, i zbog čega se svakomu od njih treba
moliti radi njegove posebne usluge (o č e m u smo več podosta govorili,
21
ali nismo rekli sve) ), zar one ne pristaju bolje k a z a l i š n o m lakrdijaštvu
negoli b o ž a n s k o m dostojanstvu? A k o bi tkogod za svoje djetešce
uposlio dvije hraniteljice (od kojih bi mu jedna davala samo jelo, a dru­
ga ništa drugo nego pilo) — kao što oni radi toga uposliše dvije božice,
E d u k u i Potinu — zacijelo bi se činilo kako je skrenuo s uma i da
priređuje lakrdiju u vlastitom domu. O n i hoće da se bog Liber zove
prema riječi liberamentum (oslobođenje), jer po njegovu d o b r o č i n s t v u
m u š k a r c i se za vrijeme spolnog snošaja oslobađaju od sjemena koje
izbacuju; to i m isto u žena obavlja božica Libera, koju poistovjećuju
s V e n e r o m , jer misle kako i žena izbacuje sjeme; stoga Liberu posvećuju
u hramu muško spolovilo, a Liberi ž e n s k o . U z to, Liberu pridaju A

22
Sic B a c c h a n a l i a s u m m a celebrabantur i n s a n i a ; u b i V a r r o ipse ženskinje i vino, kako bi što više pobudili spolnu p o ž u d u . Tako se
confitetur a B a c c h a n t i b u s t a l i a fieri n o n potuisse n i s i mente com- bakanalije slavljahu u najžešćoj mahnitosti, ) i kao što sam V a r o n 22

mota. Haec tamen postea displicuerunt senatui saniori, et ea iussit
23
a u f e r r i . S a l t e m hic tandem forsitan senserunt q u i d i m m u n d i
spiritus, d u m p r o diis habentur, i n h o m i n u m mentibus possint.
z
H a e c certe n o n fierent i n theatris; ludunt quippe i b i , n o n f u r i u n t ;
quamvis deos habere, q u i etiam ludis talibus delectentur, s i m i l e
sit furoris.
priznaje, bakhanti su izvodili stvari koje su m o g u ć e samo ako je um
p o r e m e ć e n . T i se obredi kasnije nisu svidjeli razumnijem senatu, te je
23
n a r e đ e n o da se zabrane. ) M o ž d a su barem tu Rimljani shvatili što
ljudskim umovima mogu učiniti nečisti dusi, kad se smatraju bogovima.
Takvo se što zaista ne bi dogodilo u kazalištu; jer tu glume, a ne mahni­
taju; iako imati bogove koji uživaju u takvim priredbama, nalik je na
mahnitost.

2. N u , što je ono kad V a r o n postavlja razliku i z m e đ u vjernika i"prazno-

vjernika, tako što o praznovjerniku kaže da se plaši bogova, dok se
...et de ritibus vjernik njih ne plaši kao neprijatelja, nego ih štuje kao roditelje (15),
- 2. Quale autem i l l u d est, quod c u m r e l i g i o s u m a supersti-
contra Silva- i kaže j o š : kako su svi oni tako dobri da lakše p o š t e d e krivce nego što
tioso ea distinctione discernat, ut a superstitioso dicat t i m e r i deos, 24
pozlijede kojeg n e d u ž n i k a ; ) a ipak spominje, kako se rodilji nakon
a religioso autem t a n t u m vereri ut parentes, n o n ut hostes t i m e r i ,
p o r o đ a j a postavljaju tri boga čuvara, da se ne bi noću prikrao bog
atque omnes i t a bonos dicat, ut facilius sit eos nocentibus parcere
24 Silvan, pa je uznemirivao. K a k o bi predstavili trojicu tih zaštitnika,
q u a m laedere q u e m q u a m i n n o c e n t e m ; tamen m u l i e r i fetae post
tri m u š k a r c a n o ć u obilaze kućni prag i prvo ga zasijecaju sjekirom,
p a r t u m tres deos custodes c o m m e m o r a t adhiberi, ne Silvanus deus
zatim tuknu t u č k o m , i napokon pometu metlom; ta tri znaka zemljo­
per noctem ingrediatur et vexet, eorumque c u s t o d u m significando-
radnje ne dopuštaju bogu Silvanu da u đ e — jer bez sjekire se stabla
PL 188 r u m causa / tres homines noctu c i r c u i r e l i m i n a domus et p r i m o
ne mogu sjeći ni o b r a đ i v a t i , bez tučka u m u ž a r u nema b r a š n a , dok se
l i m e n securi ferire, postea pilo, tertio deverrere scopis, ut his
bez metle žito ne skuplja na hrpu; prema te tri stvari nazvano je i to
datis culturae signis deus Silvanus prohibeatur intrare, q u o d neque
troje b o ž a n s t a v a : Intercidona po sječi sjekirom (intercisio), Pilumnus
arbores caeduntur ac p u t a n t u r sine ferro, neque far conficitur
prema tučku (pilum), a Deverra prema metenju metlom (deverrere);
sine pilo, neque fruges coacervantur sine scopis; ab his autem
CC 179 tribus / rebus tres nuncupatos deos, I n t e r c i d o n a m a securis inter-
cisione, P i l u m n u m a pilo, D e v e r r a m ab scopis, quibus diis custo-

u
ipsas M. (15) U Varona susrećemo još jedan kriterij za razlikovanje religije od
v
hoc M. praznovjerja; to je nelagodnost što je sujevjernik osjeća pred potresnim otaj­
z
furunt M . stvom življenja i umiranja, što uključuje magijsko poimanje stvarnosti. Prvi je
kriterij bio vršenje idolopoklonstva (v. gore 4, 30).
21
Usp. gore 4, 8. 11. 21; 6, 1, 2. A Spomenuta riječ liberamentum drugdje se ne nalazi. Liber je i n a č e bog vina, a samo ime je
22
V A R O N , De lingua lat.l, 87 [?]. u vezi s libatio ( ž r t v a ljevanica). Ciceron pak razlikuje spolnog od vinskog L i b e r a , i prvi mu
23
Usp. L I V I J E , Ab urbe cond. 39, 8, 5—8 je u svezi s r i j e č j u liberi (djeca). O b a b o ž a n s t v a (Liber i Libera) š t o v a n i su u rimskoj svetkovini
24 Liberalia. U doba rane republike Liber je p o i s t o v j e ć e n s D i o n i z i j e m - B a k h o m , a Libera s K o r o m -
V A R O N , Antiq., fr. 133 (samo u Aug.). Perzefonom. Sam Augustin se v i š e puta n a v r a ć a na ovaj predmet.

440 D E CIV. D E I 6, 9, 2-3
dibus contra v i m dei S i l v a n i feta conservaretur Ita contra dei
nocentis saevitiam n o n valeret custodia b o n o r u m , n i s i plures essent
adversus u n u m eique aspero, horrendo, inculto, utpote silvestri,
signis culturae t a m q u a m contrariis repugnarent. Itane ista est
innocentia deorum, ista concordia? Haeccine sunt n u m i n a s a l u b r i a
u r b i u m , magis ridenda q u a m l u d i b r i a theatrorum?
...et de diis pri. _ 3, C u m mas et femina coniunguntur, adhibetur deus
mae noctis nup- - . n i r> * i i •,
tiarum. tmus; sit h o c ferendum. S e d d o m u m est ducenda quae nubit;
adhibetur et deus D o m i d u c u s ; ut i n domo sit, adhibetur deus
D o m i t i u s ; ut maneat c u m viro, a d d i t u r dea M a n t u r n a . Q u i d u l t r a
quaeritur? P a r c a t u r humanae verecundiae; peragat cetera concu-
piscentia carnis et sanguinis procurato secreto pudoris. Q u i d
i m p l e t u r c u b i c u l u m t u r b a n u m i n u m , quando et p a r a n y m p h i inde
discedunt? E t a d h o c i m p l e t u r , n o n ut e o r u m praesentia cogitata
m a i o r sit c u r a pudicitiae, sed ut feminae sexu infirmae, novitate
pavidae illis cooperantibus sine u l l a difficultate virginitas aufera-
tur. Adest e n i m dea Virginensis et deus pater Subigus, et dea
mater P r e m a et dea Pertunda, et Venus et Priapus. Q u i d est hoc?
S i o m n i n o l a b o r a n t e m i n i l l o opere v i r u m ab diis a d i u v a r i oporte-
bat, n o n sufficeret aliquis unus aut a l i q u a una? N u m q u i d Venus sola
p a r u m esset, quae ob hoc e t i a m d i c i t u r nuncupata, q u o d s i n e
26
v i femina v i r g o esse n o n d e s i n a t ? S i est u l l a frons i n h o m i n i b u s ,
quae n o n est i n n u m i n i b u s , nonne, c u m credunt coniugati tot deos
utriusque sexus esse praesentes et huic operi instantes, i t a pudore
afficiuntur, ut et ille m i n u s moveatur et i l l a plus reluctetur? E t
certe s i adest V i r g i n e n s i s dea, ut v i r g i n i zona solvatur; s i adest
deus Subigus, ut v i r o subigatur; si adest dea P r e m a , ut subacta,
ne se commoveat, c o m p r i m a t u r : dea Pertunda i b i q u i d facit?
Erubescat, eat foras; agat a l i q u i d et maritus. V a l d e i n h o n e s t u m est,
ut, q u o d vocatur i l l a , impleat q u i s q u a m nisi ille. S e d forte ideo tole-
ratur, q u i a dea d i c i t u r esse, n o n deus. N a m s i masculus crederetur
a b
et Pertundus vocaretur, maius contra p r o uxoris p u d i c i t i a posce-
ret m a r i t u s a u x i l i u m , q u a m feta contra S i l v a n u m . S e d q u i d h o c
aa
ab
eius dod. M.
magis M.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 9, 2-3 441
2 5 6
to bijahu bogovi-čuvari koji su štitili rodilju od S i l v a n a ) . Tako,
protiv bijesa škodljivoga boga nije pomagala zaštita dobrih bogova,
ukoliko ih ne b i bilo više protiv njega jednog, i u koliko se ne bi borili
protiv toga bijesnog, u ž a s n o g , neotesanog i — dakako — šumljačkog
boga znacima zemljoradnje, kao njegovim oprekama. D a l i je to potvrda
n e d u ž n o s t i bogova, njihove sloge? Nisu l i ta zaštitnička b o ž a n s t v a
gradova dostojnija smijeha o d lakrdija u kazalištima?
3. K a d se m u š k a r a c i žena sjedinjuju (podvode pod bračni jaram —
jug um), zaziva se bog Jugatinus; to se j o š m o ž e podnijeti. A l i nevjestu
|C
treba i u d o m odvesti (domum ducere), pa se pridaje bog D o m i d u c u s ;
Iuga- da b i ostala u kući, dodaje se bog Domitius; da bi pak ostala (manere)
•, •
s m u ž e m , dodaje se božica ManturnaD. Š t o j o š treba? N e k se poštedi
ljudski sram; nek p o ž u d a puti i krvi dovrši ostalo, u tajnosti koju zahti­
jeva stidljivost. Z a š t o puniti ložnicu ruljom b o ž a n s t a v a , kad se odatle
već povukla i svadbena pratnja? A oni se tu okupljaju, ne da bi njihova
n a z o č n o s t izazvala veću brigu o stidljivosti, nego da se ženi koja je
slabijeg spola i u p l a š e n a n o v o š ć u položaja, uz njihovu p o m o ć bez
ikakve teškoće oduzme djevičanstvo. T u su j o š i božica Virginensis,
pa bog otac Subigus (od subigcre — podložiti), božica majka Prema
(od premere — pritisnuti) i božica Pertunda (od pertundere —
E
probiti), te Venera i P r i j a p . Što je sve to? A k o m u ž u koji se trsi o k o
toga posla u o p ć e treba neke p o m o ć i od bogova, zar mu ne bi dostajao
samo jedan i l i samo jedna o d njih? Z a r ne bi za to dostajala sama V e ­
nera, koja je i zbog toga tako nazvana, što bez sile žena ne prestaje biti
26
a a
djevicom? ) A k o i m a ikakva stida u ljudima (kad ga već nema m e đ u
bogovima), b u d u ć i da mladenci vjeruju kako je n a z o č n o toliko b o ž a n ­
stava oba spola, zaokupljenih dotičnim č i n o m , zar njih neće toliko
obuzeti stid, da će njemu ponestati žara, dok će njoj porasti otpor?
I doista, ako je tu božica Virginensis n a z o č n a da se djevici razveže
pojas, ako je bog Subigus tu kako b i se m u ž u podložila, ako je n a z o č n a
božica Prema, da je p o d l o ž e n u pritisne, kako se ne bi micala, š t o tu
radi j o š božica Pertunda? Nek porumeni od srama i izađe van; neka
i m u ž obavi štogod! V e o m a je n e č a s n o da ono što znači njezino ime
obavi itko drugi osim m u ž a . A l i nju m o ž d a podnose stoga š t o se zove
božica, a ne bog. Jer, kad bi se povjerovalo da je m u š k a r a c i da se zove
Pertundus, m u ž b i tražio više p o m o ć i protiv njega (a radi ženine čed­
nosti) negoli što treba rodilji protiv Silvana. A l i što ja govorim, kad
25
V A R O N , Antiq., (rer. div. 14), fr. 196 (samo u Aug.).
26
V A R O N , Antiq., (rer. div. 14), fr. 195 (samo u Aug.).
B O p ć e n i t o uzeto, Silvan (Silvanus) je b o ž a n s t v o zemljoradnje. D o t i č n i oprez nakon p o r o đ a j a
drugdje se ne spominje. Pilumno (Pilumnus) se spominje i u Vergilijevoj Eneidi (10, 76). B o ž i c e
Intercidona i Deverra ne spominju se u drugim izvorima.
C Domiducus se javlja i u djelu Marcijana Kapele ( V s t o l j e ć e ) : De Nuptiis Mercurii et Phi-
lologiae (2,149). Javlja se kao epitet b o ž i c e Junone (Domiduca).
D B o ž a n s t v a Domitius, Manturna, Virginensis, Subigus — i n a č e su posve nepoznata.
E B o ž i c u Premu spominje i Tertulijan; dok d u ž n o s t i Pertunde opisuje i Arnobije.
 442 D E CIV. D E I 6, 9, 3-5 O DRŽ. BOŽJOJ 6, 9, 3-5 443

d i c a m , c u m i b i sit et Priapus n i m i u s masculus, super cuius i m m a - F

j e tu i Prijap , koji je i odviše muško, i kojemu su na veoma golemi
n i s s i m u m et t u r p i s s i m u m f a s c i n u m sedere nova n u p t a iubebatur, i veoma grdi ud naređivali nevjesti da sjedne, a prema onom najčasni-
PL 189 m o r e h o n e s t i s / s i m o et religiosissimo m a t r o n a r u m ? jem i najvjerskijem običaju rimskih supruga?(16).

4. Nek oni samo nastave tako i dalje razlikovati s k o l i k o m god mogu

Sapientes dedi- - 4. E a n t adhuc et theologian c i v i l e m a theologia fabulosa, urbes
gnantur theolo- umješnošću g r a đ a n s k o bogoslužje od onog basnenog, gradove od k a ­
gian theatricam a theatris, t e m p l a ab scaenis, sacra pontificum a c a r m i n i b u s poeta­
et civilem... zališta, hramove od pozornice, obrede velikih svećenika od pjesničkih
CC 180
r u m , velut res honestas a turpibus, veraces a fallacibus, graves a
sastavaka, kao neke časne stvari od sramotnih, istinite od lažnih,
levibus, serias a l u d i c r i s , appetendas a respuendis, qua possunt
ozbiljne od lakomislenih, svečane od smiješnih, poželjne od prezrenih.
quasi conentur subtilitate discernere. Intellegimus q u i d agant; i l l a m
S h v a ć a m o što oni čine; znaju da kazališno i basneno bogoslovlje ovise
t h e a t r i c a m et fabulosam theologian ab ista c i v i l i pendere noverunt
0 g r a đ a n s k o m bogoslovlju, i da se kao u zrcalu odrazuje u pjesmama
et ei de c a r m i n i b u s p o e t a r u m t a m q u a m de speculo resultare, et
pjesnika; stoga, izloživši ono bogoslovlje koje se nisu usudili osuditi,
ideo ista exposita, q u a m damnare n o n audent, i l l a m eius i m a g i n e m
slobodnije napadaju i osuđuju samo njegovu sliku, tako da oni
liberius arguunt et reprehendunt, ut, q u i agnoscunt q u i d velint, et
koji spoznaju što ovi kane prezru i samo lice kojega je ovo slika; a sami
hane i p s a m faciem, cuius i l l a imago est, detestentur; q u a m tamen
bogovi gledajući se u tome zrcalu toliko se zaljubljuju u sebe same,
d i i i p s i t a m q u a m i n eodem speculo se intuentes i t a diligunt, ut q u i
te se i po liku i po odražaju bolje vidi i koji su i kakvi su. Stoga su
qualesque sint i n utraque melius videantur. Unde e t i a m cultores
1 svoje štovatelje u ž a s n i m prijetnjama prisilili da i m posvete gadosti
suos t e r r i b i l i b u s i m p e r i i s compulerunt, ut i m m u n d i t i a m theologiae
basnenog bogoslovlja, da ih smjeste u njihove svetkovine, uključe m e đ u
fabulosae s i b i dicarent, i n suis sollemnitatibus ponerent, i n rebus
b o ž a n s k e stvari; tako su sebe same j o š jasnije razotkrili kao nečiste
divinis haberent, atque i t a et se ipsos i m m u n d i s s i m o s spiritus mani-
duhove, dok su g r a đ a n s k o m e bogoslovlju (koje je kao izabrano i odo­
festius esse docuerunt, et huius urbanae theologiae velut eleetae et
breno) pridodali kao dio o d b a č e n o i o s u đ e n o kazališno bogoslovlje,
probatae i l l a m theatricam abiectam atque r e p r o b a t a m m e m b r u m
jer je sveukupno to bogoslovlje i sramotno i lažno i s a d r ž a v a u sebi
partemque fecerunt, ut, c u m sit universa turpis et fallax atque i n
izmišljene bogove, a jedan se njegov dio nalazi u zapisima svećenika,
se contineat commenticios deos, una pars eius sit i n litteris sacer-
d o t u m , altera i n c a r m i n i b u s poetarum. U t r u m habeat et alias partes, drugi u pjesmama pjesnika. D a l i ima i ostale dijelove, drugo je pitanje.
a l i a quaestio est: nunc propter d i v i s i o n e m V a r r o n i s et u r b a n a m et Oslonivši se na V a r o n o v u razdiobu, kako mnijem, dostatno sam poka­
t h e a t r i c a m theologian ad u n a m c i v i l e m pertinere satis, ut opinor, zao da i gradsko i k a z a l i š n o bogoslovlje pripadaju jednom g r a đ a n s k o m
ostendi. Unde, q u i a sunt ambae s i m i l i s t u r p i t u d i n i s absurditatis, i n - bogoslovlju. Otuda, b u d u ć i da su oba slična i po gnusnosti i po bes­
a c
dignitatis, falsitatis, absit a v e r i s religiosis, ut sive ab hac sive mislenosti i po sramotnosti i po lažnosti, nek je daleko od istinskih
ab i l l a v i t a speretur aeterna. vjernika nadati se vječnomu životu bilo od jednog bilo od drugog.

5. N a p o k o n , sam V a r o n započinje navoditi i nabrajati bogove od

čovjekova z a č e t k a ; njihov niz započinje od Janusa i reda se sve do
smrti o n e m o ć a l a čovjeka, a popis bogova koji se tiču samog čovjeka

...sicut etiam _ 5. Denique et ipse V a r r o c o m m e m o r a r e et enumerare deos

a d
coepit a conceptione h o m i n i s , q u o r u m n u m e r u m est exorsus a
Iano, eamque seriem perduxit usque ad decrepiti h o m i n i s m o r t e m ,

(16) Prijap je uvezen iz Lampsaka (Pausanija, Descr. Gr. 9, 31, 2); to je

najfaličkiji lik stare mitologije tako da u Horacija (Sat. 1, 8, 5) i Ovidija (Met.
9, 347), očito ne baš sklonih takvim uzbuđenjima, izaziva nešto što je posrijedi
između ruganja i čuđenja; bio je uz to nesmiljen lovac na nimfe, i da ga ublaže,
žrtvovali bi mu magarca, jer je jednom magare starog boga Silena zarevalo tako
da je probudilo nimfu Lotidu (Ovidije, Fasti 1, 415-440) ili samu Vestu, jer ju
je bio zabunom uzeo za nimfu (n. mj. 6, 319-348). Prijap štiti vrtove od ptica
i lopova te zaziva na njih blagodatne kiše (usp. Horacije, n. mj.; Vergilije,
Georg. 4, 111-115; Tibul, El. 1, 4, 1-6): i po tom je bog plodnosti.
- viriš M.
1
numeros Lov., Am. p p i j p ^ p o i s t o v j e ć u j e s rimskim b o ž a n s t v o m plodnosti M u t u n o m
r a Tutunom.
 444 D E C I V . D E I 6, 9, 5-10, 1
et deos a d i p s u m h o m i n e m pertinentes clausit a d N e n i a m deam,
quae i n funeribus senum cantatur; deinde coepit deos alios osten-
dere, q u i pertinerent n o n ad i p s u m h o m i n e m , sed ad ea, quae sunt
h o m i n i s , sicuti est victus atque vestitus et quaecumque alia h u i c
11
vitae sunt n e c e s s a r i a , ostendens i n omnibus, q u o d sit cuiusque
munus et propter q u i d cuique debeat s u p p l i c a r i ; i n qua universa
diligentia nullos demonstravit vel n o m i n a v i t deos, a quibus v i t a
aeterna poscenda sit, propter q u a m u n a m p r o p r i e nos C h r i s t i a n i
sumus. Quis ergo usque adeo tardus sit, ut non intellegat i s t u m
h o m i n e m civilem theologian t a m diligenter exponendo et aperiendo
eamque i l l i fabulosae, indignae atque probrosae, / s i m i l e m demon-
strando atque i p s a m fabulosam p a r t e m esse huius satis evidenter
docendo n o n n i s i i l l i naturali, q u a m dicit ad p h i l o s o / p h o s perti­
nere, i n a n i m i s h o m i n u m m o l i r i l o c u m , ea subtilitate, ut fabulosam
reprehendat, c i v i l e m vero reprehendere q u i d e m non audeat, sed
prodendo reprehensibilem ostendat, atque i t a utraque i u d i c i o recte
intellegentium reprobata sola naturalis remaneat eligenda? De qua
28
suo loco i n adiutorio Dei veri diligentius disserendum e s t .
Quid de diis Seneca senserit (10-12)
Seneca evira- <f0. i . L i b e r t a s sane, quae huic defuit, ne i s t a m u r b a n a m theolo-
tionem dedigna- . ,
tur... gian theatricae s i m i l h m a m aperte sicut i l l a m reprehendere auderet,
Annaeo Senecae, q u e m nonnullis indiciis invenimus A p o s t o l o r u m
n o s t r o r u m claruisse temporibus, non q u i d e m ex toto, v e r u m ex
a l i q u a parte n o n defuit. Adfuit enim scribenti, viventi defuit. N a m
i n eo l i b r o , q u e m c o n t r a superstitiones condidit, m u l t o copiosius
atque vehementius reprehendit ipse c i v i l e m i s t a m et u r b a n a m theo­
29
logian q u a m V a r r o theatricam atque f a b u l o s a m . C u m e n i m de si­
m u l a c r i s ageret: Sacros, inquit, immortales, inviolabiles in materia
vilissima atque immobili dedicant, habitus illis hominum ferarum-
que et piscium, quidam vero mixto sexu, diversis corporibus
duunt; numina vocant, quae si špiritu accepto subito occurrerent,
monstra haberentur. Deinde aliquanto post, c u m theologian natu-
r a l e m praedicans q u o r u n d a m p h i l o s o p h o r u m sententias digessisset,
opposuit sibi quaestionem et ait: Hoc loco dicit aliquis: Credam ego
caelum et terram deos esse et supra lunam alios, infra alios? Ego
feram aut Platonem aut Peripateticum Stratonem, quorum
27
V A R O N , Antiq., fr. 190 (samo u Aug.).
28
V. kod 7, 5—6. 9.
29
Usp. S E N E K A , Dial. de sup., frr. 31—43 (cijelo izgubljeno, a citira ga
T E R T U L I J A N , Apol. 12, 6).
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 9, 5-10, 1 445
završava b o ž i c o m NenijomG, o kojoj se pjeva pri pogrebima staraca;
poslije toga počinje navoditi druge bogove, koji se ne tiču osobno čov­
jeka, nego čovjekovih p o t r e p š t i n a , kao što su hrana, odjeća i ostalo
27
potrebno za ž i v o t , ) pokazujući kod sviju što je kojemu od njih z a d a ć a
i zbog čega treba kojega zazivati; ali u cjelokupnome tome pomnom
popisu nije pokazao ni imenovao ni jednoga boga od kojega bi se tra­
žio vječni život, što je zapravo razlog zbog kojeg smo mi kršćani.
Dakle, tko je tako spora uma da ne shvati, kako je V a r o n pažljivo raz­
ložio i izložio g r a đ a n s k o bogoslovlje, pokazavši kako je slično onomu
basnenom (koje je nedostojno i sramno) i naučavajući dostatno jasno,
da je basneno bogoslovlje dio g r a đ a n s k o g — a sve samo radi toga kako
bi u d u š a m a ljudi pripremio mjesto za ono naravno bogoslovlje (o ko­
jem veli da pripada filozofima); i to tako umješno da on basneno bo­
goslovlje kori, dok se g r a đ a n s k o ne usuđuje ukoriti, ali ga tako izlaže
da ga pokazuje dostojnim prijekora; i napokon, p o š t o bi sudom razbo­
ritih ljudi i jedno i drugo bilo o d b a č e n o , preostalo bi da se izabere
jedino naravno bogoslovlje? A o tome, uz p o m o ć istinskoga Boga,
28
valja pomnije raspravljati na svojem mjestu ).
Senekino mišljenje o politeizmu (10-12)
10.1. O n a sloboda koja je manjkala V a r o n u (tako te gradsko ° slobodi Seneke,
.. . T- • i ^ ! 0 1 z e s c e
osuđuje
bogoslovlje, najsličnije onomu k a z a l i š n o m , nije se usudio osuditi kao građansko bogo-
što je učinio u slučaju ovog drugog) nije uzmanjkala Aneju S e n e k i , A
ronoSobwnen^"
pa ako i ne u cijelini, svakako jednim dijelom; Seneka (koji je, kako
doznajemo iz nekih izvora, bio na vrhuncu svoje slave u doba naših
apostola) imao je takve slobode u svojem pisanju, ali ne i u životu.
8
Naime, u onoj knjizi koju je napisao protiv praznovjerja , mnogo je
potpunije i žešće napao g r a đ a n s k o i gradsko bogoslovlje nego što je
29
V a r o n ono kazališno i basneno ). Govoreći o kipovima, on kaže: » O n i
bićima svetim, besmrtnim, nepovredivim posvećuju likove od najgore
i nepokretne tvari; daju i m obličja ljudi, zvijeri, riba, predočuju ih
i dvospolnim, s različitim tijelima; te oni nazivaju b o ž a n s t v i m a , ali kad
bi ona iznenada oživjela, smatrali bismo ih čudovištima.« Z a t i m
in- nešto kasnije, kad zagovarajući naravno bogoslovlje navodi mnijenja
nekih filozofa, sam sebe pita i k a ž e : » N a ovome mjestu netko kaže:
'Zar da povjerujem kako su nebo i zemlja b o ž a n s t v a , te da su jedna
ispod Mjeseca a druga iznad? Z a r da trpim i l i Platona ili peripatetika
alter
G Sama r i j e č nenia z n a č i t u ž b a l i c a . Arnobije Neniju naziva z a š t i t n i c o m onih koji su in extremis.
A Seneka je bio suvremenik apostola. Njegov stariji brat, G a l l i o , susreo se sa sv. Pavlom
u Korintu godine 52. (Dj. 18, 12). Postoji i apokrifno dopisivanje i z m e đ u Seneke i Pavla, a Je­
ronim i Augustin bijahu ga prihvatili kao a u t e n t i č n o . I mnogi su ostali vjerovali da je Seneka
sklon k r š ć a n s t v u . Svojim o š t r i m napadajima na rimske praznovjerice Seneka je p r u ž i o gradivo
k r š ć a n s k i m apologetima Tertulijanu, Laictanciju i Augustinu. Stoji, m e đ u t i m , i č i n j e n i c a da je
Seneka zastupao s t o i č k i panteizam, koji je jednako neprijateljski prema svim pozitivnim reli­
gijama.
B R i j e č je o izgubljenoj raspravi O praznovjerju.
 446 DE CIV. D E I 6, 10, 1-2 O DRŽ. B O Ž J O J 6, 1 0 , 1-2 447

c
fecit deum sine corpore, alter sine animo? E t a d hoc respondens: S t r a t o n a , od kojih jedan načini Boga bez tijela, a drugi bez duše'«
Quid ergo tandem, inquit, veriora tibi videntur Titi Tatii aut Ro­ O d g o v a r a j u ć i na to kaže: »Ili ti se zaista čini da su istinitiji snovi Tita
muli aut Tulli Hostilii somnia? Cluacinam Tatius dedicavit deam, Tatija i l i R o m u l a i l i Tulija Hostilija? Tatije je načinio božicu od K l o a -
Picum Tiberinumque Romulus, Hostilius Pavorem atque Pallorem cine, R o m u l od Pavora i Palora, najnižih ljudskih čuvstava, od kojih
taeterrimos hominum affectus, quorum alter mentis territae motus je jedno stanje u ž a s n u t a uma, dok drugo i nije neka bolest, nego tek
est, alter corporis ne morbus quidem, sed color. Haec numina potius boja. Z a r ćeš radije povjerovati kako su to b o ž a n s t v a i smjestiti ih
credes et caelo recipies? De ipsis vero ritibus crudeliter t u r p i b u s u nebo?«
q u a m libere scripsit! Ille, inquit, viriles sibi partes amputat, ille A o samim obredima, tako okrutno gnusnim, kako li je slobodno pisao!
lacertos secat. Ubi iratos deos timent, qui sic propitios merentur? O n kaže:
Dii autem nullo debent coli genere, si et hoc volunt. Tantus est pertur- » J e d a n sam sebi odsijeca muški ud, drugi sebi siječe mišice. A k o ovako
batae mentis et sedibus suis pulsae furor, ut sic dii placentur, quem z a r a đ u j u naklonost bogova, čega da se plaše od gnjeva bogova? A k o
ad modum ne quidem homines saeviunt taeterrimi et in fabulas tra- pak bogovi to žele, onda ih ne treba nikako štovati. T o l i k i je bijes
ditae crudelitatis. Tyramni laceraverunt aliquorum membra, nemi- p o r e m e ć e n a i preokrenuta uma da se bogovi umilostivljuju onim
c c 1 8 2
nem sua lacerare iusserunt. In regiae libidinis / voluptatem castrati n a č i n o m kojim nisu divljali ni najgrozniji ljudi, o čijoj se okrutnosti
sunt quidam; sed nemo sibi ne vir esset, iubente domino manus priča u p r i č a m a . Samosilnici su odsijecali udove nekima, ali n i k o m u
ae
attulit . Se ipsi. in templis contrucidant, vulneribus suis ac san- ne n a r e đ i v a h u da ih sam sebi odsijeca. N e k i su škopljeni radi p o ž u d e
P L
191 guine supplicant. Si cui intueri vacet, quae faciunt / quaeque patiun- kraljeve, ali nitko nije, po gospodarevoj naredbi, sam sebe svojom
tur, inveniet tam indecora honestis, tam indigna liberis, tam dissi- rukom lišavao m u š k o s t i . A ti sami sebe sijeku u hramovima, te mole
milia sanis, ut nemo fuerit dubitaturus furere eos, si cum paucio- rastvorenim ranama i krvlju. A k o tko ima vremena pogledati što oni
ribus furerent; nunc sanitatis patrocinium est insanientium turba. čine i što sve trpe, naći će toliko toga nedostojnog časna čovjeka, nedo­
ličnog za slobodna čovjeka, neprimjerenog čovjeku zdrava uma, da
nitko ne bi posumnjao da su ludi, kad b i ih manje tako bješnjelo; nu,
sad se po m n o š t v u poludjelih mora zaključiti o njihovu d u š e v n o m
...et superstitio- - 2 . I a m i l l a , quae i n ipso Capitolio fieri solere c o m m e m o r a t zdravlju.«
num mores... ^ intrepide o m n i n o coarguit, quis credat n i s i ab i r r i d e n t i b u s aut
furentibus fieri? N a m c u m i n sacris Aegyptiis O s i r i m l u g e r i perdi- 2. Spominje i ono što se običava d o g a đ a t i na samome Kapitolu, te to
t u m , m o x autem i n v e n t u m magno esse gaudio derisisset c u m per- n e u s t r a š i v o razotkriva; i tko bi povjerovao da te stvari čini itko drugi
ditio eius inventioque fingatur, dolor tamen ille atque laetitia ab osim izrugivača i l i mahnitnjaka? O n se, naime, ruga kad se u egipat­
eis, q u i n i h i l perdiderunt n i h i l q u e invenerunt, veraciter e x p r i m a t u r : skim obredima prvo oplakuje Ozirisov gubitak, a odmah zatim veseli
Hune tamen, inquit, furori certum tempus est. Tolerabile est semel zbog njegove obnove, jer dok su i njegov gubitak i obnova izmišljeni,
in anno insanire. In Capitolium perveni, pudebit publicatae demen- zbiljski se izrazuju bol i radost ljudi koji niti što izgubiše niti što n a đ o š e .
tiae, quod sibi vanus furor attribuit officii. Alius nomina deo subi- Seneka dodaje:
cit, alius horas lovi nuntiat: alius lictor est, alius unetor, qui vano » Z a to ludilo, m e đ u t i m , postoji o d r e đ e n o vrijeme. D o p u š t e n o je ludo­
D
motu bracehiorum imitatur unguentem .af
Sunt quae Iunoni ac vati jednom godišnje. A l i ode li čovjek na K a p i t o l , zasramit će se od
Minervae capillos disponant (longe a templo, n o n t a n t u m a simu- javne ludosti, od d u ž n o s t i koje je isprazna mahnitost sebi odredila.
lacro stantes digitos movent o r n a n t i u m modo), sunt quae speculum Jedan bogu izvikuje imena; drugi Jupitra obavještava o satima; jedan
teneant; sunt qui^ ad vadimonia sua deos advocent, sunt qui libel- je njegov p e r a č , drugi pomazatelj, koji pokretima praznih ruku o p o n a š a
los of}erant et illos causam suam doceant. Doctus arehimimus, senex pomazanje. T u su i one koje dotjeruju kose Junoni i M i n e r v i (a stoje
iam decrepitus, cotidie in Capitolio mimum agebat, quasi dii liben- daleko ne samo od kipa nego i od samog hrama i miču prstima kao
ter speetarent, quem illi homines desierant. Omne illic artificum češljačice); isto tako i one koje pridržavaju zrcalo; ima ih koje zazivaju
bogove da j a m č e za njih; dok drugi opet nude odvjetnička pisma i izla­
žu svoj slučaj. Nekakav glumački prvak, sad već star i o n e m o ć a o ,
svakodnevno je izvodio svoju predstavu na Kapitolu, kao da bi bogovi

C Straton, naslijedio Teofrasta na č e l u p e r i p a t e t i č k e š k o l e 288. pr. K r . Prema Ciceronu » n a z i ­

van je prirodoslovcem, jer je d r ž a o kako je sva b o ž a n s k a m o ć s m j e š t e n a u prirodi, koja posjeduje
uzroke r a đ a n j a , rasta, smanjivanja, ali joj manjka oblik ili o s j e t i l n o s t « (De natura deorum,
1,13,35).
D O v o mjesto pokazuje kako rimski hramovi nisu s l u ž i l i samo za obrede d r ž a v n e vjere nego i kao
ae intulit M. mjesto osobnih vjerskih obreda. K a ž u kako je Scipion Afrikanac svakodnevno prije zore o b i -
l a z i o J u i t r o v
a f
uncrpntprri M P n r m
a > da bi se posavjetovao radi svojih poslova, č e m u (prema Liviju) uzrokom
ag
ungeniem ivi. b i j a š e ili puko praznovjerje ili posebna lukavost. Seneka otkriva i ostatke prastarih obreda i na-
quae M. ivno p u č k o vjerovanje.
 448 DE C I V . D E I 6, 10, 2-3 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 10, 2-3 449

genus operatum diis immortalibus desidet. E t paulo post: Hi rado gledali ono što su ljudi već prestali. T u se vrte obrtnici svake vrste,
tamen, inquit, etiamsi supervacuum usum, non turpem nec infa- čekajući da usluže besmrtne bogove.« N e š t o malo poslije toga pisac
mem deo promittunt. Sedent quaedam in Capitolio, quae se a love dodaje: »Ali ti, iako nude suvišnu uslugu, ne čine bogu ništa ni r u ž n o
amari putant: ne Iunonis quidem, si credere poetis velis, iracun- ni sramotno. N u ima ženskih koje sjede na Kapitolu, koje su sebi u m i ­
E

dissimae respectu terrentur. slile kako ih Jupiter l j u b i ; a čak se ne plaše Junonina gnjeva, koji
(ako je vjerovati pjesnicima) zna biti strahovit!« (17).
...sed legum . 3. H a n e l i b e r t a t e m V a r r o n o n habuit; t a n t u m m o d o p o e t i c a m
lussioni cessit. . . . . . t 3. Takve slobode V a r o n nije imao; bijaše se usudio osuditi samo pje­
theologian reprehendere ausus est, c i v i l e m n o n ausus est, q u a m iste sničko bogoslovlje, dok g r a đ a n s k o nije, a Seneka je slistio upravo ovo.
concidit. Sed si v e r u m attendamus, deteriora sunt t e m p l a u b i haec A l i , pogledamo l i bolje, j o š su gori hramovi gdje se to zbiljski čini negoli
aguntur, q u a m theatra u b i finguntur. Unde i n his sacris civilis kazališta gdje se to samo zamišlja. U tim obredima g r a đ a n s k o g bogo­
theologiae has partes potius elegit Seneca sapienti, ut eas i n a n i m i slovlja Seneka p r e p o r u č u j e mudru čovjeku, da ih ne prihvati kao vjeru
religione n o n habeat, sed i n actibus fingat. A i t e n i m : Quae omnia svoje d u š e , nego da ih prihvati prividno. Kaže: » M u d r a c će se toga
sapiens servabit tamquam legibus iussa, non tamquam diis grata. pridržavati kao zakonske naredbe, a ne kao onog što je milo bogovima.«
E t paulo post: Quid quod et matrimonia, inquit, deorum iungimus, M a l o poslije dodaje:
et ne pie quidem, fratrum ac sororum! Bellonam Marti collocamus,
»A što je s brakovima koje sklapamo m e đ u bogovima, i to j o š bestidno
cc 183 Vulcano Venerem, Neptuno Salaciam. Quosdam tamen cae/libes
i z m e đ u braće i sestara? Udajemo Belonu za M a r s a , Veneru za V u l k a n a ,
relinquimus, quasi condicio defecerit, praesertim cum quaedam
Salaciju za Neptuna. Neke pak ostavljamo nevjenčane, kao da nije bilo
viduae sint, ut Populonia vel Fulgora et diva Rumina; quibus non
prave prilike, osobito p o š t o su neke božice udove, kao Populonia,
miror petitorem defuisse. Omnem istam ignobilem deorum turbani, F
Fulgora i R u m i n a ; a nije ni č u d o što takvima nije bilo prosaca. Cijelu
quam longo aevo longa superstitio congessit, sic, inquit, adorabimus,
tu sumnjivu rulju bogova, koje je prikupilo višestoljetno praznovjerje,
PL 192 ut meminerimus / cultum eius magis ad morem quam ad rem per­
mi ć e m o štovati, ali ć e m o istodobno imati na umu kako njihovo što­
tinere. N e c leges ergo illae nec mos i n c i v i l i theologia i d instituerunt,
vanje više pripada običaju negoli istini.«
q u o d diis g r a t u m esset vel ad r e m pertineret. Sed iste, q u e m phi-
ah
losophi quasi l i b e r u m f e c e r u n t , tamen, quia i l l u s t r i s p o p u l i Ro­ Dakle: ni zakoni ni običaj nisu u g r a đ a n s k o m e bogoslovlju ustanovili
m a n i senator erat, colebat q u o d reprehendebat, agebat q u o d argue- ono što bi bilo milo bogovima i l i bi pripadalo istini. A l i taj isti čovjek,
bat, q u o d culpabat adorabat; q u i a videlicet m a g n u m a l i q u i d e u m kojega filozofi t o b o ž e o s l o b o d i š e , ipak — kao istaknut senator rimsko­
p h i l o s o p h i a docuerat, ne superstitiosus esset i n mundo, sed p r o p t e r ga puka — štovaše ono što je korio, činjaše ono što je pobijao, štovaše
leges c i v i u m moresque h o m i n u m non q u i d e m ageret fingentem ono što je o s u đ i v a o ( 1 8 ) . I dok ga je filozofija naučila n e č e m u v a ž n o m ,
scaenicum i n theatro, sed i m i t a r e t u r i n templo; eo d a m n a b i l i u s , quo da ne bude praznovjeran što se tiče svemira, zbog g r a đ a n s k i h zakona
i l l a , quae mendaciter agebat, sic ageret, ut eum populus veraciter i ljudskih običaja, n a u č i o je (iako ne glumeći kao glumac u kazalištu)
agere existimaret; scaenicus autem ludendo potius delectaret, q u a m o p o n a š a t i glumca u hramu; a to je tim dostojnije prijekora što neiskreno
fallendo deciperet. p o s t u p a š e tako da bi mu ljudi povjerovali kako to iskreno čini; naime,
glumac glumeći želi više zabaviti negoli varkom obmanuti.

(17) Treći kriterij razlikovanja vjere od praznovjerja jest izlišno i smiješno

vršenje obreda u ovome, što odaje vlastite antropomorfne izvore (v. gore
6, 9, 2 i bilj. 15; 4, 30).
(18) Kao da je nad Senekom lebdio usud oportunizma i nedosljednosti,
kako na razini vjerskog ponašanja, tako i na razini njegovih etičko-političkih
stavova, napose u odnosu prema Klaudiju: njega je u nekom satiričkom sastavu
prikazao kao tikvu, da bi mu na kraju održao panegirično posmrtno slovo
(usp. Tacit, Ann. 13, 3, 1; 13, 42, 1; 14, 11, 3).

E Jupiter b i j a š e na glasu po svojim ljubavnim vezama sa ž e n a m a smrtnika. U i s t o č n i m zem­

quem . . . fecerunt] quem philosophia quasi liberum fecerat M.
ljama njegova istovjetnika Zeusa (kao A m o n a , Belosa, i si.) o p s l u ž i v a l e su ž i v e ž e n e ili milosni­
ce. U Lidiji je to bio o b i č a j i u III st. Rimljani su takve o b i č a j e o s u đ i v a l i , ali ih je bilo m e đ u
miješanim p u č a n s t v o m Rima.
F Te tri b o ž i c e nisu dostatno poznate. Populonia je m o ž d a u vezi s pridjevkom Junone — Popu­
lonia ili Populona, to jest: z a š t i t n i c a od razaranja (populari — p u s t o š i t i ) ; Fulgora m o ž d a štiti
od munje (fulgor); R u m i n a je ranije spominjana b o ž i c a d o j e n č a d i . Prema Seneki one su sve tri
udovice.
 450 D E CIV. D E I 6, 11-12 O D R Ž . B O Ž J O J 6, 11-12 451

Seneca d ^ i u * 1 1
* * n t e r a n a s
civilis theologiae superstitiones reprehendit 11. I z m e đ u ostalih praznovienca g r a đ a n s k o g boeoslovha Seneka š t o je Seneka m i -
J f e
. . . .° ^ * j - i , • • slio o Ž i d o v i m a
daeomm cultu.
u

e t i a m sacramenta I u d a e o r u m et m a x i m e sabbata, i n u t i l i t e r eos facere

a i
prigovara i svetinjama Z i d o v a , a najviše sabbathu, tvrdeći kako je taj
affirmans, q u o d p e r illos singulos septenis interpositos dies septi-
blagdan nekoristan, jer uvodeći jedan dan odmora u svakih sedam,
m a m fere p a r t e m aetatis suae perdant vacando et m u l t a i n tem­
gube u besposlici gotovo sedminu svojeg životnog vremena i trpe gu­
pore urgentia n o n agendo laedantur. Christianos tamen i a m tune
bitke ne obavivši n u ž n e poslove. Same kršćane (koji već tad bijahu
Iudaeis i n i m i c i s s i m o s i n n e u t r a m p a r t e m c o m m e m o r a r e ausus est,
najveći neprijatelji Ž i d o v i m a ) ne usuđuje se spominjati ni u jednom
ne v e l laudaret c o n t r a suae patriae veterem consuetudinem, v e l re-
smislu, kako hvaleći i h ne bi prkosio drevnom običaju svoje domovine,
prehenderet c o n t r a p r o p r i a m forsitan voluntatem. De i l l i s sane
a napadajući postupio m o ž d a protiv vlastite volje. M e đ u t i m , kad govori
Iudaeis c u m loqueretur, ait: Cum interim usque eo sceleratissimae
o Ž i d o v i m a , k a ž e : »Običaj ovog najprokletijeg roda postao je toliko
gentis consuetudo convaluit, ut per omnes iam terras recepta sit;
p r e m o ć n i m da se p r o š i r i o po svim zemljama; pobijeđeni pobjednicima
victi victoribus leges dederunt. M i r a b a t u r haec dicens et q u i d divi-
n a m e t n u š e svoje zakone.« Rekavši to Seneka se čudi i ne znajući ono
nitus ageretur ignorans subiecit plane sententiam, q u a significaret
što se zbiva po Božjoj volji, pridaje izjavu koja pokazuje što je mislio
q u i d de i l l o r u m s a c r a m e n t o r u m ratione sentiret. A i t e n i m : Illi tamen
o sustavu njihovih svetinja: » O n i su barem spoznali podrijetlo svojih
causas ritus sui noverunt; rnaior pars populi facit, quod cur faciat
obreda; veći dio n a š e g puka čini ono o č e m u ne zna zašto čini.« A l i ,
ignorat. S e d de sacramentis Iudaeorum, v e l c u r v e l quatenus insti­
o svetinjama Ž i d o v a , zašto su i na koliko ustanovljeni b o ž a n s k o m
tuta sint auctoritate d i v i n a , ac post m o d u m a p o p u l o D e i , c u i vitae
ovlašću, dok ih je nakon stanovita vremena (a po volji te iste ovlasti)
aeternae m y s t e r i u m r e v e l a t u m est, tempore quo o p o r t u i t eadem
preuzeo narod Božji — kojemu je otkrivena tajna vječnog života —
auctoritate sublata sint, et alias d i x i m u s , m a x i m e c u m adversus
20
o tome smo i drugdje govorili, najviše kad smo raspravljali protiv
M a n i c h a e o s a g e r e m u s , et i n h o c opere loco o p p o r t u n i o r e dicen- 30

31
manihejaca, ) a treba i u ovome djelu govoriti na prikladnijem mje-
dum est .
stu3i)A.

1 2 . Postoje, dakle, tri bogoslovlja, koja G r c i nazivaju mitskim P o š t o je otkrivena

(mythikon), fizičkim (physikon) i političkim (politikon), dok i h L a t i n i sk^bogova^nema

mogu nazvati basnenim (fabulusa), naravnim (naturalis) i g r a đ a n s k i m mo^nikon^datl

Piurium deo- 12. N u n c propter tres theologias, quas Graeci d i c u n t m v t h i c e n , (civilis). V j e č n o m u životu ne treba se nadati ni od basnenog bogo- vječni život, jer

rum cultus ni- . . . . . . '. „ , , ,. slovlja (kojem su veoma slobodno prigovorili i sami štovatelji mnogih 1S P
u ovome vremeni-

hil ad vitam
phvsicen, pohticen, latme autem dići possunt fabulosa, naturahs,
fert C n
° " c i v i l i s , q u o d neque de fabulosa, q u a m et ipsi d e o r u m m u l t o r u m
e r n a m
CC 184 falsorumque cultores l i b e r r i m e reprehenderunt, neque de c i v i l i ,
cuius i l l a pars esse c o n v i n c i t u r eiusque et ista s i m i l l i m a v e l e t i a m
deterior i n v e n i t u r , speranda est aeterna vita, s i c u i satis n o n sunt
quae i n h o c v o l u m i n e dicta sunt, adiungat etiam i l l a , quae i n
superioribus l i b r i s et m a x i m e quarto de felicitatis datore Deo
32
P L 193 p l u r i m a disputata s u n t . N a m c u i n i s i u n i f e l i c i / t a t i p r o p t e r aeter­
n a m v i t a m consecrandi homines essent, s i dea felicitas esset? Q u i a
vero n o n dea, sed munus est D e i : c u i Deo n i s i d a t o r i felicitatis
consecrandi sumus, q u i aeternam v i t a m , u b i vera est et plena feli­
citas, p i a caritate d i l i g i m u s ? N o n autem esse d a t o r e m felicitatis
q u e m q u a m i s t o r u m deorum, q u i tanta turpitudine c o l u n t u r et, n i s i
i t a colantur, m u l t o turpius i r a s c u n t u r atque ob h o c se s p i r i t u s
i m m u n d i s s i m o s confitentur, puto ex h i s , quae d i c t a sunt, n e m i n e m
dubitare oportere. P o r r o q u i n o n dat felicitatem, v i t a m q u o m o d o
dare posset aeternam? E a m quippe v i t a m aeternam d i c i m u s , u b i
t o m e
lažnih bogova), ni od g r a đ a n s k o g bogoslovlja (jer se pokazalo kako je
ono dio prvog, te m u je najsličnije, pa č a k i gore od njega). A k o pak
nekomu nije dosta ono što je r e č e n o u ovoj knjizi, nek pridoda ono š t o
je izrečeno u prijašnjim knjigama, a osobito ono u četvrtoj knjizi,
32
o Bogu kao darivatelju sretnosti ). Jer, komu b i se drugomu, a radi
vječnog života, ljudi posvećivali ako ne sretnosti, da je sretnost kakva
b o ž i c a ? N u , b u d u ć i ona nije božica, nego dar Božji: kojem bogu da se
posvetimo ako ne darivatelju sretnosti, mi koji p o b o ž n o m ljubavlju
ljubimo vječni život, gdje je istinita i potpuna sretnost? M i s l i m kako,
nakon onoga š t o je r e č e n o , nitko neće dvojiti oko toga da nije darivatelj
sretnosti ni jedan od tih bogova koji se štuju s toliko gnusobe te koji,
ako ih tako ne štuju, j o š se gnusnije srde i time se razotkrivaju kao
nečisti dusi.
Z a t i m , kojim n a č i n o m onaj koji ne daruje sretnost m o ž e darovati
vječni život? Jer vječnim nazivamo onaj život u kojem je sretnost bez

ai
septem M .

A K a o š t o k a ž e sam Augustin (Ispovijesti. 4, 1, 1) devet je godina svoje mladosti bio varan od

30
Usp. A U G U S T I N , Contra Faustum, mjestimice. manihejaca, a sam je druge zavodio u bludnju. Nakon svojeg o b r a ć e n j a napisao je nekoliko r a ­
31
V i d i kod 17, 3 ss. dova protiv manihejaca. Poput mnogih gnostika, i oni su napadali Stari zavjet, kao besmislen
32 i protuslovan s N o v i m zavjetom. Razloge obiju strana Augustin je najpotpunije i z l o ž i o u djelu
V i d i gore 4, 24—26. Contra Faustum.
 452 DE CIV. D E I 6, 1 2
est sine fine felicitas. N a m si a n i m a i n poenis vivit aeternis, quibus
et i p s i spiritus c r u c i a b u n t u r i m m u n d i , mors est i l l a potius aeterna
q u a m vita. N u l l a quippe m a i o r et peior est mors, q u a m u b i n o n
P L 1 9 4
m o r i t u r m o r s . Sed / q u o d animae natura, per i d q u o d i m m o r t a l i s
creata est, sine qualicumque v i t a esse non potest, s u m m a m o r s eius
est alienatio a v i t a D e i i n aeternitate supplicii. V i t a m i g i t u r aeter­
n a m , i d est sine ulio fine felicem, solus ille dat, q u i dat v e r a m feli­
citatem. Q u a m q u o n i a m i l l i , quos colit theologia ista civilis, dare
n o n posse c o n v i c t i sunt: non s o l u m propter ista t e m p o r a l i a atque
terrena, q u o d superioribus quinque l i b r i s ostendimus, sed m u l t o
magis propter v i t a m aeternam, quae post m o r t e m futura est, q u o d
isto uno etiam illis cooperantibus egimus, colendi n o n sunt. Sed
q u o n i a m veternosae consuetudinis vis n i m i s i n alto radices habet,
si c u i de ista c i v i l i theologiae respuenda atque vitanda p a r u m videor
disputasse, i n a l i u d volumen, quod huic, opitulante Deo, coniungen-
d u m est, a n i m u m intendat.
O D R Ž . B O Ž J O J 6, 12 453
kraja. N a i m e , ako d u š a živi u vječnim mukama (u kojima će se mučiti
i ti nečisti dusi), onda je to prije vječna smrt negoli život. Jer, ni jedna
smrt nije.veća ni gora od one kad smrt nikako ne umire. A l i , kako narav
d u š e , po onome što je stvorena besmrtnom, ne m o ž e biti bez nekakva
života, njezina najveća smrt je o t u đ e n o s t od života Božjeg u vječnosti
kazne. D a k l e , vječni život, to jest: onaj koji je sretan bez ikakva kraja,
daruje samo onaj koji daruje istinsku sretnost. D o k a z a n o je da oni
bogovi koje štuje g r a đ a n s k o bogoslovlje ne mogu toga dati, pa ih ne
treba štovati ne samo zbog ovih vremenitih i- zemaljskih dobara (kao
što pokazasmo u pet prethodnih knjiga), nego još manje radi vječnoga
života, koji će slijediti nakon smrti, što opet pokazasmo u ovoj knjizi
uz p o m o ć dokaza iz ostalih knjiga. A l i , b u d u ć i da snaga zastarjelog
običaja ima o d v e ć duboko korijenje, učini l i se komu kako nisam do­
statno potkrijepio svoje dokaze o odbacivanju i izbjegavanju d o t i č n o g
g r a đ a n s k o g bogoslovlja, — taj neka pokloni pozornost slijedećoj
knjizi, koju, uz p o m o ć Božju, moram pridodati ovoj.
 KNJIGA VII.

Predmet knjige je suočavanje problema spasenja s naturalističkom interpretaci­

jom o 20 izabranih bogova građanske teologije Rima, prema izlaganju koje donosi
Varon u traktatu o arheologiji religije, te konačno suočavanje s temeljnim aspektima
kršćanske teologije u odnosu na spasenje. Knjiga se dakle moze podijeliti na tri dijela.
U prvom dijelu, s naglascima svjesno i naglašeno sarkastičnima, Augustin ra­
spravlja o kriteriju za neku selekciju medu bogovima (Proslov 4).
U drugom se dijelu izlazu simboličko-naturalističke interpretacije koje je predlo­
žio Varon — a koje dolaze od presokratika i napose od stoika — o nekim izabranim
bogovima, napose Janusu, Jupitru, Saturnu, Merkuru, Marsu, Cereri, Proserpini i Te-
luri; Augustin inzistira da iz naturalističko-filozofske analize mita otkrivamo mono­
teistički karakter religije (5—26).
U trećem dijelu Augustin polazi od opscenog i okrutnog kulta što se iskazivao
Teluri, poistovjećenoj s velikom Majkom i s frigijskom Cibelom. Suprotstavlja apsurd­
ne aspekte rimskog politeizma i građanske teologije Nume Pompilija s velikom poru­
kom spasenja koju propovijeda kršćanstvo, a pretkazana je već u židovskom kultu
(27—35).
 BREVICULUS SAŽETAK

Praefatio Proslov
An cum in theologia civili deitatem non esse constiterit, in selectis lako je ustanovljeno da nema nikakva božanstva u građanskom bogoslov- 1.
diis eam inveniri posse credendum sit. Iju, treba li vjerovati kako se ono moze naći među odabranim bogovima
Qui sint dii selecti, et an ab officiis viliorum deorum habeantur Tko su izabrani bogovi, i da li bijahu izuzeti od poslova nižih bogova? 2.
excepti.
3. Quam nulla sit ratio, quae de selectione quorumdam deorum possit Ne može se navesti nikakav razlog za izbor nekih od tih bogova, kad 3.
ostendi, cum multis inferioribus excellentior administratio deputetur. su mnogim nižim bogovima pridani izvrsniji poslovi

4. Melius actum cum diis inferioribus, qui nullis infamentur opprobriis, Bolje se postupalo s nižim bogovima (koji nisu osramoćeni nikakvim
quam cum selectis, quorum tantae turpitudines celebrentur. nedjelima) negoli s izabranicima, kojima se razglašuju tolika sramotna
djela
5. De paganorum secretiore doctrina physicisque rationibus. O skrovitijem nauku pogana i o njihovim prirodnjačkim objašnjenjima
6. De opinione Varronis, qua arbitratus est Deum animam esse mundi, O Varonovu mnijenju po kojem je Bog duša svijeta, a koji u svojim
qui tamen in partibus suis habeat animas multas, quarum divina dijelovima posjeduje mnoge duše, kojima je narav božanska
natura sit.
7. An rationabile fuerit Ianum et Terminum in duo numina separari. Bijaše li razborito razdvojiti Jana i Termina na dva božanstva. 7.
8. Ob quam causam cultores lani bifrontem imaginem ipsius finxerint, Zbog kojega su razloga štovatelji Jana izrađivali njegov dvoćelni kip, 8.
quam tamen etiam quadrifrontem videri volunt. iako su čak htjeli i da ga prikažu četveročelnim
9. De loviš potestate atque eiusdem cum Iano comparatione. O Jupiterovoj moći i njegovoj usporedbi s Janom 9.
10. An lani et loviš recta discretio sit. Da li je opravdana razlika između Jana i Jupitera 10.
cc X I \\
m D cognominibus
e loviš, quae non ad multos deos, sed ad unum O pridjevcima Jupiterovim, koji ne pripadaju mnogim bogovima, nego 11.
eumdemque referuntur. jednom te istom
12. Quod luppiter etiam Pecunia nuncupetur. O tome što se Jupiter nazvao i Pecunia (novac) 12.
13. Quod, dum exponitur quid Saturnus quidve sit Genius, uterque Prema izvješćima o tome što je Saturn, a što je Genije, vidi se kako je 13.
unus luppiter esse doceatur. svaki od njih isto s Jupiterom
14. De Mercurii et Martis officiis. O dužnostima Merkura i Marsa 14.
15. De stellis quibusdam, quas pagani deorum suorum nominibus O nekim zvijezdama koje su pogani nazvali imenima svojih bogova 15.
nuncuparunt.
16. De Apolline et Diana ceterisque selectis diis, quos partes mundi 0 Apolonu i Dijani i ostalim izabranim bogovima, za koje us htjedoše 16.
esse voluerunt. da budu dijelovima svijeta
17. Quod etiam ipse Varro opiniones suas de diis pronuntiarit ambiguas. 1 sam je Varon svoja mnijenja o bogovima proglasio neizvjesnim 17.
18. Quae credibilior causa sit, qua error paganitatis inoleverit. O vjerojatnom razlogu zbog kojega se ukorijenila zabluda poganstva 18.
19. De interpretationibus, quibus colendi Saturni ratio concinnatur. O objašnjenjima kojima se nastoji iznaći razlog za štovanje Saturna 19.

20. De sacris Cereris Eleusinae. O obredima Eleuzinske Cerere 20.

21. De turpitudine sacrorum, quae Libero celebrabantur. O sramotnosti obreda u čast Libera 21.
22. De Neptuno et Salacia ac Venilia. O Neptun u, Salaciji i Veniliji 22.
23. De Terra, quam Varro deam esse confirmat, eo quod ille animus O Zemlji, o kojoj Varon tvrdi kako je božica, zbog toga što duša svijeta 23.
mundi, quem opinatur deum, etiam hane corporis sui infimam partem (koju smatra božanstvom) prožima čak i taj najniži dio svojeg tijela i po-
permeet eique vim divinom impertiat, daruje mu božansku moć
24. De Telluris cognominibus eorumque significationibus, quae etiamsi O pridjevcima božice Tellus i njihovim značenjima; iako ti bijahu 24.
erant multarum rerum indices, non debuerunt multorum deorum oznake mnogih stvari, nisu njima trebali potkrepljivati mnijenje o mno­
firmare opiniones. štvu bogova
 458 BREVICULUS SAŽETAK 459

25. Quam interpret at ionem de abscisione Attidis Graecorum sapientium Koje su objašnjenje o otkinuću Atisova uda otkrili grčki mudraci 25.
doctrina repererit.
26. De turpitudine sacrorum Matris Magnae. O gnusobi obredQ Velike Majke 26.
27. De figmentis physiologorum, qui nec veram divinitatem colunt, nec O izmišljotinama prirodnjaka, koji niti štuju istinsko Božanstvo, niti 27.
eo cultu quo colenda est vera divinitas. pak onim obredom kojim treba štovati istinsko Božanstvo
28. Quod doctrina Varronis de theologia in nulla sibi parte concordet. O tome kako seVaronov nauk o bogoslovlju ne slaze ni u jednom svojemdijelu 28.
29. Quod omnia, quae physiologi ad mundum partesque ipsius rettu- Sve ono što su prirodnjaci pripisati svijetu i njegovim dijelovima, tre- 29.
lerunt, ad unum verum Deum referre debuerint. balo je pripisati jednom istinskome Bogu
30. Qua pietate discernatur a creaturis Creator, ne pro uno tot dii colan- Kakvom se pobožnošću razlučuje Tvorac od stvorova, kako se mjesto 30.
tur, quot sunt opera unius auctoris. jednoga Boga ne bi štovalo onoliko bogova koliko je djela jednoga
stvoritelja
31. Quibus proprie beneficiis Dei excepta generali largitate sectatores Kakva posebna dobročinstva, izuzevši sveopću Božju darežljivost, 31.
veritatis utantur. uživaju sljedbenici istine
32. Quod sacramentum redemptionis Christi nullis retro temporibus O tome kako svetotajstvo Kristova otkupljenja nije nikad manjkalo 32.
defuerit semperque sit diversis significationibus praedicatum. o prošlim vremenima, ali bijaše uvijek spoznavano po različitim znacima
CC X V I 33. Quod per solam Christianam religionem manifestan potuerit fallacia Samo je kršćanska vjera mogla iznijeti na vidjelo obmane opakih du- 33.
spirituum malignorum de hominum errore gaudentium. hova koji se raduju grijesima ljudi
34. De libris Numae Pompilii, quos senatus, ne sacrorum causae, quales O knjigama Nume Pompilija, koje je senat naredio da se spale, kako se 34.
in eis habebantur, innotescerent, iussit incendi. ne bi razglasili uzroci svetim obredima, koji su u njima sadržani
35. De hydromantia, per quam Numa, visis quibusdam daemonum O vodočaranju, koje je zavelo Numu, pošto je ugledao stanovite likove 35.
imaginibus, ludificabatur. zloduha
 LIBER SEPTIMUS
P H Y S I C O R U M RATIONE DE DIIS S E L E C T I S N I H I L QUOD AD V E R A M
FELICITATEM PERTINEAT CONTINETUR
Qua ratione dii seligantur (praef. 4)
PRAEFATIO Diligentius me pravas et veteres opiniones, v e r i t a t i pietatis
i n i m i c a s , quas tenebrosis animis altius et tenacius diuturnus hu­
m a n i generis e r r o r infixit, evellere atque exstirpare conantem et
illius gratiae, q u i hoc ut verus Deus potest, p r o meo m o d u l o i n
CC 185 eius a d i u t o r i o cooperantem ingenia celeriora atque / m e l i o r a , qui-
bus a d hane r e m superiores l i b r i satis superque sufficiunt, patienter
et aequanimiter ferre debebunt et propter alios n o n putare super-
fluum, q u o d i a m sibi sentiunt non necessarium. M u l t u m m a g n a res
agitur, c u m vera et vere saneta divinitas, quamvis ab ea nobis
e t i a m huic, q u a m nunc gerimus, fragilitati necessaria subsidia prae-
beantur, n o n tamen propter m o r t a l i s vitae t r a n s i t o r i u m v a p o r e m ,
sed p r o p t e r v i t a m beatam, quae n o n nisi aeterna est, quaerenda
et colenda praedicatur.
Quae requiran- 1. H a n e d i v i n i t a t e m vel, ut sic d i x e r i m , deitatem (nam et hoc
tur ut quisque
seligatur. verbo u t i i a m nostros n o n piget, ut de graeco expressius transfe-
rant q u o d i l l i ftsoTTjTa appellant), hane ergo d i v i n i t a t e m sive dei­
tatem n o n esse i n ea theologia, q u a m c i v i l e m vocant, quae a M a r c o
V a r r o n e sedecim v o l u m i n i b u s explicata est, i d est n o n p e r v e n i r i ad
aeternae vitae felicitatem t a l i u m d e o r u m cui tu, quales a civitatibus
qualiterque colendi i n s t i t u t i sunt, c u i n o n d u m persuasit sextus
Iiber, q u e m p r o x i m e absolvimus, c u m i s t u m forsitan legerit, q u i d
de hac quaestione expedienda ulterius desideret, n o n habebit. F i e r i
e n i m potest, ut saltem deos seleetos atque praecipuos, quos V a r r o
v o l u m i n e complexus est u l t i m o , de quibus p a r u m d i x i m u s , q u i s q u a m
colendos propter v i t a m beatam, quae non nisi aeterna est, opine-
tur. Qua i n re non dico quod facetius ait Tertullianus fortasse /
q u a m verius: Si dii eliguntur ut bulbi, utique ceteri reprobi iudi-
KNJIGA SEDMA
NATURALISTIČKA INTERPRETACIJA IZABRANIH BOGOVA I SPASENJE
Kriterij selekcije bogova (prosi. 4)
P o k u š a v a m sad j o š pomnije iskorijeniti i iščupati opake i drevne zasade, PROSLOV
neprijateljske prema istinskoj p o b o ž n o s t i , koje su se u p o m r a č e n i m
d u š a m a dublje i čvršće ukorijenile dugotrajnom zabludom ljudskog
roda, a surađujući — prema svojoj malenoj moći — s milošču onoga
koji to kao istinski B o g m o ž e ; b u d u ć i da duhovima koji su oštriji i bolji
posve dostaje i ono što je o d o t i č n o m predmetu r e č e n o u prethodnim
knjigama, oni će se morati strpiti i smiriti te radi ostalih smatrati kako
nije suvišno ono što misle da njima samima više nije potrebno. Posrijedi
je veoma krupan predmet, jer se izjavljuje da pravo i istinski sveto
b o ž a n s t v o ne treba ni tražiti ni štovati zbog prolazne pare smrtnoga
života (iako nam ono p r u ž a i p o m o ć koja nam je potrebna za ovu sa­
dašnju krhkost), nego radi blaženoga života, koji nije nego vječni.
1. T o b o ž a n s t v o i l i , da tako k a ž e m , b o š t v o (jer naši ne oklijevaju Iako je ustanov­
ljeno da nema ni­
upotrijebiti i tu riječ, da prenesu ono što Grci izrazuju riječju Sećinc;) (1) kakva b o ž a n s t v a u
g r a đ a n s k o m bogo­
dakle: ni toga b o ž a n s t v a ni te božanstvenosti nema u onome bogoslov­ slovlju, treba li vje­
lju koje zovu g r a đ a n s k i m i koje je M a r k o V a r o n opisao u svojih šes­ rovati kako se ono
može naći među
naest knjiga; naime: ne m o ž e se doći do sretnosti vječnog života što­ odabranim bogo­
vima
vanjem takvih bogova, kakve su i kako su ih države uspostavile da bi
se štovali; ako koga j o š nije uvjerila šesta knjiga, koju smo upravo
završili, m o ž d a kad pročita ovu ovdje, neće mu više trebati ništa što se
tiče toga predmeta. M o ž e se dogoditi da će tkogod pretpostaviti kako
barem one izabrane i glavne bogove (koje je V a r o n obuhvatio svojom
posljednjom knjigom, a o kojima smo sami malo govorili) treba štovati
radi b l a ž e n o g života, koji nije nego vječni.
Što se toga tiče, sam neću potvrditi ono što Tertulijan reče m o ž d a
duhovitije nego istinitije: » A k o se bogovi izabiru kao glavice luka,
(1) Divinitas ( grčki Oetotrig ) izraz je klasične latinštine za oznaku vla­
stitosti Božjih, koje se mogu i ljudima priopćiti, iako se ponekad suprotstavlja
samom pojmu humanitas; drugo je deitas ( grčki ^eoiri«;), izraz kršćanskog
rječnika, koji označuje samu suštinu božansku: usp. Rim 1, 20; Kol 2, 9.
 462 D E CIV. D E I 7, 1-2
1
cantur . N o n h o c dico: video e n i m etiam ex selectis seligi aliquos
a d a l i q u i d maius atque praestantius, sicut i n m i l i t i a , c u m tirones
electi fuerint, ex his quoque eliguntur a d opus a l i q u o d maius armo-
r u m ; et c u m eliguntur i n Ecclesia, q u i fiant praepositi, n o n utique
ceteri reprobantur, c u m omnes b o n i fideles electi m e r i t o nuncu-
2
pentur. E l i g u n t u r i n aedificio lapides angulares , n o n reprobatis
ceteris, q u i structurae partibus aliis deputantur. E l i g u n t u r uvae a d
vescendum, nec reprobantur aliae, quas relinquimus a d b i b e n d u m .
N o n opus est m u l t a percurrere, c u m res i n aperto sit. Q u a m ob
r e m n o n ex hoc, quod d i i ex multis q u i d a m selecti sunt, v e l is
q u i scripsit v e l e o r u m cultores v e l d i i ipsi v i t u p e r a n d i sunt, sed
advertendum potius q u i n a m isti sint et ad q u a m r e m selecti
videantur.
Nihil ad selec- 2. H o s certe deos selectos V a r r o unius l i b r i contextione c o m - /
tionem confert
deorum offi- mendat: I a n u m , Iovem, S a t u r n u m , G e n i u m , M e r c u r i u m , A p o l l i n e m ,
cium...
CC 186 M a r tem, V u l c a n u m , N e p t u n u m , Solem, O r c u m , L i b e r u m p a t r e m ,
T e l l u r e m , Cererem, Iunonem, L u n a m , D i a n a m , M i n e r v a m , V e n e r e m ,
V e s t a m ; i n quibus omnibus ferme viginti d u o d e c i m mares, octo
3
sunt f e m i n a e . Haec n u m i n a u t r u m propter maiores i n m u n d o
administrationes selecta dicuntur, a n quod populis magis innotue-
runt m a i o r q u e est eis cultus exhibitus? S i propterea, quia opera
m a i o r a ab his a d m i n i s t r a n t u r i n mundo, n o n eos invenire debuimus
inter i l l a m quasi plebeiam n u m i n u m m u l t i t u d i n e m m i n u t i s opu-
sculis deputatam. N a m ipse p r i m u m Ianus, c u m p u e r p e r i u m con-
c i p i t u r , unde i l l a cuncta opera sumunt e x o r d i u m m i n u t a t i m m i n u ­
tis d i s t r i b u t a n u m i n i b u s , a d i t u m aperit recipiendo semini. I b i est
P L 195 et Saturnus propter i p s u m / semen; i b i Liber, q u i m a r e m effuso
semine liberat; i b i L i b e r a , q u a m et V e n e r e m volunt, quae h o c
i d e m beneficium conferat feminae, ut etiam ipsa emisso semi­
4
ne l i b e r e t u r . Omnes h i ex illis sunt, q u i selecti appellantur.
Sed i b i est et dea M e n a , quae menstruis fluoribus praeest,
quamvis l o v i š filia, tamen ignobilis. E t hane p r o v i n c i a m fluorum
m e n s t r u o r u m i n l i b r o seleetorum deorum i p s i I u n o n i i d e m auctor
assignat, quae i n diis selectis etiam regina est et h i c t a m q u a m l u n o
5
L u c i n a c u m eadem M e n a , p r i v i g n a sua, eidem e r u o r i p r a e s i d e t .
I b i sunt et duo nescio q u i o b s c u r i s s i m i , V i t u m n u s et Sentinus, quo-
6
r u m alter v i t a m , alter sensus puerperio l a r g i u n t u r . E t n i m i r u m
m u l t o plus praestant, c u m sint i g n o b i l i s s i m i , q u a m i l l i tot proceres
1
T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 9, 5.
2 (Janus) imao je naziv Consevius.
P s 118 (117), 22.
3
VARON-, Antiq., (rer. div. 16), fr. 244 (samo u Aug.).
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 1-2 463
1
onda se o ostalima sudi da su za o s u d u . « ) T o ne k a ž e m ; vidim kako
se i od izabranih neki dalje probiru radi nečega većeg i važnijeg,
upravo kao u vojsci, p o š t o su novaci izabrani, i z m e đ u njih se opet dalje
bira radi kakva važnijeg vojnog pothvata; pa i kad se u crkvi izabiraju
predvodnici, zbog toga se ostali ne odbacuju, jer se s pravom svi dobri
vjernici nazivaju izabranima. Z a građevinu se izabire ugaono kame­
2
nje, ) ali se ostalo ne odbacuje, jer se njime grade ostali dijelovi zgrade.
Isto se tako izabire g r o ž đ e za jelo, ali se ne odbacuje ni ostalo, koje
ostavljamo za pilo. A nema ni potrebe mnogo nabrajati, kad je v e ć
stvar bjelodana. Samo zbog toga što su od mnogih izabrani neki bogovi
ne treba koriti ni pisca, ni njihove štovatelje, niti pak same bogove, nego
valja prije razvidjeti tko su ti bogovi i radi čega su izabrani.
2. O v o su svakako izabrani bogovi koje V a r o n p r e p o r u č u j e u jed­ T k o su izabrani bo­
govi, i da li su izu­
noj jedinoj knjizi: Jan, Jupiter, Saturn, Genije, M e r k u r , A p o l o n , Mars, zeti od poslova n i ­
ž i h bogova?
V u l k a n , Neptun, Sunce, O r k o , Liber otac, Telus, Cerera, Junona,
A
L u n a , Dijana, M i n e r v a , Venera, Vesta; ukupno ih je dvadeset , dva­
3
naest m u š k i h i osam ženskih ).
D a l i se ta b o ž a n s t v a nazivaju izabranim zbog važnijih uloga u svijetu,
ili pak zbog toga što su bolje poznati m e đ u pukom i što je veće njihovo
javno štovanje? A k o je to zbog toga š t o obavljaju važnije poslove
u svijetu, onda i h ne bismo smjeli nalaziti m e đ u onim takoreći p u č k i m
m n o š t v o m b o ž a n s t a v a kojima su dodijeljeni sitniji poslovi. Prvo, sam
Jan pojavljuje se u času začetka, odakle počinju svi oni poslovi što
su onako nasitno raspodijeljeni m e đ u sitnim b o ž a n s t v i m a , te o n sam
otvara vrata prijamu sjemena. T u je i Saturn zbog samog sjemena; tu je
Liber, koji m u š k a r c a izbavlja izbačenog sjemena; tu je Libera, koju
poistovjećuju s V e n e r o m ; koja d o t i č n o d o b r o č i n s t v o podaruje ženi,
4
da se i ona isto tako izbavi izbačena sjemena. ) Sva su ta b o ž a n s t v a
m e đ u onima š t o se nazivaju izabranim. A l i tu je i božica M e n a , koja
bdije nad ž e n s k o m mjesečnicom, i koja iako je Jupitrova kći, ipak nije
poznata. T u brigu nad ženskim mjesečnicama, u knjizi o izabranim bo­
govima, isti pisac pripisuje i Junoni, a ona je č a k kao kraljica m e đ u
izabranim b o ž a n s t v i m a , pa ipak ovdje — kao Juno Lucina, zajedno
s istom M e n o m (svojom pastorkom) nadzire istu krv. ) T u su j o š i dva 5
veoma nepoznata b o ž a n s t v a , Vitumnus i Sentinus, od kojih jedan
zametku daruje život (vita), a drugi sjetila (sensus)**). P a iako su posve
nepoznati, oni nedvojbeno podaraju mnogi više negoli toliki bogovi
4
V A R O N , Antiq., fr. 258; usp. fr. 192 i gore 4, 11.
5
V A R O N , Antiq., fr. 267—268.
6
V A R O N , Antiq., (rer. div. U), fr. 193; usp. T E R T U L I J A N , Ad nat. 2, 11, 4.
A Iako b o ž i c a Libera nije u ovom izboru, Augustin je povezuje s bogom L i b e r o m . B o g Jan
Ortus je istovjetan s bogom Dis I'arcr-om, ili Plutor.om. G e ­
nije nije onaj genij d o m a ć e g kulta, nego Genius Populi Romani, koji je imao posebno s v e t i š t e
na Forumu i ž r t v e n i k na Kapitolu.
 464 DE CIV. D E I 7, 2-3, 1
et selecti. N a m profeeto sine vita et sensu, q u i d est i l l u d t o t u m ,
q u o d m u l i e b r i utero geritur, nisi nescio q u i d a b i e c t i s s i m u m l i m o
ac p u l v e r i c o m p a r a n d u m ?
...qma selecti 3. i Q a e i g i t u r causa tot seleetos deos a d haec opera m m i m a
# U
non sunt Vitum- 1• ,r- r> t , •,•
nus Sentinus et c o m p u l i t , u b i a V i t u m n o et Sentmo, quos fama obscura recondit
M e n s
- i n huius munificentiae partitione superentur? Confert e n i m seleetus
l a n u s a d i t u m et quasi i a n u a m semini; confert seleetus Saturnus
semen i p s u m ; confert seleetus L i b e r eiusdem seminis emissionem
v i r i š ; confert h o c i d e m L i b e r a , quae Ceres seu Venus est, feminis;
a
confert seleeta l u n o , et h o c n o n sola, sed c u m M e n a , filia l o v i š ,
fluores menstruos a d eius, quod conceptum est, i n e r e m e n t u m : et
confert V i t u m n u s obscurus et ignobilis v i t a m ; confert Sentinus
obscurus et ignobilis sensum; quae duo tanto illis rebus praestan-
t i o r a sunt, quanto et ipsa intellectu ac ratione v i n c u n t u r . S i c u t /
c c 1 8 7
e n i m , quae r a t i o c i n a n t u r et intellegunt, profeeto p o t i o r a sunt h i s ,
quae sine intellectu atque ratione ut pecora v i v u n t et sentiunt: i t a
et i l l a , quae vita sensuque sunt praedita, his, quae nec vivunt nec
sentiunt, m e r i t o praeferuntur. Inter seleetos itaque deos V i t u m n u s
vivificator et Sentinus sensificator magis haberi debuerunt q u a m
l a n u s seminis admissor et Saturnus seminis dator v e l š a t o r et
L i b e r et L i b e r a s e m i n u m commotores v e l emissores; quae semina
cogitare i n d i g n u m est, nisi a d v i t a m sensumque pervenerint. Quae
m u n e r a seleeta n o n dantur a diis selectis, sed a q u i b u s d a m ineogni-
tis et prae i s t o r u m digni tate negleetis. Q u o d s i respondetur o m n i u m
i n i t i o r u m potestatem habere I a n u m et ideo i l l i etiam quod aperitur
conceptui n o n i m m e r i t o a t t r i b u i , et o m n i u m s e m i n u m S a t u r n u m et
ideo seminationem quoque h o m i n i s n o n posse ab eius operatione
seiungi; o m n i u m s e m i n u m e m i t t e n d o r u m L i b e r u m et L i b e r a m et
ideo his etiam praeesse, quae a d substituendos homines pertinent,
o m n i u m p u r g a n d o r u m et p a r i e n d o r u m Iunonem et ideo e a m n o n
P L 1 9 6
deesse purgationibus f e m i n a / r u m et partubus h o m i n u m : quaerant
q u i d respondeant de V i t u m n o et Sentino, u t r u m et ipsos velint
habere o m n i u m quae v i v u n t et sentiunt potestatem. Q u o d si con-
cedunt, attendant q u a m eos sublimius l o c a t u r i sint. N a m seminibus
nasci i n terra et ex terra est; vivere autem atque sentire e t i a m
1
haec M .
7
V E R G I L I J E , Aen. 5, 302.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 2-3, 1 465
plemenitaši i izabranici (2). Jer, zaista, bez života i sjetila, što je sve ono
što žena nosi u utrobi, ako ne nešto što se m o ž e usporediti s najgorim
glibom i p r a š i n o m ?
3. 1. Dakle, zbog kojeg su razloga toliki izabrani bogovi nagnani Ne m o ž e se nave-
, . 11-11 v . i- i • -i i i v- . , sti nikakav razlog
na sitnije zadatke, dok ih nadmasuju u razdiobi tih dobrocinstava jedan izbor nekih od
z a
Vitumnus i Sentinus, koje » m r a č n a slava s k r i « ) ? Izabrani Jan otvara 7 A
Jnoglmrižimbo-
pristup kao vrata (ianua) sjemenu; izabrani Saturn daje samo sjeme: govima pridani iz-
- , - T i • v, . . . . . . T *i /i • vrsniji poslovi
izabrani Liber podaruje m u š k a r c i m a izljev sjemena, a isto Libera (koja
im je Cerera i l i Venera) podaruje ž e n a m a ; izabrana Junona (i to ne
sama, nego zajedno s M e n o m , kćeri Jupitrovom) podaruje izljeve
mjesečnice za rast začetog zametka; dok neznani i neslavni Vitumnus
daruje život, a neznani i neslavni Sentinus sjetila; a te su dvije stvari
toliko izvrsnije od ostalih koliko i h same nadvlađuju razum i razbor.
Jer, kao š t o su oni stvorovi koji umuju i razumijevaju doista iznad onih
koji poput stoke žive i osjećaju bez razuma i razbora, tako su i oni š t o
su obdareni životom i sjetilima s pravom iznad onih š t o niti žive niti
osjećaju. Stoga, Vitumnus, darivatelj života, i Sentinus, darivatelj
sjetila, prije b i trebali biti m e đ u izabranim bogovima negoli Jan, p r i -
p u š t a č sjemena, Saturnus, darivatelj i l i sijač sjemena, te Liber i Libera,
p o k r e t a č i i izbacivači sjemenja; koje samo po sebi nije dostojno raz­
mišljanja prije nego d o đ e do života i sjetila, što su opet darovi koje ne
dijele ti izabrani bogovi, nego dolaze od nekih neznanih i zanemare­
nih u usporedbi s ostalima.
A k o pak odgovore, kako Jan ima ovlast nad svim p o č e c i m a (pa mu se
stoga s pravom pripisuje otvaranje radi začeća), kako Saturn nadzire
sve sjemenje (pa se zato od njega ne m o ž e odvojiti sijanje čovjekova
sjemena), kako L i b e r i Libera nadziru izbacivanje svih vrsta sjemenja
(pa tako brinu i o onome za smjenjivanje ljudi), kako je Junona nad
svim čišćenjima i r a đ a n j i m a (te je, dakle, n a z o č n a i kod čišćenja žena
i rađanja ljudi), nek onda promisle š t o da odgovore o Vitumnusu
i Sentinusu, da l i hoće da i ti imaju ovlast nad svime š t o živi i osjeća.
Dopuste l i to, neka razmisle koliko će i h uzvišenije smjestiti. Jer roditi
se iz sjemenja znači biti na zemlji i od zemlje; a tvrde kako i zvjezdani
(2) Kriterij za izbor raznih bogova je pojam providnosti, koji je usko
vezan uz pojam božanstva kao bića koje jamči i razumno upravlja nastankom
i razvojem prirode kao i rađanjem života u uvjetima vremena i prostora (usp.
Ciceron, De nat. deor. 2, 30, 75). Otud proistječu zbrke, na koje upozorava
Augustin, kao i razumljiva neusuglašenost o nadležnostima pojedinih božan­
stava.
A ( U M a r e t i ć a : » a l ' tamna ne govori o njima p r i č a « ) Lat. Fama obscura recondit.
 466 DE C I V . D E I 7, 3, 1-2
deos sidereos opinantur. S i autem dicunt V i t u m n o atque Sentino
haec sola attributa, quae i n carne vivescunt et sensibus a d m i n i c u -
lantur: c u r n o n deus ille, q u i facit o m n i a vivere atque sentire, etiam
c a r n i v i t a m praebet et sensum, universali opere hoc m u n u s etiam
partubus tribuens? E t q u i d opus est V i t u m n o atque Sentino? Q u o d
si ab i l l o , q u i vitae ac sensibus universaliter praesidet, his quasi
famulis ista c a r n a l i a velut extrema et i m a c o m m i s s a sunt: itane
sunt i l l i selecti destituti f a m i l i a , ut n o n invenirent quibus e t i a m
i p s i ista committerent, sed c u m tota sua nobilitate, qua v i s i sunt
seligendi, opus facere c u m ignobilibus cogerentur? l u n o seleeta et
8
regina Iovisque et soror et coniux ; haec tamen Iterduca est pueris
et opus facit c u m deabus i g n o b i l i s s i m i s Abeona et Adeona. I b i
posuerunt et M e n t e m deam, quae faciat pueris b o n a m mentem, et
inter seleetos ista n o n ponitur, quasi q u i c q u a m maius praestari
h o m i n i possit; p o n i t u r autem l u n o , q u i a Iterduca est et D o m i d u c a ,
quasi q u i c q u a m prosit iter carpere et d o m u m duci, si mens n o n
9 darovati; uključili su, m e đ u t i m , Junonu, jer je Iterduca i D o m i d u c a ,
est b o n a , cuius muneris deam seleetores isti inter seleeta n u m i n a
m i n i m e posuerunt. Quae profeeto et M i n e r v a e fuerat praeferenda,
CC 188 c u i per ista m i n u t a opera p u e r o r u m m e m o r i a m t r i / b u e r u n t . Quis
e n i m dubitet m u l t o esse melius habere bonam mentem q u a m memo­
r i a m quantumlibet ingentem? N e m o e n i m malus est, q u i b o n a m
habet mentem; q u i d a m vero pessimi m e m o r i a sunt m i r a b i l i , tanto
peiores quanto m i n u s possunt q u o d male cogitant o b l i visci. E t
tamen M i n e r v a est inter seleetos deos; M e n t e m autem deam t u r b a
v i l i s operuit. Q u i d de V i r t u t e d i c a m ? q u i d de Felicitate? de quibus
10
i n quarto l i b r o p l u r a i a m d i x i m u s ; quas c u m deas haberent, nul-
l u m eis l o c u m inter seleetos deos dare voluerunt, u b i dederunt
M a r t i et Orco, u n i effectori m o r t i u m , alteri receptori.
...nec potentis- - 2. C u m i g i t u r i n his m i n u t i s operibus, quae m i n u t a t i m diis
sirna Fortuna.
p l u r i b u s d i s t r i b u t a sunt, etiam ipsos seleetos videamus t a m q u a m
senatum c u m plebe pariter operari, et inveniamus a q u i b u s d a m
diis, q u i nequaquam seligendi p u t a t i sunt, m u l t o m a i o r a atque
m e l i o r a a d m i n i s t r a r i q u a m ab illis, q u i selecti vocantur: restat
' V E R G I L I J E , AenA, 46—47; usp. HORACIJE, Carm. 3, 3, 64; S I L I J E
I T A L I K , Pun. 693; C I C E R O N , De nat. deor. 2, 26, 66; v. kod 7, 6. 22. 23.
' V A R O N , Antiq. (rer. div. 16), fr. 269—271.
r ' Vidi gore 4, 18—24.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 3, 1-2 467
bogovi žive i osjećaju. A k o opet kažu, kako se Vitumnus i Sentinus
pridaju samo onim stvorovima koji oživljavaju u puti i p o m a ž u se
sjetilima, zašto onda onaj bog, koji čini da sve živi i osjeća, ne podari
i puti život i sjetila, te (kao dio svoje sveopće djelatnosti) podari isto
svemu što se r a đ a ? A č e m u onda trebaju Vitumnus i Sentinus?
A k o je pak onaj koji ima sveopću ovlast nad životom i sjetilima, time
kao svojim slugama povjerio te poslove s puti, kao veoma daleke
i najniže, zar onda izabranim bogovima toliko ne manjka slugu tako te
(sa svom svojom p l e m e n š t i n o m , po kojoj su i izabrani) ne u z m o g o š e
p r o n a ć i one kojima bi takvo što posve povjerili, nego su prisiljeni dije­
liti te poslove s nepoznatim b o ž a n s t v i m a ? Junona je izabrana božica
8
ili kraljica, » J u p i t r o v a i sestra i s u p r u g a « ) , pa ipak je i Iterduca djeci
i obavlja posao s veoma nepoznatim b o ž i c a m a A b e o n o m i A d e o n o m .
T u su smjestili i božicu Mens, koja djeci daruje dobar um, ali je ipak
ne uključiše m e đ u izabrane bogove, kao da se čovjeku m o ž e išta veće
kao da štogod koristi na put povesti (iter ducere) i doma dovesti
9
(domum duci), ako um nije dobar ), pa ipak božicu darivateljicu toga
dara oni o d a b i r a č i uopće ne smjestiše m e đ u izabrana b o ž a n s t v a . A nju
bi zaista trebalo pretpostaviti i samoj M i n e r v i , kojoj su — prema po­
drobnoj razdiobi poslova — dodijelili i dječje p a m ć e n j e . Jer tko bi
posumnjao da je mnogo bolje imati dobar um negoli ne znam kako
veliko pamćenje? Jer onaj tko ima dobar um taj nije zao, dok neki od
najgorih ljudi imaju č u d o v i š n o p a m ć e n j e , i to su gori što manje mogu
zaboraviti zlo koje su naumili. Pa ipak je Minerva m e đ u izabranim
b o ž a n s t v i m a , dok je božica Mens u nižoj gomili.
Što da k a ž e m o vrlini (Virtus)! Što li o Sretnosti (Felicitas)! O tima
10
sam već p o p r i l i č n o rekao u četvrtoj knjizi; ) iako njih smatrahu
b o ž a n s t v i m a , ipak i m ne htjedoše dati mjesta m e đ u izabranim bogo­
vima, gdje inače smjestiše M a r s a i O r k a , jednoga uzrokovatelja smrti,
drugoga prihvatitelja mrtvih.
2. D a k l e , b u d u ć i da pri tim sitnim poslovima (koji su podrobno ras­
podijeljeni m e đ u mnogim bogovima) vidimo i same izabrane bogove
gdje poput senata jednako rade zajedno sa svjetinom, i j o š otkrivamo
kako neki bogovi (koje nikako ne smatrahu dostojnima izbora) obav­
ljaju mnogo veće i bolje poslove negoli oni koje nazivaju izabranima,
 468 DE CIV. DEI 7, 3, 2
a r b i t r a r i n o n propter praestantiores i n munclo administrationes,
sed q u i a provenit eis, ut magis populis innotescerent, selectos eos
et praecipuos nuncupatos. Unde dicit etiam ipse V a r r o , q u o d diis
q u i b u s d a m patribus et deabus matribus, sicut h o m i n i b u s , ignobi-
n
litas accidisset . S i ergo Felicitas ideo fortasse inter selectos deos
esse n o n debuit, q u o d a d i s t a m n o b i l i t a t e m n o n merito, sed for­
tuito pervenerunt: saltem inter illos v e l potius prae illis F o r t u n a
P L 1 9 7
poneretur, q u a m dicunt deam n o n r a t i o n a / b i l i dispositione, sed u t
temere acciderit, sua cuique dona conferre. Haec i n diis selectis
tenere a p i c e m debuit, i n quibus m a x i m e q u i d posset ostendit;
quando eos videmus n o n praecipua virtute, n o n r a t i o n a b i l i feli-
citate, sed temeraria, sicut e o r u m cultores de i l l a sentiunt, F o r t u ­
nae potestate selectos. N a m et v i r disertissimus Sallustius e t i a m
ipsos deos fortassis attendit, c u m diceret: Sed profecto Fortuna in
omni re dominatur; ea res cunctas ex libidine magis quam ex vero
n
celebrat obscuratque . N o n e n i m possunt invenire causam, c u r
celebrata sit Venus et obscurata sit V i r t u s , c u m a m b a r u m ab istis
consecrata sint n u m i n a nec c o m p a r a n d a sint merita. A u t s i h o c nobi-
l i t a r i meruit, q u o d plures appetunt, plures e n i m V e n e r e m q u a m
V i r t u t e m : c u r celebrata est dea M i n e r v a et obscurata est dea Pecu­
nia? c u m i n genere humano plures alliciat a v a r i t i a q u a m peritia,
et i n eis ipsis, q u i sunt artificiosi, r a r o invenias h o m i n e m , q u i n o n
habeat a r t e m suam pecuniaria mercede venalem, plurisque penda-
t u r semper propter q u o d a l i q u i d fit, q u a m i d quod propter a l i u d
c c 1 8 9
fit. S i ergo i n / s i p i e n t i s i u d i c i o m u l t i t u d i n i s facta est d e o r u m ista
selectio, c u r dea Pecunia M i n e r v a e praelata n o n est, c u m propter
p e c u n i a m sint artifices m u l t i ? S i autem p a u c o r u m sapientium est
ista distinctio, c u r n o n praelata est V e n e r i V i r t u s , c u m e a m longe
praef erat ratio? S a l t e m certe, u t dixi, ipsa F o r t u n a , quae, sicut
13
putant q u i ei p l u r i m u m t r i b u u n t i n o m n i re d o m i n a t u r et res
11
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 247 (samo u Aug.).
12
S A L U S T I J E , Catil 8, 1.
13
Usp. V E R G I L I J E , Aen. 8, 334.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 3, 2 469
preostaje zaključiti kako te ne nazvaše izabranima i glavnima zbog nji­
hovih važnih uloga u svijetu, nego jer i m je uspjelo da se više razglase
medu pukom. Otuda i sam V a r o n kaže kako se nekim bogovima o č e ­
vima i b o ž i c a m a majkama, upravo kao i ljudima, dogodilo da ostanu
11
nepoznati. ) Stoga, ako već Sretnost (Felicitas) m o ž d a nije trebala
biti m e đ u izabranim bogovima (jer o n i do te p l e m e n š t i n e ne stigoše
zaslugom, nego slučajem), onda je barem m e đ u njima — pa č a k i prije
njih — morala imati mjesto Sreća (Fortuna), o kojoj vele kako je
božica koja svoje darove svakomu dijeli, ne po nekom razumnu načelu,
nego nasumce ($). T a je m e đ u izabranim bogovima morala imati naj­
istaknutije mjesto, jer je upravo na njima najviše pokazala što m o ž e ;
kad vidimo kako su o n i izabrani ne po izuzetnoj vrlini, ne po zasluže­
noj sretnosti, nego po n a s u m i č n o j ovlasti same Sreće (kao š t o štova­
telji bogova o njoj i misle).
M o ž d a je naime i veoma rječiti m u ž Salustije mislio na same bogove
kad je rekao: »Ali zaista sreća svime upravlja; ona sve stvari više po
12
hiru naklonosti nego po istini slavi i z a p o s t a v l j a . « ) Jer, oni ne mogu
iznaći razlog zašto b i Venera bila slavna, a V r l i n a neslavna, iako su
obje p o s v e ć e n e kao b o ž a n s t v a , dok se njihove zasluge ne mogu uspo­
rediti. A k o je pak takvo plemenito mjesto zaslužila, jer je više ljudi traži
(a više i h i traži Veneru negoli Vrlinu!), zašto je božica Minerva slavna,
8
a neslavna božica P e c u n i a , kad u ljudskome rodu više mami pohlepa
negoli umijeće, pa i m e đ u onima koji su umjetnici rijetko ćeš naći
čovjeka koji ne b i svoju umjetninu dao radi n o v č a n e nagrade (4);
i kad se uvijek više cijeni ono radi čega se štogod izrađuje negoli
sama izrađevina kojom se bavi u tu svrhu? Dakle, ako je taj izbor izvršen
prema sudu nerazborita m n o š t v a , zašto božica Pecunia nije pretpostav­
ljena M i n e r v i , kad su već radi novca toliki umjetnici? A k o pak tu raz­
liku dugujemo malobrojnim mudracima, zašto nije V r l i n a pretpostav­
ljena Veneri, kad već njoj razum uveliko daje prednost?
K a o što rekoh, svakako je sama sreća, koja (kao što mniju oni koji
13
njoj najviše pripisuju) ) vlada u svemu te sve stvari slavi i l i zapostavlja
(3) Augustinovo umovanje otklanja pojam kozmičke providnosti ili
razumnog uređenja svega, jer sreća kao sretnost (eutychia) pripada čovjekovu
zalaganju, dok puka sreća kao usud, slučaj ili tyche, nadilazi red ciljeva i raz­
umnosti: usp. gore 4, 18-19 i bilj. 16.
(4) Poput Platona (Phaedr. 279b-c; Sophist. 223c-226a; Zakoni 831c-d),
Augustin zamjećuje neizostavno ispreplitenje kulture i zanimanja, kao posla
za uzdržavanje, jer je neotuđivo pravo čovjeka da kao homo oeconomicus
upotrijebi svoj um i sposobnost kako bi izgradio častan i dostojanstven život;
on osuđuje podređivanje usluga pameti koristoljublju i dobitku: usp. Conf.
5, 8, 14; 9, 2, 4; De disciplina 6, 6-9, 10.
B O njoj Juvenal p r i m j e ć u j e , da iako je puk i te kako š t u j e , ipak u R i m u ona nema svojega hra­
ma. B o ž a n s t v a Pecunia, Aesculanus i Argentinus bijahu tek zaboravljena imena u S v e ć e n i č k i m
knjigama.
 470 DE C I V . D E I 7, 3, 2-4
cunctas ex l i b i d i n e magis q u a m ex vero celebrat obscuratque, si
t a n t u m et i n deos valuit, ut temerario iudicio suo quos vellet cele-
braret obscuraretque quos vellet, p r a e c i p u u m l o c u m haberet i n
selectis, quae i n ipsos quoque deos t a m praecipuae est potestatis.
A n ut i l l i c esse n o n posset, n i h i l a l i u d etiam ipsa F o r t u n a n i s i adver-
s a m putanda est habuisse fortunam? S i b i ergo adversata est, quae
alios nobiles faciens n o b i l i t a t a n o n est.
Diis electis lu- 4. G r a t u l a r e t u r autem diis istis selectis q u i s q u a m nobilitatis et
dibrium fabula­
rum adiectum. c l a r i t u d i n i s appetitor et eos diceret fortunatos, si n o n eos magis
ad i n i u r i a s q u a m ad honores seleetos videret. N a m i l l a m i n f i m a m
t u r b a n i ipsa ignobilitas texit, ne obrueretur o p p r o b r i i s . R i d e m u s
q u i d e m , c u m eos videmus figmentis h u m a n a r u m o p i n i o n u m partitis
inter se operibus distributos, t a m q u a m minuscularios v e c t i g a l i u m
conduetores vel t a m q u a m opifices i n vico argentario, u b i u n u m
v a s c u l u m , ut perfeetum exeat, per multos artifices transit, c u m
P L 198 ab uno perfeeto perfici posset. Sed aliter / n o n p u t a t u m est operan-
t i u m m u l t i t u d i n i consulendum, n i s i ut singulas artis partes cito
ac facile discerent singuli, ne omnes i n arte u n a tarde ac dimcile
cogerentur esse perfeeti. V e r u m tamen v i x q u i s q u a m reperitur
d e o r u m n o n selectorum, q u i aliquo c r i m i n e f a m a m traxit i n f a m e m ;
vix autem selectorum q u i s p i a m , q u i non i n se n o t a m contumeliae
insignis aeceperit. I l l i ad i s t o r u m h u m i l i a opera descenderunt, i s t i
i n i l l o r u m s u b l i m i a c r i m i n a n o n venerunt. De Iano q u i d e m n o n m i h i
facile q u i c q u a m occurrit, quod ad p r o b n i m pertineat. E t fortasse
t a l i š fuerit, innocentius vixerit et a facinoribus flagitiisque remo-
tius. S a t u r n u m fugientem benignus excepit; c u m hospite partitus
est regnum, ut etiam civitates singulas conderent, iste I a n i c u l u m ,
ille S a t u r n i a m . Sed isti i n c u l t u d e o r u m omnis dedecoris appeti-
tores, cuius v i t a m m i n u s t u r p e m invenerunt, e u m s i m u l a c r i mo-
strosa deformitate turparunt, nunc eum bifrontem, nunc e t i a m
quadrifrontem, t a m q u a m g e m i n u m . facientes. A n forte voluerunt,
CC 190 ut, q u o n i a m p l u r i m i d i i selecti / erubescenda perpetrando amise-
rant frontem, quanto iste innocentior esset, tanto frontosior
appareret?
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 3, 2-4 471
više po hiru negoli po istini, ako je toliko zavladala m e đ u bogovima
da po svojem n a s u m i č n u sudu koje ushtjede te proslavi i koje ushtjede
te zapostavi, ona bi svakako trebala imati istaknuto mjesto m e đ u
izabranicima, kad već ima tako istaknutu m o ć nad samim bogovima.
Ili treba pomisliti, kako je sama Sreća tu imala lošu sreću, tako te tu
nije uspjela dospjeti? D a k l e , usprotivila se sebi samoj, i opleme­
njujući ostale sebe nije oplemenila.
4. Svatko tko žudi za p l e m e n š t i n o m i glasovitošću čestitao bi tima Bolje se postupalo
s n i ž i m bogovima
bogovima izabranicima i nazvao bi ih sretnima, kad ne bi uvidio kako (koji nisu osramo­
ć e n i nikakvim ne­
su oni izabrani više radi uvreda negoli radi časti. Sama nepoznatost djelima) negoli s
izabranicima, ko­
zaštitila je gomilu nižih b o ž a n s t a v a , da ne budu zatrpani sramotama.
jima se r a z g l a š u j u
M i se, dakako, smijemo kad vidimo kako su njima — a prema tlap­ tolikasramotna dje­
la
njama ljudskih mnijenja — raspodijeljeni različiti poslovi, kao
p o m o ć n i m utjerivačima poreza i l i kao obrtnicima m e đ u srebrnarima,
gdje jedan komad srebrnine, dok se ne dovrši, prolazi kroz ruke mno­
gima, a mogao bi ga dovršiti i jedan jedini od njih (5). A l i se mislilo,
kako je tako najpogodnije u korist m n o š t v a obrtnika: da pojedini
radnici brzo i lako izuče pojedine dijelove umijeća, inače bi svi bili
prisiljeni da sporo i teško svladaju cjelokupno umijeće.
Pa ipak, teško bi se n a š a o neki m e đ u neizabranim bogovima, koji
izađe na loš glas zbog kakva zlodjela; a teško opet koji m e đ u izabra­
nima a da nije poznat po kakvoj sramoti. Izabranici su se spustili do
prezrenih poslova neizabranika, dok se ovi nisu podignuli do visina
njihovih zločina. O bogu Janu, na primjer, ne sjećam se ničega što bi
bilo sramotno. A m o ž d a i bijaše takvim, da je živio nedužnije, te po­
dalje od zločina i o p a č i n a . Dobrohotno je primio bjegunca Saturna,
te s gostom podijelio svoje kraljevstvo, pa su čak osnovali i posebne
gradove, jedan Janikulum, drugi Saturniju ( 6 ) . N u , pogani kao A
pohlepnici za svakovrsnim n e d o l i č n o s t i m a u svojem štovanju bogova,
ne našavši nikakve sramote u njegovu životu, nagrdiše mu kip č u d o ­
B
v i š n o m n a k a z n o š ć u , načinivši ga s dva lica, pa i s četiri, kao da je
dvogub. Ili pak m o ž d a (jerbo mnogi izabrani bogovi izgubiše obraz
počinivši sramna djela) htjedoše da ovaj bude s onoliko više obraza
koliko bijaše nedužniji?
(5) Augustin ukazuje na pravu raspodjelu rada kao preduvjet stručne
obrtničke proizvodnje; spominje određenu gradsku četvrt u Kartagi, gdje su,
osim zlatara, poslovali novčari i mjenjači, kako to navodi i u Ispovijestima
(Conf. 6, 9, 14).
(6) O dolasku Saturna, kao Janova gosta, u Italiju i o mitskom gradu
Saturniji: Vergilije, Eneida 8, 318-19. 357-58; nekad je nadimkom saturnia
označena Italija (Vergilije, Georg. 2, 173).
A Pri razdiobi z e m l j i š t a Jan je izabrao brijeg na desnoj obali Tibera, koji se otada nazvao Ja-
n i c u l u m , a Saturn brijeg na lijevoj obali, poznat kao Mons Saturnius, kasnije Kapitol.
B U o b i č a j e n b i j a š e Jan s dva lica, ali je postojao i lik Jana s četiri lica (Janus Quadrifrons) na
mjestu Forum Transitorium, a u s v e t i š t u s č e t v e r i m vratima (prema Serviju kad govori o Vergi­
lije voj E ne idi).
 472 D E CIV. D E I 7, 5
Dii electi ad physicam rationem perpenduntur (5-26)
Mysterio obum- 5. Sed ipsorum potius interpretationes phvsicas audiamus,
bratur physica . . . . , , . . ,
ratio... quibus t u r p i t u d m e m m i s e r r i m i erroris velut altioris doctrmae
specie colorare conantur. P r i m u m eas interpretationes sic V a r r o
commendat, ut dicat antiquos s i m u l a c r a d e o r u m et i n s i g n i a orna-
tusque finxisse, quae c u m oculis animadvertissent h i , q u i adissent
doctrinae mysteria, possent a n i m a m m u n d i ac partes eius, i d est
deos veros, animo videre; q u o r u m q u i s i m u l a c r a specie h o m i n i s
fecerunt, hoc v i d e r i secutos, quod m o r t a l i u m animus, q u i est i n
corpore humano, s i m i l l i m u s est i m m o r t a l i s a n i m i ; t a m q u a m si
vasa ponerentur causa n o t a n d o r u m deorum et i n L i b e r i aede
o e n o p h o r u m sisteretur, q u o d significaret v i n u m , per i d q u o d
continet i d q u o d continetur; i t a per s i m u l a c r u m , quod f o r m a m
haberet h u m a n a m , significari a n i m a m rationalem, q u o d eo velut
vase n a t u r a ista soleat contineri, cuius naturae d e u m volunt esse
14
vel deos . Haec sunt mysteria doctrinae, quae iste v i r doctissimus
penetraverat, unde i n l u c e m ista proferret. Sed, o h o m o acutis-
sime, n u m i n istis doctrinae mysteriis i l l a m p r u d e n t i a m p e r d i d i s t i ,
qua t i b i sobrie v i s u m est, q u o d h i , q u i p r i m i populis s i m u l a c r a
constituerunt, et m e t u m dempserunt civibus suis et e r r o r e m addi-
derunt, castiusque deos sine simulacris veteres observasse R o m a ­
15
nos ? H i e n i m t i b i fuerunt auctores, ut haec contra posteriores
R o m a n o s dicere auderes. N a m si et i l l i a n t i q u i s s i m i s i m u l a c r a
coluissent, fortassis t o t u m i s t u m sensum de s i m u l a c r i s n o n consti-
PL 199 tuendis, i n t e r i m v e r u m , t i m o r i s silentio premeres et i n h u / i u s c e
m o d i perniciosis vanisque figmentis mysteria ista doctrinae loqua-
cius et elatius praedicares. A n i m a tua tamen t a m docta et inge-
niosa (ubi te m u l t u m dolemus) per haec m y s t e r i a doctrinae ad
D e u m suum, i d est a quo facta est, non c u m quo facta est, nec
cuius portio, sed cuius conditio est, nec q u i est o m n i u m a n i m a ,
sed q u i fecit o m n e m a n i m a m , quo solo illustrante a n i m a fit beata,
si eius gratiae n o n sit ingrata, n u l l o modo potuit pervenire. V e r u m
ista m y s t e r i a doctrinae q u a l i a sint quantique pendenda, quae se-
q u u n t u r ostendent. Fatetur i n t e r i m v i r iste doctissimus a n i m a m
m u n d i ac partes eius esse veros deos; unde intellegitur totam eius
theologian, eam i p s a m scilicet naturalem, c u i p l u r i m u m tribuit,
usque ad animae rationalis n a t u r a m se extendere potuisse. De na-
14
V A R O N , Antiq. (rer. div. 1), fr. 115; Z E N O N iz JCitije, u: V A R O N , De lingua
lat. 5, 59, D I O G E N L A E R T I J E 7, 157.
15
V A R O N , Antiq., rer. div. 1), fr. 116; vidi gore 4, 9. 31.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 5 473
Naturalistička interpretacija izabranih bogova (5-26)
0
5. Nego p o s l u š a i m o radije ona prirodoslovna t u m a č e n j a , kojima skrovitim na-
0 R J J
. . . J J k p g , jj_
V u u 0 a n a n
nastoje gnusobu svoje bijedne pogrješke naličiti kao nekim višim hovim pnrodosio-
naukom. Prvo, V a r o n ta tumačenja p r e p o r u č u j e tako što kaže, kako ™ l m
o^ 3 8
™ ^ - 6 1
stari izrađivahu kipove bogova, njihove znakove i ures, da bi oni koji
su se uvodili u tajne nauka mogli u njih uprijeti oči, dok bi svojom
d u š o m shvaćali dušu svijeta i njezine dijelove, to jest: prave bogove (7);
čini se kako su oni koji i z r a đ i v a h u te kipove u ljudskom obličju slijedili
misao da d u š a smrtnika (koja je u ljudskome tijelu) najviše nalikuje
na besmrtnu d u š u ; to je kao da bi se postavile posude kako bi označile
bogove, pa tako u Liberovu hramu posuda za vino, da označi vino,
onime što sadrži ono što je s a d r ž a n o ; tako se i kipom, koji ima ljud­
sko obličje, označuje razumska d u š a , jer je u njemu kao u kakvoj
posudi o b i č n o s a d r ž a n a ona narav, za koju hoće da je i narav boga i l i
bogova ). 14
Takve su tajne nauka u koje bijaše prodro taj najučeniji m u ž , te ih iznio
na svjetlost. A l i , o o š t r o u m n i čovječe, zar nisi u tim tajnama nauka
izgubio onu razboritost kojom si n e k o ć tako trijezno uvidio, kako oni
što prvi pucima podigoše te kipove — g r a đ a n i m a svojim o d u z e š e strah,
a d o d a d o š e pogrješku, te stari Rimljani čistije č a š ć a h u bogove bez
15
ikakvih k i p o v a ? ) O n i tebi bijahu uzorima, kad si se ono usudio
govoriti protiv potonjih Rimljana. Jer, da su i ti najdrevniji štovali
kipove, m o ž d a bi u šutnji od straha suspregnuo tu misao — iako isti­
nitu — da ne treba podizati kipove, pa bi tajne toga nauka propo­
vijedao j o š rječitije i uznesenije, sve u takvim pogubnim i ispraznim
izmišljotinama. M e đ u t i m , tvoja učena i nadarena duša (zbog čega te
mnogo žalimo) tim tajnama nauka nije nikako mogla stići svojemu
Bogu, to jest: onomu od kojega je načinjena, a ne s kojim je načinjena,
do Boga, kojega ona nije dio nego tvorevina; do Boga koji nije duša
svega, ali koji je stvorio svaku d u š u , te jedino uz njegovu svjetlost
d u š a postaje b l a ž e n o m , ako nije nezahvalna njegovoj milosti.
N u , ono što slijedi pokazat će kakve su tajne toga nauka i koliko su
vrijedne (8). M e đ u t i m , taj isti veleučeni m u ž izjavljuje kako su duša
svijeta i njezini dijejovi istinski bogovi; otuda se razumijeva kako se
cijelo njegovo bogoslovlje (to jest: njegovo naravno bogoslovlje,
kojemu pridaje najvišu važnost) moglo protegnuti tek do naravi
(7) Augustin ističe kako mnogoboštvo i prateće naturalističko njegovo
tumačenje niču iz ispreplitanja alegorije, kao govora o nadilaznoj stvarnosti,
ili pokušaja njena srodnog predočivanja, i simbola, kao nečega u čemu postoji
odnošaj između vanjskog osjetnoga znaka i razumne ili duhovne unutrašnje
stvarnosti.
 474 DE C I V . D E I 7, 5-6
t u r a l i e n i m p a u c i s s i m a . praeloquitur i n hoc l i b r o quem de diis
selectis u l t i m u m scripsit; i n q u o videbimus u t r u m p e r interpre-
c c 1 9 1
tationes physiologicas a d hane n a t u r a l e m / possit referre c i v i l e m .
Q u o d s i potuerit, tota naturalis erit: et q u i d opus erat ab ea civi­
lem tanta c u r a distinetionis adiungere? S i autem reeto d i s c r i m i n e
separata est: quando nec ista vera est quae i l l i naturalis placet
(pervenit e n i m usque a d a n i m a m , n o n usque a d v e r u m D e u m
qui fecit et animam), quanto est abiectior et falsior ista civilis,
quae m a x i m e c i r c a c o r p o r u m est oceupata naturam, sicut ipsae
interpretationes eius, ex qujbus quaedam n e c e s s a r i a c
commemo-
rare m e oportet, tanta ab ipsis exquisitae et enucleatae diligentia
demonstrabunt.
...quam Varro 6. D i c i t ergo i d e m V a r r o adhuc de n a t u r a l i theologia praelo-
deo mundo et . .
animae tribuit. quens d e u m se a r b i t r a n esse a n i m a m m u n d i , q u e m G r a e c i vocant
xo<T[xov, et hunc i p s u m m u n d u m esse deum; sed sicut h o m i n e m
sapientem, c u m sit ex corpore et animo, tamen ab a n i m o dići
sapientem, i t a m u n d u m deum dići ab animo, c u m sit ex a n i m o
et corpore. H i c videtur quoquo modo u n u m confiteri D e u m ; sed
ut plures e t i a m introducat, adiungit m u n d u m d i v i d i i n duas partes,
caelum et t e r r a m ; et caelum b i f a r i a m , i n aethera et aera; t e r r a m
vero i n a q u a m et h u m u m ; e quibus s u m m u m esse aethera, secun­
d u m aera, t e r t i a m aquam, i n f i m a m terram; quas omnes partes quat-
tuor a n i m a r u m esse plenas, i n aethere et aere i m m o r t a l i u m , i n
aqua et terra m o r t a l i u m . A b s u m m o autem c i r c u i t u caeli a d circu-
l u m lunae aetherias animas esse astra ac stellas, eos caelestes
deos n o n m o d o intellegi esse, sed etiam videri; inter lunae vero
g y r u m et n i m b o r u m ac v e n t o r u m c a c u m i n a aereas esse animas,
sed eas animo, n o n oculis v i d e r i et v o ć a r i heroas et lares et
]6
g e n i o s . Haec est videlicet breviter i n ista praelocutione propo-
sita theologia naturalis, quae n o n huic tantum, sed m u l t i s philo-
P L 2 0 0
sophis placuit; de q u a tune diligen/tius disserendum est, c u m de
c i v i l i , q u a n t u m a d deos seleetos attinet, opitulante Deo vero q u o d
restat implevero.
b
in hoc libro . . . civilem] in hoc libro: in quo videbimus utrum per inter­
pretationes physiologicas ad hane naturalem possit referre civilem, quam
de diis selectis ultimam scripsit M.
c
necessario M .
V A R O N , Antiq., (praef., rer. div.), fr. 112; usp. E N I J E , Thyestes, fr. 176 u:
C I C E R O N , De nat. deor. 2, 25, 65; Z E N O N , H R I Z I P i K L E A N T u: C I C E ­
R O N , De nat. deor. 1, 14, 36. 15, 40; 2, 15. 25—26; D I O G E N L A E R T I J E , 7,
137—140; E U Z E B I J E , Praep. ev. 15, 15.
O DRŽ. B O Ž J O J 7 , 5 - 6 475
razumske duše. O naravnome bogoslovlju govori V a r o n veoma malo
u proslovu svoje zadnje knjige, koju je napisao o izabranim bogovima;
b
mi ć e m o ovdje vidjeti da l i je prirodoslovnim t u m a č e n j i m a uspio
uskladiti g r a đ a n s k o bogoslovlje s ovim naravnim. Uzmogne li to, cijelo
će bogoslovlje biti naravno; a čemu je onda trebalo s onoliko pomnje
i razlikovanja lučiti g r a đ a n s k o bogoslovlje od njega? A k o je pak
razdvojeno ispravnom r a z l u č b o m — kad već nije istinito n i to na­
ravno bogoslovlje koje se njemu sviđa (ono, naime, doseže samo do
duše, ali ne do istinskoga Boga, koji je načinio i d u š u ) — koliko l i je
još bezvrednije i lažnije g r a đ a n s k o bogoslovlje, koje je v e ć i n o m zaokup­
ljeno naravi tjelesa, kao što će pokazati sama njegova tumačenja (od
kojih trebam n u ž n o navesti p o n e š t o ) , a koja je razradio i razjasnio
s golemom marljivošću.
6. D a k l e , u onome proslovu naravnome bogoslovlju isti V a r o n ° .varonovu mni-
r e n u
' f J J P o k o j e m je
kaže kako misli da je B o g duša svijeta, koji G r c i zovu K o o ^ o j , i da Bog duša svijeta,
je sam taj svijet bog; a l i , kao što se mudar čovjek (iako se sastoji od fovima S V
°posjeduje
tijela i duše), ipak po duši naziva mudrim, tako se i svijet zbog duše m n o
8e > d u š e
°J'- k
v
J
/7 r r 7 j o m a j e narav bozan-
naziva bogom, iako je sastavljen od duše i tijela. C i n i se kako tu nekako s k a
priznaje da je B o g jedan; ali, kako b i i h uveo i više, dodaje kako se
svijet dijeli na dva dijela, na nebo i zemlju; i kako je nebo dvostruko,
eter i zrak; dok se zemlja dijeli na vodu i kopno; a od svih njih najviši
je eter, drugi je zrak, treća voda, najniža zemlja; i sva su ta četiri dijela
ispunjena d u š a m a , u eteru i zraku besmrtnima, u vodi i zemlji smrt­
nima. O d najvišega kruga neba do kruga Mjeseca nalaze se eterske
d u š e , nebeska tijela i zvijezde, koji su nebeska b o ž a n s t v a ne samo
n a š e m razumu nego i vidu; između Mjesečeva kruga te najviših p o ­
dručja oblaka i vjetrova nalaze se zr ačne d u š e , koje se vide d u š o m ,
a ne očima i koje se nazivaju herojima, larima i g e n i j i m a ) . To je 16 A
ukratko u onome proslovu izloženo, naravno bogoslovlje, koje se nije
svidjelo samo V a r o n u nego i mnogim filozofima; o tome treba
pomnije raspravljati, kad — uz p o m o ć pravoga Boga — budem z a ­
vršio s onim što preostaje od g r a đ a n s k o g bogoslovlja, to jest: koliko se
ono tiče izabranih bogova.
(8) Ezoterizam i vršenje misterijskih obreda, magija ili i samo naturali­
stičko tumačenje mnogoboštva — tvrdi Augustin — nastaju iz pokušaja ini­
ciranih ili božanstvu posvećenih ljudi i mudraca da dohvate misterij sakrit
u alegoriji i.naznačen u simbolu.
A R a n i j e u Božjoj državi A u g u s t i n g o v o r i o z l o d u s i m a (daemones) k o j i m a je s t a n i š t e n a p o ­
l o v i c i p u t a i z m e đ u n e b e s k i h b o g o v a i l j u d i . Č i n i se k a k o V a r o n o v d j e s m a t r a h e r o j e , lare i g e n i j e ,
k a o d u š e p o k o j n i k a , koje sad n a s t a v a j u ta v i š a p o d r u č j a .
 476 DE C I V . D E I 7, 7
An lanus prin- 7. Ianus igitur, a quo sumpsit e x o r d i u m , quaero q u i s n a m sit.
cipium et Ter- . se: O n je svijet. T o je doista kratak 1 jasan odgovor. A h , zašto onda
minus finiš sit Respondetur: M u n d u s est. B r e v i s haec plane est atque aperta res-
m u n d l
- ponsio. C u r ergo a d e u m d i c u n t u r r e r u m i n i t i a pertinere, fines vero
17
a d a l t e r u m , q u e m T e r m i n u m v o c a n t ? N a m propter i n i t i a et fines
duobus istis diis duos menses perhibent dedicatos praeter illos
decem, quibus usque a d Decembrem caput est M a r t i u s , Ianua-
r i u m Iano, F e b r u a r i u m T e r m i n o . Ideo T e r m i n a l i a eodem mense
F e b r u a r i o celebrari dicunt, c u m fit s a c r u m p u r g a t o r i u m , q u o d
c c 1 9 2 d 18
vocant F e b r u m , / unde mensis nomen a c c e p i t . N u m q u i d ergo
ad m u n d u m , q u i Ianus est, i n i t i a r e r u m pertinent et fines n o n
pertinent, ut alter illis deus praeficeretur? Nonne o m n i a , quae i n
hoc m u n d o fieri dicunt, i n hoc etiam m u n d o t e r m i n a r i fatentur?
Quae est ista vanitas, i n opere i l l i dare potestatem d i m i d i a m ,
in s i m u l a c r o faciem duplam? Nonne i s t u m b i f r o n t e m m u l t o elegan-
tius interpretarentur, s i e u m d e m et I a n u m et T e r m i n u m dicerent
atque i n i t i i s u n a m faciem, finibus alteram darent? q u o n i a m q u i
operatur u t r u m q u e debet intendere; i n o m n i e n i m m o t u actio-
nis suae q u i n o n respicit i n i t i u m n o n prospicit finem. Unde necesse
est a m e m o r i a respiciente prospiciens connectatur intentio; n a m
cui exciderit q u o d coeperit, quo m o d o finiat n o n inveniet. Q u o d
si v i t a m beatam i n h o c m u n d o i n c h o a r i putarent, extra m u n d u m
perfici, et ideo Iano, i d est m u n d o , solam i n i t i o r u m tribuerent
potestatem: profecto ei praeponerent T e r m i n u m eumque a diis
selectis n o n alienarent. Q u a m q u a m etiam nunc c u m i n istis duo­
bus diis i n i t i a r e r u m t e m p o r a l i u m finesque tractantur, T e r m i n o
d a r i debuit plus honoris. M a i o r e n i m laetitia est, c u m res quaeque
perficitur; s o l l i c i t u d i n i s autem plena sunt coepta, donec perdu-
cantur a d finem, quem q u i a l i q u i d incipit m a x i m e appetit, inten-
dit, expectat, exoptat, nec de re inchoata, nisi terminetur, exsultat.
1
Februum M.
17
V A R O N , Antici., (rer. div. 16j, fr. 248.
18
V A R O N , De lingua latina 1, 6, 13. 34; Antiq., (rer. hum. 18J, fr. u: CEN-
Z O R I N , De die nat. 22, 10; OVIDIJE, Fasti 2, 19—36.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 7 477
A
7. Stoga, pitam: tko je J a n , s kojim on započinje? Odgovara B i a §
i e H razborito
^ . .. . , • , \ • . , A1• v , razdvojiti Jana i
T e r m i n a na d v a b o -
kažu kako njemu pripadaju počeci stvari, a završeci stvari drugomu, z a n s t v a
17
kojega nazivaju T e r m i n o m ? ) Kažu, naime, kako su zbog p o č e t a k a
i završetaka toj dvojici bogova p o s v e ć e n a dva mjeseca pored onih
deset koji se nižu od ožujka do prosinca, naime: siječanj (Janua-
rius) Janu, a veljača (Februarius) Terminu (9)B. Stoga, kažu, da se
i blagdan Terminalia slavi u veljači (Febmarius), kad se vrši sveto
čišćenje, koje nazivaju Februm c
odakle potječe i ime toga mjeseca ). 18
Dakle, u svijetu, koji je Jan, njemu pripadaju počeci stvari, a završeci
ne pripadaju, te se nad njima postavlja drugi bog? Z a r za sve stvari,
0 kojima govore da se zbivaju u ovome svijetu, ne priznaju da se
1 završavaju u ovome svijetu? K a k v a l i je to ludost, dati Janu u poslu
pola ovlasti, a na kipu dvostruko lice?
Zar ne bi istog toga dvočelnika mnogo prikladnije objasnili, da kažu
kako su Jan i Termin jedno, te da p o č e c i m a pridaju jedno lice, a za­
vršecima drugo? Jer, onaj tko djeluje mora paziti na oboje; onaj tko
se pri svakoj kretnji svojeg djelovanja ne osvrće na p o č e t a k taj ne vidi
ni završetak. Otuda je n u ž n o da se pamćenje koje se osvrće unazad
poveže s nakanom koja gleda unaprijed; jer onaj kojemu je izmaklo
što je z a p o č e o neće iznaći kako da završi. D a su pak mislili kako blaženi
život počinje u ovome svijetu, ali se dovršuje izvan svijeta (pa su stoga
Janu to jest svijetu, dodijelili samo ovlast p o č e t a k a ) , zacijelo b i
Termina postavili iznad njega i ne b i ga isključili iz društva izabranih
bogova. P a č a k i ovako kako jest, kad su toj dvojici bogova povjereni
počeci i završeci vremenitih stvari, Terminu je trebalo dati veću čast.
Jer, mnogo je veća radost kad se bilo koja stvar dovrši; naime, z a p o č e t e
stvari pune su brige, dok se ne privedu završetku; i tko god što zapo­
činje, završetak je ono č e m u najviše žudi i teži, što očekuje i priželjkuje;
i čovjek u započetoj stvari ne uživa, ako se ona ne dovrši (10).
(9) Januar, nazvan tako prema bogu Janu a februar prema Februusu,
bogu obrednog čišćenja kojemu je bila posvećena gotovo sva veljača; oni
bijahu i prije kalendarske reforme kralja Nume predzadnji i zadnji mjesec
u godini. Njen su kraj obilježavale svečanosti u čast boga Termina (terminalia)
dne 23. veljače, to jest tjedan dana prije početka nove godine u martu: usp.
Censorin, De die nat. 20; Makrobije, Saturn. 1, 13.
(10) Naturalističko tumačenje smatra Jana početkom vremenskog tijeka
koji, očevidno, ima dva trenutka i zato je on dvojak ili dvočelan; Jan je bog
začetnik događanja i nastanka stvari, bog usklađivanja pojedinosti (usp. Ovi­
dije, Fasti 1, 95-120); po Liviju on je počelo čitavog niza bogova, među inim
i Jupitra (8, 9, 6).
A Augustin u četiri poglavlja raspravlja o bogovima Janu i T e r m i n u , Janu i Jupitru i o fantastičnu
o b j a š n j e n j u J a n o v a d v o s t r u k a l i c a . K a o b o g s v i j e t a i l i b o g n e b a o n je p r v i m e đ u i z a b r a n i m
b o g o v i m a . P r e m a n e k i m u č e n j a c i m a J a n ( i l i Dianus) p r v o t n o b i j a š e b o g n e b a , J u p i t r o v d v o j n i k ,
d o k prema d r u g i m a b i j a š e i z v o r n o b o ž a n s t v o staroga i m l a d o g a mjeseca.
B N a v o d n o je r i m s k a g o d i n a p r v o t n o i m a l a deset m j e s e c i , i p o č i n j a l a je o ž u j k o m {Martius). P o
p r e d a j i je N u m a ( i l i T a r k v i n i j e P r i s k o ) d o d a o s i j e č a n j i v e l j a č u (Januarius, Februarius). S i ­
j e č a n j j e m o g a o b i t i p o č e t a k g o d i n e p o o b n o v l j e n o m k a l e n d a r u , a v e l j a č a kraj stare g o d i n e k o j a
j e z a p o č i n j a l a u o ž u j k u . M o g u ć e j e d a j e , k a d j e T a r k v i n i j e u v e o s i j e č a n j (Januarius), o n t r e b a o
b i t i p r v i m j e s e c , a l i je i z g o n T a r k v i n i j a to z a u s t a v i o , t a k o te j e o ž u j a k (Martius) o s t a o p o č e t a k
g r a đ a n s k e g o d i n e s v e , d o 153. p r . K r .
C Februm (Februum) p r e m a V a r o n u s a b i n s k a r i j e č k o j a z n a č i » č i š ć e n j e « .
 478 DE CIV. D E I 7, 8 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 8 479

An lanus bi- S e d i a m bifrontis s i m u l a c r i interpretatio proferatur. Duas 8. Nego nek se sad iznese tumačenje toga dvočelnog kipa. Kažu
8 J U
ioga štov ateiji jTna
frons et qua- . , , . da ima dva lica, jedno sprijeda i drugo straga, jer kad otvorimo usta, izrađivali njegov
drifrons ipse e u m facies ante et retro habere dicunt, q u o d hiatus noster, c u m os naš je zijev nalik na svijet; stoga G r c i nepce i nazivaju o u p a v o g i 9 ) } ^u^a^htjeii Tda
sit mundus. aperimus, m u n d o s i m i l i s videatur; unde et p a l a t u m Graeci oupavov dok opet — kako kaže V a r o n — neki latinski p j e s n i c i nazivaju nebo A
§a
p^ažu ćetve-
19
a p p e l l a n t , et n o n n u l l i , inquit, poetae L a t i n i caelum vocaverunt . . . . . . . . . ročelnim
P L 2 0 1
p a l a t u m , a quo h i a t u oris et foras esse a d i t u m a d den/tes versus nepcem; iz toga usnog otvora postoji prednji izlaz prema zubima
20

et i n t r o r s u s a d fauces 2°. E c c e quo perductus est m u n d u s p r o p t e r i stražnji prema ž d r i j e l u ) . E v o na što je sveden svijet zbog riječi za
p a l a t i n o s t r i v o c a b u l u m vel G r a e c u m vel poeticum. Q u i d autem h o c naše nepce, bilo grčke bilo pjesničke! A l i kakve to veze i m a s d u š o m
ad a n i m a m , q u i d a d v i t a m aeternam? P r o p t e r solas salivas colatur ili s vječnim ž i v o t o m ? Nek se taj bog štuje zbog same pljuvačke, kojoj
e se pod nebom nepca otvaraju oboja vrata: dijelom za gutanje dijelom
hic deus, quibus p a r t i m gluttiendis p a r t i m e x s p u e n d i s sub caelo
za pljuvanje! Jer, zaista š t o je besmislenije nego u samome svijetu ne
p a l a t i utraque p a n d i t u r ianua. Q u i d est p o r r o absurdius, q u a m i n
nalaziti dvoja vrata jedna nasuprot drugih (tako te bi kroz jedna štogod
ipso m u n d o n o n invenire duas ianuas ex adverso sitas, p e r quas
ulazilo unutra, a kroz druga izlazilo van), a onda prema našim ustima
vel admittat a d se a l i q u i d i n t r o vel emittat a se foras, et de nostro
i ždrijelu (kojima svijet nimalo ne nalikuje) htjeti nekako izvesti
ore et gutture, q u o r u m s i m i l i t u d i n e m mundus n o n habet, velle s
p r e d o d ž b u svijeta u liku Jana, zbog samoga nepca (kojemu opet Jan
m u n d i s i m u l a c r u m componere i n Iano propter s o l u m p a l a t u m ,
ni malo ne nalikuje)?
cuius s i m i l i t u d i n e m l a n u s n o n habet? C u m vero e u m faciunt
A kad njega n a č i n e četveročelnim i nazivaju ga dvostrukim Janom, tuma­
q u a d r i f r o n t e m et I a n u m g e m i n u m appellant, a d quattuor m u n d i
c c 1 9 3 če kako se to tiče četiriju dijelova svijeta, kao da svijet promatra nešto van,
partes h o c interpretantur, quasi / a l i q u i d spectet m u n d u s foras
izvan sebe samog, kao što čini Jan svim svojim licima (11). Z a t i m , ako Jan
sicut p e r omnes facies lanus. Deinde si l a n u s est mundus et mun­
i jest svijet (a svijet se sastoji o d četiri strane), lažan je kip d v o č e l n o g a
dus quattuor partibus constat, falsum est s i m u l a c r u m l a n i bifron­
Jana; i l i ako jest istinit, jer se pod izričajem istok i zapad, običava razu­
tis; aut s i propterea v e r u m est, q u i a etiam n o m i n e Orientis et
mijevati cijeli svijet, k a d dvije ostale strane nazovemo sjever i jiig, hoće
Occidentis totus solet mundus intellegi, n u m q u i d c u m duas partes
li itko nazvati svijet dvostrukim, kao š t o oni četveročelnika nazivaju
alias n o m i n a m u s Septemtrionis et A u s t r i , sicut i l l i q u a d r i f r o n t e m
dvostrukim Janom? O n i u o p ć e nemaju odakle da objasne ona četvera
dicunt g e m i n u m I a n u m , i t a q u i s q u a m g e m i n u m dicturus est mun­
vrata ( š t o se otvaraju ulazećima i izlazećima) po sličnosti prema
d u m ? N o n habent o m n i n o unde quattuor ianuas, quae intrantibus
svijetu, kao š t o su za ono š t o govorahu o dvočelniku pronašli barem
et exeuntibus pateant, interpretentur ad m u n d i s i m i l i t u d i n e m , sicut
u ljudskim ustima; ukoliko i m m o ž d a ne bi pritekao u p o m o ć Neptun
de b i f r o n t i q u o d dicerent saltem i n ore h o m i n i s invenerunt, n i s i
i p r u ž i o ribu, koja uza zijev usta i ždrijela, ima j o š i lijevu i desnu škrgu,
Neptunus forte subveniat et porrigat piscem, c u i praeter h i a t u m
koje se razjapljuju. Pa ipak o d ove ispraznosti ni jedna duša ne m o ž e
oris et gutturis etiam dextra et sinistra fauces patent. E t tamen
izbjeći kroz sva ta vrata, osim one koja čuje Istinu gdje govori: »Ja sam
hane v a n i t a t e m p e r tot ianuas n u l l a effugit a n i m a , n i s i quae audit 21

21
vrata.« )
V e r i t a t e m dicentem: Ego sum ianua .

:
spuendis CC. (11) Pored tumačenja predloženog od Augustina, Jan je četveročelan
i zato što godina, koju poosobljuje, ima četiri godišnja doba ili zato što proto­
kom vremena usklađuje četiri elementa prirode: usp. Servije, Ad Aen. 7, 617;
19
Usp. A R I S T O T E L , De part. an. 660 a 14; 662 a 8. Izidor, Etym. 8, 11.
20
Usp. E N I J E , fr. 20 u: C I C E R O N , De nat. deor. 2, 18, 49; V A R O N , Antiq.,
(rer. div. 16), fr. 249. A Prema Ciceronu (O naravi bogova, 2, 18, 29) u Enija postoji izraz caeli palatum, to jest: nepce
21
Iv 10, 9. nebesa, u z n a č e n j u svod nebesa, dok u G r k a oupavoc, (nebo) z n a č i i nepce (lat. palatum).
 480 D E C I V . D E I 7, 9, 1 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 9, 1 481

Physicorum ra- 9. i . Iovem autem, q u i etiam Iuppiter dicitur, quem velmt 9. 1. Neka sad objasne što i m je Jovis, kojeg nazivaju i JupiterA. o jupitrovoj m o ć i
tione Iuppiter . . . . ^ . . , _ ,. . . . . . . . v i njegovoj uspored-
est causa mun- uitellegi, exponant. Deus est, mquiunt, habens potestatem causarum, K a ž u : » O n je bog koji u svojoj moći ima uzroke, po kojima biva nešto bi s Janom
22
dl
— quibus aliquid fit in mundo . 22
H o c q u a m m a g n u m sit, nobilissi- u svijetu.« ) A koliko je to golemo, svjedoči onaj glasoviti Vergilijev
mus V e r g i l i i versus ille testatur: stih:
23
Felix qui potuit rerum cognoscere causas . 23
»Sretan je onaj tko m o ž e spoznati uzroke s t v a r i « ) .
Sed c u r ei p r a e p o n i t u r Ianus? hoc nobis v i r ille acutissimus doctis-
A l i zašto se njemu pretpostavlja Jan? Nek nam na td odgovori onaj
simusque respondeat. Quoniam penes Ianum, inquit, sunt prima,
o š t r o u m n i i veleučeni m u ž . O n , naime, kaže: » Z b o g toga što su pri
penes Iovem summa. Merito ergo rex omnium Iuppiter habetur.
Janu z a p o č e c i , a pri Jupitru završeci. Stoga se s pravom Jupiter smatra
Prima enim vincuntur a ' summis, quia, licet prima praecedant
24 kraljem svega. Jer, završeci su iznad z a p o č e t a k a ; iako ovi njima pret­
tempore, summa superant dignitate . Sed recte hoc diceretur, si 24
hode u vremenu, završeci z a p o č e t k e n a d m a š u j u d o s t o j a n s t v o m . « )
f a c t o r u m p r i m a discernerentur et s u m m a ; sicut i n i t i u m facti est
Tako bi se t o č n o reklo, da je posrijedi razlika i z m e đ u z a p o č e t a k a
proficisci, s u m m u m pervenire; i n i t i u m facti inceptio discendi, sum­
i završetaka stanovitih č i n a ; kao što je započeti p o č e t a k nekog čina,
m u m perceptio doctrinae; ac sic i n omnibus p r i m a sunt i n i t i a
a dovršiti njegov završetak; kao što je z a p o č e t a k početi s učenjem,
s u m m i q u e sunt fines. Sed i a m hoc negotium inter I a n u m T e r m i -
a završetak shvaćanje nauka; i tako u svima stvarima, započeci su
n u m q u e d i s c u s s u m est. Causae autem, quae dantur l o v i , efficientia
"PL 202 sunt, n o n effecta; neque u l i o / m o d o fieri potest, ut vel tempore prvine, završeci su postignuća. A l i o tome se već pretresalo u svezi
praeveniantur a factis initiisve factorum. Semper e n i m p r i o r est s Janom i T e r m i n o m . M e đ u t i m , oni uzroci, koji se pripisuju Jupitru,
res quae facit, q u a m i l l a quae fit. Quapropter si a d I a n u m perti­ tvorni su uzroci, a ne posljedci; i nikako nije m o g u ć e da njima i u vre­
nent i n i t i a factorum, n o n ideo p r i o r a sunt efficientibus causis, quas menu prethode bilo učinci bilo započeci činova (12). Jer uvijek je
l o v i tribuunt. S i c u t e n i m n i h i l fit, i t a n i h i l inchoatur ut fiat, q u o d prije ona stvar koja čini od one koja se načinja. Stoga, ako Janu i pri­
n o n faciens causa praecesserit. H u n e sane deum, penes q u e m padaju započeci činova, oni zbog toga ne dolaze prije tvornih uzroka,
sunt omnes causae factarum o m n i u m n a t u r a r u m n a t u r a l i u m q u e koji se pripisuju Jupitru. Jer, kao što ništa ne postaje, tako ništa i ne
r e r u m , si I o v e m p o p u l i appellant et tantis contumeliis tamque sce- započinje da bi postalo, ako mu ne prethodi tvorni uzrok.
lestis c r i m i n a t i o n i b u s colunt, taetriore sacrilegio sese obstringunt, A k o toga boga (kojem su u moći svi uzroci svih stvorevina, svih naravi
CC 194 q u a m si prorsus n u l l u m putarent / deum. Unde satius esset eis 8
i svih n a r a v n i n a ) puci nazivaju Jupitrom, a štuju ga onakvim osva-
a l i u m a l i q u e m l o v i š nomine nuncupare, d i g n u m turpibus et flagi- dama i zločinačkim o p t u ž b a m a , onda počinjaju veće svetogrđe, nego
tiosis honoribus, supposito vano figmento quod potius blasphema- da misle kako nije nikakav bog. Otuda b i bilo bolje da koga drugog
rent (sicut Saturno d i c i t u r suppositus lapis, quem p r o filio devo- nazovu Jupitrovim imenom, dostojna gnusobnih i sramotnih p o č a s t i ,
25
r a r e t ) , q u a m i s t u m d e u m dicere et tonantem et adulterantem, zamijenivši ispraznu izmišljotinu da na nju hule (kao što kažu da je
et t o t u m m u n d u m regentem et per tot stupra diffluentem, et natu­ Saturnu podmetnut kamen, kako bi ga p o ž d e r a o mjesto svojeg sina) ) 25

r a r u m o m n i u m n a t u r a l i u m q u e r e r u m causas summas habentem nego da istoga boga nazivaju i gromovnikom i preljubnikom, i vlada-
et suas causas bonas n o n habentem. teljem cijeloga svijeta i počiniteljem tolikih nedjela, i posjednikom
najviših uzroka svih naravi i naravnina i oskudnikom u vlastitim
dobrim nakanama.

22 (12) U knjizi 4, 9-12 Augustin se uhvatio u koštac s mnogoboštvom

H E R A K L I T u: Diels, FVS 22, fr. 67; K S E N O F A N u: Diels FVS 21, fr. 23; gledom na mit o Jupitru; ovdje ustaje protiv naturalističkog tumačenja mita
stoici u: D I O G E N L A E R T I J E , 7, 88. 138—139. 147—148; K L E A N T , Himna kao takvog.
Zeusu 1—4; usp. P L A T O N , Kratil 396 ab; Fileb 30 d.
23
V E R G I L I J E , Georg. 2, 490.
24 A Korijen Jov podrazumijeva (jer se nalazi u svim p a d e ž i m a osim u nominativu Juppiter) i no­
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 251 (samo u Aug.). minativ Jovis, koji se i s u s r e ć e u nekih pisaca (Enije, Apulej), kao i u samog Augustina ( n i ž e 7, 14).
25
Usp. HEZIOD, Teog. 474—478; OVIDIJE, Fasti 2, 205. B U izvorniku: » o m n e s causae factarum o m n i u m naturarum naturaliumque r e r u m . «
 482 DE C I V . D E I 7, 9, 2 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 9, 2 483

du? i p S e m U n
" e i n <
^ e
^ Q u a e r o
> quem i a m l o c u m inter deos h u i c l o v i tri-
buant, si l a n u s est mundus. Deos e n i m veros a n i m a m m u n d i ac
partes eius iste defmivit; ac per hoc, q u i d q u i d hoc non est, n o n
est utique secundum istos verus deus. N u m i g i t u r i t a d i c t u r i sunt
Iovem a n i m a m m u n d i , ut l a n u s sit corpus eius, i d est iste visibilis
mundus? H o c si dicunt, n o n erit quem ad m o d u m I a n u m deum
dicant, q u o n i a m m u n d i corpus non est deus vel secundum ipsos,
sed a n i m a m u n d i ac partes eius. Unde apertissime i d e m dicit deum
se a r b i t r a r i esse a n i m a m m u n d i et hunc i p s u m m u n d u m esse deum;
sed sicut h o m i n e m sapientem, c u m sit ex animo et corpore, tamen
ex a n i m o dići sapientem, ita m u n d u m deum dići ab animo, c u m
26
sit ex a n i m o et c o r p o r e . S o l u m itaque m u n d i corpus n o n est
deus, sed aut sola a n i m a eius aut s i m u l corpus et animus, i t a
tamen ut n o n sit a corpore, sed ab animo deus. S i ergo l a n u s
est m u n d u s et deus est lanus, n u m q u i d Iovem, ut deus esse possit,
a l i q u a m p a r t e m Iahi esse d i c t u r i sunt? Magis e n i m l o v i univer-
s u m solent tribuere; unde est:
2. Z a t i m pitam: koje mjesto m e đ u bogovima daju ovome Jupitru,
ako je Jan svijet. Naime, kako je sam V a r o n odredio, pravi su bogovi
duša svijeta i njezini dijelovi; te prema tome, što god nije to, prema
njihovu mnijenju, nije istinski bog. Dakle, hoće li reći, kako je Jupiter
d u š a svijeta, a Jan njegovo tijelo, to jest: ovaj sam vidljivi svijet? Kažu
li tako, onda neće biti načina kojim da Jana nazovu bogom, jer i prema
njima samima, tijelo svijeta nije bog, jer je bog duša svijeta i njezini
dijelovi. T u posve jasno sam V a r o n kaže kako misli da je bog duša
svijeta i da je sam ovaj svijet bog; ali, kao što mudra čovjeka (iako se
sastoji od duše i od tijela) ipak prema duši nazivamo mudrim, tako
i ovaj svijet po duši nazivamo bogom, iako se sastoji od duše i od
26
tijela ). Te tako, samo tijelo svijeta nije bog, nego ili samo njegova
duša ili ujedno i tijelo i d u š a , a ipak na taj način da svijet nije bog po
tijelu, nego po duši. D a k l e , ako je Jan svijet (a Jan je i bog), hoće li
onda reći, kako je Jupiter, da bi mogao biti bog, nekakav dio Jana?
Više običavaju pripisivati sveukupni svijet Jupitru; otuda i ono: »Sve
27

21
su stvari pune J u p i t r a . « ) Dakle, da bi Jupiter bio bog, te poglavito
loviš omnia plena .
kralj bogova, ne mogu ga smatrati drukčijim od svijeta, kako bi (prema
E r g o et Iovem, ut deus sit et m a x i m e rex deorum, n o n a l i u m
njihovu nauku) kao svojim dijelovima zavladao ostalim bogovima (13).
possunt existimare q u a m m u n d u m , ut diis ceteris secundum istos
U tome smislu V a r o n , u posebnoj knjizi, koju je napisao O štovanju
suis partibus regnet. I n hane sententiam etiam quosdam versus c
bogova, objašnjava stihove Valerija S o r a n a : »Jupiter, svemožni pra­
V a l e r i i S o r a n i exponit i d e m V a r r o i n eo libro, quem seorsum ab
roditelj kraljeva, stvari i bogova, te roditeljica bogova, bog jedan
istis de cui t u d e o r u m scripsit; q u i versus h i sunt: 28
i svi« ).
luppiter omnipotens regum rerumque deumque
Progenitor genitrixque deum, deus unus et n
omnes . U dotičnoj knjizi to se objašnjava ovako: m u š k a r c e m sc smatra onaj
E x p o n u n t u r autem in eodem l i b r o ita: c u m m a r e m existimarent koji izbacuje sjeme, a žena je ona koja ga prima; Jupiter je svijet, te
q u i semen emitteret, f e m i n a m quae aeciperet, Iovemque esse sve sjemenje iz sebe izbacuje i u sebe prima. Stoga V a r o n kaže: »S pra­
m u n d u m et e u m o m n i a semina ex se emittere et i n se recipere; vom Soran napisa 'Jupiter, praroditelj i roditeljica'; te s ništa manje
P L 203 Q ua f causa, / inquit, scripsit Soranus 'luppiter progenitor geni- prava reče, da je jedan bog i svi; jer svijet je jedan, i u njemu jednom
29
trixque'; nec minus cum causa unum et omnia idem esse; mundus jest s v e « ) (14).
29
enim unus, et in eo uno omnia sunt .

