Vrhbosnensia 2010 2

2
Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu
217-235
Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu:

milostinja ili integralno osloboenje
237-267
Miljenko ANII, Caritas nasuprot ekonomskom
siromatvu: izazovi i mogunosti
269-295
Edin ABANOVI, Stvarnost i razmjeri siromatva u

Bosni i Hercegovini - statistiki pokazatelji
297-316
Tomo VUKI, Svjetsko vijee Crkava i pitanje euharistije

na temelju Limskoga dokumenta
317-339
Ivan ESTAK - Borna JALENJAK, kvorc o marksizmu
341-371
2./2010.
VRHBOSNENSIA GODINA XIV BROJ 2 SARAJEVO 2010.

Izdava Publisher
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu Catholic Theological Faculty in Sarajevo
J. Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
Tel./fax.: +387-33-232-380
e-mail: vrhbosnensia@kbf.ba
http://www.kbf.ba
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief
Darko Tomaevi
Urednitvo Editorial Board

Niko Iki, Tomislav Jozi, Zdenko Spaji, Tomo Vuki
Znanstveno vijee Scientific Council

Carmelo Dotolo (Rim), Serafin Hrka (Mostar), Ante Mateljan (Split), Anto Mii (Zagreb),
Anto Popovi (Sarajevo), Rudolf Prokschi (Be), Ivica Ragu (akovo), Slavko Slikovi
(Zagreb), Milan pehar (Rijeka), Anton trukelj (Ljubljana), Tomislav Vuk (Jeruzalem), Ronald
Witherup (SAD), Mato Zovki (Sarajevo)
Lektura Language Editor
Marija Znika
Korektura Proofreaders
Tomislav Jozi, Darko Tomaevi
Vrhbosnensia izlazi dva puta godinje Vrhbosnensia is published twice a year

Naklada Print Run 500
Grafiko oblikovanje i prijelom Graphic design and layout

Josip Miji
Tisak Printing
Graforad d.o.o., Zenica
Cijena Price
BiH: pojedinani broj 10 KM; godinja pretplata (2 broja) 20 KM
Europa Europe: 10 (1 fasc.); 20 (2 fasc. pro anno)
Uplata Payment
Tuzemstvo na transakcijski raun in BiH to transactional account: Katoliki bogoslovni
fakultet asopis Vrhbosnensia; Intesa SanPaolo Banka d.d. BiH
154-921-2002-1485-74
Inozemstvo from abroad: Katoliki bogoslovni fakultet asopis Vrhbosnensia;
Intesa SanPaolo Banka d.d. BiH
IBAN: BA391549212002148574
SWIFT: UPBKBA22
asopis je referiran u EBSCO bazi podataka This publication is referenced in the EBSCO
data-base (Ipswich, Massachusetts, US).
ISNN 1512-5513
vRHBOSNENSIA
asopis
za teoloka
i meureligijska pitanja
Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu

God. XIV, br. 2
2010.
Sadraj Contents
Uvodnik ...................................................................................................................... 215
lanci Articles
Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu .................... 217
Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu:
milostinja ili integralno osloboenje ................................................. 237
Miljenko ANII: Caritas nasuprot ekonomskom

siromatvu: izazovi i mogunosti ................................................... 269
Edin ABANOVI, Stvarnost i razmjeri siromatva u
Bosni i Hercegovini - statistiki pokazatelji..................................... 297
Tomo VUKI, Svjetsko vijee Crkava i pitanje euharistije na

temelju Limskoga dokumenta....................................................... 317
Ivan ESTAK - Borna JALENJAK, kvorc o marksizmu ....................... 341
Dokumenti Documents
Zajednika rije izmeu nas i vas ..................................................................... 373
Recenzije Book reviews

Nevenka NEKI, Burik. Roman o sveeniku ubijenom
u Domovinskom ratu

Muenik vl. Ivan Burik (Film - reija Jakov SEDLAR) (Mato
ZOVKI) .......................................................................................................... 403
Karl-Josef KUSCHEL, Josef in gypten (Orhan JAI
i Semin GRABUS) ........................................................................................ 406
Tomislav JOZI, Porijeklo moralnoga zakona (Zorica MAROS)......... 409
Marijan VUGDELIJA (ur.), Biblija knjiga Mediterana
par excellence: zbornik radova s meunarodnog
znanstvenog skupa odranog od 24. do 26. rujna 2007.
u Splitu (Darko TOMAEVI) ................................................................. 413
Maurice BORRMANS, Islam i kranstvo (Mato ZOVKI) ................... 416
215
Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)
216
U vo d n i k P ro l og u e
Siromatvo duha
Potovani itatelji!
Iako ivimo u 21. stoljeu, u vremenu kad tehnoloki napredak
dosee vrtoglavi razvoj, ipak se na mnogim mjestima susreemo s ekonomskim siromatvom. I ne samo u nerazvijenim zemljama nego se ono
moe susresti i u najbogatijim zemljama, meu najbogatijim etvrtima
razvijenih gradova.
Danas se o siromatvu govori i pie vie nego li ranije, a jedan od
razloga je zasigurno i ekonomska kriza koja je zahvatila skoro cijeli svijet
i odrazila se na ekonomski razvoj veine svjetskih drava. Iako se mnoge
siromane zemlje nadaju pomoi od bogatih zemalja, bilo kroz izravnu
financijsku pomo, bilo kroz otpis velikih dravnih dugova, mnoge od njih
malo rade na smanjenju siromatva svojim vlastitim snagama i resursima. Pomo sa strane je dobrodola, ali pomo iznutra je moda jo
vanija.
Iako su svi duni raditi na smanjenju ekonomskog siromatva u
svijetu, jo je vanija zadaa rada na smanjenju siromatva duha. Iako
je postalo uobiajeno da ljudi oplakuju ekonomske siromahe, siromasi
duhom su oni nad kojima bi trebalo jadikovati i plakati. Jedna novinarka
pripovijeda kako se etala ulicama Kaira kad je zaula glasno, radosno
pjevanje. Okrenula se da vidi odakle glas dolazi i ugledala je jadnog, odrpanog, slijepog prosjaka, koji je na sav glas pjevao. to radi, iice, to ti
je, zato pjeva? Zahvaljujem Bogu, neka je sveto njegovo ime! odgovorio je radosno slijepac. Ti zahvaljuje Bogu? Pa za to ti ima zahvaliti,
kad si jadan, slijep i siromaan? upitala je zaueno novinarka. Zahvaljujem Bogu za sunce koje me grije, za ptice koje mi pjevaju, za koko koja
snese jaje da imam to jesti, za ljude koji mi daju koji novi. Kad je to
ula, novinarka se zapitala: Tko je zapravo slijep: on ili ja? Slino pitanje
moglo bi se postaviti i glede siromatva. Tko je u stvari istinski siromah?
Onaj koji ivi u ekonomskoj oskudici ili onaj koji ivi u duhovnoj oskudici?
Ovaj broj Vrhbosnensiae donosi radove s kolokvija koji je odran
na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu 19. studenog 2010., a
tema je bila Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu: izazovi i poslanje.
Evo kratkog predstavljanja onoga o emu ete moi opirnije itati
na stranicama koje slijede. Prvi rad, Mate Zovkia, govori o temi siromatva u Novom zavjetu. Glavne smjernice za djelovanje Crkve meu siromasima dao je Isus Krist, svojim primjerom i naukom. On je od svojeg rada
uzdravao sebe i majku, a prema siromasima je imao duboko potovanje,
a nikako prezir. Novi zavjet donosi i primjer Pavla koji je takoer zara-
217

ivao za svoje potrebe, ali je traio da bogatiji pomau siromane te da
iskazuju dobro svima gradei pravedno drutvo. Novi zavjet ukazuje na
jo jednu stvar, a to je da je istinski bogata onaj koji vjeruje.
Drugi rad, Zdenka Spajia, govori koja je uloga Crkve i kako ona
treba djelovati prema siromasima. Parcijalnost ne dolazi u obzir, nego
ako se eli pomoi, ta pomo mora biti integralna. Problem je svakako i
injenica da se sustavno ekonomski osiromauju iroki drutveni slojevi.
Zadaa Crkve glede siromatva trebala bi se protezati na tri polja: materijalno pomagati potrebne, kritizirati strukture koje uzrokuju siromatvo
te poticati samoinicijativnost pojedinaca i drutva za smanjenje siromatva.
Miljenko Anii progovara o vanosti Caritasa u Crkvi, posebno govorei o djelovanju Caritasa na podruju Bosne i Hercegovine u posljednjih 20-ak godina. Naglaava ulogu Caritasa u dijeljenju pomoi tijekom
nedavnoga rata u BiH; zatim proirenje djelovanja time to je pomogao
pri obnovi razruene BiH. Danas Caritas u BiH ima raznolike programe,
to pokazuje nastojanje Crkve da se ozbiljno zauzme za ovjeka u mnogim njegovim potrebama.
Rad Edina abanovia donosi statistike pokazatelje ekonomskog
siromatva u Bosni i Hercegovini. Prema odreenim anketama, u Bosni i
Hercegovini je oko 20 posto siromanog stanovnitva, injenica koja bi
trebala zabrinuti i vladajue drutvene strukture i Crkvu.
Uz te etiri teme, o kojima se govorilo na kolokviju na KBFu u Sarajevu, donosimo jo dva rada. Prvi, Tome Vukia, govori o ekumenskoj
temi, a to je pitanje sakramenata krtenja, euharistije i svetog reda. Je
li ekumenizam mogu na tim podrujima i koliko? Rad se posebno bavi
pitanjem euharistije i naglaava da je Limski dokument (BEM), koji je
donijelo Svjetsko vijee Crkava 1982. godine, neka vrsta vrhunca ekumenizma konsenzusa i teolokoga slaganja. No, isto tako postoje i razilaenja
koja nisu nadvladana niti se trenutno vidi zadovoljavajue rjeenje.
Posljednji znanstveni rad govori o Miji kvorcu te njegovu stavu
prema marksizmu, to jest prema marksistikom shvaanju religiozne problematike. Marksizam je ideologija kroz koju je prolo i hrvatsko drutvo
i koja je ostavila duboke rane.
Uz te radove, ovaj broj donosi i otvoreno pismo muslimanskih vjerskih voa kranskim vjerskim voama, kao i recenzije pojedinih knjiga.
Nadam se da e vas i ovaj broj Vrhbosnensiae obogatiti, prije svega
duhovno.
Glavni i odgovorni urednik
218
lanci Articles
UDK: [272 : 364.662] : 27-246

Izvorni znanstveni rad
Primljeno: studeni 2010.
Mato ZOVKI

J. Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
mato.zovkic@bih.net.ba
CRKVA I SIROMASI PREMA NOVOM ZAVJETU

Saetak
Za sluenje Crkve siromasima svih vremena i naroda bitni su Isusov primjer
i nauk, zatim Pavlov poziv na solidarnost u materijalnim dobrima i Jakovljeva kritika
bogataa koji uskrauju zasluenu plau nadniarima. Isus je potjecao iz siromane
obitelji, od svojega rada uzdravao majku i sebe, u vrijeme mesijanskog djelovanja
ovisio o pomoi dobronamjernih ljudi, iskazivao potovanje siromasima i najavio da
njemu ine njegovi vjernici i drugi ljudi ono to ine siromasima. Pavao je kao misionar pogana zaraivao za potrebe svoje i suradnika, traio od krtenih pogana da od
svojih materijalnih dobara pomau krane u Palestini te od svih vjernika da iskazuju
dobro svima i grade pravedno drutvo. Jakov, na tragu Isusova Govora na gori, ui da
su siromasi bogatai u vjeri te da liturgija zajednice ima nuno socijalnu dimenziju. Iz
postupaka Isusa i nauka apostola razvidno je da nije dovoljno siromasima povremeno
davati materijalnu pomo. Danas se krani trebaju zajedno s drugim ljudima zalagati
za iskorjenjivanje siromatva te izgradnju pravednog i prosperitetnog drutva.
Kljune rijei: Isusov primjer i nauk, siromasi, solidarnost krtenih u materijalnim dobrima, socijalna dimenzija liturgije, nepravde bogataa, smanjivanje siromatva i nepravdi, pravedno i prosperitetno drutvo.
Uvod
Za odnos Crkve prema siromasima na temelju Novoga zavjeta bitan je Isusov primjer i nauk. Isus je svoj mesijanski poziv shvaao i vrio
u duhu proroka i psalamskih molitelja u svojemu narodu. Zato se kratko
podsjeamo na poetku kako su proroci i psalmisti isticali da je Bog na
strani siromaha.1 To zgusnuto istie Psalam 146 koji je zahvalnica za
Usp. L. ROY - Fr. HAUCK, Pthos, ptheia, ptheu, ThWNT, VI (1959.), 885915. Walter GRUNDMANN, Tapeinos, tapeino, tapeinsis, tapeinofrn,
tapeinofrsyn, ThWNT, VIII (1969.), 1-26. Siromasi, RBT, 1166-1172. John L.
McKENZIE, Poor, Poverty, Dictionary of the Bible, New York, 1965., 681-684.
Leslie John HOPPE, Poor, The Collegeville Pastoral Dictionary of Biblical Theology, Collegeville, Minnesota, 1996., 741-746.
219

doivljene Boje intervente u povijesti vlastitog naroda i osobnom
ivotu.2 Na crti Pnz 10,18 ovaj psalmist istie da je Bogu posebno
stalo do sirota, udovica i pridolica u Izraelu, pa i u svakom ljudskom drutvu:
Blago onom kome je pomonik Bog Jakovljev,

Kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu...
7
potlaenima vraa pravicu,
A gladnima kruha daje...
9
Jahve titi tuince,
sirote i udovice podupire,
a grenicima mrsi putove.
5
Kod proroka i psalmista nevolje siromaha esto su protumaene kao posljedica grijeha drutvene nepravde. Tako preko Amosa
Bog predbacuje bogataima Izraela da prodaju pravednika za srebro, gaze po glavi siromahu, piju vino oglobljenih i pri tome obavljaju kultne ine mislei da e ih Bog usliiti (Am 2,6-8; 5,21-24). U
vremenu obnove, nakon povratka iz babilonskog zatoenitva, Bog
preko proroka predbacuje bogatim povratnicima da u dan posta
tuku siromahe te istie da je pravi post dijeliti kruh svoj s gladnim i
uvoditi pod krov svoj beskunike (Iz 58,4-7). Psalmist zanosno istie: Znam da e Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. Zaista,
pravedni e ime tvoje slaviti, pred tvojim e licem boraviti estiti
(Ps 140,13-14).
Isusov pokret izrastao je iz proroke i psalamske duhovnosti
Staroga zavjeta. Zato u Crkvi od poetka ima mjesta za siromahe a
tamo gdje postoje organizirane kranske zajednice, postoji i sustavna briga za siromahe u vlastitim redovima i u drutvu gdje ive. U
skladu s okvirnom temom naega ovogodinjeg kolokvija3 istrait
emo Isusovo ponaanje prema siromasima, zatim Pavlov poziv na
solidarnost u materijalnim dobrima i Jakovljevu kritiku nepravednih bogataa, ne samo s obzirom na pomaganje siromasima osobno ili organizirano nego i zalaganje za iskorjenjivanje siromatva u
drutvu i svijetu gdje kao krani djelujemo.
2
3
220
Usp. komentar Ps 146, Alfons DEISSLER, Psalmi, KS, Zagreb, 2009., 437-439.
Frank-Lothar HOSSFELD - Erich ZENGER, Psalmen 101-150, Herder, Freiburg,
2008., 811-823.
Prireeno kao jedno od izlaganja na kolokviju Katolikog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu 19. studenog 2010. s okvirnom temom: Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu.
Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235
1. Isusov primjer podnoenja siromatva i zauzimanja za

siromahe
Iz Lukine napomene da su Josip i Marija za djeaka Isusa u jeruzalemskom hramu prikazali dvije ptice a ne jednogodinje janje (Lk
2,24; usp. Lev 12,6-8), izlazi da se Isus rodio i rastao u siromanoj obitelji. Prigodom Isusova nastupa u Nazaretu evanelisti iznose kako su
se Nazareani udili njegovoj mudrosti jer su znali da nije izuio rabinsku kolu, nego da je drvodjelja (Mk 6,3), odnosno drvodjeljin sin
(Mt 13,55). Oni pri tome Isusovo zanimanje predstavljaju kao tektn, a
to je zapravo graevinski radnik, tesar i zidar, ne samo stolar.4 To znai
da Isus u djetinjstvu i mladosti nije ivio od obiteljskog posjeda, nego
je vlastitim radom pribavljao sebi i majci sredstva potrebna za ivot.
Rad nadniara koji u sreditu sela ekaju da ih netko unajmi na barem
jedan dan, on je ovjekovjeio u paraboli o radnicima jedanaestog sata
(Mt 20,1-16).
Nakon to je prigodom krtenja na Jordanu dobio znak da je
vrijeme za poetak mesijanskog djelovanja, Isus je u Nazaretu najavio da zatvara svoju radionicu i poinje biti navjestitelj Boje naklonosti siromasima: On me posla blagovjesnikom biti siromasima ...
proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19). Pri tome se posluio ispovijeu o pozivu proroka koji je djelovao meu povratnicima
iz babilonskog suanjstva u Jeruzalemu oko god. 530. pr. Kr (Iz 61,13).5 Preavi u slubu putujueg uprisutnitelja kraljevstva Bojega,
pozivao je na obraenje, ozdravljao bolesne i sjedao za stol s javnim
grenicima u znak da Bog i njima nudi svoje milosre. Nije mogao raunati sa stalnim izvorom uzdravanja za sebe i Dvanaestoricu. Oslanjao se na Boju providnost i prigodne darove dobronamjernih osoba, ak i ena (usp. Lk 8,1-3). Svoje suradnike i druge ljude, otvorene
Bojoj vladavini, pozvao je da ne budu tjeskobno zabrinuti za jelo i
odjeu nego neka najprije trae Boje kraljevstvo i njegovu pravdu,
a ostalo e im Bog providjeti (usp. Mt 6,25-34). Nije se dao obeshrabriti tjeskobnom brigom za materijalna dobra sutranjeg dana, nego
je pozvao svoje sljedbenike da ine dobro koje mogu uiniti dotinog
dana.6
4
5
6
Usp. Stjepan SENC, Grko-hrvatski rjenik za kole, Naprijed, Zagreb, 1988., 919.
Joachim GNILKA, Isus iz Nazareta. Poruka i povijest, KS, Zagreb, 2009., 64-65. On
kao dokaz navodi da u Septuagintinu tekstu 2 Kr 5,11 ta rije znai i klesar.
Za egzegezu ovog Isusova nastupa u Nazaretu, usp. Mato ZOVKI, Isus u Evanelju po Luki, VKT, Sarajevo, 2002., 129-150.
Za egzegezu izreke Ne budite zabrinuti za sutra, usp. Mato ZOVKI, Isusove
paradoksalne izreke, VVT, Bol, 1994., 192-247.
221

Matej je u Govoru na gori sabrao Isusove izreke koje odraavaju njegov osobni primjer moralnog ivljenja za kraljevstvo Boje
(Blaeni isti srcem: oni e Boga gledati Mt 5,8) i poziv da mu se
vjernici u tome pridrue (Mt 5 7).7 Kod Luke je to Govor na polju (Lk
6,20-49). Kod obojice na poetku govora stoje blaenstva kao poziv
na pozitivni moral u svijetu gdje ima nasilja i sebinosti. Osnovno blaenstvo je upueno siromasima. Kod Mateja Isus proglaava sretnima
siromahe duhom jer je njihovo kraljevstvo nebesko. Ta verzija prvoga blaenstva vie odraava Isusa kao jednoga od siromaha u duhu
koji je svjesno prihvaao svoju ovisnost o Bogu te mu bio otvoren u
obilju i u oskudici. Time je pozvao svoje sljedbenike da jednako tako
budu otvoreni Bogu. U Bojem kraljevstvu iskljueno je posjedovanje
kao izrabljivanje. U njemu vladaju odnosi srca, a to e rei odnosi koji
proizlaze iz sredita osobe i odatle bitno odreuju ivot i djelovanje.
Svako pak posjedovanje, kao zatvaranje u vlastiti svijet, rui ovjeka
u sreditu bia i k tomu mu onemoguuje ui u svijet koji e biti lien
ogranienosti zakona imanja. Iz svega toga proizlazi da u svijetu Boje
vladavine nee nipoto biti mogue uspostaviti odnose nadreivanja
i podreivanja, te iskoritavanja i posjedovanja drugoga u bilo kojem
pogledu.8
Za razliku od Matejevih osam ili devet blaenstava (ovisno da
li Mt 5,11 o srei onih koji su progonjeni zbog Krista smatrati proirenjem prethodnoga ili novim), Luka je ovu grau za svoju zajednicu
obraenih Grka, meu kojima je bilo i situiranih posjednika, razdijelio
u etiri blago i etiri jao. Ovdje nas zanima prvi blago i prvi jao:
Blago vama, siromasi: vae je kraljevstvo Boje... Ali jao vama, bogatai: imate svoju utjehu! (Lk 6,20.24). Egzegeti smatraju da se Isus
drei ovaj govor izravno obraao nazonim siromasima, dakle u drugom licu mnoine te da bi Lukin oblik ovoga blaenstva bio izvorniji.9
Matej prikuplja grau Q, egzegetske dodatke te izolirana blaenstva
7
8
222
Usp. Marijan VUGDELIJA (ur.), Govor na gori (Mt 5-7). Egzegetsko-teoloka obrada. Zbornik radova meunarodnog znanstvenog skupa Split, 12.-13. prosinca
2003., Sluba Boja, Split, 2004. Zbornik sadrava 17 predavanja s toga skupa.
Boo LUJI, Boja vladavina kao svijet novoga ovjeka. Biblijska teologija Novoga zavjeta, KS, Zagreb, 2010., 117. Augustin AUGUSTINOVI, Povijest Isusova I.,
KS, Zagreb, 1984., 175: Siromasi, dakle, nisu blaeni zbog svoga siromatva,
nego zbog onoga to za njih znai Kraljevstvo Boje. Odsada, otkako se otvorilo
mesijansko doba, blago siromasima, utoliko to su oni povlateni u Kraljevstvu
(Lk 4,18; Iz 61,1), jer im Kraljevstvo pripada i brinut e se za njih. Svi oni koji
vjeruju u Kraljevstvo, borit e se da ih oslobode od njihova siromatva. Blago
siromasima, jer odsada nee vie biti preputeni svojoj zloj sudbini.
Usp. ZOVKI, Isus u Evanelju po Luki, 151-175.
o progonjenima i dodaje jedno o oaloenima. Luka preuzima Q,

tj. etiri blaenstva, ali on ili njegov izvor vlastite grae proiruju ih
usklicima jao. injenica da su ovi ostavili malo tragova u patristici, pokazuje da su kasno nastali.10 Matej je svoje evanelje pisao za
obraene idove kod kojih je postajala tradicija o siromasima kao
socijalno potrebitima, ali i kao o onima koji se u svemu oslanjaju
na Boga (o takvim Bojim siromasima govore Ps 39,18; 68,30-34).
Luka se zadrava na siromasima kao socijalnoj skupini u koju svakako spadaju vjerni Isusovi uenici. Za Luku je ispravan stav prema
materijalnim dobrima test vjere. Njemu su socijalni siromasi simbol Bojega kraljevstva ali i Isusovih sljedbenika koji su im slini:
uvajte se svake pohlepe: kolikogod netko obilovao, ivot mu nije
u onom to posjeduje (Lk 12,15). Siromasi nisu sretni zbog svoga
siromatva! Naprotiv: Isus i Luka slau se sa Starim zavjetom da siromatvo nije sretnije stanje niti je ideal. Meutim, pthoi mogu ve
sada biti sretni, jer znaju da im je dostupno kraljevstvo Boje. to
to znai? Bog e uskoro zavladati i uspostaviti svoju pravdu, a to e
znaiti punu socijalnu rehabilitaciju siromaha. Za Luku estin znai
troje: a) futuristiki kolektivno - oekivanje Bojega kraljevstva en
dynamei; b) prezentski eklezioloki poetak zajednitva krana u
materijalnim dobrima u smislu saetaka; c) futuristiki individualno
utjeha siromasima za stanje poslije smrti (u smislu Lukine individualne eshatologije). Isus povezuje mudrosnu tradiciju o prisutnoj
srei s apokaliptikim gledanjem o buduem spasenju. Po njegovoj
osobi, rijei i djelovanju kraljevstvo Boje ve je dolo vjernicima.
Temelj njihove sree nije ni stanje ni vrlina siromatva nego Bog koji
e uspostaviti ispravno stanje svoga saveza. U Isusovim ustima makarioi istovremeno je konstatacija i obeanje.11
Ivan Krstitelj otklonio je pokuaj hodoasnika koji su ga htjeli
proglasiti Mesijom te najavio da e istinski Mesija krtavati Duhom
Svetim i ognjem, ito skupiti u svoju itnicu, a pljevu spaliti ognjem
neugasivim. Taj Mesija je Isus (Lk 3,15-18). Nakon to je Herod Antipa strpao u zatvor Krstitelja, do njega su u tamnicu stizali glasnici s
vijestima da se Isus ne ponaa onako kako je Ivan najavio i oekivao.
Zato je iz tamnice poslao izaslanstvo svojih uenika da trae od Isusa
pojanjenje. Ivanova sumnja nije bila samo fiktivna nego stvarna, ali
i znak spremnosti na preslagivanje vlastitog oekivanja. Isus u odgovoru ukazuje na svoja djela i rijei: Poite i javite Ivanu to ste vidjeli i uli: Slijepi progldaju, hromi hode, gubavi se iste, gluhi uju,
mrtvi ustaju, siromasima se navjeuje evanelje (Lk 7,22). U tom su
Franois BOVON, Das Evangelium nach Lukas 1 (Lk 1,1 9,50), Benziger Verlag,
Zrich, 1989., 295.
11 BOVON, Evangelium nach Lukas, 300-301.
10
223

odgovoru povezana dva mjesta iz Knjige Izaijine (Iz 35,5 i 61,1). Dio
odgovora o siromasima ve je naveden u Isusovu nastupu u Nazaretu
i doslovno bi ga trebalo prevesti: Siromasi bivaju evangelizirani. Isus
odbija biti novi Ilija koji kanjava zlikovce. On uprisutnjuje blagoslov
koji je Izaija najavio za nesretnike u ljudskom drutvu, a to su bolesni
i siromasi. Isus jest najavljen kao onaj koji dolazi, ali on ne dri sjekiru kojom bi posjekao stablo to jo ne donosi rod (Lk 3,9) niti vijau
kojom bi uklonio pljevu iz penice i spalio je. On uprisutnjuje Boju
dobrotu prema slijepima, hromima, gubavima, gluhima i mrtvima te
ustrajno propovijeda spasenje Boje siromasima, kako to je najavio
u Nazaretu.12 Znak da Isus poziva Ivana na preslagivanje svojih oekivanja popratni je logion: Blago onom tko se ne sablazni o mene (Lk
7,23). Svima, koji misle da unaprijed znaju kako bi Bog trebao djelovati, Isus poruuje da je Bog drukiji od naih oekivanja; ne uiva u
kanjavanju, nego iskazuje milosre, i to posebno rubnima, meu koje
spadaju i siromasi.
Prema Mateju i Luki, Isus je siromasima iskazao vrhunsko potovanje u nekim svojim parabolama. Ve smo spominjali parabolu o
radnicima jedanaestog sata kojom je Isus osvijetlio tjeskobu siromaha
to cijeli dan ekaju u centru galilejskog sela da im netko ponudi mogunost zarade barem jedan dan (Mt 20,1-16).13 U zgodi o mladiu koji
trai da Isus presudi o obiteljskoj ostavtini njemu u prilog i paraboli
o ludom bogatau koja odmah slijedi (Lk 12,13-21) Isus potie da ne
zgremo blago sebi, nego da se bogatimo u Bogu. U paraboli o bogatau i Lazaru pouava da nije grijeh biti bogat na temelju potenog rada,
nego je grijeh ne primjeivati Lazara pred dvorinim vratima koji je
gladan i sav u irevima (Lk 16,19-31). U paraboli o bezonom sucu
i upornoj udovici (Lk 18,1-8) Isus skree pozornost na nezbrinute
udovice i obespravljene osobe u svim narodima i vremenima. U parabolskoj zgodi o sveopem sudu (Mt 25,31-46) Krist se poistovjeuje s
gladnima, ednima, strancima na proputovanju, oskudno odjevenima,
oboljelima i zatvorenicima. Tko takvima pomae, njemu pomae i tko
takvima uskrauje pomo, Kristu uskrauje pomo. To zapravo nije
parabola, nego apokaliptiki objaviteljski govor s puno dijaloga na koji
se rado oslanjaju krani i drugi ljudi koji se trude oko pravde i iskor-
Usp. egzegezu Lk 7,18-23, Joseph Augustine FITZMYER, The Gospel of Luke