(13) Ovo drugo tumačenje ili bolje inačica naturalističkog tumačenja

Jupitra, kao sveukupnosti, poziva se ponajviše na stoike, navlastito na Zenona
(Diogen Laert, 7, 137, 151; Aecije, Plac., 1, 7, .33), otkrivajući kolika je muka
filozofskog umovanja da pronađe razumno i svrhovito objašnjenje svijeta u kole­
banju između teizma i panteizma.
(14) Kvint Valerije iz Sore, pjesnik iz kruga Scipiona, pučki tribun g. 82.
pr. Kr., pisac je pjesme od koje nam se sačuvalo 5 ili 6 ulomaka; bio je osuđen
• Cum CC. na smrt zbog svetogrđa, zato što je u knjizi O kazališnim igrama razotkrio
tajnu imena Rim (Plinije Stariji, Nat. hist. 3, 9, 65) ili njegova zaštitnog božan­
26 stva (Plutarh, Quaest. rom. 58, 61).
Vidi gore gl. 6, bilj. 16.
27
V E R G I L I J E , Ecl. 3, 60.
28 C Kvint Valerije Soran, tribun 82. pr. K r . , b j e ž a o od Sule, ubio ga Pompej u Siciliji. Ciceronov
V A L E R I J E SORAN, fr. 4 (samo u Aug.).
29 i Varonov prijatelj, pisac filozofskih i f i l o l o š k i h djela. D v a navedena heksametra slobodan su
V A R O N , Logist., (Curio ili De cultu deor.), fr. 40 (samo u Aug.). prijevod jedne o r f i č k e himne Zeusu. Izrazuju nauk u skladu sa s t o i č k i m bogoslovljem.
 484 D E C I V . D E I 7, 10-11 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 1 0 - 1 1 485

An mundus sit 10. C u m ergo et Ianus mundus sit et Iuppiter mundus sit unus- 10. D a k l e , budući da je Jan svijet, i Jupiter je svijet — a svi et e D a h
J e
opravda-
Iuppiter simul- . _ . , - j i •• i T • T • r» r-r v . . na razlika između
que Ianus. que sit mundus, quare duo d n sunt Ianus et Iuppiter? Quare seor- jedan — zašto su onda dvojica bogova, Jan i Jupiter? Z a š t o imaju Jana i jupitra
cc 195 sus habent t e m p l a seorsus aras, diversa sacra d i s / s i m i l i a simu­ napose hramove, napose žrtvenike, različite obrede i drukčije kipove?
lacra? S i propterea, q u o d alia vis est p r i m o r d i o r u m , alia causa- A k o je to zbog toga što je jedna m o ć p o č e t a k a , a druga m o ć u z r o k a ,
rum, et i l l a l a n i , i l l a l o v i š n o m e n accepit: n u m q u i d s i unus h o m o te jedna poprima ime Janovo a druga Jupitrovo, zar ć e m o onda (ako
i n diversis rebus duas habeat potestates aut duas artes, q u i a singu- jedan čovjek u različitim stvarima ima dvije ovlasti i l i posjeduje dva
l a r u m diversa vis est, ideo duo iudices aut duo d i c u n t u r artifices? umijeća, zbog toga što je m o ć svakoga od njih različita) govoriti o dvo­
Sic ergo et unus Deus c u m ipse habeat potestatem p r i m o r d i o r u m , jici sudaca i l i dvojici obrtnika? T a k o , dakle, kad jedan bog posjeduje
ipse causarum, n u m propterea i l i u m duos deos esse necesse est ovlast nad p o č e c i m a i nad uzrocima, zar se zbog toga mora misliti,
p u t a r i , q u i a p r i m o r d i a causaeque res duae sunt? Q u o d s i hoc kako je on dvojica bogova, jer su počeci i uzroci dvije stvari? A k o
i u s t u m putant, etiam i p s u m Iovem tot deos esse dicant, quotquot pak misle kako je tako pravedno, onda i o samome Jupitru moraju reći,
ei c o g n o m i n a propter multas potestates dederunt, q u o n i a m res da je on onoliko bogova koliko m u pridjevaka p r i d a d o š e . a zbog nje­
omnes, ex quibus i l l a cognomina sunt adhibita, multae atque diver- govih mnogih uloga, jer su mnoge i različite stvari radi kojih su mu
sae sunt, ex quibus pauca c o m m e m o r o . pridani ti pridjevci; spomenut ću samo neke od njih.

11. Jupitra nazivahu Victor, Invictus, Opitulus, Impulsor, o pridjevcima j u -

. p i t r o v i m , k o j i ne
Quae alia no- n . Dixerunt eum Victorem, Invictum, Opitulum, Impulsorem,
v

Statoris, Centumpeda, Supinalis,- Tigillus, Almus, Ruminus, te jos pripadaju mnogim

dixerint. . °
6
V e
Statorem, Centumpedam, S u p i n a l e m , T i g i l l u m , A l m u m , R u m i n u m
30
et alia quae persequi l o n g u m e s t . Haec autem cognomina imposue­
r u n t u n i deo propter causas potestatesque diversas, n o n tamen
propter tot res etiam tot deos e u m esse coegerunt: q u o d o m n i a
vinceret, q u o d a nemine vinceretur, quod opem indigentibus fer-
ret, q u o d haberet i m p e l l e n d i , statuendi, stabiliendi, resupinandi
potestantem, quod t a m q u a m tigillus m u n d u m contineret ac susti-
neret, q u o d aleret o m n i a , quod r u m a , i d est m a m m a , aleret ani-
m a l i a . I n h i s , ut advertimus, quaedam magna sunt, quaedam exi-
gua; et tamen unus utraque facere perhibetur. Puto inter se p r o p i n -
q u i o r a esse causas r e r u m atque p r i m o r d i a , propter quas res u n u m
m u n d u m duos deos esse voluerunt, Iovem atque I a n u m , q u a m
continere m u n d u m et m a m m a m dare animalibus; nec tamen pro­
pter haec opera duo t a m longe inter se v i et dignitate diversa
duo d i i esse c o m p u l s i sunt; sed unus Iuppiter propter i l l u d Tigil­
lus, propter i l l u d R u m i n u s appellatus est. N o l o dicere, q u o d ani­
m a l i b u s m a m m a m praebere sugentibus magis Iunonem potuit
decere q u a m Iovem, praesertim c u m esset etiam d i v a R u m i n a ,
quae i n h o c opus a d i u t o r i u m i l l i famulatumve praeberet. Cogito
e n i m posse responderi, et i p s a m Iunonem n i h i l a l i u d esse q u a m
Iovem, secundum illos V a l e r i i S o r a n i versus, u b i d i c t u m est:
mnogim drugim imenima koje je predugo nabrajati ). Te pridjevke 30
dnomt^stom 8 0 j e
"
p r i d a d o š e jednomu bogu zbog različitih uzroka i ovlasti, ali ga zbog
toliko brojnih stvari ne prisiliše da on bude i toliko bogova: zato što
sve pobjeđuje (vicior), što ga nitko ne pobjeđuje (invictus), što p r u ž a
p o m o ć potrebitima (opitulus), š t o posjeduje m o ć tjeranja (impulsor),
zaustavljanja (s ta tor), učvršćivanja kao s t o n o ž n i k (centumpeda), po-
valjivanja (supinalis); š t o kao greda (tigillus) o d r ž a v a i p o d r ž a v a svijet;
što hrani sve, što poput dojke (ruma), to jest sise (mamma), hrani sve
životinje. M e đ u tima d u ž n o s t i m a , kako zamjećujemo, neke su važne
neke n e v a ž n e , pa ipak se drži da on sam čini i jedno i drugo. Osobno
mnijem kako su i z m e đ u sebe bliži uzroci stvan i njihovi započeci (zbog
čega bi htjeli da jedan svijet bude dvojica bogova, Jupiter i Jan) negoli
što je o d r ž a v a n j e svijeta i davanje sise životinjama; a zbog te dvije
stvari, toliko m e đ u s o b n o različite i po moći i po dostojanstvu, ne bijahu
prisiljeni imati i dva boga, nego je jedan jedini Jupiter zbog jedne
nazvan Tigillus, a zbog druge Ruminus (15).
Neću reći, kako b i davanje sise životinjskoj sisančadi više moglo pri­
ličiti Junoni negoli Jupitru, posebice kad već postojaše i božica R u ­
mina, koja bi joj glede toga pružala p o m o ć i podvorbu. M i s l i m kako
bi se moglo odvratiti da i sama Junona nije nitko drugi nego Jupiter,
a prema onim stihovima Valerija Sorana, koji reče:

(15) Naturalističko tumačenje mnogoboštva otkriva jedinstvenu jedno-

božačku jezgru, zato što se, uz drugo, jednom bogu pridijevaju tako reći svi
pridjevi vezani uz razumno odvijanje svijeta i zato što se svi bogovi uzimaju
VARON, Antiq., (rer. div. 16), fr. 238; usp. M I N U C I J E FELIKS, Octavius kao vidici ili uloge jednog jedinog boga, Jupitra. Sve to nalazimo već u stoika
22, 6. (Diogen Laert, 7, 134, 147).
 486 D E CIV. D E I 7, 11-12
luppiter omnipotens regum rerumque deumque
204 Progenitor genitrixque deum. /
Quare ergo dictus est et R u m i n u s , c u m diligentius fortasse quae-
rentibus ipse inveniatur esse etiam i l l a diva R u m i n a ? S i e n i m
maiestate d e o r u m recte videbatur i n d i g n u m , ut i n una š p i c a alter
ad c u r a m geniculi, altera ad f o l l i c u l i pertineret: quanto est indignius
u n a m r e m i n f i m a m , i d est ut m a m m i s alantur a n i m a l i a , d u o r u m
d e o r u m potestate c u r a r i , q u o r u m sit unus l u p p i t e r , rex ipse cuncto-
c c 1 9 6
r u m , et hoc agat / non saltem c u m coniuge sua, sed c u m i g n o b i l i
nescio qua R u m i n a , n i s i quia ipse est etiam ipsa R u m i n a ; R u m i n u s
fortasse p r o sugentibus maribus, R u m i n a pro feminis. D i c e r e m
quippe noluisse illos l o v i f e m i n i n u m nomen imponere, nisi et i n
i l l i s versibus progenitor genitrixque diceretur, et inter eius alia
cognomina legerem, quod etiam Pecunia v o ć a r e tur, q u a m deam
inter illos m i n u s c u l a r i o s invenimus et i n quarto l i b r o commemo-
31
r a v i m u s . Sed c u m et mares et feminae habeant pecuniam, cur
n o n et Pecunia et Pecunius appellatus sit, sicut R u m i n a et R u m i ­
nus, i p s i viderint.
^.quem etiam 12. Q u a m vero eleganter rationem huius n o m i n i s reddiderunt!
Pecuniam voća- _ _ . . . , .
verunt. ht Pecunia, m q u i t *, vocatur, quod eius sunt omnia . 12
O magnam
r a t i o n e m d i v i n i n o m i n i s ! I m m o vero ille, cuius sunt o m n i a , vilis-
sime et contumeliosissime Pecunia nuncupatur. A d o m n i a e n i m ,
quae caelo et terra continentur, q u i d est pecunia i n omnibus
o m n i n o rebus, quae ab h o m i n i b u s nomine pecuniae possidentur?
S e d n i m i r u m hoc a v a r i t i a l o v i nomen imposuit, ut, quisquis amat
p e c u n i a m , n o n quemlibet deum, sed i p s u m regem o m n i u m sibi
amare videatur. Longe autem a l i u d esset, si divitiae vocaretur.
A l i u d namque sunt divitiae a l i u d pecunia. N a m d i c i m u s divites
sapientes, iustos, bonos, quibus pecunia vel n u l l a vel p a r v a est;
magis e n i m sunt v i r t u t i b u s divites, per quas eis etiam i n ipsis
c o r p o r a l i u m r e r u m necessitatibus sat est quod adest: pauperes
vero avaros, semper inhiantes et egentes; quamlibet e n i m magnas
pecunias habere possunt, sed i n e a r u m quantacumque abundantia
n o n egere n o n possunt. E t D e u m i p s u m v e r u m recte d i c i m u s divi-
tem, n o n tamen pecunia, sed omnipotentia. D i c u n t u r itaque et divi­
tes pecuniosi; sed interius egeni, si c u p i d i : i t e m d i c u n t u r paupe­
res pecunia carentes; sed interius divites, si sapientes. Qualis ergo
ista theologia debet esse sapienti, u b i rex d e o r u m eius rei n o m e n
33
accepit, quam nemo sapiens concupivit ? Quanto e n i m facilius, si
a l i q u i d hac d o c t r i n a quod a d v i t a m pertineret aeternam salubriter
inquiunt M.
[
Vidi gore 4, 8. 10. 11. 21.
O DRŽ. BOŽJOJ 7, 11-12 487
»Jupiter, s v e m o ž n i praroditelj kraljev, stvari i bogova,
te roditeljica bogova.«
Z a š t o je onda i nazvan Ruminus, kad bi m o ž d a oni što pomnije istra­
žuju otkrili kako je on isto što i božica Rumina? A k o se s pravom m i ­
slilo kako je nedostojno veličanstva bogova, da pri jednom klasu jedan
bog nadzire koljence stabljike a drugi bog vlat, koliko li je onda
nedostojnije da se za jednu veoma nisku stvar, to jest: hranjenje živo­
tinja sisom, potraži skrb dvaju b o ž a n s t a v a , . od kojih je jedno Jupiter,
sam kralj svega, koji to ne obavlja čak ni sa svojom suprugom, nego
s nekakvom neznanom R u m i n o m , u k o l i k o on sam nije čak i R u m i n a ;
Ruminus je m o ž d a za m u š k u sisančad, a Rumina za žensku. Rekao bih,
naravno, kako oni ne htjedoše nadijevati Jupitru žensko ime, da se
i u onim navedenim stihovima ne reče »praroditelj i roditeljica«, te da
m e đ u njegovim ostalim pridjevcima ne p r o č i t a h kako se on zvao
i Pecunia, božica koju p r o n a đ o s m o m e đ u sitnižom b o ž a n s t a v a i koju
31
spomenusmo u četvrtoj knjizi ). N u , b u d u ć i i muškarci i žene imaju
novac, zašto nije nazvan i Pecunia i Pecunius, kao što je nazivan
R u m i n a i Ruminus? To nek sami razvide.
12. A kakav tek blistav razlog n a v e d o š e za to ime! Varon reče: O t o m e š t o se J u ­
piter n a z i v a i Pe­
32
» A Pecunia naziva se zato što su njegove sve s t v a r i . « ) O velika cunia
li razloga za b o ž a n s k o ime! Naprotiv, onaj kojemu pripadaju sve stvari,
vrlo je prosto i sramotno da se taj nazove Pecunia. U usporedbi
sa svime što sadržavaju nebo i zemlja, što li je novac između svih stvarT
koje ljudi u o p ć e posjeduju kao novac? Nema dvojbe, kako je sama
pohlepa nadjenula ovo ime Jupitru, da bi sebi mogao laskati svaki
onaj što ljubi novac kako ne ljubi bilo kojeg boga, nego samoga kralja
svih stvari. Nešto bi posve drugo bilo da se nazvao Bogatstvo. Jer
bogatstvo je jedno, a novac je drugo. K a ž e m o , naime, da su bogati,
A
mudri, pravični, dobri oni, koji imaju i l i malo ili nimalo n o v a c a ; oni
su više po vrlinama bogati, zbog kojih im je i u samoj oskudici životnih
p o t r e p š t i n a dostatno ono što imaju; dok su pohlepni uvijek siromasi,
jer uvijek traže više te uvijek oskudijevaju; jer koliku god m n o ž i n u
novaca uzmogli prikupiti, u svemu tome kakvom god obilju oni ne
mogu ne oskudijevati. A s pravom i istinskog Boga nazivamo bogatim,
ali ne novcem, nego s v e m o ć n o š ć u . Te tako ljude koji obiluju novcem
nazivamo b o g a t a š i m a , ali — ako su u sebi pohlepni — oni su siro­
mašni. Isto tako, one što oskudijevaju novcem nazivamo siromasima,
ali — ako su mudri u sebi — oni su bogata-ši.
K a k v o , dakle, treba to bogoslovlje biti mudru čovjeku, gdje kralj bo­
33
gova prima ime one stvari »koju nitko mudar nije nikad ž e l i o « ) ? D a
u tome nauku bijaše ičega što bi moglo spasonosno poučiti o vječitom
32
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 252.
33
SALUSTIJE, Catil. 11, 3.
P r e m a s t o i č k o m p a r a d o k s u , s a m o je m u d r a c bogat ( V i d i C i c e r o n , P<£radoxa. 6,42).
 488 DE C I V . D E I 7, 12-14 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 12-14 489

disceretur, deus m u n d i rector n o n ab eis Pecunia, sed Sapientia životu, koliko b i lakše oni upravitelja svijeta nazvali ne Pecunia, nego
vocaretur, cuius a m o r purgat a sordibus avaritiae, h o c est ab Sapientia (Mudrost), jer ljubav prema njoj čisti od gnusoba pohlepe, to
amore pecuniae! jest: od ljubavi prema novcu.

O m n i a est iup- 13. S e d q u i d de hoc l o v e p l u r a , a d quem fortasse ceteri rere-

piter sed etiam . . . . . 13. A l i z a š t o da još štogod govorimo o ovome Jupitru, na kojega p
r e m a izlaganju o
Saturnus et G e - r e n d i sunt, ut inanis remaneat d e o r u m opinio p l u r i m o r u m , c u m . J
, fe
. . . y
v , . tome š t o je Saturn,
mus. se m o ž d a svode svi ostali, tako te mnijenje o m n o š t v u bogova postaje š t o je Genij, vi-
P L 205
h
hic ipse s i n t omnes, sive quando partes eius v e l potestates / a

C C 197
e x i s t i m a n t u r , sive c u m vis animae, q u a m putant p e r cuncta dif- isprazno, k a d su svi o n i zapravo on sam, bilo da smatraju kako su f'drug^jedaJ^am

fusam, ex partibus m o l i š huius, i n quas visibilis m u n d u s iste con- oni njegovi dijelovi i l i posebne moči, bilo da je m o ć d u š e (o kojoj vje- Jupiter

ruju da se po svemu razlijeva) primila imena mnogih bogova, prema

surgit, et m u l t i p l i c i a d m i n i s t r a t i o n e naturae quasi p l u r i u m deo­
dijelovima koji tvore olinu ovog vidljivog svijeta i prema mnogo­
r u m n o m i n a accepit? Q u i d est e n i m et Saturnus? Unus, inqu.it,
struku djelovanju prirode?
de principibus deus, penes guem sationum omnium dominatus
34
est . N o n n e expositio v e r s u u m i l l o r u m V a l e r i i S o r a n i sic se habet, Što je, naime, Saturn? V a r o n kaže: » O n je jedan od glavnih bogova,
34

I o v e m esse m u n d u m et e u m o m n i a semina ex se emittere et i n
se recipere? Ipse est i g i t u r penes q u e m s a t i o n u m o m n i u m domi­
natus est. Q u i d est Genius? Deus, inquit, qui praepositus est ac
vim habet omnium rerum gignendarum. Q u e m a l i u m hane v i m
habere credunt q u a m m u n d u m , c u i d i c t u m est: Iuppiter progeni-
tor genitrixque? E t c u m alio loco G e n i u m dicit esse uniuscuiusque
a n i m u m r a t i o n a l e m et ideo esse singulos s i n g u l o r u m , talem autem
m u n d i a n i m u m D e u m esse: a d hoc i d e m utique revocat, ut t a m q u a m
universalis genius ipse m u n d i animus esse c r e d a t u r . H i c est 35
i g i t u r q u e m appellant Iovem. N a m s i omnis genius deus et o m n i s
koji i m a ovlast nad svim sijanjima s j e m e n j a . « ) A zar prema t u m a č e ­
nju onih stihova Valerija Sorana nije Jupiter svijet i svakovrsna sje­
mena iz sebe izbacuje i u sebe prima? Dakle, on je taj koji ima ovlast
nad svim sijanjima sjemenja. A što je opet GenijA? Varon kaže: »To je
bog koji vrši nadzor i ima ovlast nad svime što se rađa.« A l i zar vjeruju,
da itko drugi posjeduje tu m o ć osim svijeta, o kojem je r e č e n o : »Jupi­
ter, praroditelj i roditeljica«? N a drugom mjestu opet V a r o n kaže,
kako je genije razumska d u š a svakog pojedinog čovjeka, tako te je
svaki pojedinac posjeduje, dok je takva d u š a svijeta — bog; time se
v r a ć a m o na to da bi trebalo vjerovati, kako je d u š a svijeta sveopći
35

v i r i a n i m u s genius, sequitur ut sit omnis v i r i a n i m u s deus; q u o d
si et ipsos abhorrere absurditas ipsa compellit, restat u t e u m
singulariter et excellenter dicant deum G e n i u m , q u e m dicunt m u n d i
a n i m u m ac p e r h o c Iovem.
genije. ^ A to je pak onaj kojeg nazivaju Jupitrom. Naime, ako je svaki
genije bog, a d u š a svakog čovjeka genije, iz toga proizlazi da je duša
svakog čovjeka bog; ako besmislenost toga nagna i njih same da o d ­
bace takav stav, preostaje da, jedinstveno i prvenstveno, nazovu
genijem onoga boga kojeg inače zovu d u š a svijeta, a time i Jupiter (16).

14. B u d u ć i da ne i z n a đ o š e načina da Merkura i Marsa povezu O d u ž n o s t i m a Mer­

kura i Marsa
Quae physica 14. M e r c u r i u m vero et M a r t e m quo modo referrent a d aliquas s nekim dijelovima svijeta i Božjim djelima u tvarnim p o č e l i m a , d o đ o š e
sit r a t i o M e r c u -
rii et Martis. partes m u n d i et opera D e i , quae sunt i n elementis, n o n invenerunt, i m nadzor nad ljudskim djelatnostima, kao upraviteljima govorenja
et ideo eos saltem operibus h o m i n u m praeposuerunt, sermoci- i ratovanja. A k o M e r k u r i m a m o ć i nad govorom bogova, onda on
n a n d i et belligerandi a d m i n i s t r o s . Q u o r u m M e r c u r i u s s i sermonis vlada i samim kraljem bogova, ako prema njegovoj volji Jupiter govori
e t i a m d e o r u m potestatem gerit, i p s i quoque regi d e o r u m domina­ ili je pak o d njega primio sposobnost govora; i jedno i drugo je be-
tur, s i secundum eius a r b i t r i u m Iuppiter l o q u i t u r aut l o q u e n d i ab
i l l o accepit facultatem; q u o d utique a b s u r d u m est. S i autem i l l i (16) Da se izrazi značenje i uloga Genija u družini rimskog panteona,
dolaze kao naručene ove Censorinove riječi: Genius est deus, cuius in tutela,
ut quisque natus est, vivit. Genij je bog pod čijom zaštitom svatko živi kako
je već tko rođen. I nastavlja: On se brine i da se rodimo, i što se zajedno s
nama rađa i također što nas, rođene, prima i štiti te se po glagolu roditi (ge-
nendo) zacijelo i zove Genij (De die nat. 3, 1). S time je u svezi genethliakon,
rođendanska pjesma od Homera (Hymn. hom. 19) i Hesioda (Op. et dies 771)
do Plauta (Pseud. 165-171) i Marcijala (Epigr. 9, 52), kao i genethliologia,
posebna grana astrologije (Vitruvije, Arch. 9, 7, 2).
h
sit M.
A Samo ime Genius p o t j e č e od korijena gen (gignere, genitus) » r a đ a t i « . Svaki je m u š k a r a c
imao svog genija, ili m o ć da r a đ a , a svaka ž e n a svoju Junonu. Prema s t o i č k o m nauku ta je m o ć
34
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 240; De lingua lat. 5, 64; usp. A U G U S T I N , bila d i o d u š e svijeta, koja ima sposobnost i r a đ a n j a i razumijevanja. Genij je i n a č e i č o v j e k o v
duh č u v a r , a njegova m o ć da daruje r a đ a n j e vidi se i u nazivu b r a č n e postelje (lectus genialis).
De cons. evang. 1, 23, 34; gore 6, 8, 1. U z to i mjesto je moglo imati svojeg genija (genius loci), te tako genius urbis Romae. Genij koji
35
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16j, fr. 237. je u k l j u č e n m e đ u izabrane bogove m o ž d a je genius populi Romani.
 490 DE CIV. D E I 7, 14
h u m a n i t a n t u m sermonis potestas t r i b u t a perhibetur, n o n est
credibile a d lactandos m a m m a n o n s o l u m pueros, sed e t i a m
pecora, unde R u m i n u s cognominatus est, Iovem descendere vo-
luisse, et c u r a m n o s t r i sermonis, q u o pecoribus antecellimus, a d
se pertinere noluisse; ac p e r hoc i d e m ipse est Iovis atque M e r c u -
rius. Q u o d si sermo ipse d i c i t u r esse M e r c u r i u s , sicut ea, quae de
i l l o interpretantur, ostendunt ( n a m ideo M e r c u r i u s quasi medius
currens d i c i t u r appellatus, quod sermo currat inter homines me­
dius; ideo 'Eppfjs Graece, q u o d sermo, v e l interpretatio, quae a d
s e r m o n e m utique pertinet, žpumvEia dicitur; ideo et mercibus prae-
esse, q u i a inter vendentes et ementes sermo fit medius; alas eius
P L 2 0 6
i n capite et pedibus significare v o l u c r e m ferri p e r aera / sermo­
nem; n u n t i u m d i c t u m , q u o n i a m p e r sermonem o m n i a cogitata
36
e n u n t i a n t u r ) , s i ergo M e r c u r i u s ipse sermo est, e t i a m ipsis con-
c c 1 9 8
fitentibus deus n o n est. S e d / c u m sibi deos faciunt eos, q u i nec
daemones sunt, i m m u n d i s supplicando spiritibus possidentur ab
eis, q u i n o n d i i , sed daemones sunt. I t e m q u i a nec M a r t i a l i q u o d
elementum v e l p a r t e m m u n d i invenire potuerunt, u b i ageret opera
37
qualiacumque naturae, deum belli esse d i x e r u n t , q u o d opus est
1
h o m i n u m et optabilius n o n est. S i ergo pacem perpetuam Felici­
tas daret, M a r s q u i d ageret n o n haberet. S i autem i p s u m b e l l u m
est M a r s , sicut sermo M e r c u r i u s : u t i n a m q u a m m a n i f e s t u m est, q u o d
n o n sit deus, t a m n o n sit et b e l l u m , q u o d v e l falso vocetur deus.
' optabile eis M .
36
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 239; usp. Hymn. hom. Herm.
37
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 256; usp. Hymn. hom. min. Ares.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 1 4 491
smiselno. A k o se pak pretpostavi, kako mu je dana samo ovlast nad
ljudskim govorom, nije vjerojatno, da se Jupiter htio spustiti ne samo
da sisom doji dječicu nego i životinje (od čega m u i nadimak Ruminus),
a da ne bi htio brinuti o n a š e m govoru, po čemu smo iznad životinja;
pa su prema tome jedno te isto Jupiter i M e r k u r .
M o ž d a se m o ž e reći, da je sam govor M e r k u r , kao š t o pokazuju i o b ­
jašnjenja koja t u m a č e njegovo ime (kaže se, naime, kako je M e r k u r
nazvan zbog toga, jer je kao medius currens — teklić posrednik; jer
govor trči i posreduje m e đ u ljudima; stoga je M e r k u r u g r č k o m e
'Epu.f|c;, jer se govor i l i tumačenje, koje dakako pripada govoru,
naziva epjinveiaA; on zbog toga nadzire i trgovinu, jer je govor
posrednik i z m e đ u p r o d a v a č a i kupaca; ona krilca na njegovoj glavi
i nogama znače da govor leti zrakom poput ptice; M e r k u r a nazivaju
36
glasnikom, jer se sve misli objavljuju govorom) ) — ali, ako je M e r k u r
sam govor, onda i sami priznaju da nije bog (17).
A l i dok sebi čine bogove od onih koji nisu č a k ni zlodusi, moleći se
nečistim dusima, bivaju opsjedani onima koji nisu bogovi, nego
zlodusi. Isto tako, b u d u ć i ni za Marsa nisu mogli pr onaći nekakvo
p o č e l o ili dio svijeta (gdje b i se bavio nekim poslom bilo koje naravi),
37
n a z v a š e ga bogom rata ), što je posao ljudi, i nije i m b a š poželjan.
D a k l e , kad b i Sretnost podarila vječni mir, Mars ne bi imao što raditi.
A k o je opet sam M a r s rat, kao što je govor M e r k u r , bjelodano je da
nije bog, i koje sreće da u o p ć e i ne postoji rat, koji b i se i lažno nazivao
bogom! (18).
(17) Merkur je mlađi bog; u Rimuje zaštitnik trgovine. Odgovara starijem
bogu Hermesu u Grčkoj, Jupitrovu glasniku (prikazivanom sa štapom i krila-
tom obućom), ali i zaštitniku laži, varanja, spletki i krađe, i po rimskoj ironiji
bogu trgovine (usp. Hymn. hom. Merk.; Plaut, Amph. Argum. 1-2). Augustino­
va terminologija o Hermesu nije besprijekorna.
(18) Mars je drevni italski bog etrurskog podrijetla; posvećen mu je
mjesec mart, prvi u starom kalendarskom rasporedu (Ovidije, Fasti 3, 75-95);
unatoč tome većina mitskih podataka o njemu potječe od grčkog Aresa. Nije
točno reći da je bio bog rata, već radije bog hrabrosti, ratnog junaštva, vjer­
nosti zastavi i domovini (Katon, Agric. 141, 2). O ratu je Augustin dosta na-
pisao: usp. knjiga 3, 13. 30; 4, 6. 15; 19, 7. 13. 15. 29 itd.; zatim Epp. 138, 2,
14-15; 189, 6; 229, 2).
A O v o A u g u s t i n o v o , ili V a r o n o v o , t u m a č e n j e podrijetla imena Merkur — kao i o b i č n o — je
neznanstveno. O n o je najvjerojatnije u vezi s merx, merces (roba), kako je tvrdio v e ć Verije
F l a k . Hermeneia jest izvedena od r i j e č i Hermes.
 492 DE CIV. D E I 7, 15
dem "sint 3111
~
Si
1 5 s r t e
" ^* * f ° a e s t e
*^ ^ a e s u n t m
d i i , quas e o r u m appellavere
n o m i n i b u s . N a m stellam q u a m d a m vocant M e r c u r i u m , q u a m d a m
i t i d e m M a r t e m . Sed i b i est et i l l a q u a m vocant Iovem, et tamen
eis m u n d u s est l o v i š ; i b i q u a m vocant S a t u r n u m , et tamen ei
praeterea dant n o n p a r v a m substantiam, o m n i u m videlicet semi­
n u m ; i b i est et i l l a o m n i u m c l a r i s s i m a , quae ab eis appellatur
Venus, et tamen eamdem V e n e r e m esse etiam L u n a m v o l u n t ; 38
q u a m v i s de i l l o fulgentissimo sidere apud eos t a m q u a m de m a l o
39
aureo l u n o Venusque c o n t e n d a n t . L u c i f e r u m e n i m q u i d a m Vene-
ris, q u i d a m dicunt esse Iunonis; sed, ut solet, Venus vincit. N a m
m u l t o plures eam stellam V e n e r i tribuunt, i t a ut v i x e o r u m quis-
40
q u a m reperiatur, q u i a l i u d o p i n e t u r . Quis autem n o n rideat,
c u m regem o m n i u m Iovem dicant, quod stella eius ab stella
Veneris tanta v i n c i t u r claritate? Tanto e n i m esse debuit ceteris
i l l a fulgentior, quanto est ipse potentior. Respondent ideo sic
v i d e r i , q u i a i l l a , quae putatur obscurior, superior est atque a
terris longe remotior. S i ergo superiorem l o c u m m a i o r dignitas
meruit, quare Saturnus i b i est l o v e superior? A n vanitas fabu-
lae, quae regem I o v e m facit, n o n potuit usque ad sidera perve­
nire, et q u o d n o n valuit Saturnus i n regno suo neque i n Capi-
41
tolio, saltem obtinere est permissus i n c a e l o ? Quare autem
l a n u s n o n accepit a l i q u a m stellam? S i < p r o p t e r e a > , q u i a mun­
dus est et omnes i n i l l o sunt: et l o v i š mundus est et habet
tamen. A n iste causam suam composuit ut potuit et p r o u n a
stella, q u a m n o n habet inter sidera, tot facies accepit i n terra?
Deinde si propter solas stellas M e r c u r i u m et M a r t e m partes
m u n d i putant, ut eos deos habere possint, q u i a utique sermo et
b e l l u m n o n sunt partes m u n d i , sed actus h o m i n u m : c u r A r i e t i
et T a u r o et C a n c r o et S c o r p i o < n i > ceterisque huius m o d i , quae
caelestia signa numerant et stellis n o n singulis, sed singula plu-
207 ribus constant / superiusque istis / i n s u m m o caelo perhibent
42
c o l l o c a t a , u b i constantior motus i n e r r a b i l e m m e a t u m sideribus
praebet, nullas aras, n u l l a sacra, n u l l a templa fecerunt, nec deos,
n o n dico inter hos seleetos, sed ne inter illos q u i d e m quasi ple-
beios habuerunt?
38
Usp. F I R M I K M A T E R N O , Math. 17, 2.
39
Usp. H I G I N , Fab. 92; vidi gore 3, 25.
40
Usp. C I C E R O N , De nat. deorum 2, 27, 68; A R N O B I J E , Adv. nat. 3, 31.
" U s p . M I N U C I J E F E L I K S , Octavius 21, 6; T E R T U L I J A N , Apol. 10, 8.
42
Usp. M A N I L I J E , Astronomica 2, 150—569; H I G I N , Astr. 2, 20—21. 26; 3, 19.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 15 493
15. A h m o ž d a su ti bogovi one zvnezde koie nazvase nphovim ° n e k i m z v l e z
J <ia-
imenima. Jednu zvijezdu, naime, nazivaju Merkur, drugu Mars. N u tu ni n a z v a l i i m e n i m a
je i ona koju nazivaju Jupitrom, pa ipak i m je i svijet Jupiter; a tu je svojih bogova A
i ona koju nazivaju Saturnom, pa ipak njemu pridaju i d u ž n o s t od ne
male važnosti, naime: nadzor nad svim sjemenjem; tu je i ona najsjaj­
nija od svih, koju nazivaju Venera, pa ipak hoće da je ta ista Venera
38
i Mjesec; ) iako se oko te najsjajnije zvijezde, kao oko one zlatne
39
jabuke, spore Junona i V e n e r a ) . T u jutarnju zvijezdu jedni pripisuju
Veneri, drugi opet Junoni; ali — kao i o b i č n o — Venera pobjeđuje.
Naime, p r e t e ž n a većina pridaje tu zvijezdu Veneri, tako te je teško naći
40
ikoga tko bi mislio d r u k č i j e ) .
M e đ u t i m , tko se ne bi nasmijao, kad Jupitra nazivaju kraljem svega,
a njegovu zvijezdu Venerina zvijezda n a d m a š u j e tolikim golemim
sjajem? D o k bi njegova zvijezda trebala toliko biti sjajnija od ostalih
koliko je i on moćniji. Odgovaraju kako se stoga tako čini, jer je ona
zvijezda koja se čini tamnijom, zapravo viša i udaljenija o d zemlje.
Dakle, ako je veće dostojanstvo zaslužilo više mjesto, zašto je Saturn
smješten više od Jupitra? Ili pak ispraznost priče koja Jupitra načini
kraljem nije uzmogla stići do zvijezda, te ono što Saturn nije uzmogao
8
u svojem kraljevstvu i na K a p i t o l u , bijaše mu d o p u š t e n o postići
41
barem na nebu? ) U z to, zašto i Jan nije dobio kakvu zvijezdu? M o ž d a
zbog toga što je on svijet, i sve su zvijezde u njemu; ali i Jupiter je svijet,
pa ipak ima svoju zvijezdu. Ili je m o ž d a Jan sklopio posao onako kako
je najbolje mogao, pa je za onu jednu zvijezdu koje nema na nebesima
dobio toliko lica na zemlji?
Dalje, ako zbog samih zvijezda smatraju M e r k u r a i Marsa dijelovima
svijeta, tako te ih mogu ubrajati m e đ u bogove ( b u d u ć i je bjelodano, da
govor i rat nisu dijelovi svijeta, nego činovi ljudi), zašto Ovnu, B i k u ,
R a k u , Štipavcu i ostalima od te vrste — koji se ubrajaju m e đ u nebeske
znake i sastoje se ne od pojedinačnih zvijezda, nego je svaki od više
42
zvijezda, i k a ž u kako su smješteni na najvišem nebu iznad ophodnica, )
gdje ustaljenije gibanje podaruje nepogrešiv tečaj zviježđu (19) —
zašto tima ne načiniše nikakve žrtvenike, nikakve svete obrede i nikakve
hramove; i zašto i m ne d a d o š e mjesta, ne k a ž e m m e đ u onim izabra­
nima, ali ni među onim tako reći p u č k i m a ?
(19) Štovanje nebeskih tijela koje se izražava povezivanjem raznih planeta
s pojedinim bogovima ovisno je o astrologiji i kaldejskom običaju da se sed-
mični dani zovu po jednom bogu, kako se onda uvriježilo u nekim zapadno-
-evropskim jezicima i očuvalo do danas (npr. ponedjeljak — dan Mjeseca:
franc. lundi, tal. lunedi, engl. monday, njem. Montag i slično).
A Platon govori o tome kako su Sunce, Mjesec, Z e m l j a , zvijezde i nebo bogovi mnogim
barbarima, a isto tako i ranim G r c i m a . (Kratil, 397). Platon, Aristotel i j o š neki filozofi
smatrahu da su nebeska tijela » v i d l j i v i b o g o v i « koji su po stalnosti svojeg z n a č a j a iznad bogova
iz mitologije. P o uzoru na Kaldejce planetarna su davana imena poznatih bogova. U s v e t i š t i m a
boga Mitre iz rimskog razdoblja ima tragova o š t o v a n j u zvijezda.
B Prema g r č k o m mitu, K r o n a (Saturna) svrgnuo je s prijestolja i prognao s Krete njegov sin
Zeus (Jupiter). Saturn se smjestio u Italiji na brdu Saturnia,'koji je nazvan K a p i t o l , kad ga je
zaposjeo Jupiter.
 494 DE CIV. D E I 7, 16
Quae sit phy- 15. A p o l l i n e m quamvis d i v i n a t o r e m et m e d i c u m velint, tamen
A
sica ratio cete- . J
rorum deorum ut m a l i q u a parte m u n d i statuerent, i p s u m e t i a m solem esse
selectorum. dixerunt, D i a n a m q u e germanam eius s i m i l i t e r l u n a m et v i a r u m
praesidem (unde et v i r g i n e m volunt, quod v i a n i h i l pariat), et
ideo ambos sagittas habere, q u o d ipsa duo sidera de caelo radios
43
terras usque p e r t e n d a n t . V u l c a n u m volunt ignem m u n d i , Neptu-
n u m aquas m u n d i , D i t e m patrem, hoc est O r c u m , terrenam et
4 4
i n f i m a m p a r t e m m u n d i . L i b e r u m et Cererem praeponunt semi­
nibus, vel i l i u m masculinis, i l l a m femininis; v e l i l i u m l i q u o r i ,
45
i l l a m vero a r i d i t a t i s e m i n u m . E t hoc utique t o t u m refertur ad
m u n d u m , i d est ad Iovem, q u i propterea dictus est progenitor
genitrixque, q u o d o m n i a semina ex se emitteret et i n se reci-
peret. Quando q u i d e m etiam M a t r e m M a g n a m eamdem C e r e r e m
volunt, q u a m n i h i l a l i u d dicunt esse q u a m terram, eamque perhi-
bent et Iunonem, et ideo ei secundas causas r e r u m t r i b u u n t , 46
c u m tamen l o v i sit d i c t u m progenitor genitrixque deum, q u i a
secundum eos totus ipse mundus est l o v i š . M i n e r v a m etiam, q u i a
eam h u m a n i s artibus praeposuerunt nec invenerunt vel stellam,
u b i eam ponerent, eamdem vel s u m m u m aethera vel etiam l u n a m
47
esse d i x e r u n t . V e s t a m quoque i p s a m propterea d e a r u m maxi-
m a m putaverunt, q u o d ipsa sit terra, quamvis i g n e m m u n d i
l e v i o r e m , q u i pertinet ad usus h o m i n u m faciles, n o n violentio-
48
r e m , qualis V u l c a n i e s t , ei deputandum esse crediderunt. A c
per hoc omnes istos selectos deos hunc esse m u n d u m volunt,
i n q u i b u s d a m u n i v e r s u m , i n q u i b u s d a m partes eius; u n i v e r s u m
sicut Iovem, partes eius, ut G e n i u m , ut M a t r e m M a g n a m , ut
S o l e m et L u n a m , vel potius A p o l l i n e m et D i a n a m . E t aliquando
u n u m d e u m res plures, aliquando u n a m r e m deos plures faciunt.
N a m unus deus res plures sunt, sicut ipse Iuppiter; et m u n d u s
e n i m totus Iuppiter, et s o l u m c a e l u m Iuppiter, et sola stella
I u p p i t e r habetur et d i c i t u r ; itemque l u n o secundarum c a u s a r u m
d o m i n a et l u n o aer et l u n o terra et, si V e n e r e m vinceret, l u n o
stella. S i m i l i t e r M i n e r v a summus aether et M i n e r v a i t i d e m luna,
q u a m esse i n aetheris infimo l i m i t e existimant. U n a m vero r e m
P L 2 0 8
deos plures i t a / faciunt: E t Ianus est mundus et Iuppiter; sic
et l u n o est terra et M a t e r M a g n a et Ceres.
43
V A R O N , Antiq., (rer. div. \6), fr. 255. 274; usp. C I C E R O N , De nat. deor. 2,
27, 68—69, vidi gore 7, 3.
44
V A R O N , De lingua lat. 5, 66, 72.
45
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 260.
46
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 266; usp. E N I J E , Epicharmus fr. 4, 7 u:
V A R O N , De lingua tatina 5, 64—65.
47
V A R O N , Antiq., (rer. div. \6), fr. 275; usp. A R I S T O T E L u: A R N O B I J E ,
Adv. nat. 3, 31.
48
V A R O N , Antiq., (rer. div. 15), fr. 229 (u: S E R V I J E , Ad Gerg. 3, 1); (rer.
div. 16), fr. 241 (usp. niže br. 24); De lingua lat. 5, 7; C I C E R O N , De nat.
deor. 2, 27, 67; OVIDIJE, Fasti 6, 367. 399-400.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 16 495
16. Iako h o ć e da je A p o l o n proricatelj i liječnik, ipak kako bi ga o Apolonu i Dija-
J J 7 r
R R
° n i , te ostalim lza-
smjestili u koji dio svijeta, rekoše da je on Sunce, a njegova r o đ e n a branim bogovima,
sestra Dijana slično njemu Mjesec te j o š zaštitnica p u t o v a (zbog A
Ja e
s? dijelovima
čega htjedoše i da je djevica, jer put ništa ne r a đ a ) , a uz to oboje da svijeta
stoga imaju strijele jer obje te zvijezde isijavaju svoje zrake s neba sve
43
do zemlje. ) O n i hoće da je V u l k a n oganj svijeta, Neptun vode
44
svijeta, a D i s Pater (to jest: Orcus) zemaljski i najniži dio svijeta. )
Libera i Cereru postavljaju nad sjemenje, bilo da on nadzire m u š k o
45
sjeme, a ona ž e n s k o ; bilo on tekuće, a ona ono suho sjeme. ) A , da­
kako, sve se to tiče svijeta, naime Jupitra, koji je nazvan »praroditelj
i roditeljica«, jer je sva sjemena izbacio iz sebe i primio u sebe. K a t k a d
opet h o ć e da i m je Cerera V e l i k a Majka, te vele kako ona nije ništa
drugo nego zemlja, pa da je ona Junona, i stoga njoj pripisuju drugotne
46
uzroke stvari ), dok se ipak o Jupitru kaže kako je »praroditelj
i roditeljica b o g o v a « , jer je prema njima cijeli svijet sam Jupiter. M i -
nervi, d o č i m , kako d a d o š e nadzor nad ljudskim umijećima (a ne pro-
n a đ o š e ni jednu zvijezdu na koju bi je stavili), pripisaše i l i da je
47
najviši eter i l i pak r e k o š e kako je Mjesec ). O Vesti opet mišljahu kako
8
je najstarija od b o ž i c a , jer je sama zemlja, iako su vjerovali kako njoj
treba povjeriti lakši oganj svijeta (koji je prikladan za ljudsku upotrebu)
48
a ne onaj žešći, kakav pripada V u l k a n u ) .
Te tako oni h o ć e da su svi ti izabrani bogovi svijet; u slučaju jednih
svemir, u slučaju drugih njegovi dijelovi; na primjer, Jupiter im je cje­
c
lokupni svijet , dok su njegovi dijelovi Genij, Velika Majka, Sunce
i Mjesec (ili radije: A p o l o n i Dijana). Pokatkada i m je jedan bog više
stvari, a katkad opet od jedne stvari čine više bogova (20). Jedan bog
je više stvari kao u slučaju Jupitra; jer i cijeli svijet je Jupiter, i samo
nebo je Jupiter, a i sama jedna zvijezda smatra se i naziva Jupiter. Isto
tako je i Junona gospodarica drugotnih uzroka, a Junona je i zrak
i Junona je zemlja; a kada bi nadvladala Veneru, bila bi i Junona
zvijezda. Slično je M i n e r v a i najviši eter te i Mjesec, o kojem misle da
je na najnižoj međi etera. A l i i jednu stvar pretvaraju u više bogova:
svijet je i Jan i Jupiter; a zemlja su i Junona i V e l i k a Majka i Cerera.
(20) Već su u starini — npr. Prodik u Cicerona, De nat. deor. 1, 42, 118;
Seksto Empirik, Adv. math. 9, 18 — smatrali da vjerska tjeskoba rađa duhovno
koristoljublje, utilitarizam, koje svršava time da čovjek pojedine stvari i prirodne
i svemirske pojave, po sebi tijesno povezane s njegovim životom i zdravljem,
posvećuje raznim bogovima.
A Poistovjećivanje Apolona sa Suncem, a Dijane (Artemide) s Mjesecom o p ć e je mjesto
u s t o i č k o m nauku; v e ć od Enijeva doba Dijana je poznata kao T r i v i a , b o ž i c a T r o p u ć a , poput
grčke Artemide-Hekate.
B U izvorniku »dearum maximam« m o ž e biti i » n a j v e ć a « i » n a j s t a r i j a « od b o ž i c a , iako je ovo
drugo vjerojatnije, jer Vesta (Hestia) b i j a š e najstarije od sve Kronove djece.
C O p ć e n i t o uzeto, Jupiter predstavlja nebo, dok je Junona katkada zrak, a katkada zemlja;
katkad opet Junona zastupa drugotne uzroke, a Jupiter prvotne. T a k v o razlikovanje pripada
v i š e neoplatonizmu negoli stoicima. T a k o je u Plotina Zeus — N o u s , n a č e l o u z r o č n o s t i , dok je
Afrodita (koja je isto š t o i njegova ž e n a Hera) zapravo njegova pratiteljica D u š a .
 496 D E CIV. D E I 7, 17-18 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 17-18 497

incerte Varro \?m E t sicut haec, quae exempli gratia c o m m e m o r a v i , i t a ce- 17. Poput ovoga (što sam naveo primjera radi) i ostalo izneseno 1 s a m
i e V a r o n sv
°-
rationes physi- . . . v v l i - / -i ja mnijenja o bogo-

eas expiicat. tera / n o n exphcant, sed potius i m p l i c a n t ; sicut impetus erra- ne razjašnjava, nego zamrsuje; kako ih navala lutajućih misli natjera, v i m a proglasio ne-
l z v e s n i m
bundae opinionis i m p u l e r i t , i t a huc atque illuc, hine atque i l l i n c tako čas ovamo čas onamo ti uskakuju i odskakuju, pa i sam je V a r o n i
i n s i l i u n t et resiliunt, ut ipse V a r r o de omnibus dubitare q u a m više volio da o svemu sumnja negoli da štogod tvrdi. Naime, p o š t o je
a l i q u i d affirmare maluerit. N a m t r i u m e x t r e m o r u m p r i m u m de završio prvu od tri posljednje knjige o izvjesnim bogovima, ovako je
diis certis c u m absolvisset l i b r u m , i n altero de diis incertis dicere z a p o č e o onu drugu o neizvjesnim bogovima:
ingressus ait: Cum in hoc lihello duhias de diis opiniones po- » I z n e s e m l i u ovoj knjižici dvojbena mnijenja o bogovima, ne treba
suero, reprehendi non debeo. Qui enim putabit iudicari oportere me koriti. Onaj tko misli kako se tu treba i može suditi, kad ovo čuje,
et posse, cum audierit, jaciet ipse. Ego citius perduci possum, sam će tako postupiti. S a m opet, brže bih se mogao navesti da dovedem
ut in primo libro quae dixi in dubitationem revocem, quam in u sumnju ono što rekoh u prvoj knjizi, negoli da svedem na kakav čvrst
A
hoc quae perscribam omnia ut ad aliquam dirigam summam . 49
zaključak ono što ću napisati u o v o j . « 4 9 ) . Tako on čini neizvjesnim
Ita n o n s o l u m i s t u m de diis incertis, sed etiam i l l u m de certis ne samo ono što kaže o neizvjesnim bogovima nego i ono što govori
fecit i n c e r t u m . I n tertio p o r r o isto de diis selectis, postea q u a m o izvjesnim bogovima.
praelocutus est q u o d ex n a t u r a l i theologia praeloquendum pu- Z a t i m u trećoj knjizi o izabranim bogovima (nakon proslova o onome
tavit, ingressurus huius civilis theologiae vanitates et insanias što je. mislio, kako treba reći o naravnom bogoslovlju), prije nego će
mendaces, u b i e u m n o n s o l u m n o n ducebat r e r u m veritas, sed se pozabaviti ispraznostima i lažljivim nerazumnostima g r a đ a n s k o g
etiam m a i o r u m premebat auctoritas: De diis, inquit, populi Ro­ bogoslovlja — gdje ne samo što ga nije vodila istina o stvarima, nego
mani publicis, quibus aeeles dedicaverunt eosque pluribus signis ga je j o š tištio teret predaje! — pisac k a ž e : » U ovoj ću knjizi pisati o onim
ornatos notaverunt, in hoc libro scribam, sed ut Xenophanes javnim bogovima rimskoga puka, kojima posvećivahu hramove, koje
Colophonius scribit, quid putem, non quid contendam, ponam. č a š ć a h u mnogim kipovima, ali — poput Ksenofana iz K o l o f o n a — 6

50
Hominis est enim haec opinari, dei scire . R e r u m igitur non
conprehensarum nec firmissime creditarum, sed o p i n a t a r u m et
d u b i t a n d a r u m sermonem trepidus pollicetur dicturus ea, quae ab
h o m i n i b u s i n s t i t u t a sunt. Neque enim, sicut sciebat esse m u n ­
dum, esse caelum et. terram, caelum sideribus f u l g i d u m , t e r r a m
seminibus fertilem, atque huius m o d i cetera, sicut hane totam
m o l e m atque n a t u r a m v i q u a d a m i n v i s i b i l i ac praepotenti regi
atque a d m i n i s t r a r i certa a n i m i stabilitate credebat: i t a poterat
affirmare de Iano, q u o d mundus ipse esset, aut de Saturno inve-
nire, quo m o d o et l o v i š pater esset et l o v i regnanti subditus
factus esset et cetera talia.
iznosit ću svoja mnijenja, a ne svoja uvjerenja. Jer, u ovim stvarima
50
čovjeku je mniti, a Bogu je z n a t i . « ) D a k l e , drhteći nam V a r o n
spremajući se pretresati ljudske ustanove, o b e ć a v a raspravu o stva­
rima koje se ne razumijevaju, u koje se najčvršće ne vjeruje, nego
0 kojima se mnije i sumnja. Z n a o je, naime, da svijet jest, da postoje
nebo i zemlja, da se nebo blista od zviježđa, da je zemlja plodna od
sjemenja, i ostalo slično tome; isto tako, postojane duše vjerovaše, kako
je cjelokupna ta olina i narav pod vlašću i upravom stanovite nevid­
ljive a n a d m o ć n e sile; ali isto tako nije mogao ustvrditi, kako je sam Jan
svijet, i l i pak iznaći o Saturnu kojim je on n a č i n o m i Jupitrov otac
1 p o d r e đ e n i k vladatelja Jupitra, i ostalo slično tome.

An dii sint nu­ 18. De quibus c r e d i b i l i o r redditur ratio, c u m perhibentur ho­
mina veterum.
mines fuisse et unicuique e o r u m ab his, q u i eos adulando deos
esse voluerunt, ex eius ingenio, m o r i b u s , actibus, casibus, sacra
et s o l l e m n i a constituta atque haec p a u l a t i m per animas h o m i n u m
daemonibus similes et l u d i c r a r u m r e r u m avidas irrependo longe
18. Najvjerojatnije je objašnjenje toga kad se kaže, kako ti bogovi O vjerojatnom raz­
logu zbog kojega
n e k o ć bijahu ljudi, i svaki je od njih dopao laske kao da je bog od onih se u k o r i j e n i l a z a ­
bluda poganstva
koji i m se htjedoše dodvoriti, pa su prema svakom pojedinom po nje­
govoj ćudi, običajima, postupcima te sudbini ustanovljeni obredi
i svetkovine; ti su se obredi zatim malo po malo zavlačili u ljudske
duše (koje su nalik na zle duhove u svojoj požudi za n e d o l i č n i m zaba-
50
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 243 (samo u Aug.).

A Prema ovome je jasna Varonova razradba: č e t r n a e s t knjiga De dis certis ( O pouzdanim ili
izvjesnim bogovima) bavi se o n i m bogovima o č i j o j je naravi V a r o n bio siguran, a petnaest
knjiga onim ostalim.
B Ksenofan je vjerojatno oko 545. pr. K r . napustio K o l o f o n na Siciliji, gdje b i j a š e d o š a o na
glas kao pjesnik te kritik H o m e r a , H e z i o d a i tradicionalne religije. Pisac je i filozofskog spjeva
o prirodi, od kojeg su s a č u v a n i samo odlomci. Napadao je m n o g o b o š t v o i antropomorfne
}
V A R O N , Antiq., (rer. div. 15), fr. 226 (samo u Aug.). p r e d o d ž b e o b o ž a n s t v u , te se izrugivao onima koji su propovijedali znanje o b o ž a n s k i m stvarima.
 498 D E CIV. D E I 7, 18-19
lateque vulgata, ornantibus ea mendaciis poetarum et ad ea falla-
cibus s p i r i t i b u s seducentibus. F a c i l i u s e n i m fieri potuit, ut iuvenis
P L 2 0 9
i m / p i u s vel ab i m p i o patre interfici metuens et avidus regni pa-
t r e m pelleret regno, q u a m i d , q u o d iste interpretatur, ideo Satur-
n u m p a t r e m a l o v e filio superatum, q u o d ante est causa quae
c c 2 0 1
pertinet ad Iovem, / q u a m semen q u o d pertinet ad S a t u r n u m . 5 1
S i e n i m hoc i t a esset, n u m q u a m Saturnus p r i o r fuisset nec pater
l o v i š esset. Semper e n i m semen causa praecedit nec u m q u a m
generatur ex semine. S e d c u m conantur vanissimas fabulas sive
h o m i n u m res gestas velut naturalibus interpretationibus hono­
rare, etiam homines a c u t i s s i m i tantas p a t i u n t u r angustias, ut
e o r u m quoque v a n i t a t e m dolere cogamur.
Quae de Satur- 19. Saturnum, inquit, dixerunt, quae nata ex eo essent, soli-
no sit physica . A
ratio... tum devorare, quod eo semina, unde nascerentur, redirent. Et quod
Uli pro love gleba obiecta est devoranda, significat, i n q u i t , manibus
humanis obrui coeptas serendo fruges, antequam utilitas arandi
52
esset inventa . Saturnus ergo dići debuit ipsa terra, n o n semina;
ipsa e n i m q u o d a m m o d o devorat quae genuerit, c u m ex ea n a t a
semina i n eam rursus recipienda redierint. E t q u o d p r o l o v e
accepisse d i c i t u r glebam, q u i d hoc ad i d valet, q u o d m a n i b u s
h o m i n u m semen gleba c o o p e r t u m est? N u m q u i d ideo n o n est, ut
cetera, devoratum, q u o d gleba c o o p e r t u m est? Ita e n i m hoc
d i c t u m est, quasi q u i glebam opposuit semen abstulerit, sicut
S a t u r n o perhibent oblata gleba a b l a t u m Iovem, ac n o n potius
gleba semen operiendo fecerit i l l u d diligentius devorari. Deinde
isto m o d o semen est Iuppiter, n o n seminis causa, q u o d p a u l o
ante dicebatur. Sed q u i d faciant homines, q u i , c u m res stultas
interpretantur, n o n inveniunt q u i d sapienter dicatur? Falcem habet,
i n q u i t , propter agriculturam. Certe i l l o regnante n o n d u m erat
a g r i c u l t u r a , et ideo p r i o r a eius t e m p o r a perhibentur, sicut i d e m
ipse fabellas interpretatur, q u i a p r i m i homines ex his vivebant
seminibus, quae t e r r a sponte gignebat. A n falcem sceptro p e r d i t o
accepit, ut, q u i p r i m i š temporibus rex fuerat otiosus, filio regnante
fieret operarius laboriosus? Deinde ideo dicit a q u i b u s d a m pueros
1
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 254; usp. T E R T U L I J A N , Ad. nat. 2, 12,
13—16.
2 A Na drugim mjestima Augustin slijedi u o b i č a j e n u predaju, da je Saturnu podmetnut kamen
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 254; usp. HEZIOD, Teog. 480—483; TER­
T U L I J A N , Ad. nat. 2, 12, 13—16.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 18-19 499
vama) te zahvatili nadugo i n a š i r o k o , urešeni j o š pjesničkim izmišljo­
tinama, dok su prijetvorni duhovi ljude sve više na to zavodili (21).
Lakše se, naime, moglo dogoditi, da kakav b e z b o ž a n mladič (ili boječi
se da ga ne ubije b e z b o ž a n otac) otjera oca s prijestolja, sam pohlepan
za vladavinom, negoli kako to V a r o n t u m a č i : da je sin Jupiter zato
nadvladao oca Saturna, jer prije dolazi uzrok, koji pripada Jupitru,
51
nego sjeme, koje pripada Saturnu. ) Jer, kad bi to bilo tako, Saturn
ne bi nikad bio prvi, niti bi bio Jupitrov otac, buduči da uzrok uvijek
prethodi sjemenu, i nikad ne nastaje iz sjemena (22). A l i , kad god po­
kušavaju i najluđe bajke i l i ljudske pothvate počastiti tobože priro­
doslovnim t u m a č e n j i m a , onda čak i najoštroumniji ljudi zapadaju
u takve tjesnace, da smo prisiljeni žaliti njihovu ludost.
1 9 . V a r o n k a ž e : » G o v o r a h u kako Saturn običavaše žderati svoje o objašnjenjii
potomstvo, jer se sjemenje vraća onamo odakle je niklo. A to š t o mu pronaći r a z i o g
S S t
je mjesto Jupitra dato da p o ž d e r e grumen z e m l j e , znači da se nakon štovanje Saturna
sijanja žito zgrtalo ljudskom rukom, prije nego što je p r o n a đ e n o
52
o r a n j e . « ) O n d a se, dakle, Saturn trebao nazvati sama zemlja, a ne
sjeme; jer ona sama na neki način ždere ono što rodi, kad joj se sjeme
izniklo iz nje ponovo vraća da b i ga ona primila. A što je opet mjesto
Jupitra, kako kaže, primio grudu zemlje, kakve l i to veze ima s time
što je sjeme ogrnuto zemljom uz p o m o ć ljudskih ruku? Nije li zbog toga
što je prekriveno zemljom ostalo n e p o ž d e r a n o , za razliku od ostalog
sjemenja? T o je r e č e n o tako kao da je onaj tko ga je zemljom prekrio
sklonio sjeme (kao što je po predaji Saturnu podmetnuta gruda, a od­
maknut Jupiter), dok je ustvari zbog prekrivanja sjemena ovo još
potpunije p o ž d e r a n o . Z a t i m , na taj način Jupiter je sjeme, a ne uzrok
sjemena, kako je malo prije rečeno. A l i , što i da čine ljudi koji, tuma­
čeći ludorije, ne nalaze ništa što bi mudro rekli?
Z a t i m V a r o n k a ž e : »Srp ima zbog ratarstva.« D a k a k o , dok on vladaše,
još nije bilo ratarstva, i njegovo se doba stoga i smatra prvotnim (kao
što sam V a r o n t u m a č i te priče) jer su prvi ljudi živjeli od sjemenja kako
je ono samo raslo iz zemlje. Ili je srp dobio pošto je žezlo izgubio, tako
te on koji u prvotno doba bijaše dokon kralj, za vladavine svojeg sina
postade tegotan radnik?
(21) Augustin odobrava Euhemerovu teoriju (usp. još 6, 7, 1; 7, 27, 1)
koja otklanja naturalističko tumačenje mnogobožačke teologije.
(22) Daljnji razlog za kritiku naturalističkog tumačenja jest neslaganje
među stoicima koji su takvu interpretaciju mitologije zasnovali na pojmu
logos i logoi spermatikoi (usp. Aecije, Plac. 1, 7, 33; Diogen Laert 7, 137).
mjesto Jupitra ( H e z i o d , Postanak bogova, 485). V a r o n je vjerojatno namjerice uzeo grudu
zemlje (gleba), kako bi primjer bolje p o s l u ž i o njegovu t u m a č e n j u .
 500 D E CIV. D E I 7, 19-20
ei solitos i m m o l a r i , sicut a Poenis, et a q u i b u s d a m e t i a m maiores,
5 3
sicut a G a l l i s , q u i a o m n i u m s e m i n u m o p t i m u m est genus huma-
n u m . De hac c r u d e l i s s i m a vani tate q u i d opus est p l u r a dicere? H o c
potius advertamus atque teneamus, has interpretationes n o n referri
ad D e u m v e r u m , v i v a m , i n c o r p o r e a m , i n c o m m u t a b i l e m q u e natu­
r a m , a quo v i t a i n aeternum beata poscenda est; sed e a r u m esse
fines i n rebus corporalibus, temporalibus, m u t a b i l i b u s atque mor-
talibus. Quod Caelum, inquit, patrem Saturnus castrasse in fabulis
dicitur, hoc significat penes Saturnum, non penes Caelum semen esse
54
divinum . H o c propterea, q u a n t u m intellegi datur, q u i a n i h i l i n caelo
de seminibus nascitur. Sed ecce, Saturnus si Caeli est filius, l o v i š
P L 2 1 0
est filius. / C a e l u m e n i m esse I o v e m i n n u m e r a b i l i t e r et diligenter
c c 2 0 2
affirmant. Ita ista, quae a veritate n o n veniunt, p l e / r u m q u e et n u l l o
impellente se ipsa subvertunt. C h r o n o n appellatum dicit, q u o d Graeco
vocabulo significat temporis spatium, sine quo semen, inquit, n o n
potest esse fecundum. H a e c et alia de Saturno m u l t a dicuntur, et
ad semen o n i n i a referuntur. Sed saltem Saturnus seminibus c u m
tanta i s t a potestate sufficeret; q u i d ad haec d i i a l i i requiruntur,
m a x i m e L i b e r et L i b e r a , i d est Ceres? De quibus rursus, q u o d ad
semen attinet, tanta dicit, quasi de Saturno n i h i l dixerit.
...et de mvste- 20. I n Cereris autem sacris praedicantur i l l a E l e u s i n i a , quae
riis Cereris et
Proserpinae. a p u d Athenienses n o b i l i s s i m a fuerunt. De quibus iste n i h i l inter-
pretatur, n i s i q u o d attinet ad frumentum, q u o d Ceres invenit, et
a d P r o s e r p i n a m , q u a m rapiente O r c o perdidit; et hane i p s a m d i c i t
significare fecunditatem s e m i n u m ; quae c u m defuisset q u o d a m
tempore eademque sterilitate terra maereret, e x o r t a m esse opinio-
nem, q u o d filiam Cereris, i d est i p s a m fecunditatem, quae a pro-
53
Usp. ovdje knj. 7, 26; E U Z E B I J E , De praep. evang. 4, 16; T E R T U L I J A N ,
Apol. 9, 2; M I N U C I J E F E L I K S , Octav. 30, 3; C I C E R O N , Pro Fonteio 10,
21; CEZAR, De bello g. 6, 16; L U K A N , Phars. 1, 404 ss; L A K T A N C I J E , Div.
ins tit. 1, 21—23.
54
V A R O N , Antiq. (rer. div. 16), fr. 254; vidi gore 4, 10.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 19-20 501
Dalje veli, kako u nekih bijaše običaj i djecu žrtvovati Saturnu, kao
6 53
u Punjana, a u drugih i o d r a s l e , kao u G a l a ) , i to zbog toga što
je od svih vrsta najbolje sjeme rod ljudski. A što j o š treba govoriti o toj
najokrutnijoj ludosti? Nego radije razmotrimo i zapamtimo, da takva
t u m a č e n j a nemaju nikakve veze s istinskim B o g o m , sa živom, netje-
lesnom i nepromjenjivom naravi, od kojega treba tražiti život zauvijek
blaženi, dok su njihovi ciljevi u tjelesnim stvarima, vremenitim, pro­
mjenjivim i smrtnim.
V a r o n kaže: » T o što se u p r i č a m a priča kako je Saturn usko pio svojega
oca Caelusa (Nebo) znači da je b o ž a n s k o sjeme u vlasti Saturna, a ne
54
C a e l u s a . « ) A to zbog toga — koliko se m o ž e doznati — j e r se na nebu
ništa ne r a đ a iz sjemenja. A l i gle, ako je Saturn sin Caelusov, onda je
Jupitrov sin! Jer nebrojeno puta i pažljivo tvrde kako je Jupiter Caelus
ili Nebo. Tako njihove zasade (kako i ne potječu od istine) uglavnom
same obaraju jedna drugu, a da ih nitko ne napada.
V a r o n lcaže da se Saturn zove K r o n (KpovocJ, -što je grčka riječ-za vri­
jeme, bez kojega sjeme ne m o ž e dozrijevati. O Saturnu se kaže to
i mnogo drugoga, a sve se tiče sjemena. N u , sa svom tom snagom
Saturn bi trebao dostajati barem za sjemenje; zašto su za to potrebni
j o š i drugi bogovi, a najviše Liber i Libera, to jest Cerera? O tima bogo­
vima (i njihovoj vezi sa sjemenom) V a r o n kaže toliko toga, kao da
o Saturnu nije ništa rekao (23).
A
20. O d Cererinih obreda ističu se oni e l e u z i n s k i , koji bijahu O obredima Eleu-
zinske Cerere
najpoznatiji m e đ u Atenjanima. O tima V a r o n ništa ne t u m a č i , osim
onoga što se tiče žita (koje je p r o n a š l a Cerera) i Prozerpine, koju je
izgubila kad j u je Orcus ugrabio; o ovoj samoj kaže kako predstavlja
plodnost sjemenja; kad ona bijaše izostala neko vrijeme (te zemlja
bijaše tužna od jalovosti), nastalo je mnijenje kako je Cererinu kćer,
to jest samu plodnost (koja je po riječi »izmiljeti« — proserpere — na-
(23) Saturn, poistovjećivan s Kronosom, na kojeg se Augustin osvrće
i ovdje i u 4. knjizi, problematičan je, višestran i zbunjujući lik, jer: 1) s braćom
Titanima buni se protiv svog oca Urana (Neba) te ga po nagovoru svoje
majke Geje (Zemlje) uškopljuje; što alegorijski znači da vrijeme, koje uvjetuje
nastanak stvari, te iste stvari otima tako reći neograničenoj nadmoći neba;
2) on ždere svoju djecu, osim Jupitra kojega spašava majka (simbolizam je
jasan); 3) on je vrhovni vladar zlatnog doba; 4) Jupiter ga pobjeđuje i svrgava,
što označuje*sređenje svemira u vremenu i prostoru; 5) u rimskom predanju,
on je izbjeglica, Jan ga prima u goste te postaje uzgajatelj Italije: saturnia tel­
lus (Saturnova zemlja); 6) on je bog plodnosti usjeva (sata); usp. npr. Hesiod,
Theog. 154-181. 453-506; Op. et dies 108-115; Ciceron, De nat. deor.
2, 24, 63 - 25; Vergilije, Eneida 8, 319-325.
B Ljudske ž r t v e bijahu o b i č a j i u Kartagi i u G a l i j i , sve dok ih Rimljani nisu zabranili. B i l o je
s l u č a j e v a ljudskog ž r t v o v a n j a i u povijesno doba R i m a , ali se ono smatralo posve nerimskim
obredom (minime Romano sacro: L i v i j e , 22. 57. 6). Punsko b o ž a n s t v o kojem su se ž r t v o v a l a
djeca o b i č n o se p o i s t o v j e ć i v a l o s K r o n o m ili Saturnom.
A Tajni obredi Demetre i Perzefone č i n i se da p o t j e č u od mjesnog kulta plodnosti, povezanog
s jesenjom sjetvom u E l e u z i n i , nekih dvanaest milja daleko od Atene. N a k o n spajanja Eleuzine
s A t e n o m (oko 600. pr. K r . ) taj se obred javlja kao s v e č a n a povorka od Atene do E l e u z i n e ,
s o č i š ć e n j e m u obliku kupelji u m o r u , uz nekakvu izvedbu u z a m r a č e n o j prostoriji ( » s postupcima,
izrekama i p r i k a z i m a « ) .
 502 DE CIV. D E I 7, 20-21 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 20-21 503

serpendo P r o s e r p i n a d i c t a esset, Orcus abstulerat et a p u d inferos
detinuerat; quae res c u m fuisset l u c t u p u b l i c o celebrata, q u i a rursus
eadem fecunditas rediit, P r o s e r p i n a reddita e x o r t a m esse l a e t i t i a m
et ex hoc s o l l e m n i a constituta. Dicit deinde m u l t a i n m y s t e r i i s
eius t r a d i , quae n i s i ad f r u g u m inventionem n o n p e r t i n e a n t . 55
zvana Prozerpina), Orcus oteo i z a d r ž a o u podzemlju; p o š t o je taj
događaj proslavljen javnom žalošću, a kad se plodnost ponovo vratila,
nastalo je radosno slavlje, te su prema tome zasnovane godišnje sve­
čanosti. V a r o n zatim dodaje kako postoje mnoge predaje o tim tajnim
55
svetkovinama, a sve se tiču pronalaska ž i t a ) (24).

21. Obredi u p o č a s t L i b e r u , kojemu povjeriše nadzor nad tekućim o sramotnosti ob-

nt S a 2 1 a m v e r o s a c r a
R
? J r j rednih slavlja u
craiJber1 " * liberi > q u e m liquidis seminibus ac per hoc
sjemenjem, te tako ne samo nad sokovima plodova (među kojima je č a s t Libera
non s o l u m l i q u o r i b u s f r u c t u u m , q u o r u m q u o d a m m o d o p r i m a t u m
nekako na prvom mjestu vino) nego i nad sjemenom životinja, dove-
v i n u m tenet, v e r u m e t i a m seminibus a n i m a l i u m praefecerunt, a d
doše do tolike gnusobe, da bi zbog dužine priče bilo dosadno sve to
q u a n t a m t u r p i t u d i n e m pervenerint, piget q u i d e m dicere p r o p t e r
nabrajati; ali zbog ohole tuposti pogana, i nije dosadno. I z m e đ u
sermonis l o n g i t u d i n e m ; sed propter i s t o r u m superbam hebetudinem
ostaloga preko čega sam prisiljen prijeći (a zbog obilja pojedinosti),
non piget. Inter cetera, quae praetermittere, q u o n i a m m u l t a sunt,
V a r o n nam kaže kako su na stanovitim r a s p u ć i m a Italije Liberovi
cogor, i n Italiae c o m p i t i s quaedam dicit sacra L i b e r i celebrata
obredi vršeni s tolikom sramotnom r a z u z d a n o š ć u , da su se njemu
c u m tanta licentia t u r p i t u d i n i s , ut i n eius h o n o r e m pudenda v i r i l i a
u čast štovala m u š k a spolovila, i to ne skrovito zbog nekakve stidlji-
colerentur, n o n saltem a l i q u a n t u m verecundiore secreto, sed i n
vosti, nego u javnom likovanju bluda. U dane Liberove svetkovine taj
p r o p a t u l o exsultante nequitia. N a m hoc turpe m e m b r u m per L i b e r i
je sramotni ud uz veliku počast postavljan na kolica, prvo na seoskim
dies festos c u m honore magno plostellis i m p o s i t u m p r i u s rure i n 56

56
r a s p u ć i m a , a poslije bi se odvozio u grad. ) U gradu Laviniju
c o m p i t i s et usque i n u r b e m postea v e c t a b a t u r . I n o p p i d o autem
1
Liberu se p o s v e ć i v a o cijeli jedan mjesec, a za tih dana svi su se služili
L a v i n i o unus L i b e r o totus mensis tribuebatur, cuius diebus omnes
najbestidnijim riječima, sve dok se taj ud ne bi odvezao preko gradskog
verbis flagitiosissimis uterentur, donec i l l u d m e m b r u m per f o r u m
P L 2 1 1
trga i smirio na svojem mjestu. A najčasnija majka obitelji morala je
t r a n s v e c t u m esset atque i n loco suo quiesceret. C u i m e m b r o i n / h o - 57
javno staviti vijenac na taj nečasni ud. ) Naime, tako se morao u m i -
nesto m a t r e m familias h o n e s t i s s i m a m p a l a m c o r o n a m necesse erat
57
lostiviti bog Liber, kako bi osigurao rast sjemenja; te da bi se odvratio
i m p o n e r e . S i c videlicet L i b e r deus placandus fuerat p r o eventi-
m
urok od polja, časna supruga bijaše prisiljena činiti javno ono što
bus s e m i n u m , sic ab agris fascinatio repellenda, ut m a t r o n a facere
se ne bi dopustilo ni bludnici u kazalištu, ako bi bile n a z o č n e časne
cogeretur i n publico, q u o d nec meretrix, si matronae spectarent,
c c 2 0 3
supruge (25).
p e r m i t t i / debuit i n theatro. P r o p t e r haec Saturnus solus creditus
Z b o g toga se vjerovalo kako sam Saturn ne m o ž e dostajati za sje­
non est sufficere posse seminibus, ut occasiones m u l t i p l i c a n d o r u m
menje, pa se tako nečistoj duši pružale prilike da u m n a ž a bogove; i ona,
d e o r u m i m m u n d a a n i m a reperiret, et ab uno vero Deo m e r i t o
s pravom zbog svoje nečistoće n a p u š t e n a od istinskog Boga (a bludni-
i m m u n d i t i a e destituta ac per multos falsos aviditate m a i o r i s i m -
čeći s mnogim lažnim bogovima u svojoj pohlepi za još većom neči­
m u n d i t i a e p r o s t i t u t a ista sacrilegia sacra nominaret seseque spur-
s t o ć o m ) nazivaše svetinjama ta svetogrđa i n u đ a š e se da je siluju
c o r u m d a e m o n u m turbis c o n v i o l a n d a m polluendamque praeberet.
i kaljaju gomile smradnih zloduha.

1
(24) I mit o Cereri je višestran i isprepleten: to je grčka Demetra, božica
uni M. žetve; složen je i mit o Prozerpini, to jest grčkoj Persefoni (Augustinovo tu­
n
proventibus M. mačenje potječe od Enija i Varona, ali nije opravdano).
(25) Neizvjesna je opet i mitologija Libera, staroitalskog boga plodnosti
55
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 264; 241; E N I J E , Epicharmus, fr. 8 u: i vina: bio bi više manje izjednačen s Bakhom, vjerojatno bogom grčkog pod­
V A R O N , De lingua lat. 5, 68. rijetla, i Dionizom, tračkim božanstvom opojnosti i orgija, vezanih ponajviše
J
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 264; vidi gore 4, 11; 6, 9; 7, 2. uz uživanje vina. Svečanosti u čast Liberu (liberalia) opisuje Vergilije (Georg.
57
Usp. A R I S T O F A N , Aharnjani 243 ss.; A R N O B I J E , Adv. nat. 5,- 39. 2, 380-395), ali bez pojedinosti koje prilaže Augustin.
 504 D E CIV. D E I 7, 22-23, 1
Cur Salacia et 2 2 . I a m utique habebat S a l a c i a m Neptunus u x o r e m , q u a m i n -
Veniha simul. . x
. .„
r e r i o r e m a q u a m m a r i š esse dixerunt: ut q u i d i l l i adiuncta est et
V e n i l i a , n i s i ut sine u l l a causa necessariorum s a c r o r u m sola l i b i -
dine animae prostitutae m u l t i p l i c a r e t u r i n v i t a t i o d a e m o n i o r u m ?
Sed proferatur interpretatio praeclarae theologiae, quae nos ab
ista reprehensione reddita ratione compescat. Venilia, inquit, unda
est, quae ad litus venit; Salacia, quae in salum redit *. C u r ergo 5 je val koji dolazi k obali (venit), dok je Salacija onaj koji se vraća
deae fiunt duae, c u m sit una unda quae venit et redit? N e m p e i p s a
est exaestuans i n m u l t a n u m i n a l i b i d o vesana. Q u a m v i s e n i m aqua
non geminetur quae it et redit, huius tamen occasione vanitatis
duobus daemoniis invitatis amplius c o m m a c u l a t u r a n i m a quae it
et n o n redit. Quaeso te, V a r r o , vel vos, q u i t a m d o c t o r u m h o m i ­
n u m t a l i a s c r i p t a legistis et a l i q u i d m a g n u m vos didicisse iactatis,
i n t e r p r e t a m i n i hoc, nolo dicere secundum i l l a m aeternam i n c o m -
m u t a b i l e m q u e n a t u r a m , q u i solus est Deus, sed saltem secundum
a n i m a m m u n d i et partes eius, quos deos esse veros existimatis.
P a r t e m animae m u n d i , quae mare permeat, d e u m vobis fecisse
N e p t u n u m u t c u m q u e t o l e r a b i l i o r i s erroris est. Itane u n d a ad litus
veniens et i n s a l u m rediens duae sunt partes m u n d i aut duae
partes animae m u n d i ? Quis v e s t r u m i t a desipiat, ut hoc sapiat?
C u r ergo vobis duas deas fecerunt, nisi q u i a p r o v i s u m est a
sapientibus m a i o r i b u s vestris, n o n ut d i i plures vos regerent, sed
ut ea, quae istis vanitatibus et falsitatibus gaudent, p l u r a vos
daemonia possiderent? C u r autem i l l a Salacia per hane interpre-
tationem i n f e r i o r e m m a r i š partem, qua v i r o erat subdita, p e r d i d i t ?
N a m q u e i l l a m modo, c u m refluentem fluetum esse perhibetis, i n
superficie posuistis. A n q u i a V e n i l i a m pelicem accepit, i r a t a s u u m
m a r i t u m de supernis m a r i š exclusit?
An terra dea 23. 1. N e m p e una est terra, q u a m p l e n a m q u i d e m videmus
sit..
a n i m a l i b u s suis, v e r u m tamen i p s a m m a g n u m corpus i n elementis
m u n d i q u e i n f i m a m partem. C u r eam volunt deam? A n q u i a fecunda
PL 212 est? C u r ergo n o n / magis homines d i i sunt, q u i eam fecundiorem
faciunt excolendo; sed c u m arant, n o n c u m adorant? Sed pars
animae m u n d i , inquiunt, quae per i l l a m permeat, deam f a c i t . 59
Quasi n o n evidentior sit i n h o m i n i b u s anima, quae u t r u m sit, n u l l a
CC 204 fit quaestio; et tamen / homines d i i non habentur et, q u o d est
graviter dolendum, his, q u i d i i n o n sunt et quibus i p s i meliores
sunt, colendis et adorandis m i r a b i l i et m i s e r a b i l i errore subdun-
ss
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 242; usp. fr. 194 (u: S E R V I J E , Ad Aen.
10, 76); De lingua lat. 5, 72.
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 22-23, 1 505
22. Neptun ie već imao suprugu Salaciju, o kojoj eovorahu kako
r J
° N e
P t u n u
, S a l a
-
° ciji i Veniliji
je niži dio morske vode. A radi čega je drugog njemu pridodana V e n i -
lija, ako ne (i to bez ikakve potrebe nekih nužnih obreda) da bi se
zbog same p o ž u d e b l u d n i č k e duše, u m n o ž i o izazov zlih duhova? A l i
nek se iznese tumačenje njihova slavnog bogoslovlja, kojemu je svrha
ušutkati naš prigovor, pruživši r a z l o ž a n dokaz. V a r o n k a ž e : »Venilija
58
moru (/// salum).« ) A l i zašto da budu dvije božice, kad je jedan
te isti val i koji dolazi i koji se vraća? Posrijedi je bjelodano ona ista
luda p o ž u d a uzavrela za što većim brojem bogova. Pa iako se voda
koja dolazi i odlazi ne udvostručuje, pod tom t a š t o m izlikom prizivana
dva zloduha j o š više kaljaju dušu, koja odlazi i ne vraća se.
Sad molim, Varone, tebe, i l i vas, koji pročitaste djela tih učenih ljudi
i hvastate se kako ste time naučili nešto veliko, objasnite ovo izneseno;
i ne t r a ž i m da to učinite prema onoj vječnoj i nepromjenjivoj naravi,
koja je jedini B o g , nego barem prema duši svijeta i njezinim dijelovima,
o kojima mnijete kako su istinski bogovi. O d onoga dijela duše svijeta
koji p r o ž i m a more načinili ste boga Neptuna, što je j o š podnošljiva
zabluda. Onaj val što dolazi k obali i vraća se u more, da li su to dva
dijela svijeta i l i dva dijela duše svijeta? Je li itko od vas toliko skrenuo
s pameti da mu je ovo smisleno? Z a š t o su vam, dakle, načinili dvije
božice, ako ne zato što su vam vaši mudri preci naskrbili ne da vama
vlada više bogova, nego da vas opsjedne više zloduha, koji uživaju
u tim nesmislicama i lažima? I zašto je Salacija, prema tome tuma­
čenju, izgubila onaj niži dio mora, gdje bijaše ispod svojeg m u ž a ? N a
taj način (kad tvrdite kako je ona povratni val) vi je smještate na povr­
šinu. D a li je to ona, srdita jer joj Veniliju dovede za inoču, naprosto
m u ž a isključila iz viših dijelova mora?
23. 1. Postoji, dakako, jedna zemlja, koju vidimo punu živo­ O Zemlji, o kojoj
Varon tvrdi kako
tinja, pa ipak je ona sama jedno golemo tijelo medu pratvarima svijeta je božica, zbog to­
ga što duša svijeta
i njegov najniži dio. Z a š t o hoće da je i ona božica? D a l i zbog toga (koju smatra bo­
što je plodna? Z a š t o onda nisu radije ljudi — bogovi, ljudi koji nju žanstvom) prožima
čak i taj najniži
obradbom čine plodnijom; ali tako što je oru, a ne što je o b o ž a v a j u ? dio svojeg tijela i
podaruje mu božan­
N u , oni k a ž u , kako zemlju čini b o ž i c o m onaj dio duše svijeta koji je sku moć
59
p r o ž i m a . ) K a o da j o š bjelodanije nije duša u ljudima, i gdje nije
u o p ć e u pitanju da l i jest; pa ipak ljude ne smatraju bogovima, d a p a č e ,
što je veoma ž a l o s n o , po z a č u d n o j i bijednoj zabludi, ljudi se podvrga­
vaju onima koji nisu bogovi i od kojih su sami bolji, kako bi takve
štovali i o b o ž a v a l i .
Usp. E N I J E , Epicharmus, fr. 4 (u: V A R O N , De lingua lat. 5, 64—65);
Annales 1, fr. 6 (u: V A R O N , De lingua lat. 5, 59); V A R O N , De lingua lat.
5, 58—60; vidi gore 4, 10.
 506 D E CIV. D E I 7, 23, 1-2
tur. E t certe i d e m V a r r o i n eodem de diis selectis l i b r o tres esse
affirmat animae gradus i n o m n i universaque natura: u n u m , q u o d
omnes partes corporis, quae vivunt, transit et non habet sensum,
sed t a n t u m ad v i v e n d u m valetudinem; hane v i m i n nostro corpore
p e r m a n a r e dicit i n ossa, ungues, capillos; sicut i n m u n d o arbores
sine sensu a l u n t u r et crescunt et m o d o q u o d a m suo v i v u n t :
secundum g r a d u m animae, i n quo sensus est; hane v i m perve-
nire i n oculos, aures, nares, os, tactum: t e r t i u m g r a d u m esse
animae s u m m u m , q u o d vocatur animus, i n quo intellegentia prae-
minet; hoc praeter h o m i n e m omnes carere mortales. H a n e p a r t e m
animae m u n d i dicit D e u m , i n nobis autem genium v o ć a r i . Esse
autem i n m u n d o lapides ac terram, q u a m videmus, quo n o n per-
manat sensus, ut ossa, ut ungues D e i ; solem vero, l u n a m , stellas,
quae sentimus quibusque ipse sentit, sensus esse eius; aethera
p o r r o a n i m u m eius; cuius v i m ° , quae pervenit i n astra, ea?
quoque facere deos, et per ea q u o d i n t e r r a m permanat deam
T e l l u r e m ; q u o d autem inde permanat i n mare atque oceanum,
6 0
deum esse N e p t u n u m .
...simuique ter -2. Redeat ergo ab hac, q u a m theologiam n a t u r a l e m
ra tellus et tel , . t . , , . , r
lumo. quo velut requiescendi causa ab his ambagibus atque anfractibus
fatigatus egressus est; redeat, i n q u a m , redeat ad c i v i l e m ; h i c e u m
adhuc teneo, tantisper de hac ago. N o n d u m dico, si terra et lapides
nostris sunt ossibus et unguibus similes, s i m i l i t e r eos intellegen-
t i a m n o n habere, sicut sensu carent; aut si i d c i r c o habere d i c u n t u r
ossa et ungues n o s t r i intellegentiam, q u i a i n h o m i n e sunt q u i
habet intellegentiam, t a m s t u l t u m esse q u i hos i n m u n d o deos
dicit, q u a m stultus est q u i i n nobis ossa et ungues homines dicit.
S e d haec c u m philosophis fortassis agenda sunt; n u n c autem
i s t u m adhuc p o l i t i c u m volo. F i e r i e n i m potest, ut, licet i n i l l a m
naturalis theologiae veluti l i b e r t a t e m caput erigere p a u l u l u m vo-
luisse videatur, adhuc tamen hunc l i b r u m versans et se i n i l l o
versari cogitans, eum etiam inde respexerit et hoc propterea dixe-
P L 2 1 3
rit, ne maiores eius sive aliae civitates / T e l l u r e m atque Neptu­
n u m i n a n i t e r coluisse credantur. Sed hoc d i c o : pars a n i m i m u n -
dani, quae per t e r r a m permeat, sicut u n a est terra, c u r n o n e t i a m
c c 2
°5 6 1
u n a m fecit deam, q u a m dicit esse T e l l u / r e m ? Q u o d si i t a fecit,
u b i erit Orcus, frater Iovis atque N e p t u n i , quem D i t e m p a t r e m
vocant? u b i eius coniux Proserpina, quae secundum a l i a m i n eisdem
l i b r i s p o s i t a m o p i n i o n e m n o n terrae fecunditas, sed pars i n f e r i o r
perhibetur? Q u o d si dicunt a n i m i m u n d a n i partem, c u m permeat
n
qui M.
° cuius vim] ex cuius vi M.
p
ipsam M.
« permeat ovdje i u M.
63
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 276.
O DPvž. B O Ž J O J 7, 23, 1-2 507
Isti V a r o n u istoj knjizi o izabranim bogovima ustvrđuje kako postoje
n
A
tri stupnja d u š e u cijeloj i sveukupnoj p r i r o d i : jedan koji prolazi
kroza sve živuće dijelove tijela i nema osjetila, nego samo sposobnost
za život; ta sila u n a š e m tijelu prodire do kostiju, nokata i kose; upravo
kao što se na svijetu i drveće bez osjetila hrani i raste i živi nekim svojim
n a č i n o m ; drugi je stupanj duše onaj u kojem je osjetilo; to je sila koja
stiže do očiju, ušiju, nosa, usta i opipa; treći je i najviši stupanj duše
(anima), a naziva se duh (animus), u kojem prevlađuje razumnost
(intelligentia), što osim čovjeka nema ni jedan smrtni stvor. Taj dio duše
svijeta V a r o n naziva bogom, a u nama genijem (genius). K a o što v i ­
dimo, u svijetu postoje i stijenje i zemlja, i koje ne p r o ž i m a osjetilnost,
te su oni kao kosti i nokti boga; d o č i m Sunce, Mjesec i zvijezde (koje
mi zamjećujemo i po kojima on zamjećuje) njegova su osjetila; eter je
njegov duh (animus): njegova m o ć stiže do zvijezda i čini od njih bo­
žanstva, a preko ovih p r o ž i m a i zemlju i čini je božicom Tellus; a pro­
60
dirući dalje u more i ocean čini boga Neptuna ).
2. M e đ u t i m , nek se V a r o n sad malo odvrati od toga bogoslovlja koje
smatra naravnim (u koje se kao na odmor sklonio izmoren svim tim
putat, dvosmislicama i smicalicama); nek se, k a ž e m , odvrati i svrati opet na
ono g r a đ a n s k o bogoslovlje; tu mi još treba; a time sam cijelo vrijeme
i zaokupljen. M o g a o bih raspravljati o tome, ako su zemlja i ka­
menje nalik na naše kosti i nokte, onda oni — slično njima — nemaju
razumnosti, kao što i m manjka i osjetilo; i l i opet, kaže l i se kako naše
kosti i nokti posjeduju razumnost, jer su u čovjeku koji ima razumnost,
onda je isto tako glup onaj koji kaže kako su ti dijelovi svijeta bogovi
kao što je glup i onaj koji kaže da su ljudi kosti i nokti u nama. A l i ,
0 tim stvarima treba m o ž d a raspravljati s filozofima; dok se sada
bavim V a r o n o m kao rimskim g r a đ a n i n o m . Naime, iako se čini kako
htjede na čas podignuti glavu t o b o ž e u slobodu naravnog bogoslovlja,
može biti da baveći se j o š ovom knjigom i razmišljajući o toj zaokup­
ljenosti, ipak se odatle osvrnuo naniže te dotično izjavio zbog toga,
da se ne bi pomislilo kako su njegovi preci i l i ostali gradovi uludo
štovali božicu Tellus i boga Neptuna.
A l i , k a ž e m ovo: ako postoji onaj dio svjetskog duha koji p r o ž i m a
zemlju, a zemlja je jedna, zašto onda ne načini jednu božicu, onu koju
61
naziva Tellus (Zemlja)? ) Učini l i tako, gdje će biti Orcus, brat Jupitra
1 Neptuna, kojega nazivaju Dis Pater? A gdje l i će biti njegova supruga
Prozerpina, koja prema drugom mnijenju iznesenu u istoj knjizi nije
plodnost zemlje, nego njezin niži dio? A k o pak kažu kako dio svjetskog
a V A R O N , De lingua lat. 5, 62. 67; De re rust. 1, 1, 5.
t pnjevima d u k 8 V n 1 C i c e r n ( n a r a v i b g v a 2 3 3 ) a p o s t o j i s l i č n o 1 u
«otela i™toikS. ° ° ° ° ° ° ' ' ' ^
 508 D E CIV. D E I 7, 23, 2-24, 1 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 23, 2-24, 1 509

terrae p a r t e m superiorem, D i t e m p a t r e m facere deum; c u m vero duha, prožimajući gornji dio zemlje, tvori boga Dis Patera, a p r o ž i m a ­
6 2
i n f e r i o r e m , P r o s e r p i n a m d e a m : Tellus i l l a q u i d erit? I t a e n i m 62
jući onaj niži — božicu Prozerpinu } što će onda biti ta Tellus? Tako
t o t u m , q u o d i p s a erat, i n duas istas partes deosque d i v i s u m est, se, naime, cjelina koja bijaše ona sama, podijelila na ta dva dijela
ut ipsa tertia quae sit aut u b i sit invenire non possit; n i s i quis i dva b o ž a n s t v a , tako te se ne m o ž e pronaći za nju (kao za treću) ni
dicat s i m u l istos deos O r c u m atque P r o s e r p i n a m u n a m deam esse tko je ni gdje je; mjesto ni posao; ukoliko ne bi tkogod rekao kako
T e l l u r e m et n o n esse i a m tres, sed aut u n a m aut duos; et tamen su b o ž a n s t v a Orcus i Prozerpina ujedno jedna božica Tellus, pa tako
tres dicuntur, tres habentur, tres coluntur aris suis, delubris suis, nisu troje, nego i l i jedno i l i dvoje; nu, oni kažu kako ih je troje, te ih
sacris, s i m u l a c r i s , sacerdotibus suis, et per haec e t i a m fallacibus smatraju kao troje i štuju ih kao troje, s njihovim žrtvenicima, sveti­
p r o s t i t u t a m a n i m a m constuprantibus daemonibus suis. A d h u c res- štima, svetkovinama, kipovima i svećenicima, i time sa prijevarnim
pondeatur, q u a m p a r t e m terrae permeet pars m u n d a n i a n i m i , ut zlodusima koji se pridružuju silovanju bludu odane duše.
d e u m faciat T e l l u m o n e m ? N o n , inquit, sed una eademque terra
Neka zatim odgovore: koji dio zemlje p r o ž i m a čest svjetskog duha da
habet g e m i n a m v i m , et m a s c u l i n a m , quod semina producat, et B
r s
bi načinila boga T e l l u m a ? V a r o n odgovara: »Nije tako. Nego
f e m i n i n a m , q u o d recipiat atque n u t r i a t ; inde a v i feminae d i c t a m
1
jedna te ista zemlja ima dvostruku m o ć , mušku jer proizvodi sjeme­
esse T e l l u r e m , a m a s c u l i T e l l u m o n e m . C u r ergo pontifices, ut
nje, i žensku jer ga prima i gaji; otuda se po ženskoj moći naziva Tellus,
ipse indicat, additis quoque aliis duobus quattuor diis faciunt
a po muškoj Tellumo« (26). N u zašto onda veliki svećenici, kao što
r e m d i v i n a m , T e l l u r i , T e l l u m o n i , A l t o r i , R u s o r i ? De T e l l u r e et
sam kaže, dodaju još dva božanstva i priređuju svečane obrede
T e l l u m o n e i a m d i c t u m est. A l t o r i quare? Q u o d ex terra, inquit,
u čast č e t i r i m a : božici Tellus, bogu Tellumu, bogu A l t o r u i bogu
a l u n t u r o m n i a quae nata sunt. R u s o r i quare? Q u o d rursus, inquit,
Rusoru? O b o ž a n s t v i m a Tellus i Tellumo već je dosta r e č n o . A l i zašto
cuncta eodem revolvuntur.
žrtvovati A l t o r u ? Z b o g toga, odgovara V a r o n , jer se iz zemlje hrani
(aluntur) sve što se r a đ a . A zašto Rusoru? Z b o g toga što se, kako kaže,
sve ponovo (rursus) vraća na isto mjesto.

24. 1. D a k l e , jedna zemlja zbog te svoje četverostruke moći ° pridjevcima bo-

. i , v • -1-1 i- • • v • • , . žice Tellus i njiho-

trebala je imati cetin pndjevka, ah ne tvoriti cetin b o ž a n s t v a ; isto vim značenjima;

An terra sit e- 24. 1. Debuit ergo una terra propter istam quatergeminam u

n a k e nm nb o, j g i hhu s tovz a r i ,
l a k o

tiam magna ma- , . . tako, jedan u Jupiter

pridjevke, kojimaima
je —mnoge kažupridjevke, a i jedna Junona ima mnoge n i s u - ~
s a d r ž a n a mnogostruka m o ć koja " J ' ™ ! R E B A L I

ter et Cybeie... v i m quattuor habere cognomina, n o n quattuor facere deos; sicut . . . , . . . . . . . . . vv .,.
pnpada jednomu bogu i l i jednoj božici, te m n o š t v o pndjevaka ne tvori
, . potkrepljivati mni-
jenje o m n o š t v u b o -
tot cognominibus unus l u p p i t e r et tot cognominibus u n a l u n o , i n i m n o š t v o bogova. A l i , upravo kao što se pokatkada i najpokvarenije g o v a

quibus o m n i b u s vis m u l t i p l e x esse d i c i t u r ad u n u m deum vel u n a m
deam pertinens, n o n m u l t i t u d o c o g n o m i n u m d e o r u m etiam m u l t i -
t u d i n e m faciens. Sed profeeto sicut aliquando etiam ipsas vilissi-
mas feminas earum, quas l i b i d i n e quaesierunt, taedet paenitetque
t u r b a r u m : sic a n i m a m v i l e m factam et i m m u n d i s s p i r i t i b u s prosti­
t u t a m deos sibi m u l t i p l i c a r e , quibus contaminanda prosterneretur,
sicut p l u r i m u m libuit, sic aliquando et piguit. N a m et ipse V a r r o
quasi de i p s a t u r b a verecundatus u n a m deam vult esse T e l l u r e m .
Eamdem i n q u i t , dicunt Matrem Magnam; quod tympanum
significari esse orbem terrae; quod tur res in capite, oppida;
v
sedens fingatur circa eam cum omnia moveantur, ipsam non mo-
žene zamore i zgade od rulje ljubavnika koje p o ž u d o m stekoše, tako
i duša što se unizila i razbludila s nečistim dusima (iako o p ć e n i t o rada
u m n o ž a v a t i one bogove pred koje se prostire da bi je kaljali) pokatkad
se zamori od njih. Naime, i sam V a r o n , kao da se zastidio od te gomile,
ushtjede da je jedna božica Tellus. O n kaže:
»Istu božicu nazivaju V e l i k a M a j k a ; to što ima talambas znači da je
ona zemaljski krug; što na glavi ima tornjeve — znači gradove; što se
habeat, oko nje prave sjedala, znači dok se okolo nje sve giba, ona miruje; što
quod

r
enutriat M.
" feminina M.
1 (26) Gore u knjizi 4, 10 bilo je riječi o tročlanu Terra-Tellus-Tellumo
masculina M. s namjerom da se politeizam otkloni poradi izlišnog povećavanja broja bogova;
u
quadrigeminam M. ovdje se želi pobiti naturalistička podloga štovanja Zemlje kao majke.
v
sedens fingatur] sedes fingantur M.
B V a r o n u je b o ž i c a Tellus » M a j k a Z e m l j a « , od koje sav ž i v o t dolazi i kojoj se v r a ć a . Po nekima
62
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16), fr. 257; usp. Himn. hom. min. Gea mat.; su b o ž i c a Tellus i bog T e l l u m o prvotna rimska b o ž a n s t v a raslinja, a do njihove veze s M a j k o m
Z e m l j o m d o š l o je pod g r č k i m utjecajem. U svakom s l u č a j u , veoma je rana njezina veza
HEZIOD, Teog. 125—153; L U K R E C I J E , De rer. nat. 2, 599—668; vidi gore s C e r e r o m , koja je opet i z j e d n a č e n a s D e m e t r o m . Č i n i se da su A l t o r i Rusor s v e ć e n i č k i
4, 10. i z m i š l j a j i : m o g u ć e je da je njihovo izvorno z n a č e n j e » h r a n i t e l j « i » o r a t e l j « .
 510 DE CIV. DEI 7, 24, 1-2 O DRŽ. B O Ž J O J 7, 24, 1-2 511

veri. Quod Gallos huic deae ut servirent fecerunt, significat, qui su uškopljeni G a l i da služe ovoj božici, znači kako oni koji nemaju
PL 214 semine indigeant, terram sequi opor/tere; in ea quippe omnia re- sjemena trebaju slijediti zemlju; jer se u njoj nalaze sve stvari. T o
CC 206
periri. Quod se apud eam iactant, praecipitur, inquit, qui terram što o n i skaču ispred nje, te se bacaju, nalog je — kaže — da oni što
colunt, ne sedeant; semper enim esse quod agant. Cymbalorum o b r a đ u j u zemlju ne trebaju sjediti d o k o n i ; uvijek imaju što raditi. Z v u k
sonitus ferramentorum iactandorum ac manuum et eius rei crepi- poludrica označuje pokrete željeznog o r u đ a , ljudskih ruku te ostalu
z
tum in colendo agro qui fit signifcant; ideo aere, quod eam antiqui buku pri ratarskom radu; a te su poludrice od mjedi zbog toga što su
colebant aere, antequam ferrum esset inventum. Leonem, inquit, njome stari obrađivali zemlju prije nego što je p r o n a đ e n o željezo. N j u ,
adiungunt solutum ac mansuetum, ut ostendant nullum genus uz to, prati nevezan i pitom lav, da se označi kako ni jedna vrsta
esse terrae tam remotum ac vehementer ferum, quod non subigi zemlje nije tako daleka ni toliko divlja da se ne bi mogla ukrotiti i ob­
63
colique conveniat . 63
Deinde adiungit et dicit, T e l l u r e m m a t r e m et rađivati« ).
n o m i n i b u s p l u r i b u s et cognominibus quod nominarunt, deos existi-
V a r o n zatim dodajući kaže, kako su Majku Zemlju nazivali mnogim
matos esse complures. Tellurem, inquit, putant esse Opem, quod
imenima i pridjevcima, te su mislili kako je i toliko b o ž a n s t a v a . O n
opere fiat melior; Matrem, quod plurima pariat; Magnam, quod
k a ž e : »Misle kako je Zemlja (tellus) Ops, jer radom (opus) postaje
cibum pariat; Proserpinam, quod ex ea proserpant fruges; Vestam,
bolja; da je M a j k a (mater) jer mnogo r a đ a ; da je V e l i k a (magna), jer
quod vestiatur herbis. Sic alias deas, inquit, non absurde ad hane
64
r a đ a hranu; da je Prozerpina, jer iz nje ispuzavaju (proserpant) usjevi;
revocant . S i ergo u n a dea est, quae q u i d e m consulta veritate A
da je V e s t a , jer se zaodijeva (vestiatur) travama. Tako se i ostale
nec i p s a est, i n t e r i m q u i d i t u r i n multas? U n i u s sint i s t a m u l t a 64

a a
n u m i n a , n o n t a m deae multae q u a m n o m i n a . Sed e r r a n t i u m
m a i o r u m auctoritas d e p r i m i t et e u m d e m V a r r o n e m post hane
sententiam trepidare compellit. A d i u n g i t e n i m et dicit: Cum qui-
bus opinio maiorum de his deabus, quod plures eas
esse, non pugnat. Quo m o d o n o n pugnat, c u m valde a l i u d sit u n a m
deam n o m i n a habere m u l t a , a l i u d esse deas multas? Sed potest,
i n q u i t , fieri ut eadem res et una sit, et in ea quaedam res sint
plures . 65
Concedo i n uno homine esse res plures, n u m q u i d ideo
et homines plures? S i c i n u n a dea esse res plures, n u m q u i d ideo
et deas plures? V e r u m sicut volunt, dividant, conflent, m u l t i p l i -
cent, replicent, i m p l i c e n t .
božice svode na nju, što nije b e s m i s l e n o « ) .
A k o je ona, dakle, jedna božica (ako bi se išlo za istinom, ne bi bila ni
to) zašto od nje prave mnoge? Neka ta mnoga b o ž a n s k a imena pripa­
putarunt daju jednoj, a ne o n o l i k i m b o ž i c a m a koliko je imena. A l i ugled predaka,
koji bijahu u zabludi, pritišće i samog V a r o n a i prisiljava ga da se
koleba nakon gornje izjave. Jer on dodajući kaže: »S time nije u su­
kobu mišljenje predaka o tim b o ž i c a m a , o kojima d r ž a h u da ih ima
više.« A kako da nije u sukobu, kad je posve drukčije da jedna božica
ima mnogo imena, a drugo opet da je više božica? V a r o n kaže: » M o ­
65
guće je da ista stvar bude i jedna i da u njoj nekih stvari bude v i š e « ) .
D o p u š t a m da je u jednome čovjeku više stvari, ali zbog toga nije
u njemu i više ljudi? Isto tako, što je u jednoj božici više stvari, zar je
zbog toga i više b o ž i c a ? A l i neka čine kako i m je volja, neka dijele,
spajaju, u m n a ž a j u , pojednostavljuju i zapliću (27).

2. T o su glasoviti tajni obredi božice Tellus i Velike Majke, u kojima

...cuius sacerdo- - 2. H a e c sunt T e l l u r i s et M a t r i s Magnae praeelara mysteria,
tes evirantur... a b
unde o m n i a referuntur ad m o r t a l i a semina e t exercendam agri-
c u l t u r a m . Itane ad haec relata et hunc finem habentia t y m p a n u m ,
turres, G a l l i , iactatio insana m e m b r o r u m , crepitus c v m b a l o r u m ,
confictio l e o n u m v i t a m cuiiquam pollicentur aeternam? Itane pro­
pterea G a l l i abscisi h u i c Magnae deae serviunt, ut significent, q u i
semine indigeant, t e r r a m sequi oportere; quasi n o n eos ipsa potius
je sve u svezi sa smrtnim sjemenjem i provedbom ratarstva. D a li onda
takvi obredi i sve što i m pripada — poludrica, tornjevi, G a l l i , mahnito
razbacivanje udovima, zveket cimbala, i pojava lava — obećaju
i k o m u vječni život? Z a r ti G a l l i nisu uškopljeni zbog toga da bi služili
velikoj božici te označivali kako oni kojima nedostaje sjeme trebaju
slijediti zemlju; kao da ih nije radije vlastito ropstvo lišilo sjemena! D a

z
crepitus M. (27) Građanska rimska teologija uz pomoć naturalističkog tumačenja
aa
nomina M. trudila se opravdati prost i okrutan kult frigijske božice Cibele vezujući ga uz
ab
ad dod. M. štovanje Velike Majke (Magna Mater) i Zemlje majke (Terra mater) i tako
ulazeći u misterijske obrede. Ni ovdje Augustin ne skriva svog zazora kao ni
63
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16j, fr. 263. u knjizi 2,7 (usp. i slijedeće bilj. 28 i 29).
64
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 241; usp. De lingua lat. 5, 64.
63
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 241. A Lat. Vesta, g r č . Hestia, z n a č i o g n j i š t e , prema indoeuropskom korijenu ves gorjeti.
 512 D E C I V . D E I 7, 2 4 , 2-25 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 2 4 , 2 - 2 5 513

servitus semine faciat indigere? U t r u m e n i m sequendo hane deam,
c u m indigeant, semen adquirunt, an potius sequendo hane deam,
c u m habeant, semen a m i t t u n t ? H o c i n t e r p r e t a r i est a n detestari?
Nec attenditur, q u a n t u m m a l i g n i daemones praevaluerint, q u i nec
c c 2 0 7
a l i q u a m a g n a his sacris p o l l i c e r i ausi sunt, / et t a m erudelia exi-
gere potuerunt. S i dea terra n o n esset, manus ei homines operando
a c
inferrent, ut semina consequerentur per i l l a m , n o n e t sibi sae-
viendo, ut semina perderent propter i l l a m ; si dea n o n esset, i t a
fecunda fieret manibus alienis, ut n o n cogeret h o m i n e m s t e r i l e m
fieri m a n i b u s suis. I a m q u o d i n L i b e r i sacris honesta m a t r o n a
pudenda v i r i l i a coronabat speetante m u l t i t u d i n e , u b i rubens et
P L 2 1 5
sudans, s i est / u l l a frons i n h o m i n i b u s , adstabat forsitan et m a r i ­
tus; et q u o d i n celebratione n u p t i a r u m super P r i a p i s c a p u m n o v a
66
n u p t a sedere i u b e b a t u r : longe c o n t e m p t i b i l i o r a atque l e v i o r a
sunt prae ista turpitudine c r u d e l i s s i m a vel erudelitate t u r p i s s i m a ,
a d
u b i daemoniacis r i t i b u s sic uterque sexus i l l u d i t u r , ut neuter suo
vulnere p e r i m a t u r . I b i fascinatio t i m e t u r a g r o r u m , hic membro-
r u m a m p u t a t i o n o n timetur. I b i sic dehonestatur novae nuptae
verecundia, ut n o n s o l u m fecunditas, sed nec v i r g i n i t a s a d i m a t u r ;
hic i t a a m p u t a t u r virilitas, ut nec convertatur i n f e m i n a m nec
vir relinquatur.
li oni slijedeći tu božicu stječu sjeme koje nemaju, i l i pak prije: slije­
deći božicu gube sjeme koje imaju? D a li se time to t u m a č i i l i se od
toga o d v r a ć a ? A ne o p a ž a se koliko su time prevladali opaki
zlodusi, koji su uzmogli zahtijevati tolike okrutnosti, ne usudivši se
obećati ništa veliko za takve obrede.
K a d zemlja ne bi bila božica, ljudi bi radeći spustili ruke na nju, kako
bi od nje dobili sjeme, a ne bi mahnitali protiv sebe samih, da bi zbog
nje izgubili svoje sjeme; kad ona ne bi bila božica, toliko bi postala
plodna od tuđih ruku da ne bi prisiljavala čovjeka da se ujalovi
vlastitim rukama. U obredima Libera č a s n a g o s p o đ a je ovjenčavala
m u š k o spolovilo, dok je m n o š t v o promatralo, a m o ž d a tu stajaše i sam
njezin suprug (crveneći se i znojeći), ako je ikakva obraza u ljudi;
a pri svadbenoj svečanosti nevjesti se n a r e đ i v a l o da sjedne na Prija-
6 6
pov u d ) ; pa ipak su takvi običaji zanemariviji i lakši u s p o r e đ e n i
s onom najokrutnijom gnusobom i l i najgnusnijom o k r u t n o š ć u , gdje se
u obredima zloduha oba spola izruguju, a da ni jedan od njih ne po­
giba od svoje rane. Ondje se boje uroka na poljima, ovdje se ne boje
ni odsijecanja udova. Ondje se tako sramoti čednost nevjeste, ali ne
samo što se ne gubi plodnost, nego ni djevičanstvo; d o č i m ovdje se
tako odsijeca muškost, da se jadnik ne pretvara u žensko, a ne ostaje
ni m u š k o .

A
25. Sam Atis u V a r o n a nije ni spomenut, niti je p o t r a ž e n o K o j e su o b j a š n j e ­
nje o o t k i n u ć u A t i -
ikakvo objašnjenje o njemu, a upravo su iz ljubavi prema njemu G a l l i sova uda otkrili
grčki mudraci
sebi odsijecali ud. A l i učeni i mudri G r c i nisu n i p o š t o prešutjeli predmet
8
tako svet i slavan. Glasoviti filozof Porfirije je izjavio kako je proljetno
lice zemlje ljepše nego u ostala godišnja doba, i da Atis predstavlja
cvijeće, a uškopljen je zbog toga što cvijet pada prije ploda. T u se,
...Attin 25. E t A t t i s a e
ille n o n est c o m m e m o r a t u s nec eius ab isto dakle, s cvijetom nije u s p o r e đ i v a o sam čovjek (ili ono nalik na čovjeka
tes. što se naziva Atis), nego njegovo spolovilo )- O n o je, naime, otpalo, 67

interpretatio requisita est, i n cuius dileetionis m e m o r i a m Gallus

absciditur. S e d d o c t i Graeci atque sapientes nequaquam r a t i o n e m dok je on i dalje živio; zapravo nije otpalo, niti je ubrano, nego je
t a m sanetam praeclaramque tacuerunt. P r o p t e r v e r n a l e m quippe
faciem terrae, quae ceteris est temporibus p u l e h r i o r , P o r p h y r i u s ,
philosophus nobilis, « A t t i n » flores significare perhibuit, et ideo
abscisum, q u i a flos decidit ante fruetum. N o n ergo i p s u m h o m i ­
n e m vel quasi h o m i n e m , q u i est vocatus Attis, sed v i r i l i a eius flori
67
c o m p a r a v e r u n t . Ipsa quippe illo vivente deciderunt; i m m o vero
n o n deciderunt neque decerpta, sed plane discerpta sunt; nec i l l o

:
et] etiam M .
1
daemoniacis artibus M.
' Atvs ovdje i u M. A Atis b i j a š e t u đ i n s k o b o ž a n s t v o (frigijski bog povezan sa C i b e l o m ) i V a r o n nije imao razloga
da ga o b r a đ u j e u djelu o rimskim starinama.
B Porfirije iz Tira (233-300), u č e n i k Plotina i v o d e ć i predstavnik neoplatonizma. V j e š t pisac
6 o filozofiji i religiji. U n a t o č njegovih napadaja na k r š ć a n s t v o (djelo Protiv kršćana) i obrane
< Vidi gore 6, 9, 3. poganskih obreda, Augustin ga je p o š t i v a o kao filozofa i u Boljoj državi č e s t o navodi njegove
67
P O R F I R I J E u: E U Z E B I J E , Praep. evang. 3, 11, 12. izjave.
 514 D E C I V . D E I 7, 25-26
flore amisso q u i s q u a m postea fructus, sed potius sterilitas conse-
cuta est. Q u i d ergo ipse reliquus, et q u i d q u i d remansit absciso?
q u i d eo significari d i c i t u r ? qua refertur? quae interpretatio inde
profertur? A n haec frustra moliendo nihilque inveniendo persua-
dent i l l u d potius esse credendum, quod de homine castrato f a m a
iactavit litterisque m a n d a t u m est? M e r i t o hine aversatus est V a r r o
noster, neque hoc dicere voluit; n o n e n i m h o m i n e m d o c t i s s i m u m
latuit.
Turpia et fera 26. Itemque de m o l h b u s eidem M a t r i Magnae contra omnem
sacra Cybeles . ,. ,. . . .
sunt. v i r o r u m m u h e r u m q u e verecundiam consecratis, q u i usque m hester-
n u m d i e m madidis capillis, facie dealbata, fluentibus membris,
c c 2 0 8
incessu femineo per plateas vicosque / Carthaginis etiam a propo-
P L 2 1 6 a f
lis unde turpiter viverent exigebant, n i h i l V a r r o di/cere v o l u i t nec
u s p i a m me legisse c o m m e m i n i . Defecit interpretatio, erubuit ratio,
conticuit oratio. V i c i t M a t r i s Magnae omnes deos filios non n u m i n i s
magnitudo, sed c r i m i n i s . H u i c m o n s t r o nec l a n i monstrositas compa-
ratur. Ille i n s i m u l a c r i s habebat solam deformitatem, ista i n sacris
deformem erudelitatem; ille m e m b r a i n lapidibus addita, haec i n
h o m i n i b u s perdita. H o c dedecus tot l o v i š ipsius et tanta stupra n o n
vincunt. Ille inter femineas corruptelas uno Ganymede caelum infa-
mavit; ista tot m o l l i b u s professis et p u b l i c i s et inquinavit t e r r a m et
caelo fecit i n i u r i a m . S a t u r n u m fortasse possemus huic i n isto genere
turpissimae erudelitatis sive conferre sive praeferre, q u i p a t r e m
castrasse perhibetur; sed i n S a t u r n i sacris homines alienis m a n i b u s
potius occidi q u a m suis abscidi potuerunt. Devoravit ille filios, ut
poetae ferunt, et p h y s i c i ex hoc interpretantur quod volunt; ut a u t e m
a g
h i s t o r i a prodit, necavit; sed quod ei Poeni suos filios sacrificati sunt ,
n o n recepere R o m a n i . A t vero ista M a g n a d e o r u m M a t e r e t i a m Ro­
manis templis castratos i n t u l i t atque i s t a m saevitiam moremque ser-
vavit, credita vires adiuvare R o m a n o r u m exsecando v i r i l i a v i r o r u m .
Q u i d sunt ad hoc m a l u m furta M e r c u r i i , Veneris lascivia, s t u p r a ac
populis M
' sacrificaverunt M.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 2 5 - 2 6 515
naprosto otkinuto. A kad je taj cvijet izgubljen, nije slijedio plod,
nego prije — jalovost ( 2 8 ) . D a k l e , što je s onim što preostade od njega,
s bilo čim što ostade nakon o t k i n u ć a ? Što se kaže da to označuje? N a
što se odnosi? K a k v o se nudi tumačenje? Ili m o ž d a , naprosto uvjera­
vaju, kako je bolje vjerovati u ono što o uškopljeniku pronosi glasina
i prenose knjige? O n d a se n a š V a r o n s pravom sustegnuo od toga
i nije htio govoriti o tome; njemu kao najučnijem čovjeku to ne bijaše
nepoznato.
U b i 0 b r e d Ž
26. Niti je sam V a r o n htio išta govoriti, a niti se sam sjećam da y iik M k
sam igdje p r o č i t a o o onim mekoputnicima p o s v e ć e n i m istoj Velikoj V e , l k e
J M a k e
Majci (a protiv svake čednosti bilo m u ž e v a bilo ž e n a ) , koji su se sve do
jučerašnjeg dana mogli vidjeti gdje namazanih vlasi i nabijeljena lica,
mekanih udova i sa ženstvenim kretnjama po trgovima i ulicama K a r ­
tage č a k i od prekupaca prose štogod za svoj sramotni život ( 2 9 ) . T u m a ­
čenje je zatajilo, razbor se posramio, rječitost zamuknula. N a d ­
mašila je V e l i k a Majka svu svoju djecu bogove, ali ne veličinom b o ž a n ­
stva, nego zločina. S tim se čudovištem ne može usporediti ni Janova
čudovišnost. O n je jedinu nakaznost imao u kipovima, a ona nakaznu
okrutnost u obredima; njemu su u kamenu udovi dodavani, a njoj su
u ljudi oduzimani.
Takvu sramotu ne n a d m a š i š e ni onolike obljube samoga Jupitra. Iako
je zaveo mnoge žene, nebo je osramotio samo G a n i m e d o m ; a ona je
tolikim priznatim i javnim mekoputnicima okaljala zemlju i nanijela
uvredu nebu. Jedino m o ž d a m o ž e m o njojzi Saturna bilo usporediti bilo
nadrediti, u toj vrsti najgnusnije okrutnosti, jer se o njemu govori kako
je u š k o p i o vlastitog oca; ali u Saturnovim obredima ljudi su prije mogli
poginuti od tuđih ruku negoli se škopiti vlastitim rukama. K a o što
pjesnici pripovijedaju, taj je ž d e r a o svoju djecu, a prirodoslovci to
t u m a č e kako ushtjednu; kako povijest prenosi, ubijao ih je; ali običaj
Punjana, koji mu ž r t v o v a h u svoju djecu, ne prihvatiše Rimljani.
D o č i m ta V e l i k a Majka bogova dovela je svoje uškopljenike čak
i u rimske hramove, i z a d r ž a l a je taj divljačni običaj, jer se vjerovalo
kako ona p o m a ž e moći (vires) Rimljana odsijecanjem muš kosti
m u ž e v i m a (virilia virorum).
(28) Otajno značenje kastracije Atisa (i eunuha" posvećenih Cibeli koji
ga oponašahu) mučilo je glavu mnogih starih i novijih učenjaka, dotle da su
neki pretpostavljali da se androgin Adgistis (frigijsko ime za Cibelu) dijelio
na dvoje: žensko, Cibelu, i muško, Atisa koji bi se nakon snošaja kastrirao kako
bi ostao vjeran. Posrijedi je zacijelo mit prirode roditeljke, kao ktoničnog
božanstva, koje se održava bez naknadnog oplođivanja. Augustin ga ovdje ni
drugdje ne odobrava zbog okrutnosti i prostote (v. gore 6, 7, 3 i bilj. 12).
(29) Druga besramna strana Cibelina (i drugih) kultova jest sveto okup-
ljanje beskućnika i opsjenara, zvanih metragirti, koji su uporno salijetali narod
praveći se prorocima, gataocima i ljekarima: usp. Ciceron, De leg. 2, 16, 4 0 ;
A u l e M 1 r e 2 4 2 6
P h ^ g° > - -
 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 2 6 - 2 7 , 1 517
516 D E C I V . D E I 7, 26-27, 1

turpitudines ceterorum, quae proferremus de libris, nisi cotidie can-
tarentur et saltarentur i n theatris? Sed haec q u i d sunt ad t a n t u m
m a l u m , cuius magnitudo Magnae M a t r i tantummodo competebat?
P r a e s e r t i m q u o d i l l a d i c u n t u r a poetis esse conficta, quasi poetae
i d e t i a m finxerint, q u o d ea sint diis grata et accepta. U t ergo cane-
rentur vel scriberentur, sit audacia vel petulantia poetarum; ut vero
divinis rebus et honoribus eisdem imperantibus et extorquentibus
n u m i n i b u s adderentur, q u i d est nisi c r i m e n deorum, i m m o vero con-
fessio d a e m o n i o r u m et deceptio m i s e r o r u m ? V e r u m i l l u d , q u o d de
a b s c i s o r u m consecratione M a t e r d e u m a h
coli meruit, n o n poetae
confinxerunt, sed horrere magis q u a m canere maluerunt. H i s n e diis
selectis q u i s q u a m consecrandus est, ut post m o r t e m vivat beate,
quibus consecratus ante m o r t e m honeste non potest vivere, t a m
foedis superstitionibus subditus et i m m u n d i s daemonibus obligatus?
Sed haec o m n i a , inquit, referuntur ad m u n d u m . V i d e a t ne potius
ad i m m u n d u m . Q u i d autem n o n potest referri ad m u n d u m , q u o d esse
demonstratur i n m u n d o ? N o s autem anirnum quaerimus, q u i vera
religione confisus n o n t a m q u a m deum s u u m adoret m u n d u m , sed
c c 2 0 9
t a m q u a m opus Dei propter D e u m laudet m u n d u m , et / m u n d a n i s
sordibus expiatus mundus perveniat a d Deum, q u i condidit m u n d u m .
Što su prema toj o p a č i n i , Merkurove k r a đ e , bludničenja Venerina, te
preljubi i sramotna djela ostalih, koje bismo naveli iz knjiga, da se
svakodnevno pjesmom i plesom ne govori o njima u kazalištima? A l i
što je sve to u s p o r e đ e n o s takvim zlom, kojemu se golemost mogla nad­
metati samo s veličinom Velike Majke? Osobito kad se kaže kako su
ta djela izmislili pjesnici, kao da su pjesnici izmislili i to da su ona
ugodna i p r i h v a ć e n a bogovima. Nek se zbog drskosti i l i obijesti pjes­
nika pjeva i l i piskara; ali kad su na nalog i zahtjev b o ž a n s t a v a takve
stvari uvedene u b o ž a n s k e obrede i počasti, što je to onda drugo nego
zločin samih bogova, d a p a č e : priznanje zlih duhova i obmana bijed­
nika? M e đ u t i m , to što je Majka bogova stekla pravo da je štuju po­
svećenjem uškopljenika — nisu izmislili pjesnici, jer su se toga radije
užasavali nego što bi o tome pjevali (30).
Treba li se itko posvećivati tim izabranim bogovima, kako bi b l a ž e n o
živio nakon smrti, kad posvećen njima ne m o ž e p o š t e n o živjeti prije
smrti, podvrgnut tako odvratnim praznovjericama i sputan nečistim
zlodusima? A l i sve to, kaže V a r o n , tiče se svijeta. Nek pripazi da se to
A
prije ne tiče s m e ć a ! Jer, što se ne m o ž e ticati svijeta, što se dokazuje
da je u svijetu? A l i mi t r a ž i m o dušu koja se ufa u istinsku vjeru, te ne
o b o ž a v a svijet kao svojeg boga, nego svijet hvali kao djelo Božje zbog
Boga, te očišćena od svjetovnih (mundanis) gnusoba, čista (mundus)
B
dolazi Bogu koji je utemeljio svijet (mundum) .

Christi et Romanorum religio conferuntur ad veram felicitatem Po lit e iza m kao negacija spasenja u usporedbi s kršćanstvom (27-35)
(27-35) 27. 1. V i d i m o , tako, da ti izabrani bogovi bijahu više razglašeni O izmišljotinama
prirodoslovaca, ko­
od ostalih, ali ne kako bi se proslavile njihove zasluge, nego da se ne bi ji niti štuju istinsko
Quam deorum 27. 1. Istos vero deos selectos videmus q u i d e m clarius inno- B o ž a n s t v o , niti pak
skrila njihova sramotna djela; otuda je još vjerojatnije da oni nekoć onim obredom ko­
dederit explica-
tionem Euheme- tuisse q u a m ceteros, non tamen ut eorum i l l u s t r a r e n t u r m e r i t a , bijahu ljudi, kako je to i u predaji, ne samo pjesničkih nego i povijesnih jim treba štovati
istinsko B o ž a n s t v o
rus. sed ne o c c u l t a r e n t u r o p p r o b r i a ; unde magis eos homines fuisse
P L 217
djela. Vergilije, naime, kaže:
credibile est, sicut n o n s o l u m poeticae litterae, v e r u m e t i a m histo-
ricae tradiderunt. N a m quod Vergilius ait: »Prvi m e đ u njih d o đ e s O l i m p a nebeskog Saturn,
68 A

Primus ab aethereo venit Saturnus Olympo, Prognan iz kraljevstva svog, od Jupitra bježeći« ) .
68
Arma loviš fugiens et regnis exsul ademptis ,
et quae a d hane r e m pertinentia consequuntur, t o t a m de hoc

(30) Rimski pisci i pjesnici ne skrivaju nelagodnosti kad govore o nemi­

lom činu kastriranja, što nekad prelazi u prezir i gnušanje: usp. Seneka, Dial.
de superst. fr. 3 4 ; Juvenal, Sat. 6, 5 1 2 - 5 1 5 .
ah
deorum M. A Posrijedi je igra r i j e č i , jer je lat. mundus (svijet i , ujedno, č i s t ) , a inmundus ( n e č i s t ) .
B Ponovo trostruka igra s dvostrukim z n a č e n j e m r i j e č i mundus ( č i s t , svijet).
A P r i č u o Saturnu u L a c i j u č e s t o spominju i rimski i g r č k i pisci. Ne zna se koliko to potječe
' V E R G I L I J E , Aen. 8, 319 s. od Euhemera ili iz Enijeva prijevoda njegova djela.
 518 D E CIV. D E I 7, 27, 1-2
E u h e m e r u s pandit h i s t o r i a m , q u a m E n n i u s i n l a t i n u m vertit elo-
6 9
q u i u m ; unde q u i a p l u r i m a posuerunt, q u i c o n t r a huius m o d i
errores ante nos vel graeco sermone vel latino scripserunt, n o n
i n eo m i h i p l a c u i t i m m o r a r i .
Tribus modis . 2. Ipsas phvsiologias c u m considero, quibus d o c t i et acuti
errat profana , . , , . •*
religio. homines has res humanas conantur vertere i n res divinas, n i h i l
video n i s i ad t e m p o r a l i a terrenaque opera n a t u r a m q u e c o r p o r e a m
vel etiamsi i n v i s i b i l e m , tamen m u t a b i l e m potuisse revocari; q u o d
n u l l o m o d o est verus Deus. H o c autem si saltem religiositati con-
gruis significationibus ageretur, esset q u i d e m d o l e n d u m n o n his
v e r u m D e u m a n n u n t i a r i atque praedicari, tamen a l i q u o m o d o
ferendum t a m foeda et t u r p i a non fieri nec i u b e r i ; at nunc c u m
ai
p r o Deo vero, quo solo a n i m a se inhabitante fit f e l i x , nefas sit 70
colere aut corpus aut a n i m a m , quanto magis n e f a r i u m est ista
sic colere, ut nec salutem nec decus h u m a n u m corpus aut a n i m a
colentis obtineat! Q u a m ob r e m si templo, sacerdote, sacrificio,
q u o d vero Deo debetur, colatur a l i q u o d elementum m u n d i vel
creatus aliquis spiritus, etiamsi n o n i m m u n d u s et malus: n o n ideo
m a l u m est, q u i a i l l a m a l a sunt, quibus colitur, sed q u i a i l l a t a l i a
sunt, quibus solus ille colendus sit, c u i t a l i š cultus servitusque
debetur. S i autem stoliditate vel monstrositate s i m u l a c r o r u m , sacri-
ficiis h o m i c i d i o r u m , coronatione v i r i l i u m p u d e n d o r u m , mercede
s t u p r o r u m , sectione m e m b r o r u m , abscisione genitalium, consecra-
tione m o l l i u m , festis i m p u r o r u m obscenorumque l u d o r u m , u n u m
v e r u m D e u m , i d est omnis animae corporisque creatorem, colere
se quisque contendat: non ideo peccat, q u i a n o n est colendus
q u e m colit, sed quia colendum, n o n ut colendus est, colit. Q u i
vero et rebus talibus, i d est turpibus et scelestis, et n o n D e u m
v e r u m , i d est animae corporisque factorem, sed c r e a t u r a m quam-
vis n o n v i t i o s a m colit, sive i l l a sit a n i m a sive corpus sive a n i m a
c c 2 1 0
s i m u l et corpus, bis peccat i n D e u m , quod et p r o / ipso colit,
q u o d n o n est ipse, et talibus rebus colit, qualibus nec ipse colen­
dus est nec n o n ipse. S e d h i q u o n a m modo, i d est q u a m t u r p i t e r
nefarieque, coluerint, i n p r o m p t u est; q u i d autem vel quos colue-
rint, esset o b s c u r u m , n i s i e o r u m testaretur h i s t o r i a ea ipsa, /
P L 2 1 8
quae foeda et t u r p i a confitentur, n u m i n i b u s t e r r i b i l i t e r exigenti-
bus reddita; unde remotis constat ambagibus nefarios daemones
atque i m m u n d i s s i m o s spiritus hac o m n i c i v i l i theologia i n visendis
stolidis i m a g i n i b u s et per eas possidendis etiam stultis cordibus
invitatos.
sit M.
L A K T A N C I J E , Div. inst. 1, 11—13.
Usp. gore 6, 8; A U G U S T I N , De agone chr. 10; De anima et eius orig. 1, 4;
3, 3; 4, 2, 2; 12, 17—18; De quant. animae 3, 4; 15, 26; 32, 68; 33; De libero
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 27, 1-2 519
Pjesnik navodi i ostalo što se tiče tog predmeta, cijelu priču kako je
69
iznosi Euhemer, a koju Enije prevede na latinski j e z i k ; ) a l i , budući
da su mnogo o d o t i č n o m e iznijeli oni koji su grčkim ili latinskim govo­
rom pisali prije nas protiv zabluda te vrste, odlučio sam da ne dangubim
oko toga.
2. K a d razmotrim ta prirodoslovna t u m a č e n j a , kojima učeni i o š t r o ­
umni ljudi pokušavaju ljudske stvari pretvoriti u b o ž a n s k e , ne v i d i m tu
ništa što se ne bi moglo svesti na vremenita i zemaljska djela te na tje­
lesnu prirodu, m o ž d a i nevidljivu, ali ipak promjenjivu, a to nikako nije
istinski B o g . K a d bi se ona barem iznosila u znacima što su u skladu
s duhom vjere, zaista bi trebalo žaliti što se s p o m o ć u njih ne najavljuje
i ne propovijeda istinski B o g , ali bi se ipak nekako podnosilo, samo da
se ne izvode i ne n a l a ž u tako gnusni i sramotni činovi; ali zapravo,
b u d u ć i da je hula mjesto istinskoga B o g a (koji jedini kad se u njoj na­
70
stani čini d u š u sretnom) ) štovati bilo tijelo bilo d u š u , koliko l i je veća
hula njih tako štovati da ni tijelo ni d u š a štovatelja ne stekne ni spasa
ni časti ljudske? Stoga, ako se hramom, svećenikom, žrtvom (kakvi se
duguju istinskomu Bogu) štuje kakvo p r a p o č e l o svijeta, i l i kakav
stvoreni duh — čak iako taj nije nečist i l i opak — nije to zlo zbog toga
što je zlo ono čime se štuje, nego što su ta sredstva štovanja ona kojima
treba štovati samo onoga kojemu se duguje takvo štovanje i služenje.
Ustvrdi li pak tkogod, kako štuje jednog istinskog B o g a , to jest: tvorca
svake d u š e i tijela, t u p o š ć u i l i n a k a z n o š ć u kipova, žrtvovanjem
ubijenih ljudi, ovjenčavanjem muškoga uda, zaradom od bluda, reza­
njem tijela, odsijecanjem spolovila, posvećenjem mekoputnika, izvo­
đenjem nečistih i bestidnih predstava, — taj ne griješi zbog toga što
ne treba štovati onoga koga štuje, nego što onoga koga treba štovati ne
štuje kako treba. Onaj pako koji takvim stvarima (to jest: gnusobnim
i zlikovačkim) i ne štuje istinskog Boga — to jest tvorca duše i tijela —
nego nekakva stvora, što i nije opak (bilo da je to d u š a bilo da je tijelo
ili ujedno d u š a i tijelo) taj dvostruko griješi protiv Boga, što mjesto
njega štuje ono što nije O n sam, i što ga štuje takvim stvarima, kojima
je krivo štovati bilo njega bilo ikoga drugog.
Sad je jasno kojim su oni n a č i n o m štovali, to jest: koliko gnusobno
i sramotno; a što su štovali ili koga, ostalo bi nejasno, da njihova
vlastita povijest nije posvjedočila, kako te gnusobne i sramotne obrede
(što i priznaju) uz strašne prijetnje zatražiše sama b o ž a n s t v a ; otuda je
bez ikakve dvojbe očito, da su cijelim tim g r a đ a n s k i m bogoslovljem
opaki zludusi i nečisti dusi pozivani da zaposjednu mrtve kipove i time
opsjednu srca glupaka.
arb. 3, 20; De civ. Dei 10, 31; 11, 10; Confess. 3, 6; 7, 9; De Gen. ad litt. 10,
4; In Io ev. tr. 23; Ad Orosium 2; Epp. 18, 2; 140, 3, 7; 190, 1, 4; 202/A, 6 ss.;
Enarr. in ps. 121, 1; 140, 10.
 520 DE C I V . D E I 7, 28
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 28 521

incongrua est 28. Q u i d igitur valet, quod vir doctissimus et acutissimus

quaehbet phy- 2 8 . D a k l e , kakav je u č i n a k kad učeni i o š t r o u m n i m u ž V a r o n , varonov nauk S
o

sica ratio. V a r r o velut s u b t i l i disputatione nos omnes deos i n c a e l u m et
t e r r a m redigere ac referre conatur? N o n potest; fluunt de m a n i b u s ,
resiliunt, l a b u n t u r et decidunt. D i c t u r u s e n i m de feminis, hoc est
al
deabus: Quoniam, inquit, ut in primo libro dixi de locis,
sunt principia deorum animadversa de caelo et terra, a quo dii
partim dicuntur caelestes, partim terrestres: ut in superioribus
initium fecimus a caelo, cum diximus de Iano, quem alii
alii dixerunt esse mundum, sic de feminis scribendi facimus ini­
71
tium a Tellure . Sentio q u a n t a m m o l e s t i a m tale ac t a n t u m patia-
t u r i n g e n i u m . D u c i t u r e n i m q u a d a m ratione v e r i s i m i h , c a e l u m esse
q u o d faciat, t e r r a m quae patiatur, et ideo i l l i m a s c u l i n a m v i m
t r i b u i t , h u i c f e m i n i n a m , et n o n attendit eum potius esse q u i haec
facit, q u i u t r u m q u e fecit. H i n e e t i a m S a m o t h r a c u m n o b i l i a myste-
r i a i n superiore l i b r o sic i n t e r p r e t a t u r eaque se, quae nec suis
nota sunt, scribendo e x p o s i t u r u m , eisque m i s s u r u m quasi religio-
sissime p o l l i c e t u r . D i c i t e n i m se i b i m u l t i s i n d i c i i s collegisse i n
s i m u l a c r i s a l i u d significare caelum, a l i u d t e r r a m , a l i u d exempla
r e r u m , quas P l a t o appellat ideas; caelum Iovem, t e r r a m I u n o n e m ,
ideas M i n e r v a m v u l t intellegi; c a e l u m a quo fiat a l i q u i d , t e r r a m de
qua fiat, e x e m p l u m secundum q u o d fiat. Q u a i n re o m i t t o dicere,
q u o d Plato illas ideas t a n t a m v i m habere dicit, ut s e c u n d u m eas
7 2
n o n c a e l u m a l i q u i d fecerit, sed e t i a m caelum f a c t u m s i t . H o c
dico, i s t u m i n hoc l i b r o seleetorum d e o r u m r a t i o n e m i l l a m trium.
d e o r u m , quibus quasi cuneta complexus est, perdidisse. Caelo e n i m
t r i b u i t masculos deos, feminas terrae; inter quas posuit M i n e r v a m ,
q u a m s u p r a i p s u m c a e l u m ante posuerat. Deinde masculus deus
N e p t u n u s i n m a r i est, q u o d ad t e r r a m potius q u a m ad c a e l u m
pertinet. D i s pater postremo, q u i Graece IIXOUTOJV d i c i t u r , e t i a m
CC 211
ipse masculus frater a m b o r u m terre/nus deus esse perhibetur,
s u p e r i o r e m t e r r a m tenens, i n inferiore habens P r o s e r p i n a m coniu-
gem. Quo m o d o ergo deos ad caelum, deas ad t e r r a m referre co-
PL 219
n a n t u r ? Q u i d s o l i d u m , q u i d constans, q u i d s o b r i u m / , q u i d defi-
n i t u m habet haec disputatio? I l l a est autem Tellus i n i t i u m d e a r u m ,
u t o b o ž e t a n k o ć u t n o j raspravi, p o k u š a v a skupiti i svesti sve te bogove b o g o s l o v i j u ne s i a -
, . i-o-n v • • • i ji že n i u j e d n o m s v o -
na nebo i na zemlju / T o on ne moze; ti mu se prosipaju iz ruku, odska- j e m dijelu
kuju, izmiču i padaju. H o t e ć i govoriti o ž e n s k i m a , to jest o b o ž i c a m a ,
duo
k a ž e : » K a o što već rekoh u prvoj knjizi o mjestima, postoje dva pri­
znata izvorišta bogova, nebo i zemlja; otuda se jedni bogovi nazivaju
nebeskim, a drugi zemaljskim. U prethodnim knjigama počinjali smo
caelum,
s nebom, kad govorimo o Janu, o kojem neki govorahu da je nebo,
a drugi da je svijet. T a k o sada počinjemo pisati o ž e n s k i m a , z a p o č i ­
71
njući s b o ž i c o m T e l l u s « ) .
S h v a ć a m koliku je teškoću osjećao tako i toliko nadaren čovjek. N e k a ­
kav vjerojatan razlog navodi ga na to da je nebo ono što čini, a zemlja
ono što trpi, te stoga jednomu podaruje mušku m o ć , a drugome žen­
sku, ali nije opazio kako i jedno i drugo pripada onomu koji je načinio
oboje. Stoga u prethodnoj knjizi isto tako objašnjava glasovite tajne
A
obrede sa S a m o t r a k e i gotovo vjerski p o b o ž n o obećaje kako će na­
pismeno izložiti i ono što je nepoznato samim S a m o t r a č a n i m a te i m
poslati. K a ž e kako je ondje prikupio mnoge dokaze, da jedan od kipova
označuje nebo, drugi zemlju, a treći prauzore stvari, koje Platon zove
idejama; hoće da mu je nebo Jupiter, zemlja Junona, a M i n e r v a ideje;
nebo ono po č e m u štogod nastaje, zemlja ono od čega nastaje, a pra-
uzor ono prema č e m u nastaje. Prelazim preko toga što Platon kaže
kako te ideje imaju toliku m o ć te je prema njima i samo nebo načinjeno,
72
a ne da je ono štogod n a č i n i l o prema njima ).
A l i k a ž e m kako je V a r o n u ovoj knjizi o izabranim bogovima nekako
zagubio svoj sustav o troje bogova kojima je obuhvatio sve stvari.' Nebu
je pridao muške bogove, a zemlji ženske; i z m e đ u njih je postavio M i ­
nervu, koju je ranije postavljao iznad samoga neba. O n d a , m u š k a r a c
bog Neptun je u moru, koje prije pripada zemlji negoli nebu. N a p o k o n
Dis Pater, koji se grčki zove IIXOUTWV, i on je m u š k a r a c , brat je ono
dvoje b o ž a n s t a v a , a smatra se zemaljskim bogom, koji drži gornju
zemlju, dok mu supruga Prozerpina drži onu donju. D a k l e , kako se
m o ž e p o k u š a v a t i da se bogovi smjeste na nebo, a božice na zemlju? (31).
Što li je onda u toj raspravi čvrsto, postojano, smisleno i o d r e đ e n o ?

(31) Augustin pobija sve naturaliste, ne isključujući ni Varona, s nedos­

ljednosti i protuslovlja u njihovoj teologiji; ali unutar takva sustava, pogotovo
u okviru religije plodnosti, bilo je doista nemoguće obuhvatiti i srediti sve
alegorije i simbole koji se skupljaju uz rub mitologije, kojoj su svoj prilog
ostavljali i pjesnici i astrolozi, i priprost puk i za stvar zauzeto svećenstvo.

A R i j e č je o obredima s otoka Samotrake, koji bijahu veoma na glasu u rimsko doba. Bogovi
1
in isp. CSEL. koje tu š t o v a h u bili su Cabiri ili veliki bogovi, p o i s t o v j e ć i v a n i s penatima koje je Eneja iz
Troje prenio u Italiju. Prema V a r o n u to su isti veliki bogovi iz kapitolskog hrama. K a k o
Makrobije i Servije navode njegove r i j e č i , Jupiter je srednji eter, Junona je zrak i zemlja
71
ispod njega, dok je M i n e r v a n a j v i š i dio etera, koji odgovara razumskim sposobnostima d u š e .
V A R O N , Antiq., (rer. div. 16J, fr. 261 (samo u Aug.). K a ž u kako je te bogove na K a p i t o l postavio Tarkvinije, i n a č e u p u ć e n u obrede sa Samotrake.
72
Usp. P L A T O N , Država 506 c—511 e; Parmenid 132 d—135 c; Time] 28 b—29 b. Cabiri su vjerojatno iz Frigije, jer su ne-helenska b o ž a n s t v a ; prvotno su to b o ž a n s t v a plodnosti,
ali kasnije i z a š t i t n i c i pomoraca, te su se napokon stopili s D i o s k u r i m a .
 O D R Ž . B O Ž J O J 7, 2 8 - 3 0 523
522 D E CIV. D E I 7, 28-30

M a t e r scilicet M a g n a , apud q u a m m o l l i u m et a b s c i s o r u m seseque
secantium atque i a c t a n t i u m insana perstrepit turpitudo. Q u o d est
ergo q u o d d i c i t u r ć a p u t d e o r u m lanus, caput d e a r u m Tellus?
N e c i b i facit u n u m caput error, nec hic sanum furor. C u r haec
t r u s t r a referre n i t u n t u r ad m u n d u m ? Quod etsi possent, p r o Deo
vero m u n d u m nemo pius colit; et tamen eos nec hoc posse veritas
aperta convincit. Referant haec potius ad homines m o r t u o s et a d
daemones pessimos, et n u l l a quaestio remanebit.
Tako je ona Tellus izvorište b o ž i c a , to jest V e l i k a Majka, pred kojom
se nadiže luda i odvratna buka mekoputnika i uškopljenika, onih koji
sebe same sijeku i razbacuju se udovima. I zašto se onda Jan naziva
glavom bogova, a Tellus glavom božica? Zabluda učini da bude više
od jedne glave, dok mahnitost njoj o d u ž e razbor. Z a š t o se uzalud trse
da sve to povezu sa svijetom? Pa kad bi to i uzmogli, nitko p o b o ž a n
ne štuje svijet mjesto istinskog Boga, m e đ u t i m , bjelodana istina poka­
zuje da ni to ne mogu. Neka to radije pripišu mrtvim ljudima i naj­
gorim zlodusima, i neće više biti nikakva pitanja.

2 9 . Zapravo, sve što oni, prema tome bogoslovlju o svojim bogo- S v e

°p° š t 0 s u ri
P -
v i v - ,i • , • v . rodoslovci pnpi-

Non deos sed 29. N a m q u e o m n i a , quae ab eis ex i s t o r u m d e o r u m theologia vima, povezuju sa svijetom (služeći se t o b o ž e prirodoslovnim objasnje- sali svijetu i nje-
unum Deum co- r , . njima) trebalo bi prije — a bez ikakve sumnje na bogohulnu pomisao frebX fe^pHpS
Hmus. velut physicis rationibus referuntur ad m u n d u m , q u a m sine u l i o — pripisati istinskomu B o g u , koji je stvorio svijet, stvoritelju svake duše jednome istinskom
scrupulo sacrilegae opinionis Deo potius vero, q u i fecit m u n d u m , i svakog tijela; i razmotrimo to ovako: mi štujemo B o g a , a ne nebo
o m n i s animae et omnis corporis c o n d i t o r i , tribuantur, advertamus i zemlju, od koja se dva dijela sastoji ovaj svijet; a ne štujemo ni d u š u ni
hoc m o d o : N o s D e u m colimus, non caelum et terram, quibus dua- duše što su razlivene po svim živim stvorovima, nego Boga koji je na­
bus partibus mundus hic constat; nec a n i m a m vel animas per činio nebo i zemlju i sve što je u njima; koji je stvorio svaku d u š u , bilo
v i v e n t i a quaecumque diffusas, sed D e u m , q u i fecit c a e l u m et kojim n a č i n o m ona živjela, i bez sjetila i bez razbora, ili i osjetilnu,
t e r r a m et o m n i a , quae i n eis sunt; q u i fecit o m n e m a n i m a m , sive ili i razumnu.
quocumque m o d o viventem et sensus ac rationis expertem, sive
e t i a m sentientem, sive etiam intellegentem. 30. Sad cu početi nabraiati diela ledinoga i istinskoga Boga, zbog K a k v o m se p o b o z -
, .., . . . v. .,• iv, / • \- , 7 v nošću razlučuje
kojih su oni sebi načinili mnoge lažne bogove (nastojeći tobože č a s n o Tvorac od stvoro-

p r o t u m a č i t i svoje najsramnije i najopakije svetinje); mi štujemo onoga nog^Bo^^n^^bi

Selecti du eo- 30. E t ut i a m m c i p i a m i l l a unius et veri Dei opera percurrere, Boga, koji je svim naravima koje je stvorio isto tako i pridao p o č e t a k štovalo onoliko bo-
rumque officia . , . , . , • . . . . . . . . . . . . g o v a k o l i k o je d j e l a

opera sunt ve- p r o p t e r quae isti sibi, d u m quasi honeste conantur sacramenta
n D e i
- t u r p i s s i m a et scelestissima interpretari, deos multos falsosque
fecerunt: i l l u m D e u m colimus, q u i n a t u r i š a se creatis et sub-
sistendi et m o v e n d i i n i t i a finesque constituit; q u i r e r u m causas
habet, novit atque disponit; q u i v i m s e m i n u m condidit; q u i ratio-
n a l e m a n i m a m , q u o d d i c i t u r animus, quibus voluit viventibus
i n d i d i t ; q u i sermonis facultatem usumque donavit; q u i m u n u s
futura dicendi quibus placuit spiritibus i m p e r t i v i t et per quos pla-
cet ipse futura praedicit et per quos placet malas valetudines pel-
lit; q u i b e l l o r u m quoque i p s o r u m , c u m sic emendanduhi et casti-
gandum est genus h u m a n u m , exordiis progressibus finibusque
moderatur; q u i m u n d i huius ignem vehementissimum et violentis-
s i m u m p r o immensae naturae temperamento et creavit et regit;
q u i u n i v e r s a r u m a q u a r u m creator et gubernator est; q u i solem
fecit c o r p o r a l i u m c l a r i s s i m u m l u m i n u m eique v i m c o n g r u a m et
m o t u m dedit; q u i ipsis etiam inferis d o m i n a t i o n e m s u a m potesta-
PL 220
CC 212 temque n o n subtrahit; qui s e / m i n a et / alimenta m o r t a l i u m , sive
a r i d a sive l i q u i d a , n a t u r i š competentibus attributa substituit; q u i
t e r r a m fundat atque fecundat; q u i fructus eius a n i m a l i b u s h o m i -
nibusque l a r g i t u r ; q u i causas n o n s o l u m principales, sed etiam
subsequentes novit atque ordinat; q u i lunae statuit m o d u m s u u m ;
q u i vias caelestes atque terrestres l o c o r u m mutationibus prae-
bet; q u i h u m a n i s ingeniis, quae creavit, etiam scientias a r t i u m
i kraj opstanka i gibanja; koji posjeduje uzroke stvarima, poznaje ih jednoga stvoritelja
i njima r a s p o l a ž e ; on je zasnovao m o ć sjemenju; on je razumsku dušu
(koja se naziva duh) dodijelio onim živim stvorovima kojima je htio;
on je darovao sposobnost i uporabu govora; on je darom proricanja
b u d u ć n o s t i obdario one duhove koje se njemu svidjelo i preko kojih
sam kad ushtjedne proriče b u d u ć e d o g a đ a j e i liječi od bolesti preko
onih koje n a đ e p r i k l a d n i m ; on upravlja p o č e t k o m , razvojem i završet­
kom samih ratova (kad treba popravljati i kažnjavati ljudski rod); on
je stvorio i onaj najžešći i najsilniji oganj svijeta i upravlja njime,
oganj potreban za održavanje beskrajne prirode; on je tvorac i rav­
natelj svih voda.
O n je sunce načinio najsjajnijim od svih tjelesnih svjetala i dao mu
skladnu snagu i gibanje; a nije uskratio svoje gospodstvo i ovlast ni
bićima nižeg svijeta; on je sjemenom i hranom (bilo suhim bilo tekućim)
opskrbio smrtnike, rasporedivši kako je k o m u po naravi potrebno;
on zemlju učvršćuje i oplođuje; on njezinim plodovima daruje životinje
i ljude; on zna i raspoređuje ne samo prvotne nego i drugotne uzroke;
on je mjesecu odredio njegov tečaj; opskrbio je stazama nebeskim i ze­
maljskim sve mijene mjesta; on je ljudskim razumima, koje je stvorio,
 524 D E C I V . D E I 7, 30-31
v a r i a r u m ad a d i u v a n d a m v i t a m naturamque concessit; q u i coniun-
ctionem m a r i š et feminae ad a d i u t o r i u m propagandae p r o l i s insti-
tuit; q u i h o m i n u m coetibus, quem focis et l u m i n i b u s adhiberent,
a d f a c i l l i m o s usus munus terreni ignis indulsit. Ista sunt certe,
quae diis selectis per nescio quas physicas interpretationes v i r
acutissimus atque doctissimus V a r r o , sive quae aliunde accepit,
sive quae ipse coniecit, distribuere laboravit. Haec autem facit
atque agit unus verus Deus, sed sicut Deus, i d est ubique totus,
nullis inclusus locis, nullis vinculis alligatus, i n nullas partes secti-
lis, ex n u l l a parte mutabilis, implens caelum et t e r r a m praesente
potentia, non indigente natura. S i c itaque administrat o m n i a , quae
creavit, ut etiam ipsa p r o p r i o s e x s e r e r eam
et agere motus sinat.
Q u a m v i s e n i m n i h i l esse possint sine ipso, non sunt q u o d ipse.
Agit autem m u l t a etiam per Angelos; sed non nisi ex se ipso beati-
ficat Angelos. Ita quamvis propter aliquas causas h o m i n i b u s Ange­
los mittat, n o n tamen ex Angelis homines, sed ex se ipso, sicut
Angelos, beatificat. A b hoc uno et vero Deo v i t a m speramus
aeternam.
...qui nos vocat 31. H a b e m u s e n i m ab illo praeter huiusce m o d i beneficia, quae
ad vitam aeter-
ex hac, de qua n o n n u l l a d i x i m u s , administratione naturae bonis
malisque largitur, m a g n u m et b o n o r u m p r o p r i u m magnae dilectio-
nis i n d i c i u m . Q u a m q u a m enim, quod sumus, q u o d v i v i m u s , q u o d
caelum terramque conspicimus, quod habemus m e n t e m atque ra-
tionem, qua e u m i p s u m , q u i haec o m n i a condidit, i n q u i r a m u s , ne-
q u a q u a m valeamus actioni sufficere g r a t i a r u m : tamen q u o d nos
oneratos obrutosque peceatis et a contemplatione suae lucis aver-
sos ac tenebrarum, i d est iniquitatis, dileetione caecatos n o n om­
nino deseruit m i s i t q u e nobis V e r b u m suum, q u i est eius unicus
F i l i u s , quo p r o nobis assumpta carne nato atque passo, q u a n t i
Deus h o m i n e m penderet, nosceremus atque illo sacrificio singu-
exercere M.
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 30-31 525
dopustio i znanje o različitim umijećima, da se njima p o m a ž e u životu
i u p r i r o d i ; on je zasnovao sjedinjenje m u š k a r c a i žene kao p o m o ć za
rađanje potomstva; on je ljudskim zajednicama podario zemaljski
oganj, radi grijanja i svjetlosti, kako bi im o l a k š a o život.
To su doista ona djela koja je V a r o n , i učeni i veleoštroumni m u ž ,
nastojao raspodijeliti m e đ u izabrane bogove s p o m o ć u nekakvih pri­
rodoslovnih objašnjenja, bilo da ih je odnekamo posudio bilo da ih je
sam izmislio. A sve to stvara i čini jedan istinski B o g , ali uvijek kao B o g ,
to jest: svugdje cjelovit, nezatvoren nikakvim mjestima, nesputan
nikakvim sponama, nedjeljiv ni na kakve dijelove, nepromjenjiv ni
u jednom dijelu, ispunjavajući nebo i zemlju uvijek prisutnom moći
i naravi kojoj ništa ne manjka. I tako upravlja svime, što je stvorio,
da d o p u š t a svakom stvoru započetke i provedbu vlastitih gibanja.
Iako oni ne mogu biti ništa bez njega, nisu što i O n sam. M n o g o toga
čini i preko a n đ e l a ; ali i njih usrećuje samo preko sebe sama. Pa iako
zbog stanovitih razloga šalje a n đ e l e ljudima, ipak ne usrećuje ljude
po a n đ e l i m a , nego sobom samim, kao i same a n đ e l e . O d toga jednoga
i istinskoga Boga nadamo se vječnomu životu (32).
31. Pored takvih d o b r o č i n s t a v a koja on — a prema svojoj K a k v a posebna d o ­
bročinstva, izuzev­
upravi p r i r o d o m — podaruje i dobrima i zlima (o č e m u smo već ši s v e o p ć u Božju
darežljivost, uživa­
p o n e š t o rekli), posjedujemo i veliki dokaz o njegovoj velikoj ljubavi ju sljedbenici isti-
prema dobrima. D a k a k o , mi mu se ne m o ž e m o nikad dostatno naza-
hvaljivati za to što jesmo, što živimo, što gledamo nebesa i zemlju, što
imamo pamet i razum, kojima m o ž e m o potražiti njega koji je sve to
stvorio, ali to što nas (opterećene i svladane grijesima, te o d v r a ć e n e od
motrenja njegove svjetlosti, zaslijepljene ljubavlju prema tmini, to jest:
opačini) on ipak nije napustio, i poslao nam je svoju Riječ, koja je
njegov jedini Sin, a koji je radi nas uzeo tijelo, rodio se i patio, kako
bismo spoznali koliko je Bogu do čovjeka, te jedinstvenom ž r t v o m
(32) Oslanjajući se na crkveno predanje, Augustin ovdje, gotovo katehet­
ski zbito, obuhvatno i jasno, suprotstavlja građanskoj rimskoj teologiji i njenoj
naturalističkoj interpretaciji učenje o Bogu kako on po vjeri zamišlja Boga
u sebi samom, u Božjoj biti, i u njegovu odnosu prema svijetu, kojemu je
tvorac, upravljač i posljednja usrećujuća svrha: usp. Origen, De princ. 1, Prosi.
7, 1, 1, 6; Irenej, /4dv. haer. 2, 26, 3; 4, 11, 2. O smislu Providnosti v. još knjigu
5, 11.

526 DE CIV. D E I 7, 31-33
l a r i a peccatis omnibus m u n d a r e m u r eiusque Š p i r i t u i n cordibus
nostris dilectione diffusa omnibus dimcultatibus superatis i n aeter­
P L 221 n a m r e q u i e m et c o n / t e m p l a t i o n i s eius ineffabilem / d u l c e d i n e m
CC 213
veniremus, quae corda, quot linguae ad agendas ei gratias satis
esse contenderint?
...quae iam in 32. H o c m y s t e r i u m vitae aeternae i a m inde ab exordio generis
ludaeorum po­
pulo adumbra- h u m a n i per quaedam signa et sacramenta temporibus congrua,
tur. quibus oportuit, per Angelos p r a e d i c a t u m est. Deinde populus
Hebraeus i n u n a m q u a m d a m r e m p u b l i c a m , quae hoc sacramen-
t u m ageret, congregatus est, u b i per quosdam scientes, per quos-
d a m nescientes i d , q u o d ex adventu C h r i s t i usque nunc et deinceps
agi tur, praenuntiaretur esse v e n t u r u m ; sparsa e t i a m postea eadem
gente per gentes propter t e s t i m o n i u m S c r i p t u r a r u m , quibus ae­
terna salus i n C h r i s t o futura praedicta est. Omnes e n i m n o n
s o l u m prophetiae, quae i n verbis sunt, nec t a n t u m praecepta vitae,
quae mores pietatemque conformant atque illis litteris continentur,
v e r u m e t i a m sacra, sacerdotia, tabernaculum sive t e m p l u m , altaria,
sacrificia, cerimoniae, dies fešti et q u i d q u i d a l i u d ad eam servi-
t u t e m pertinet, quae Deo debetur et Graece p r o p r i e XotTpda dici­
a n
tur, ea significata et praenuntiata s u n t , quae p r o p t e r aeternam
v i t a m fidelium i n C h r i s t o et i m p l e t a credimus et i m p l e r i cernimus
et i m p l e n d a confidimus.
Anceps Varro 33. P e r hane ergo religionem u n a m et v e r a m potuit a p e r i r i
in reddenda ra­
tione. deos gentium esse i m m u n d i s s i m o s daemones, sub defunetarum
oceasionibus a n i m a r u m vel c r e a t u r a r u m specie mundanarum
deos se p u t a r i cupientes et quasi divinis honoribus eisdemque
scelestis ac turpibus rebus superba i m p u r i t a t e laetantes atque a d
v e r u m D e u m conversionem humanis animis invidentes. E x q u o r u m
i m m a n i s s i m o et i m p i i s s i m o d o m i n a t u h o m o liberatur, c u m credit
i n eum, q u i praebuit ad exsurgendum tantae h u m i l i t a t i s e x e m p l u m ,
quanta i l l i superbia ceciderunt. H i n e sunt n o n s o l u m i l l i , de quibus
1 se i niže u knjizi 10, 32, a opširnije u 16. i 17.
ea . . . sunt] ea significaverunt et praenuntiaverunt M,
O DRŽ. B O Ž J O J 7, 31-33 527
bili očišćeni od svih grijeha, pa kad su zbog ljubavi njegova duha, raz-
livena u našim srcima, sve teškoće nadvladane, da bismo stigli do
vječnoga pokoja i neizrecive slasti u njegovu promatranju: koja to
srca, koliki jezici mogu ustvrditi, da su kadri uzvratiti mu hvalom? (33).
3 2 . O v a tajna (mysterium) vječnog života bijaše — posredstvom O t o m e k a k o sve-
totajstvo Kristova
• a n đ e l a — propovijedana od samih p o č e t a k a ljudskoga roda u stano­ o t k u p l j e n j a nije n i ­
vitim znacima i otajstvima, primjerenim tim razdobljima, i to onima kad manjkalo u
prošlim vremeni­
kojima je trebalo. A onda je židovski puk okupljen u jednu d r ž a v u , ma, i kako bijaše
uvijek spoznavano
kako b i provodio to otajstvo; m e đ u njima se (preko nekih koji su podTazličitim zna­
cima
znali, i preko nekih koji nisu znali) proricalo ono što se d o g a đ a od
Kristova dolaska pa do danas i dalje; taj je isti narod poslije rasijan
m e đ u ostale narode a radi svjedočenja o Svetom pismu, koje je najav­
ljivalo b u d u ć i vječni spas u Kristu.
Nisu u tim knjigama samo sva proroštva koja su u riječima, nisu samo
životni naputci koji tvore ć u d o r e d n e običaje i p o b o ž n o s t , nego i sve­
tinje, svećenička služba, šator i l i hram, žrtvenici, žrtve, obredi,
blagdani, te sve ostalo što pripada onoj službi koja se duguje Bogu
i koja se grčki prikladno k a ž e XaTpeia — svim tim n a z n a č e n e su
i najavljene one stvari koje vjernike vode do vječnoga života, a za koje
vjerujemo, da su se u Kristu ispunila, vidimo kako se ispunjaju i ufamo
se da će se ispuniti (34).
3 3 . Dakle, ovom jedinom istinskom vjerom uzmoglo se razobli­ S a m o je k r š ć a n s k a
vjera m o g l a i z n i ­
čiti poganske bogove kao nečiste zloduhe, koji su pod krinkom d u š a jeti na v i d j e l o o b ­
manu opakih du­
pokojnika i l i u liku svjetovnih stvorova htjeli da se o njima misli kao h o v a k o j i se r a d u ­
o bogovima; u svojoj oholosti i nečistoći oni uživaju u n a z o v i b o ž a n - ju grijesima ljudi
skim p o č a s t i m a , mješavini zlodjela i sramote, zavideći ljudskim du­
š a m a što se obratiše istinskomu Bogu. O d njihova nakazna i b e z b o ž n a
gospodstva čovjek se o s l o b a đ a kad vjeruje u onoga koji je — za pridi-
zanje — p r u ž i o toliki primjer poniznosti kolika je oholost zbog koje su
zlodusi pali.
(33) Nasuprot učenju građanske teologije, u srži kršćanske vjere kao
druga osnovna tema stoji čovjek s težnjom za spasenjem: Justin, Dial 141;
Irenej, Adv. haer. 9, 17, 1-2. Na to se nadovezuje tema Kristova posredništva,
što će biti razvijeno u knjizi 9. i 10.
(34) To je primjer općenite metode Augustinove apologetike: pojavit će
 528 D E CIV. D E I 7, 33-34

m u l t a i a m d i x i m u s , et alii atque alii similes ceterarum gentium

atque t e r r a r u m , sed etiam h i , de quibus nunc agimus, t a m q u a m
i n senatum d e o r u m selecti; sed plane selecti nobilitate c r i m i n u m ,
n o n dignitate v i r t u t u m . Q u o r u m sacra V a r r o d u m quasi a d natu­
rales rationes referre conatur, quaerens honestare res turpes, quo
m o d o his quadret et consonet n o n potest invenire, q u o n i a m n o n
sunt ipsae i l l o r u m s a c r o r u m causae, quas putat, vel potius vult
PL 222 p u t a r i . N a m si n o n / s o l u m ipsae, v e r u m etiam quaelibet aliae
huius generis essent, quamvis n i h i l ad D e u m v e r u m v i t a m q u e aeter­
n a m , quae i n religione quaerenda est, pertinerent, tamen quali-
CC 214 cumque de / r e r u m natura reddita ratione a l i q u a n t u l u m mitiga-
rent offensionem, q u a m n o n intellecta i n sacris a l i q u a velut tur-
p i t u d o aut absurditas fecerat; sicut i n q u i b u s d a m t h e a t r o r u m fa­
bulis vel d e l u b r o r u m mysteriis facere conatus est, u b i n o n theatra
d e l u b r o r u m s i m i l i t u d i n e absolvit, sed t h e a t r o r u m potius s i m i l i -
t u d i n e m delubra damnavit; tamen utcumque conatus est, ut sen-
s u m h o r r i b i l i b u s rebus oflensum velut n a t u r a l i u m c a u s a r u m red­
a o
d i t a ratio deliniret.

Comburuntur 34. Sed c o n t r a invenimus, sicut ipse v i r doctissimus p r o d i d i t ,

reperti libri sa­
crorum Nu- de N u m a e P o m p i l i i l i b r i s redditas s a c r o r u m causas n u l l o m o d o
mae... potuisse t o l e r a r i nec dignas habitas, quae n o n s o l u m lectae inno-
tescerent religiosis, sed saltem scriptae reconderentur i n tenebris.
I a m e n i m d i c a m , q u o d i n tertio huius operis l i b r o me suo loco
d i c t u r u m esse p r o m i s e r a m . N a m , sicut apud e u m d e m V a r r o n e m
legitur i n l i b r o De cultu deorum: Terentius quidam cum haberet
ad Ianiculum fundum et bubulcus eius iuxta sepulcrum Numae
Pompilii traiciens aratrum eruisset ex terra libros eius, ubi sacro­
rum institutorum scriptae erant causae, in Urbem pertulit ad prae-
torem. At ille cum inspexisset principia, rem tantam detulit ad
senatum. Ubi cum primores quasdam causas legissent, cur quid-
que in sacris fuerit institutum, Numae mortuo senatus assensus
est, eosque libros tamquam religiosi patres conscripti, praetor ut
73
combureret, censuerunt . Credat quisque quod putat; i m m o vero
dicat, q u o d d i c e n d u m suggesserit vesana contentio, quilibet tantae
impietatis defensor egregius. M e admonere sumciat s a c r o r u m cau­
sas a rege P o m p i l i o , r o m a n o r u m s a c r o r u m institutore, conscriptas
nec p o p u l o nec senatui nec saltem ipsis sacerdotibus innotescere
debuisse ipsumque N u m a m P o m p i l i u m curiositate i l l i c i t a ad ea
d a e m o n u m pervenisse secreta, quae ipse q u i d e m scriberet, ut

' ratione M.

1
Usp. V A R O N , Logist., (Curio i l i De cultu deor.), fr. 42; L I V I J E , Hist. 40,
29; P L U T A R H , Numa 22; V A L E R I J E M A K S I M , 11, 12; P L I N I J E , Hist. 13,
13, 84—87.
VERONA, Bibl. Capitolare
Cod. X X V I I I , palimpsest,
poč. V. st. (poslije god. 420.)
A . Aug., De civ Dei, poč. knj. XIV.
 O DRŽ. BOŽJOJ 7, 33-34 529

M e đ u tima su ne samo oni o kojima već mnogo rekosmo, te mnogi

drugi slični iz ostalih naroda i zemalja, nego i oni kojima se sad ba­
vimo, izabrani kao za nekakav senat bogova, a izabrani — dakako —
ne po dostojanstvu vrlina, nego po glasovitosti zlodjela. I dok V a r o n
p o k u š a v a svesti njihove obrede na nekakve prirodoslovne razloge, na­
stojeći učiniti č a s n i m a te sramotne postupke, ne može p r o n a ć i načina
kako da to sredi i uskladi, jer uzroci tim svetim obredima nisu oni
koje on misli i l i radije želi da se misli. Naime, kad bi bili istiniti ne
samo oni sami nego i bilo koji razlozi te vrste (iako nemaju nikakve
sveze s istinskim Bogom i vječnim životom, koji treba tražiti u vjeri),
ipak bi i bilo kakav razlog o samoj naravi stvari unekoliko u b l a ž i o
uvredu, kakvu i m bijaše nanijela nekakva u obredima n e s h v a ć e n a
gnusoba ili besmislica; isto tako kao što je V a r o n p o k u š a o objasniti
neke od priča u kazalištima ili tajne obrede u svetištima, pri č e m u nije
opravdavao kazalište sličnošću sa svetištima, nego je više o s u đ i v a o
sama svetišta zbog njihove sličnosti s kazalištima; pa ipak je p o k u š a v a o
koliko god je mogao da, pruživši dokaz o t o b o ž e naravnim uzrocima,
umiri osjećaje povrijeđene tima u ž a s i m a .

34. Nasuprot tome doznajemo, kao što i sam veleučeni m u ž O knjigama Nume
P o m p i l i j a , koje je
izjavljuje, kako se razlozi svetim obredima navedeni u knjigama Senat naredio da
se spale, kako se
Nume Pompilija nisu mogli nikako podnijeti, te ne samo što ove knjige ne bi razglasili uz­
smatrahu nedostojnima da ih čitaju vjernici, nego čak i neprikladnim roci svetim obre­
d i m a , koji su u nji­
da se barem pohrane na neko m r a č n o mjesto. Sad ću navesti ono što ma s a d r ž a n i
A
sam u trećoj knjizi svojeg djela o b e ć a o da ću spomenuti na prikladnu
mjestu. E v o kako stoji u Varonovoj knjizi O štovanju bogova:
»Neki je Terencije imao njivu kraj Janikula. Njegov gonič volova,
orući u blizini groba Nume Pompilija, naišao je plugom na kraljeve
knjige, u kojima bijahu objašnjeni razlozi vjerskih obreda. O d n i o ih
je u grad i predao pretoru. Ovaj je pregledao samo početak, te kao
predmet od velike važnosti podnio knjige Senatu. Pošto su istaknuti
senatori pročitali neke od razloga zašto su ustanovljeni pojedini dijelovi
obreda, Senat se složio s mrtvim N u m o m , pa kao p o b o ž n i izabrani
73
vijećnici naredili su pretoru da ih s p a l i « ) .
Neka svatko vjeruje u ono što misli; d a p a č e , nek bilo koji istaknuti
branitelj takva bezbožja kaže što mu svjetuje nezdrava ljubav za
prepirkom; meni je dostatno napomenuti kako uzroke tih svetih
obreda (koje zapisa kralj Pompilije, utemeljitelj rimskih obreda)
ne bijaše d o l i č n o otkriti ni puku, ni Senatu, pa ni samim svećenicima;
sam N u m a Pompilije, v o đ e n n e d o p u š t e n o m znatiželjom, bijaše dopro
do tajni zlih duhova, koje je zapisao kako bi ih se čitanjem mogao

A V i d i O Božjoj državi. 3, 9. Prema Liviju (40. 29) u godini 181. pr. K r . u p o d n o ž j u Janikula
p r o n a đ e n a su dva kamena k o v č e g a , jedan o z n a č e n kao lijes N u m e , a drugi kao s p r e m i š t e njego­
vih knjiga. Prvi b i j a š e prazan, u drugome su n a đ e n a dva s v e ž n j a knjiga, i to posve novih:
sedam na latinskom jeziku o pontifikalnom zakonu, a sedam knjiga na g r č k o m o pitagorejskoj
filozofiji. T a k v a » o t k r i ć a « bijahu č e s t a u starini. Posrijedi je vjerojatno bio p o k u š a j pitagorejaca
da od Nume n a č i n e z a š t i t n i k a svojeg nauka ili se pak radilo o p o k u š a j u obnove rimskih obreda
prema pitagorejskom rtauku.
 530 D E CIV. D E I 7, 34-35
haberet unde legendo commoneretur; sed ea tamen, c u m rex esset,
q u i m i n i m e q u e m q u a m metueret, nec docere a l i q u e m nec delendo
vel quoque m o d o consumendo perdere auderet. Ita q u o d scire
n e m i n e m voluit, ne homines nefaria doceret, violare autem t i m u i t ,
ne daemones iratos haberet, obruit, u b i t u t u m putavit, sepulcro
suo p r o p i n q u a r e a r a t r u m posse n o n credens. Senatus autem c u m
religiones f o r m i d a r e t d a m n a r e m a i o r u m et ideo N u m a e assentiri
cogeretur, illos tamen libros t a m perniciosos esse iudicavit, ut
nec o b r u i rursus iuberet, ne h u m a n a curiositas m u l t o vehemen-
P L 2 2 3
tius r e m i a m p r o d i t a m quaereret, sed flammis aboleri ne/fanda
c c 2 1 5
m o n u m e n t a , ut, q u i a / i a m necesse esse existimabant sacra i l l a
facere, tolerabilius e r r a r e t u r causis e o r u m ignoratis, q u a m cogni-
tis civitas turbaretur.
...qui compul- 35. j s j a r n e t ipse N u m a , a d q u e m nullus Dei propheta,
r
nullus
sus est facere . , .
hydromantiam sanctus angelus mittebatur, h v d r o m a n t i a m facere compulsus est,
dam n e c r o m a n
" ut i n aqua videret imagines d e o r u m vel potius ludificationes dae­
m o n u m , a quibus audiret, q u i d i n sacris constituere atque obser-
vare deberet. Q u o d genus divinationis i d e m V a r r o a Persis d i c i t
a l l a t u m , quo et i p s u m N u m a m et postea P y t h a g o r a m p h i l o s o p h u m
u s u m fuisse c o m m e m o r a t ; u b i adhibito sanguine e t i a m inferos
7 4
perhibet s c i s c i t a r i et ve>cuo[xavTetav Graece d i c i t v o ć a r i , quae [sive
h y d r o m a n t i a ] sive n e c r o m a n t i a dicatur, i d i p s u m est, u b i v i d e n t u r
m o r t u i divinare. Quibus haec artibus fiant, ipsi viderint. N o l o e n i m
dicere has artes e t i a m ante n o s t r i Salvatoris adventum i n ipsis
civitatibus g e n t i u m legibus solere p r o h i b e r i et poena severissima
v i n d i c a r i . N o l o , i n q u a m , hoc dicere; fortassis e n i m talia tune lice-
a
bant. H i s tamen artibus d i d i c i t P sacra i l l a P o m p i l i u s , q u o r u m sa-
c r o r u m facta p r o d i d i t , causas o b r u i t (ita t i m u i t et ipse q u o d
didicit), q u a r u m c a u s a r u m proditos l i b r o s senatus incendit. Q u i d
m i h i ergo V a r r o i l l o r u m s a c r o r u m alias nescio quas causas velut
physicas interpretatur? quales si l i b r i i l l i habuissent, n o n utique
arsissent, aut et istos V a r r o n i s a d Caesarem pontificem scriptos
atque editos patres c o n s c r i p t i s i m i l i t e r incendissent. Q u o d ergo
a q u a m egesserit, i d est exportaverit, N u m a P o m p i l i u s , unde hydro-
m a n t i a n faceret, ideo n y m p h a m E g e r i a m coniugem d i c i t u r habuis-
ap
dicit M .
74
Usp. V A R O N , Logist., (Curio i l i De cultu deor.), fr. 43.
O DRŽ. BOŽJOJ 7, 34-35 531
sjetiti; ali iako bijaše kralj (koji se najmanje imao bojati koga), ipak
se nije usudio nikoga p o u č a v a t i u tome, ali ni da izbriše te knjige ih
ih nekako uništi. Nije htio da itko o tome dozna, kako ne bi ljude
p o u č a v a o o p a č i n i ; ali se bojao silom uništiti knjige, da ne bi rasrdio
zloduhe, pa ih je zakopao, gdje je mislio da je sigurno, ne vjerujući da
se plug m o ž e približiti njegovu grobu. D o č i m Senat, iako se plašio
osuditi vjeru svojih predaka (te stoga bijaše prisiljen složiti se s N u m o m ) ,
ipak je te knjige smatrao toliko pogubnim tako da nije naredio ni da
se opet zakopaju — kako ljudska znatiželja ne bi j o š žešće p o t r a ž i l a
ono što je već bilo izneseno na svjetlost, nego narediše da se spale ta
nemila s v j e d o č a n s t v a ; a jer su smatrali kako je n u ž n o zadržati te
obrede, mislili su da se podnošljivije griješi ako su i m nepoznati uzroci
tih svetkovina nego da spoznavši njih izazovu pomutnju u državi (35).
35. Sam N u m a (kojemu ne bijaše poslan ni jedan Božji prorok,
ni jedan sveti a n đ e o ) bijaše prisiljen baviti se v o d o č a r a n j e m (hydro- pošto je ugledao
mantia) te je u vodi ugledao likove bogova i l i radije obmane zlih du- zioduhs 6
hova, od kojih je č u o kakve obrede treba ustanoviti i vršiti. Isti V a r o n
kaže kako je ta vrsta gatanja došla iz Perzije, i spominje kako se njome
A
bavio i N u m a a kasnije filozof P i t a g o r a ; a ako bi se upotrijebila krv,
74
kaže, da bi se pozivali mrtvi, što se grčki zove veKuojiavxeta )
( m r t v o č a r a n j e ; proricanje mrtvaca); ali zvalo se to hidromancija (ga­
tanje po vodi) i l i nekromancija (gatanje po duhovima mrtvih), ista je
stvar, gdje se čini kako mrtvaci proriču. K o j i m se to umijećima postiže,
time nek se sami bave. Ne želim tvrditi da su ta umijeća čak i prije do­
8
laska n a š e g Spasitelja zabranjivana zakonom i najstrože k a ž n j a v a n a
i u poganskim gradovima. T o , k a ž e m , neću tvrditi; m o ž d a je tada
takvo što bilo i d o p u š t e n o . M e đ u t i m , s p o m o ć u tih umijeća Pompilije
je doznao ono o obredima, kojih je izvedbu objavio, ali je razloge za­
kopao (toliko se i sam prepao onoga što je n a u č i o ) , a kad su pro­
n a đ e n e knjige o tim uzrocima, Senat ih je spalio.
Z a š t o m i , dakle, V a r o n te obrede t u m a č i nekakvim tabožnjim priro­
doslovnim uzrocima, kakvi da bijahu u onim knjigama, zacijelo ih ne
bi spaljivali, i l i bi pak izabrani vijećnici jednako spalili i te Varonove
knjige, č a k p o š t o su posvećene velikom svećeniku Cezaru i bile objav­
ljene? D a k l e , zbog toga što je N u m a Pompilije izvlačio vodu (aquam
egerere), to jest iznosio, kako bi vršio v o d o č a r a n j e , govorilo se da je
(35) Nalog Senata da se otajne Numine knjige spale nije donesen zbog
njihove besramnosti već zbog sakralnosti koja nije smjela biti oskvrnuta,
a prijetilo je da se to dogodi divulgacijom; u starih naroda oskvrnjivanje
svetoga kažnjavalo se smrću: usp. Zakon XII tab.\ Ciceron, De leg. 2, 8,
19-20. To je, recimo, uzrok smrti pjesnika Valerija iz Sore (v. gore 7, 9, 2
i bilj. 14).
A lako proricanje, č a r a n j e , gatanje b i j a š e u o b i č a j e n o m e đ u G r c i m a i prije H o m e r a , k a ž u da je
perzijske o b i č a j e uveo O s t a n e š , jedan od maga, koji se p r i d r u ž i o Kserksu za vrijeme vojne na
G r č k u 480. pr. Kr. Pretpostavlja se da je i Pitagora u č i o magiju od perzijskih maga. Nije jasno
kako je, N u m a (koji je ž i v i o j o š ranije) u č i o išta od Perzijanaca. T a je b a š t i n a maga, preko
h e l e n i s t i č k i h pisaca, stigla do V a r o n a , Plinija i Tertulijana.
B N e m a podataka o takvom k a ž n j a v a n j u prije Dioklecijanova d o b a . Te ie zakone zatim potvrdio
Konstantin z a b r a n i v š i sve n o ć n e obrede i sve vrste gatanja koje su u vezi s pojedincima.
 532 DE C I V . D E I 7, 35
se, qtiem a d m o d u m i n supradicto l i b r o V a r r o n i s e x p o n i t u r . 75
Ita e n i m solent res gestae aspersione m e n d a c i o r u m i n fabulas
P L 2 2 4
verti. I n / i l l a i g i t u r h y d r o m a n t i a curiosissimus rex ille R o m a n u s
et sacra didicit, quae i n libris suis pontifices haberent, et e o r u m
causas, quas praeter se n e m i n e m scire voluit. Itaque eas seorsum
scriptas secum q u o d a m modo m o r i fecit, quando i t a subtrahendas
h o m i n u m notitiae sepeliendasque curavit. Aut ergo d a e m o n u m i l l i c
t a m sordidae et noxiae cupiditates erant conscriptae, ut ex his
tota i l l a theologia civilis e t i a m a p u d tales homines execrabilis
appareret, q u i t a m m u l t a i n ipsis sacris erubescenda susceperant;
aut i l l i omnes n i h i l a l i u d q u a m homines m o r t u i prodebantur, quos
ac
t a m p r o l i x a * temporis vetustate fere omnes p o p u l i gentium deos
i m m o r t a l e s esse crediderant, c u m et talibus sacris i d e m i l l i daemo­
nes oblectarentur, q u i se colendos pro ipsis mortuis, quos deos
p u t a r i fecerant, q u i b u s d a m fallacium m i r a c u l o r u m attestationi-
c c 2 1 6
bus / supponebant. Sed occulta Dei veri p r o v i d e n t i a factum est,
ut et P o m p i l i o a m i c o suo illis conciliati artibus, quibus h y d r o m a n -
tia fieri potuit, cuncta i l l a confiteri permitterentur, et tamen, ut
m o r i t u r u s incenderet ea potius q u a m obrueret, admonere n o n per­
mitterentur; q u i ne innotescerent nec aratro, quo sunt eruta, obsis-
tere potuerunt, nec stilo V a r r o n i s , quo ea, quae de hac re gesta
sunt, i n n o s t r a m m e m o r i a m pervenerunt. N o n e n i m possunt, q u o d
non sinuntur efficere; sinuntur autem alto Dei s u m m i iustoque
i u d i c i o p r o m e r i t i s e o r u m , quos ab eis vel affligi tantum, vel e t i a m
subici ac decipi i u s t u m est. Q u a m vero perniciosae vel a c u l t u
verae d i v i n i t a t i s alienae illae litterae iudicatae sint, hine intellegi
potest, q u o d eas m a l u i t senatus incendere, q u a m P o m p i l i u s occul-
tavit, q u a m timere q u o d t i m u i t , q u i hoc audere n o n potuit. Q u i
ergo v i t a m nec m o d o habere vult p i a m , talibus sacris quaerat
aeternam; q u i autem c u m m a l i g n i s daemonibus n o n vult habere
societatem, n o n superstitionem, qua coluntur, n o x i a m pertimescat,
sed v e r a m religionem, q u a p r o d u n t u r et vincuntur, agnoscat.
r .
p r o l l X l M.
75 l\){(XeYn
O D R Ž . B O Ž J O J 7, 35 533
za suprugu imao nimfu E g e r i j u , kao što V a r o n objašnjava u prije
75
spomenutoj knjizi ). Tako se o b i č n o zbiljski događaji pretvaraju
u izmišljotine poprskani lažima (36). Dakle, s p o m o č u toga v o d o č a r a -
nja sam je najznatiželjniji rimski kralj n a u č i o i obrede, koje su veliki
svećenici trebali sačuvati u svojim knjigama, a i njihove uzroke, o k o ­
jima nije htio da itko zna osim njega. I tako, p o š t o ih je zasebice zapi­
sao, odredio je nekako da umru zajedno s njim, kad se ono pobrinuo
da ljudi o njima ne doznaju i zakopao ih. Dakle, i l i u njima bijahu opi­
sane tako gnusobne i štetne p o ž u d e , da bi se po njima cijelo to g r a đ a n ­
sko bogoslovlje učinilo odvratnim čak i onim ljudima koji u obredima
bijahu poduzimali toliko toga sramotnoga; i l i se tu otkrivalo kako su svi
ti bogovi tek mrtvi ljudi, o kojima su zbog tako duge prošlosti tako
dugo vremena gotovo svi poganski narodi vjerovali da su besmrtni
bogovi; a zli su se duhovi radovali i takvim obredima i , namičući kao
svjedočanstva lažna č u d e s a , podmetali su sebe same da ih štuju mjesto
pokojnika, nagovorivši ljude prvo kako su ti bogovi.
N u tajnom p r o v i d n o š ć u istinskoga Boga dogodilo se da je zlodusima
d o p u š t e n o da svojemu prijatelju Pompiliju, s p o m o ć u umijeća vodo-
čaranja, otkriju sve one tajne, ali i m nije bilo d o p u š t e n o , da ga na
umoru opomenu nek same knjige radije spali negoli zakopa; isto tako
oni nisu mogli spriječiti otkriće tih knjiga, bilo da zadr že plug koji ih
je iskopao, bilo V a r o n o v o pero, po kojem je priča o tim d o g a đ a j i m a
stigla i do nas. Ne mogu, naime, učiniti ono što i m nije d o p u š t e n o ;
a d o p u š t a i m se po dubokom i pravednom sudu Svevišnjega Boga, koji
prema zaslugama ljudi dosuđuje i l i da ih zlodusi samo povrijede, i l i
da ih pak s pravom podrede i obmanu. A koliko pogubni i koliko daleko
od štovanja istinskoga b o ž a n s t v a morali su biti ti zapisci, može se
shvatiti po tome što je Senat više volio spaliti ono što je Pompilije sa­
krio, negoli se bojati onoga čega se on bojao, kad se nije na to o d v a ž i o .
Stoga onaj tko ni sad ne želi živjeti p o b o ž n i m životom, neka takvim
obredima potraži vječni život; onaj pako tko se ne želi družiti s opakim
zlodusima, nek se ne boji škodljive praznovjerice kojom takve štuju,
nego nek prizna istinsku vjeru, koja ih razobličuje i pobjeđuje.
(36) Nekromancija je postupak dozivanja mrtvih, ponajviše proroka
i gatalaca, s pomoću vidljive tvari, napose krvi (usp. Izidor, Etym. 8, 9, 10);
bila je uobičajena u mnogih starih naroda, uključivši Židove (usp. 1 Sam
28, 7-23) i Grke (usp. Homer, Odiseja 10, 490-494; 11, 23ss). Hidromancija
je dozivanje demona s pomoću vode: o tome Plinije Stariji, Nat. hist. 37, 11,
73 (192) i Izidor,«, dj. 16, 15, 22.
c
Egeria izvorno b i j a š e duh u gaju Dijane u A r i c i j i . U R i m u je njezino ime vezano za izvor
Kamene, pokraj mjesta Porta C a p e n a , gd[e su vestalke uzimale vodu za obrede. Samo ime Egeria
t u m a č i l o se od egerere (uzimati, i z v l a č i t i vodu). Same Kamene smatrane su vodenim nimfama
ih M u z a m a , pa je Egeria tako mogla i nadahnuti i n a p u ć i v a t i N u m u u njegovim odnosima
S b
8 o o v
; i
J> m a o n e u z
to, postao neke vrste l i j e č n i k i č a r o b n j a k .
 KNJIGA VIII.

Osma se knjiga mole definirati kao suočavanje platonizma s kršćanstvom,

u nakani da se izvorna nit platonizma, kao vodeća misao klasične mudrosti, odvoji
od interpretacija koje se izroduju kako bi se prilagodile politeizmu i idolatriji, iako
s nekim premišljajima i pridrzajima. Možemo tu knjigu podijeliti u tri dijela.
U prvom dijelu, uz napomene o jonskoj i italskoj školi te o Sokratu, Augustin
izlaze Platonovu misao: iznosi njegovu tripartitnu podjelu filozofije, na fiziku, logiku
i etiku, pa dokazuje da se u platonskoj mudrosti javlja ideja o jednom Bogu, kao tran-
scendentnom biću u fizičkoj filozofiji, kao svjetlu i istini u logici, te kao dobru i svrsi
u etici. Prvi dio Augustin zaključuje navodeći riječi Pavlove o mogućnosti autentičnog
teizma u okvirima klasične mudrosti (1—12).
U drugom dijelu analizira Augustin Apulejevu teoriju o pet konstitutivnih značajki
demona (život, strastvenost, inteligencija, eterično tijelo, besmrtno postojanje) koje bi
ih trebale uspostaviti kao posredna bića između bogova i ljudi. Augustin isključuje
mogućnost takvog posredništva, s obzirom na njihovu opakost te na apsurdne i opsce­
ne politeističke prakse koje se njima duguju (13—22).
U trećem se dijelu navode neki hermetički odlomci o egipatskom politeističkom
i idolopoklonstvenom kultu, evidentira se magijski oblik idolatrije, te se utvrđuje
razlika između politeističkog kulta pobozanstvenjenih ljudi i kršćanskog kulta muče­
nika (23—27).
 SAŽETAK
BREVICULUS

1. De quaestione naturalis theologiae cum philosophis excellentioris O pitanju naravnog bogoslovlja koje treba pretresati s filozofima vrsni- 1.
jeg znanja
scientiae discutienda. O dvije vrste filozofija, o italskoj i jonskoj, te o njihovim utemeljitelji- 2.
2. De duobus philosophorum generibus, id est Italico et Ionico, ma
eorumque auctoribus.
O Sokra,tovu nauku 3.
3. De Socratica disciplina. O Platonu, najvažnijem medu Sokratovim učenicima, i o njegovoj 4.
4. De praecipuo inter Socratis discipulos Platone, qui omnem phi- trostrukoj razdiobi cjelokupne filozofije
losophiam triplici partitione distinxit.
O bogoslovlju treba prije svega raspravljati s platonicima, jer njihovu 5.
5. Quod de theologia cum Platonicis potissimum disceptandum sit, mnijenju treba pretpostaviti zasade svih ostalih filozofa
quorum opinioni omnium philosophorum postponenda sint dogmata.
O nazoru platonika u onome dijelu filozofije koji se naziva prirodnim 6.
6. De Platonicorum sensu in ea par te philosophiae, quae physica
(naravnim)
nominatur.
Koliko su platonici izvrsniji od ostalih u logici, to jest u razumskoj 7.
7. Quanto excellentiores ceteris in logica, id est rationali philosophia,
filozofiji
Platonici sint habendi.
Platonicima pripada prvenstvo i u ćudorednoj filozofiji 8.
8. Quod etiam in morali philosophia Platonici obtineant principatum. O onoj filozofiji koja se najviše približila istini kršćanske vjere 9.
9. De ea philosophia, quae ad veritatem fidei Christianae propius
accessit. U čemu je izvrsnost vjernika kršćanina naprama filozofskim umijećima 10.
10. Quae sit inter philosophicas artes religiosi excellentia Christiani.

11. Unde Plato eam intellegentiam potuerit adquirere, qua Christianae Odakle je Platon mogao steći ono razumijeće kojim se približio kršćan- 11.
skom znanju
scientiae propinquavit.
O tome što su čak i platonici, iako su ispravno mislili o jednom istin- 12.
12. Quod etiam Platonici, licet de uno vero Deo bene senserint, multis skom Bogu, ipak držali da treba štovati više bogova
tamen diis sacra facienda censuerint.

O Platonovu mnijenju, kojim je branio samo one bogove koji su dobri 13.
13. De sententia Platonis, qua definivit deos non esse nisi bonos ami-
/ prijatelji vrlina
cosque virtutum.
O nazoru onih koji rekoše kako postoje tri vrste razumskih duša, to 14.
14. De opinione eorum, qui rationales animas trium generum esse
jest: u nebeskim bogovima, u zračnim demonima te u zemaljskim
dixerunt, id est in diis caelestibus, in daemonibus aeriis et in homi­ ljudima
nibus terrenis.
O tome kako demoni nisu izvrsniji od ljudi, niti zbog svojih zračnih 15.
15. Quod neque propter aeria corpora neque propter superiora habi-
tijela niti zbog uzvišenijih staništa
tacula daemones hominibus antecellant.
Sto je platonik Apulej mislio o običajima i činovima demona 16.
cc xvii 16. Quid de moribus atque actionibus daemonum Apuleius Platonicus
senserit.
Da li je dolično čovjeku štovati one duhove od čijih poroka njega 17.
17. An dignum sit eos spiritus ab homine coli, a quorum vitiis eum
treba izbavljati
oporteat liber ari.
Kakva je ona vjera koja naučava kako se ljudi trebaju služiti de- 18.
18. Qualis religio sit, in qua docetur, quod homines, ut commendentur
monima kao odvjetnicima da bi se preporučili dobrim bogovima
diis bonis, daemonibus uti debeant advocatis.
O bezbožnosti čarobničkog umijeća, koje se primjenjuje pod zaštitom 19.
19. De impietate artis magicae, quae patrocinio nititur spirituum ma- zlih duhova
lignorum.
Treba li vjerovati da se dobri bogovi radije druže s demonima negoli 20.
20. An credendum sit quod dii boni libentius daemonibus quam homi­
s ljudima
nibus misceantur.
 538 BREVICULUS SAŽETAK 539

21. An daemonibus nuntiis et interpretibus dii utantur fallique se ab Služeći se demonima kao glasnicima i posrednicima, znaju li bogovi 21.
eis aut ignorent aut velint. da ih ti varaju ili sami hoće da ih varaju
22. De abiciendo cultu daemonum contra Apuleium. O ukinuću štovanja demona, a protiv Apuleja 22.
23. Quid Hermes Trismegistus de idolatria senserit et unde scire Što je Hermes Trismegistos mislio o kumirstvu i odakle je mogao znati 23.
potuerit superstitiones Aegyptias auferendas. o ukinuću egipatskih praznovjerica
24. Quo modo Hermes parentum suorum sit confessus errorem, quem Kako je Hermes priznao zabludu svojih predaka, ali je ipak zalio nje- 24.
tamen doluerit destruendum. zinu propast
25. De his, quae sanctis Angelis et hominibus bonis possunt esse O onim stvarima koje mogu biti zajedničke svetim anđelima i dobrim 25.
communia. ljudima
26. Quod omnis religio paganorum circa homines mortuos fuerit
O tome kako je cjelokupna vjera pogana isprepletena s mrtvim ljudima 26.
implicat a.
27. De modo honoris, quem Christiani martyribus impendunt.
O časti kojom kršćani štuju svoje mučenike 27.
 LIBER OCTAVUS KNJIGA OSMA

CHRISTI ET R O M A N O R U M RELIGIO AD PHILOSOPHORUM S U O Č A V A N J E POLITEIZMA, KRŠĆANSTVA I FILOZOFIJE

SAPIENTIAM CONFERUNTUR

Metafizika i te iza m u učenju plato nika (1-12)

Platonicorum quae sit humanarum divinarumque rerum scientia
d-12)
Cum platonicis 1. N u n c intentiore nobis opus est animo m u l t o q u a m erat i n
conf erenda Chri­
sti religio. s u p e r i o r u m solutione quaestionum et explicatione l i b r o r u m . De
theologia quippe, q u a m naturalem vocant, non c u m quibuslibet
h o m i n i b u s (non e n i m fabulosa est vel civilis, hoc est vel theatrica
P L 224 vel urbana; / q u a r u m altera iactitat d e o r u m c r i m i n a , altera indi-
cat d e o r u m desideria c r i m i n o s i o r a ac per hoc m a l i g n o r u m potius
d a e m o n u m q u a m deorum), sed c u m philosophis est habenda colla-
tio; q u o r u m i p s u m nomen si latine interpretemur, a m o r e m sapien-
P L 225 tiae profitetur. P o r r o si sapientia Deus est, per quem / facta sunt
o m n i a , sicut d i v i n a auctoritas veritasque monstravit, verus philo-
sophus est amator D e i . Sed q u i a res ipsa, cuius hoc n o m e n est,
n o n est i n omnibus, q u i hoc n o m i n e gloriantur (neque e n i m con-
tinuo verae sapientiae sunt amatores, quicumque appellantur phi-
a
losophi): profeeto ex omnibus, q u o r u m sententias ex litteris nosse
potuimus, eligendi sunt c u m quibus non indigne quaestio ista tracte-
tur. Neque e n i m hoc opere omnes o m n i u m p h i l o s o p h o r u m vanas
opiniones refutare suscepi, sed eas tantum, quae ad theologian
1. Sad moramo prionuti na posao s više duhovnog napora nego O pitanju narav­
nog bogoslovlja k o ­
što je trebalo za rješavanje i izlaganje pitanja u prethodnim knjigama. je t r e b a pretresati
s filozofima vrsni-
D a k a k o , o onome bogoslovlju koje nazivaju naravnim ne raspravlja jeg znanja
se s bilo kojima od ljudi (jer ovo nije ni basneno ni g r a đ a n s k o , nije,
naime, ni k a z a l i š n o ni gradsko; od kojih se prvo r a z m e ć e zlodjelima
bogova, dok drugo otkriva č a k zločinačkije želje bogova te ih time
razotkriva više kao zloduhe nego kao bogove), nego nam je raspravljati
s filozofima, kojima i samo ime (ako ga latinski p r o t u m a č i m o ) progla-
suje ljubav prema mudrosti.
Z a t i m , ako je mudrost B o g , po kojemu je načinjeno sve, kao što pokaza
b o ž a n s k a ovlast i istina, istinski filozof ljubitelj je Boga (1). A l i , b u d u ć i
se sama stvar koju to ime označuje ne nalazi u svih onih koji se hvastaju
tim imenom — i nisu n u ž n o ljubitelji istinske mudrosti svi oni što se
nazivaju filozofima — zapravo moramo izabrati, između svih onih
kojih mnijenje uzmogosmo doznati iz knjiga, one s kojima se dostojno
može raspravljati o tome pitanju. Isto tako, nisam nakanio ovim djelom
pobijati sva isprazna mnijenja svih filozofa, nego samo ona koja se tiču

(1) Ova definicija pravog filozofa, koju Augustin ponavlja sa zadovolj­

stvom (usp. gore 7, 8; 7, 10, 2), izvire iz poimanja filozofije kao ljubavi prema
mudrosti. To gledanje je mladi Augustin upoznao prvi put čitajući Ciceronova
Hortenzija (Conf. 3, 4, 7-8), ali on mudrost poistovjećuje s Bogom. Otud
proistječe da nema druge mudrosti nego štovati pravoga Boga. Prema tome —
i to je zaključak kojemu vodi sva njegova apologetska rasprava s poganskim
politeizmom — jedina je prava filozofija kršćanska, jer samo ona uči čovjeka
pravom čašćenju Boga. Drugim riječima, pravi je filozof onaj koji postiže
svrhu filozofije, a to je onaj koji ljubi Boga i ljubeći ga uživa (De mor. Eccl.
1
et] isp. CC. cath. 1, 3, 4).
 542 DE C I V . D E I 8, 1-2
cc 217 pertinent, quo verbo graeco significari / intellegimus de divinitate
r a t i o n e m sive sermonem; nec eas o m n i u m , sed e o r u m tantum,
q u i c u m et esse d i v i n i t a t e m et h u m a n a curare consentiant, n o n
tamen sufficere unius i n c o m m u t a b i l i s Dei c u l t u m ad v i t a m adipi-
scendam e t i a m post m o r t e m beatam, sed multos ab i l l o sane uno
conditos atque institutos ob eam causam colendos putant. H i i a m
e t i a m V a r r o n i s o p i n i o n e m veritatis propinquitate transcendunt;
si q u i d e m ille t o t a m theologian naturalem usque a d m u n d u m
i s t u m vel a n i m a m eius extendere potuit, isti vero supra o m n e m
animae n a t u r a m confitentur D e u m , q u i n o n s o l u m m u n d u m i s t u m
v i s i b i l e m , q u i saepe caeli et terrae nomine nuncupatur, sed e t i a m
o m n e m o m n i n o a n i m a m fecerit, et q u i r a t i o n a l e m et intellectua-
l e m , cuius generis a n i m a h u m a n a est, participatione sui l u m i n i s
i n c o m m u t a b i l i s et i n c o r p o r e i beatam facit. H o s philosophos Pla-
tonicos appellatos a Platone doctore vocabulo derivato nullus,
q u i haec vel tenuiter audivit, ignorat. De hoc i g i t u r Platone, quae
necessaria praesenti quaestioni existimo, breviter attingam, p r i u s
i l l o c o m m e m o r a n s , q u i eum i n eodem genere l i t t e r a r u m tempore
praecesserunt.
Duplex philoso­ 2. Q u a n t u m e n i m attinet a d litteras Graecas, quae l i n g u a inter
phorum genus l
fuit: italicum ceteras gentium c l a r i o r h a b e t u r , duo p h i l o s o p h o r u m genera tra-
et ionicum. duntur: u n u m I t a l i c u m ex ea parte Italiae, quae q u o n d a m magna
G r a e c i a nuncupata est; a l t e r u m I o n i c u m i n eis terris, u b i et nunc
G r a e c i a n o m i n a t u r . I t a l i c u m genus auctorem habuit P y t h a g o r a m
S a m i u m , a quo e t i a m ferunt i p s u m philosophiae n o m e n e x o r t u m .
N a m c u m antea Sapientes appellarentur, q u i m o d o q u o d a m lauda-
2
bilis vitae aliis praestare v i d e b a n t u r , iste interrogatus, q u i d profi-
teretur, p h i l o s o p h u m se esse respondit, i d est s t u d i o s u m vel ama-
t o r e m sapientiae; q u o n i a m sapientem profiteri a r r o g a n t i s s i m u m
3 se svojim n a č i n o m života i stanovitim naputcima prikladnima za dobar
v i d e b a t u r . I o n i c i vero generis princeps fuit Thales M i l e s i u s , unus
i l l o r u m septem, q u i sunt appellati Sapientes. Sed i l l i sex vitae
genere distinguebantur et q u i b u s d a m praeceptis a d bene viven-
d u m accommodatis; iste autem Thales, ut / successores e t i a m
PL 226
propagaret, r e r u m n a t u r a m scrutatus suasque disputationes lit-
teris mandans e m i n u i t maximeque a d m i r a b i l i s exstitit, q u o d astro-
1
Usp. L . K R A S , u: C I C E R O N , De orat. 3, 24, 93—95; De nat. deor. 1, 4, 8.
2
Usp. P L A T O N , Protagora 343 a.
3 voda temeljna i v j e č n a tvar iz koje sve stvari nastaju i u koju se v r a ć a j u . Talesova djela nisu
Usp. C I C E R O N , Tuscul. 5, 3, 8—9.
O DRŽ. B O Ž J O J 8, 1-2 543
teologije, grčke riječi koju s h v a ć a m o da označuje mišljenje ili govorenje
o b o ž a n s t v u (ili bogoslovlje); a ne ni to od svih filozofa, nego samo
onih koji se slažu s nama u tome da b o ž a n s t v o postoji i brine o ljud­
skim stvarima, ali i m nije dostatno štovanje jednog nepromjenjivog
Boga, kako bi se stekao blažen život i nakon smrti, nego mniju kako
radi toga treba štovati mnoge bogove, koje je O n zasnovao i postavio.
T i su filozofi, naime, nadmašili V a r o n o v o mnijenje i više se približili
istini; ako je on cijelo naravno bogoslovlje uzmogao proširiti sve dp
ovog svijeta i l i njegove duše, ovi ispovijedaju, da se iznad cijele te na­
ravi duše nalazi B o g , i koji je načinio ne samo ovaj vidljivi svijet (koji
se često naziva imenom neba i zemlje) nego uopće i svaku dušu, i koji
razboritu i razumsku dušu — od koje je vrste i ljudska duša — usreću­
je dioništvom u svojoj nepromjenjivoj i netjelesnoj svjetlosti. I oni koji
su o ovome samo štogod načuli znaju da se ti filozofi zovu platonicima,
a prema imenu svojeg učitelja Platona. Dakle, o tome Platonu ukratko
ću reći ono što smatram potrebnim za sadašnju raspravu, s p o m e n u v š i
prije one koji su mu vremenski prethodili u toj vrsti književnosti.
2. Što se tiče grčke književnosti (koje se jezik najviše cijeni m e đ u 0 dvije vrste fi­
1
lozofija, o italskoj
ostalim narodima) ) po predaji postoje dvije vrste filozofa: jedna ital­ 1 jonskoj, te o nji­
hovim utemelji­
ska, iz onog dijela Italije koji se nekoć nazivaše Magna Graecia, i druga teljima
jonska, uobičajena u onim zemljama koje se i danas zovu Grčka (2).
Italsku vrstu utemeljio je Pitagora sa Sama, od kojega je, kažu, p o ­
teklo i samo ime filozofija. Budući da su, naime, u doba prije njegovog
one što su se isticali od ostalih pohvalnim ž i v o t o m , nazivali mudraci­
2
ma ), kad su Pitagoru upitali što mu je zanimanje, odgovorio je kako
je filozof, to jest tražitelj i l i ljubitelj mudrosti, jer mu se činilo posve
drskim tvrditi da je mudrac. ) 3
A
Jonskoj vrsti filozofije prvakom bijaše Tales iz M i l e t a , jedan od
onih što su nazivani Sedam mudraca. Šestorica ostalih odlikovali su
život; Tales je d o č i m — kako bi ostavio i sljedbenike iza sebe — istra­
živao narav stvari te zapisao svoja otkrića i time se proslavio, a naj­
divnije mu postignuće bijaše što je, u p o z n a v š i račun zvjezdoznanstva,
(2) Augustinu nije namjera isključiti elejsku školu; želi radije razlikovati
dvije vrste: jednu, teističku (italsku), i drugu, prirodoslovnu (jonsku), kojoj
navodi predvodnike sve do Sokrata, da naznači kako je u starijoj prevladavala
agnostičko teološko gledanje a u mlađoj, od Anaksagore dalje, gledanje te-
ističko.
A Tales* (ili T a l ) r o đ e n je 624. pr. K r . K a o d r ž a v n i k pripremao jonski otpor protiv Perzije.
Po predaji je prorekao p o m r č i n u Sunca 23. svibnja 585, u dan bitke kod H a l i s a , te uveo egipatski
mjerni sustav u G r č k u . Prema svojoj kozmologiji utemeljitelj je prirodne znanosti. P o njemu je
sačuvana.
 544 DE C I V . D E I 8, 2-3
logiae n u m e r i s comprehensis defectus soliš et lunae e t i a m praedi-
cere potuit. A q u a m tamen putavit r e r u m esse p r i n c i p i u m et hine
o m n i a elementa m u n d i ipsumque m u n d u m et quae i n eo gignuntur
existere. N i h i l autem huic operi, quod m u n d o considerato t a m
b
m i r a b i l e aspicimus, ex d i v i n a mente praeposuit. H u i c successit
A n a x i m a n d e r , eius auditor, mutavitque de r e r u m n a t u r a opinio-
n e m . N o n e n i m ex una re, sicut Thales ex umore, sed ex suis pro-
c c 2 1 8
p r i i s p r i n c i p i i s quasque res nasci putavit. Quae r e r u m / p r i n c i p i a
s i n g u l a r u m esse credidit infinita, et innumerabiles mundos gignere
et quaecumque i n eis o r i u n t u r ; eosque mundos m o d o dissolvi,
m o d o i t e r u m gigni existimavit, quanta quisque aetate sua manere
potuerit; nec ipse a l i q u i d divinae m e n t i i n his r e r u m operibus
tribuens. Iste A n a x i m e n e n d i s c i p u l u m et successorem reliquit,
qui omnes r e r u m causas aeri infinito dedit, nec deos negavit aut
tacuit; n o n tamen ab ipsis aerem factum, sed ipsos ex aere ortos
credidit. Anaxagoras vero eius auditor h a r u m r e r u m o m n i u m , quas
videmus, effectorem d i v i n u m a n i m u m sensit et dixit ex infinita
materia, quae constaret s i m i l i b u s inter se p a r t i c u l i s r e r u m om­
c
n i u m ; quibus suis et p r o p r i i s singula fieri , sed a n i m o faciente
divino. Diogenes quoque, A n a x i m e n i s alter auditor, aerem q u i d e m
dixit r e r u m esse m a t e r i a m , de qua o m n i a fierent; sed e u m esse
c o m p o t e m divinae rationis, sine qua n i h i l ex eo fieri posset. Anaxa-
gorae successit auditor eius Archelaus. E t i a m ipse de p a r t i c u l i s
inter se s i m i l i b u s , quibus singula quaeque fierent, i t a putavit con-
stare o m n i a , ut inesse etiam mentem diceret, quae c o r p o r a aeterna,
i d est illas particulas, coniungendo et dissipando ageret o m n i a .
Socrates huius discipulus fuisse perhibetur, magister Platonis,
propter q u e m breviter cuneta ista recolui.
Socrates de bo- 3. Socrates ergo, p r i m u s u n i v e r s a m p h i l o s o p h i a m a d c o r r i -
disseruic° n b U S
gendos componendosque mores flexisse m e m o r a t u r , c u m ante i l l u m
omnes magis phvsicis, i d est naturalibus, rebus perserutandis
o p e r a m m a x i m a m impenderent. N o n m i h i autem videtur posse a d
b
admirabile M.
c C D i o g e n iz Apolonije (oko 440. pr. K r . ) obnovio je A n a k s i m e n o v nauk o zraku, ali nije mogao
omnium; . . . fieri] omnium genera pro modulis et speciebus propriis
singula fieri M .
O D R Ž . B O Ž J O J 8, 2-3 545
uspijevao proricati p o m r č i n u Sunca i Mjeseca. Smatrao je, m e đ u t i m ,
kako je voda pratvar stvari te da iz nje nastaju sva počela svijeta, sam
svijet i sve što se u njemu r a đ a . N u , cijelome tomu djelu (svijetu, što
nam se čini toliko divnim kad ga promatramo) nije pretpostavio nika­
kav b o ž a n s k i um.
Njega je naslijedio Anaksimandar, njegov učenik, koji je izmijenio
mnijenje o naravi stvari. Nije mislio da iz jedne stvari (kao Tales,
iz vlage) nastaju sve stvari, nego da se svaka pojedina stvar r a đ a iz
svojih vlastitih počela. Vjerovao je kako su počela pojedinih s t v a r i 6
b e s k o n a č n a , te da rađaju bezbrojne svjetove zajedno sa svime što
u njima nastaje; i d r ž a o je kako se ti svjetovi čas raspadaju čas ponovo
nastaju, prema vremenu trajanja, kako je več kojem m o g u ć e ; a ni on
u svemu tome djelovanju prirode nije pridavao nešto b o ž a n s k o m u m u .
Njegov učenik i sljedbenik je Anaksimen, koji je uzroke svih stvari
pripisao zraku; on bogove nije ni nijekao ni p r e š u ć i v a o ; ali je vjerovao
kako oni nisu stvorili zrak, nego da su sami potekli od zraka (3).
Njegov pak učenik Anaksagora mislio je kako je tvorac svih stvari
koje vidimo božanski duh, a iz b e s k o n a č n e tvari, koja se sastoji od
m e đ u s o b n o sličnih čestica svih stvari; i svaka od njih postaje od sebi
svojstvenih čestica, ali djelovanjem b o ž a n s k o g a duha.
Diogen, koji bijaše drugi učenik Anaksimena, reče kako je zrak pratvar
iz koje nastaju sve stvari; ali da je taj dionik b o ž a n s k o g a razuma, bez
kojega ne m o ž e ništa iz njega nastati . Anaksagoru je naslijedio nje­ 0
D
gov učenik A r h e l a j . I on je mislio kako se sve stvari sastoje od m e đ u ­
sobno sličnih čestica, od kojih nastaju pojedine tvorevine, ali je ustvr­
dio da u njima postoji u m , koji spajajući i razdvajajući vječita tijela, to
jest one čestice, stvara sve stvari. K a ž u kako Sokrat bijaše učenik A r h e -
leja; a sam Sokrat učitelj Platonu, zbog kojega sam sve ovo ukratko
i naveo(4).
3. Sokrat se spominje kao prvi koji je cjelokupnu filozofiju skrenuo o Sokratovu nauku
na ispravljanje i upravljanje ć u d o r e d n i h običaja, dok su se svi prije
njega bavili više prirodom, to jest prirodoslovnim istraživanjima.
M e n i se čini, kako nije m o g u ć e posve jasno odrediti, da l i je Sokrat
(3) Po Augustinu filozofska se misao u trojice predstavnika starojon-
ske škole nije znala osloboditi upornih tragova animizma.
(4) Po Augustinu teistička bi se misao unutar jonske škole javljala u Anak-
sagore (usp. Diels 59, fr. 12-13).
B C i n i se da je A u g u s t i n ovdje p o m i j e š a o dvoje; A n a k s i m a n d a r n a u č a v a š e da je p o č e t a k svih
stvari T O STCELPOV , b e s k o n a č n o ili n e o g r a n i č e n o , iz. č e g a se izvode i djeluju kao opreke:
toplo i hladno, mokro i suho; Anaksagora je opet d r ž a o da sve stvari p o t j e č u od beskrajno
sitnih č e s t i c a ili sjemenki(oTrcf/tiaTa. ili po Aristotelu OMTOLOJJLEPTJ, istodjelnice). Anaksimandar je
i n a č e prvi g r č k i prozaik, prvi je tvrdio da je Zemlja okrugla, i prvi n a č i n i o zemljovid o n d a š n j e g
b
svijeta.
biti njegov u č e n i k . O n je sljedbenik A n a k s i m e n a i Anaksagore i u nauku o zvijezdama.
D C i n i se da je Arhelej spajao Anaksagorin nauk o sjemenju s A n a k s i m e n o v i m zrakom.
 546 DE CIV. D E I 8, 3
l i q u i d u m colligi, u t r u m Socrates, ut hoc faceret, taedio r e r u m
o b s c u r a r u m et i n c e r t a r u m ad a l i q u i d apertum et c e r t u m repe-
r i e n d u m a n i m u m intenderit, quod esset beatae vitae necessarium,
p r o p t e r q u a m u n a m o m n i u m p h i l o s o p h o r u m invigilasse ac labo-
P L 2 2 7
rasse v i d e / t u r i n d u s t r i a ; an vero, sicut de i l l o q u i d a m benevo-
lentius suspicantur, nolebat i m m u n d o s terrenis cupiditatibus ani-
mos se extendere i n d i v i n a conari. Quando q u i d e m ab eis causas
r e r u m videbat i n q u i r i , quas p r i m a s atque summas n o n nisi i n
unius ac s u m m i D e i voluntate esse credebat; unde n o n eas putabat
n i s i m u n d a t a mente posse comprehendi; et ideo purgandae bonis
m o r i b u s vitae censebat instandurn, ut deprimentibus l i b i d i n i b u s
exoneratus a n i m u s n a t u r a l i vigore i n aeterna se attolleret natu-
r a m q u e i n c o r p o r e i et i n c o m m u t a b i l i s l u m i n i s , u b i causae o m n i u m /
cc 219 f a c t a r u m n a t u r a r u m stabiliter vivunt, intellegentiae puritate con-
4
s p i c e r e t . Constat e u m tamen i m p e r i t o r u m s t u l t i t i a m scire se
a l i q u i d o p i n a n t i u m etiam i n ipsis m o r a l i b u s quaestionibus, quo
t o t u m a n i m u m intendisse videbatur, vel confessa i g n o r a n t i a sua
vel d i s s i m u l a t a scientia lepore m i r a b i l i disserendi et a c u t i s s i m a
5
urbanitate agitasse atque versasse . Unde et concitatis i n i m i c i t i i s
c a l u m n i o s a c r i m i n a t i o n e damnatus morte multatus e s t . Sed e u m 6
postea i l l a ipsa, quae publice damnaverat, A t h e n i e n s i u m civitas
publice luxit, i n duos accusatores eius usque adeo p o p u l i indigna-
tione conversa, ut unus e o r u m oppressus v i m u l t i t u d i n i s interiret,
exsilio autem v o l u n t a r i o atque perpetuo poenam s i m i l e m alter
7
e v a d e r e t . T a m praeclara i g i t u r vitae mortisque fama Socrates
r e l i q u i t p l u r i m o s suae philosophiae sectatores, q u o r u m c e r t a t i m
s t u d i u m fuit i n quaesfionum m o r a l i u m disceptatione versari, u b i
agitur de s u m m o bono, quo fieri h o m o beatus potest. Q u o d i n
Socratis disputationibus, d u m o m n i a movet, asserit, destruit, quo-
n i a m n o n evidenter apparuit: q u o d cuique placuit inde sumpse­
r u n t et u b i cuique v i s u m est constituerunt finem b o n i . F i n i š autem
b o n i appellatur, quo quisque c u m pervenerit beatus est. S i c autem
diversas inter se S o c r a t i c i de isto fine sententias habuerunt, ut
(quod v i x credibile est unius m a g i s t r i potuisse facere sectatores)
q u i d a m s u m m u m b o n u m esse dicerent voluptatem, sicut Aristip-
8 t i č n o m e najvišem dobru zastupala su se tako različita mnijenja m e đ u
pus; q u i d a m v i r t u t e m , sicut A n t i s t h e n e s . S i c a l i i atque a l i i a l i u d
atque a l i u d o p i n a t i sunt, quos c o m m e m o r a r e l o n g u m est.
4
Usp. P L A T O N , Fedon 65 a—e. 82 d—84 b; Fedro 246 e—254 b; Gozba 210 a
—211 c; Država, knj. 4. 8. 9; A U G U S T I N , De vera relig. 3, 3.
5
Usp. dijaloge: Eutifront, Eutidem, Hipija Vel, Teetet.
6
Usp. P L A T O N , Obrana Sokratova, Kriton, Fedon.
7 toga A r i s t i p a . Njemu je neposredni u ž i t a k bio jedina svrha djelovanja; ali on je u ž i t k e razlikovao,
Usp. D I O G E N L A E R T I J E , 2, 43.
8
Usp. ARISTIP u: D I O G E N L A E R T I J E 2, 86—88; A N T I S T E N , ibidem 6,
10—13.
O D R Ž . B O Ž J O J 8, 3 547
tako postupio i l i što mu bijahu dojadili ti nejasni i n e o d r e đ e n i predmeti
te je u s r e d o t o č i o svoju pozornost da otkrije ono što je jasno i o d r e đ e n o ,
a što je potrebno za blaženi život, i što se činilo jedinim ciljem tolikih
besanih i m u č n i h napora svih filozofa, — i l i pak (kao što o njemu neki
dobronamjernije misle) nije htio da se duše okaljane zemaljskim po­
ž u d a m a n a p r e ž u kako bi dosegle one b o ž a n s k e stvari. O n je vidio
gdje ljudi istražuju uzroke stvarima, samo što je sam vjerovao da se
prvi i najviši uzroci nalaze u volji jednoga i Svevišnjeg Boga; otuda je
mislio kako se oni mogu shvatiti samo očišćenim u m o m ; stoga je
smatrao kako je potrebno nastojati da se očisti život ć u d o r e d n i m obi­
čajima, da bi se tako d u š a ( o s l o b o đ e n a tereta p o ž u d a ) svojom
naravnom k r e p č i n o m uzdigla do vječnih stvari te s p o m o ć u čistoće
razumnosti promatrala prirodu netjelesne i nepromjenjive svjetlosti,
4
gdje postojano žive uzroci svih stvorenih naravi. ) U svakom' slučaju
nema dvojbe, da je on č u d e s n o m dosjetljivošću raspravljanja i najoštro-
umnijom uglađenošću istraživao i razotkrivao glupost nevježa, koji su
sebi umišljali kako znaju nešto čak i u samim onim ć u d o r e d n i m pitanji­
ma (kojima on očigledno bijaše posvetio sav svoj duh) bilo da je p r i ­
5
znavao svoje neznanje, bito da je skrivao svoje znanje. ) Z b o g toga
6
je, izazvavši neprijateljstva, kovarno o p t u ž e n te osuđen na smrt. )
A l i kasnije, taj isti grad Atenjana, koji ga bijaše javno osudio, javno
ga je o ž a l i o ; a javna ogorčenost toliko se okrenula protiv dvojice njego­
vih tužitelja te je jedan od njih izgubio glavu od nasilja gomile, dok
je drugi izbjegao sličnoj kazni otišavši svojevoljno u vječno izgnan­
7
stvo )^
A tolika bijaše slava o njegovu životu i smrti, da je Sokrat ostavio iza
sebe mnoge sljedbenike svoje filozofije, koji su se između sebe nadme­
tali u raspravama o ć u d o r e d n i m pitanjima, gdje je riječ o najvišem
dobru, kojim čovjek m o ž e postići blaženstvo. T o najviše dobro nije
se jasno postavilo u samim Sokratovim raspravama (jer je on o svemu
z a p o č i n j a o , ustvrdio ovo i l i ono, te zatim to odbacivao), pa je svaki
od sljedbenika uzimao od toga što mu se svidjelo i , kako se ono komu
činilo, tako je to i postavljeno kao svrha dobra. Svrha dobra, naime,
naziva se ono do čega treba stići da bi čovjek stekao blaženstvo. A o do­
sokraticima — a jedva je vjerojatno kako je moglo doći do čega takvog
m e đ u sljedbenicima jednog učitelja — te su neki govorili kako je naj­
više dobro užitak (poput Aristipa), a drugi opet vrlina (poput Antiste-
8 B
na) ) . I tako su jedni od njih mislili jedno a drugi drugo (5), pa je pre­
dugo sve to nabrajati.
(5) Ocjenjujući Sokratov govor o najvišem dobru aporetskim i nedore­
čenim Augustin slijedi gotovo u stopu Cicerona (Tuscul. 5, 4, 11).
A O takvoj promjeni r a s p o l o ž e n j a prema Sokratu govore Diodor Sikul i Diogen Laertije
(2. 43), o č e m u nema č v r š ć i h dokaza. Vjerojatnije je da dugo vremena Sokrat nije bio u dobroj
uspomeni Atenjanima.
B Aristip iz Ć i r e n e , utemeljitelj cirenske š k o l e , vjerojatno nije bio Sokratov u č e n i k , nego unuk
jer neki na kraju dovode do bola. Č o v j e k mora birati u ž i t k e , š t o zahtijeva s u z d r ž a v a n j e , pa se
taj nauk p r i b l i ž a v a E p i k u r u . Antisten je d o č i m bio Sokratov u č e n i k ; o s n i v a č je glasovite c i n i č k e
š k o l e , a n a u č a v a o je da vrlina, i s r e ć a koju ona donosi, ovise o slobodi od potreba i ž e l j a .
 548 DE C I V . D E I 8, 4 O DRŽ. B O Ž J O J 8, 4 549

Quae Plato in- 4, $ i inter discipulos Socratis, n o n q u i d e m i m m e r i t o , excel-

e c
4. A l i m e đ u Sokratovim učenicima Platon je onaj koji je zaista o
Platonu, najva-
,. . . . . . . . . . . znijem m e đ u So-
tellexent et . , . 1
, v

zasluzeno postigao najsjajniju slavu te posve zasjenio ostale. kratovim učenici­

praeceperit. d
l e n t i s s i m a g l o r i a c l a r m t , q u a o m n m o ceteros obscuraret, Plato. ma, i o njegovoj

Qui c u m esset Atheniensis, honesto apud suos loco natus, et Platon bijaše Atenjanin, r o đ e n u uglednoj obitelji, a z a č u d n i m darom trostrukoj razdi-
. , i v , , x. , . • , i O D 1
cjeltkupne fi-
ingenio m i r a b i l i longe suos condiscipulos anteiret, p a r u m tamen duha uveliko je nadmasivao ostale suucenike; b u d u ć i da je mislio kako lozofije
P L 2 2 8
putans perficiendae philosophiae sufficere se i p s u m ac S o c r a / t i c a m ni njegovo vlastito umovanje a ni Sokratov nauk nisu dostatni da usavrši
d i s c i p l i n a m , q u a m longe ac late potuit peregrinatus est, quaqua- svoju filozofiju, koliko god je mogao, putovao je nadugo i n a š i r o k o ,
v e r s u m e u m alicuius nobilitatae scientiae percipiendae fama rapie- kamo god bi ga privukao glas o nečijem izvrsnijem n a u č a v a n j u . Tako
bat. Itaque et i n Aegypto didicit quaecumque magna i l l i c habe- je u Egiptu doznao što god se ondje smatralo važnim i naučavalo^),
9
b a n t u r atque d o c e b a n t u r , et inde i n eas Italiae partes veniens, a odatle je p r e š a o u one krajeve Italije gdje bijahu na glasu pitagorejci
ubi P y t h a g o r e o r u m fama celebrabatur, q u i d q u i d Italicae philoso­ i tu je s najvećom l a k o ć o m n a u č i o sve ono čime se tada dičila italska
phiae tune florebat, auditis eminentioribus i n ea doctoribus facil­ 10
filozofija, slušajući njezine najistaknutije n a u č a v a t e l j e . ) A b u d u ć i
10
l i m e c o m p r e h e n d i t . E t q u i a m a g i s t r u m S o c r a t e m singulariter je izuzetno volio svojeg učitelja Sokrata, dao mu je da bude govornikom
diligebat, e u m loquentem faciens fere i n o m n i b u s sermonibus suis u gotovo svim svojim raspravama, pa je i ono što je od drugih n a u č i o
e t i a m i l l a , quae vel ab aliis didicerat, vel ipse quanta potuerat i ono što je sam uzmogao uvidjeti svojom r a z u m n o š ć u uskladio sa
intellegentia viderat, c u m illius lepore et m o r a l i b u s disputationi- Sokratovom domišljatošću i pretresanjima o ć u d o r e đ u .
bus temperavit. Itaque c u m s t u d i u m sapientiae i n actione et con-
c c 2 2 0
I jer se p r o u č a v a n j e filozofije odvija i u djelovanju i u razmatranju,
templatione versetur, unde u n a pars eius / activa, altera contem-
može se reći da je jedan njezin dio djelatni (praktični), dok je
p l a t i v a dići potest (quarum activa ad agendam v i t a m , i d est a d
drugi r a z m a t r a č k i (teorijski); prvi, djelatni, dio tiče se vođenja
mores instituendos pertinet, contemplativa autem ad conspiciendas
života, to jest oblikovanja ć u d o r e d n i h običaja; misaoni dio se tiče
naturae causas et s i n c e r i s s i m a m veritatem): Socrates i n a c t i v a
spoznaje prirodnih uzroka i najčistije istine; kaže se kako se Sokrat
excelluisse m e m o r a t u r ; Phythagoras vero magis contemplativae,
n
odlikovao u djelatnoj mudrosti, dok je Pitagora, koliko god je to mogao,
quibus potuit intellegentiae viribus, i n s t i t i s s e . P r o i n d e Plato 11
posvetio sile svojeg razuma r a z m a t r a č k o m umovanju. ) Zbog
u t r u m q u e iungendo p h i l o s o p h i a m perfecisse laudatur, q u a m i n tres
toga Platona hvale da je usavršio filozofiju spojivši to dvoje; a filozo­
partes d i s t r i b u i t : u n a m m o r a l e m , quae m a x i m e i n actione versa-
fiju je podijelio u tri dijela: jedna mu je ć u d o r e d n a (moralis),
tur; a l t e r a m n a t u r a l e m , quae contemplationi deputata est; t e r t i a m
n
koja se najviše bavi djelovanjem; druga je naravna (naturalis), koja
rationalem, q u a v e r u m d i s t e r m i n a t u r a falso . Quae licet utrique,
je posvećena promatranju; dok je treća razumska (rationalis), koja
i d est actioni et contemplationi, sit necessaria, m a x i m e t a m e n con- 12
razlikuje istinito od l a ž n o g . ) O v a je posljednja potrebna i jed­
templatio perspeetionem s i b i vindicat veritatis. Ideo haec tripar-
nome i drugome, to jest i djelovanju i razmatranju, ali razmatranje
t i t i o n o n est c o n t r a r i a i l l i distinetioni, qua intellegitur omne stu­
(contemplatio) najvećim je dijelom ono što postavlja uvid u istinu. Stoga
d i u m sapientiae i n actione et contemplatione consistere. Q u i d autem
ova trojna razdioba nije u opreci s razlikovanjem prema kojem se
i n his vel de his singulis partibus Plato senserit, i d est, u b i h n e m
cjelokupno p r o u č a v a n j e mudrosti sastoji od djelovanja i razmatranja
o m n i u m a c t i o n u m , u b i causam o m n i u m n a t u r a r u m , u b i l u m e n
(in actione et contemplatione).
o m n i u m r a t i o n u m esse cognoverit vel crediderit, disserendo expli-
A što je pak sam Platon mislio u tima dijelovima i l i o pojedinima od
care et l o n g u m esse a r b i t r o r et temere affirmandum esse n o n
njih, to jest: što je spoznao i l i vjerovao gdje je svrha svih djelovanja,
a r b i t r o r . C u m e n i m m a g i s t r i sui Socratis, q u e m facit i n suis
gdje je uzrok svih naravi, gdje je svjetlost svih umovanja — to mislim
v o l u m i n i b u s disputantem, n o t i s s i m u m m o r e m dissimulandae scien­
da je predugo pojedince razlagati, a ne mislim da je prikladno pro­
tiae vel opinionis suae servare affectat, q u i a et i l l i ipse mos placuit,
factum est ut e t i a m ipsius Platonis de rebus magnis sententiae suđivati naprečac. Budući da je Platon veoma držao do običaja svojega
non facile p e r s p i c i possint. E x his tamen, quae a p u d e u m leguntur, učitelja Sokrata (kojega čini govornikom u svojim knjigama, a koji
sive quae dixit, sive quae ab aliis d i c t a esse n a r r a v i t atque con- o b i č a v a š e skrivati svoje znanje i l i vlastito mnijenje) i kako mu se svidio
i sam ga je nastojao primjenjivati, što je opet imalo za posljedak da se
lako ne mogu prozreti ni Platonove vlastite misli o velikim stvarima.
1
qui M.
O d tih stvari koje se u njega čitaju (bilo da ih je sam izjavio, bilo da
9
ih je naveo i zapisao kao tuđe stavove, a koji su se njemu svidjeli),
Usp. D I O G E N L A E R T I J E 3, 6; PLATON, Zakoni 656 c—657 b. 819 b; Epi-
nomis 987 a; Timej 21 e—25 d.
10
Usp. D I O G E N L A E R T I J E 3, 6. 9. 21.
11
Usp. C I C E R O N , Tuscul. 5, 4, 10.
12
Usp. stoici u: E C I J E 1, pr. 2; D I O G E N L A E R T I J E 7, 40; S E K S T E M P I -
R I K , Adv. math. 7, 17, 40; usp. i C I C E R O N , Varro (Ac. post.) 1 5, 19;
A P U L E J , De dogm. Plat. 1, 3.
 D E CIV. D E I 8, 4-5
550
scripsit, quae s i b i p l a c i t a viderentur, quaedam c o m m e m o r a r i et
operi h u i c i n s e r i oportet a nobis, vel u b i suiTragatur religioni
verae, quarn fides nostra suscepit ac defendit, vel u b i ei videtur
esse contrarius, q u a n t u m ad i s t a m de uno Deo et p l u r i b u s pertinet
quaestionem, p r o p t e r v i t a m , quae post m o r t e m futura est, veraci-
ter beatam. Fortassis e n i m q u i P l a t o n e m ceteris philosophis gen­
t i u m longe recteque p r a e l a t u m acutius atque veracius intellexisse
e
a c secuti esse fama celebriore laudantur, a l i q u i d tale de Deo
sentiunt, ut i n i l l o i n v e n i a t u r et causa subsistendi et ratio intelle-
P L 2 2 9
gendi et ordo v i / v e n d i ; q u o r u m t r i u m u n u m ad naturalem, a l t e r u m
a d r a t i o n a l e m , t e r t i u m ad m o r a l e m p a r t e m intellegitur pertinere.
S i e n i m h o m o i t a creatus est, ut per i d , quod i n eo praecellit,
attingat i l l u d , q u o d cuncta praecellit, i d est u n u m , v e r u m , opti­
m u m D e u m , sine quo n u l l a n a t u r a subsistit, n u l l a d o c t r i n a instruit,
nullus usus expedit: ipse quaeratur, u b i nobis s e r t a sunt o m n i a ; / f
c c 2 2 1
ipse cernatur, u b i nobis certa sunt o m n i a ; ipse diligatur, u b i nobis
recta sunt o m n i a .
Convenienter 5, si ergo Plato D e i huius i m i t a t o r e m , cognitorem, amatorem
Christi rehgio . . . . &
' i ljubitelj ovoga Boga, te da dioništvom u njemu postaje blažen, koja je
cum platonicis dixit esse sapientem, cuius participatione sit beatus, q u i d opus
confertur. ceteros? N u l l i nobis q u a m isti propius accesserunt.
e s t e x c u t e r e
Cedat eis i g i t u r n o n s o l u m theologia i l l a fabulosa d e o r u m c r i m i -
nibus obleetans animos i m p i o r u m , nec s o l u m e t i a m i l l a civilis, u b i
i m p u r i daemones terrestribus g a u đ i i s deditos populos d e o r u m
nomine seducentes humanos errores t a m q u a m suos divinos hono-
res habere voluerunt, ad speetandos s u o r u m c r i m i n u m ludos culto­
res suos t a m q u a m a d s u u m c u l t u m studiis i m m u n d i s s i m i s excitan-
tes et sibi deleetabiliores ludos de ipsis speetatoribus exhibentes
(ubi si qua velut honesta geruntur i n templis, coniuncta sibi thea­
t r o r u m obscenitate turpantur, et quaecumque t u r p i a geruntur i n
theatris, c o m p a r a t a sibi t e m p l o r u m foeditate laudantur), et ea, quae
V a r r o ex his sacris quasi ad caelum et t e r r a m rerumque morta-
13
l i u m s e m i n a et actus interpretatus e s t (quia nec i p s a illis r i t i b u s
significantur, quae ipse insinuare conatur, et ideo veritas conantem
n o n sequitur; et s i i p s a essent, tamen animae r a t i o n a l i ea, quae
infra i l l a m n a t u r a e « ordine constituta sunt, p r o deo suo colenda
n o n essent, nec sibi debuit praeferre t a m q u a m deos eas res, quibus
i p s a m praetulit verus Deus), et ea, quae N u m a P o m p i l i u s re vera
ad sacra eius m o d i pertinentia secum sepeliendo c u r a v i t abscondi
e
atque M.
f
secura M.
8
naturali M.
Tumačenje u: V A R O N , Antiq. (rer. div.) 16; usp. i prethodnu knjigu.
O D R Ž . B O Ž J O J 8, 4-5 551
mi neke trebamo spomenuti i unijeti u ovo djelo, i l i ondje gdje podu­
pire istinsku vjeru (koju prihvatismo i koju branimo), i l i gdje se čini
kako je u opreci s njom, kao kad je posrijedi pitanje o jednom B o g u
i o više bogova, a zbog života nakon smrti koji če biti istinski blažen (6).
M o ž d a opet oni koji Platona uveliko i s pravom pretpostavljaju ostalim
poganskim filozofima (i na veliku su glasu kao oni što ga i oštroumnije
i istinitije razumijevaju i slijede) misle takvo nešto o B o g u , da u njemu
otkrivaju i uzrok opstanka (causa subsistendi) i razlog razumijevanja
(ratio intelligendi) i red življenja (ordo vivendi) (7); a od toga troga
prvo se tiče naravnog, drugo razumskog, a treće ć u d o r e d n o g dijela
filozofije. A k o je čovjek stvoren tako da s p o m o ć u onoga što je u njemu
izvrsno dostigne ono što je izvrsnije od svega, to jest jedinog istin­
skog i predobrog Boga — bez kojega ni jedna narav ne opstoji,
ni jedan nauk ne p o u č a v a , nikakva poraba ne koristi — onda tražimo
njega, u kojemu su nam pouzdane sve stvari; promatrajmo njega,
u kojemu nam je sve izvjesno; i volimo njega, u kojemu nam je sve
pravo.
5. D a k l e , ako Platon reče da je mudrac o p o n a š a t e l j , spoznavatelj b a p ^ s V e g a raT-
pravijati s piato-
, , • , o ^ 1 --i • -v -i 1-v-,. nicima, jer njiho-
onda potreba pretresati ostale? O d njih se nama nisu vise približili mnijenje treba
e a n i c\r\\v\
m jiedni
ni v o
arugi. pretpostaviti zasa-
d a m a s v i h f i l o z o f a
Nek se stoga pred njima p o v u č e ne samo ono basneno bogoslovlje (koje
duše b e z b o ž n i k a uveseljava zlodjelima bogova) i ne samo ono g r a đ a n ­
sko (gdje nečisti zlodusi, pod imenom bogova, zavedoše puk predan
zemaljskim u ž i c i m a , nakanivši pretvarati ljudske pogreške u vlastite
b o ž a n s k e p o č a s t i ; gdje u svojih štovatelja, kako bi gledali priredbe
0 zločinima bogova, p o b u đ u j u najprljavije p o ž u d e kao sebi u p o č a s t ,
dok i m tako sami ti p r o m a t r a č i priređuju j o š ugodnije izvedbe — gdje
ako se štogod č a s n o i izvodi u hramovima, ono se kalja povezano
s bestidnošću u k a z a l i š t i m a ; a što god se gnusno izvodi u kazalištima,
još uvijek je pohvalno u s p o r e đ e n o s gadostima u hramovima; nego
neka se pred platonicima povuče i ono što je V a r o n t u m a č i o nastojeći
spojiti one obrede s nebom i zemljom te sa sjemenom i djelovanjem
13
smrtnika. ) Jer onog značenja što je V a r o n htio unijeti u te obrede
u njima nema; i činjenice ne odgovaraju istini. A da toga značenja
1 jest bilo, razumska d u š a ipak ne bi mogla štovati kao svojeg boga one
stvari koje su joj p o d r e đ e n e prema naravnom poretku, niti je mogla
sebi samoj pretpostavljati kao bogove one stvari iznad kojih je istinski
(6) Obavijest kojom raspolaže o povijesti filozofije, napose o Platonu,
Augustin je mogao dobiti od Cicerona (osobito iz De natura deorum i Tu-
sculanae); i trodjelni raspored filozofije na fiziku, logiku i etiku, koji se izrav-
nije oslanja na stoike, možemo naći u Cicerona (Varro seu Ac. post. 1, 5, 19)
i u Apuleja (De dogm. Fiat. 1, 3).
(7) Nadovezuje se osobito na Plotina (Enn. 6, 9, 8-9), na Porfirija
(Epist. ad Mare. 10-12) a možda i na Plutarha (Quaest. plat. 2,1000f-lOOld).
 552 DE CIV. D E I 8, 5
14
et a r a t r o eruta senatus iussit i n c e n d i . (In eo genere sunt etiam
i l l a , ut a l i q u i d de N u m a m i t i u s suspicemur, quae Alexander Macedo
scribit a d m a t r e m sibi a magno antistite s a c r o r u m A e g y p t i o r u m
15
q u o d a m Leone p a t e f a c t a , u b i non Picus et Faunus et Aeneas et
R o m u l u s v e l e t i a m Hercules et Aesculapius et L i b e r Semela natus
et T y n d a r i d a e fratres et si quos alios ex mortalibus p r o diis habent,
sed i p s i e t i a m m a i o r u m gentium d i i , quos Cicero i n Tusculanis
P L 2 3 0
tacitis n o m i / n i b u s videtur attingere 1 6
;l u p p i t e r , l u n o , Saturnus,
V u l c a n u s , V e s t a et a l i i p l u r i m i , quos V a r r o conatur a d m u n d i par­
tes sive elementa transferre, homines fuisse p r o d u n t u r . Timens
e n i m et ille quasi revelata m y s t e r i a petens admonet A l e x a n d r u m ,
ut, c u m ea m a t r i conscripta insinuaverit, flammis iubeat concre-
m a r i ) . N o n s o l u m ergo ista, quae duae theologiae, fabulosa conti-
net et civilis, Platonicis philosophis cedant, q u i v e r u m D e u m et
r e r u m auctorem et veritatis i l l u s t r a t o r e m et beatitudinis largito-
c c 2 2 2
r e m esse dixerunt; sed a l i i quoque philosophi, q u i / c o r p o r a l i a
naturae p r i n c i p i a c o r p o r i deditis mentibus o p i n a t i sunt, cedant
his tantis et tanti D e i cognitoribus viriš, ut Thales i n umore, Anaxi-
menes i n aere, S t o i c i i n igne, E p i c u r u s i n atomis, hoc est minutis-
simis corpusculis, quae nec d i v i d i nec sentiri querunt, et q u i c u m -
que alii, q u o r u m enumeratione i m m o r a r i n o n est necesse, sive
s i m p l i c i a sive coniuncta corpora, sive v i t a carentia sive viventia,
sed t a m e n corpora, causam p r i n c i p i u m q u e r e r u m esse dixerunt.
N a m q u i d a m e o r u m a rebus non vivis res vivas fieri posse credi-
derunt, sicut E p i c u r e i ; q u i d a m vero a vivente q u i d e m et v i v e n t i a
17
et n o n viventia, sed t a m e n a corpore c o r p o r a . N a m S t o i c i ignem,
i d est corpus u n u m ex his quattuor elementis, quibus v i s i b i l i s m u n ­
dus h i c constat, et viventem et sapientem et ipsius m u n d i fabrica-
t o r e m atque o m n i u m , quae i n eo sunt, eumque o m n i n o ignem
d e u m esse putaverunt. H i et ceteri similes e o r u m i d s o l u m cogi-
tare potuerunt, q u o d c u m eis corda e o r u m obstricta carnis sensi­
bus fabulata sunt. I n se quippe habebant q u o d n o n videbant, et
a p u d se i m a g i n a b a n t u r quod foris viderant, etiam quando n o n
14
Usp. V A R O N , Logist. (Curio i l i De cultu deor.), fr. 42—43; usp. gore 7,
34—35.
15
Usp. C I P R I J A N , De idol. vanitate 4; usp. i niže 27.
16
Usp. C I C E R O N , Tuscul. 1, 13, 29.
17
Usp. T A L E S u: Diels 11, fr. 3; A N A K S I M E N u: Diels 13, fr. 3; stoici u:
C I C E R O N , De nat. deor. 2, 9, 24-25; D I O G E N L A E R T I J E 7, 156; EPI­
K U R , Poslanica Herodotu 41—45; L U K R E C I J E , De rer. nat. 5, 419—431.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 5 553
B o g postavio nju samu. Isto vrijedi i o o n i m spisima o svetim obredima
za koje se N u m a Pompilije pobrinuo da ih skrije zakopavši ih zajedno
sa sobom i koje je plug izbacio a Senat naredio nek se spale ). 14
U istu vrstu idu i one stvari (a da bismo nešto blaže sudili o samome
N u m i ) o kojima je u pismu majci pisao Aleksandar Macedonski, koje
1 5 A
mu je otkrio nekakav veliki egipatski svećenik L e o n ) . T u su ne samo
Piko i Faun, Eneja i R o m u l , te čak Heraklo, Eskulap i Liber (Semelin
sin) i blizanci Tindarevi, i j o š neki drugi od smrtnika koje štuju kao
bogove, nego č a k i oni bogovi velikih naroda (na koje čini se misli
16
Ciceron ne spominjući i m imena u Tuskulanskim razgovorima) ):
Jupiter, Junona, Saturn, V u l k a n , Vesta i mnogi drugi — koje V a r o n
p o k u š a v a poistovjetiti s dijelovima svijeta i l i s p r a p o č e l i m a — tu su svi
ti razotkriveni kao negdašnji ljudi. K a k o se i taj bojao, da se te tajne
ne bi razglasile, preklinjao je Aleksandra tražeći od njega, kad ovaj
bijaše nakanio sve to pismom povjeriti svojoj majci, nek zapisano preda
plamenju(8).
I tako, dakle, trebaju sadržaji ne samo ta dva bogoslovlja, basnenog
i g r a đ a n s k o g , ustupiti mjesto filozofima platonicima, koji su ustvrdili
da je istinski B o g i tvorac svih stvari i rasvjetitelj istine i darivatelj bla­
ženstva; nego isto tako i ostali filozofi, koji su — podredivši svoje umo­
ve tijelu — smatrali kako su počela prirode tjelesna; i takvi moraju
ustuknuti pred o n i m velikim m u ž e v i m a , priznavateljima velikog B o g a ;
takav je Tales, koji je to vidio u vlazi, Anaksimen u zraku, stoici u ognju,
E p i k u r u atomima (to jest: u najsitnijim tjelešcima, koja se ne mogu
ni dijeliti ni zamijetiti) i svi ostali — na čijem se nabrajanju nije potrebno
zadržavati — bilo da su rekli kako su stvarima uzrok i počela tijela
jednostavna i l i složena, bilo neživa i l i živa, ali uvijek tijela. Naime,
neki su od njih, kao epikurejci, vjerovali kako žive stvari mogu nasta­
jati od neživih; drugi opet kako i žive i nežive stvari potječu od živoga,
1 7
ali ipak tijela od tijela. - ) Stoici su opet mislili kako je oganj (to jest
jedno tijelo od četiriju pratvari od kojih se sastoji vidljivi svijet) i živ
i mudar te tvorac samoga svijeta i svega što je u njemu i da je u o p ć e
oganj — bog.
Ti i ostali njima slični mogli su zamisliti samo ono što bi im izmislilo
vlastito srce z a t o č e n o osjetilima puti. Jer, u sebi su imali ono što nisu
vidjeli, a unutra su u sebi zamišljali ono što bijahu vani promatrali, pa
(8) Ezoterizam bijaše vrlo strogo ponašanje osoba iniciranih u neke
vjerske, misterijske i mudrosne krugove. (Takvog držanja bilo je i u prvih
kršćana.) Učenje ( Soy[ia) bilo je nepovredivo; u pojedinim slučajevima otkriti
ga značilo je upasti u smrtnu kaznu (jedna od poglavitih optužbi protiv So­
krata bila je ta!): usp. Platon, Apol. 19b-c.
A T o je apokrifno pismo sastavio L e o n iz Pele iz III st. pr. K r . Augustin je p o m i j e š a o toga
L e o n a s egipatskim s v e ć e n i k o m koji je navodno uputio Aleksandra V e l i k o g u povijest egipatskih
bogova, povjeri v š i mu kako oni izvorno bijahu kraljevi.
 554 D E C I V . D E I 8, 5-6 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 5-6 555

18
18
videbant, sed t a n t u m m o d o c o g i t a b a n t . H o c autem i n conspectu čak kad i nisu viđali, nego samo sebi utvarali. ) N u , ono što je u pre­
t a l i š cogitationis i a m n o n est corpus, sed s i m i l i t u d o corporis; i l l u d d o d ž b i takva razmišljanja nije više tijelo, nego nalika tijela; a ono
autem, unde v i d e t u r i n a n i m o haec s i m i l i t u d o corporis, nec corpus čime se u duši vidi ta nalika tijela, nije ni tijelo ni nalika tijela; a ono
est nec s i m i l i t u d o corporis; et unde videtur atque u t r u m p u l c h r a opet čime se to promatra te prosuđuje, da l i je nalika lijepa i l i r u ž n a ,
an deformis sit iudicatur, profecto est melius q u a m ipsa quae iudi- zaista je bolje od onoga o čemu se sudi. T o je um čovjekov i narav
catur. H a e c mens h o m i n i s et rationalis animae n a t u r a est, quae razumske d u š e , a nije tijelo, kad več nije tijelo ni ona nalika tijela, dok
utique corpus n o n est, si i a m i l l a corporis s i m i l i t u d o , c u m i n a n i m o se promatra i prosuđuje u duši onoga koji razmišlja. To nije, dakle,
cogitantis a s p i c i t u r atque iudicatur, nec ipsa corpus est. N o n est ni zemlja ni voda, ni zrak ni oganj (četiri tijela, koja nazivaju i četiri
ergo nec t e r r a nec aqua, nec aer nec ignis, quibus quattuor corpo- pratvari, i od kojih vidimo sastavljen ovaj tjelesni svijet). A onda, ako
ribus, quae d i c u n t u r quattuor elementa, m u n d u m c o r p o r e u m vide- n a š a d u š a nije tijelo, kojim je onda n a č i n o m tijelo B o g , tvorac duše?
mus esse c o m p a c t u m . P o r r o si noster animus corpus n o n est, quo
Dakle, kao što je rečeno, neka i ti ustupe mjesto platonicima; a isto
m o d o Deus creator a n i m i corpus,est? Cedant ergo et i s t i , ut d i c t u m
tako i oni kojih je sram reći da je B o g tijelo, pa i p a k , u s t v r d i š e da su
est, Platonicis; cedant et i l l i , quos q u i d e m puduit dicere D e u m B
naše duše iste naravi kao i o n ; njih se nije nimalo dojmila tolika pro­
corpus esse, v e r u m tamen eiusdem naturae, cuius ille est, animos
mjenjivost duše, koju je hula pripisivati naravi Boga. A l i oni kažu: »Ti­
nostros esse putaverunt; i t a n o n eos movit tanta mutabilitas ani­
jelom se mijenja narav duše, a ona je sama po sebi nepromjenjiva«. Ti su
mae, q u a m D e i naturae tribuere nefas est. Sed dicunt: Corpore
h
mogli reći i ovo: »Put se ranjava nekakvim tijelom, ali je sama po sebi
m u t a t u r animae natura, n a m per se i p s a i n c o m m u t a b i l i s est.
neranjiva«. A zapravo, ono što se ne m o ž e promijeniti, to se ničim ne
Poterant i s t i dicere: Corpore aliquo vulneratur caro, n a m per se
m o ž e mijenjati; pa prema tome: ono što se može mijenjati nekim tije­
ipsa i n v u l n e r a b i l i s est. Prorsus q u o d m u t a r i n o n potest, n u l l a re
l o m , m o ž e se nečim promijeniti, te se pravo ne m o ž e nazvati nepro­
PL 231 potest, ac per hoc quod corpore / m u t a r i potest, a l i q u a re potest
mjenjivim (9).
et ideo i n c o m m u t a b i l e recte dići n o n potest.

6. D a k l e , ti filozofi (o kojima vidimo kako su posve z a s l u ž e n o O nazoru plato­

nika u onome dije­
glasovitošću i slavom n a d m a š i l i sve ostale) uvidješe da nikakvo tijelo lu f i l o z o f i j e k o j i se
naziva prirodnim
nije B o g , pa su stoga tražeći Boga nadišli sva tijela. Uvidjeli su kako
bilo što promjenjivo nije Svevišnji Bog, te su tako tragajući za Svevišnjim
19
B o g o m nadišli svaku d u š u i sve promjenjive duhove. ) Z a t i m su uvidjeli,
kako svaki oblik u bilo kojoj promjenjivoj stvari (po kojem ona jest
ono što god jest, kako god i koje god naravi jest) ne m o ž e biti osim od
Philosophia na­ 6. V i d e r u n t ergo isti p h i l o s o p h i , quos ceteris n o n i m m e r i t o
turali platonici onoga koji istinski jest, jer nepromjenjivo jest; iz toga pak dalje slijedi:
Deum quae- fama atque g l o r i a praelatos videmus, n u l l u m corpus esse / D e u m , tijelo cjelokupnog svemira, likovi, svojstva, u r e đ e n o gibanje, pratvari
runt... et ideo cuncta c o r p o r a transcenderunt quaerentes D e u m . V i d e r u n t ,
CC 223 r a s p o r e đ e n e od neba pa do zemlje te sva tijela koja su u njima; i l i sav
q u i d q u i d m u t a b i l e est, n o n esse s u m m u m D e u m , et ideo a n i m a m
o m n e m mutabilesque omnes spiritus transcenderunt quaerentes
1 9
s u m m u m D e u m . Deinde viderunt o m n e m speciem i n re qua-
c u m q u e m u t a b i l i , q u a est, q u i d q u i d i l l u d est, quoquo m o d o et
qualiscumque n a t u r a est, non esse posse nisi ab illo, q u i vere est
q u i a i n c o m m u t a b i l i t e r est. A c per hoc sive u n i v e r s i m u n d i corpus,
figuras, qualitates ordinatumque m o t u m et elementa disposita a
caelo usque a d t e r r a m et quaecumque corpora i n eis sunt, sive

(9) Unutar fizičkog dijela platoničke filozofije, koja sadrži i znatan utje­
caj Aristotelov, a nasuprot epikurejskog materijalizma, Augustin gradi pretpo­
h
stavke svoje metafizičke ontologije ističući pojam tijela i osjetnog svijeta,
ipsam M. pojam misli i duhovnog bića koje nadilazi svijet kao i pojam Boga koji nadi­
lazi jedan i drugi svijet posvemašnjom prisutnošću sebi, a po strani od
18 svakog postajanja: usp. Platon, Phil. 28c-31a; Aristotel, Met. 1071, 2 - 1073,
Usp. E C I J E , Plac. 4, 11—12; D I O G E N L A E R T I J E 7, 42. 46. 54; S E K S T
28; Plotin, Enn. 4, 9, 7; 6, 5, 3: Porfirije, Epist. ad Mare. 11.
E M P I R I K , Adv. math. 8, 10—11; C I C E R O N , Varro (Ac. past.) 11, 40—41.
19
Usp. P L A T O N , Timej 28 b—29 a; P L U T A R H , De def. orac. 29, 426 a; PLO­
T I N , En. 1, 6, 7. B Augustin vjerojatno misli na pitagorejce.
 556 DE CIV. D E I 8, 6
o m n e m v i t a m , vel quae n u t r i t et continet, qualis est i n arboribus,
vel quae et hoc habet et sentit, qualis est i n pecoribus, vel quae et
haec habet et intellegit, qualis est i n hominibus, vel quae n u t r i t o r i o
subsidio n o n indiget, sed t a n t u m continet, sentit, intellegit, qualis est
i n Angelis, n i s i ab i l l o esse n o n posse, q u i s i m p l i c i t e r est; q u i a n o n
a l i u d i l l i est esse, a l i u d vivere, quasi possit esse n o n vivens; nec
a l i u d i l l i est vivere, a l i u d intellegere, quasi possit vivere n o n intel-
legens; nec a l i u d i l l i est intellegere, a l i u d beatum esse, quasi possit
intellegere n o n beatus *; sed q u o d est i l l i vivere, intellegere, b e a t u m
esse, hoc est i l l i esse. Propter hane i n c o m m u t a b i l i t a t e m et simpli-
citatem intellexerunt e u m et o m n i a ista fecisse, et i p s u m a nullo
fieri potuisse. Consideraverunt e n i m , q u i d q u i d est, vel corpus esse
vel v i t a m , meliusque a l i q u i d v i t a m esse q u a m corpus, speciemque
corporis esse sensibilem, intellegibilem vitae. P r o i n d e intellegibi-
lem speciem sensibili praetulerunt. S e n s i b i l i a d i c i m u s , quae v i s u
tactuque corporis sentiri queunt; intellegibilia, quae conspeetu
l
mentis i n t e l l e g i . N u l l a est e n i m pulehritudo corporalis sive i n
statu corporis, sicut est figura, sive i n motu, sicut est cantilena, de
q u a n o n animus iudicet. Q u o d profeeto n o n posset, n i s i m e l i o r i n
i l l o esset haec species, sine tumore m o l i š , sine strepitu vocis, sine
spatio v e l l o c i vel temporis. Sed i b i quoque n i s i m u t a b i l i s esset,
n o n alius alio melius de specie sensibili iudicaret; melius ingenio-
sior q u a m tardior, melius p e r i t i o r q u a m i m p e r i t i o r , melius exerci-
tatior q u a m m i n u s exercitatus et i d e m ipse unus, c u m proficit, me­
lius utique postea q u a m p r i u s . Q u o d autem recipit magis et m i n u s ,
sine dubitatione mutabile est. Unde ingeniosi et docti et i n his
exercitati homines facile collegerunt non esse i n eis rebus p r i m a m
20
speciem, u b i m u t a b i l i s esse c o n v i n c i t u r . C u m i g i t u r i n e o r u m
conspeetu et corpus et animus magis minusque speciosa essent,
m Otuda su domišljati, učeni i u takvu razmišljanju iskusni ljudi lako
si a u t e m o m n i specie carere possent, o m n i n o n u l l a essent: vide-
P L 2 3 2 n otkrili da prvotni oblik (prima species) ne m o ž e biti u tim stvarima
runt esse a l i q u i d u b i p r i m a e s s e t i n c o m m u t a b i / l i s et ideo nec
c c 2 2 4
c o m p a r a b i l i s ; atque i b i esse / r e r u m p r i n c i p i u m rectissime credi-
derunt, q u o d factum n o n esset et ex quo facta cuneta essent. Ita
q u o d n o t u m est D e i , manifestavit eis ipse, c u m ab eis i n v i s i b i l i a
eius per ea, quae facta sunt, intellecta conspeeta sunt; sempiterna
21
quoque virtus eius et d i v i n i t a s ; a quo etiam v i s i b i l i a et tempo­
r a l i a cuneta creata sunt. Haec de i l l a parte, q u a m p h y s i c a m , i d
est naturalem, nuncupant, dicta sint.
l
' non beatus] et non beatus esse M.
1
possunt dod. M.
m
si autem] et si M.
n
et dod. M.
20
Usp. P L A T O N , Time] 27 e—28 a; Parmenid 130 a—131 e; P L O T I N , Eneade
2, 4, 8; 3, 6, 11—12.
21
R i m 1, 19—20.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 6 557
život, bilo onaj koji hrani i o d r ž a v a (kakav je u drveću), bilo onaj koji
uz to još i osjeća (kakav je u životinjama), bilo onaj koji sve to ima i j o š
razumijeva (kakav je u ljudima), bilo onaj kojemu ne treba o d r ž a ­
vanja hranom, a ipak postoji, osjeća, razumijeva (kakav je u a n đ e l i m a )
— sav on ne m o ž e biti nego od onoga koji naprosto jest (cjui simpli­
citer est); jer njemu nije jedno biti, a drugo živjeti, kao da m o ž e biti
ne živeći; niti je pak njemu jedno živjeti, a drugo razumijevati, kao da
može živjeti ne razumijevajući; niti mu je opet jedno razumijevati,
a drugo biti b l a ž e n i m , kao da može razumijevati a ne biti b l a ž e n ; nego
je njemu živjeti, razumijevati i biti blaženim isto što i biti.
Z b o g te nepromjenjivosti i jednostavnosti razumjeli su da je on sve
te stvari n a č i n i o , a sam nije mogao biti načinjen ni od jedne od njih.
Razmišljali su o tome kako sve što jest i l i je tijelo i l i život, i da je život
bolji od tijela, i da je oblik tijela osjetilan (sensibilis), dok je oblik
života razumljiv (intellegibilis). Stoga su razumljivi oblik pretpostavili
osjetilnom. Osjetninama (sensibilia) nazivamo one stvari koje se mogu
osjetiti tjelesnim v i d o m i d o d i r o m ; a razumninama (intellegibilia) one
stvari koje se mogu razumjeti duhovnim uvidom. Nema nikakve tje­
lesne ljepote, bilo u mirovanju tijela, kao što je lik, bilo u gibanju, kao
što je napjev, a da o njoj duh (animus) ne sudi. A duh to ne bi uzmogao,
da u njemu ne postoji bolji takav oblik, bez nakupnine oline, bez š u m a
zvuka, i bez protežnosti bilo prostora bilo vremena. A l i kad taj oblik
ne bi i tu bio promjenjiv, onda jedan ne bi bolje od drugoga sudio
0 osjetljivom o b l i k u ; domišljatiji čovjek bolje od tupljega, bolje vičniji
od nevičnijega, bolje iskusniji od neiskusnijega, pa i jedan jedini, kako
napreduje, bolje poslije nego prije. A ono što d o p u š t a više i manje,
bez ikakve je dvojbe promjenjivo.
20
gdje je dokazano promjenjiv. ) Budući, dakle, da prema njihovu na­
zoru i tijelo i d u š a mogu biti s manjim i većim oblikom (a kad bi mogli
biti bez ikakva oblika, onda ne b i bili ništa), uvidješe kako postoji nešto
u č e m u je prvotni oblik nepromjenjiv te stoga neusporediv; i s potpunim
su pravom vjerovali kako je tu ono počelo stvari (principium rerum),
koje nije n a č i n j e n o , a iz kojega su načinjene sve stvari (10). Tako im je
ono što o Bogu znaju očitovao on sam, budući da njegovo nevidljivo
vide razumijevanjem onoga što je načinjeno; pa i njegovu vječnu m o ć
21
1 b o ž a n s t v o ) ; jer on je stvorio sve vidljive i vremenite stvari. Nek je
toliko dostatno o onome dijelu koji nazivaju prirodoslovnom, to jest
naravnom filozofijom.
(10) Opet unutar fizičkog dijela platoničke filozofije, koja nije bez Ari­
stotelovih utjecaja, Augustin se trudi istaknuti krajnje točke izvjesne teodiceje,
to jest njena počela: pojam i opstojnost Boga kao bića posve nadilazna, od
kojega kao izvora i svrhe zavise tvarni i duhovni svijet: usp. Platon, Tim. 29d-38c;
Aristotel, Met. 1073,24 - 1075,10; Plotin, n. dj. 5, 1, 4-5; Filon, Leg. ali. 2, 1-3;
Porfirije, n. dj. 15.

558 D E CIV. D E I 8, 7-8
...rationali con- y Q o d a u t e m attinet ad d o c t r i n a m , u b i versatur pars altera,
m U
spiciunt lumen . . . . . . . . .
veritatis... quae ab eis logica, i d est rationahs, vocatur: absit ut his compa-
r a n d i videantur, q u i posuerunt i u d i c i u m veritatis i n sensibus
c o r p o r i s eorumque infidis et fallacibus regulis o m n i a , quae di-
scuntur, m e t i e n d a esse censuerunt, ut E p j c u r e i et q u i c u m q u e a l i i
22
t a l e s , ut e t i a m i p s i S t o i c i , q u i c u m vehementer amaverint sol-
l e r t i a m d i s p u t a n d i , q u a m d i a l e c t i c a m nominant, a corporis sensi­
bus eam d u c e n d a m putarunt, hine asseverantes a n i m u m conci-
pere notiones, quas appellant EVVOLOCS e a r u m r e r u m scilicet quas
definiendo explicant; hine p r o p a g a r i atque connecti to t a m discendi
23
docendique r a t i o n e m . U b i ego m u l t u m m i r a r i soleo, c u m p u l -
chros dicant n o n esse n i s i sapientes, quibus sensibus c o r p o r i s
i s t a m p u l e h r i t u d i n e m v i d e r i n t , qualibus oculis carnis f o r m a m
sapientiae decusque conspexerint. H i vero, quos m e r i t o , ceteris
anteponimus, discreverunt ea, quae mente conspiciuntur, ab his,
quae sensibus attinguntur, nec sensibus adimentes q u o d possunt,
nec eis dantes u l t r a q u a m possunt. L u m e n autem m e n t i u m esse
dixerunt ad discenda o m n i a e u m d e m i p s u m D e u m , a quo facta
sunt o m n i a . 2 4
...morali finem 8. R e l i q u a est pars moralis, quam Graeco
bom Deum esse » ft * , . . , , r
praecipiunt. 'r){kxr)v u b i q u a e n t u r de s u m m o bono, quo referentes o m n i a quae
agimus, et q u o d n o n p r o p t e r a l i u d , sed p r o p t e r se i p s u m appe-
tentes idque adipiscentes n i h i l , quo beati simus, ulterius requi-
r a m u s . Ideo quippe et finiš est dictus, q u i a propter h u n c cetera
v o l u m u s , i p s u m autem n o n n i s i propter i p s u m . H o c ergo beati-
ficum b o n u m a l i i a corpore, a l i i ab animo, a l i i ab utroque h o m i n i
25
esse d i x e r u n t . V i d e b a n t quippe i p s u m h o m i n e m constare ex
a n i m o et corpore et ideo ab alterutro i s t o r u m d u o r u m aut ab
utroque bene sibi esse posse credebant, finali q u o d a m bono, quo
beati essent, quo cuneta quae agebant referrent atque i d quo
referendum esset n o n u l t r a quaererent. Unde i l l i , q u i d i c u n t u r
c c 2 2 5
addidisse t e r t i u m genus b o n o / r u m , q u o d a p p e l l a t u r extrinsecus,
P L 2 3 3
s i c u t i est honor, / gloria, pecunia et si q u i d huius m o d i , n o n
sic addiderunt, ut finale esset, i d est propter se i p s u m appeten-
22
Usp. E P I K U R , Glavna učenja 23 u: D I O G E N L A E R T I J E 10, 31—32; cinici u:
P L A T O N , Sofist 251b—c; A R I S T O T E L , Met. 1043 b. 23—28.
23
Usp. D I O G E N L A E R T I J E 7, 42. 51. 54; S E K S T E M P I R I K , Adv. math. 7,
253—257; E C I J E , Plac. 4, 11.
24
Up. P L A T O N , Država 509 d—511 e. 532 a—535 a; P L O T I N , En. 5, 8, 12.
25
Od tijela: Aristip u: D I O G E N L A E R T I J E 2, 88; E P I K U R , Poslanica Men.
127—32; Glavna učenja 5—6; od duše: P L A T O N npr. Gozba, 207 a; Gorgija
499 e; Država 532 a—535 a; A R I S T O T E L , npr. Nikom. et. 1097 a 15—1098 a 18;
P L O T I N En. 1, 4, 2; 3, 6, 2; od jednoga i drugoga: stoici, npr. u: DIO­
G E N L A E R T I J E 7, 85—89, u: C I C E R O N , Tuscul. 4, 17, 37—38.
O D R ž . BOŽJOJ 8, 7-8 559
7. Što se pak tiče nauka koji je u drugome dijelu, koji nazivaju Koliko su platonici
r J J J J J
° izvrsniji od ostalih
. . , .
logičkim, to jest razumskim, nek je od mene daleko da bi se ovi uspo- u logici, to jest u
u m s k o
ređivali s onima koji prosudbu istine smještaju u sjetila tijela i koji j^ J "lozo-
misle da sve što se uči treba odmjeravati takvim nepouzdanim i varlji­
vim mjerilima, kakvi su epikurejci i ostali poput njih22) te č a k i stoici
(koji, iako su silovito zaljubljeni u umiječe raspravljanja, koje nazivaju
dijalektikom, ipak misle kako to umijeće treba izvoditi iz tjelesnih
sjetila); oni naime tvrde kako tu d u š a začinje svoje zamisli, pojmove
(notiones), koje nazivaju evvoiac,, -to jest: od onih stvari koje objašnja­
vaju s p o m o ć u odredaba (definiendo); odatle se izvodi i razvija cijeli
23
njihov sustav učenja i n a u č a v a n j a . ) A ja se tu uvijek veoma č u d i m ,
kad oni kažu kako su samo mudraci lijepi, kojim li to tjelesnim sjeti­
lima vide tu ljepotu, kojim l i to putenim o č i m a promatraju oblik
i krasotu mudrosti.
D o č i m ovi filozofi, koje s pravom pretpostavljamo svima ostalima, raz-
lučivahu one stvari koje se promatraju u m o m od onih koje se d o s e ž u
sjetilima, ne o d u z i m a j u ć i pri tome sjetilima ono što ona mogu, niti
im pak pridajući više nego što mogu. A ustvrdiše da svjetlost umova
24
(kojom se sve uči) isti je onaj B o g , tvorac svih stvari )(11).
8. Preostali dio je ć u d o r e d n i (pars moralis), koji se g r č k o m riječju Platonicima i - p r
vocabulo dicunt • V,- / / > r» /\ i- • v . . . aQ,
P a prvenstvo i u
naziva etičkim (xa .rjUnca), gdje se istražuje o najvišem dobru, s kojim po- ćudorednoj fiiozo-
fiji
vezujemo sve što č i n i m o , i što je ono za čime ne tragamo zbog nečega
drugog, nego zbog njega samoga; i kad ga dosegnemo ništa nam drugo
više ne treba tražiti da bismo bili blaženi. Stoga se to naziva i svrhom
(finiš), jer zbog njega želimo ostale stvari, a njega samo radi njega
samoga.
To dobro koje daruje blaženstvo jedni rekoše da je od tijela, drugi
25
od duše, a treći od jednog i od drugog. ) O n i su, dakako, vidjeli da se
čovjek sastoji od d u š e i tijela, pa su tako vjerovali da bi jednim i l i drugim
mogao doći do dobra i l i pak obojim, naime: do nekoga k o n a č n o g dobra,
kojim bi postali blaženi, s kojim bi povezivali sve što čine i izvan kojega
ne bi tražili ono s čime bi se trebalo povezivati. Stoga i oni o kojima
se k a ž e da su dodali treću vrstu dobara, koja se nazivaju izvanjskim
(extrinsecus) — kakva su čast, slava, novac i ostalo slično tome —
nisu p r i d o d a l i tu vrstu dobra da bi ono bilo k o n a č n o , to jest: da bi se
(11) Unutar spoznajne platoničke filozofije (opet s utjecajem Aristo­
telovim) javlja se, tijekom povijesti filozofije, pravi intelektualizam, uzet kao
nadilaznost misli nasuprot epikurejskog sensizma i stoičkog empirizma: usp.
npr. Platon, Politeia 509d-511; Aristotel, De an. 429, 10-340, 9; Plotin,
n. dj. 5, 3, 2-6.
560 DE CIV. D E I 8, 8
d u m , sed p r o p t e r a l i u d ; bonumque e s s e ° hoc genus bonis, m a l u m
2 6
autem m a l i s . Ita b o n u m h o m i n i s q u i vel ab a n i m o vel a cor­
pore vel ab utroque expetiverunt, n i h i l a l i u d q u a m ab h o m i n e
expetendum esse putaverunt; sed q u i i d appetiverunt a corpore,
a parte h o m i n i s deteriore; q u i vero ab animo, a parte meliore;
q u i autem ab utroque, a toto homine. Sive ergo a parte qualibet
sive a toto, n o n n i s i ab homine. N e c istae differentiae, q u o n i a m
tres sunt, ideo tres, sed multas dissensiones p h i l o s o p h o r u m secta-
sque fecerunt, q u i a et de bono corporis et de bono a n i m i et de
bono utriusque diversi diversa opinati sunt. Cedant i g i t u r omnes
i l l i s philosophis, q u i n o n dixerunt beatum esse h o m i n e m fruen-
tem corpore vel fruentem animo, sed fruentem Deo; n o n sicut
corpore vel se ipso animus aut sicut amico amicus, sed sicut
luce oculus, si a l i q u i d ab his ad i l l a s i m i l i t u d i n i s afferendum
est, q u o d quale sit, si Deus ipse adiuverit, alio loco, q u a n t u m
per nos fieri poterit, apparebit. N u n c satis sit c o m m e m o r a r e Pla-
tonem determinasse finem b o n i esse secundum v i r t u t e m vivere
et ei soli evenire posse, q u i n o t i t i a m Dei habeat et i m i t a t i o n e m ,
nec esse a l i a m ob causam beatum; ideoque non dubitat hoc esse
p h i l o s o p h a r i , amare D e u m , cuius natura sit i n c o r p o r a l i s . Unde
utique c o l l i g i t u r tune fore beatum studiosum sapientiae (id e n i m
est philosophus), c u m frui Deo coeperit. Quamvis e n i m n o n con-
tinuo beatus sit, q u i eo fruitur q u o d amat (multi e n i m amando
ea, quae a m a n d a n o n sunt, m i s e r i sunt et miseriores c u m fruun-
tur): nemo tamen beatus est, q u i eo quod amat n o n fruitur.
N a m et i p s i , q u i res n o n amandas amant, non se beatos putant
amando, sed fruendo. Quisquis ergo fruitur eo, quod amat, ve-
r u m q u e et s u m m u m b o n u m amat, quis eum beatum n i s i miser-
r i m u s negat? I p s u m autem v e r u m ac s u m m u m b o n u m Plato
dicit D e u m , unde vult esse p h i l o s o p h u m a m a t o r e m D e i , ut, quo-
n i a m p h i l o s o p h i a ad beatam v i t a m tendit, fruens Deo sit beatus
q u i D e u m amaverit.
0 poglavitom, vodećom).
esset M.
26
Usp. P L A T O N , Država 580 d—583 b; stoici u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 105
do 106; E P I K U R , Glavna učenja 7. 10; C I C E R O N , De off. 1, 8, 25—26; 2, 9,
31—32.
O D R Ž . B O Ž J O J 8, 8 561
takvo željelo zbog sebe sama, nego zbog nekog drugoga; takvo je
26
dobro dobro dobrima, a zlo z l i m a . ) T a k o oni koji su tražili čovje­
kovo dobro bilo od duše bilo od tijela bilo od oboga, mislili su kako
se ono ne treba tražiti nigdje dugdje nego od čovjeka; oni koji su to
dobro tražili 6d tijela, uzimali su ga od njegova goreg dijela; a koji
od duše, ti od njegova boljeg dijela; oni opet koji to t r a ž a h u od
oboga, uzimali su ga od cijeloga čovjeka. D a k l e , bilo od jednoga
dijela, bilo od cjeline, ipak su ga tražili samo od čovjeka (12). N u
same te razlike, iako i h je tri, ne izazvaše stoga tri, nego mnoge nesu­
glasice i sljedbe m e đ u filozofima, jer su različiti od njih imali različita
mnijenja i o dobru tijela i o dobru duše i o dobru obojega.
Stoga neka se svi povuku pred onim filozofima koji govorahu kako
čovjek nije sretan uživajući u tijelu i l i uživajući u duši, nego uživajući
u B o g u ; i to ne uživajući kao duša u tijelu i l i u sebi samoj, i l i kao pri­
jatelj u prijatelju, nego kao oko u svjetlu (ako se ijedna b d tih stvari
može usporediti s b o ž a n s k i m , a ja ću samu tu usporedbu — pomogne
li B o g — onoliko koliko mogu objasniti, u čemu jest, na drugome
mjestu). Z a sad nek je dosta napomenuti, da je Platon odredio kako
je svrha dobra živjeti u skladu s vrlinom, a da do nje može doći samo
onaj tko posjeduje spoznaju o Bogu i nasljeduje ga, i da nije po drugom
uzroku b l a ž e n ; zato i nije dvojio oko toga da biti filozofom znači ljubiti
Boga, kojemu je narav netjelesna. Iz svega toga slijedi da će tražitelj
mudrosti (što i jest filozof) onda postati b l a ž e n i m kad stane uživati
u Bogu. Jer iako nije bezuvjetno blažen onaj tko uživa u onome što
ljubi — mnogi naime ljubeći one stvari koje ne treba ljubiti veoma su
jadni, a j o š su jadniji kad ih uživaju — ipak nitko nije blažen ako ne
uživa u onome što ljubi. Č a k i oni koji ljube stvari koje ne treba ljubiti
ne smatraju sebe b l a ž e n i m a ljubeći, nego uživajući u njima. A k o , dakle,
tkogod uživa ono što ljubi — a ljubi istinsko i najviše dobro — tko l i
će njemu, osim najvećeg jadnika, zanijekati da je blažen? Platon kaže
da je to istinsko i najviše dobro B o g ; te stoga h o ć e da filozof bude
ljubitelj Boga kako bi — jer filozofija teži blaženu životu — uživajući
u Bogu bio blažen onaj koji je uzljubio Boga(13).
(12) Ovdje smo pred pojavom suglasnosti svih mudrosnih pokušaja sa-
gledanja stvarnosti; tako na području morala, unatoč mnogom neslaganju,
suglasnost je u poimanju čovjeka kao svrhe, jer je svaka filozofija u biti odre­
đeni humanizam; svi se slažu da ćudorednog života, s kojega god gledišta
polazili, nema bez prevlasti razuma (zato tu prevlast i zovu hegemonijskom,
(13) Cini se da je to mišljenje što ga Platon zastupa u Fedru (247c-248c;
253b-c), pa i u Teetetu (176b-c), Politeji (61 le) i drugdje; ali u konačnici riječ
je o etičko-religioznom poistovjećivanju i općenju s bogom, što je tema za­
jednička svoj platoničkoj predaji: usp. Plotin, h. dj. 1, 2, 1, 3-4; 4, 8, 1, 3-8;
Porfirije, Epist. ad Mare. 16-17.
 JJE C I V . JJEI 0, ?-lU, 1

O DRŽ. BOŽJOJ 8, 9-10, 1 563

Quaedam sa- 9 , Q u i c u m q u e i g i t u r p h i l o s o p h i de Deo s u m m o et vero ista
pientiae ratio
nes omnium senserunt, q u o d et r e r u m c r e a t a r u m sit eftector et l u m e n e o g n o 9. Filozofi, dakle, koji god su tako shvatili najvišega i istinskoga °. J o n o
.p i m zori {

sunt gentium. s c e n d a r u m et b o n u m agendarum, q u o d ab illo nobis sit et p r i n c i ­ . ^ . . . Jr . koja se najviše pri-

p i u m naturae et veritas doctrinae et felicitas vitae, sive P l a t o n i c i Boga, koji je i tvorac stvorevina i svjetlost spoznajnina i dobro svih b l i ž i l a istini krš-
c a n s k e v j e r e

a c c o m m o d a t i u s nuncupentur, sive quodlibet a l i u d sectae suae no­
ć e 226 rnen imponant; sive t a n t u m m o d o I o n i c i / generis, q u i i n eis prae-
c i p u i fuerunt, i s t a senserint, sicut i d e m Plato et q u i e u m bene
intellexerunt; sive etiam Italici, propter P y t h a g o r a m et Pythago-
reos et s i q u i forte a l i i eiusdem sententiae i n d i d e m P fuerunt;
P L
234 sive a l i a r u m quoque g e n t i u m q u i sapientes v e l p h i l o / s o p h i h a b i t i
djelatnina, te o d kojega je nama i p o č e t a k naravi i istina nauka i sreča
života; bili takvi prikladnije nazivani platonieima i l i vezali o n i svoje
ime uz bilo koju sljedbu, bilo samo prvaci jonske škole, koji su tako
mislili, kao sam Platon i oni koji su njega dobro shvatili; i l i pak italički
filozofi, koji tako mišljahu zbog Pitagore i pitagorejaca, i m o ž d a j o š
neki drugi odatle koji su imali iste nazore; i l i pak oni koje nazivahu
A

sunt, A t l a n t i c i L i b y e s Aegyptii, I n d i , Persae, Chaldaei, Scythae, mudracima i l i filozofima u ostalih naroda (atlantski L i b i j c i , E g i p ć a n i ,
G a l l i , H i s p a n i , a l i q u i reperiuntur, q u i h o c viderint ac docuerint: eos Indijci, Perzijci, Kaldejci, Skiti, G a l i , Hispanci) a koji bijahu otkrili
omnes ceteris anteponimus eosque nobis propinquiores fatemur. i n a u č a v a l i takav nauk — sve te mi pretpostavljamo ostalima i izjavlju­
jemo, kako su nam bliži od ostalih(14).

10. 1. Iako čovjek kršćanin koji je obrazovan samo u crkvenoj u

Č E M U
J ,E L Z V
, R S
~
J J J J nost vjernika kr-
Quid censeat 10. 1. O u a m v i s e n i m h o m o Christianus litteris t a n t u m ecclesia- književnosti ne poznaje m o ž d a n i samo ime platonika, n i da u g r č k o m e šćanina naprama
Paulus de nu- . . s k l m u m i j e
jeziku postojahu dvije vrste filozofa (oni jonski i oni italički), ipak on "
mana sapientia. sticis eruditus P l a t o m c o r u m forte n o m e n ignoret, nec u t r u m d u o
nije toliko n e u p u ć e n u ljudske stvari a da ne bi znao kako filozofi
genera p h i l o s o p h o r u m exstiterint i n Graeca lingua, I o n i c o r u m et
propovijedaju i l i težnju za m u d r o š ć u i l i sam njezin posjed. P a ipak
I t a l i c o r u m , sciat: n o n tamen i t a surdus est i n rebus humanis, u t
se on čuva onih koji mudroslove o pratvarima ovoga svijeta, a ne o
nesciat philosophos v e l s t u d i u m sapientiae v e l i p s a m sapientiam
B o g u , koji je načinio ovaj svijet. Njega naime opominje apostolski
profiteri. Cavet eos tamen, q u i secundum elementa huius m u n d i
nalog te vjerno sluša ono što je r e č e n o : »Pazite da vas tkogod ne ob­
philosophantur, n o n secundum D e u m , a q u o ipse factus est mun­ 27
mane mudroslovljem i ispraznim tlapnjama o pratvarima svijeta.« )
dus. A d m o n e t u r e n i m praecepto apostolico fideliterque audit q u o d
A zatim, kako dotičnik ne b i pomislio kako su svi takvi, čuje kako isti
d i c t u m est: Cavete ne quis vos decipiat per philosophiam et ina-
21
apostol kaže o nekima: »Jer i m je očito ono, što se m o ž e doznati o B o g u :
nem seduetionem secundum. elementa mundi . Deinde ne omnes
Bog i m je to objavio. Uistinu, nevidljiva Božja svojstva, to jest njegova
tales esse arbitretur, audit ab eodem Apostolo dići de q u i b u s d a m :
vječna m o ć i b o ž a n s t v o , razmišljanjem se opažaju o d postanka svijeta
Quia quod notum est Dei, manifestum est in illis; Deus enim illis 28
po d j e l i m a « ) .
manifestavit. Invisibila enim eius a constitutione mundi per ea,
A govoreći Atenjanima, kad reče ono krupno o B o g u , što samo
quae facta sunt, intellecta conspiciuntur, sempiterna quoque vir­
2
malobrojni mogu razumjeti: » U njemu, naime, živimo, m i č e m o se
tus eius et divinitas *) et u b i Atheniensibus loquens, c u m r e m 2 9 A
i j e s m o « pa je j o š dodao » k a o š t o i neki vaši r e k o š e . « ) K r š ć a n i n ,
m a g n a m de Deo dixisset et quae a paucis possit intellegi, q u o d
naime, zna kako i h se mora čuvati ondje gdje oni griješe; jer ondje gdje
in illo vivimus et movemur et sumus, adiecit et a i t : Sicut et vestri
29
apostol kaže kako preko onih stvari koje su načinjene (per ea quae
quidam dixerunt . N o v i t sane etiam ipsos, i n quibus errant,
facta sunt) B o g je njima pokazao svoja nevidljiva svojstva, da se razu­
cavere; u b i e n i m d i c t u m est, q u o d p e r ea, quae facta sunt, Deus
mom opaze, tu se na istome mjestu kaže da oni samog Boga nisu pravo
i l l i s manifestavit intellectu conspicienda i n v i s i b i l i a sua: i b i e t i a m
d i c t u m est n o n illos i p s u m D e u m recte coluisse, q u i a et aliis

(14) Tu se nazrijeva apologetski dokaz na temelju sveopćeg slaganja

ljudi, to jest na osnovi nekih pojmova što ih susrećemo u svih naroda onkraj
p
indidem (= ex I talia)] CC. Dombart, identidem PL. svake umjetnosti i kulture: usp. u klasičnom predanju stoičke xoival Čvvoiai
q (Diogen Laert 7, 51; Aecije 4, 11; v. gore bilj. 7) i u kršćanskoj predaji: Irenej
L i b y c i M.
Adv. haer. 6, 68, 2; Origen, De princ. 1, 3, 1; Minucije Feliks 19, 3ss; Tertuli-
jan, Testim. anim. 2.
27
K o l 2, 8.
28
R i m 1, 19—20. A D i o g e n Laertije (1, 122) opisuje š i r e n j e filozofije medu mnogima iz M a l e A z i j e , indijskim
29 gimnosofistima, K e l t i m a , G a l a ć a n i m a , D r u i d i m a te u Sjevernoj A f r i c i . Pridjevak gore Atlas
Dj 17, 28. » l i b i j s k i « vjerojatno je doveo do krivog imena » a t l a n t s k i L i b i j c i « , jer u Laertija se nalazi izraz
Aifiuv A t ^ a v t a .
A D o t i č n o mjesto se odnosi na Kleantovu Himnu Zeusu i A r a t o v o p j e s n i č k o djelo Phaenomena.
 564 D E CIV. D E I 8, 10, 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 10, 1-2 565

rebus, quibus n o n oportebat, divinos honores i l l i u n i t a n t u m de- štovali, jer su iskazivali i onima kojima ne treba b o ž a n s k e počasti, koje
bitos detulerunt: Quoniam cognoscentes Deum, non sicut Deum se duguju samo njemu: »Jer iako su spoznali Boga, nisu ga slavili niti
glorificaverunt, aut gratias egerunt, sed evanuerunt in cogitationi- mu se zahvaljivali kao B o g u . Naprotiv, predali su se svojim ispraznim
bus suis et obscuratum est insipiens cor eorum. Dicentes enim mislima i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. Hvalisajući se da su
se esse sapientes stulti -facti sunt et immutaverunt gloriam incor- mudri postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima,
30

ruptibilis Dei in similitudinem imaginis corruptibilis hominis et to jest slikama smrtnoga čovjeka, ptica, č e t v e r o n o ž a c a i g m a z o v a . « )
volucrum et quadrupedum 30
et serpentium ; u b i et R o m a n o s et Tu Pavao hoće da se razumiju Rimljani, G r c i i E g i p ć a n i , koji se hvasta­
c c 2 2 7
Graecos et Aegyptios, q u i / de sapientiae nomine g l o r i a t i sunt, hu glasovitošću svoje mudrosti. A l i s tima ć e m o mi o ovome rasprav­
fecit intellegi. Sed de hoc c u m istis post m o d u m disputabimus. ljati kasnije.
In quo autem nobis consentiunt de uno Deo huius universitatis M e đ u t i m , u onome gdje se slažu s nama o jednome B o g u , tvorcu ove
auctore, q u i n o n s o l u m super o m n i a c o r p o r a est incorporeus, sveukupnosti, koji ne samo što je netjelesan iznad svih tjelesa nego je
v e r u m e t i a m super omnes animas i n c o r r u p t i b i l i s , p r i n c i p i u m no- i nepropadljiv iznad svih d u š a , te je naše počelo, n a š a svjetlost, naše
s t r u m , l u m e n n o s t r u m , b o n u m n o s t r u m , i n hoc eos ceteris ante- dobro — a time mi njih pretpostavljamo svima ostalima.
ponimus.
2. Isto tako, ako kršćanin, ne poznajući njihove književnosti, ne upo­
trijebi u raspravi one riječi koje nije n a u č i o (pa ne nazove latinski
Platonici nobis- . 2. N e c , si litteras e o r u m Christianus ignorans verbis, quae prirodnim — naturalis — i l i grčki physicus — onaj dio filozofije
cum sentiunt. . . . . . . . . . . , .
u kojem se raspravlja o istraživanju naravi (natura); te razumskim —
non didicit, i n disputatione n o n utitur, ut vel n a t u r a l e m L a t i n e
rationalis i l i logicus — onaj dio gdje se raspravlja kojim se n a č i n o m
* PL 2
35 vel p h v s i c a m Graece / appellet eam partem, i n qua de naturae
m o ž e otkriti istina; i l i ć u d o r e d n i m — mora Us i l i ethicus — onaj dio
inquisitione tractatur, et r a t i o n a l e m sive logicam, i n qua quaeritur
u kojem se raspravlja o ć u d o r e d n i m običajima, o traženju svrha dobara
q u o n a m m o d o veritas p e r c i p i possit, et m o r a l e m v e l ethicam, i n
i izbjegavanju zala), nije da stoga ne zna, da od jednog istinskog i naj­
qua de m o r i b u s agitur bonorumque finibus appetendis m a l o r u m -
boljeg Boga imamo svoju narav, kojom smo načinjeni prema njegovu
que vitandis, ideo nescit ab uno vero Deo atque o p t i m o et natu­
l i k u , te nauk kojim spoznajemo i sebe i njega, i milost kojom se s njime
r a m nobis esse, qua facti a d eius i m a g i n e m sumus, et d o c t r i n a m ,
sjedinjujemo i postajemo blaženi(15).
q u a e u m nosque noverimus, et gratiam, qua i l l i cohaerendo beati
simus. H a e c itaque causa est c u r istos ceteris praeferamus, quia, To je eto razlog zbog kojega platonike pretpostavljamo svima ostalima;
cum a l i i p h i l o s o p h i ingenia sua studiaque contriverint i n requi- jer dok ostali filozofi t r o š a h u svoj dar i svoj žar istražujući uzroke stva­
rendis r e r u m causis, et q u i n a m esset modus discendi atque v i ­ rima, te kakav je način učenja i življenja, ovi — spoznavši B o g a —
vendi, i s t i Deo cognito reppererunt u b i esset e t causa constitu- r
otkriše i gdje je uzrok ustrojstva svemira, gdje je svjetlo kojim se
tae universitatis et l u x percipiendae veritatis et fons bibendae spoznaje istina i gdje je izvor s kojega se pije sretnost. Dakle, ako ti pla­
felicitatis. Sive ergo i s t i P l a t o n i c i sive quicumque a l i i quarum- tonici, i l i bilo koji drugi filozofi bilo kojih drugih naroda, isto to misle
libet g e n t i u m p h i l o s o p h i de Deo ista sentiunt, n o b i s c u m sentiunt. o B o g u , oni se slažu s nama. A odlučio sam se više pozabaviti platoni­
Sed ideo c u m Platonicis magis agere placuit hane causam, q u i a cima zbog toga što su njihova pisana djela poznatija. Jer i G r c i , kojih
e o r u m sunt litterae notiores. N a m et Graeci, q u o r u m l i n g u a i n jezik prednjači m e đ u narodima, uveliko slavljahu njihove knjige; i L a ­
gentibus praeminet, eas magna praedicatione celebrarunt, et L a ­ tini (potaknuti bilo njihovom izvrsnošću bilo slavom) prevevši ih u n a š
t i n i p e r m o t i e a r u m v e l excellentia vel gloria, ipsas libentius didi- jezik, posvuda ih proslaviše i razglasiše(16).
cerunt atque i n n o s t r u m e l o q u i u m transferendo nobiliores clario-
resque fecerunt.