(I-IX), New York, 1981., 662-669.
13
Za egzegezu ove parabole, usp. Augustin AUGUSTINOVI, Povijest Isusova II.,
174-176; ZOVKI, Isusove paradoksalne izreke, 111-124; Friedrich AVEMARIE,
Jedem das Seine? Allen das Volle! (Von den Arbeitern im Weinberg) Mt 20,116, Ruben ZIMMERMANN (Hrsg.), Kompendium der Gleichnisse Jesu, Gtersloher Verlagshaus, Gtersloh, 2007., 461-472.
12
224
jenjivanja siromatva u dananjem svijetu: Ovaj tekst, koji ljudi naega vremena posebno vole, predstavlja praktinu religiju djela ljubavi
i milosra te ljubavi prema blinjemu. Tumai koji tvrde da za spasenje nije potrebna ni vjera u Krista ni lanstvo u Crkvi podmeu ovom
tekstu vie nego to on sadri. Meutim, on jest upuen kranskim
uenicima, a uenitvo je vrlo smiono shvaeno kao isto to i briga za
osobe u potrebi. To ne znai nijekanje vjere, nego isticanje biti vjere.14
Egzegeti su pronali slinu formulaciju u egipatskoj Knjizi mrtvih gdje
pokojnik polae raun o svojemu ivotu na zemlji podsjeajui bogove
da je davao kruh gladnima, pojio edne, oblaio gole te prevozio one
koji nisu imali lae. Iako se Isusov stav temelji prvenstveno na biblijskoj tradiciji o zbrinjavanju siromaha i beskunika, slinost s drugim
religijama novozavjetnog vremena pokazuje da je rije o paralelnoj
pojavi poticanja na pomo nemonima. Svakako je iz konteksta razvidno da nije rije prvenstveno o nagradi onima koji dobro ine, nego
o sveopem pozivu na solidarnost sa siromanima, obespravljenima i
bolesnima. Identifikacija Isusa s onima koji trebaju pomo ima neto
paradoksalno u sebi to se moe prihvatiti samo u vjeri. U patnicima se
odraava uzvienost Krista. Ljudsko zajednitvo, zajednitvo s potrebitima dobiva boanski smisao koji nadilazi tu patnju. Zajednica koja
je naklonjena nevoljnicima ivi u svijetu kao zajednica istinski naklonjena Bogu.15
Ovu Isusovu identifikaciju s oskudnima svih naroda i svih
vremena kao da remeti Isusov odgovor na prigovor sustolnika, zato dragocjena pomast kojom je pred poetak muke Isus pomazan
nije prodana i novac razdijeljen siromasima: Ta siromaha svagda
imate uza se i kad god hoete moete im dobro initi, a mene nemate svagda. Uinila je to je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za
ukop (Mk 14,7-8; slino Mt 26,11; Iv 12,7-8). Prema Marku prigovor upuuju neki, prema Mateju uenici, a prema Ivanu Juda...
ne zbog toga to mu bijae stalo do siromaha, nego to bijae kradljivac; kako je imao kesu, kradom je uzimao to se u nju stavljalo.
Iz konteksta je svakako razvidno da je naglasak izreke na Isusovoj
prisutnosti meu uenicima a ne na trajnosti fenomena siromatva.
Ova ena uoila je Isusov mesijanski identitet i posebnu vanost
14
Benedict Thomas VIVIANO, Evanelje po Mateju, Daniel Joseph HARRINGTON

i dr., Komentar evanelja i Djela apostolskih, VKT, Sarajevo, 1997., 239. Veina
egzegeta daje naslov ovom dijelu Isusova eshatolokog govora Posljednji sud
(Endgericht). Usp. Joachim GNILKA, Das Matthusevangelium II, Herder, Freiburg, 21992., 365-379.
15 GNILKA, Matthusevangelium, 378.
225

njegove tjelesne prisutnosti meu uenicima. Bibliari povezuju to
pomazanje pred smrt s pohodom ena na grob Isusov gdje su eljele pomazanjem njegova tijela dovriti poast ukopa (Mk 14,3-9;
16,1-8). Ova ena pokazuje se vjernijom Isusovom uenicom od
Dvanaestorice. ene uz Isusa pred muku i tokom muke ne mogu
promijeniti njegov patniki put, ali ine ono to je njima mogue.16
Postojanje siromaha nije posljedica enina izlijevanja dragocjene
pomasti na Isusovu glavu. Da je ena prodala pomast i novac dala
siromasima, ne bi uklonila injenicu njegova postojanja. Njezin in,
prema tome, nije ni uzrok a ni lijek siromatvu. Stoga, Isusov odgovor pokazuje da on nije impresioniran argumentima (lane pobonosti) nazonih prosvjednika.17
Danas u Isusovu primjeru ponaanja prema siromasima i poticajima na ublaavanje njihovih nevolja itamo zapovijed da se zajedno
s drugim ljudima dobre volje zalaemo za otklanjanje uzroka siromatva, ne zatvarajui oi pred pojavom struktura zla i potrebom socijalnog obraenja.
2. Pavlova spremnost na oskudicu radi evangeliziranja
pogana i poticaji na solidarnost u materijalnim dobrima
Pavao u autobiografskim dijelovima svojih poslanica pie kako

je radio svojim rukama da pribavi sredstva potrebna za uzdravanje
sebe i suradnik da ne bi bili na teret zajednicama obraenih pogana kojima su navijetali Kristovo evanelje (1 Kor 9,4-23; 1 Sol 2,9;
2 Sol 3,6-12). Za njega je to bilo pitanje apostolske slobode i dobrog
primjera vjernicima grkog mentaliteta koji su smatrali da je fiziki
Usp. tumaenje Mk 14,3-9 u Anto POPOVI, Isusova muka i smrt prema Markovu
evanelju, KS, Zagreb, 2009., 44-61.
17 POPOVI, Isusova muka, 55. AUGUSTINOVI, Povijest Isusova II., 203: Sve dok
se ne promijeni sadanja ljudska narav, uvijek e biti pametnijeg i nepametnijeg, radinijeg i ljenijeg svijeta. I povrh svega, u svijetu e biti siromaha dok bude
grijeha. Stoga Evanelje toliko naglaava obraenje; jedino tim putem mogue je uspjeno se boriti protiv siromatva. Isus se nikada nije zavaravao da bi
siromatva moglo posve nestati iz ivota, ali se zanosio milju da je mogue
boriti se protiv njega, da je mogue smanjiti broj i poboljati sudbinu siromaha.
Blaenstvo siromatva treba vidjeti u toj perspektivi. Poznato je (iz iskustva)
da moderni revolucionarci, koji govore o tome da e nestati siromatva kad se
uspostavi jednoklasno drutvo, ne vjeruju stvarno u te utopije (samo bi luak
mogao vjerovati u njih), ali one su im potrebne da opravdaju svoj pothvat; to je
isto ono Judino licemjerje, koje Isus strogo osuuje na ovom mjestu, jer je bilo
ogavno onda i ogavno je danas.
16
226
rad dunost robova.18 Luka pojanjava da je Pavao po zanimanju bio

sknopois (atorar) te da je kroz 18 mjeseci boravka u Korintu radio kod branog para Akvile i Priscile koje je Klaudije bio protjerao iz
Rima kao istaknute idove zato to su prihvatili Isusa za Krista i time
prouzroili nemir meu idovima glavnoga grada (Dj 18,1-4). Tih dvoje zanatlija i idovskih krana poli su s Pavlom iz Korinta do Efeza
da bi mu bili na usluzi prigodom njegova trogodinjeg boravka u Efezu
u toku treeg misijskog putovanja (Dj 18,18-21; 19,8-10; 20,17.31). Iz
Rim 16,1-5 razvidno je da je Feba, akonisa Crkve u Kenhreji, lukom
gradu blizu Korinta, pomagala Pavla i njegove suradnike za vrijeme
njihova boravka u Korintu. Iz istog odlomka vidimo da su se Akvila
i Priscila u vrijeme pisanja te poslanice vratili u Rim gdje svoju kuu
stavljaju na raspolaganje kranskoj zajednici za liturgijske susrete.
Pavao im odaje javno priznanje: Oni su za moj ivot podmetnuli svoj
vrat!
Podsjetimo se da Poslanicu Filipljanima Pavao pie iz zatvora,
vjerojatno u Efezu. U njoj zahvaljuje krtenicima svoje prve misijske
postaje u Europi to su mu u zatvor poslali svojega starjeinu Epafrodita koji mu je donio njihove darove, dvorio zatoenog apostola i pri
tome se na smrt bio razbolio. Znam i oskudijevati, znam i obilovati!
Na sve sam i na svata navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jaa! Ipak, lijepo je od vas to sa
mnom podijeliste moju nevolju... Namiren sam otkad po Epafroditu
primih od vas miris ugodan, rtvu milu, ugodnu Bogu (Fil 4,12-18).
Doivjevi solidarnost vjernika sa zatoenim propovjednikom, on njihovu materijalnu pomo proglaava rtvom ugodnom Bogu. Time daje
naslutiti da je pomaganje potrebnih sastavni dio iskrenog bogotovlja.19
To je prisutno kao osnovna misao u 2 Kor 8 - 9. Jo na vijeanju
apostola u Jeruzalemu god. 49. povodom rasprave trebaju li se obraenici poganskog porijekla obrezati da bi bili punopravni lanovi kranske zajednice, Pavao je prihvatio obvezu da se sa svojim suradnicima
revno sjea siromaha u Jeruzalemu (Gal 2,10). U 1 Kor 16,1-4 odredio je da svakog prvog dana u tjednu korintski krani stavljaju na
stranu ono to kane poslati siromasima u Svetoj Zemlji te obeao pra18
Usp. Anto POPOVI, Sloboda i sluenje prema 1 Korinanima 9,19-23: Slobodan u zakonu Kristovu (eleutheros... ennomons Hristou), u Od slike Boje do
Bojeg sinovstva, KS, Zagreb, 2008., 215-247.
19 Usp. komentar Fil 4,10-20, Ralph MARTIN, Poslanica Filipljanima, Logos, Daruvar, 1997., 150-159. Joachim GNILKA, Der Philipperbrief, Herder, Freiburg,
4
1987., 171-180.
227

titi delegaciju vjernika koji e te darove izruiti. U 2 Kor 8 - 9 odredio je
Tita za animiranje krtenika Makedonije i Ahaje u ovoj akciji, a u Rim
15,25-32 moli krtenike glavnog grada da svojim molitvama podupru
noenje i izruivanje ove kolekte. Potrebu solidarnosti u materijalnim
dobrima meu krtenicima Pavao ovdje obrazlae postupcima Krista
koji je postao siromah da bi ljude obogatio (2 Kor 8,9). Solidarnost
u materijalnim dobrima on naziva h diakona ts leitourgas bogosluno posluivanje. Ono ne samo da podmiruje oskudicu svetih
nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu (2 Kor 9,12).
Egzegeti s pravom nasluuju da je Pavlovo zalaganje za solidarnost krtenih pogana s kranima Palestine bilo nadahnuto i osobnim
razlozima. Iz Gal 1 - 2 vidimo kako su ga neki jeruzalemski krani smatrali hladnim prema matinoj zajednici pa se mogao nadati da e skupljanjem pomoi izlijeiti rane nastale izmeu njega i jeruzalemskih
glavara.20 On krtenike poganskog porijekla moli: Suborci mi budite u
molitvama Bogu upravljenim za mene, da umaknem onim nevjernim
u Judeji i da moja pomo bude po volji svetima (Rim 15,30-31). Time
pokazuje da solidarnost u materijalnim dobrima povrh ope kranske vrijednosti ima i osobnu vanost za njega. Pretpostavlja da e naii na tekoe sa strane nevjernika, vjerojatno idova koji ga smatraju
otpadnikom, ali i sa strane idova koji su prihvatili kranstvo te koji
ga mogu sumnjiiti zbog djelovanja meu poganima i zbog evanelja
koje propovijeda, tj. opravdanja milou po vjeri u Isusa Krista, bez
djela zakona. Zbog toga Pavao moli krane rimske zajednice da se za
njega mole Bogu, da bi u Jeruzalemu bio dobro primljen te da kolekta
koju nosi ne bude krivo shvaena... Moda upravo stoga Pavao pie kranima Rima ovu dugaku raspravu o evanelju: da dobro uvide to
on propovijeda i kako shvaa svoje poslanje.21
Za Pavla je solidarnost u materijalnim dobrima izraz solidarnosti u vjeri i duhovnim dobrima. Tko se krsnom vjerom prikljuio Kristu raspetom i uskrslom, napojen je Duhom Kristovim, krten je u Crkvu kao tijelo Kristovo u kojem vjernici mogu jedni druge posluivati
duhovnim i materijalnim dobrima. To osobito izlazi iz popisa karizma
i apostolovih odredbi za uredno sluenje karizmama (1 Kor 12 - 14;
Rim 12,3-13). Trebaju li, prema Pavlu, krani biti solidarni i s ljudima
Usp. Raymond Edward BROWN, Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb, 2008., 548-550.
Usp. takoer komentar 2 Kor 8 - 9, Charles Kingsley BARRETT, Druga Korinanima, Logos, Daruvar, 1997., 237-263. Victor Paul FURNISH, II Corinthians,
Doubleday, New York, 1984., 398-453. Ben WITHERINGTON III, Conflict and Community in Corinth. A Socio-Rhetorical Commentary on 1 and 2 Corinthians, W. B.
Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan, 1994., 411-428.
21 Joseph Augustine FITZMYER, Romans, Doubleday, New York, 1993., 725-726.
20
228
koji nisu pristali uz Krista? Trebaju li suraivati s drugima u iskorjenjivanju siromatva? Svakako! Neka nam ne dozlogrdi initi dobro: ako
ne sustanemo, u svoje emo vrijeme eti! Dakle, dok imamo vremena,
inimo dobro svima, ponajpae domaima u vjeri (Gal 6,9-10). Poput Isusa, i Pavao istie da je ljubav prema Bogu i blinjemu vrhunac
moralnog programa vjernika (Rim 13,8-10). Svaki od nas neka ugaa
blinjemu na dobro, na izgraivanje. Ta ni Krist nije sebi ugaao (Rim
15,2-3). Dobrostivost prema drugima, posebno siromanima i obespravljenima, za Pavla je odgovor na milosre Boje iskazano nama u
Kristu raspetom i uskrslom (Rim 5,6-8; 8,33-37). Pavlov uenik, koji
je u ime uitelja napisao Poslanicu Efeanima, potie krtenike grkog
mentaliteta: Tko je krao, neka vie ne krade, nego neka se radije trudi
svojim rukama priskrbljivati da ima to podijeliti s potrebnima (Ef
4,28). Iako je u neposrednom kontekstu rije prvenstveno o pomaganju oskudnim lanovima, ipak se ono iz cijelog novozavjetnog konteksta protee i na druge siromahe.22
3. Jakovljeva poslanica najsocijalniji dokument prve Crkve
U toku redovnog studija teologije Jakovljevu poslanicu obradili smo povrno, kao jednu od sedam tzv. Katolikih poslanica koje
u kanonu zapadnih krana stoje izmeu Pavlovih poslanica i Otkrivenja. Za vrijeme moje upnike slube u Sarajevu 1969. zamolio me
za razgovor jedan diplomirani student islamske teologije koji je bio
priredio diplomski rad o sufijima i kranskim misticima. U razgovoru je istaknuo da kranski i muslimanski mistici izbjegavaju uporabu
slubenih ili dogmatskih formula dok prikazuju svoje duhovne doivljaje i zato je veoma srodan njihov govor o Bogu i ljudima. Takoer je
istaknuo da je proitao Jakovljevu poslanicu te da kao musliman svim
srcem prihvaa tvrdnju Vjera bez djela je mrtva (Jak 2,26). Kad me
je u listopadu 1969. nadbiskup ekada uputio na studij Svetoga pisma
na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, ekao sam hoe li tko od
profesora ponuditi egzegezu Jakovljeve. Kroz etiri godine moga studija tamo nitko nije egzegetirao tu poslanicu. Vratio sam se kupivi
22
Usp. komentar Ef 4,28, Harold W. HOEHNER, Ephesians. An Exegetical Commentary, Baker Academic, Grand Rapid, Michigan, 2003., 624-628. Ovaj suvremeni
komentator smatra da je Pavao napisao Ef. John Robert Walmsley STOTT, Poslanica Efeanima, Logos, Daruvar, 1997., 176 ovdje kae: Umjesto da ivi na
raun zajednice, kao to ine lopovi, poet e pridonositi njezinoj dobrobiti. A
nitko osim Krista ne moe provalnika pretvoriti u dobroinitelja!
229

komentar Jakovljeve od Franza Mussnera i sam nastavio prouavati.23
S vremenom sam priredio svoj komentar koji sam prolazio s nekim generacijama studenata VKT. Kad smo mi bibliari 2000. god. zamoljeni
da se prilogom s podruja naega istraivanja ukljuimo u zbornik u
ast Bonaventuri Dudi, priredio sam egzegezu nekih odlomaka o Crkvi
i siromasima prema Jakovljevoj.24
Podsjetimo se da je Jakovljeva poslanica mudrosni spis Novoga
zavjeta s 14 citata ili aluzija na SZ.25 Prorokim upozorenjem da je Bog
izabrao siromahe za bogatae u vjeri i batinike kraljevstva nebeskoga
(2,5) Jakov pokazuje da zna za tradiciju Isusova Govora na gori, makar
u vrijeme njegova pisanja sinoptika evanelja jo nisu bila napisana.26
Kljuno mjesto je ve nakon uvoda: Neka se brat niska soja (ho adelfs
ho tapeins) ponosi svojim uzvienjem, a bogata svojim ponienjem.
Ta proi e kao cvijet trave; sunce ogranu arko te usahnu trava i cvijet
njezin uvenu; draest mu lica propade. Tako e i bogata na stazama
svojim usahnuti (1,9-11). Brat ili sestra koji su poznati kao pripadnici siromane ili neugledne skupine (ho tapeins s lanom!) pred
dravnom vlau i sugraanima koji nisu krani ostaju i dalje nisko
na socijalnoj ljestvici, ali se trebaju ponositi svojim uzvienjem. Ono
se sastoji u tome to su ljudske osobe i zato Boja stvorenja s neotuivim dostojanstvom koje dariva i garantira Bog. Uz to su se vjerom i
krtenjem pridruili Kristu i njegovoj zajednici. Bogata bio kranin
ili nekranin nema apsolutnu sigurnost u svojim materijalnim dobrima, jer je sam smrtno ljudsko bie, a materijalna dobra su prolazna, pokvarljiva i izgubiva. Bogata vjernik prihvatio je svoju ovisnost
o Bogu i u tom smislu se moe ponositi svojim ponienjem. Zna da je
Franz MUSSNER, Der Jakobusbrief. Fnfte, durchgesehene Auflage, Herder, Freiburg, 1987. Prvo izdanje 1964. Sluio sam se talijanskim prijevodom izdanje
Paideia Editrice, Brescia, 1970.
24
Usp. Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Jakovljevoj poslanici, Mario CIFRAK (ur.): O kraljevstvu nebeskom novo i staro. Zbornik radova u ast Bonaventuri Dudi, OFM, u povodu 75. roendana i 50 godina sveenitva, KS, Zagreb,
2001., 313-343.
25 Za noviji introdukcijski pristup Jakovljevoj poslanici usp. BROWN, Uvod u Novi
zavjet, 731-753. James Douglas Grant DUNN, Christianity in the Making Volume
2: Beginning from Jerusalem, W. B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan, 2009., 1124-1147.
26 Usp. Patrick J. HARTIN, James and the Q Sayings of Jesus, Sheffield Academic Press, Sheffield ,1991. Prema Dunnu Jakov je koristio Govor na gori preoblikujui
tradiciju o Isusu u kransku parenezu, a netko od njegovih uenika zapisao je
uiteljeve propovijedi na elegantnom grkom nakon god. 70. za krane u dijaspori.
23
230
odgovoran Bogu za svoja djela te da e uvenuti kao to vene poljsko

cvijee na vruini koja pri. Bogata vjernik zna da se njegova vrijednost ne temelji na materijalnom bogatstvu. Ovdje Jakov djelomino citira Iz 40,7-8 te aludira na Jeremiju koji poziva mudre vjernike neka se
ne hvale svojom mudrou nego Bojom, jer Bog tvori dobrotu, pravo i
pravdu na zemlji (Jr 9,22-23). Ovdje Jakov moe aludirati i na Isusovu
izreku da e biti ponieni oni koji se sami uzvisuju, a uzvieni oni koji
se ponizuju (Lk 14,11; 18,14; Mt 23,12).27
Jakov nadalje istie da je bogoljubnost ista i neokaljana kod
Boga i Oca zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, uvati se
neokaljanim od ovoga svijeta (1,27). U grkom za bogoljubnost stoji
thrskeia, to je bogotovna pobonost, sudjelovanje na bogotovnim
inima. Poput Amosa, Hoee (6,6 to Isus navodi u Mt 9,13 i 12,7), Izaije
i drugih proroka koji su isticali da izvanjska religioznost bez socijalne
pravde nije Bogu draga, i Jakov podsjea da je materijalno pomaganje
sirota i udovica nastavak autentinog bogotovlja. Za brinuti se stoji
u grkom episkeptomai, to znai pohaati radi pomaganja, obilaziti s
koarom punom darova. U SZ sirote i udovice simbol su svih siromaha
u patrijarhalnom drutvu. Bog najavljuje da e uvaiti krikove sirota i
udovica te prijeti onima koji gaze njihova prava (Izl 22,22-23); on je za
psalmista otac sirota, branitelj udovica (Ps 68,6). Socijalno djelovanje sastavni je dio iskrene religioznosti. Zato uvati se neokaljanim od
ovoga svijeta znai ne podlijegati svjetovnim moralnim kriterijima,
ne posvjetovnjaiti se. Krani ostaju u svijetu, ali se na podruju morala usuuju biti drukiji. U tom smislu Jakov e kasnije istaknuti da je
prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu (4,4).
U drugom poglavlju Jakov opirno tumai da redovno sudjelovanje na liturgiji zajednice treba biti otvoreno siromasima i praeno
konkretnim djelima pomaganja oskudnima. U tom kontekstu on dvaput istie: Vjera bez djela je mrtva (2,17.26). Upozorava na opasnost
od pristranosti prema bogataima na liturgiji. U Jakovljevo vrijeme
postojali su vratari ili neke vrste uvari koji su pazili da na cjelovitoj liturgiji Crkve sudjeluju samo krteni vjernici. Ako bi vratar ili sam
starjeina siromaha gurali na posljednje mjesto, a bogatau nudili prvi
red, postupali bi pristrano i naopako: Nije li Bog one koji su svijetu siromani izabrao da budu bogatai u vjeri i batinici Kraljevstva to ga
je obeao onima koji ga ljube? A vi prezreste siromaha! Ne tlae li vas
upravo bogatai? Ne vuku li vas oni na sudove? Ne psuju li oni lijepo
Ime na vas zazvano? (2,5-7). Ovdje Jakov, poput Isusa u prvome blaenstvu Govora na gori, siromahe proglaava Bojim miljenicima te im
27
Usp. komentar Jak 1,9-11, Patrick J. HARTIN, James, Liturgical Press, Collegeville, Minnesota, 2003., 68-71.
231

najavljuje obrat ivotne situacije u kraljevstvu nebeskom. Jakov postavlja tri retorika pitanja na koja se oekuje pozitivan odgovor i koja
ponovno pokazuju apsurdnost iskazivanja pristranosti prema bogataima. Pogoralo se njihovo postupanje prema zajednici, jer se kree od
tlaenja preko progona te konano do huljenja Boga. Zar vas bogatai
ne tlae? Zar vas ne vuku na sudove? Zar ne hule uzvieno ime koje je
nad njih zazvano (2,6b-7)? Dok prve dvije optube protiv bogataa kao
izvanjskih protivnika obuhvaaju socijalno tlaenje, trea se odnosi na
religiozno podruje: oni hule ili grde ime Isusovo. Ovo je najtee. Optuba se ne zadrava samo na bogataima nego obuhvaa i zajednicu.
Oni su se priklonili izvanjskim bogataima protiv siromanih lanova
zajednice. Oni ustvari podravaju ono to izvanjski bogatai nanose
osobama njihove zajednice. Ne samo da podravaju tlaenje i progon
svoje siromane brae i sestara nego podravaju hulitelje!28 Izraz ime
zazvano nad podsjea na krtenje na ime Isusovo (Dj 2,38; 8,12.16;
10,47 i dr). Nad kim se tako zazove ime Kristovo, biva pridruen Kristu
i crkvenoj zajednici (Gal 3,26-28; 1 Kor 12,13).
U nastavku ovoga odlomka Jakov upozorava da je pristranost
prema bogataima grijeh protiv siromaha kao blinjih. Potie na djelotvorno milosre te najavljuje nemilosrdni sud Boji onima koji ne ine
milosra: Jer nemilosrdan je sud prema onomu tko ne ini milosra;
a milosre likuje nad sudom (2,13). Ovim Jakov izravno podsjea na
Isusovo blaenstvo o milosrdnima koji e postii milosre (Mt 5,7).
Vanost milosra kao moralnog naela obilno je posvjedoena u idovskim mudrosnim spisima (Sir 27,30 - 28,7; Tob 14,9; b. Shab 15b;
T. Zeb 5,3; 8,1-3; Sentencije Pseudo-Fokilida 11). U Septuaginti rijeju
eleos prevedena je hebrejska hesed to je izraz za Boju ljubav i naklonost prema ljudima (npr. Ps 5,8; 6,5; 39,11; 47,10). U Sirahu izraz
poiein eleos (initi milosre) povezan je sa stavljanjem vlastitih materijalnih dobara na raspolaganje siromasima (Sir 29,1; vidi takoer
18,13), to je povezano s davanjem milostinje (elemosyn, a tim izrazom prevedeni su hebrejski hesed i ee cedaq). Za temu o milostinji
vidi posebno Knjigu o Tobiji. U grko-rimskim spisima ima sluajeva
gdje je eleos povezano s pomaganjem siromanih.29
Jakov zatim potrebu pomaganja konkretnih siromaha osvjetljava primjerom: Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa
im tko od vas rekne: Hajdete u miru, grijte se i sitite a ne dadnete im
to je potrebno za tijelo, kakva korist? Tako i vjera: ako nema djela, mr232
28
29
HARTIN, James, 134.