(15) Otprilike ista tema kao u Tertulijanovoj anima naturaliter christiana:

čovjekova duša prirodno je kršćanska (Apol. 17, 6).
(16) Nije slučajno što podsjeća na prijevode dok govori o prelijevanju
- j i
e t sp ^ raznih predanja. Tako npr. znamo za Ciceronov i Kalcidijev prijevod Timeja,
za Apulejev prijevod Fedona ili za prijevod Aristotelovih djela (među kojim
' Kategorija) a djelomično Plotinovih i Porfirijevih što ga je izradio Marije
' R i m 1, 21 ss. Viktorin, i tako redom
 566 DE CIV. D E I 8, 11
An Plato pro- 11. M i r a n tur autem q u i d a m nobis i n C h r i s t i gratia sociati,
phetarum scrip-
ta legerit? c u m audiunt vel legunt P l a t o n e m de Deo ista sensisse, quae m u l -
t u m congruere veritati nostrae religionis agnoscunt. U n d e non-
n u l l i putaverunt e u m , quando perrexit i n A e g y p t u m , H i e r e m i a m
audisse p r o p h e t a m v e l S c r i p t u r a s propheticas i n eadem peregri-
31
natione l e g i s s e ; q u o r u m q u i d e m o p i n i o n e m i n q u i b u s d a m l i b r i s
3 2
meis p o s u i . S e d diligenter supputata t e m p o r u m ratio, quae chro-
n i c a h i s t o r i a continetur, P l a t o n e m indicat a tempore, quo pro-
phetavit H i e r e m i a s , centum ferme annos postea n a t u m fuisse;
q u i c u m octoginta et u n u m vixisset, ab anno m o r t i s eius usque
a d i d tempus, quo Ptolomaeus rex Aegypti S c r i p t u r a s propheticas
gentis H e b r a e o r u m de Iudaea poposcit et p e r septuaginta viros
CC 228 Hebraeos, q u i etiam / G r a e c a m l i n g u a m noverant, interpretandas
habendasque c u r a vit, anni reperiuntur ferme sexaginta. Quaprop-
ter i n i l l a peregrinatione sua Plato nec H i e r e m i a m videre potuit
tanto ante defunctum, nec easdem Scripturas legere, quae n o n -
d u m fuerant i n G r a e c a m l i n g u a m translatae, q u a ille pollebat;
n i s i forte, q u i a fuit a c e r r i m i studii, sicut Aegyptias, i t a et istas
per interpretem didicit, n o n u t scribendo transferret (quod Ptolo­
maeus p r o ingenti beneficio, q u i regia potestate etiam t i m e r i
PL 236
33
poterat, meruisse p e r / h i b e t u r ) , sed ut colloquendo q u i d conti-
nerent, q u a n t u m capere posset, addisceret. H o c u t existimetur, i l l a
suadere v i d e n t u r i n d i c i a , q u o d l i b e r geneseos sic i n c i p i t : In prin-
cipio fecit Deus caelum et terram. Terra autem erat invisibilis
et incomposita, et tenebrae < erant > super abyssum, et spiritus
M
Dei superferebatur super aquam . I n Timaeo autem Plato, q u e m
l i b r u m de m u n d i constitutione conscripsit, D e u m dicit i n i l l o opere
35
t e r r a m p r i m o ignemque i u n x i s s e . M a n i f e s t u m est autem, q u o d
i g n i tribuat caeli l o c u m : habet ergo haec sententia quamdam
i l l i u s s i m i l i t u d i n e m , q u a d i c t u m est: In principio fecit Deus cae­
lum et terram. Deinde ille duo media, quibus interpositis sibimet
36
haec extrema copularentur, a q u a m dicit et a e r e m ; unde puta-
3 7
tur sic intellexisse q u o d s c r i p t u m est: Spiritus Dei superfere­
batur super aquam. P a r u m quippe attendens quo m o r e soleat i l l a
S c r i p t u r a appellare S p i r i t u m D e i , q u o n i a m et aer spiritus d i c i t u r ,
quattuor opinatus elementa loco i l l o c o m m e m o r a t a v i d e r i potest.
Deinde q u o d P l a t o dicit a m a t o r e m D e i esse p h i l o s o p h u m , n i h i l
38
sic i l l i s sacris L i t t e r i s f l a g r a t ; et m a x i m e i l l u d (quod et m e
A R I S T O B U L u: E U Z E B I J E , Praep. evang.l, 14; 11, 6; J U S T I N , Apol. 59,
1__2; 60, 1—2; L A K T A N C I J E , Div. inst. 4, 2; T E O D O R E T , Graec. aff. cur.
2, 32.
2
Usp. A U G U S T I N , De doctr. chr. 2, 28, 43; Retract. 2, 4, 2.
5
Posl. Aristejina Filokratu 30—31.
»Post 1, 1—2.
5 A O kršćanskom
Usp. P L A T O N , Time] 31 b—c.
1
Usp. P L A T O N , Time] 32 b—c.
1 1 586, dok je Platon r o đ e n oko 429. pr. K r .
Usp. J U S T I N , Apol. 59, 3; F I L O N , Nepropad. svijeta 4.
!
Usp. P L A T O N , Gozba. 210 e—211 c; Time] 92 c.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 11 567
11. Neki koji su s nama združeni u Kristovoj milosti č u d e se kad O d a k l e je P l a t o n
mogao steći o n o
čuju i l i pročitaju da je Platon o Bogu mislio isto ono š t o prepoznaju razumijeće kojim
se p r i b l i ž i o k r š ć a n ­
kao uvelike sukladno istini naše vjere. Neki su zbog toga mislili kako s k o m znanju
je Platon, za svojega putovanja po Egiptu, slušao proroka Jeremiju hM
31
je za toga svojega boravka čitao knjige p r o r o k a ) ; njihovo sam mnije­
32
nje iznio u nekima o d svojih knjiga ) A. A l i kad se pažljivo pregledaju
nadnevci, koji se nalaze u ljetopisima, pokazuje se da se Platon rodio
gotovo stotinu godina nakon doba u kojem je prorokovao J e r e m i j a ; B
a b u d u ć i da je Platon živio osamdeset i jednu godinu, vidimo da
je proteklo gotovo šezdeset godina od godine njegove smrti pa do
vremena kad je Ptolomej, kralj Egipta, poslao po židovske p r o r o č a n s k e
knjige iz Judeje te dao da se one prevedu i sačuvaju (a s p o m o ć u sedam­
deset hebrejskih muževa, koji su znali i grčki jezik)(17). Stoga, u vrijeme
toga svojeg putovanja Platon nije mogao ni vidjeti Jeremiju (koji je
umro prije toliko vremena) niti pak čitati Sveto pismo (koje j o š ne
bijaše prevedeno na grčki kojim on v l a d a š e ) ; ukoliko m o ž d a — jer
bijaše veoma z d u š a n proučavatelj — nije poput egipatskih (koje je
upoznao preko t u m a č a ) isto tako p r o u č i o i te spise, ne radi pismena
prijevoda (što je povlastica koju je, kako pripovijedaju, zaslužio Pto­
0
lomej, a kao uzvrat za veliko d o b r o č i n s t v o , ali koji je isto tako mogao
33
i ulijevati strah svojom kraljevskom o v l a š ć u ) , ) nego da b i u razgovoru
n a u č i o ono što sadržavaju, onoliko koliko je mogao.
Stanoviti podaci čini se da to i potkrepljuju, kao kad na početku Knjige
Postanka stoji: » U početku stvori B o g nebo i zemlju. Zemlja bijaše
pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i D u h Božji lebdio
3
je nad vodama. « ^) Jer, u Time ju, knjizi koju je napisao o nastanku
svijeta, Platon kaže kako je p r i tome činu B o g prvo spojio zemlju
35
i oganj. ) Bjelodano je kako on oganj smješta na nebo; stoga taj izrijek
ima nekakve sličnosti s riječima: » U početku stvori B o g nego i zemlju«.
Z a t i m Platon govori o one dvije pratvari, vodi i zraku, ) koji svojim 36
srednjim i posrednim položajem povezuju one dvije krajnosti (to jest:
37
zemlju i oganj); otuda se misli ) da je razumio ono što je pisano: »I D u h
Božji lebdio je nad v o d a m a . « B u d u ć i je Platon, dakako, slabo pazio
kojim se n a č i n o m u Svetom pismu naziva D u h Božji — jer se i uzduh
naziva duhom — moglo se činiti, kako je on mislio, da se tu spominju
i četiri pratvari. Z a t i m , ono što Platon kaže da je filozof ljubitelj B o g a ,
od toga upravo ništa nije žarkije izrečeno u Svetom pismu; 8) a j o š 3
(17) Sedamdesetorica ( L X X ) , po legendi iz Aristejine poslanice, bila bi
sedamdeset i dvojica učenih Židova što ih je na poziv kralja Ptolomeja II
Filadelfa (285-146. pr. Kr.) veliki svećenik Eleazar poslao da prevedu Sveto
pismo na grčki jezik. Oni su posao izvršili u sedamdeset i dva dana. Povijesno
se može tvrditi da je Petoknjižje (prvih pet knjiga Starog zavjeta) bilo prevedeno
oko polovice 3. st. pr. Kr. Sirahov unuk, Isus, koji je pod kraljem Ptolomejem
VIII Evergetom II (181-116. pr. Kr.) preveo knjigu svoga djeda, svjedoči (oko
130.) da su tad na grčkom postojali Zakon, proroci i druge knjige (Sir Prosi.
24-25).
nauku (2, 28, 43), š t o kasnije opoziva u djelu Retractationes (2, 4, 2);
0 istome govori i Justin, Klement Aleksandrijski, Origen, Euzebije i Ćiril Aleksandrijski.
B Augustinovo r a č u n a n j e vremena je n e t o č n o . Jeremija je djelovao negdje i z m e đ u 627.
C G o v o r i se kako je Ptolomej Filadelf oslobodio velik broj ž i d o v s k i h robova (prema Josipu
110.000) te poslao darove hramu (Starine, 12, 11).
 D E CIV. D E I 8, 11-12
568
p l u r i m u m adducit, ut paene assentiar Platonem i l l o r u m l i b r o r u m
expertem n o n fuisse), quod, c u m ad sanctum M o y s e n i t a verba
Dei per angelum perferantur, ut quaerenti quod sit n o m e n eius,
q u i e u m pergere praecipiebat a d p o p u l u m H e b r a e u m ex Aegypto
l i b e r a n d u m , respondeatur: Ego sum qui sum, et dices filiis Israel:
39
Qui est, misit me ad vos , t a m q u a m i n eius comparatione, q u i
vere est q u i a i n c o m m u t a b i l i s est, ea quae m u t a b i l i a facta sunt
n o n sint, vehementer hoc Plato tenuit et diligentissime commen-
40
d a v i t . E t nescio u t r u m hoc u s p i a m reperiatur i n l i b r i s e o r u m ,
q u i ante P l a t o n e m fuerunt, n i s i u b i d i c t u m est: Ego sum qui
sum, et dices eis: Qui est, misit me ad vos.
Qui Platonem 12. Sed undecumque ille ista didicerit, sive praecedentibus
secuti fuerint.
CC 229 e u m v e t e r u m l i b r i s sive potius, quo m o d o dicit Apostolus, quia
quod notum est Dei manifestum est in illis; Deus enim illis ma­
nifestavit; invisibilia enim eius a constitutione mundi per ea, quae
facta sunt, intellecta conspiciuntur, sempiterna quoque virtus eius
41
et divinitas : nunc non i m m e r i t o me Platonicos philosophos
elegisse c u m quibus agam, q u o d i n ista quaestione, q u a m m o d o
suscepimus, agitur de n a t u r a l i theologia, u t r u m propter felicita­
PL 237 tem, quae post / m o r t e m futura est, u n i Deo an p l u r i b u s sacra
facere oporteat, satis ut existimo, exposui. Ideo quippe hos potis-
s i m u m elegi, q u o n i a m de uno Deo q u i fecit caelum et t e r r a m ,
quanto melius senserunt, tanto ceteris gloriosiores et i l l u s t r i o r e s
habentur, i n t a n t u m aliis praelati iudicio posterorum, ut, c u m
Aristoteles Platonis discipulus, v i r excellentis ingenii et eloquio
P l a t o n i q u i d e m i m p a r , sed multos facile superans, c u m sectam
P e r i p a t e t i c a m condidisset, quod deambulans disputare consueve-
rat, p l u r i m o s q u e discipulos praeclara fama excellens vivo adhuc
praeceptore i n suam haeresim congregasset, post m o r t e m vero
Platonis Speusippus, sororis eius filius, et Xenocrates, dilectus
eius discipulus, i n scholam eius, quae A c a d e m i a vocabatur, eidem
successissent atque ob hoc et i p s i et e o r u m successores A c a d e m i c i
appellarentur, recentiores tamen p h i l o s o p h i n o b i l i s s i m i , quibus
Plato sectandus placuit, noluerint se dići Peripateticos aut Acade­
micos, sed Platonicos. E x quibus sunt valde n o b i l i t a t i G r a e c i Plo-
tinus, I a m b l i c h u s , P o r p h y r i u s , i n utraque autem lingua, i d est et
Graeca et L a t i n a , Apuleius Afer exstitit Platonicus n o b i l i s . Sed
h i omnes et ceteri eius m o d i et ipse Plato diis p l u r i m i s esse
sacra facienda putaverunt.
39
Izl 3, 14.
40
Usp. P L A T O N , Vedro 25 a—b; Parmenid 132 d; Time] 52 a—d.
41
R i m 1, 19—20.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 11-12 569
najviše — što i mene navodi da gotovo ustvrdim kako Platon nije bio
bez poznavanja tih knjiga — ono, kad su preko anđela svetomu M o j -
siju tako prenesene riječi Božje da njemu (kad je upitao koje je ime
onoga koji mu je naložio otići u Egipat i izbaviti puk židovski) bijaše
odgovoreno: »'Ja sam koji jesam', i ovako kaži sinovima Izraelovima:
3 9 D
'Onaj koji jest' posla me k v a m a « , ) označujući time da u usporedbi
s onim koji istinski jest, jer je nepromjenjiv, one stvari koje su načinjene
promjenjivima zbiljski — nisu; što je stav koji je Platon žarko branio
40
i vrlo pažljivo n a u č a v a o . ) I ne znam m o ž e l i se to naći igdje u knji­
gama onih što su prethodili Platonu, osim ondje gdje je r e č e n o : »Ja sam
koji jesam, i ovako kaži Izraelcima: 'Onaj koji jest' posla me k vama.«
12. N u , bilo otkuda da je Platon n a u č i o te stvari, i l i iz knjiga starih 0 t o m e š t o su č a k
1 p i a t o n i c i , i a k o su
pisaca koji su mu prethodili i l i pak prije kao što kaže apostol, »jer ispravno mislili o
jednom istinskom
im je očito ono što se m o ž e doznati o B o g u : B o g i m je to objavio. B o g u , ipak d r ž a l i
Uistinu, nevidljiva Božja svojstva, to jest njegova vječna m o ć i b o ž a n s t v o , da treba štovati
više b o g o v a
razmišljanjem se opažaju od postanka svijeta po d j e l i m a « ) , mnijem 41
da sam dostatno pokazao kako sam s pravom izabrao platoničke
filozofe, da bih s njima raspravljao o pitanju naravnog bogoslovlja
kojeg smo se sad latili: da li zbog sretnosti što će slijediti nakon smrti
treba štovati jednoga Boga i l i više bogova.
D a k a k o , najviše sam zbog toga ove izabrao, jer kao što o jednome
Bogu (koji je n a č i n i o nebo i zemlju) mišljahu bolje, tako se smatraju
i glasovitiji i slavniji od ostalih; i -toliko ih je sud potomstva postavio
iznad svih ostalih, što se vidi i kad je Aristotel (Platonov učenik
i inače m u ž izvrsna duha, iako neusporediv s Platonom u samoj rječitosti,
a ipak uveliko iznad ostalih, utemeljio peripatetičku sljedbu — jer je
o b i č a v a o raspravljati u šetnji) još za života svojeg učitelja sjajnom
glasovitošću i izvrsnošću privukao u svoju skupinu veoma velik broj
u č e n i k a ; dok su nakon Platonove smrti Speusip, sin njegove sestre,
i Ksenokrat, njegov omiljeni učenik, naslijedili njegovu školu koja se
nazivala Akademija, te su se stoga oni sami i njihovi nasljednici nazva­
li akademicima (18); ipak najbolji noviji filozofi (kojima se više svi­
djelo nasljedovati Platona) ne htjedoše da ih nazivaju ni peripateticima
A
ni akademicima, nego platonicima .
B
O d tih su najpoznatiji G r c i : P l o t i n , Jamblih i Porfirije, koji pisahu
na oba jezika, g r č k o m i latinskom; a i Afrikanac Apulej se proslavio
kao platonik. A l i svi ti i ostali slični, kao i sam Platon, vjerovahu da
treba štovati više bogova (19).
(18) O vjernosti Speusipa i Ksenokrata, prvih pročelnika Akademije,
nauci svog Učitelja: usp. Diogen Laert 4, 1, 1; 2, 6.
(19) Mnogoboštvo što se susreće u samog Platona i drugih ponajboljih
platonika, po sudu Augustinovu, zaprekom je što između dviju mudrosti nema
D (S manjom izmjenom u standardnom prijevodu, p.p.). Augustin, dakako, misli na hebrejsko
ime B o g a JHVH, koje je korijenski u svezi s glagolom hayah, biti.
A T i se danas nazivaju neoplatonicima.
B Plotin (205—270) glavni neoplatonik; r o đ e n u E g i p t u , nastanio se u R i m u 244. Po njegovu
nauku zbilja je u duhovnom svijetu; tvarni svijet je nezbiljski, a stvorila ga je d u š a nametanjem
oblika. Stvarnost se uspinje od tvari, preko d u š e , do uma i Boga (koji je čisti bitak). Ć u d o r e d n a
svrha za č o v j e k a je o č i š ć e n j e s p o m o ć u stege, te tako uspon do duhovnog svijeta kroz ljubav
prema B o ž a n s t v u .
 570 DE CIV. D E I 8, 13 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 13 571

Quid de daemonibus senserit Apuleius (13-22) Politeizam U UČenjU ApidejCVU (13-22) ° Platonovu mni­
j e n j u , k o j i m je t v r ­
dio da su bogovi
13. Dakle, iako se ti od nas razlikuju i u mnogim drugim krupnim
Boni an etiam
samo dobri i prija-
13. Q u a m q u a m ergo a nobis et i n aliis m u l t i s rebus magnisque
' . . v ' • i /• v .. , , telji v r l i n a
mah du sint. . . , • , ,
stvarima, sad je pitanje o onom sto upravo izneson (i sto nije od male
dissentiant, m hoc tamen, q u o d modo posui, q u i a neque p a r v a
važnosti) a o č e m u ih prvo pitam: što misle koje bogove treba štovati,
res est et inde nunc quaestio est, p r i m u m ab eis quaero, quibus
da l i dobre i l i zle i l i i dobre i zle? N u mi posjedujemo Platonov nazor
diis i s t u m c u l t u m e x h i b e n d u m arbitrentur, u t r u m bonis an m a l i s 42
prema kojem su svi bogovi dobri i u o p ć e nema nikakvih zlih bogova. )
an et bonis et m a l i s . Sed habemus sententiam Platonis dicentis
4 2 Iz toga slijedi da treba štovati dobre bogove; samo tad se, naime,
omnes deos bonos esse nec esse o m n i n o u l l u m d e o r u m m a l u m .
štuju bogovi, jer u o p ć e neće biti bogovi, ako ne budu dobri. A k o je
Consequens est igitur, ut bonis haec exhibenda intellegantur;
tomu tako — a što se drugo dolično i može vjerovati o bogovima? —
tune e n i m diis exhibentur, q u o n i a m nec d i i erunt, si b o n i n o n
time se zaista umah poništava nazor onih koji mniju da zle bogove
erunt. H o c si i t a est, (nam de diis q u i d a l i u d decet credere?) i l l a
treba udobrovoljavati ž r t v a m a , kako ne bi škodili, a dobre zazivati,
profeeto vacuatur opinio, qua n o n n u l l i putant deos malos sacris 43
c c 2 3 0 da pomognu. ) Naime, zli nisu nikakvi bogovi; i kako kažu, dobre
placandos esse, ne laedant, / bonos autem, ut adiuvent, invocan-
43 bogove treba častiti d u ž n i m obredima.
d o s . M a l i e n i m n u l l i sunt d i i ; bonis p o r r o debitus, ut dicunt,
Koji su stoga oni koji ljube kazališne priredbe te traže da se one uvedu
h o n o r s a c r o r u m est deferendus. Q u i sunt ergo i l l i , q u i ludos
u b o ž a n s k e obrede i izvode njima u počast? Njihova m o ć pokazuje da
scaenicos amant eosque divinis rebus adiungi et suis honoribus
oni nisu nikoji, nego njihova takva sklonost bjelodano pokazuje da su z l i .
flagitant exhiberi? q u o r u m vis non eos indicat nullos, sed iste
Poznato je što je Platon mislio o kazališnim priredbama, kad je mislio
affectus n i m i r u m indicat malos. Q u i d e n i m de ludis scaenicis
da same pjesnike (koji sastavljahu pjesme toliko nedostojne veličanstva
P l a t o senserit n o t u m est, c u m poetas ipsos, q u o d t a m i n d i g n a 44
i dobrote bogova) treba prognati iz d r ž a v e . ) T k o su, dakle, ti bogovi
d e o r u m maiestate atque bonitate c a r m i n a composuerint, censet
44
koji se sa samim Platonom ne slažu oko kazališnih priredaba? Naime,
civitate p e l l e n d o s . Q u i sunt i g i t u r isti d i i , q u i de scaenicis lu-
P L 2 3 8
Platon ne d o p u š t a da se bogovi kleveću lažnim zlodjelima; dok ti
dis c u m ipso Platone contendunt? Ille quippe n o n p a / t i t u r deos
isti bogovi zahtijevaju da ih časte upravo tim zlodjelima. Zapravo, kad
falsis c r i m i n i b u s i n f a m a r i ; i s t i eisdem c r i m i n i b u s suos honores
su ono naredili da se te iste priredbe obnove, zahtijevajući sramotna
celebrari iubent. Denique i s t i c u m eosdem ludos i n s t a u r a r i prae-
djela j o š i počiniše opaka, oduzevši sina Titu Latiniju a navalivši bolest
ciperent, poscentes t u r p i a e t i a m m a l i g n a gesserunt, T i t o L a t i n i o
na njega samoga, jer nije poslušao njihovu naredbu, i izbaviše ga od
auferentes filium et immittentes m o r b u m , q u o d e o r u m abnuisset 45
45
bolesti tek kad je učinio kako mu n a r e d i š e ; ) sam Platon misli kako se
i m p e r i u m , eumque m o r b u m retrahentes, c u m iussa c o m p l e s s e t ;
njih ni tako zlih ne treba bojati, nego ostajući čvrsto pri svojem nazoru
iste a u t e m illos nec t a m malos timendos putat, sed suae senten-
ne oklijeva prognati iz dobro u r e đ e n e zajednice sve svetogrdne pjes­
tiae r o b u r constantissime retinens omnes p o e t a r u m sacrilegas
ničke tlapnje, u kojima uživaju ti bogovi družeći se s prljavštinom.
nugas, quibus i l l i i m m u n d i t i a e societate obleetantur, a populo 46
I kao što već spomenuh u svojoj drugoj knjizi, ) Labeon toga istog
bene instituto removere n o n dubitat. H u n e autem Platonem, q u o d
4 6
Platona smješta m e đ u polubogove. Pa ipak Labeon misli, kako zla
i a m i n secundo l i b r o c o m m e m o r a v i 1inter semideos Labeo ponit.
b o ž a n s t v a treba smirivati krvlju žrtava i obredima takve vrste, a ona
Q u i L a b e o n u m i n a m a l a v i c t i m i s eruentis atque huius m o d i sup-
druga dobra b o ž a n s t v a zabavama i ostalim svečanostima koje se tiču
plicationibus p l a c a r i existimat, bona vero ludis et talibus quasi 47
47
veselja. ) D a k l e , kako se onda 'polubog' Platon tako postojano
ad l a e t i t i a m pertinentibus r e b u s . Q u i d est ergo q u o d semideus
odvažuje uskraćivati ne samo polubozima, nego bogovima, pa i onim
Plato n o n semideis, sed deis, et hoc bonis, i l l a obleetamenta, q u i a
dobrima, one zabave koje smatra sramotnima? T i bogovi doista
iudicat turpia, t a m constanter audet auferre? Q u i sane d i i refellunt

42
Usp. P L A T O N , Gozba 202 c; Država 379 a—383 c; Time] 40 d—41 d.
43
Usp. P L U T A R H , De daem. Socr. 21—22; PLOTIN, Eneade 2, 9, 16; 4, 4, 40;
Corp. herm. Poim. 10, 22—23; J U L I J A N , Ep. 89; usp. i P L A T O N , Gozba
203 d—c; Teages 128 d—130 a; Epin. 984 a—985 c.
44
Usp. PLATON, Država 392 c—395 a; Zakon 669 b—d. 700 d—701 c. željene podudarnosti. Ipak treba reći da je to mnogoboštvo više-manje bilo
45
Usp. gore 4, 26. prividno jer su bogovi u njihovu učenju bili zapravo simboličko uosobljenje ili
46
Usp. gore 2, 14. pomoćni izvršitelji Božje providnosti u svijetu: usp. Platon, Tim. 40c-42e;
47
Usp. gore 2, 11. Zakoni 888e-891b; Phaed. 246b-247a; Plotin, n. dj. 2, 9, 9, 26ss; 6, 9, 9, 11-24.
 572 D E CIV. D E I 8, 13-14, 2
sententiam Labeonis; n a m , se i n L a t i n i o n o n lasci vos t a n t u m atque
ludibundos, sed etiam saevos terribilesque monstrarunt. Expo-
nant ergo nobis ista Platonici, q u i omnes deos secundum auctoris
sui sententiam bonos et honestos et virtutibus sapientium socios
esse a r b i t r a n t u r aliterque de u l i o d e o r u m sentiri nefas habent.
E x p o n i m u s , inquiunt. Attente i g i t u r audiamus.
Quae platonico- 14. 1. O m n i u m , inquiunt, a n i m a l i u m , i n quibus est a n i m a ratio-
rum fuerit doc­
trina de daemo­ nalis, t r i p a r t i t a divisio est, i n deos, homines, daemones. D i i excel-
nibus. s i s s i m u m l o c u m tenent, homines i n f i m u m , daemones m e d i u m .
N a m d e o r u m sedes i n caelo est, h o m i n u m i n terra, i n aere daemo-
n u m . S i c u t eis diversa dignitas est l o c o r u m , i t a etiam n a t u r a r u m .
P r o i n d e d i i sunt h o m i n i b u s daemonibusque potiores; homines vero
i n f r a deos et daemones constituti sunt, ut elementorum ordine,
sic differentia m e r i t o r u m . Daemones i g i t u r m e d i i , q u e m a d mo­
d u m diis, quibus inferius habitant, postponendi, i t a h o m i n i b u s ,
quibus superius, praeferendi sunt. Habent e n i m c u m diis com-
CC 231 m u n e m i m / m o r t a l i t a t e m c o r p o r u m , a n i m o r u m autem c u m h o m i ­
nibus passiones. Quapropter n o n est m i r u m , i n q u i u n t , si etiam 48
l u d o r u m obscenitatibus et poetarum figmentis delectantur, quando
q u i d e m h u m a n i s capiuntur affectibus, a quibus d i i longe absunt
et m o d i s o m n i b u s alieni sunt. E x quo colligitur, P l a t o n e m poetica
detestando et prohibendo figmenta n o n deos, q u i omnes b o n i et
excelsi sunt, privasse l u d o r u m scaenieorum voluptate, sed dae­
mones.
Quid Apuleius - 2 . H a e c si i t a sunt (quae licet apud alios quoque reperiantur,
disserat de dae-
mone Socratis. Apuleius tamen Platonicus Madaurensis / de hac re sola u n u m
PL 239
scripsit l i b r u m . cuius esse t i t u l u m voluit De deo Socratis,
disserit et exponit, ex quo genere n u m i n u m Socrates habebat
a d i u n c t u m et a m i c i t i a q u a d a m c o n c i l i a t u m , a quo perhibetur soli-
48
Usp. PLATON, Gozba 202 d—203 a; PLOTIN, Eneade 3, 5, 5—6.
O D R Ž . B O Ž J O J 8 , 1 3 - 1 4 , 1-2 573
pobijaju Labeonovo mnijenje, jer su se oni u slučaju Latinija pokazali
ne samo r a s k a l a š e n i m i razigranim nego č a k i okrutnim i strašnima.
Stoga neka nama to objasne platonici, koji prema nazoru svojeg
učitelja smatraju sve bogove dobrim i č a s n i m te u vrlinama z d r u ž e n e
s mudracima, pa drže da nije d o p u š t e n o misliti ikako drukčije
o bilo kojemu od bogova ( 2 0 ) . O n i kažu: evo našeg objašnjenja. Onda
pozorno poslušajmo!
14. 1. O n i kažu, postoji trodjelna razdioba svih živih stvorova O nazoru onih ko­
ji rekoše, kako po­
koji imaju razumsku d u š u : na bogove, ljude, demone. Bogovi stoje t r i v r s t e r a ­
zumskih duša, to
zauzimaju najuzvišenije mjesto, ljudi najniže, dok su demoni po jest: u n e b e s k i m bo­
sredini. Naime, bogovima je stanište na nebu, ljudima na zemlji, govima, u zračnim
d e m o n i m a te u z e ­
demonima u zraku ( 2 1 ) . I kao što i m je različito dostojanstvo maljskim ljudima
smještaja, tako je i njihovih naravi. Pa su tako bogovi n a d m o ć n i j i
ljudima i demonima, d o č i m su ljudi stavljeni ispod bogova i demona,
kako po rasporedu pratvari tako po razlici u zaslugama. D a k l e : demoni
su srednji; oni su niži od bogova i prebivaju ispod njih, ali su iznad
ljudi, prebivajući poviše od njih. Njima je s bogovima zajednička
besmrtnost tijela, a s ljudima su im zajedničke strasti duše (animorum
48
passiones). Stoga, kažu, kako nije č u d o ) čak ni ako ih vesele bestid­
nosti priredaba i izmišljotine pjesnika, budući da su podložni ljud­
skim čuvstvima, od čega su opet bogovi veoma daleko, i takve su i m
stvari tuđe u svakom smislu. Iz toga proizlazi kako Platon (gnušajući
se nad pjesničkim izmišljotinama i zabranjujući ih) nije lišavao bo­
gove užitka tih kazališnih priredbi — jer su svi bogovi dobri i uzvi­
šeni — , nego demone.
2 . Te se misli mogu naći i u radovima drugih pisaca, ali je platonik
Apulej iz Madaure napisao jednu knjigu samo o ovome predmetu,
koju je naslovio O Sokratovu Bogu ( 2 2 ) ; tu on raspravlja i razlaže
ubi
od kojega je roda b o ž a n s t a v a Sokrat imao kao nekakva p o m o ć n i k a
i prijatelja što ga je — kako kažu — običavao opominjati da odustane
(20) Poslije isticanja suglasnosti s platonicima u pogledu sržnih načela
teizma dolazi na red odlučno razilaženje: dok teizam klasičnog poganstva do­
pušta udioništvo nekih bića u apsolutnom Bitku, tako da prvi teist, Kseno-
fan (Diels 21, fr. 23-25), i strogi monist, Parmenid (Diels 28, 37, fr. 13),
pomišljaju i na određenu množinu pomoćnih bogova, dotle kršćanski teizam
otklanja tu kategoriju udioništva, i to je zajednički stav svih apologeta (usp.
Minucije Feliks 20-23; Justin, Apol. 21-26; Irenej 2, 6, 1; Tertulijan, Apol.
17,2-5).
(21) U klasičnoj demonološkoj nauci redovito se živa bića dijele u tri
skupa, što je možda trag izvornog animizma.
(22) U Apulejevo doba genij ili Sokratov daimdn budio je, vjerojatno
poradi magije i gatanja, prilično zanimanja: o tom osim njega raspravlja jedan
Plutarhov dijalog kao i dvije suvisle radnje (14. i 15.) Maksima iz Tira.
 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 1 4 , 2 575

574 D E CIV. D E I 8, 14, 2

od stanovita čina, kad ono što hočaše činiti ne bi bilo imalo uspješan
završetak; Apulej i veoma otvoreno i vrlo obilato dokazuje kako tu
tus a d m o n e r i , ut desisteret ab agendo, quando i d q u o d agere 49 A
ne bijaše posrijedi bog, nego d e m o n ) , dok veoma pažljivom raspravom
volebat, n o n prospere fuerat eventurum; dicit e n i m apertissime
49 potkrepljuje onaj Platonov nazor o uzvišenosti bogova, niskosti ljudi
et copiosissime asserit n o n i l i u m deum fuisse, sed d a e m o n e m ,
i srednjem položaju demona. Dakle, ako je tomu tako, kako se Platon
diligenti disputatione pertractans i s t a m Platonis de d e o r u m subli-
usudio — protjerujući pjesnike iz države — lišavati kazališnih u ž i t a k a ,
mitate et h o m i n u m h u m i l i t a t e et d a e m o n u m medietate senten­
ako i ne bogove (koje je on odmaknuo od svake ljudske pošasti), onda
tiam). H a e c ergo si i t a sunt, q u o n a m modo ausus est Plato, e t i a m s i
zacijelo demone, ukoliko nije time kanio opomenuti ljudsku d u š u
n o n diis, quos ab o m n i h u m a n a contagione semovit, certe ipsis dae­
(iako je j o š smještena u o v i m smrtnim udovima) da radi sjaja poštenja
m o n i b u s poetas urbe pellendo auferre theatricas voluptates, n i s i
prezre nečiste naloge demona te se gnuša njihove prljavštine? Naime,
q u i a hoc pacto a d m o n u i t a n i m u m hurnanum, quamvis adhuc i n his
ako je Platon to najčasnije dokazao i zabranio, onda su to demoni
m o r i b u n d i s m e m b r i s p o s i t u m , p r o splendore honestatis i m p u r a
najgnusnije zahtijevali i naređivali. Dakle: i l i se Apulej vara te iz toga
d a e m o n u m iussa contemnere eorumque i m m u n d i t i a m detestari?
roda b o ž a n s t a v a nije bio prijateljski Sokratov duh, i l i je pak Platon
N a m si Plato haec honestissime arguit et p r o h i b u i t , profecto dae­
različito i protivurječno mislio jednom časteći demone, drugi put
mones t u r p i s s i m e poposcerunt atque iusserunt. A u t ergo f a l l i t u r
odstranjujući iz dobro uređene d r ž a v e njihove užitke; i l i opet ne treba
Apuleius et n o n ex isto genere n u m i n u m habuit a m i c u m Socrates
baš čestitati Sokratu na njegovu drugovanju s demonima, što je^ sve
aut c o n t r a r i a inter se sentit Plato modo daemones honorando,
toliko zbunjivalo pa i samog Apuleja da je knjigu naslovio O Sokra-
m o d o e o r u m delicias a civitate bene m o r a t a removendo, aut n o n
tovu Bogu, koju je prema svojoj vlastitoj raspravi (u kojoj tako
est S o c r a t i a m i c i t i a daemonis gratulanda, de q u a usque adeo et
pažljivo i potkrepljeno razlikuje bogove od demona) morao nazvati ne
ipse Apuleius erubuit, ut De deo Socratis praenotaret l i b r u m , q u e m
0 Bogu nego O Sokratovu demonu. O n je to više volio iznijeti u samoj
secundum s u a m disputationem, q u a deos a daemonibus t a m dili-
raspravi negoli izložiti u samom naslovu. Toliko naime, zahvaljujući
genter copioseque discernit, n o n appellare de deo, sed de daemone
zdravomu nauku (koji je rasvijetlio ljudske stvari) u ž a s a v a sve i l i
Socratis debuit. M a l u i t autem hoc i n ipsa disputatione q u a m i n
gotovo sve ljude i samo ime demona, da bi svatko prije nego što b i
t i t u l o l i b r i ponere. I t a e n i m per sanam d o c t r i n a m , quae h u m a n i s
1 p r o č i t a o Apulejevu raspravu, kojom se preporučuje dostojanstvo
rebus i l l u x i t , omnes vel paene omnes d a e m o n u m n o m e n exhor-
demona, ugledavši naslov O Sokratovu demonu, odmah pomislio
rent, ut, quisquis ante disputationem A p u l e i i , q u a d a e m o n u m digni-
kako Sokrat nije nekakva zdrava osoba ( 2 3 ) .
tas c o m m e n d a t u r , t i t u l u m l i b r i de daemone Socratis legeret, nequa-
q u a m i l i u m h o m i n e m s a n u m fuisse sentiret. Q u i d autem e t i a m ipse A l i što je č a k i sam Apulej iznašao za pohvalu u demona, osim
Apuleius q u o d i n daemonibus laudaret invenit praeter s u b t i l i t a t e m t a n k o ć e i l i čvrstoće tijela te povišenijeg smještaja staništa? Jer govoreći
et f i r m i t a t e m c o r p o r u m et habitationis a l t i o r e m l o c u m ? N a m de o p ć e n i t o o njihovim običajima, ne samo što nije ništa dobro rekao,
m o r i b u s e o r u m , c u m de omnibus generaliter loqueretur, n o n nego je čak iznio najviše zla. Zapravo, pročitavši tu knjigu više se
s o l u m n i h i l b o n i dixit, sed e t i a m p l u r i m u m m a l i . Denique lecto nitko ne može čuditi što oni ushtjedoše uvesti m e đ u b o ž a n s k e obrede
i l l o l i b r o prorsus nemo m i r a t u r eos etiam scaenicam t u r p i t u d i - i kazališnu sramotu, i što su (želeći da se o njima misli kao o bogovima)
cc 232 n e m i n rebus divinis habere voluisse, et c u m deos se / p u t a r i mogli uživati u zlodjelima bogova, i što njihovim čuvstvima odgovara
velint, d e o r u m c r i m i n i b u s oblectari potuisse, et q u i d q u i d i n e o r u m sve č e m u se čovjek smije u njihovim obredima i l i čega se gnuša zbog
sacris obscena sollemnitate seu t u r p i crudelitate vel r i d e t u r vel bestidne svečanosti ili zbog sramne okrutnosti ( 2 4 ) .
horretur, e o r u m affectibus convenire.

(23) Bilo je uvriježeno vjerovanje starih naroda, pa i hebrejskog, da su

ljudi s čudotvornom ili gatalačkom sposobnošću nekako opsjednuti; ni sam
Isus nije prošao bez tog sumnjičenja (Mk 3, 21; Iv 8, 48).
(24) U demonološkoj predaji starine nije bilo dosljedne razlike između
bogova i demona, jedni su i drugi bili dOdvaioi;- po Herodotu demoni su
bezimena božanstva, većim dijelom uvezena iz Egipta (2, 52-53); Homer i He-
siod su im dali ime i uvrstili ih među bogove.

A T a je u Augustina veoma č e s t a r i j e č (daemon) redovito p r e v o đ e n a kao zloduh, kad je

posrijedi u o p ć e k r š ć a n s k i stav prema tim silama. M e đ u t i m , g r č . 5at[jtwv , v e ć od H o m e r a
(a osobito u Platona) z n a č i i : b o ž a n s t v o , milostivo ili zlo; niži bog; ljudska d u š a ; duh č u v a r ili
z a š t i t n i k . Stoga je ovdje z a d r ž a n izvorni oblik.

49
Usp. A P U L E J , De dogm. Plat. 1, 8.
 576 D E CIV. D E I 8, 15, 1-2
Quibusdam ani- 15. 1. Q u a m ob r e m absit ut ista considerans animus veraciter
malibus deterio-
res corpore su- religiosus et vero Deo subditus ideo arbitretur daemones se ipso
raus...
esse meliores, quod habeant c o r p o r a m e l i o r a . A l i o q u i n multas sibi
PL 240 et bestias / praelaturus est, quae nos et a c r i m o n i a sensuum et
m o t u f a c i l l i m o atque c e l e r r i m o et valentia v i r i u m et annosissima
firmitate c o r p o r u m vincunt. Quis h o m i n u m videndo aequabitur
aquilis et v u l t u r i b u s ? quis odorando canibus? quis velocitate lepo-
ribus, cervis, o m n i b u s avibus? quis m u l t u m valendo leonibus
et elephantis? quis d i u vivendo serpentibus, q u i etiam deposita
tunica senectutem deponere atque i n iuventam redire perhiben-
5 0
t u r ? Sed sicut his omnibus ratiocinando et intellegendo melio­
res sumus, i t a etiam daemonibus bene atque honeste vivendo me­
liores esse debemus. Ob hoc e n i m et providentia d i v i n a eis, quibus
nos constat esse potiores, data sunt quaedam p o t i o r a c o r p o r u m
m u n e r a , ut i l l u d , quo eis praeponimur, etiam isto m o d o nobis
c o m m e n d a r e t u r m u l t o maiore c u r a excolendum esse q u a m corpus,
ipsamque excellentiam corporalem, q u a m daemones habere nos-
semus, prae bonitate vitae, qua illis anteponimur, contemnere
disceremus, h a b i t u r i et nos i m m o r t a l i t a t e m c o r p o r u m , n o n q u a m
s u p p l i c i o r u m aeternitas torqueat, sed q u a m puritas praecedat
animorum.
...daemonibus a- - 2. I a m vero de loci altitudine, quod daemones i n aere, nos
nimo perfectio-
res. autem h a b i t a m u s i n terra, i t a p e r m o v e r i , ut hine eos nobis esse
praeponendos existimemus, o m n i n o r i d i c u l u m est. H o c e n i m pacto
nobis et o m n i a v o l a t i l i a praeponimus. A t e n i m v o l a t i l i a c u m vo-
lando fatigantur vel reficiendum alimentis corpus habent, t e r r a m
repetunt vel ad r e q u i e m vel ad pastu, quod daemones, inquiunt,
n o n faciunt. N u m q u i d ergo placet eis, ut v o l a t i l i a nobis, daemo­
nes autem e t i a m volatilibus antecellant? Q u o d si d e m e n t i s s i m u m est
o p i n a r i , n i h i l est q u o d de habitatione superioris elementi dignos
esse daemones existimemus quibus nos religionis affectu subdere
debeamus. Sicut e n i m fieri potuit, ut aeriae volucres terrestribus
nobis n o n s o l u m n o n praeferantur, v e r u m etiam s u b i c i a n t u r prop­
ter rationalis animae, quae i n nobis est, dignitate: i t a fieri potuit,
ut daemones, quamvis magis aerii sint, terrestribus nobis n o n ideo
' Usp. P L I N I J E , Nat. hist. 8, 97—99.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 15, 1-2 577
1 5 . 1. Z b o g svega toga, nek je daleko od duše, što je istinski O tome k a k o de­
moni nisu izvrsniji
vjernička i p o d l o ž n a istinskomu B o g u , da bi — razmatrajući te stvari — o d ljudi niti zbog
s v o j i h z r a č n i h tije­
pomislila kako su demoni stoga bolji od nje jer imaju bolja tjelesa. la n i t i z b o g u z v i š e -
Inače će sebi samoj pretpostaviti i mnoge životinje koje nas n a d m a š u j u nijih staništa
i oštrinom sjetila i veoma laganim i brzim gibanjem i k r e p č i n o m svojih
moći te veoma trajnom čvrstoćom tjelesa. T k o da se od ljudi u vidu
izjednači s o r l o m i l i supom? T k o u njuhu sa psima? T k o opet u brzini
sa zečevima, jelenima i svima pticama? T k o pak po golemoj snazi
s lavovima i slonovima? A tko u dužini života sa zmijama, o kojima
50
k a ž u , kako odloživši svlak o d l a ž u i starost i ponovo se p o m l a đ u j u ? )
A l i , kao što smo od svih tih stvorova bolji po umovanju i razumijevanju,
tako bismo trebali biti bolji i od demona po dobru i časnu življenju.
A b o ž a n s k a providnost i jest tima (od kojih smo mi bjelodano bolji)
dala stanovite tjelesne prednosti, kako bismo se mi ohrabrili njegovati
s većom pomnjom negoli tijelo ono u čemu smo iznad njih, te naučili
prezirati samo tjelesnu izvrsnost (o kojoj znamo da je demoni posjedu­
ju) a naprama d o b r o ć i života, po kojoj smo iznad njih, i jer ć e m o
i mi imati besmrtnost tijela, ali ne onu m u č e n u vječnom kaznom, nego
onu kojoj prethodi čistoća duše.
2. A l i biti toliko pod dojmom visine smještaja (jer demoni nastavaju
zrak, a m i zemlju), pa prema tome zaključiti kako su oni izvrsniji od
nas — posve je smiješno. Dopusti l i se to, onda su od nas izvrsnije
i sve ptice. N u , nama kažu, kako ptice kad se zamore od letenja i l i kad
h o ć e okrijepiti tijelo hranom, opet slijeću na zemlju bilo radi p o č i n k a
bilo radi hranidbe, čega demoni ne čine. G o d i l i njima ustvrditi, da kao
što su ptice izvrsnije od nas, tako su demoni izvrsniji od ptica? A k o je
već najluđe pomišljati takvo što, onda nema nikakva razloga, zašto
bismo (zbog staništa u višoj pratvari) smatrali demone dostojne što­
vanja, te i m se p o d r e đ i v a l i s vjerskim č u v s t v o m (25). Naime, upravo
kao što m o ž e biti (a tako i jest) da ptice iz uzduha ne samo što nisu
izvrsnije od nas, nego su nam d a p a č e p o d r e đ e n e , zbog dostojanstva
razumske duše što je u nama, isto tako može biti da i demoni (iako su
po smještaju uzdušniji) nisu zbog toga i bolji od nas zemnika, jer je
uzduh viši od zemlje; naprotiv, treba njima pretpostaviti ljude, jer se
(25) Iako im se općenito nije iskazivalo štovanje u pravom smislu, ipak
je neka vjerska veza čovjeka vezivala uz 8aip,wv , vjerojatno već stoga što taj
naziv označuje biće koje raspolaže pa zato dijeli sudbinu i kob, kao i u-oipa.
To poimanje susrećemo navlastito u pjesnika: npr. Homer, Ilijada 15, 468-470;
24, 527-529; Odiseja 4, 569; 6, 172; Hesiod, Op. et dies 126; Eshil, Pers.
601; Pindar fr. 130. Otud vidimo kako je pojam eudaimdn i eudaimonia
tijesno vezan uz pojam eutychia.
 578 D E CIV. D E I 8, 15, 2-16
meliores sint, q u i a est aer qua terra superior; sed ideo eis h o m i ­
nes praeferendi sint, q u o n i a m spei p i o r u m h o m i n u m nequaquam
i l l o r u m desperatio comparanda est. N a m et i l l a ratio Platonis,
c c 2 3 3
qua elementa quattuor proportione con/texit atque ordinat, i t a
duobus extremis, igni m o b i l i s s i m o et terrae i m m o b i l i , media duo,
5 1
aerem et a q u a m , interserens, ut, quanto est aer aquis et aere
ignis, tanto et aquae superiores sint terris, satis nos admonet ani­
m a l n i m m e r i t a n o n p r o elementorum gradibus aestimare. E t ipse
quippe A p u l e i u s c u m ceteris terrestre a n i m a l h o m i n e m dicit, q u i
tamen longe p r a e p o n i t u r animalibus aquatilibus, c u m ipsas aquas
5 2
terris praeponat P l a t o : ut intellegamus n o n e u m d e m o r d i n e m
tenendum, c u m agitur de meritis a n i m a r u m , q u i videtur esse o r d o
P L 2 4 1
i n gradibus c o r p o / r u m ; sed fieri posse, ut inferius corpus a n i m a
m e l i o r inhabitet deteriorque superius.
Quam naturam 16. De m o r i b u s ergo d a e m o n u m c u m i d e m Platonicus loque-
Apuleius dicat ... . _ - . . ,
esse daemonum. retur, dixit eos eisdem quibus homines a n i m i perturbationibus
agitari, i r r i t a r i i n i u r i i s , obsequiis donisque p l a c a r i , gaudere hono­
ribus, diversis s a c r o r u m r i t i b u s oblectari et i n eis si q u i d neglectum
5 3
fuerit c o m m o v e r i . Inter cetera etiam dicit ad eos pertinere divi-
nationes a u g u r u m , a r u s p i c u m , v a t u m atque s o m n i o r u m ; ab his
54
quoque esse m i r a c u l a m a g o r u m . B r e v i t e r autem eos definiens
ait daemones esse genere a n i m a l i a , animo passiva, mente ratio-
nalia, corpore aeria, tempore aeterna; h o r u m vero quinque t r i a
p r i o r a illis esse quae nobis, q u a r t u m p r o p r i u m , q u i n t u m eos c u m
55
diis habere c o m m u n e . Sed video t r i u m superiorum, quae nobi-
s c u m habent, duo etiam c u m diis habere. A n i m a l i a quippe esse
s
dicit et deos, s u a q u e cuique elementa distribuens i n terrestribus
a n i m a l i b u s nos posuit c u m ceteris, quae i n terra vivunt et sentiunt,
i n aquatilibus pisces et alia natatilia, i n aeriis daemones, i n aethe-
r i i s deos. A c per hoc q u o d daemones genere sunt a n i m a l i a , n o n
s o l u m eis c u m h o m i n i b u s , v e r u m etiam c u m diis pecoribusque
c o m m u n e est; quod mente rationalia, c u m diis et h o m i n i b u s ;
q u o d tempore aeterna, c u m diis soliš; quod a n i m o passiva, c u m
h o m i n i b u s soliš; quod corpore aeria, ipsi sunt soli. P r o i n d e q u o d
genere sunt a n i m a l i a , n o n est m a g n u m , q u i a hoc sunt et pecora;
q u o d mente rationalia, non est supra nos, q u i a sumus et nos;
;
suaque] qui sua M.
51
Usp. P L A T O N , Time) 32 bc.
52
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 3.
53
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 12—14.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 1 5 , 2 - 1 6 579
ufanje p o b o ž n i h ljudi nipošto ne treba uspoređivati s njihovim
beznađem.
Sam onaj Platonov raspored, prema kojem on po razmjeru tako
isprepleće i razmješta one četiri pratvari (kad između dvije krajnje —
najgibljivijega ognja i najnepokretnije zemlje — umeće dvije srednje,
zrak i vodusi)), đ a koliko je zrak od vode a oganj od zraka, toliko je
i voda izvrsnija od zemlje, dostatno nas opominje da ne procjenjujemo
zasluge živih stvorova prema stupnjevima pratvari. Jer i sam A p u l e j ,
koji zajedno s ostalima naziva čovjeka zemaljskom životinjom, ipak
ga uveliko pretpostavlja vodenim životinjama, dok Platon vodu
52
pretpostavlja zemlji ). Iz toga razumijevamo, kako se ne smije držati
istoga poretka, kad su posrijedi zasluge d u š a , kakav je onaj koji se vidi
kod r a s p o r e đ i v a n j a stupnjeva tijela; jer može biti da niže tijelo
nastava bolja d u š a , a gora d u š a više tijelo.
16. D a k l e , kad je dotični platonik govorio o običajnim z n a č a j k a - to
? , j e
piatonik
- ' 1 V . . Apulej misho o
ma demona, rekao je kako su skloni istim d u š e v n i m smutnjama običajima i činima
kojima i ljudi: uvredama se razdražuju, štovanjem i darima se d e m o n a
.
udobrovoljuju, raduju se p o č a s t i m a , vesele se različitim svetim
53
obredima, a uznemiruju se ako se propusti štogod od toga ). I z m e đ u
ostalog, kaže, kako njima pripadaju p r o r o š t v a gatalaca, žrtvogleda,
54
proroka i snova, te da od njih potječu i čudesa č a r o b n i k a . ) Odre­
đujući ih ukratko on kaže kako su demoni po rodu živa bića, da su po
duši p o d l o ž n i čuvstvima, po umu razumni, po tijelu uzdušni, a po vre­
menu vječiti; od tih pet značajki, kaže, kako su i m tri prve zajedničke
s nama, četvrta da je njihova vlastita, dok petu imaju zajedničku s bogo­
55
vima. ) N u , kako ja v i d i m , od prve tri značajke (koje s nama dijele) dvije
su i m zajedničke i s bogovima. Z a p r a v o , Apulej kaže kako su i bogovi
živa bića, pa dodijelivši svakom pripadne pratvari nas je smjestio m e đ u
zemaljska živa bića, zajedno s ostalim koja žive i osjećaju na zemlji;
m e đ u vodena smjestio je ribe i drugo što pliva; m e đ u u z d u š n a — de­
mone, a m e đ u eterske — bogove. Pa prema tome, kako su demoni po
vrsti živa bića, nije i m ta značajka zajednička samo s ljudima nego i s bo­
govima i sa zvijerima; to što su po umu razumni zajedničko im je s bogo­
vima i ljudima; što su po vremenu vječiti, zajedničko im je jedino
s bogovima; a što su po duši podložni čuvstvima, zajedničko im je
samo s ljudima; dok što su tijelom uzdušni, po tome su jedinstveni.
Otuda, to što su oni po vrsti živa bića nije nešto krupno, jer su to i zvi­
jeri; što su umom razumni, po tome nisu izvrsniji od nas, jer smo i mi
1
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 6.
5
A P U L E J , De deo Socr. 7—8; usp. O R I G E N , De principiis 2, 8; T E R T U ­
L I J A N , De carne Chr. 15.
 580 D E CIV. D E I 8, 16-17, 1
q u o d tempore aeterna, q u i d b o n i est, si non beata? M e l i o r est
e n i m temporalis felicitas q u a m m i s e r a aeternitas. Q u o d a n i m o
passiva, quo modo supra nos est, quando et nos hoc sumus, nec
ita esset, nisi m i s e r i essemus? Q u o d corpore aeria, q u a n t i aesti-
c c 2 3 4
m a n d u m est, c u m o m n i c o r / p o r i praeferatur animae q u a l i s c u m q u e
natura, et ideo religionis cultus, q u i debetur ex animo, n e q u a q u a m
debeatur ei rei, quae inferior est animo? P o r r o si inter i l l a , quae
d a e m o n u m esse dicit, annumeraret v i r t u t e m , sapientiam, felici­
tatem et haec eos diceret habere c u m diis aeterna atque c o m m u -
nia, profecto a l i q u i d diceret exoptandum magnique pendendum;
nec sic eos tamen propter haec t a m q u a m D e u m colere debere-
mus, sed potius i p s u m , a quo haec illos accepisse nossemus.
Quanto m i n u s nunc honore divino aeria digna sunt a n i m a l i a ,
ad hoc r a t i o n a l i a ut misera esse possint, ad hoc passiva ut
m i s e r a sint, ad hoc aeterna ut m i s e r i a m finire n o n possint!
ston^uTa itan 17. 1. Quapropter, ut o m i t t a m cetera et hoc s o l u m / pertractem,
tur... q u o d n o b i s c u m daemones dixit habere commune, i d est a n i m i pas-
P L 2 4 2
siones, si o m n i a quattuor elementa suis a n i m a l i b u s plena sunt,
i m m o r t a l i b u s ignis et aer, m o r t a l i b u s aqua et terra, quaero c u r
a n i m i d a e m o n u m p a s s i o n u m turbelis et tempestatibus agitentur.
P e r t u r b a t i o est e n i m , quae Graece iida>o$ d i c i t u r ; unde i l l a voluit
v o ć a r e a n i m o passiva, q u i a v e r b u m de verbo -rca-fros « passio » dice-
56
retur motus a n i m i contra r a t i o n e m . C u r ergo sunt ista i n ani-
m i s d a e m o n u m , quae i n pecoribus n o n sunt? Q u o n i a m si q u i d i n
pecore simile apparet, non est perturbatio, q u i a n o n est c o n t r a
rationem, qua pecora carent. I n h o m i n i b u s autem ut sint istae per-
turbationes, facit hoc stultitia vel m i s e r i a ; n o n d u m e n i m sumus
i n i l l a perfectione sapientiae beati, quae nobis ab hac mortalitate
liberatis i n fine p r o m i t t i t u r . Deos vero ideo dicunt istas perturba-
tiones n o n perpeti, q u i a n o n s o l u m aeterni, v e r u m etiam beati sunt.
E a s d e m quippe animas rationales e t i a m ipsos habere perhibent,
57
sed ab o m n i labe ac peste p u r i s s i m a s . Q u a m ob r e m si propterea
d i i n o n perturbantur, q u o d a n i m a l i a sunt beata, non misera, et
propterea pecora n o n perturbantur, q u o d a n i m a l i a sunt, quae
nec beata possunt esse nec m i s e r a : restat ut daemones sicut h o m i ­
nes ideo perturbentur, q u o d a n i m a l i a sunt n o n beata, sed m i s e r a .
56
Usp. P L A T O N , Protagora 352 e—353 c; Fileb 43 d; Zakoni 863 c—864 d;
A R I S T O T E L , O duši 403 a 2—430; stoici u: D I O G E N L A E R T I J E 7, 110;
C I C E R O N , TuscuL 4, 9, 22; De fin. 3, 10, 35.
57
Usp. P L A T O N , Gozba 202 c; Država 379 a—383 c; Time] 40 d—41 d; A P U L E J ,
De dogm. Plat. 1, 9; PLOTIN, Eneade 3, 5, 6.
O DPvž. BOŽJOJ 8, 1 6 - 1 7 , 1 581
takvi; a koja i m je korist od toga što su vremenom vječiti, ako nisu i bla­
ženi? Jer bolja je vremenita sretnost negoli bijedna vječitost. To što su
d u š o m p o d l o ž n i čuvstvima, kako da je ono po čemu su iznad nas, kad
smo i m i takvi, a ne bismo bili takvi da nismo bijedni? (26). A to
što su tijelom uzdušni, koliko li je vrijedno, kad se svaka duša pretpo­
stavlja tijelu bilo koje naravi? Pa stoga vjersko štovanje, koje treba
potjecati iz d u š e , nikako se ne duguje onoj stvari koja je niža od duše.
Z a t i m , da je m e đ u svojstva što su pripadna demonima ubrojio i vrlinu,
mudrost, sretnost, te rekao kako su to značajke koje oni vječito dijele
s bogovima, zaista bi govorio o n e č e m u što treba željeti i uveliko cije­
niti; nu ni zbog toga ne bi njih trebalo štovati kao Boga, nego radije
njega od kojega znamo da su oni dobili te darove. A koliko su sad
zapravo manje dostojna b o ž a n s k e časti ta u z d u š n a živa bića, razum­
na samo radi toga da bi mogla biti jadna, koja su p o d l o ž n a čuvstvima,
da bi bila bijedna, te radi toga vječita, da ne bude kraja njihovoj bijedi!
17. 1. Zbog toga, da ispustim sve ostalo i pozabavim se D a lije dolično Č O -
v f I I • • • vjeku š t o v a t i one
samo ovim, sto rece kako demoni imaju zajedničko s nama, to jest duhove od čijih g a
strasti d u š e ; ako su sve četiri pratvari ispunjene svojim živim bićima t r e b a Sl
° °
(besmrtnima — oganj i zrak; smrtnima — voda i zemlja), pitam se
zašto se duše demona smućuju vihorima i burama strasti. D u š e v n a
pometnja (perturbatio) ono je što se grčki naziva TidOog; otuda Apulej
i ushtjede nazvati demone d u š o m p o d l o ž n e čuvstvima (animo passiva)
jer riječ n&Ooc; (passio) označuje ono gibanje duše koje je o p r e č n o ra­
56
z u m u . ) Z a š t o su onda ta gibanja u d u š a m a demona, a ne nalaze se
u životinja? Jer, ako se štogod slično i pojavi u životinje, nije duševna
pometnja, jer nije protiv razuma, koji životinje nemaju. A što pak u ljudi
ima takvih pometnja, one su od ludosti i l i bijede; mi naime j o š nismo
blaženi onim savršenstvom mudrosti, kakvo nam je o b e ć a n o na koncu,
o s l o b o đ e n i m a sadašnje smrtnosti. I kažu kako bogovi zbog toga ne
trpe takve pometnje, jer ne samo što su vječni nego su i blaženi. K a ž u ,
kako i oni imaju iste razumske duše, ali posve čiste od svake mrlje
57
i n e č i s t o ć e . ) Dakle, ako bogovi ne trpe takve pometnje, jer su živa
bića koja su blažena a ne bijedna; i ako životinje toga ne trpe, jer ne
mogu biti ni blažene ni bijedne, preostaje da demoni (kao i ljudi) stoga
se tako smućuju, jer su živa bića koja nisu b l a ž e n a , nego bijedna.
(26) Demon bi, po klasičnoj demonologiji, morao biti podložan strasti
i njen izazivač jer ga uloga djelitelja povoljne i protivne sudbine osposob-
ljuje samo na stanovitom području ljudskih osjećanja: usp. Maksim iz Tira,
Diss. 15, 2, 7.
 582 D E CIV. D E I 8, 17, 2-18 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 17, 2-18 583

...quas Christi 2. Q u a i g i t u r insipientia vel potius amentia per a l i q u a m
religio deponere
iubet. r e l i g i o n e m daemonibus subdirnur, c u m per veram r e l i g i o n e m ab
t
ea vitiositate, i n qua illis sumus similes, liberemur? C u m e n i m
daemones, q u o d et iste Apuleius, quamvis eis p l u r i m u m parcat
58
et divinis honoribus dignos censeat , tamen cogitur confiteri, i r a
instigentur, nobis vera religio praecipit, ne i r a instigemur, sed ei
CC 235
59
potius r e s i s t a m u s . C u m daemones / donis invitentur, n o b i s - v e r a
religio praecipit, ne c u i q u a m d o n o r u m acceptione faveamus .
C u m daemones honoribus mulceantur, nobis vera religio praecipit,
61
ut talibus n u l l o m o d o m o v e a m u r . C u m daemones q u o r u m d a m
h o m i n u m osores, q u o r u m d a m amatores sint, n o n p r u d e n t i tran-
quilloque iudicio, sed a n i m o ut appellat ipse passivo, nobis v e r a
religio praecipit, ut nostros e t i a m diligamus i n i m i c o s . P o s t r e m o
o m n e m m o t u m cordis et s a l u m mentis omnesque turbelas et tem-
6 3
pestates a n i m i , quibus daemones aestuare atque fluctuare asse-
6 4
r i t , nos vera religio deponere iubet. Quae igitur causa est n i s i
stultitia errorque m i s e r a b i l i s , ut ei te facias venerando h u m i l e m ,
cui te cupias vivendo d i s s i m i l e m ; et religione colas, q u e m i m i t a r i
nolis, c u m religionis s u m m a sit i m i t a r i quem colis?
2. Stoga, kakva je to nerazboritost i l i , bolje r e č e n o , bezumnost pod­
vrgavati se demonima po nekoj tobožnjoj vjeri, kad nas istinska vjera
izbavlja od one zloće u kojoj smo na njih nalik? D o k su naime demoni
(kao što je prisiljen priznati i sam Apulej, iako ih v e ć i n o m štedi
58
i smatra dostojnim b o ž a n s k i h č a s t i ) ) podložni srdžbi, nama prava
59
vjera nalaže da se ne predajemo srdžbi, nego da joj se odupremo. )
I dok se demoni primamljuju darovima, nama prava vjera n a l a ž e da
60
60
nikomu ne dajemo prednost zbog primljenih darova. ) D o k se demoni
ublažuju p o č a s t i m a , prava vjera nas p o u č a v a kako se ne smijemo
61
smesti takvim obzirima. ) I dok su demoni mrzitelji jednih ljudi,
a ljubitelji drugih (i to ne po razboritoj i smirenoj prosudbi, nego —
kako sam Apulej reče — prema duši p o d l o ž n o j strastima), nama prava
62
62
vjera n a l a ž e ljubiti č a k i svoje neprijatelje. ) Napokon, nama prava
vjera n a l a ž e da odbacimo svaki nemir srca, smutnju uma, te sve vrtloge
63
i oluje duha ) (od kojih — što i sam tvrdi — vriju i ključaju
64
demoni). ) K o j i je onda razlog — ako nije glupost i bijedna pogreška
— da unizuješ sebe štujući onoga od kojega u životu želiš da se razli­
kuješ; te da vjerom štuješ onoga kojega nasljedovati ne želiš, kad je
sama bit vjere nasljedovati onoga kojega štuješ?

18. Dakle, uzalud njima Apulej, i svi ostali koji tako mniju, Kakva j e ona vje-
' J r ji j j r j j
a C Q a n a U cava,
p r i d a d o š e tu čast, smjestivši ih tako u zraku, po sredini i z m e đ u k a k o se l j u d i t r e b a -
eterskog neba i zemlje, tako da bi (budući se ni jedan bog ne miješa m a kao ^ v j ^ i d -
65
s ljudima, što kažu da je rekao Platon) ) oni mogli prenositi bogovima a
™ *iH a b
brJn^bT
Medii esse vo- 18. F r u s t r a i g i t u r eis Apuleius, et quicumque ita sen/tiunt, d 0

lunt daemones _ _ .. , . . . . . , molitve ljudi te odatle opet donositi ljudima ono što mole. O n i koji govima
artibus magi- h u n c detuht h o n o r e m , sic eos m aere medios inter a e t h e n u m cae- u takve zasade povjerovaše, mislili su kako je nedostojno da se
u m
PL 243 l terramque constituens, ut, quoniam nullus deus miscetur ljudi druže s bogovima i bogovi s ljudima, dok smatrahu dostojnim
65
komini, q u o d P l a t o n e m dixisse p e r h i b e n t , isti a d deos perferant da se demoni druže s bogovima i ljudima, kako bi odatle uzmogli
preces h o m i n u m et inde ad homines i m p e t r a t a quae poscunt. dostavljati zamolbe a odanle donositi povoljne odgovore (27); smisao
I n d i g n u m e n i m putaverunt q u i ista crediderunt m i s c e r i homines je toga, čini se, da č a s t a n čovjek (kojemu su posve t u đ a opaka umijeća
diis et deos h o m i n i b u s ; d i g n u m autem m i s c e r i daemones et diis č a r o b n i k a ) unajmljuje takve kao zagovornike po kojima će ga
et h o m i n i b u s , hine petita q u i allegent, inde eoncessa q u i apportent; bogovi uslišati; d o č i m dotični ljube takva umijeća, koja on dakako
ut videlicet h o m o castus et ab a r t i u m m a g i c a r u m sceleribus alie- ne voli i time postaje dostojniji, da ga bogovi i lakše i radije usliše.
nus eos patronos adhibeat, per quos i l l u m d i i exaudiant, q u i haec Oni dakako ljube kazališne bestidnosti, kojih čednost ne ljubi; ljube
amant, quae ille n o n amando fit dignior, q u e m facilius et liben-
tius exaudire debeant. A m a n t quippe i l l i scaenicas turpitudines,

' in] isp. M.

58
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 13.
59
Usp. Mt 5, 22; Jak 1, 19—20.
60
Usp. Lk 6, 34—36; Jak 2, 2—7.
61
Usp. Mt 6, 1—5.
62
Usp. Mt 5, 44; L k 6, 27—28; R i m 12, 14; 1 Sol 5, 15.
63
Usp. Mt 5, 23—30. (27) Naslov posrednika ide demonu navlastito poradi njegove izrazito
64
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 6—8. 12. demonske uloge: moćan je da premosti jaz između konačnoga i beskonač­
65
Usp. A P U L E J , De deo Socr. 4, 6; J A M B L I H , De myst. 3, 31; Corpus hermet. noga. Ta je vlastitost nazočna osobito u filozofa: npr. Platon, Conv. 212e;
2 (Ascl), 2, 6; za PLATONA, Gozba 203 a; Time] 42 d; Epin. 985 a. Aristotel, De virt. et v. 1250, 20; fr. 8, 1475, 36.
 584 D E CIV. D E I 8, 18-19 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 18-19 585

quas n o n amat p u d i c i t i a ; amant i n maleficiis m a g o r u m m i l l e 66

66
nocendi a r t e s , quas n o n amat innocentia. E r g o et p u d i c i t i a et
innocentia si q u i d ab diis impetrare voluerit, n o n poterit suis
meritis nisi suis intervenientibus i n i m i c i s . N o n est q u o d iste poe-
tica figmenta et theatrica l u d i b r i a iustificare conetur. H a b e m u s
c o n t r a i s t a m a g i s t r u m e o r u m et tantae apud eos auctoritatis Pla­
tonem, si p u d o r humanus i t a de se male meretur, ut n o n s o l u m
diligat turpia, v e r u m etiam d i v i n i t a t i existimet grata.
»tisuće n a č i n a š k o đ e n j a « ) u činima č a r o b n i k a , kojih n e d u ž n o s t ne
ljubi. Dakle, i čednost i n e d u ž n o s t , ako žele štogod izmoliti u bogova,
neće to dobiti po svojim zaslugama, nego samo posredstvom svojih
neprijatelja. Ništa ne vrijedi što pisac nastoji opravdati te pjesničke
izmišljotine i kazališne n e p o d o p š t i n e . Protiv toga imamo samog
njihovog učitelja Platona, kojega je ugled m e đ u njima tako golem —
ako već ljudski sram sama sebe tako slabo služi, te ne samo što ljubi
gnusobe nego č a k misli kako su one mile b o ž a n s t v u .

...quae etiam 19. p o r r o adversus magicas artes, de quibus q u o s d a m n i m i s 19. A zatim, protiv čarobničkih umijeća, kojima se č a k vole ° bezbožnosti ča-
, . , • v i • • i - i i v • i robničkog umijeća,
publica lege ve- . . . . . . , . . . ,
hvastati neki sto su o d v e ć nesretni i odveć bezbozni, zar necu kao koje se primjenjuje
tantur. mfelices et n i m i s l m p i o s etiam g l o n a n hbet, nonne i p s a m publi­
svjedoka protiv njih pozvati javno mnijenje? Z a š t o se takve djelatnosti duhova"* 1 1 0
™ z h h

c a m l u c e m testem ć i t a b o ? C u r e n i m t a m graviter ista plectuntur

severitate legum, si opera sunt n u m i n u m colendorum? A n forte
istas leges C h r i s t i a n i instituerunt, quibus artes magicae puniun-
c c 2 3 6
tur? S e c u n d u m q u e m a l i u m sensum, / nisi q u o d haec maleficia
generi h u m a n o perniciosa esse n o n d u b i u m est, ait poeta claris-
simus:
Testor, cara, deos et te, germana, tuumque
Dulce caput, magicas invitam accingier
I l l u d etiam, q u o d alio loco de his artibus dicit:
68
Atqiie satas alio vidi traducere messes ,
eo q u o d hac pestifera scelerataque d o c t r i n a fructus alieni i n alias
terras transferri perhibentur, nonne i n duodecim
R o m a n o r u m antiquissimis legibus, Cicero c o m m e m o r a t esse con-
u 69
s c r i p t u m e t ei, q u i hoc fecerit, s u p p l i c i u m c o n s t i t u t u m ? Postremo
Apuleius ipse n u m q u i d apud Christianos iudices de magicis arti­
zakonima tako strogo kažnjavaju, ako su one djela b o ž a n s t a v a koje
treba štovati? Ili su m o ž d a kršćani uveli te zakone kojima se kažnja­
vaju č a r o b n i č k a umijeća? (28). A koji drugi smisao, ako ne taj kako su
ti č a r o b n i č k i čini nedvojbeno pogubni po ljudski rod, sadržavaju i ove
riječi preslavnog pjesnika:
» T a k o mi bogova, draga o sestro, i mile tvoje
67
61 Glave, da se dajem na v r a d ž b i n e nerada s r c a , « )
artes !
Ili pak ovo, što drugdje kaže o istim umijećima:
68
»I žito posijano na polja prevodi d r u g a « ) ;
čime se misli na onaj pošasni i zlikovački nauk kojim kažu da se
čovjekova ljetina prenosi na t u đ u zemlju; a nije l i to (kako Ciceron
tabulis, i d est
napominje) zapisano već u Dvanaest ploča, to jest u. najstarijim rimskim
69
zakonima, i da se najstrožije kažnjavao onaj koji bi takvo što p o č i n i o ? )
Napokon, je l i sam Apulej bio pred kršćanskim sucima optužen zbog
A

bus accusatus est? Quas utique sibi obiectas si divinas et pias
esse noverat et d i v i n a r u m potestatum operibus congruas, n o n s o l u m
P L 2 4 4
eas confiteri debuit, sed e t i a m profiteri, leges c u l / p a n s potius,
quibus haec p r o h i b e r e n t u r et d a m n a n d a putarentur, quae h a b e r i
m i r a n d a et veneranda oporteret. Ita e n i m vel sententiam s u a m
persuaderet i u d i c i b u s , vel, si i l l i secundum iniquas leges saperent
eumque t a l i a praedicantem atque laudantem morte multarent,
digna animae illius daemones dona rependerent, p r o q u o r u m
divinis operibus praedicandis h u m a n a m v i t a m sibi a d i m i n o n time-
ret; sicut martyres nostri, c u m eis p r o c r i m i n e obiceretur Chri­
stiana religio, qua noverant se fieri salvos et gloriosissimos i n
primjene č a r o b n i č k i h u m i j e ć a ? A k o je on znao, kako su te v r a d ž b i n e
(zbog kojih su ga optuživali) i b o ž a n s k e i p o b o ž n e te u skladu s činima
b o ž a n s k i h sila, ne samo što ih je trebao priznati nego ih je trebao č a k
i propovijedati, optuživši prije same zakone (kojima se takvo što
zabranjuje i osuđuje), dok se tomu treba diviti i to poštivati. Tako
bi i l i pridobio suce za svoje mnijenje, i l i (ako bi ga oni, povodeći se za
n e p r a v i č n i m zakonima, i osudili pa ga i smrću kaznili što je ta umijeća
zagovarao i hvalio), demoni bi uzvratili darima dostojnim njegove
d u š e , koja se nije plašila ni izgubiti vlastiti život radi propovijedanja
njihovih b o ž a n s k i h djela; upravo kao što naši mučenici (kad su kao
za zločin o p t u ž e n i zbog kršćanske vjere, a po kojoj su znali da će biti

(28) Magija je s demonologijom bila tijesno vezana na osnovi učenja

o sympathei i synergei, to jest ciljala je na ono što je u našoj moći (kao upo­
u
et] isp. M. treba vode, kamenja i slično), dakle na učinak koji se želio postići a nije u čo­
vjekovoj moći: usp. Jamblih, De myst. 1, 16-19; 2, 10-11; 3, 1-4; usp. također
s Platon, Zakoni 933a-b; Vergilije, Eneida 4, 490-494.
Usp. V E R G I L I J E , Aen. 7, 338.
7
V E R G I L I J E , Aen. 4, 492-493.
3 A Apulej se o ž e n i o bogatom udovicom Pudentilom. B i j a š e o p t u ž e n da je njezinu naklonost
V E R G I L I J E , Ecl 8, 98. zadobio v r a d ž b i n a m a , Z b o g toga b i j a š e s u đ e n pred Klaudijem M a k s i m o m , poganskim prokon­
?
Usp. C I C E R O N , De leg. 2, 7, 18—9, 22. zulom A f r i k e , godine 157, i o s l o b o đ e n o p t u ž b e .
 586 D E CIV. D E I 8, 20-21, 2
aeternum, n o n eam negando temporales poenas evadere delege-
runt, sed potius confitendo, profitendo, praedicando et p r o hac
o m n i a fideliter fortiterque tolerando et c u m p i a securitate mo­
riendo leges, quibus prohibebatur, erubescere c o m p u l e r u n t muta-
rique fecerunt. H u i u s autem p h i l o s o p h i Platonici c o p i o s i s s i m a et
d i s e r t i s s i m a exstat oratio, q u a c r i m e n a r t i u m m a g i c a r u m a se
a l i e n u m esse defendit seque aliter n o n vult innocentem v i d e r i n i s i
ea negando, quae n o n possunt ab innocente c o m m i t t i . A t o m n i a
m i r a c u l a m a g o r u m , quos recte sentit esse damnandos, doctrinis
fiunt et operibus d a e m o n u m , quos viderit c u r censeat honoran-
dos, eos necessarios asserens perferendis ad deos precibus nostris,
q u o r u m debemus opera devitare, si ad D e u m v e r u m preces nostras
v o l u m u s pervenire. Deinde quaero, quales preces h o m i n u m diis
bonis per daemones allegari putat, magicas a n licitas? S i magicas,
nolunt tales; si licitas, nolunt per tales. S i autem peccator paeni-
CC 237 tens preces fundit, m a x i m e si a l i q u i d m a g i c u m a d m i s i t : / itane
tandem illis intercedentibus accipit veniam, quibus impellentibus
aut faventibus se cecidisse plangit i n c u l p a m ? A n et i p s i daemo­
nes, ut possint paenitentibus m e r e r i indulgentiam, priores agunt,
q u o d eos deceperint, paenitentiam? H o c nemo u m q u a m de daemo­
nibus dixit, quia, si i t a esset, nequaquam sibi auderent divinos hono-
res expetere, q u i paenitendo desiderarent ad g r a t i a m veniae perti­
v
n e r e . I b i e n i m est detestanda superbia, hic h u m i l i t a s m i s e r a n d a .
Medii esse non
20. A t e n i m urgens causa et a r t i s s i m a cogit daemones medios
possunt daemo­ 2 žele postići milost oprosta. Jer jedno bi bila oholost koje se treba
nes ad bonum... inter deos et homines agere, ut ab h o m i n i b u s afferant desiderata,
70
et a diis referant i m p e t r a t a . Quaenam tandem i s t a causa est et
quanta necessitas? Q u i a nullus, inquiunt, Deus m i s c e t u r h o m i n i .
P r a e c l a r a i g i t u r sanctitas D e i , q u i n o n miscetur h o m i n i suppli-
canti, et miscetur daemoni arroganti; n o n miscetur h o m i n i paeni-
tenti, et m i s c e t u r daemoni decipienti; n o n miscetur h o m i n i confu-
gienti a d d i v i n i t a t e m , et miscetur daemoni fingenti d i v i n i t a t e m ;
non m i s c e t u r h o m i n i petenti indulgentiam, et m i s c e t u r daemoni
suadenti n e q u i t i a m ; n o n miscetur h o m i n i per philosophicos l i b r o s
poetas de bene i n s t i t u t a civitate pellenti, et m i s c e t u r daemoni a
PL 245 p r i n c i p i b u s et / pontificibus civitatis per scaenicos ludos poeta­
rum ludibria requirenti; non miscetur homini deorum crimina
fingere p r o h i b e n t i , et miscetur daemoni se falsis d e o r u m c r i m i ­
nibus oblectanti; n o n miscetur h o m i n i m a g o r u m scelera iustis le-
' pervenire M .
1
offerant M .
'Usp. A P U L E J , De deo Socr. 7; J A M B L I H , De myst.l, 5; PLATON, Gozba
202 d—e; Epin. 985 b.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 19-20 587
spašeni i steći vječnu slavu) nisu izabrali, da izbjegnu vremenite kazne
zanijekavši svoju vjeru, nego su radije priznajući je, ispovijedajući
i propovijedajući te trpeći odano i o d v a ž n o sve u njezino ime, i umirali
s p o b o ž n o m sigurnošću, posramivši time zakone koji su zabranjivali
kršćanstvo, i postigli da se oni izmijene.
6
Sačuvan je i veoma iscrpan i skladno sročen g o v o r ovog filozofa
platonika, u kojem se brani od o p t u ž b e da se bavio č a r o b n i č k i m
umijećem i ne želi da izgleda nikako drukčije n e d u ž a n osim poričući
one stvari koje ne m o ž e počiniti n e d u ž a n čovjek (29). M e đ u t i m , sva
čudesa č a r o b n i k a (o kojima s pravom misli da ih treba kažnjavati)
postaju po nauku i djelima demona; pa je trebao razvidjeti zašto
misli da ih treba častiti, tvrdeći kako su oni potrebni da prenose bo­
govima naše molitve, ako upravo njihova djela trebamo izbjegavati
želimo li da naše molitve dosegnu istinskoga Boga.
Ja, dalje, pitam, što misli: kakve molitve ljudf prenose demoni d o b r i m
bogovima, one č a r o b n i č k e i l i one d o p u š t e n e ? A k o su one č a r o b n i č k e ,
bogovi takvih neće; ako su one d o p u š t e n e , bogovi ih neće preko takvih
glasnika. A k o , na primjer, kakav grešnik koji se kaje uputi svoje
molitve (osobito ako je dotičnik zgriješio štogod oko č a r o b n i č k o g
umijeća), zar zaista dobija oprost tek onda ako se za njega zauzimaju
oni na čiji je nagovor i pod kojih je utjecajem — kako se žali — i zapao
u taj grijeh? Ili m o ž d a i sami demoni, kako bi uzmogli isposlovati
oprost pokajnicima, prvi se kaju zbog toga što su ih obmanjivali? A
takvo što nije nitko nikada rekao o demonima, jer, da je to tako, nikad
se ne bi usudili zahtijevati za sebe b o ž a n s k e počasti, dok pokajanjem
gnušati, a drugo poniznost koju treba žaliti.
20. Govore nam, kako prijeki i n u ž d a n razlog nagoni demone da Treba li vjerovati
da se dobri bogovi
posreduju i z m e đ u bogova i ljudi, kako bi od ljudi prinosili željeno, radije d r u ž e s de­
70 monima negoli s
a od bogova donosili izmoljeno. ) A l i koji je to zapravo razlog i kakva ljudima
golema n u ž n o s t ? Jer, kako k a ž u , nijedan se B o g ne miješa s ljudima.
Dakle, divna je to svetost boga, koji se ne miješa s čovjekom m o l i ­
te ljem, a miješa se s demonom drzovite ljem; ne druži se s čovjekom
pokajnikom, a druži se s demonom obmaniteljem; ne druži se s čovjekom
pribjegarom b o ž a n s t v u , a druži s demonom krivotvoriteljem b o ž a n s t v a ;
ne druži se s čovjekom koji traži oprost, a druži s demonom koji
A
nagovara na o p a č i n u ; ne druži se s č o v j e k o m koji po filozofskim
(29) Apulej se morao braniti od optužbe da je ljubavnim napitkom zaveo
bogatu udovicu Pudentilu s namjerom da se domogne njena bogatstva te da
je dao čarolijama umoriti pastorka Poncijana koji se materinoj udaji protivio.
Njegova obrana, dotjerana i začinjena oštroumnim i jetkim dosjetkama, po­
stala je Apologija ili Riječ o magiji, jer ga prokonzul nije izrijekom oslobodio
od optužbe.
B R i j e č je o Apulejevu s a č u v a n o m djelu Apologia ili Pro se de magia. Apulej p o r i č e da je
ž e n u stekao v r a d ž b i n a m a , ali u cijelosti ne odbacuje č a r o b n i č k o u m i j e ć e , t v r d e ć i kako su svi
prirodoslovni filozofi č a r o b n i c i . Sam Apulej je u ž i v a o m e đ u poganima glas istaknutog pozna­
vatelja č a r o b n i č k o g u m i j e ć a .
A M i s l i se na Platona: usp. gore 8, 13.
 588 D E CIV. D E I 8, 20-21, 2
gibus punienti, et miscetur daemoni magicas artes docenti et
i m p l e n t i ; non miscetur h o m i n i i m i t a t i o n e m daemonis fugienti,
et miscetur daemoni deceptionem h o m i n i s aucupanti.
...ad veritatem
21. 1. Sed n i m i r u m tantae huius absurditatis et indignitatis
atque sapien-
tiam... est magna necessitas, quod scilicet deos aetherios h u m a n a curan-
tes q u i d terrestres homines agerent utique lateret, n i s i daemo­
nes a e r i i nuntiarent; q u o n i a m aether longe a terra est alteque
suspensus, aer vero aetheri terraeque contiguus. O m i r a b i l e m
sapientiam! Q u i d a l i u d de diis isti sentiunt, quos omnes optimos
volunt, nisi eos et h u m a n a curare, ne c u l t u videantur i n d i g n i , et
propter elementorum distantiam h u m a n a nescire, ut credantur
daemones necessarii et ob hoc etiam i p s i putentur colendi, per
quos d i i possint et q u i d i n rebus humanis agatur addiscere et
u b i oportet h o m i n i b u s subvenire? H o c si ita est, diis istis bonis
magis notus est daemon per corpus v i c i n u m q u a m h o m o per
a n i m u m b o n u m . O m u l t u m dolenda necessitas, an potius i r r i -
CC 233 denda vel dete/standa vanitas, ne sit vana divinitas! S i e n i m
a n i m o ab obstaculo corporis libero a n i m u m n o s t r u m videre d i i
possunt, n o n a d hoc indigent daemonibus nuntiis; si autem ani­
m o r u m i n d i c i a c o r p o r a l i a , qualia sunt locutio, vultus, motus, per
corpus s u u m aetherii d i i sentiunt et inde colligunt q u i d e t i a m
daemones nuntient, possunt et mendaciis d a e m o n u m decipi. P o r r o
a a
si d e o r u m divinitas a daemonibus n o n potest falli, e a d e m divi-
nitate q u o d agimus n o n potest i g n o r a r i .
...ad deitatem. . 2. V e l l e m autem m i h i isti dicerent, u t r u m diis daemones nun-
tiaverint de c r i m i n i b u s d e o r u m poetica P l a t o n i displicere figmenta
et sibi ea placere celaverint, an utrumque occultaverint deosque
esse m a l u e r i n t totius rei huius ignaros, an u t r u m q u e indicaverint,
et r e l i g i o s a m erga deos Platonis p r u d e n t i a m et i n deos i n i u r i o s a m
1
eadem] ab eadem M.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 20-21, 2 589
knjigama izgoni pjesnike iz dobro u r e đ e n e države, a druži se s demo­
nom, koji od prvaka i velikih svećenika države zahtijeva pjesničke
n e p o d o p š t i n e u kazališnim priredbama; ne druži se s čovjekom koji
brani da se ljudski zločini pridaju bogovima, a druži se s demonom
koji uživa u izmišljenim zločinima bogova; ne druži se s čovjekom
koji pravednim zakonima kažnjava zlodjela č a r o b n i k a , a druži se
s demonom koji n a u č a v a i izvodi č a r o b n i č k a umijeća; ne druži se
s čovjekom koji izbjegava o p o n a š a n j e demona, a druži se s demonom
koji vreba da prevari čovjeka!
S l u ž e ć i se d e m o n i ­
21. 1. N u , dakako, postoji golema potreba za tolikom besmislicom ma kao glasnicima
i ruglom, naime: eterski bogovi brinu o ljudskim stvarima, a ne bi i posrednicima zna­
j u l i b o g o v i da ih
znali što rade ljudi pozemljari, kad i m to ne bi dojavljivali uzdušni o v i varaju i l i sami
h o ć e da ih varaju
demoni; jer eter je daleko od zemlje i visoko visi, dok uzduh dodiruje
i eter i zemlju.
0 č u d n e li mudrosti! Što drugo ti i misle o bogovima (koje sve sma­
traju najboljima) nego da bogovi brinu o ljudskim stvarima — inače
ne bi bili dostojni štovanja — ali zbog udaljenosti među pratvarima ne
poznaju ljudske poslove, pa zbog toga i vjeruju kako su demoni
potrebni (te su stoga i sami vrijedni štovanja), jer njihovim posredstvom
bogovi doznaju što se m e đ u ljudima d o g a đ a i gdje treba ljudima
priteći u p o m o ć ? A k o je tomu tako, onda je tim istim dobrim bogovima
demon poznatiji po blizini tijela negoli čovjek po dobroj duši. O n u ž ­
nosti l i , koju treba veoma žaliti, i l i prije: ispraznosti, koju treba izgnati
1 izbaciti, da ne bi bilo isprazno samo b o ž a n s t v o !
A k o svojom d u š o m što je slobodna od svake tjelesne zapreke bogovi
mogu vidjeti našu d u š u , onda i m za to ne trebaju demoni kao glasnici;
ako pak tjelesne naznake d u š a (kakvi su lice, govor i kretnje) eterski
bogovi osjećaju po svojem tijelu pa po tome doznaju i ono što i m do­
javljuju demoni, onda ih mogu i obmanuti laži demona. S druge strane,
ako demoni ne mogu obmanuti b o ž a n s t v o tih bogova, onda je istom
b o ž a n s t v u n e m o g u ć e da ne zna što mi č i n i m o (30).
2. Želio bih da mi isti odgovore: da li su demoni dojavili bogovima,
kako se Platonu nisu svidjele pjesničke izmišljotine o zločinima bogova,
sakrivši pri tome kako se to njima sviđa; i l i su zatajili i jedno i drugo,
jer su htjeli da cijeli taj predmet ostane bogovima nepoznat; i l i su
dojavili i jedno i drugo, i Platonovu p o b o ž n u razboritost prema bogo-
(30) Sastavna crta vjerskog i soteriološkog tumačenja života jest pojam
posredništva i posrednika koji je čovjeku potreban da bi premostio jaz između
Božje nadilaznosti i ljudske sniženosti, između nadiskustva i zemaljske doživ-
ljajnosti. U prilog tome svjedoče Heraklitov, stoički i Filonov logos, Kseno-
fanov, Anaksagorin i Plotinov nous, zatim demijurg i pomoćni bogovi iz
Platonova Timeja, dionizijsko-titanska sila u orfijsko-pitagoričkom učenju.
Nauke o posredništvu nije bilo jedino u nereligioznim filozofijama, kakva je
npr. bila starojonska, sofistička, Demokritova ili Epikurova. Augustin poriče
smisao pribjegavanja mnogoboštvu da bi se izgradilo učenje koje bitno odgo­
vara vjerskom iskustvu života.
 590 D E CIV. D E I 8, 21, 2
l i b i d i n e m suam, an sententiam q u i d e m Platonis, qua n o l u i t deos
per i m p i a m l i c e n t i a m poetarum falsis c r i m i n i b u s i n f a m a r i , igno-
t a m diis esse voluerint, suam vero nequitiam, qua ludos scaenicos
amant, quibus i l l a deorum dedecora celebraritur, prodere n o n
erubuerint vel timuerint. H o r u m quattuor, quae interrogando
proposui, quodlibet eligant et i n quolibet eorum q u a n t u m m a l i de
diis bonis opinentur attendant. S i e n i m p r i m u m elegerint, confes-
s u r i sunt n o n licuisse diis bonis habitar*e c u m bono Platone,
quando e o r u m i n i u r i a s prohibebat, et habitasse c u m daemonibus
malis, quando e o r u m i n i u r i i s exsultabant, c u m d i i b o n i h o m i n e m
b o n u m longe a se p o s i t u m n o n nisi per malos daemones nossent, /
P L 2 4 6
quos vicinos nosse n o n possent. S i autem secundum elegerint et
u t r u m q u e o c c u l t a t u m a daemonibus dixerint, ut d i i o m n i n o nesci-
rent et Platonis r e l i g i o s i s s i m a m legem et daemonum sacrilegam
delectationem: q u i d i n rebus humanis per internuntios daemones
d i i nosse u t i l i t e r possunt, quando i l l a nesciunt, quae i n h o n o r e m
b o n o r u m d e o r u m religione b o n o r u m h o m i n u m contra l i b i d i n e m
m a i o r u m d a e m o n u m decernuntur? S i vero t e r t i u m elegerint et
n o n s o l u m sententiam Platonis d e o r u m iniurias prohibentem, sed
e t i a m d a e m o n u m n e q u i t i a m d e o r u m i n i u r i i s exsultantem per
eosdem daemones nuntios diis innotuisse responderint: hoc nun-
tiare est an insultare? et d i i utrumque sic audiunt, sic u t r u m q u e
cognoscunt, ut non s o l u m malignos daemones d e o r u m dignitati
et Platonis religioni c o n t r a r i a cupientes atque facientes a suo
accessu n o n arceant, v e r u m etiam per illos malos propinquos
P l a t o n i bono longinquo dona transmittant? Sic e n i m eos elemen-
t o r u m quasi catenata series conligavit, ut i l l i s , a quibus c r i m i -
nantur, coniungi possint, huic, a quo defenduntur, n o n possint,
u t r u m q u e scientes, sed aeris et terrae transmutare pondera n o n
c c 2 3 9
valentes. I a m , q u o d r e l i q u u m est, / si q u a r t u m elegerint, peius
est ceteris. Quis e n i m ferat, si poetarum de diis i m m o r t a l i b u s c r i -
m i n o s a figmenta et t h e a t r o r u m i n d i g n a l u d i b r i a suamque i n his
o m n i b u s a r d e n t i s s i m a m cupiditatem et suavissimam v o l u p t a t e m
diis daemones nuntiaverunt, et quod Plato p h i l o s o p h i c a gravitate
de o p t i m a re p u b l i c a haec o m n i a censuit removenda tacuerunt;
ut i a m d i i b o n i per tales nuntios nosse cogantur m a l a p e s s i m o r u m ,
nec aliena, sed e o r u m d e m n u n t i o r u m , atque his c o n t r a r i a n o n
sinantur nosse bona p h i l o s o p h o r u m , c u m i l l a sint i n i n i u r i a m , ista
i n h o n o r e m i p s o r u m deorum?
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 21, 2 591
vima i svoju p o ž u d u što je uvredljiva za bogove; i l i su opet ushtjeli
da bogovima ostane nepoznato Platonovo mnijenje (prema kojem
nije htio da se bogovi kleveću lažnim zločinima, a u bezbožnoj
razuzdanosti pjesnika), dok se nisu ni sramili ni bojali otkrivati vlastitu
o p a č i n u po kojoj ljube kazališne priredbe u kojima se javno prikazuju
sramotni činovi bogova.
O d te četiri m o g u ć n o s t i koje sam postavio kao pitanja, nek izaberu
koju god h o ć e , ali neka pripaze (izabrali oni bilo koju) koliko zla misle
0 tim dobrim bogovima.
Odaberu l i prvu m o g u ć n o s t , priznat će kako dobrim bogovima ne bijaše
d o p u š t e n o družiti se s dobrim Platonom (dok je on branio od uvreda
protiv njih), a družili su se sa zlim demonima (dok su ti uživali
u njihovim uvredama), i sve zbog toga što dobri bogovi, od sebe
daleko smještena, dobra čovjeka nisu mogli upoznati osim posredstvom
zlih demona, koje opet ne u z m o g o š e upoznati, iako su im susjedi.
Odaberu li drugu m o g u ć n o s t te kažu kako demoni zatajiše oboje,
da bogovi ne bi u o p ć e doznali ni za Platonov zakon, ispunjen najVećom
vjerom, ni za svetogrdni užitak demona, što li onda mogu bogovi
korisno i doznati o ljudskim stvarima, a s demonima kao posrednicima
1 glasnicima, kad već ne znaju ništa o onome što poduzimaju dobri
ljudi radi časti dobrih bogova a protiv p o ž u d e zlih demona?
Odaberu l i pak treću m o g u ć n o s t te odgovore kako isti demoni dojaviše
bogovima ne samo Platonovo mnijenje, kojim se zabranjuju uvrede
protiv bogova, nego i o p a č i n u demona, koji likuju nad uvredama
bogova — znači li to dojavljivati i l i vrijeđati? I da l i bogovi tako
poslušaju i jedno i drugo te upoznaju oboje, a da ipak ne samo što ne
isključuju iz svoje blizine opake demone (one koji žude i čine stvari što
su o p r e č n e i dostojanstvu bogova i Platonovoj vjeri) nego d a p a č e
preko tih zlih susjeda šalju darove dobromu i dalekomu Platonu?
O n i su, naime, tako sputani z a l a n č e n i m nizom pratvari te se mogu
spajati sa svojim o p a d a č i m a , a ne mogu sa svojim braniteljem, znajući
pri tome i o jednome i o drugome, ali ne uzmogavši izmijeniti težine
uzduha i zemlje.
N a p o k o n , odaberu l i preostalo, to jest četvrtu m o g u ć n o s t , još je najgore
od svega. T k o bi mogao podnijeti ako su demoni dojavili bogovima
o zločinačkim izmišljotinama pjesnika na r a č u n besmrtnih bogova te
o nedostojnim zabavama u kazalištima (uz vlastitu najplameniju
p o ž u d u i izuzetnu nasladu u svemu tome), dok su prešutjeli ono da je
Platon, u svojoj filozofskoj ozbiljnosti, mnio kako sve to treba prognati
iz najbolje d r ž a v e ; tako da su dobri bogovi prisiljeni preko' takvih
glasnika doznavati o zlima najopakijih stvorova — ne o nekim t u đ i m ,
nego upravo tih istih glasnika! — dok im se ne d o p u š t a doznati,
u opreci prema tima, o dobrim djelima filozofa, iako je prvo na sramotu,
a drugo na čast samim bogovima?
 592 D E CIV. D E I 8, 22-23, 1
Daemones non 22. Q u i a i g i t u r n i h i l i s t o r u m quattuor eligenclum est, ne i n
ad bonum sed
ad malum me- quolibet e o r u m de diis t a m male sentiatur, restat, ut n u l l o m o d o
dii sunt.
credendum sit, quod Apuleius persuadere n i t i t u r et q u i c u m q u e
a l i i sunt eiusdem sententiae philosophi, ita esse medios daemo­
nes inter deos et homines t a m q u a m internuntios et interpretes,
qui hine ferant petitiones nostras, inde referant d e o r u m suppe-
tias; sed esse spiritus nocendi cupidissimos, a i u s t i t i a penitus
alienos, superbia tumidos, invidentia lividos, fallacia callidos,
q u i i n hoc q u i d e m aere habitant, quia de caeli superioris s u b l i m i -
tate deiecti m e r i t o irregressibilis transgressionis i n hoc sibi con-
gruo "velut carcere praedamnati sunt; nec tamen, q u i a supra
terras et aquas aeri locus est, ideo et ipsi sunt m e r i t i s superiores
h o m i n i b u s , q u i eos non terreno corpore, sed eleeto i n a u x i l i u m
Deo vero p i a mente facillime superant. Sed m u l t i s plane p a r t i c i -
PL 247 patione / verae religionis indignis t a m q u a m captis subditisque
d o m i n a n t u r , q u o r u m maximae p a r t i m i r a b i l i b u s et fallacibus signis
sive f a c t o r u m sive p r a e d i c t o r u m deos se esse persuaserunt. Qui-
b u s d a m vero v i t i a e o r u m aliquanto attentius et diligentius intuen-
tibus n o n potuerunt persuadere quo d i i sint, atque inter deos et
homines internuntios ac beneficiorum impetratores se esse finxe-
runt; si tamen non i s t u m saltem honorem homines eis deferen-
d u m putarunt, q u i illos nec deos esse credebant, q u i a malos vide-
bant, deos autem omnes bonos volebant, nec audebant tamen
o m n i n o indignos dicere honore divino, m a x i m e ne offenderent
populos, a quibus eis cernebant inveterata superstitione per tot
sacra et t e m p l a serviri.
Quae Hermes de diis censuit ad Christi religionem conferuntur
(23-27)
Hermes testis 23. 1. N a m diversa de illis H e r m e s Aegyptius, q u e m T r i s m e g i -
est homines fin-
xisse deos et ston vocant, sensit et scripsit. Apuleius e n i m deos q u i d e m illos
animasse...
negat; sed c u m dicit ita inter deos et homines q u a d a m medie-
tate versari, ut h o m i n i b u s a p u d ipsos deos necessarii videantur,
c u l t u m e o r u m a supernorum d e o r u m religione non separat. Ille
CC 240
autem Aegyptius alios deos esse dicit a s u m m o / Deo factos, alios
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 22-23, 1 593
22. D a k l e , budući da ne smijemo izabrati ni jednu od te četiri mo­ O ukinuću štovanja
demona, a protiv
gućnosti (kako ne bismo po bilo kojoj od njih tako loše mislili o bogo­ Apulej a
vima), preostaje da ne treba nikako vjerovati u ono u što se Apulej
trsi da nagovori (a i svi ostali filozofi istoga nazora), naime: da su
demoni posrednici između bogova i ljudi, kao glasnici i t u m a č i , koji
odavde prenose naše zamolbe, a odanle donose p o m o ć bogova; nego
su ti, d a p a č e , duhovi najpohlepniji da naude, oni kojima je pravednost
posve t u đ a , naduti od oholosti, modri od zavisti, lukavi u obmani,
koji doista nastavaju ovaj uzduh, jer su zasluženo zbačeni s nebeskih
vrhunaca, a zbog nepovratna prekršaja, te kažnjeni ostati u ovome
A
njima primjerenu z a t v o r u ; isto tako, zbog toga što je uzduhu smještaj
iznad zemalja i voda, nisu oni po nekakvim zaslugama izvrsniji od
ljudi, koji njih veoma lako n a d m a š u j u , ne svojim zemaljskim tijelom,
nego p o m o ć u izabranog istinskoga Boga, u p o b o ž n o s t i uma. M e đ u t i m ,
oni vladaju mnogima (koji su bjelodano nedostojni sudjelovati u istin­
skoj vjeri), pa su ti ljudi kao njihovi zatočenici i podložnici, a od njih
su većinu — svojim č u d e s n i m i prijevarnim znacima bilo postupaka
bilo p r o r o š t a v a — uvjerili da su oni bogovi. N u , neke, koji su n e š t o
pozornije i pomnije zavirili u njihove o p a č i n e , nisu uzmogli uvjeriti
kako su oni bogovi, pa su se stali pretvarati kako su glasnici i z m e đ u
bogova i ljudi i isprositelji d o b r o č i n s t a v a ; a l i , iako su neki ljudi mislili,
kako i m ne treba pridavati ni tu čast (nisu ni vjerovali da bi oni bili
bogovi, jer su vidjeli koliko su zli — a htjeli su da svi bogovi
budu dobri), ipak se nisu usuđivali reći, kako demoni nisu u o p ć e
dostojni b o ž a n s k e časti, najviše zbog toga da ne bi uvrijedili puk, koji
su vidjeli kako i m služi tolikim obredima i u hramovima, a unutar drev­
nog praznovjerja.
Hermetska demonologija i kršćanstvo (23-27)
23. 1. Posve je različito mislio i pisao o demonima Hermes E g i p ć a n i n , Š t o je H e r m e s T r i s ­
A
megistos m i s l i o o
kojega zovu Trismegistos (31) . kumirstvu i odakle
je m o g a o z n a t i o
Apulej naime niječe da su oni bogovi; ali kad kaže kako oni nekako u k i n u ć u egipatskih
praznovjerica
posreduju i z m e đ u bogova i ljudi, tako te se ljudima čine neophodni
u njihovu o d n o š a j u prema bogovima, on ne razlučuje njihovo štovanje
od vjere u višnje bogove. D o č i m ovaj E g i p ć a n i n kaže kako je jedne
bogove stvorio najviši B o g , a druge sami ljudi. K a d tkogod ovo čuje
(31) Hermetski spisi ne potječu od legendarnoga Hermesa Trismegista
već su djelo vjerskog sinkretizma kojeg stoljeća po Kristu. Dijelimo ih u četiri
skupine: ponajprije 19 rasprava što ih je Ficin neopravdano nazvao Poiman-
dres; zatim dijalog Asklepije, preveden između 2. i 3. stoljeća na latinski
v
i neutemeljeno pripisan Apuleju; treći dio je u ulomcima, različito naslovljen
(Svjetska djevojka ili Savršena riječ); i napokon fragmenti što ih donosi
Stobej.
A Č i n i se kako je ovdje posrijedi stapanje židovske zamisli o palim anđelima poganskog
nauka o demonima.
A U p u č k o j predaji Hermes T r i s m e g i s t o s je p o i s t o v j e ć i v a n s egipatskim bogom T o t o m ; njemu
pripisivano djelo Hermctica morao je sastaviti tkogod od heleniziranih E g i p ć a n a ili od G r k a
koji su ž i v j e l i u E g i p t u . Jedno od Hermesu pripisivanih djela je i Asklepije, dijalog i z m e đ u
Hermesa i Asklepija. Samo Hermesovo p r o r o š t v o o propasti egipatske vjere (koje Augustin
 594 D E CIV. D E I 8, 2 3 , 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 23, 1 595

ab h o m i n i b u s . H o c q u i audit, sicut a m e p o s i t u m est, putat dići
de s i m u l a c r i s , q u i a opera sunt m a n u u m h o m i n u m ; at ille v i s i b i l i a
et c o n t r e c t a b i l i a s i m u l a c r a velut c o r p o r a d e o r u m esse asserit;
inesse autem h i s quosdam spiritus invitatos, q u i valeant a l i q u i d
sive a d n o c e n d u m sive a d desideria n o n n u l l a c o m p l e n d a e o r u m ,
a quibus eis d i v i n i honores et cultus obsequia deferuntur. H o s
ergo s p i r i t u s invisibiles p e r artem q u a n d a m v i s i b i l i b u s rebus cor-
poralis materiae copulare, ut sint quasi a n i m a t a c o r p o r a illis spi-
r i t i b u s dicata et subdita s i m u l a c r a , h o c esse dicit deos facere
eamque m a g n a m et m i r a b i l e m deos faciendi accepisse homines
potestatem. H u i u s Aegvptii verba, sicut i n n o s t r a m l i n g u a m inter-
pretata sunt, p o n a m . Et quoniam de cognatione, inquit, et con-
sortio hominum deorumque nobis indicitur sermo, potestatem
(onako kako sam upravo iznio) pomislit će kako je riječ o kipovima,
jer su o n i djela ljudskih r u k u ; o n , m e đ u t i m , tvrdi kako su vidljivi
i opipljivi kipovi kao nekakva tjelesa bogova; a da njih nastavaju sta­
noviti pozvani duhovi, koji posjeduju m o ć i l i da u č e m u n a š k o d e i l i pak
da ispune kakve želje onima koji i h časte b o ž a n s k i m p o č a s t i m a i p o ­
slušno štuju.
Stoga, spojiti nekakvim umijećem te nevidljive duhove s vidljivim
predmetima tjelesne tvari, da budu k a o nekakva produševljena tijela,
kipovi (ili kumiri) posvećeni i p o d r e đ e n i t i m dusima, to kaže da je
»činiti b o g o v e « , i d a je ta velika i z a č u d n a m o ć tvorbe bogova dana
čovjeku.
Navest ć u evo riječi toga E g i p ć a n i n a , onako kako su p r o t u m a č e n e
našim jezikom: 8

hominis, o Asclepi, vimque cognosce. Dominus, inquit, et Pater »A b u d u ć i se naš razgovor tiče srodstva i zajedništva između bogova
vel quod est summum Deus ut effector est deorum caelestium, ita i ljudi, upoznaj — o Asklepije, — ovlast i m o ć čovjekovu. K a o što je
homo jictor est deorum, qui in templis sunt humana proximitate Gospodin i Otac i l i — što je j o š najviše — B o g tvorac nebeskih bogova,
contenti. E t paulo post: Ita humanitas, inquit, semper memor tako je čovjek izrađivač onih bogova koji se zadovoljavaju prebivati
naturae et originis suae in illa divinilatis imitatiohe perseverat, u hramovima, m e đ u ljudima.« M a l o poslije dodaje:
P L 2 4 8
ut, sicuti Pater ac Dominus, ut sui / similes essent, deos fecit » T a k o čovječanstvo, sjećajući se uvijek svoje naravi i podrijetla, ustra­
aeternos, ita humanitas deos suos ex sui vultus similitudine figu- java u tome o p o n a š a n j u b o ž a n s t v a te tako — kao što je Otac i G o s p o ­
71
raret . H i c c u m Asclepius, a d q u e m m a x i m e loquebatur, ei din, da b i bili na nj nalik, načinio vječite bogove — tako je i čovječan­
respondisset atque dixisset: Statuas dicis, o Trismegiste? T u m ille* stvo uobličilo svoje bogove prema sličnosti vlastitoga l i k a . « ) 71

a b
Statuas, inquit, o Asclepi, vides quatenus tu ipse diffidas; statuas T u Asklepije, s kojim je najviše govorio, njemu odgovori i reče: » D a l i
animatas sensu et špiritu plenas tantaque facientes et talia, statuas to, Trismegiste, govoriš o kipovima?« N a to o n odvrati: » D a , govorim
futurorum praescias eaque sorte vate somniis multisque aliis rebus o kipovima. O Asklepije, vidiš l i koliko i tebi nedostaje vjere; jer ja
praedicentes, imbecillitates hominibus facientes easque curantes, govorim o oživljenim kipovima, koji su puni osjećanja i duha, koji
tristitiam laetitiamque pro meritis. An ignoras, o Asclepi, quod čine mnoge i velike stvari; o kipovima koji znaju što će se dogoditi te
Aegyptus imago sit caeli, aut, quod est verius, translatio aut to mogu proricati gatanjem, p r o r o š t v o m , snovima i mnogim drugim
descensio omnium quae gubernantur atque exercentur in caelo. n a č i n i m a ; koji ljudima mogu donijeti bolesti i zatim ih izliječiti, te
Ac si dicendum est verius, terra nostra mundi totius est templum? žalost i radost, već prema zaslugama. Z a r ti ne z n a š , Asklepije, kako je
Et tamen quoniam praescire cuneta prudentem decet, istud vos Egipat slika neba i l i , što je istinitije, prijenos i l i silazak svega čime se
ignorare fas non est: Futurum tempus est, cum appareat Ae- vlada i što se d o g a đ a na nebesima? I, ako treba reći j o š istinitije, n a š a
gyptios incassum pia mente divinitatem sedula religione servasse et c
zemlja je hram cijeloga svijeta . A kako razboritu čovjeku pristaje da
ac72
omnis eorum soneta veneratio in irritum casura frustrabitur . unaprijed zna o svemu, onda nije d o p u š t e n o da v i ovo ne znate: doći
će vrijeme k a d će se vidjeti kako su E g i p ć a n i uzalud štovali bogove
72
odane duše i ustrajnim o b r e d i m a . « )

71
Usp. Corpus hermet. 2 (Ascl.) 9, 23.
72
Usp. Ivi 9, 24.
navodi) moralo je nastati u vremenu oko 268—273, za velikih d r u š t v e n i h i vjerskih nereda
...praedicit rui- - 2. Deinde m u l t i s verbis H e r m e s hunc l o c u m exequitur, i n u E g i p t u . D r ž a v a se raspadala, a s njom i stari kultovi, d o k se k r š ć a n s t v o š i r i l o . A m o ž d a su
nam figmento posrijedi i o p ć a mjesta iz a p o k a l i p t i č k e k n j i ž e v n o s t i , koja nisu vezana za o d r e đ e n e povijesne
rum Aegypti. quo v i d e t u r h o c tempus praedicere, q u o C h r i s t i a n a religio, quanto d o g a đ a j e . T o djelo uveliko navodi i Laktancije (240—320), pa je svakako moralo nastati ranije.
est v e r a c i o r atque sanetior, tanto vehementius et l i b e r i u s cuneta Latinski prijevod Asklepija s a č u v a o n a m je A p u l e j , ali to najvjerojatnije nije i njegov prijevod.
Laktancije nije poznavao prijevod kojim se s l u ž i o Augustin; njegova latinska verzija g r č k o g je
fallacia figmenta subvertit, u t gratia v e r i s s i m i Salvatoris liberet njegova vlastita.
B O č i g l e d n o , Augustin nije pretpostavljao da je latinski prijevod Asklepija od Apuleja, jer ne
C C 241 h o m i n e m ab eis diis, quos facit homo, / et ei Deo subdat, a q u o imenuje nikakvog prevodioca, iako je upravo bio govorio o Apuleju te u s p o r e đ i v a o njegove
factus est h o m o . S e d H e r m e s c u m i s t a praedicit, velut amicus nazore s Hermesovim. O d g r č k o g izvornika postoje samo o d l o m c i , ali je 1948. p r o n a đ e n i potpun
koptski prijevod Asklepija.
C U Asklepija, 10, latinski prevoditelj razgovora o b j a š n j a v a r i j e č mundus kao prijevod g r č k e
r i j e č i K<5<rp,o£; š t o z n a č i cijeli u r e đ e n i svemir. M e đ u t i m , u Asklepiju 14 b , stoji icako je mundus
ab g r č k ift^T), j l i tvar, za š t o su u o b i č a j e n e latinske r i j e č i materia i l i silva. T a k o je i u Asklepiju
videsne M. 7b, mundanum prijevod grčkog UILKOV, tvaran. Z b o g takvih nedosljednosti u latinskom
ac
quo M. prijevodu i i n a č e nejasna rasprava Asklepije postala je j o š nejasnijom.
 596 D E CIV. D E I 8, 2 3 , 2-3 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 23, 2-3 597

eisdem ludiftcationibus d a e m o n u m loquitur, nec C h r i s t i a n u m n o m e n 2. Z a t i m Hermes razlaže mnogim riječima o tome predmetu, pa se
evidenter e x p r i m i t , sed t a m q u a m ea tollerentur atque delerentur, čini da pretkazuje ovo vrijeme u kojem krščanska vjera, koliko je isti-
q u o r u m observatione caelestis s i m i l i t u d o custodiretur i n Aegypto, nitija i svetija toliko žešče i slobodnije obara sve te lažne tvorevine, kako
i t a haec futura deplorans luctuosa q u o d a m m o d o praedicatione bi milost najistinitijeg Spasitelja izbavila čovjeka od onih bogova koje
testatur. E r a t e n i m de his, de quibus dicit Apostolus, q u o d cogno- je čovjek n a č i n i o i podredila ga onome B o g u , koji je čovjeka načinio.
scentes Deum non sicut Deum glorificaverunt aut gratias egerunt, A l i dok to pretkazuje, Hermes govori kao da je prijatelj tih demonskih
sed evanuerunt in cogitationibus suis, et obscuratum est insipiens izrugivanja, i izričito ne spominje k r š ć a n s k o ime, nego kao da nekako
cor eorum; dicentes enim se esse sapientes stulti facti sunt et oplakuje što će se ukinuti i uništiti obredi kojima se štuje i čuva nalika
immuiaverunt gloriam incorrupti Dei in similitudinem imaginis neba u E g i p t u , pa je njegovo pretkazanje ž a l o b n o (32). Bijaše, naime,
73
corruptibilis hominis , et cetera, quae c o m m e m o r a r e l o n g u m est. jedan od onih o kojima apostol reče: »Jer iako su upoznali Boga, nisu
M u l t a quippe t a l i a dicit de uno vero Deo fabricatore m u n d i , q u a l i a ga slavili niti mu se zahvaljivali kao Bogu. Naprotiv, predali su se svo­
veritas habet; et nescio quo modo i l l a obscuratione cordis ad ista j i m ispraznim mislima, i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. H v a -
delabitur, ut diis, quos confitetur ab h o m i n i b u s fieri, semper velit lisajući se da su mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtno­
homines subdi et haec futuro tempore plangat auferri quasi quic- 73
ga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog čovjeka« )> i ostalo što b i
q u a m sit infelicius homine, c u i sua figmenta d o m i n a n t u r ; c u m bilo predugo nabrajati.
sit facilius, ut t a m q u a m deos colendo, quos fecit, nec ipse sit
P L 2 4 9
h o m o , / q u a m ut per eius c u l t u m d i i possint esse, quos fecit Hermes zaista kaže mnoge stvari o jednome istinskome B o g u , tvorcu
homo. C i t i u s e n i m fit, ut h o m o i n honore positus pecoribus n o n svijeta, kakve n a u č a v a i Istina; ali ne znam kojim n a č i n o m , zbog one
74
intellegens c o m p a r e t u r , q u a m ut operi Dei ad eius i m a g i n e m p o m r č i n e srca, pada tako nisko te želi da ljudi budu uvijek p o d l o ž n i
facto, i d est i p s i h o m i n i , opus h o m i n i s praeferatur. Quapropter bogovima, koje priznaje da su načinili ljudi, i žali zbog b u d u ć e g uki­
m e r i t o h o m o deficit ab illo q u i eum fecit, c u m sibi praeficit ipse n u ć a tih bogova, kao da je itko nesretniji od čovjeka kojim gospodare
q u o d fecit. njegove vlastite izmišljotine; kad je već lakše da čovjek prestane biti
čovjek, štujući kao bogove one koje je sam načinio, negoli da njegovim
štovanjem postanu bogovima ti koje je čovjek n a č i n i o . Prije se naime
d o g a đ a da se »čovjek koji je u časti a koji ne razumijeva« m o ž e uspo­
74
rediti sa ž i v o t i n j a m a ) , negoli da se djelo čovjekovo pretpostavi B o ž ­
jem djelu, kojega je B o g prema svojoj slici načinio, to jest samomu
čovjeku.

...sed dolet et - 3. H a e c vana, deceptoria, perniciosa, sacrilega Hermes Aegv-

nonconvertitur. . . ' . , , , , 3. A Hermes E g i p ć a n i n je žalio, jer znadijaše kako će doći vrijeme
ptius, q u i a tempus, quo auferrentur, v e n t u r u m sciebat, dolebat; kad će nestati svih tih ispraznih obmana, pogubnih i svetogrdnih; ali
sed t a m impudenter dolebat, q u a m i m p r u d e n t e r sciebat. N o n on je toliko bestidno žalio koliko je nerazumno znao. Jer njemu to
e n i m haec ei revelaverat Sanctus S p i r i t u s , sicut Prophetis sanctis, znanje nije bio otkrio D u h Sveti, kao što jest svetim prorocima, koji su,
q u i haec praevidentes c u m exsultatione dicebant: Si faciet homo videći to unaprijed, likujući govorili: »Ta stvara li čovjek sam sebi
75
15
deos, et ecce ipsi non sunt dii ; et alio loco: Erit in illo die, dicit bogove, to nikako nisu b o g o v i « ) ; i na drugome mjestu: »I bit će u onaj
Dominus, exterminabo nomina simulacrorum a terra, et non iam dan, govori G o s p o d i n : Iskorijenit ću iz zemlje imena k u m i r a , da se
76

erit eorum memoria ; 16

p r o p r i e vero de Aegypto, q u o d ad hane više ne s p o m i n j u « ) ; d o č i m , posebnije o Egiptu, a što se tiče ovog
r e m attinet, i t a sanctus Isaias prophetat: Ei movebuntur manu- predmeta, ovako prorokuje sveti Izaija: » D r š ć u pred njim rukotvorine
77

facta Aegypti a facie eius, et cor eorum vincetur in eis , et cetera 11
huius m o d i . E x quo genere et i l l i erant, q u i v e n t u r u m quod scie-
bant venisse gaudebant; qualis Symeon, qualis A n n a , q u i m o x
78
n a t u m I e s u m ; qualis E l i s a b e t h , quae etiam conceptum i n S p i -
egipatske, u njedrima premire srce E g i p ć a n a « ) i ostalo slično tome.
O d toga roda bijahu i oni koji su znali što će se dogoditi pa se radovahu
da se dogodilo: takav bijaše Šimun, pa A n a , koji p r e p o z n a š e Isusa tek
78
r o đ e n a ; ) zatim Elizabeta, koja ga je u D u h u prepoznala i tek zače-

73
R i m 1, 21—22.
74
Usp. Ps 49 (48), 13.
75
Jr 16, 20. (32) U staroj književnosti Egipat je uživao prvenstvo, neku povlasticu
76
Zah 13, 2. i prednost kao zemlja koja se može ponositi vjerskim zasadama božanskog
77 I z 1 9
' 1- podrijetla i sadržaja otajne vjerske mudrosti: usp. Herodot 2, 36-85; Platon,
78
Usp. L k 2, 25—38. Zakoni 656d-657d.
 598 D E CIV. D E I 8, 23, 3-24, 1 O D R Ž . BOŽJOJ 8, 23, 3-24, 1 599

CC 242 79
r i t u a g n o v i t ; qualis / Petrus revelante Patre dicens: Tu es Chri­
stus, filius Dei vivi . 80
H u i c autem Aegyptio i l l i spiritus indicaverant
futura t e m p o r a perditionis suae, q u i e t i a m praesenti i n carne
D o m i n o trementes dixerunt: Quid venisti ante tempus per dere
81
nos ? sive q u i a s u b i t u m illis fuit, quod f u t u r u m q u i d e m , sed tar-
dius opinabantur, sive q u i a p e r d i t i o n e m s u a m hane i p s a m dice-
bant, q u a fiebat, ut cogniti spernerentur, et hoc erat ante tempus,
i d est ante tempus i u d i c i i , quo aeterna damnatione p u n i e n d i sunt
c u m o m n i b u s e t i a m h o m i n i b u s , q u i eorum societate detinentur,
sicut religio l o q u i t u r , quae nec fallit nec fallitur, n o n sicut iste
quasi o m n i vento d o c t r i n a e 82
hine atque inde perflatus et falsis
vera permiscens dolet quasi p e r i t u r a m religionem, q u e m postea
confitetur e r r o r e m .
79
toga; ) pa Petar, govoreći kad mu je Otac otkrio: »Ti si Krist, Sin Boga
80
ž i v o g a ! « ) A ovomu E g i p ć a n i n u ti su duhovi najavili b u d u ć e vrijeme
svoje propasti, kao što su i Gospodinu, dok j o š bijaše tijelom n a z o č a n ,
8 1 0
dršćući govorili: »Što si d o š a o ovamo da nas uništiš prije v r e m e n a ? « ) ,
ili zbog toga što i m bijaše iznenadno ono o čemu su mislili da će se
dogoditi, ali kasnije; i l i su pod svojom p r o p a š ć u mislili kako su pre­
poznati i prezreni, a da i to bijaše »prije v r e m e n a « , to jest prije sudnjeg
vremena, kad će biti kažnjeni vječnom osudom, zajedno sa svima lju­
dima što su d r ž a n i s njima u društvu; kao što n a u č a v a ona vjera koja
niti obmanjuje niti se obmanjuje, jer nije poput Hermesa, kojega zanosi
82
svaki vjetar nauka ) te miješajući laž i istinu žali što će propasti ona
vjera o kojoj poslije i sam priznaje daje zabluda.

24. 1. N a k o n mnogih stvari, ponovo se vraća istom predmetu Kako je Hermes

priznao zabludu
da govori o bogovima koje učiniše ljudi i kaže ovako: svojih predaka, a
ipak je ž a l i o njezi­
Hermes dicit 24. 1. Post m u l t a e n i m ad hoc i p s u m redit, ut i t e r u m dicat de »Ali sad o tima stvarima nek je dosta toliko. Nego se ponovo vratimo nu propast
proavos errasse čovjeku i njegovu razumu, onomu b o ž a n s k o m daru zbog kojega je
de deorum ra- diis, quos homines fecerunt, i t a loquens: Sed iam de talibus sint
satis dicta talia. Iterum, inquit, ad hominem rationemque redea- čovjek nazvan razumnom životinjom. Jer, koliko god da su č u d e s n e ,
mus, ex quo divino dono homo animal dictum est rationale. Minus ipak su manje čudesne ostale stvari koje su rečene o čovjeku. Jer od
enim miranda etsi miranda sunt, quae de homine dicta sunt. svih z a č u d n i h stvari najveće je č u d o to što je čovjek uzmogao iznaći
A

Omnium enim mirabilium vicit admirationem, quod homo divi- i proizvoditi b o ž a n s k u narav. Stoga, p o š t o su naši preci mnogo grije­
nam potuit invenire naturam, eamque efficere. Quoniam ergo proavi šili u svojoj zamisli o bogovima, zbog nevjerice i nemara prema bo­
nostri multum errabant circa deorum rationem inereduli et non ž a n s k o m štovanju i vjeri, iznašli su umijeće tvorbe bogova. Pošto su ga
animadvertentes ad cidtum religionemque divinam, invenerunt ar- pronašli, pridodali su mu prikladnu m o ć iz naravi svijeta, pa su to dvoje
PL 250 tem, qua efficerent / deos. Cui inventae adiunxerunt virtutem de smiješali; i b u d u ć i da nisu mogli načiniti duše, zazivajući duše demona
mundi natura convenientem, eamque miscentes, quoniam animas ili a n đ e l a , uveli su ih u svete kipove i b o ž a n s k e tajne obrade, kako bi
83

facere non poterant, evocantes animas daemonum vel angelorum preko njih kumiri stekli m o ć da čine i dobro i z l o . « )
eas indiderunt imaginibus sanetis divinisque mysteriis, per quas Ne znam da l i bi sami demoni, kad bi bili pozvani, priznali koliko i on.
83
idola et bene faciendi et male vires habere potuissent . Nescio Hermes k a ž e : »Stoga, p o š t o su naši preci mnogo griješili u svojoj za­
u t r u m sic confiterentur i p s i daemones a d i u r a t i , quo m o d o iste misli o bogovima, zbog nevjerice i nemara prema b o ž a n s k o m štovanju
confessus est. Quoniam, inquit, proavi nostri multum errabant i vjeri, iznašli su umijeće tvorbe bogova.« D a je barem rekao, kako su
circa deorum rationem inereduli et non animadvertentes ad cul- umjereno griješili pa su tako iznašli to umijeće tvorbe bogova; i l i da se
tum religionemque divinam, invenerunt artem qua efficerent deos. zadovoljio reći »griješili su«, a da nije dodao i rekao »mnogo su grije­
N u m q u i d n a m saltem mediocriter eos dixit errasse, ut hane a r t e m šili«! N e , upravo to mnogo griješenje, ta nevjerica onih što se nisu osvr­
invenirent faciendi deos, aut contentus fuit dicere: E r r a b a n t , n i s i tali na b o ž a n s k o štovanje i vjeru, iznašli su umijeće tvorbe bogova.
adderet et diceret: M u l t u m errabant? Iste ergo m u l t u s e r r o r et I upravo to (što je p r o n a š l o mnogo griješenje i nevjerica te o d v r a ć a ­
ineredulitas n o n a n i m a d v e r t e n t i u m ad c u l t u m religionemque divi­ nje duše od štovanja i b o ž a n s k e vjere: da čovjek umijećem načinja
n a m invenit artem, qua efficeret deos. E t tamen quod m u l t u s
e r r o r et ineredulitas et a c u l t u ac religione d i v i n a aversio a n i m i
invenit, ut h o m o arte faceret deos, hoc dolet v i r sapiens t a m q u a m
CC 243 religionem d i v i n a m venturo certo tem/pore auferri. V i d e s i non
et v i d i v i n a m a i o r u m s u o r u m e r r o r e m p r a e t e r i t u m prodere, et v i D Prema Augustinovu latinskom p r e d l o š k u u navodu je unesen glagol u n i š t i t i (perdere) mjesto
mučiti (kao š t o je u novijem hrvatskom prijevodu), kako bi bio š t o jasniji autorov komentar.
A R i j e č koja je ovdje prevedena s pošto vjerojatno je u g r č k o m izvorniku bila lm&T\ , značeć
kad, poslije, pošto, Hermes k a ž e , da pošto (ili kad) su ljudi zabludjeli i nisu p o š t i v a l i bogove
79 otkriveno je u m i j e ć e izradbe bogova i tako je ustanovljena religija. Augustina je, m e đ u t i m
Usp. Lk 1, 41—45. zaveo prijevod g r č k e r i j e č i EKEISI] latinskim quoniam (to jest: budući da, jer), pa pretpo­
80
Mt 16, 16. stavlja kako Hermes h o ć e r e ć i , da je u m i j e ć e izradbe bogova otkriveno, jer su ljudi zabludjeli
81 Augustina zbunjuje š t o Hermes iznosi tako š t e t n o priznanje, pa je prisiljen objasniti ga pretpo­
Mt 8, 29. stavkom kako Hermesa j e d n o m nadahnjuje B o g , a drugi put zao d u h ; od B o g a je nadahnut kad
82
Usp. E f 4, 14. priznaje d a je izradba bogova proizvod zablude, dok je zlim d u h o m nadahnut kad o izradbi
83
Corpus hermet. 2 (Ascl.) 13, 37. bogova govori s odobravanjem.

600 D E CIV. D E I 8, 24, 1-2
d i a b o l i c a poenam d a e m o n u m futuram dolere c o m p e l l i t u r . S i e n i m
p r o a v i e o r u m m u l t u m errando c i r c a deorum r a t i o n e m incredu-
litate et aversione a n i m i a c u l t u ac religione d i v i n a invenerunt
artem, qua efficerent deos: q u i d m i r u m , si, haec ars detestanda
q u i d q u i d fecit aversa a religione divina, aufertur religione divina,
c u m veritas emendat errorem, fides redarguit incredulitatem, con-
versio c o r r i g i t aversionem?
Convertiturquis . 2. S i e n i m tacitis causis dixisset proavos suos invenisse artem,
de errore ad . . . .
veritatem. qua facerent deos: n o s t r u m fuit utique, si q u i d r e c t u m p i u m q u e
saperemus, attendere et videre nequaquam illos ad hane a r t e m
perventuros fuisse, qua h o m o deos facit, si a veritate n o n aberra-
rent, si ea, quae Deo digna sunt, crederent, si a n i m u m adverte-
rent a d c u l t u m religionemque d i v i n a m ; et tamen si causas artis
huius nos diceremus m u l t u m e r r o r e m h o m i n u m et incredulita­
t e m et a n i m i errantis atque infidelis a d i v i n a religione aversio­
nem, u t c u m q u e ferenda esse i m p u d e n t i a resistentium v e r i t a t i .
C u m vero i d e m ipse, q u i potestatem huius artis super o m n i a
cetera m i r a t u r i n homine, qua i l l i deos facere concessum est, et
dolet v e n t u r u m esse tempus, quo haec o m n i a d e o r u m figmenta
ab h o m i n i b u s instituta etiam legibus iubeantur auferri, confitetur
tamen atque e x p r i m i t causas, quare ad ista perventum sit, dicens
proavos suos m u l t o errore et incredulitate et a n i m u m n o n adver-
tendo a d c u l t u m religionemque d i v i n a m invenisse hane artem,
qua facerent deos: nos q u i d oportet dicere, vel potius q u i d agere
n i s i quantas possumus gratias D o m i n o Deo nostro, q u i haec con-
t r a r i i s causis, q u a m instituta sunt, abstulit? N a m q u o d instituit
m u l t i t u d o erroris, abstulit v i a veritatis; quod instituit increduli-
P L 2 5 1
tas, abstulit fides; q u o d i n s t i / t u i t a c u l t u divinae religionis aversio,
abstulit ad u n u m v e r u m D e u m sanctumque conversio; nec i n sola
Aegypto, q u a m solam i n isto plangit daemonum spiritus, sed i n
o m n i terra, quae cantat D o m i n o c a n t i c u m n o v u m , sicut vere sacrae
et vere propheticae Litterae praenuntiarunt, u b i s c r i p t u m est:
84
Cantate Domino canticum novum, cantate Domino omnis terra .
T i t u l u s quippe p s a l m i huius est: Quando domus aedificabatur post
captivitatem. Aedificatur e n i m domus D o m i n o civitas D e i , quae
est saneta Ecclesia, i n o m n i terra post eam captivitatem, qua illos
homines, de quibus credentibus i n D e u m t a m q u a m l a p i d i b u s vivis
84
Ps 96 (95), 1.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 2 4 , 1-2 601
bogove), eto to taj mudri čovjek oplakuje kao da če u o d r e đ e n o b u d u ć e
vrijeme biti dokinuta b o ž a n s k a vjera. Čovjek tu mora razvidjeti nije
li on b o ž a n s k o m moći nagnan otkriti prošlu zabludu svojih predaka,
a đ a v o l s k o m silom oplakivati b u d u ć u kaznu nad demonima. Jer, ako
su čovjekovi preci — mnogim griješenjem u svojoj zamisli o bogovima,
nevjericom i o d v r a ć a n j e m duše od štovanja i b o ž a n s k e vjere — pro­
našli umijeće kojim načinjaju bogove, kakvo je č u d o ako je b o ž a n s k a
vjera dokinula sve što je to odvratno umijeće načinilo o d v r a ć e n o od
b o ž a n s k e vjere, kad istina ispravlja zabludu, vjera pobija nevjericu,
a obraćenje popravlja o d v r a ć a n j e ? ( 3 3 ) .
2. D a je Hermes, prešutjevši uzroke, bio rekao kako su njegovi preci
iznašli umijeće tvorbe bogova, onda bi bila naša z a d a ć a (ako bismo
znali išta ispravno i p o b o ž n o ) pripaziti i uvidjeti, kako oni nikad ne bi
bili došli do toga umijeća, kojim čovjek načinja bogove, da nisu odlutali
od istine, da su vjerovali u one stvari koje su dostojne Boga, te da su
d u š u obratili štovanju i b o ž a n s k o j vjeri; a da smo opet mi sami rekli,
kako su uzroci d o t i č n o m e umijeću mnogo ljudsko griješenje, nevjerica
te odvraćanje zabludjele i nevjerne duše od b o ž a n s k e vjere, onda bi
drskost onih što se opiru istini bila j o š nekako podnošljiva. N u , kad
to kaže sam Hermes (koji se iznad svega ostaloga u čovjeku divi moći
toga umijeća, koje m u d o p u š t a načinjati bogove, te oplakuje što će
doći doba kad će se po naredbi zakona oboriti svi oni kipovi bogova
koje su ljudi podigli), i kad sam priznaje i iznosi uzroke koji su do toga
doveli, govoreći kako su njegovi preci — mnogim griješenjem, nevje­
ricom i n e o b r a ć a n j e m duše štovanju i b o ž a n s k o j vjeri — iznašli d o t i č n o
umijeće tvorbe bogova, što li mi onda m o ž e m o reći, i l i bolje: učiniti,
nego da što više zahvaljujemo Gospodinu Bogu n a š e m , koji je ukinuo
takve običaje i to razlozima o p r e č n i m onima po kojima su ustanovljeni?
Jer ono što je zasnovala m n o ž i n a zabluda, ukinuo je put istine; ono što
je zasnovala nevjerica, ukinula je vjera; što je zasnovalo odvraćanje od
štovanja b o ž a n s k e vjere, ukinulo je obr aćanje jednom istinskom i sve­
tomu B o g u ; i to ne samo u Egiptu, koji jedino duh demona oplakuje
u Hermesu, nego po cijeloj zemlji, koja pjeva Gospodinu novu pjesmu,
kao što je i pretkazalo istinski sveto i istinski p r o r o č k o Pismo, u kojem
je napisano: »Pjevajte G o s p o d u pjesmu novu! Pjevaj Gospodu, sva
84
z e m l j o ! « ) A naslov toga psalma je: »Kad se gradio d o m nakon s u ž a n j -
B
s t v a « . Jer se gradi <dom Gospodinu po cijeloj zemlji, g r a d - d r ž a v a
Božja, a to je sveta Crkva, a nakon sužanjstva u kojem su demoni držali
z a t o č e n e one ljude koji vjeruju u Boga i od kojih se kao od živog ka-
(33) Hermetički navod čini se da ističe kako je pogreška starih Egipćana
bila nevjerovanje, rašireno još znatno prije idolopoklonstva. Unatoč tome
u razdoblju vjerskog sinkretizma zajednička je misliocima i skupovima bila
težnja za čistoćom vjerskog kulta.
B Taj se naslov nalazi u Septuaginti, i pokazuje da je d o t i č n i psalam napisan nakon povratka iz
babilonskog s u ž a n j s t v a , a za obrede u drugome.hramu.
 602 D E CIV. D E I 8, 24, 2-3 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 24, 2-3 603

85
85
domus a e d i f i c a t u r , captos daemonia possidebant. Neque e n i m , menja gradi dom. ) A l i iako je čovjek sam načinio te bogove, ipak su
q u i a deos h o m o faciebat, ideo n o n ab eis possidebatur ipse q u i ga opsjeli ti koje je n a č i n i o , kad je štujući ih zapao u njihovo d r u š t v o ,
fecerat, quando i n e o r u m so/cietatem colendo traducebatur; socie- u to d r u š t v o ne glupih kumira, nego podmuklih demona. Jer što su
86
tatem dico, n o n i d o l o r u m s t o l i d o r u m , sed v e r s u t o r u m daemonio­ kumiri, ako ne oni kako isto Pismo kaže koji »oči imaju, a ne v i d e « ) ;
r u m . N a m q u i d sunt idola, n i s i q u o d eadem S c r i p t u r a d i c i t : Oculos i što god se slično m o ž e reći o takvim tvorevinama, koliko god vješto
habent, et non videbunt , ad86
et q u i d q u i d tale de materiis licet affa- bile u o b l i č e n e ali ipak bez života i osjećanja? D o č i m , nečisti dusi, onim
bre effigiatis, tamen vita sensuque carentibus d i c e n d u m fuit? Sed opakim umijećem svezani uza te kipove, bijahu bijedno zasužnjili duše
i m m u n d i spiritus eisdem s i m u l a c r i s arte i l l a nefaria colligati svojih štovatelja, uvukavši ih u svoje d r u š t v o . Otuda apostol kaže:
c u l t o r u m s u o r u m animas i n suam societatem redigendo misera- » Z n a m o da kumir nije ništa; i ono što pogani žrtvuju, žrtvuju demo­
87
b i l i t e r captivaverant. Unde dicit Apostolus: Scimus quia nihil est nima, a ne B o g u ; i neću da se družite s d e m o n i m a . « ) D a k l e , nakon
idolum; sed quae immolant gentes, daemoniis immolant, et non toga sužanjstva, u kojem ljude d r ž a h u opaki demoni, dom Božji se
Deo; nolo vos socios fieri daemoniorum '. 87
Post hane ergo captivi­ gradi po cijeloj zemlji; te otuda naslov onome psalmu u kojem se kaže:
tatem, qua homines a malignis daemonibus tenebantur, D e i domus »Pjevajte Gospodu pjesmu novu!
aedificatur i n o m n i terra; unde t i t u l u m ille psalmus accepit, u b i Pjevaj G o s p o d u , sva zemljo!
d i c i t u r : Cantate Domino canticum novum, cantate Domino omnis Pjevajte G o s p o d u , i blagoslovite ime njegovo!
ae
terra. Cantate Domino, et benedicite nomen eius; bene nuntiate Blagovješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!
diem ex die salutare eius. Annuntiate in gentibus gloriam eius, in Kazujte poganima njegovu slavu,
omnibus populis mirabilia eius; quoniam magnus Dominus et Svim narodima čudesa njegova;
laudabilis nimis, terribilis est super omnes deos. Quia omnes dii Jer velik je G o s p o d , hvale predostojan,
M
gentium daemonia, Dominus autem caelos fecit . strašan iznad svih bogova!
Jer svi su bogovi pogana demoni,
88
a G o s p o d je stvorio n e b e s a ! « )

3. Dakle, dok je Hermes oplakivao što će doći doba u kojem će biti

dokinuto štovanje kumira te vladavina zloduha (demona) nad njihovim
štovateljima, on je — potican zlim duhom — htio da zauvijek traje to
Dii ficti non . 3, Q j
u e r g Q doluit v e n t u r u m fuisse tempus, quo auferretur sužanjstvo, poslije kojega psalam pjeva kako se gradi dom po cijeloj
sunt medu m- ° . , . . . zemlji. Hermes je to pretkazivao u žalosti; a pretkazivaše i prorok,
ter homines et cultus i d o l o r u m et m eos, q u i colerent, d o m i n a t i o d a e m o n i o r u m , u radosti. I jer je pobjednik D u h koji o tom pjevaše preko svetih pro­
d e o s
' m a l o š p i r i t u instigatus semper volebat i s t a m captivitatem manere, roka, čak je i Hermes (koji nije želio da se ti običaji ukinu te je to žalio)
qua transacta psalmus canit aedificari d o m u m i n o m n i terra. č u d n o v a t o prisiljen priznati, kako ih nisu zasnovali ljudi razbora,
Praenuntiabat i l l a H e r m e s dolendo; praenuntiabat haec P r o p h e t a odanosti i vjere, nego oni koji lutaju, koji su u nevjerici te o d v r a ć e n i
gaudendo. E t q u i a S p i r i t u s v i c t o r est, q u i haec per sanetos Pro- od štovanja b o ž a n s k e vjere (34). Iako njih Hermes naziva bogovima,
phetas canebat, e t i a m H e r m e s ipse ea, quae nolebat et dolebat ipak kad kaže kako ih načinjahu onakvi ljudi kakvima mi ne smijemo
auferri, n o n a prudentibus et fidelibus et religiosis, sed ab erran- biti, on htio i l i ne htio pokazuje da te bogove ne smiju štovati oni koji
tibus et ineredulis et a c u l t u divinae religionis aversis esse insti­ nisu nalik na one što ih načinjahu, to jest: koji imaju razbora, odanosti,
tuta m i r i s m o d i s coactus est confiteri. Q u i quamvis eos appellet vjere; pokazujući istodobno kako ti ljudi koji ih načiniše, sebi uvedoše
deos, t a m e n c u m dicit a talibus h o m i n i b u s factos, quales esse
utique n o n debemus, velit nolit, ostenelit colendos n o n esse ab
eis, q u i tales n o n sunt, quales fuerunt a quibus facti sunt, hoc est
a prudentibus, fidelibus, religiosis; s i m u l etiam demonstrans ipsos

ad
vident M.
ae
et] isp. CC.