Luke Timothy JOHNSON, The Letter of James, Doubleday, New York, 1995.,
234.
tva je u sebi (2,15-16). Jakov ovdje izriito spominje i siromane ene

u kranskoj zajednici, a inae u svojoj poslanici oko 20 puta izrazom
brat ili brao oslovljava sve lanove zajednice. injenica da ovdje
skree pozornost na vjernice bez potrebne odjee i hrane, pokazuje da
je meu povijesnim naslovnicima bilo dosta siromanih udovica i nezbrinutih ena. Izigravao bi liturgijski zavrni pozdrav Idite u miru tko
bi takvom oskudnom bratu i sestri rekao neka se snau kako znaju za
odjeu i hranu, a ne bi im nita dao. Ovdje se vidi da je konkretno djelovanje prema zapovijedi o ljubavi vidljivi izraz jedinstva kranske
egzistencije (sichtbarer Ausdruck der Einheit christlicher Existenz).30
Ovdje ujedno nasluujemo tekoe oko uklapanja obraenika iz razliitih drutvenih slojeva u crkveno zajednitvo. Socioloka slika Jakovljevih zajednica time se dade uklopiti u opi razvoj helenistikog
kranstva nakon apostol kojemu je svojstvena duboka promjena u
socijalnom sastavu lanova i s time povezana pukotina izmeu vjere i
djelovanja. Na takav razvoj Jakov odgovara preteno mudrosnom etikom u sreditu koje je misao o etikoj savrenosti u poniznosti i skromnosti vrenjem Zakona, to omoguuje boanski dar mudrosti.31 Za
takvu mudrost odozgo Jakov istie da je mirotvorna, milostiva, pouljiva, puna milosra i dobrih djela. To je vjernika mudrost za konstruktivno djelovanje u svijetu, bez dodvoravanja svjetovnom duhu.32
U 4,13-17 Jakov osuuje krivo samopouzdanje nekih kranskih trgovaca koji planiraju svoja poslovna putovanja i oekuju brzo
obogaenje. Prema njemu, nije grijeh razborito poslovati i planirati, ali
treba ozbiljno raunati s kratkoom ljudskoga ivota i odgovornou
pred Bogom: Umjesto da govorite: Htjedne li Gospodin, ivjet emo i
uiniti ovo ili ono vi se razmeete svojim hvastanjima! Svako je takvo
hvastanje opako! Znati dakle initi dobro, a ne initi grijeh je (4,1517). Duda-Fuakov prijevod r. 17. - koji ovdje navodim doslovan je,
ali nejasan. Iz konteksta je razvidno da je prvenstveno rije o znanju o
onome to jest dobro u konkretnoj situaciji i prema konkretnim osobama. Zato velik broj egzegeta prevodi s pojanjenjem: Tko moe initi dobro, a ne ini grijei (Rupi 2000., Einheitsbersetzung) ili Tko
zna to je dobro pa ne ini, grijei (New American Bible, L. Th. Johnson,
P. J. Hartin). U grkom je ovdje upotrijebljen particip eidoti (onome tko
Udo SCHNELLE, Der Jakobusbrief: Handeln und Sein, u Theologie des Neuen
Testaments, Vandehoeck & Ruprecht, Gttingen, 2007., 578-593, citat str. 588.
31 SCHNELLE, Jakobusbrief, 591.
32 Usp. Mato ZOVKI, Vjernika mudrost u Crkvi i svijetu prema Jakovljevoj poslanici, Nediljko Ante ANI (ur.), Na granicama rijei. Zbornik u ast Mons.
Drage imunde, CUS, Split, 2005., 479-501.
30
233

zna) od glagola oida koji prvenstveno znai znati, poznavati, ali je
prema kontekstu ovdje ukljueno znati to je dobro i moi to initi.
Tko svjesno proputa initi dobro koje moe initi, grijei. Radi se o
grijehu propusta.33
Na poetku petoga poglavlja Jakov se izravno obraa bogataima, bili oni u kranskoj zajednici ili izvan nje. Da utjei siromahe
koji trpe oskudicu i nepravde, on poziva bogatae neka ve sada ponu
plakati zbog prolaznosti svojega bogatstva i zbog nevolje koja ih eka.
Zatim proroki kori: Evo: plaa kosaca vaih njiva koju im uskratiste vie i vapaji etelaca doprijee do uiju Gospoda nad Vojskama
(5,4). To je najotrija osuda socijalne nepravde i izrabljivanja u cijelom
Svetom pismu. U Isusovo i Jakovljevo vrijeme postojali su uglavnom
nadniari koji su bili sretni ako dobiju posao makar na jedan dan. O
stalnom radnom odnosu i radnikim pravima nije se moglo raspravljati. Na kraju svakog radnog dana domain je trebao isplaivati njihovu zaradu (usp. Mt 20,6.8). U rimskom carstvu Jakovljeva vremena
bogatai su esto uskraivali nadniarima dnevnu zaradu. Iako zna da
ga bogatai nee uti ni posluati, on ovim tjei siromahe kojima e
njegova poslanica biti itana na bogosluju Crkve.
Uskraena plaa radnika vie prema Bogu nad vojskama. Prezentom krazei Jakov istie da su nadniari u stanju uzdisanja, njihova
personificirana plaa nastavlja vikati. Nije rije o sporadinim sluajevima nego o trajnoj nepravdi. Ovdje je reenica formulirana po pravilu
hebrejskog paralelizma: uskraena plaa etelaca vie vapaji nadniara dopiru do uiju Boga nad vojskama. Vikati ovdje znai vapiti
Bogu da uspostavi poremeenu socijalnu pravdu. Antropomorfizmom
ui Boga nad vojskama (usp. Ps 17,1-6; Ps 18,7; Ps 31,3) psalamski
molitelj izraava vjeru da Bog sve uje te da je pozoran na molitvu siromaha. Bog nad vojskama je monoteistiki Bog saveznikog naroda,
Bog vojska Izraelovih, duhova u zraku i zvijezda na nebu (usp. Iz 1,9;
5,9; 6,3 i dr). itajui ovu Jakovljevu proroku prijetnju iz konteksta
siromanih radnika u Junoj Americi, Pedrito U. Maynard-Reid vidi
ovdje napad na strukture grijeha u svijetu ondanjeg i dananjeg vremena: Njegov zgusnuti jezik pokazuje da se suprotstavlja strukturama koje bogatima omoguuju da poveavaju svoje bogatstvo na raun
siromanih strukturama koje jedne usaljuju i omoguuju im da ive
luksuzno, dok su drugi izrabljivani te ive u bijedi i prljavtini, jedva
sastavljajui kraj s krajem. Jakovljeva ljutnja je jasna osuda nepodnosive naravi takve egzistencije. Njegova poslanica osuuje nepravde
234
33
Usp. komentar Jak 4,17, u Wiard POPKES, Der Brief des Jakobus, Evangelische
Verlagsanstalt, Leipzig, 2001., 295-297.
njegova i naeg vremena. Glavna svrha Jakovljeva napada na bogatae

je utjeiti siromahe i potlaene, ali ipak taj napad predstavlja snano
zauzimanje za pravdu. Istina je da Jakov ne potie siromahe na nasilno
obaranje bogatih kako bi postigli pravedni poredak. Jakov jasno istie
da e Bog izvriti zbacivanje bogataa zbog toga to nepravedno izrabljuju siromahe. Sud, preokret i klanje jesu u rukama Bojim. Meutim, istina je i da Jakov ui kako Bog uje vapaje siromaha Radi svoga
otrog i zgusnutog govora u 1,27; 2,1-26 i 5,1-6 Jakov pokazuje svoju
drutvenu zauzetost u svom (i naem) ozraju. Jasno je da on izjednauje pravu religiju s drutvenom brigom te da prema njemu neija
osobna religioznost nije jedino to je vano za konani sud. Kao Mt
25,31-46 Jakov otkriva da je ovjekovo drutveno zauzimanje u sadanjosti jednako vano kao i njegove vjerske dunosti; dapae, osobna
religioznost besmislena je bez drutvenog zauzimanja.34
Moda je to razlog da Katekizam Katolike crkve u okviru obrade Sedme zapovijedi, govorei o potovanju dobara drugoga, meu
grijehe nepravednog uzimanja i zadravanja tuih dobara ubraja i
plaati nepravedne plae (br. 2409) te pri tome upuuje na Jak 5,4.
Isti Katekizam, govorei o solidarnosti meu narodima i ljubavi prema
siromasima (br. 2437-2449), istie kako je ljubav prema siromasima
nespojiva s neumjerenom ljubavlju prema bogatstvu ili sebinom uporabom bogatstva i pri tome navodi pun tekst Jak 5,1-6 (br. 2445). Kod
Jakova je briga za siromahe sastavni dio njegove etike koja je ogledanje u savrenom zakonu slobode (1,25).35 Evo kako Hartin utkiva
Jakovljevu kritiku nepravednih bogataa u cjelokupnu etiku poruku
njegove poslanice: Kad se Jakov obraa bogatim zemljoposjednicma
(5,1-6), poziva ih da proplau i zakukaju zbog nevolja koje e na njih
navaliti (5,1). Upotrebljava bogate zemljoposjednike kao podlogu za
pouku svojoj zajednici. Jakov osuuje tri posebne akcije bogatih zemljoposjednika: uskratili su plau svojim nadniarima (5, 4); ivjeli
su raskono i razvratno (5,5); osudili su i ubili pravednika (5,6). Te
osude bogatih zemljoposjednika temelje se na njihovu odabiru prijateljstva sa svijetom nad prijateljstvom s Bogom. Na svretku vremena
(5,1) bogatai e otkriti da je Bog na strani siromaha te biti kanjeni za
nepravde koje su nanosili siromasima. Prva Jakovljeva kritika usmjerena je na one koji ive samo za sebe a ne brinu se o potrebama drugih,
Pedrito U. MAYNARD-REID, Poverty and Wealth in James, Orbis Books, Maryknoll, New York, 1987., 97-98.
35 Usp. Patrick J. HARTIN, The Letter of James: Its vision, ethics, and ethos, Jan
Gabril VAN DER WATT - Franois S. MALAN (ed.), Identity, Ethics and Ethos in
the New Testament, Walter de Gruyter, Berlin, 2006., 445-471.
34
235

posebno siromanih. Drugo, oni su tlaili siromahe svojim akcijama.
Oito da bogatai, otimajui siromasima zemlju, plae i sve elemente
nune za ivot, osuuju siromahe na gladovanje i konano na smrt. To
je isto kao da ih ubijaju.36
Zakljuak
Isus se rodio u siromanoj nazaretskoj obitelji. Kao djeak i

mladi od Josipa je nauio zanat graevinskog radnika i bio zahvalan
svima koji su mu davali posla da moe od svojega rada uzdravati majku i sebe. Kada je poeo mesijanski djelovati, nije imao stalnih prihoda
za uzdravanje sebe i Dvanaestorice, nego je ovisio o povremenim darovima dobronamjernih ljudi, ukljuivi i neke plemenite ene. U paraboli o radnicima jedanaestog sata upozorio je na problem nadniara
koji cijeli dan ekaju da ih netko unajmi na barem jedan dan i tako im
dadne priliku da zarade za svoju obitelj. Uio je da se materijalnim dobrima ljudi trebaju odgovorno sluiti, tako da se bogate u Bogu, a u najavi sveopeg suda izjednaio se s gladnima, bolesnima, beskunicima.
Svojim potovanjem prema siromasima i upozoravanjem na njihove
probleme vjernicima svih vremena poruuje da nije dosta siromasima
povremeno neto dati, nego treba raditi na izgradnji pravednog drutva te iskorjenjivanju siromatva.
Pavao je vlastitim radom privreivao za sebe i svoje suradnike
kroz tridesetak godina misionarskog djelovanja meu poganima. Bio
je zahvalan onima koji su mu to omoguavali, kao to su bili kranski
poduzetnici brani par Akvila i Priscila. Pozivao je na solidarnost krtenih pogana s kranima Palestine u materijalnim dobrima te traio
da vjernici ine dobro svima. Iz njegova primjera ivljenja te njegovih
moralnih poticaja moemo naslutiti da bi dananje krane bodrio na
izgradnju pravednog drutva u kojem e svi imati materijalna dobra
nuna za dostojan ljudski ivot.
Jakovljeva poslanica kao najsocijalniji dokument prve Crkve
istie da su pred Bogom siromasi veliki a bogatai maleni. Siromasi
su bogatai u vjeri i jao onima koji uskrauju zasluenu plau siromahu. Jakov bi sigurno blagoslivljao trgovce i bogatae koji siromasima
daju priliku za dolian rad i pravednu plau. Iz Jakovljeva uenja - da
je vjernika mudrost mirotvorna, milostiva, pouljiva, puna milosra
i dobrih djela - izlazi da se vjernici pojedinano i zajedniki trebaju
zauzimati za izgradnju prosperitetnog drutva.
236
36
HARTIN, Letter of James, 467-468.
THE CHURCH AND THE POOR ACCORDING TO

THE NEW TESTAMENT

Summary

The Church has been entrusted by God with the mission of serving the poor
of all nations and at all times. A decisive element of this service arises from the example and teaching of Jesus, then Pauls call for solidarity regarding material goods and
James criticism of the rich who deny the wages of their day laborers. Jesus was born
and raised in a poor family; through his own labor he sustained his mother and himself
after the death of Joseph. During his messianic ministry he depended on the material
assistance of well-meaning people; by respecting the poor he manifested Gods favor
for them and proclaimed that people would do to him whatever they do to the poor and
the needy. Paul as a missionary to the gentiles, through manual work raised money to
support himself and his collaborators. At the same time he asked converted gentiles to
support, through their material resources, the needy Christians in Palestine. He also
insisted that all Christians should do good to all (Gal 6:10) and help in building up a
just society. Echoing the spirit of Jesus Sermon on the Mount, James teaches that those
who are poor in the world have been chosen by God to be rich in faith (James 2:5), and
that in the liturgy of the Church the poor should not only be respected but should also
be assisted in their needs. The examples and the doctrine of Jesus and the apostles show
that Christians should constantly assist the poor and needy in practical ways and that
they should work with people of other convictions for the eradication of poverty and
the building up of a just and prosperous society.

Key words: example and teaching of Jesus, the poor, solidarity of baptized
persons in material goods, social dimension of liturgy, reduction of poverty and injustice, just and prosperous society.
Translation: Mato Zovki and Kevin Sullivan
237
238
UDK: 272-662 : [364.662 : 3]

Izvorni znanstveni rad
Primljeno: studeni 2010.
Zdenko SPAJI

Josipa Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
z.spajic@bih.net.ba
DJELOVANJE CRKVE U OSIROMAENOM DRUTVU: MILOSTINJA

ILI INTEGRALNO OSLOBOENJE?
Saetak
Posebno mjesto koje siromani trebaju zauzimati u ivotu vjernika i Crkve
kao zajednice vue svoje korijenje iz starozavjetne objave, a Isus je svojim djelovanjem, posebnim odnosom prema siromasima i uenjem proglasio kriterijem za
prosuivanje na konanom sudu. Kroz svu povijest Crkva je posveivala posebnu
pozornost potrebama siromanih i ublaavanju njihove bijede. Meutim, djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu poseban je izazov budui da nije rije tek o
siromatvu kao neem to se dogaa pojedincima, nego o stanju koje je rezultat
djelovanja pojedinaca i skupina koji sustavno osiromauju iroke drutvene slojeve
i drutvo kao takvo. Stoga je cilj ovoga lanka promiljati o pravcima djelovanja
Crkve u osiromaenom bosansko-hercegovakom drutvu. Pri tome se injenica
osiromaenja ne dokazuje, nego se uzima kao stvarnost. Nakon to je u prvom dijelu razgraniio odreene pojmove, koje dri vanima za promiljanje teme i kojima
e se vratiti kasnije definirajui odreene postulate, autor u drugom dijelu dijakronijski prouava uenje Crkve i njezin odnos prema siromatvu/siromanima. Iako
svaka podjela nosi sa sobom odreenu dozu proizvoljnosti, ovdje su ipak razlikovana etiri razdoblja prema razliitim naglascima uiteljstva u pogledu siromatva. Povijesni prikaz daje jasan odgovor na pitanje postavljeno u naslovu, naime
da djelovanje Crkve treba biti usmjereno prema integralnom razvoju, iako pomo
ugroenima ostaje sastavni dio. U zavrnom dijelu, polazei od pretpostavke da
davanje smjernica za djelovanje spada na pastire Crkve, autor se ograniava na
formuliranje misaonog horizonta unutar kojega bi Crkva, njezini predvodnici i svi
vjernici, trebala promiljati drutvenu stvarnost, formulirati ciljeve i poduzimati
inicijative za promjenu te stvarnosti. U tom kontekstu donosi tri naelna zadatka
za djelovanje Crkve: 1) materijalna pomo potrebitima; 2) kritika struktura; 3)
osnaivanje naroda kao imbenika djelovanja.
Kljune rijei: poslanje Crkve, siromatvo, milostinja, osiromaeno drutvo, strukture grijeha, povlatena ljubav za siromane.
239

Uvod
240
Odnos vjernika prema siromasima u judeokranskoj tradiciji ima posebno znaenje jer je on utemeljen na odnosu prema Bogu.
Polazei od Boje milosrdnosti, koji zemlju i sva njezina dobra daje
svim ljudima, Stari zavjet trai da meu Izraelcima ne bude siromaha
(usp. Pnz 15,4). Ako pak ima onih koji su ostali bez ivotne sigurnosti,
a to su prije svega udovice, siroad i stranci, obveza je Bojega naroda
brinuti se za njih kroz niz zakonskih uredbi, kao to je zahtjev da se ne
anje cjelokupna njiva, zabrana pabirenja etve i paljetkovanja vinograda kako bi ostalo neto siromasima i strancima (usp. Lev 19,9-10);
svake tree godine desetina prihoda je namijenjena njima (Pnz 14,28);
svake sedme godine je trebalo oprostiti dugove (Pnz 15,1). Utemeljenje za sve te odredbe lei u tome to je Jahve Bog njihov (usp. Lev 19)
kojemu pripada zemlja (Lev 25,23). Nepotovanje tih odredbi nailazi
na estoku kritiku proroka. Na poseban se nain kritizira licemjerstvo
bogosluja koje nije povezano s pravednou i brigom za siromahe
(usp. npr. Iz 1,11-17; 58, 2-7; Am 5,21-24; takoer Sir 34,20-22).
Novi zavjet nastavlja na starozavjetnoj tradiciji. Sm Isus roen
je u uvjetima siromatva, a tijekom svojega javnog djelovanja nema
nikakva materijalna sredstva doli skrbi onih koji su podravali njega i
apostole. Isus zapoinje svoje javno djelovanje navijetanjem kraljevstva Bojega koje sa sobom donosi Radosnu vijest siromasima, vid slijepima te osloboenje potlaenih i zatoenih (usp. Lk 4,16-21). Isus je
blizak siromasima i naziva ih blaenima, a onima koji ga ele slijediti,
savjetuje da prodaju sve, podijele siromasima te krenu za njim. Konano, Isus se izjednauje sa siromanima i postavlja odnos prema njima
kao kriterij za vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo (usp. Mt 25,3146).
Crkva je od samoga poetka posveivala posebnu pozornost siromanima. Slavlje euharistije u prvoj Crkvi bilo je bitno obiljeeno
brigom za siromahe. Nakon dobivanja slobode i prerastanja u slubenu religiju, briga za siromahe nije zaboravljena, nego je uvijek isticana
kao prioritetna dunost, iako je tijekom povijesti imala razliite oblike. Meutim, s razvojem novih prilika tijekom novoga vijeka, Crkva je
poela gubiti ulogu ekskluzivnog skrbnika za siromane koje je imala tijekom stoljea. U tim novim okolnostima u pitanje je stavljeno i
samo crkveno shvaanje siromatva i njezin odnos prema siromasima.
Konano, sama e se Crkva, iako nee nikada odbaciti siromatvo kao
evaneoski savjet i ublaavanje bijede siromaha kao dio vlastitoga poslanja, poeti baviti ne samo posljedicama nego i uzrocima siromatva
Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaevnom drutvu: milostinja

ili integralno osloboenje, 237-267
te e dublje analizirati uzroke koji vode do siromatva. Budui da je

drutvo ivi, dinamiki organizam koji se razvija, pitanje djelovanja
Crkve u siromanom drutvu uvijek je nov izazov koji trai analizu
uzroka i predlaganje smjernica za djelovanje. Ta analiza je to potrebnija ako je rije o osiromaenom drutvu, to upuuje na postojanje
imbenika ugraenih u sustav, a koji osiromauju drutvo.
1. Definiranje pojmova
1.1. Djelovanje Crkve
Pod djelovanjem Crkve razumijevamo sveukupno djelovanje
naroda Bojeg u navijetanju Radosne vijesti i ostvarenju kraljevstva
nebeskoga na zemlji, a koje se oituje u liturgijskom slavljenju i promicanju pravednosti i mira u svijetu. Na tragu II. vatikanskog sabora i
posaborskog uenja, u ovom se radu zastupa ideja da socijalno poslanje jest integralni dio opeg poslanja Crkve.1 Kad je rije o specifinim
zadaama hijerarhije ili vjernika laika, bit e izriito naglaeno gdjegod je to mogue.
1.2. Integralni razvoj
Pod pojmom integralni razvoj razumijevamo razvoj svakoga ovjeka i cjelokupnog ovjeka, u svim njegovim dimenzijama i sa svim
njegovim potrebama i kapacitetima, kako je to definirano u dokumentima crkvenoga uiteljstva.2 Dakle, taj pojam ne oznaava samo razvoj
u ekonomskom pogledu, nego ukljuuje prije svega transcendentnost
ovjeka i njegovu potrebu Boga. Integralni razvoj moe se oznaiti i
kao prijelaz od manje ljudskih u ljudskije uvjete, pri emu ti drugi
oznaavaju: uspon iz bijede do posjedovanja nunoga, pobjeda nad
socijalnim nevoljama, proirivanje znanja, stjecanje kulture, vee potovanje dostojanstva drugih, okretanje duhu siromatva, suradnja u
1
2
Za vie pojedinosti o tom pitanju, vidi, Zdenko SPAJI, Prezbiterska sluba i

socijalno poslanje Crkve, Vrhbosnensia, 13 (2009.), 207-209.
Vidi posebno PAVAO VI., Populorum progressio. Enciklika o razvitku naroda (26.
III. 1967.), Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991. (dalje: PP); IVAN PAVAO II., Sollicitudo rei socialis Socijalna skrb.
Enciklika o dvadesetoj obljetnici enciklike Populorum progressio (30. XII. 1987.),
Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991.
(dalje: SRS); BENEDIKT XVI., Caritas in veritate Ljubav u istini. Enciklika o cjelovitom ljudskom razvoju u ljubavi i istini (29. VI. 2009.), Zagreb, 2009., (dalje:
CV).
241

korist zajednikog dobra, volja za mir, a jo i ovjekovo sve ljudskije
priznavanje najviih vrijednosti i Boga koji im je izvor i svrha. Najzad, i
kao najvanije: vjera...3 Umjesto pojma integralni razvoj mogao bi se
upotrijebiti i pojam osloboenje, ali zbog optereenosti toga pojma,
opredijelio sam se za integralni razvoj.4
1.3. Drutvo i zajednica
Iako mnogi ne prave, niti priznaju, razliku izmeu drutva i zajednice, u ovom se radu zastupa ideja da su drutvo i zajednica dvije
razliite stvarnosti meusobnih ljudskih odnosa. Na temelju distinkcije koju pravi Ferdinand Tnnies5, i na tragu politike filozofije Jacquesa Maritaina6, zajednica (Gemeinschaft) odreena je objektom koji
prethodi odreenju ljudske inteligencije i volje te djeluje nezavisno od
njih kako bi stvorio zajednike osjeaje, psiholoku strukturu i obiaje.
Zajednica je rezultat nasljedstva i povijesnih danosti te stoga i socijalne relacije proistjeu iz tih stvarnosti. Drutveni pritisak u zajednici
dolazi od prisile koja namee ovjeku prihvatljive naine ponaanja
na deterministiki nain. Nasuprot tome, drutvo (Gesellschaft) odreeno je zajednikim objektom koji treba biti ostvaren ili postignut, te
stoga ovisi o ljudskoj inteligenciji i volji. Drutvo je rezultat razuma i
moralne snage, a drutvene relacije proizlaze iz odreene inicijative
ili ideje i ovise o voljnom odreenju osoba. Drutveni pritisak dolazi
od zakona, racionalnih odredbi ili odreene ideje za postizanje zajednikog cilja. Sukladno toj distinkciji, nacija je primjer zajednice, a politiko drutvo (eng. body politic) i drava primjeri su drutva. Takva
distinkcija ini se posebno opravdanom u kompleksnoj zemlji kao to
je Bosna i Hercegovina, gdje se u neprestanoj napetosti i sukobu nalaze pripadnosti razliitim stvarnostima meuljudskih odnosa, napose
pripadnost odreenoj nacionalnoj skupini i politikom drutvu. Zdrava politika filozofija, koja bi polazila od tih razlika, bila bi od pomoi
u izgradnji politikog drutva u kojem je mogue promicati interese i
ciljeve i razliitih zajednica i drutva u cjelini.
3
4
242
5
6
PAVAO VI., PP, 20-21.

U svezi s problematikom vezanom uz pojam osloboenja, vidi, KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Instrukcija o nekim aspektima Teologije osloboenja (6.
VIII. 1984.); Instrukcija o kranskoj slobodi i osloboenju Libertatis conscientia (22. III. 1986.), u www.vatican.va.
Ferdinand TNNIES, Community and Society, New Brunswick London, 1996.
Jacques MARITAIN, Man and the State, Washington, DC, 1998.

1.4. Siromatvo i osiromaenost
Pod siromatvom razumijevamo stanje nedostatka potrebnih

sredstava za normalan ljudski ivot. To stanje moe biti rezultat najrazliitijih faktora, sluajnih ili namjernih. Netko se moe nai u stanju
siromatva npr. zbog smrti hranitelja obitelji, loih procjena u burzovnim ulaganjima ili pak nepravednog djelovanja neke osobe ili institucije. Osiromaenost (eng. impoverishment) pak naglaava injenicu da
je siromatvo kao stanje rezultat sustavnog djelovanja osoba, ustanova ili cjelokupnog sustava. Siromatvo je stanje ili uvjet koji moe biti
rezultat nesree neto to se ljudima jednostavno dogodi. Meutim,
pojam osiromaenje... naznaava promiljeno djelovanje. Osiromaiti
jednu naciju ili narod /nation or people/ znai nanijeti im siromatvo.7
K tome, pojam siromatva u ovome radu ne odnosi se na siromatvo u
duhu nego na stvarno siromatvo, koje se naziva i materijalnim siromatvom, a odnosi se na nedostatak osnovnih sredstava potrebnih za
uzdravanje ivota.8
2. Siromatvo u crkvenom uenju
Crkva kroz mnoga stoljea nije imala razvijeno sustavno uenje

o siromatvu u materijalnom smislu i uzrocima koji dovode do takva
stanja. U biti, moderno uenje Crkve o siromatvu zapoinje s prvom
socijalnom enciklikom Leona XIII. Rerum novarum iz 1891. godine.9
Ta enciklika pokuava odgovoriti na izazove i probleme koji su se pojavili u formi radnikoga pitanja prouzroenoga industrijalizmom. To
inicijalno uenje o siromatvu i njegovim uzrocima razvijat e se dalje
u dokumentima crkvenoga uiteljstva. Stoga je korisno promotriti njegove razliite faze kako bismo uoili naglaske koje uiteljstvo stavlja u
pogledu siromatva, a sve sa ciljem uvianja smjernica za djelovanje.
2.1. Stav Crkve prema siromatvu do kraja srednjeg vijeka
U bilo kojem suvremenom promiljanju o djelovanju Crkve

u osiromaenom drutvu i traenju odgovora na pitanje u kojem bi
7
8
9
Donal DORR, Option for the Poor. A Hundred Years of Catholic Social Teaching,
Maryknoll, NY, 1998., 294.
Usp. Gustavo GUTIERREZ, The task and content of liberation theology, Christopher ROWLAND (ur.), The Cambridge Companion to Liberation Theology,
Cambridge, 1999., 25.
Usp. John OBRIEN, Poverty, Judith A. DWYER (ur.), The New Dictionary of
Catholic Social Thought, Collegeville, 1994., 771.
243

smjeru ona trebala djelovati, od pomoi nam svakako moe biti pogled
na povijesno iskustvo, poglavito ono iz vremena najdramatinijih promjena prouzroenih industrijskom revolucijom. Pogled na siromatvo,
naravno, ovisi o kulturnom okruju. Budui da su se teologija i crkveno uiteljstvo razvijali u kontekstu zapadne civilizacije, ili bolje reeno, budui da su teoloka misao i Crkva utjecali na stvaranje zapadne
europske civilizacije, nije udno da postoji znatan stupanj slinosti u
shvaanju siromatva u kranskom svijetu. Paul Steidl-Meier smatra
da zapadna misao shvaa siromatvo kao nepromjenljivu injenicu ivota, a proistjee iz iroke razliitosti filozofskih i vjerskih uvjerenja
koja vide siromatvo bilo kao misterioznu sudbinu onih koji pate od
nje bilo kao kaznu za grijeh. Ta su vjerovanja pothranjivala argumente
u korist ouvanja drutvene stabilnosti i sluila su za legitimiziranje
aristokratskog i hijerarhijskog drutvenog poretka.10
Temeljeni kranski stav prema siromatvu proizlazi iz starozavjetne objave, gdje siromasi zauzimaju posebno mjesto u Bojem
providonosnom djelovanju, i iz Isusova svrstavanja na stranu marginaliziranih krugova drutva. Stoga je kranska zajednica od samoga
poetka posveivala posebnu pozornost siromasima. Uz ispravnost
nauka koji su navijetali, apostolima su jednako vani siromasi, to je
nedvojbeno jasno izraeno nakon apostolskog susreta u Jeruzalemu
gdje je utvrena ispravnost nauavanja, a sv. Pavao prenosi zakljuak
savjetovanja: mi emo meu pogane, a oni meu obrezane! Samo
neka se sjeamo siromaha, to sam revno i inio. (Gal 2,10). Od samih
poetaka kranske zajednice ustanovljena je i sluba akona kojima
je skrb o potrebitima bila prvotna dunost. Kasnije e briga za siromahe postati jedna od temeljnih dunosti biskupa koji e pri sjeditima
svojih biskupija osnivati svratita, hospicije, kue za siroad... a za te
potrebe izdvajana je etvrtina crkvenih prihoda.
Nedvojbeno je da je Crkva vodila posebnu skrb o siromasima
kroz itavu svoju povijest. tovie, kroz otprilike 19 stoljea svojega
postojanja, ona je imala ekskluzivno pravo brinuti se o ugroenim
slojevima drutva. Meutim, da bismo razumjeli djelovanje odreenoga subjekta, potrebno je poznavati i logiki temelj koji stoji iza toga
djelovanja. Stoga se javlja pitanje gledanja Crkve na siromahe i siromatvo kroz povijest.
Openito govorei, moemo ustvrditi da su u Crkvi kroz dugi
niz stoljea postojala dva misaona i djelatna smjera u odnosu na siromatvo. S jedne strane susreemo smjer koji velia siromatvo kao
244
10
Paul STEIDL-MEIER, Social Justice Ministry: Foundations and Concerns, New

York, 1984., 230.

stanje ivota koje je odgovaralo boanskom promislu. Utemeljenje za

takav stav izvodi se iz Isusova ivota, ali i kasnijeg uenja istonih crkvenih otaca i istone monastike tradicije.11 Taj e smjer doivjeti svoj
vrhunac u 12. i 13. stoljeu osnivanjem prosjakih redova.12 S druge
pak strane, nalazimo drukiji smjer promiljanja i djelovanja, a koji
moemo okarakterizirati i kao dominantni stav kranstva u pogledu
siromatva, a on naglaava vanost kranske ljubavi, milosra i potrebe davanja milostinje siromanima.
Navest u tek dva primjera iz najranijih vremena koji sadravaju
bitne oznake shvaanja i odnosa Crkve prema siromanima i komplementarno prema bogatima. Ono to nalazimo u apokrifnom spisu Hermas iz 2. stoljea o dunostima siromanih i bogatih, moe se uzeti
kao paradigma za kransko gledanje na odnos izmeu siromanih i
bogatih: Siromana osoba radi molitvom, u kojoj je on bogat, koju je
primio od Gospodina... a bogata osoba jednako tako, bez predumiljaja, dijeli sa siromahom bogatstvo koje je primio od Gospodina. I to je
djelo veliko i prihvatljivo Bogu.13 Crkveni oci, za razliku od rimskoga
prava koje je na vlasnitvo gledalo kao apsolutno pravo, razvijaju ideju
socijalno odgovornog vlasnitva nad imovinom, to znai da nije rije
o posjedovanju imovine, nego upravljanju njome. Bogati trebaju davati
siromanima za njihove potrebe upravo zbog toga to su bogatstva zemlje dana svima.14 I ovdje moemo uenje Bazilija Cezarejskog navesti
kao paradigmu za otako uenje: Tko je onda pohlepan? Onaj tko nije
zadovoljan onim to mu je potrebno. Tko je onaj tko otima drugima?
Onaj tko nagomilava ono to pripada svima. Nisi li ti pohlepan? Nisi li
ti onaj tko otima drugima? Ti si primio ove stvari da upravlja njima, a
pretvorio si ih u svoje vlasnitvo! ... Kruh koji zadrava, pripada gladUsp. D. MCCARTHY, Poverty, New Catholic Encyclopedia, The Catholic University of America, Washington, 22003., 565.
12 U razdoblju koje je uslijedilo nakon osnivanja prosjakih redova, broj onih koji
su traili pomo i pouzdavali se u milostinju, znatno je porastao. Ta je pojava
bila rezultat estih prirodnih nedaa, ali i sklonosti ljudi da prijevarom dou do
pomoi. Prema Brianu Pullenu, najkasnije od 12. i 13. stoljea, kanonisti su tvrdili da su pojedini siromasi zasluniji od drugih, da bi trebalo ustanoviti jedan
dobrotvorni red i da e pomaganje siromaha koji to ne zasluuju, kao na primjer
onih koji su siromani zbog lijenosti, ugroziti drutveni poredak. Stoga su civilne vlasti imale posebno zaduenje disciplinirati buntovne siromahe. Vidi Brian
PULLEN, Poverty, charity, and social welfare, John WITTE - Frank S. ALEXANDER (ur.), Christianity and Law: An Introduction, Cambridge, 2008., 191.
13 PASTIR HERMAS, Similitude 3 (51, 5-7). Citirano u Daniel G. GROODY (ur.), The
Option for the Poor in Christian Theology, 84.
14 Usp. Rodger CHARLES, Christian Social Witness and Teaching: The Catholic Tradition from Genesis to Centesimus Annus, I, Herefordshire, 1998., 86.
11
245

nima; kaput koji dri zakljuanim u ormaru, pripada golima... Ti si
povrijedio toliko ljudi, koliko si mogao pomoi s tim stvarima.15
Iz navedenih primjera moemo izdvojiti nekoliko elemenata
koji sainjavaju okosnicu kranskog gledanja na siromatvo kroz stoljea koja e uslijediti. Prvo, siromatvo je stanje koje dolazi od Boga,
jednako kao i bogatstvo. Drugo, siromah treba biti zadovoljan svojim
stanjem i obilovati duhovnim bogatstvom jer e to u konanici biti nagraeno. Tree, bogata takoer treba biti zahvalan za bogatstva i dijeliti ih s onima koji su siromani. etvrto, uz siromatvo kao sudbinu,
njegov uzrok moe biti i osobni grijeh bogatih ljudi koji su se odali pohlepi. Teoloka misao ne bavi se uzrocima siromatva, nego prije svega
raspodjelom dobara koja je Bog stvorio i dao svima na raspolaganje,
to ukljuuje potrebu i obvezu bogatih i bolje stojeih da svoja dobra
podijele sa siromanima. Uz ve spomenute uzroke, koji lee u Bojem provienju i pohlepi bogatih, nerijetko e se kao uzrok siromatva
navoditi i lijenost osoba koje su bile pogoene tom nedaom. Stoga je
Crkva tijekom cijelog srednjeg vijeka pravila razliku izmeu siromaha
koji su u tome stanju zbog odreene nesposobnosti i onih koji su siromani zbog skitnitva.16
Ako je takvo shvaanje siromatva i odnos Crkve prema siromasima iz dananje perspektive nerazumljivo ili u najmanju ruku udno,
ono postaje puno razumljivije u svjetlu drutvenoga ureenja u kojem
je formulirano. Iako je teko odrediti je li kranska teologija utjecala
na stvaranje europskoga drutvenog ureenja i kulturnog okruja u
srednjem vijeku ili je kulturno okruje utjecalo na definiranje pojedinih aspekata crkvenoga ivota, kao to je npr. odnos prema siromasima, razumljivo je ipak da je takvo kulturno i drutveno podneblje pogodovalo razvoju takva stava prema siromasima. Feudalizam, koji je u
Europi bio jedini oblik drutvenoga ureenja od otprilike 7-8 stoljea
pa do njegova nestanka, koji je zapoeo tijekom 18. stoljea a slubeno je proglaen 1848. godine, predstavljao je organiko-hijerarhijski
oblik drutvenoga ureenja koji se sastojao od cijele mree meusobnih prava i obaveza. Jaa strana (car, kralj, veleposjednik) pruao je
zatitu slabijoj strani, koja je za uzvrat trebala ispuniti odreene obveze prema gospodaru (dati vojnike za rat ili plodove zemlje, raditi
na posjedu...) i iskazivati mu potovanje. Seljak je od feudalca dobivao
zemlju za obraivanje, a za uzvrat je trebao dati odreeni porez u
Bazilije CEZAREJSKI, Propovijed 6, 7. Citirano u Daniel G. GROODY (ur.), The

Option for the Poor in Christian Theology, 80.
16 Usp. MCCARTHY, Poverty, 565. Jednu skupinu lanih siromaha sainjavali su
lani hodoasnici koji su se potucali od mjesta do mjesta i prosili pomo.
15
246

naravi. Razumljivo da je u takvu drutvenom ureenju prevladavalo

shvaanje da, osim onih koji su bili nesposobni za rad, jedino lijenine
i skitnice koji nisu htjeli raditi mogu biti siromasi.
2.2. Izazovi industrijske revolucije i reakcija Crkve
Ideja da ovjek ne mora biti siromaan ako moe i hoe raditi, doivjela je izazov s industrijskom revolucijom koja se rashuktava
u drugoj polovici 18. stoljea i s razvojem industrijskog kapitalizma
kao njezinim integralnim dijelom. Jo prije toga Crkva je bila suoena s
predbacivanjima da svojim velianjem siromatva zapravo produbljuje i iri problem siromatva u drutvu.17 Za Crkvu su najvei izazovi
doli s renesansom te posebno s prosvjetiteljstvom koje je napalo crkvene stavove i u filozofskom i u religioznom obliku. Svojim velianjem
individualne osobe, njezinih prava i sloboda, prosvjetiteljstvo donosi
na povrinu novu filozofiju koja siromatvo nije smatrala neim to
je unaprijed zadano i to je nepromjenljivo stanje ljudskoga ivota. Iz
toga e shvaanja izrasti i moderna ekonomija trita koja e naglasiti
ulogu slobodnoga trinog natjecanja u kojem do izraaja dolazi inicijativa i sposobnost pojedinca. Stoga su siromasima mogli biti samo oni
koji nisu imali inicijative ili nisu bili nadareni za takvu trinu utrku.18
Meutim, argumenti prosvjetiteljstva i industrijskog kapitalizma nisu odraavali istinitu stvarnost. S industrijskom revolucijom i s
razvojem industrijskog kapitalizma dolazi do svojevrsnoga presedana
da postoji drutveni sloj koji eli raditi i radi, ali je ipak siromaan.
Razlozi za siromatvo lee upravo u sustavu koji je nastao sa industrijskim kapitalizmom. Naime, s uruavanjem tradicionalnog naina
ivota koji je bio izgraen u feudalnom drutvu, u industrijskom kapitalizmu imamo, s jedne strane, vlasnike kapitala kojima je stjecanje
profita bio osnovni cilj, a da socijalnim pitanjima nisu posveivali potrebnu pozornost. S druge strane, imamo radniku klasu koja je ovisila
o radnome mjestu u tvornicama. Tradicionalni nain ivota, u kojem
su ljudi bili zbrinuti u okviru manjih zajednica ili cehova, potpuno se
raspao tako da su radnici bili preputeni sami sebi. Istodobno je industrijalizacija potaknula masovne migracije puanstva u urbanizirana
sredita, to je znatno povealo ponudu radne snage, a vlasnike kapitala stavilo u poziciju da su mogli uzimati radnu snagu po minimalnoj
cijeni i bez ikakvih prava. Mase radnika nale su se bez ikakve zdravstvene i socijalne skrbi te u iznimno loim stambenim uvjetima. K tome
17
18
Usp. MCCARTHY, Poverty, 565.

Usp. STEIDL-MEIER, Social Justice Ministry, 230-231.
247

je tehnoloki napredak u industriji svakodnevno njihov rad inio sve
manje potrebnim jer su strojevi nadomjetali mnotvo manualnog
rada. Usprkos niskoj cijeni rada i odsutnosti prava i zatite, radnik je
bio egzistencijalno upuen na rad u tvornici jer je cijela obitelji ovisila iskljuivo o plai koja je bila nuna za podmirivanje minimalnih
potreba, kao to su stan i hrana. Niska cijena rada dovela je do toga
da su upoljavane ene i djeca kako bi se namirila potrebna svota
novca za uzdravanje obitelji.19
Razumljivo je da su takve okolnosti traile rjeenja i bile plodno tlo za izrastanje razliitih pokreta koji su traili i nudili rjeenja za
okonavanje ili ublaavanje bijede radnikog sloja. Ve u 18. stoljeu
javljaju se razliiti socijalni pokreti, od kojih su neki imali predznak
katoliki. Tijekom industrijske revolucije u Europi javlja se socijalizam kao pokret i reakcija na individualizam i zlouporabu privatnoga
vlasnitva na podruju proizvodnje dobara u industriji. Temeljna ideja socijalizma sastoji se u tome da dobra koja jedno drutvo proizvodi trebaju pripadati svima, ne samo pojedincima. Proizvedena dobra
trebaju biti jednako podijeljena svim lanovima drutva, a da bi to
bilo mogue, potrebno je dokinuti privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. Iako nosi zajedniki naziv, taj pokret imao je vie
svojih pojavnih oblika. Utemeljiteljem socijalizma moe se smatrati
Francuz Franois Nol Babeuf koji je tijekom Francuske revolucije
zagovarao dokidanje privatne imovine i nunost klasne borbe. Socijalizam e dobiti manje-vie sustavnu filozofiju i pravac djelovanja
tek pojavom Karla Marxa i Friedricha Engelsa, koji su 1848. godine,
na zamolbu Socijalistike internacionale, objavili Komunistiki manifest. Iako se marksistika filozofija izgraivala kroz vie desetljea i
u vie djela koja su objavili Marx i Engels, mogue je izdvojiti tri
temeljne znaajke te filozofije: 1) dijalektiki materijalizam; 2) politika ekonomija utemeljena na teoriji vrijednosti rada; 3) teorija
drave i revolucije.20
Reakcija Crkve na problematiku izraslu iz industrijske revolucije bila je obrambena i temeljena na tradicionalnom uenju
o siromatvu i odnosu prema siromasima. To se razdoblje obino
naziva razdobljem otpora21 ili antimodernom katolikom strategi-
Vie o efektima industrijske revolucije, vidi, CHARLES, Christian Social Witness

and Teaching, 286-317.
20 Usp. CHARLES, Christian Social Witness and Teaching, 322-326.
21 Usp. Joseph N. MOODY, Church and Society. Catholic Social and Political Thought
and Movements 1789-1950, New York, 1953., 23-40.
19
248

jom.22 Suoeni sa stalnim napadima tijekom modernog razdoblja,

koji su prijetili ne samo unitenjem crkvenog poloaja i statusa u
drutvu nego i samim unitenjem vjere i Crkve, pape ovoga razdoblja traili su rjeenje u osuivanju novih misaonih i drutvenih
pojava te vraanju starome drutvenom poretku (Ancien Rgime).23
U pogledu siromatva i odnosa prema siromasima, odnos Crkve je
slian. Za razliku od teoloke misli, koja jednim svojim dijelom ide
u korak s modernom misli i analizira drutveno stanje i nove pojave
te trai naina kako odgovoriti na izazove novoga vremena,24 pape
su nastavili u svojim enciklikama iznositi tradicionalno uenje o siromatvu, koje se uglavnom svodi na savjetovanje i poticanje. Glede
samih uzroka siromatva, nalazimo manje-vie tradicionalno uenje o razlozima siromatva koje moemo svrstati u tri skupine.25
Meu najeim uzrocima navodi se siromatvo kao stanje
koje dolazi od Bojeg promisla. Polazei od toga vienja, uiteljstvo
potie siromahe da prihvate svoje stanje i zla kojima su pogoeni
te nastoje izgraditi stav siromatva u duhu za to e primiti vjenu
nagradu. Tako npr. papa Pio IX. tjei siromahe da ne trebaju biti alosni zbog svojega stanja budui da samo njihovo siromatvo olakava njihov hod prema spasenju, ako podnose svoje stanje strpljivo
Usp. Joe HOLLAND, Modern Catholic Social Teaching: The Popes Confront the Industrial Age 1740-1958, New York Mahwah, NJ, 2003. J. Holland donosi uvjerljiv
argument o povezanosti razvoja industrijskog kapitalizma i definiranja katolike strategije. On razlikuje tri faze razvoja industrijskog kapitalizma: 1) lokalni
kapitalizam kojem odgovara kulturni izriaj modernog Laissez-faire liberalizma
(1760.-1880.) i naziva ga tvornikom revolucijom; 2) nacionalni kapitalizam s
izriajem modernog liberalizma socijalnog blagostanja (1880.-1960.) pod nazivom revolucija strojeva; i 3) globalni kapitalizam s izriajem postmoderne
krize liberalizma koji traje od otprilike 1960. godine i naziva ga elektronikom
revolucijom. Tim trima etapama razvoja industrijskog kapitalizma Holland
jukstapozicionira tri razdoblja razvoja socijalnog uenja Crkve: 1) antimoderna katolika strategija koja obuhvaa razdoblje predleonovske konzervativne
strategije (1740.-1780.) i kojoj odgovara kulturni izriaj aristokratske eurocentrine kranske civilizacije; 2) moderna katolika strategija s leonovskom prilagodljivom reformom (1878.-1958.) kojoj odgovara buroaska eurocentrina
kranska civilizacija; i 3) postmoderna katolika strategija s ivanovskim (Ivan
XXIII.) radikalnim preporodom u globalnoj humanistikoj duhovnoj civilizaciji.
23 Za detaljniji prikaz toga razdoblja, vidi Joe HOLLAND, Modern Catholic Social
Teaching, 31-104.
24 Usp., na primjer, Werner LEVI, From Alms to Liberation. The Catholic Church, the
Theologians, Poverty, and Politics, New York, 1989., 11-15.
25 Usp. LEVI, From Alms to Liberation, 8-9.
22
249

i nisu siromani samo u posjedovanju nego i u duhu.26 Sastavni dio
toga uenja je i stav da nejednakosti u drutvu dolaze po naravi, to
nalazimo ak i u enciklikama Leona XIII.27
Drugi uzrok siromatva koji nalazimo u dokumentima uiteljstva pohlepa je bogatih i njihovo greno nagomilavanje bogatstva.
Ponovno emo citirati Pija IX. koji osuuje razuzdano sebeljublje,
vrijedno prijekora, i vlastiti interesi koji gone mnoge da trae vlastite
prednosti i profit bez ikakva obzira na svoga blinjega. Smatramo to
potpuno nezasitnom strau za moi i posjedovanjem koja ponitava sva pravila pravednosti i potenja te nikada ne prestaje, bilo kojim
sredstvima, zgrtati i pohlepno nagomilavati bogatstvo.28 Leon XIII. na
slian e nain, konstatirajui da se kod mnogih privatni i javni moral razlikuje od evaneoskog duha te upozoravajui na opasnost od
iskljuiva usmjerenja na ovozemaljske stvari, ustvrditi da je malen
korak od elje za luksuzom do tenje za sredstvima kojima e se postii. Odatle nastaje neobuzdana pohlepa za novcem, koja zasljepljuje
svoje zatoenike i, u ispunjenju svoje strasti, suludo ih naganja, esto
bez obzira za pravdu ili nepravdu, i nerijetko povezanu s odvratnim
neobaziranjem na siromatvo svojih blinjih. Stoga se mnogi koji ive
u krilu luksuza nazivaju braom mnotva koje u dubini svojega srca
preziru; i na isti nain, umom napuhanim oholou, uope ne misle
potovati bilo koji zakon ili potovati bilo koju vlast.29
PIO IX., Nostis et Nobiscum (1849.), br. 22, engleski tekst u: Papal Encyclicals
1740-1878. Tekstovi enciklika iz razdoblja 1740.-1878., koji su navedeni u ovom
radu, nalaze se u navedenom djelu, a prijevod na hrvatski je vlastiti.
27 Tako npr. Leon XIII. u enciklici Quod apostolici (1878.) u br. 9 govori: Meutim,
katolika mudrost, poduprta odredbama naravnog i boanskog zakona, provia
s posebnom brigom za javni i osobni mir (tranquility) u svojoj doktrini i uenju
glede dunosti vlasti i raspodjele dobara nunih za ivot i uporabu. Jer, dok socijalisti... tvrde da siromatvo ne bi trebalo biti mirno podnoeno i da vlasnitvo i
privilegije bogatih mogu biti s pravom napadnute, Crkva, s puno veom mudrou i dobrim osjeajem, prepoznaje nejednakosti meu ljudima, koji su roeni
s razliitim moima tijela i uma, nejednakosti u stvarnom posjedovanju, dri
dakle da pravo vlasnitva i posjedovanja, koji izviru iz same naravi, ne smiju
biti dirani i stoje nepovredivi. Nadalje, u enciklici Rerum novarum (1891.), br.
14-15, osim individualnih razlika meu ljudima, kao to su umne sposobnosti,
marljivost, zdravlje i snaga, daje naslutiti da su klase rezultat naravi: Iz same
naravi proizlaze u ljudskom rodu velike i premnoge nejednakosti ... kao to se u
tijelu pojedini udovi meusobno slau i time stvaraju divan sklad, isto je tako i
narav za dravu odredila da se obje klase meusobno slau i stvaraju ravnoteu.
28 PIO IX., Quanto conficiamur moerore (1863.), br. 10.
29 LEON XIII., Exeunte iam anno (25. XII. 1888.), br. 6.
26
250

Trei uzrok siromatva uiteljstvo nalazi u lijenosti radnika i

njihovim neopravdanim ambicijama. Takav jedan primjer nalazimo u
enciklici Leona XIII. gdje se govori o razliitim uzrocima drutvenoga
uruavanja, meu njima i o odbojnosti prema siromatvu. Glede radnika, Papa govori da ta odbojnost dolazi do izraaja u tendenciji da se
pobjegne od posla, da se ustukne pred naporom, da se bude nezadovoljan svojim usudom, da upilji pogled na stvari koje su iznad njega i da
nepromiljenom nadom iekuje neko budue izjednaenje vlasnitva. Moemo zamijetiti da isti karakter proima mase u ivoj elji da
zamijene ivot u ruralnim podrujima za oduevljenja i zadovoljstva
grada.30
Iz navedenih primjera crkvenoga uiteljstva u pogledu uzroka
siromatva, vidljivo je da se problematika siromatva svodi na osobnu
razinu, bilo da se ohrabruje siromahe da izdre svoj teki usud, bilo
da se kritizira bogatae zbog njihove pohlepe i pretjeranog poriva za
nagomilavanjem bogatstva. Ono to je odsutno u govoru o siromatvu
jest bilo kakva socijalna analiza uzroka siromatva i nejednakosti u industrijaliziranom drutvu. Uiteljstvo je nastavilo pristupati problemu
siromatva u novonastalim okolnostima industrijskog kapitalizma na
slian nain kao i u feudalnom drutvenom ureenju. Mnogi e rei da
razlog za takav odnos lei u obrambenom stavu Crkve, to smo ve spomenuli. Werner Levi, priznajui injenicu da je Crkva razvila obrambeni stav zbog prijetnji njezinu preivljavanju, ipak tvrdi da je poloaj
Crkve bio dodatno otean njezinim stavom da je u raspravama, koje
su se vodile oko socijalnog pitanja, ona sama bila glavna meta napada,
dok je u biti samo socijalno pitanje bilo u aritu.31 Jedan bitan imbenik u definiranju ovakva stava Crkve lei svakako u prijetnjama koje su
dolazile od socijalizma. Taj je pokret napadao temeljne drutvene vrijednosti, propagirao ateizam i zagovarao nasilnu promjenu drutvenoga poretka. Crkva je vidjela u socijalizmu glavnoga neprijatelja te se
osjeala prisiljenom braniti tradicionalne vrijednosti, kao to su pravo
na privatno vlasnitvo i zagovaranje povratka enciene regime, to ju je
nerijetko svrstavalo na stranu snaga restauracije u Europi kod kojih je
i traila podrku i pomo.32 Borba protiv socijalizma je pak istodobno
ostavljala dojam da je Crkva sklonija industrijskom kapitalizmu. Iako
je Crkva sve vrijeme naglaavala vanost i pokuavala aktivno djelovati na ublaavanje tekog stanja siromanih slojeva kroz milostinju,
sirotita, obrazovanje siromane djece..., injenica da nije poduzela
30
31
32
LEON XIII., Laetitiae sanctae (08. IX. 1893.), br. 5.