85
Usp. 1 Pt 2, 5. (34) U razmaku od svega dva stoljeća mit o hermetskom prorokovanju
86
Ps 114 (113), 5; 135 (134), 16. dobio je na cijeni. Pisac djela Asklepije, vjerojatno neki gnostik koji je kršćan­
87
1 K o r 10, 20. stvu morao biti protivan, sa zazorom i protivljenjem promatra postupno
88
Ps 96 (95), 1—5. širenje vjere.
 604 D E CIV. D E I 8, 2 4 , 3-25
homines, q u i eos fecerunt, sibimet importasse, ut eos haberent
P L 2 5 2
deos, q u i non erant d i i . / V e r u m est quippe i l l u d p r o p h e t i c u m :
m
Si faciet homo deos, et ecce ipsi non sunt dii . Deos ergo tales,
t a l i u m deos, arte factos a talibus, c u m appellasset H e r m e s , i d est
idolis daemones per artem nescio q u a m c u p i d i t a t u m s u a r u m vin-
culis illigatos c u m appellaret factos ab hominibus deos, n o n tamen
c c 2 4 5
eis dedit, q u o d P l a t o / n i c u s Apuleius (unde satis i a m d i x i m u s et
q u a m sit inconveniens absurdumque monstravimus), ut ipsi essent
interpretes et intercessores inter deos, quos fecit Deus, et h o m i ­
nes, quos i d e m fecit Deus; hine afTerentes vota, inde m u n e r a refe-
rentes. N i m i s e n i m s t u l t u m est credere deos, quos fecerunt h o m i ­
nes, plus valere a p u d deos, quos fecit Deus, q u a m valent i p s i h o m i ­
nes, quos i d e m ipse fecit Deus. Daemon quippe s i m u l a c r o arte
i m p i a colligatus ab homine factus est deus, sed tali h o m i n i , n o n
o m n i h o m i n i . Qualis est ergo iste deus, quem non faceret h o m o
nisi errans et ineredulus et aversus a vero Deo? P o r r o si daemo­
nes, q u i c o l u n t u r i n templis, per artem nescio q u a m imaginibus
i n d i t i , hoc est visibilibus simulacris, ab eis h o m i n i b u s , q u i hac
arte fecerunt deos, c u m aberrarent aversique essent a c u l t u et
religione divina, n o n sunt i n t e r n u n t i i nec interpretes inter h o m i ­
nes et deos, et propter suos pessimos ac turpissimos mores, et
q u o d homines, quamvis errantes et inereduli et aversi a c u l t u
ac religione divina, tamen eis sine dubio meliores sunt, quos
deos i p s i arte fecerunt: restat, ut, quod possunt, t a m q u a m daemo­
nes possint, vel quasi beneficia praestando magis nocentes, q u i a
magis decipientes, vel aperte malefaciendo (nec tamen quodlibet
a f
horum, nisi q u a n d o p e r m i t t u n t u r alta et secreta D e i providen-
tia), n o n autem t a m q u a m m e d i i inter homines et deos per amici-
t i a m d e o r u m m u l t u m apud homines valeant. H i e n i m diis bonis,
quos sanetos Angelos nos vocamus rationalesque creaturas sanetae
caelestis habitationis sive Sedes sive Dominationes sive P r i n c i p a -
90
tus sive P o t e s t a t e s , a m i c i esse o m n i n o non possunt, a quibus
t a m longe absunt a n i m i affectione, q u a m longe absunt a v i r t u t i -
bus v i t i a et a bonitate m a l i t i a .
Angelis similes 25. N u l l o m o d o i g i t u r per d a e m o n u m quasi medietatem am-
lumate. ° °n a V
b i e n d u m est a d benevolentiam seu beneficentiam d e o r u m vel
potius A n g e l o r u m b o n o r u m , sed per bonae voluntatis s i m i l i t u d i -
nem, qua c u m illis sumus et c u m illis v i v i m u s et c u m illis D e u m
q u e m colunt colimus, etsi eos carnalibus oculis videre n o n possu-
F
et quanto dod. M.
3 90
Jr 16, 20; usp. i gore 8, 23, 1.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 2 4 , 3 - 2 5 605
kao bogove one koji nisu nikakvi bogovi. Istinita je stoga ona p r o r o č k a
izreka: »Ta stvara li čovjek sam sebi bogove, to nikako nisu b o g o v i « ) .89
Dakle, takve bogove, bogove takvih ljudi, koje takvi umijećem načiniše,
to jest: zloduhe (demone) koji su po ne znam kakvu umijeću okovima
svojih p o ž u d a prikovani uz kumire (idole), kad Hermes nazva onima
koje načiniše ljudi, on i m ipak ne pripisa poput platonika Apuleja —
0 čemu već dostatno rekosmo te pokazasmo koliko je protuslovno
1 besmisleno — da budu t u m a č i m a i posrednicima i z m e đ u bogova koje
je načinio B o g i ljudi koje je t a k o đ e r n a č i n i o B o g : da odavde odnose
molbe, a odande donose darove. Jer odviše je glupo vjerovati da bi
bogovi koje načiniše ljudi više mogli učiniti kod bogova koje je n a č i n i o
Bog nego što to mogu sami ljudi, koje je načinio taj isti B o g .
D e m o n je dakle b e z b o ž n i m umijećem vezan uz kip i od čovjeka
načinjen bogom, ali samo za takva čovjeka, ne za svakog čovjeka. K a k a v
je, dakle, taj bog kojega čovjek ne bi načinio, da nije zabludio, da nije
nevjeran, da nije odvraćen od istinskoga Boga? Z a t i m , ako demoni,
koji se štuju u hramovima (i ne znam kakvim umijećem uneseni u liko­
ve, to jest u vidljive kipove, a od ljudi koji ih tim umijećem načiniše
bogovima, kad ono zabludješe i odvratiše se od štovanja i b o ž a n s k e
vjere) nisu ni glasnici, ni posrednici, ni tumači između ljudi i bogova
— a zbog svojih najgorih i najgnusnijih značaja i zbog toga što ljudi,
koliko god zabludjeli, nevjerni i odvraćeni od štovanja i božanske vjere,
ipak su bez ikakve dvojbe bolji od tih, koje sami umijećem načiniše
bogovima — preostaje da, što god oni uzmognu, to mogu samo kao
demoni, bilo da t o b o ž e podaruju d o b r o č i n s t v a (škodeći tako više, jer
više i obmanjuju), bilo da otvoreno nanose zlo — iako ništa od toga ne
mogu učiniti, ako i m ne dopusti duboka i tajanstvena Božja providnost
— a ne kao posrednici i z m e đ u ljudi i bogova, koji po svojem prijatelj­
stvu s bogovima imaju veliku m o ć nad ljudima. D a p a č e , oni nikako
ne mogu biti prijatelji o n i m dobrim bogovima, koje mi nazivamo sve­
tim a n đ e l i m a , razumnim stvorovima svetoga nebeskog staništa, bilo
prijestoljima, bilo gospodstvima, bilo poglavarstvima, bilo vlastima ), 90
od kojih su tako daleko čuvstvom duše kao što su daleko poroci od
kreposti, i zloća od d o b r o ć e .
25. Dakle, nikako ne treba posredstvom demona, kao nekak- ° o n i
stvarimam
. . . . . . . . . . . . . . v . . ... koje mogu biti za-
vom zaobilaznicom, ići do dobrohotnosti ih d o b r o č i n s t v a bogova, ih j e d n i č k e svetim an-
zapravo dobrih a n đ e l a ; nego s ličnošću dobre volje, kojom s njima ljudima 1 d o b n m
bivamo i s njima živimo te s njima štujemo Boga kojega i oni štuju, iako
mi njih ne m o ž e m o vidjeti tjelesnim o č i m a ; onoliko koliko smo pak
K o l 1, 16.
 606 D E CIV. D E I 8, 25-26, 1 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 25-26, 1-2 607

mus; i n q u a n t u m autem d i s s i m i l i t u d i n e voluntatis et fragilitate
infirmitatis m i s e r i sumus, i n t a n t u m ab eis longe sumus vitae
merito, non corporis loco. N o n e n i m q u i a i n terra condicione car-
£ T
C
nis habitamus, sed si i m m u n d i t i a cordis / terrena sapimus, /
P L 253 . _ . . . .
non eis m n g i m u r . C u m vero sanamur, ut quales i p s i sunt simus:
fide i l l i s i n t e r i m p r o p i n q u a m u s , si ab i l l o nos fieri beatos, a quo
et i p s i facti sunt, etiam ipsis faventibus credimus.
bijedni po nesličnosti volje te našoj krhkosti i slabosti, toliko smo
i dalje od njih po kakvoći svojeg života, a ne po smještaju tijela. Jer, mi
se s njima ne povezujemo ne zbog toga što uvjetovani tijelom živimo na
zemlji, nego što k u š a m o zemaljske stvari u nečistoći svojega srca. A l i
čim se liječimo, kako bismo bili poput njih, mi i m se tada vjerom p r i ­
bližimo, ako vjerujemo da, uz njihovu p o m o ć , i mi postajemo blaženi
po onome koji je i njih učinio.

O tome kako je cje­

Hermes dolet 26. 1. Sane advertendum est, quo m o d o iste Aegyptius, c u m 26. 1. M o r a m o doista obratiti posebnu pozornost onome što lokupna vjera po­
Aegyptum ple- govori ovaj E g i p ć a n i n , dok oplakuje što će doći doba kad će se u E g i p ­ gana isprepletena
nam fore sepul- doleret tempus esse v e n t u r u m , quo i l l a auferrentur ex Aegypto, s mrtvim ljudima
chris marty- quae fatetur a m u l t u m errantibus et incredulis et a c u l t u divinae tu uništiti one ustanove o kojima sam priznaje kako ih utemeljiše
rum... oni koji su mnogo griješili, podložni nevjerici i odvraćeni od štovanja
religionis aversis esse instituta, ait inter cetera: Tune terra ista,
sanctissima sedes delubrorum atque templorum, sepulcrorum erit b o ž a n s k e vjere; naime, i z m e đ u ostalog Hermes kaže i ovo: » T a d a će
mortuorumque 91
plenissima ; quasi vero, si i l l a n o n auferrentur, ova zemlja, najsvetiji zavičaj svetišta i hramova, biti ispunjena gro­
91 A

n o n essent homines m o r i t u r i , aut a l i b i essent m o r t u i ponendi q u a m
i n terra; et utique, quanto plus volveretur temporis et d i e r u m ,
tanto m a i o r esset numerus s e p u l c r o r u m propter m a i o r e m nume-
r u m m o r t u o r u m . Sed hoc videtur dolere, q u o d m e m o r i a e marty-
r u m n o s t r o r u m templis e o r u m delubrisque suecederent, ut vide-
licet, q u i haec legunt a n i m o a nobis averso atque perverso, putent
a pagani scultos fuisse deos i n templis, a nobis autem c o l i mor-
tuos i n sepulcris. T a n t a e n i m homines i m p i i caecitate i n montes
q u o d a m m o d o offendunt resque oculos suos ferientes nolunt
videre, ut n o n attendant i n omnibus litteris p a g a n o r u m aut n o n
i n v e n i r i aut v i x i n v e n i r i deos, q u i non homines fuerint mortuisque
d i v i n i honores delati sint. O m i t t o , quod V a r r o dicit omnes ab
92
eis mortuos e x i s t i m a r i manes d e o s et probat per ea sacra, quae
o m n i b u s fere m o r t u i s exhibentur, u b i et ludos c o m m e m o r a t fune-
bovima i m r t v a c i m a « ) ; kao da — ako se ne bi ukinuli takvi običaji
— ljudi više ne bi umirali; i l i kao da bi mrtve trebalo polagati negdje
drugdje, a ne u zemlju; a dakako, što bi prolazilo više vremena i dana,
to bi i veći bio broj grobova, zbog sve većeg broja mrtvih.
N u čini se kako njega žalosti pomisao da će spomenici naših m u č e n i k a
zamijeniti njihove hramove i svetišta (35), kako bi oni koji ovo
čitaju d u š e nama o p r e č n e i izopačene pomislili, da su pogani
štovali bogove u hramovima, dok mi štujemo mrtvace u grobovima.
S tolikom sljepoćom, naime, bezbožni ljudi tako reći nasrću na planine,
i ne vide stvari koje ih bodu u oči, te ne opažaju kako se u cjelokupnoj
književnosti pogana i l i u o p ć e ne mogu naći i l i se pak jedva nalaze
bogovi koji ne bijahu ljudi, kojima su nakon smrti podijeljene b o ž a n s k e
počasti. Prelazim preko onoga što V a r o n kaže kako pogani sve mrtve
smatrahu bogovima (zvanim manes), ) te to dokazuje onim obredima 92

bres, t a m q u a m hoc sit m a x i m u m divinitatis i n d i c i u m , q u o d n o n koji se priređuju gotovo svima mrtvima, gdje spominje i pogrebne igre,
soleant l u d i n i s i n u m i n i b u s celebrari. i to kao najveći znak b o ž a n s t v a , jer se igrama redovno slavljahu samo
božanstva.

2. Sam Hermes, o kojemu je sada riječ, u istoj knjizi, gdje kao da pret­
kazuje b u d u ć e d o g a đ a j e , oplakujući kaže: » T a d a će ova zemlja, najsve­
tiji zavičaj svetišta i hramova, biti ispunjena grobovima i m r t v a c i m a « ,

(35) Dok su se slagale hermetske knjige, Crkva je u Egiptu evala, a nada­

sve aleksandrijska zajednica koju je navodno osnovao sv. Marko (Jeronim,
Vir. illustr. 8; Epifanije, Haer. 51, 6). Na Nicejskom saboru g. 325. (kanon 6, 2)
aleksandrijska je biskupska stolica, kao prvostolna za Egipat, Libiju
i Pentapolis, izjednačena s Rimom i Antiohijom a do sredine 4. stoljeća bilo
je u tom dijelu svijeta bar 80 biskupskih sjedišta (Poslanica pape Liberija
caru Konstantu).

A Augustin s h v a ć a r i j e č i mortuorum i sepulcrorum, kao da se odnose na k r š ć a n s k e m u č e n i k e

i njihove grobove. O n pretpostavlja kako Hermes ž a l i zbog vremena kad ć e š t o v a n j e poganskih
bogova biti zamijenjeno š t o v a n j e m k r š ć a n s k i h m u č e n i k a , sto je obred koji ć e okaljati zemlju.
Augustin onda m o ž e i z v u ć i mnogo toga iz Hermesova priznanja {Asklepije 37), kako je poganska
vjera koju sam zagovara š t o v a n j e mrtvih. M e đ u t i m , Hermes vjerojatno ne misli na doba kad ć e
Egipat biti prekriven k r š ć a n s k i m s v e t i š t i m a , nego na vrijeme kad ć e zemlju ispuniti pokolj i smrt
91 zbog rasapa svemirskog i ljudskog poretka. Pogansko š t o v a n j e b o ž a n s t a v a , o kojima se vjerovalo
Corpus hermet. 2 (Ascl.) 9, 24; usp. gore 8, 23, 1. kako su n e k o ć ž i v j e l i na zemlji kao ljudi, b i j a š e toliko r a š i r e n o i ukorijenjeno, da bi za h e r m e t i č k o g
92
Usp. V A R O N , De lingua lat. 5, 144. pisca bilo gotovo n e m o g u ć e da se s o d v r a t n o š ć u odnosi prema kultu m u č e n i k a .
 608 D E CIV. D E I 8, 26, 2 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 26, 2-3 609

...hcet ipse de _ 2. H e r m e s ipse, de quo nunc agitur, m eodem ipso l i b r o , u b i čime posvjedočuje da su bogovi Egipta bili ljudi koji su pomrli. K a d je,
cultu mortuo- . „ . t . ^ naime, rekao kako su njegovi preci mnogo griješili u svojoj zamisli
rum loquatur... quasi futura praenuntiando deplorans ait: Tune terra ista, sanctis- 0 bogovima, puni nevjerice i ne poklanjajući pozornost štovanju i bo­
sima sedes delubrorum atque templorum, sepulcrorum erit mor- žanskoj vjeri, pa su tako iznašli umijeće tvorbe bogova; on nastavlja:
tuorumque plenissima; deos Aegvpti homines mortuos esse testa- »Pošto su ga pronašli, pridodali su mu prikladnu m o ć iz naravi svijeta,
tur. C u m e n i m dixisset proavos suos m u l t u m errantes c i r c a d e o r u m pa su to dvoje smiješali; i b u d u ć i da nisu mogli načiniti duše, zazivajući
rationem, ineredulos et non animadvertentes ad c u l t u m religio- d u š e demona i l i anđela, uveli su ih u svete kipove i b o ž a n s k e tajne
nemque d i v i n a m , invenisse artem, qua efficerent deos: Cui inven- obrede, kako bi preko njih kumiri stekli m o ć da čine i dobro i zlo.«
tae, inquit, adiunxerunt virtutem de mundi natura convenientem Nakon toga kao da će to i primjerima potkrijepiti on kaže: »Pa i tvoj
eamque miscentes, quoniam animas facere non poterant, evocantes 8
djed, o Asklepije, prvi izumitelj liječništva , kojemu je posvećen hram
animas daemonum vel angelorum eas indiderunt imaginibus san- 0
u gori u L i b i j i , kraj obale K r o k o d i l a , gdje počiva njegov svjetovni
ctis divinisque mysteriis, per quas idola et bene faciendi et male
čovjek, to jest tijelo; njegov preostatak, i l i zapravo on sav (ako je sav
vires habere potuissent. Deinde sequitur t a m q u a m hoc exemplis
čovjek u osjećanju i življenju), vratio se bolji u nebo, pa i sada — svo­
probaturus et d i c i t : Avus enim tuus, o Asclepi, medicinae primus
j o m b o ž a n s k o m moći — p r u ž a onu p o m o ć bolesnim ljudima koju i m
C C 247 inventor, cui templus consecratum est in monte / Libyae circa litus 9
nekoć pružaše svojim liječničkim u m i j e ć e m . « 3 ) T u nam kaže kako se
crocodilorum, in quo eius iacet mundanus homo, id est corpus;
mrtvac štuje kao bog na onome mjestu gdje mu je i grob; dok, preva-
reliquus enim, vel potius totus, si est homo totus in sensu vitae,
rivši sebe, vara i druge kad veli kako se vratio na nebo(36). N a k o n toga
melior remeavit in caelum, omnia etiam nunc hominibus adiu-
a
dodaje: » Z a r i Hermes, predak kojega ime nosim, nema grad nazvan
menta praestans infirmis numine nunc suo, quae ^ solebat medi- 94
P L 2 5 4 93
po sebi, te sve smrtnike odakle god oni dolazili ne p o m a ž e i š t i t i ? « )
cinae arte / praebere . E c c e dixit m o r t u u m coli p r o deo i n eo
G o v o r i se, naime, da je taj stariji Hermes, to jest Merkur, o kojemu
loco, u b i habebat sepulerum, falsus ac fallens, quod remeavit i n
kaže kako mu je predak, prebivao u Hermopolisu, to jest u gradu nje­
caelum. Adiungens deinde a l i u d : Hermes, inquit, cuius avitum D
gova i m e n a . T u eto o dvojici bogova kaže kako bijahu ljudi: Eskulap
mihi nomen est, nonne in sibi cognomine patria consistens omnes
94
1 Merkur. O Eskulapu isto misle i G r c i i Rimljani; m e đ u t i m , o M e r k u r u
mortales undique venientes adiuvat atque conservat? H i c enim
mnogi ne misle da bijaše smrtnik, dok Hermes tvrdi kako mu je predak.
H e r m e s m a i o r , i d est M e r c u r i u s , q u e m dicit a v u m s u u m fuisse,
M o ž e se reći, kako je jedno jedan, a drugo drugi, iako se nazivaju istim
i n H e r m o p o l i , hoc est i n sui n o m i n i s civitate, esse perhibetur. E
i m e n o m . Osobno se mnogo ne prepirem oko toga da je jedno jedan,
E c c e duos deos dicit homines fuisse, A e s c u l a p i u m et M e r c u r i u m .
a drugo drugi; ali je jedan, kao i Eskulap, od čovjeka postao bogom,
Sed de Aesculapio et Graeci et L a t i n i hoc i d e m sentiunt; M e r c u ­
a prema svjedočanstvu njegova potomka Trismegista, čovjeka golema
r i u m autem m u l t i non putant fuisse m o r t a l e m , q u e m tamen iste
ugleda m e đ u svojima (37).
a v u m s u u m fuisse testatur. A t e n i m alius est ille, alius iste, quam-
vis eodem nomine nuncupentur. N o n m u l t u m pugno, alius ille
sit, alius iste; v e r u m et iste, sicut Aesculapius, ex homine deus 3. Hermes zatim kaže: »Mi znamo k o l i k i m dobrima obdaruje O z i r i -
95

secundum t e s t i m o n i u m tanti apud suos v i r i , huius T r i s m e g i s t i , sova žena Izida kad je milostiva, a koliko naudi kad je s r d i t a ! « ) Z a t i m
nepotis sui. pokazuje kako su od toga roda oni bogovi koje ljudi načiniše umijećem
(pri tome daje razumjeti, kako su prema njegovu mnijenju demoni po­
tekli od d u š a pokojnika, pa su — onim umijećem što ga iznađoše ljudi

(36) Po Homeru je Asklepije, latinski Eskulap, smrtnik i nepogrešiv

liječnik, otac Makaonov i Poladirov. Po Hesiodu, sin je Apolonov i Koronide
ili Arsinoje; Jupiter ga je ubio bljeskom; po Pindaru je bio učenik Hironov
(Pyth. 3, 1-8). Libijski hram o kojem Augustin govori bio je u Cireni (Pausa-
nija 2", 26, 9).
(37) Hermes Trismegistos, najveći, vezan uz Hermesa dotično Merkura
kao Asklepije, u predaji je — prema Pausaniji (2, 26, 6) — bio izjednačen
s domaćim egipatskim božanstvom Theuth ili Thoth i smatran iznalazačem
pisma: Platon, Phaed. 274c-e.

B T o jest egipatski bog Imhotep, s kojim G r c i p o i s t o v j e ć i v a h u svojeg boga iscjelitelja Asklepija,

ag
ante dod. M. sina A p o l o n o v a , kojem u R i m l j a n a odgovara Eskulap.
C Vjerojatno je r i j e č o K r o k o d i l o p o l i s u , mjestu zvanom i A r s i n o e , u F a y u m u .
D Poznata su dva egipatska grada toga imena, ali nije jasno na koji se ovdje misli.
93 E U Ciceronovu djelu O naravi bogova spominju se petorica r a z l i č i t i h M e r k u r a . Jedan od
Corpus hermet. 2 (Ascl) 13, 37. njih je ubio č u d o v i š t e A r g a , pobjegao u Egipat, gdje je E g i p ć a n i m a zasnovao zakone i pismenost.
94
Ibidem Taj je M e r k u r u E g i p ć a n a p o i s t o v j e ć e n s njihovim bogom T h o t h o m .
 610 D E CIV. D E I 8, 26, 3-27, 1 O DRŽ. BOŽJOJ 8, 26, 3-27, 1 611

...et de I s i d e et - 3. A d h u c addit et dicit: I sin vero uxorem a h

O siriš quam multa koji su mnogo griješili, podložni nevjerici i bezvjerici — uvedeni u k i ­
Osiride qui ex
hominibus dii bona praestare propitiam, quaniis obesse scimus irataml 95
Deinde ut pove, jer oni koji načinjahu takve bogove, nikako ne mogahu načiniti
facti sunt.
ostenderet ex hoc genere esse deos, quos i l l a arte homines faciunt i duše), te p o š t o o Izidi reče ono što već spomenuh (naime: »koliko
(unde dat intellegi daemones se o p i n a r i ex h o m i n u m m o r t u o r u m naudi kad je srdita«), odmah dodaje: »Zemaljski i t v a r n i bogovi lako F

a n i m i s exstitisse, quos per artem, q u a m invenerunt homines m u l ­ se srde, jer ih ljudi načiniše i sastaviše iz obje naravi« (38). K a d k a ž e
t u m errantes, i n c r e d u l i et irreligiosi, ait inditos s i m u l a c r i s , q u i a »iz obje n a r a v i « , misli od duše i tijela, pri čemu je demon mjesto duše,
h i , q u i tales deos faciebant, animas facere n o n utique poterant), a kip mjesto tijela. Te k a ž e : » O t u d a se d o g a đ a , da Egipćani priznaju
c u m de Iside dixisset, q u o d c o m m e m o r a v i , quantis obesse scimus kao svete stanovite životinje, i da se u pojedinim gradovima štuju duše
iratam, secutus adiunxit: Terrenis etenim diis atque mundanis onih, koji još za života bijahu posvećeni, tako te stanovnici žive prema
facile est irasci, utpote qui sint ab hominibus ex utraque natura njihovim zakonima i nazivaju se njihovim i m e n i m a « ) . 96

facti atque compositi. Ex utraque natura dicit ex a n i m a et cor­

pore, ut p r o a n i m a sit daemon, p r o corpore s i m u l a c r u m . Unde con-
tigit, inquit, ab Aegyptiis haec sancta animalia nuncupari colique
per singulas civitates eorum animas, quorum sunt consecratae
viventes, ita ut eorum legibus incolantur et eorum nominibus
96
cupentur . U b i est i l l a velut querela luctuosa, q u o d terra Aegypti,
sanctissima sedes d e l u b r o r u m atque t e m p l o r u m , s e p u l c r o r u m fu­
t u r a esset m o r t u o r u m q u e plenissima? N e m p e spiritus fallax, cuius
CC 248 i n s t i n c t u H e r m e s ista dicebat, per e u m / i p s u m coactus est confi-
teri i a m tune i l l a m t e r r a m s e p u l c r o r u m et m o r t u o r u m , quos p r o
diis colebant, fuisse p l e n i s s i m a m . Sed dolor d a e m o n u m per e u m
PL 255 loquebatur, q u i suas futuras poenas a p u d s a n e t o / r u m m a r t y r u m
m e m o r i a s i m m i n e r e maerebant. I n m u l t i s e n i m talibus locis torquen-
t u r et confitentur et de possessis h o m i n u m corporibus eiciuntur.
Martyrum sacra 27. 1. N e c tamen nos eisdem m a r t y r i b u s templa, sacerdotia,
non institui-
mus.. sacra et sacrificia constituimus, q u o n i a m non ipsi, sed Deus e o r u m
nobis est Deus. H o n o r a m u s sane memorias eorum t a m q u a m saneto-
r u m h o m i n u m D e i , q u i usque ad m o r t e m c o r p o r u m s u o r u m p r o
veritate certarunt, ut innotesceret vera religio falsis fictisque con-
victis; q u o d e t i a m si q u i antea sentiebant, timendo reprimebant.
Quis autem audivit aliquando fidelium stantem sacerdotem ad
altare, etiam super sanetum corpus m a r t y r i s ad D e i h o n o r e m cul-
tumque c o n s t r u c t u m , dicere i n precibus: Offero t i b i sacrificium
Petre vel Paule vel Cypriane, c u m apud e o r u m m e m o r i a s offeratur
Deo, q u i eos et homines et martyres fecit et sanetis suis Angelis
caelesti honore sociavit, ut ea celebritate et Deo vero de i l l o r u m
v i c t o r i i s gratias agamus et nos ad i m i t a t i o n e m t a l i u m corona-
r u m atque p a l m a r u m eodem invocato i n a u x i l i u m ex i l l o r u m memo-
1
uxorem dod. M.
Gdje je sad ona, da tako k a ž e m o , ž a l o b n a t u ž b a , što će »zemlja Egipta,
najsvetiji zavičaj svetišta i hramova, biti ispunjena grobovima
i m r t v a c i m a ? « D a k a k o , onaj prijevarni duh (po čijem je poticaju Her­
mes tako govorio), bijaše prisiljen preko njega samog priznati, kako
nun-
već tada ta zemlja bijaše posve ispunjena grobovima i mrtvacima, koje
štovahu kao bogove. A l i to je preko njega govorio jad demona, koji su
već oplakivali da i m b u d u ć a kazna prijeti kraj spomenika svetih m u č e ­
nika. Jer na mnogim takvim mjestima demoni se muče i priznaju i izgo­
6
ne iz tijela ljudi koja su z a p o s j e l i .
27. 1. Pa ipak mi tim m u č e n i c i m a ne pridajemo hramove, O č a s t i kojom kr­
šćani š t u j u svoje
svećenstvo, obrede i žrtve, jer oni sami nisu bogovi, nego je njihov B o g mučenike
i nama B o g . M i doista častimo njihove spomenike, kao svetih ljudi
Božjih koji se sve do smrti svojih tijela borahu za istinu, kako bi pobi­
jedivši laži i izmišljotine došla na glas prava vjera; m o ž d a je i prije
njih bilo onih koji su tako mislili, ali su od straha šutjeli.
A l i , tko je od vjernika ikad č u o , da bi svećenik stojeći čak uz oltar što je,
radi časti i štovanja Boga, podignut iznad svetoga tijela m u č e n i k a
A
rekao u molitvi: » P r i n o s i m žrtvu tebi, Petre, Pavle i l i C i p r i j a n e « ?
Naravno, nitko, kad se kraj njihovih spomenika žrtvuje B o g u , koji ih
je načinio i ljudima i m u č e n i c i m a i pridružio svojim svetim a n đ e l i m a
u nebeskoj časti; kako bismo tom svečanošću: i zahvaljivali istinskomu
Bogu zbog njihovih pobjeda, i obnavljajući njihov spomen bodrili sebe
da ih nasljedujemo u tim pobjednim vijencima i nagradama, zazvavši
istoga Boga u p o m o ć . Stoga, što god vjernici i donesu na grobove mu­
čenika, prinosi se kao ures njihovu spomenu, a ne sveti obredi ili žrtve
mrtvima kao da su bogovi.
Neki č a k donose onamo i svoju hranu — što ne čini nitko od boljih
k r š ć a n a , i u većini zemalja takvo što nije o b i č a j ; nu i oni koji to čine,
(38) Domaći, naslovni (eponimni) i ktonički bogovi, kakva bijaše npr.
Izida (usp. Plutarh, As. et Osir. 53, 372e-f) a tako i Osiris (n. mj. 49, 371 a-b),
bili su personifikacija, totem svijesti, kulture i ekonomije jednog naroda ili
skupine. Njihov bijes mogao je označiti propast, razaranje, nestašicu ili bar
krizno vremensko razdoblje u zemlji.

F Latinska r i j e č mundani u prijevodu je mjesto g r č k e b\iKoi (tvarni).

95 G U Augustinovo doba z a p o s j e d n u ć e č o v j e k o v a tijela od d e m o n a , te djelotvornost svetačkih
Ibidem m o ć i u istjerivanju demona smatralo se u t v r đ e n o m č i n j e n i c o m .
96
Ibidem A C i p r i j a n , biskup u Kartagi (248—258), umro m u č e n i č k o m s m r ć u za cara Valerijana.

612 DE CIV. D E I 8, 27, 1
riae renovatione adhortemur? Quaecumque igitur adhibentur reli-
g i o s o r u m obsequia i n m a r t y r u m locis, ornamenta sunt m e m o r i a -
r u m , n o n sacra vel sacrificia m o r t u o r u m t a m q u a m deorum. Qui-
cumque etiam epulas suas eo deferunt (quod q u i d e m a C h r i s t i a ­
nis m e l i o r i b u s n o n fit, et i n plerisque t e r r a r u m n u l l a t a l i š est
consuetudo); tamen q u i c u m q u e i d faciunt, quas c u m apposuerint,
orant et auferunt, ut vescantur vel ex eis e t i a m indigentibus lar-
giantur, sanctificari s i b i eas volunt per m e r i t a m a r t y r u m i n n o m i n e
D o m i n i m a r t y r u m . N o n autem esse ista sacrificia m a r t y r u m novit,
qui novit u n u m , q u o d etiam i l l i c offertur, sacrificium C h r i s t i a n o r u m .
mor"a aa^^irtu"
e
" O
^ S
* t a c
l u e m
y a r t r e s
nostros nec divinis h o n o r i / b u s nec
tem vocat. h u m a n i s c r i m i n i b u s c o l i m u s , sicut colunt i l l i deos suos, nec sacri-
P L 2 5 6
ficia illis oflerimus, nec e o r u m p r o b r a i n e o r u m sacra converti-
mus. N a m de Iside, uxore Osiris, Aegyptia dea, et de parentibus
e o r u m , q u i omnes reges fuisse s c r i b u n t u r (quibus parentibus suis
i l l a c u m sacrificaret, invenit h o r d e i segetem atque inde spicas
m a r i t o regi et eius c o n s i l i a r i o M e r c u r i o demonstravit, unde eam­
97
d e m et C e r e r e m volunt) , quae et quanta m a l a n o n a poetis, sed
mysticis e o r u m litteris m e m o r i a e mandata sint, sicut Leone sacer-
dote prodente a d O l y m p i a d e m m a t r e m scribit Alexander, legant
qui volunt v e l possunt, et recolant q u i legerunt, et videant quibus
cc 249 h o m i n i b u s m o r t u i s / vel de quibus e o r u m factis t a m q u a m diis
sacra fuerint instituta. A b s i t ut eos, quamvis deos habeant, sanctis
m a r t y r i b u s nostris, quos tamen deos n o n habemus, u l l a ex parte
audeant comparare. S i c e n i m n o n constituimus sacerdotes nec ofle­
r i m u s sacrificia m a r t y r i b u s nostris, q u i a i n c o n g r u u m , i n d e b i t u m ,
i l l i c i t u m est atque u n i Deo t a n t u m m o d o debitum, ut nec c r i m i ­
nibus suis nec ludis eos t u r p i s s i m i s oblectemus, u b i vel flagitia
i s t i celebrant d e o r u m suorum, si, c u m homines essent, t a l i a com-
miserunt, vel conficta delectamenta d a e m o n u m n o x i o r u m , si homi­
nes n o n fuerunt. E x isto genere d a e m o n u m Socrates n o n haberet
deum, si haberet D e u m ; sed fortasse h o m i n i ab i l l a arte faciendi
deos alieno et innocenti i l l i i m p o r t a v e r i n t talem deum, q u i eadem
arte excellere voluerunt. Q u i d ergo plura? N o n esse spiritus istos
colendos p r o p t e r v i t a m beatam, quae post m o r t e m futura est,
n u l l u s vel m e d i o c r i t e r prudens ambigit. Sed fortasse d i c t u r i sunt
deos q u i d e m esse omnes bonos, daemones autem alios malos, alios
bonos, et eos, per quos ad v i t a m i n aeternum beatam pervenia-
mus, colendos esse censebunt, quos bonos opinantur. Q u o d quale
sit i a m i n v o l u m i n e sequenti v i d e n d u m est.
97
H E R O D O T 2, 59.
O DRŽ. BOŽJOJ 8, 27, 1-2 613
pošto odlože jestvine, pomole se, zatim ih odnose, kako bi sami blago­
6
vali ili od toga podijelili s i r o m a s i m a ; time žele da i m se hrana posveti
po zaslugama mučenika u ime Gospodina svih m u č e n i k a ( 3 9 ) . A da to
nisu žrtve prinesene m u č e n i c i m a , zna onaj tko poznaje jedinu žrtvu
k r š ć a n a , koja se prinosi t a k o đ e r i tu.
2. I tako mi svoje mučenike ne štujemo ni b o ž a n s k i m p o č a s t i m a ni
ljudskim zločinima, kao što pogani štuju svoje bogove; isto im tako ne
prinosimo žrtve, niti pak pretvaramo njihove sramote u svete obrede.
Naime, o Izidi, supruzi Ozirisovoj, božici egipatskoj, te o njihovim
precima, koji svi — kako pisana predaja prenosi — bijahu kraljevi
(a kad je, na primjer, d o t i č n a Izida žrtvovala svojim precima, otkrila
je žetvu j e č m a , od koje je klasove pokazala svojem suprugu kralju
i njegovu savjetniku M e r k u r u , zbog čega hoće da je ona isto što i Cere­
97
ra), ) pa o njihovim svekolikim o p a č i n a m a zapisano je ne u pjesnika,
nego u njihovim otajnim knjigama, kao što je ono Aleksandar pisao
svojoj majci Olimpijadi, pošto mu je tajnu otkrio svećenik L e o n ;
0 svemu tome neka čitaju oni koji hoće ili mogu, pa neka oni koji pro­
čitaju razmisle o tome: kakve su ljude nakon njihove smrti, zajedno
s njihovim djelima, ti slavili ustanovljenim obredima kao bogove?
1 neka se ni u kojem smislu (koliko god ih smatrali bogovima) ne usude
njih uspoređivati s našim svetim m u č e n i c i m a , koje mi ipak ne smatramo
bogovima. Stoga mi i ne postavljamo svećenike, niti prinosimo žrtve
svojim m u č e n i c i m a , jer takvo što je neprikladno, nepotrebno i nedo­
p u š t e n o , te kao obred pripada jedino B o g u ; isto ih tako ne zabavljamo
njihovim zločinima ni najsramnijim priredbama, gdje pogani slave
zlodjela svojih bogova (bilo da takva počinjahu, dok bijahu ljudi, bilo
da su to puke izmišljotine radi zabave škodljivih demona, ako oni
ranije ne bijahu ljudi).
O d toga roda demona Sokrat zacijelo ne bi imao boga, kad bi ga uopće
imao; ali m o ž d a su tome čovjeku, (kojemu bijaše posve t u đ e umijeće
tvorbe bogova) i nevinom, takvoga boga prilijepili upravo oni koji
ushtjedoše odlikovati se u d o t i č n o m umijeću.
I što bih, dakle, još rekao? Č a k ni čovjek osrednjeg razbora neće p o m i ­
sliti kako te duhove treba štovati poradi blažena života što dolazi nakon
smrti. A l i , m o ž d a će nam odvratiti, kako su svi bogovi dobri, dok su
demoni jedni zli a drugi dobri, pa će nam se savjetovati kako treba
štovati one koji se smatraju dobrima, da bismo stekli blaženi život
u vječnosti. A kako s time stoji, valja razvidjeti u slijedećoj knjizi.
(39) Tema štovanja mučenika kao poticaj na vrlinu i junaštvo zajedni­
čka je crta kršćanske apologetike: usp. Justin, Dini. 110; Tertulijan, Apol. 44, 50.
Običaj nošenja jela na grobove pokojnih (Conf. 6, 2, 2) podsjeća na rimska
parentalia, slavlje u čast umrlim precima (usp. posmrtne daće u nekim kraje­
vima s koljivom).
B Krajem II s t o l j e ć a k r š ć a n s k i sveti obrok z a j e d n i š t v a (agape) č i n i se da je postao pogrebnom
g o z b o m , poput poganskog silicerniuma (karmine); ili spomen v e č e r a na grobu k r š ć a n i n a . Isto
je u vezi i s poganskim obredom parentalia, radi umirenja d u š a pokojnih roditelja. O b i č a j b i ­
j a š e r a š i r e n medu a f r i č k i m k r š ć a n i m a . K a d je Augustinova majka M o n i k a d o š l a prvi put u M i ­
lano, donijela je hranu ha grobove m u č e n i k a , i ne z n a j u ć i da je taj o b i č a j v e ć zabranjen.
 KNJIGA IX.

Deveta knjiga nastavlja se baviti predmetom prijašnje knjige: to jest suprotstavlja­

njem politeizma i kršćanstva, kritikom klasične demonologije koja je pokušavala
uzakoniti nauk o demonima kao o posrednicima. Osim kratkog proslova (1—2),
u kojem se sažimlje misao filozofa o demonima, imamo dva dijela.
U prvom se dokazuje da su demoni podložni strastima, jer su dionici zemljanosti,
kao i ljudi, s tom razlikom na gore, što je demonska strastvenost i trpljivost opečaćena
besmrtnošću, pa je to prema tome ujedno i njihova nesreća (3—11).
Drugi se dio neposredno nadovezuje na prvi: demoni ne mogu biti ni posrednici
ni posredna bića između bogova i ljudi, kao što je već rečeno u prijašnjoj knjizi, jer
njihove bitne značajke, kao što je formulirao već Apulej, ne jamče za poziciju sredine.
Jedini posrednik između jedinoga Boga i ljudi jest Krist, Čovjek-Bog kršćanske reli­
gije, te posrednici po biti i funkcijama — anđeli koji se u Bibliji nazivaju također bogo­
vima (12—23).
 BREVICULUS
SAŽETAK

1. Ad quem articulum disputatio praemissa pervenerit et quid discu-

Do kojeg je dijela stigla prethodna rasprava i što treba da se raspravi 1.
tiendum sit de residua quaestione.
od preostalog pitanja
2. An inter daemones, quibus dii superiores sunt, sit aliqua pars
Da li medu demonima (od kojih su bogovi izvrsniji) postoje i neki 2.
bonorum, quorum praesidio ad veram beatitudinem possit humana
dobri, uz pomoć kojih ljudska duša može dostići istinsko blaženstvo
anima pervenire.
3. Quae daemonibus Apuleius ascribat, quibus cum rationem non
Što Apulej pripisuje demonima, dok im ne oduzima razbor, ali im ne 3.
subtrahat, nihil virtutis assignat. pridaje nikakvu vrlinu
4. De perturbationibus, quae animo accidunt, quae sit Peripateticorum
Kakvo je mnijenje peripatetikd i stoikd o smutnjama koje spopadaju 4.
Stoicorumque sententia. dušu
5. Quod passiones, quae Christianos animos afficiunt, non in vitium
Strasti koje spopadaju duše kršćana ne odvlače ih u poroke, 5.
trahant, sed virtutem exerceant.
nego ih vježbaju u vrlini
6. Quibus passionibus daemones, confitente Apuleio, exagitentur quo- Prema Apuleju, koje strasti uzbuđuju demone, s pomoću kojih ljudi 6.
rum ope homines apud deos asserit adiuvari. osiguravaju pomoć u bogova
cc xviii 7. Quod Platonici figmentis poetarum infamatos asserant deos de
O tome što platonici tvrde kako su bogovi oklevetani pjesničkim iz- 7.
contrariorum studiorum certamine, cum hae partes daemonum, mišljotinama o sukobu oprečnih želja, jer je to značajka demona, a ne
non deorum sint. bogova
8. De diis caelestibus et daemonibus aeriis hominibusque terrenis
Odredba platonika Apuleja o nebeskim bogovima, o uzdušnim demo- 8.
Apulei Platonici definitio. nima te o zemaljskim ljudima
9. An amicitia caelestium deorum per intercessionem daemonum possit
Može li se čovjeku osigurati prijateljstvo nebeskih bogova posredstvom 9.
homini provideri.
demona
10. Quod secundum Plotini sententiam minus miseri sint homines in
Prema Plotinovu mnijenju manje su bijedni ljudi u smrtnome tijelu 10.
corpore mortali quam daemones in aeterno.
negoli su demoni u vječnome
11. De opinione Platonicorum, qua putant animas hominum daemones
O mnijenju platonika po kojem ljudske duše po izlasku iz tijela postaju 11.
esse post corpora. demoni
12. De ternis contrariis, quibus secundum Platonicos daemonum homi-
O tri opreke kojima se — prema platonicima — razlikuje narav de- 12.
numque natura distinguitur.
mona i ljudi
13. Quo modo daemones, si nec cum diis beati nec cum hominibus
Ako demoni nisu blaženi kao bogovi, niti su bijedni kao ljudi, kako 13.
sunt miseri, inter utramque partem sine utriusque communione
mogu biti posrednici između jednih i drugih, a bez zajedništva s ijedni­
sint medii. ma od njih
14. An homines, cum sint mortales, possint vera beatitudine esse felices.
Mogu li ljudi, budući da su smrtni, postati sretni istinskim blaženstvom 14.

15. De Mediatore Dei et hominum, homine Christo lesu.

O posredniku između Boga i čovjeka, o čovjeku Isusu Kristu 15.
16. An rationabiliter Platonici definierint deos caelestes declinantes Da li platonici razložno odrediše nebeske bogove kao one koji se izbje- 16.
terrena contagia hominibus non misceri, quibus ad amicitiam deorum gavajući zemaljske dodire, ne žele miješati s ljudima, koji se onda
daemones suffragentur. radi prijateljstva s bogovima oslanjaju na demone

17. Ad consequendam vitam beatam, quae in participatione est summi

Za postignuće blažena života, koji se sastoji u dioništvu vrhunskoga 17.
boni, non tali mediatore indigere hominem qualis est daemon, sed dobra, čovjeku ne treba takav posrednik kakav je demon, nego jedino
tali qualis est unus Christus. takav kakav je Krist.
18. Quod fallacia daemonum, dum sua intercessione viam spondet ad
O tome kako himba demona, dok nam svojim zagovorom obećavaju 18.
Deum, hoc annitatur, ut homines a via veritatis avertat.
pristup Bogu, teži zapravo tomu da skrene ljude s puta istine
 618 BREVICULUS SAŽETAK 619

19. Quod appellatio daemonum iam nec apud cultores eorum assuma- O tome kako naziv »demon« ni samim njihovim štovateljima ne znači 19.
tur in significationem alicuius boni. više štogod dobro
20. De qualitate scientiae, quae daemones superbos facit. O kakvoći znanja zbog kojeg su se demoni uzoholili 20.
21. Ad quem modum Dominus voluerit daemonibus innotescere. Kojim je načinom naš Gospodin ushtio da bude poznat demonima 21.

22. Quid intersit inter scientiam sanctorum Angelorum et scientiam Koja je razlika između znanja svetih anđela i znanja demona 22.
daemonum.
23. Nomen deorum falso ascribi diis gentium, quod tamen et Angelis Ime bogova pogrešno se pripisuje bogovima pogana, jer je ono — 23.
sanctis et hominibus iustis ex divinarum Scripturarum auctoritate prema Svetome pismu — zajedničko svetim anđelima i pravednim
commune est. ljudima
 LIBER NONUS KNJIGA DEVETA

IN CHRISTI ET PHILOSOPHORUM DOCTRINA OPUS MEDIATORIS DISSERITUR POLITEIZAM, KRŠĆANSTVO I POSREDNIŠTVO

Quae quaesita iam sint et quae quaeri oporteat (1-2) Proslov i kratak pregled (1-2)

D o kojeg je dijela
Quae quaesita 1. E t bonos et malos deos esse q u i d a m o p i n a t i sunt; q u i d a m 1. Neki misle kako su bogovi i dobri i z l i ; drugi opet, misleći o bogo­ stigla prethodna ra­
iam sint de diis
bonis et dae­ vero de diis m e l i o r a sentientes t a n t u m eis honoris laudisque vima bolje, pripisivahu i m toliko časti i hvale te se ne usudiše povjero­ sprava i š t o treba
da se raspravi od
monibus. vati da je ijedan od bogova zao. N u , oni koji govorahu kako su neki
tribuerunt, ut n u l l u m d e o r u m m a l u m credere auderent. Sed i l l i , preostalog pitanja
1

q u i deos q u o s d a m bonos, q u o s d a m malos esse dixerunt daemo­ bogovi dobri a neki zli ), nazivahu demone imenom bogova, iako su —
nes quoque appellaverunt nomine deorum, q u a m q u a m et deos, sed ali rjeđe — znali i bogove nazivati demonima (1), pa tako kažu kako je
PL 256 rarius, n o m i n e d a e m o n u m , i t a ut i p s u m / Iovem, q u e m volunt i Jupitra (o kojemu h o ć e da je kralj i vrhovnik svih ostalih) H o m e r
2 A

esse regem ac p r i n c i p e m ceterorum, ab H o m e r o fateantur daemo- nazivao demonom ) ( 2 ) .

2
n e m n u n c u p a t u m . H i autem, q u i omnes deos n o n n i s i bonos
esse asserunt et longe praestantiores eis h o m i n i b u s , q u i perhi-
bentur b o n i , m e r i t o m o v e n t u r d a e m o n u m factis, quae negare n o n
possunt, eaque n u l l o m o d o a diis, quos omnes bonos volunt, com-
m i t t i posse existimantes difTerentiam inter deos et daemones adhi-
PL 257 bere coguntur, ut, q u i d / q u i d eis m e r i t o displicet i n operibus v e l
affectibus p r a v i š , quibus v i m suam manifestant occulti spiritus,
i d credant esse d a e m o n u m , n o n d e o r u m . S e d q u i a eosdem daemo­
nes inter homines et deos i t a medios constitutos putant, t a m q u a m
nullus deus h o m i n i misceatur, ut hine perferant desiderata, inde
referant impetrata, atque hoc Platonici, p r a e c i p u i p h i l o s o p h o r u m
ac n o b i l i s s i m i , sentiunt, c u m quibus velut c u m excellentioribus
CC 250 placuit i s t a m examinare quaestio/nem, u t r u m cultus p l u r i m o r u m
d e o r u m prosit a d consequendam v i t a m beatam quae post m o r t e m
One pak koji tvrde da su svi bogovi samo dobri (i daleko su izvrsniji
od onih ljudi koji se nazivaju dobrima) s pravom zbunjuju postupci
demona, koje ne mogu zanijekati, a koje nikako ne mogu pripisati
bogovima — o kojima misle da su svi dobri — pa su prisiljeni razliko­
vati između bogova i demona, i što god i m se s pravom ne sviđa u sra­
motnim činovima i l i čuvstvima kojima skriveni dusi pokazuju svoju
m o ć , sve to pridaju demonima, a ne bogovima. T i , m e đ u t i m , misle
kako su demoni po sredini i z m e đ u ljudi i bogova (jer se ni jedan bog
ne druži s ljudima), te da onamo odnose želje, a ovamo donose uslišane
odgovore (3); tako mniju i platonici (4), najistaknutiji i najglasovitiji
m e đ u filozofima, a upravo smo s njima — zbog njihove izvrsnosti
u odnosu na ostale —- izabrali pretresati pitanje: da l i je štovanje mno­
gih bogova i od kakve koristi za postignuće blaženog života što će slije-
(1) Demon je isprva značio isto što i božanstvo (usp. Homer, Ilijada
1, 222; 3, 420). Hesiod uvodi u grčko vjerovanje istočnjačke demone (usp.
Plutarh, De- defeet. orac. 10). Ulogu što je Homer pridaje bogovima Hesiod
pripisuje demonima, ali usporedo unosi u religijski svijet zle demone, o čemu će
kasnije filozofi stvoriti sustav. Platonova je teorija izvršila utjecaj na svu
narednu povijest kulture svojim učenjem o djelovanju demona na čovjekovu
dušu (Apol. 2-31) i učenjem o odnosima bogova i ljudi (Symp. 202c-203a;
r/iaedr. 246e-247a; usp. Plotin, n. dj. 3, 4, 15). Pozivajući se na Hesioda
i Platona, Laktancije poganske demone pridružuje biblijskim zlodusima:
Div. inst. 2, 15.
(2) U Homera redovno sa značenjem božanske moći ili božanstva, ne
uvijek dobrohotna.
(3) O zaštitnom demonu ili geniju usp. u latinskoj književnosti Horacije,
Epist. 2, 2, 187-199; Livije 21, 62, 9; Seneka, Epist. 12, 2.
(4) Tako Platon, Symp. 203; Plutarh, De defeet. orac. 10; Apulej,
De deo Socrat. 6ss; Plotin, n. dj. 3, 2, 11.

A U k l a s i č n o m g r č k o m jeziku 5aip,wv z n a č i , najšire uzeto, » b o ž a n s k a m o ć « , i t i č e se

1 svakog b o ž a n s t v a ili p o l u b o ž a n s t v a . Stoga je u navedenom stihu Homer i mogao r e ć i ». . . u-s-ca.
Usp. L A K T A N C I J E , Divinae instit. 2, 14, 6; 4, 27, 14 ss. 5aip.ovac aXXou^ «., Pogrdan smisao r i j e č i demon dolazi tek s k r š ć a n s k i m piscima, te je
2
Usp. H O M E R , //. 1, 222; P L U T A R H , De defeetu orac. 10. u tom s l u č a j u i prevodimo kao zloduh.
 622 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 1-3 623
D E CIV. D E I 9, 1-3

futura est: l i b r o superiore quaesivimus, quo pasto daemones, q u i
talibus gaudent, q u a l i a b o n i et prudentes homines aversantur et
a
damnant, i d est sacrilega, flagitiosa, f a c i n e r o s a n o n de quolibet
homine, sed de ipsis diis figmenta poetarum et m a g i c a r u m a r t i u m
sceleratam puniendamque violentiam, possint quasi propinquiores
et amiciores diis bonis conciliare homines bonos, et hoc n u l l a
ratione posse c o m p e r t u m est.
diti nakon smrti; u prethodnoj knjizi mi smo promatrali, kako se de­
moni raduju onim stvarima koje su razboritim ljudima odvratne i po­
gubne (naime: sramotnim i zločinačkim svetogrđima, i to ne o bilo
kojem čovjeku nego o samim bogovima, što ih izmišljaju pjesnici; te
z l o č i n a č k o m i kažnjivom nasilju č a r o b n i č k o g umijeća); i pitali smo se,
kako mogu ti demoni — kao t o b o ž e bliži i prijatelj skiji d o b r i m bo­
govima — posredova i između bogoVa i dobrih ljudi, pa smo otkrili
kako to nije nikako m o g u ć e .

An daemones 2. P r o i n d e h i c liber, sicut i n illius fine p r o m i s i m u s ,
bom esse pos- . . . c
sint quaeren- n e m continere debebit de differentia (si q u a m volunt esse) n o n
d u m
' d e o r u m inter se, quos omnes bonos dicunt, nec de differentia
d e o r u m et d a e m o n u m , q u o r u m illos ab h o m i n i b u s longe a l t e q u e
seiungunt, istos inter deos et homines collocant; sed de differen­
tia i p s o r u m daemonum, quod a d praesentem pertinet quaestionem.
A p u d plerosque e n i m u s i t a t u m est dići, alios bonos alios malos
daemones; quae sive sit etiam P l a t o n i c o r u m , sive q u o r u m l i b e t
sententia, n e q u a q u a m eius est neglegenda discussio, ne q u i s q u a m
velut daemones bonos sequendos sibi esse arbitretur, per quos tam-
q u a m medios diis, quos omnes bonos credit, d u m c o n c i l i a r i affectat
et studet, ut quasi c u m eis possit esse post m o r t e m , irretitus ma-
l i g n o r u m s p i r i t u u m deceptusque fallacia longe aberret a vero Deo,
c u m quo solo et i n quo solo et de quo solo a n i m a humana, i d est
rationalis et intellectualis, beata est.
disputatio- 2. Stoga će ova knjiga, kako i o b e ć a s m o na kraju prethodne, D a li m e đ u d e m o ­
n i m a ( o d k o j i h su
r
morati s a d r ž a v a t i raspravu o razlici — dopusti l i se da je ima — ne bogovi izvrsniji)
i z m e đ u jednih bogova i drugih (jer se o svima kaže da su dobri), niti
postoje i n e k i d o b ­
r i , uz p o m o ć k o j i h
ljudska d u š a m o ž e
b
0 onoj i z m e đ u bogova i demona (jer se prema platonicima bogovi dostići istinsko bla­
uveliko razdvajaju od ljudi, dok se demoni smještavaju i z m e đ u bogova ženstvo?
1 ljudi), nego o razlici m e đ u samim demonima (5), ukoliko se to tiče
sadašnjeg pitanja. Naime, m e đ u mnogima se uobičajilo reći kako su
jedni demoni dobri, a drugi z l i ; a bilo takvo mnijenje samih platonika,
ili bilo kojih drugih, nikako se ne smije zaobilaziti rasprava o tome,
kako ne bi tkogod pomislio da treba slijediti dobre demone pa dok
teži i želi približiti se preko njih bogovima (o kojima vjeruje da su svi
dobri — kako bi mogao biti s njima nakon smrti) da ne zapadne
u mrežu opakim dusima te, obmanut i oblagan, ne zabludi daleko od
istinskoga Boga, s kojim je jedinim i u kojem je jedinom blažena ljud­
ska d u š a , to jest ona razborita i razumska (rationalis et intellectualis).

Demoni podložni strasti (3-11)

Daemones passionibus agitantur (3-11) 3. Koja je, dakle, razlika između dobrih i zlih demona? Pa tako Što Apulej pripisu­
je d e m o n i m a , d o k
platonik Apulej, raspravljajući o njima općenito i govoreći mnogo i m ne o d u z i m a r a ­
z b o r , a l i i m ne p r i ­
Daemones ani­ 3. Quae i g i t u r est differentia d a e m o n u m b o n o r u m et m a i o r u m ? o njihovim u z d u š n i m tijelima (6), šuti o vrlinama d u š a , kojima bi daje n i k a k v u v r l i n u
mo perturban-
tur. Quando q u i d e m Platonicus Apuleius de his universaliter disserens dotični bili obdareni, da su dobri. Prešutio je, dakle, uzrok blaženstva,
et t a m m u l t a loquens de aeriis e o r u m corporibus, de v i r t u t i b u s
tacuit a n i m o r u m , quibus essent praediti, si essent b o n i . Tacuit

(5) U mnogoboštvu razlikovanje bogova od demona ovisi o animističkom

i naturalističkom poimanju svemira u smislu da neke personificirane ideje ili
moći ne podliježu povredi (i da su po tom netrpne) dotično da podliježu po-
stajanju (i da su time trpne).
1
facinorosa M. (6) I u biblijsko-crkvenoj predaji nalazimo da je područje zraka ili uzduha
> lateque M . dodijeljeno nekoj demonskoj moći ili zloduhu: usp. Mudr 13, 2; Ef 2, 2.
 624 D E CIV. D E I 9, 3-4, 1
ergo beatitudinis causam, i n d i c i u m vero miseriae tacere n o n
potuit, confitens e o r u m mentem, qua rationales esse perhibuit,
n o n saltem i m b u t a m m u n i t a m q u e virtute passionibus a n i m i i r r a -
tionalibus n e q u a q u a m cedere, sed i p s a m quoque, sicut s t u l t a r u m
m e n t i u m mos est, procellosis q u o d a m m o d o perturbationibus agi-
t a r i . V e r b a n a m q u e eius de hac re ista sunt: Ex hoc ferme daemo­
num numero, inquit, poetae solent haudquaquam procul a veritate
osores et amatores quorumdam hominum deos fingere; hos prospe-
rare et evehere, illos contra adversari et affligere; / igitur et mise-
reri et indignari, et angi et laetari omnemque hu/mani animi faciem
pati, simili motu cordis et salo mentis per omnes cogitationum
aestus fluctuare. Quae omnes turbelae tempestatesque procul
1
deorum caelestium tranquillitate exsulant . N u m est i n his verbis
u l l a dubitatio, q u o d non a n i m o r u m aliquas inferiores partes, sed
ipsas d a e m o n u m mentes, quibus rationalia sunt a n i m a l i a , velut
p r o c e l l o s u m s a l u m dixit passionum tempestate t u r b a r i ? ut ne
h o m i n i b u s q u i d e m sapientibus c o m p a r a n d i sint, q u i huius m o d i
perturbationibus a n i m o r u m , a quibus h u m a n a non est i m m u n i s
infirmitas, etiam c u m eas huius vitae condicione patiuntur, mente
i m p e r t u r b a t a resistunt, n o n eis cedentes ad a l i q u i d a p p r o b a n d u m
vel p e r p e t r a n d u m , q u o d exorbitet ab itinere sapientiae et lege iusti-
tiae; sed stultis m o r t a l i b u s et iniustis non corporibus, sed m o r i b u s
similes (ut n o n d i c a m deteriores, eo quo vetustiores et debita
poena insanabiles), ipsius quoque mentis, ut iste appellavit, salo
fluctuant, nec i n veritate atque virtute, qua turbulentis et p r a v i š
affectionibus repugnatur, ex u l l a a n i m i parte consistunt.
Quae philoso­
4. 1. Duae sunt sententiae p h i l o s o p h o r u m de his a n i m i motibus,
phi de pertur­
bationibus prae- 4
quae G r a e c i -rcdc\hn, n o s t r i autem q u i d a m , sicut C i c e r o , perturba-
ceperint. 5 i mudraca, samo što se u njega svladavaju i podvrgavaju razboru, tako
tiones, q u i d a m afTectiones vel affectus , q u i d a m vero, sicut iste,
6
de graeco expressius, passiones v o c a n t . H a s ergo perturbationes
sive afTectiones sive passiones q u i d a m p h i l o s o p h i dicunt etiam
i n sapientem cadere, sed moderatas rationique subiectas, ut eis
leges q u o d a m modo, quibus ad necessarium redigantur m o d u m ,
d o m i n a t i o mentis imponat. H o c q u i sentiunt, P l a t o n i c i sunt sive
A r i s t o t e l i c i , c u m Aristoteles discipulus Platonis fuerit, q u i sectam
P e r i p a t e t i c a m condidit. A l i i s autem, sicut Stoicis, cadere ullas
3
A P U L E J , De deo Socratis, 12.
4
C I C E R O N , De finibus 3, 10, 35; Tuscul. 3, 4, 7; 4, 5, 10.
5
K V I N T I L I J A N , Instit. orat. 6, 2, 20.
6
A P U L E J , De deo Socratis 12.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 3-4, 1 625
ali nije mogao prešutjeti dokaz njihove bijede, priznajući kako njihov
um (mens) (prema kojem je ustvrdio da su razboriti — rationalis) ne
samo što nije prožet i zaštićen vrlinom od nerazboritih strasti duše,
nego je, d a p a č e , kao što je običaj glupih umova, smućivan olujnim
pometnjama. E v o njegovih riječi o tome: » O p ć e n i t o uzeto, iz toga
broja demona običavaju pjesnici preuzimati likove (pri čemu i nisu
daleko od istine) izmišljajući bogove kao mrzitelje i l i ljubitelje stano­
vitih ljudi; pa tu b o g o v i jedne usrećuju i uzdižu, a druge opet unesre-
ćuju i unizuju; i znaju se smilovati i razgnjeviti, mučiti se i radovati se,
trpjevši svakovrsna ljudska čuvstva; sličnim mijenama srca i burka-
njima uma bacani su p u č i n o m nesmirenih pomišljaja. Po svima tim
3 A
a smetnjama i olujama daleko su od spokoja nebeskih b o g o v a « ) .
I nema u tim riječima nikakve dvojbe, kako nisu posrijedi neki niži
dijelovi d u š a , nego sami umovi demona (po kojima su oni razumne
životinje) i o kojima reče: da su smućivani kao olujom burnih strasti.
D a p a č e , takvi su te se ne mogu usporediti ni s mudrim ljudima (7),
koji se — č a k u uvjetima ovoga života — n e s m u ć e n a uma odupiru
takvoj vrsti duševnih oluja (od kojih nije izuzeta ljudska s l a b o ć a ) te
ne popuštaju da bi dopustili i l i pak počinili štogod po čemu se skreće
s puta mudrosti i od zakona pravednosti; nego su demoni nalik na glupe
i nepravične smrtnike, ne po tijelima, nego po običajima — da ne ka­
žem, kako su j o š gori od njih, zbog toga što su stariji po opačini te
nepopravljivi i kad su zasluženo kažnjeni — , pa su tako bacani (kao
što Apulej reče) u oluji vlastitoga uma, a ne posjeduju ni istine ni vrline
— ni u jednom dijelu svoje duše — kojima bi se oduprli uzbunjenim
i sramotnim čuvstvima.
4. 1. M e đ u filozofima postoje dva mnijenja o onim gibanjima K a k v o je mnijenje
peripatetika i sto­
(motus) d u š e , koja G r c i nazivaju na§r\ (trpnje) (8); dok to neki naši ika o smutnjama
4 koje s p o p a d a j u d u -
poput Cicerona ) nazivaju pometnjama (perturbationes), drugi ih zovu
5
stanjima (affectiones) i l i čuvstvima (affectus) ), neki opet — poput
6
Apuleja, trpnostima (passiones), što je bliže grčkom značenju. ) D a k l e ,
neki filozofi k a ž u kako te pometnje, i l i stanja i l i trpnosti napadaju
da i m vladavina uma (dominatio mentis) na neki način n a m e ć e zakone
kojima se svode na n u ž n u mjeru. O n i koji tako misle i l i su platonici
ili aristotelovci, jer Aristotel, utemeljitelj peripatetičke sljedbe, bijaše
Platonov učenik (9). Ostali opet, poput stoika, ne dopuštaju u o p ć e
(7) Mudrac kojeg ima Augustin pred očima ne može biti kršćanin već
stoik.
(8) Npr. Platon, Phaedr. 251d. 252b; Aristotel, De an. 403, 2-19.
(9) Sprega mudrac-strast potječe od skeptika, stoika i epikurejaca,
a preko njih od Platona i još većma od Aristotela. Po Platonu, mudar čovjek
mudrošću spoznaje sam sebe te stječe snagu protiv bola pa je slobodan i sre­
tan. Aristotel rješava problem sustavnije: gleda mudraca s praktičkog,
političkog i spekulativnog gledišta. Mudrost je jedna od dijanoetskih (raza-
birnih) kreposti, a upravljena je prema djelovanju i istini. Vlastitost mudra-
čeva jest samodostatnost u kontemplativnoj djelatnosti. Strasti se smatraju
A Augustin ne navodi u cijelosti t o č n o Apulejeve r i j e č i .
 626 D E CIV. D E I 9, 4, 1-2
o m n i n o huiusce m o d i passiones i n sapientem n o n placet. H o s
autem, i d est Stoicos, Cicero i n l i b r i s De finibus bonorum et maio­
rum verbis magis q u a m rebus adversus Platonicos seu Peripate-
7
ticos certare c o n v i n c i t ; quando q u i d e m Stoici nolunt b o n a appel-
lare, sed c o m m o d a corporis et externa, eo quod n u l l u m b o n u m
volunt esse h o m i n i s praeter v i r t u t e m , t a m q u a m artem bene viven­
d i , quae n o n n i s i i n animo est. Haec autem isti s i m p l i c i t e r et ex
c o m m u n i loquendi c o n s u e t u đ i n e appellant bona; sed i n compara-
tione v i r t u t i s , q u a recte v i v i tur, p a r v a et exigua. E x quo fit, ut
CC 252 ab utrisque quodlibet vocentur, seu bona seu / c o m m o d a , p a r i
tamen aestimatione pensentur, nec i n hac quaestione S t o i c i dele-
ctentur n i s i novitate v e r b o r u m . V i d e tur ergo m i h i e t i a m i n hoc,
u b i quaeritur u t r u m accidant sapienti passiones a n i m i , a n ab eis /
PL 259 sit prorsus alienus, de verbis eos potius q u a m de rebus facere
c o n t r o v e r s i a m . N a m et ipsos n i h i l hine a l i u d q u a m Platonicos et
Peripateticos sentire existimo, q u a n t u m ad v i m r e r u m attinet, n o n
ad v o c a b u l o r u m sonum.
Gellio auctore - 2. U t e n i m alia o m i t t a m , quibus i d ostendam, ne l o n g u m
stoicus quidam
periclitans agi- faciam, a l i q u i d u n u m quod sit evidentissimum d i c a m . I n l i b r i s ,
tatus est.
quibus titulus est Noctium Atticarum, scribit A . Gellius, v i r elegan-
c
t i s s i m i eloquii et multae u n d e c u m q u e scientiae, se navigasse a l i -
quando c u m q u o d a m philosopho n o b i l i stoico. Is philosophus,
c
undecumque] ac facundae M .
7 A A u l o Gelije je, p r o v e v š i mladost u R i m u , o t i š a o u Atenu (oko 140. g.), gdje je
Usp. C I C E R O N , De finibus 4, 12, 30. 28, 79; 5, 8, 22; Tuscul. 4, 4, 8.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 4, 1-2 627
da takve trpnosti (ili strasti) mogu spopasti mudraca (10). Ciceron
u svojim knjigama o najvećem dobru i najvećem zlu pokazuje kako se
ti, to jest stoici, ne slažu s platonicima i l i peripateticima više u riječima
7
negoli u stvarima ); tako stoici ne žele nazvati dobrima (bona) ni tje­
lesne n i izvanjske stvari, nego samo koristima (commoda) jer ne d o ­
puštaju da za čovjeka i m a ikakva drugog dobra osim vrline, koja je
umijeće dobra življenja, a koje opet opstoji samo u duši. Ostali to na­
prosto i u skladu s uobičajenim jezikom nazivaju dobrima, samo što
su i m ona u usporedbi s onom vrlinom (s p o m o ć u koje se p r a v i č n o
živi) sitna i neznatna. Iz toga proizlazi, da kako god to jedni i drugi
nazivali (bilo dobra bilo koristi) Oni d o t i č n o m e pridaju istu vrijednost,
dok se stoici pri tome samo r a z m e ć u novošću riječi. M e n i se stoga čini
kako č a k i ovdje (gdje se istražuje da l i duševne trpnosti zahvaćaju
i mudraca i l i su one njemu posve tuđe) stranke se prepiru više o riječima
negoli o stvarima. D r ž i m , naime, kako tu i stoici misle upravo isto kao
i platonici i peripatetici, koliko se tiče same srži stvari, a ne zvuka riječi.
2. K a k o ne bih odviše duljio, preći ću preko ostalog, i da bih pokazao
što kanim, navest ć u samo jedan najočitiji primjer. «U knjigama što su
8 A
naslovljene kao Atičke noći, A u l o G e l i j e ) , m u ž dotjerana izričaja
i raznovrsna znanja, piše kako je jednom zgodom plovio s nekim gla­
sovitim stoičkim filozofom. Taj filozof (kao što to opširnije i podrob-
jednom od deset kategorija; one su vrsta kategorije kakvoće budući da u osjeti­
lima pobuđuju određen osjet. Aristotel (De an. 1, 403a. 16) opisuje osjete
vezane uz tijelo. To su učenje preuzeli skeptici, stoici i epikurejci. Tako je
Plotinovo poimanje aristotelovsko, a u isti mah i stoičko i epikurejsko: strast
je vezana uz djelovanje i gibanje, ali je uvjetovana tijelom u odrazu naslade,
želje ili straha te je počelo raspadanja, koje doduše ne dohvaća netrpnu i ne­
promjenljivu dušu; usp. C. Carbonara, La filosofia di Plodno, Napoli 1954.
(10) Netrpnost i neuzbudljivost mudraca pred bolom i teškoćama
preuzeta je od latinskih stoika kao što su Epiktet, Seneka, Marko Aurelije.
proučavao
filozofiju i napisao Noctes Atticae, zbirku kratkih ogleda i raznovrsnih obavijesti.
628 D E CIV. D E I 9, 4, 2
sicut latius et uberius, quod ego breviter attingam, narrat A . Gel-
8
l i u s , c u m i l l u d n a v i g i u m h o r r i b i l i caelo et m a r i periculosissime
iactaretur, v i t i m o r i s expalluit. I d a n i m a d v e r s u m est ab eis, q u i
aderant, quamvis i n m o r t i s v i c i n i a curiosissime attentis, u t r u m
d
necne philosophus a n i m o turbaretur. Deinde tempestate tran-
sacta m o x ut securitas praebuit colloquendi vel e t i a m garriendi
l o c u m , q u i d a m ex his, quos na vis i l l a portabat, dives luxuriosus
asiaticus p h i l o s o p h u m compellat illudens, quod extimuisset atque
palluisset, c u m ipse mansisset intrepidus i n eo q u o d impendebat
exitio. A t ille A r i s t i p p i S o c r a t i c i responsum rettulit, q u i c u m i n
re s i m i l i eadem verba ab h o m i n e s i m i l i audisset, respondit i l i u m
p r o a n i m a n e q u i s s i m i nebulonis merito non fuisse s o l l i c i t u m , se
autem p r o A r i s t i p p i a n i m a timere debuisse. H a c i l l o divite respon-
sione depulso postea quaesivit A . Gellius a philosopho n o n exagi-
t a n d i animo, sed discendi, quaenam i l l a ratio esset pavoris sui.
Q u i ut doceret h o m i n e m sciendi studio naviter accensum, p r o t u l i t
s t a t i m de s a r c i n u l a sua S t o i c i E p i c t e t i l i b r u m , i n quo ea scripta
essent, quae congruerent decretis Zenonis et C h r y s i p p i , quos fuisse
S t o i c o r u m principes novimus. I n eo l i b r o se legisse dicit A . Gellius
hoc Stoicis placuisse, quod a n i m i visa, quas appellant phantasias
nec i n potestate est u t r u m et quando incidant animo, c u m veniunt
ex t e r r i b i l i b u s et f o r m i d a b i l i b u s rebus, necesse est etiam sapien-
tis a n i m u m moveant, i t a ut paulisper vel pavescat metu, vel tristi-
tia contrahatur, t a m q u a m his passionibiis praevenientibus mentis
et rationis officium; nec ideo tamen i n mente fieri o p i n i o n e m m a l i ,
nec a p p r o b a r i ista eisque consentiri. H o c e n i m esse volunt i n
potestate idque interesse / censent inter a n i m u m sapientis et stulti,
q u o d stulti animus eisdem passionibus cedit atque accommodat
mentis assensum; sapientis autem, quamvis eas necessitate patia-
tur, retinet tamen de his, quae appetere vel fugere rationabiliter
debet, v e r a m et stabilem inconcussa mente sententiam. Haec ut
p o t u i n o n q u i d e m c o m m o d i u s A . Gellio, sed certe brevius et, ut
puto, planius exposui, quae ille se i n E p i c t e t i l i b r o legisse comme­
m o r a t e u m ex decretis S t o i c o r u m dixisse atque sensisse.
1
necne] -ne M .
!
A U L G E L I J E , Noct. Att. 19, 1; usp. A U G U S T I N , Quaest. in Heptat. 1, 30.
O DRŽ. BOŽJOJ 9 , 4 , 2 629
nije pripovijeda sam Gelije, dok ću ja navesti samo sažetak) problijedio
je od silnoga straha kad se brod stao veoma pogibeljno naginjati za
strahovita nevremena i s neba i s mora. O n i koji bijahu prisutni, iako
i m smrt bijaše blizu, najznatiželjnije su promatrali gledajući hoće l i se
filozofu d u š a smutiti. P o š t o je oluja prošla tako te se ljudima vratilo
pouzdanje, želja za razgovorom pa i zadirkivanjem, jedan od putnika
s broda, nekakav bogat raskošnik iz Azije, oslovi filozofa porugljivo
što se bijaše preplašio te problijedio, dok je sam ostao neustrašiv u n a t o č
smrtnoj pogibelji. Filozof mu je odvratio odgovorom sokratika A r i ­
stipa (koji čuvši u sličnoj prilici isti prigovor slična čovjeka) ovako mu
je odgovorio: »I s pravom se nisi bojao za d u š u takvog opakog nitkova,
dok sam se ja morao bojati za Aristipovu dušu.« T i m se odgovorom
filozof riješio b o g a t a š a . M a l o poslije A . Gelije upita filozofa, ne kako
bi mu prigovorio, nego kako bi doznao, što bijaše razlog njegovu
strahu. K a k o b i p o u č i o čovjeka što je gorio istinskom željom za znanjem,
filozof odmah izvadi iz svoje torbice knjigu stoika Epikteta, u kojoj
bijahu zapisane zasade koje su se slagale s naputcima Zenona i H r i -
zipa, o kojima znamo da su utemeljitelji stoičke filozofije . B
A . Gelije, kaže kako je u toj knjizi p r o č i t a o da stoici vjeruju u stanovita
d u š e v n a viđenja, koja nazivaju phantasiae (prividi, maštanja, pre­
a n a
d o d ž b e , p.p.), d kojima nitko nema vlasti, što se tiče toga da l i će
i kad će spopasti d u š u ; i kad te dolaze od užasnih i strašnih stvari, onda
se mora uznemiriti čak i m u d r a č e v a d u š a tako te zamalo poblijedi od
straha i l i se potišti od tuge, kao da su te strasti hitrije od djelovanja
samoga uma i razbora; zbog toga u umu ne nastaje nikakvo mnijenje
0 z l u , niti se odobravaju ta stanja i l i pak pristaje na njih. Stoici h o ć e
da je upravo to u čovjekovoj moći, i da je taj pristanak ono po č e m u
se razlikuje d u š a mudraca od duše glupaka, što d u š a glupaka p o p u š t a
tim strastima i prilagođuje prema njima sud svojeg uma; mudrac, do-
čim, iako ih po nužnosti trpi, z a d r ž a v a postojan u m i istinsko čvrsto
mnijenje o stvarima koje treba razborito i l i željeti i l i izbjegavati. Izlo­
žili koliko sam mogao (ne skladnije od samog Gelija, ali svakako kraće)
1 j o š — kako mislim — i jasnije, to o č e m u reče da je p r o č i t a o u E p i k t e -
tovoj knjizi, o izrijecima i mnijenjima na temelju stoičkih načela (11).
(11) Možda se nekad pretjeralo govoreći o značenju stoičke mudrosti
kao apatheie ( oc7i&dEia ), koju valja radije pojmiti kao duhovnu mirnoću i ve­
drinu. I Aristotel, povezujući apatheiu s cinicima, poistovjećuje ju s vedrinom
i mirnoćom ( ripenia ).
B Epiktet (god. 60—140). Njegov nauk zapisao je Arijan u djelima Diatribae i Enchiridion.
Zenon iz Citija (300. pr. K r . ) utemeljitelj s t o i č k e š k o l e . Hrizip (280—204. pr. K r . ) t r e ć i po
redu m e đ u s t o i č k i m prvacima. Sredio je nauk svojeg u č i t e l j a . A . Gelije prevodi prema A r i j a -
novu djelu Diatribae, kako k a ž e iz pete knjige. T i h je knjiga moralo biti osam, a s a č u v a n e su
samo č e t i r i .
 630 D E CIV. D E I 9, 4, 3
Consonant phi- _ 3. Q a e s i i t a sunt, aut n i h i l aut paene n i h i l distat / m t e r Stoi-
U 3. A k o je tomu tako, onda nema nikakve i l i gotovo nikakve razlike
l o s o p h i d e sere- . .
uitate sapien- e o r u m a h o r u m q u e p h i l o s o p h o r u m o p i n i o n e m de passionibus et
C
PL 260 p e r t u r b a t i o n i b u s a n i m o r u m ; utrique e n i m m e n t e m rationemque
sapientis ab e a r u m dominatione defendunt. E t ideo fortasse d i c u n t
eas i n sapientem n o n cadere Stoici, q u i a nequaquam eius sapien-
t i a m , q u a utique sapiens est, u l i o errore obnubilant aut labe sub-
vertunt. A c c i d u n t autem a n i m o sapientis salva serenitate sapien­
tiae p r o p t e r i l l a , quae c o m m o d a v e l i n c o m m o d a appellant, quam-
9
vis ea n o l i n t dicere b o n a v e l m a l a . N a m profeeto s i n i h i l i penderet
eas res ille philosophus, quas a m i s s u r u m se naufragio sentiebat,
s i c u t i est v i t a ista salusque c o r p o r i s : n o n i t a i l l u d p e r i c u l u m perhor-
resceret, ut p a l l o r i s e t i a m testimonio proderetur. V e r u m tamen
et i l l a m poterat p e r m o t i o n e m pati, et fixam tenere mente senten­
t i a m , v i t a m i l l a m salutemque corporis, q u o r u m a m i s s i o n e m m i n a -
b a t u r tempestatis i m m a n i t a s , n o n esse bona, quae illos quibus
inessent facerent bonos, sicut facit i u s t i t i a . Q u o d autem aiunt
ea nec b o n a appellanda esse, sed c o m m o d a : v e r b o r u m c e r t a m i n i ,
n o n r e r u m e x a m i n i deputandum est. Q u i d e n i m interest, u t r u m
aptius b o n a vocentur a n c o m m o d a , d u m tamen ne h i s p r i v e t u r
n o n m i n u s Stoicus q u a m Peripateticus pavescat et palleat, ea
n o n aequaliter appellando, sed aequaliter aestimando? A m b o sane,
si b o n o r u m i s t o r u m seu c o m m o d o r u m periculis a d flagitium v e l
facinus urgeantur, u t aliter ea retinere n o n possint, m a l l e se d i c u n t
haec amittere, quibus n a t u r a corporis salva et i n c o l u m i s habetur,
q u a m i l l a committere, quibus i u s t i t i a violatur. I t a mens, u b i fixa
e
est ista sententia, nullas perturbationes, etiamsi a c c i d u n t inferio­
ribus a n i m i partibus, i n se contra r a t i o n e m praevalere p e r m i t t i t ;
q u i n i m m o eis i p s a d o m i n a t u r eisque n o n consentiendo et potius
resistendo r e g n u m v i r t u t i s exercet. T a l e m describit e t i a m V e r g i l i u s
Aenean, u b i a i t :
10
Mens immota manet, lacrimae volvuntur inanes .
- aceidant M .
' Usp. C I C E R O N , De finibus 3, 21, 69.
> V E R G I L I J E , Aen, 4, 449.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 4, 3 631
i z m e đ u mišljenja stoika i ostalih filozofa a o trpnjama i smutnjama
d u š a (de passionibus et perturbationibus animorum) (12); i jedni
i drugi brane u m i razbor mudraca od njihove prevlasti. A stoici m o ž d a
zbog toga k a ž u kako strasti ne spopadaju mudraca što one nikakvom
zabludom ne zamagljuju niti kakvim p o s r n u ć e m ruše onu mudrost po
kojoj i jest mudar. A k a d se one i d o g a đ a j u u duši mudraca, ne odu­
zimajući mu m i r n o ć u mudrosti, onda je to zbog onih stvari koje nazi­
vaju korisnima i l i nekorisnima (to jest: pogodama i l i nepogodama,
p.p. — commoda vel incommoda), b u d u ć i ih ne žele nazivati dobrima
9
ili zlima ). Jer, doista, da dotični filozof nije nimalo cijenio one stvari
koje je ćutio da će izgubiti pri brodolomu (kao š t o su život i l i tjelesno
zdravlje), onda ga ne b i onoliko ni u ž a s n u l a pogibelj te je o tome p o ­
svjedočio svojim bljedilom. P a ipak, on m o g a š e i pretrpjeti spome­
nuto u z b u đ e n j e i čvrsto se u umu držati mnijenja kako život i tjelesno
zdravlje (koje bijahu ugroženi silinom oluje) nisu ona dobra koja svoje
posjednike čine d o b r i m , kao što ih čini pravičnost.
A što opet k a ž u kako te stvari ne treba nazivati dobrima, nego pogo­
dama ( i l i koristima), o tome valja misliti k a o o nadmetanju riječima,
a ne kao o istraživanju samih stvari. Z a r je, naime, v a ž n o da l i se pri­
kladnije nazivaju dobrima i l i pogodama, k a d o d straha da ih ne bude
lišen ništa se manje ne plaši i ne blijedi stoik negoli peripatetik, tako i h
nejednako i m e n u j u ć i , a l i jednako vrednujući? Doista, i jedni i drugi,
ako b i uz pogibelj po ta dobra i l i pogode bili natjerivani na kakvu
sramotu i l i zlodjelo, tako da i h drukčije ne b i mogli z a d r ž a t i , kažu kako
bi radije ostali bez njih (to jest: stvari potrebnih za život i zdravlje tijela)
nego da počine nasilje nad pravičnošću. Stoga u m u kojem je učvr­
š ć e n o takvo mnijenje ne d o p u š t a d o t i č n i m pomutnjama (čak ako i ne
zahvate niže dijelove duše) da mu nadvladaju razbor; naprotiv, o n
njima vlada, i ne samo što ne pristaje na njih nego i m se j o š opire, i tako
o d r ž a v a prevlast vrline (13). T a k v i m i Vergilije opisuje Eneju, kad
kaže:
1 0 c
»Ali m u se ne giba volja, odronjuju suze se z a l u d « ) .
(12) Slijedeći Cicerona Augustin nastoji smanjiti razliku, da ne rečemo
izjednačiti stoičko i platoničko učenje o strastima. Međutim to ne odgovara
istini. Jedno je metafizičko, fizičko i moralno polazište u stoika a drugo u pla­
tonika.
(13) Augustin podatke o stoičkoj nauci crpi ponajviše iz 'Cicerona
i Varona. U raznim djelima, govoreći o mudrosti, o životu ili sreći, upotrebljava
stoičke pojmove i shvaćanja. Međutim u njegovo je doba epikurejska i stoička
filozofija bila zamrla; o njima se još nešto moglo čuti po govorničkim školama,
inače — kako sam veli — od njih ne bijaše ostao no ledeni prah (usp. Ep,
118, 2, 12. 3, 21; o tom: M . Spanneut, Le stoicisme et S. Augustin, u »Forma
futuri« 1975, 896-914).
C Suvremeni komentatori misle kako je Augustin ili krivo shvatio stih, ili je nategao z n a č e n j e ,
kako Vergilije nije mislio. Prema njima izvornik »Mens inmota manet, lacrimae volvuntur
inanes« z n a č i da u m (mens) pripada E n e j i , a suze (lacrimae) D i d o n i . Tako bi bilo i prema
M a r e t i ć e v u prijevodu. Prema Augustinu i jedno i drugo se t i č e Eneje. Posve je m o g u ć e da je
Augustin ipak pogodio pravi smisao.
 632 D E CIV. D E I 9, 5 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 5 633

Quae sit chn- 5, jsj n est nunc necesse copiose ac diligenter ostendere, quid 5 . Sad nije potrebno obilato i pomno izlagati što o tima trpno- strasti koje spopa-
0 J r r
. i v t v^ , • , daju duse k r š ć a n a
stiana eruditio . . . ... . „ . . . . .
T
A
s t i m a n a u č a v a b o ž a n s k o Pismo, koje s a d r ž a v a kršćanski nauk. Jer n e o d v l a č e ih u po-

de moderatione de istis passionibus doceat S c n p t u r a divina, q u a C h r i s t i a n a eru- Sveto pismo podvrgava sam u m Bogu, da njime upravlja i da mu p o - ^ u
ne 8
v r nj
n
h v j e
"
sericor ciia ~
C de
m i
^ i t i o continetur. Deo quippe i l l a i p s a m m e n t e m subicit regendam m a ž e , dok u m u podređuje te trpnosti, kako b i se ublažile i obuzdale te
cc 254 et i u v a n d a m mentique passiones i t a moderandas atque frenandas, okrenule na korist pravde. Stoga mi u svojem nauku ne pitamo toliko
ut i n u s u m iustitiae convertantur. Denique i n d i s c i p l i n a n o s t r a da li se srdi p o b o ž n a d u š a , nego zašto se srdi; ) ne pitamo da l i je 11

non t a m q u a e r i t u r u t r u m pius animus irascatur, sed quare irasca- 12

t u ž n a , nego zbog čega je t u ž n a ; ) i ne pitamo da l i se plaši, nego čega
1 1 12
t u r ; nec u t r u m sit tristis, sed unde sit tristis ; nec u t r u m timeat, se p l a š i . ) 13

13
sed q u i d t i m e a t . I r a s c i e n i m peccanti ut corrigatur, c o n t r i s t a r i
p r o afflicto ut liberetur, timere p e r i c l i t a n t i ne pereat nescio u t r u m
q u i s q u a m sana consideratione reprehendat. N a m et m i s e r i c o r d i a m
14
S t o i c o r u m est solere c u l p a r e ; sed quanto honestius ille Stoicus
m i s e r i c o r d i a perturbaretur h o m i n i s l i b e r a n d i q u a m t i m o r e nau-
fragii. Longe melius et humanius et p i o r u m sensibus accommoda-
tius Cicero i n Caesaris laude locutus est, u b i ait: Nulla de virtu-
PL 261 tibus tuis nec admi/rabilior nec gratior misericordia 15
est . Quid
est autem m i s e r i c o r d i a n i s i alienae miseriae quaedam i n nostro
Naime, srditi se na grešnika (kako b i se taj popravio), rastužiti se zbog
nesretnika (kako b i se izbavio), bojati se zbog ugroženika (kako ne b i
poginuo) — ne znam b i l i itko zdrava razbora tomu prigovorio. Istina,
14
u stoika je običaj optuživati i m i l o s r đ e ) ; ali koliko bi časnije bilo da
8
je onoga stoika ganulo m i l o s r đ e (kako b i izbavio čovjeka) negoli što
ga spopade strah od brodoloma (14). D a l e k o bolje i ljudskije te primje­
renije p o b o ž n i m čuvstvima govori Ciceron u pohvalu Cezaru, kad kaže:
»Od svih tvojih vrlina ni jedna nije ni divnija ni ugodnija od milo­
15

corde compassio, q u a utique s i possumus subvenire c o m p e l l i m u r ?
Servit autem motus iste r a t i o n i , quando i t a praebetur misericor­
dia, ut i u s t i t i a conservetur, sive c u m indigenti t r i b u i t u r , sive c u m
ignoscitur paenitenti. H a n e Cicero locutor egregius n o n dubitavit
appellare v i r t u t e m , q u a m Stoicos inter v i t i a numerare n o n pudet,
qui tamen, ut docuit l i b e r E p i c t e t i , n o b i l i s s i m i S t o i c i , ex decretis
Zenonis et C h r y s i p p i , q u i huius sectae p r i m a s habuerunt, huiusce
m o d i passiones i n a n i m u m sapientis admittunt, q u e m v i t i i s o m n i ­
bus l i b e r u m volunt. Unde fit consequens, ut haec i p s a n o n putent
v i t i a , quando sapienti sic aceidunt, ut c o n t r a v i r t u t e m mentis ratio-
nemque n i h i l possint, et u n a sit eademque sententia Peripateti-
c o r u m v e l e t i a m P l a t o n i c o r u m et i p s o r u m S t o i c o r u m , sed, ut ait
T u l l i u s , v e r b i controversia i a m d i u torqueat homines Graeculos
16
contentionis cupidiores q u a m v e r i t a t i s . S e d adhuc m e r i t o quaeri
potest, u t r u m a d vitae praesentis pertineat i n f i r m i t a t e m e t i a m i n
quibusque bonis officiis huiusce m o d i perpeti affectus, saneti vero
A n g e l i et sine i r a puniant, quos accipiunt aeterna D e i lege punien-
dos, et miseris sine miseriae compassione subveniant, et pericli-
s r đ a . « ) Jer što li je drugo milosrđe ako nije nekakvo suosjećanje t u đ e
bijede u n a š e m u srcu, koje nas nagoni da pomognemo onoliko koliko
m o ž e m o ? Jer to g a n u ć e služi razboru kad se milosrđe tako pokazuje
da se o d r ž a v a pravda, bilo kad se daruje s i r o m a š n o m u , bilo kad se
o p r a š t a pokajniku (15). Ciceron, izvrsnik riječi, ni malo ne oklijeva
nazvati milosrđe vrlinom, dok se stoici ne stide ubrajati ga m e đ u
poroke, iako (kao što n a u č a v a knjiga Epikteta, najistaknutijeg stoika,
po naputcima Zenona i K r i z i p a , prvaka te sljedbe) stoici su puštali
strasti te vrste u dušu mudraca, kojeg su opet željeli slobodna od svih
poroka. Iz toga slijedi kako te trpnosti nisu smatrali porocima kad su
na mudraca tako djelovale da nisu ništa mogle protiv krepčine uma
i razbora, pa je jedno te isto mnijenje i peripatetika i platonika i samih
stoika, ali (kako kaže Ciceron): Prepirka riječima već odavno muči
16
ljude Grčiće, kojima je više do nadmetanja negoli do istine ).
N u , s pravom se j o š m o ž e pitati: ne pripada l i slaboći sadašnjega života
da pri dobrim djelima ove vrste mi trpimo takva čuvstva, dok sveti
anđeli i bez srdžbe kažrijavaju one koje primaju na kaznu po vječnome
zakonu Božjem, te p o m a ž u bijednicima, a bez sučuvstva bijede; i p r i -

(14) Pozivajući se na Epiktetove Dissertationes ab Arriano digestae,

Gelije ih ne navodi doslovno (19, 1, 15-20).
(15) Obrađuje se tema simpatije (auujidOeta), uzete kao sućut i sutrpljenje
(usp. Diodor, Bibl. 13, 57, 2), ali još više kao suučestvovanje i suopćenje, kao
suodnošaj, što su temeljne kategorije prijateljstva, uzajamnosti i pravednosti,
11
pojma koji je zajednički starim filozofijama (npr. Aristotelovoj, Epikurovoj,
Usp. Ps 2, 5. stoičkoj), a u novije doba obrađivan je gotovo u svim romantičkim i anglosakson­
12
Usp. Ps 43 (42), 6; 2 K o r 7, 8—11. skim filozofijama.
13
Usp. Ps 19 (18), 10; F i l 2, 12; R i m 11, 20.
14
Usp. A U G U S T I N , De civ. Dei 14, 8, 9; E P I K T E T , Man. 16. A Ili: strastima, g a n u ć i m a , č u v s t v i m a (passiones).
15
C I C E R O N , Pro Ligorio 12, 37. B Stoici razlikuju milost i sućut ( s u o s j e ć a n j e ) , pa ovu drugu o s u đ u j u : » S u o s j e ć a n j e je porok
16
C I C E R O N , De oratore 1, 11, 47. slabe d u š e « (Seneka, De clementia; 2,5), dok su milost i blagost z n a č a j k e svih dobrih ljudi.
 634 D E CIV. D E I 9, 5-7
tantibus eis, quos diligunt, sine timore opitulentur; et tamen ista-
r u m n o m i n a p a s s i o n u m consuetudine locutionis humanae e t i a m
i n eos usurpentur propter q u a m d a m o p e r u m s i m i l i t u d i n e m , n o n
propter affectionum infirmitatem, sicut ipse Deus secundum S c r i -
cc 255 pturas i r a s c i t u r , nec tamen u l l a passione turbatur. H o c / e n i m
v e r b u m vindictae usurpavit effectus, n o n illius turbulentus affectus.
Abest modera- 6. Q u a i n t e r i m de sanctis Angelis quaestione d i l a t a videamus
tio a mente dae­
monum. q u e m ad m o d u m dicant P l a t o n i c i medios daemones inter deos et
homines constitutos istis p a s s i o n u m aestibus fluctuare. S i e n i m
mente ab his l i b e r a eisque dominante motus huiusce m o d i pate-
rentur, n o n eos diceret Apuleius s i m i l i m o t u cordis et salo mentis
11
p e r omnes c o g i t a t i o n u m aestus fluctuare . Ipsa i g i t u r mens e o r u m ,
i d est pars a n i m i superior, qua rationales sunt, i n qua v i r t u s et
sapientia, si u l l a eis esset, passionibus turbulentis i n f e r i o r u m a n i m i
p a r t i u m regendis moderandisque dominaretur; ipsa, i n q u a m , mens
e o r u m , sicut iste Platonicus confitetur, salo p e r t u r b a t i o n u m fluc-
tuat. Subiecta est ergo mens d a e m o n u m passionibus l i b i d i n u m ,
f bi ugodili bogovima a potaknuli ljude na nasljedovanje dobrih običaja,
f o r m i d i n u m , i r a r u m atque h u i u s m o d i ceteris. Quae i g i t u r pars
PL 262 i n eis l i b e r a est composque sapientiae, qua placeant diis et / a d
b o n o r u m m o r u m s i m i l i t u d i n e m h o m i n i b u s consulant, c u m e o r u m
mens p a s s i o n u m v i t i i s subiugata et oppressa, q u i d q u i d rationis
naturaliter habet, ad fallendum et decipiendum tanto acrius inten-
dat, quanto eam magis possidet nocendi cupiditas?
Dii quoque pas­ 7. Q u o d si q u i s q u a m dicit, n o n ex o m n i u m , sed ex m a i o r u m
sionibus agi-
tantur. d a e m o n u m n u m e r o esse, quos poetae q u o r u m d a m h o m i n u m oso-
res et amatores deos n o n p r o c u l a veritate confingunt (hos e n i m
d i x i t A p u l e i u s salo mentis per omnes cogitationum aestus fluctua­
re): quo m o d o i s t u d intellegere poterimus, quando, c u m hoc dice­
ret, n o n q u o r u m d a m , i d est m a i o r u m , sed o m n i u m d a e m o n u m
17
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 12.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 5-7 635
tječu u p o m o ć u g r o ž e n i c i m a koje vole, a bez straha; pa ipak se po ljud­
skoj jezičnoj navici imena tih strasti primjenjuju i na anđele a zbog
nekakve sličnosti u djelima, ne zbog slabosti čuvstva (16), kao što se
prema Svetom pismu i sam B o g srdi, ali se ne smućuje nikakvom
strašću (17). Jer ta riječ znači posljedak njegove osvete, a ne neko nje­
govo silovito č u v s t v o . c
6. Nego, odloživši privremeno pitanje o svetim a n đ e l i m a , pogle­ Pre ma A p u l e j u, ko­
je strasti u z b u đ u j u
dajmo kako ono platonici kažu da su demoni postavljeni po sredini demone, s p o m o ć u
i z m e đ u bogova i ljudi te da su bacani burama strasti. D a i m u m bijaše kojih ljudi osigura­
vaju p o m o ć u b o ­
od tih slobodan i s vlašću nad tim čuvstvima, Apulej ne bi rekao: gova
Trpjevši svakovrsna ljudska čuvstva; sličnim mijenama srca i burka-
17
njima uma bacani su p u č i n o m nesmirenih p o m i š l j a j a . ) D a k l e , sam
njihov um (to jest: viši dio duše po kojem su razboriti, u kojem je vrlina
i mudrost — ako ih oni u o p ć e imaju — koji bi svladavao burne strasti
nižih dijelova duše, upravljajući njima i ublažujući ih), k a ž e m : sam
taj njihov u m , kako priznaje taj platonik, izložen je buri smutnji.
I tako, um demona je podvrgnut strastima p o ž u d e , straha, srdžbe i slič­
nih. Stoga, koji je dio u njima slobodan i sposoban za mudrost, kojom
kad već um njihov (podvrgnut i p o t l a č e n porocima strasti) što god
razbora u naravi i m a , to ga žešće upotrebljava za prijevaru i obmanu
što ga više obuzima pohlepa da nanosi zlo? (18).
7. Kaže l i tkogod, kako posrijedi nisu svi, nego samo opaki de­ O tome š t o plato­
nici tvrde, kako su
moni o kojima pjesnici — ne daleko od istine — izmišljaju priče kao bogovi oklevetani
pjesničkim izmi­
o bogovima mrziteljima i ljubiteljima nekih ljudi (a to su oni o kojima š l j o t i n a m a o suko­
Apulej kaže da su »bur kanjima uma bacani p u č i n o m nesmirenih po­ bu o p r e č n i h ž e l j a ,
jer je to z n a č a j k a
mišljaja«) — kako da to razumijemo kad je Apulej rekavši te riječi d e m o n i , a ne bo­
gova
opisivao ne samo neke, naime: samo zle demone, nego posredništvo
(16) lema česta u Starom zavjetu, većinom sa značenjem prirodnih
sila: npr. 2 Sam 24, 16; 2 Kr 19, 35; Dn 13, 55.
(17) To je u Pismu redovno izražaj Božje providnosti i pravde: npr.
Ps 78 (77), 21; Jr 4, 8; Iv 3', 36; Rim 1, 18; Kol 3, 6. Tako često Augustin
u tumačenju Psalama (Enarrationes in psalmos).
(18) Demonova misao ili um, nužno vezan uz nastanak pojedinog
učinka, pojave i događaja, ne može biti opredjeljiv i hegemoničan (vodeći)
kao čovjekov um: to je skupno učenje svih filozofija koje sadrže raspravu
o demonologiji, osim možda Jamblihove [De myst. 1, 10, 19).
C Crkveni oci su č e s t o raspravljali o B o ž j o j s r d ž b i u Bibliji. Takva su se mjesta t u m a č i l a
alegorijski. Augustin se č e s t o n a v r a ć a na taj predmet (Contra adversarium Legis et Prophe-
tarum. 1, 40.).
 636 D E CIV. D E I 9, 7-8 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 7-8 637

medietatem propter aeria corpora inter deos et homines describe-
bat? H o c e n i m a i t fingere poetas, q u o d ex i s t o r u m d a e m o n u m
n u m e r o deos faciunt et eis d e o r u m n o m i n a i m p o n u n t et quibus
voluerint h o m i n i b u s ex his amicos inimicosque d i s t r i b u u n t ficti
c a r m i n i s i m p u n i t a licentia, c u m deos ab his d a e m o n u m m o r i b u s
et caelesti loco et beatitudinis opulentia remotos esse perhibeat. Haec
est ergo fictio p o e t a r u m deos dicere, q u i d i i n o n sunt, eosque sub
d e o r u m n o m i n i b u s inter se decertare propter homines, quos p r o
studio p a r t i u m diligunt v e l oderunt. N o n p r o c u l autem a veritate
dicit hane esse fictionem, q u o n i a m deorum appellati vocabulis,
q u i d i i n o n sunt, tales tamen describuntur daemones, quales sunt.
Denique hine esse dicit h o m e r i c a m i l l a m M i n e r v a m , quae mediis
l8
coetibus Graium cohibendo AchUli intervenit . Q u o d ergo M i n e r v a
c c 2 5 6
i l l a fuerit, p o e t i c u m v u l t esse / figmentum, eo q u o d M i n e r v a m deam
putat eamque inter deos, quos omnes bonos beatosque credit, i n
alta aetheria sede collocat, p r o c u l a conversatione m o r t a l i u m ; q u o d
autem aliquis daemon fuerit Graecis favens Troianisque contra-
rius, sicut alius adversus Graecos T r o i a n o r u m opitulator, q u e m
Veneris seu M a r t i s n o m i n e i d e m poeta commemorat, quos deos
iste t a l i a n o n agentes i n habitationibus caelestibus ponit, et h i
daemones p r o eis, quos amabant, contra eos, quos oderant, inter
se decertaverint: h o c n o n p r o c u l a veritate poetas dixisse confes-
sus est. De his quippe ista dixerunt, quos h o m i n i b u s s i m i l i m o t u
cordis et salo mentis p e r omnes cogitationum aestus fluctuare
testatur, ut p o s s i n t « amores et o d i a n o n p r o iustitia, sed sicut
populus s i m i l i s e o r u m i n venatoribus et aurigis secundum s u a r u m
19
studia p a r t i u m p r o aliis adversus alios e x e r c e r e . I d e n i m vide­
tur philosophus curasse Platonicus, ne, c u m haec a poetis cane-
rentur, n o n a daemonibus mediis, sed ab ipsis diis, q u o r u m n o m i n a
20
poetae fingendo p o n u n t , fieri crederentur.
svih demona — a zbog njihovih uzdušnih tijela — i z m e đ u bogova
i ljudi?
Kaže kako pjesnici to izmišljaju što neke od tih demona pretvaraju
u bogove, pridaju i m imena bogova, pa ljudima kojima ushtjednu
jedne od njih dodjeljuju kao prijatelje, druge kao neprijatelje (a sve
prema nekažnjenoj slobodi izmišljanja pjesama), dok tvrdi kako su
bogovi od običaja tih demona daleko i po nebeskom smještaju i po
obilju blaženstva. Te je tako pjesnička izmišljotina nazivati bogovima
one koji to nisu pa ih prikazivati kako se pod b o ž a n s k i m imenima
i z m e đ u sebe sukobljavaju a zbog ljudi koje iz strančarskog žara i l i
ljube i l i mrze. N u , kaže da ta izmišljotina nije daleko od istine, jer iako
se imenima bogova nazivaju oni koji nisu bogovi, demoni se ipak
opisuju onakvima kakvi jesu. Z a t i m kaže kako je takva Homerova
M i n e r v a , »koja je usred okupljenih G r k a posredovala kako b i obuz­
1 8 A
dala A h i l a « ) . Kaže, dakle, kako je pjesnička izmišljotina da bi to
bila Minerva, jer misli da je Minerva božica te je smještena m e đ u
bogovima, o kojima svima vjeruje da su dobri i blaženi, prebivajući
na uzvišenom eterskom staništu, daleko od dodira sa smrtnicima; ali
priznaje kako postojaše nekakav demon sklon G r c i m a a nesklon
Trojancima, kao i jedan drugi protivnik G r k a a p o m a g a č Trojanaca
B
(kojega isti pjesnik spominje pod imenom Venere ili M a r s a , iako su ti
bogovi koji ne čine takve stvari i koje on smješta na nebeska staništa)
i ti su se demoni tukli i z m e đ u sebe za one koje su voljeli a protiv onih
koje su mrzili, a što je pjesnički opis koji nije daleko od istine.
D a k a k o , oni govorahu o onima koji, prema njegovu svjedočenju, trpe
svakovrsna ljudska čuvstva; sličnim »mijenama srca i burkanjima uma
bacani su p u č i n o m nesmirenih pomišljaja«, pa se tako i mogu preda­
vati svojim ljubavima i m r ž n j a m a (bez obzira na pravednost), upravo
kao što svjetina, koja je nalik na njih, prema svojoj navijačkoj strasti
podupire svoje miljenike nasuprot protivnicima, pri borbama sa zvije­
1 9 c
rima i l i trkama k o l a ) . Čini se kako se n a š filozof platonik trudio da
se to o č e m u pjesnici pjevaju ne pripisuje bogovima (kojih se imenima
20
pjesnici služe u izmišljanju), nego p o s r e d n i č k i m demonima ) (19).

8. A l i , zar ne treba malo zaviriti u samu odredbu demona — Tvrdnja platonika

. . „ A p u l e j a o nebeskim
kojom ih doista sve o b u h v a ć a — gdje kaže kako su demoni po rodu bogovima, o u z d u š -

Natura daemo- 8. Quid? i l l a i p s a definitio d a e m o n u m p a r u m n e intuenda est živa bića, po duši skloni strastima, u m o m razboriti, tijelom u z d u š n i , ™^mays°kTm V -
e

21 A d i m a
a po vremenu v j e č i t i ) ? M e đ u tih pet spomenutih svojstava o n ne
pientia atque (ubi certe omnes determinando complexus est), q u o d ait daemo­
beatitudine
nes esse genere a n i m a l i a , animo passiva, mente rationalia, cor­ (19) U pjesničkim djelima postupak se bogova i demona ne prikazuje
P L 263
21 tako da ga može opravdati opredjeljivanje između dobra i zla, nagrade i kazne;
pore aeria, tempore a e t e r n a ? I n quibus quinque c o m m e m o r a t i s
to jest ne vodi ga pravda koja ravna svemirom: tako neki filozofi, npr. Platon
(Politeia 396d ss), a i pjesnici, npr. Pindar (Olymp. 1).
:
possent M. A Minerva je tu Homerova Atena.
B U Homera Afrodita i Ares.
C Venationes (veoma s l o ž e n e borbe o s u đ e n i h z l o č i n a c a ili gladijatora s divljim zvijerima
u cirku) te aurigae ( v o z a č i t r k a ć i h kola u cirku) bijahu najomiljenije zabave drevnog rimskog
18
A P U L E J , De deo Socratis 11; H O M E R , //. 1, 192—198. puka. Te trke s kolima trajale su sve do V I s t o l j e ć a . Takve n a v i j a č k e strasti znale su i u k r š ć a n ­
19 skom R i m u dovesti do g r a đ a n s k i h nereda.
Usp. A U G U S T I N , Enarr. in ps. 39, 8—9; 53, 10; J A M B L I H , De myst.l,
A Usporedi O Sokratovu Bogu, 12: » B o g ne treba d o ž i v l j a v a t i nikakvo vremenito č u v s t v o ,
15—19; vidi gore 8, 14, 1. bilo ljubavi ili m r ž n j e . Njega ne m o ž e spopasti ni s r d ž b a ni blagost, ne m o ž e biti obuzet strahom,
20
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 12. niti uznesen r a d o š ć u . Nego, o s l o b o đ e n svih strasti d u š e , bog ne m o ž e nikad ni ž a l i t i ni radovati
21
A P U L E J , De deo Socratis 13. se, niti o s j e ć a t i ikakve iznenadne sklonosti ili n e s k l o n o s t i . «
638 D E CIV. D E I 9, 8
h
n i h i l dixit o m n i n o , q u o daemones c u m bonis saltem h o m i n i b u s
i d viderentur habere commune, q u o d n o n esset i n m a l i s . N a m ipsos
homines c u m aliquanto latius describendo complecteretur, suo loco
de i l l i s dicens t a m q u a m de infimis atque terrenis, c u m prius dixis-
set de caelestibus diis, ut commendatis duabus partibus ex s u m m o
et infimo u l t i m i s tertio loco de mediis daemonibus loqueretur: Igi­
tur homines, inquit, ratione gaudentes , {
oratione pollentes, immor-
talihus animis, morihundis memhris, levibus et anxiis mentibus,
brutis et obnoxiis corporibus, dissimilibus moribus, similibus erro-
ribus, pervicaci audacia, pertinaci spe, casso lahore, fortuna caduca,
singillatim mortales, cuncti tamen universo genere perpetui, vicis-
sim sufficienda prole mutabiles, volucri tempore, tarda sapientia,
cita morte, querula vita terras incolunt . 22
C u m h i c t a m m u l t a dice-
ret, quae a d p l u r i m o s homines pertinent, n u m q u i d e t i a m i l l u d
tacuit, q u o d noverat / esse p a u c o r u m , u b i ait tarda sapientia?
Q u o d si praetermisisset, n u l l o m o d o recte genus h u m a n u m descrip-
tionis huius t a m intenta diligentia terminasset. C u m vero d e o r u m
excellentiam commendaret, i p s a m beatitudinem, quo volunt h o m i ­
nes per sapientiam pervenire, i n eis affirmavit excellere. P r o i n d e
si aliquos daemones bonos vellet intellegi, a l i q u i d e t i a m i n ipso-
r u m descriptione poneret, unde vel c u m diis a l i q u a m beatitudinis
p a r t e m , vel c u m h o m i n i b u s qualemcumque sapientiam putaren-
t u r habere c o m m u n e m . N u n c vero n u l l u m b o n u m e o r u m comme-
m o r a v i t , quo b o n i discernuntur a malis. Quamvis et e o r u m mali-
tiae l i b e r i u s exprimendae pepercerit, n o n t a m ne ipsos, q u a m
ne cultores e o r u m , a p u d quos loquebatur, offenderet: significavit
tamen prudentibus, q u i d de i l l i s sentire deberent, quando q u i d e m
deos, quos omnes bonos beatosque c r e d i voluit, ab e o r u m passio­
nibus atque, ut ait ipse, turbelis o m n i modo separavit, sola illos
c o r p o r u m aeternitate coniungens, a n i m o autem n o n diis, sed
h o m i n i b u s similes daemones apertissime inculcans; et hoc n o n
sapientiae bono, cuius et homines possunt esse participes, sed
perturbatione passionum, quae stultis malisque dominatur, a sapien-
tibus vero et bonis i t a regitur, ut m a l i n t eam n o n habere q u a m
vincere. N a m s i n o n c o r p o / r u m , sed a n i m o r u m aeternitatem c u m
diis habere daemones vellet intellegi, n o n utique homines ab huius
rei consortio separaret, q u i a et h o m i n i b u s aeternos esse animos pro-
h
quod M.
1
cluentes M .
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 8 639
spominje ništa što bi se činilo da demoni imaju zajedničko barem
s dobrim ljudima, a što se ne nalazi i u zlih ljudi. Naime, pošto je po­
nešto proširio opis kako bi obuhvatio i same ljude, na svojem je mjestu
govorio o njima kao o najnižim i zemaljskim, dok prije bijaše govorio
0 nebeskim bogovima, pa je opisavši ta dva dijela (najviši i najniži),
na trečem mjestu govorio o posljednjim, srednjim demonima. Rekao
je: »Ljudi, dakle, koji uživaju razbor, odlikuju se zborom, te besmrtnim
d u š a m a a smrtnim u d o v i m a ; nestalnim i tjeskobnim umovima, ne­
zgrapnim i ranjivim tijelima, različitim običajima, sličnim zabluda­
ma; ustrajni su po savršenosti, nepopustljivi u nadi, zaludni po radu,
nepostojane sreče; p o j e d i n a č n o su smrtnici, d o č i m svi zajedno kao
rod su vječni, dok jedan naraštaj susljedice smjenjuje drugi; kratka su
vremena, spore mudrosti, brze smrti, pa žalovita života — oni takvi
22
nastavaju zemlje.« )
1 dok je toliko toga rekao što se tiče većine ljudi, da li je prešutio ono
o č e m u znadijaše kako pripada tek malom broju njih, kad kaže da su
»spore m u d r o s t i « ? Naime, da je to bio propustio, nikako ne bi ( u n a t o č
svoj svojoj pomnji) pružio potpun opis ljudskoga roda. A dok je opet
isticao izvrsnost bogova, ustvrdio je kako se oni odlikuju upravo onim
b l a ž e n s t v o m koje ljudi žele doseći m u d r o š ć u . Prema tome, da je htio
da se shvati kako su i neki demoni dobri, on b i i u opis o njima samima
unio štogod po č e m u bi se mislilo kako i m je zajednički s bogovima
kakav dio blaženstva i l i pak s ljudima bilo kakva mudrost. N u , nije
spomenuo nikakvo njihovo dobro, po kojem bi se oni dobri razlikovali
od zlih.
Inače je p o p r i l i č n o p o š t e d i o i samu njihovu zloću (izlažući o njoj), ne
toliko kako ne b i povrijedio same demone, koliko kako ne bi povrijedio
njihove štovatelje, kojima je i govorio. Pa ipak je dostatno jasno raz­
boritim ljudima n a z n a č i o što trebaju misliti o takvima, kad je bogove
(o kojima htjede da se vjeruje kako su svi dobri i blaženi) posve raz­
dvojio od demonskih strasti i , kao što sam reče, smutnja, povezujući
ih samo vječnošću tijela, ustvrdivši najotvorenije kako su demoni
slični ljudima; a i to ne po dobru mudrosti — koje i ljudi mogu biti
dionici — , nego po u z m u ć e n o s t i strasti, koje vladaju glupima i opa­
k i m a , dok mudri i dobri tima tako upravljaju te bi više voljeli da ih
nemaju negoli da ih svladaju. D a je, naime, htio da se shvati kako
demoni dijele s bogovima ne vječnost tjelesa, nego d u š a , on ne bi ljude
isključio iz zajedništva u tome, jer je kao platonik nedvojbeno mislio da
A P U L E J , De deo Socratis 4.
 640 D E CIV. D E I 9, 8-9 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 8-9 641

c u i dubio sicut Platonicus sentit. Ideo c u m hoc genus a n i m a n t u m 1

su i ljudima d u š e vječne (20). Stoga, dok je opisivao ovaj rod produšev-
describeret, i m m o r t a l i b u s animis, m o r i b u n d i s m e m b r i s d i x i t esse ljenih bića (genus animantum), reče kako su ljudi besmrtnih d u š a , a smrt­
homines. A c per hoc si propterea c o m m u n e m c u m diis aeternitatem nih udova. Iz toga proizlazi, ako ljudima nije zbog toga zajednička
n o n habent homines, q u i a corpore sunt mortales: propterea ergo vječnost s bogovima, jer su tijelom smrtni, demonima upravo zbog toga
daemones habent, q u i a corpore sunt i m m o r t a l e s . jest zajednička, jer su tijelom besmrtni.

p.aemon V- . ~ me
9. Quales i g i t u r mediatores sunt inter homines et deos, per 9. K a k v i su, dakle, ti posrednici između bogova i ljudi, preko
7 r J r
M o ž e l i s e
čovjeku
° ' osigurati prnatelj-
dius concipitur, ° . . . . . , . . , , . .
kojih ljudi mogu isposlovati prijateljstvo bogova, koji s čovjekom dijele stvo nebeskih bo-
capite deorsum quos a d d e o r u m amicitias hommes ambiant, q u i hoc c u m n o m i n i -
e s t gore od onoga što je bolje za živa stvora, to jest: d u š u ; i koji s bogovima demona° S r e d S t V O m

' bus habent deterius, q u o d est i n animante melius, i d est a n i m u m ;

dijele bolje od onoga što je g6re u živa stvora, to jest: tijelo? B u d u ć i se
hoc autem habent c u m diis melius, q u o d est i n animante deterius,
produševljen stvor (animans), to jest živi stvor (animal), sastoji od duše
i d est corpus? C u m e n i m animans, i d est a n i m a l , ex a n i m a constet
i tijela, a od njih dvoje d u š a je dakako bolja od tijela, pa i kad je greš­
et corpore, q u o r u m d u o r u m a n i m a est utique corpore m e l i o r , etsi
na i slaba, nedvojbeno je bolja od tijela i kad je najzdravije i najčvršće,
vitiosa et i n f i r m a , m e l i o r certe corpore etiam sanissimo atque fir-
jer je narav njezina izvrsnija, te ni ljaga poroka ne m o ž e je podrediti
m i s s i m o , q u o n i a m n a t u r a eius excellentior nec labe v i t i o r u m post-
tijelu (upravo kao što se zlato č a k i kad je nečisto više cijeni i od naj-
p o n i t u r c o r p o r i , sicut a u r u m etiam s o r d i d u m argento seu p l u m b o ,
čišćeg srebra i olova), i ti posrednici i z m e đ u bogova i ljudi, preko
licet p u r i s s i m o , carius aestimatur: i s t i mediatores d e o r u m et h o m i ­
čijeg se p o s r e d n i š t v a povezuju b o ž a n s k e stvari s ljudskima, s bogovima
n u m , per quos interpositos divinis h u m a n a iunguntur, c u m diis
dijele vječito tijelo, a s ljudima i z o p a č e n u d u š u , — kao da je bogo­
habent corpus aeternum, v i t i o s u m autem c u m h o m i n i b u s a n i m u m ; /
c c 2 5 8 štovlje (religio)^ kojim hoće povezati bogove s ljudima a s p o m o ć u
quasi religio, q u a v o l u n t diis homines per daemones iungi, i n cor­
demona, ustanovljeno u tijelu, a ne u duši.
pore sit, n o n i n a n i m o constituta. Quaenam tandem istos media­
K a k v a l i je o p a č i n a i l i kazna koja te varljive i prijevarne posrednike
tores falsos atque fallaces quasi capite deorsum n e q u i t i a vel poena
vješa glavom n a o p a č k e , tako te su nižim dijelom živog stvora, to jest
suspendit, ut i n f e r i o r e m animalis partem, i d est corpus, c u m supe-
tijelom, povezani s višnjima, dok i m je viši dio, to jest d u š a , povezana
r i o r i b u s , superiorem vero, i d est a n i m u m , c u m inferioribus habeant,
s nižima, i dok su s nebeskim bogovima spojeni služećim dijelom, sa
et c u m diis caelestibus i n parte serviente coniuncti, c u m h o m i n i b u s
zemaljskim ljudima sjedinjeni su u bijedi onim vladajućim dijelom?
autem terrestribus i n parte dominante sint m i s e r i ? Corpus quippe
Tijelo je, dakako, rob, kao što i Salustije k a ž e : » D u š o m se uglavnom
servum est, sicut etiam Sallustius ait: Animi imperio, corporis ser-
koristimo da vladamo, tijelom da služimo.« Te je dodao: » J e d n o nam
vitio magis utimur. A d i u n x i t autem ille: Alterum nobis cum diis, 23
22 je zajedničko s bogovima, drugo sa zvijerima,« ) jer govoraše o ljudima,
alterum cum beluis commune est ", q u o n i a m de h o m i n i b u s loque-
kojima je tijelo smrtno kao i zvijerima. D o č i m ti isti demoni (kojima
batur, quibus sicut beluis mortale corpus est. I s t i autem, quos
su nas filozofi opskrbili kao posrednicima i z m e đ u nas i bogova)
inter nos et deos mediatores nobis p h i l o s o p h i providerunt, possunt
mogli bi reći i o duši i o tijelu: » J e d n o nam je zajedničko s bogovima,
q u i d e m dicere de a n i m o et corpore: A l t e r u m nobis c u m diis, alte­
drugo s ljudima,« ali — kao što rekoh — oni su sputani i obješeni
r u m c u m h o m i n i b u s c o m m u n e est; sed, sicut d i x i , t a m q u a m i n
nekako n a o p a č k e , pa i m je ropsko tijelo zajedničko s blaženim bogo­
p e r v e r s u m ligati atque suspensi, servum corpus c u m diis beatis,
m vima, a g o s p o d u j u ć a d u š a s bijednim ljudima, te su nižim dijelom uzvi­
d o m i n u m a n i m u m c u m h o m i n i b u s m i s e r i s , parte inferiore exal-
šeni, a višim uniženi. Otuda, čak kad bi tkogod i pomislio kako demoni
tati, superiore deiecti. Unde etiamsi q u i s q u a m propter hoc eos puta-
dijele besmrtnost s bogovima zbog toga što se u njih (za razliku od
verit aeternitatem habere c u m diis, q u i a n u l l a morte, sicut anima-

(20) U platoničkom predanju sprega smrtnost-trpnost, koja je svojstvena

čovjeku, daje ovome prednost u odnosu na spregu nesmrtnost-trpnost, koja je
vlastita demonu, jer se demonski elemenat čovjekov naravnom smrću
1
animantium M . rješava trpnosti prelazeći u stanje dioništva u božanskom: usp. Platon, Phaed.
'habentes dod. M . 71d-72e; Gorg. 522e-525a; Plotin, n. dj. 1, 26; 6, 7, 6.
A Augustin riječ religio etimologijski spaja ovdje s glagolom re Ugare (vezati, povezivati),
23
S A L U S T I J E , Catilin. 1, 2. iako drugdje ( X knjiga, 3) v e ž e istu imenicu s glagolom religere (birati, izabirati).
 642 D E CIV. D E I 9, 9-11
l i u m t e r r e s t r i u m , a n i m i e o r u m solvuntur a corpore: nec sic existi-
m a n d u m est e o r u m corpus t a m q u a m h o n o r a t o r u m aeternum vehi-
c u l u m , sed aeternum v i n c u l u m d a m n a t o r u m .
D a e m o n est m i - 10. P l o t i n u s certe nostrae m e m o r i a e vicinis temporibus Plato­
serae immorta- 24
n e m ceteris excellentius intellexisse l a u d a t u r . Is c u m de h u m a n i s
litatis.
P L 265
a n i m i s ageret: Pater, inquit, misericors mortalia illis vincla n
facie-
25
bat . I t a hoc i p s u m , q u o d mortales sunt homines corpore, a d mise
r i c o r d i a m D e i patris pertinere arbitratus est, ne semper huius vitae
m i s e r i a tenerentur. H a c m i s e r i c o r d i a indigna i u d i c a t a est iniquitas
d a e m o n u m , quae i n a n i m i passivi m i s e r i a n o n m o r t a l e sicut h o m i ­
nes, sed aeternum corpus accepit. Essent quippe feliciores h o m i ­
nibus, si m o r t a l e c u m eis haberent corpus et c u m diis a n i m u m
beatum. Essent autem pares h o m i n i b u s , s i c u m a n i m o m i s e r o cor­
pus saltem mortale c u m eis habere meruissent; si tamen adquire-
rent a l i q u i d pietatis, ut ab aerumnis vel i n morte requiescerent.
N u n c vero n o n s o l u m feliciores h o m i n i b u s n o n sunt a n i m o misero,
sed e t i a m miseriores sunt perpetuo corporis v i n c u l o . N o n e n i m
CC 259 a l i q u a pietatis et sapientiae d i s c i p l i n a / proficientes intellegi v o l u i t
ex daemonibus fieri deos, c u m apertissime dixerit daemones aeternos.
An . animae 11. D i c i t q u i d e m et animas h o m i n u m daemones esse et ex h o m i ­
mortuorum
d a e m o n e s fiant. nibus fieri lares, si b o n i m e r i t i sunt; lemures, si m a l i , seu larvas;
manes autem deos dići, si i n c e r t u m est b o n o r u m eos seu m a l o r u m
2 6
esse m e r i t o r u m . I n qua opinione quantam v o r a g i n e m aperiant
sectandis perditis m o r i b u s , quis n o n videat, s i vel p a u l u l u m atten-
dat? Quando q u i d e m quamlibet nequam homines fuerint, vel larvas
se fieri d u m opinantur, vel d u m manes deos, tanto peiores fiunt,
quanto sunt nocendi cupidiores, ut e t i a m q u i b u s d a m sacrificiis
t a m q u a m divinis honoribus post m o r t e m se i n v i t a r i opinentur, ut
n
vincula M.
24
P O R F I R I J E , život Plot. 15; usp. AUGUSTIN, Contra Acad.l, 18, 41.
25
P L O T I N , Eneade 4, 3, 12.
26
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 15.
O D R Ž . BOŽJOJ 9, 9-11 643
zemaljskih stvorova) d u š a nikakvom smrću ne odvaja od tijela, č a k
ni tada se njihovo tijelo ne bi trebalo smatrati kao vječno prometalo
p o č a š ć e n i h , nego vječno okivalo prokletih (21).
A
10. P l o t i n a zaista hvale da je razumio Platona bolje od svih Prema Plotinovu
24
mnijenju manje su
ostalih, barem u razdoblju koje je veoma blizu n a š e m ) . Raspravlja­ bijedni ljudi u smrt­
nome tijelu, negoli
jući o ljudskim d u š a m a on je rekao: »Milosrdni Otac načinio im je te su demoni u v j e č ­
25
okove s m r t n i m a . « ) Smatrao je, dakle, da to što su ljudi smrtni tijelom nome
pripada milosrđu Boga O c a , kako ljudi ne bi uvijek bili zatočeni
u bijedi ovoga života. Smatralo se, m e đ u t i m , da o p a č i n a demona nije
dostojna takvog m i l o s r đ a , pa su s bijedom duše p o d l o ž n e strastima
primili ne smrtno tijelo (kao ljudi), nego ono vječito. O n i b i , dakako,
bili sretniji od ljudi, kad bi imali smrtno tijelo zajedničko s njima,
a s bogovima blaženu d u š u . A bili bi jednaki s ljudima, kad b i zavrije-
dili da s bijednom d u š o m imaju zajedničko s njima barem smrtno
tijelo; ako bi uz to stekli i štogod p o b o ž n o s t i , kako bi barem u smrti
mogli otpočinuti od nevolja. A sad pako, ne samo što nisu sretniji od
ljudi (uz bijednu d u š u ) nego su j o š bjedniji zbog vječitih okova tijela.
Naime, Apulej nije htio da se shvati kako bi nekakvom stegom p o b o ž ­
nosti i mudrosti demoni mogli napredovati te se pretvoriti u bogove,
kad je već najotvorenije rekao da su demoni vječni.
11. O n (Apulej) kaže kako su i duše ljudi demoni te da od ljudi O mnijenju plato­
nika po kojemu
postaju lares, ako su se dobrom zadužili; lemures i l i larvae, ako su bili ljudske d u š e po iz­
26 lasku iz tijela posta­
z l i ; a di manes, ako nije izvjesno zadužiše l i se dobrima i l i z l i m a ) (22). ju demoni
A k o samo malo pažljivije pogleda, tko neće vidjeti: koliki se ponor
otvara, u takvome nazoru, za povođenje u pogubnim običajima?
Naime, koliko god ljudi već bili opaki, pomisle l i samo da će postati
larvae i l i pak di manes, bivaju utoliko još gori ukoliko su požudniji
naškoditi, dok misle kako će i m nakon smrti prinositi nekakve žrtve
(21) Kršćanska je apologetika, Augustinova i drugih, pomalo uskladila
sliku klasičnog demona s biblijskim i crkvenim pojmom đavla, kao duha
buntovnog i zavodničkog, protivnika dobra i zato osuđenoga: usp. Mt 4, 5;
25, 41; 1 Iv 3, 8; Irenej 5, 24, 3; Tertulijan, Apol. 22, 4—5.
(22) Mani i Lemuri bijahu duše pokojnika što su ih Rimljani štovali.
Mani su općenito bile dobre duše, smatrane božanstvima, dok su Lemuri bile
sve duše, dobre i zle: dobre su sačinjavale domaća božanstva a zlima je usud
bio lutati naokolo kao sablasti (larvae)- Svečanost Lemurija slavila se za umi­
renje zlih duhova: npr. opis starinskih obreda u Ovidija, Fasti 5, 419-444. Lari
su bili zaštitna božanstva doma ili grada, a mogli su biti bilo dobri demoni
bilo heroji.
A Plotin, znameniti obnovitelj platonizma, postao je popularan učitelj filozofije u Rimu,
u svojoj Č e t r d e s e t o j godini, a umro je oko g. 270.
 644 D E CIV. D E I 9, 11-12
noceant. L a r v a s quippe dicit esse noxios daemones ex h o m i n i b u s
factos. Sed hine alia quaestio est. Inde autem perhibet a p p e l l a r i
Graece beatos Eu5aip,ov£S q u o d b o n i sint a n i m i , hoc est b o n i dae-
27
mones , animos quoque h o m i n u m daemones esse confirmans.
Daemon incompos officio mediatoris (12-23)
Tria deos ab 12. Sed nunc de his asimus, quos i n natura p r o p r i a descripsit
hominibus se- . . . . . JOJ naravi smješteni i z m e đ u bogova i ljudi, da su po rodu zivi stvo-
cernunt. inter deos et homines genere a n i m a l i a , mente rationalia, a n i m o
passiva, corpore aeria, tempore aeterna. N e m p e c u m p r i u s deos
i n s u b l i m i caelo, homines autem i n terra infima disiunctos locis
et naturae dignitate secerneret, i t a conelusit: Habetis, inquit, inte-
PL 266 rim bina animalia: deos ab hominibus plu/rimum differentes loci
sublimitate, vitae perpetuitate, naturae perfeetione, nullo inter se
propinquo communicatu, cum et habitacula summa ab infimis tanta
intercapedo fastigii dispescat, et vivacitas illic aeterna et indefeeta
sit, hic caduca et subsiciva, et ingenia illa ad beatitudinem subli­
2%
mata, haec ad miserias inftmata . H i c terna video c o m m e m o r a t a
c o n t r a r i a de duabus naturae partibus u l t i m i s , i d est s u m m i s atque
infimis. N a m t r i a quae proposuit de diis l a u d a b i l i a , eadem repeti-
vit, aliis q u i d e m verbis, ut eis adversa alia t r i a ex h o m i n i b u s red-
deret. T r i a d e o r u m haec sunt: loci sublimitas, vitae perpetuitas,
perfeetio naturae. Haec aliis verbis i t a repetivit, ut eis t r i a contra­
r i a humanae condicionis opponeret. Cum et habitacula, inquit, sum­
ma ab infimis tanta intercapedo fastigii dispescat) q u i a dixerat
l o c i s u b l i m i t a t e m . Et vivacitas, inquit, illic aeterna et indefeeta sit,
hic caduca et subsiciva', quia dixerat vitae perpetuitatem. Et inge­
nia illa, inquit, ad beatitudinem sublimata, haec ad miserias infima-/
c c 2 6 0
ta; q u i a dixerat naturae perfeetionem. T r i a i g i t u r ab eo posita
sunt deorum, i d est locus s u b l i m i s , aeternitas, beatitudo; et his
c o n t r a r i a t r i a h o m i n u m , i d est locus infimus, mortalitas, m i s e r i a .
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 15; P L O T I N , Eneade 1, 2, 6; 3, 4, 6.
A P U L E J , De deo Socratis 4.
O DRŽ. BOŽJOJ 9 , 1 1 - 1 2 645
kao b o ž a n s k e počasti, a sve da bi nanosili zlo. Jer on kaže kako su larvae
škodljivi demoni nastali od ljudi. A l i otuda nastaje drugo pitanje.
Kaže kako se blaženi grčki zovu euSaiuoveg, jer su dobre d u š e , to
jest dobri demoni, potvrđujući time kako su duše ljudi demoni27) ( 2 3 ) .
Demon nije posrednik (12-23)
12. Sad se bavimo onima o kojima je Apulej rekao da su po svo- ° t r i
opreke koji-
. . . . , v . . mase — prema pla-
tonicima — razii ;
rovi, umom razboriti, d u š o m skloni strastima, tijelom uzdušni, a vre- kuju^narav demona
menom vječiti. Pa p o š t o već bijaše smjestio bogove na najvišem nebu,
a ljude na najnižoj zemlji — razlučivši ih i po mjestu i po dostojanstvu
naravi — zaključio je ovako:
»Tu tako imate dvije vrste stvorova s d u š o m (bina animalia): bogove,
koji se od ljudi najviše razlikuju, po uzvišenosti smještaja, trajnoći
života, savršenstvu naravi, bez ikakve neposredne sveze između njih;
jer su najviša i najniža staništa razdvojena golemim m e đ u p r o s t o r o m ,
a i životnost je ondje vječita i potpuna, dok je ovdje prolazna i nepo­
uzdana; onima su duh i dar uzdignuti do blaženstva, dok su ovima
28
uniženi do b i j e d e . « )
Tu vidim trostruku opreku između dvije krajnosti naravi, to jest: one
najviše i one najniže. Naime, ponovio je ono troje koje je već kao po­
hvalno pripisao bogovima, d o d u š e drugim riječima, kako bi naveo ono
drugo troje o ljudima, o p r e č n o tome. T o troje o bogovima je ovo:
uzvišenost smještaja, trajnoća života, savršenstvo naravi. T o je troje
ponovio drugim riječima, kako bi im suprotstavio tri opreke ljudskog
opstanka. K a d k a ž e »jer su najviša i najniža staništa razdvojena gole­
mim m e đ u p r o s t o r o m « to je ranije nazvao uzvišenost smještaja; »i život­
nost je ondje vječita i potpuna, dok je ovdje prolazna i n e p o u z d a n a « ,
bijaše trajnoća života; d o č i m » o n i m a su duh i dar uzdignuti do b l a ž e n ­
stva, dok su ovima uniženi do bijede« bijaše nazvao savršenstvo
naravi. D a k l e , postavio je tri svojstva bogova: uzvišenost mjesta, vječ­
nost, b l a ž e n s t v o ; i tomu o p r e č n a tri svojstva ljudi: najniže mjesto,
smrtnost, bijeda.
(23) U ta je vjerovanja mitologija najstarijih italskih plemena, živa sve
do naših dana, svela osvjedočenje ljudi da duše pokojnika nastavljaju živjeti
u trojakom stanju: usp. Varon, De ling. lat. 5, 74; 6, 24. 25; De vita pop. rom.
fr. 19.25; o demonskoj sudbini preminulih usp. još Hesiod, Op. et dies
121-126; Platon, Crat. 397e-398c; Jamblih, De myst. 3, 31.
 646 D E CIV. D E I 9, 13, 1-2
Daemon medius 13. 1. Inter haec terna d e o r u m et h o m i n u m q u o n i a m daemones
tantum immor-
t a l i t a t e et mi- medios posuit, de loco n u l l a est controversia; inter s u b l i m e m quippe
seria...
et i n f i m u m medius locus aptissime habetur et d i c i t u r . Cetera b i n a
restant, quibus c u r a attentior adhibenda est, q u e m a d m o d u m v e l
aliena esse a daemonibus ostendantur, vel sic eis d i s t r i b u a n t u r , ut
medietas v i d e t u r exposcere. Sed ab eis aliena esse n o n possunt. N o n
e n i m sicut d i c i m u s l o c u m m e d i u m nec s u m m u m esse nec i n f i m u m ,
ita daemones, c u m sint a n i m a l i a rationalia, nec beatos esse nec
miseros, sicuti sunt arbusta vel pecora, quae sunt sensus v e l ratio-
nis expertia, recte possumus dicere. Q u o r u m ergo ratio mentibus
inest, aut miseros esse aut beatos necesse est. I t e m n o n possumus
recte dicere nec mortales esse daemones nec aeternos. O m n i a nam-
que v i v e n t i a aut i n aeternum vivunt, aut finiunt morte q u o d v i v u n t .
I a m vero iste tempore aeternos daemones dixit. Q u i d i g i t u r restat,
n i s i ut h i m e d i i de duobus s u m m i s u n u m habeant et de duobus
infimis alterum? N a m si utraque de i m i s habebunt aut utraque
de s u m m i s , m e d i i n o n erunt, sed i n a l t e r u t r a m p a r t e m vel resi-
l i u n t v e l recumbunt. Q u i a ergo his binis, sicut d e m o n s t r a t u m est,
carere utrisque n o n possunt, acceptis ex utraque parte s i n g u l L
mediabuntur. A c per hoc q u i a de infimis habere n o n possunt aeter­
nitatem, quae i b i non est, u n u m hoc de s u m m i s habent; et ideo
non est a l t e r u m a d c o m p l e n d a m medietatem suam, q u o d de in­
fimis habeant, n i s i m i s e r i a m .
...quae passio- - 2. E s t itaque secundum Platonicos s u b l i m i u m d e o r u m vel beata
nem sequitur... 29
P L 267 aeternitas vel aeterna b e a / t i t u d o ; h o m i n u m vero i n f i m o r u m vel
m i s e r i a m o r t a l i s vel mortalitas misera; d a e m o n u m autem medio-
r u m v e l m i s e r a aeternitas vel aeterna m i s e r i a . N a m et quinque
i l l i s , quae i n definitione d a e m o n u m posuit, n o n eos medios, sicut
29
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 3.
O DRŽ. BOŽJOJ 9 , 1 3 , 1-2 647
13. 1. B u d u ć i je demone postavio po sredini između tih trojnih A k o demoni nisu
b l a ž e n i kao bogovi
opreka bogova i ljudi, o samom smještaju nema nikakva spora; jer niti su bijedni kao
ljudi, kako mogu
i z m e đ u najvišeg i najnižeg najprikladnije i m se pridaje i pripisuje biti posrednici iz­
srednje mjesto (24). Preostaju druge dvojne opreke, oko kojih valja m e đ u jednih i d r u ­
gih a bez zajedni­
pažljivije razvidjeti: kojim n a č i n o m treba objasniti i l i da su one t u đ e š t v a s ijednima od
njih
demonima, i l i ih pak tako dodijeliti kako se čini da zahtijeva srednji
smještaj. Dakle, posve t u đ e one i m ne mogu biti. N u , kao što k a ž e m o
kako srednje mjesto nije ni najviše ni najniže, isto tako ne m o ž e m o
pravo reći ( b u d u ć i su oni razborite životinje) kako demoni nisu ni bla­
ženi ni bijedni, kao što su biljke i l i stoka, koji su lišeni bilo sjetila bilo
razbora. Jer ako u umovima postoji razbor (ratio mentibus inest)
n u ž d n o je da su i l i bijedni i l i blaženi (25). Isto tako pravo ne m o ž e m o
reći, kako demoni nisu ni smrtni ni vječni. Naime, svi živi stvorovi i l i
žive u vječnost, i l i završavaju život smrću. A l i već je rekao da su de­
moni vremenom vječni. D a k l e , što drugo preostaje nego zaključiti kako
ovi srednji imaju jedno svojstvo od dva najviša i jedno od dva najniža?
Jer kad bi imali oboje od najviših i l i oboje od najnižih, ne bi bili srednji,
nego bi se i l i na jednu stranu uzvisili i l i na drugu unizili. Dakle, (kao
što je pokazano) b u d u ć i ne .mogu biti lišeni obojega, bit će po sredini,
primivši po jedno od obojega. Pa prema tome, kako od najnižih ne
mogu imati vječnost (koje tu nema), ona je ono jedno koje imaju od
najviših; isto tako (da bi se upotpunilo njihovo p o s r e d n i č k o stanje) od
najnižih i ne mogu imati ništa drugo osim bijede.
2. I tako, prema platonicima, višnji bogovi posjeduju i l i b l a ž e n u vječ­
29
nost i l i vječno b l a ž e n s t v o ) , a najniži (po smještaju) ljudi posjeduju
ili smrtnu bijedu i l i bijednu smrtnost, dok srednji demoni posjeduju
ili bijednu vječnost i l i vječnu bijedu. N u , ni s onih pet značajki (koje
je postavio pri odredbi demona) Apulej nije dokazao — kao što
(24) Klasično učenje o posredništvu i posredovanju bilo je ponajprije
kozmičko-metafizičkog reda, a ne religioznoga; ovisilo je o apsolutnoj nadilaz-
nosti božanskoga koje isključuje pojmove kao promisao ili stvaranje. I zato
takozvanog politeizma ima i u najboljim filozofijama; a takozvanog pante-
izma ima u stoika, jedinih koji su prije kršćanstva pokušali o providnosti ras­
pravljati doista filozofski a ne mitski.
(25) Dilema da razumna bića mogu biti sretna ili nesretna potječe od
stoika. Ovi nisu dopuštali sredine; nije im bilo moguće smisliti stupnjevitosti
u sreći i nesreći, u dobru ili zlu, a to vrijedi za pametno i nepametno, za pra-
vedno i nepravedno. Ciceron se ruga stoičkoj tvrdnji: Omnia peccata paria,
d a s u s v i f i e s i
g J jednaki (Pro Mur. 61; usp. u Augustina, De b. vita 2, 11).
 648 D E CIV. D E I 9, 13, 2-3
promittebat, ostendit; q u o n i a m t r i a dixit eos habere n o b i s c u m , q u o d
genere a n i m a l i a , q u o d mente rationalia, quod a n i m o passiva sunt;
c u m diis autem u n u m , quod tempore aeterna; et u n u m p r o p r i u m ,
q u o d corpore aeria. Quo m o d o ergo m e d i i , quando u n u m habent
c u m s u m m i s , t r i a c u m infimis? Quis n o n videat r e l i c t a medietate
q u a n t u m i n c l i n e n t u r et d e p r i m a n t u r ad infima? Sed plane e t i a m
i b i m e d i i possunt i t a i n v e n i r i , ut u n u m habeant p r o p r i u m , quod
est corpus a e r i u m , sicut et i l l i de s u m m i s atque infimis singula
p r o p r i a , d i i corpus aetherium hominesque terrenum; duo vero com-
CC 261 m u n i a sint omnibus, quod genere sunt / a n i m a l i a et mente ratio­
nalia. N a m et ipse c u m de diis et h o m i n i b u s loqueretur: Habetis,
inquit, bina animalia, et n o n solent isti deos nisi rationales mente
30
p e r h i b e r e . D u o sunt residua, quod sunt animo passiva et tempore
aeterna; q u o r u m habent u n u m c u m infimis, c u m s u m m i s alterum,
ut p r o p o r t i o n a l i ratione l i b r a t a medietas neque sustollatur i n sum­
m a , neque i n infima deprimatur. Ipsa est autem i l l a d a e m o n u m
m i s e r a aeternitas vel aeterna m i s e r i a . Q u i e n i m ait animo passiva,
e t i a m misera dixisset, n i s i e o r u m cultoribus erubuisset. P o r r o quia
p r o v i d e n t i a s u m m i D e i , sicut etiam i p s i fatentur, n o n fortuita teme-
ritate regitur mundus, n u m q u a m esset i s t o r u m aeterna m i s e r i a ,
n i s i esset magna m a l i t i a .
...igitur non me­ - 3. S i i g i t u r beati recte d i c u n t u r eudaemones (sOSai^ovsc), non
ci ius inter deos
et homines. sunt eudaemones daemones, quos inter homines et deos isti i n
medio locaverunt. Quis ergo est locus b o n o r u m daemonum, qui
supra homines, infra deos istis praebeant a d i u t o r i u m , illis ministe-
r i u m ? S i e n i m b o n i aeternique sunt, profecto et beati sunt. Aeterna
autem beatitudo medios eos esse n o n sinit, q u i a m u l t u m c u m ° diis
comparat m u l t u m q u e ab h o m i n i b u s separat. Unde frustra isti cona-
b u n t u r ostendere, quo modo daemones boni, si et i m m o r t a l e s sunt
-et beati, recte m e d i i constituantur inter deos i m m o r t a l e s ac beatos
et homines mortales ac miseros. C u m e n i m u t r u m q u e habeant c u m
diis, et beatitudinem scilicet et i m m o r t a l i t a t e m , n i h i l autem h o r u m
0
cum] isp. M.
30
Usp. PLATON, Time] 44 d—45 d; P L U T A R H , De defectu orac. 425 a—426 e;
P L O T I N , Eneade 6, 7, 9, 18—22.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 13, 2-3 649
je o b e ć a o — kako su oni srednji; rekao je, naime, kako i m je troje
zajedničko s nama, što su po rodu živi stvorovi, što su po umu razboriti,
te što su d u š o m podložni strastima; dok i m je s bogovima zajedničko
jedno, što su vremenom vječni; a jedno i m je svojstvo vlastito, što su
tijelom uzdušni. D a k l e , kojim su to n a č i n o m srednji, kad dijele jednu
značajku s najvišima, a tri s najnižima? T k o da ne vidi kako su oni,
napustivši sredinu, nagnuti i pritisnuti prema najnižima? A l i o njima
se očigledno i tu m o ž e dokazati da su srednji, po tome što posjeduju
vlastitu značajku, da i m je tijelo u z d u š n o , upravo kao što i oni najviši
i oni najniži imaju vlastita svojstva: bogovi etersko tijelo, a ljudi ze­
maljsko; dok su dva svojstva zajednička svima, to što su po rodu živi
stvorovi (animalia) a u m o m razboriti (rationalia). Naime, i sam kaže
govoreći o bogovima i ljudima: » I m a t e dvije vrste živih stvorova«
i platonici ne običavaju drukčije govoriti o bogovima osim kao o raz­
30
boritima u m o m (rationales mente). ) Preostaju dvije značajke, što su
d u š o m p o d l o ž n i strastima dok su vremenom vječni; jednu od njih
dijele s najnižima, drugu s najvišima, tako te je njihova sredina u pot­
punu ravnovjesju, pa niti se diže u visinu, niti se potiskuje u nizinu.
A l i upravo to je ona bijedna vječnost i l i vječna bijeda demona. I onaj
koji reče kako su » d u š o m podložni s t r a s t i m a « , bio bi rekao i da su
»bijedni«, da ga ne bijaše sram njihovih štovatelja. Dalje, duduci da
(kao što i sami platonici priznaju) svijetom upravlja promisao najvišega
Boga, a ne n a s u m i č a n slučaj, demoni ne bi nikad dopali vječne bijede,
da ne bijaše golema njihova zloća.
3. D a k l e , ako se blaženi s pravom nazivaju eudaemones, onda demoni
nisu eudaemones, jer i h dotičnici smještaju i z m e đ u ljudi i l i bogova.
Koje je, naime, mjesto dobrim demonima, koji b u d u ć i iznad ljudi
a ispod bogova, jednima pružaju p o m o ć a drugima obavljaju službu?
Jer ako su dobri i vječni, zaista su i blaženi. M e đ u t i m , vječito b l a ž e n ­
stvo i m ne d o p u š t a da budu srednji, jer se tako uveliko približavaju
bogovima i uveliko udaljuju od ljudi. Otuda će se isti uzalud truditi da
d o k a ž u kako mogu ti dobri demoni (ako su i besmrtni i blaženi) zaista
biti smješteni kao srednji između besmrtnih i blaženih bogova i smrt­
nih i bijednih ljudi. B u d u ć i imaju oboje zajedničko s bogovima — na­
ime, i blaženstvo i besmrtnost — , a ništa s ljudima koji su i bijedni
i smrtni (26), kako da ne budu prije udaljeni od ljudi a zbliženi s bo­
govima, nego da budu po sredini i z m e đ u jednih i drugih?
(26) Navodeći Hesioda, Plutarh dopušta da su demoni smrtni budući da
podliježu promjenama (De defeet. orac. 11, 12).
 650 D E CIV. D E I 9, 13, 3-15, 1
c u m h o m i n i b u s et miseris et m o r t a l i b u s : quo m o d o n o n potius
r e m o t i sunt ab h o m i n i b u s diisque coniuncti, q u a m inter utrosque
m e d i i constituti? Tune e n i m m e d i i essent, si haberent et i p s i duo
quaedam sua, n o n c u m binis a l t e r u t r o r u m , sed c u m singulis utro-
rumque c o m m u n i a ; sicut h o m o m e d i u m q u i d d a m est, sed inter
pecora et Angelos, ut, quia pecus est a n i m a l irrationale atque mor-
tale, Angelus autem rationale et i m m o r t a l e , medius h o m o est, sedp
inferior Angelis, superior pecoribus, habens c u m pecoribus morta-
l i t a t e m , r a t i o n e m c u m Angelis, a n i m a l rationale mortale. Ita ergo
PL 268 c u m quaerimus m e d i u m inter beatos immortales miseros/que mor-
tales, hoc invenire debemus, q u o d aut mortale sit beatum, aut
i m m o r t a l e sit m i s e r u m .
Homo mortalis 14. U t r u m ^ et beatus et mortalis h o m o esse possit, magna est
beatus esse po­
test. inter homines quaestio. Q u i d a m e n i m condicionem suam h u m i l i u s
inspexerunt negaveruntque h o m i n e m capacem esse posse beatitu-
CC 262 dinis, q u a m d i u m o r t a l i t e r vivit. Q u i d a m vero / extulerunt se et
ausi sunt dicere sapientiae compotes beatos esse posse mortales.
Q u o d si i t a est, c u r non i p s i potius m e d i i constituuntur inter mor­
tales miseros et i m m o r t a l e s beatos, beatitudinem habentes c u m
i m m o r t a l i b u s beatis, m o r t a l i t a t e m c u m mortalibus miseris? Pro­
feeto e n i m , s i beati sunt, invident n e m i n i (nam q u i d miserius invi-
dentia?) et ideo m o r t a l i b u s miseris, q u a n t u m possunt, a d conse-
r
quendam beatitudinem consulunt, ut e t i a m i m m o r t a l e s valeant
esse post m o r t e m et Angelis i m m o r t a l i b u s beatisque coniungi.
Christus media- 15. 1. S i autem, q u o d m u l t o credibilius et p r o b a b i l i u s disputatur,
tor quia homo
et Deus... omnes homines, q u a m d i u mortales sunt, etiam m i s e r i sint necesse
est, quaerendus est medius, q u i n o n s o l u m homo, v e r u m e t i a m
deus sit, ut homines ex m o r t a l i m i s e r i a ad beatam i m m o r t a l i t a -
t e m huius m e d i i beata mortalitas interveniendo perducat; q u e m
p
est, sed] esset M.
q
autem dod. M.
r
ut etiam] ut et etiam M.
O DRŽ. BOŽJOJ 9 , 1 3 , 3 - 1 5 , 1 651
O n i bi, naime, tada bili po sredini, kad bi i sami imali svoje dvije zna­
čajke (od kojih bi dijelili po jednu sa svakom od krajnosti), a ne obje
s jednom od njih; kao što je i čovjek nekakva sredina, ali i z m e đ u zvijeri
i a n đ e l a ; jer zvijer je živi stvor nerazborit i smrtan, dok je a n đ e o raz­
borit i besmrtan, a čovjek je po sredini, ali niži od a n đ e l a , i viši od zvijeri,
dijeleći sa zvijerima smrtnost, razbor s a n đ e l i m a , pa je živi stvor raz­
borit i smrtan. Isto tako dakle, kad t r a ž i m o sredinu i z m e đ u blaženih
besmrtnika i bijednih smrtnika, trebamo pronaći ono što je i l i smrtno
i b l a ž e n o ili besmrtno i bijedno (27).
1 4 . Veliko je pitanje m e đ u ljudima, m o ž e l i čovjek biti i blažen M o g u li ljudi, bu­
d u ć i su s m r t n i , p o ­
i smrtan. Neki su poniznije razmišljali o svojem stanju pa su nijekali stati sretni istin­
skim blaženstvom
da je čovjek sposoban postići blaženstvo sve dok smrtno živi (28). Neki
su se opet uznijeli te se usudili ustvrditi kako mogu biti blaženi oni
smrtnici koji su stekli mudrost (29). A k o je tomu tako, zašto nisu ti isti
smješteni po sredini i z m e đ u bijednih smrtnika i blaženih besmrtnika,
kad već dijele blaženstvo s blaženim besmrtnicima, a smrtnost s bijed­
nim smrtnicima? I zaista, ako su blaženi, onda nikomu ne zavide —
jer što je bjednije od zavisti? — pa stoga koliko god mogu p o m a ž u
bijednim smrtnicima da steknu blaženstvo, kako bi čak uzmogli postati
i besmrtni nakon smrti i pridružiti se besmrtnim i b l a ž e n i m a n đ e l i m a .
1 5 . 1. A k o je pak n u ž d n o (a što je i vjerojatnije i uvjerljivije) da O posredniku iz­
među Boga i čov­
su svi ljudi i bijedni dokle god su smrtni (30), onda treba tražiti jeka, o č o v j e k u Isu­
su K r i s t u
posrednika koji ne samo što je čovjek nego je čak i bog, tako da
taj posrednik svojom b l a ž e n o m smrtnošću prevede ljude iz smrtne
bijede u b l a ž e n u besmrtnost; a bijaše potrebno da taj uzmogne biti
(27) Na etičko-vjerskom području poganstvo nije moglo nuditi pojam
posredništva koje bi moglo izbaviti i spasiti čovjeka podložna smrti i nesreći
zbog krivnje, premda se u platoničkoj predaji, napose u kršćansko vrijeme,
susreće pojam pada i povratka (usp. Plotin, n. dj. 1, 6, 7; 5, 5, 4).
(28) Posrijedi je spiritualistička struja: usp. Augustin, C. Acad. 3, 19,
42; i još Platon, Phaed. 64a-67a. 80e-81a; Plotin, n. dj. 1, 4, 4; 4, 3, 12.
(29) To je materijalistička struja: usp. Augustin, C. Acad. 3, 19, 42;
o š
i J Epikur, Epist. ad Men. 122. 132; Plutarh, De com. not. adv. st. 8, 1061.
(30) To je jedna od sržnih postavki Augustinove nauke. On je mnogo
raspravljao o blaženstvu, od prvog svog djela, De beata vita (završenog u stu­
denom 386/7 do Ispovijesti (10, 22,32 - 23,34), De Trinitate (13, 7,10-8,11)
i ovog djela (knjiga 11, 11; 12, 20; 14, 25 itd.), ističući uvijek kako blaženstvo
ne može biti pravo ako nije vječno. To naglašavanje išlo je s dvojakom svrhom:
ponajprije, obraniti kršćansku eshatologiju; a zatim pobiti dvije postavke po­
ganske etike, to jest da bi blaženstvo moglo biti ovozemno (v. 19, 4-9) i da
se zapravo sve stvari vječno navraćaju, o čemu tvrdi da »nema ničega groz­
nijeg« (Epist. 166, 9, 27); jer neka učenja, pa i kad bi bila ispravna, najpamet­
nije bi bilo ne znati za njih (doctius nescirentur: v. niže 12, 20).
 652 D E CIV. D E I 9, 15, 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 9 , 1 5 , 1-2 653

neque n o n fieri m o r t a l e m oportebat, neque permanere m o r t a l e m .
M o r t a l i s quippe factus est non infirmata V e r b i divinitate, sed car­
nis infirmitate suscepta; n o n autem permansit i n i p s a carne mor­
talis, q u a m resuscitavit a m o r t u i s ; q u o n i a m ipse est fructus media-
tionis eius, ut nec ipsi, propter quos liberandos mediator effectus
est, i n perpetua vel carnis morte remanerent. Proinde m e d i a t o r e m
inter nos et D e u m et m o r t a l i t a t e m habere oportuit transeuntem
et beatitudinem permanentem, ut per i d , quod transit, congrueret
m o r i t u r i s , et ad i d , q u o d permanet, transferret ex m o r t u i s . B o n i
i g i t u r Angeli inter miseros mortales et beatos i m m o r t a l e s m e d i i
esse n o n possunt, q u i a i p s i quoque et beati et i m m o r t a l e s sunt;
possunt autem m e d i i esse angeli m a l i , quia i m m o r t a l e s sunt c u m
illis, m i s e r i c u m istis. H i s contrarius est mediator bonus, q u i adver­
sus e o r u m i m m o r t a l i t a t e m et m i s e r i a m et mortalis esse a d tempus
voluit, et beatus i n aeternitate persistere potuit; ac sic eos et i m ­
mortales superbos et miseros noxios, ne i m m o r t a l i t a t i s iactantia
seducerent a d m i s e r i a m , et suae m o r t i s h u m i l i t a t e et suae beatitu-
dinis benignitate destruxit i n eis, q u o r u m corda per s u a m fidem
mundans ab i l l o r u m i m m u n d i s s i m a dominatione liberavit.
smrtan, ali da ne ostane za stalno smrtan. O n je zaista postao smrtan,
ali ne oslabljenim b o ž a n s t v o m Riječi, nego primivši na sebe slaboću
puti; a ne ostade smrtan u samoj puti, koju je uskrisio od mrtvih; jer
sam je plod njegova posredništva, da ni oni radi čijeg je izbavljenja
postao posrednikom ne ostanu u vječnoj smrti čak ni puti. Prema tome
je bilo n u ž d n o da posrednik između nas i Boga ima i prolaznu
smrtnost i trajno blaženstvo, kako bi se o n i m što prolazi složio
s onima što če umrijeti, te da bi ih mogao prenijeti iz mrtvih u ono
što je trajno.
Dakle, dobri anđeli ne mogu biti posrednici i z m e đ u bijednih smrtnika
i blaženih besmrtnika, jer su oni sami i blaženi i besmrtni; ali zli
anđeli mogu biti posrednici, jer su besmrtni kao jedni, a bijedni kao
drugi. Tima je posve o p r e č a n dobri posrednik, koji je protiv njihove
besmrtnosti i bijede ushtio i da bude privremeno smrtan i da uzmogne
ostati blažen u vječnosti; te ohole besmrtnike i škodljive bijednike
(kako oni ne bi r a z m e ć u ć i se svojom besmrtnošću zaveli ljude u bijedu)
O n je uništio p o n i z n o š ć u svoje smrti i dobrostivošću svojeg blaženstva
u onim ljudima kojima je srca očistio vjerom u sebe, te ih izbavio od
najprljavije vladavine demona.