LEVI, From Alms to Liberation, 17.
Sveta alijansa iz 1815.
251

dublju drutvenu analizu u pogledu siromatva te da nije adekvatno
reagirala, za posljedicu je imalo gubljenje gotovo cijeloga radnikoga
sloja iz okrilja crkvenoga utjecaja, to se u mnogim europskim dravama osjea i danas.
2.3. Razdoblje prilagoavanja i pokuaj modificiranja
Nakon viestoljetnoga odbacivanja svih modernih pojava i traenja rjeenja u povratku na stari nain drutvenoga ureenja, pred
kraj 19. stoljea zapoinje novi smjer crkvenoga djelovanja koji pokuava djelomino prihvatiti nova dogaanja i utjecati na njihovo oblikovanje. Istina, taj novi pravac e se kroz nekoliko desetljea mijeati s
naznakama prijanjega, no ipak e tijekom 20. stoljea postati sasvim
prepoznatljiv kao novi pristup Crkve problemu siromatva. Za razliku
od pape Pija IX., koji u poznatom Syllabus errorum proglaava krivim
uenje onih koji tvrde da se Rimski Papa moe i treba pomiriti i sloiti
s napretkom, liberalizmom i civilizacijom kako je u posljednje vrijeme uvedena,33 njegov nasljednik Leon XIII. je jo kao biskup u Perugii
u svojoj korizmenoj poruci s odobrenjem citirao Montesquieua da se
Crkva treba brinuti o ljudskoj srei na zemlji kao i u buduem ivotu.34
Novi pravac, koji e taj Papa zacrtati a njegovi nasljednici uglavnom
slijediti, doi e do izraaja u prvoj enciklici posveenoj u potpunosti
novim stvarima i radnikom pitanju Rerum novarum (1891.). Iako ta
enciklika, kao i cjelokupno uenje Leona XIII., ne predstavlja nikakav
zaokret u crkvenom uenju, njezino znaenje lei upravo u injenici da
je socijalno pitanje postalo sredinja i iskljuiva tema jedne enciklike,
ime je naznaen drukiji pravac djelovanja.35
Kao to smo ve naprijed vidjeli, neki elementi tradicionalnog
uenja o siromatvu nastavili su se provlaiti i kroz uenje Leona XIII.
Meutim, ta je enciklika zaokret u kojem Crkva na problem siromatva
PIO IX., Syllabus errorum, br. 80. Citirano u Joseph N. MOODY, Church and Society, 234.
34 LEVI, From Alms to Liberation, 23.
35 Prva socijalna enciklika Rerum novarum dobrim je dijelom rezultat oekivanja
i traenja mjesnih Crkava da se Sveta Stolica oituje o pitanjima s kojima su se
lokalne zajednice suoavale i za koja su traili rjeenja ve vie od pola stoljea.
Poznato je da su aktivni katoliki predstavnici hijerarhije i laika u industrijaliziranim zemljama, kao to su Francuska, Njemaka, Engleska, Belgija, SAD...,
ve dulje vrijeme podvrgavali analizi problem radnika te kritizirali vladajui
kapitalistiki sustav i ulogu drave u njemu i predlagali rjeenja za pravednije
odnose na gospodarskom podruju. Meu najpoznatije osobe spadaju biskup
Emmanuel von Ketteler, Frederic Ozanam, Philippe Buchez...
33
252

ne gleda vie iskljuivo u perspektivi potrebe da bogatiji i bolje stojei svojim milodarima olakavaju teret siromaha. U Rerum novarum
nalazimo elemente koji upuuju na svijest da pojedini uzroci siromatva lee u samom sustavu te nalazimo kritiku toga sustava i zahtjev
da se izmijene oni elementi koji generiraju siromatvo. Dva elementa
posebno dolaze do izraaja kao izriaj kritike tadanjega sustava industrijskog kapitalizma i zahtjeva da se praksa oblikuje na drukiji nain.
Prvi se odnosi na uenje Leona XIII. da drava treba intervenirati u
zatitu radnike klase. Suprotno klasinoj tezi Laissez-faire kapitalizma da drava treba osigurati samo uvjete za normalno funkcioniranje
trita i zahvaati samo u sluajevima kada jedna od ugovornih stranaka ne ispuni svoje obveze, papa Leon polazi od injenice da radnika
populacija, koja ujedno sainjava najvei dio siromane populacije, za
razliku od sloja bogatih, nema drugih sredstava za zatitu te je stoga
upuena na posebnu zatitu drave.36 Nadalje, radnici svojim radom
doprinose najveim dijelom izgradnji drutvenoga bogatstva te stoga
pravednost zahtijeva da drava vodi posebnu brigu o zatiti upravo
radnika.37 Podruja gdje drava treba intervenirati i zatititi radnika
odnose se na nedjeljni i blagdanski odmor, radi izvrenja vjerskih obveza, ali i radi odmora koji treba bijedne radnike spasiti od ovisnosti
od pohlepnih ljudi koji se zlonamjerno i neumjereno slue osobama
i stvarima za vlastitu korist. Ne doputa ni pravednost ni ovjenost
traiti toliko rada da zbog prevelikog napora oslabi duh, a i tijelo podlegne od umora.38 To se posebno tie zatite ena i djece. ak i kada
je rije o plai, ako je radnik prisiljen iz straha ili nekog veeg zla,
prihvatiti manju plau od one koju pravednost zahtijeva i ne uspije se
izboriti ni pomou posrednikih tijela, drava je duna zatititi ga ako
joj se obrati.39
Drugi element vezan je upravo uz plau, a direktno je suprotan
kapitalistikoj logici ponude i potranje. Naime, industrijski kapitalizam je ljudski rad drao tek jednom od roba u lancu proizvodnje ija
se vrijednost odreivala na tritu, ovisno o ponudi i potranji. Nasuprot tome, Leon XIII. govori o pravednoj plai40 kojom radnik treba
moi uzdravati sebe i svoju obitelj te utedjeti dio plae kako bi s vremenom mogao pribaviti sebi dio zemlje. Papa je bio uvjerenja da bi se
36
37
38
39
40
Usp. LEON XIII., RN, 29.

LEON XIII., RN, 33.
LEON XIII., RN, 34.
Leon XIII. ne koristi izrijekom pojam pravedne plae.
253

na taj nain smanjilo siromatvo.41
Ta dva elementa iz prve socijalne enciklike nepobitno upuuju
na zakljuak da Crkva u odnosu na siromatvo poinje prihvaati da
sustav moe proizvoditi siromahe te stoga trai njegovo modificiranje.
Pio XI. e biti jo izriitiji u enciklici Quadragesimo anno (1931.) kada
konstatira da su za promjene postojeega stanja potrebne dvije stvari: obnova institucija i popravljanje udorea.42 On e, dodue, predlagati restrukturiranje drutva po uzoru na srednjovjekovne cehove,
to nikada nee dobiti posebnu pozornost ni u drutvu ni u crkvenom
uenju, ali e zato uvesti u socijalni nauk koncepte poput socijalna
pravda43, pravedna plaa44 i supsidijarnost45, koji svi imaju za cilj
zatiti radnika i modificirati sustav da ne proizvodi sirotinju. Upravo
Pio XI. pravi razliku izmeu pauperizma, s jedne, i siromatva radnika koji ne posjeduju imovinu, s druge strane, te se zauzima da se
bar u budue obilje steenog kapitala u istim razmjerima ne gomila
kod bogatih i da se u dostatnoj mjeri razdijeli onima koji daju radnu
snagu.46
2.4. Zahtjev za transformaciju i integralni razvoj
Crkveno uiteljstvo e u razdoblju koje slijedi sve vie primjenjivati socijalnu analizu na drutvenu stvarnost, to e rezultirati sve
uestalijim i izriitijim zahtjevima za reformu drutveno-ekonomskih
mehanizama.47 Meutim, u razdoblju koje smo upravo promatrali prevladava ideja korigiranja drutveno-ekonomskih mehanizama koji
trebaju pridonijeti pravednijoj raspodjeli sredstava. U sreditu pozornosti na neki je nain distributivna pravednost. S Ivanom XXIII. je
pak zapoelo, a s Drugim vatikanskim saborom i posaborskim dokumentima uhvatit e puni zamah, novo razdbolje u kojem se naglaava
vanost koncepta razvoja, ne odbacujui pri tome vanost kranskog
41
42
43
44
45
46
47
254

PIO XI., Quadragesimo anno (15. V. 1931.), Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina
katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991. (dalje: QA), br. 78.
Usp. PIO XI., QA, 59.
Usp. PIO XI., QA, 64-76.
Usp. PIO XI., QA, 80-81.
PIO XI., QA, 61-62.
Usp. npr. PIO XII., Summi pontificatus, 59; Evangelii praecones, 17; Haurietis
aquas, 174; Address to Italian workers (AAS, 35 /1943./, 175; IVAN XXIII., Mater
et Magistra, 74-75, 83, 97,113; Pacem in terris, 22.

milosra.48
Polazei od injenice da u vremenu kada bi ekonomski razvoj
mogao ukloniti sve nejednakosti, on ih zapravo pogorava te u nekim
podrujima donosi umanjenje drutvenoga statusa zapostavljenih ili
potpuno zanemarivanje siromanih, Sabor iznosi uvjerenje suvremenoga svijeta da bi velike tehnike i ekonomske mogunosti kojima
raspolae dananji svijet mogle i morale ispraviti to alosno stanje
stvari. Zato svi trae mnoge reforme u ekonomsko-socijalnom ivotu i promjenu mentaliteta i ponaanja.49 Sabor ne samo da potvruje
tradicionalno uenje Crkve kao npr. ono da siromaan ovjek u ekstremnim situacijama potrebe za uzdravanje ivota smije uzeti od bogatstva drugih, opu namjenu dobara i socijalnu usmjerenost privatne
imovine,50 pravo na udruivanje u sindikate,51 nego takoer govori o
nunosti da se uzmogne udovoljiti zahtjevima pravde i pravinosti,
treba se ivo zaloiti... [da se] to bre uklone goleme ekonomske nejednakosti koje su povezane s individualnom i socijalnom diskriminacijom koje danas postoje a esto se poveavaju.52 Nadalje, Sabor ne
prihvaa logiku ekonomskih zakona koji radnika preesto ine robom
rada i zahtijeva da se rad prilagodi potrebama osobe i njezinim obiteljskim uvjetima.53 Isto se naglaava i u podruju poljoprivrede, gdje
Sabor upire prst u podruja poput Latinske Amerike s malim brojem
velikih zemljoposjednika i velikim brojem siromanih ljudi bez zemlje.
Zemlja lei neobraena zbog profita, a radnici bez zemlje nerijetko su
prisiljeni raditi za plau nedostojnu ljudskoga bia ili su eksploatirani od strane posrednika. Lieni svake sigurnosti ive u takvoj osobnoj ovisnosti da im je uskraena gotovo svaka mogunost inicijative i
osobne odgovornosti a prijei im se i svaki kulturni napredak i svako
sudjelovanje u drutvenom i politikom ivotu. Nune su stoga, prema
razliitim sluajevima, reforme: da se poveaju prihodi, poprave radni
uvjeti, povea sigurnost kod unajmljivanja i da se podupire osobna inicijativa. Stoga i zahtjev Sabora da se nedovoljno obraivani posjedi
podijele onima koji e takvo zemljite moi uiniti plodnim.54
Mnogi su krani ovaj govor Sabora doivjeli revolucionarnim
48
49
50
51
52
53
54
Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (8. XII. 1965.) .), Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina
katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991. (dalje: GS), br. 63-72.
DRUGI VATIKANSKI SABOR, GS, 63.
Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, GS, 69.
Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, GS, 68.
255

te stoga ne treba uditi da je uslijedio itav niz dokumenata na lokalnoj razini koji su razraivali pitanja ekonomskog i politikog ivota te
traili rjeenja za pravednije odnose. 55 Tome je pridonio i stav pape
Pavla VI. da on, suoen s razliitou situacija u svijetu, ne moe dati
svevaei odgovor niti to spada na crkveno uiteljstvo.56 Takoer ne
treba uditi da je taj govor naao najvie odjeka tamo gdje je bilo najvie katolika koji su u isto vrijeme bili i najveim dijelom siromani u
Latinskoj Americi gdje je borba za pravednost iznjedrila pokret poznat
pod nazivom teologija osloboenja.57
U posaborskom razdoblju, crkveno je uiteljstvo pak nastavilo
dalje pridavati pozornost pitanjima vezanim uz siromatvo, poglavito
manjkavostima sustava koji generira nerazvijenost i siromatvo. Na
tragu uenja Drugog vatikanskog sabora, Pavao VI. e svoju jedinu socijalnu encikliku posvetiti pitanju integralnog razvoja. Prvi Papa, koji
je putovao izvan Italije te je imao prigodu vidjeti lice siromatva,58 daje
izriitu osudu liberalnog ekonomskog sustava koji proizvodi nejednakosti. Iako je industrijalizacija donijela znatne pozitivne promjene, iz
tih promijenjenih okolnosti izrasli su i odreeni koncepti koji je profit
smatrao bitnim pokretaem ekonomskog progresa, konkurenciju vrhovnim zakonom ekonomike, privatno vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju apsolutnim pravom bez ogranienja i odgovarajuih socijalnih obveza. Taj neobuzdani liberalizam vodio je u diktaturu... [koja
je uzronik] meunarodnog imperijalizma novca.59 Mnoge negativne
pojave, kao to su poveane patnje, nepravedne prakse i bratoubilaki
sukobi, nisu rezultat same industrijalizacije, nego pogubnih ekonomskih koncepata, obino nazivanih kapitalizmom, koji su izrasli zajedno
s industrijalizacijom.60
Papa Ivan Pavao II. od samoga poetka svojega pontifikata ocrtava stanje suvremenoga svijeta podijeljenog na bogate i siromane
55
56
57
58
256
59
60
Navest emo samo neke od njih: Latinskoamerika biskupska konferencija (CELAM), Zavrni dokumenti zasjedanja u Medellinu, 1968. i Puebli, 1979.; Amerika biskupska konferencija (USCCB): Economic Justice for All (1986.) i The Challenge of Peace: Gods Promise and our Response (1983.); Njemaka biskupska
konferencija, Frieden und Sicherheit (1981.).
Usp. PAVAO VI., Octogesima adveniens. Apostolsko pismo prigodom 80. obljetnice
enciklike Rerum novarum (14. VI. 1971.) .), Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina
katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991. (dalje: OA), br. 4.
Ovdje se ne moemo uputati u pojedinosti vezane uz teologiju osloboenja.
PAVAO VI. spominje u br. 4 svoja putovanja u Latinsku Ameriku (1960.) i Afriku
(1962.) prije nego je postao Papa, no zasigurno su na njega utjecala i putovanja
u Svetu Zemlju i Indiju, oba 1964. godine.
PAVAO VI., PP, 26.
Usp. PAVAO VI., PP, 26.

kao divovski razvitak biblijske usporedbe o bogatau i siromahu

Lazaru.61 Istina, sukladno tradiciji Crkve, Ivan Pavao II. takoer velia
siromatvo u duhu i podsjea na obvezu bogatijih pomagati ljude u
potrebi od svojih dobara, i to ne samo od svojega suvika nego takoer od vlastitih sredstava nunih za uzdravanje ivota.62 Meutim, to
ga ne spreava da poduzme analizu uzroka siromatva, gotovo emocionalno ocrta njegove dramatine razmjere i predloi smjernice za
eliminiranje nejednakosti i siromatva meu pojedincima i narodima
koji ne proizlaze iz naravnih razliitosti osoba nego iz mehanizama
sustava.
Prema Ivanu Pavlu II., uzroci krize etikoga su karaktera jer je
suvremeni svijet daleko od objektivnih zahtjeva moralnoga reda, [od
prijekih potreba pravednosti] i jo vie od drutvene ljubavi i oituje
se u konzumeristikoj civilizaciji u kojoj jedni obiluju vikovima dobara, dok veina drugih pati od siromatva, suoena sa smru svojih
graana zbog gladi i neishranjenosti. Pojava o kojoj govorimo toliko
se proirila da stavlja u pitanje financijske, novarske, proizvodne i trgovake strukture i mehanizme koji vladaju svjetskom ekonomijom
sluei se razliitim politikim pritiscima. Sve te strukture i mehanizmi pokazuju se uglavnom nesposobnima za sreivanje nepredvidivih
drutvenih prilika, koje su batinjene od prolosti, kao i za izlaenje
ususret urnim izazovima i etikim zahtjevima sadanjeg trenutka.
Podvrgavajui ovjeka pritiscima koje je sam ovjek stvorio, ubrzano razarajui energetske i materijalne zalihe, upropaujui prirodni
okoli, te strukture neprestano ire podruja bijede, a zajedno s bijedom iri se tjeskoba, nezadovoljstvo i gorina.63 tovie, ti mehanizmi
funkcioniraju gotovo po zakonu automatizma, iako njima upravljaju
ljudi, tako uveavaju jaz izmeu bogatih i siromanih jer ekonomski,
financijski i drutveni mehanizmi poveavaju bogatstvo jednih i bijedu drugih. Stoga ti mehanizmi, koji su izravno ili neizravno u rukama
razvijenijih zemalja, samim svojim nainom djelovanja pogoduju probicima onih kojima stoje na raspolaganju, ali na kraju gue ili uvjetuju
ekonomije manje razvijenih zemalja... [T]akvi mehanizmi mogu poveIVAN PAVAO II., Enciklika Redemptor hominis Otkupljeni ovjek (4. III. 1979.),
Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991.
(dalje: RH), br. 16.
62 Vidi IVAN PAVAO II., SRS, 31; vidi takoer: Discorso durante la visita alla Favela vidigal, Rio de Janeiro, 02. VII. 1980, u: www.vatican.va/holy_father/john_
paul_ii/speeches/1980/july/documents/hf_jp-ii_spe_19800702_vidigal-brasile_it.html;
63 IVAN PAVAO II., RH, 16. Tekst u zagradama isputen je u navedenom hrvatskom
prijevodu.
61
257

ati bogatstvo bogatih i pojaati siromatvo siromanih. Pojava takozvanog etvrtog svijeta potvrdila je takvo predvianje.64
Papa vidi to neuravnoteeno stanje suvremenoga svijeta kao
veliku dramu koja zahtijeva hrabra i stvaralaka rjeenja u skladu s
izvornim ljudskim dostojanstvom.65 Takvo stanje nije nastalo samo po
sebi, nego se zajedno s industrijalizacijom razvijao i sustav nepravednosti i tete koji je vapio u nebo za osvetom, a promicao ga je liberalnopolitiki sustav koji je favorizirao vlasnike kapitala, dok je radnika
tretirao tek kao instrument proizvodnje. Ni suvremeno doba nije bitno
drukije, nego razni sistemi ideologije ili vlasti, a i novi meusobni
odnosi koji su nastali na razliitim razinama drutvenoga ivota, podravaju i dalje flagrantne nepravde ili su stvorili nove. Ta nepravedna
stanja prisutna su i u industrijski razvijenim zemljama i u onima gdje
jo uvijek prevladava zemljoradnja.66 Prije spomenuta kreativna rjeenja, bilo da je rije o trgovinskom sektoru bilo o raspodjeli i kontroli
bogatstava, dio su neizbjene reforme struktura ekonomskog ivota.67
Nunost reformi proizlazi iz razvoja na tehnolokom, ekonomskom i
politikom planu koji je sa sobom donio mnoge nove imbenike, kao
to su: irenje automatizacije u proizvodnom procesu, porast cijena
energenata i repromaterijala, ogranienost prirodnih resursa i velika
zagaenost okolia te emancipacija naroda koji su stoljeima bili podinjeni a sada trae jednakopravnost u odluivanju na meunarodnoj
razini. Ti novi uvjeti i zahtjevi trae preobrazbu i preureenje dananjih ekonomskih struktura, kao i preraspodjele rada. Iako e te promjene moda donijeti sa sobom neke negativne posljedice, pogotovo
u razvijenom svijetu, one mogu donijeti takoer olakanje i nadu za
milijune osoba koje sada ive u sramotnoj i nedostojnoj bijedi.68
Papa Benedikt XVI., izravno se nadovezujui na misao Pavla VI.,
povezuje pitanje siromatva s pitanjem razvoja. Polazei od uvjerenja
da nerazvijenost nije rezultat samo materijalnih danosti nego takoer izraz ovjekove volje, misli i neadekvatnih meuljudskih odnosa,69
Papa upozorava na pogubne uinke suvremenih ekonomskih procesa
koji poveavaju razliku izmeu bogatih i siromanih, i u odnosima izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja i unutar samih razvijenih ze64
65
66
258
IVAN PAVAO II., SRS, 16.

IVAN PAVAO II., RH, 16.
IVAN PAVAO II., Laborem exercens Radom ovjek. Enciklika o ljudskom radu
(14. IX. 1981.), Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka,
Zagreb, 1991. (dalje: LE), br. 8. Naglasak u originalu.
67 IVAN PAVAO II., RH, 16.
68 IVAN PAVAO II., LE, 1.
69 Usp. BENEDIKT XVI., CV, 19.

malja.70 Te pojave nisu rezultat ekonomije kao takve,71 nego su izraz

ekonomskih, socijalnih, politikih i kulturnih danosti.72 Stoga borba
protiv gladi, kao najizrazitijeg oblika siromatva, zahtijeva reformu institucionalnog sustava jer glad ne ovisi toliko o materijalnoj oskudici
koliko o oskudici socijalnih resursa, meu kojima su daleko najvaniji oni institucionalni. Drugim rijeima: nedostaje sustav ekonomskih
institucija koji bi mogao zajamiti redoviti, a u pogledu prehrambene
vrijednosti i primjeren pristup hrani i vodi...73 Potrebno je usmjeravati
globalizacijske procese, koji sami po sebi nisu ni dobri ni zli, te ispraviti smetnje u funkcioniranju, meu njima i one ozbiljne, koje raaju
novim podjelama meu narodima i unutar narod te poraditi na tome
da se preraspodjela bogatstva ne odvija kroz preraspodjelu ili ak jo
vei porast siromatva.74
3. Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu
Nakon prikaza razvoja crkvenoga uenja u pogledu siromatva,

odgovor na pitanje postavljeno u ovom izlaganju vie je nego jasno.
Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu ide prema integralnom
razvoju koji ukljuuje svakoga ovjeka i cjelokupnog ovjeka, s cjelokupnom njegovom stvarnou.75 Meutim, ako je pravac djelovanja i
jasan, ostaje pitanje to Crkva treba initi u konkretnom drutvu, u
ovom sluaju bosansko-hercegovakom? Jer socijalno uenje Crkve po
svojoj je naravi usmjereno na djelovanje.76 K tome, kako je ve spomenuto, Pavao VI. napominje da nije zadaa Pape, nego lokalnih kranskih zajednica, da svaka u svojoj zemlji objektivno ralani postojee
stanje, da ga razjasni u svjetlu neizmjenjivih rijei evanelja, da crpi
u socijalnom nauku Crkve [naela promiljanja, norme prosuivanja
i smjernice za djelovanje]... Spada na kranske zajednice da svaka za
sebe utvrdi izbore i obveze za izvedbu drutvenih, politikih i gospodarskih preobrazbi to su u mnogim sluajevima oito hitne i nune.77
Teologija i teolog imaju u tome pogledu specifinu zadau promilja70
71
72
73
74
75
76
Usp. BENEDIKT XVI., CV, 22.

Usp. BENEDIKT XVI., CV, 31.
Usp. BENEDIKT XVI., CV, 21, 23-26.
BENEDIKT XVI., CV, 27.
BENEDIKT XVI., CV, 42.
Usp. PAVAO VI., PP, 14.
Usp. Zbor za katoliki odgoj, Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju (30. XII. 1988.), Marijan VALKOVI, 630.
77 PAVAO VI., OA, 4. Tekst naveden u zagradi je isputen u prijevodu koji se nalazi
u Marijan VALKOVI, Sto godina katolikoga socijalnog nauka.
259

nja stvarnosti u svjetlu navedenih izvora. Odreivanje smjernica za
djelovanje, utvrivanje izbora i obveza za provedbu promjena zadaa
je onih koji vode kransku zajednicu, prije svega biskupa, a s njima
u suradnji i upnika. Stoga cilj ovoga promiljanja nije razrada pastoralnog programa i taksaktivno navoenje koraka koje bi Crkva trebala poduzeti u ovome drutvu, nego prije svega traganje za misaonim
horizontom unutar kojega bi Crkva, njezini predvodnici i svi vjernici,
trebali promiljati drutvenu stvarnost, formulirati ciljeve i poduzimati inicijative za promjenu te stvarnosti. Napominjem da injenicu
osiromaenja ovoga drutva, koje se dogodilo kroz ratna razaranja i
pljaku, privatizaciju nekadanje drutvene imovine, korupciju i druge
naine bogaenja malog broja privilegiranih ljudi te osiromaenja najveeg dijela drutvenih slojeva, ovdje neu posebno dokazivati, nego
je uzimam kao stvarnost.78
Imajui u vidu razliite aspekte stvarnosti vezane uz temu ovoga rada a koje sam definirao u prvom dijelu, drim korisnim i nunim
iznijeti prije svega nekoliko opih postulata bez kojih je teko definirati misaoni horizont za djelovanje Crkve, to nam je ovdje cilj.
78
260
1. Bosansko-hercegovako drutvo nije jednostavno siromano

drutvo, ono je osiromaeno. Stanje u kojem se nalaze graani
ove zemlje, iako je jednim dijelom posljedica ratnih razaranja,
daleko je vie rezultat djelovanja pojedinaca i skupina koji su
smiljeno i promiljeno unitavali i pljakali imovinu pojedinaca i poduzea tijekom rata, a u poslijeratnom razdoblju kroz
nepravedne zakone i korumpirani politiki sustav proveli privatizaciju drutvene i nacionalizirane imovine, ime se jedan
mali broj ljudi enormno obogatio, dok je velik dio stanovnitva
osiromaio i ostao bez mogunosti zapoljavanja ili primanja
plae za svoj rad.
2. Iako je takva politika nerijetko usmjeravana protiv pripadnika manjinskih naroda na odreenom podruju fragmentiranog
politikog ustrojstva ove zemlje, konani rezultat je ipak osiromaenost svih njezinih graana tako da je produbljivanje jaza
izmeu malog broja bogatih i velikog broja siromanih prisutno u cijeloj zemlji, a ne samo u pojedinim etnikim skupinaIako metodologija socijalnog nauka pretpostavlja tri elementa sagledavanje
stvarnosti, prosuivanje i djelovanje ovdje izostavljam prvi element budui da
je rad pripremljen u sklopu kolokvija na KBF-u u Sarajevu gdje su kao zasebna
izlaganja obraene teme ekonomskih i drutveno-politikih uzroka siromatva
u Bosni i Hercegovini.

ma. Stoga se vanim ini napraviti razliku izmeu zajednice i

drutva jer se djelovanje Crkve ne smije ograniiti iskljuivo
na ivot jedne zajednice, nego mora biti usmjereno prema cijelome drutvu. Pripadnost Katolikoj crkvi u BiH se najveim
dijelom podudara s pripadnou hrvatskoj narodnoj zajednici,
kao to je sluaj i s druge dvije vjerske zajednice i druga dva
naroda. Meutim, iako je to drutvo osiromaeno u ime pojedinoga naroda, vjerske zajednice moraju djelovati prema cjelokupnom drutvu jer su i uzroci siromatva izrasli iz cjelokupne
drutvene stvarnosti.
3. Cjelokupna crkva mora djelovati u borbi protiv siromatva i
daljnjeg osiromaivanja ovoga drutva. Pri tome treba imati u
vidu da stvaranje pravednoga drutva nije zadaa Crkve nego
drave. Crkva ima svoju specifinu zadau u tome pogledu, a
ona se sastoji u davanju doprinosa racionalnoj argumentaciji, proiavanju razuma, etikoj formaciji i buenju moralnih
snaga bez kojih nije mogue niti uspostaviti niti dugorono
odravati pravedne strukture.79 A kada je rije o konkretnom
zauzimanju za pravedno ureenje drutva, vjernici laici su pozvani da svoju vjeru uine djelatnom u drutvenoj stvarnosti.80
Imajui u vidu te postulate, pokuat u definirati one elemente

za koje drim da su nuno potrebni Crkvi u BiH kako bi mogla vriti
svoje poslanje proiavanja razuma i buenja moralnih snaga u
ovom drutvu.
3.1. Dajte im vi jesti (Mk 6,37)
Direktna pomo ljudima na ublaavanju bijede i siromatva

bila je konstanta i bitni dio crkvenog djelovanja od samih poetaka
pa do danas. Iako smo u prethodnom dijelu mogli ustanoviti da je u
crkvenom uiteljstvu s vremenom dolo do pomicanja naglaska glede
odnosa prema siromatvu, ipak je sastavni dio toga uenja ostala obveza praktinog odjelotvorenja kranske ljubavi (caritas) koja trai
da se pomogne blinjem u nevolji. Ta obveza ne proizlazi tek iz mogunosti da se nekome pomogne, nego se odnosi ak i na sredstva nuna
za ivot. Papa Ivan Pavao II. saeo je praksu i uenje Crkve na sljedei nain: Tako je sastavni dio nauavanja i najranije prakse Crkve
Usp. BENEDIKT XVI., Enciklika Deus Caritas est Bog je ljubav (25. XII. 2005.),
Zagreb, 2006., (dalje DCE), br. 28a.
80 Usp. BENEDIKT XVI., DCE, 29.
79
261

uvjerenje da su po svome poslanju ona sama, njezini slubenici i svaki
njezin lan obvezni ublaavati bijedu patnika, bili oni blizu ili daleko, i
to ne samo od svoga vika nego i od nunoga. Suoeni s primjerima
bijede ne smijemo prednost davati suvinom nakitu crkava i skupocjenim predmetima bogotovlja; naprotiv, mogla bi biti i obveza da se
takvi predmeti otue kako bi se potrebnima dao kruh, pie, odjea i
stan. Kao to je ve naglaeno, ovdje nam se u okviru prava vlasnitva pokazuje ljestvica vrednota izmeu imati i biti, osobito kad se
imati nekih moe ostvarivati na tetu biti tolikih drugih.81
3.2. Kritika struktura
Za razliku od prijanjih vremena, kada se siromatvo moglo direktnije povezati s natprirodnim uzrocima kao to su poplave, sue
i bolesti ili s osobnim razlozima kao to je lijenost, danas je sve oitije da siromatvo i osiromaenje dolaze kao rezultat ustroja politikih, ekonomskih, kulturnih i drutvenih struktura. ak je i razvijeni
demokratski svijet tako ustrojen da omoguava bogatim zemljama,
kao i pojedincima u njima, da se zahvaljujui ekonomskim zakonitostima sve vie bogate, dok istodobno raste i broj siromanih, to smo
vidjeli da se uzima kao stvarnost i u analizi crkvenog uiteljstva. Stoga
je kritika postojeih i zauzimanje za izgradnju pravednijih struktura
drutvenoga ivota jedan od bitnih elemenata u borbi protiv siromatva. Meutim, Crkva mora sebi posvijestiti i duboko proivljavati injenicu siromatva i patnje jer kako je s pravom primijetila Monika
K. Hellwig, kranska kritika drutvenih struktura poinje pozornim
primjeivanjem patnje, posebno masovne patnje, i utvrivanjem njezinih uzroka.82
Kritika struktura i traenje uzroka siromatva za Crkvu je uvijek
delikatan i nimalo lagan zadatak iz najmanje triju razloga. Prvi razlog
lei u injenici da strukture nisu tek neka neosobna stvarnost koja ivi
sama po sebi, nego su s njima uvijek povezane osobe koje ih kreiraju
i odravaju. Stoga je teko poduzeti jasnu i elokventnu kritiku struktura, a da se s druge strane ne nau konkretne osobe koje e kritiku
struktura shvatiti kao kritiku njih samih. Drugi razlog je taj to je Crkva
u svojem djelovanju upuena na odreene strukture te se kritika istih
uvijek moe odraziti uskraivanjem podrke crkvenom djelovanju na
odreenim podrujima. Trei razlog se tie vlastite vjerodostojnosti,
262
81
82

Monika K. HELLWIG, Catholic Social Teaching: An Inter-disciplinary Challenge
to Catholic Universities, Journal of Catholic Social Thought, 1 (2004.), 11.

a koji je III. sinoda biskupa formulirala na sljedei nain: Ako Crkva

mora svjedoiti o pravdi, ona priznaje da svaki onaj koji se usuuje
ljudima govoriti o pravdi, mora najprije biti sam pravedan u njihovim
oima. Moramo dakle ovdje briljivo ispitati sam nain djelovanja, posjedovanja i stil ivota u Crkvi.83
Jedan od najpoznatijih primjera kritike struktura jesu razliite
teologije osloboenja (latinsko-amerika, azijska, crnaka, feministika) koje naputaju Bonhoefferovu dvojbu u susretu s nevjerujuim svijetom izraslim iz prosvjetiteljstva i njegovim pitanjem kako navijestiti Boga u svijetu koji je postao punoljetan (mndig)? te ga postavljaju
u kontekstu svijeta ne-osoba i pitaju se kako navijetati Boga kao
Oca u jednom nehumanom svijetu? Kako emo rei ne-osobama da
su one Boji sinovi i keri?84 Ne moemo ovdje ulaziti u doktrinarna
pitanja vezana uz teologiju osloboenja, njihove stranputice i zastranjenja, no ipak na primjeru latinsko-amerike Crkve moemo vidjeti
vanost zamjeivanja masovne patnje i traenja njezinih uzroka. To
zamjeivanje masovne patnje i identifikacija s velikim mnotvom patnika nije rodilo samo teologiju osloboenja u likovima poput Gutierreza, Sobrina i Boffa nego je takoer izrodilo bazine crkvene zajednice
ili CELAM Medellina i Pueble. Ali iznad svega, to poistovjeivanje sa
siromanima i obespravljenima izrodilo je nadbiskupa Oscara Romera. Konano, iz toga zamjeivanja i suivljavanja izrasli su koncepti koji
su, proieni i doraeni, uli u dokumente crkvenoga uiteljstva pod
nazivom opredjeljenje ili povlatena ljubav za siromane85 i strukture grijeha.86
Iza ta dva pojma egzistiraju dvije razliite skupine ljudi. Iza prvoga se nalazi svijet ne-osoba koje su podvrgnute patnji i bijedi i koje
zahtijevaju nau povlatenu ljubav i opredjeljenje. Iza drugoga pojma
se takoer nalazi jedan, istina manji, svijet osoba i njihovih osobnih
grenih ina. Te osobe takve strukture stvaraju, uvruju i oteavaju
da se one uklone. I one se tako osnauju, ire i postaju izvorom drugih
grijeha pri emu negativno utjeu na ponaanje ljudi.87 Stoga Crkva,
vrei svoje poslanje proiavanja razuma i buenja moralnih snaga mora biti spremna kritizirati i prokazivati nepravedne strukture i
sustavnu nepravdu koju one proizvode, ne zaboravljajui pri tome da
83
84
85
86
87
TREA SINODA BISKUPA, Pravda u svijetu, Marijan VALKOVI (ur.), Sto godina
katolikoga socijalnog nauka, Zagreb, 1991., 400.
Gustavo GUTIERREZ, The task and content of liberation theology, 28.
263

je navijetanje vanije od prokazivanja.88
Meutim, izgradnja pravednijega drutva i razgraivanje struktura grijeha ne iscrpljuje se niti se moe postii samo i iskljuivo kritikom i transformacijom tih struktura. Transformacija struktura grijeha
u strukture solidarnosti89 nije mogua bez osobnoga obraenja koje
ukljuuje promjenu naina ivota, ponaanja i mentaliteta.90 Iako se taj
zahtjev i potreba mogu odnositi prije svega na one koji su odgovorni za ivote drugih, djelotvorna razgradnja struktura grijeha nuno
zahtijeva i promjenu mentaliteta i ponaanja svakoga pojedinca. Dva
najkarakteristinija oblika ponaanja koji, prema uenju Ivana Pavla
II., pridonose izgradnji i uvrivanju tih struktura, naime pohlepa za
dobitkom i e za vlau,91 nisu svojstveni samo onima koji sudjeluju u
politici ili tome tee niti pak samo onima koji posjeduju poduzea ili se
nalaze na upravnim mjestima. Sve razine drutva mogu, i nerijetko sudjeluju, u izgradnji struktura grijeha kroz cijeli niz pojedinanih ina
koji su prije svega izraz pohlepe za dobitkom pod svaku cijenu. Spomenimo tek mito i korupciju kao izraz spremnosti podravanja nepravednih struktura s namjerom ostvarenja vlastitoga cilja pod svaku cijenu.
Posebno je zabrinjavajua injenica koja govori da su mito i korupcija,
nakon politike i administrativne korumpiranosti, najzastupljeniji u
kolstvu i zdravstvu.92 No nisu rijetka ni nastojanja pojedinaca i skupina iz najirih drutvenih slojeva koja su u biti izriaj ei za vlau
i namjere da se vlastita volja nametne drugome. U bosansko-hercegovakom drutvu posebno je problematian odnos prema osobama i
skupinama koje se razlikuju po nacionalnoj i/ili vjerskoj osnovi.
3.3. Osnaiti narod
Gledajui iz perspektive crkvenoga poslanja na socijalnom

podruju, nastojanje i borba za ostvarenje pravednijega drutva, to
ukljuuje i veu participaciju irokih slojeva u blagodatima drutva te
smanjivanje broja siromanih, dunost je vjernika laika.93 Isto tako se
u novije vrijeme naglaava da svaki narod i svaki pojedinac mora biti
arhitekt svojega vlastitog razvoja i time snositi prvotnu odgovornost
jer svatko, bez obzira na utjecaje kojima je podloan, ostaje glavni
88
89
90
91
92
264
Usp. IVAN PAVAO II., SRS, 41.

Usp. KSNC, 193.
Usp. Sran BLAGOVANIN, Korupcija u BiH, u: www.ti-bih.org/documents/0408-2009/Korupcija_u_BiH.pdf
93 Usp. BENEDIKT XVI., DCE, 29.

tvorac svojega uspjeha ili svojeg promaaja.94 Siromani nisu, dakle,

puki objekt milosra bogatijih. Odatle proizlazi da djelovanje Crkve
u osiromaenom drutvu nuno zahtijeva predani angaman vjernika
laika, prije svega onih najsiromanijih, u borbi za ostvarenje pravednijega drutva, to je preduvjet za smanjenje siromatva. Kada je, dakle,
rije o razvoju, organizirano djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu znai da je uloga hijerarhije utjecati na razmiljanje vjernika laika
i probuditi u njima potrebne moralne snage s ciljem da budu aktivni
subjekti koji e se zauzimati za izgradnju pravednijeg drutva, ne iz
bilo kojih razloga, nego prije svega iz zahtjeva koji proizlaze iz vjere i
poslanja u svijetu koje im vjera namee.
Meutim, problem s kojim se Crkva u BiH susree, a to nije specifino crkveni problem, nego se tie cjelokupnog drutva, moe se
izrei na nain koji je Paul Collier dijagnosticirao u jednom drugom
kontekstu gdje kae da je razvoj pitanje davanja nade obinim ljudima da e njihova djeca ivjeti u drutvu koje ide ukorak s ostatkom
svijeta. Uzmi im tu nadu, i nadareni ljudi nee troiti svoje energije za
razvoj svojega drutva, nego na to kako da iz njega pobjegnu.95 Moe li
i kako Crkva u BiH vratiti odnosno pruiti nadu ovjeku na ovim prostorima?
Najtei oblik osiromaenja ove zemlje dogodio se upravo na taj
nain to tijekom posljednja dva desetljea velik broj nadarenih ljudi
nije traio nain kako pridonijeti razvoju svojega drutva, nego kako
iz njega pobjei, to dodatno potkopava temelje razvoja i same mogunosti da se ima realnu nadu u bolja vremena. Razlozi za to su mnogobrojni, a spomenut emo samo nerijeena drutveno-politika pitanja
u poslijeratnom razdoblju, neefikasan dravni sustav uspostavljen
Daytonskim sporazumom, iznimno loe gospodarsko stanje i nedostatak radnih mjesta.
Osim tih izvanjskih imbenika, posebnu pozornost zavreuje
jedan imbenik unutarcrkvenoga ivota a odnosi se na pasivnost vjernika laika kada je u pitanju zauzeto djelovanje krana na podruju
drutvenoga ivota. Ta je pojava dobrim dijelom rezultat i nasljedstvo
biveg komunistikog reima. Zbog viedesetljetnog pritiska i zastraivanja vjernika te prisvajanja politike u iskljuivu nadlenost partije,
vjernik je prestao politiki razmiljati, shvatio je da to nije za njega i
povukao se; traio je nain svojega ivota i drutvenoga angamana
94
95
PAVAO VI., PP, 15. Vidi takoer 77.

Citirano u prikazu knjige Paula COLLIERA, The Bottom Billion: Why the Poorest
Countries Are Failing and What Can Be Done About It, u First Things, (Prosinac
2007.), 66.
265

mimo svake politike.96 Konfrontiranje s politikom je preputeno iskljuivo hijerarhijskom dijelu Crkve koji je, u okvirima moguega,
pokuavao izboriti odreene promjene ili zatitu vjernika i vjerskih
vrednota. Meutim, taj stav nije se bitno izmijenio ni nakon uvoenja viestranakog i, uvjetno reeno, demokratskog drutvenoga
poretka, to je dijelom prouzroeno brutalnim ratnim i poratnim
dogaanjima kada je hijerarhija ponovno bila jedina u mogunosti usprotiviti se zlu koje je vladalo ovim prostorima. K tome valja
spomenuti i specifian stil pastorala na ovim podrujima u kojem
je upa jo uvijek shvaena kao administrativno-upravna jedinica
unutar eklezijalnoga i drutvenog ureenja koje podsjea na nekada postojei svijet zapadnog kranstva. Kao takva, ona je iskljuiva
briga upnika, dok aktivni vjernik laik ispunja svoje vjerske obveze
sudjelovanjem u euharistiji i davanjem svojega doprinosa za materijalne potrebe crkve.
Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu stoga treba biti
usmjereno prema oivljavanju naroda u smislu izgraivanja svijesti o sebi kao subjektu djelovanja, i u Crkvi i u drutvu, te nunosti
vlastitoga angamana u borbi za ostvarenje pravednijega drutva.
Djelovanje u tome pravcu nije akcidentalno niti posredniko za
ostvarenje nekog izvanjskog cilja, nego spada u samu bit ivota i
djelovanja Crkve kao naroda Bojega koje se ostvaruje u slavljenju euharistije i navijetanju Boje rijei.97 Drugim rijeima: da bi
Crkva imala to ponuditi i dati svijetu, ukljuujui i borbu protiv
siromatva, ona mora aktivirati i osloboditi onaj potencijal ivota
koji je u njoj prisutan po Kristovu pashalnom otajstvu i poslanju
Duha Svetoga. Crkva, dakle, prije svega mora biti Crkva. Ostvarenje toga cilja zasigurno nije jednostavno u drutvenim okolnostima optereenima ne samo posljedicama komunistikoga reima,
o kojima smo malo prije govorili nego takoer globalnog utjecaja
sekularizacije koja potiskuje vjerska uvjerenja u sferu privatnoga
ivota. Meutim, usprkos potekoama, taj cilj mora biti izazov Crkvi u BiH za ije e ostvarenje svi zajedno traiti naine i sredstva.
Poetak pravednijega svijeta sastoji se u tome da svi zajedno iznova
otkrijemo bogatstva i znaenje euharistije i doivimo rije Boju
kao ivu rije upuenu nama u naim konkretnim egzistencijalnim
266
96
97
Bono Zvonimir AGI, Kranin u politici, Svesci, 70-73 (1991.), 89.

O ulozi euharistije i navijetanja rijei Boje, s aspekta prezbiterske slube, vidi
SPAJI, Prezbiterska sluba i socijalno poslanje Crkve, 201-227.
okolnostima.98

Umjesto zakljuka
Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu svojevrsni je Mihaelov rat na zemlji protiv Zmaja i anela njegovih (usp. Otk 12,7). Namjera Zmaja bijae progutati Dijete ije e javno djelovanje oznaiti
ispunjenje Izaijina proroanstva o navijetanju Radosne vijesti siromasima, osloboenju zarobljenicima, vraanju vida slijepima, proglaenju slobode potlaenima i vremenu milosti Gospodnje (usp. Lk 4,1821). To kraljevstvo Boje, koje je Isus navijestio, prisutno je u ovome
svijetu po Crkvi koja je vidljiva po euharistiji. U euharistiji se okuplja
kranska zajednica, hrani se Rijeju i Tijelom Kristovim kako bi mogla
ivjeti i svjedoiti Boju pravednost posred ovozemaljskih nepravednih odnosa. U tome kontekstu elim istaknuti primjer ve spomenutog
salvadorskog nadbiskupa Oscara Romera kao moguu paradigmu djelovanja Crkve u jednom suvremenom osiromaenom drutvu.
U liku nadbiskupa Romera susreemo jedinstven primjer povezanosti i isprepletenosti suivljavanja sa siromanima i obespravljenima, navijetanja Boje rijei, slavljenja euharistije i osobnog svjedoenja. Dan prije nego e biti ubijen, 23. oujka 1980. godine, slavio
je euharistiju u katedrali Presvetog Srca Isusova. U propovijedi, koja je
trajala gotovo dva sata, branio je pravo Crkve da osvjetljuje socijalno,
politiko i ekonomsko stanje u svjetlu Boje rijei. Na kraju je pozvao
Nacionalnu gardu da prestane ubijati svoje sugraane i da odbije izvravati takve zapovijedi. Propovijed je zavrio rijeima: U ime Boga
i u ime ovoga trpeeg naroda, iji se krici svakoga dana sve bunije
uzdiu k nebu, ja vas molim, ja vas preklinjem, ja vam nareujem u
ime Boga: zaustavite represiju! Sutradan, pri kraju napornog radnoga
dana, poao je na ispovijed i, usprkos savjetima da ne ide slaviti misu
u bolnicu, jer je to bilo oglaeno u javnosti, nadbiskup je ipak bio na
oltaru. Nakon kratke propovijedi i poziva na molitvu vjernih, odjeknuo
je pucanj i nadbiskup Romero je ubijen.99 Umjesto prikazanja darova
za Kristovu rtvu na oltaru, prinesen je njegov ivot kao svjedoanstvo
povlatene ljubavi za siromane.
98
Za iskustvo povezanosti euharistije i socijalne pravde, vidi Margaret SCOTT,

The Eucharist and Social Justice, New York Mahwah, NJ, 2009. S obzirom na
iskustva itanja Biblije u malim zajednicama i traganja za socijalnom pravednosti, vidi Gerald WEST, The Bible and the Poor, Christopher ROWLAND (ur.),
The Cambridge Companion to Liberation Theology, Cambridge, 1999., 129-152.
99
Thomas BOKENKOTTER, Church and Revolution. Catholics in the Struggle for
Democracy and Social Justice, New York, 1998., 528.
267

Suivljavanje sa siromanima i obespravljenima ini se nunim
i bitnim da bi Crkva bila vjerna svojem poslanju u svijetu. Gledajui iz
perspektive pomoi tim skupinama ljudi, Crkva je neprestano suoena
s nunou upuenosti na dravu i bolje stojee drutvene krugove
radi pribavljanja sredstava kojima e pomoi siromanima. Ona je na
odreeni nain neprestano prisiljena hodati po tankoj ici koja razgraniava svijet siromanih od svijeta bogatih. Iz toga se raa i stalna
opasnost da se prikloni jednom ili drugom svijetu. Meutim, Crkva je
inkluzivna i u njoj svoje mjesto moraju nai i bogati i siromani, ba
kao to Isus, usprkos ljubavi prema siromanima, nije zaprijeio bogatima put do sebe. Upravo zbog toga je potrebno da se iz suivljavanja
sa siromanima i obespravljenima neprestano raa opredjeljenje ili
povlatena ljubav za siromane (SRS, 42) koje e Crkvu initi vjernim svjedokom Isusa Krista u svijetu sve vie podijeljenom na bogate
i siromane. To suivljavanje e joj omoguavati, ne da hodi po tankoj
ici izmeu etiri svijeta (razvijeni, u razvoju, nerazvijeni, siromani
unutar razvijenoga svijeta) ili da bude most meu njima, nego da bude
jedan novi svijet kojem je Gospodin... ostavio zalog te nade i popudbinu toga putovanja: sakrament vjere u kojem se plodovi prirode to ih
je ovjek uzgojio pretvaraju u njegovo slavno Tijelo i Krv. To je veera
bratskog zajednitva, anticipacija nebeske gozbe.100
THE MISSION OF THE CHURCH IN AN IMPOVERISHED SOCIETY:
ALMS OR INTEGRAL DEVELOPMENT?
Summary
The special place that the poor should have in the life of the believer and in
the Church has its roots in the Old Testament. Jesus also gave the poor special consideration through individual interaction and through his teachings, making the relationship with the poor a criterion for the Last Judgment (cf. Mt, 25). Throughout history,
the Church has given special consideration to the needs of the poor and to the alleviation of their plight. Yet the mission of the Church in an impoverished society represents
a different challenge, since poverty in this situation is not something that has simply
happened to people. On the contrary, poverty has resulted from the actions of individuals and groups that have systematically impoverished the broad mass of people and
society. The purpose of this article is to undertake an inquiry into the possible direction
of Church actions in the impoverished society of Bosnia and Herzegovina. Impoverishment is treated as a given fact and the article does not set out to establish that this is an
impoverished society. The author examines the Churchs teaching on poverty and her
relationship to the poor, distinguishing four periods according to the different empha-
268
100

ses of the Magisterium in teaching about poverty. The historical review gives a clear
answer to the question posed in the title: Church actions should be directed toward
promoting integral human development, but the giving of alms remains a constitutive
part of her mission. In the final section, the author formulates three general tasks for
the Church: 1) material help for the poor; 2) a critique of unjust structures; and 3) empowerment of the people as a subject of action. By formulating these tasks the author
does not pretend to formulate a pastoral program, but rather to indicate a theoretical
framework for the consideration and determination of practical steps in the pastoral
activity of the Church.
Key words: the mission of the Church, poverty, alms, impoverished society,
structures of sin, preferential option for the poor.
Translation: Zdenko Spaji and Kevin Sullivan
269
270
UDK: 272-784 Caritas