2. I tako čovjek, smrtan i bijedan i posve udaljen od besmrtnika

i b l a ž e n i k a , kakvoga da odabere posrednika, kako bi se sjedinio
s b e s m r t n o š ć u i s b l a ž e n s t v o m ? Ono što bi mogao uživati u besmrtnosti
...ad beatam im­ demona nije ništa drugo nego bijedno; dok ono što bi moglo vrijeđati
- 2 . H o m o itaque m o r t a l i s et miser longe seiunctus ab i m m o r t a -
mortalitatem ho­ u Kristovoj smrtnosti — toga nema. D a k l e , ondje se mora čuvati vječne
minem inducit. libus et beatis q u i d eligat m e d i u m , per quod i m m o r t a l i t a t i et beati-
bijede, dok se ovdje ne treba bojati smrti, koja nije mogla biti
t u d i n i copuletur? Q u o d possit delectare i n d a e m o n u m i m m o r t a l i -
PL 269 s vječnom, a treba ljubiti blaženstvo koje je vječno. Zapravo besmrtan
tate, m i s e / r u m est; q u o d p o s s e t offendere i n C h r i s t i mortalitate,
i bijedan posrednik postavlja se kako ne bi dopustio prijelaz u blaženu
i a m n o n est. I b i ergo cavenda est m i s e r i a sempiterna; h i c m o r s
besmrtnost, jer uvijek preostaje ono što priječi, to jest sama bijeda;
t i m e n d a n o n est, quae n o n esse potuit sempiterna, et beatitudo
d o č i m smrtan i blažen posredovao je radi toga, kako bi — pošto je
CC 263 a m a n d a est sempiterna. A d hoc se / quippe interponit medius i m -
smrtnost nadvladana — od mrtvih načinio besmrtnike (što je pokazao
m o r t a l i s et miser, ut ad i m m o r t a l i t a t e m beatam transire n o n sinat,
i svojim u s k r s n u ć e m ) te od bijednika dionike blaženstva, koje sam nije
q u o n i a m persistit q u o d impedit, i d est i p s a m i s e r i a ; a d hoc se autem
nikad n a p u š t a o ( 3 1 ) .
interposuit m o r t a l i s et beatus, ut mortalitate transacta et ex mor­
tuis faceret i m m o r t a l e s , q u o d i n se resurgendo monstravit, et ex
miseris beatos, unde n u m q u a m ipse discessit. Alius est ergo medius
maius, q u i separat amicos; alius bonus, q u i reconciliat i n i m i c o s .

(31) Augustin ističe vrijednost kršćanskog pojma posredovanja jer se

zasniva na dubokom sudjelovanju božanskog i ljudskog u Kristovu utjelovljenju,
čemu se posljednja staroklasična filozofija ruga: npr. Ampelije u Euzebija,
s
possit M. Praep. ev. 1 1 , 1 9 ; Celso u Origena, C. Celsum 4 , 3, 5 ; Plotin, //. dj. 4, 3, 1 1 .
 654 D E CIV. D E I 9, 15, 2-16, 1
E t ideo m u l t i sunt m e d i i separatores, quia m u l t i t u d o , quae beata
est, unius D e i participatione fit beata; cuius p a r t i c i p a t i o n i s priva-
tione m i s e r a m u l t i t u d o m a i o r u m angelorum, quae se opponit potius
ad i m p e d i m e n t u m , q u a m interponit ad beatitudinis a d i u t o r i u m ,
etiam ipsa m u l t i t u d i n e obstrepit q u o d a m modo, ne possit ad i l l u d
u n u m beatificum < b o n u m > perveniri, ad quod ut perduceremur,
n o n m u l t i s , sed uno mediatore opus erat, et hoc eo ipso, cuius
participatione simus beati, hoc est V e r b o Dei n o n facto, per q u o d
3 1
facta sunt o m n i a . N e c tamen ob hoc mediator est, q u i a V e r b u m ;
m a x i m e quippe i m m o r t a l e et m a x i m e beatum V e r b u m longe est a
3 2
m o r t a l i b u s miseris; sed mediator, per quod h o m o , eo ipso utique
ostendens a d i l l u d n o n s o l u m beatum, v e r u m etiam beatificum
b o n u m n o n oportere quaeri alios mediatores, per quos a r b i t r e m u r
nobis perventionis gradus esse moliendos, q u i a beatus et beatificus
Deus factus particeps humanitatis nostrae c o m p e n d i u m praebuit
participandae divinitatis suae. Neque e n i m nos a mortalitate et
m i s e r i a liberans ad Angelos i m m o r t a l e s beatosque i t a perducit, ut
e o r u m participatione etiam nos i m m o r t a l e s et beati simus; sed a d
i l l a m T r i n i t a t e m , cuius et Angeli participatione beati sunt. Ideo
33
quando i n f o r m a s e r v i , ut mediator esset, i n f r a Angelos esse
voluit, i n f o r m a D e i supra Angelos mansit; i d e m i n inferioribus via
3 4
vitae, q u i i n superioribus v i t a .
Absurde quis 16. 1. N o n e n i m v e r u m est, quod i d e m Platonicus ait Platonem
docet contami-
dixisse: Nullus Deus miscetur homini:, et hoc p r a e c i p u u m e o r u m
nari deos...
sublimitatis ait esse specimen, q u o d n u l l a attrectatione h o m i n u m
35
c o n t a m i n a n t u r . E r g o daemones c o n t a m i n a r i fatetur, et ideo eos,
a quibus contaminantur, mundare n o n possunt omnesque i m m u n d i
p a r i t e r fiunt, et daemones contrectatione h o m i n u m et homines c u l t u
CC 264 daemonum. A u t si et / contrectari miscerique h o m i n i b u s , nec tamen
c o n t a m i n a r i daemones possunt, diis profeeto meliores sunt, q u i a i l l i ,
si miscerentur, contaminarentur. N a m hoc d e o r u m d i c i t u r esse
p r a e c i p u u m , ut eos s u b l i m i t e r separatos h u m a n a contreetatio con-
36
PL 270 taminare n o n p o s s i t . D e u m / q u i d e m s u m m u m o m n i u m creatorem,
Usp. Iv 1, 3.
Usp. 1 T i m 2, 4—6.
Usp. Fil 2, 6—11.
Usp. Iv 14, 6.
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 4.
Usp. P L A T O N , Timej 40 d—e; Epin. 986 b—d; A R I S T O T E L , Nikom. et.
1101 b 19—25.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 15, 2-16, 1 655
Dakle, jedno je zao posrednik koji razdvaja prijatelje, a drugo je
onaj dobri koji izmiruje neprijatelje. A zbog toga su mnogi posrednici
razdvajači, jer m n o š t v o koje je b l a ž e n o , takvo je po dioništvu u jednome
B o g u ; d o č i m m n o ž i n a zlih anđela (bijedna jer je lišena dioništva
u njemu), koja se više isprečuje kao zapreka negoli što posreduje kao
p o m o ć radi blaženstva, samom svojom brojnošću nekako zaglušuje,
kako čovjek ne bi mogao doći do onoga dobra što donosi blaženstvo,
a do njega da bismo stigli, ne bijahu nam potrebni mnogi posrednici,
nego jedan, i to onaj dioništvom u kojem postajemo blaženi, naime:
31
nestvorena Riječ Božja, po kojoj su stvorene sve stvari. )
A on nije posrednik zbog toga jer je Riječ; naime, vrhu svega besmrtna
i vrhu svega blažena Riječ daleko je od bijednih smrtnika; nego je
32
posrednik time što je čovjek, ) pokazujući upravo time kako radi
toga dobra (koje ne samo što je b l a ž e n o nego i donosi blaženstvo) ne
treba tražiti druge posrednike preko kojih mislimo kako m o ž e m o
doći do blaženstva, jer B o g , koji je blažen i daruje blaženstvo,
postavši d i o n i k o m naše ljudskosti, pružio nam je prečac za dioništvo
u njegovu božanstvu. Zapravo, oslobađajući nas od smrtnosti i bijede
on nas nije priveo besmrtnim i blaženim a n đ e l i m a , kako bismo
dioništvom u njima i mi postali besmrtni i blaženi; nego onomu
Trojstvu, sudjelujući u kojem i anđeli bivaju blaženi. Stoga, kad O n
33
ushtjede da u liku sluge ) (kako bi bio posrednikom) bude ispod
a n đ e l a , ostao je u liku Boga iznad a n đ e l a , budući isti put života
34
u nižem svijetu i sam život u višnjem svijetu. )
16. 1. V i d i m o , naime, kako nije istinito što isti platonik navodi D a li platonici raz­
l o ž n o o d r e d i š e ne­
da je Platon rekao: »Ni jedan se bog ne miješa s čovjekom«; te kaže beske b o g o v e k a o
kako je glavna značajka njihove uzvišenosti da se ne kaljaju nikakvim one k o j i i z b j e g a v a ­
jući zemaljske d o ­
35
dodirom s ljudima ) (32). D a k l e , priznaje kako se demoni kaljaju, d i r e ne ž e l e m i j e š a ­
ti se s l j u d i m a , k o j i
pa stoga ne mogu očistiti one od kojih se kaljaju, te svi postaju jednako se o n d a r a d i p r i j a ­
teljstva s b o g o v i m a
nečisti: i demoni dodirom s ljudima i ljudi štovanjem demona. A ako oslanjaju na de­
pak demoni mogu dolaziti u dodir s ljudima i miješati se s njima a da mone?
se ipak ne ukaljaju, onda su zaista bolji od bogova, koji bi se ukaljali,
ukoliko bi se miješali s ljudima. Kaže se, naime, kako je glavna
značajka bogova što njih, uzvišeno odvojene, ne m o ž e ukaljati dodir
36
s ljudima ).
(32) Platon uči da se bogovi ne miješaju s čovjekom, ali im je po ljubavi
moguće svako općenje i razgovor s ljudima, na javi i u snu (Symp. 203a; Epi-
nom. 984b-985b; Tim. 40d-41a).
656 D E CIV. D E I 9, 16, 1
q u e m nos v e r u m D e u m dicimus, sic a Platone p r a e d i c a r i asseverat,
q u o d ipse sit solus q u i non possit penuria sermonis h u m a n i quavis
oratione vel modice comprehendi; v i x autem sapientibus viriš,
l
c u m se vigore a n i m i q u a n t u m licuit a corpore r e m o v e r u n t , intel-
u
l e c t u m huius D e i , i d quoque i n t e r d u m velut i n altissimis tenebris
37
r a p i d i s s i m o coruscamine l u m e n c a n d i d u m i n t e r m i c a r e . S i ergo
supra o m n i a vere summus Deus intellegibili et ineffabili q u a d a m
praesentia, etsi i n t e r d u m , etsi t a m q u a m r a p i d i s s i m o coruscamine
l u m e n c a n d i d u m intermicans, adest tamen sapientium mentibus,
v
c u m se quanturri l i c u i t a corpore r e m o v e r u n t , nec ab eis contami-
n a r i potest: q u i d est quod i s t i d i i propterea constituuntur longe i n
s u b l i m i loco, ne contrectatione contaminentur humana? Quasi vero
a l i u d c o r p o r a i l l a aetheria q u a m videre sufriciat, q u o r u m luce terra,
q u a n t u m sufTicit, i l l u s t r a t u r . P o r r o si non c o n t a m i n a n t u r sidera,
3 8
c u m videntur, quos deos omnes visibiles d i c i t : nec daemones
h o m i n u m c o n t a m i n a n t u r aspectu, quamvis de p r o x i m o videantur.
A n forte vocibus h u m a n i s contaminarentur, q u i acie n o n contami­
nantur o c u l o r u m , et ideo daemones medios habent, per quos eis
voces h o m i n u m nuntientur, a quibus longe absunt, ut incontami-
n a t i s s i m i perseverent? Q u i d i a m de ceteris sensibus d i c a m ? N o n
e n i m olfaciendo c o n t a m i n a r i vel d i i possent, si adessent, vel c u m
adsunt daemones possunt v i v o r u m c o r p o r u m vaporibus humano-
r u m , si tantis sacrificiorum cadaverinis non c o n t a m i n a n t u r nido-
2
ribus. I n gustandi autem s e n s u n u l l a necessitate reficiendae mor-
talitatis urgentur, ut fame adacti cibos ab h o m i n i b u s quaerant.
Tactus vero i n potestate est. N a m licet ab eo p o t i s s i m u m sensu
contrectatio d i c t a videatur, hactenus tamen, si vellent, misceren-
t u r h o m i n i b u s , ut viderent et viderentur, audirent et audirentur.
Tangendi autem quae necessitas? N a m neque homines i d concupi-
scere auderent, c u m d e o r u m vel daemonum b o n o r u m conspectu
1
removerint M .
u
id] et id M.
v
removerint M.
2
sensum M.
37
Usp. APULEJ) De deo Socratis 3.
38
Usp. A P U L E J , De deo Socratis 2.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 16, 1 657
Apulej nas uvjerava kako Platon n a u č a v a da se B o g , najviši tvorac
svih stvari (kojega mi nazivamo istinskim Bogom) — a zbog s i r o m a š t v a
ljudskoga jezika — jedini ne može b a š ni malo opisati riječima; č a k
i mudrim m u ž e v i m a , kad se snagom duše koliko je god to m o g u č e
udalje od tijela, jedva je m o g u č a spoznaja o tome B o g u , to jest ona i m
pokatkada sine poput najhitrijeg blijeska bijele svjetlosti u najmrklijoj
3
tmini. 7) Dakle, ako B o g , koji je istinski najviši iznad svega, a nekakvom
shvatljivom i neizrecivom n a z o č n o š ć u (iako pokatkada, te iako samo
sinuvši poput najhitrijeg blijeska bijele svjetlosti) ipak jest prisutan
u umovima mudraca, kad se koliko je to m o g u ć e oni odmaknu od
tijela (i ne m o ž e se pri tome ukaljati od njih) (33), zašto se onda oni
bogovi smještaju daleko na uzvišenu staništu, da se ne bi ukaljali od
ljudskog dodira? K a o da ona eterska tijela dostaje drukčije dotaknuti
negoli ih vidjeti, tijela kojih svjetlost obasjava zemlju onoliko koliko
dostaje?! I dalje, ako se gledanjem ne kaljaju zvijezde (o kojima kaže
38
kako su sve vidljivi bogovi) ), onda se ni demoni ne kaljaju pogledom
ljudi, pa koliko god se izbliza gledali.
Ili bi se m o ž d a ukaljali ljudskim glasovima, oni koji se ne kaljaju
od oštrine očinjega vida, te stoga imaju demone kao posrednike, koji
im dojavljuju glasove ljudi, od kojih su daleko odmaknuti, kako se ne
bi nimalo ukaljali? A što da k a ž e m o ostalim sjetilima? Naime, bogovi
se ne bi mogli ukaljati ni njuhom, kad bi bili prisutni, a isto tako ni
demoni kad su prisutni, ne bi se mogli ukaljati isparinama živih
ljudskih tijela, kad se već ne okužiše smradom tolikih trupina od
žrtava. A što se tiče sjetila okusa, ne nagoni ih nikakva potreba da
krijepe smrtnu tjelesnost, kako bi nagnani glađu tražili hrane u ljudi.
D o d i r je opet u njihovoj moći. Iako mi uglavnom govorimo o dodiru
kad je čini se posrijedi doticanje, ako oni žele, mogu se miješati
s ljudima tako da gledaju i budu gledani, da slušaju i budu slušani.
Č e m u je onda potrebno doticanje? Naime, ljudi se ne b i usudili p o ž e ­
ljeti štogod takvo, kad bi uživali u gledanju i razgovaranju s bogo-
(33) Klasični se idealizam javlja kao filozofija participacije između ide­
alnog i stvarnoga, između osjetnog i razumskoga, i ujedno neparticipacije iz­
među boga, koji je po definiciji besmrtan i sretan, i čovjeka, smrtnika po de­
finiciji i nesretnika jer je podložan zemnosti; tako da posljednji neoplatonički
filozofi izvrgavaju ruglu ne samo tajnu Utjelovljenja (v. sprijeda bilj. 31) već
i uskrsnuće tijela: usp. Celso u Origena, C. Celsum 5, 14, 22; Porfirije, C. Christ.
(Harnack, fr. 94); Marcion u Tertulijana, De resurr. 20, 1-2.
 658 D E CIV. D E I 9, 16, 1-2
vel c o l l o q u i o fruerentur; et si i n tantum curiositas progrederetur,
ut vellent: q u o n a m pacto q u i s p i a m posset i n v i t u m tangere d e u m
vel daemonem, q u i nisi c a p t u m non potest passerem?
...et non conta- . 2. V i d e n d o isntur visibusque se praebendo et loquendo et
mmari daemo- -L x-
nes. audiendo d i i c o r p o r a l i t e r m i s c e r i h o m i n i b u s possent. H o c autem
c c 2 6 5
m o d o daemones si miscentur, ut dixi, et non contaminantur, d i i
autem contaminarentur, si miscerentur: incontaminabiles dicunt
daemones et contaminabiles deos. S i autem c o n t a m i n a n t u r et dae­
mones, q u i d conf erunt h o m i n i b u s ad v i t a m post m o r t e m beatam,
quos c o n t a m i n a t i mundare n o n possunt, ut eos mundos diis incon-
taminatis possint adiungere, inter quos et illos m e d i i constituti
sunt? A u t si hoc eis beneficii n o n conf erunt, q u i d prodest h o m i n i -
P L 2 7 1
bus d a e m o n u m a m i c a m e / d i a t i o ? A n ut post m o r t e m n o n ad deos
homines per daemones transeant, sed s i m u l vivant utrique conta­
m i n a t i ac per hoc neutri beati? N i s i forte quis dicat more spon-
g i a r u m vel huiusce m o d i r e r u m mundare daemones amicos suos,
ut tanto i p s i sordidiores fiant, quanto fiunt homines eis velut ter-
gentibus mundiores. Q u o d si i t a est, contaminatioribus d i i miscen­
t u r daemonibus, q u i , ne contaminarentur, h o m i n u m p r o p i n q u i t a -
tem contrectationemque vitarunt. A n forte d i i possunt ab h o m i n i ­
bus contaminatos mundare daemones, nec ab eis c o n t a m i n a r i , et eo
m o d o non possent et homines? Quis talia sentiat, nisi q u e m fal-
l a c i s s i m i daemones deceperunt? Q u i d quod, si v i d e r i et videre
39
contaminat, v i d e n t u r ab h o m i n i b u s d i i , quos visibiles d i c i t , cla-
rissima mundi lumina , 40
et cetera sidera, tutioresque sunt daemo­
nes ab ista h o m i n u m contaminatione, - q u i non possunt v i d e r i , n i s i
velint? A u t si n o n v i d e r i , sed videre contaminat, negent ab istis
c l a r i s s i m i s m u n d i l u m i n i b u s , quos deos opinantur, v i d e r i homines,
c u m radios suos terras usque pertendant. Q u i tamen e o r u m r a d i i
per quaeque i m m u n d a diffusi n o n contaminantur, et d i i contami­
narentur, si h o m i n i b u s miscerentur, etiamsi esset necessarius i n sub-
veniendo contactus? N a m radiis soliš et lunae terra contingitur,
nec i s t a m contaminat l u c e m .
39
Ibidem
40
V E R G I L I J E , Georg. 1, 5—6.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 16, 1-2 659
vima i l i dobrim demonima; ako bi i m pak znatiželja i porasla toliko te
bi to poželjeli, kako da bilo tko dotakne boga ili demona (a protiv
njegove volje), ako ni vrapca ne može dirnuti ukoliko ga ne ulovi? (34).
2. Dakle, bogovi bi se mogli tjelesno miješati s ljudima tako da gledaju
i budu gledani, govoreći i slušajući. A k o pako, kao što rekoh, demoni
se tako miješaju a da se ne ukaljaju, dok bi se bogovi ukaljali da se
miješaju, onda tvrde: kako su demoni neokuživi, a bogovi okuživi.
A k o se opet i sami demoni kaljaju, kako da pomognu ljudima radi
blažena života nakon smrti, kad tako ukaljani oni njih ne mogu očistiti,
da bi ih čiste mogli spojiti s neukaljanim bogovima, između kojih
i ljudi su i postavljeni kao posrednici? A k o im takvo d o b r o č i n s t v o ne
mogu priskrbiti, od koje je onda koristi ljudima prijateljsko posredništvo
demona? Ili pak, nakon smrti, ljudi preko demona i ne prelaze bogovi­
ma, nego zajedno s demonima žive, ukaljani i jedni i drugi, pa tako
ni jedni od njih blaženi? U k o l i k o tkogod ne bi kazao kako demoni
čiste svoje prijatelje poput s p u ž a v a ili sličnih čistila, tako da sami
bivaju to prljaviji što čistiji bivaju ljudi koje otiru. A k o je tomu tako,
onda se bogovi miješaju s ukaljanijim demonima, a izbjegavali su
blizinu i dodir ljudi kako se ne bi ukaljali. Ili m o ž d a bogovi mogu
očistiti demone ukaljane od ljudi, i pri tome se sami ne kaljati, dok
to isto s ljudima ne mogu? A tko da tako misli, osim onaj kojega
o b m a n u š e najlukaviji demoni?
A k o pako, kalja vidjeti i biti viđen, što je onda s bogovima koje ljudi
39 40
vide i koje sam naziva vidljivima, ) »najsjajnijim svjetlilima svijeta«, )
te ostalim zvijezdama, dok su sami demoni zaštićeniji od toga kaljanja
ljudima, jer oni se ne mogu vidjeti, ako to ne ushtjednu? A k o pak
kalja ne ono »biti viđen« nego »vidjeti«, onda moraju nijekati da ona
»najsjajnija svjetlila svijeta« (o kojima misle da su bogovi) vide ljude, kad
svoje zrake pružaju sve do zemalja. Njihove zrake koje se rasipaju po
svakovrsnoj nečistoći same se ne kaljaju, dok bi se bogovi ukaljali,
kad bi se miješali s ljudima, čak ako bi dodir s njima bio n u ž d a n radi
pružanja p o m o ć i ? Jer zrake Sunca i Mjeseca dotiču Zemlju, a ipak
se njihovo svjetlo time ne kalja.
(34) Urođeno je čovjekovu vjerskom osjećanju u svim kulturama da
spaja božansko i sveto, to jest ono nepovredivo, neoskvrnljivo što podvrgava
(numinozno) i što pomućuje (exsecrandum), ono što očarava (fascinozno)
i što odbija, zastrašujuće (tremendum), jednom riječju tabu: usp. u Bibliji drama
Užina (2 Sam 6, 7) ili u klasičnoj mitologiji Akteonova (Ovidije, Metam.
3, 138-252).
 660 D E CIV. D E I 9, 17
Christus est 17. M i r o r autem p l u r i m u m t a m doctos homines, q u i cuncta
mediator quia
Deo et homini c o r p o r a l i a et sensibilia prae incorporalibus et intellegibilibus post-
similis... ponenda iudicaverunt, c u m agitur de beata vita, c o r p o r a l i u m con-
t r e c t a t i o n u m facere mentionem. U b i est i l l u d P l o t i n i , u b i ait: Fugien-
dum est igitur ad carissimam patriam, et ibi pater, et ibi omnia.
41
Quae igitur, inquit, classis aut fuga? Similem Deo fieri . S i ergo
deo quanto s i m i l i o r , tanto fit / quisque p r o p i n q u i o r : n u l l a est ab
CC 266
i l l o alia longinquitas q u a m eius d i s s i m i l i t u d o . I n c o r p o r a l i vero i l l i
aeterno et i n c o m m u t a b i l i tanto est a n i m a h o m i n i s d i s s i m i l i o r , quanto
r e r u m t e m p o r a l i u m m u t a b i l i u m q u e cupidior. H o c ut sanetur, quo-
n i a m i m m o r t a i i p u r i t a t i , quae i n s u m m o est, ea quae i n i m o sunt
m o r t a l i a et i m m u n d a convenire non possunt, opus est q u i d e m media-
tore; n o n tamen tali, q u i corpus q u i d e m habeat i m m o r t a l e propin-
q u u m s u m m i s , a n i m u m autem m o r b i d u m s i m i l e m infimis (quo
m o r b o nobis invideat potius ne sanemur, q u a m adiuvet ut sane-
m u r ) ; sed tali, q u i nobis infimis ex corporis mortalitate coaptatus
i m m o r t a i i spiritus i u s t i t i a , per q u a m n o n l o c o r u m distantia, sed
s i m i l i t u d i n i s excellentia mansit i n s u m m i s , mundandis liberandisque
PL 272 nobis vere d i v i n u m praebeat a d i u t o / r i u m . Q u i profecto incontami-
nabilis Deus absit ut contaminationem timeret ex h o m i n e quo in-
dutus est, aut ex h o m i n i b u s inter quos i n homine conversatus est.
N o n e n i m p a r v a sunt haec i n t e r i m duo, quae salubriter sua incar-
natione monstravit, nec carne posse c o n t a m i n a r i v e r a m divinita-
tem, nec ideo putandos daemones nobis esse meliores, q u i a n o n
habent carnem. H i c est, sicut e u m sancta S c r i p t u r a praedicat,
Mediator Dei et hominum, homo Christus Iesus42, de cuius et divi-
41
PLOTIN, Eneade 1, 6, 8; 2, 3.
42
1 T i m 2, 5.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 17 661
17. Č u d i m se najviše što tako učeni ljudi (koji su ustvrdili kako Z a p o s t i g n u ć e bla­
ž e n a ž i v o t a , koji se
sve tjelesnine i osjetnine treba manje cijeniti od netjelesnina i razumnina) sastoji u d i o n i š t v u
u o p ć e s p o m e n u š e dodir tjelesnina kad je posrijedi blaženi život. Gdje
vrhunskog dobra,
č o v j e k u ne treba ta­
je ono kad Plotin kaže: »Valja, dakle, uteći u najdražu domovinu, kav posrednik ka­
kav je d e m o n , nego
onamo gdje je otac, gdje je sve. Gdje nam je brod, i kako da uteknemo? jedino takav kakav
41 A je Krist
Postajući nalik na B o g a « ) (35) . Stoga, ako što je Bogu sličniji,
čovjek mu je i bliži, onda nema veće udaljenosti od njega, nego li je
nesličnost s njim. A čovjekova je duša to različitija od toga netjelesnog,
vječitog i nepromjenjivog bića, što je željnija vremenitih i promjenjivih
stvari (36).
D a b i se to izliječilo, potreban je stanovit posrednik (budući se ne mogu
izravno sastaviti besmrtna čistoća koja je na visinama s onim smrtnim
i nečistim stvarima u nizinama); ali ne takav koji ima besmrtno tijelo
što je najsličnije onima najvišima, a d u š u bolesnu koja je najsličnija
najnižima — jer zbog te bi nam bolesti prije zavidio da se ne izliječimo,
nego što bi nam pomogao da ozdravimo — ; nego takav koji je s nama
najnižima vezan s m r t n o š ć u tijela, a ipak nam besmrtnom pravdom duha
(po kojoj je ostao na visinama, ali ne prostornom udaljenošću, nego
izvrsnošću sličnosti s Bogom) pruža istinski b o ž a n s k u p o m o ć , da se
očistimo i izbavimo.
Posve je nezamislivo da bi se takav B o g , koji se ne m o ž e ukaljati,
plašio od kaljanja čovjekom, kojim se zaodjenuo, i l i od ljudi s kojima
se družio u čovječjem liku. Svojim utjelovljenjem pokazao nam je
dvoje od goleme važnosti po naš spas: da se istinsko b o ž a n s t v o ne
može ukaljati od puti, te da ne treba misliti kako su demoni bolji od
nas, jer nemaju put. O n je, kao što Sveto pismo p r o g l a š a v a : » p o s r e d n i k
42
između Boga i ljudi, čovjek Isus K r i s t « ) , a o njegovu b o ž a n s t v u (po
(35) Augustinov navod povezuje rečenice koje pripadaju doduše istoj
eneadi, ali ne istoj knjizi (usp. Plotin, n. dj. 1, 6, 8 i 2, 3). Što god bilo s kritičkim
pitanjem ovog teksta, u njem je sadržano temeljno učenje platonizma: Augu­
stinu je ono bilo drago pa je na njem rado gradio neke od svojih najuspjelijih
stranica metafizičkog promatranja čovjeka kao slike Božje: usp. Conf. 7, 10, 16;
11, 9, 11; De Trin. 14, 3, 18; 15, 8, 14. 11, 21.
(36) Glede značajne neoplatoničke nauke orfijsko-pitagorejskog podri­
jetla o sličnosti čovjeka s bogom: usp. Platon, Phaedr. 253a-c; Teetet 176a-c;
Politeia 611a i dr.; Epiktet,. Diss. 1, 14, 13-15; Corpus herm. Poim. 11, 20; Plotin,
n. dj. 1, 2, 1, 3-4; 4, 8, 1, 3-8.
A R e č e n i c a u izvorniku » F u g i e n d u m est igitur ad carissimam patriam, et ibi pater, et ibi o m n i a « ,
m o ž e se prema F . Chatillonu p r o č i t a t i (a na temelju v e ć i n e ranih rukopisa) i kao » F u g i e n ­
dum est igitur ad clarissimam patriam, et ibi patere tibi, o m n i a . « (Treba,dakle, p o b j e ć i u naj­
slavniju d o m o v i n u , gdje ć e ti se otvoriti sve).
 662 D E CIV. D E I 9, 17-19 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 17-19 663

nitate, qua P a t r i est semper aequalis, et humanitate, qua nobis kojem je uvijek jednak s Ocem) te o njegovu čovještvu (po kojem je
factus est s i m i l i s , n o n hic locus est ut competenter p r o nostra načinjen nama sličnim) nije ovdje mjesto da primjereno raspravljamo,
facultate dicamus. i prema svojim sposobnostima (37).

...et ipsa ad 18. F a l s i autem i l l i fallacesque mediatores daemones, q u i , c u m

coelum via.
per spiritus i m m u n d i t i a m m i s e r i ac m a l i g n i m u l t i s effectibus cla-
reant, per c o r p o r a l i u m tamen l o c o r u m i n t e r v a l l a et per a e r i o r u m
c o r p o r u m levitatem a provectu a n i m o r u m nos avocare atque aver-
tere m o l i u n t u r , n o n v i a m praebent ad D e u m , sed, ne v i a teneatur,
impediunt. Quando q u i d e m et i n i p s a v i a c o r p o r a l i (quae falsissima
est et p l e n i s s i m a erroris, qua n o n iter agit i u s t i t i a ; q u o n i a m n o n
per c o r p o r a l e m a l t i t u d i n e m , sed per spiritalem, hoc est incorpora-
lem, s i m i l i t u d i n e m ad D e u m debemus ascendere) i n i p s a tamen v i a
c o r p o r a l i , q u a m d a e m o n u m a m i c i per elementorum gradus ordinant
i n t e r aetherios deos et terrenos homines aeriis daemonibus mediis
constitutis, hoc deos opinantur habere p r a e c i p u u m , ut propter hoc
i n t e r v a l l u m l o c o r u m contrectatione n o n contaminentur humana.
Ita daemones c o n t a m i n a r i potius ab h o m i n i b u s , q u a m homines
m u n d a r i a daemonibus credunt, et deos ipsos c o n t a m i n a r i potuisse,
43
n i s i l o c i altitudine m u n i r e n t u r . Quis t a m infelix est, ut ista v i a
CC 267 m u n d a r i se existi/met, u b i homines contaminantes, daemones con-
t a m i n a t i , d i i contaminabiles praedicantur; et n o n potius eligat
v i a m , u b i contaminantes magis daemones evitentur et ab inconta-
minabili D e o 4 4
ad i n e u n d a m societatem i n c o n t a m i n a t o r u m Ange-
l o r u m homines a contaminatione mundentur?
18. T i lažni i himbeni posrednici, demoni, koji se po nečistoći O tome k a k o h i m -
ba demona, dok
svojeg duha jasno pokazuju kao bijedni i opaki, zbog razdaljine tje­ nam svojim zago­
vorom obećavaju
lesnog prostora i zbog lakoće svojih uzdušnih tijela nastoje odvratiti pristup B o g u , teži
zapravo k tomu da
i odgovoriti nas od napretka naših duša, pa nam ne pružaju put skrene ljude s puta
k Bogu, nego nam priječe pristup do njega. Č a k i na samome tjelesnome istine
putu (koji je najlažljiviji i prepun zabluda, i kojim se ne zapućuje
pravednost, jer se k Bogu trebamo uspinjati ne po tjelesnoj visini,
nego po duhovnoj, to jest netjelesnoj, po sličnosti s Bogom) — dakle,
i na tome tjelesnome putu (koji prijatelji demona postavljaju kao
ljestve od p r a p o č e l a i z m e đ u eterskih bogova i zemaljskih ljudi,
s u z d u š n i m demonima smještenim u sredinu) misle kako je poglavita
prednost bogova, što zbog te razdaljine mjesta sami se ne kaljaju
dodirom s ljudima.
Te tako oni vjeruju kako se demoni prije kaljaju od ljudi negoli što
ljudi bivaju čišćeni od demona, dok bi se i sami bogovi mogli
43
ukaljati da se ne zaštićuju uzvišenošću smještaja. ) T k o je tako
nesretan te misli kako se može očistiti tim putem, gdje su — kako
kažu — ljudi oni koji kaljaju, demoni ukaljani, dok se bogovi mogu
ukaljati; pa ne bi radije izabrao put na kojem se izbjegavaju kaljajući
44
demoni i gdje ljude od kaljanja čisti B o g , ) koji se ne može ukaljati,
kako bi stupili u društvo a n đ e l a koji se ne kaljaju?

1 9 . N u kako se ne bi činilo da se i mi prepiremo oko riječi, budući O tome k a k o naziv

A
» d e m o n « ni s a m i m
neki od onih (da ih tako nazovemo) d e m o n o š t o v a t e l j a — m e đ u koji­ njihovim štovate­
l j i m a ne z n a č i v i š e
ma je i LabeonB — tvrde kako ostali nazivaju a n đ e l i m a te iste koje štogod dobro
oni zovu demonima (38), čini mi se kako treba reći koju o dobrim
Angeli non sunt 19. Sed ne de verbis e t i a m nos certare videamur, q u o n i a m a n đ e l i m a , kojih opstojnost dotičnici ne poriču, samo što više vole
boni daemones.
n o n n u l l i i s t o r u m , ut i t a d i x e r i m , daemonicolarum, i n quibus et nazivati ih dobrim demonima negoli a n đ e l i m a . M i se pak p r i d r ž a v a m o
Labeo est, eosdem perhibent ab aliis angelos dići, quos i p s i dae­ onoga kako govori Sveto pismo (prema kojem smo kršćani), gdje
mones nuncupant, i a m m i h i de bonis Angelis a l i q u i d video dis-
serendum, quos isti esse n o n negant, sed eos bonos daemones
v o ć a r e q u a m Angelos malunt. N o s autem, sicut S c r i p t u r a loqui-
PL 273 tur, secundum q u a m C h r i s t i a n i sumus, An/gelos q u i d e m p a r t i m

(37) Sav obuzet težnjom da poganskim filozofima dokaže narav i potre­

bu Kristova posredništva, Augustin se ne zaustavlja da prikaže Posrednikovu
osobu. O tome opširnije govori drugdje: usp. Serm. 130, 30; 186, 1, 1; 193, 7;
294, 9; Ench. 10. 35; Trin. 1, 7, 14.
(38) Augustin ističe razvoj poganske misli koja je, pod utjecajem Pisma,
demone nazvala također anđelima. Samo Augustin novodi Labeona; od drugih
usp. Jambliha, De myst. 2, 3. 10.

43 A R i j e č daemonicola ( d e m o n o š t o v a t e l j ) vjerojatno je skovao sam Augustin.

Usp. A P U L E J , De deo Socratis 6 B Kornelije L a b e o n , pisac izgubljene rasprave o rimsko-etrurskoj religiji. Po nekima je ovdje
44 r i j e č o Antistiju L a b e o n u , pravniku iz Augustova doba. U s p . II knj., 11.
Usp. AUGUSTIN, Confess. 8, 2, 4.
 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 19-20 665
664 D E CIV. D E I 9, 19-20

bonos, p a r t i m malos, n u m q u a m vero bonos daemones legimus;
sed u b i c u m q u e i l l a r u m L i t t e r a r u m h o c n o m e n p o s i t u m reperitur,
sive daemones, sive daemonia dicantur, n o n n i s i m a l i g n i signifi-
cantur spiritus. E t hane loquendi consuetudinem i n t a n t u m po­
p u l i usquequaque secuti sunt, ut e o r u m etiam, q u i pagani appel-
l a n t u r et deos multos ac daemones colendos esse contendunt,
nullus fere sit t a m litteratus et doctus, q u i audeat i n laude v e l
45
servo suo dicere: Daemonem habes ; sed cuilibet hoc dicere vo­
luerit, n o n se aliter aecipi, q u a m maledicere voluisse, dubitare
n o n possit. Quae i g i t u r nos causa compellit, ut post offensionem
a u r i u m t a m m u l t a r d m , ut i a m paene sint o m n i u m , quae h o c
aa
v e r b u m n o n n i s i i n , m a l a m p a r t e m audire c o n s u e r u n t , q u o d dixi-
mus cogamur exponere, c u m possimus A n g e l o r u m n o m i n e adhi-
bito eamdem offensionem, quae nomine d a e m o n u m fieri poterat,
evitare?
Daemon est m- 20. Q u a m q u a m etiam ipsa ongo huius nommis, s i divmos
flantis scientiae. . . . .
i n t u e a m u r L i b r o s , a l i q u i d arrert cogmtione d i g m s s i m u m . Daemo­
nes e n i m iAai[xovzq] d i c u n t u r (quoniam v o c a b u l u m G r a e c u m est)
nalazimo kako su anđeli dijelom dobri, dijelom z l i , ali nikad ništa
0 dobrim demonima; nego gdje god se to ime u Svetom Pismu spominje,
bilo u obliku daemones bilo kao daemonia, ono ne znači ništa drugo
nego zle duhove. I taj se govorni običaj toliko uvriježio m e đ u pukom
te č a k i m e đ u onima koji se nazivaju poganima i koji tvrde kako treba
poštivati mnoge bogove i demone, nema ni jednoga koji je tako načitan
1 učen da bi se usudio u pohvalu reći, čak ni svojem robu: » O p s j e d n u t
4 5
si d e m o n o m « ; ) nego komu god bi ushtio reći takvo što, nema nikakve
dvojbe oko toga, da se ne bi shvatilo nikako drukčije nego kao namjerna
uvreda. Stoga, koji nas razlog nagoni da prvo vrijeđamo tolike te
gotovo sve uši (svih onih koji su se naviknuli shvaćati tu riječ samo
u lošem smislu) (39) a zatim da moramo razjašnjavati rečeno, kad već
m o ž e m o upotrijebivši ime a n đ e l a , izbjeći uvredu koju bi moglo nanijeti
ime demona?
20. I samo podrijetlo dotične riječi (ako dobro pogledamo u svete o kakvoći znanja
Se
knjige) otkriva nam nešto veoma dostojno spoznaje. Riječ demoni demoniuzorJiiii
(daemones) je grčka, a nazivaju se tako zbog svojeg znanja46)A.
D o č i m apostol reče, nadahnut D u h o m Svetim: »Ali znanje napuhuje,
4
a ljubav izgrađuje,« ?) a to se pravo razumijeti drukčije ne m o ž e nego
da znanje tek tada koristi kad je u njemu ljubav; ) bez nje se ono 48

a b 4 6
ab s c i e n t i a n o m i n a t i . Apostolus autem Š p i r i t u Sancto locutus napuhuje, to jest nadimlje do oholosti najispraznije nadutosti. Tako se
41
ait: Scientia inflat, caritas vero aedificat ; quod recte aliter n o n u demonima nalazi znanje bez ljubavi, pa su zbog toga tako naduti,
48
intellegitur, n i s i scientiam tune prodesse, c u m caritas i n e s t ; sine to jest oholi te se trse da ih časte b o ž a n s k i m častima i vjerskom s l u ž b o m ,
hac autem inflare, i d est i n superbiam inanissimae quasi vento- o kojima znaju da se duguju samo istinskomu Bogu, i nastoje oko toga
sitatis extollere. E s t ergo i n daemonibus scientia sine caritate, et koliko god mogu i kod kojih god mogu. I dalje, protiv oholosti demona
a c
ideo t a m inflati, h o c est t a m superbi sunt, u t honores divinos (koju zbog svojih postupaka posjeduje i ljudski rod) postavlja se
et religionis servitutem, q u a m vero Deo deberi sciunt, sibi satis poniznost Boga, objavljena u Kristu, ali duše ljudske ne znaju kolika
ad
egerint exhiberi, et q u a n t u m possunt et a p u d quos possunt je m o ć u njoj (napuhane nečistoćom uznositosti), jer su ljudske duše
ae
adhuc a g a n t . C o n t r a superbiam p o r r o daemonum, q u a p r o me­ demonima slične po oholosti, a ne po znanju.
ć e 268 r i t i s possidebatur genus h u m a n u m , D e i / h u m i l i t a s , quae i n C h r i ­
a f
sto apparuit, q u a n t a m v i r t u t e m habeat, animae h o m i n u m ne-
sciunt i m m u n d i t i a elationis inflatae, daemonibus similes super-
b i a , n o n scientia.

(39) U ovom prosvjedu protiv demonolatrije Augustin podvlači osnovne

aa
razloge iz Pisma Anebonu (fr. 14. 22. 26. 34 Faggin u Jambliha, De myst.
consueverunt M. 3, 9, 11. 25. 31); u njima inače odjekuju tonovi starog pjesništva koje uz demo-
ab
ob scientiam M . novu prisutnost vezuje maniju, nepromišljen i bijesan čin: usp. Homer, Ilijada
ac
h o c ] i d M. 6, 407; Eshil, Cnoeph. 556; Theb. 1006; Agam. 1468; također Ksenofont,
ad
sategerimt M. Mem. 1, 1, 9; Plutarh, De Is. et Os. 28, 362a.
ae
agunt M. (40) Nakon Homera u obliku Saifruv : usp. Platon, Crat. 398, 5 što po­
af
in christo] in forma servi M. tvrđuje Makrobije, Sat. 1, 23; u samom Homeru, čini se, nastaje od Saioncu =
dijeliti, dodijeliti (Ilijada 8, 166; Odiseja 5, 396; usp. još Eshil, Pers. 601).
45
Usp. T E R T U L I J A N , De testim. animae 3.
46
Usp. P L A T O N , Kratil 398 b; L A K T A N C I J E , Div. instit. 2, 14, 6. A G r č k a r i j e č SaiVwv je v e ć o b j a š n j a v a n o » b o ž a n s t v o ili d u h « , a 8anuwv — » z n a j u ć i i isku­
47
1 K o r 8, 1. s a n « . (Platon, Kratil, 398 B , t u m a č i uzajamnu vezu, p o z i v a j u ć i se na Hesioda Djela i dani,
48
120—125).
Usp. A U G U S T I N , In Io Ev. tr. 27, 5.
 666 D E CIV. D E I 9, 21-22
Christus daemo- 2 1 . I p s i autem daemones etiam hoc i t a sciunt, ut eidem Do-
nibus se osten- . . . . . . . .. . , . .
dit. m i n o m n r m i t a t e carnis m d u t o d i x e r m t : Quid nobis et tibt, lesu
a g 49
Nazarene? Venisti perdere nos? C l a r u m est i n his verbis, q u o d
i n eis et tanta scientia erat, et caritas n o n erat. P o e n a m s u a m
quippe formidabant ab i l l o , n o n i n illo i u s t i t i a m diligebant. Tan­
t u m vero eis innotuit, q u a n t u m voluit; t a n t u m autem voluit, quan-
P L 2 7 4
t u m o p o r / t u i t . Sed innotuit n o n sicut Angelis sanctis, q u i eius,
secundum i d q u o d D e i V e r b u m est, p a r t i c i p a t a aeternitate per-
50
f r u u n t u r , sed sicut eis terrendis innotescendum fuit, ex q u o r u m
t y r a n n i c a q u o d a m m o d o potestate fuerat liberaturus praedesti-
natos i n s u u m r e g n u m et g l o r i a m semper veracem et veraciter
sempiternam. Innotuit ergo daemonibus non per i d , q u o d est
v i t a aeterna et l u m e n i n c o m m u t a b i l e , quod i l l u m i n a t pios, c u i
videndo per fidem, quae i n i l l o est, c o r d a mundantur, sed per
quaedam t e m p o r a l i a suae v i r t u t i s effecta et occultissimae signa
praesentiae, quae angelicis sensibus etiam m a l i g n o r u m s p i r i t u u m
potius q u a m i n f i r m i t a t i h o m i n u m possent esse conspicua. Denique
quando ea p a u l u l u m s u p p r i m e n d a iudicavit et aliquanto altius
latuit, dubitavit de i l l o d a e m o n u m princeps eumque temptavit,
an C h r i s t u s esset explorans, q u a n t u m se temptari ipse permisit,
ut h o m i n e m , q u e m gerebat, ad nostrae i m i t a t i o n i s temperaret
e x e m p l u m . Post i l l a m vero temptationem, c u m Angeli, sicut scrip-
5 1
t u m est, m i n i s t r a r e n t e i , b o n i utique et sancti ac per hoc spi-
r i t i b u s i m m u n d i s metuendi et tremendi, magis magisque inno-
tescebat daemonibus quantus esset, ut ei iubenti, quamvis i n i l l o
contemptibilis videretur carnis infirmitas, resistere nullus auderet.
Angeli intelle- 2 2 . H i s i g i t u r Angelis bonis omnis c o r p o r a l i u m t e m p o r a l i u m -
gunt, daemones . . ° . .,.
coniectant. que r e r u m scientia, qua intlantur daemones, vihs est; n o n quod
e a r u m i g n a r i sint, sed q u o d i l l i s D e i , qua sanctificantur, caritas
c a r a est, prae cuius n o n t a n t u m i n c o r p o r a l i , v e r u m e t i a m i n c o m -
m u t a b i l i et ineffabili pulchritudine, cuius sancto amore inarde-
scunt, o m n i a , quae i n f r a sunt et, q u o d i l l u d est, n o n sunt seque
ipsos inter i l l a contemnunt, et ex toto, q u o d b o n i sunt, eo bono,
c c
269 ex quo b o n i sunt, perfruantur. E t / ideo certius etiam t e m p o r a l i a
et m u t a b i l i a ista noverunt, q u i a e o r u m principales causas i n V e r -
bo D e i conspiciunt, per quod factus est mundus; quibus causis
quaedam probantur, quaedam reprobantur, cuneta ordinantur.
Daemones autem n o n aeternas t e m p o r u m causas et q u o d a m m o d o
cardinales i n D e i Sapientia contemplantur, sed q u o r u m d a m signo-
r u m nobis o e c u l t o r u m maiore experientia m u l t o p l u r a q u a m
ag
perdere] ante tempus perdere Af.
49
Mk 1, 24; M t 8, 29.
50
Usp. A U G U S T I N , De Gen. ad litteram 4, 49—50.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 21-22 667
21. I sami demoni č a k znaju toliko da su istome Gospodu (zaodje­ K o j i m je n a č i n o m
. , naš G o s p o d ushtio
nutu slabošću puti) rekli: »Što hoćeš od nas, Isuse N a z a r e ć a n i n e ? Jesi
49
da bude poznat de­
monima
li d o š a o da nas u p r o p a s t i š ? « ) Iz tih je riječi jasno kako u njima bijaše
takvo znanje, ali ne bijaše ljubavi. O n i su se zaista bojali kazne od
njega, ali nisu voljeli pravednost koja je u njemu. Dopustio im je da
ga upoznaju onoliko koliko je ushtio; a toliko je ushtio koliko je trebalo.
A l i oni ga ne u p o z n a š e onako kao sveti anđeli (koji u njemu uživaju,
50
sudjelujući u vječnosti, a prema tome što je on Riječ B o ž j a ) , ) nego
im je poznat onoliko koliko je potrebno da se zaplaše oni od čije će
silničke vlasti takoreći osloboditi one p r e d o d r e đ e n e za njegovo
kraljevstvo te za slavu što je uvijek istinita i istinski vječna.
Dakle, demonima nije postao poznat po tome što je vječni život
i nepromjenjiva svjetlost koja obasjava p o b o ž n e (kojima se srca čiste
vjerom u njega, videći tu svjetlost), nego po nekim vremenitim u č i n c i m a
svoje moći i znacima najskrovitije prisutnosti, koje prije mogu opaziti
a n đ e o s k a sjetila č a k i opakih duhova negoli ljudska slaboća. Prema
tome, kad je o d l u č i o da te znake p o n e š t o potisne i da ih nešto dublje
skrije, posumnjao je u njega knez demona i stao ga kušati ispitujući
da l i je Krist, samo onoliko koliko mu je dopustio da ga iskušava,
kako bi čovjeka, u kojega liku bijaše, uobličio u uzor nama na naslje­
dovanje. N u , kao što je napisano, nakon te kušnje, kad su mu služili
51
a n đ e l i ) — dobri i sveti, te stoga na strah i strepnju nečistim dusima —
sve više i više postade demonima znano koliki je on, tako da kad je
zapovijedio (koliko god se prezrivom činila slaboća puti u kojoj
bijaše), nitko mu se nije usudio oduprijeti.
22. D a k l e , tima d o b r i m a n đ e l i m a male je vrijednosti sve znanje K o
i a
J e
razlika iz-
. , . . . . . , . ,., i - i • m e đ u znanja svetih
0 tjelesnim i vremenitim stvanma, koje toliko napuhuje demone; i ne a n đ e l a i znanja de-
m o n a
. zbog toga što oni ne poznaju takve stvari, nego zbog toga što i m je
dragocjena ljubav Božja kojom se posvećuju, a naprama njezinoj ne
samo netjelesnoj nego -i nepromjenjivoj te neizrecivoj ljepoti (prema
kojoj gore svetom strašću), oni preziru sve one stvari koje su ispod
nje i koje nisu što je ona, pa i sebe same, kako bi u cijelosti uživah ono
dobro po kojem su dobri. Stoga pouzdanije spoznaju i vremenite
1 promjenjive stvari, jer razaznaju njihove prvotne uzroke u Riječi
Božjoj, po kojoj je načinjen svijet; po tima uzrocima neke se stvari
odobravaju, neke odbacuju, a sve se raspoređuju.
D e m o n i , d o č i m , ne promatraju vječite uzroke vremenitih stvari, one
stožerne točke u Božjoj mudrosti, ali većim iskustvom u stanovitim nama
skrivenim znacima predviđaju b u d u ć e d o g a đ a j e mnogo više negoli
51
Usp. Mt 4, 3—li.
 668 D E CIV. D E I 9, 22-23, 1
homines futura prospiciunt; dispositiones quoque suas aliquando
praenuntiant. Denique saepe isti, n u m q u a m i l l i o m n i n o falluntur.
A l i u d est e n i m temporalibus t e m p o r a l i a et m u t a b i l i b u s m u t a b i l i a
coniectare eisque t e m p o r a l e m et m u t a b i l e m m o d u m suae volun­
tatis et facultatis inserere, q u o d daemonibus certa ratione per-
m i s s u m est; a l i u d autem i n aeternis atque i n c o m m u t a b i l i b u s D e i
legibus, quae i n eius Sapientia vivunt, mutationes t e m p o r u m prae-
videre Deique voluntatem, quae t a m certissima q u a m potentissi-
P L 2 7 5
m a est o m n i u m , S p i r i t u s eius p a r t i c i p a / t i o n e cognoscere; q u o d
sanctis Angelis recta discretione d o n a t u m est. Itaque n o n s o l u m
aeterni, v e r u m etiam beati sunt. B o n u m autem, q u o beati sunt,
Deus i l l i s est, a q u o creati sunt. Illius quippe i n d e c l i n a b i l i t e r
participatione et contemplatione perfruuntur.
Quod sit deo­ 23. 1. H o s s i P l a t o n i c i m a l u n t deos q u a m daemones dicere eisque
rum nomen i n
Scripturis... annumerare, quos a s u m m o Deo conditos deos scribit e o r i m
5 2
auctor et magister P l a t o : dicant quod volunt; n o n e n i m c u m
eis de v e r b o r u m controversia l a b o r a n d u m est. S i e n i m s i c i m ­
mortales, u t tamen a s u m m o Deo factos, et s i n o n p e r se ipsos,
sed e i , a q u o facti sunt, adhaerendo beatos esse dicunt: h o c
dicunt q u o d d i c i m u s , quolibet eos nomine appellent. H a n e autem
P l a t o n i c o r u m esse sententiam, sive o m n i u m sive m e l i o r u m , i n
e o r u m .litteris i n v e n i r i potest. N a m et de ipso nomine, q u o d
huius m o d i i m m o r t a l e m beatamque creaturam deos appellant,
ideo inter nos et ipsos paene n u l l a dissensio est, q u i a et i n nostris
sacris L i t t e r i s legitur: Deus deorum Dominus locutus est ; et
53
1
a l i b i : Confttemini Deo deorum^ ', et a l i b i : Rex magnus super
omnes deos . I l i u m autem u b i s c r i p t u m est: Terribilis est super
55
omnes deos, c u r d i c t u m sit, deinceps ostenditur. S e q u i t u r e n i m :
Quoniam omnes dii gentium daemonia, Dominus autem caelos
56
fecit . Super omnes ergo deos dixit, sed gentium, i d est quos
gentes p r o diis habent, quae sunt daemonia-, ideo terribilis, sub
CC 270 quo terrore D o m i n o dicebant: / Venisti per dere nos?
57
I l l u d vero,
u b i d i c i t u r : Deus deorum, non potest intellegi deus d a e m o n i o r u m ;
et Rex magnus super omnes deos absit u t d i c a t u r r e x magnus
super o m n i a daemonia. Sed homines quoque i n p o p u l o D e i eadem
S c r i p t u r a deos appellat. Ego, inquit, dixi, dii estis et filii Excelsi
58
omnes . Potest itaque intellegi h o r u m deorum Deus, q u i dictus
est: Deus deorum, et super hos deos Rex magnus, q u i dictus est:
Rex magnus super omnes deos.
52
Usp. P L A T O N , Time] 40 a.
53
Ps 50 (49), 1.
54
Ps 136 (135), 2.
55
Ps 95 (94), 3.
56
Ps 96 (95), 4—5.
57
M k 1, 24.
58
Ps 82 (81), 6.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 22-23, 1 669
ljudi, a pokatkad pretkazuju i vlastite nakane (41). P a prema tome,
demoni se često varaju, a anđeli nikad. Jer, jedno je p o g a đ a t i vreme-
nitostima vremenitosti (temporalibus temporalia) i promjenjivostima
promjenjivosti (mutabilibus mutabilia), te se zatim umiješati
u njih vremenitim i promjenjivim dodatkom vlastite volje i sposobnosti,
što je u ograničenoj mjeri demonima i d o p u š t e n o ; a posve je drugo,
u vječitim i nepromjenjivim Božjim zakonima, koji žive od njegove
mudrosti, predviđati mijene vremena i d i o n i š t v o m u njegovu duhu
spoznati volju Božju (koja je najpouzdanija i najmoćnija od svega);
a to je p r a v i č n o m i z d a š n o š ć u podareno svetim a n đ e l i m a . Te su o n i
tako ne samo vječni nego čak i blaženi. A B o g i m je ono dobro p o
kojem su blaženi, o d kojeg su stvoreni. I zaista neprestance uživaju
d i o n i š t v o m u njemu i razmišljanjem o njemu (42).
23. 1. A k o platonici više vole ove nazivati bogovima negoli demo­ Ime b o g o v a pogre­
š n o se p r i p i s u j e b o ­
nima te i m pribrajati one bogove koje je stvorio najviši B o g , kako to g o v i m a pogana, jer
52 je o n o — p r e m a
piše njihov utemeljitelj i učitelj Platon, ) neka govore kako i m se Svetome Pismu —
h o ć e ; nema nikakve potrebe sporiti se s njima oko riječi. K a ž u l i time zajedničko svetim
a n đ e l i m a i praved­
kako su oni besmrtni, a ipak stvoreni o d najvišeg Boga i kažu l i kako nim ljudima
su ti blaženi ne po sebi samima, nego pristajanjem uz onoga od kojega
su stvoreni, onda k a ž u ono što i mi k a ž e m o , pa kojim god ih imenom
nazivali.
D a je takvo mnijenje platonika, bilo svih bilo onih boljih m e đ u njima,
m o ž e se iznaći u njihovim spisima. A o samu tome imenu (naime, što
bogovima nazivaju takvog besmrtna i blažena stvora) i z m e đ u njih
i nas nema gotovo nikakva spora, jer se i u n a š e m Svetom pismu čita:
53
»Bog nad bogovima, Jahve, g o v o r i « ) , te drugdje: »Hvalite B o g a nad
54 55
b o g o v i m a « , ) i opet »Bog n a š , kralj veliki nad svim b o g o v i m a . « )
D o č i m ondje gdje je napisano »Strasniji o d svih b o g o v a « , zašto je
tako r e č e n o , odmah se pokazuje. Slijede riječi: » J e r svi bogovi naroda
56
su demoni, a G o s p o d i n je stvorio n e b e s a . « ) D a k l e , rekao je » n a d
svim b o g o v i m a « , ali naroda (gentium), naime: onim koje narodi štuju
kao bogove, a koji su demoni (daemonia), i strašan (terribilis) stoga,
57
jer u strahu rekoše ono G o s p o d i n u : »Jesi l i d o š a o da nas u p r o p a s t i š ? « )
O n o gdje se kaže » B o g nad b o g o v i m a « , ne može se shvatiti kao bog
demona, a »veliki kralj nad svim b o g o v i m a « , posve je nezamislivo
da bi značilo veliki kralj nad svim demonima. Nego Sveto pismo i ljude
iz Božjeg puka naziva bogovima. G o v o r i : » R e k o h , V i ste bogovi i svi
58
ste sinovi V i š n j e g a ! « ) Stoga se može shvatiti kako je takvih bogova
bog onaj koji je nazvan »Bog nad b o g o v i m a « (deus deorum), te veliki
kralj nad takvim bogovima onaj što je nazvan »kralj veliki nad svim
b o g o v i m a « (rex magnus super omnes deos).
(41) I ovdje odjekuje prokazivanje gatanja kao što to čini Porfirije
u PismuAnebonu (fr. 12. 15. 23 Faggin u Jamblihu, De myst. 3, 1. 17. 27).
(42) U obradi zadataka i dužnosti anđela Augustin se naslanja na naj­
pouzdaniju crkvenu predaju: Herma, Pastir, Vis. 3, 4, 1; Justin, Dial. 102;
Irenej 4, 37, 1; Origen, De princ. 1, Praef. 10; Euzebije, Demonstr. ev. 4, 1.
 670 D E CIV. D E I 9, 23, 2-3
...magis homini - 2. V e r u m tamen c u m a nobis quaeritur: « S i homines d i c t i
quam angelo
convenit... sunt d i i , q u o d i n populo D e i sunt, q u e m per Angelos vel per
homines a l l o q u i t u r Deus, quanto magis i m m o r t a l e s eo n o m i n e
d i g n i sunt, q u i ea fruuntur beati t u đ i n e , ad q u a m D e u m colendo
cupiunt homines p e r v e n i r e ? » ; q u i d respondebimus n i s i n o n fru­
stra i n S c r i p t u r i s sanctis expressius homines nuncupatos deos,
q u a m illos i m m o r t a l e s et beatos, quibus nos aequales futuros i n
resurrectione p r o m i t t i t u r , ne scilicet propter i l l o r u m excellentiam
a l i q u e m e o r u m nobis constituere deum infidelis auderet infirmi-
PL 276 tas? / Q u o d i n h o m i n e facile est evitare. E t evidentius dići de-
buerunt homines d i i i n populo D e i , ut certi ac fidentes fierent
59
e u m esse D e u m s u u m , q u i dictus est Deus deorum ; q u i a etsi
appellentur d i i i m m o r t a l e s i l l i et beati, q u i i n caelis sunt, n o n
t a m e n d i c t i sunt d i i deorum, i d est d i i h o m i n u m i n p o p u l o D e i
c o n s t i t u t o r u m , quibus d i c t u m est: Ego dixi, dii estis et filii Excelsi
60
omnes . H i n e est q u o d ait Apostolus: Etsi sunt qui dicuntur
sive in caelo sive in terra, sicuti sunt dii multi et domini multi:
nobis tamen unus Deus Pater, ex quo omnia et nos in ipso; et
unus Dominus Iesus Christus, per quem omnia et nos per ipsum .
...sed neuter sa- - 3. N o n m u l t u m ergo de n o m i n e disceptandum est, c u m res
crificio hono-
randus. i p s a i t a clareat, ut ab serupulo dubitationis aliena sit. I l l u d vero,
q u o d nos ex e o r u m i m m o r t a l i u m b e a t o r u m n u m e r o missos Ange­
los esse d i c i m u s , q u i D e i v o l u n t a t e m h o m i n i b u s annuntiarent,
i l l i s autem n o n placet, q u i a hoc m i n i s t e r i u m n o n per illos, quos
deos appellant, i d est i m m o r t a l e s et beatos, sed per daemones
fieri credunt, quos i m m o r t a l e s tantum, n o n e t i a m beatos audent
dicere, aut certe i t a i m m o r t a l e s et beatos, ut tamen daemones
bonos, n o n deos s u b l i m i t e r collocatos et ab h u m a n a contreetatione
semotos, q u a m v i s n o m i n i s controversia videatur, t a m e n i t a dete-
stabile est n o m e n daemonum, ut hoc m o d i s o m n i b u s a sanctis
Angelis nos removere debeamus. N u n c ergo i t a l i b e r iste clauda-
a h
tur, ut sciamus i m m o r t a l e s e t beatos, quodlibet vocentur, q u i
CC 271 tamen facti et / creati sunt, medios n o n esse a d i m m o r t a l e m beati-
1
et] ac ovdje i u M.
> Usp. O R I G E N , In Exod. 8.
)
Ps 82 (81), 6.
1
1 K o r 8, 5—6.
O DRŽ. BOŽJOJ 9, 23, 2-3 671
2. N u kad nas upitaju: » A k o se ljudi nazivaju bogovima zbog toga što
su u Božjem puku, kojemu B o g govori bilo preko anđela bilo preko
ljudi, koliko su onda j o š više dostojni toga imena besmrtnici koji već
uživaju ono blaženstvo do kojeg ljudi ž u d e stići štujući Boga,« što
ć e m o i m odgovoriti, ako ne ovo: kako nisu uzalud u Svetome pismu
ljudi izričitije nazvani bogovima negoli oni besmrtnici i blaženici,
kojima ć e m o — kako se obećaje — biti jednaki u uskrsnuću, a dakako
radi toga kako se ne bi nevjerna slaboća usudila da nekoga od njih
(upravo zbog njihove izvrsnosti) postavi nama kao boga. Takvo što je
lako izbjeći u samu čovjeku. Stoga je i trebalo jasnije reći da su bogovi
ljudi u puku Božjem, kako bi oni bili sigurni i vjerovali da je njihov
59
B o g onaj što je nazvan » B o g nad b o g o v i m a « ) a ako se i nazivaju
bogovima oni besmrtnici i blaženici što su na nebesima, nikad nisu
nazvani »bogovi nad b o g o v i m a « , to jest bogovi ljudi u Božjem puku,
60
kojima je r e č e n o : » R e k o h , V i ste bogovi, i svi ste sinovi V i š n j e g a ! « )
dii, Otuda i apostol kaže: » I a k o ima, bilo na nebu, bilo na zemlji, tako
zvanih bogova — a takvih bogova i gospodara ima mnogo — mi
nemamo nego jednoga B o g a , O c a , od koga sve dolazi, i za koga smo
61
mi o d r e đ e n i , i jednoga Gospodina, Isusa Krista, po kome je sve, i po
61
kome smo t a k o đ e r i m i . « )
3. Dakle, nije potrebno mnogo raspravljati o imenu, kad je sam predmet
toliko jasan te nema u njemu ni najmanje dvojbe. A l i , kad mi k a ž e m o ,
kako su od toga broja besmrtnika i blaženika izabrani anđeli koji
ljudima javljaju volju Božju, to se platonicima ne sviđa, jer vjeruju
kako tu službu ne obavljaju oni koje nazivaju bogovima (to jest:
besmrtnici i blaženici), nego demoni, o kojima se usuđuju reći samo
kako su besmrtni, ali ne i blaženi, i l i opet ako su i m i besmrtni
i blaženi, onda su barem dobri demoni, a ne bogovi (koji su smješteni
u visinama i udaljeni od dodira s ljudima) (43), a tu, iako se čini kako
je posrijedi prepirka oko riječi, ipak je samo ime demona toliko
odvratno, da ga svakim n a č i n o m moramo odmaknuti od svetih
a n đ e l a (44).
A sad, dakle, ovu knjigu zaključujemo ovako: znamo da besmrtnici
i blaženici, kojim god ih imenom nazvali, koji su ipak načinjeni i stvo­
reni, nisu posrednici koji privode besmrtnom blaženstvu bijedne
(43) Za najstariju otačku predaju vidi npr. Klement Rimski, Ep. od Cor.
34, 5-6; Herma, Pastir, Vis. 3, 4, 1-2; Justin, Dial 128.
(44) U Pismu Anebonu (fr. 10 Faggin u Jambliha, De myst. 2, 3. 10)
Porfirije se poziva na razno nazivlje (klasično, gnostičko i kršćansko) pa kao
službeničke ili posredničke veličine nabraja: boga, anđela, arkanđela, demona,
arhonta, pokojnikovu dušu. Samo da bi došao do nekog suglasja, Augustin
prihvaća bilo kakvu terminologiju, pod uvjetom ipak da se demoni isključe
i da naziv bog ne nosi sa sobom primjesu politeizma.
672 D E CIV. D E I 9, 23, 3

t u d i n e m perducendis m o r t a l i b u s miseris, a quibus utraque diffe-

rentia separantur. Q u i autem m e d i i sunt c o m m u n e m habendo i m -
m o r t a l i t a t e m c u m superioribus, m i s e r i a m c u m i n f e r i o r i b u s , quo-
n i a m m e r i t o m a l i t i a e m i s e r i sunt, beatitudinem, q u a m n o n habent,
invidere nobis < possunt > potius q u a m praebere. U n d e n i h i l
habent a m i c i d a e m o n u m q u o d d i g n u m afferant, c u r eos t a m q u a m
adiutores colere debeamus, quos potius ut deceptores vitare debe-
m u s . Quos autem bonos et ideo n o n s o l u m i m m o r t a l e s , v e r u m
e t i a m beatos d e o r u m n o m i n e sacris et sacrificiis propter v i t a m
beatam post m o r t e m adipiscendam colendos putant, qualescum-
que i l l i sint et quolibet vocabulo digni sint, n o n eos velle per tale
religionis o b s e q u i u m n i s i u n u m D e u m c o l i , a quo creati et
cuius participatione beati sunt, adiuvante ipso i n sequenti l i b r o
diligentius disseremus.

FIRENZA, Bibl. Laurenziana

Plut. 12. 19
XV. st. — Djelo Mattea Torellija (?)
 O DRŽ. BOŽJOJ 9, 23, 3 673

smrtnike, od kojih su razdvojeni dvostrukom razlikom. D o č i m oni

koji su po sredini, te imaju zajedničku besmrtnost s višnjima, a bijedu
s nižima ( b u d u č i su z a s l u ž e n o bijedni zbog svoje opakosti), više nam
mogu zavidjeti na b l a ž e n s t v u koje nemaju negoli ga nama pružiti (45).
Otuda prijatelji demona ne mogu navesti nikakva dostojna razloga
zašto bismo ih trebali štovati kao pomagatelje, njih koje prije trebamo
izbjegavati kao obmanjivatelje. O n i opet koji jesu dobri, te stoga ne
samo besmrtni nego i blaženi (i o kojima misle kako ih pod imenom
bogova treba štovati svetim obredima i ž r t v a m a , a radi b l a ž e n a
života nakon smrti), kakvi god ti bili i koje god im ime dolikovalo, oni
ne žele da se takvom vjerskom s l u ž b o m štuje itko drugi osim jedini
B o g , koji ih je stvorio i d i o n i š t v o m u kojem i jesu blaženi; pa uz p o m o ć
toga B o g a , tim ć e m o se predmetom pažljivije pozabaviti u slijedećoj
knjizi.

(45) Usp. gore 8, 15 — 18.

 KNJIGA X .

Deseta se knjiga može smatrati prvim traktatom apologetike, tj. obrane prave
religije, po shemi i modelu što će ga kasnije imitirati skolastici, naročito augustinci.
Sastoji se, dakle, od dva različita dijela: jednog ekspozitivnog, o pojmovima, i drugog
demonstrativnog i apologetskog, s variranjem između polemike i poticaja.
U prvom se dijelu evidentiraju pojmovi: religije, pobožnosti, žrtvenog kulta,
posredništva i participacije između Boga i svijeta, te dosljedno tome, spasenja, zajed-
ničarskog i univerzcdističkog duha prave religije, čuda, anđeoskih supstancija u dvije
kategorije: duhova koji priznaju kult samo Bogu te su stoga besmrtni i sretni, i duhova
koji prisvajaju kult sebi, u magijskim i teurgijskim obavljanjima kako ih izlaže platonik
Porfirije (1—11).
U drugom se dijelu uvodi, kao podloga za dokazivanje, koncept Providnosti,
koji pomiruje Božju nepromjenljivost s Božjim zahvaćanjem u svijet i u povijest
čovjekova spasenja. Razara se na taj način baza politeizma, što su ga zastupali neo-
platonici, napose Porfirije, u nakani da opravdaju mnogoboštvo i praksu magije i teur-
gije kao nešto čime se osigurava prisutnost božanstva u svijetu. Augustin potvrđuje
taj stav, što ga je zauzeo, svjedočanstvom čudesa, proroštava, kršćanskog mučeništva,
univerzalne poruke o spasenju koju upravlja ljudima Krist kao posrednik. Polemički
se, dakle, razobličuju nedosljednosti neoplatonskog učenja, napose Porfirijeva, o tri
hipostaze ili principa, o angelologiji, metempsihozi i metemsomatozi (koje uostalom
Porfirije isključuje), te o preegzistenciji duša. Razobličuje se također esoterizam i oho­
lost koji neoplatonike dovode do toga da ismjehuju utjelovljenje i uskrsnuće, a to su
pravi stožeri religije spasenja.
Knjiga se završava pozivom filozofima da priznaju i krenu univerzalnim putem
otkupljenja od zla i smrti, za kojim je čcznuo i koji je očekivao i sam Porfirije (12—32).
 BREVICULUS SAŽETAK

cc xix i. Veram beatitudinem sive Angelis sive hominibus per unum Deum
Istinsko blaženstvo čak su i platonici odredili kao ono što jedan Bog 1.
tribui etiam Platonicos defmisse; sed utrum hi, quos ob hoc ipsum podjeljuje bilo anđelima bilo ljudima; ali valja istražiti da li ti o koji­
colendos putant, uni tantum Deo, an etiam sibi sacrificari velint, ma misle kako ih zbog toga treba štovati traže da se žrtvuje samo jed­
esse quaerendum. nom Bogu ili i njima samima
2. De superna illuminatione quid Plotinus Platonicus senserit. Što je platonik Plotin mislio o rasvjeti s visina 2.
3. De vero Dei cultu, a quo Platonici, quamvis creatorem universitatis O istinskome štovanju Boga od kojeg su platonici (iako spoznaše stvo- 3.
intellexerint, deviarunt colendo angelos seu bonos seu malos honore ritelja sveukupnosti) ipak skrenuli štujući božanskom čašću anđele,
divino. bilo dobre bilo zle
4. Quod uni vero Deo sacrificium debeatur. O tome da se žrtva duguje jedino istinskomu Bogu 4.
5. De sacrificiis, quae Deus non requirit, sed ad significationem eorum O žrtvama koje Bog ne zahtijeva, ali je ushtio da mu se prinose u znak 5.
offerri voluit, quae requirit. onih koje zahtijeva
6. De vero perfectoque sacrificio. O istinskoj i savršenoj žrtvi 6.
7. Quod sanctorum Angelorum ea sit in nos dilectio, ut nos non Ljubav svetih anđela prema nama je takva da žele da budemo što- 7.
suos, sed unius veri Dei velint esse cultores. vateljima ne njih samih, nego jednoga istinskoga Boga
8. De miraculis, quae Deus ad corroborandam fidem piorum etiam O čudesima kojima se Bog udostojio potvrditi svoja obećanja, a preko 8.
per Angelorum ministerium promissis suis adhibere dignatus est. službe anđela, kako bi učvrstio vjeru pobožnika

9. De illicitis artibus erga daemonum cultum, in quibus Porphyrius O nedopuštenim umijećima u štovanju demona, od kojih je neka pla- 9.
Platonicus quaedam probando, quaedam quasi improbando versatur. tonik Porfirije odobravao, a druga, čini se, nije
10. De theurgia, quae falsam purgationem animis daemonum invoca- O čudotvorstvu koje zazivanjem demona obećava lažno očišćenje 10.
tione promittit. dušama
11. De epistula Porphyrii ad Anebontem Aegyptium, in qua petit de
O Porfirijevoj poslanici Egipćaninu Anebontu, u kojoj traži da ga 11.
diversitate daemonum se doceri. pouči o razlici među demonima
12. De miraculis, quae per sanctorum Angelorum ministerium Deus
O čudesima koja je počinio istinski Bog, kojemu poslužiše sveti anđeli 12.
verus operatur.
13. De invisibili Deo, qui se visibilem saepe praestiterit, non secundum O nevidljivome Bogu, koji se često predočivao vidljivim, ali ne prema 13.
quod est, sed secundum quod poterant ferre cernentes. onome kakav jest, nego prema predodžbenoj moći onih koji ga gledaju.
14. De uno Deo colendo non solum propter aeterna, sed etiam propter
O tome kako jednoga Boga treba štovati ne samo radi vječitih nego 14.
temporalia beneficia, quia universa in ipsius providentiae potestate / radi vremenitih dobročinstava, jer sve su stvari u ovlasti njegove pro­
consistunt. misli
15. De ministerio sanctorum Angelorum, quo providentiae Dei serviunt. O službi svetih anđela, kojom služe Božjoj promisli 15.
16. An de promerenda beata vita his angelis sit credendum, qui se coli Da li se, radi obećana blaženog života, treba pouzdati u one anđele 16.
cc xx exigunt honore divino; an / vero illis, qui non sibi, sed uni Deo koji zahtijevaju da ih štujemo božanskom čašću ili pak u one koji
soneta praecipiunt religione serviri. nalažu da svetom vjerom služimo ne njima samima, nego jednomu
Bogu
17. De arca Testamenti miraculisque signorum, quae ad commenden- O kovčegu Svjedočanstva te o čudesnim znacima koje je pokazala 17.
dam Legis ac promissionis auctoritatem divinitus facta sunt. Božja moć, kako bi potkrijepila svoje zakone i obećanja
18. Contra eos, qui de miraculis, quibus Dei populus eruditus est,
Protiv onih koji tvrde kako ne treba vjerovati crkvenim knjigama o ču- 18.
negant ecclesiasticis Libris esse credendum. desima kojima je poučavan Božji puk

19. Quae ratio sit visibilis sacrificii, quod uni vero et invisibili Deo Koji je razlog vidljivoj žrtvi, koju — prema nauku istinske vjere — 19.
offerri docet vera religio. treba prinositi jednom istinskom i nevidljivom Bogu
 SAŽETAK 679
678 BREVICULUS

20. De summo veroque sacrificio, quod ipse Dei et hominum Mediator O najvišoj i istinskoj žrtvi, kojom je postao Posrednik između Boga 20.
/ ljudi
effectus est.
21. De modo potestatis daemonibus datae ad glorificandos sanctos per O mjeri moći koja je dana demonima kako bi se podnošenjem muka 21.
tolerantiam passionum, qui aerios spiritus non placando ipsos, sed proslavili sveci koji uzdušne duhove pobijediše, ne ugađanjem njima,
nego ustrajnošću u Bogu
in Deo permanendo vicerunt.
22. Unde sit sanctis adversum daemones potestas et unde cordis vera Odakle potječe svecima moć u borbi protiv demona i odakle potječe 22.
istinsko očišćenje srca
purgatio.
23. De principiis in quibus Platonici purgationem animae esse profi- O počelima od kojih, prema nauku platonika, ovisi očišćenje duše 23.
tentur.
24. De uno veroque principio, quod solum naturam humanam purgat O jednome i istinskom počelu, koje jedino čisti i obnavlja ljudsku narav 24.
atque renovat.
25. Omnes sanctos et sub Legis tempore et sub prioribus saeculis in Svi su sveci iz razdoblja zakona te iz ranijih stoljeća bili opravdani u 25.
sacramento et fide Christi iustificatos fuisse. svetotajstvu i vjeri Kristovoj
26. De inconstantia Porphyrii inter confessionem veri Dei et cultum O nepostojanosti Porfirija, koji se koleba između vjere u istinskoga 26.
Boga i štovanja demona
daemonum fluctuantis.
27. De impietate Porphyrii, qua etiam Apulei transcendit errorem. O Porfirijevoj bezboznosti, koja nadmašuje čak i Apulejevu zabludu 27.
28. Quibus persuasionibus Porphyrius obcaecatus non potuerit veram Kakvi su dokazi zaslijepili Porfirija pa nije uzmogao spoznati istinsku 28.
sapientiam, quod est Christus, agnoscere. mudrost, koja je Krist
29. De incarnatione Domini nostri lesu Christi, quam confiteri Plato- O utjelovljenju našega Gospodina Isusa Krista, koje se srami priznati 29.
nicorum erubescit impietas. bezboznost platonika
30. Quanta Platonici dogmatis Porphyrius refutaverit et dissentiendo Koliko je od Platonova nauka Porfirije odbacio te svojim nepristan- 30.
kom ispravio
correxerit.
31. Contra argumentum Platonicorum, quo animam humanam Deo Protiv platoničke tvrdnje po kojoj je ljudska duša suvječna s Bogom 31.
asserunt esse coaeternam.
32. De universali via animae liberandae, quam Porphyrius male quae- O sveopćem putu spasa duše, koji Porfirije nije našao, jer je krivo tražio, 32.
rendo non repperit, et quam sola gratia Christiana reseravit. a koji je otkrila jedino kršćanska milost
 LIBER DECIMUS
KNJIGA DESETA

Q U A E AETERNAE VITAE SIT RELIGIO

RELIGIJA SPASENJA

Quae ad veram religionem attineant (1-11)

Pojmovi koji pripadaju istinskoj religiji (1-11)

Angelis placet 1. 1. O m n i u m certa sententia est, q u i ratione quoquo m o d o u t i

ut uni Deo sa- 1
crificemus. possunt, beatos esse omnes homines v e l l e . Q u i autem sint vel
PL 277
unde fiant d u m m o r t a l i u m quaerit infirmitas, multae magnaeque
controversiae concitatae sunt, i n quibus p h i l o s o p h i sua studia et
o t i a c o n t r i v e r u n t , quas i n m e d i u m adducere atque discutere et
l o n g u m est et n o n necessarium. S i e n i m recolit q u i haec legit, q u i d
i n l i b r o egerimus octavo i n eligendis philosophis, c u m quibus haec
de beata vita, quae post m o r t e m futura est, quaestio tractaretur,
u t r u m ad eam u n i Deo vero, q u i e t i a m effector est d e o r u m , a n
p l u r i m i s diis religione sacrisque serviendo pervenire p o s s i m u s :
n o n e t i a m h i c eadem repeti exspectat, p r a e s e r t i m c u m possit rele-
a 2
gendo, si forte oblitus est, a d m i n i c u l a r e m e m o r i a m . E l e g i m u s
e n i m Platonicos o m n i u m p h i l o s o p h o r u m m e r i t o n o b i l i s s i m o s , pro­
b
pterea q u i a sapere potuerunt, licet i m m o r t a l e m ac r a t i o n a l e m
vel i n t e l l e c t u a l e m h o m i n i s a n i m a m , n i s i p a r t i c i p a t o l u m i n e i l l i u s
D e i , a quo et i p s a et m u n d u s factus est, beatam esse n o n posse;
i t a i l l u d , q u o d omnes homines appetunt, i d est v i t a m beatam,
q u e m q u a m i s t i assecuturum negant, q u i n o n i l l i u n i o p t i m o , q u o d
3
CC 272 est i n c o m m u t a b i l i s Deus, puritate č a s t i a m o r i s / a d h a e s e r i t . Sed
q u i a i p s i quoque sive cedentes v a n i t a t i errorique p o p u l o r u m sive,
4
ut ait A p o s t o l u s , evanescentes in cogitationibus suis , multos deos
colendos i t a putaverunt vel p u t a r i voluerunt, ut q u i d a m e o r u m
e t i a m daemonibus divinos honores s a c r o r u m et sacrificiorum de-
ferendos esse censerent, quibus i a m n o n p a r v a ex parte respondi-
m u s : nunc v i d e n d u m ac disserendum est, q u a n t u m Deus donat,
i m m o r t a l e s ac beati i n caelestibus sedibus, d o m i n a t i o n i b u s , p r i n c i -
a
adminiculari M.
b
sicut dod. M.
1. 1. Sigurno je mnijenje svih onih koji se u bilo kojoj mjeri mogu Istinsko b l a ž e n s t v o
1
č a k su i p l a t o n i c i
poslužiti razborom, da svi ljudi žele biti b l a ž e n i ) (1). K o j i su pak takvi odredili kao ono
što jedan B o g po­
ili po č e m u postaju takvima, dok to istražuje slabost smrtnika, izbijaju djeljuje b i l o a n đ e ­
mnoge i krupne prepirke (2), u kojima filozofi potrošiše svoje snage lima bilo ljudima;
ali valja istražiti,
i svoju d o k o l i c u ; što sve sada potezati i pretresati bilo bi i predugo d a l i ti o k o j i m a
misle kako ih zbog
i nepotrebno. A k o se, naime, onaj koji ovo čita sječa onoga što smo toga treba š t o v a t i
o b r a đ i v a l i u V I I I knjizi (birajuči filozofe s kojima treba pretresati t r a ž e d a se ž r t v u j e
samo jednom Bogu
pitanje o b l a ž e n u životu što će slijediti nakon smrti, da l i do njega ili i njima s a m i m a
m o ž e m o doći služeći vjerom i obredima jednoga istinskog Boga, koji je
i tvorac bogova, i l i pak mnoge bogove) taj ne očekuje da se ovdje
ponavlja to isto, osobito kad može — ako je m o ž d a zaboravio —
2
osvježiti p a m ć e n j e ponovnim čitanjem ). Izabrali smo platonike,
z a s l u ž e n o najpoznatije od svih filozofa, zbog toga što su uzmogli spo­
znati kako čovjekova d u š a , iako besmrtna te razborita i l i razumska,
ne m o ž e postati b l a ž e n a ako ne sudjeluje u svjetlosti onoga Boga, od k o ­
jega je stvorena ona sama kao i sav svijet; isto tako ono što svi ljudi
žele, to jest blažen život, oni niječu da itko m o ž e postići, ukoliko čisto­
ć o m čedne ljubavi ne pristane uz ono jedino i najbolje, koje je nepro­
3
mjenjivi Bog. )
A l i ti isti filozofi, .bilo da se povode za ispraznošću i zabludama puka,
bilo da — kao što kaže apostol — »predali su se svojim ispraznim
4
m i s l i m a « , ) mišljahu kako treba štovati mnoge bogove, i l i tako htjedoše
misliti, tako te neki od njih smatrahu, kako treba b o ž a n s k i m p o č a s t i m a
obreda i žrtava častiti č a k demone, a tima smo već u znatnoj mjeri
odgovorili; d o č i m sada treba razvidjeti i raspraviti (koliko nam to
B o g podari) o o n i m besmrtnicima i blaženicima smještenim na nebe­
5
skim s t a n i š t i m a , » g o s p o d s t v i m a , poglavarstvima, v l a s t i m a « ) , koje
dotičnici nazivaju bogovima, a neke od njih i l i d o b r i m demonima i l i
6
— kao i mi — a n đ e l i m a ) , što da povjerujemo kako žele od nas kao
službu vjere i p o b o ž n o s t i ; to jest: da otvorenije k a ž e m — da l i oni

1
Usp. P L A T O N , Eutidem 278 e; A R I S T O T E L , Nik. et.U53 b 7—28; CICE­
R O N , Tusc. 5, 10, 28; S E N E K A , De vita beata 1, 1; A U G U S T I N , De beata
vita 2, 10; Sermo 150 3, 4. (1) Problem sreće (sretnosti) obuzima Augustima i prije i , još više, poslije
2
Usp. gore 8, 5. obraćenja. Pomagao mu je prevladati skepticizam. O problemu: R. Holte, Beati-
J
Usp. P L O T I N , Eneade 1, 5, 2. 6, 4, 7 (također 1, 5, 10. 6, 9, 9-11); Corp. tude et sagesse, Pariš 1962.
herm.Poim.2, 12—17; P O R F I R I J E , Posl. Mare. 11—12. (2) Neslaganje spominje već Platon (Phileb. passim) i Aristotel (Nic.
4 1095, 18 ss). Varon nabraja čak 88 različitih mišljenja o osjećanju i predmetu
R i m 1, 21. sreće: usp. niže knjiga 19, 1.
 682 DE CIV. D E I 10, 1, 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 1, 1-2 683

5
patibus, potestatibus c o n s t i t u t i , quos isti deos et ex quibus quos-
d a m vel bonos daemones vel n o b i s c u m Angelos n o m i n a n t , quo 6
m o d o credendi sint velle a nobis religionem pietatemque servari;
hoc est, ut apertius d i c a m , u t r u m e t i a m sibi an t a n t u m Deo suo,
q u i e t i a m noster est, placeat eis ut sacra faciamus et sacrificemus,
žele, da i njima samima, i l i samo njihovu B o g u (koji je i n a š ) služimo
obredima i prinosimo žrtve, te da p o s v e ć u j e m o štogod naše i l i nas
same u obredima vjere?
2. T o je štovanje koje dugujemo b o ž a n s t v u i l i (ako treba jasnije reći)
A

vel a l i q u a nostra seu nos ipsos religionis r i t i b u s consecremus. b o ž a n s t v e n o s t i , a b u d u ć i se ne mogu sjetiti jedne prikladne latinske
rijeci kojom bih izrazio to značenje, poslužit ću se ondje gdje ustreba
g r č k o m r i j e č j u . D a k a k o , r i j e č X a i p z i a naši prevode kao »služba« (servitus),
7
gdje god se ona spominje u Svetome pismu ). A l i ona služba (ili
D e i c u i t u s ser- _ 2. H i c est e n i m d i v m i t a t i vel, si expressius dicendum est,
vitus appella- . . . . . . . . . . .~ . robovanje — servitus, p.p.) koja se duguje ljudima, prema kojoj je
tur. deitati debitus cuitus, propter q u e m uno verbo s i g n m c a n d u m , i apostol nalagao robovima (servus) da trebaju biti p o d l o ž n i svojim
q u o n i a m m i h i satis i d o n e u m n o n o c c u r r i t l a t i n u m , graeco u b i 8
gospodarima ), o b i č n o se u g r č k o m izražava drugom r i j e č j u ) ; d o č i m 9 6

P L 278 necesse est i n s i n u o q u i d v e l i m / dicere. Aoctpćiav quippe n o s t r i , riječ XaTp£ia , prema govornom običaju onih koji su nam sačuvali
u b i c u m q u e s a n c t a r u m S c r i p t u r a r u m p o s i t u m est, i n t e r p r e t a t i sunt u pismu riječ Božju, uvijek (ili tako često te je to gotovo uvijek) upo­
1
« s e r v i t u t e m » . Sed ea servitus, quae debetur h o m i n i b u s , secun­ trebljava se za službu koja se tiče štovanja B o g a . ) A ako se, prema 10

d u m q u a m p r a e c i p i t Apostolus servos d o m i n i s suis subditos esse tome, upotrijebi samo riječ cultusC, čini se da se ne tiče samo službe
8 9
d e b e r e , alio n o m i n e Graece n u n c u p a r i s o l e t ; Xanpzia vero secun­ koja se duguje Bogu. K a ž e m o kako štujemo (colere) i ljude, koje č a ­
d u m consuetudinem, qua l o c u t i sunt q u i nobis d i v i n a eloquia con- stimo bilo u sjećanju bilo svojom n a z o č n o š ć u . M i istu riječ (colere),
diderunt, aut semper aut t a m frequenter ut paene semper ea dici­ upotrebljavamo ne samo prema onome č e m u se p o d r e đ u j e m o vjerskom
10
tur servitus, quae pertinet ad c o l e n d u m D e u m . P r o i n d e si tantum- p o n i z n o š ć u nego i prema onim stvarima koje su nama p o d r e đ e n e (3).
m o d o cuitus ipse dicatur, n o n soli Deo deberi videtur. D i c i m u r O d te riječi imamo izvedenice agricolae (poljodjelci) i coloni (naselje-
e n i m colere e t i a m homines, quos honorifica vel recordatione v e l nici) i incolae (stanovnici), pa se i sami bogovi nazivaju caelicolae
praesentia frequentamus. Nec s o l u m ea, quibus nos religiosa h u m i - (nebostanci) ni zbog čega drugog nego što stanuju (colunt) u nebu
litate s u b i c i m u s , sed quaedam etiam, quae subiecta sunt nobis, (caelum), pa tako ne »štujući«, nego »nastavajući«, kao nekakvi nebeski
p e r h i b e n t u r c o l i . N a m ex hoc verbo et agricolae et coloni et naseljenici (coloni) ). 11
A tu se ne nazivaju coloni kao oni koji su svo­
incolae vocantur, et ipsos deos n o n ob a l i u d appellant caelicolas, jim životom privezani za rodnu zemlju, radi njezine obradbe pod vlašću
n i s i q u o d c a e l u m colant, n o n utique venerando, sed inhabitando, posjednika, nego onako kako reče onaj veliki vičnik latinskog jezika:
11
t a m q u a m caeli q u o s d a m c o l o n o s ; n o n sicut appellantur c o l o n i ,
» D r e v a n bijaše grad,
q u i c o n d i c i o n e m debent genitali solo, propter a g r i c u l t u r a m sub 12
nastavahu ga tirski naseljenici.« )
d o m i n i o possessorum, sed, sicut ait q u i d a m l a t i n i eloquii magnus
auctor: Vergilije tu reče coloni, ali zbog njihova stanovanja (colendo), a ne
12
Urbs antiqua fuit, Tyrii tenuere coloni . zbog poljodjelstva (agricultura). Otuda i oni gradovi utemeljeni od
A b incolendo e n i m colonos vocavit, n o n ab a g r i c u l t u r a . H i n e et većih gradova (kao od rojeva puka) nazivaju se naseobinama (colonia).
c c 2 7 3
civitates a m a i o r i b u s civitatibus velut p o p u l o r u m e x a / m i n i b u s Prema tome, posve je t o č n o da u posebnijem značenju cuitus (kao što­
conditae coloniae nuncupantur. A c per hoc c u l t u m q u i d e m n o n vanje) ne duguje se nikomu drugom osim B o g u , ali b u d u ć i se cuitus

deberi n i s i Deo p r o p r i a q u a d a m notione v e r b i huius o m n i n o veris- upotrebljava i za druge stvari, ne m o ž e se jednom latinskom riječju
s i m u m est; sed q u i a et a l i a r u m r e r u m d i c i t u r cuitus, ideo latine izraziti ono štovanje koje se duguje Bogu (4).
uno verbo signilicari cuitus Deo debitus non potest.

(3) Latinski glagol colere — koji u grčkom nema odgovarajućega — ose­

bujnog je značenja (odakle u suvremenim evropskim jezicima osnovične riječi
5
Usp. K o l 1, 16. kao kult, kultura, kultivirati); znači gajiti i otkriti, priznati i pridati nečemu
6
P L O T I N , Eneade 3, 5, 6; PLUTARH, De def. or. 10—13, 414 f-417 c; POR­ vrijednost, urednost i jasnoću polazeći od pomutnje i nesređena stanja.
F I R I J E , Posl. Aneb., fr. 10 (Faggin). (4) Kult je, već od početaka civilizacije, izražaj osjećanja podložnosti
7
Usp. Izl 12, 25; Pnz 6, 13; Mt 4, 10; L k 4, 8; R i m 1, 25; Heb 9, 12. i potrebe oslobađanja s pomoću riječi, kretnje i porabe osjetnih stvari (žrtva,
8
E f 6, 5; Tit 2, 9; K o l 3, 22. otajstvo, sakramenat, obred); na što onda dolazi praksa, organizacija i pravilo
9
Usp. A U G U S T I N , Quaest. in Hept. 1, 61; 2, 94; Contra Faust. M. 15, 9; 20, grupe.
21; Ep. 102, 20.
10
Usp. npr.: P L A T O N , Obrana Sokr. 29 c l ; Fedro 244 e; E U R I P I D , Ifig. na A U s p . O Božjoj državi, 7,1.
B Grč. ScnAcia ^ropstvo); sam Augustin (u djelu Ouaestiones in Heptateuchum, 2.94)
Taur. 1275. govori kako se 6ouX,eia duguje Bogu kao G o s p o d i n u , a Xaipda samo Bogu kao Bogu.
11
Cesto u V E R G I L I J A , npr. Aen. 6, 554. 787; također u OVIDIJA, Met. 4, C D o t i č n a latinska riječ je veoma v i š e z n a č n a . Njezina su glavna z n a č e n j a : t e ž a n j e , sadba;
obradba; njega, gojenje; obrazovanost; ures; š t o v a n j e , p o č i t a n j e . Ovdje Augustin oprimjeruje
174. 8. v i š e z n a č n o s t im. cuitus i glagola colo.
12
V E R G I L I J E , Aen. 1, 12.
 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 1, 3 685
684 DE CIV. D E I 10, 1, 3

3. A i sama riječ religio® (koja se čini da jasnije označuje ne bilo koje

An pietas sit . 3, N a m et ipsa rehgio q u a m v i s dtstmctius n o n quemlibet, sed štovanje, nego štovanje Boga, pa su stoga naši tom riječju tumačili ono
tantum rehgio- . . . 1 3 E
što se grčki kaže Opnaiceia ) ) ipak u latinskoj govornoj uporabi,
nis officium. Dei c u l t u m signincare videatur (unde isto nomine mterpretati sunt
i to ne neukih nego i onih najučenijih, kaže se da se treba paziti na
n o s t r i eam, quae graece irp-nffXEux d i c i t u r ) : tamen q u i a l a t i n a
13

religio u ljudskim o d n o š a j i m a , srodstvima, prijateljstvima, i svako­

l o q u e n d i consuetudine, non i m p e r i t o r u m , v e r u m etiam doctissi- 14

P L 2 7 9
vrsnim vezama, ) pa se tako tom riječju ne izbjegava dvosmislenost
m o r u m , et / cognationibus humanis atque affinitatibus et quibus-
14
kad je posrijedi pitanje o štovanju b o ž a n s t v e n o s t i ; i ne m o ž e m o po­
que necessitudinibus d i c i t u r exhibenda r e l i g i o , non eo vocabulo
uzdano reći kako se religio tiče samo štovanja B o g a , jer bismo bjelodano
v i t a t u r a m b i g u u m , c u m de c u l t u deitatis v e r t i t u r quaestio, ut lišavali riječ njezina uobičajenog značenja, naime d u ž n o g a p o n a š a n j a
fidenter dicere valeamus religionem non esse n i s i c u l t u m D e i , u uzajamnim ljudskim odnosima ) (5). 15

q u o n i a m v i d e t u r hoc v e r b u m a significanda observantia p r o p i n q u i -

15
tatis humanae insolenter a u f e r r i . Pietas quoque p r o p r i e Dei cul-
tus 1 6
intellegi solet, q u a m G r a e c i sucrsgsiav vocant. Haec tamen et
erga parentes officiose haberi d i c i t u r . M o r e autem vulgi hoc n o m e n
17
etiarn i n operibus misericordiae frequentatur ; q u o d ideo a r b i t r o r
evenisse, q u i a haec fieri praecipue mandat Deus eaque sibi vel
p r o sacrificiis vel prae sacrificiis placere testatur. E x qua loquendi
18
consuetudine factum est, ut et Deus ipse dicatur pius ; q u e m sane
G r a e c i n u l l o suo sermonis usu z\)trz$r\\> vocant, quamvis
F
Pa i riječ pietas o b i č n o se razumijeva kao da se tiče posebno štovanja
Boga, 16) što G r c i nazivaju EUO"£($£UX . Nu ta riječ označuje i dužnosti
prema roditeljima. Što više, u pučkoj upotrebi ona se tiče i djela m i l o ­
17
s r đ a ; ) a mislim kako je ovo došlo zbog toga, što takve čine B o g oso­
bito p r e p o r u č u j e , i posvjedočuje kako m u oni gode koliko i same žrtve
pa i više od njih. Iz toga govornog običaja poteklo je da se i o samome
Bogu kaže da je pius^) (6); ali svojim vlastitim jezikom G r c i ga nikad
ne nazivaju £uacpf|c;G jako je i u njih u pučkoj upotrebi riječ iuoifteia
Euorfkiav ?

l 9
19 za milosrđe (misericordia) \ Stoga se na stanovitim mjestima u Sve­
p r o m i s e r i c o r d i a i l l o r u m etiam vulgus u s u r p e t . Unde i n q u i b u s d a m 20
20 tome pismu, ) radi što bolje razlike, ne rabi riječ Euoifkia koja znači
S c r i p t u r a r u m locis , ut distinctio certior appareret, n o n sOcePeiocv, H
» d o b r o štovanje«, nego su radije rekli Seoor^Eia > što je složenica
q u o d ex bono c u l t u , sed ikoa-sjkiav, quod ex Dei c u l t u c o m p o s i t u m 1
koja znači »štovanje B o g a « . M e đ u t i m , ni jednu od tih riječi ne m o ž e ­
resonat, dicere maluerunt. U t r u m l i b e t autem h o r u m nos uno verbo
mo izraziti jednom latinskom.
enuntiare n o n possumus. Quae itaque Xaxpsia graece nuncupatur
2 1
et L a t i n e interpretatur « servitus », sed ea qua c o l i m u s D e u m , vel I tako, ono što G r c i nazivaju Xaxpeia prevodimo na latinski kao
quae ^prjo-xeia graece, latine autem « r e l i g i o » d i c i t u r , sed ea servitus, ali je to služenje kojim štujemo B o g a ; ) ono što je grčki 21

quae nobis est erga D e u m ; vel q u a m i l l i $to<x£$ziav, nos vero n o n OpnaKEia latinski k a ž e m o religio, ali nam je to dužnost prema B o g u ;
22
uno verbo exprimere, sed D e i c u l t u m possumus a p p e l l a r e : hane ono d o č i m što oni zovu Oeoaepeioc, ne m o ž e m o izraziti jednom riječju,
ei t a n t u m Deo deberi d i c i m u s , q u i verus est Deus facitque suos ali m o ž e m o nazvati štovanjem Boga (Dei culmm) ), i k a ž e m o kako to 22

23
cultores d e o s . Q u i c u m q u e i g i t u r sunt i n caelestibus habitationi- dugujemo samo tome Bogu, koji je istinski B o g i koji čini bogove od
bus i m m o r t a l e s et beati, si nos n o n amant nec beatos esse nos 23
svojih š t o v a t e l j a ) . Dakle, tko god bili besmrtnici i blaženici u nebe­
c c 2 7 4
volunt, colendi utique non / sunt. S i autem amant et beatos volunt, skim staništima, ako nas ne vole i ne žele da postanemo b l a ž e n i m a , ne
profeeto inde volunt, unde et ipsi sunt; an aliunde i p s i beati, treba ih štovati. A ako nas vole i žele da postanemo blaženi, onda žele
aliunde nos? da blaženost bude odanle odakle je i njima; i l i su pak oni blaženi po
jednom, a mi po drugome mjestu?

(5) Religija je, tamo od davne davnine u mitskoj i pjesničkoj obradi, pri­
znanje vrijednosti nekom predmetu ili osobi, dotično priznanje veze, pripad­
nosti i učešća što nas uz njih vezuje. U biblijskoj i filozofskoj obradi dolazi
osobito priznanje podložnosti (postepeno zvane metafizička ili transcendentna)
B nadilaznom i apsolutnom (biću) s posljedicom zalaganja i ostvarivanja mogu­
U s p . K o l 2, 18; Jak 1, 27.
14 ćeg općenja duše s božanskim: usp. Izidor, Etym. 8, 2, 1-2.
U najopćenitijem smislu veze: usp. C I C E R O N , Pro Rose. Am. 24, 64.
15
U profanoj literaturi npr. P L A T O N , Gozba 193 d; SOFOKLO, El. 1097; (6) U latinskom jeziku i u prijevodu Vulgate izraz pius povezan uz mi-
u svetoj književnosti Iz 11, 2; R i m 4, 8. sericors odgovara ne samo grčkom i-:vae|^'i5 nego i drugim pridjevima: usp.
16
1 u grčkih (npr. P L A T O N , Država 615 c; SOFOKLO, El. 968), a tako i u 2 Ljet 30, 9; Sud 7, 20; Sir 2, 13. Nije ga stoga jednostavno i dosljedno prevo­
latinskih pisaca (npr. C I C E R O N , Pro Rose. Am. 13, 37; Pro Cn. PL 33, 80. diti na naš jezik: blag, dobar, milostiv, pobožan, privržen, odan.
17
Također u Vulgati: npr. Sir 44, 10; 2 Pt 3, 11.
18
2 Ljet 30, 9; Prop 2, 13; Jdt 7, 20. D T a imenica i z m e đ u ostalog z n a č i : ć u d o r e d n i o b i č a j , z d u š n o s t , d u š e v n a dvojba, p o b o ž n o s t
19 p o b o ž n o š t o v a n j e , vjera.
H o š 6, 6; Mt 9, 13. 12, 7; T i m 2, 10; usp. Aug. Ench. 1, 2. E H r v . b o g o s l u ž j e ili b o g o š t o v l j e .
20
Možda i u Vulgati, npr. 1 T i m 6, 6; 2 Pt 3, 11. F T a latinska v i š e z n a č n i c a ima ova glavna z n a č e n j a : ljubav, rodoljublje, domoljublje pobož­
21
Vrlo rijetko i u svetih pisaca (npr. Job 28, 28; 1 T i m 2, 10), a tako i u nost, pravednost, blagost, milost.
G P o b o ž a n , bogobojan, p o š t e n .
profanih (npr. P L A T O N , Epin. 985 d—e; HERODOT, I, 86). H Bogočašće.
22
Usp. A U G U S T I N , De spir. et litt era 11, 18. I Temeljna riječ je u nas prevedena kao pobožnost.
2i
Usp. Ps 82 (81), 6; Iv 10, 34—35.
 686 DE CIV. D E I 10, 2-3, 1 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 2-3, 1 687

Participes nos 2. Sed non est nobis ullus c u m his excellentionbus philoso- 2. N u oko toga pitanja nema nikakva spora između nas i tih izvrsni- š t o je p i a t o n i k P i o -
... . _ . _ . . . . . . . . . , ., tin m i s l i o o rasvje-
esse Dei Ploti- . . . . 1
r t v

nus et ioannes phis m hac quaestione conrhctus. V i d e r u n t e n i m suisque litteris
d o c e n t
- m u l t i s modis copiosissime mandaverunt hine illos, unde et nos,
fieri beatos, obiecto q u o d a m l u m i n e intellegibili, q u o d Deus est
i l l i s et a l i u d est q u a m i l l i , a quo illustrantur, ut clareant atque
24
eius participatione perfeeti beatique s u b s i s t a n t . Saepe m u l t u m -
que Plotinus asserit sensum Platonis explanans, ne i l l a m q u i d e m ,
q u a m credunt esse universitatis a n i m a m , aliunde beatam esse q u a m
n o s t r a m , idque esse l u m e n quod ipsa non est, sed a quo creata
est et quo intellegibiliter i l l u m i n a n t e intellegibiliter l u c e t . Dat
e t i a m s i m i l i t u d i n e m ad i l l a ineorporea de his caelestibus conspi-
cuis amplisque corporibus, t a m q u a m ille sit sol et ipsa sit l u n a .
21
L u n a m quippe soliš obiectu i l l u m i n a r i p u t a n t . Dicit ergo ille
magnus Platonicus a n i m a m rationalem, sive potius intellectualis
dicenda sit, ex quo genere etiam i m m o r t a l i u m beatorumque ani-
P L 2 8 0
mas esse intellegit, quos i n caelestibus sedibus ha/bitare n o n dubi-
tat, n o n habere supra se n a t u r a m nisi Dei, q u i fabricatus est mun­
d u m , a quo et ipsa facta est; nec aliunde illis supernis praeberi
28
v i t a m beatam et l u m e n intellegentiae veritatis , q u a m unde praebe-
tur et nobis, consonans Evangelio, u b i legitur: Fuit homo missus
a Deo, cui nomen erat Ioannes; hic venit in testimonium, ut testi-
monium perhiberet cle lumine, ut omnes crederent per eum.
erat ille lumen, sed ut testimonium perhiberet de lumine.
lumen verum, quod illuminat omnem hominem venientem in hunc
29
mundum . I n qua differentia satis ostenditur a n i m a m r a t i o n a l e m
vel intellectualem, qualis erat i n Ioanne, sibi l u m e n esse n o n posse,
sed alterius veri l u m i n i s participatione lucere. H o c et ipse Ioannes
fatetur, u b i ei perhibens t e s t i m o n i u m dicit: Nos omnes de pleni-
30
tudine eius aecepimus .
jih filozofa (7). Naime, oni su uvidjeli i na mnoge načine to veoma obilno ti s v i s i n a
izrazili u svojim spisima, kako su ta bića blažena po istome mjestu po
kojemu i m i , obasjana stanovitom razumljivom svjetlošću, koja je njima
B o g i različita od njih samih, a koja ih obasjava kako bi bili pro­
24
svijetljeni te d i o n i š t v o m u njoj opstojali kao savršeni i b l a ž e n i . )
Objašnjavajući Platonov nauk, Plotin često i mnogo ističe, kako č a k
ni ona o kojoj vjeruju da je d u š a sveukupnosti ne m o ž e biti b l a ž e n a ,
nego po onome mjestu po kojem i m i , da je to svjetlost koja nije ona
25 sama, nego da je od nje stvorena, te razumljivo svijetli od nje razum­
25
ljivo rasvijetljena. ) O n p r u ž a i usporedbu o tim netjelesninama, poslu-
2 6 živši se istaknutim i velikim nebeskim tijelima, uspoređujući jedno sa
26
Suncem a drugo s Mjesecom. ) O n i , naravno, misle da Sunce svojom
27
svjetlošću obasjava Mjesec. ) Stoga veliki piatonik kaže, kako razborita
d u š a (anima rationalis) — i l i treba radije reći razumska (anima intellec­
tualis)', a on razumjeva kako su od toga roda i d u š e besmrtnika, o k o ­
jima ne dvoji kako nastavaju nebeska staništa) iznad sebe nema druge
naravi osim B o g a , koji je stvorio svijet i od kojega je i ona stvorena;
isto tako ti višnji stvorovi ne dobivaju ni s kojeg drugog mjesta, ni b l a ­
2
ženi život ni svjetlost razumijeća i istine, «) nego i mi sami, slažući se
tako s evanđeljem, gdje se čita: »Pojavi se čovjek, poslan od Boga,
kojemu bijaše ime Ivan. Ovaj d o đ e kao svjedok da svjedoči za svjetlo,
Non
da bi svi po njemu vjerovali. O n ne bijaše svjetlo, nego je trebao svje­
Erat
dočiti za svjetlo. Istinito svjetlo, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka,
29
d o đ e na ovaj svijet.« ) U toj se razlici dosta jasno pokazuje kako raz­
borita i l i razumska d u š a , kakva bijaše u Ivana, ne m o ž e biti svjetlost
sama sebi, nego svijetli dioništvom u drugoj, istinskoj svjetlosti. T o
ispovijeda i sam Ivan, kad svjedočeći o Njemu kaže: »Mi svi primismo
3 0 A
od njegove p u n i n e . « )

3. 1. A k o je tomu tako, ako su platonici ili bilo koji drugi isto O istinskom štova­
nju B o g a , o d k o j e g
tako mislili spoznavši Boga kao Boga, te su ga slavili i zahvaljivali mu, su p l a t o n i c i ( i a k o
31 spoznaše stvorite­
i »nisu se predavali svojim ispraznim m i s l i m a « ) , niti su pak dijelom lja sveukupnosti)
Quid platonici 3. 1. Quae c u m i t a sint, si P l a t o n i c i vel q u i c u m q u e a l i i ista
de Deo et diis uzrokovali pogreške m e đ u pukom, a dijelom se nisu usuđivali suprot­ ipak skrenuli, štu­
jući b o ž a n s k o m č a ­
senserint. senserunt cognoscentes D e u m sicut D e u m glorificarent et gratias staviti, onda bi doista priznali kako i oni besmrtnici i blaženici (kao šću anđele, bilo
31 d o b r e , b i l o zle
agerent nec evanescerent i n cogitationibus s u i s , nec p o p u l o r u m i m i smrtnici i bijednici, da bismo uzmogli postati besmrtnici i blaženi),
e r r o r i b u s p a r t i m auctores fierent, p a r t i m resistere n o n auderent: trebamo štovati jednoga Boga nad bogovima, koji je i naš i njihov.
profeeto confiterentur et illis i m m o r t a l i b u s ac beatis et nobis
CC 275 m o r t a l i b u s ac miseris, ut i m m o r t a l e s ac beati / esse possimus,
u n u m D e u m d e o r u m colendum, q u i et noster est et i l l o r u m .

24
Usp. P L A T O N , Epin. 984 d—986 d; PLOTIN, En.2, 9, 9, 27—39. 5, 6, 4,
19—22. (7) Ti vrsni filozofi jesu platonici. U stvari se Augustin ograničuje na to
25
Usp. P L O T I N , Eneade 5, 1, 2—3. 5, 1, 10. da prenese Plotinovu misao, za koju nije jednostavno dati potanje navode. Bo­
26
P L O T I N , £ « . 5 , 6, 4, 16—21. govi su sretni jer uzimaju dijela u Bogu, od koga su i obasjani: usp. Enn.
27
H I G I N , Astr. 4, 14, 161; M A N I L I J E , Astr. 2, 90—98. 3, 2, 4; 1, 4, 4-5; 1, 8, 2; 6, 7, 36. S istog su razloga sretne i sveopća duša (usp.
28
P L O T I N , Eneade, 5, 1, 10, 12—18. n. dj. 3, 8, 3-5) i razumska duša (n. dj. 1, 4, 4; 4, 3, 1).
29
Iv 1, 6—10.
30
Iv 1, 16. A Augustin te r i j e č i navodi kao dio proroštva Ivana Krstitelja, iako se one o b i č n o uzimaju kao
" Usp. R i m 1, 21. evandelistove vlastite r i j e č i .
 688 DE CIV. D E I 10, 3, 2 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 3, 2 689

Vera est reli- . 2, H u i c nos servitutem, quae XaxpELcc graece dicitur, sive i n 2. Njemu mi dugujemo onu službu koja se grčki zove XocTpeioc bilo
gio Deum co- . x
° u obliku stanovitih bogoslužnih činova bilo u nama samima (8).
gnoscere ipsum- quibusque sacramentis sive i n nobis ipsis debemus. H u i u s e n i m Jer svi smo zajedno njegov hram i svi p o j e d i n a č n o njegovi h r a m o v i ) , 32

et a h S a 32
mare ° " t e m p l u m s i m u l omnes et singuli templa s u m u s , q u i a et o m n i u m jer se udostojio prebivati i u j e d n o d u š n o s t i sviju i u svakome zasebice;
c o n c o r d i a m et singulos inhabitare dignatur; n o n i n omnibus q u a m on nije ništa veći u svima nego što je u pojedinima, jer niti se može
in singulis maior, q u o n i a m nec mole distenditur nec partitione olinom povećati, niti smanjiti diobom. K a d se k njemu uzdigne, onda
m i n u i t u r . C u m a d i l i u m s u r s u m est, eius est altare c o r n o s t r u m ; je naše srce njegov oltar; udobrovoljujemo ga s njegovim J e d i n o r o đ e n i m
eius Unigenito e u m sacerdote placamus; ei cruentas v i c t i m a s caedi- kao svećenikom; prinosimo mu krvave žrtve, kad se sve do krvi borimo
mus, quando usque a d sanguinem p r o eius veritate certamus; e u m za njegovu istinu; njemu palimo najslađi tamjan ), kad pred njegovim 33

c33
suavissimo adolemus i n c e n s o , c u m i n eius conspectu p i o sancto-
que amore flagramus; ei dona eius i n nobis nosque ipsos vovemus
et reddimus; ei beneficiorum eius sollemnitatibus festis et diebus
statutis dicamus sacramusque m e m o r i a m , ne volumine t e m p o r u m
ingrata subrepat oblivio; ei sacrificamus h o s t i a m h u m i l i t a t i s et
d 34
laudis i n a r a cordis igne f e r v i d a m c a r i t a t i s . A d hunc viden-
licem gorimo p o b o ž n o m i svetom ljubavlju; njemu njegove darove
u nama te nas same zavjetujemo i prinosimo; godišnjim svetkovinama
i o d r e đ e n i m blagdanima posvećujemo i služimo spomen na njegova
d o b r o č i n s t v a , kako se nezahvalan zaborav ne bi ušuljao dok se odvija
svitak godina; njemu prinosimo žrtvu poniznosti i zahvalnosti na
žrtveniku svojeg srca, potpaljenu ognjem svoje ljubavi ). 34

e
dum, sicut vicleri p o t e r i t , eique cohaerendurn ab o m n i peccato­
r u m et c u p i d i t a t u m m a l a r u m labe m u n d a m u r et eius nomine con-
secramur. Ipse e n i m fons nostrae beatitudinis, ipse omnis appe-
titionis est finiš. H u n c eligentes v e l potius religentes (amiseramus
e n i m neglegentes) hunc ergo religentes, unde et religio dicta perhi-
P L 2 8 1 35
b e t u r , a d e u m dilectione tendimus, ut perve/niendo quiescamus,
ideo beati, quia illo fine perfecti. B o n u m e n i m n o s t r u m , de cuius
fine inter philosophos magna contentio est, n u l l u m est a l i u d q u a m
i l l i cohaerere, cuius unius a n i m a intellectualis incorporeo, s i dići
potest, a m p l e x u veris i m p l e t u r fecundaturque virtutibus. H o c b o n u m
diligere i n toto corde, i n tota a n i m a et i n tota virtute p r a e c i p i m u r ;
a d h o c b o n u m debemus et a quibus d i l i g i m u r duci, et quos diligi-
mus ducere. S i c c o m p l e n t u r duo i l l a praecepta i n quibus tota L e x
pendet et Prophetae: Diliges Dominum Deum tuum in toto corde
tuo et in tota anima tua et in tota mente tua; et: Diliges proximum
D a bismo njega vidjeli (koliko se on može vidjeti) te da bismo uza
nj prionuli, čistimo se od ljage svih grijeha i opakih p o ž u d a i posve­
ćujemo se njegovim imenom. O n je, naime, izvorište našeg blaženstva,
on je svrha cjelokupne naše žudnje. Izabirući njega, i l i zapravo ponovo
ga izabirući — jer izgubismo ga zanemarivši ga — dakle ponovo iza­
birući njega (odakle, kažu, i potječe riječ religio^)^) njemu težimo
ljubavlju, kako bismo se smirili stigavši, te stoga blaženi jer smo
savršeni po njemu kao svrsi. Jer, naše dobro (kojemu je oko svrhe velika
prepirka m e đ u filozofima) (9) nije ništa drugo nego prionuti uz
njega, od čijega (ako se ovako može reći) jedino netjelesnog zagrljaja
razumska duša se ispunja i oplođuje istinskim krepostima.
N a m a se nalaže da to dobro ljubimo svim srcem svojim, cijelom d u ­
šom i svom svojom snagom; tomu dobru trebaju nas voditi oni koji
nas ljube i trebamo privoditi one koje ljubimo. Tako se ispunjavaju
one dvije zapovijedi od kojih ovisi sav zakon i proroci: »Ljubi Gospo­
dina Boga svoga svim srcem svojim, svom d u š o m svojom i svom pa-

(8) Latinska riječ sacramentum koja dolazi u ovoj rečenici da objasni

pravi smisao bogoslužja značajna je po tome što, za razliku od riječi sacrificium
(žrtva: usp. gore bilj. 11), ističe nazočnost ili priopćavanje božanskoga kroz
tjelesno i zemaljsko, kao kroz svoj znak prema nama. Za potanju prouku tog
izraza u Augustina: Ch. Couturier, Sacramentum et mysterium dans les oeuvres
de S. Augustin u Etudes Augustiniennes, Pariš 1953, 161-332.
(9) Promatranje konačnog, posvemašnjeg ili savršenog dobra, koje bez
c
ostatka smiruje čovjekovu čežnju u posjedovanju sreće i dostojanstva, savršen­
eum . . . incenso] ei suavissimum . . incensum M. stva i konačne vrijednosti, izazivalo je dosta sporenja jer se dolazi do druga­
a
fervidae M . čijih zaključaka već prema tome od kakvih se pretpostavki o čovjeku kreće, da li
8
potest M . od materijalističkih (kao npr. Epikur, Epist. ad Men. 129-132) ili od natu-
ralističkih (kao npr. stoici prema Diogenu Laertu 7, 87-89) ili od spirituali-
: stičkih (kao Platon, Politeia 508d-509b; Aristotel, Nic. 1907,15 - 1098,9
1 K o r 3, 16—17. i drugdje) ili pak od vjerskih (kao npr. pitagorejci prema Jamblihu, Pyth.
Usp. V E R G I L I J E , Aen. 1, 704. 70, 86).
Usp. Ps 116 (115), 17.
Usp. C I C E R O N , De nat. deor. 2, 28, 72; NIGIDIJE FIGUL u: G E L I J E , 4,
A N a i m e , od relegere (ponovo izabirati); n u , u svojem drugom djelu (Retract. 2, 13, 19) A u g u ­
9; S E R V I J E ; Ad Aen. 8, 549; usp. i A U G U S T I N , De vera rei, 55, 111; stin t u m a č i podrijetlo d o t i č n e imenice od glagola religare (vezati). Ciceron (O naravi bogova,
Retract. 1, 13, 9; L A K T A N C I J E , Div.institA, 28. 2. 28. 72) izvodi religio od relegere (pomno birati).
 690 D E CIV. D E I 10, 3, 2-5 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 3, 2-5 691

3Ć
tuum tamquam te ipsum . U t e n i m h o m o se diligere nosset, consti- meti svojom« i »Ljubi bližnjega svoga kao samoga s e b e « ) . K a k o bi 36

tutus est ei finiš, quo referret o m n i a quae ageret, ut beatus esset;
n o n e n i m q u i se diligit a l i u d vult esse q u a m beatus. H i c autem
3 7
finiš est adhaerere D e o . I a m i g i t u r scienti diligere se i p s u m , /
c c 2 7 6
c u m m a n d a t u r de p r o x i m o diligendo sicut se i p s u m , q u i d a l i u d
mandatur, n i s i ut ei, q u a n t u m potest, commendet d i l i g e n d u m
D e u m ? H i c est D e i cuitus, haec vera religio, haec recta pietas,
haec t a n t u m Deo debita servitus. Quaecumque i g i t u r i m m o r t a l i s
potestas quantalibet virtute praedita si nos diligit sicut se i p s a m ,
ei vult esse subditos, ut beati simus, c u i et ipsa subdita beata est.
S i ergo n o n colit D e u m , m i s e r a est, q u i a p r i v a t u r Deo; si autem
colit D e u m , n o n vult se coli p r o Deo. I l l i e n i m potius divinae sen-
tentiae suffragatur et dilectionis v i r i b u s favet, qua s c r i p t u m est:
38
Sacrificans diis eradicabitur, nisi Domino soli .
Alias Deus ho- 4. N a m , ut alia nunc taceam, quae pertinent a d religionis obse-
minesque colun­
tur. q u i u m , quo c o l i t u r Deus, sacrificium certe nullus h o m i n u m est
q u i audeat dicere deberi n i s i Deo. M u l t a denique de c u l t u divino
usurpata sunt, quae honoribus deferrentur humanis, sive h u m i l i -
pak čovjek znao što je to ljubiti sebe, postavljen mu je cilj, prema kojem
usmjeruje sve svoje činove, da bi bio b l a ž e n ; jer onaj tko sebe ljubi, ne
želi ništa drugo nego da bude blažen. A taj je cilj »prionuti uz
3 7 8
B o g a « ) . Dakle, kad se onomu tko umije ljubiti sebe, naloži nek
isto tako ljubi i svojega bližnjega kao i sebe sama, što mu se drugo
nalaže nego to da on njemu (koliko može) preporuči da i on ljubi
Boga? (10).
To je štovanje Boga, to je istinska vjera, to je prava pobožnost, to je
služba koja se duguje samo Bogu. Dakle, svaka besmrtna m o ć , kolika
god bila njezina snaga, ako nas ljubi koliko i sebe samu, ona želi —
kako bismo bili blaženi — da budemo podvrgnuti onome kojemu je
i sama podvrgnuta te tako blažena. A k o pak ne štuje Boga, onda je
bijedna, jer se lišava B o g a ; ako opet štuje Boga, onda ne želi da nju
štuju mjesto Boga. O n a radije prigrljuje i potkrepljuje snagom ljubavi
ovu b o ž a n s k u izjavu: »Onaj tko žrtvuje ikojim bogovima, a ne samo
38 0
Gospodinu, taj će biti i s k o r i j e n j e n « ) .
O tome da se ž r t v a
4. D a prešutim ostalo, od onih stvari koje se tiču vjerske službe duguje jedino istin­
kojom se štuje B o g , zaista nema čovjeka koji bi se usudio reći, da se skomu B o g u

tate n i m i a sive adulatione pestifera; i t a tamen, ut, quibus ea defer­
rentur, homines haberentur, q u i d i c u n t u r colendi et venerandi, si
autem m u l t u m eis additur, < e t > adorandi: quis vero sacrificandum
censuit n i s i ei, q u e m D e u m aut scivit aut putavit aut finxit? Q u a m
p o r r o antiquus sit i n sacrificando D e i cuitus, duo i l l i fratres C a i n
et A b e l satis indicant, q u o r u m m a i o r i s Deus reprobavit sacrificium,
minoris aspexit . 39
žrtvovati treba ikomu drugomu osim Bogu. Istina, mnoge su stvari
preuzete iz b o ž a n s k o g štovanja pa se njima počašćuju ljudi, bilo zbog
pretjerane poniznosti i l i zbog kužne laskavosti; m e đ u t i m , kako god se
ti štovali i častili, prenosilo se na njih i j o š više počasti, te se čak obo­
žavali, ipak se takvi smatraju ljudima. A l i , tko je ikad i pomislio da
treba žrtvovati ikomu drugomu osim onome za koga je znao, mislio ili
zamišljao da je Bog? Z a t i m , kolika je drevnost žrtvovanja u štovanju
Boga dostatno pokazuju dvojica b r a ć e , K a i n i A b e l , od kojih je stari­
39
jemu B o g odbio žrtvu, a m l a đ e m u p r i m i o ) (11).

Vera religio in 5. Quis autem i t a desipiat, ut existimet aliquibus usibus D e i

sacrificio con- 5. A l i tko da bude tako mahnit te pomisli kako su B o g u zbog O žrtvama koje
summatur esse necessaria, quae i n sacrificiis ofTeruntur? Q u o d c u m m u l t i s B o g ne zahtijeva,
qudd... nekakve porabe potrebne žrtve koje mu se prinose? U Svetom pismu ali je ushtio da mu
locis d i v i n a S c r i p t u r a testetur, ne l o n g u m faciamus, breve i l l u d se prinose u znak
se o tome svjedoči na više mjesta, i kako ne bismo dužili, nek bude
de p s a l m o c o m m e m o r a r e suffecerit: Dixi Domino, Dominus meus onih koje zahtijeva
40 dostatan kratak izvadak iz psalma: » R e k o h G o s p o d i n u , ' T i si moj B o g ,
PL 282 es tu, quoniam bonorum meorum non eges . N o n s o / l u m i g i t u r 4 0 A
jer tebi ne trebaju moja d o b r a ' « ) . Dakle, treba vjerovati da ne samo
pecore vel qualibet alia re c o r r u p t i b i l i atque terrena, sed ne i p s a
q u i d e m i u s t i t i a h o m i n i s Deus egere credendus est, totumque q u o d
(10) Velika zapovijed kršćanska o ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koja
recte c o l i t u r Deus h o m i n i prodesse, n o n Deo. Neque e n i m fonti je očaravala i platonike protivne kršćanstvu (Julijan, Epist. 89b, 290a—291b;
Porfirije, Epist. Mare. 14), uzeta je ovdje da se pobiju posljednji oslonci
politeizma.
(11) Drukčije nego pojam sacramentum, riječ sacrificium, i u latinskoj
profanoj književnosti (Plinije Stariji 8, 206; Izidor, Etym. 19, 38-40), označu­
je upotrebu nekog zemaljskog ili ljudskog predmeta da ga se prikaže ili uznese
do božanstva, čineći ga time svetim. Taj pojam snažno naglašava uzlazni pokret
od zemlje prama božanskom: usp. i bilj. 8.
36
Usp. Pnz 6, 5; Lev 19, 18; Mt 22, 37; 1 Iv 4, 20—21. B U standardnom prijevodu Ps 73, 28: » b i t i u B o ž j o j b l i z i n i « .
37
Ps 73 (72), 28. C D o s l o v a n prijevod latinskog p r e d l o š k a .
38
Izl 22, 20. A U novom hrvatskom prijevodu Biblije stoji: » J a h v i rekoh: ' T i si moj gospodar, nema mi
39
Post 4, 3—5; usp. De civ. Dei. 10, 5—6; Ep. 102, 17, 3. b l a ž e n s t v a bez t e b e . ' « Ovdje se doslovno prevodi Augustinov navod, pri č e m u Augustinov la­
40 tinski vjerno prati g r č k i iz Septuaginte: fru xwv dyaf>Z\> nou ou £L
xP 'av h.^ 0er
°d
Ps 16 (15), 2. mojih dobara potrebe n e m a š ) .
 692 D E CIV. D E I 10, 5
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 5 693
f
se q u i s q u a m dixerit c o n s u l u i s s e , si biberit; aut l u c i , si viderit.
g
Nec q u o d ab antiquis patribus alia sacrificia facta sunt i n v i c t i m i s što Bogu ne treba stoke i l i bilo koje druge propadljive i zemaljske
41
p e c o r u m , quae nunc Dei populus legit, n o n facit, a l i u d intellegen- stvari nego Bogu ne treba ni sama čovjekova pravednost, i sve ono čime
c c 2 7 7
d u m est, n i s i rebus / illis eas res fuisse significatas quae aguntur ispravno štuje Boga, to koristi čovjeku, a ne Bogu. Jer nitko neće reći,
i n nobis, ad hoc ut inhaereamus Deo et ad eumdem finem p r o x i m o kako je izvoru pomogao, ako se s njega napojio, i l i pak svjetlu, ako ga
consulamus. S a c r i f i c i u m ergo visibile invisibilis sacrificii sacra­ je vidio.
m e n t u m , i d est s a c r u m signum est. Unde ille paenitens a p u d Isto tako, one druge žrtve, koje su drevni preci prinosili od svojih
P r o p h e t a m vel ipse Propheta quaerens D e u m peccatis suis habere 41
stada ) (o kojima Božji puk sad čita, ali ih sam ne prinosi) ne treba
p r o p i t i u m : Si voluisses, inquit, sacrificium, dedissem utique; holo- drukčije shvatiti nego da su one pretkazivale one žrtve koje sada prino­
h
caustis non delectaberis. Sacrificium Deo spiritus contritus ; cor simo, kako bismo prionuli uz B o g a , i pomogli bližnjemu u istu svrhu.
42
contritum et humiliatum Deus non spernet . Intueamur quem Dakle, vidljiva žrtva je svetotajstvo nevidljive žrtve, to jest: sveti znak.
ad m o d u m , u b i D e u m dixit nolle sacrificium, i b i D e u m ostendit Stoga onaj pokajnik u proroka, i l i sam prorok, moleći od Boga oprost
velle sacrificium. N o n vult ergo sacrificium t r u c i d a t i pecoris, et svojih grijeha, kaže: » Ž r t v e ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne
vult sacrificium c o n t r i t i cordis. Illo i g i t u r quod e u m nolle dixit \ bi primio. Ž r t v a Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, B o ž e ,
hoc significatur, q u o d e u m velle subiecit. Sic itaque i l l a D e u m 42
nećeš p r e z r e t i « ) .
nolle dixit, quo m o d o ab stultis ea velle creditur, velut suae gratia
voluptatis. N a m si ea sacrificia quae vult (quorum hoc u n u m est: Pogledajmo kojim n a č i n o m , ondje gdje reče kako B o g ne želi žrtvu,
cor c o n t r i t u m et h u m i l i a t u m dolore paenitendi) nollet eis sacrificiis tu pokaza kako B o g i želi žrtvu. Dakle, on ne želi žrtvu zaklane živo­
significari, quae velut sibi delectabilia desiderare putatus est: tinje, nego želi žrtvu raskajana srca. Stoga žrtva o kojoj reče da je B o g
n o n utique de his offerendis i n Lege vetere praecepisset . E t deo mu- 43 ne želi, ta označuje (kako dodade) onu žrtvu koju želi. Pa tako kad
tanda erant opportuno certoque i a m tempore, ne i p s i Deo deside- kaže kako B o g takvu žrtvu ne želi, misli kao radi svojeg zadovoljstva,
r a b i l i a vel certe i n nobis acceptabilia, ac non potius quae his signi- kako bi glupači povjerovali da želi. Naime, da one žrtve koje želi (od
ficata sunt crederentur. H i n e et alio loco p s a l m i alterius: Si esu- kojih postoji samo jedna, srce raskajano i p o n i ž e n o b o l o m skruše-
riero, inquit, non dicam tihi; meus est enim orbis terrae et pleni- nosti) (12) ne ushtjede naznačiti onim žrtvama — o kojima se mislilo
tudo eius. Numquid manducabo carnes taurorum aut sanguinem da ih želi kao radi svojeg užitka — , onda u starome zakonu ne bi ništa
43
hireorum potabo? 44
t a m q u a m diceret: Utique si m i h i essent neces- nalagao o njihovu p r i n o š e n j u . ) Stoga je te žrtve i trebalo promijeniti
saria, n o n a te peterem, quae habeo i n potestate. Deinde subiun- u prikladno i o d r e đ e n o vrijeme, kako se ne bi vjerovalo da su one B o g u
gens q u i d i l l a significent: Immola, inquit, Deo sacrificium laudis poželjnine i l i pak naši prihvatljivi darovi, a ne prije one stvari koje
et redde Altissimo vota tua et invoca me in die tribulationis, et same označuju. Otuda kaže na drugom mjestu jednog drugog psalma:
eximam te et glorificabis 45
me . I t e m apud a l i u m P r o p h e t a m : In »Kad bih ogladnio,* ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je
44
quo, inquit, adprehendam Dominum, assumam Deum meum ex- ispunja. Z a r da ja jedem meso bikova i l i da pijemo krv j a r a c a ? « )
celsum? Si adprehendam illum in holocaustis, in vitulis anniculis? K a o da htjede reći: da mi takvo što bijaše potrebno, ne bih od tebe
Si aeceptaverit Dominus in milibus arietum aut in denis milibus tražio ono što i m a m u svojoj vlasti. A zatim pridaje što te riječi z n a č e :
hireorum pinguium? Si dedero primogenita l
mea impietatis , fruetum »Prinesi B o g u žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I za-
45
ventris mei pro peceato animae meae? Si annuntiatum est tibi, zovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti« ).
homo, bonum? Aut quid Dominus exquirat a te nisi facere iudicium
Slično je i u jednog drugog proroka, gdje kaže: »S čime ću doći pred
et diligere misericordiam et paratum esse ire cum Domino Deo
Jahvu, h o ć u li pasti ničice pred B o g o m Svevišnjim? H o ć u li doći
P L 2 8 3 46
tuo? E t i n / huius Prophetae verbis utrumque d i s t i n e t u m est satis- preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? H o ć e l i mu
biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba l i prinijeti sina
f
profuisse M . p r v o r o đ e n o g zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji
g
talia M. sam počinio? Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od
h
contribulatus M. tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim B o g o m
1
dicit M. 46
1 h o d i t i ! « ) I u riječima toga proroka oboje je r a z l u č e n o , te je dostatno
impietatis] pro impietate mea M .

41
Post 8, 20. 12, 7. 14, 18—20. 22, 13—14. 26, 24. 33, 19—20.
42
Ps 51 (50), 18—19.
43
Usp. npr. Izl 20, 22—26; Pnz 12, 4—28. (12) Prava religija, već u filozofskoj misli poganskih umnika (npr. Platon,
44
Ps 50 (49), 12—13. Tim. 37d—38b; Aristotel, Met. 1072, 18-5b), uključuje metafizički odnošaj
45
Ps 50 (49), 14—15. razumnoga stvora prema apsolutnom Biću u njegovoj onostranosti, koje nas
46
M i h 6, 6—8. i ne treba; ono se može stoga štovati jedino posvemašnjim predanjem ili
pobožnošću.
 694 D E CIV. D E I 10, 5-6 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 5-6 695

CC 278 que d e c l a r a / t u m i l l a sacrificia per se ipsa n o n requirere D e u m , qui-
bus significantur haec sacrificia, quae r e q u i r i t Deus. I n E p i s t u l a ,
quae i n s c r i b i t u r ad Hebraeos: Bene facere, inquit, et communica-
tores esse nolite oblivisci; talibus enim sacrificiis placetur
Deo .
A c per hoc u b i s c r i p t u m est: Misericordiam volo quam
sacrificium ,
n i h i l a l i u d q u a m sacrificium sacrificio p r a e l a t u m oportet intellegi;
q u o n i a m i l l u d , q u o d ab o m n i b u s appellatur sacrificium, s i g n u m est
v e r i sacrificii. P o r r o autem m i s e r i c o r d i a v e r u m sacrificium est; unde
d i c t u m est, q u o d paulo ante c o m m e m o r a v i : Talibus enim sacrificiis
placetur Deo. Quaecumque i g i t u r i n m i n i s t e r i o tabernaculi sive
t e m p l i m u l t i s m o d i s de sacrificiis leguntur divinitus esse praecepta,
m
ad d i l e c t i o n e m D e i et p r o x i m i significando referuntur. In his e n i m
jasno kako B o g ne zahtijeva te žrtve zbog njih samih, po kojima se
opet označuju one žrtve koje zahtijeva. U poslanici naslovljenoj Ž i d o ­
vima (13) stoji: »Činite dobro i ne zaboravite davati drugima; takve
47
47
su žrtve mile B o g u . « ) A ondje gdje je pisano »Više volim milosrđe
48
48
nego ž r t v u « ) , ne treba razumjeti nikako drukčije nego da se jedna
8
žrtva pretpostavlja drugoj; jer ono što svi nazivaju žrtvom z n a k je
istinske žrtve. P a je tako milosrđe istinska žrtva; otuda je i rečeno ono
što maloprije spomenuh: »Takve su žrtve mile Bogu.«
D a k l e , sve ono što se različitim n a č i n i m a govori o službi i žrtvama
u šatoru sa zavjetnim k o v č e g o m i l i u hramu božanski su nalozi, koji
imaju označiti ljubav prema Bogu i bližnjemu, jer kao što je napisano:
49

49
»U ovim dvjema zapovijedima stoji sav Z a k o n i P r o r o c i « ) .
duobus praeceptis, ut s c r i p t u m est, tota Lex pendet et Prophetae .