272-463 : 338.124.4
272-43 : 338.124.4
Pregledni rad
Primljeno: prosinac 2010.
Miljenko ANII
Katoliki bogoslovni fakultet u akovu

Petra Preradovia 17, HR 31400 akovo
caritas@inecco.net
CARITAS NASUPROT EKONOMSKOM SIROMATVU:

IZAZOVI I MOGUNOSTI
Saetak
Najnovija financijska kriza teko je pogodila mnoge zemlje, pa i one koje su
vrijedile kao razvijene. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, koje je poetkom devedesetih godina prolog stoljea siromano izilo iz komunistikog sustava, doivjelo teka
stradanja i razaranja, a posljednjih petnaestak godina bilo izloeno negativnim uincima divljeg kapitalizma, puno je tee i osjetljivije reagiralo na tektonske poremeaje
u svjetskoj ekonomiji. Crkva ne moe ostati ravnoduna na siromatvo koje zahvaa
sve vei broj ljudi i obitelji. U njezinu zadau evangelizacije spada briga za cjelovitog
ovjeka. Zato Crkva vidi svoju zadau i u prokazivanju drutvenih nepravdi i struktura
koje ih stvaraju i u konkretnoj pomoi ugroenom ovjeku. Povijest Crkve obiljeena
je tom brigom i velikim djelima pomoi, koja su vrili njezini pojedini lanovi, grupe i
konano Crkva kao cjelina. U posljednjih dvadeset godina od propasti komunistikog
sustava i raspada bive Jugoslavije Crkva je osnovala ili ponovno pokrenula svoje biskupijske Caritase i s tim instrumentarijem se uhvatila u kotac s egzistencijalnim problemima ugroenog ovjeka. Od programa pomoi za preivljavanje u ratnim i prvim
poslijeratnim godinama Caritas je tijekom godina preao na obnovu i rehabilitaciju te
na svoje dugorone programe. Zahvaljujui solidarnosti svjetske Crkve, bilo je mogue
poduzeti velike i razliite pothvate. U lanku je ukratko predstavljen rad Caritasa u
prolosti te neto opirnije u sadanjosti. Upravo ta raznolikost programa pokazuje
nastojanje Crkve da ovjeka u svim njegovim potrebama uzme krajnje ozbiljno.
Kljune rijei: Crkva, Caritas, Bosna i Hercegovina, ekonomsko siromatvo,
ljubav, pravednost, socijalni nauk.
Uvod
Otkako postoji, ovjeanstvo se dijeli na one koji posjeduju
puno, na one koji vie ili manje pokrivaju svoje ivotne potrebe i one
271

koji su egzistencijalno ugroeni ekstremnim siromatvom. U vremenima naglaene polarizacije, kao to je to u novije vrijeme bio sluaj s
industrijalizacijom u 19. stoljeu, susreemo se s malim brojem prebogatih i ogromnim brojem krajnje siromanih, dok se onaj srednji
sloj relativno dobro stojeih radikalno smanjuje. Politika nastojanja
veine zapadnoeuropskih vlada u 20. stoljeu ila su s jedne strane za
isticanjem i zakonskom regulacijom socijalne odgovornosti bogatih,
za osiguranjem egzistencijalnog minimuma za najsiromanije te za
ekonomskim jaanjem srednjeg sloja relativno bogatih. Kad se u tim
dravama blagostanja druge polovice 20. stoljea govorilo o siromatvu, onda se obino mislilo na siromane narode i zemlje tzv. Treeg
svijeta ili zemlje u razvoju. Posljednjih desetljea, tonije od poetka
devedesetih godina prolog stoljea sve vea se pozornost posveuje
procesu nove polarizacije u tim zemljama; jaz izmeu bogatih i siromanih u tim se drutvima ponovno poveava. Sa zabrinutou se konstatira porast siromatva. Poveava se takoer i jaz izmeu bogatih
zemalja i zemalja u razvoju.1
Ako pogledamo to se pod siromatvom misli u razvijenim zemljama, onda dolazimo do pojma siromatva, koji vrijedi samo za ta
drutva. Tako se siromatvo definira kao kompliciran splet vie dimenzija nedovoljne opskrbljenosti s obzirom na financijske resurse,
stambeni prostor, sredstva za upotrebu, ishranu i pristup obrazovanju, i to u usporedbi s dotinom socio-ekonomskom i kulturnom situacijom odreene zajednice. Siromaan je onaj, tko ima na raspolaganju
manje od 60% prosjenog neto-dohotka odreene populacije.2
Situacija u siromanim zemljama Treeg svijeta, odnosno zemljama u razvoju, meu koje bez sumnje spada i Bosna i Hercegovina,
znatno je kompliciranija. Ako se u razvijenim zemljama moe govoriti o siromatvu koje ima osobne, ali i politiki uvjetovane i socijalnostrukturne komponente, onda to vrijedi u jo veoj mjeri za zemlje u
razvoju. U Bosni i Hercegovini, koja je u posljednjem desetljeu prolog
stoljea izila iz komunistikog sustava i neposredno nakon toga doi1
2
272
Usp. R. WEIBEL, Armut bekmpfen. Was in der Schweiz getan werden kann,
Herder Korrespondenz, 64 (2010.), 157-160.
M. CROME, Armut Sozialhilfe Sozialhilfepraxis. Handlungsbedarf fr die
Caritas eine Skizze, DEUTSCHER CARITASVERBAND (izd.), Caritas Jahrbuch
des Deutschen Caritasverbandes 2004, Freiburg, 2003., 34-39, ovdje 35; A. BHMER, Armutsprojekte Chancen im Sozialraum. Ressourcen der Armutsarbeit
durch freiwilliges Engagement, Diakonia, 39 (2008.), 110-115, ovdje 110; W.
SCHNIG, Ein ethisches, kein politisches Problem. Ein Gesprch ber Arm und
Reich mit dem Sozialwissenschaftler Werner Schnig, Herder Korrespondenz,
61 (2007.), 610-615, ovdje 611.
Miljenko ANII, Caritas nasuprot ekonomskom siromatvu:

izazovi i mogunosti, 269-295
vjela ratna stradanja i razaranja velikih razmjera, izgledi za skoranji

oporavak ne ulijevaju optimizam. Naprotiv, prije bi se moglo rei da je
Bosna i Hercegovina posljednjih petnaestak godina u politikom, ekonomskom i socijalnom pogledu stagnirala. Aktualna financijska kriza
na poseban nain je pogodila ovu siromanu i devastiranu zemlju i jo
vie poveala nevolje njezina stanovnitva.
1. Siromatvo izazov Crkvi
Od samog poetka Crkve krani su se, potaknuti primjerom

i zapovijeu Kristovom, osjeali odgovornima za siromane, bolesne,
i obespravljene te im nastojali djelotvorno pomoi. Kroz karitativna
djela Crkva izvrava svoje temeljno poslanje, koje proizlazi iz same
njezine biti. S tog gledita promatrano, moemo rei da je karitas kao
djelotvorna ljubav prema blinjemu oblik ivota Crkve, u kojemu, kako
kae D. Zink, svaki ovjek i u svojoj najteoj situaciji u blizini brata
ovjeka moe osjetiti Boju blizinu.3 Svoje utemeljenje karitas ima u
Bojoj ljubavi. Biblija svjedoi o Bogu, koji se u ljubavi i milosru okree ovjeku, pa se onaj tko prihvati biblijsku objavu, suoava s Bogom,
koji se stavlja na stranu siromanih, slabih, obespravljenih i progonjenih. Taj i takav Boji karitas je istodobno zadaa ovjeku da Bogu i blinjemu uzvrati ljubavlju. On je takoer i mjerilo za ljudski karitas. Crkva bez karitativnog sluenja ovjeku, posebno patniku i potrebitom,
ne bi vie bila Boja Crkva s obzirom na svoje izvorno odreenje. Zato
se na karitativno sluenje s pravom gleda kao na jedan od kriterija
prepoznavanja kranskog identiteta.4
1.1. Jedan Caritas - mnogi oblici
U razliitim vremenima crkvene povijesti iskristalizirali su se

razliiti oblici karitativnog rada. Posebno obiljeje ranog kranstva
briga je kranskih zajednica za siromane. Svaka se kranska zajednica brine za svoje siromahe. Meutim, i tada, kako vidimo na primjeru apostola Pavla, postoji meusobna pomo jedne kranske zajednice drugoj. Isto tako, treba naglasiti da se briga kranskih zajednica
3
4
D. ZINK, Caritas im Dilemma zwischen Institution und Organisation, Caritas,

92 (1991.), 206.
. ZALAR, Caritas put Crkve. Kransko sluenje svijetu, Glas koncila, Zagreb,
2006., 29; usp. G. PRLLER-JAGENTEUFEL, Den Liebesdienst nicht ausfallen
lassen. Option fr die Armen als kirchliche Verpflichtung, Diakonia, 39 (2008.),
88-95.
273

odnosi u prvom redu na siromane i patnike u vlastitim redovima, ali
ona tu ne zavrava, nego se iri i na one koji nisu krani. Kad je Crkva za vrijeme Konstantina stekla slobodu i mogla javno nastupiti ne
samo s navijetanjem evanelja i bogoslujem nego i s djelima ljubavi,
briga za ovjeka u nevolji se koncentrira oko biskupskih sjedita. U
srednjem vijeku naglasak je na ustanovama i karitativnom angamanu
raznih redova. To su vrijeme obiljeili veliki likovi koji su se posebno
istakli u sluenju ovjeku, kao to su npr. su Elizabeta iz Thringena,
Vinko Paulski i mnogi drugi. U 18. i 19. stoljeu nastaju posebne redovnike zajednice ije je poslanje upravo u karitativnom sluenju. U
19. i 20. stoljeu susreemo karitativne saveze koji poseban naglasak
stavljaju na organizirane i planski provoene akcije pomoi. Dakle, u
tom posljednjem organiziranom i institucionaliziranom obliku Caritas
je novija pojava. Objedinjavanju mnogobrojnih karitativnih inicijativa
i akcija, kakve su u 19. stoljeu postojale u raznim zemljama i njihovoj
organizaciji u Saveze Caritasa, kao to je npr. Savez Caritasa za katoliku Njemaku, osnovan 1897. godine, zasigurno su pridonijeli veliki
gospodarski i socijalni lomovi te osiromaenje irokih slojeva stanovnitva, posebno u seoskim podrujima te u industrijskim sreditima,
kamo su se, u potrazi za poslom, slijevale velike mase ljudi. Tim novim
modelom organiziranog karitativnog rada eljelo se jo djelotvornije
suprotstaviti mnogobrojnim nevoljama siromanih i obespravljenih,
to se pokazalo opravdanim.5 Takav oblik Caritasa mi danas poznajemo i on danas dominira. Budui da se, po rijeima II. vatikanskog koncila, udruenim apostolatom odnosno zajednikim zalaganjem lake
ostvaruju neki ciljevi,6 Koncil i za karitativno podruje kae da ...duh
ljubavi ne zabranjuje plansku i organiziranu provedbu socijalne i karitativne akcije, nego je tovie nalae.7 Meutim, taj model Caritasa,
kako se on danas pokazuje, nosi sa sobom i odreene probleme. Tako,
na primjer, dok II. vatikanski koncil nastoji biskupima, sveenicima, redovnicima, laicima i uope upnim zajednicama posvijestiti i pribliiti
duh i obvezu karitativnog djelovanja, i to djelovanje spustiti u samu
5
6
7
274
Usp. M. HUGOTH, Die Bedeutung der caritativen Arbeit fr eine menschenwrdige und soziale Gesellschaft, N. FELDHOFF i dr. (ur.), Die verbandliche Caritas. Praktisch-theologische und kirchenrechtliche Aspekte, Lambertus, Freiburg,
1991., 187-204, ovdje 189s.
Usp., Dekret o apostolatu laika Apostolicam actuositatem, br. 18,3 (kasnije
AA), DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb,
7
2008., 429-481, ovdje 461.
Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, br.
88,3 (kasnije GS), DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008., 651-816, ovdje 809.

bazu, kako bi ono bilo izraz vjere i ivota konkretne zajednice, dotle,
s druge strane, imamo djelovanje organiziranog Caritasa, koje imponira svojom veliinom i profesionalnou, ali koje moda nije u nekoj
posebnoj vezi s konkretnim ivotom upnih zajednica. Kao takvo, ako
je uz to i financirano od drave ili neke sline institucije, ono ne biva
u adekvatnoj mjeri prepoznato kao djelovanje Crkve. Dosadanja nastojanja da se ta dva oblika upnog i institucionaliziranog karitativnog
zalaganja integriraju, nisu dala zadovoljavajue rezultate.
Uza sve organizacijske promjene, koje su se, ovisno o okolnostima vremena i mjesta, kroz stoljea dogaale, treba ipak naglasiti da
su se svi ti oblici djelotvorne ljubavi ravnali i napajali na teolokom
shvaanju Crkve. Drugim rijeima: bilo kakve crkveno-politike ili dravno-politike kalkulacije ili oportunizmi nisu u tome imali odluujuu ulogu.
1.2. Caritas - konkretna i djelotvorna ljubav
Opisujui bitne elemente kranskog i crkvenog karitativnog

djelovanja, papa Benedikt XVI. kae da je kranski karitativni rad, po
uzoru na milosrdnog Samarijanca, u prvom redu jednostavno odgovor na ono to, u odreenoj situaciji, predstavlja neposrednu potrebu:
gladne nahraniti, gole odjenuti, skrbiti za bolesne i lijeiti ih da ozdrave, zatvorenike pohoditi, i tako dalje.8
Takvim shvaanjem Papa se nadovezuje na dugaku i bogatu
karitativnu praksu Crkve, koja se od poetka shvaala kao odgovor na
konkretnu situaciju. Meu mnogobrojnim autorima, koji su se bavili tim vanim pitanjem kranske vjere i ivota istiemo sv. Augustina, koji za ovakvu praksu koristi izraze: opera misericordiae (djela
milosra), kao i opera caritatis odnosno operatio caritatis, kako bi
izrazio vezu izmeu djela milosra i kranske ljubavi.9 U tom smislu
milostinja je opus caritatis. Gladnome dati kruha, gologa odjenuti,
bolesne posjetiti, mrtve sahraniti su officia caritatis - kae Augustin.10 Kranska je tradicija tu praksu, koja svoje temelje ima u Bibliji,
saela u tzv. tjelesna djela milosra: gladna nahraniti, edna napojiti,
siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnog i utamnienog pohoditi,
BENEDIKT XVI., Deus caritas est. Bog je ljubav, Kranska sadanjost, Zagreb,
2006., 52s.
9
AUGUSTIN govori o bona opera misericordiae ili bona opera caritatis u Epistula 140, 25, 62; 147, 14, 34, u PL 33, 564; 611.
10 AUGUSTIN, In Epistulam Ioannis 8, 3, PL 35, 2037: Caritas intus non intermittatur, officia caritatis pro tempore habeantur.
8
275

zarobljenike i izbjeglice pomoi, mrtve sahraniti.11
Izraz opera caritatis zahvaa vrlo iroko i oznaava i djela
pojedinaca i pothvate zajednice vjernika. Takvu openitost oznaavaju i izrazi koje koristi II. vatikanski koncil. Tako npr. Koncil govori
o djelima kranske ljubavi koja trebaju provoditi monasi i tako
obnoviti stare dobrotvorne tradicije,12 o svim djelima ljubavi na
koje Crkva treba poticati,13 o djelotvornoj ljubavi kojom vjernici
svjedoe svoju vjeru i svetost ivota,14 o dunostima pravednosti i
ljubavi koje trebaju podravati javni mediji,15 o iskazivanju ljubavi koje treba biti proeto istoom nakane odnosno ne smije biti
uprljano vlastitom koristi ili tenjom za gospodovanjem.16 Iskazivanjem dobrotvornosti daje se doprinos dovrenju Bojeg stvaranja.17
Kad je rije o organiziranom karitativnom djelovanju, Koncil govori
o djelima ljubavi kao pravu i obvezi Crkve,18 ili o djelima ljubavi
kao o brizi biskupa,19 u kojoj trebaju sudjelovati i laici.20 Izriito se
govori o apostolskim udrugama koje na poseban nain svjedoe za
Krista djelima milosra i ljubavi.21 Kod kranskih pisaca, posebno
u prvim stoljeima, nalazimo za karitativna djela i naziv opera iustitiae djela pravednosti, u smislu da takva djela mogu ovjeka pred
11
12
13
14
15
276
16
17
18
19
20
21
Uz tjelesna treba svakako navesti i duhovna djela milosra: dvoumna savjetovati, neuka pouiti, grenika prekoriti, alosna i nevoljna utjeiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za ive i mrtve se Bogu moliti.
Dekret o prilagoenoj obnovi redovnikog ivota Perfectae caritatis, br. 9,1,
DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008.,
313-334, ovdje 322; slino i u br. 8,2; AA, br. 31,5; Dekret o slubi i ivotu prezbitera Presbyterorum ordinis, br. 6,5; 17,3, DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008., 585-650, ovdje 604; 638.
Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium, br. 9,2, DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008., 3-60, ovdje
11.
Dogmatska konstitucija o crkvi Lumen gentium, br. 10,2 (kasnije LG), DRUGI
VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008., 77-199,
ovdje 96.
Dekret o sredstvima drutvenog priopavanja Inter mirifica, br. 8, DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, Kranska sadanjost, Zagreb, 72008., 61-76, ovdje 66.
AA, br. 8,5.
GS, br. 67,2.
AA, br. 8,3.
LG, br. 27,3.
AA, br. 8,6.
AA, br. 19,1.

Bogom opravdati odnosno podariti mu pravednost.22 Taj se izraz nije

dugo zadrao u kranskoj literaturi. Meutim, II. vatikanski koncil
ga, pozivajui se na Iz 32,7, ponovno uvodi dajui mu neto drukije
znaenje, odnosno oznaavajui time djela koja proizlaze iz osjeaja i
stava pravednosti, ali koja su nadahnuta ljubavlju.23
1.3. Ljubav i/ili pravednost?
Usporedo s karitativnom praksom u Crkvi se od poetka razvijalo i odreeno socijalno znanje o kranskom oblikovanju zajednikog ivota. Korijeni tog znanja lee u povijesti spasenja, u otkupiteljskom i osloboditeljskom poslanju Isusa Krista i Crkve, a ono se opet
nadovezuje na iskustvo osloboenja Bojeg naroda, kako ga opisuju
knjige Postanka, Izlaska, proroke i druge knjige Starog i Novog zavjeta.24 Kako u nauavanju, tako i u socijalno-karitativnom ponaanju Crkva prvih stoljea i Crkva srednjeg vijeka naprosto nastoji primijeniti
i razviti naela i smjernice sadrane u Evanelju.25 Danas to socijalno
znanje susreemo u modernom socijalnom nauku Crkve. U kakvu su
odnosu socijalni nauk i karitativna praksa?
Svjesna svoje obveze da drutvenoj zajednici ponudi svoje sluenje, koje se u povijesti pokazalo u mnogim i velikim djelima ljubavi,
Crkva se u socijalnom nauku papa zalae prvenstveno za uspostavu
pravednih odnosa, kao to je npr. poboljanje ivotnih uvjeta radnika.26 Istodobno pape se zalau za konkretna djela ljubavi kojima e
se nepravde donekle ublaiti.27 Socijalni nauk ima prvenstveno za cilj
svojim impulsima potaknuti takvu socijalnu politiku koja e uklanjati
22
23
24
25
26
27
Usp. CYPRIANUS, De opere et eleemosynis, 5, u PL 4, 603 B: Operationibus

iustis Deo satisfieri, misericordiae meritis peccata purgari.
GS, br. 72,2; 78,1.
Usp. ZBOR ZA KATOLIKI ODGOJ, Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju, br. 15, M. VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., 625-690, ovdje 635.
ZBOR ZA KATOLIKI ODGOJ, Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju,, br. 17, 636.
Usp. LAV XIII., Rerum novarum, br. 16, (kasnije RN), M. VALKOVI (ur.), Sto
godina katolikoga socijalnog nauka, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., 1-30,
ovdje 10; PIO XI., Quadragesimo anno, br. 60s.; 137, (kasnije QA), M. VALKOVI
(ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Kranska sadanjost, Zagreb,
1991., 31-78, ovdje 49; 71.
Usp. RN, br. 24; QA, br. 138: Dakako, ljubav ne moe nadomjestiti pravednost
na koju smo po dunosti obvezni, a mi je neprestano uskraujemo. Doista, iako
pretpostavimo da svaki pojedinac konano postigne sve to mu po pravu pripada, jo uvijek preostaje ljubavi iroko polje djelovanja...
277

nepravedne drutvene strukture.
Karitativni rad moe takoer poticajno djelovati na prokazivanje nepravde, drutveno posvjeivanje ljudske patnje i akcije u njezinu konkretnom ublaavanju. Taj rad slui i socijalnom nauku Crkve
kao baza njegovih nastojanja oko pravednijeg oblikovanja drutvenog
ivota. Meutim, socijalno-karitativnom radu ne pripisuje se takva
snaga koja bi mijenjala nepravedne strukture. On se koncentrira na
pomo rtvama takvih struktura, ali se isto tako bavi onim neotklonjivim oblicima siromatva i patnje koji se nalaze i u najpravednijim
drutvenim sustavima. Pio XI. kae: ... sama pravda, iako se i najvjernije vri, dostajat e tek da ukloni uzroke drutvenih borbi, ali nikad
nee moi ujediniti srca i zdruiti due.28 Na taj ostatak raznih oblika
siromatva, koje e pratiti ivot ljudske zajednice do dolaska Bojeg
kraljevstva, upuuje i Kristova rije: Siromaha ete uvijek imati uza
se... (Mt 26,11).
Saetije izraeno moemo rei da socijalni nauk ima za cilj promjenu ovjekova drutvenog okruenja, dok je karitativno djelovanje
individualno usmjereno i ima u vidu pomo pojedincu. Takav nain
razlikovanja socijalnog nauavanja Crkve od njezina karitativnog rada,
odnosno razlikovanje pravednosti od ljubavi, moe pomoi da se jasnije uoe mogunosti meusobnog poticanja i obogaivanja. U stvarnosti
takvo razgranienje ne odgovara ni naravi socijalnog nauka, ni naravi
socijalnog i karitativnog rada. Socijalni nauk je bitno usmjeren praksi, a socijalno-karitativna praksa ukljuuje u svoje djelovanje i zahtjeve za pravednijim drutvenim odnosima. Caritas je direktno suoen
s ljudskom nevoljom, ali istodobno mora biti odvjetnik i zagovornik
siromanih.29 Ta su dva vida drutvenog djelovanja Crkve i teoretski
i u praksi meusobno ovisna te imaju isti cilj: ostvariti drutvo utemeljeno na pravednosti koja je proeta ljubavlju. Crkva vrlo zauzeto
sudjeluje u suvremenim nastojanjima za ostvarenje pravednosti, o
emu, po rijeima Ivana Pavla II., svjedoi i razvoj njezina socijalnog
nauka. Meutim, pravednost sama sebi ne samo da nije dovoljna nego
ona moe dovesti do sebenijekanja i samounitenja, ne dopusti li onoj
dubljoj snazi, to jest ljubavi, da oblikuje ivot u njegovim razliitim
dimenzijama.30 Zato se u novijim dokumentima Crkve zahtjevima za
28
29
278
QA, br. 138.

Usp. F. K. PRLLER, Gestaltungsaufgaben, Reparaturerfordernisse, Nothilfen
der Beitrag der Caritas sterreich, H. PRIBYL i dr. (ur.), Was macht Europa zukunftsfhig? Sozialethische Perspektiven, Echter Verlag, Wien-Wrzburg, 2004.,
145-149, ovdje 145.
30 IVAN PAVAO II., Dives in misericordia. Bogat milosrem, br. 12, Kranska sadanjost, Zagreb, 21994., 38.

djelima pravednosti i djelima ljubavi pridaje ista vanost.31 Ono to je

zajedniko za socijalni nauk i karitativni rad proizlazi iz poslanja Crkve. Kao njezin osniva Isus Krist, tako je i Crkva poslana siromasima,
patnicima, obespravljenima da imaju ivot i da ga imaju u izobilju
(Iv 10,10). Djela pravednosti i djela ljubavi pridonose meusobnom
zajednitvu ljudi, pridonose pomirenju ovjeka sa samim sobom i s
Bogom. Ona su konkretni izraz evangelizacije,32 a evangelizacija, kae
Pavao VI., ne bi bila potpuna kad ne bi vodila rauna o stvarnim i trajnim odnosima koji postoje izmeu Evanelja te ovjekova osobnog i
drutvenog ivota, u koji Papa ubraja obiteljski ivot, zajedniki ivot u drutvu, meunarodni ivot, mir, pravdu i razvoj.33 Borei se za
pravdu, Crkva je u novije vrijeme pola novim putovima i tematizirala
do tada preuivane uzroke drutvenih zala, kao to su npr. strukture
grijeha.34 Imajui pred oima sve vei raskorak izmeu bogatih i siromanih, Crkva trai da tema politike debate ne bude samo siromatvo, nego i bogatstvo.35
2. Odgovor Crkve na problem siromatva u Bosni i Hercegovini u novijoj povijesti
Mjesne su Crkve sredita misli, moralnog promiljanja i pastoralnog djelovanja takoer na socijalnom polju - kae se u dokumentu
Zbora za katoliki odgoj Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju. One ne mogu ostati ravnodune prema lokalnim problemima.
Kako bi ispravno sagledale i procijenile probleme u svojoj sredini i dje31
32
33
34
35
Usp. GS 72,2; 78,1; IVAN XXIII., Mater et magistra, br. 25, (kasnije MM), M. VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., 106-162, ovdje 152; IVAN XXIII, Pacem in terris, br. 35, (kasnije PT),
M. VALKOVI (ur.), Sto godina katolikoga socijalnog nauka, Kranska sadanjost, Zagreb, 1991., 163-202, ovdje 170; IVAN PAVAO II., Redemptor hominis.
Otkupitelj ovjeka, br. 16, Kranska sadanjost, Zagreb, 1997., 43; BENEDIKT
XVI., Deus caritas est. Bog je ljubav, br. 26-29.
Usp. ZBOR ZA KATOLIKI ODGOJ, Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju, br. 54s.
PAVAO VI., Evangelii nuntiandi. Navijetanje evanelja, br. 29 (kasnije EN), Kranska sadanjost, Zagreb, 2000., 25s.
Usp. IVAN PAVAO II., Socijalna skrb. Sollicitudo rei socialis, br. 36, Kranska
sadanjost, Zagreb, 1998., 57-60.
Usp. T. WAGNER, Arm in einem reichen Land, Armut Abstieg Ausgrenzung
Unsicherheit: die neuen sozialen Fragen als Herausforderung an die Kirchen,
Lebendige Seelsorge, 59 (2008.), 338-342, ovdje 340s.; C. SEDMAK, Theologie
des Reichtums, Lebendige Seelsorge, 59 (2008.), 352-356.
279

lotvorno pridonijele njihovu rjeavanju,36 mjesne Crkve trebaju crpiti naela i kriterije prosuivanja iz vrela socijalnog nauka Crkve koja
vae za sveopu Crkvu.37
Svjesna te vane zadae, da slui ovjeku u nevolji, Crkva je u
Bosni i Hercegovini pokrenula rad svojih biskupijskih Caritasa. Osnivanje i ponovno pokretanje karitativnog rada dogaa se u tekim uvjetima i uz jo uvijek vaeu zabranu svakog karitativnog djelovanja od
strane komunistikog reima. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji Caritas je
1931. godine osnovao tadanji nadbiskup dr. Ivan ari. Rad su mu
zabranile komunistike vlasti 1945. godine. Obnova rada uslijedila je
1990. godine.38 Caritas biskupija Mostar Duvno i Trebinje - Mrkan
osnovao je biskup Pavao ani 1982. godine.39 Do poetka rata 1992.
godine Caritas se na osobit nain posvetio prikupljanju odjee i obue
za misije, kao i siromane u skopsko-prizrenskoj biskupiji te njezi starih i bolesnih.40 U Banjalukoj biskupiji Caritas osniva tada pomoni, a
kasnije dijecezanski biskup dr. Franjo Komarica 1986. godine. Rad se
u poetku ograniavao na prikupljanje odjee i obue te na povremene
vee akcije, kao npr. za nastradale rudare u blizini Tuzle, najee bez
isticanja imena Caritas.41

2.1. Caritas u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata 1992. 1995.

godine
Svojedobno je Bosna i Hercegovina, pri izbijanju politike i ratne krize 1992. godine i u narednim godinama, to zbog stvarno katastrofalnih dogaaja, to zbog svojeg geografskog poloaja izazvala vrlo
veliko zanimanje u prvom redu u europskim zemljama, ali i ire. Taj
interes, prvenstveno politike naravi, pratile su i velike akcije pomoi.
Jedva da postoji zemlja u zapadnoj Europi, koja nije na ovaj ili onaj na36
37
38
39
280
40
41
O mogunostima koje vjera sa sobom nosi u rjeavanju ljudskih problema usp.