...mtus in ani­ n
6. P r o i n d e v e r u m sacrificium est omne opus, q u o agitur, ut
mo exterius co-
munione exhi- sancta societate inhaereamus Deo, r e l a t u m scilicet ad i l i u m finem
betur.
b o n i , quo veraciter beati esse possimus. Unde et i p s a m i s e r i c o r d i a ,
qua h o m i n i subvenitur, si n o n propter D e u m fit, n o n est sacrificium.
E t s i e n i m ab h o m i n e fit vel ofTertur, tamen sacrificium res d i v i n a
est, i t a ut hoc quoque vocabulo i d L a t i n i veteres a p p e l l a v e r i n t .
6. Stoga istinska žrtva je svaki čin koji se vrši kako bismo prionuli O istinskoj i savr­
š e n o j žrtvi
uz Boga u svetome zajedništvu, to jest: djelo kojemu je svrha ono kraj­
nje dobro po kojem m o ž e m o postati istinski blaženi. Stoga i samo milo­
srđe, kojim p o m a ž e m o kojem čovjeku, nije žrtva ako nije radi Boga.
Iako je počinja i l i prinosi čovjek, žrtva je ipak res divina (Božja stvar),
50
kao što je i nazivahu drevni L a t i n i ) . Stoga i sam čovjek, koji je u Božje
ime posvećen i Bogu zavjetovan, ukoliko umire za svijet da bi živio za
Boga, t a k o đ e r je žrtva. Jer i to se tiče m i l o s r đ a , koje čovjek pokazuje
50
prema sebi samomu. Stoga je napisano: »Smiluj se duši svojoj u g a đ a ­
5

U n d e ipse h o m o D e i nomine consecratus et Deo votus, i n q u a n t u m jući B o g u « i ) .

m u n d o m o r i t u r ut Deo v i vat, sacrificium est. N a m et hoc a d mise­ A i tijelo je n a š e žrtva, kad ga stegom obuzdavamo, ako to (kao što
r i c o r d i a m pertinet, q u a m quisque i n se i p s u m facit. Propterea i treba) č i n i m o radi Boga, tako da ne p o d r e đ u j e m o svoje udove grijehu
51
s c r i p t u m est: Miser ere animae tuae placens Deo . Corpus e t i a m kao o r u đ e o p a č i n e , nego B o g u kao o r u đ e p r a v i č n o s t i . ) I apostol nas 52

n o s t r u m c u m temperantia castigamus, si hoc, q u e m a d m o d u m de­ na to potiče kad k a ž e : »Zaklinjem vas, b r a ć o , m i l o s r đ e m Božjim, da

bemus, p r o p t e r D e u m facimus, ut n o n exhibeamus m e m b r a n o s t r a prinesete svoje osobe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu B o g u — kao
52
a r m a i n i q u i t a t i s peccato, sed a r m a iustitiae D e o , sacrificium est. 53
svoje duhovno bogoštovlje.« ) Dakle, ako je žrtva tijelo (koje, jer je
A d q u o d exhortans Apostolus ait: Obsecro itaque vos, fratres, per niže, d u š a koristi kao slugu i l i kao o r u đ e ) — kad ga njegova dobra
miserationem Dei, ut exhibeatis corpora vestra hostiam vivam, i pravična poraba usmjeruje prema B o g u , — koliko je više žrtva sama
53
sanctam, Deo placentem, rationabile obsequium vestrum . S i ergo duša kad se usmjeri prema Bogu, te z a ž a r e n a ognjem ljubavi Njegove
corpus, quo inferiore t a m q u a m famulo vel t a m q u a m i n s t r u m e n t o odbaci oblik (forma) svjetovne p o ž u d e te, p o d r e đ e n a njemu kao nepro­
u t i t u r a n i m a , c u m eius bonus et rectus usus ad D e u m refertur, mjenjivu obrascu (forma), sva se preoblikuje (reformatur), postavši
sacrificium est: quanto magis a n i m a ipsa c u m se refert ad D e u m , mila B o g u po ljepoti koju je od njega primila! T o je isto ono što i apo-
ut igne a m o r i s eius accensa f o r m a m concupiscentiae saecularis amit-
tat eique t a m q u a m i n c o m m u t a b i l i formae ^subdita reformetur, hine
PL 284 ei placens, / q u o d ex eius pulehritudine aeceperit, fit sacrificium!

71
significandam M .
n
quod M .

47
Heb 13, 16.
48
Hoš 6, 6; M t 9, 13. 12, 7. (13) Poslije g. 409. Augustin nije nacistu glede Pavlova autorstva Posla­
49
Mt 22, 40; usp. i Mt 7, 12; R i m 13, 10; Gal 5, 14. nice Hebrejima: o tome sumnja zajedno s Muratorijevim ulomkom, Opta-
50
Tako i IZIDOR, Etym. 6, 19, 38. tom iz Milevija, Jeronimom, Ambrozijastrom i Pelagijem kao i više-manje sa
51
Sir 30, 24. svom suvremenom biblijskom znanošću.
52
Rim 6, 13.
53
Rim 12, 1. B Lat. signum jest znak i u n a j š i r e m z n a č e n j u upravo kao i g r č . symbolon ( <rup.3oXov ).
 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 6-7 697
696 D E CIV. D E I 10, 6-7

stol kaže kad dodaje: »Nemojte se više prilagođivati (conformari)

CC 279 Q u o d i d e m / Apostolus consequenter adiungens: Et nolite, inquit,
conformari huic saeculo; sed reformamini in novitate mentis vestrae
ad probandum vos quae sit voluntas Dei, quod bonum et bene
54
placitum et perfectum . C u m i g i t u r vera sacrificia opera sint mise-
ricordiae sive i n nos ipsos sive i n proximos, quae referuntur ad
D e u m ; opera vero misericordiae n o n ob a l i u d fiant °, n i s i ut a mise­
r i a l i b e r e m u r ac per hoc ut beati simus (quod non fit n i s i bono illo,
55
de quo d i c t u m est: Mihi autem adhaerere Deo bonum. est ): pro-
fecto efficitur, ut tota ipsa redempta civitas, hoc est congregatio
societasque sanctorum, universale sacrificium offeratur Deo per
sacerdotem m a g n u m , q u i etiam se i p s u m obtulit i n passione p r o
5 6
nobis, ut tanti capitis corpus essemus, secundum f o r m a m s e r v i .
H a n e e n i m obtulit, i n hac oblatus est, q u i a secundum hane media­
tor est, i n hac sacerdos, i n hac sacrificium est. C u m itaque nos
hortatus esset Apostolus, ut exhibeamus c o r p o r a nostra h o s t i a m
v i v a m , sanetam, Deo placentem, rationabile obsequium n o s t r u m , et
n o n c o n f o r m e m u r h u i c saeculo, sed reformemur i n novitate mentis
nostrae: a d p r o b a n d u m quae sit voluntas D e i , q u o d b o n u m et
bene p l a c i t u m et perfectum, quod t o t u m sacrificium nos i p s i sumus:
Dico enim, inquit, per gratiam Dei, quae dat a est mihi, omnibus,
qui sunt in vobis, non plus sapere, quam oportet sapere, sed sapere
ad temperantiam; sicut unicuique Deus partitus est mensuram fidei.
Sicut enim in uno corpore multa membra habemus, omnia autem
membra non eosdem actus habent: ita multi unum corpus sumus
in Christo; singuli autem alter alterius membra, habentes dona
51
diversa secundum gratiam, quae data est nobis . H o c est sacrifi­
c i u m C h r i s t i a n o r u m : Multi unum corpus in Christo. Q u o d e t i a m
ovome svijetu! Naprotiv, preobličavajte se (reformamini) obnovom
vašega uma, da mognete uočiti, što je volja Božja, što je dobro, ugodno
54
i savršeno!« )
Stoga, b u d u č i su istinske žrtve djela milosrđa, bilo prema nama sa­
mima bilo prema bližnjima, i usmjerena su prema B o g u ; a djela milo­
srđa opet ne vrše se ni zbog čega drugog nego kako bismo se izbavili
od bijede i time postali blaženi (čega pak nema bez onoga dobra
55
0 kojem je r e č e n o : »Moje je dobro prionuti uz B o g a « ) ) , — istinski
slijedi, da cijeli izbavljeni grad, to jest skup i d r u ž b a svetih, prinose
sveopću žrtvu B o g u , a preko velikog svećenika koji u muci žrtvova,
1 u liku roba, i sebe sama, a radi nas, kako bismo bili tijelo tolike
56
glave. ) T o je l i k koji je prinio, u kojem je sam prinesen, jer prema nje­
mu je posrednik, u njemu je svećenik, u njemu je žrtva. P o š t o nas je
ohrabrio da izložimo svoja tijela kao živu i svetu žrtvu, milu Bogu
kao naše razborito štovanje, te da se ne suoblikujemo prema ovome
svijetu, nego da se preoblikujemo u novoći svojeg uma, kako bismo
dokazali što je volja Božja, što je dobro, prihvatljivo i savršeno, bu­
dući smo sami cijela žrtva, — apostol kaže: » P o milosti, koja mi je
dana, k a ž e m svakom od vas, da ne cijeni sebe više nego se r a z l o ž n o
smije cijeniti, već neka sebe cijeni č e d n o prema mjeri vjere, koju je B o g
udijelio svakom pojedinomu. K a o što u jednom tijelu imamo mnogo
udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo mnogi jedno tijelo
u Kristu, a što se tiče pojedinca, udovi jedan drugomu. Imamo razli­
57
čite darove, već prema danoj nam milosti.« ) O v o je žrtva kršćana:
» M n o g i jedno tijelo u Kristu« (14). A to je svetotajstvo oltara, poznato
vjernicima, što ga crkva neprestance slavi, gdje se njoj pokazuje, kako
se sama žrtvuje u onome što ž r t v u j e . A

sacramento altaris fidelibus noto frequentat Ecclesia, u b i ei demon-

stratur, q u o d i n ea re, q u a m offert, ipsa offeratur.
Ljubav svetih an­
7. O n i besmrtnici i blaženici, smješteni u nebeskim staništima đ e l a prema nama
Quos angelo­ 7. M e r i t o i l l i i n caelestibus sedibus constituti i m m o r t a l e s et (koji se zajedno raduju dioništvom u svojem stvoritelju, postojani po takva je te ž e l e da
rum officium in budemo š t o v a t e l j i ­
civitate Dei sit. beati, q u i Creatoris sui participatione congaudent, cuius aeterni- njegovoj vječnosti, sigurni po njegovoj istini te sveti po njegovu daru), ma ne njih samih,
nego jednoga istin­
tate firmi, cuius veritate certi, cuius munere saneti sunt, q u o n i a m b u d u ć i da milosrdno ljube nas smrtnike i bijednike kako bismo postali skoga Boga
nos mortales et miseros, ut i m m o r t a l e s beatique simus, misericor- besmrtni i blaženi, ne žele da njima žrtvujemo, nego onomu, o kojemu
diter diligunt, nolunt nos sibi sacrificari P, sed ei, cuius et i p s i znaju kako su njegova žrtva i oni sami zajedno s nama. Zajedno s njima
n o b i s e u m sacrificium se esse noverunt. C u m ipsis e n i m sumus u n a mi smo jedan grad Božji, kojemu se o b r a ć a u psalmu: »Divote se go­
58
civitas D e i , c u i d i c i t u r i n psalmo: Gloriosissima <*• dicta sunt de te, vore o tebi, grade Božji!« ) O d njega jedan dio u nama još boravi na
5S
CC 280 civitas Dei ; cuius pars i n nobis / peregrinatur, pars i n illis opitu-
(14) U ovoj 10. knjizi sadržana je čitava teologija o žrtvi, za nas izra­
zito suvremena i značajna. Evo kako je razvita: 1) bit žrtve (pogl. 6); 2) odnos
između nevidljive žrtve, tj. samog čovjeka ukoliko se prikazuje Bogu preda­
jući mu se s ljubavlju, i žrtve vidljive, tj. predmeta koji je »sakramenat« ili sveti
0
fiunt M . znak prethodnoj (pogl. 5); 3) Kristova žrtva u kojoj su žrtvovatelj (svećenik)
p
sacrificare M . i žrtveni dar jedno te isto (pogl. 20); 4) isključivost žrtve koja se prinosi Bogu
q
gloriosa M . jedinomu (pogl. 4); 5) sveopćenitost kršćanske žrtve po kojoj »sav otkupljeni
Grad«, pridružujući se Kristu, biva »sveopćom žrtvom«; 6) žrtva-oltarski
sakramenat (euharistija) po kojoj je Crkva prinesena (za žrtvu) u samoj stva­
54
R i m 12, 2. ri (žrtvi) koju prinosi (pogl. 6).
55
Ps 73 (72), 28.
56
Fil 2, 7; K o l 2, 19; E f 4, 16. A Misli se na misu, koja je obnova Kristove muke i ž r t v e . Kada Crkva, koja utjelovljuje Krista,
57
Rim 12, 3—5. obnavlja ž r t v u u p r i č e s t i , m o ž e se reći kako se Crkva sama prinosi kao ž r t v a Bogu.
53
Ps 87 (86), 3.
 698 D E CIV. D E I 10, 7-8 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 7-8 699

latur. De i l l a quippe superna civitate, u b i Dei voluntas intellegibilis
atque i n c o m m u t a b i l i s lex est, de i l l a superna q u o d a m modo c u r i a
P L 2 8 5
(geritur n a m / q u e i b i c u r a de nobis) ad nos m i n i s t r a t a per Angelos
zemlji, dok je drugi u njima, koji nam p o m a ž u . Jer, iz tog višnjeg grada
(gdje je zakon Božja volja, razumljiva i nepromjenjiva) iz toga višnjeg
skrbišta — gdje se s k r b i o nama (15) — anđeli su nama snijeli Sveto
A

sancta i l l a S c r i p t u r a descendit, u b i legitur: Sacrificans diis eradica- pismo u kojem stoji: »Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru — osim
59
bitur, nisi Domino soli . H u i c Scripturae, huic legi, praeceptis talibus Jahvi jedinom — neka bude izručen prokletstvu, potpuno u n i š t e n . « ) 59

tanta sunt attestata m i r a c u l a , ut satis appareat, c u i nos sacri- O tome P i s m u , o tome zakonu, o takvim zapovijedima posvjedočila
r
ficari velint immortales ac beati, q u i hoc nobis volunt su tolika čudesa te je dostatno bjelodano kome besmrtnici i blaženici
esse q u o d s i b i . žele da žrtvujemo, želeći nama isto što i sebi (16).

8. B u d e m li spominjao odveć stare d o g a đ a j e , činit će se kako ° čudesima koji-

.. i v , v - V T ^ V . , , . i •• ma se Bog udosto-
Miracula facta 8. N a m n i m i s vetera si c o m m e m o r e m , longius quarn sat est odviše duljim n a v o d e ć i čudesa sto potkrijepise Božja obećanja, kojima jio potvrditi svoja
sunt attestantra . . . . .
promissa Dei... revolvere videbor, quae m i r a c u l a facta smt attestantia p r o m i s s i s je prije tisuće godina prorekao A b r a h a m u kako će u njegovu sjemenu siuž^anđelafkako
60

Dei, quibus ante a n n o r u m m i l i a praedixit Abrahae, q u o d i n semine svi narodi steći blagoslov. ) Jer tko se ne bi č u d i o što je istomu A b r a - b l
p o. b o?ž n i. k a
u v r s t i o v
J e r u

eius omnes gentes benedictionem fuerant h a b i t u r a e . Quis e n i m 60 hamu rodila sina žena nerotkinja a u ono doba starosti u kojem ni
61

non m i r e t u r eidem Abrahae filium peperisse coniugem sterilem eo rotkinja više ne može zanijeti ) ili što je istomu A b r a h a m u dok žrtvo­
62

tempore senectutis, quo parere nec fecunda i a m p o s s e t , atque 61
i n eiusdem Abrahae sacrificio f l a m m a m caelitus factam inter divi-
62
sas v i c t i m a s c u c u r r i s s e , eidemque Abrahae p r a e d i c t u m ab Ange­
vaše s neba se spustio oganj te projurio između podijeljenih ž r t a v a ) ,
ili što su istomu A b r a h a m u anđeli prorekli nebeski oganj koji će uništiti
Sodomu (kad je te anđele u ljudskome liku bio ugostio, i od kojih je
63

lis caeleste i n c e n d i u m S o d o m o r u m , quos Angelos h o m i n i b u s similes
hospitio susceperat et per eos de prole ventura D e i p r o m i s s a tenue-
63
r a t , ipsoque i m m i n e n t e i a m incendio m i r a m de S o d o m i s per eos-
primio Božje obećanje o sinu što će mu se roditi )), ili što su isti anđeli,
kad je p o ž a r već prijetio, č u d e s n o izbavili iz Sodome L o t a , sina njegova
brata, dok je njegova žena (koja se osvrnula s puta unatrag) istog časa
64

d e m Angelos l i b e r a t i o n e m L o t h filii fratris eius, cuius u x o r i n v i a
retro respiciens atque i n salem repente c o n v e r s a 64
magno admo-
nuit sacramento n e m i n e m i n v i a liberationis suae praeterita deside-
rare debere? I l l a vero quae et quanta sunt, quae i a m per M o v s e n
p r o populo D e i de iugo servitutis eruendo i n Aegypto m i r a b i l i t e r
gesta sunt, u b i m a g i Pharaonis, hoc est regis Aegypti, q u i p o p u l u m
i l l u m dominatione deprimebat, ad hoc facere quaedam m i r a per­
m i s s i sunt, ut m i r a b i l i u s vincerentur! I l l i e n i m faciebant veneficiis
et incantationibus magicis, quibus sunt m a l i angeli, hoc est daemo­
pretvorena u sol, ) što je velika otajstvena opomena kako nitko ne
smije poželjeti svoje prošlosti, kad je na putu izbavljenja. A kakva
je tek i kolika čudesa p o č i n i o Mojsije u E g i p t u , kako bi Božji puk
izbavio od jarma ropstva, da bi — naime — još čudesnije bili pobijeđeni
čarobnjaci faraona, to jest kralja Egipta (koji svojom vladavinom
ugnjetavaše taj puk), čarobnjaci kojima je bilo doduše d o p u š t e n o da
izvedu nekakva čudesa! O n i svoja čudesa počiniše uz p o m o ć vračbina
i čaranja, kojima su odani zli anđeli, to jest demoni; ali Mojsije, toliko
moćniji koliko pravičniji, lako ih je n a d m a š i o , u ime Boga, koji je stvo­
65

nes, dediti; Moyses autem tanto potentius, quanto iustius, nomine rio nebo i zemlju, pri č e m u su služili a n đ e l i . ) Z a t i m čarobnici zatajiše
s
D e i , q u i fecit caelum et terram, servientibus Angelis eos facile
65
s u p e r a v i t . Denique i n tertia plaga deficientibus magis decem

(15) Tako se tumači u Varona, De ling. lat. 6,46 i Izidora, Etym. 15, 2, 28;
po Liviju (1,13,5-6) riječ bi se izvodila od imena sabinskog grada Cures, po
sacrificare M. kojem se navodno u Rimu prozvalo trideset skupina patricija (curiae), koji
Domini M. bijahu oteli sabinske žene da im budu supruge.
(16) Tu je izražen univerzalizam Augustinova gledanja na Božju državu:
59
Izl 22, 20. ona okuplja anđele i ljude, ljude putnike na zemlji i blaženike na nebu. Između
60
Post 18, 18. anđela blaženika i ljudi još putnika postoji tijesna uzajamnost i zajedništvo;
61
Post 21, 1—2. oni tvore isto društvo (societas), istu Crkvu u dva različita stanja: jedna je
62
Post 15, 17; usp. Retract. 2, 43, 69. blažena stvarno (in re), druga je blažena nadom (in spe).
63
Post 18, 14—21.
64
Post 19, 15—26. A Posrijedi je igra r i j e č i m a curia i cura, a na temelju p u č k e etimologije. Stoga je curia ovdje
65
Izl 7, 1—13; 8, 12. prevedeno kao skrbiš te, dok i n a č e z n a č i : z b o r i š t e , v i j e ć n i c a , s k u p š t i n a , senat.
 700 D E CIV. D E I 10, 8-9, 1 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 8 - 9 , 1 701

plagae per M o v s e n magna m v s t e r i o r u m dispositione completae sunt,
quibus a d D e i p o p u l u m d i m i t t e n d u m Pharaonis et A e g y p t o r u m
d u r a c o r d a cesserunt. M o x q u e paenituit, et c u m abscendentes
cc 281 Hebraeos consequi conarentur, illis diviso / m a r i per s i c c u m tran-
seuntibus u n d a hine atque hine i n sese redeunte cooperti et oppressi
66
s u n t . Q u i d de illis m i r a c u l i s d i c a m , quae, c u m i n deserto i d e m
populus duetaretur, stupenda divinitate crebuerunt; aquas, quae
b i b i n o n poterant misso i n eas, sicut Deus praeceperat, ligno ama-
67
r i t u d i n e caruisse sitientesque satiasse ; m a n n a esurientibus venisse
P L 2 8 6
de caelo et, c u m esset colligentibus c o n / s t i t u t a mensura, q u i d q u i d
a m p l i u s quisque collegerat, exortis vermibus putruisse, ante d i e m
vero sabbati d u p l u m collectum, q u i a sabbato colligere n o n licebat,
6 8
n u l l a putredine v i o l a t u m ; desiderantibus carne vesci, quae tanto
p o p u l o n u l l a sufficere posse videbatur, volatilibus castra c o m p l e t a
69
et cupiditatis a r d o r e m fastidio satietatis e x s t i n c t u m ; obvios hostes
transitumque prohibentes atque proeliantes orante Moyse mani-
busque eius i n figuram erucis extentis n u l l o H e b r a e o r u m cadente
7 0
prostratos ; seditiosos i n p o p u l o D e i ac sese ab o r d i n a t a d i v i n i t u s
societate dividentes a d e x e m p l u m visibile i n v i s i b i l i s poenae vivos
71
t e r r a dehiscente s u b m e r s o s ; v i r g a percussam p e t r a m tantae m u l -
72
t i t u d i n i abundantia fluenta f u d i s s e ; serpentum morsus mortiferos,
poenam i u s t i s s i m a m peccatorum, i n ligno exaltato atque prospeeto
u trećoj n e d a ć i , dok Mojsije upotpuni deset n e d a ć a , u velikom slijedu
otajstvenih d o g a đ a j a , nakon kojih tvrda srca faraona i E g i p ć a n a po-
pustiše i dopustiše puku Božjem da ode. O n i se ubrzo predomisliše te
nastojaše preteći Ž i d o v e u bijegu, ali se onda more razdvoji, kako b i
bjegunci po suhome prešli, dok se val ovdje s obje strane povrati, kako
66
bi more potopilo i prekrilo progonitelje. )
A što da k a ž e m o o n i m č u d e s i m a , koja se d o g a đ a h u uz zadivljujuću
m o ć b o ž a n s t v a , dok isti puk bijaše v o đ e n pustinjom; voda koju ne
mogahu piti, p o š t o u nju m e t n u š e drvo (kako je B o g naložio) izgubi
67
svoju gorčinu te oni ugasiše ž e đ ) ; njima ogladnjelima d o đ e manna
s nebesa, i jer bijaše o d r e đ e n a mjera njezinim skupljačima, što god je
tkogod više prikupio, to se ucrvalo i usmrdjelo; a kad se uoči sabbatha
i dvostruko više manne skupilo (jer ne bješe d o p u š t e n o skupljati na sam
68
sabbath), ništa se od toga ne usmrdi; ) njima željnima jesti mesa (dok
se činilo kako nikakva količina ne m o ž e nasititi toliki puk) tabor se
ispuni pticama i silinu njihove gladi utoli prezasićenost69); kad i m se
neprijatelj ispriječio, zapriječivši i m put i hoteći boj, Mojsije se p o m o l i o
ispruživši ruke u obliku križa, i neprijatelj bude p o t u č e n , a da ni jedan
70
od Ž i d o v a nije pao; ) kad se pojaviše pobunjenici u Božjem puku,
hoteći se izdvojiti iz božanski u r e đ e n e zajednice, kao vidljiv primjer
71
nevidljive kazne, njih žive proguta razjapljena zemlja; ) iz š t a p o m
udarene stijene poteče obilna voda te napoji golemo m n o š t v o ) ; 72

aeneo serpente sanatos, ut et populo subveniretur afflicto, et m o r s
73
m o r t e destrueta velut crucifixae m o r t i s s i m i l i t u d i n e s i g n a r e t u r ?
Q u e m sane serpentem p r o p t e r facti m e m o r i a m reservatum c u m
postea populus errans t a m q u a m i d o l u m colere coepisset, Ezechias
rex religiosa potestate Deo serviens c u m m a g n a pietatis laude
74
contrivit .
smrtonosni ugrizi zmija, najpravičnija kazna grešnicima, bijahu izlije­
čeni, kad se mjedena zmija uzdigla i izložila na drvenu stupu, i kako bi
se pomoglo n a p a ć e n u puku i kako bi se nekako n a z n a č i l o nalikom
73
raspete smrti, da je smrt uništena s m r ć u . ) T a zmija bijaše s a č u v a n a
u spomen na taj čin, ali kad je puk poslije zabludio te je stao štovati
kao kumira, razbio j u je kralj Ezekija, služeći B o g u vjerskom ovlašću,
74
a uz veliku hvalu zbog svoje p o b o ž n o s t i ) ( 1 7 ) .

9. 1. T a č u d e s a i mnoga druga slična (koja bi sva nabrojiti bilo O nedopuštenim

u m i j e ć i m a u štova­
i odviše dugo) d o g o d i š e se kako bi se promicalo štovanje jednoga nju demona, od ko­
istinskoga Boga, a zabranilo ono mnogih i lažnih bogova. O n a su j i h je neka platonik
Porfirije odobra­
i z v o đ e n a jednostavnom vjerom i u odanoj p o b o ž n o s t i , a ne uz vračbine v a o , a druga, č i n i
...quibus cedit 9. 1. H a e c et alia m u l t a h u i u s c e m o d i , quae o m n i a c o m m e m o - se, nije
theurgia et ma­
i čaranje, sastavljene po umijeću opake praznovjerice, koju nazivaju
gla. rare n i m i s l o n g u m est, fiebant ad c o m m e n d a n d u m unius D e i v e r i
c u l t u m et m u l t o r u m falsorumque p r o h i b e n d u m . Fiebant autem sim-
p l i c i fide atque fiducia pietatis, n o n incantationibus et c a r m i n i b u s
nefariae curiositatis arte compositis, q u a m vel m a g i a n vel detesta-

66
Izl 12, 14.
67
Izl 15, 23 ss.
68
Izl 16, 4—36.
69
B r 11, 31—32.
70
Izl 17, 8—16.
71
B r 16, 23—34. (17) Povijest Božje države ima svoju pretpovijest u pralikovima, zna­
72
Izl 17, 6—7; B r 20, 8—13. kovima i žrtvama Starog zavjeta. To se gledanje nalazi već u Pavla (1 Kor 10,
73
B r 21, 6—9. 1-11; Heb 10, 1), a za njim u crkvenim očima: usp. Ignacije, Ad Magn. 8, 2-9;
74
2 K r 18, 4. Ad Phdad. 9; Poslanica Diognetu 3. 2-4, 4 ; Irenej 4, 12, 3 i tako redom.
 702 D E CIV. D E I 10, 9, 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 9, 1-2 703

75
b i l i o r e n o m i n e goetian vel honorabiliore theurgian v o c a n t , q u i quasi bilo č a r o b n i š t v o m (magici) bilo ogavnijim imenom — vračanje (goetia)
75)A
conantur ista discernere et illicitis artibus deditos alios damnabiles, bilo časnijim nazivkom čudotvorstvo (theurgia) oni koji nekako
quos et maleficos vulgus appellat (hos e n i m a d goetian pertinere pokušavaju takvo što razlučiti na dvoje, pa tako jedni odani tim nedo­
dicunt), alios autem laudabiles v i d e r i volunt, quibus theurgian p u š t e n i m vještinama zaslužuju kaznu (koje svjetina naziva i vješti­
deputant; c u m sint utrique ritibus fallacibus d a e m o n u m o b s t r i c t i cama i l i vještacima) — jer o tima kažu kako pripadaju vračanju — ,
sub n o m i n i b u s angelorum. dok b i htjeli da su i m pohvalni oni drugi, kojima pripisuju č u d o t v o r ­
stvo, a i jedni i drugi su podložni prijevarnim obredima demona, skri­
venih pod imenom a n đ e l a (18).
I n c e r t e loquitur - 2. N a m et P o r p h y r i u s q u a m d a m quasi purgationem animae /
Porphyrius de 2. P a i Porfirije o b e č a v a nekakvo pročišćenje duše č u d o t v o r s t v o m (19),
consecrationi- per theurgian, cunctanter tamen et p u d i b u n d a q u o d a m m o d o dispu-
bus theurgicis. iako o tome raspravlja i kolebljivo i sramežljivo; on d o d u š e niječe da
C C 282
tatione p r o m i t t i t ; reversionem vero a d D e u m hane a r t e m praestare
bi takvo umijeće moglo ikomu osigurati povratak k B o g u ; tako te
c u i q u a m negat; ut videas e u m inter v i t i u m sacrilegae curiositatis
možeš vidjeti kako se njegovo mnijenje koleba između poroka sveto­
et philosophiae professionem sententiis alternantibus fluctuare.
grdne praznovjerice i poziva filozofije. Naime, sad nas upozorava,
N u n c e n i m hane a r t e m t a m q u a m fallacem et i n i p s a actione peri-
kako je takvo umijeće prijevarno i u samoj izvedbi pogibeljno te zabra­
c u l o s a m et legibus p r o h i b i t a m cavendam monet; nunc autem velut
njeno zakonima; a sad opet (kao da p o p u š t a njegovim hvaliteljima)
P L 287 eius l a u d a / t o r i b u s cedens u t i l e m dicit esse mundandae p a r t i ani­
tvrdi kako je ono korisno za čišćenje jednog dijela duše, ne dakako
mae, n o n q u i d e m intellectuali, q u a r e r u m i n t e l l e g i b i l i u m p e r c i p i t u r
onog razumskog (20) (kojim se poima istina razumnina koje nemaju
veritas, nullas h a b e n t i u m similitudines c o r p o r u m ; sed s p i r i t a l i , qua
76 nikakvih tjelesnih nalika), nego onog duhovnog, kojim se poimaju
c o r p o r a l i u m r e r u m c a p i u n t u r imagines . Hane e n i m dicit p e r quas- 76 6
likovi tjelesnina ) . O tome dijelu kaže, kako s p o m o ć u nekakvih
d a m consecrationes theurgicas, quas teletas vocant, i d o n e a m fieri
č u d o t v o r a č k i h posvećenja (koje naziva teletae) postaje sposoban
atque a p t a m susceptioni s p i r i t u u m et A n g e l o r u m et a d videndos
i prikladan da primi duhove i anđele te da vidi bogove. A l i ipak pri­
deos. E x quibus tamen theurgicis teletis fatetur intellectuali ani­
znaje kako se o d takvih čudotvoračkih leleiai u razumskoj duši ne
mae n i h i l purgationis aecedere, q u o d e a m faciat i d o n e a m a d viden-
d o g a đ a nikakvo pročišćenje po kojem b i bila sposobna vidjeti svojega
d u m D e u m s u u m et perspicienda ea, quae vere sunt. E x q u o intel-
Boga te shvatiti one stvari koje su istinske. Iz toga se može razumjeti
legi potest, q u a l i u m d e o r u m v e l qualem v i s i o n e m fieri dicat theur­
kakvi su to bogovi i kakvo viđenje o kojima veli da se do njih dolazi
gicis consecrationibus, i n q u a n o n ea videntur, quae vere sunt.
takvim č u d o t v o r a č k i m posvećenjima; to je viđenje u kojem se ne vide
Denique a n i m a m rationalem sive, quod magis amat dicere, intel-
1 one stvari koje istinski jesu. Z a t i m tvrdi kako se razborita duša ( i l i
lectualem, i n s u a posse dicit evadere, etiamsi q u o d eius spiritale
kako više voli reći — razumska) m o ž e skloniti u svoje vlastito područje,
est n u l l a theurgica fuerit arte p u r g a t u m ; p o r r o autem a theurgo
čak iako njezin duhovni dio nije pročišćen nikakvim č u d o t v o r a č k i m
umijećem; dalje kaže, kako očišćenje duhovnog dijela č u d o t v o r s t v o m
samo sobom ne odvodi ni do besmrtnosti, ni do vječnosti.

(18) Po učenju neoplatonika bitna je razlika između teurgije i magije ili

vračarija; teurgijom se postiže prisutnost i zajedništvo s bogom; magijom na­
protiv, s pomoću doticaja i suugođenosti (čaranjem), treba dohvatiti demon­
sku moć i uz pomoć nje gatati ili postizavati neobične, izvanredne i kadšto zlo­
kobne učinke: usp. Plotin, n.dj. 4, 4,38-40; Jamblih, De myst. 1, 11-12; 27-28.
(19) O teurgijskim postupcima piše Porfirije; Augustin se sreo s njego­
vim učenjem u prijevodima Marija Viktorina. Navode je sabrao i kritički
obradio Bidez, Vie de Porphyre, Hildesheim 1964.
(20) Porfirije govori o čišćenju i vrstama kreposti s tim u svezi. Čisteće
kreposti usavršuju čovjeka čineći ga božanskim.

1 A Proricanje koje č o v j e k a dovodi u vezu s b o ž a n s t v o m bilo u z d i g n u ć e m vidovnjaka u zanosu,

sua] superna M. bilo s p u š t a n j e m b o ž a n s t v a uz p o m o ć č a r o b n i č k o g u m i j e ć a .
B Augustin se u ovome poglavlju vjerojatno s l u ž i izgubljenom Porfiriievom raspravom O usponu
duše. T o se djelo spominje u X X I X poglavlju kao De Regressu Animae. Augustin je morao
75
Usp. P L A T O N , Gozba 203 e; Fileb 44 c; PLOTIN, Eneade 4, 4, 42—44; poznavati latinski prijevod Marija Viktorina. Razliku i z m e đ u razumskih i duhovnih dijelova
d u š e Porfirije preuzima o d Plotina. U n e o p l a t o n i č k o m sustavu razumsko je treći i n a j v i š i stu­
J A M B L I H , De myst. 1, 9. 3, 25; DIODOR, 1, 76. panj d u š e . Taj d i o d u š e p o s t i ž e r a z u m i j e ć e trenutnim uvidom. A duhovni ili srednji stupanj
76
Usp. A U G U S T I N , De Gen. ad litt. 12, 24, 50—51. p r o s u đ u j e osjete te spoznaje procesom umovanja.
 704 D E CIV. D E I 10, 9, 2 - 1 0
s p i r i t a l e m p u r g a r i hactenus, ut n o n ex hoc a d i m m o r t a l i t a t e m ae-
ternitatemque perveniat. Q u a m q u a m itaque discernat a daemoni­
bus Angelos, aeria loca esse daemonum, aetheria v e l empyrea dis-
serens A n g e l o r u m , et admoneat u t e n d u m alicuius daemonis ami-
citia, quo subvectante vel p a u l u l u m a terra possit elevari quisque
post m o r t e m , a l i a m vero v i a m esse perhibeat a d A n g e l o r u m su-
perna consortia: cavendam tamen d a e m o n u m societatem expressa
q u o d a m m o d o confessione testatur, u b i dicit a n i m a m post mor­
t e m luendo poenas c u l t u m d a e m o n u m a quibus c i r c u m v e n i e b a t u r
horrescere; ipsamque theurgian, q u a m velut c o n c i l i a t r i c e m Ange­
l o r u m deorumque commendat, a p u d tales agere potestates negare
non potuit, quae vel ipsae invideant purgationi animae, v e l artibus
serviant i n v i d o r u m , quaerelam de hac re Chaldaei nescio cuius
expromens: Conqueritur, inquit, vir in Chaldaea bonus, purgandae
animae magno in molimine frustratos sibi esse successus, cum vir
ad eadem potens tactus invidia adiuratas sacris precibus potentias
alligasset, ne postulata concederent. Ergo et ligavit ille, inquit,
et iste non solvit. Quo i n d i c i o dixit apparere theurgian esse t a m
b o n i conficiendi q u a m m a l i et a p u d deos et a p u d homines discipli-
CC 283 n a m ; p a t i e t i a m deos et / a d illas perturbationes passionesque
deduci, quas c o m m u n i t e r daemonibus et h o m i n i b u s A p u l e i u s attri-
7 7
b u i t ; deos t a m e n ab eis aetheriae sedis altitudine separans et
78
Platonis asserens i n i l l a discretione s e n t e n t i a m .
Theurgia dii 10. E c c e nunc alius Platonicus, q u e m d o c t i o r e m ferunt, Porphy-
compescuntur
ne adsint. rius, per nescio q u a m theurgicam d i s c i p l i n a m e t i a m ipsos deos
PL 288
obstrictos passionibus et perturbationibus dicit, q u o n i a m sacris
u sam nije njihov najbjedniji rob i t u đ i n a c milosti istinskoga izbavi­
precibus a d i u r a r i tenerique potuerunt, ne praestarent animae pur-
v telja? Jer ako se to zbivalo kod dobrih bogova, onda bi tu više vrijedio
gationem, et i t a t e r r e r i ab eo, q u i imperabat m a l u m , ut ab a l i o ,
qui poscebat b o n u m , per e a m d e m a r t e m theurgicam solvi i l l o
t i m o r e n o n possent et a d d a n d u m beneficium l i b e r a r i . Quis n o n
videat haec o m n i a f a l l a c i u m d a e m o n u m esse commenta, n i s i e o r u m
m i s e r r i m u s servus et a gratia veri liberatoris alienus? N a m si
haec a p u d deos agerentur bonos, plus i b i utique valeret beneficus
p u r g a t o r animae q u a m malevolus i m p e d i t o r . A u t s i diis iustis
u
empyria CC.
v (21) Augustin drži da je Porfirije doživio utjecaj Plotina pa se kao i on
ab alio M.
1
A P U L E J , De deo Socr. 12; usp. gore 9, 3.
5
Usp. PLATON, Epin. 984 d; A P U L E J , De deo Socr., 5 ss.
O D R Ž . BOŽJOJ 10, 9, 2-10 705
Tako Porfirije razlikuje demone od a n đ e l a , objašnjavajući kako demo­
nima pripadaju u z d u š n a smjestišta, a a n đ e l i m a ona u eteru i l i ognje­
nom svijetu, te iako opominje kako se treba okoristiti prijateljstvom
kakvog demona (uz p o m o ć kojega se nakon smrti čovjek može barem
malo podići iznad zemlje), ipak priznaje kako je drukčiji put koji vodi
do nebeskog društva a n đ e l a . Štoviše, on u nekakvoj vrsti izričite
ispovijedi izjavljuje da se treba čuvati društva demona, na onome
mjestu gdje k a ž e kako se d u š a nakon smrti okajavajući svoje grijehe
u ž a s a v a štovanja demona, koji je bijahu opsjedali. Pa iako p r e p o r u č u j e
č u d o t v o r s t v o kao izmiriteljicu i z m e đ u ljudi i a n đ e l a i l i bogova, ne m o ž e
poreći kako se ono bavi takvim silama koje su i l i same zavidne na
očišćenju d u š e i l i pak služe vještinama zavidnika, i navodi žalbu nekog
Kaldejca upravo o tome: » N e k a k a v dobar m u ž iz Kaldeje se žali, kako
je njegove goleme napore da očisti d u š u osujetio jedan drugi čovjek,
m o ć a n u istome umijeću, koji je v o đ e n zavišću zazvao sile svetim mo­
litvama, kako ne bi ispunile njegove zamolbe.« I tako — kaže Porfirije
— »što je jedan zauzlao drugi nije mogao odriješiti«. Prema tome
p o k a ž u kaže kako je jasno da je č u d o t v o r s t v o nauk kojim se m o ž e
postići i dobro i zlo i m e đ u bogovima i m e đ u ljudima ( 2 1 ) ; pa da prema
tome i bogovi trpe one smutnje i strasti, koje Apulej smatra zajednič­
77
kom z n a č a j k o m demona i ljudi, ) iako bogove odvaja od njih uzviše-
78
n o š ć u eterskog staništa, pridržavajući se u tome Platonova mnijenja ).
10. Sad evo drugi platonik (kojega smatraju učenijim od Apuleja), O č u d o t v o r s t v u , ko­
je zazivanjem de­
Porfirije, tvrdi kako se ne-znam-kakvim č u d o t v o r a č k i m naukom i sami mona o b e ć a v a laž­
no o č i š ć e n j e duša­
bogovi mogu sputati strastima i smutnjama (22), jer su se svetim zaklinja­ ma
njima mogli zazvati i spriječiti da osiguraju očišćenje d u š e ; i toliko su
se zaplašili od onoga koji zahtijevaše zlo, tako te ih onaj drugi čovjek
(koji je istim č u d o t v o r n i m umijećem tražio od njih dobro) nije uzmogao
izbaviti toga straha i osloboditi i h , kako bi mu podarili to d o b r o č i n s t v o .
Tko da ne vidi kako su sve to izmišljotine prijevarnih demona, ako
dobrohotan očistitelj duše negoli zlohotan zaprečitelj. Ili pak, ako
nastoji snaći da teurgijskim postupkom omogući uzdizanje duše (usp. Plotin,
n. dj. 4, 4, 26).
(22) Od prethodnog poglavlja Augustin ima pred sobom stavak iz
Porfirijeva De regressu animae (v. Bidez, n. dj. u bilj. 19, dodatak str. 27, fr. 2).
 706 D E CIV. D E I 10, 10-11, 1
h o m o , p r o quo agebatur, purgatione videbatur indignus, n o n utique
ab i n v i d o t e r r i t i nec, sicut ipse dicit, per m e t u m valentioris n u m i -
nis i m p e d i t i , sed i u d i c i o l i b e r o i d negare debuerunt. M i r u m est
autem, q u o d benignus ille Chaldaeus, q u i theurgicis sacris a n i m a m
purgare cupiebat, n o n invenit a l i q u e m superiorem deum, q u i vel
plus terreret atque ad bene faciendum cogeret territos deos, vel ab
eis terrentem compesceret, ut libere bene facerent; si tamen theurgo
bono sacra defuerunt, quibus ipsos deos, quos invocabat animae
purgatores, p r i u s ab i l l a t i m o r i s peste purgaret. Q u i d e n i m causae
est, cur deus potentior adhiberi possit a quo terreantur, nec possit
a quo purgentur? A n i n veni tur deus qui exaudiat i n v i d u m et timo*
r e m diis incutiat ne bene faciant; nec invenitur Deus q u i exaudiat
benevolum et t i m o r e m diis auferat ut bene faciant? O theurgia
praeclara, o animae praedicanda purgatio, u b i plus imperat i m -
m u n d a invidentia, q u a m impetrat p u r a beneficientia! I m m o vero
m a l i g n o r u m s p i r i t u u m cavenda et detestanda fallacia, et salutaris
audienda d o c t r i n a . Q u o d e n i m q u i has sordidas purgationes sacri-
legis r i t i b u s operantur quasdam m i r a b i l i t e r pulchras, sicut iste
c o m m e m o r a t , vel A n g e l o r u m imagines vel deorum t a m q u a m pur-
gato š p i r i t u vident (si tamen vel tale a l i q u i d vident), i l l u d est,
q u o d Apostolus dicit: Quoniam satanas transfigurat se velut ange-
19
lum lucis . E i u s e n i m sunt i l l a / phantasmata, q u i miseras animas
m u l t o r u m falsorumque d e o r u m fallacibus sacris cupiens i r r e t i r e
et a vero v e r i D e i c u l t u , quo solo m u n d a n t u r et sanantur, avertere,
sicut de Proteo d i c t u m est,
80
formas se vertit in omnes ,
hostiliter insequens, fallaciter subveniens, utrobique nocens.
Anebonti Por-
11. 1. M e l i u s sapuit iste P o r p h y r i u s , c u m ad A n e b o n t e m scripsit
phyrius quae-
dam ludibria A e g y p t i u m , u b i consulenti similis et / quaerenti et p r o d i t artes sa-
magiae...
PL 289 crilegas et evertit. E t i b i q u i d e m omnes daemones reprobat, quos
dicit ob i m p r u d e n t i a m trahere h u m i d u m v a p o r e m et ideo n o n i n
aethere, sed i n aere esse sub l u n a atque i n ipso lunae globo;
}
2 K o r 11, 14.
5
V E R G I L I J E , Georg. 4, 411.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 10-11, 1 707
se p r a v i č n i m bogovima čovjek o kojem se radilo činio nedostojnim
očišćenja, onda su mu to oni morali zabraniti ne zbog toga što bijahu
zaplašeni od zavidnika (kao^ što sam reče) — spriječeni strahom od
moćnijeg b o ž a n s t v a — nego svojom slobodnom voljom (23). Č u d n o je
što onaj dobrohotni Kaldejac (koji hotijaše očistiti dušu č u d o t v o r n i m
obredima) nije iznašao kakvog višeg boga koji bi još više zaplašio one
zaplašene bogove te ih nagnao da učine dobro, i l i pak obuzdao
onoga zaplašitelja, kako bi oni mogli slobodno učiniti dobro; ako su
već dobromu č u d o t v o r c u manjkali obredi kojima bi prije od pošasti
onoga straha očistio te iste bogove koje zazivaše kao očistitelje duše.
Po kojem je to razlogu da se moćniji bog može zazvati kako bi ih
zaplašio, a ne m o ž e , kako bi ih očistio? Z a r se nalazi bog koji uslišava
zavidnika, i ulijeva bogovima strah, kako ne bi učinili dobro; a ne
nalazi se bog koji uslišava dobrohotnika, te lišava bogove straha, kako
bi dobro činili?
0 č u d n a l i č u d o t v o r s t v a , o duševnog li očišćenja dostojna glaso­
vitosti, gdje više u z m o ž e nečista zavist nego što postiže čisto dobro­
činstvo! Nije to ništa drugo nego obmana opakih duhova, zabluda koje
se treba čuvati i gnušati; dok treba slušati nauk spasonosni! A što se
tiče onoga, kako ti koji se bave svetogrdnim obredima oko takvih
prljavih očišćenja — vide (kao što sam Porfirije pripominje) t o b o ž e
pročišćenim duhom: nekakve divne slike bilo anđela bilo bogova —
ako u o p ć e štogod takvo opažaju — onda je to onako kao što apostol
79
kaže: »Jer se sami sotona pretvara u anđela svjetla« ). Jer njegove su
to opsjene, V r a g a , koji želi bijedne duše uhvatiti u zamku — lažnim
obredima mnogih lažnih bogova — te ih odvratiti od istinskog
štovanja istinskog Boga (po kojem se jedinome mogu očistiti i iscijeliti),
80
1 upravo kao što je o Proteju rečeno »u sve se obrće o b l i k e « ) , jer
progonio nas on neprijateljski, ili pak prijetvorno pomagao, obojim
nam jednako škodi (24).
11. 1. Sam se Porfirije pokazao mudrijim kad je pisao E g i p ć a n i n u O Porfirijevoj po­
slanici Egipćaninu
Anebontu, te pri tome — tražeći savjeta i pitajući — i razotkrio A n e b o n t u , u kojoj
t r a ž i d a ga p o u č i
A
i opovrgao ta svetogrdna u m i j e ć a . T u on opovrgava sve demone, te o razlici m e đ u de­
8 monima
veli kako ih zbog njihove gluposti privlači vlažna i s p a r i n a , pa zato
i nisu u eteru, nego u zraku ispod Mjeseca i na samoj Mjesečevoj
(23) Augustinova kritika pokušaja da se bog podvrgne teurgijskim po­
stupcima (prema Porfiriju, Episi. Aneb. fr. 26-31 Faggin) utemeljena je s te-
ističkoga stajališta; ali ne uzima u obzir da je drugoj strani osnova naturali­
stičko tumačenje božanstva, po kojemu bog ima u svemiru određenu ulogu, ve­
zanu uz neizbježan i sudbinski zakon svijeta, a na koji želi teurg svojim zahva­
tom djelovati ne bi li ga pokrenuo u sebi povoljnom pravcu.
(24) Augustin je tako reći jedini pisac starine koji nam je ostavio dra­
gocjene podatke o sadržaju Porfirijeva De regr. an. (usp. ipak i Arnobije, Adv.
nat. 2, 52). Taj regressus ( grčki vjerojatno ! T O X V O 8 O < ; ; ; V. Bidez, n. dj. u bilj.
19, str. 161) znači uzdignuće, ulazak i povratak; sve to prema platoničkoj
nauci: usp. Platon, Phaedr. 247e-249d; Plotin, n. dj. 6, 7.6, 7, 36 i drugdje.
A Anebont je egipatski s v e ć e n i k kojeg spominje Euzebije. Samo Porfirijevo pismo je izgubljeno,
a s a č u v a n i su samo dijelovi u Euzebija i Jambltfia (De Mysteriis).
B T o jest d i m ž r t a v a .
708 D E CIV. D E I 10, 11, 1
v e r u m t a m e n n o n audet omnes fallacias et malitias et ineptias,
quibus m e r i t o movetur, omnibus daemonibus dare. Q u o s d a m nam-
que benignos daemones more appellat a l i o r u m , c u m omnes gene-
r a l i t e r imprudentes esse fateatur. A i i r a t u r autem q u o d non solum
dii a l l i c i a n t u r v i c t i m i s , sed etiam compellantur atque cogantur
facere q u o d homines volunt; et si corpore et incorporalitate d i i
a daemonibus distinguuntur, quo m o d o deos esse e x i s t i m a n d u m
sit solem et l u n a m et v i s i b i l i a cetera i n caelo, quae c o r p o r a esse
n o n dubitat; et si d i i sunt, quo modo a l i i benefici, a l i i malefici
esse dicantur; et quo m o d o incorporalibus, c u m sint corporei, co-
niungantur. Quaerit etiam veluti dubitans, u t r u m i n divinantibus
z
et quaedam m i r a facientibus animae sint p a s s i o n e s an a l i q u i
spiritus extrinsecus veniant, per quos haec valeant; et potius
venire extrinsecus conicit, eo quod lapidibus et herbis adhibitis
et alligent quosdam, et aperiant clausa ostia, vel a l i q u i d eius
m o d i m i r a b i l i t e r operentur. Unde dicit alios o p i n a r i esse q u o d d a m
genus, c u i exaudire sit p r o p r i u m , n a t u r a fallax, omniforme, m u l t i -
m o d u m , simulans deos et daemones et animas defunctorum, et
hoc esse q u o d efficiat haec o m n i a quae videntur bona esse vel
p r a v a ; ceterum c i r c a ea, quae vere bona sunt, n i h i l o p i t u l a r i ,
N
i m m o vero ista nec nosse, sed et male conciliare et i n s i m u l a r e
atque i m p e d i r e n o n n u m q u a m virtutis sedulos sectatores, et p l e n u m
esse temeritatis et fastus, gaudere nidoribus, adulationibus capi,
et cetera, quae de hoc genere f a l l a c i u m m a l i g n o r u m q u e s p i r i t u u m ,
qui extrinsecus i n a n i m a m veniunt humanosque sensus sopitos
vigilantesve deludunt, n o n t a m q u a m sibi persuasa confirmat, sed
8 1
t a m tenuiter suspicatur aut dubitat, ut haec alios asserat o p i n a r i .
Difficile quippe fuit tanto philosopho c u n c t a m d i a / b o l i c a m socie-
t a t e m v e l nosse vel fidenter arguere, q u a m quaelibet a n i c u l a chri­
aa
stiana nec cunctatur e s s e , et l i b e r r i m e detestatur. N i s i forte
iste et i p s u m , a d quem scribit, Anebontem t a m q u a m t a l i u m sacro­
r u m p r a e c l a r i s s i m u m antistitem et alios t a l i u m o p e r u m t a m q u a m
d i v i n o r u m et a d deos colendos p e r t i n e n t i u m admiratores verecun-
d a t u r offendere.
:
passiones] potentiores M.
1
cunctatur esse] nosse cunctatur M .
P O R F I R I J E , Posl Aneb., fr. 3. 8—9. 12—14. 17—22. 24.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 1 , 1 709
kruglji; ali se ipak ne usuđuje pripisati svima demonima sve obmane,
o p a č i n e i besmislice (koje ga s pravom rasrđuju). Naime, po uzoru na
druge, i on neke demone naziva d o b r o ć u d n i m , iako priznaje kako su
o p ć e n i t o svi nerazboriti.
Porfirije se zatim čudi što ne samo da bogove privlače prinesene žrtve
nego č a k bivaju nagnani i prisiljeni činiti ono što ljudi ushtjednu;
a ako se opet tijelom i netjelesnošću između se razlikuju demoni i bo­
govi, kako se onda može vjerovati da su bogovi Sunce, Mjesec i ostale
viđevine na nebu, o kojima u o p ć e ne dvoji da su tijela; ako i jesu
bogovi, kako se može reći da su jedni dobrohotni, a drugi zlohotni;
te kojim se n a č i n o m vezuju s rietjelesninama, kad su sami tjelesnine.
O n č a k ispituje, kao da sumnja, da li onima što vračaju, i l i izvode
nekakva č u d e s a , m o ć za takvo što dolazi od čuvstava duše i l i od
kakvih izvanjskih duhova; n a g a đ a kako je vjerojatnije da dolaze izvana,
zbog toga što se kamenjem i različitim travama neki ljudi z a č a r a v a j u ,
otvaraju zaključana vrata, i izvode slična čudesa. Stoga, kaže on, neki
misle, kako postoji nekakav rod bića kojemu je svojstveno uslišavati
zamolbe, koji je po naravi prijevaran, sveobličan, vičan mnogim
n a č i n i m a ; sposoban javljati se u liku bogova, demona i d u š a
pokojnika, te da je to rod stvorova koji čine sve ono što se čini kao
dobro i l i kao opako; u onim stvarima što su istinski dobre oni nisu ni
od kakve p o m o ć i ; d a p a č e , o tima ništa i ne znaju, nego naopako
svjetuju, krivo optužuju, te katkada sprečavaju uporne sljedbenike
kreposti; puni su ludosti i umišljenosti, raduju se ž r t v e n o m vonju,
podaju se laskama; to i sve ostalo o tome rodu himbenih i opakih
duhova (koji izvana dolaze u dušu pa obmanjuju ljudska sjetila, bila
ona usnula i l i budna) Porfirije ne tvrdi kao nešto u što je i sam uvjeren,
nego oprezno podozrijeva i l i dvoji, time što izjavljuje kako tako drugi
8
misle. *) Jer zaista bijaše teško tomu velikom filozofu bilo spoznati
bilo otvoreno odbaciti tu cjelokupnu vražju d r u ž b u , o kojoj ni jedna
kršćanska s t a n č i ć a niti sumnja da opstoji, niti se imalo ustručava da je
opovrgne. U k o l i k o se m o ž d a nije bojao, da ne uvrijedi samoga
Anebonta, kojemu je pisao (kao veoma istaknutog velesvećenika
takvih obreda) a i neke druge štovatelje takvih izvedaba, koji su ih
smatrali b o ž a n s k i m djelima te onim što pripada štovanju samih
bogova (25).
(25) Porfirijevo Pismo Anebonu, egipatskom svećeniku, navodi znatnim
dijelom radi pobijanja Jamblihov De mysteriis; to je umjesna, bistra i stegnuta
kritika magijskih i teurgijskih radnji koje je Porfirije zagovarao: o tome Bidez,
n. dj. u bilj. 19.
 710 D E CIV. D E I 10, 11, 2
...et absurda e- . 2. Sequitur tamen et ea velut inquirendo c o m m e m o r a t , quae
disserit. . . . .
s o b n e considerata t n b u i non possunt nisi mahgnis et rallacibus
potestatibus. Quaerit e n i m cur t a m q u a m melioribus invocatis quasi
peioribus imperetur, ut iniusta praecepta h o m i n i s exsequantur;
c u r attrectatum re V e n e r i a non exaudiant imprecantem, c u m ipsi
a d incestos quosque concubitus quoslibet ducere non morentur;
c u r animantibus suos antistites oportere abstinere denuntient, /
P L 2 9 0
ne vaporibus profecto corporeis polluantur, ipsi vero et aliis vapo-
ribus i l l i c i a n t u r et n i d o r i b u s h o s t i a r u m , cumque a cadaveris con-
tactu prohibeatur inspector, plerumque i l l a cadaveribus celebren-
tur; q u i d sit, q u o d n o n daemoni vel alicui animae defuncti, sed
i p s i soli et lunae aut cuicumque caelestium homo v i t i o cuilibet
obnoxius intendit minas eosque territat falso, ut eis extorqueat
veritatem. N a m et caelum se collidere c o m m i n a t u r et cetera simi-
l i a h o m i n i i m p o s s i b i l i a , ut i l l i d i i t a m q u a m i n s i p i e n t i s s i m i p u e r i
falsis et r i d i c u l i s c o m m i n a t i o n i b u s t e r r i t i quod i m p e r a t u r effi-
ciant. D i c i t etiam scripsisse Chaeremonem quemdam, talium
s a c r o r u m vel potius sacrilegiorum p e r i t u m , ea, quae a p u d Aegvptios
sunt celebrata r u m o r i b u s vel de Iside vel de Osiride m a r i t o eius, ma-
x i m a m v i m habere cogendi deos, ut faciant imperata, quando ille,
q u i c a r m i n i b u s cogit, ea se prodere vel evertere c o m m i n a t u r , u b i
se e t i a m O s i r i d i s m e m b r a d i s s i p a t u r u m t e r r i b i l i t e r dicit, si facere
82
iussa n e g l e x e r i n t . Haec atque h u i u s m o d i vana et insana h o m i n e m
diis m i n a r i , nec quibuslibet, sed ipsis caelestibus et siderea luce
fulgentibus, nec sine effectu, sed violenta potestate cogentem atque
his terroribus a d facienda quae voluerit perducentem, m e r i t o Por-
p h y r i u s a d m i r a t u r ; i m m o vero sub specie m i r a n t i s et causas r e r u m
t a l i u m requirentis dat intellegi illos haec agere spiritus, q u o r u m
genus superius sub a l i o r u m opinatione descripsit, non, ut ipse po-
suit, natura, sed vitio fallaces, q u i simulant deos et animas defun-
c t o r u m , daemones autem non, ut ait ipse, simulant, sed plane sunt.
E t q u o d ei videtur herbis et lapidibus et animantibus et sonis
certis q u i b u s d a m ac vocibus et figurationibus atque figmentis, qui-
c c 2 8 6
b u s d a m e t i a m observatis i n caeli conversione motibus / s i d e r u m
f a b r i c a r i i n terra ab h o m i n i b u s potestates idoneas v a r i i s effectibus
exsequendis, t o t u m hoc ad eosdem ipsos daemones pertinet ludi-
P O R F I R I J E , Posl Aneb,, fr. 27.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 1 , 2 711
2 . N u , Porfirije nastavlja te sve kao da istražuje spominje one stvari
koje — kad se trijezno razmotre — ne mogu se pripisati nikomu
drugom nego z l o ć u d n i m i himbenim silama. O n , naime, pita zašto se
njima koji su zazivani kao bolji naređuje zatim kao gorima, da izvrša­
vaju čovjekove nepravedne naredbe; zašto oni ne uslišaju molitelja
ukaljana spolnim snošajem, dok se sami ni malo ne ustručavaju
upuštati u svakovrsne rodoskvrne suloge; zašto nalažu svojim žrecima
da se moraju suzdržavati od životinjske hrane (kako se, dakako, ne
bi okaljali tjelesnim isparinama), dok ih same mame ostali
vonjevi i mirisi prinesenih žrtava; i brane svojim posvećenicima dodir
s mrtvim truplom, a svetkovine i m se slave m n o ž i n o m trupala; te zašto
(ne kakvomu demonu i l i duhu nekog pokojnika, nego samomu Suncu
i Mjesecu ili kojem drugom nebeskom tijelu) prijeti čovjek obuzet bilo
kojom zloćom pa ih lažno plaši, da bi od njih iznudio istinsku uslugu.
Taj, naime, prijeti kako će nebo razbiti te ostale slične stvari čovjeku
n e m o g u ć e , da bi onda ti bogovi (poput najluđe djece) — učinili što
im se n a l a ž e , preplašeni tim lažnim i smiješnim prijetnjama. Kaže kako
je nekakav Heremonc (poznavatelj takvih svetkovina, ili bolje rečeno
s v e t o g r đ a ) pisao da u E g i p ć a n a one izvedbe u kojima se spominju
zgode o Izidi i l i njezinu suprugu Ozirisu imaju najviše moći prisiliti
bogove da učine što im se naređuje, kad onaj koji ih pjesmama
prisiljava pri tome prijeti kako će i l i razglasiti i l i ukinuti te tajne,
grozeći se čak kako će i razbacati isječene Ozirisove udove, ako
82
propuste izvršiti što i m n a r e đ u j e ) .
Što se čovjek grozi takvim ispraznim i bezumnim prijetnjama samim
bogovima, ne bilo kojim, nego onim nebeskim koji sjaju zvjezdanim
svjetlom, i to ne bez u č i n k a , nego prisilivši ih silovitom m o ć u i navevši
ih tim groznjama i da učine što je ushtio — tomu se Porfirije s pravom
čudi ( 2 6 ) ; zapravo, u liku onoga koji se čudi i istražuje uzroke takvim
pojavama, on daje razumjeti kako to čine oni duhovi kojih je rod već
opisao kao mišljenje drugih; a ti nisu po naravi himbeni (kao što
sam reče) nego po svojoj pogrešci, pretvarajući se da su bogovi
ili duše pokojnika; i ne pretvaraju se oni (kao što opet on kaže) da su
demoni, nego jesu demoni. A što se njemu čini kako — travama,
kamenjem, životinjama, stanovitim zvucima te glasovima, crtarijama
i kipićima, pa i promatranjem nekih gibanja nebeskog zviježđa —
ljudi na zemlji proizvode sile sposobne dovesti do različitih u č i n a k a ,
— sve to pripada o n i m istim demonima, koji izigravaju duše njima
podvrgnute, te sebi za nasladu priređuju zabave od ljudskih zabluda.
(26) Magija, teurgija i astrologija uzajamno su se prožimale tako da su
se mathematici oslanjali na zazive i preklinjanja teurga: usp. u tom smjeru Plo­
tinovu raspravu 2. i 3. o utjecaju nebeskih tijela na nas.
C Egipatski s v e ć e n i k , s t o i č k i filozof, Neronov u č i t e l j . Pisao o. repaticama i o egipatskom
s v e ć e n s t v u . Djela mu nisu s a č u v a n a . Spominje ga i sv. Jeronim.
 712 D E CIV. D E I 10, 11, 2-12
ficatores a n i m a r u m sibimet s u b d i t a r u m et v o l u p t a r i a sibi l u d i b r i a
de h o m i n u m erroribus exhibentes. A u t ergo re vera dubitans et
inquirens ista P o r p h y r i u s ea tamen commemorat, quibus convin-
cantur et redarguantur, nec ad eas potestates, quae nobis ad bea­
t a m v i t a m capessendam favent, sed a d deceptores daemones perti­
nere monstrentur; aut, ut m e l i o r a de philosopho suspicemur, eo
m o d o voluit h o m i n e m aegyptium talibus erroribus d e d i t u m et
a l i q u a magna se scire opinantem n o n superba quasi auctoritate
doctoris offendere, nec aperte adversantis altercatione turbare,
sed quasi quaerentis et discere cupientis h u m i l i t a t e a d ea cogi-
tanda convertere et q u a m sint contemnenda vel etiam devitanda
monstrare. Denique prope ad epistulae finem petit se ab eo doceri,
83
quae sit ad beatitudinem v i a ex aegyptia s a p i e n t i a . C e t e r u m illos,
quibus conversatio c u m diis ad hoc esset, ut ob i n v e n i e n d u m
a b
f u g i t i v u m vel p r a e d i u m c o m p a r a n d u m , a u t propter nuptias vel
m e r c a t u r a m vel q u i d h u i u s m o d i mentem d i v i n a m inquietarent, /
P L 2 9 1 84
frustra eos v i d e r i dicit coluisse sapientiam ; i l l a etiam i p s a n u m i n a ,
c u m quibus conversarentur, etsi de ceteris rebus vera praedice-
rent, tamen q u o n i a m de beatitudine n i h i l c a u t u m nec satis i d o n e u m
monerent, nec deos illos esse nec benignos daemones, sed aut
i l l u m , q u i d i c i t u r fallax, aut h u m a n u m omne c o m m e n t u m .
Patrocinium suscipimus verae religionis (12-32)
Deus lmmuta- 12. V e r u m q u i a tanta et t a l i a geruntur his artibus, ut um-
bihs visibilia . ° , koja n a d m a š u j u sveukupnu mjeru ljudske sposobnosti, što drugo
signa facit in v e r s u m m o d u m humanae facultatis excedant: q u i d res tat, nisi ut
rerum natura... ^ q
e a U a ermrifice t a m q u a m divinitus praedici vel fieri videntur
nec t a m e n a d unius D e i c u l t u m referuntur, c u i s i m p l i c i t e r inhae-
rere fatentibus quoque Platonicis et per m u l t a testantibus s o l u m
beatificum b o n u m est, m a l i g n o r u m d a e m o n u m l u d i b r i a et seducto-
r i a i m p e d i m e n t a , quae vera pietate cavenda sunt, prudenter intel-
legantur? P o r r o autem quaecumque m i r a c u l a sive per Angelos
sive quocumque m o d o i t a divinitus fiunt, ut D e i unius, i n quo solo
beata v i t a est, c u l t u m religionemque commendent, ea vere ab eis
vel per eos, q u i nos secundum veritatem pietatemque diligunt,
fieri ipso Deo i n i l l i s operante credendum est. Neque e n i m audiendi
sunt, q u i D e u m i n v i s i b i l e m v i s i b i l i a m i r a c u l a o p e r a r i negant, c u m
ipse e t i a m secundum ipsos fecerit m u n d u m , q u e m certe v i s i b i l e m
negare n o n possunt. Q u i d q u i d i g i t u r m i r a b i l e fit i n hoc m u n d o ,
profeeto m i n u s est q u a m totus h i c mundus, i d est caelum et terra
c c 2 8 7
et o m n i a quae i n eis sunt, quae certe Deus / fecit. S i c u t autem
83
P O R F I R I J E , fr. 29—32. 36—37; usp. E U Z E B I J E C E Z A R E J S K I , De praep.
evang. 3, 4; 5, 8—10.
84
P O R F I R I J E , PosL Aneb., fr. 35. 46-49.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 11, 2-12 713
Stoga, ili Porfirije zaista sumnja i istražuje te stvari, a ipak navodi ono
što ih opovrgava i pobija, te pokazuje kako ne pripadaju medu one
sile koje nam p o m a ž u da d o đ e m o do blažena života, nego m e đ u
obmanitelje demone; ili pak, da pomislimo bolje o filozofu, tim je
n a č i n o m htio da ne uvrijedi čovjeka E g i p ć a n i n a (odana tima zabludama
i uvjerena kako zna neke krupne stvari) svojim oholim ugledom
učitelja, niti da ga uznemiri otvorenom p r o t i v n i č k o m prepirkom,
nego da kao p o n i z n o š ć u onoga što ispituje i želi spoznati dotičnika
navede, da promisli o takvim činovima i time mu p o k a ž e kako ih treba
prezreti ili čak izbjegavati.
Napokon, gotovo pri kraju poslanice on od svećenika moli neka ga
pouči o putu do blaženstva, a prema egipatskoj mudrosti ). Z a t i m , 83
o onima koji se obraćaju bogovima samo kako bi pronašli odbjegla
roba ili se dočepali kakva posjeda i l i radi ženidbe i l i radi prodaje, pa
zbog bilo čega takvoga uznemiravaju božanski um, o tima veli da su
uzalud njegovali mudrost;84) a sama ta b o ž a n s t v a kojima se o b r a ć a j u ,
čak ako im i istinito pretkazuju o ostalim stvarima, ipak ih ništa ni
smisleno ni prikladno ne svjetuju o blaženstvu, pa stoga ona nisu ni
bogovi ni dobrohotni demoni, nego su i l i onaj kojega zovu Obmanji­
v a č e m , i l i naprosto ljudska izmišljotina.
Apologetiku istinite religije (12-32)
12. N u , b u d u ć i se takvim umijećima izvode takva i tolika čudesa O čudesima koja
je p o č i n i o i s t i n s k i
B o g kojemu poslu-
preostaje nego mudro shvatiti da te stvari (koje se čine kao da se č u d e s n o žiše sveti a n đ e l i
i božanski pretkazuju i l i zbivaju) nikako ne pripadaju štovanju
jedinoga B o g a , p r o s t o d u š a n pristanak uz kojega — kako i platonici
priznaju i posvjedočuju mnogim dokazima (27) — jedino je dobro
koje donosi blaženstvo, jer su one smicalice, mamila i zapreke zloćudnih
demona, od kojih se treba braniti istinskom p o b o ž n o š ć u ?
D o č i m , koja god su čudesa — bilo preko a n đ e l a i l i kojim god drugim
n a č i n o m — tako izvedena po božanskoj moći da preporučuju štovanje
i vjeru jednoga Boga (u kojemu je jedinome blažen život), u njih
treba istinski vjerovati, kao u djela onih i l i preko onih koji nas
ljube — u skladu s istinom i p o b o ž n o š ć u , dok sam B o g u njima djeluje.
Isto tako ne treba slušati one koji niječu da nevidljiv B o g može
činiti vidljiva č u d e s a , kad je O n i prema njihovu mnijenju n a č i n i o
svijet, o kojem zaista ne mogu reći da nije vidljiv. Dakle, što god se
č u d e s n o dogodi u ovome svijetu doista je manje negoli cijeli ovaj
svijet, to jest nebo, zemlja i sve što je u njima, a što je zaista stvorio
B o g . A l i isto tako poput njega koji ga je stvorio, i način kojim ga je
(27) Vidi gore knjiga 9,17 s bilj. 36: riječ je o orfijsko-pitagorejskoj
temi udioništva u bogu, o bivanju s njim i o suobličenju bogu: usp. Platon
Lis. 219d-220b; Plotin, n. dj. 4, 8, 1; Corpus herm. Ascl. 3.
 714 D E CIV. D E I 10, 12-13
ipse q u i fecit, i t a modus quo fecit occultus est et incomprehen-
sibilis h o m i n i . Q u a m v i s itaque m i r a c u l a v i s i b i l i u m n a t u r a r u m v i -
dendi assiduitate viluerint, tamen, c u m ea sapienter
i n u s i t a t i s s i m i s r a r i s s i m i s q u e m a i o r a sunt. N a m et o m n i m i r a c u l o ,
q u o d fit per h o m i n e m , maius m i r a c u l u m est homo. Quapropter
Deus, q u i fecit v i s i b i l i a caelum et terram, n o n dedignatur facere
a c
v i s i b i l i a m i r a c u l a i n caelo v e l terra, quibus ad se i n v i s i b i l e m
c o l e n d u m excitet a n i m a m adhuc visibilibus deditam; u b i vero et
quando faciat, i n c o m m u t a b i l e c o n s i l i u m penes i p s u m est, i n cuius
dispositione i a m tempora facta sunt quaecumque futura sunt.
N a m t e m p o r a l i a movens temporaliter non movetur, nec aliter novit
facienda q u a m facta, nec aliter invocantes exaudit q u a m invoca-
turos videt. N a m et c u m exaudiunt Angeli eius, ipse i n eis exaudit,
t a m q u a m i n vero nec m a n u facto templo suo, sicut i n h o m i n i b u s
sanctis suis, eiusque temporaliter fiunt iussa aeterna eius lege
85
conspecta .
...et in homi­ 13. N e c movere debet, quod, c u m sit invisibilis, saepe v i s i b i l i t e r
num rebus ge- 86
stis... patribus apparuisse m e m o r a t u r . Sicut e n i m sonus, quo a u d i t u r
PL 292 sententia i n silentio intellegentiae / constituta, non est hoc quod
ipsa: i t a et species, qua visus est Deus i n natura i n v i s i b i l i consti-
tutus, n o n erat q u o d ipse. V e r u m tamen ipse i n eadem specie
c o r p o r a l i videbatur, sicut i l l a sententia ipsa i n sono vocis auditur;
nec i l l i ignorabant i n v i s i b i l e m D e u m i n specie c o r p o r a l i , q u o d ipse
n o n erat, se videre. N a m et loquebatur c u m loquente Moyses et
ei tamen dicebat: 5/ inveni gratiam ante te, ostende mihi temet-
87
ipsum, scienter ut vid eam te '. C u m igitur oporteret Dei legem i n
8 8
edictis A n g e l o r u m t e r r i b i l i t e r d a r i , non u n i h o m i n i paucisve sa-
pientibus, sed universae genti et populo ingenti: c o r a m eodem
p o p u l o magna facta sunt i n monte, u b i lex per u n u m d a b a t u r ,
conspiciente m u l t i t u d i n e metuenda et tremenda quae fiebant.
N o n e n i m populus Israel sic M o y s i credidit, quem ad m o d u m suo
L y c u r g o L a c e d a e m o n i i , quod a l o v e seu A p o l l i n e leges, quas con-
so
didit, a c c e p i s s e t . C u m e n i m lex dabatur populo, qua coli unus
ab
vel M .
ac
in dod. M.
5
Usp. A U G U S T I N , Contra Faustum 22, 27.
s
Post 3, 8. 6, 12. 12, 1. 28, 13. 32, 30; Izl 3, 6; B r 12; usp. A U G U S T I N ,
Quaest. in Heptat. 2, 9, 101; Epp. 147—148.
' Izl 33, 13.
1
Dj 7, 53.
?
Izl 19 ss.
}
Usp. H E R O D O T 1, 65; P L U T A R H , Likurg 6.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 2 - 1 3 715
stvorio čovjeku je skriven i neshvatljiv. Pa iako su čudesa vidljivih
naravi izgubila na cijeni jer ih svakodnevno v i đ a m o , ipak — zagledamo
intuemur, li se s m u d r o š ć u u njih — pokazat će nam se većim od najneobičnijih
i onih najrjeđih. Naime, od svakoga č u d a koje biva po čovjeku veće
je č u d o sam čovjek.
Z b o g toga B o g , koji je n a č i n i o vidljivim nebo i zemlju, nije smatrao
nedostojnim činiti vidljiva čudesa na nebu i l i na zemlji ( 2 8 ) , kako bi
dušu (do tada predanu vidljivostima) pobudio da štuje njega nevidljivog;
ali gdje i kada to čini, nalazi se u nepromjenjivoj namisli koja je pri
njemu samome, u rasporedu stvari u kojem je već prisutno vrijeme koje
će doći. Jer iako pokreće vremenine (temporalia), sam se ne giba
vremenito (temporaliter); i on ništa drukčije ne zna o stvarima koje
treba činiti nego o onim učinjenim, i ništa drukčije ne uslišava one
koji ga zazivaju negoli što vidi one koji će ga zazivati. Pa i kad usliša-
vaju anđeli njegovi, sam on u njima je onaj tko uslišava, kako u svojem
istinskome hramu nenačinjenu r u k o m tako i u svojim svetim ljudima,
a njegove zapovijedi vremenito se provode, iako su viđene prema
85
njegovu vječitom z a k o n u ) .
13. Isto nam tako ne treba smetati ni to što, iako je nevidljiv, O nevidljivom Bo­
g u , k o j i se č e s t o
86
pamti se da se često vidljivo pokazivao našim o č i m a . ) Jer, kao što
predočivao vidlji­
v i m , a l i ne p r e m a
zvuk kojim č u j e m o mnijenje, koje je nastalo u tišini razumnosti, nije o n o m e k a k a v jest,
isto što i ono samo, isto tako i lik kojim je viđen B o g , koji je po svojoj nego prema pre-
dodžbenoj moći
naravi nevidljiv, ne bijaše isto što i on sam. Pa ipak se on sam vidio o n i h k o j i ga g l e d a ­
ju
u tome tjelesnom liku, upravo kao što se ono mnijenje čulo u zvuku
glasa; isto su tako naši preci znali da su vidjeli nevidljivog Boga u tje­
lesnome liku, koji nije on sam. Naime, B o g je govorio Mojsiju, koji je
s njim razgovarao, pa ipak mu je rekao: » A k o u ž i v a m tvoju blago­
87
naklonost, p o k a ž i mi se sam, kako bih te mogao vidjeti i s p o z n a t i . « )
K a d je dakle ustrebalo u obliku a n đ e o s k i h naredaba strahovito
88
proglasiti Božji z a k o n ) (ne jednomu čovjeku i l i nekolicini mudraca,
89
nego cijelomu narodu i golemome puku) na gori pred istim tim pukom
učinjene su goleme stvari, gdje se zakon predavao preko jednog
89
č o v j e k a , ) dok je m n o š t v o promatralo strahujući i dršćući od onoga
što se zbivalo. Jer izraelski puk nije Mojsiju vjerovao onako kao što
Lakedemonjani vjerovahu svojem L i k u r g u , što je primio od Jupitra
90
ili A p o l o n a zakone koje je postavio ). K a d se, naime, puku predavao
(28) U Božjoj državi mnogo se govori o čudesima, što će u 2 1 . i 2 2 . knji­
zi postati osnovicom čitave apologetike. Augustin često razlikuje čudesna
djela što ih Bog tvori u prirodi ravnajući i podržavajući njezin tok — ta su
nam djela preobična zbog redovitosti: quae assiduitate viluerunt — od onih
neobičnih čudesnih djela što ih čini da izazove ljudsku pozornost i utvrdi na­
šu vjeru (npr. In lo. 9, 1; 24, 1 i tako dalje).
 716 D E CIV. D E I 1 0 , 13-15 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 3 - 1 5 717

iubebatur Deus, i n conspeetu ipsius p o p u l i , q u a n t u m sufficere
d i v i n a p r o v i d e n t i a iudicabat, m i r a b i l i b u s r e r u m signis e t a d
mo-
tibus apparebat a d eamdem legem dandam C r e a t o r i servire crea-
turam.
zakon (kojim se n a r e đ i v a l o da štuju jednoga Boga) na očigled samoga
toga puka č u d e s n i m znacima i trešnjom — a onoliko koliko je sudila
b o ž a n s k a providnost da je potrebno — pokazalo se, kako je radi predaje
toga zakona stvorevina svijeta poslužila Stvoritelju.

...ut suam pro- 14. Sicut autem unius h o m i n i s , i t a h u m a n i generis, q u o d a d

1 4 . Prava izobrazba, kako jednoga čovjeka tako i ljudskoga roda O tome k a k o jedno­
videntiam nobis _ , , . . _ _ ga B o g a treba š t o ­
edoceat... D e i p o p u l u m pertinet, recta eruditio p e r quosdam articulos tem- — ukoliko se tiče Božjeg puka, — odvija se vremenski postepeno kao v a t i ne s a m o r a d i
v j e č i t i h nego i radi
c c 2 8 8
p o r u m t a m q u a m aetatum profecit accessibus, ut a temporalibus u slijedovima razdoblja, kako bi napredovala od poimanja vremenitosti vremenitih dobro­
91 do vječitosti, te vidljivosti do nevidljivosti ^ (29); ali č a k i kad su 9
č i n s t a v a , j e r sve s u
a d aeterna capienda et a visibilibus ad i n v i s i b i l i a s u r g e r e t u r ; s t v a r i u o v l a s t i nje­
i t a sane ut e t i a m i l l o tempore, quo v i s i b i l i a p r o m i t t e b a n t u r divini­ po b o ž a n s k o m otkrivenju o b e ć a v a n e vidljive nagrade, n a r e đ e n o je gove p r o m i s l i

tus p r a e m i a , unus tamen colendus commendaretur Deus, ne mens
h u m a n a v e l p r o ipsis terrenis vitae transitoriae beneficiis c u i q u a m
n i s i vero animae C r e a t o r i et D o m i n o subderetur. O m n i a quippe,
quae praestare h o m i n i b u s v e l Angeli vel homines possunt, i n
unius esse Omnipotentis potestate quisquis diffitetur, insanit. De
p r o v i d e n t i a certe Plotinus Platonicus disputat eamque a s u m m o
Deo, cuius est intellegibilis atque ineffabilis pulehritudo, usque
a d haec terrena et i m a pertingere flosculorum atque f o l i o r u m p u l -
c h r i t u d i n e comprobat; quae o m n i a quasi a b i e c t a a e
et velocissime
pereuntia decentissimos f o r m a r u m s u a r u m numeros habere n o n
posse confirmat, n i s i inde formentur, u b i f o r m a intellegibilis et
92
i n c o m m u t a b i l i s s i m u l habens o m n i a perseverat . H o c D o m i n u s
Iesus i b i ostendit, u b i ait: Considerate lilia agri, non laborant
af
neque nent . Dico autem vobis, quia nec Salomon in tot a gloria
sua sic amictus est, sicut unum ex eis. Quod si faenum agri, quod
hodie est et eras in clibanum mittitur, Deus sic vestite quanto
da treba štovati jednoga Boga, kako se ljudski um (ni radi zemaljskih
d o b r o č i n s t a v a prolaznoga života) ne bi p o d r e đ i v a o nikomu drugomu
osim istinskome stvoritelju duše i gospodaru. Jer, sve stvari koje ljudi
mogu primiti bilo od a n đ e l a bilo od ljudi u ovlasti su jednoga Svemo­
gućeg; tko god to ne priznaje taj je bezuman. Piatonik Plotin zacijelo
raspravlja o promisli, te je potkrepljuje polazeći od najvišega Boga
(kojega je ljepota razumska i neizreciva) i spuštajući se do ovih naj­
nižih zemljanina, kojima dokazuje ljepotu u cvjetovima i listovima;
a sve te stvari — kako on ustvrđuje — b u d u ć i su prezrene i veoma
brzo propadaju — ne b i mogle imati najskladnije razmjere svojih
oblika, da se ne oblikuju odanle gdje stalno opstoji razumski i nepro­
A 92
mjenjivi oblik , koji u sebi s a d r ž a v a sve- ) A to je ono što Gospodin
Isus pokazuje kad k a ž e : » P r o m o t r i t e poljske ljiljane kako rastu:
Niti siju, niti predu. A ja vam k a ž e m , da ni Salomon u svoj svojoj slavi
nije bio o b u č e n kao jedan od njih. P a ako tako B o g odijeva poljsku
travu, koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije
93

magis vos, modicae 93,

fidei? O p t i m e i g i t u r a n i m a h u m a n a adhuc
P L 2 9 3
terrenis / desideriis infirma ea ipsa, quae temporaliter exoptat
b o n a infima atque terrena vitae huic transitoriae necessaria et
prae i l l i u s vitae sempiternis beneficiis contemnenda, n o n tamen
n i s i ab u n o Deo exspectare consuescit, ut ab illius c u l t u e t i a m i n
i s t o r u m desiderio n o n recedat, a d quem contemptu e o r u m et ab
eis aversione perveniat.
vas, m a l o v j e r n i ? ! « )
Stoga, ljudska duša koja je j o š slaba u svojim zemaljskim željama, te
vremenito žudi za onim najnižim i zemaljskim dobrima (koja su
potrebna za ovaj prolazni život, a treba i h prezreti zbog vječitih dobro­
činstava drugog života), posve je dobro da i njih nauči očekivati samo
od jednoga Boga, tako da ni u želji za njima ne odstupi od štovanja
prema Njemu, do kojega stiže samo prezirom prema njima i odvrativši
se od njih.

...et suum ver- 15. S i c itaque divinae providentiae placuit ordinare t e m p o r u m 15. Božanskoj promisli tako se svidjelo urediti tijek razdoblja o službi svetih an-
turiš Tnteilega- c u r s u m , ut, q u e m a d m o d u m d i x i et i n Actibus Apostolorum legi- j /i ^ - i i • i v * đe\a, kojom služe
94
m u s
- 9 4
t u r , lex i n edictis A n g e l o r u m daretur de unius veri D e i cultu, da se (kao sto vec rekoh i kao sto se cita u Apostolskim djelima) ) Božjoj promisli

i n quibus et persona ipsius D e i , n o n q u i d e m per suam substan- postavi u naredbama a n đ e o s k i m zakon o štovanju jednog istinskog
Boga, te se u tima vidljivo objavila i osoba samoga Boga, ne doista po

ad
ac M .
ae
adiecta M . (29) Za historicističko poimanje klasične starine, napose platoničkog
af
neunt CC. predanja, bitno je postupno stvaranje spoznaja, ustrojstava i ustanova na
raznim područjima kulture (u pjesništvu, pravu, politici, tehnici, religiji) usmje­
91
Usp. A U G U S T I N , De div. qq. 83, 58, 2. 64, 2; De Gen. c. Man. 1, 39. reno prema odgajanju čovječanstva: usp. Platon, Protag. 322a-d; Tim. 22a-25d;
92
P L O T I N , Eneade 3, 2, 13, 22—33. Diodor Sikul 1, 7, 1; Lukrecije 5, 925ss.
93
M t 6, 28—29.
94
Dj 7, 53. A T o jest p l a t o n s k a ideja.
 718 D E CIV. D E I 10, 15-16, 1
t i a m , quae semper c o r r u p t i b i l i b u s oculis invisibilis permanet, sed
certis indiciis p e r subiectam C r e a t o r i creaturam v i s i b i l i t e r appa-
reret et s y l l a b a t i m p e r transitorias t e m p o r u m morulas humanae
c c 2 8 9
linguae vocibus loqueretur, q u i i n / sua natura n o n corporaliter,
sed spiritaliter, n o n sensibiliter, sed intellegibiliter, n o n tempo­
raliter, sed, ut i t a d i c a m , aeternaliter nec incipit l o q u i nec d e s i n i t ; 95
q u o d a p u d i l i u m sincerius audiunt, n o n corporis aure, sed mentis,
m i n i s t r i eius et n u n t i i , q u i eius veritate i n c o m m u t a b i l i perfruuntur
i m m o r t a i i t e r beati; et quod faciendum modis inefTabilibus audiunt
et usque i n ista v i s i b i l i a atque sensibilia perducendum, incun-
ctanter atque indifRculter efficiunt. Haec autem lex distributione
t e m p o r u m data est, quae prius haberet, ut d i c t u m est, p r o m i s s a
terrena, quibus tamen significarentur aeterna, quae v i s i b i l i b u s
%
sacramentis celebrarent m u l t i , intellegerent p a u c i . U n i u s tamen
Dei cultus apertissima i l l i c et v o c u m et r e r u m o m n i u m contesta-
tione praecipitur, n o n unius de turba, sed q u i fecit caelum et ter­
r a m et o m n e m a n i m a m et o m n e m s p i r i t u m q u i n o n est q u o d
97
i p s e . Ille e n i m fecit, haec facta sunt, atque ut sint et bene se
habeant, eius indigent, a quo facta sunt.
Angeli ministri 16. 1. Quibus i g i t u r Angelis de beata et sempiterna v i t a cre-
sunt salutis e-
tiammiraculis... d e n d u m esse censemus? U t r u m eis, q u i se religionis r i t i b u s c o l i
volunt sibi sacra et sacrificia flagitantes a m o r t a l i b u s exhiberi,
an eis, q u i h u n c o m n e m c u l t u m u n i Deo creatori o m n i u m deberi
dicunt eique reddendum vera pietate praecipiunt, cuius et i p s i
contemplatione beati sunt et nos futuros esse p r o m i t t u n t ? I l l a
n a m q u e visio D e i tantae p u l c h r i t u d i n i s visio est et tanto amore
dignissima, ut sine hac quibuslibet aliis bonis p r a e d i t u m atque
98
PL 294 abundantem / n o n dubitet Plotinus i n f e l i c i s s i m u m d i c e r e . C u m
ergo a d h u n c u n u m q u i d a m Angeli, q u i d a m vero a d se ipsos l a t r i a
colendos signis m i r a b i l i b u s excitent, et hoc i t a , ut i l l i istos c o l i
prohibeant, isti autem i l i u m prohibere n o n audeant: quibus potius
sit credendum, respondeant. Platonici, respondeant q u i c u m q u e phi­
losophi, respondeant theurgi v e l potius p e r i u r g i ; h o c e n i m sunt
omnes illae artes vocabulo digniores; postremo respondeant h o m i ­
a g
nes, si ulliis naturae suae sensus, q u o d rationales creati sunt,
ex a l i q u a parte vi vit i n eis; respondeant, i n q u a m , eisne sacri-
ficandum sit diis v e l angelis, q u i sibi sacrificari iubent, a n i l l i
uni, c u i iubent h i q u i et sibi et istis prohibent? S i nec isti nec
ag
quo M.
1
Usp. A U G U S T I N , Enarr. in ps. 44, 5.
1
Usp. A U G U S T I N , C. Faustum 4, 2.
' Izl 20, 3, 34, 14; Lev 26, 13; Pnz 5, 6—7.
P L O T I N , Eneade 1, 6, 7, 34—39; usp. 6, 7, 34.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 5 - 1 6 , 1 719
svojem bivstvu (per suam substantiam) — koje uvijek ostaje nevidljivo
propadljivim o č i m a — nego po pouzdanim znacima, po stvaranju
p o d r e đ e n u svojem stvoritelju; i progovorila je slovku po slovku u pre-
laznim vremenskim slijedovima glasovima ljudskoga jezika, iako ona
po svojoj naravi (ne tjelesno, nego duhovno; ne sjetilno nego razumski;
ne vremenito, nego — da tako k a ž e m — vječito) niti ikad počinje niti
95
ikad prestaje govoriti; ) a sve pri njemu čistije puju — ne uhom tijela,
nego uma — njegovi sluznici i glasnici, koji besmrtno blaženi uživaju
u njegovoj neizmjenjivoj istini; i ono što treba učiniti oni čuju neizre­
civim n a č i n i m a te ono što treba provesti sve do naših viđevina i osjet-
nina (visibilia atqae sensibilia) to izvršavaju bez oklijevanja i bez teškoće.
A taj je zakon dat u vremenskoj razdiobi, kako bi se prije imale o b e ć a n e
zemaljske stvari, kojima se ipak o z n a č i v a h u one vječite, koje su vidlji­
vim obredima slavili mnogi, ali ih je malo razumjelo. ) A l i , cjelo­ 96
kupno svjedočanstvo i svih riječi i svih činova toga zakona najbjelo-
danije potvrđuje štovanje jednoga B o g a , ne jednoga iz gomile, nego
onoga koji je stvorio nebo i zemlju, te svaku d u š u i svakog duha, koji
97
nije što i on sam. ) Naime, on i h je stvorio, te su stvari stvorevine, pa
da b i opstojale i bile u dobru, one trebaju njega od kojega su stvorene.
16. 1. D a k l e , kojim a n đ e l i m a da se povjerimo kad je posrijedi D a l i se, r a d i o b e ­
ćana blaženog živo­
blaženi i vječiti život? D a l i onima koji h o ć e da njih same š t u j e m o ta, t r e b a p o u z d a t i u
one a n đ e l e koji za­
obredima vjere, zahtijevajući od smrtnika da i m služe svetkovinama htijevaju da ih š t u ­
i prinose žrtve, i l i pak onima koji kažu kako sve to štovanje dugujemo jemo božanskom
č a š ć u ; i l i pak u one
jednomu B o g u , stvoritelju svega, te n a m s istinskom p o b o ž n o š ć u (koju koji n a l a ž u da sve­
tom vjerom služi­
treba njemu iskazivati) n a l a ž u štovati upravo njega, razmišljajući m o ne n j i m a s a m i ­
o kojemu sami su blaženi a obećaju n a m da ć e m o i mi biti? A to viđe­ m a , nego j e d n o m u
nje Boga viđenje je tolike ljepote i najdostojnije je tako goleme ljubavi,
da Plotin ni malo ne oklijeva reći, kako je onaj tko je bez nje posve
nesretan, pa k o l i k i m god drugim dobrima inače obilovao. ) D a k l e , 98
b u d u ć i nas jedni anđeli č u d e s n i m znacima p o b u đ u j u da štujemo jed­
noga B o g a , a drugi da b o ž a n s k i štujemo njih same (i to tako da prvi
brane štovati druge, dok se drugi ne usuđuju braniti da štujemo Njega)
— kojima da povjerujemo — : nek nam odgovore platonici, nek nam
odgovore bilo koji filozofi, nek nam odgovore čudotvorci — i l i bolje:
A
k r i v o t v o r c i (jer svima tim vještinama više pristaje takav nazivak);
nek nam, napokon, odgovore ljudi — ako je u njima u bilo kojem
dijelu živa svijest o vlastitoj naravi, da su stvoreni kao razumna bića;
nek odgovore, k a ž e m , treba l i žrtvovati onim bogovima i l i a n đ e l i m a
koji n a l a ž u da se njima samima žrtvuje, i l i pak jednomu Bogu, prema
nalogu onih koji brane žrtvovati bilo sebi samima bilo onim drugima?
A Doslovce neprevediva igra r i j e č i m a theurgi — periurgi.
 720 D E CIV. D E I 10, 16, 1-2
i l l i u l l a m i r a c u l a facerent, sed tantum praeciperent, a l i i q u i d e m
ut s i b i sacrificaretur, a l i i vero i d vetarent, sed u n i t a n t u m iube-
rent Deo: satis deberet pietas ipsa discernere, q u i d h o r u m de
fastu superbiae, q u i d de vera religione descenderet. Plus e t i a m
a h
d i c a m : si t a n t u m h i m i r a b i l i b u s factis h u / m a n a s a n i m a s permo-
verent, q u i sacrificia sibi expetunt, i l l i autem, q u i hoc prohibent
et u n i tantum Deo sacrificari iubent, nequaquam ista v i s i b i l i a
m i r a c u l a facere dignarentur: profeeto non sensu corporis, sed
ratione mentis praeponenda eorum esset auctoritas. C u m vero
Deus i d egerit ad commendanda eloquia veritatis suae, ut per istos
i m m o r t a l e s nuntios, non sui fastum, sed maiestatem illius praedi-
cantes faceret m a i o r a , certiora, c l a r i o r a m i r a c u l a ne infirmis piis
i l l i , q u i sacrificia sibi expetunt, falsam religionem facilius persua-
derent, eo quod sensibus e o r u m quaedam stupenda monstrarent:
q u e m tandem i t a desipere libeat, ut non vera eligat quae sectetur,
ubi et a m p l i o r a invenit quae m i r e tur?
...quae nulla _ 2. I l l a quippe m i r a c u l a d e o r u m gentihum, quae commendat
sunt m religio- _ . ,. . „. , .
ne gentium. h i s t o r i a (non ea dico, quae mtervalhs t e m p o r u m oecultis ipsius
m u n d i causis, v e r u m tamen sub d i v i n a providentia constitutis et
ordinatis monstrosa contingunt; quales sunt inusitati partus ani-
m a l i u m et caelo terraque r e r u m insolita facies, sive t a n t u m ter-
a i
rens sive etiam nocens, quae p r o c u r a r i atque m i t i g a r i daemonicis
r i t i b u s f a l l a c i s s i m a e o r u m astutia perhibentur; sed ea dico, quae
vi ac potestate e o r u m fieri satis evidenter apparet, ut est q u o d
efhgies d e o r u m Penatium, quas de T r o i a Aeneas fugiens advexit,
de loco i n l o c u m migrasse referuntur " ; quod cotem T a r q u i n i u s nova-
10
cula secuit °; quod E p i d a u r i u s serpens Aesculapio naviganti Ro­
101
m a m comes a d h a e s i t ; quod n a v i m , qua s i m u l a c r u m m a t r i s
P L 2 9 5
Phrygiae vehebatur, tantis h o m i n u m boumque cona/tibus i m m o -
b i l e m r e d d i t a m , u n a m u l i e r c u l a zona alligatam ad suae pudicitiae
102
t e s t i m o n i u m m o v i t et t r a x i t ; quod virgo Vestalis, de cuius cor-
ruptione quaestio vertebatur, aqua impleto c r i b r o de T i b e r i ne-
ah
animas] humanas M .
ai
daemoniacis M .
" V A L E R I J E M A K S I M , 1, 8, 7; G. N E P O C I J A N , Epist. 9, 8; V A R O N , De
lingua lat. 5, 54; Origo Gen. rom. 17, 2, 3; usp. gore 1, 3.
1D0
V A L E R I J E M A K S I M , G. PARID, G. N E P O C I J A N , 1, 4, 2; C I C E R O N , De
divinatione 1, 17; De nat. deor. 2, 3; T. L I V I J E , 1, 36.
101
V A L E R I J E M A K S I M , 1, 8, 11; G. N E P O C I J A N , 9, 12; T. L I V I J E , Epit. 11;
OVIDIJE, Metam. 15, 622—744.
102
V A L E R I J E M A K S I M , 1, 8, 11; G. N E P O C I J A N , 9, 12; C I C E R O N , De har.
resp. 13; OVIDIJE, Fast. 4, 295—325; L U K A N , Phars. 6, 503.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 16, 1-2 721
Kad ni jedni ni drugi ne bi činili nikakva č u d e s a , nego bi samo nare­
đivali (jedni da se žrtvuje njima samima, dok bi drugi to branili, nala-
žući samo žrtvovanje Bogu), morala bi dostatno sama p o b o ž n o s t
razlučiti što od toga dvojega potječe od uznosite oholosti a što od istin­
ske vjere. N u , rekao bih i j o š više: kad bi č u d e s n i m činima p o b u đ i v a l i
ljudske duše samo oni koji zahtijevaju žrtve sebi samima, dok se oni
drugi (koji takvo što brane te nalažu žrtvovati samo jednom Bogu) ne
bi u o p ć e udostojili činiti vidljiva č u d e s a , ipak bi se trebalo osloniti na
ugled ovih potonjih, oslonivši se ne na tjelesna sjetila, nego na razlog
uma. N u b u d u ć i je B o g , kako bi potkrijepio izričaje svoje istine (30)
(a preko onih besmrtnih glasnika koji propovijedaju ne vlastitu oholost,
nego njegovo veličanstvo) o d l u č i o počiniti veća, pouzdanija, bjelo-
danija čudesa — kako oni što sebi samima zahtijevaju žrtve ne bi lako
na lažnu vjeru okrenuli ljude što su slabije p o b o ž n i , zapanjivši i m sje­
tila svojim č u d e s i m a — . tko bi onda bio tako nerazuman, da ne izabere
ono stoje istinsko i to slijedi, gdje nalazi i j o š veća č u d e s a ?
2. K a d je riječ o o n i m č u d e s i m a poganskih bogova, koja se iznose
u povijesti, ne mislim na ona što se d o g a đ a j u u različitim razdobljima,
a zbog skrivenih razloga ovoga svijeta (koji su ipak i zasnovani i ras­
p o r e đ e n i prema b o ž a n s k o j promisli); kakvi su neobični porodi m e đ u
životinjama, n e o b i č n e pojave na nebu i na zemlji, što samo zastrašuju
ili čak i š k o d e , a koja se mogu izazvati i l i ublažiti demonskim obredima,
kako to propovijeda sama njihova najprevarnija lukavost (31); —
nego mislim na ona čudesa o kojima se dostatno bjelodano vidi kako
su počinjena njihovom silom i m o ć i ; kao što je ono kad k a ž u , kako su
se likovi penata (koje je Eneja nosio sa sobom bježeći iz Troje) sami
99
od sebe premještali s mjesta na mjesto; ) kao kad je Tarkvinije britvom
100
rasjekao kremen; ) kad se zmija iz Epidaura pridružila kao pratilja
1 0 1
Eskulapu koji je plovio u R i m ; ) kao kad se brod koji je prevozio lik
Frigijske majke nije dao ni pomaknuti s mjesta tolikim ljudima i vo­
lovima, dok ga je povukla obična ženica obvezavši ga pojasem, kao
102
svjedočanstvom svoje č e d n o s t i ; ) kao kad je djevica vestalka kojoj
čednost bijaše u pitanju riješila cijeli spor time što je vodom iz Tibera
(30) U kršćanskom tumačenju povijesti, koja je povijest spasenja, do­
gađaj ima duboku razumnost zato što je u svezi s Božjim naumom i zahva­
tima u vremenu; klasično je shvaćanje drugačije: po njemu nad zbivanjem
ili vlada tyche (usp. Demokrit u Diels fr. 119) ili kob (tako stoici: usp. Cice­
ron, De div. 1, 55, 125) ili neka mehanička sila (Lukrecije, n. mj.; Epikur fr.
374 Usen.).
(31) Mnoga od tih čuda (ostenta, monstra ili portenta) navodi Livije i nak­
nadno zbirka, epitome, Julija Obsequensa; no nijedno od njih nema značaja
providnosnog i izvanrednog Božjega zahvata u čovjekovu povijest, već su to
radije neobična i od norme odstupajuća zbivanja; Valerije Maksim skupio je
u zbirku čudnovate činjenice pod naslovom Factorum et dictorum memo-
rabilium libri IX.
 722 DE CIV. D E I 10, 16, 2-17 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 6 , 2 - 1 7 723

103 a l
que perfluente abstulit c o n t r o v e r s i a m . Haec ergo a t q u e huius-
m o d i n e q u a q u a m i l l i s , quae i n populo D e i facta legimus, virtute
ac m a g n i t u đ i n e conferenda sunt; quanto m i n u s ea, quae i l l o r u m
quoque p o p u l o r u m , q u i tales deos coluerunt, legibus i u d i c a t a sunt
p r o h i b e n d a atque plectenda, magica scilicet vel theurgica! q u o r u m
pleraque specie tenus m o r t a l i u m sensus i m a g i n a r i a ludificatione
decipiunt, quale est l u n a m deponere, donec suppositas, ut ait L u c a -
m
nus, propior despumet in herbas ; quaedam vero etsi n o n n u l l i s
103
nalila sito, ne prolivši ni k a p i ) — nu sva se ta i slična čudesa ne mogu
ni po silini ni po veličini usporediti s onima o kojima č i t a m o da su po­
činjena u Božjem narodu; a koliko se onda j o š manje mogu usporediti
oni čini (što su č a k po zakonima naroda koji štovahu takve bogove)
zabranjivani i kažnjavani to jest vračarstvo i l i č u d o t v o r s t v o ! Jer su to
v e č i n o m puke opsjene kojima se zavaravaju sjetila smrtnika izuzetnim
obmanama kao što je, na primjer, skidanje Mjeseca, »sve dok svojom
pjenom ne orosi podastrtu travu« 104)B kao što kaže L u k a n ; pa iako 5

p i o r u m factis videantur opere coaequari, finiš ipse, quo discer- se čini da su neka od tih čudesa po učinku ravna onima naših p o b o ž ­
nuntur, i n c o m p a r a b i l i t e r haec nostra ostendit excellere. Illis e n i m n i k a , ali se razlikuju po cilju, i u tome ih naš a čudesa neusporedivo
m u l t i tanto m i n u s sacrificiis colendi sunt, quanto magis / haec n a d m a š u j u . Prva nam pokazuju, kako mnoge bogove treba to manje
expetunt; his vero unus c o m m e n d a t u r Deus, q u i se n u l l i s talibus štovati što više zahtijevaju takvo š t o v a n j e ; dok druga čudesa potvrđuju0

1 0 5
indigere et S c r i p t u r a r u m s u a r u m testificatione et e o r u m d e m postea štovanje jednoga B o g a , kojemu ne treba takvog štovanja, kao što po­
sacrificiorum remotione demonstrat. S i ergo angeli sibi expetunt kazuje i svjedočanstvom svojeg Pisma i k o n a č n i m u k i n u ć e m dotičnih
sacrificium, praeponendi eis sunt, q u i n o n sibi, sed Deo creatori žrtava ). 105

o m n i u m , c u i serviunt. H i n e e n i m ostendunt q u a m sincero amore

a m
nos d i l i g a n t , quando per sacrificium n o n sibi, sed ei nos sub-
dere volunt, cuius et i p s i contemplatione beati sunt, et ad e u m
nos pervenire, a quo i p s i n o n recesserunt. S i autem angeli, q u i
n o n u n i sed p l u r i m i s sacrificia fieri volunt, n o n sibi, sed eis diis
volunt, q u o r u m d e o r u m angeli sunt: etiam sic eis praeponendi
sunt i l l i , q u i unius D e i d e o r u m Angeli sunt, c u i sacrificari sic
iubent, ut a l i c u i alteri vetent, c u m e o r u m nullus h u i c vetet, c u i
uni i s t i sacrificari iubent. P o r r o si, quod magis indicat e o r u m
superba fallacia, nec b o n i nec b o n o r u m d e o r u m angeli sunt, sed
daemones m a l i , q u i n o n u n u m s o l u m ac s u m m u m D e u m , sed se
ipsos sacrificiis coli volunt: q u o d maius q u a m unius D e i c o n t r a
eos eligendum est p r a e s i d i u m , c u i serviunt Angeli b o n i , q u i n o n
sibi, sed i l l i iubent ut sacrificio serviamus, cuius nos i p s i sacri­
ficium esse debemus?
Dakle, ako anđeli zahtijevaju da se žrtvuje njima samima, onda
njima moramo pretpostaviti one koji traže ne da se žrtvuje njima, nego
B o g u , Stvoritelju svega, kojemu i oni služe. Time oni pokazuju kakvom
nas iskrenom ljubavlju ljube, kad žrtvovanjem ne sebi samima, nego
Njemu, i nas žele podrediti njemu, razmišljajući o kojem sami su bla­
ženi, te žele da i mi stignemo k Njemu, od kojega sami nikad ne odlaze.
A k o pak anđeli zahtijevaju da se žrtve prinose ne jednom B o g u , nego
mnogim bogovima, želeći ih ne za sebe same nego za bogove kojima
su anđeli, — ipak i tima treba pretpostaviti one koji su anđeli jedinog
Boga bogova; oni nam n a l a ž u žrtvovati njemu samomu, a brane nam
žrtvovati bilo kojem drugom, jer od onih drugih a n đ e l a ni jedan ne
brani žrtvovati jednomu B o g u , kojega anđeli traže da žrtvujemo samo
njemu. A k o , uz to (što više pokazuje njihova ohola himbenost) ti nisu
ni dobri ni anđeli dobrih bogova, nego zli demoni — koji žele da se
ž r t v a m a štuju oni sami, a ne jedan jedini i najviši B o g — koja li je onda
veća zaštita protiv njih nego izabrati jednoga B o g a , kojemu služe dobri
anđeli, koji nam n a l a ž u da žrtvom služimo ne njima samima, nego
njemu, kojemu i sami sebe trebamo žrtvovati?

17. Stoga le B o z i i zakon (kop ie u naredbama predan anđe- o K o v č e g u svjedo-

,. t n ,, . . . . . * , . , . , v . . , c a n s t v a te o c u d e s -
106

Quae miracula 17. P r o i n d e lex D e i , quae i n edictis data est A n g e l o r u m , i n 106 h m a ) , i kojim je n a r e đ e n o da se vjerskim obredima štuje jedan nim znacima koje
conscripta sint Bog bogova, a zabranjeno štovati bilo koje druge) pohranjen u kov- iSoć^kako^bi^ot-
in Iudaeorum qua unus Deus d e o r u m religione s a c r o r u m iussus est coli, a l i i vero
historia...
107
107
quilibet p r o h i b i t i , i n A r c a erat p o s i t a , quae A r c a t e s t i m o n i i nun- č e g ) , koji je nazvan K o v č e g o m svjedočanstva. T i m se imenom do- k r i j e p i l a svoje z a -
v . Jr . . . . v . . . kone i o b e ć a n j a
cupata est. Quo n o m i n e satis significatur n o n D e u m , q u i per i l l a statno jasno označuje, kako B o g — koji je postivan svime tim — ne
o m n i a colebatur, c i r e u m e l u d i solere v e l contineri loco, c u m res-

1
' Usp. Dj 7, 53.
alia dod. M. ' Izl 25, 10—16.
1
diligunt M .
B U starini se vjerovalo kako tesalske v j e š t i c e svojim v r a d ž b i n a m a mogu spustiti Mjesec na
!
Z e m l j u , a isto tako da Mjesec stvara rosu; Aristofan, Oblaci, 749-756; Vergilije Ekloge
V A L E R I J E M A K S I M , 8, 1, 5. 8. 70; Horacije, Epode, 5. 45-46).
;
L U K A N , Phars. 6, 506. C Augustin misli na č u d e s a kojima su poganski bogovi nastojali od svojih š t o v a t e l j a iznuditi
5 r a z l i č i t e svetkovine, kao š t o su g i m n a s t i č k a natjecanja, ž r t v o v a n j a , s v e č a n e povorke i Lectister-
Ps 50 (49), 9—14. nia.
 724 D E CIV. D E I 10, 17 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 17 725

ponsa eius et quaedam humanis sensibus darentur signa ex illius
Arcae loco, sed voluntatis eius hine testimonia p e r h i b e r i ; q u o d
e t i a m i p s a lex erat i n tabulis conscripta lapideis et i n A r c a , ut
P L 2 9 6
dixi, posita, / q u a m tempore peregrinationis i n heremo c u m taber-
108
naculo, q u o d s i m i l i t e r a p p e l l a t u m est tabernaculum t e s t i m o n i i ,
c u m debita sacerdotes veneratione portabant; signumque erat,
q u o d per d i e m nubes apparebat, quae sicut ignis nocte fulgebat;
quae nubes c u m moveretur, castra movebantur, et u b i staret,
109
castra p o n e b a n t u r . R e d d i t a sunt autem i l l i legi m a g n i m i r a c u l i
testimonia praeter ista, quae d i x i , et praeter voces, quae ex i l l i u s
Arcae loco edebantur. N a m c u m t e r r a m p r o m i s s i o n i s i n t r a n t i b u s
a n
eadem A r c a transiret, l o r d a n e s fluvius ex parte superiore subsi-
stens et ex inferiore decurrens et i p s i et populo siceum praebuit
c c 2 9 2 n o
transeundi l o c u m . Deinde civitatis, quae p r i m a / hostilis oceur-
bijaše ni zatvoren ni smješten na tome jednom mjestu (iako su s mjesta
Kovčega davani njegovi odgovori te stanoviti znaci ljudskim sjeti­
lima), nego su odatle potjecala svjedočanstva njegove volje; jer, kao što
rekoh, i sam zakon bijaše ispisan na kamenim p l o č a m a i smješten
u Kovčeg, koji je u doba lutanja pustinjom, zajedno s Pomirilištem
108
(koje je slično nazvano Pomirilištem s v j e d o č a n s t v a ) ) n o š a h u sveće­
nici s d u ž n i m štovanjem; a tu bijaše i znak, koji je danju nalikovao na
oblak, dok je noću blistao kao oganj; kad se taj oblak pokrenuo,
109
i tabor se pokretao, i gdje b i se on zaustavio, ondje bi se u t a b o r i l i ) .
O tome su zakonu posvjedočila velika čudesa, uz ona o kojima sam
već govorio, i osim onih glasova što potekoše s mjesta Kovčega. Naime,
kad ono u l a ž a h u u o b e ć a n u zemlju te je isti Kovčeg p r e n o š e n , rijeka
Jordan prestade teći na uzvodnom dijelu, dok tecijaše na nizvodnome,
110

ao
pa je tako i Kovčegu i narodu pružila suh p r o l a z . ) Z a t i m , gradu koji
rit m o r e g e n t i u m deos p l u r i m o s colens, s e p t i e n s eadem A r c a
im se prvi neprijateljski suprotstavio (a poganskim je n a č i n o m štovao
c i r e u m a c t a m u r i repente ceciderunt, n u l l a m a n u oppugnati, nullo
m
mnoge bogove) sedam puta K o v č e g o m obiđeni zidovi — odjednom
ariete percussi . Post haec e t i a m c u m i a m i n terra p r o m i s s i o n i s
se srušiše, a da ih ne napade ni jedna ruka i ne udari ni jedan bojni
essent et eadem A r c a propter e o r u m peccata fuisset ab hostibus 111

a
o v a n . ) A nakon toga, kad već bijahu u o b e ć a n o j zemlji i kad i m zbog
capta, h i , q u i P ceperant, i n templo eam dei sui, q u e m prae cete­
njihovih grijeha neprijatelji zaplijeniše Kovčeg, oni koji ga zaplijeniše
ris colebant, honorifice collocarunt abeuntesque clauserunt, aper-
s v e č a n o ga smjestiše u hram svojega boga kojega štovahu više od
toque postridie s i m u l a c r u m , c u i supplicabant, invenerunt c o l l a p s u m
ostalih te odu, zaključavši svetište; a kad ga sutradan otvoriše, n a đ o š e
deformiterque confractum. Deinde i p s i prodigiis acti deformiusque
kip kojem se moljahu, oboren te i z n a k a ž e n o izlomljen. Poslije, pritisnuti
p u n i t i A r c a m d i v i n i testimonii populo, unde ceperant, reddideunt.
čudes ima te kažnjeni j o š gorom kaznom, oni puku kojemu bijahu
Ipsa autem r e d d i t i o qualis fuit! Imposuerunt eam plaustro eique iu-
oteli i vratiše Kovčeg svjedočanstva. A samo to vraćanje kakvo bijaše!
vencas, a quibus vitulos sugentes abstraxerant, subiunxerunt et eas
ac
Postaviše Kovčeg na tarnice, a u njih upregoše krave dojilice, odvojivši
quo vellent ire siverunt, e t i a m hic * v i m d i v i n a m explorare cupien-
od njih njihovu telad, te pustiše krave nek p o đ u kamo hoće, želeći
tes. A t illae sine duce h o m i n e atque rectore a d Hebraeos v i a m
čak i time iskušavati Božju m o ć . A krave dojilice, bez ikakva vodiča
pertinaciter gradientes nec revocatae mugitibus e s u r i e n t i u m filio-
112 ili goniča, krenuše ne skrećući pravo prema Ž i d o v i m a , i ne osvrćući se
r u m m a g n u m s a c r a m e n t u m suis cultoribus r e p o r t a r u n t . H a e c
na mukanje svoje gladne teladi, dovezoše veliku svetinju onima koji
atque huius m o d i Deo p a r v a sunt, sed magna terrendis salubriter 112
je š t o v a h u . )
erudiendisque m o r t a l i b u s . S i e n i m p h i l o s o p h i praecipueque Plato­
n i c i rectius ceteris sapuisse Iaudantur, sicut paulo ante comme- Ta i takva čudesa malena su B o g u , ali su velika da se smrtnici spaso­
1 1 3 a r
m o r a v i , q u o d d i v i n a m p r o v i d e n t i a m haec quoque r e r u m i n f i m a nosno zastraše i p o u č e (32). A k o se filozofi, a osobito platonici, hvale
atque terrena a d m i n i s t r a r e docuerunt n u m e r o s a r u m testimonio kako su više spoznali od ostalih (kao što sam malo prije somenuo) ), 113

p u l e h r i t u d i n u m , quae n o n s o l u m i n corporibus a n i m a l i u m , v e r u m jer n a u č a v a h u kako b o ž a n s k a promisao upravlja i najnižim i zemalj­

i n herbis e t i a m faenoque gignuntur: quanto evidentius haec atte- skim stvarima, navodeći kao svjedočanstvo obilje ljepote koja se poka­
stantur d i v i n i t a t i , quae ad h o r a m praedicationis eius fiunt, u b i zuje ne samo u tijelima životinja nego i u biljkama i travama, —
koliko onda j o š bjelodanije o božanskoj moći svjedoče čudesa što se

an
Iordanem M .
ao
septies M.
ap
eam dod. M.
aq
hine M .
ar
infirma M.

J
Izl 26, 1—6.
?
I z l 13, 21. 33, 7—11. 40, 34—35.
) JŠ 3, 14—17.
I
Jš 6, 20. (32) Tu se pokazuje izrazita zadaća čuda u povijesti Objave, kako je
I
I Sam 4, 11, 6, 16. poima i prethodna otačka predaja: npr. Justin, Apol. 30; Meliton, fr. 7; Ori-
!
Usp. gore 14. gen, C. Celsum 1,68,250.
 726 D E CIV. D E I 10, 17-18
ea religio commendatur, quae omnibus caelestibus, terrestribus,
infernis sacrificari vetat, u n i Deo t a n t u m iubens, q u i solus diligens
et dilectus beatos facit eorumque sacrificiorum, tempora impe-
rata praefiniens eaque per m e l i o r e m sacerdotem i n melius mu­
tan ci a praedicens n o n ista se appetere, sed per haec alia p o t i o r a
significare testatur; n o n ut ipse his honoribus sublimetur, sed ut
nos ad e u m c o l e n d u m eique cohaerendum igne amoris eius accensi,
q u o d nobis, n o n i l l i , b o n u m est, excitemur.
...quae veritate 18. A n dicet aliquis falsa esse m i r a c u l a nec fuisse facta, sed
et r e l i g i o n e h o -
nestantur. mendaciter scripta? Quisquis hoc dicit, si / de his rebus negat
P L 297
o m n i n o ullis litteris esse credendum, potest etiam dicere nec deos
ullos curare m o r t a l i a . N o n e n i m se aliter colendos esse persuase-
CC 293 runt n i s i m i r a b i l i u m o p e r u m eiTectibus, / q u o r u m et h i s t o r i a gen­
t i u m testis est, q u a r u m d i i se ostentare mirabiles potius q u a m
utiles ostendere potuerunt. Unde hoc opere nos tro, cuius hunc
i a m d e c i m u m l i b r u m habemus i n manibus, n o n eos suscepimus
refellendos, q u i vel u l l a m esse v i m d i v i n a m negant vel h u m a n a
n o n curare contendunt, sed eos, q u i nostro Deo c o n d i t o r i sanctae
et gloriosissimae civitatis deos suos praeferunt, nescientes e u m
i p s u m esse e t i a m m u n d i huius visibilis et m u t a b i l i s i n v i s i b i l e m
et i n c o m m u t a b i l e m c o n d i t o r e m et vitae beatae n o n de his, quae
condidit, sed de se ipso v e r i s s i m u m largitorem. E i u s e n i m Pro-
pheta veracissimus ait: Mihi autem adhaerere Deo bonum
De fine b o n i namque inter philosophos quaeritur, a d q u o d adipi-
115
scendum o m n i a officia referenda s u n t . N e c dixit iste: M i h i autem
divitiis abundare b o n u m est, aut i n s i g n i r i p u r p u r a et sceptro vel
diademate excellere, aut, quod n o n n u l l i etiam p h i l o s o p h o r u m dicere
n o n erubuerunt: M i h i voluptas corporis b o n u m e s t ; aut q u o d 116
melius velut meliores dicere v i s i sunt: M i h i virtus a n i m i m e i bo­
117
n u m e s t ; sed: Mihi, inquit, adhaerere Deo bonum est. H o c e u m
docuerat, c u i u n i t a n t u m m o d o sacrificandum sancti quoque Angeli
118
eius m i r a c u l o r u m etiam contestatione m o n u e r u n t . Unde et ipse
sacrificium eius factus erat, cuius igne intellegibili correptus arde-
bat, et i n eius ineffabilem incorporeumque c o m p l e x u m sancto desi-
derio ferebatur. P o r r o autem si m u l t o r u m deorum cultores (qua-
lescumque deos suos esse arbitrentur) ab eis facta esse m i r a c u l a
vel c i v i l i u m r e r u m historiae vel l i b r i s magicis sive, quod hone-
114
Ps 73 (72), 28.
115
Usp. gore 10, 1.
116
Usp. E P I K U R , Posl Men. 129—130.
117
Usp. stoike u: C I C E R O N , Tuscul 4, 17, 37; S E N E K A , Epist. 31, 8.
18
Usp. Izl 22, 20.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 1 7 - 1 8 727
pojavljuju u času njegove propovijedi, kad se predočuje ona vjera
kojom se brani žrtvovati bilo kojoj od nebeskih, zemaljskih i l i podzem­
nih sila, dok se nalaže žrtvovati samo jednomu Bogu, koji jedini voleći
nas i voljen nama podaruje b l a ž e n s t v o ; O n unaprijed određuje vre­
mena takvih žrtvovanja, te propovijeda da če ona — preko boljeg
svećenika — biti nabolje izmijenjena, čime posvjedočuje i kako takve
obrede sam ne želi, nego njima označuje one druge, uzvišenije, ali ne
da bi se sam uznosio tim p o č a s t i m a , nego da bismo mi usplamtjeli pla­
menom ljubavi prema njemu, da ga štujemo te uz njega prionemo,
p o b u đ e n i na ono stoje dobro ne njemu, nego nama.
18. H o ć e l i tkogod reći kako su ta čudesa l a ž n a , kako se nisu Protiv onih koji
t v r d e k a k o ne t r e b a
nikad dogodila, nego su lažljivo zapisana? T k o god takvo što kaže, te vjerovati crkvenim
knjigama o čudesi­
ako poriče da treba u tim stvarima vjerovati ikakvim zapisima, m o ž e m a k o j i m a je p o ­
čak ustvrditi da se nikakvi bogovi ne brinu o smrtnim stvarima. Naime, u č a v a n Božji puk
bogovi nisu nikojim drugim n a č i n o m nagovorili ljude da ih trebaju
štovati, nego upravo č u d e s n i m djelima, o čemu svjedoči i povijest po­
gana, kojih su se opet bogovi više uzmagali razmetati kao čudotvorci
negoli učiniti štogod korisno. Otuda u ovom svojem djelu (kojemu evo
radimo već i na desetoj knjizi) i ne poduzesmo pobijati bilo one koji
niječu da postoji ikakva b o ž a n s k a sila bilo one koji tvrde kako ona ne
brine o ljudskim stvarima, nego radije o onima koji pretpostavljaju
114
svoje vlastite bogove n a š e m B o g u , utemeljitelju svetog i najslavnijeg
est .
grada (33), ne znajući kako je O n nevidljivi i nepromjenjivi utemelji­
telj čak i ovoga vidljivog i promjenjivog svijeta te najistinskiji darivatelj
b l a ž e n a života, ne od onih stvari koje je utemeljio, nego od sebe
samoga.
1 1 4
Njegov najistinskiji prorok kaže: »Prionuti uz Boga meni je d o b r o . « )
M e đ u filozofima se raspravlja o svrsi dobra, koje da bi se postiglo
115
treba mu usmjeriti sve naše d u ž n o s t i . ) Dotičnik ne reče: ' M e n i je
dobro obilovati bogatstvom' niti 'odlikovati se vladarskim grimi-
zom, žezlom i krunom' i l i opet — kao što se ne posramiše ustvrditi
116
ni neki od filozofa ' M e n i je dobro naslada tijela' ), i l i pak kao što su
1 1 7
oni bolji bolje rekli ' M e n i j e dobro snaga moje d u š e ' ) , nego reče: » P r i o ­
nuti uz Boga meni je d o b r o . « T o m u ga je p o u č i o onaj kojemu jedinomu
treba žrtvovati, kao što č u d e s i m a p o k a z a š e i potvrdiše i njegovi sveti
118
a n đ e l i ) . Otuda je i sam postao žrtvom Njemu, goreći njegovim
razumskim ognjem, i ponesen svetom ž u d n j o m u njegov neizrecivi
i netjelesni zagrljaj. I dalje, ako štovatelji mnogih bogova — kakvi god
mislili da su ti njihovi bogovi — vjeruju kako su oni počinili čudesa,
oslonivši se bilo na javnu povijest bilo na č a r o b n j a č k e knjige i l i (što
(33) Augustin nije vodio polemike s ateizmom (što bismo mi danas s oso­
bitim zanimanjem čitali); posvetio je mnogo pozornosti politeizmu pristupa­
jući mu s polazišta naturalističkog tumačenja u pučkoj religiji (usp. gore 4, 8 - 1 1 ;
7, 27, 2) i na temelju Euhemerove teze (gore 6, 7, 1; 7, 27, 1).

728 D E CIV. D E I 10, 18-19
stius putant, theurgicis credunt: q u i d causae est, c u r illis L i t t e r i s
nolint credere ista facta esse, quibus tanto m a i o r debetur fides,
quanto super omnes est magnus, c u i u n i soli sacrificandum esse
praecipiunt?
Etiam visibile 19. Q i autem
u putant haec v i s i b i l i a sacrificia diis aliis con-
sacrmcium uni . . . . . . . . .
Deo offertur. gruere, i l l i vero t a m q u a m i n v i s i b i l i m v i s i b i l a et m a i o r a m a i o r i
m e l i o r i q u e m e l i o r a , q u a l i a sunt purae mentis et bonae voluntatis
119
officia : profeeto nesciunt haec i t a signa esse i l l o r u m , sicut verba
sonantia signa sunt r e r u m . Q u o c i r c a sicut orantes atque laudantes
a d e u m d i r i g i m u s significantes voces, c u i res ipsas i n corde quas
significamus offerimus: i t a sacrificantes non alteri visibile sacri­
ficium offerendum esse noverimus q u a m i l l i , cuius i n cordibus
nostris invisibile sacrificium rios i p s i esse debemus. Tune nobis
c c 2 9 4
favent nobisque congaudent / atque ad hoc i p s u m nos p r o suis
v i r i b u s adiuvant A n g e l i quique Virtutesque superiores et i p s a boni-
tate ac pietate potentiores. S i autem illis haec exhibere volueri-
mus, n o n libenter accipiunt, et c u m ad homines i t a m i t t u n t u r , /
P L 2 9 8
ut e o r u m praesentia sentiatur, apertissime vetant. Sunt exempla
i n L i t t e r i s sanctis. Putaverunt q u i d a m deferendum Angelis hono­
r e m vel adorando vel sacrificando, q u i debetur Deo, et e o r u m sunt
admonitione p r o h i b i t i iussique hoc ei deferre, c u i u n i fas esse
120
n o v e r u n t . I m i t a t i sunt Angelos sanetos e t i a m sancti homines
Dei. N a m Paulus et Barnabas i n L y c a o n i a facto q u o d a m m i r a c u l o
sanitatis p u t a t i sunt d i i , eisque L y c a o n i i victimas i m m o l a r e volue­
runt; q u o d a se h u m i l i pietate removentes eis i n quem crederent
121
annuntiaverunt D e u m . Nec ob a l i u d fallaces i l l i superbe s i b i hoc
exigunt, n i s i q u i a vero Deo deberi sciunt. N o n e n i m re vera, ut ait
P o r p h y r i u s et n o n n u l l i putant, cadaverinis nidoribus, sed divinis
122
honoribus g a u d e n t . C o p i a m vero n i d o r u m m a g n a m habent undi-
que, et si a m p l i u s vellent, ipsi sibi poterant exhibere. Q u i ergo divi­
n i t a t e m sibi arrogant spiritus, non cuiuslibet corporis fumo, sed
supplicantis animo deleetantur, c u i decepto subiectoque dominen-
tur, intereludentes iter ad D e u m v e r u m , ne sit h o m o illius sacri­
ficium, d u m sacrificatur c u i p i a m praeter i l l u m .
119
Usp. P L A T O N , Time] 39 e—41 a; PLOTIN, Eneade 5, 8, 3.
12u
Suci 13, 16; Otk 19, 10. 22, 9.
121
Dj 14, 10—17.
122
Osim PORFIRIJA (nav. mj.), usp. PLOTIN, En. 3, 4, 6. 3, 5, 6.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 18-19 729
misle da je časnije) na one č u d o t v o r a č k e , — zašto ne žele vjerovati
pisanim svjedočanstvima o našim č u d e s i m a , kojima se duguje to veća
vjera koliko je iznad sviju velik onaj kojemu jedinome ona n a l a ž u da
treba žrtvovati?
1 9 . O n i pako koji misle, kako ove vidljive žrtve pristaju ostalim K o j i je r a z l o g v i ­
. dljivoj žrtvi, koju
bogovima, dok Njemu, kao nevidljivomu, većemu i boljem, priliče prema nauku istin­
119 ske vjere — t r e b a
nevidljive, veće i bolje žrtve (kao što su službe čista uma i dobre volje) ) prinositi jednom
istinitom i nevidlji­
doista ne znaju kako su ove znaci onih kao što su izgovorene riječi
vom Bogu
znaci stvari. Z b o g toga, kao što svojim molitvama i hvalama upu­
ćujemo njemu riječi koje označavaju one zbiljske stvari koje mu
u srcu prinosimo, isto tako žrtvujući trebamo znati, da se vidljiva žrtva
ne smije prinositi nikomu drugomu osim njemu, kojemu nevidljivom
žrtvom u svojim srcima trebamo biti mi sami. Tada nam odobravaju
te se s nama raduju (i p o m a ž u nam u tome onoliko koliko je u njiho­
voj moći) i anđeli i ostale višnje sile, oni što su moćniji samom svojom
dobrotom i p o b o ž n o š ć u . Ushtjednemo li njih tako štovati, oni to rado
ne primaju, te kad su tako poslani ljudima da ovi osjete njihovu n a z o č ­
nost, to i m i najotvorenije zabranjuju. O tome postoje potvrde u Sve­
tome pismu (34). Neki mišljahu kako anđele treba počastiti, bilo obo­
žavanjem bilo žrtvovanjem koje se duguje Bogu, nu anđeli ih opome-
nuše i naložiše i m da štuju onoga kojega je jedinog — kao što su znali
120
— dopušteno štovati. )
A svete su a n đ e l e nasljedovali i sveti Božji ljudi. K a d ono Barnaba
i Pavao učiniše č u d o ozdravljenja u L i k a o n i j i , ljudi pomisliše kako su
oni bogovi te i m h o ć a h u žrtve prinijeti; ali oni, odbivši takvo što u po­
121
niznoj p o b o ž n o s t i , najaviše im Boga, u kojega trebaju vjerovati ).
A l i oni himbeni zlodusi zahtijevaju oholo za sebe takvu žrtvu samo
zbog toga što znaju da se ona duguje istinskomu Bogu. Jer oni se
u stvari ne raduju (kao što misli Porfirije i mnogi drugi) vonjevima tru­
122
pala, nego b o ž a n s k i m p o č a s t i m a . ) O n i , naime, posvuda imaju veliko
obilje takvih vonjeva, te ako bi ih ushtjeli više, mogli bi sebi to i p r i ­
baviti. D a k l e , dusi koji sebi prisvajaju b o ž a n s k e počasti, ne vesele se
dimu bilo kojeg tijela, nego duši molitelja, kojim vladaju, kad ga ob­
manu i podvrgnu, zapriječivši mu put do istinskoga B o g a , kako čovjek
ne bi postao ž r t v o m njemu, dok žrtvuje k o m u drugomu osim njemu.
(34) O zadaći anđela u povijesti čovjekova spasenja Augustin drži što
i otačka predaja: npr. Klement Rimski, / Cor 34, 5; Herma, Pastir, Vis. 3, 4, 1;
Origen, De princ. 1, Praef. 10.
 730 D E CIV. D E I 10, 20-21 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 20-21 731

Homo Christus 20. U n d e verus ille M e d i a t o r , i n q u a n t u m f o r m a m servi acci- 20. Otuda i istinski Posrednik (ukoliko primivši l i k ) sluge po- 123
o najvišoj i istin-
unura sacnfi- ' ^ 124
stade posrednikom između Boga i ljudi, čovjek Isus K r i s t ) , dok j^post^Posr^X^
cium etiam in piens 1 2 3
m e d i a t o r effectus est D e i et h o m i n u m , h o m o C h r i s t u s i z m e đ u B a 1 u d l
figura 124
u obliku Boga prima žrtvu zajedno s Ocem, s kojim je i jedan B o g ) , °g U
" Iesus , c u m i n f o r m a Dei sacrificium c u m Patre sumat, c u m quo
ipak je više volio u obliku sluge biti žrtvom negoli je primati, kako ni
et unus Deus est, t a m e n i n f o r m a servi sacrificium m a l u i t esse
po toj prigodi ne bi bilo tko pomislio da treba žrtvovati bilo kojemu
q u a m sumere, ne vel hac occasione q u i s q u a m existimaret cuilibet
stvoru. Time je on i svećenik koji prinosi žrtvu i sama žrtva. I ushtio je
sacrificandum esse creaturae. Per hoc et sacerdos est, ipse offerens,
da tomu činu svakodnevno svetotajstvo bude žrtva crkve koja kao
ipse et oblatio. C u i u s r e i s a c r a m e n t u m c o t i d i a n u m esse voluit 125
tijelo kojemu je On glava, po njemu je naučila prinositi sebe s a m u . )
Ecclesiae sacrificium, quae c u m ipsius capitis corpus sit, se i p s a m
125
A ta je istinska žrtva imala mnogostruke i različite znakove u ž r t v a m a
per i p s u m discit o f f e r r e . H u i u s v e r i sacrificii m u l t i p l i c i a varia-
svetaca prijašnjeg doba, jer ovo se jedno n a z n a č i v a l o mnogim oblicima,
que signa erant sacrificia p r i s c a sanctorum, c u m hoc u n u m per
kao što se mnogim riječima izriče jedna stvar, kako bi se istaknula
m u l t a figuraretur, t a m q u a m verbis m u l t i s res u n a diceretur, ut 126

126
a bez d o s a đ i v a n j a . ) Pred tom najvišom i istinskom žrtvom ustuk­
sine fastidio m u l t u m c o m m e n d a r e t u r . H u i c s u m m o veroque sa- A
nule su sve lažne žrtve ( 3 5 ) .
crificio c u n c t a sacrificia falsa cesserunt.

21. N a stanovito i unaprijed o d r e đ e n o vrijeme, demonima je O mjeri m o ć i koja

je d a n a d e m o n i m a ,
dana m o ć da u ljudi koje su zaposjeli p o b u đ u j u silničku mržnju protiv k a k o b i se p o d n o ­
Martyres heroes 21. M o d e r a t i s autem praefmitisque temporibus e t i a m potestas šenjem muka pro­
sunt nostri. . , . ., . , . . . .
Božjega grada, i ne samo što primaju žrtve od onih koji i m ih prinose slavili sveci, koji
p e r m i s s a daemonibus, ut h o m i n i b u s quos possident excitatis i n i - i zahtijevaju od onih koji su voljni, nego ih čak žestokim progonima u z d u š n e duhove po-
b i j e d i š e , ne u g a đ a ­
m i c i t i a s adversus D e i c i v i t a t e m tyrannice exerceant sibique sacri- iznuđuju od onih koji nisu voljni, što opet ne samo da nije pogibeljno n j e m n j i m a , nego
c c 2 9 5 po samu crkvu nego je zapravo i korisno, jer se tima ispunjava broj ustrajnošću u Bogu
ficia n o n s o l u m ab offerentibus sumant et a v o l e n t i / b u s expetant,
127

v e r u m e t i a m ab invitis persequendo violenter extorqueant, non
P L
299 s o l u m p e r n i c i o s a n o n est, sed e t i a m u t i / l i s i n v e n i t u r Ecclesiae, ut
127
m a r t v r u m n u m e r u s i m p l e a t u r ; quos civitas D e i tanto clariores
et honoratiores cives habet, quanto fortius adversus impietatis
a s m
peccatum e t usque a d sanguinem c e r t a n t . H o s m u l t o elegan-
tius, si ecclesiastica loquendi consuetudo pateretur, nostros heroas
vocaremus. H o c e n i m n o m e n a Iunone d i c i t u r t r a c t u m , q u o d
m u č e n i k a ) , koje, zatim, Božji grad smatra to slavnijim i časnijim
g r a đ a n i m a što se hrabrije bore protiv grijeha b e z b o ž n o s t i , sve do proli-
128
javanja vlastite k r v i ) .
K a d bi to dopustio crkveni običaj izricanja, takve bismo mnogo pri­
kladnije nazvali svojim herojima. Kažu kako to ime potječe od Junone,
jer se Junona grčki zove "Hpa (Hera), te se stoga ne znam koji njezin
sin — prema grčkim p r i č a m a — nazvao H e r o s ; a skrovito značenje A

graece l u n o "Hpa appellatur, et ideo nescio quis filius eius secun­ te priče je u tome što se zrak (aer) pripisuje J u n o n i , gdje hoće da 8

d u m G r a e c o r u m fabulas H e r o s fuerit nuncupatus, hoc videlicet 129

veluti m y s t i c u m significante fabula, q u o d aer I u n o n i deputetur,
129
u b i volunt c u m daemonibus heroas h a b i t a r e , quo n o m i n e appel-
lant alicuius m e r i t i animas defunctorum. Sed a c o n t r a r i o martyres
n o s t r i heroes nuncuparentur, s i , ut d i x i , usus ecclesiastici sermo-
a t
nis admitteret, n o n q u o eis esset c u m daemonibus i n aere socie-
tas, sed q u o d eosdem daemones, i d est aerias vincerent potesta­
tes et i n eis i p s a m , q u i d q u i d putatur significare, Iunonem, quae
n o n usquequaque inconvenienter a poetis i n d u c i t u r i n i m i c a virtu-
tibus et c a e l u m petentibus v i r i š fortibus invida. Sed rursus ei suc-
heroji prebivaju zajedno s d e m o n i m a , ) a imenom heroja nazivaju
duše umrlih značajnika. Nego (kao što već rekoh) — kad bi to običaj
crkvenog izričaja dopustio — onda bi, nasuprot tome, naši mučenici
bili nazvani herojima, ne zbog toga što su u društvu s demonima u zraku,
nego što su pobijedili dotične demone, naime te uzdušne sile a u njima
i samu Junonu (pa što god ona značila), a koju opet pjesnici nisu posve
neprilično označili kao neprijateljicu vrlinama i zavidnu hrabrim
m u ž e v i m a koji teže nebu. A l i Vergilije j o š jednom p o p u š t a i njoj se
nesretno predaje, pa iako ona u njega kaže

4
et] etiam M.
c
quod M .
(35) V. bilj. 11. Samo Krist, kao Bog i čovjek, može ljudske i zemne vred­
123
note uzdići do božanskog svijeta i posvetiti ih u pravom smislu.
Fil 2, 6.
124
1 T i m 2, 5.
125 A Zakon cara Konstantina zabranjivao je p r i n o š e n j e ž r t a v a na javnim mjestima i u hramovima,
Usp. E f 4, 15; K o l 1, 18. dok takvi obredi bijahu d o p u š t e n i u privatnim k u ć a m a . A l i Teodozije (392) zabrani i jedne
126
Usp. A U G U S T I N , Contra adv. Leg. et proph. 1, 38. i druge obrede, k a ž n j i v e kao č i n izdaje.
127
0tk 6, 11; usp. T E R T U L I J A N , Apolog. 50. A I n a č e nije poznat ni jedan sin b o ž i c e Here takvog imena.
123
Heb 12, 4. B M o g u ć e je da je ime Hera vezano etimologijski s r i j e č j u i p c ^ (heroj), ali kako Augustin te
129 obje riječi povezuje s riječju zrak (aer), on o č i g l e d n o p r o m i č e posve n a s u m i č n e etimologije,
Usp. gore 4, 10. kakve u starini bijahu u o b i č a j e n e v e ć od Platona (Kratil), a osobito medu stoicima.
 10, 21-22 O DRŽ. BOŽJOJ 10, 21-22 733
732 D E CIV. D E I

c u m b i t infeliciter ceditque V e r g i l i u s , ut, c u m apud e u m i l l a dicat: »Ja sam svladana evo Enejom,«i30)
Vincor ab Aenea °, 13 Helen samoga Eneju opominje, t o b o ž e vjerskim savjetom i kaže mu:
i p s u m Aenean admoneat Helenus quasi consilio religioso et dicat: » J u n o n i rado obriči žrtve i darima smjernima gledaj
131

Iunoni cane vota libens, dominamque potentem Gospođu moćnu pridobit.« )

131
Supplicibus sup era donis .
E x q u a opinione P o r p h y r i u s , quamvis n o n ex sua sententia, sed
ex a l i o r u m , dicit b o n u m deum vel genium n o n venire i n h o m i n e m ,
132
n i s i m a l u s fuerit ante p l a c a t u s ; t a m q u a m f o r t i o r a sint a p u d
eos n u m i n a m a l a q u a m bona, quando q u i d e m m a l a i m p e d i u n t adiu-
t o r i a b o n o r u m , n i s i eis placata dent l o c u m , malisque nolentibus
bona prodesse n o n possunt; nocere autem m a l a possunt, n o n s i b i
valentibus resistere bonis. N o n est ista verae veraciterque sanctae
religionis v i a ; n o n sic l u n o n e m , hoc est aerias potestates p i o r u m
v i r t u t i b u s invidentes, n o s t r i martyres vincunt. N o n o m n i n o , si
dići usitate posset, heroes n o s t r i supplicibus donis, sed v i r t u t i b u s
divinis H e r a m superant. C o m m o d i u s quippe S c i p i o Africanus est
cognominatus, q u o d virtute A f r i c a m vicerit, q u a m si hostes donis
placasset, ut parcerent.
Prema takvom mišljenju (iako to nije njegovo vlastito, nego mnijenje
drugih) i Porfirije govori kako dobar bog i l i genije ne ulazi u čovjeka
132
prije nego se ne udobrovolji onaj o p a k i ; ) kao da su u njih j a č a zla
b o ž a n s t v a negoli dobra, kad već zla sprečavaju p o m o ć dobrih, ukoliko
sama nisu udobrovoljena te i m ustupaju mjesto, pa tako ako zla bo­
žanstva ne ushtjednu, ona dobra ne mogu koristiti; d o č i m zla mogu
n a š k o d i t i , jer dobra nisu dostatno jaka da i m se suprotstave. A takav
nije put istinite i istinski svete vjere; tako naši mučenici ne pobjeđuju
Junonu, to jest: u z d u š n e sile koje zavide vrlinama p o b o ž n i k a . I u o p ć e
(ako se po porabi m o ž e ovako reći) naši heroji ne n a d m a š u j u H e r u
moliteljskim darovima, nego b o ž a n s k i m vrlinama (36). I svakako je
više s pravom Scipion stekao nadimak Afrikanac zbog toga što je v r l i ­
n o m pobijedio A f r i k u , nego d a je neprijatelje udobrovoljio darovima
da ga p o š t e d e .

22. Božji ljudi istinskom p o b o ž n o š ć u svrgavaju, izgonom zloga odakle potječe sve-
133

in Christo me- 22. V e r a pietate homines D e i a e r i a m potestatem i n i m i c a m c o n
chatore purga- . . . . . .
tio et vita ae-
133
t r a r i a m q u e pietati exorcizando e i c i u n t , n o n placando, omnesque
n
cc 296 SUnt
temptationes adversitatis eius v i n c u n t orando n o n i p s a m , sed D e u m
PL 300 s u u m / adversus i p s a m . N o n e n i m a l i q u e m v i n c i t aut subiugat
n i s i societate peccati. I n eius ergo nomine v i n c i t u r , q u i h o m i n e m
assumpsit egitque sine peccato, ut i n ipso sacerdote ac sacrificio
fieret r e m i s s i o p e c c a t o r u m , i d est per M e d i a t o r e m D e i et h o m i n u m ,
134
h o m i n e m C h r i s t u m I e s u m , per q u e m facta p e c c a t o r u m purga-
tione r e c o n c i l i a m u r Deo. N o n e n i m n i s i peccatis homines sepa-
r a n t u r a Deo, q u o r u m i n hac v i t a n o n fit nostra virtute, sed d i v i n a
miseratione purgatio, per i n d u l g e n t i a m illius, n o n per n o s t r a m po­
t e n t i a m ; q u i a et i p s a quantulacumque virtus, quae d i c i t u r nostra,
i l l i u s est nobis bonitate concessa. M u l t u m autem nobis i n hac
carne tribueremus, n i s i usque ad eius depositionem sub venia
viveremus. P r o p t e r e a ergo nobis per M e d i a t o r e m praestita est
gratia, ut p o l l u t i carne peccati carnis peccati s i m i l i t u d i n e munda-
1 3 5
r e m u r . H a c D e i gratia, qua i n nos ostendit m a g n a m misericor-
1 3 6
d i a m s u a m , et i n hac v i t a per fidem regimur, et post hane
v i t a m per i p s a m speciem i n c o m m u t a b i l i s veritatis ad perfeetio-
n e m p l e n i s s i m a m perducemur.
duha, onu u z d u š n u s i l u ) , neprijateljsku i o p r e č n u poboznosti, a ne protiv demona i
nekim umirivanjem; i sve kušnje njezina neprijateljstva pobjeđuju P
Snsko °ottš&nje
s r c a
oni ne molitvom njoj samoj, nego svojemu B o g u , a protiv nje. Naime,
ona ni jednoga čovjeka niti svladava niti podvrgava, ukoliko joj se on
ne pridruži u grijehu. D a k l e , pobjeđuje se u ime onoga koji je uzeo
čovjekov lik i živio bez grijeha, da bi kao svećenik i žrtva ujedno
postigao oprost grijeha, naime: preko posrednika i z m e đ u Boga i ljudi,
134
čovjeka Isusa K r i s t a ) , po kojem se čistimo od grijeha i izmirujemo
s B o g o m . Jer jedino se grijesima ljudi odvajaju od B o g a , a očišćenje
od njih u ovome životu ne postiže se n a š o m vrlinom, nego b o ž a n s k i m
smilovanjem, njegovom d o b r o s t i v o š ć u , a ne n a š o m m o ć i ; jer i bilo
koja vrlina (koliko god sitna), koja se zove n a š o m , darovana je od
njegova izobilja. M n o g o bismo toga pripisali sebi dok smo u ovoj
puti, kad ne bismo sve do njezina odlaganja živjeli u pomilovanju.
Stoga nam je u Posredniku darovana milost da se mi okaljani g r e š n o m
135
puti očistimo preko nalike (similitudo) grešne p u t i . )
Po toj Božjoj milosti, kojom je pokazao svoje veliko milosrđe prema
136
n a m a , ) vjera upravlja nama u ovome životu, a nakon ovoga života
do najpotpunijeg savršenstva dovest će nas sam prizor neizmjenjive
istine.

130
V E R G I L I J E Aen. 7, 310.
131
V E R G I L I J E , Aen. 3, 438—39.
132
Iz De regr. an. (Bidez, o. c. fr. 5). (36) Ovdje se klasičnom idealizmu, kao podržavatelju apstraktnih i me­
133
Usp. E f 2, 2. tafizički unaprijed definiranih vrijednosti, kao i magijskom mnogoboštvu,
134
1 T i m 2, 5. branitelju uzaludnog čišćenja, krajnjom jasnoćom suprotstavljaju načela kršćan­
135
R i m 8, 3. skog operativnog realizma, kako su ih izložili istočni umnici, npr. Origen, De
136 princ. 3, 6, 1 ili Grgur Niski, Or. ait. 6, 2-4; 15, 1-3).
Usp. Tit 2, 5.
 734 D E CIV. D E I 10, 23-24 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 2 3 - 2 4 735

An doceat Por- 23. D i c i t e t i a m P o r p h v r i u s divinis oraculis fuisse
phynus princi- , . . , . •,
piis nos pur- nos n o n p u r g a r i lunae teletis atque soliš, ut hmc ostenderetur nul-
g a n
' l o r u m d e o r u m teletis h o m i n e m posse p u r g a r i . C u i u s e n i m teletae
purgant, s i lunae solisque n o n purgant, quos i n t e r caelestes deos
praecipuos habent? Denique eodem dicit oraculo expressum p r i n -
c i p i a posse purgare, ne forte, c u m d i c t u m esset n o n purgare tele­
tas soliš et lunae, alicuius alterius dei de t u r b a valere a d purgan-
d u m teletae crederentur. Quae autem dicat esse p r i n c i p i a t a m q u a m
Platonicus, n o v i m u s . D i c i t e n i m D e u m P a t r e m et D e u m F i l i u m , q u e m
graece appellat p a t e r n u m i n t e l l e c t u m vel paternam m e n t e m ; de
Š p i r i t u autem Sancto aut n i h i l aut n o n aperte a l i q u i d d i c i t ;
quamvis q u e m a l i u m dicat h o r u m m e d i u m , n o n intellego. S i e n i m
t e r t i a m , sicut Plotinus, u b i de tribus p r i n c i p a l i b u s substantiis
138
d i s p u t a t , animae n a t u r a m e t i a m iste vellet intellegi, n o n utique
diceret h o r u m m e d i u m , i d est Patris et F i l i i m e d i u m . Postponit
139
quippe Plotinus animae n a t u r a m paterno i n t e l l e c t u i ; iste autem
c u m dicit m e d i u m , n o n postponit, sed interponit. E t n i m i r u m hoc
responsum 23. Č a k i Porfirije kaže, kako je b o ž a n s k o p r o r o š t v o odgovorilo, O p o č e l i m a od ko­
jih prema nauku
da se mi ne m o ž e m o očistiti tajnim obredima Mjeseca i Sunca, a kako platonika ovisi o č i ­
šćenje duše
bi time dokazao da se čovjek ne m o ž e očistiti nikakvim skrovitim
obredima bilo kojih bogova. Jer čiji onda otajni obredi (teletae) mogu
očistiti, ako več ne mogu oni Mjeseca i Sunca, koje najviše cijene od
svih nebeskih bogova? O n kaže kako je d o t i č n i m p r o r o š t v o m objašnjeno,
da samo počela (principia) mogu očistiti, kako tkogod ne bi povjerovao
— kad je več rečeno da tajni obredi Sunca i Mjeseca ne očišćuju —
kako očišćenje može izvršiti neki drugi bog iz gomile b o ž a n s t a v a . A
137 mi znamo što on kao platonik smatra počelima. Kaže, naime, B o g
otac i B o g sin, kojega grčki naziva očinskim razumom i l i očinskim
1 3 7 )
umom ; d o č i m o D u h u svetom, on i l i ne kaže ništa i l i ne kaže ništa
otvoreno; iako sam ne s h v a ć a m o kome drugome govori kad je riječ
A
o onome tko je i z m e đ u njih dvojice . Jer, da je htio (poput Plotina kad
138
raspravlja o tri glavna bivstva )) da se treće shvati kao narav duše
(animae natura), onda ne bi rekao » p o sredini i z m e đ u dvojice«, to
jest i z m e đ u Oca i Sina. Jer Plotin narav duše stavlja ispod očinskoga
139

dixit, ut potuit sive ut voluit, q u o d nos S a n c t u m S p i r i t u m , nec
c c 2 9 7
Patris t a n t u m nec F i l i i t a n / t u m , sed utriusque S p i r i t u m d i c i m u s .
L i b e r i s e n i m verbis l o q u u n t u r p h i l o s o p h i , nec i n rebus a d intelle­
g e n d u m difficillimis ofTensionem r e l i g i o s a r u m a u r i u m pertimescunt.
N o b i s autem a d c e r t a m regulam l o q u i fas est, ne v e r b o r u m licen-
tia e t i a m de rebus, quae his significantur, i m p i a m gignat opinio-
nem.
r a z u m a ; ) d o č i m kad Porfirije kaže po sredini, on ne stavlja ispod,
nego i z m e đ u . I svakako je to rekao, kako je već mogao i l i kako je
ushtio, isto kao kad i mi k a ž e m o D u h sveti, ne samo O c a i l i samo
Sina, nego D u h obojice. Naime, filozofi se dosta slobodno služe
riječima, i b a š se ne boje povrijediti uši vjernika u stvarima koje je
veoma teško shvatiti. N a m a je opet d u ž n o s t govoriti u skladu sa
čvrstim pravilom, kako raspuštenost u riječima ne b i dovela do
b e z b o ž n a mnijenja što se tiče stvari koje označuju same te riječi (37).

e d n o m e 1 tin
24. I tako, mi ne govorimo o dva i l i o tri počela kad govorimo 9 i , ^ "
° . . skom p o č e l u , koje
o B o g u , kao što nam nije d o p u š t e n o govoriti ni o dvama ih trima bogo- jedino č i s t i i obnav-
l j a l j u d s k u n a r a v
vima, iako govoreći o bilo kojemu od njih (ili o O c u i l i o Sinu i l i
Christi incarna- 24. N o s itaque i t a n o n d i c i m u s duo vel t r i a p r i n c i p i a , / c u m de
o D u h u svetomu), ispovijedamo da je svaki od njih B o g , ali ipak ne
tione atque hu- . x
. r r > i A

miiitate purga- Deo l o q u i m u r , sicut nec duos deos vel tres nobis l i c i t u m est dicere, k a ž e m o kao sabelijanski z a š l a c i , da je Otac isto što i Sin i da je D u h
140

PL^OI q u a m v i s de unoquoque loquentes, v e l de Patre vel de F i l i o vel de sveti isto što i Otac i S i n , ) nego Otac je otac Sinu, Sin je sin O c u ,
Š p i r i t u Sancto, e t i a m s i n g u l u m quemque D e u m esse fateamur, dok je D u h sveti duh i O c a i Sina, ali nije ni Otac ni Sin. Stoga je
nec dicamus tamen q u o d haeretici Sabelliani, e u m d e m esse Pa­ istinito r e č e n o , da se čovjek ne m o ž e očistiti drukčije nego p o č e l o m ,
t r e m , q u i est et F i l i u s , et e u m d e m S p i r i t u m S a n c t u m , q u i est et iako je u filozofa r e č e n o m n o ž i n s k i — p o č e l i m a .
i 4
Pater et F i l i u s ° , sed P a t r e m esse F i l i i P a t r e m , et F i l i u m Patris F i ­
l i u m , et P a t r i s et F i l i i S p i r i t u m S a n c t u m nec P a t r e m esse nec

(37) Teološki govor mora biti uvijek jasan i točan. Augustin je savjesno
proučio pitanje jezika općenito a teološkog govora napose. Za teža je područ­
ja izložio teškoće i postavio pravila: npr. De Trin. 5-7.

A Taj Porfirijev navod o kojem Augustin govori nalazi se u djelu Ć i r i l a Aleksandriiskog

(Contra Iulianum, 8 ) . Porfirije navodi Platonovo mnijenje o tri p o č e l a (principia, a P X & 0 , od
r

137 kojih je t r e ć e D u š a n T O V Ko'op.ou i W X ^ , š t o Augustin prevodi kao natura animae. Neopla-

Iz De regr. an. (Bidez o. c, fr. 8). t o n i č k o Trojstvo C i r i l opisuje ovako: » P l a t o n k a ž e da bivstvo Boga tvori tri samostojnosti
138
P L O T I N Eneade 5, 1. (hypostaseis, osobe): n a j v i š i B o g , koji je D o b r o ; nakon njega, na drugome mjestu, dolazi
139 Tvorac (Demiourgos), dok je na t r e ć e m mjestu D u š a s v i j e t a . «
P L O T I N , Eneade 5, 1, 3. 6. 7.
140 A V i d i knjiga 11,10. R i j e č je o hereticima iz III st., koji su tri osobe t u m a č i l i kao moduse
Usp. T E R T U L I J A N , Adv. Prax. 2. 9. b o ž a n s k e djelatnosti.
 736 DE CIV. D E I 10, 2 4
F i l i u m . V e r u m itaque d i c t u m est n o n p u r g a r i h o m i n e m n i s i p r i n -
cipio, quamvis p l u r a l i t e r apud eos sint dicta p r i n c i p i a . Sed subdi-
tus P o r p h y r i u s invidis potestatibus, de quibus et erubescebat, et
eas libere redarguere formidabat, noluit intellegere D o m i n u m
C h r i s t u m esse p r i n c i p i u m , cuius incarnatione purgamur. E u m quip-
pe i n i p s a carne contempsit, q u a m propter sacrificium nostrae
141
purgationis a s s u m p s i t , m a g n u m scilicet sacramentum ea super-
bia n o n intellegens, q u a m sua ille h u m i l i t a t e deiecit verus beni-
gnusque JVlediator, i n ea se ostendens mortalitate m o r t a l i b u s ,
q u a m m a l i g n i fallacesque mediatores non habendo se superbius
extulerunt miserisque h o m i n i b u s a d i u t o r i u m deceptorium velut i m ­
mortales m o r t a l i b u s promiserunt. B o n u s itaque verusque M e d i a ­
tor ostendit peccatum esse m a l u m , n o n carnis substantiam vel
n a t u r a m , quae c u m a n i m a h o m i n i s et suscipi sine peccato potuit
et haberi, et m o r t e deponi et i n melius resurrectione m u t a r i ;
nec i p s a m m o r t e m , quamvis esset poena peccati, q u a m tamen p r o
nobis sine peccato ipse persolvit, peccando esse v i t a n d a m , sed
potius, si facultas datur, p r o i u s t i t i a perferendam. Ideo e n i m sol-
vere potuit m o r i e n d o peccata, q u i a et mortuus est, et n o n p r o suo
peccato. H u n e ille Platonicus n o n cognovit esse p r i n c i p i u m ;
n a m cognosceret p u r g a t o r i u m . Neque e n i m caro p r i n c i p i u m est
aut a n i m a h u m a n a , sed V e r b u m per quocl facta sunt
a v
N o n ergo caro per se i p s a mundat, sed per V e r b u m a quo
suscepta est, c u m Verbum caro factum est et habitavit in nobis .
N a m de carne sua m a n d u c a n d a mystice loquens, c u m h i q u i n o n
c c 29
8 intellexerunt offensi / recederent dicentes: Durus est hic sermo,
quis eum potest audirel respondit manentibus ceteris: Spiritus
est qui vivificat, caro autem non prodest quicquam . 145
Principium
ergo suscepta a n i m a et carne et a n i m a m c r e d e n t i u m m u n d a t et
carnem. Ideo quaerentibus Iudaeis quis esset respondit se esse
1 4 6
p r i n c i p i u m . Q u o d utique carnales, infirmi, peceatis o b n o x i i et
ignorantiae tenebris o b v o l u t i nequaquam percipere possemus, n i s i
ab eo m u n d a r e m u r atque sanaremur per hoc quod eramus et n o n
147
eramus. E r a m u s e n i m homines, sed i u s t i non e r a m u s ; i n i l l i u s
PL 302 autem incarnatione natura h u m a n a erat, sed iusta, n o n p e c / c a t r i x
erat. H a e c est mediatio, q u a m manus lapsis iacentibusque porrecta
1
suo isp. CC.
' ipsam M.
141
Usp. P O R F I R I J E , Protiv kršć., fr. 94 Harnach.
142
Usp. Iv 10, 17—18.
143
Iv 1, 3.
144
1v 1, 14.
145
Iv 6, 63.
146
Usp. Iv 8, 25; A U G U S T I N , In Io Ev. tr. 38.
147
Usp. A U G U S T I N , Ep. 140, 10.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 24 737
N u , Porfirije bijaše p o d l o ž a n onim zavidljivim silama, kojih se i sramio,
a istodobno se i plašio da ih slobodno opovrgne, i nije htio shvatiti da je
Gospodin Krist ono počelo kojega nas utjelovljenje čisti. Zapravo,
Porfirije je prezreo Krista u samoj puti, koju je O n uzeo zbog žrtve
141
radi našeg o č i š č e n j a , ) ne shvaćajući tako veliko svetotajstvo zbog
one oholosti koju je u svojoj poniznosti odbacio istinski i dobrohotni
Posrednik, pokazavši se u toj smrtnosti smrtnicima, koju opaki i himbeni
posrednici nisu imali, ali su se oholili pred bijednim smrtnicima
i obećavali poput besmrtnika njima smrtnicima p o m o ć koja bijaše
prijevara. I tako je dobri i istinski Posrednik pokazao da je grijeh
zloB ? ne bivstvo i l i narav puti; koja je s čovjekovom d u š o m m o ž e
a
i primiti i održati bez grijeha, dok se smrću može odložiti i u s k r s n u ć e m
142
nabolje i z m i j e n i t i ; ) isto tako ni smrt, iako je kazna za grijeh (koju je
On bez grijeha radi nas podnio) ne treba izbjegavati griješenjem,
1 4 2
nego — ako se pruži prigoda — valja radi pravde i njome umrijeti (38).
A O n nas je stoga mogao svojom smrću otkupiti od grijeha, jer je
i umro i nije zbog svojega grijeha.
a u
Nu taj piatonik nije priznao njega kao p o č e l o ; jer onda bi ga priznao
i kao očistitelja. A ni put nije počelo, kao ni ljudska d u š a , nego je ono
143
Riječ, » p o kojoj je sve n a č i n j e n o « ^ . Naime, put sama po sebi ne čisti,
143
nego po Riječi, od koje je preuzeta, kad je »Riječ tijelom postala i stano­
omnia . 1 4 4
vala m e đ u n a m a « . ) Jer kad je otajnim n a č i n o m govorio o jedenju
144 svojega tijela, i kad su oni koji ne razumijevahu uvrijeđeni ustuknuli
govoreći: »Tvrd je ovo govor! T k o ga m o ž e slušati?«, odgovorio je
ostalima koji su ostali: » D u h je onaj koji oživljava, a tijelo ne vrijedi
ništa.« ) 145
Dakle, počelo — primivši dušu i put, očišćuje i dušu i put vjernika.
Stoga, kad ga Židovi upitaše tko je, on odgovori da je p o č e l o
U6 c
(principium) ) . Načinjeni od puti kakvi jesmo, slabašni, skloni
grijehu te ovijeni mrakom neznanja, mi to počelo ne bismo nikad
uzmogli shvatiti, da nas O n nije očistio i izliječio, onim što smo bili
147
i o n i m što nismo bili. B i l i smo ljudi, ali ne bijasmo pravedni; ) dok
u njegovu utjelovljenju bijaše ljudska narav, ali pravedna, a ne grešnička.
To je posredovanje kojim je p r u ž e n a ruka onima što su posrnuli
(38) Nepremostiv jaz između neoplatonizma, to jest apstraktnog idealiz­
ma, i kršćanstva uzrokovan je različitim vrednovanjem tijela ili općenito zem­
lje: za neoplatoničke filozofe tijelo je nešto promašeno, palo i naprosto grešno,
dok je kršćanima veličina koja uvjetuje i pokreće naprijed postojeću povijest
spasenja: usp. stav Grgura Niskog, Or. ait. 15-18, nasuprot Amelija, Celsa
pa i Plotina.
B O v a je izjava usmjerena protiv manihejaca, koji su samo tijelo smatrali u biti zlim. A sam
je Augustin u mladosti pripadao toj sljedbi.
C Kristov odgovor na pitanje tko je on jest dvosmislen u g r č k o m izvorniku (Ivan, 8,25):
» T"T]V aprnv o-u. Kal XaXw &|uv « (Standardan latinski prijevod glasi: Principium, qui et
loquor vobis). G r č k a r e č e n i c a m o ž e z n a č i t i » O n o š t o vam rekoh u p o č e t k u « ili » Z a š t o vam
u o p ć e g o v o r i m ? « (ili » Z a š t o bih vam u o p ć e g o v o r i o ? « , L j . R u p č i ć ) . I n a č e se t u m a č i i prevoditelji
ne s l a ž u o^o z n a č e n j a toga mjesta. Vulgata unosi novu n e j a s n o ć u , jer prevodi kao principium
— tTjv a p x ^ v , š t o u latinskom m o ž e biti i nominativ, kako Augustin i s h v a ć a , pa otuda
i odgovor » J a sam p o č e l o « , iako je Augustinov prijevod g r a m a t i č k i n e m o g u ć .
 738 DE CIV. D E I 1 0 , 24-25
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 24-25 739

est; h o c est semen d i s p o s i t u m per Angelos, i n q u o r u m edictis
et lex dabatur, q u a et unus Deus coli iubebatur et h i c M e d i a t o r
1 4 8
venturus p r o m i t t e b a t u r .
i pali; to je sjeme pripremljeno po a n đ e l i m a , u čijim je nalozima
i zakon dan, kojim je n a r e đ e n o štovati jednoga Boga i o b e ć a n
1 4 8
Posrednik koji će d o ć i ) (39).

An quandoque 25. H u i u s sacramenti fide etiam lusti antiqui m u n d a r i p i e v i - 25. Vjerom u ovo svetotajstvo mogli su se i drevni pravednici S v i su s v e c i i z r a z ­
d o b l j a z a k o n a te i z
psalmista an- _ T
očistiti živući p o b o ž n o — ne samo prije nego što je dan zakon ž i d o v s k o ­ ranijih stoljeća bili
ceps sit inter vendo potuerunt, n o n s o l u m antequam lex populo Hebraeo daretur opravdani u sveto-

SmmqUe V 1
(neque e n i m eis praedicator Deus v e l Angeli defuerunt), sed ipsius
mu puku (jer njima nije nikad uzmanjkao ni propovjednik Bog, ni
njegovi anđeli) nego i u doba samog zakona, iako se u znacima duhovnih
tajstvu i vjeri K r i ­
stovoj
quoque legis temporibus, quamvis i n figuris r e r u m s p i r i t a l i u m
stvari činilo kao da se obećaju putenine (carnalia), zbog čega se
habere videretur p r o m i s s a carnalia, propter quod Vetus d i c i t u r 149

149
i naziva Starim zavjetom. ) Jer već tada postojahu proroci, preko
T e s t a m e n t u m . N a m et Prophetae tune erant, per quos, sicut
kojih je — kao i preko a n đ e l a — propovijedano isto obećanje, a jedan
per Angelos, eadem p r o m i s s i o praedicata est, et ex i l l o r u m n u m e r o
od njih bijaše i onaj kojega malo prije spomenuh onu veliku i b o ž a n s k u
erat, cuius t a m m a g n a m d i v i n a m q u e sententiam de b o n i h u m a n i
izreku o krajnjoj svrsi čovjekova dobra: »Meni je dobro prionuti uz
fine paulo ante c o m m e m o r a v i : Mihi autem adhaerere Deo bonum 150

150
B o g a . « ) U tome psalmu dostatno je jasno iznesena razlika i z m e đ u
est . I n quo plane p s a l m o d u o r u m Testamentorum, quae dicun­
dvaju zavjeta, koji se nazivaju Stari i N o v i . Z b o g onih tjelesnih
t u r Vetus et N o v u m , satis est deelarata distinetio. P r o p t e r carna-
(carnales) i zemaljskih obećanja, kad je opazio kako bezbožnici
les e n i m terrenasque promissiones, c u m eas i m p i i s abundare per-
upravo tima obiluju, kaže kako mu noge umalo ne posrnuše i zamalo
spiceret, dicit pedes suos paene fuisse commotos et effusos i n
koraci ne o k l i z n u š e , kao da je sam Bogu uzalud služio, kad je uvidio
l a p s u m p r o p e m o d u m gressus suos, t a m q u a m frustra Deo ipse ser-
kako u onoj sreći koju je o n od Boga o č e k i v a o — uživaju sad prezi-
visset, c u m ea felicitate, q u a m de i l l o exspectabat, contemptores
ratelji samoga B o g a ; m u č i o se zatim kako bi to istražio, hoteći
eius florere perspiceret; seque i n r e i huius inquisitione laborasse,
shvatiti zašto je tako, sve dok nije u š a o u Božje svetište te razumio
volentem c u r i t a esset apprehendere, donec intraret i n sanetua-
krajnju sudbinu onih koje je pogrešno smatrao sretnicima. Tada je
r i u m D e i et intellegeret i n n o v i s s i m a eorum, q u i felices videban-
shvatio kako su oni, kao što reče, oboreni u onome čime su se uznosili,
t u r e r r a n t i . Tune eos intellexit i n eo, quod se extulerunt, sicut 5
pa su pali i propali zbog svojih opačina;* i) a sav im se vrhunac vremenite
dicit, fuisse deiectos et defecisse ac perisse propter iniquitates
1S1 sreće izmetnuo u puki san iz kojeg se snivač naglo budi lišen svih
suas ; totumque i l l u d c u l m e n temporalis felicitatis i t a eis factum
onih lažljivih radosti o kojima sanjaše. A jer se veliki sebi činjahu na
t a m q u a m s o m n i u m evigilantis, q u i se repente invenit suis quae
c c 2 9 9 ovoj zemlji, i l i u ovome zemaljskome gradu, reče: » G o s p o d i n e , u gradu
somniabat fallacibus gaudiis / destitutum. E t q u o n i a m i n hac terra 152

vel i n a z
civitate terrena m a g n i sibi videbantur: Domine, inquit, svojemu uništit ćeš lik n j i h o v . « )
152
in civitate tua imaginem eorum ad nihilum rediges . Quid huic A zašto bijaše korisno, č a k i same zemaljske stvari tražiti jedino od
tamen utile fuerit e t i a m ipsa terrena n o n nisi ab u n o vero Deo jednog istinitog B o g a , u čijoj je moći sve, psalmist dostatno jasno
quaerere, i n cuius potestate sunt o m n i a , satis ostendit u b i ait: pokazuje kad k a ž e : » P o s t a d o h poput živinčeta pred tobom, i uvijek
153
Velut pecus factus sum apud te, et ego semper tecum . Velut 1 5 3
sam s t o b o m . « ) K a d kaže »poput živinčeta«, misli »ne razumijeva­
pecus dixit utique « n o n intellegens ». E a quippe a te desiderare j u ć i « . Naime: » O d tebe sam trebao poželjeti one stvari koje ne mogu
debui, quae m i h i c u m i m p i i s n o n possunt esse c o m m u n i a , quibus imati zajedničke s b e z b o ž n i c i m a , ne one stvari koje kad ugledah gdje
eos c u m abundare cernerem, putavi me i n c a s s u m t i b i servisse, oni imaju u izobilju, pomislih kako sam te uzalud služio, k a d i h već
quando et i l l i haec haberent, q u i t i b i servire noluissent. T a m e n imaju ti koji tebi ne htjedoše služiti. P a ipak 'Uvijek sam s tobom,' jer
ego semper tecum, q u i a etiam i n t a l i u m r e r u m desiderio deos i u želji za takvim stvarima nisam tražio druge bogove.« A zatim
alios n o n quaesivi. A c per hoc sequitur: Tenuisti manum dexterae slijedi: » P r i h v a t i o si desnicu moju, vodio si me svojom voljom,
meae, in voluntate tua deduxisti me, et cum gloria assumpsisti

' in isp. M.
(39) Utjelovljenje jest jedina istina koja omogućuje govor o posred­
1
Usp. Gal 3, 19—20. ništvu, i dosljedno o čovjekovu uzdignuću i spasenju: usp. Justin, Dial. 95;
'Usp. Heb 11. Origen, In Io. comm. 28, 18, 159-160; Irenej 4, 20; Grgur Niski, Or cal 9, 1-2.
5
Ps 73 (72), 28.
1
Usp. Ps 73 (72), 17—19. D (nilacanima, 3. 19. A u g u s t i n p r v o n a v o d i p o g r e š a n l a t i n s k i p r i j e v o d (jer p o s r i j e d i je »Zakon,
1
Ps 73 (72), 20. saopćen od anđela p r e k o p o s r e d n i k a « ) , a kasnije u v i d a p o g r e š k u te s a m i s p r a v l j a dotično
1 mjesto (Rctruaationes', 2. 2 4 ( 5 1 ) 2 ) .
Ps 73 (72), 23.
 740 D E CIV. D E I 10, 2 5
154
me ; t a m q u a m a d s i n i s t r a m cuneta i l l a pertineant, quae abun-
dare apud i m p i o s c u m vidisset paene collapsus est. Quid enim
mihi est, inquit, in caelo, et a te quid volui super terram?155 /
P L 3 0 3
Reprehendit se i p s u m iusteque sibi displicuit, quia, c u m t a m ma­
g n u m b o n u m haberet i n caelo (quod post iritellexit), r e m transi-
t o r i a m , fragilem et q u o d a m modo luteam felicitatem a suo D e o
quaesivit i n terra. Defecit, inquit, cor meum et caro mea, Deus
cordis mei , defeetu utique bono ab inferioribus a d superna;
156
unde i n alio psalmo d i c i t u r : Desiderat et deficit anima mea in
atria Domini151. Item i n alio: Defecit in salutare tuum anima mea 158.
T a m e n c u m de utroque dixisset, i d est de corde et carne deficiente,
non subiecit: Deus cordis et carnis meae, sed Deus cordis mei.
Per c o r quippe caro mundatur. Unde dicit D o m i n u s : Mundate,
quae intus sunt, et quae foris sunt munda erunt . P a r t e m deinde
159
suam dicit i p s u m D e u m , n o n a l i q u i d ab eo, sed i p s u m . Deus, inquit,
cordis mei, et pars mea. Deus in saecula ; q u o d inter m u l t a , quae
160
ab h o m i n i b u s eliguntur, ipse i l l i placuerit eligendus. Quia ecce,
inquit, qui longe se faciunt a te, peribunt; perdidisti omnem, qui
fornicatur abs te161, hoc est, q u i m u l t o r u m d e o r u m vult esse prosti-
b u l u m . Unde sequitur i l l u d , propter quod et cetera de eodem psalmo
dicenda visa sunt: Mihi autem adhaerere Deo bonum est , n o n 162
longe i r e , n o n p e r p l u r i m a f o r n i c a r i . Adhaerere autem Deo tune
c c 3 0 0
perfeetum erit, c u m totum, q u o d l i b e r a n d u m est, fuerit / libera-
t u m . N u n c vero fit i l l u d , quod sequitur: Ponere in Deo spem meam.
Spes e n i m quae videtur, non est spes; quod enim videt qids, quid
et sperat? ait Apostolus. Si autem quod non videmus speramus, per
patientiam exspectamus m . I n hac autem spe nunc constituti agamus
quod sequitur, et simus nos quoque p r o m o d u l o nostro angeli D e i ,
i d est n u n t i i eius, annuntiantes eius voluntatem et g l o r i a m gra-
tiamque laudantes. Unde c u m dixisset: Ponere in Deo spem meam,
ut annuntiem, inquit, omnes%laudes tuas in portis fdiae SionlM.
H a e c est gloriosissima civitas D e i ; haec u n u m D e u m novit et
colit; hane Angeli sancti annuntiaverunt, q u i nos ad eius socie-
tatem invitaverunt civesque suos i n i l l a esse voluerunt; quibus
non placet ut eos colamus t a m q u a m nostros deos, sed c u m eis et
i l l o r u m et n o s t r u m D e u m ; nec eis sacrificemus, sed c u m ipsis
sacrificium simus Deo. N u l l o itaque dubitante, q u i haec deposita
m a l i g n a obstinatione considerat, omnes immortales beati, q u i
nobis n o n invident (neque enim si inviderent, essent beati), sed
154
Ps 73 (72), 24.
155
Ps 73 (72), 25.
156
Ps 73 (72), 26.
157
Ps 84 (83), 3.
158
Ps 119 (118), 81
159
Mt 23, 26.
160
Ps 73 (72), 26.
161
Ps'73 (72), 27.
162
Ps 73 (72), 28.
m A T o ć e r e ć i : O zlokobnu znaku, ili nesretnoj strani.
R i m 8, 24—26.
,6
'' Ps 73 (72), 26.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 25 741
154
i uzdignuo me svojom s l a v o m . « ) To znači, kako sve one stvari
kojima je vidio da obiluju bezbožnici (i opazivši koje umalo nije pao)
A
pripadaju l j e v i c i . I kaže: »Što naime imam na nebu i što poželjeh
od tebe na z e m l j i ? « 155
U k o r i o je sebe sama i s pravom se stidio sama
sebe, jer iako je tako golemo dobro imao na nebu — što je poslije
shvatio — od svojega je Boga tražio na zemlji stvar što je prolazna
i krhka i nekako glinena. Te kaže: » M a l a k s a l o je srce moje i put moja,
156
Bože srca m o j e g a « , ) misleći na dobru malaksalost, uspon od nižih
do viših stvari; otuda se u drugome psalmu kaže: » D u š a moja malaksava
157
od čežnje za dvorima G o s p o d n j i m « , ) te isto drugdje: » D u š a mi je
158
malaksala čekajući tvoj s p a s . « ) P a iako je govorio o obojem, to jest
0 malaksalosti i srca i puti, nije dodao: 'Bože srca mojega i puti moje',
nego samo ' B o ž e , srca mojega.' Jer put se srcem čisti. Z b o g toga kaže
G o s p o d i n : »Najprije očisti nutrinu čaše, da joj i vanjština bude
čista!« ). 159
Z a t i m naziva samog Boga svojim dijelom, ne nešto što je od njega,
nego njega samog. I kaže ' B o g srca mojega' i ' B o g je na vijeke moj
160
d i o ' ) , jer od mnogih stvari koje ljudi izabiru, on je o d l u č i o sebi
izabrati Boga. O n kaže: »Jer, gle, koji se od tebe udaljuju, ti će propasti;
161
uništio si svakoga tko je u blud odbludio od t e b e , « ) to jest: koji
izabra postati bludilom mnogih bogova. Otuda slijedi ono zbog čega
mi se učinilo prikladnim navesti i ostala mjesta iz istoga psalma: »Meni
162
je dobro prionuti uz B o g a « , ) ne udaljivati se od njega, ne bludničiti
s mnogima. N u , p r i o n u ć e uz Boga bit će onda savršeno kad bude
o s l o b o đ e n o sve što treba osloboditi.
Sad je pak vrijeme, kaže dalje, »Položiti svoje ufanje u B o g a « , jer
apostol kaže: »Ufanje koje se vidi nije ufanje; zašto bi se netko ufao
u ono što vidi? A l i ako se ufamo u ono š t o ne vidimo, onda strpljivo
163
č e k a m o . « ) Učvršćeni sad u tome ufanju, učinimo ono što slijedi,
1 budimo — prema našoj sićušnoj mjeri — a n đ e l i m a Božjim to jest
njegovim glasnicima, koji najavljuju njegovu volju i pronose mu slavu
i hvalu. Stoga kad reče »Položiti svoje ufanje u B o g a « , dodade,
»da bih najavio sve hvale tvoje na dverima kćeri Siona« ) - 1 6 4 B
To je najslavniji Božji grad, koji poznaje i štuje jednog Boga; taj su
grad najavili sveti anđeli, koji i nas pozvaše u njegovu zajednicu,
ushtjevši da budemo njihovim s u g r a đ a n i m a u njemu; anđeli kojima
ne godi da ih štujemo kao svoje bogove, nego da zajedno s njima
štujemo i njihova i svojeg B o g a ; isto tako, oni ne žele da njima žrtvu­
jemo, nego da zajedno s njima budemo žrtvom Bogu.
Tko god razmotri ove stvari odloživši opaku tvrdoglavost, ne može
ni malo dvojiti: da su svi ti besmrtnici blaženi, te da oni nama ne
zavide — jer kad b i zavidjqli, ne bi ni bili blaženi — , nego nas d a p a č e
B I n a č e riječi » n a dverima k ć e r i S i o n a « (in portis filiae Sion) ne nalaze se u hebrejskom tekstu,
ali se nalaze u Septuaginti, odakle su d o š l e i u Vulgatu.
 742 DE CIV. D E I 10, 25-26
potius nos diligunt, ut et nos c u m ipsis beati simus, plus nobis
favent, plus adiuvant, quando u n u m D e u m c u m illis c o l i m u s ,
P a t r e m et F i l i u m et S p i r i t u m S a n c t u m , q u a m si eos ipsos per
sacrificia coleremus.
Quaedam vera 26, N e s c i o quo modo, q u a n t u m m i h i videtur, a m i c i s suis theur-
sunt m Porpyrn ^ ' 1 26.
doctrina de an-
gis erubescebat P o r p h y r i u s . N a m ista utcumque sapiebat, sed
1S 165
PL ' 4 3 0 c o n t r a m u l t o r u m d e o r u m c u l t u m / non libere defendebat . E t
angelos quippe alios esse dixit, q u i deorsum descendentes homi­
nibus theurgicis d i v i n a pronuntient; alios autem, q u i i n terris ea,
quae P a t r i s sunt, et a l t i t u d i n e m eius profunditatemque declarent.
N u m i g i t u r hos angelos, q u o r u m m i n i s t e r i u m est declarare volun­
tatem P a t r i s , c r e d e n d u m est velle nos s u b d i n i s i ei, cuius nobis
annuntiant voluntatem? Unde optime admonet etiam ipse Plato-
166
nicus i m i t a n d o s eos potius q u a m invocandos . N o n itaque debemus
metuere, ne i m m o r t a l e s et beatos u n i Deo subditos n o n eis sacri-
ficando offendamus. Q u o d e n i m n o n nisi u n i vero Deo deberi
sciunt, c u i et i p s i adhaerendo beati sunt, p r o c u l dubio neque per
u l l a m significantem figuram, neque per i p s a m r e m , quae sacra-
mentis significatur, sibi exhiberi volunt. D a e m o n u m est haec arro-
gantia s u p e r b o r u m atque m i s e r o r u m , a quibus longe diversa est
pietas s u b d i t o r u m Deo nec aliunde q u a m i l l i cohaerendo beato-
rum. A d q u o d b o n u m p e r c i p i e n d u m etiam nobis sincera / pripada o h o l i m i bijednim demonima, od kojih je uveliko različita po­
c c 3
°1 benignitate oportet ut faveant, neque sibi arrogent quo eis subi-
c i a m u r , sed e u m annuntient sub quo eis i n pace sociemur. Q u i d
adhuc trepidas, o philosophe, adversus potestates et veris virtu-
tibus et v e r i D e i m u n e r i b u s invidas habere l i b e r a m v o ć e m ? I a m
d i s t i n x i s t i angelos, q u i P a t r i s annuntiant voluntatem, ab eis ange­
lis, q u i ad theurgos homines nescio qua deducti arte descendunt.
Q u i d adhuc eos honoras, ut dicas pronuntiare d i v i n a ? Quae tan­
d e m d i v i n a pronuntiant, q u i n o n voluntatem Patris annuntiant?
N e m p e i l l i sunt, quos sacris precibus i n v i d u s alligavit, ne praesta-
rent animae p u r g a t i o n e m , nec a bono, ut dicis, purgare cupiente ab
illis v i n c u l i s solvi et suae potestati r e d d i potuerunt. A d h u c dubitas
haec m a l i g n a esse daemonia, v e l te fingis fortasse nescire, d u m
non vis theurgos offendere, a quibus curiositate deceptus i s t a per-
167
n i c i o s a et insana p r o magno beneficio d i d i c i s t i ? Audes i s t a m
* Usp. P O R F I R I J E , O uzdržijivosti 2, 60.
6
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez, o. c. fr. 6; usp. gore, 9); O uzdrži]. 2,
34 ss.; Posl. Mare, 16 ss.
7
Usp. E U Z E B I J E C E Z A R E J S K I , De praep. evang. 4, 9—10.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 2 5 - 2 6 743
vole, te kako bismo i mi zajedno s njima postali blaženi, oni nas više
podupiru i p o t p o m a ž u kad zajedno s njima štujemo jednog B o g a ,
Oca, Sina i D u h a svetoga, nego što b i to činili da prinosimo žrtve
njima samima ( 4 0 ) .
Koliko ia v i d i m , Porfinie se nekako sramio zbog svouh ° nepostojanosti
.. . T I - - i i - i i Porfirija, koji se
V
prijatelja cudotvoraca. l a k o je on sve ove stvari dobro poznavao, nikad koleba između v j - e
165
nije otvoreno istupio protiv štovanja mnogih b o g o v a . ) Rekao je kako gl r§{ovanja demo-
n §
su i a n đ e l i dvovrsni; jedni silaze odozgor kako bi ljudima č u d o t v o r c i m a
prenijeli b o ž a n s k a p r o r o š t v a , dok su drugi oni koji su na zemlji i koji
objavljuju istinu o O c u , te o njegovoj visini i dubini. D a k l e , treba l i vje­
rovati kako ti anđeli (kojima je služba objavljivati volju Oca) žele da
se mi podvrgnemo i k o m u drugomu, osim onomu kojega volju oni nama
dojavljuju? Otuda nas i sam taj platonik posve dobro opominje da ih
166
radije nasljedujemo negoli da ih z a z i v a m o . ) M i se stoga ne trebamo
bojati da ne uvrijedimo te besmrtnike i blaženike, podvrgnute jednom
B o g u , time što njima ne žrtvujemo. O n i , naime, znaju da se to ne d u ­
guje n i k o m u osim jednomu istinskom B o g u , p r i o n u č e m uz kojega
i sami su blaženi, pa oni zato bez ikakve dvojbe ne žele da se njima
samima žrtvuje, niti po ikakvu liku koji označuje samu istinu, niti
samom stvari koja se označuje svetim obredom. Takva svojatnost
b o ž n o s t b l a ž e n i k a podvrgnutih Bogu, kojima blaženstvo dolazi samo
od p r i o n u č a uz njeg#. Stoga je po iskrenoj dobroti potrebno da nam
p o m a ž u kako bismo i mi stekli to dobro, i ne da sebi prisvajaju da i m
se podvrgnemo, nego da nama objavljuju onoga pod kojim se u miru
s njima z d r u ž u j e m o .
Z a š t o se j o š toliko plašiš, o filozofe, slobodno podiči svoj glas protiv
sila što su zavidne i istinskim vrlinama i darima istinskoga Boga? One
a n đ e l e koji najavljuju volju O č e v u več si razlučio od onih a n đ e l a koji
se privučeni nekakvim umijećem spuštaju ljudima č u d o t v o r c i m a .
Z a š t o ove druge j o š toliko častiš te kažeš kako proriču b o ž a n s k e
stvari? A što li to oni b o ž a n s k o proriču, kad već ne najavljuju volju
O č e v u ? T i su naime oni koje je zavidnik sputao svetim zaklinjanjima,
A
kako ne b i pomogli očišćenju d u š e ; a onaj dobri č a r o b n i k , kao što
kažeš, koji je htjede očistiti, nije ih mogao osloboditi tih spona le i m
vratiti njihovu m o ć . Z a r još dvojiš kako su to opaki demoni i l i se
m o ž d a p r e t v a r a š kao da ne z n a š , jer ne želiš uvrijediti one č u d o t v o r c e ,
koji su — iskoristivši tvoje praznovjerje — tebe toliko obmanuti te si
167
kao neko veliko d o b r o č i n s t v o izučio njihove pogubne besmislice? )
(40) Kršćanski transcendentizam, i u nauci o Trojstvu, jest teizam, a kla­
sični transcendentizam, što ga zastupaju veliki filozofi (Platon, Aristotel, Plo­
tin), kad ne završava u deizmu, raspada se u mnogoboštvo.
Knjiga, X , 9.
A
 744 D E CIV. D E I 10, 26-27
i n v i d a m n o n potentiam, sed pestilentiam, et n o n d i c a m d o m i n a m ,
sed, q u o d t u fateris, a n c i l l a m potius i n v i d o r u m isto aere transcenso
levare i n c a e l u m et inter deos vestros etiam sidereos collocare, veJ
ipsa quoque sidera his o p p r o b r i i s infamare?
Incongrue et 27. Quanto h u m a n i u s et tolerabilius consectaneus tuus Plato­
mysterice Por- 168
phvrius dicit de nicus Apuleius e r r a v i t , qui t a n t u m m o d o daemones a l u n a et i n f r a
theurgica pur-
ordinatos agitari m o r b i s p a s s i o n u m mentisque turbelis hono-
gatione.
rans eos q u i d e m , sed volens nolensque confessus est; deos tamen
PL 305 caeli / superiores ad aetheria spatia pertinentes, sive visibiles,
quos conspicuos lucere cernebat, solem ac l u n a m et cetera i b i d e m
l u m i n a , sive invisibiles, quos putabat, ab o m n i labe i s t a r u m per-
t u r b a t i o n u m quanta potuit disputatione secrevit! T u autem hoc
d i d i c i s t i n o n a Platone, sed a Chaldaeis magistris, ut i n aetherias
vel empyrias m u n d i sublimitates et firmamenta caelestia extol-
leres v i t i a h u m a n a , ut possent d i i vestri theurgis pronuntiare di­
v i n a ; quibus divinis te tamen per intellectualem v i t a m facis altio-
r e m , ut t i b i videlicet t a m q u a m philosopho theurgicae artis purga-
tiones nequaquam necessariae videantur; sed aliis eas tamen i m -
portas, ut hane veluti mercedem reddas magistris tuis, q u o d eos,
q u i p h i l o s o p h a r i n o n possunt, ad ista seducis, quae t i b i t a m q u a m
s u p e r i o r u m capaci esse i n u t i l i a confiteris; ut videlicet quicumque
CC 302 a philosophiae virtute r e m o t i sunt, quae / ardua n i m i s atque pau-
c o r u m est, te auctore theurgos homines, a quibus n o n q u i d e m i n
a n i m a intellectuali, v e r u m saltem i n a n i m a s p i r i t a l i purgentur,
i n q u i r a n t , et q u o n i a m i s t o r u m , quos p h i l o s o p h a r i piget, incompa-
r a b i l i t e r m a i o r est m u l t i t u d o , plures a d secretos et illicitos magi-
stros tuos, q u a m ad seholas Platonicas venire cogantur. H o c
e n i m t i b i i m m u n d i s s i m i daemones, deos aetherios se esse fingen-
tes, q u o r u m praedicator et angelus factus es, promiserunt, quod
i n a n i m a s p i r i t a l i theurgica arte purgati ad P a t r e m q u i d e m non
169
redeunt, sed super aerias plagas inter deos aetherios h a b i t a b u n t .
N o n audit i s t a h o m i n u m m u l t i t u d o , propter quos a d a e m o n u m
5
A P U L E J , De deo Socr. 12.
' U s p . E U Z E B I J E C E Z A R E J S K I , De praep. evang. 4, 4.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 2 6 - 2 7 745
I tako tu zavidnu ne vlast, nego pošast, te da ne k a ž e m gospodaricu,
nego prije (kao što sam priznaješ) sluškinju zavidnika, — ti se u s u đ u ­
ješ — uzdigavši je zrakom — podići na nebo pa smjestiti čak m e đ u
8
vaše zvjezdane b o g o v e , i l i pak takvim osvadama sramotiti same z v i ­
jezde? (41).
27. K o l i k o li je čovječnije i podnošljivije griješio tvoj susljedbenik, O Porfirijevoj bez­
b o ž n o s t i , koja nad-
168
piatonik A p u l e j ) , koji je samo demonima (smještenim na Mjesecu mašuje čak i A p u -
lejevu z a b l u d u
i ispod njega) pripisivao da ih uzbuđuju bolesne strasti i smutnje uma,
pa iako ih je častio, morao je to — hoćeš nećeš — priznati; d o č i m višnje
nebeske bogove, što nastavaju eterske prostore, bilo one vidljive (koje
je opazio kako sjajni svijetle) kao što su Sunce, Mjesec i ostala tamošnja
svjetlila, bilo one nevidljive (koje je zamišljao) on je što je više mogao
izdvojio od svake ljage takvih uzbuđenja!
N u , takvo što ti nisi n a u č i o od Platona, nego od kaldejskih učitelja ( 4 2 ) ,
naime: da uzdigneš ljudske slabosti na vrhunce etera i l i ognjenoga
svijeta i na nebeske svodove, kako bi vaši bogovi uzmogli prenositi
b o ž a n s k a otkrića č u d o t v o r c i m a ; samim razumskim životom sebe
izdižeš iznad takvih b o ž a n s k i h stvari, jer se naime tebi, kao filozofu,
čine posve nepotrebnim nekakva očišćenja s p o m o ć u č u d o t v o r a č k o g
umijeća; pa ipak ih drugima preporučuješ, kako bi se time kao o d u ž i o
svojim učiteljima, te tako one koji nisu sposobni filozofirati zavodiš
na one stvari koje priznaješ da su nekorisne tebi koji si sposoban za
one više; naime, svi oni koji su daleko od filozofske izvrsnosti (što je
odveć uzvišena te dostupna tek nekolicini) mogu na temelju tvojeg
ugleda potražiti ljude č u d o t v o r c e , kako bi očistili ako već ne svoju
A
r a z u m s k u , ono barem svoju duhovnu dušu, a budući je neusporedivo
veće m n o š t v o onih kojima se ne da filozofirati, više ih je prisiljeno poći
tvojim potajnim i n e d o p u š t e n i m učiteljima negoli u platoničke škole.
Naime, oni najnečistiji demoni (koji se izdaju za eterske bogove), k o ­
j i m a si postao propovjednik i glasnik, obećali su da oni što su u duhov­
noj duši očišćeni č u d o t v o r a č k i m umijećem, iako se ne vraćaju O c u ,
169
ipak će stanovati iznad u z d u š n i h područja m e đ u eterskim b o g o v i m a ) .
M e đ u t i m , takvo što ne sluša ono m n o š t v o ljudi radi kojih je Krist sišao,
4
da bi ih izbavio od vladavine demona . Jer oni u njemu imaju najmilo-
(41) Augustin se trudi dokazati Porfirijevim pristašama kako jedino
kršćanska savjest može od Boga iskati spasenje i jamčiti Bogu posvemašnju
nadilaznost i netaknutost činom poklonstva i ljubavi; a bogovi koji se radi spa­
senja zazivaju teurgijom, mjesto da spase i uzdignu čovjeka, ponizuju i sami
sebe.
(42) Proračunavajući nebeske pojave kaldejski su svećenici proricali
i gatali o raznim događajima: Ostaneš, mag u pratnji kralja Kserksa, uveo je
njihova otkrića u Grčku. Zahvaljujući djelima Hiparha iz Niceje i Ptolomeja
kao i posredovanjem sinkretističkog filozofa Heremona Aleksandrijskog, astro­
logija i teurgija su stekle gotovo službeno priznanje ne samo u egipatskoj vjer­
skoj predaji nego također u grčko-rimskoj filozofiji: usp. Porfirije, Epist. Aneb.
fr. 3 6 - 4 0 Faggin.
B Zvjezdani
stajaćica.
(ili astralni) bogovi zapravo su ophodnice (ili planete), smještene ispod zvijezda
A O r a z l i c i i z m e đ u r a z u m s k e i d u h o v n e d u š e v i d i K n j i g u X , 9.
 746 D E CIV. D E I 10, 27
d o m i n a t u liberandos Christus advenit. I n i l l o e n i m habent mise-
r i c o r d i s s i m a m purgationem et mentis et spiritus et corporis sui.
Propterea quippe t o t u m h o m i n e m sine peccato ille suscepit, ut
totum, quo constat homo, a peccatorum peste sanaret. Q u e m tu
quoque u t i n a m cognovisses eique te potius q u a m vel tuae v i r t u t i ,
quae h u m a n a , fragilis et i n f i r m a est, vel perniciosissimae curio-
sitati s a n a n d u m tutius commisisses. N o n e n i m te decepisset, q u e m
vestra, ut t u ipse scribis, o r a c u l a sanctum i m m o r t a l e m q u e con-
fessa sunt; de quo etiam poeta nobilissimus poetice quidem, q u i a
i n alterius a d u m b r a t a persona, veraciter tamen, si ad i p s u m refe-
ras, d i x i t :
Te duce, si qua manent sceleris vestigia nostri,
Irrita perpetua solvent formidine ierras . 170
E a quippe dixit, quae etiam m u l t u m proficientium i n virtute
iustitiae possunt p r o p t e r huius vitae infirmitatem, etsi n o n sce-
lera, scelerum tamen manere vestigia, quae non nisi ab i l l o Salva-
tore sanantur, de quo iste versus expressus est. N a m utique non
hoc a se ipso se dixisse V e r g i l i u s i n Eclogae ipsius quarto ferme
versu indicat, u b i ait:
171
Ultima Cumaei venit iam carminis aetas : /
P L 306 unde hoc a Curnaea S i b y l l a d i c t u m esse incunctanter apparet,
T h e u r g i vero i l l i vel potius daemones deorum speciem figurasque
fmgentes inquinant potius q u a m purgant h u m a n u m s p i r i t u m fal-
sitate p h a n t a s m a t u m et deceptoria v a n a r u m ludificatione forma-
r u m . Quo m o d o e n i m purgent h o m i n i s s p i r i t u m , q u i i m m u n d u m
habent p r o p r i u m ? A l i o q u i n n u l l o modo c a r m i n i b u s i n v i d i h o m i ­
nis ligarentur ipsumque inane beneficium, quod praestaturi vide-
bantur, aut m e t u premerent aut s i m i l i invidentia denegarent. Suf­
ficit q u o d purgatione theurgica neque intellectualem a n i m a m , hoc
cc 303 est m e n t e m / n o s t r a m , dicis posse p u r g a r i , et i p s a m s p i r i t a l e m , i d
est nostrae animae p a r t e m mente inferiorem, q u a m tali arte pur­
gari posse asseris, i m m o r t a l e m tamen aeternamque n o n posse
hac arte fieri confiteris. Christus autem v i t a m p r o m i t t i t aeter­
n a m ; unde a d e u m mundus vobis q u i d e m stomachantibus, m i r a n -
172
tibus tamen stupentibusque c o n c u r r i t . Q u i d prodest q u i a negare
n o n p o t u i s t i errare homines theurgica d i s c i p l i n a et q u a m p l u r i -
mos fallere per caecam insipientemque sententiam atque esse
c e r t i s s i m u m e r r o r e m agendo et supplicando ad principes ange-
losque decurrere, et r u r s u m , quasi ne operam perdidisse videaris
ista discendo, m i t t i s homines ad theurgos, ut per eos a n i m a spi-
r i t a l i s purgetur i l l o r u m , q u i n o n secundum intellectualem ani­
m a m vivunt?
170
V E R G I L I J E , Ecl. 4, 13—16.
171
V E R G I L I J E , Ecl 4, 4.
172
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez, o.c. fr. 3. 4. i Dodatak, str. 31 ss.).
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 27 747
srdnije očišćenje i svojega uma i duha i tijela. Z b o g toga je i uzeo na se
cijelo čovještvo, a bez grijeha, kako bi sve ono od čega se sastoji čovjek
izliječio od pošasti grijeha. Koje sreće kad bi i ti njega spoznao, pa se
radije radi pouzdanijeg izlječenja povjerio njemu, a ne vlastitoj vrlini
(koja je ljudska, te krhka i slaba) i l i pak najpogubnijoj praznovjerici!
Jer, tebe ne bi obmanuo on kojega su — kao što sam pišeš — i vaša
p r o r o š t v a priznala svetim i besmrtnim; a o njemu je prozborio i naj­
poznatiji pjesnik (istina pjesnički, jer ga je p r e d o č i o u liku druge osobe)
pa ipak najistinskije, ako te riječi s njime povežeš, kad ono kaže:
» I m a li j o š traga naših o p a č i n a , bit će pod tvojim
1 7 0 8
Istrte vodstvom, i straha oprostit će vječnog se z e m l j a « ) .
O n , naime, jasno kaže kako č a k i u onima što su uveliko uznapredovali
u vrlini pravednosti — a zbog slabosti ovoga života — mogu preostati
ako ne same o p a č i n e (scelera) ono barem tragovi o p a č i n a (scelerum
vestigia), od kojih ne iscjeljuje nitko drugi osim onoga o kojemu govori
dotični stih. Z a p r a v o , Vergilije jasno pokazuje u četvrtom retku iste
ekloge, kako to nije rekao sam od sebe, kad kaže:
. »Proroštva Kumskoga je vrijeme posljednje d o š l o ; « 171
)
tu se nedvojbeno pokazuje da su to riječi Sibile iz K u m e .
N u , oni č u d o t v o r c i i l i bolje r e č e n o zlodusi, koji se skrivaju pod l i k o m
i obličjem bogova, više izopačuju nego što čiste ljudski duh: l a ž n o ć o m
opsjena i prijevarnom obmanom ispraznih oblika. Jer kako da ljud­
ski duh očiste oni kojima je vlastiti duh nečist? Inače se ne bi nikako
dali sputati v r a č b i n a m a zavidna čovjeka, niti bi pak zadržavali samo
ono isprazno d o b r o č i n s t v o (koje se činilo da će pružiti) pritisnuti stra­
h o m , niti bi ga uskraćivali zbog jednake zavisti. Dostaje što k a ž e š ,
kako se tim č u d o t v o r a č k i m očišćenjem ne može očistiti razumska d u š a ,
to jest naš um, dok ona duhovna (to jest: onaj dio naše duše što je niži
od uma), koji se — kako tvrdiš — m o ž e očistiti tim umijećem, prizna-
ješ da tim umijećem ne m o ž e postati ni besmrtan ni vječan. D o č i m ,
Krist obećaje vječni život; stoga svijet hrli k njemu, dok se vi r a s r đ u -
172
jete, začuđujete i zapanjujete. ) Č e m u koristi, što nisi mogao opo­
vrgnuti: da ljudi griješe odajući se č u d o t v o r a č k o m nauku, i da se golema
većina obmanjuje tim sljeparskim i nerazboritim mnijenjem, i da je još
najsigurnije zabluda — moliti se i žrtvovati 'vladarima' i ' a n đ e l i m a ' ,
a (s druge strane) — kako se ne bi činilo da si uludo tako n a u č a v a o —
što upućuješ ljude č u d o t v o r c i m a , kako bi ti očistili duhovnu d u š u onima
koji ne žive u skladu s razumskom d u š o m ? (43)
(43) Ne samo Augustinu nego i Porfiriju, bar što se tiče Pisma Anebo-
nu i Pisma Marceli, teurgija je samo privid a ne stvarnost uzdizanja i čišćenja,
jer magijskome kojega ima u svakoj religiji pridaje značaj apsolutnoga, a to ne
ide.
B R i j e č je o glasovitoj č e t v r t o j ili mesijanskoj eklogi. Vergilije je u p u ć u j e konzuiu A z i n i j u
Polionu, p r o r i č e zlatno doba mira, koje ć e zavladati za ž i v o t a n o v o r o đ e n č e t a , koje ć e imati
sve vrline svojeg oca. K r š ć a n s k i oci su to smatrali p r o r o š t v o m o Kristovu dolasku. Vergilije je
najvjerojatnije mislio na o č e k i v a n o dijete Oktavijana i Skribonije. Augustin i Laktancije su
mislili da je tu riječ p Kristu, ali sv. Jeronim odbacuje svako takvo t u m a č e n j e kao djetinjarije
i besmislicu. ( D o t i č n i stih se navodi u prijevodu T . M a r e t i ć a ) .
 748 D E CIV. D E I 10, 2 8 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 2 8 749

Christus omnes 28. M i t t i s ergo hommes in errorem c e r t i s s i m u m , neque hoc 28. Dakle, šalješ ljude u najsigurniju zabludu, a i ne sramiš se toli- s u
n
d
° k a z i

vocat ad salu- . . _
. , • i- i • i- i- • -A i l i - zaslijepili Porfirija
tem... t a n t u m m a l u m te pudet, c u m virtutis et sapientiae prontearis ama-
koga zla, dok izjavljuješ kako si ljubitelj vrline i mudrosti^; nu kad bi pa nije uzmogao
torem; q u a m si vere ac fideliter amasses, Christum Dei virtutem
173
nju istinski i vjerno ljubio, spoznao bi »Krista, Božju silu i Božju mu- mudrost, koja^je
et Dei sapientiam cognovisses nec ab eius s a l u b e r r i m a h u m i - 1 7 3 8 0 K r i s t
d r o s t « ) , a ne bi u s t u k n u o od njegove najspasonosnije poniznosti
litate tumore inflatus vanae scientiae resiluisses. Confiteris tamen
napuhan ponosom zbog svoje isprazne učenosti.
e t i a m s p i r i t a l e m a n i m a m sine theurgicis artibus et sine teletis,
M e đ u t i m , sam priznaješ kako se i duhovna duša može očistiti samom
quibus frustra discendis elaborasti, posse continentiae virtute pur­
vrlinom suzdržljivosti, bez č u d o t v o r a č k o g umijeća i obreda, oko kojih
gari. A l i q u a n d o etiam dicis, quod teletae non post m o r t e m ele-
si se uzaludno mučio da ih naučiš. Zgodimice čak izjavljuješ kako ti
vant a n i m a m , ut i a m nec eidem ipsi, q u a m s p i r i t a l e m vocas,
obredi nakon smrti ne uzdižu d u š u , tako te se čini kako nisu ni od kakve
a l i q u i d post huius vitae finem prodesse videantur; et tamen versas
koristi, po završetku ovoga života, ni za onu dušu koju nazivaš duhov­
haec m u l t i s m o d i s et repetis, ad n i h i l aliud, q u a n t u m existimo,
n o m ; pa ipak upravo te stvari obrćeš na mnoge načine i ponavljaš,
n i s i ut t a l i u m quoque r e r u m quasi peritus appareas et placeas i l -
a ni s kakvom drugom svrhom (kako se meni čini) nego kako bi se
l i c i t a r u m a r t i u m curiosis, vel ad eas facias ipse curiosos. Sed bene,
činilo da si vičnik i u tim stvarima te da ugodiš znatiželjnicima sto se
q u o d metuendam dicis hane artem vel legum periculis vel ipsius
upuštaju u n e d o p u š t e n a umijeća, i l i pak da u drugih izazoveš znatiželju
actionis. Atque u t i n a m hoc saltem abs te m i s e r i audiant et /
prema njima. A l i je dobro što kažeš da se toga umijeća treba bojati
PL 307 inde, ne i l l i c absorbeantur, abscedant aut eo penitus non aecedant.
i zbog opasnosti od zakona i zbog pogibelji od samog čina. I koje sreće
I g n o r a n t i a m certe et propter eam m u l t a vitia per nullas teletas
da bijednici poslušaju barem te tvoje riječi, pa ustuknu od tih umijeća
p u r g a r i dicis, sed per s o l u m -rcocTpixov vouv, i d est, paternam men­
ili i m se u o p ć e ne približe, kako ih ta o p a č i n a ne bi progutala.
tem sive intellectum, q u i paternae est conscius voluntatis. H u n e
autem C h r i s t u m esse non credis; contemnis e n i m eum propter K a ž e š kako neznanje (i mnoge poroke zbog njega) ne mogu očistiti
corpus ex femina aeceptum et propter erucis o p p r o b r i u m , excel- nikakvi obredi, nego samo TiarpiKo«; voOc;, to jest očinski um i l i razum
s a m videlicet sapientiam spretis atque abiectis infimis idoneus (paterna mens sive intellectus), koji je svjestan očinske volje. A l i ti ne
174
de superioribus carpere . A t ille implet, quod prophetae sancti de vjeruješ da je taj Krist; ti njega prezireš zbog tijela od žene dobivena
i l l o veraciter praedixerunt: Per dam sapientiam sapientium et pru- i zbog sramote križa; naime, ti si onaj koji potejenjuje i odbacuje niske
c c 3 0 4
dentiam pruden/tium reprobabo 175
. N o n e n i m suam i n eis perdit stvari, jer je sposoban s visina pobrati uzvišenu mudrost. 174) N u O n
et reprobat, q u a m ipse donavit, sed q u a m sibi arrogant, q u i n o n ispunjava ono što su istinito pretkazali o njemu sveti proroci: »Uništit
175

habent ipsius. Unde c o m m e m c r a t o isto prophetico testimonio se- ću mudrost mudrih i odbacit ću razboritost r a z b o r i t i h . « ) N a i m e ,
q u i t u r et dicit Apostolus: Ubi sapiens? ubi scriba? ubi conquisitor on u njima ne uništava i ne odbacuje svoju mudrost koju i m je darovao,
huius saeculi? Nonne stultam fecit Deus sapientiam huius mundi? nego onu koju sebi svojataju oni koji nemaju one njegove.
Nam quoniam in Dei sapientia non cognovit mundus per sapien­ Stoga apostol, p o š t o je naveo d o t i č n o p r o r o č a n s k o svjedočanstvo,
tiam Deum, placuit Deo per stultitiam praedicationis salvos facere nastavlja i k a ž e : »Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje l i je istra-
credentes. Quoniam quidem Iudaei signa petunt et Graeci sapien­ živalac ovoga svijeta? Z a r nije B o g učinio ludom mudrost svijeta?
tiam quaerunt; nos autem, inquit, praedicamus Christum eruci- B u d u ć i da svijet svojom mudrosti nije upoznao Boga u njegovoj
fixum, Iudaeis quidem scandalum, gentibus autem stultitiam, ipsis mudrosti, odluči B o g spasiti one koji vjeruju, propovijedanjem ludosti.
vero vocatis Iudaeis et Graecis Christum Dei virtutem et Dei sapien­ I dok Židovi zahtijevaju znakove, a G r c i traže mudrost, mi propovije­
tiam; quoniam stultum Dei sapientius est hominibus, et infirmum damo Krista razapetoga, spoticaj za Ž i d o v e , ludost za pogane, a za
m
Dei fortius est hominibus . H o c quasi s t u l t u m et i n f i r m u m tam- pozvane — bili oni Ž i d o v i , bili G r c i — Krista, Božju silu i Božju m u ­
drost, jer je Božja ludost mudrija od ljudi, i Božja slabost j a č a od
176
l j u d i . « ) T o kao ludo i slabo preziru oni koji zamišljaju kako su po

Iz 29, 14: 1 K o r 1, 19.

• 1 K o r 1, 19—25.

A Augustin o č i g l e d n o doslovce prevodi grecizam <piX6<7o<pog- kao amater sapientiae, naime:

ljubitelj mudrosti.
B Augustin ovdje, kao i i n a č e , prevodi g r č k u riječ Suvap.ig' (sila) kao virtus (vrlina). Filozof
je svakako ljubitelj vrline, a ne sile, i Augustinu je ovdje r i j e č virtus nedvojbeno vrlina.
C L a t . glagol resiluisses daje razumjeti kako je Porfirije bio n e k o ć k r š ć a n i n , pa je postao otpad­
' 1 K o r 1, 24. nik (kao š t o tvrdi i crkveni povjesnik Sokrat). To m e đ u t i m nije pouzdano, i navedeni glagol
1
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez, o. c. fr. 7). to ne potkrepljuje.
 750 D E CIV. D E I 10, 28-29, 1
q u a m sua virtute sapientes fortesque contemnunt. Sed haec est
gratia, quae sanat infirmos, n o n superbe iactantes falsam beatitu­
d i n e m suam, sed h u m i l i t e r potius v e r a m m i s e r i a m confitentes.
...et ad gratiam 29. 1. Praedicas P a t r e m et eius F i l i u m , quem vocas paternum
quam platonici , r
despiciunt... i n t e l l e c t u m seu mentem, et h o r u m m e d i u m , q u e m putamus te
177
dicere S p i r i t u m S a n c t u m , et m o r e vestro appellas tres deos .
U b i , etsi verbis i n d i s c i p l i n a t i s u t i m i n i , videtis tamen qualitercum-
que et quasi per quaedam tenuis imaginationis u m b r a c u l a , quo
n i t e n d u m sit; sed i n c a r n a t i o n e m i n c o m m u t a b i l i s F i l i i D e i , qua
salvamur, ut a d i l l a , quae credimus vel ex quantulacumque parte
intellegimus, venire possimus, non vultis agnoscere. Itaque videtis
utcumque, etsi de longinquo, etsi acie caligante, p a t r i a m i n qua
m a n e n d u m est, sed v i a m qua e u n d u m est n o n tenetis. Confiteris
tamen gratiam, quando q u i d e m ad D e u m per v i r t u t e m intellegentiae
pervenire paucis dicis esse concessum. N o n e n i m dicis: Paucis pla-
cuit, v e l : P a u c i voluerunt; sed c u m dicis esse concessum, p r o c u l
dubio D e i g r a t i a m , n o n h o m i n i s sufficientiam confiteris. Uteris
179
e t i a m hoc verbo apertius, u b i Platonis s e n t e n t i a m sequens nec
ipse dubitas i n hac vita h o m i n e m n u l l o m o d o a d perfectionem
P L 3 0 8
sapientiae / pervenire, secundum intellectum tamen viventibus
omne q u o d deest p r o v i d e n t i a Dei et gratia post hane v i t a m posse
18
c o m p l e r i °. O si cognovisses D e i g r a t i a m per Iesum C h r i s t u m D o m i -
n u m n o s t r u m ipsamque eius incarnationem, qua h o m i n i s a n i m a m
corpusque suscepit, s u m m u m esse e x e m p l u m gratiae videre potuis-
ses. Sed q u i d faciam? Scio me frustra l o q u i mortuo, sed q u a n t u m
c c 3 0 5
a d te attinet; q u a n t u m / autem a d eos, q u i te magnipendunt et
te vel q u a l i c u m q u e amore sapientiae vel curiositate a r t i u m , quas
n o n debuisti discere, diligunt, quos potius i n t u a compellatione
alloquor, fortasse n o n frustra. G r a t i a Dei non potuit gratius com-
m e n d a r i , q u a m ut ipse unicus D e i F i l i u s i n se i n c o m m u t a b i l i t e r
ba b b
manens i n d u e r e t u r h o m i n e m et s p i r i t u m dileetionis suae daret
b c
h o m i n i b u s h o m i n e medio, q u a a d i l i u m ab h o m i n i b u s veniretur,
q u i t a m longe erat i m m o r t a l i s a m o r t a l i b u s , i n c o m m u t a b i l i s a
c o m m u t a b i l i b u s , iustus ab i m p i i s , beatus a miseris. E t q u i a natu-
indueret M.
spem M.
quo M.
77
Usp. De civ. Dei 19, 23.
78
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez, o. c. fr. 9).
79
P L A T O N , Fed. 67 b—68 b.
10
P O R F I R I J E , De regr. an. fr. 10; usp. PLATON, Timej 30 c—d.
O D R Ž . BOŽJOJ 10, 28-29, 1 751
sebi samima mudri i s n a ž n i . A l i ovo je milost koja liječi one slabe, koji
se ne hvastaju — oholo svojom l a ž n o m srečom, nego radije ponizno
ispovijedaju svoju istinsku bijedu (44).
29. 1. Propovijedaš o O c u i njegovu Sinu (kojega nazivaš očin- ° utjelovljenju na-
>. J C 7
\ J <=> g Gospodina
s e a
178
skim razumom i l i umom) te o onome koji je u sredini između njih (pod Isusa Krista, koje
177
kojim — kako mnijemo — misliš D u h a svetoga) ] i kako je več vaš bezbožSost piSSni-
178 k š
običaj n a z i v a š ih trojicom bogova. ) Tu — iako se služite neprikladnim
riječima — ipak koliko god i kao likove kroz maglicu: uviđate kamo
treba težiti; ali ne želite priznati utjelovljenje nepromjenjivoga Sina
Božjeg, koje je n a š spas, i kojim u z m a ž e m o stici do onih stvari u koje
vjerujemo i koje s h v a ć a m o , pa koliko god u malenoj mjeri. I tako vi
nekako nazirete, iako iz daljine i zamagljena očinjeg vida, onu
domovinu u kojoj nam je prebivati, ali se ne držite puta kojim valja poći.
Ipak priznaješ milost, kad kažeš kako je nekolicini dano doći do Boga
snagom njihove razumnosti (per virtutem intellegentiae). Ne kažeš,
naime: 'Nekolicini se svidjelo' i l i 'Nekolicina je ushtjela'; nego kad
kažeš da je dano (esse concessum), onda bez ikakve dvojbe propovije­
daš Božju milost, a ne čovječju samodostatnost. T i se tom riječju j o š
79
otvorenije služiš ondje gdje slijedeći Platonovo mnijenjei ) ni sam ni
malo ne sumnjaš, kako u ovome životu čovjek ne može nikako doći do
savršenstva mudrosti, iako se onima koji žive u skladu s razumom
nakon ovoga života može po Božjoj promisli i milosti naknaditi sve ono
180
što i m nedostaje ).
0 da si samo spoznao milost Božju preko Isusa Krista našeg G o s p o ­
dina i samo njegovo utjelovljenje (kojim je primio čovjekovu d u š u
1 tijelo), mogao bi uvidjeti da je to najviši primjer milosti! A l i što da
činim? Z n a m kako je uzalud da govorim mrtvomu, ali samo onoliko
koliko se tebe tiče; jer m o ž d a i nije uzaludno k o l i k o se tiče onih koji te
uveliko cijene, bilo iz nekakve ljubavi prema mudrosti, bilo iz znati­
željne ljubavi prema o n i m umijećima koja nisi nikad smio učiti, pa
se preko tebe takvima prije o b r a ć a m negoli tebi. Milost Božja nije se
mogla milostivije pokazati nego da sam jedini Sin Božji, ostajući
u sebi nepromjenjiv, uzme na sebe čovještvo i podari ljudima posred­
stvom čovjeka duh svoje ljubavi, kojom ljudi dolaze k njemu; koji bijaše
tako daleko od njih: besmrtan od smrtnika, nepromjenjiv od pro­
mjenjivih, pravedan od b e z b o ž n i h , blažen od bijednih. I jer nas je na-
(44) Prava veličina duha jest iskreno priznanje naše podložnosti zlu; to
priznanje prerasta u poniznost, koja je prvenstveni uvjet za pravo vjersko osje­
ćanje i pobuda za čovjekovo oslobođenje i uzdizanje.
 752 D E CIV. D E I 10, 29, 1-2
raliter i n d i d i t nobis, ut beati immortalesque esse cupiamus, ma-
nens beatus suscipiensque m o r t a l e m , ut nobis tribueret quod
amamus, perpetiendo docuit contemnere quod timemus.
...cum incarna- _ 2. Sed huic v e r i t a t i ut possetis adquiescere, h u m i l i t a t e opus
tionem et resur- . . . . _ . .
rectionemdespi- erat, quae cervici vestrae difncillime persuaden potest. Q u i d e n i m
c i a n t
" i n c r e d i b i l e d i c i t u r , praesertim vobis q u i talia sapitis, quibus ad
hoc credendum vos ipsos admonere debeatis; q u i d , i n q u a m , vobis
incredibile d i c i t u r , c u m d i c i t u r Deus assumpsisse h u m a n a m a n i m a m
et corpus? V o s certe t a n t u m t r i b u i t i s animae intellectuali, quae
a n i m a utique h u m a n a est, ut eam consubstantialem paternae i l l i
menti, q u e m Dei F i l i u m confitemini, fieri posse dicatis. Q u i d ergo
incredibile est, si a l i q u a una intellectualis a n i m a modo q u o d a m
ineffabili et s i n g u l a r i p r o m u l t o r u m salute suscepta est? Corpus
vero animae cohaerere, ut h o m o totus et plenus sit, natura ipsa
nostra teste cognoscimus. Q u o d nisi u s i t a t i s s i m u m esset, hoc
profeeto esset ineredibilius; facilius quippe i n fidem r e c i p i e n d u m
b d
est, etsi h u m a n u m divino, etsi m u t a b i l e i n c o m m u t a b i l i , tamen
s p i r i t u m s p i r i t u i , aut ut verbis utar, quae i n u s u habetis, ineorpo-
r e u m ineorporeo, quam corpus ineorporeo cohaerere. A n forte
vos offendit inusitatus corporis partus ex virgine? Neque hoc debet
offendere, i m m o potius ad pietatem suscipiendam debet adducere,
q u o d m i r a b i l i s m i r a b i l i t e r natus est. A n vero q u o d i p s u m corpus
m o r t e depositum et i n melius resurrectione m u t a t u m i a m ineor-
r u p t i b i l e neque mortale i n superna subvexit, hoc fortasse credere
recusatis intuentes P o r p h y r i u m i n his ipsis libris, ex quibus m u l t a
posui, quos De regressu animae scripsit, t a m crebro praecipere
omne corpus esse fugiendum, ut a n i m a possit beata permanere
1 8 1
cum Deo? Sed ipse potius ista sentiens corrigendus fuit, praeser-/
c c 3 0 6
t i m c u m de a n i m a m u n d i huius visibilis et t a m ingentis corpo-
P L 3 0 9
reae m o l i š c u m illo t a m i n e r e d i b i l i a / sapiatis. Platone quippe
182
auctore a n i m a l esse dicitis m u n d u m et a n i m a l b e a t i s s i m u m ,
q u o d vultis esse etiam sempiternum. Quo modo ergo nec u m q u a m
solvetur a corpore, nec u m q u a m carebit beatitudine, si, ut beata
sit a n i m a , corpus est omne fugiendum? S o l e m quoque i s t u m et
1
mutabilem M.
1
Motiv čest u Porfirija: usp. npr. Sent. 7—9.
1
PLATON, Time] 30 b 32 c—34 a. 92 c; usp. P L O T I N , Eneade 2, 1, 1; AUGU­
STIN, Retract. 1, 11, 4.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 29, 1-2 753
ravno p r o ž e o željom da želimo biti blaženi i besmrtni, ostajući sam
blažen a prihvativši smrtnost, kako bi nam pribavio ono što volimo,
propativši on nas je p o u č i o , da prezremo ono čega se p l a š i m o (45).
2. N u , da biste pristali na ovu istinu trebalo vam je poniznosti, koju je
najteže prihvatiti vašim krutim šijama. Jer, što je nevjerojatno — oso­
bito vama koji mislite stanovite stvari koje bi vas trebale potaknuti
da upravo u ovo vjerujete — što je ( k a ž e m ) toliko nevjerojatno vama
u tvrdnji da je B o g primio ljudsku dušu i tijelo? V i doista pridajete
toliku važnost razumskoj duši, koja je dakako ljudska d u š a , da kažete
kako ona m o ž e biti subitna (consubstantialis) s očinskim u m o m ,
0 kojem priznajete da je Sin Božji. Dakle, što je onda nevjerojatno
u tome ako je — nekim neizrecivim i jedinstvenim n a č i n o m — jedna
razumska d u š a preuzeta radi spasa mnogih? Svjedočanstvom svoje
vlastite naravi spoznajemo kako tijelo prianja uz d u š u , da bi čovjek bio
cjelovit i potpun. D a to nije nešto najuobičajnije, zaista bi bilo od ovoga
nevjerojatnije; jer vjeri je lakše prihvatiti p r i o n u ć e duha duhu (iako
ljudskoga b o ž a n s k o m u , iako promjenjivoga nepromjenjivomu) i l i —
da se poslužim riječima kojima se služite vi platonisti — netjelesnine
netjelesnini, negoli tijela netjelesnini (corpus ineorporeo).
Ili vam m o ž d a smeta izvanprimjerni porod tijela od djevice? N i to vas
ne bi smjelo smetati, nego bi vas d a p a č e trebalo navesti da prihvatite
p o b o ž n o s t , jer O n koji je divan divno je i r o đ e n .
Ili m o ž d a zbog toga, što je samo tijelo, smrću o d l o ž e n o i u s k r s n u ć e m
izmijenjeno nabolje, nepropadljivo i ne više smrtno O n sam uzdigao
u visine, vi odbijate vjerovati videći kako Porfirije u onim knjigama
(koje je napisao O povratku duše, i iz kojih sam naveo mnogo toga)
često tvrdi da treba izbjegavati svako tijelo, kako bi d u š a uzmogla za­
181
uvijek prebivati u blaženstvu s B o g o m ? ) A l i prije da je trebalo ispra­
viti njega, koji je tako mislio, osobito kad o duši ovoga vidljivoga svi­
jeta, tolike goleme tjelesne oline, imate zajedno s njim tako nevjerojatna
182
mnijenja. P o v o d e ć i se za P l a t o n o m ) , kažete da je svijet živi stvor
1 j o š najblaženiji, a hoćete i da je vjekovječan. K a k o to onda da se
nikad ne odvoji od tijela, a opet mu nikad neće uzmanjkati blaženstva,
ako treba izbjegavati svako tijelo, da bi d u š a bila b l a ž e n a ? I ne samo
(45) U Platona se može pojam milosti razabrati kao duhovni bljesak
koji nas upućuje prema kontemplaciji i vršenju mudrosti (usp. Epist. VII 341
c-d); u Porfirija to je ono osobito raspoloženje u mudraca da zamijeti Božju
nazočnost (npr. Epist. Mare. 11-12); a u crkvenom predanju milost je čovje­
kovo udioništvo u božanskom životu: o tom Irenej, Adv. haer. 5, 10, 2; Klement
Aleksandrijski, Strom. 6, 17, 157. 161; Origen, C. Celsum 5, 23.
 754 D E CIV. D E I 10, 2 9 , 2
cetera sidera n o n s o l u m i n l i b r i s vestris c o r p o r a esse fatemini,
q u o d v o b i s c u m omnes homines et conspicere n o n cunctantur et
dicere; v e r u m e t i a m altiore, ut putatis, p e r i t i a haec esse a n i m a l i a
183
beatissima perhibetis et c u m his corporibus sempiterna . Q u i d ergo
est, quod, c u m vobis fides c h r i s t i a n a suadetur, tune o b l i v i s c i m i n i ,
aut ignorare vos fingitis, q u i d disputare aut docere soleatis? Q u i d
causae est, c u r propter opiniones vestras, quas vos i p s i oppugna-
tis, C h r i s t i a n i esse nolitis, n i s i q u i a Christus h u m i l i t e r venit et
vos superbi estis? Q u a l i a sanctorum c o r p o r a i n resurrectione fu­
b e
t u r a sint, potest a l i q u a n t o serupulosius inter C h r i s t i a n a r u m
m
S c r i p t u r a r u m doctissimos d i s p u t a r i ; futura tamen sempiterna
m i n i m e dubitamus, et t a l i a futura, quale sua resurrectione C h r i s t u s
demonstravit e x e m p l u m . Sed qualiacumque sint, c u m i n c o r r u p t i -
b i l i a prorsus et i m m o r t a l i a nihiloque animae contemplationem,
qua i n Deo figitur, impedientia praedicentur vosque e t i a m dicatis
esse i n caelestibus i m m o r t a l i a c o r p o r a i m m o r t a l i t e r b e a t o r u m :
q u i d est quod, ut beati simus, omne corpus fugiendum esse opi-
n a m i n i , ut fidem c h r i s t i a n a m quasi rationabiliter fugere v i d e a m i n i ,
n i s i q u i a i l l u d est, q u o d i t e r u m dico: Christus est h u m i l i s , vos
superbi? A n forte c o r r i g i pudet? E t hoc v i t i u m n o n n i s i superbo-
r u m est. Pudet videlicet doctos homines ex discipulis Platonis fieri
discipulos C h r i s t i , q u i piscatorem suo Š p i r i t u docuit sapere ac
dicere: In principio erat Verbum, et Verbum erat apud Deum, et
Deus erat Verbum. Hoc erat in principio apud Deum. Omnia per
ipsum facta sunt, et sine ipso factum est nihil, quod factum est.
In ipso vita erat, et vita erat lux hominum, et lux in tenebris lucet,
et tenebrae eam non conprehenderunt . 185
Q u o d i n i t i u m saneti
E v a n g e l i i , c u i n o m e n est secundum Ioannem, q u i d a m Platonicus,
sicut a sancto sene S i m p l i c i a n o , q u i postea M e d i o l a n e n s i Eccle­
m
siae praesedit e p i s e o p u s , solebamus audire, aureis litteris con-
s c r i b e n d u m et per omnes Ecclesias i n locis eminentissimis propo-
n e n d u m esse dicebat. Sed ideo v i l u i t superbis Deus i l l e magister
C C 307 quia Verbum caro factum / est et habitavit in nobis ; ut p a r u m 187
3 od naporna svakodnevnog rada; u određenim su krugovima bili nepriznati jer
aliquando M.
PLATON, Epin.
Usp. De Civ. Dei 22, 5.
Iv 1, 1—3.
86
Usp. A U G U S T I N , Confess. 8, 2, 4; De praed. sanctorum 4.
Iv 1, 14; usp. Confess. 7, 9, 13, ss.
O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 2 9 , 2 755
što vi priznajete u svojim knjigama, kako su Sunce i ostale zvijezde
tijela, nego to i svi ljudi vide i slažu se s vama bez ikakva oklijevanja;
d a p a č e , kao što vi mislite, po nekakvu višem znanju, tvrdite kako su
to najblaženiji živi stvorovi, što su vjekovječni zajedno sa svojim tije­
183
l i m a . ) Z a š t o onda, kad vam se preporučuje kršćanska vjera, zabo­
ravljate, ili se pretvarate da ne znate, upravo to o č e m u o b i č a v a t e
raspravljati i l i n a u č a v a t i ? Što je razlog te zbog svojih vlastitih mnijenja,
s kojima ste sami u sukobu, ne želite biti k r š ć a n i m a , ako to nije zato jer
je Krist ponizno d o š a o , dok ste vi oholi? K a k v a će u uskrsnuću biti
tijela svetaca m o ž e se i p o n e š t o podrobnije raspravljati m e đ u onima
što su najupućeniji u kršćanske knjige, ) ali ipak ni najmanje ne 184
dvojimo, da će ona biti vječna i da će biti onakva kakvim je uzor po­
kazao Krist svojim u s k r s n u ć e m (46). A l i kakva god ona bila, dok se
u nas propovijeda da su nepropadljiva i besmrtna i ne pružaju nikakve
zapreke onomu razmišljanju kojim se duša učvršćuje u B o g u , a i vi sami
tvrdite kako su na nebesima besmrtna tijela onih koji su besmrtno bla­
ženi — , zašto onda mislite kako treba izbjegavati svako tijelo (da bismo
bili blaženi), te da b i se činilo kako t o b o ž e r a z l o ž n o izbjegavate k r š ć a n ­
sku vjeru, u k o l i k o nije posrijedi ono što sad ponavljam: jer je Krist
ponizan, a vi oholi?
Ili vam se ne da da budete ispravljeni? A i to je slabost samo onih koji
su oholi. T o jest, ne da se učenim ljudima da od Platonovih učenika
postanu Kristovim u č e n i c i m a , njega koji je svojim duhom n a u č i o
mudrosti ribara (47), kako bi kazao: » U p o č e t k u već bijaše Riječ;
i Riječ bijaše s B o g o m ; i Riječ bijaše B o g . O v a bijaše u početku
s B o g o m . Sve je po njoj postalo; i ništa što je postalo, nije bez nje po­
stalo. U njoj bijaše život; i život bijaše svjetlo ljudima. I svjetlo svi­
185
jetli u tami, i tama ga ne m o ž e u t r n u t i . « ) A to je početak svetog evan­
đelja, koje se naziva Evanđelje po Ivanu; kao što smo slušali od sve­
A
toga starca S i m p l i c i j a n a (koji kasnije postade biskup milanske
186
c r k v e ) ) , neki je platonik imao običaj govoriti kako bi te riječi trebalo
zlatnim slovima ispisati na najistaknutijem mjestu po svim crkvama B.
N u taj veliki učitelj B o g ne bijaše na cijeni u oholica, jer »Riječ je tijelom
1 8 7
postala i stanovala m e đ u n a m a « ; ) i kao da bijednicima nije dosta
(46) Istinu o uskrsnuću tijela nijekali su Celso (usp. Origen, C. Celsum
5, 14, 22) i Porfirije (C. Christ. fr. 94 Harnack); učeniji su je kršćani produbili,
iako nam nije svako njihovo učenje do kraja jasno: tako npr. Origenovo,
De princ. 3, 6, 6; C. Celsum 3, 14-42.
(47) U kršćanskom je svijetu bilo mnogo skromnih ljudi koji su živjeli
su bili bez titula i često bez sredstava, ali su vjerovali iskreno i duboko. Na njih
misli Augustin kad ovo piše. Motiv je izrazito biblijski i evanđeoski: usp. Ps
102 (101), 18; Izr 29,23; Job 5,11; Lk 1,48; 1 Pt 5,5.
A Simplicijan je postao biskup Milana 397. Znatno je utjecao na Augustinovo o b r a ć e n j e .
B Vjerojatno je riječ o neoplatoniku Mariju Viktorinu, filozofu i gramatiku iz I V s t o l j e ć a ,
koji b i j a š e o b r a ć e n , na k r š ć a n s t v o . I n a č e n e o p l a t o n i č k i nauk b i j a š e v ć o m a popularan m e đ u
o n d a š n j i m obrazovanim k r š ć a n i m a .
 756 D E CIV. D E I 10, 29, 2-30
sit miseris q u o d aegrotant, nisi se etiam i n ipsa a e g r i t u đ i n e extol-
lant et de medicina, qua sanari poterant, erubescant. N o n e n i m
hoc faciunt ut erigantur, sed ut cadendo gravius affligantur.
...etsi Plato do- 30. S i post P l a t o n e m a l i q u i d emendare existimatur i n d i g n u m ,
ceat, obnitente . - n i - ^^ , T • ^ x T ™
quidem Porphy- c u r ipse P o r p h y r i u s n o n n u l l a et n o n p a r v a / emendavit? N a m Pla-
ma's ?d°testias! tonem animas h o m i n u m post m o r t e m revolvi usque a d c o r p o r a
PL 310 188
b e s t i a r u m scripsisse c e r t i s s i m u m e s t . Hane sententiam Porphy-
189
r i i doctor tenuit et P l o t i n u s ; P o r p h y r i o tamen iure d i s p l i c u i t .
I n h o m i n u m sane n o n sua quae dimiserant, sed alia n o v a c o r p o r a
redire humanas animas arbitratus est. Puduit scilicet i l l u d cre-
dere, ne mater fortasse filium i n m u l a m revoluta vectaret; et n o n
p u d u i t hoc credere, u b i revoluta mater i n p u e l l a m filio forsitan
nuberet. Quanto creditur honestius, quod sancti et veraces Angeli
docuerunt, quod Prophetae Dei Š p i r i t u acti l o c u t i sunt, q u o d ipse
q u e m v e n t u r u m S a l v a t o r e m praemissi n u n t i i praedixerunt, quod
m i s s i A p o s t o l i q u i o r b e m t e r r a r u m Evangelio repleverunt, quanto,
i n q u a m , honestius creditur reverti animas semel ad c o r p o r a pro-
p r i a q u a m reverti totiens ad diversa! V e r u m tamen, ut d i x i , ex
magna parte correctus est i n hac opinione P o r p h y r i u s , ut saltem
i n solos homines humanas animas p r a e c i p i t a r i posse sentiret, be-
luinos autem carceres evertere m i n i m e dubitaret. D i c i t etiam a d
hoc D e u m a n i m a m m u n d o dedisse, ut materiae cognoscens m a l a
ad P a t r e m recurreret nec aliquando i a m t a l i u m p o l l u t a contagione
teneretur. U b i etsi a l i q u i d inconvenienter sapit (magis e n i m data
est c o r p o r i , ut b o n a faceret; n o n e n i m m a l a disceret, si non face-
ret), i n eo tamen a l i o r u m P l a t o n i c o r u m o p i n i o n e m et n o n i n re
p a r v a emendavit, q u o d m u n d a t a m ab omnibus m a l i s a n i m a m et
c u m Patre c o n s t i t u t a m n u m q u a m i a m m a l a m u n d i huius passu-
190
r a m esse confessus e s t . Q u a sententia profeeto abstulit, q u o d esse
P l a t o n i c u m m a x i m e perhibetur, ut mortuos ex vivis, i t a vivos ex
191
m o r t u i s semper fieri ; falsumque esse ostendit, q u o d platonice
videtur dixisse V e r g i l i u s , i n campos E l y s i o s purgatas animas mis-
sas (quo n o m i n e t a m q u a m per fabulam videntur significari gau-
188
PLATON, Fed. 239 b; usp. Fedcn 81 e—82 a; Tim. 42 b—c, 91 c—92 b; Dri
10, 618.
189
P L O T I N , Eneade 3, 4, 2, 15—30.
190
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez, o. c. fr. 11, 1, i Dodatak str. 38, ss).
191
PLATON, Fedon 70 c.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 29, 2-30 757
to što boluju, nego se j o š ohole samom tom bolešću te se srame lijeka
kojim bi se mogli izliječiti. O d toga se oni ne dižu ozdravljeni, nego
padajući j o š teže obolijevaju (48).
30. A k o se smatra nedostojnim ispravljati štogod Platonovo, K o l i k o je o d P l a t o ­
nova nauka P o r f i ­
zašto je sam Porfirije ispravio nekoliko značajnih mjesta? Naime, rije o d b a c i o te s v o ­
jim nepristankom
najpouzdanije je da Platon pisaše kako se ljudske duše nakon smrti ispravio
188
vraćaju u zemlju, pa č a k i u tijelo ž i v o t i n j a . ) To je mnijenje zastupao
189
i Porfirijev učitelj P l o t i n , ) dok ga je Porfirije s pravom odbacio.
Sam je Porfirije d r ž a o kako se ljudske duše vraćaju u zemlju, pa ulaze
u ljudska tijela, ne u svoja (koja su napustile), nego u nova tijela.
Naime, sramio se povjerovati u Platonov nauk, kako ne bi sin pojahao
vlastitu mater koja se vratila pretvorena u mulu; a nije ga bilo sram
povjerovati u ovo drugo, gdje se mater — vrativši se kao djevojka —
mogla udati za vlastitoga sina. K o l i k o je časnija vjera koju n a u č a v a h u
sveti i istiniti anđeli, o kojoj govorahu proroci, potaknuti duhom B o ž ­
j i m , o č e m u je govorio i sam onaj kojega su dolazak najavljivali una­
prijed izaslani glasnici, te otposlani apostoli koji evanđeljem ispuniše
cijeli svijet, — koliko je, k a ž e m časnija vjera da se duše jednom vraćaju
u vlastita tijela negoli da se više puta vraćaju u različita tijela! Pa ipak,
kao što rekoh, Porfirije je uveliko ispravio d o t i č n o mnijenje, barem
time što je mislio kako ljudske duše mogu zapasti samo u ljudsko tijelo,
i nije ni malo oklijevao ukinuti njihovo utamničenje u tjelesima živo­
tinja.
Isto tako kaže kako je B o g svijetu dao d u š u radi toga, kako bi ona —
spoznavši zloće tvari — vratila se O c u , te da više nikad ne bude zadr­
žana prljavim dodirom s takvim z l o ć a m a . Iako je taj njegov nazor po­
nešto neprikladan — jer d u š a je tijelu data radi toga da čini dobra
djela; jer zla ne bi upoznala ako ih ne bi činila, — ipak je (i to ne
u neznatnoj stvari) ispravio mnijenje ostalih platonika što je priznao
da d u š a očišćena od svih zala i smještena uz O c a nikad više neće trpjeti
190
zloće ovoga svijeta. ) T i m je mnijenjem izričito odbacio ono
što se smatra najvažnijom zasadom Platonovom, da kao što mrtvi
postaju od živih tako uvijek i živi postaju od mrtvihi9i); i pokazao
a
je kako je l a ž n o ono što Vergilije (čini se platonički) reče, kako se
očišćene d u š e poslane na poljane Elizija (što je čini se samo pjesnički
nazivak za radosti blaženika) pozivaju na rijeku Letu, to jest: na
zaborav prošlih d o g a đ a j a :
(48) Augustin će Porfiriju priznati veću čistoću nauke nego njegovim
prethodnicima u pogledu duše; ali ni Porfirije nije mogao pristati uz poniz­
nost tijela i zemnost. Odviše bi ga stajalo naglo prijeći od platonskog idealiz­
ma na kršćanski realizam.
 758 D E CIV. D E I 10, 30-31 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 3 0 - 3 1 759

dia beatorum) ad fluvium L e t h e u m evocari, hoc est a d oblivio- »Nek sve zaborave, pod nebeski svod nek na svijet gornji
nem praeteritorum: Vrate se, opet se sastat s tjelesima neka zažele.«i92)
Scilicet immemores supera ut connexa revisant 193

m
To se s pravom nije svidjelo Porfiriju, jer je zaista glupo povjerovati, )
Rursus et incipiant in corpora velle reverti .
da u onome drugome životu (koji ne m o ž e biti najblaženiji ako se
M e r i t o d i s p l i c u i t hoc P o r p h y r i o q u o n i a m re vera credere stul-/
1 9 3
najpotpunije ne vjeruje u njegovu vječitost) d u š e priželjkuju k a l propad-
tum est ex i l l a vita, quae beatissima esse n o n poterit n i s i de sua
ljivih tijela i žele se odatle povratiti u njih, kao da je svrha najvišeg
fuerit aeternitate certissima, desiderare animas c o r r u p t i b i l i u m
očišćenja želja za ponovnim kaljanjem. Naime, ako čin potpuna oči­
c o r p o r u m l a b e m et inde a d ista remeare, t a m q u a m hoc agat s u m m a
šćenja postiže to da se zaboravljaju sva zla, a taj zaborav zala dovodi
purgatio, ut i n q u i n a t i o requiratur. S i e n i m / q u o d perfecte m u n -
do želje za tijelima, gdje se ponovo upetljavaju u zla, — onda će
d a n t u r hoc efficit, ut o m n i u m o b l i v i s c a n t u r m a l o r u m , m a l o r u m
zaista najviša sretnost biti uzrokom nesretnosti, savršenstvo mudrosti
a u t e m o b l i v i o facit c o r p o r u m desiderium, u b i rursus i m p l i c e n t u r
uzrokom gluposti a najviše očišćenje uzrokom nečistoće. Isto tako,
m a l i s : profecto erit infelicitatis causa s u m m a felicitas et stultitiae
duša u istinu neće biti b l a ž e n a ondje (pa koliko god se tu z a d r ž a v a l a )
causa perfectio sapientiae et i m m u n d i t i a e causa s u m m a m u n d a t i o .
gdje se mora obmanjivati da bi bila b l a ž e n a . Naime, ona neće biti
Nec veritate i b i beata erit a n i m a , q u a m d i u c u m q u e erit, u b i opor-
b l a ž e n a ukoliko nije sigurna; a da bi bila sigurna, morat će l a ž n o vjero­
tet fallatur, ut beata sit. N o n e n i m beata erit n i s i secura; ut
vati: kako će vječno biti b l a ž e n a , jer će jednom postati i bijedna. K a k o
a u t e m secura sit, falso putabit semper se b e a t a m fore, q u o n i a m
će se, dakle, radovati u istini, kad je laž uzrok radovanju? Porfirije je
a l i q u a n d o erit et misera. C u i ergo gaudendi causa falsitas erit, 194
1 9 4 to u v i d i o ) te je zbog toga i rekao kako se očišćena d u š a vraća O c u ,
quo m o d o de veritate gaudebit? V i d i t hoc P o r p h y r i u s purgatamque
da više nikad ne bi bila okaljana i z a d r ž a n a z l o ć a m a . D a k l e , neki su
a n i m a m ob hoc reverti d i x i t a d P a t r e m , ne aliquando i a m malo­
platonici krivo vjerovali kao da je n u ž d a n onaj krug neprestanog dola­
rum p o l l u t a contagione teneatur. Falso i g i t u r a q u i b u s d a m est
ženja od istoga i vraćanja u isto. A čak kad bi to i bilo istinito, čemu bi
P l a t o n i c i s creditus quasi necessarius orbis ille ab eisdem abeundi
koristilo znanje o tome, u k o l i k o se m o ž d a platonici ne bi drznuli sma­
et a d eadem revertendi. Q u o d etiamsi v e r u m esset, q u i d hoc scire
trati sebe boljima od nas, jer mi već u ovome životu nismo znali ono
prodesset, n i s i forte inde se nobis auderent praeferre P l a t o n i c i ,
q u i a i d nos i n hac v i t a i a m nesciremus, q u o d i p s i i n a l i a m e l i o r e što oni sami neće znati u drugome i boljemu životu, kao najočišćeniji
v i t a p u r g a t i s s i m i et s a p i e n t i s s i m i fuerant n e s c i t u r i et f a l s u m cre- i najmudriji, kad budu blaženi vjerujući u ono što je l a ž n o ? A k o je naj-
dendo beati futuri? Q u o d si a b s u r d i s s i m u m et s t u l t i s s i m u m est besmislenije i najgluplje reći takvo š t o , onda zaista treba pretpostaviti
dicere, P o r p h y r i i profecto est praeferenda sententia his, q u i ani- Porfirijevo mnijenje onima što zamišljaju one krugove duša koje se
m a r u m c i r c u l o s alternante semper beatitate et m i s e r i a suspicati stalno vrte i z m e đ u blaženstva i bijede. A ako je tomu tako, evo pla­
sunt. Q u o d si i t a est, ecce Platonicus i n melius a Platone dissentit; tonika koji je nabolje odstupio od Platona; ovaj je vidio što onaj nije;
ecce v i d i t , q u o d ille n o n vidit, nec post t a l e m ac t a n t u m m a g i s t r u m i nije oklijevao ispraviti ni tolikog ni takvog učitelja, nego je istinu
A

refugit c o r r e c t i o n e m , sed h o m i n i praeposuit veritatem. pretpostavio čovjeku ( 4 9 ) .

Protiv platoničke
31. Z a š t o onda ne povjerujemo prije b o ž a n s k o j riječi (kad su tvrdnje po kojoj je
posrijedi one stvari koje ne m o ž e m o istražiti ljudskim duhovnim darom) ljudska duša su­
Absurde docet 31. C u r ergo n o n potius d i v i n i t a t i credimus de his rebus, quas koja nam k a ž e , da sama ljudska duša nije suvječna s B o g o m , nego je
v j e č n a s Bogom
Plato animas
ante fuisse. h u m a n o ingenio pervestigare n o n possumus, quae a n i m a m quo- stvorena, ona koja prije ne bijaše? Platonici ne htjedoše u to vjerovati,
que i p s a m n o n Deo coaeternam, sed creatam dicit esse, quae a činilo i m se da tomu navode i primjeren razlog: jer ništa ne može
n o n erat? U t e n i m hoc P l a t o n i c i nollent credere, hane utique cau­ u b u d u ć e biti vječno, ako i prije ne bijaše vječno; a ipak kad Platon piše
b f
s a m i d o n e a m s i b i videbantur afferre, quia, n i s i q u o d semper ante
fuisset, s e m p i t e r n u m deinceps esse n o n posset; q u a m q u a m et de

F
(49) Krupna je Porfirijeva zasluga u pogledu nauke o duši što je, prevla­
antea M. davši njeno seljenje (metempsihozu) kao i razne animističke i orfijske pre­
dodžbe, počeo zastupati nepovratnost stanja duše po svršetku ovog života.
2
V E R G I L I J E , Aen. 6, 750—751; usp. P L A T O N , Država 10, 619 b—621 d.
5 A O č i g l e d n o aluzija na glasovitu izreku Amicus Plato, magis amica veritas (Platon mi je drag,
Usp. A U G U S T I N , Sermo 241, 6. ali mi je d r a ž a istina). Izreka se javlja u r a z l i č i t i m oblicima; p o t j e č e iz Platonova Fedona (40),
• P O R F I R I J E , De regr. an. (Bidez, Dodatak, str. 40). a s u s r e ć e se v e ć i u Cicerona (Tuskulanski razgovori, 1. 17. 39).

760 D E CIV. D E I 10, 31-32, 1
195
m u n d o et de his, quos i n m u n d o deos a Deo factos s c r i b i t Plato ,
apertissime dicat eos esse coepisse et habere i n i t i u m , finem tamen
CC 309 n o n habituros, sed per / Conditoris p o t e n t i s s i m a m v o l u n t a t e m i n
aeternum mansuros esse perhibeat. V e r u m i d quo m o d o intellegant
invenerunt, n o n esse hoc videlicet temporis, sed substitutionis ini­
t i u m . Sicut enim, inquiunt, si pes ex aeternitate semper fuisset
in pulvere, semper ei subesset vestigium, quod tamen vestigium
a calcante factum nemo dubitaret, nec alterum altero prius esset,
quamvis alterum ab altero factum esset: sic, inquiunt, et mundus
atque in illo dii creati et semper fuerunt semper existente qui fecit,
1%
et tamen facti sunt . N u m q u i d ergo, si a n i m a semper fuit, etiam
m i s e r i a eius semper fuisse dicenda est? P o r r o si a l i q u i d i n illa,
q u o d ex aeterno n o n fuit, esse coepit ex tempore, cur n o n fieri
potuerit, ut ipsa esset ex tempore quae antea n o n fuisset? Deinde
PL 312 beatitudo quoque eius post experimentum m a i o r u m / firmior et
sine fine m a n s u r a , sicut iste confitetur, p r o c u l d u b i o coepit ex tem­
b g
pore, et tamen semper erit, c u m a n t e n o n fuerit. I l l a i g i t u r
omnis argumentatio dissoluta est, qua putatur n i h i l esse posse
sine fine temporis, n i s i q u o d i n i t i u m n o n habet temporis. Inventa
est e n i m animae beatitudo, quae c u m i n i t i u m temporis habuerit,
finem temporis n o n habebit. Quapropter divinae a u c t o r i t a t i h u m a n a
cedat infirmitas, eisque beatis et i m m o r t a l i b u s de vera religione
credamus, q u i s i b i h o n o r e m n o n expetunt, q u e m Deo suo, q u i
e t i a m noster est, deberi sciunt; nec iubent, ut sacrificium facia-
b h
mus, n i s i ei t a n t u m , cuius et nos c u m illis, ut saepe d i x i et saepe
d i c e n d u m est, sacrificium esse debemus, per e u m sacerdotem offe-
rendi, q u i i n homine, q u e m suscepit, secundum q u e m et sacerdos
esse voluit, e t i a m usque a d m o r t e m sacrificium p r o nobis dignatus
est fieri.
Auctore Porphy- 32. 1. H a e c est religio, quae universalem continet v i a m animae
rio omnibus via
est animae l i ­ liberandae, q u o n i a m n u l l a n i s i hac l i b e r a r i potest. H a e c est enim
berandae.
q u o d a m m o d o regalis v i a , quae una ducit ad regnum, n o n tempo-
r a l i fastigio n u t a b u n d u m , sed aeternitatis firmitate securum. C u m
autem dicit P o r p h y r i u s i n p r i m o i u x t a finem De regressu animae
l i b r o n o n d u m receptum i n u n a m b i
q u a m d a m sectam, q u o d b l
uni
versalem contineat v i a m animae liberandae, vel a p h i l o s o p h i a
v e r i s s i m a a l i q u a vel ab I n d o r u m m o r i b u s ac disciplina, aut indu-
ctione C h a l d a e o r u m aut alia qualibet via, nondumque i n suam
bg
antea M .
bh
tantummodo M .
bi
receptum in unam] receptam unam M.
bl
quae M.
PLATON, Time] 41 a—b. 43 b; C I C E R O N , Tim. 11, 40.
Usp. P L A T O N , Time] 29 a. 40 d—41 b; P L O T I N , Eneade 3, 5, 6; P L U T A R H ,
De E. Delph. 19—21, 392 e—394 a.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 31-32, 1 761
195
o svijetu i o bogovima koje je B o g u svijetu n a č i n i o , ) on najotvo­
renije kaže da su oni započeli bivati i da imaju početak, ali neće imati
završetka, nego tvrdi kako će oni — po najmoćnijoj volji tvorca —
trajati u vječnosti. N u oni su pronašli način kako da to razumiju, to
jest, kako nije posrijedi početak vremena, nego ovisnosti (substi-
tutio). Stoga k a ž u : » A k o bi noga iz vječnosti bila uvijek u prašini,
uvijek bi ispod nje bio njezin trag; a zbog toga ne bi nitko dvojio, da je
trag nastao od pritiska noge niti da je jedno bilo prije drugoga, iako
je jedno načinjeno od drugoga; isto tako i svijet i u njemu stvoreni
bogovi uvijek bijahu, jer uvijek postoji onaj koji ih je stvorio, a ipak su
196
oni s t v o r e n i « ) .
Treba li onda reći, ako je duša uvijek bila, da je uvijek bila i njezina
bijeda? Dalje, ako je nešto što u njoj ne bijaše od vječnosti počelo po­
stojati u stanovitom vremenu, zašto ne bi moglo biti, da i sama ona
koja ranije ne postojaše nastane u vremenu? A zatim, kao što sam
Porfirije priznaje, samo njezino blaženstvo nakon iskustva zala bit će
čvršće i bez kraja, i nedvojbeno je nastalo u vremenu, a ipak će vječno
postojati, iako ranije ne postojaše (50).
Tako propada sve to dokazivanje prema kojem ništa ne može biti bez
kraja vremena ako nije bilo i bez početka vremena. Naime, p r o n a đ e n o
je blaženstvo d u š e , koje iako je imalo p o č e t a k vremena, neće imati
kraja vremena. Z b o g svega toga, neka ljudska slabost ustupi mjesto
b o ž a n s k o j ovlasti, i kad je posrijedi istinska vjera, vjerujemo onim
b l a ž e n i c i m a i besmrtnicima, koji sebi ne zahtijevaju onu počast o k o ­
joj znaju da se duguje njihovu Bogu, koji je i n a š , i koji nam ne n a l a ž u
žrtvovati ikomu drugomu osim onomu kojemu i mi zajedno s njima
(što već često rekoh i što često treba reći) trebamo sami biti žrtva; to
je žrtva koju je primio onaj svećenik koji je u čovjeku (kojeg je uzeo
na sebe, i kojim je ushtio biti svećenik) sam se udostojio žrtvovati radi
nas, sve do same smrti.
O s v e o p ć e m putu
32. 1. O v o je vjera koja s a d r ž a v a sveopći put oslobođenja duše, spasa d u š e , kojega
jer se d u š a ne m o ž e osloboditi ni jednim drugim putom. O v o je, može Porfirije nije n a ­
š a o , j e r je k r i v o
se reći, kraljevski put koji jedini vodi u kraljevstvo, ali ne ono što t r a ž i o , a k o j i je ot­
krila jedino kršćan­
klimavo počiva na vremenitu vrhuncu, nego koje je sigurno utemeljeno ska milost
u vječnosti.
K a d a Porfirije pri kraju svoje prve knjige O povratku duše kaže kako
dosad ni jedan misaoni sustav nije zasnovao sveopći put oslobođenja
duše (ni jedna od najistinskijih filozofija ni ć u d o r e d n i naputci ni stega
A
I n d i j a c a , ni čarobnički obredi Kaldejaca, ni bilo koji drugi način)
(50) Druga je Porfirijeva zasluga što je zastupao nastanak duše u vre­
menu, otkrivši još jedan dokaz za njenu besmrtnost. Time se znatno približio
kršćanstvu.
A M i s l i se n a » g i m n o s o f i s t e « .
 762 D E CIV. D E I 10, 3 2 , 1
c c 3 1 0
n o t i t i a m eamdem v i a m h i s t o r i a l i / cognitione p e r l a t a m : p r o c u l
dubio confitetur esse a l i q u a m , sed n o n d u m i n suam venisse noti­
t i a m . Ita ei n o n sufficiebat q u i d q u i d de a n i m a l i b e r a n d a studio-
sissime didicerat sibique vel potius aliis nosse ac tenere videbatur.
Sentiebat e n i m adhuc sibi deesse a l i q u a m praestantissimam aucto-
ritatem, q u a m de re tanta sequi oporteret. C u m autem dicit vel
a p h i l o s o p h i a v e r i s s i m a a l i q u a n o n d u m i n suam n o t i t i a m perve-
nisse sectam, quae universalem contineat v i a m animae liberandae;
satis, q u a n t u m arbitror, ostendit vel eam p h i l o s o p h i a m , i n qua ipse
philosophatus est, n o n esse v e r i s s i m a m , vel ea non c o n t i n e r i talem
v i a m . E t quo modo i a m potest esse verissima, qua n o n continetur
haec via? N a m quae alia v i a est universalis animae liberandae,
nisi qua universae animae liberantur ac per hoc sine i l l a n u l l a
a n i m a liberatur? C u m autem addit et dicit: Vel ab ludorum mori­
bus ac disciplina, vel ab inductione Chaldaeorum vel alia qualibet
197
via ', manifestissima v o ć e testatur neque illis quae ab Indis neque
illis quae a Chaldaeis didicerat hane universalem v i a m liberandae
P L 3 1 3
animae c o n t i n e r i ; et / utique se a Chaldaeis oracula d i v i n a sum-
198
psisse, q u o r u m assiduam c o m m e m o r a t i o n e m f a c i t , tacere n o n
potuit. Q u a m vult ergo intellegi animae liberandae u n i v e r s a l e m
v i a m n o n d u m receptam vel ex aliqua v e r i s s i m a p h i l o s o p h i a v e l ex
e a r u m gentium doctrinis, quae magnae velut i n divinis rebus habe-
bantur, q u i a plus a p u d eas curiositas valuit quorumque angelo­
r u m cognoscendorum et colendorum, nondumque i n suam n o t i t i a m
h i s t o r i a l i cognitione perlatam? Quaenam i s t a est universalis v i a ,
n i s i quae n o n suae cuique genti p r o p r i a , sed universis gentibus
quae c o m m u n i s esset divinitus i m p e r t i t a est? Q u a m certe iste
h o m o n o n m e d i o c r i ingenio praeditus esse non dubitat. Providen-
t i a m quippe d i v i n a m sine ista universali v i a liberandae animae
genus h u m a n u m relinquere potuisse n o n credit. Neque e n i m ait
n o n esse, sed hoc t a n t u m b o n u m tantumque a d i u t o r i u m n o n d u m
receptum, n o n d u m i n suam n o t i t i a m esse perlatum; nec m i r u m .
Tune e n i m P o r p h y r i u s erat i n rebus humanis, quando ista libe­
randae animae universalis v i a , quae n o n est alia q u a m religio
C h r i s t i a n a , oppugnari permittebatur ab i d o l o r u m daemonumque
c u l t o r i b u s regibusque terrenis, propter asserendum et consecran-
d u m m a r t y r u m n u m e r u m , hoc est testium veritatis, per quos
ostenderetur o m n i a c o r p o r a l i a m a l a p r o fide pietatis et commen-
datione veritatis esse toleranda. Videbat ergo ista P o r p h y r i u s et
197
P O R F I R I J E , iz De regr. an. (Bidez o. c. fr. 12, Dodatak, str. 42).
198
P O R F I R I J E , De regr. an., fr. 1.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 32, 1 763
i da za takav put j o š nije doznao u svojem p r o u č a v a n j u povijesti, on
nedvojbeno priznaje, kako takav put postoji, samo ga sam j o š nije -spo­
znao. I tako njemu nije bilo dostatno sve ono što je veoma marljivo
n a u č i o o o s l o b o đ e n j u d u š e , i što se njemu samomu — i l i bolje r e č e n o :
drugima — činilo da je upoznao i da posjeduje. Osjećao je, naime,
kako mu nedostaje stanoviti vrhunski ugled koji bi trebao slijediti
u tako važnoj stvari. Jer kad kaže kako ni po jednoj od najistinskijih
filozofija nije doznao za misaoni sustav koji sadržava sveopći put
oslobađanja d u š e , onda — kako ja mislim — dostatno jasno pokazuje
ili da ni ona filozofija koju je sam ispovijedao nije najistinskija ili da
ni ona ne s a d r ž a v a takav put. A kojim pak n a č i n o m i m o ž e biti naj­
istinskija ona koja ne sadržava takav put? Jer što je drugo sveopći put
o s l o b a đ a n j a d u š e ako ne onaj kojim se sveukupne d u š e o s l o b a đ a j u ,
te se prema tome: bez njega ne o s l o b a đ a ni jedna d u š a ? A kad pak
dodaje i kaže »ni ć u d o r e d n i naputci ni stega Indijaca, ni čarobnički
1 9 7 )
obredi Kaldejaca, ni bilo koji drugi n a č i n « , onda najbjelodanije
svjedoči kako ni u onome što je naučio od Kaldejaca, nije s a d r ž a n taj
sveopći put oslobođenja d u š e ; a dakako, nije mogao prešutjeti kako je
preuzeo b o ž a n s k a p r o r o š t v a od Kaldejaca, koje neprestance spomi­
198
nje ).
Dakle, što on hoće da se shvati pod tim »sveopćim putem oslobođenja
d u š e « , što ga j o š nije n a š a o ni u jednoj najistinskijoj filozofiji, niti pak
u naucima onih naroda koji bijahu na glasu u tobože b o ž a n s k i m stva­
rima (jer u njih postojaše s n a ž n a praznovjerna želja da upoznaju
i poštuju različite a n đ e l e ) , niti je za takav put doznao u svojem pro­
učavanju povijesti? Koji je to sveopći put ako nije onaj što nije svoj­
stven jednom jedinom narodu, nego je božanski podijeljen svima
narodima kao zajednička svojina?
Taj čovjek izuzetne umne obdarenosti nimalo ne sumnja, da postoji
takav put. O n dakako ne vjeruje, da je Božja promisao mogla ostaviti
ljudski rod bez takvoga sveopćega puta o s l o b a đ a n j a duše (51). Porfi­
rije i ne kaže da takvoga puta nema, nego samo da još nije primljeno
tako veliko dobro i tolika p o m o ć , da sam još o tome nije doznao; što
i nije č u d o . Porfirije, naime, bijaše djelatan u vrijeme kad taj sveopći
put o s l o b a đ a n j a duše (koji nije ništa drugo nego kršćanska vjera) bijaše
napadan — s Božjim d o p u š t e n j e m — od štovatelja kumira i zloduha
6
te zemaljskih v l a d a r a , kako bi se utvrdio i posvetio broj m u č e n i k a ,
to jest svjedoka istine, kojima se imalo pokazati, kako treba podnositi
sve tjelesne zloće u istinskoj pobožnosti i radi širenja istine. D a k l e ,
Porfirije je sve to vidio i pomislio je kako će takvi progoni ubrzo uništiti
(51) Treća je Porfirijeva zasluga što, dosljedno svom stavu, i on traži
put kojim se duša spašava. Na toj se crti jedino može naći rješenje, ako stoji
da duša ima početak u vremenu i da joj je jedino opstojanje stalno podređeno
zlu i nesreći.
B R i j e č je o progonima k r š ć a n a za vladavine Decija, Dioklecijana i Maksimiiana, a sve za
Porfirijeva ž i v o t a (233—305).
 764 D E CIV. D E I 10, 3 2 , 1-2 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 3 2 , 1-2 765

per h u i u s m o d i persecutiones cito i s t a m v i a m p e r i t u r a m et propte­ taj put, pa da stoga i nije onaj sveopći put o s l o b a đ a n j a duše, ne shva­
rea n o n esse i p s a m liberandae animae universalem putabat, n o n / ćajući kako ono što je njega uznemirivalo i što se plašio pretrpjeti (ako
c c 3 1 1
intellegens hoc, q u o d e u m movebat et q u o d i n eius electione per- bi izabrao taj put) zapravo je pridonosilo njegovu učvršćivanju i s n a ž ­
peti metuebat, a d eius confirmationem robustioremque commen- nijem širenju.
d a t i o n e m potius pertinere.
2 . To je, dakle, sveopći put o s l o b a đ a n j a duše, naime onaj što je po
b o ž a n s k o m suosjećanju dan svima narodima, ali bilo da je znanje
...quae Christi _ 2. Haec est i g i t u r animae liberandae universalis v i a , i d est
est religio si- ^
0 njemu već došlo bilo komu i l i će tek doći, niti je itko smio, niti će
gnis et prophe- universis gentibus d i v i n a miseratione concessa, cuius profeeto smjeti reći: » Z a š t o već?« i l i » Z a š t o tako kasno?« jer u namisao onoga
bus. a d t e s t a n t l
" n o t i t i a ad quoscumque i a m venit et ad quoscumque v e n t u r a est, koji šalje ne može prodrijeti ljudski um. A to je oćutio i sam Porfirije
nec debuit nec debebit ei dići: Quare modo? et: Quare sero? quo- kad reče da j o š nije primljen taj dar Božji te da j o š nije doznao o njemu.
n i a m mittentis c o n s i l i u m non est humano ingenio penetrabile. 1 on nije zaključio da njega nema, jer ga j o š nije primio kao svoju vjeru,
Q u o d sensit e t i a m iste, c u m dixit, n o n d u m receptum hoc d o n u m ili jer j o š nije doznao o njemu.
b m
Dei et n o n d u m i n suam n o t i t i a m fuisse perlatum. N e q u e enim Ovo je, k a ž e m , sveopći put oslobađanja vjernika, o kojem je vjerni
propterea v e r u m n o n esse iudicavit, q u i a n o n d u m i n fidem s u a m A b r a h a m primio b o ž a n s k o prorostvo: » U tvojem sjemenu bit će bla­
receptum fuerat vel i n n o t i t i a m n o n d u m pervenerat. H a e c est, goslovljeni svi n a r o d i . « 1 9 9 )
A b r a h a m bijaše po narodu Kaldejac, ali
i n q u a m , l i b e r a n d o r u m credentium universalis v i a , de qua fidelis mu je n a r e đ e n o da napusti svoju zemlju, svoje srodnike te d o m svojega
A b r a h a m d i v i n u m accepit o r a c u l u m : In semine tuo benedicentur oca, kako bi primio takvo obećanje i kako bi od njega poteklo sjeme,
199
omnes gentes '. Q u i fuit q u i d e m gente Chaldaeus, sed ut talia pripremljeno po a n đ e l i m a , uz ispruženu ruku P o s r e d n i k a ) , da bi 200

p r o m i s s a perciperet et ex illo propagaretur semen d i s p o s i t u m per u Njemu bio sveopći put oslobođenja duše, naime: put podaren svima
200
Angelos i n m a n u M e d i a t o r i s , i n quo esset ista liberandae ani­ narodima. ) 201

mae universalis v i a , hoc est omnibus gentibus data, iussus est 202
Tada je on prvo o s l o b o đ e n kaldejskih praznovjerica ) stao pratiti
discedere de terra sua et de cognatione sua et de d o m o patris
2 0 1 i štovati jednog istinskog Boga i odano vjerovaše u njegova obećanja.
s u i . Tune ipse p r i m i t u s a C h a l d a e o r u m superstitionibus libera-
P L 2 0 2 Ovo je sveopći put, o kojem je rečeno u svetome proroštvu: » S m i l o v a o
314 tus u n u m v e r u m D e u m sequendo coluit, c u i / haec p r o m i t t e n t i
nam se B o g i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zem­
fideliter credidit. H a e c est universalis v i a , de qua i n saneta pro- 203
lja upoznala putove tvoje, svi puci" tvoje s p a s e n j e ! « ) Otuda toliko
phetia d i c t u m est: Deus misereatur nostri et benedicat nos; illu-
bn nakon toga, zaodjenuvši se tijelom od A b r a h a m o v a sjemena, sam Spa­
minet vultum suum super nos , ut cognoscamus in terra viam 204
203 sitelj o sebi reče: »Ja sam put, istina i ž i v o t « ) .
tuam, in omnibus gentibus salutare tuum . Unde tanto post ex
Abrahae semine carne suscepta de se ipso ait ipse S a l v a t o r : Ego To je onaj sveopći put o kojemu je davno prije p r o r e č e n o : » D o g o d i t će
204
sum via, veritas et vita . Haec est universalis v i a , de qua tanto se na kraju dana: G o r a doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora,
b o
ante p r o p h e t a t u m est: Erit in novissimis diebus manifestus uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut
b
mons P Domini, paratus in cacumine montium et extolletur super će mnoga plemena i reći: 'Hajde, u z i đ i m o na G o r u Jahvinu, p o đ i m o
colles, et venient ad eum universae gentes et ingredientur nationes u D o m Boga Jakovljeva. O n će nas naučiti svojim putovima, hodit
multae et dicent: Venite, ascendamus in montem Domini et in do­ ć e m o stazama njegovim. Jer će iz Siona zakon doći, iz Jeruzalema riječ
mum Dei Iacob; et annuntiabit nobis viam suam, et ingrediemur 2 0 5 c
J a h v i n a ' « ) . Dakle, to je put ne jednoga puka, nego pripada svima
in ea. Ex Sion enim prodiet lex et verbum Domini ab Hierusa- pucima; isto tako, ni riječ ni zakon Gospodnji ne ostadoše u Sionu
m
lem . V i a ergo ista n o n est unius gentis, sed u n i v e r s a r u m gen­ i Jeruzalemu, nego krenuše odatle da se rašire diljem svijeta. Otuda
t i u m ; et lex verbumque D o m i n i n o n i n S i o n et H i e r u s a l e m reman- i sam Posrednik, nakon svojeg uskrsnuća, reče svojim dršćućim u č e -
sit, sed inde processit, ut se per universa diffunderet. U n d e ipse
cc 312 M e d i a t o r post resurrectionem s u a m / discipulis trepidantibus ait:

b m
nec M.
bn
et misereatur nostri dod. M.
202
bo
tempore dod. M. Usp. De civ. Dei 16, 12.
203
bp
domus dod. M. Ps 67 (66), 2—3.
204
Iv 14, 6.
205

199
Iz 2, 2—3.
Post 22, 18.
200
Gal 3, 19. C U Augustinovu latinskom p r e d l o š k u stoji via sua (njegov put), a ne putovi, kao u d a n a š n j e m
m
Post 12, 1. standardnom prijevodu na hrvatskom jeziku.
 766 D E CIV. D E I 10, 32, 2-3
Oportebat impleri quae scripta sunt in Lege et Prophetis et psalmis
de me. Tune aperuit illis sensum, ut intellegerent Scripturas, et
dixit eis, quia oportebat Christum pati et resurgere a mortuis ter­
tio die et praedicari in nomine eius paenitentiam et remissionem
peccatorum per omnes gentes incipientibus ab Hierusalem . Haec
est i g i t u r universalis animae liberandae via, q u a m sancti Angeli
sanctique Prophetae prius i n paucis h o m i n i b u s u b i potuerunt Dei
g r a t i a m reperientibus et maxime i n Hebraea gente, cuius erat
ipsa q u o d a m m o d o sacrata res p u b l i c a i n prophetationem et prae-
n u n t i a t i o n e m civitatis Dei ex omnibus gentibus congregandae, et
tabernaculo et templo et sacerdotio et sacrificiis significaverunt
et eloquiis q u i b u s d a m manifestis, plerisque mysticis praedixerunt;
praesens autem i n carne ipse M e d i a t o r et beati eius A p o s t o l i i a m
Testamenti n o v i gratiam revelantes apertius indicarunt, quae ali-
quanto occultius superioribus sunt significata temporibus, p r o
aetatum generis h u m a n i distributione, sicut eam Deo sapienti pla-
cuit ordinare, m i r a b i l i u m operum d i v i n o r u m , q u o r u m superius
pauca i a m posui, contestantibus signis. N o n e n i m apparuerunt
t a n t u m m o d o visiones angelicae et caelestium m i n i s t r o r u m sola
verba sonuerunt, v e r u m etiam h o m i n i b u s Dei verbo s i m p l i c i s pie-
tatis agentibus spiritus i m m u n d i de h o m i n u m corporibus ac sen­
sibus p u l s i sunt, vitia corporis languoresque sanati, fera a n i m a l i a
t e r r a r u m et aquarum, volatilia caeli, ligna, elementa, sidera, d i v i n a
iussa fecerunt, inferna cesserunt, m o r t u i revixerunt ; exceptis ipsius2 0 7
Salvatoris p r o p r i i s singularibusque m i r a c u l i s , m a x i m e nativitatis
et resurrectionis, q u o r u m i n uno maternae virginitatis t a n t u m m o d o
sacramentum, i n altero autem e t i a m eorum, q u i i n fine r e s u r r e c t u r i
sunt, demonstravit exemplum. H a e c v i a t o t u m h o m i n e m mundat
et i m m o r t a l i t a t i / m o r t a l e m ex omnibus quibus constat partibus
praeparat. U t e n i m n o n alia purgatio ei p a r t i quaereretur, q u a m
vocat intellectualem P o r p h y r i u s , alia ei, q u a m vocat s p i r i t a l e m ,
aliaque i p s i c o r p o r i : propterea t o t u m suscepit veracissimus poten-
tissimusque M u n d a t o r atque Salvator. Praeter hane v i a m , quae
p a r t i m c u m haec futura praenuntiantur, p a r t i m c u m facta nuntian-
tur, n u m q u a m generi humano defuit, nemo liberatus est, nemo
liberatur, nemo liberabitur.
Alias se habent 3. Q u o d autem P o r p h v r i u s universalem v i a m animae liberan-
prophetiae et . . . . . . .
theurgicae co- dae n o n d u m i n s u a m n o t i t i a m h i s t o n a h cognitione dicit / esse
C 10neS
cc 3i3 ' p e i i a t a m : q u i d hac h i s t o r i a vel i l l u s t r i u s i n v e n i r i potest, quae
u n i v e r s u m o r b e m tanto apice auctoritatis obtinuit, vel
Lk 24, 44-47.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 32, 2-3 767
nicima: » T r e b a l o je da se ispuni sve što je o meni pisano u Mojsijevu
Z a k o n u , u Prorocima i Psalmima. Tada i m prosvijetli razum, da ra­
zumiju Pisma, te i m reče: Tako stoji pisano, da Krist mora trpjeti i treći
dan uskrsnuti od mrtvih; da se u njegovo ime mora propovijedati obra­
206
ćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od J e r u z a l e m a « ) . 206
Dakle, to je sveopći put oslobođenja duše, koji su sveti anđeli i sveti
proroci označili i š a t o r o m sa svetohraništem i hramom i svećenstvom
i ž r t v a m a , pretkazavši ga katkada jasnim izrijecima, ali i mnogim ta­
janstvenim naznakama, i to prvo ondje gdje su mogli m e đ u nekolicinom
ljudi koji uživahu Božju milost, a najviše u židovskome puku (kojega
država bijaše nekako posvećena p r o r e k n u ć u i najavi Božje d r ž a v e , koja
će se okupiti od svih naroda svijeta); nu p o š t o se u puti p r e d o č i o sam
Posrednik, on i njegovi blaženi apostoli — otkrivajući milost Novog
Zavjeta — naznačiše jasnije ono što nešto skrovitije bijaše o z n a č e n o
u prijašnjim vremenima, već prema onoj razdiobi doba ljudskoga roda
kako je B o g ushtio urediti u svojoj mudrosti, što je sve zasvjedočeno
znacima čudesnih b o ž a n s k i h djela, o kojima sam već naveo nešto pri­
0
m j e r a . Jer ne samo što se pojavljivahu a n đ e o s k a viđenja i što odzva­
njahu riječi nebeskih glasnika nego su čak Božji ljudi — riječju pri­
proste p o b o ž n o s t i — izgonili nečiste duhove iz ljudskih tijela i umova
te liječili od tjelesnih nedostataka i bolesti; a divlje zvijeri kopnene
i vodene, ptice nebeske, drveće, prirodne pratvari i zviježđe: poslušali
207
su b o ž a n s k e naloge, paklene su se sile povlačile, mrtvi su o ž i v l j a v a l i ; )
izuzevši pri svemu tome jedinstvena čudesa što pripadaju samomu
Spasitelju, a iznad svega samo njegovo rođenje i uskrsnuće, od kojih je
jedno tek otajstvo djevičanskog majčinstva, dok je u drugome pružio
uzor onima što će uskrsnuti o posljednjem danu.
Taj put čisti cijela čovjeka i za besmrtnost pripravlja njega smrtnoga,
u svim njegovim sastavinama. I ne treba tražiti jedno očišćenje za
onaj dio duše koji Porfirije naziva razumskim, drugo za onaj koji
naziva duhovnim, a treće opet za samo tijelo, zbog toga što je na sebe
uzeo cijelo čovještvo najistinskiji i najmoćniji Očistitelj i Spasitelj. Izvan
ovoga puta (koji nikad nije manjkao ljudskomu rodu, dijelom kad se
ovo pretkazivalo kao b u d u ć e , dijelom kad se objavljivalo već obav­
ljeno) nitko se nije oslobodio, nitko se ne o s l o b a đ a , nitko se neće oslo­
boditi.
3. A što pak Porfirije kaže kako za svojega p r o u č a v a n j a povijesti j o š
nije doznao o sveopćem putu oslobođenja duše, što li se može naći
bjelodanije od ove povijesti, koja je golemim ugledom zagospodarila
cijelim svijetom, ili opet pouzdanije od nje, u kojoj se prošli događaji
.
fidelius,
' 1 K r 17—24; 2 K r 4, 33—37.
D V i d i V I I I poglavlje.
 768 D E CIV. D E I 10, 32,3
i n qua i t a n a r r a n t u r praeterita, ut futura etiam praedicantur, quo-
r u m m u l t a videmus impleta, ex quibus ea quae restant sine dubio
speremus implenda? N o n e n i m potest P o r p h y r i u s vel q u i c u m q u e
P l a t o n i c i etiam i n hac v i a quasi terrenarum r e r u m et a d v i t a m i s t a m
m o r t a l e m p e r t i n e n t i u m d i v i n a t i o n e m praedictionemque contem-
nere, q u o d m e r i t o i n aliis vaticinantibus et q u o r u m l i b e t modo-
r u m vel a r t i u m divinationibus faciunt. Negant e n i m haec vel
m a g n o r u m h o m i n u m vel magni esse pendenda, et recte. N a m vel
i n f e r i o r u m fiunt praesensione causarum, sicut arte medicinae qui-
b u s d a m antecedentibus signis p l u r i m a eventura valetudini praevi-
dentur; vel i m m u n d i daemones sua disposita facta praenuntiant,
q u o r u m ius et i n mentibus atque cupiditatibus i n i q u o r u m ad quae-
que congruentia facta ducendis q u o d a m modo sibi vindicant, et
i n m a t e r i a infima fragilitatis humanae. N o n talia sancti homines
i n ista u n i v e r s a l i a n i m a r u m l i b e r a n d a r u m v i a gradientes t a m q u a m
magna prophetare curarunt, quamvis et ista eos n o n fugerint et
P L 316 ab / eis saepe praedicta sint ad e o r u m fidem faciendam, quae
m o r t a l i u m sensibus n o n poterant i n t i m a r i nec ad e x p e r i m e n t u m
celeri facilitate perduci. Sed alia erant vere magna atque divina,
quae q u a n t u m dabatur cognita D e i voluntate futura nuntiabant.
Christus quippe i n carne venturus et quae i n i l l o t a m c l a r a per­
fecta sunt atque i n eius nomine impleta, paenitentia h o m i n u m et
ad D e u m conversio voluntatum, remissio peccatorum, gratia iusti-
tiae, fides p i o r u m et per u n i v e r s u m orbem i n v e r a m d i v i n i t a t e m
m u l t i t u d o credentium, culturae s i m u l a e r o r u m daemonumque sub-
versio et a temptationibus exercitatio, proficientium purgatio et
liberatio ab o m n i malo, i u d i c i i dies, resurrectio m o r t u o r u m , socie­
tatis i m p i o r u m aeterna damnatio regnumque aeternum gloriosis-
simae civitatis Dei conspectu eius i m m o r t a l i t e r perfruentis i n huius
viae S c r i p t u r i š praedicta atque p r o m i s s a sunt; q u o r u m t a m m u l t a
i m p l e t a conspicimus, ut recta pietate futura esse cetera confida-
mus. H u i u s viae r e c t i t u d i n e m usque ad D e u m v i d e n d u m eique i n
aeternum cohaerendum i n sanctarum S c r i p t u r a r u m qua praedi-
catur atque asseritur veritate quicumque n o n credunt et ob hoc
nec intellegunt, oppugnare possunt, sed expugnare n o n possunt.
O DRŽ. BOŽJOJ 10, 32, 3 769
tako iznose da pretkazuju i b u d u ć e , od kojih p r o r o š t a v a mnoga već
vidimo ispunjena, pa se na temelju njih bez ikakve dvojbe nadamo da
će se ispuniti i ona preostala?
N i sam Porfirije, niti pak itko drugi od platonika, ne m o ž e prezreti
ovakva p r o r o š t v a i pretkazanja kao nešto što se tiče samo zemaljskih
stvari i ovoga smrtnog života, što opet s pravom čine u slučaju ostalih
proricanja i p o g a đ a n j a , svakovrsnih n a č i n a i uz p o m o ć bilokakvih
umijeća. O n i naime niječu da se nečim takvim bave veliki ljudi i ne
drže mnogo do toga; i tu su u pravu. Naime, do takvih se p o g a đ a n j a
dolazi uz p o m o ć prethodnog promatranja drugotnih uzroka (kao
što se u liječničkom umijeću preko stanovitih prethodnih znakova pred­
viđa daljnji razvoj tjelesnog zdravlja) i l i pak nečisti zlodusi pretka­
zuju Činove koje sami priređuju, i privlašćuju sebi nekako pravo pro­
vedbe tih činova, n a v o d e ć i misli i žudnje opakih da budu u skladu
s takvim nakanama, oslonivši se pri tome na najnižu tvar ljudske
slabosti. Sveti ljudi, koji su kročili tim sveopćim putem oslobođenja
d u š a , nisu se trsili da o tima stvarima p r o r i č u kao o n e č e m u v a ž n o m e ,
iako i m ni one nisu izmicale, pa su često pretkazivali i o tima, kako bi
učvrstili vjeru u one stvari koje se nisu mogle shvatiti osjetilima, niti
pak provjeriti brzo ili lako.
A l i postojahu druge stvari, istinski velike i b o ž a n s k e , koje su najavlji­
vali da će se dogoditi, ukoliko im bijaše dano spoznati po Božjoj volji;
kao što su da će Krist doći u tijelu, te sva ona divna djela počinjena
u njemu i učinjena u njegovo ime; pokajanje ljudi i obraćenje volja
k B o g u , oprost grijeha, milost pravednosti, vjera p o b o ž n i k a , m n o š t v o
vjernika diljem svijeta koji vjeruju u istinsko b o ž a n s t v o ; propast
štovanja kumira i zlih duhova, vježbanje k u š n j a m a , očišćenje ustraj-
nika i izbavljenje od svakoga zla; dan suda, u s k r s n u ć e mrtvih, vječno
prokletstvo d r u ž b e b e z b o ž n i k a , vječita vladavina najslavnijega Božjeg
grada, što vječito uživa gledajući njega; i sve je to o tome putu pretka-
zano i o b e ć a n o u Svetome pismu; i mnoge od tih stvari već vidimo
ispunjene, dok se s istinskom p o b o ž n o š ć u ufamo da će se dogoditi i sve
ostale (52). A oni koji ne vjeruju, te stoga i ne razumiju ovaj pravi put
(koji vodi do viđenja Boga i do vječitog p r i o n u ć a uza nj, kako se pro­
povijeda i istinski utvrđuje u Svetome pismu), oni ga mogu opsjedati,
ali ga ne mogu zaposjesti.
(52) Porfirije bi — drži Augustin — bio otkrio put spasenju duše kad
bi bio svratio pozornosti starozavjetnim proročanstvima kao i onome što je
Isus prorekao o širenju evanđelja, o progonima, svršetku Jeruzalema i rasapu
židovskog naroda. Tema apologetske vrijednosti proroštava zajednička je
crkvenoj predaji otaca: I g n a c i j e , ^ Philad. 9, 2; Justin, Apol. 12; Teofil Antio-
hijski, Ad Autol. 1, 14; Origen. C. Celsum 6, 10; Laktancije, Div. inst. 4, 1-6;
Euzebije Cezarejški, Hist. eccl. 3, 7, 6.
 770 D E CIV. D E I 10, 3 2 , 4 O DRŽ. BOŽJOJ 1 0 , 3 2 , 4 771

Quae dicta et . 4. Quapropter m decem istis libris, etsi m i n u s q u a m non-
quae smt di- , , • , . . .
cenda. n u l l o / r u m de nobis expectabat mtentio, tamen q u o r u m d a m studio,
c c 3 1 4
q u a n t u m verus Deus et D o m i n u s adiuvare dignatus est, satisfe-
c i m u s refutando contradictiones i m p i o r u m , q u i C o n d i t o r i sanctae
civitatis, de qua disputare i n s t i t u i m u s , deos suos praeferunt. Quo-
r u m decem l i b r o r u m quinque superiores adversus eos c o n s c r i p t i
sunt, q u i p r o p t e r b o n a vitae huius deos colendos putant; quinque
autem posteriores adversus eos, q u i c u l t u m d e o r u m propter v i t a m ,
quae post m o r t e m futura est, servandum existimant. Deinceps
itaque, ut i n p r i m o l i b r o p o l l i c i t i sumus, de d u a r u m c i v i t a t u m ,
quas i n hoc saeculo perplexas d i x i m u s invicemque permixtas,
e x o r t u et p r o c u r s u et debitis finibus q u o d d i c e n d u m a r b i t r o r ,
q u a n t u m d i v i n i t u s adiuvabor, expediam.
4. Stoga sam u ovih deset knjiga (iako manje nego što su mnogi od
nas očekivali, a ipak prema želji nekolicine — onoliko koliko se
udostojio p o m o ć i istinski B o g i Gospodin) dostatno pobio prigovore
b e z b o ž n i k a , koji p r e t p o s t a v i š e svoje bogove Utemeljitelju svetoga grada,
o kojemu nakanismo raspravljati. Prvih pet od tih deset knjiga napisane
su protiv onih koji misle kako bogove treba štovati radi dobara ovoga
života; a drugih pet knjiga protiv onih koji mniju kako treba zadržati
štovanje bogova radi života nakon smrti. I kao što smo obećali u prvoj
knjizi, sada ću — onoliko koliko mi B o g bude pomogao — iznijeti
ono što mislim da treba reći o ta dva grada (koji su u ovome sadašnjem
svijetu — kako kazasmo — isprepletena i izmiješana), naime: o nji­
hovu nastanku, razvoju i o d r e đ e n i m završecima.
 OPĆE KAZALO

Riječ i z d a v a č a V
OPĆI U V O D VII

I. T E O L O G I J A VII

PRVI DIO: P R E L I M I N A R N A PITANJA VIII

I. Kompozicija VIII
1. Prigoda IX
2. Cilj XI
3. Plan XIII
4. Kronologija XIV
II. Metoda XV
1. Originalnost kršćanske doktrine XV
2. Usvajanje antičke doktrine XIX
3. Nova sinteza XXI
III. Interpretativni ključ XXII
1. To nije manihejstvo XXIII
2. To nije platonizam XXIV
3. Biblijski ključ XXIV
4. Kristološki ključ XXVII

D R U G I D I O : SADRŽAJ XXVIII

I. Apologetika XXIX
I. De civitate Dei i o p t u ž b e pogana XXIX
1. Prije Augustina XXIX
2. Prije De civitate Dei XXX
3. O p ć i pregled poganskih objekcija XXXII
4. Odgovor De civitate Dei XXXIV
5. Obrana d r u š t v e n e vrijednosti kršćanstva . . . . XXXIV
6. Obrana duhovne vrijednosti kršćanstva . . . . XXXVI
II. Vjerodostojnost kršćanske vjere XL
1. Zanimanje hiponskog biskupa za apologetsku temu XL
2. Metoda autoriteta XLI
3. Metoda globalnosti XLII
III. Č u d o XLVII
1. Pojam XLVII
2. M o g u ć n o s t XLVIII
3. Narav i č u d o L

II. Dogmatika LI
I. Bog stvoritelj naravi i darovatelj milosti LII
1. A n đ e l i LIII
2. Č o v j e k LV
774 O P Ć E KAZALO
O P Ć E KAZALO 775

II. Podrijetlo zla ili zloupotreba slobode LVI O D R Ž A V I BOŽJOJ

1. Grijeh a n đ e l a LVII
2. Grijeh č o v j e k a LVI 11 Poricanja 2,43 .
3. Istočni grijeh LX Poslanica 212/A 7

III. Borba i z m e đ u dobra i zla ili i z m e đ u dviju civitates . LXII

1. Podrijetlo LXII KNJIGA PRVA 1 1

2. Temelj LXIV 3
Sažetak J
3. O č i t o v a n j e LXVI 1 7
Tekst
4. Povijest LXVII
IV. Pobjeda dobra nad zlom i p o s r e d n i š t v o Kristovo . . LXIX KNJIGA DRUGA 8 9

1. Povijest pod znakom Providnosti LXIX 9

Sažetak *
2. Krist jedini posrednik spasenja LXXI 9 5
Tekst
3. Krist utemeljitelj i kralj Božje civitas LXXIV
4. Sloboda i milost LXXVII K N J I G A TREĆA 1 6 3

5. Predestinacija LXXIX
Sažetak | «
V. Debiti fines dviju civitates ili eshatologija . . . . LXXXI Tekst l w

1. Uskrsnuće LXXXI
2. Milenarizam LXXXIII K N J I G A ČETVRTA 2 4 3

3. Metempsihoza LXXXIV Sažetak 2A

{
4. Kakav je svršetak civitatis diaboli LXXXV 2 4 9
Tekst
5. Pravi svršetak civitatis Dei odnosno grada praved­
nih LXXXVIII K N J I G A PETA 3 1 7

TREĆI D I O : O C J E N A . XCI Sažetak 3 X 9

3 2 3
Tekst
II. F I L O Z O F I J A XCVII
4 0 3
P R E M I S A : P R I S U T N O S T I U L O G A F I L O Z O F I J E U DE CIVITATE DEI XCVII K N J I G A ŠESTA
4 0 5
PRVI D I O : F I L O Z O F S K I P R O F I L SV. A U G U S T I N A XCVIII Sažetak
4 0 7

D R U G I D I O : KNJIŽEVNA V R E L A Z A A U G U S T I N O V O P O Z N A V A ­ Tekst
NJE G R Č K E F I L O Z O F I J E CII 4 5 5
KNJIGA SEDMA
1. Presokratici CIV
4 5 7

2. Platon . CV Sažetak
4 6 1

3. Apulej CVI Tekst

4. Plotin CVI I 5 3 5
KNJIGA OSMA
5. Porfirije CVIII
5 3 7

6. Stoicizam CIX Sažetak

5 4 1
Tekst
TREĆI D I O : A U G U S T I N O V A F I L O Z O F I J A U DE CIVITATE DEI . CX
6 1 5
1. Bog i univerzum CXII KNJIGA DEVETA
2. Bog, svjetlo istine CXV Sažetak 6 1 7

3. Bog, izvor b l a ž e n s t v a CXXII Tekst 6 2 1

III. P O L I T I K A CXXIX 6 7 5
KNJIGA DESETA
I. Sv. Augustin i politika CXXIX 6 7 7
Sažetak
II. Političke teme u De civitate Dei CXXXVIII 6 8 1
Tekst
BIBLIOGRAFIJA CLI
7 7 3
LATINSKI TEKST I KRATICE CLXXXIV OPĆE K A Z A L O