P. J. CORDES, Religion das Aschenputtel der Hilfsprogramme, P. J. CORDES
(ur.), Helfer fallen nicht vom Himmel. Caritas und Spiritualitt, Herder, Freiburg,
2008., 23-40, ovdje 35-38.
ZBOR ZA KATOLIKI ODGOJ, Socijalni nauk Crkve u sveenikom obrazovanju, br. 52, 658.
Usp. NADBISKUPSKI ORDINARIJAT VRHBOSANSKI / VIKARIJAT ZA PROGNANIKE I IZBJEGLICE, Vrhbosanska nadbiskupija poetkom treeg tisuljea, Sarajevo Zagreb, 2004., 1243-1246., ovdje 1243.
Usp. CARITAS BISKUPIJE MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN, 20 godina iz
ljubavi prema ovjeku, Mostar, 2002., 9.
Usp. 20 godina iz ljubavi prema ovjeku, 10-14.
Usp. Caritas Bosne i Hercegovine. Glasilo Caritasa Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine, 1 (1996.), 12; 29; 36.

in sudjelovala u ublaavanju svakodnevnih nevolja bosansko-hercegovakog stanovnitva. Pri tome su se isticale neke, iako povrinom i brojem stanovnika manje zemlje. Tako je npr. jedna Austrija
u vrijeme rata uinila puno vie nego to bi se prema veliini zemlje
moglo oekivati.42 Oito je, da su u radu senzibiliziranja stanovnitva i organiziranja pomoi u nekim zemljama, uz katastrofalnu situaciju u Bosni i Hercegovini, vanu ulogu igrali i neki drugi imbenici, kao npr. povijesna povezanost, nazonost radnika iz Bosne i
Hercegovine, organiziranost Caritasa u tim zemljama i sposobnost
lokalne Crkve da pokrene takve akcije, spremnost medija da tim
pothvatima daju svoju potporu, itd.
Kako bi se u najteim ratnim i prvim poslijeratnim godinama osigurala redovitost i koordinacija pomoi za preivljavanje,
najvaniji su donatori u rujnu 1993. godine u Zagrebu osnovali Upravni odbor (Steering Committee), koji je dekretom iz Rima
od 16. studenog 1993. godine potvren od strane Meunarodnog
Caritasa (Caritas internationalis). lanovi su bili nacionalni Caritasi Amerike (Catholic Relief Services), Austrije, Italije, Njemake,
Francuske (Secours catholique), vicarske, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.43 Prikljuili su se Caritasi Belgije, vedske, Luksemburga,
Nizozemske, Danske i panjolske, a povremeno se u pomo ukljuivao i engleski CAFOD. Vatikan, koji najee pomae preko nacionalnih Caritasa, u sluaju Bosne i Hercegovine direktno se ukljuio
u programe pomoi.44 Upravni odbor je ustanovio Uslunu jedinicu
42
Na proslavi 5. godinjice akcije Susjed u nevolji (Nachbar in Not), odrane u

Beu 26. svibnja 1997. godine, uz nazonost predsjednika Republike Austrije
dr. Thomasa Klestila, iznesen je podatak da je u Austriji u razdoblju od 1992.
do 1997. godine prikupljen iznos od 1,1 milijarda ilinga, kojim je financirano
3.676 kamiona sa 73.500 tona hrane, higijenskih artikala i lijekova usp. Caritas biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 2 (1997.), br. 2 3, str. 26; br. 4,
str. 12.
43 Caritas u Bosni i Hercegovini nije u to vrijeme bio organiziran na nacionalnoj
razini, pa prema tome nije ni imao slubenog predstavnika. U praksi je direktor
Caritasa Banjaluke biskupije, koji je imao svoj ured u Zagrebu, sluio kao osoba
za pruanje informacija i kontakte. Kao takav je bio ukljuen u rad novoosnovanog Upravnog odbora.
44 Uz donacije za programe pomoi papa Ivan Pavao II. je prigodom svojeg posjeta
Sarajevu 1997. godine dodijelio Caritasu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Meunarodnu nagradu za mir Ivan XXIII., zajedno s novanim iznosom
od 50.000 USD. Nagrade su takoer dobile organizacije: Dobrotvor, Merhamet i
Benevolentia usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 2 (1997.), br. 1, 3.
281

(Service Unit) takoer sa sjeditem u Zagrebu,45 koja je imala operativnu zadau uoavanja potreba, koordinacije pomoi, komunikacije s
donatorima, izrade izvjea i podataka.46
Na Saboru biskupa Vrhbosanske metropolije od 5. do 7. sijenja
1994. godine u Sarajevu odlueno je da se imenuje zastupnik dijecezanskih Caritasa Vrhbosanske metropolije.47 Imenovani zastupnik je
predstavljao Caritase u BiH pred Hrvatskim Caritasom, Meunarodnim Caritasom, kao i pred vlastima Republike Hrvatske. Nakon to je
Kongregacija za evangelizaciju naroda odobrila uspostavu i Statut Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koncem 1994. godine, biskupi BK BiH su na svojem prvom zasjedanju u Mostaru 28. sijenja
1995. godine odobrili Statut Caritasa Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine, a kasnije imenovali prvog njegova direktora. Zbog tekih
ratnih prilika sjedite ovog Caritasa je do 30. travnja 1998. godine bilo
u Zagrebu, a zatim premjeteno u Sarajevo.
Spomenuti su nacionalni Caritasi od poetka 1994. godine odravali redovite sjednice s Caritasom Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine u Zagrebu ili nekoj od spomenutih zemalja, a nakon zavretka rata i u Sarajevu, kako bi analizirali situaciju i donosili odluke
o vrstama i koliini pomoi. Kako je spomenuti ured Meunarodnog
Caritasa u Zagrebu bio nadlean za sve republike bive Jugoslavije
osim Slovenije, a zbog teke situacije svoj rad prvenstveno usmjerio
na Bosnu i Hercegovinu, na sjednicama je redovito sudjelovao Hrvatski Caritas, a povremeno predstavnici Caritasa iz drugih zemalja bive
zajednike drave. Zahvaljujui toj koordinaciji ostvareni su veliki programi pomoi posebno u Bosni i Hercegovini. Iz velikog broja programa pomoi izdvajam samo neke podatke. Tako je u vremenu od 1994.
do 1996. godine samo preko tog koordinacijskog ureda u tri biskupijska Caritasa BiH poslana pomo u hrani, odjei i obui u koliini od
45
282
Zbog ratnih sukoba izmeu Hrvatskog vijea obrane i Armije BiH koncem 1993.
godine te problema s transportom pomoi iz pravca juga u sjeverne i sredinje
dijelove BiH na kratko vrijeme se otvara podruni ured Service Unit u Meugorju, koji se nakon sporazuma dviju zaraenih strana 1994. zatvara. Sam ured
Uslune jedinice (Service Unit) u Zagrebu mijenja poetkom srpnja 1995. godine svoj naziv u Koordinacijski ured donatora (Donors Coordinating Committee).
46 O nastanku i radu Uslune jedinice Meunarodnog Caritasa u Zagrebu usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 1 (1996.), 49s.
47 U prvo vrijeme nakon raspada Jugoslavije biskupijski Caritasi u BiH radili su
zajedno s Caritasom u Hrvatskoj. U taj rad su se povremeno ukljuivali i Caritasi
iz drugih republika. Nakon osnivanja Hrvatske Biskupske konferencije i Hrvatskog Caritasa biskupijski Caritasi iz BiH su praktino ostali izvan organizacijske
strukture na jednoj vioj razini.

blizu 40 tisua tona. Vrijednost programa pomoi za proljetnu sjetvu

1994. godine iznosila je 2,2 milijuna njemakih maraka, a u proljee
1996. godine ta se pomo skoro udvostruila.48 Meutim, pomo nije
dolazila iskljuivo preko Uslune jedinice u Zagrebu. Navedeni nacionalni Caritasi su velike koliine pomoi slali takoer i direktno na
biskupijske Caritase i druge organizacije. U pruanju pomoi cijelo vrijeme su takoer sudjelovali Caritasi razliitih biskupija i upa, Hrvatske katolike misije, druge crkvene organizacije za pomo, kao to su
Renovabis i Kirche in Not, grupe i pojedinci. Oni su svoju pomo upuivali najee takoer direktno na biskupijske ili upne Caritase, ali i na
nekatolike organizacije u BiH. Zahvaljujui takvoj, najee direktnoj
pomoi inozemnih donatora, Caritas Banjaluke biskupije mogao je
obnoviti preko 2300 kua i stanova.49
2.2. Caritas u poslijeratnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine
Daytonski mirovni sporazum u studenom 1995. godine i direktno ukljuivanje stranih vojnih snaga u njegovu provedbu znaili su,
dodue, prestanak rata, ali se situacija napaenih ljudi vrlo teko i sporo mijenjala na bolje. Radikalni stavovi politiara, irenje nepovjerenja
Usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 1 (1996.), 65-68. Ukupna vrijednost pomoi

koju je Francuski Caritas Secours catholique poslao u BiH od 1992. do 1996. godine iznosi 37.245.000 francuskih franaka usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 2
(1997.), br. 1, 30-32. vicarski Caritas je u vremenu od 1995. do 1997. sudjelovao
u 35 programa pomoi. Jedan od tih programa obnova kua obuhvatila je u
tom periodu 1445 stambenih jedinica u Bihau, Kupresu, Bugojnu, Aladiniima,
Sanskom Mostu i Sarajevu. Ukupna vrijednost je iznosila 20 milijuna vicarskih
franaka usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 3 (1998.), br. 1, 11. Velike programe
pomoi u obnovi realizirao je Njemaki Caritas. Od 1991. do 1996. godine taj je
Caritas u razne programe u BiH uloio 28 milijuna njemakih maraka usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 1 (1996.), 75. Caritas Italije je, radi to lakeg pruanja
pomoi, otvorio vlastiti ured u Splitu. Od poetka se ukljuio u rad Upravnog
odbora Meunarodnog Caritasa u Zagrebu i sudjelovao je u svim zajednikim
programima. Specifinost ovog Caritasa su i mnogobrojna partnerstva izmeu
talijanskih biskupija i njihovih Caritasa s pojedinim upama u BiH, posebno u
Vrhbosanskoj nadbiskupiji usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 2 (1997.), br. 2-3,
10-13 (izvjetaj prema Francescu Luciju Bongarri, u LOsservatore Romano, br.
82 od 10. travnja 1997.).
49 Na taj nain je npr. Slovenski Caritas u vremenu od 1992. do 1997. godine u
Bosnu i Hercegovinu poslao pomo u ukupnom iznosu od preko 1,1 milijun njemakih maraka, a biskupijski Caritasi su dodatno slali svoju pomo usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 2 (1997.), br. 4, 15. Razne upe i pojedinci iz biskupije
Haarlem u Nizozemskoj su jo od ratnih vremena do danas slali i alju svoju
pomo Caritasu u Banja Luci i raznim upama u toj biskupiji.
48
283

i mrnje u medijima, nesigurnost u prometu, napadi na povratnike,
vrlo spor povrat zauzete imovine, razoreno gospodarstvo i opa socijalna nesigurnost, kao i neki drugi imbenici, odgodili su oekivanu
normalizaciju u Bosni i Hercegovini za vie godina. U takvoj su se klimi
pozivi i nastojanja Katolike crkve oko pomirenja i suivota teko probijali ne samo do odgovornih osoba nego i do irih slojeva puanstva.
Za Caritas je takva klima znaila daljnje tekoe u radu i usporila njegovo otvaranje prema novim programima.
U klasinoj podjeli pomoi obino se razlikuju 3 faze:
- kratkorona pomo ili pomo za preivljavanje
- srednjorona pomo za obnovu i rehabilitaciju
- dugorona pomo za poticanje razvoja i strukturalnog svladavanja siromatva.
Uspjeh svake od tih faza ovisi ne samo o donatoru nego i o lokalnim partnerima, stupnju razvoja njihove infrastrukture i personalnoj osposobljenosti te o konkretnim politikim i sigurnosnim okolnostima.
2.2.1. Kratkorona pomo ili pomo za preivljavanje
Pravilo je da pomo za preivljavanje ili, kako i sama rije kae,

kratkorona pomo kratko traje, odnosno da se to je prije mogue s
njom zavri i da se prijee na sljedee faze. U suprotnom postoji opasnost da se takvom pomoi stvara dugotrajna ovisnost, to se u Bosni
i Hercegovini zbog raznih objektivnih i subjektivnih razloga u odreenoj mjeri i dogodilo.
Za vrijeme rata biskupijski Caritasi su se posvetili prvenstveno
preivljavanju stanovnitva, a tek u malobrojnim mjestima, u kojima je
rat prestao, prilo se raznim oblicima obnove.50
Caritas Vrhbosanske nadbiskupije se ve odmah nakon ponovnog pokretanja svojega rada 1990. godine angairao oko prikupljanja pomoi za rtve rudarske nesree kod Tuzle. Radi lake dostave
pomoi, osnovan je ured ovog Caritasa u Splitu. Odatle se na teritorij
nadbiskupije dostavljaju hrana i higijenski artikli te vrijednosne poiljke. Financijska pomo se pruala obiteljima s malodobnom djecom
i starim i iznemoglim lanovima. Nabavljaju se drva i pei, financiraju
se trokovi ukopa lanova siromanih obitelji. Otvoren je zdravstveni
centar sv. Vinka Paulskog s ljekarnom. Pri koncu rata otvara se puka
284
50
Izvjetaji o projektima biskupijskih Caritasa od poetka 1994. do konca 1995. a

i kasnije redovito su objavljivani u listu Caritas Bosne i Hercegovine.

kuhinja, koja je kasnije proirena.51

Caritas hercegovakih biskupija sa sjeditem u Mostaru dijelio
je hranu, odjeu, obuu, higijenske artikle i lijekove domaem stanovnitvu i izbjeglicama. Za vrijeme ratnih razaranja dostavljana je pomo
puanstvu Dubrovnika. Dijelio se sjetveni materijal. Pruala se pomo
bolnicama i domovima zdravlja u lijekovima, sanitetskom materijalu,
instrumentima i pomagalima. Za vrijeme rata pruena je pomo u obnovi kola i vrtia, a u okviru akcije Krov nad glavom obnovljeno je
vie od 500 kua. U proljee 1994. godine zapoinju s radom socijalni projekti: Caritasova ljekarna, obiteljsko savjetovalite, kuna njega
starih i nemonih, jelo na kotaima. Prilo se i obnovi razorene mostarske mljekare.52
Caritas Banjaluke biskupije se u vrijeme rata posvetio prvenstveno dostavi hrane, obue, odjee, higijenskih artikala, drva, kolskog materijala, lijekova i sjetvenog materijala. Medicinskim ustanovama u Banja Luci dostavljene su velike koliine lijekova i medicinskog
materijala. Radi lakeg prikupljanja i transporta pomoi, otvoren je
ured Caritasa u Zagrebu. Zbog potpune izoliranosti cijele banjaluke
regije, Caritas osniva potanske urede u Banja Luci i Zagrebu, preko
kojih se upuuju pisma, paketi i financijska pomo. Koncem 1993. godine otvorene su specijalistike ambulante s ljekarnom. Paralelno s
tim zapoela je i patronana sluba u Banja Luci, ali je ova pomo, kao
i pomo za preivljavanje upuivana i u neke upe na sjeveru Vrhbosanske nadbiskupije. Kroz vie godina Pravno savjetovalite radilo je
na povratu oduzete imovine. Isto tako, due vrijeme je radio djeji vrti u Drvaru.53
2.2.2. Srednjorona pomo za obnovu i rehabilitaciju
Kad je u pitanju druga ili faza obnove i rehabilitacije, treba rei

da je ona protekla u najveoj mjeri u reiji inozemnih Caritasa. Otvorili su svoje urede u Bosni i Hercegovini i sami provodili najvei dio
programa. Tako su u Sarajevu radili uredi amerikog Caritasa (CRS),
51
Usp. NADBISKUPSKI ORDINARIJAT VRHBOSANSKI / VIKARIJAT ZA PROGNANIKE I IZBJEGLICE, Vrhbosanska nadbiskupija poetkom treeg tisuljea, 12431246.
52
Usp. CARITAS BISKUPIJE MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN, 20 godina iz
ljubavi prema ovjeku, 15-29.
53 Usp. M. ANII, Caritas Banjoluke biskupije, F. MARI - A. ORLOVAC, Banjoluka biskupija u rijei i slici od 1881. do 2006. Povodom 125. obljetnice utemeljenja Biskupije, Biskupski ordinarijat Banja Luka, Zagreb, 2006., 664-668, ovdje
664.
285

Njemakog Caritasa, vicarskog Caritasa, a nedavno je otvoren ured
Talijanskog Caritasa. U Banja Luci su bili otvoreni uredi amerikog
CRS-a, Njemakog Caritasa, Danskog Caritasa, Talijanskog Caritasa, a
u Sanskom Mostu odnosno Bihau radio je ured vicarskog Caritasa.
Programi su se najveim dijelom odnosili na obnovu kua, stanova i
infrastrukture, a tek manjim dijelom na podruje poljoprivrede.

2.2.3. Dugorona pomo za poticanje razvoja i svladavanje

strukturalnog siromatva
Dugoroni programi za poticanje razvoja i svladavanje strukturalnog siromatva proli su dobrim dijelom neiskoriteni. Razloge za
to treba traiti, s jedne strane, u tekim uvjetima za ekonomski razvoj,
a s druge strane, u jo uvijek nedovoljno razvijenoj organizacijskoj i
personalnoj strukturi samog Caritasa u BiH. Ne treba smetnuti s uma
da je Caritas u BiH zapoeo svoje djelovanje kratko vrijeme prije rata
te da je u tekim ratnim okolnostima, uz rad na ublaavanju nevolja bosansko-hercegovakog puanstva, morao razvijati i svoju materijalnu
i personalnu strukturu. Tek u novije vrijeme Caritas u BiH radi na planovima za pokretanje jedne razvojne agencije. Naime, Vladi Republike
Hrvatske se predlae osnivanje Hrvatske agencije za razvoj i pomo u
inozemstvu koja bi sustavno i transparentno usmjeravala pomo od
strane Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.
Za Caritas u Bosni i Hercegovini od velike su vanosti nastojanja Caritasa nekih zapadnih zemalja da pokrenu neke projekte kojima
e se Caritas u Bosni i Hercegovini dugorono baviti. Tako je Njemaki
Caritas pokrenuo i cijelo vrijeme financijski podupirao projekt kune
njege starih i bolesnih u sva tri nad/biskupijska Caritasa. Talijanski
Caritas je pokrenuo i jedno vrijeme financirao projekt upnog Caritasa. Uz pomo Renovabisa pokrenuta su savjetovalita za brak i obitelj.
Ameriki CRS, Norveki Caritas, Francuski Secours catholique financiraju projekt borbe protiv trgovine ljudima. Trenutno su u tijeku pripreme Austrijskog Caritasa za otvaranje kole za socijalna zvanja. Kako je
rije o projektima koji se provode u sva tri nad/biskupijska Caritasa, ti
se projekti realiziraju u koordinaciji Caritasa Biskupske konferencije
Bosne i Hercegovine.
2.2.4. Caritas u vremenu ekonomske krize
286
Zbog estih i velikih katastrofa u svijetu pozornost medija u

zapadnoeuropskim zemljama se, razumljivo, sve jae usmjeravala

prema tim podrujima. To za karitativne i humanitarne organizacije

znai nova odredita njihova rada, jer kako kae voditelj pomoi u katastrofama u odjelu za inozemstvo Njemakog Caritasa, Jrgen Lieser,
spremnost za doniranje ovisi u velikoj mjeri o izvjetavanju medija.54
Partnerskim Caritasima je s vremenom postajalo sve tee u svojim
zemljama pobuditi i odrati interes za Bosnu i Hercegovinu jer na to
mediji nisu spremni. Oni idu za novim dogaajima i prizorima. Uzalud
isti djelatnik Njemakog Caritasa istie jedan od vanih principa karitativnog rada da se pomo treba ravnati prema veliini nevolje i potrebitosti dotinih ljudi, a ne prema ponudi donacija i nazonosti neke
katastrofe u medijima.55 Stvarnost je drukija. Ide se u ona podruja
koja su prisutna u medijima i za koja je mogue prikupiti sredstva. Caritasu u Bosni i Hercegovini su neki programi ve ukinuti, a postojei
raspolau sa sve manje sredstava ili se najavljuje i njihov skori zavretak. Uz sve spomenuto treba takoer podsjetiti na ono to smo ve na
poetku istaknuli da se, naime, i u zemljama iz kojih je dolazilo najvie karitativne pomoi uslijed aktualne gospodarske i financijske krize
poveava broj siromanih.
Situacija u Bosni i Hercegovini je, na alost, i dalje teka. Da je
interes za Bosnu i Hercegovinu u inozemstvu openito jako opao, nisu
odgovorni samo krizna arita u drugim dijelovima svijeta niti poveanje siromatva u donatorskim zemljama. Dobar dio odgovornosti
lei na razvoju dogaaja u samoj Bosni i Hercegovini. Neosporno je
da kriza u ovoj zemlji predugo traje. Rijetke su zemlje ili podruja u
svijetu gdje se lokalnom stanovnitvu tako dugo pruala pomo, kao
to je to sluaj s Bosnom i Hercegovinom. Iznimke su, moda, Palestina
ili neka podruja Afrike. Neosporno je takoer da se politika kriza
odnosno pitanja vezana uz ureenje ove zemlje i njezine budunosti
ne rjeavaju ili se to dogaa presporo. Nedostatak zakonske regulative, sveprisutna korupcija i jo neke negativne pojave pogoduju irenju
drutvene nepravde. Uzroci za to se vjerojatno mogu nai u neodgovornosti i nesposobnosti politikih predstavnika ove zemlje odnosno
u pomanjkanju politike volje u rjeavanju bitnih pitanja. To to vrijedi za politiko, vrijedi isto tako i za ekonomsko i socijalno podruje.
Politike i dravne strukture ne ine nita ili ine premalo za vlastito
stanovnitvo, pa prema tome i za one dijelove drutva koji su egzistencijalno ugroeni. Inozemni politiari i diplomati, usprkos svim lijepim
verbalnim oitovanjima i apelima, esto ne pridonose rjeavanju aktu54
J. LIESER, Hilfe braucht viel Sachverstand. Ein Gesprch mit Jrgen Lieser von
Caritas international, Herder Korrespondenz, 59 (2005.), 123-127, ovdje 123.
55 Usp. J. LIESER, Hilfe braucht viel Sachverstand, 123.
287

alnih pitanja, nego ih jo vie kompliciraju.
Predstavnicima Caritasa u BiH, a vjerojatno i predstavnicima
drugih humanitarnih organizacija, postaje sve tee uvjerljivo objasniti da je situacija u BiH petnaest godina nakon rata i dalje teka. Caritas u BiH ima potekoa da ga vlasti u vlastitoj zemlji prepoznaju
kao mogueg partnera u rjeavanju nekih socijalnih pitanja i da ga na
odgovarajui nain pomognu. Takav odnos vlasti prema karitativnim
i humanitarnim organizacijama dodatno oteava njihov nastup pred
inozemnim partnerima.
3. Djelovanje Caritasa u Bosni i Hercegovini danas
Istraivanje siromatva, koje je Caritas BK Bosne i Hercegovine

proveo 2009., a rezultate objavio 2010. godine, nastalo je iz svijesti
mjesne Crkve da su siromatvo i s njim povezane socijalna iskljuenost i marginalizacija zahvatile velik dio stanovnitva, meu kojima su
na poseban nain pogoene starije osobe, invalidi, mladi, ene rtve
nasilja, nezaposleni, manjine i sl., te da dravne institucije nemaju adekvatne odgovore na tu situaciju. Crkva takvo stanje gleda kao izazov
za vlastito djelovanje. Boljim sagledavanjem fenomena siromatva ona
eli preko svojeg Caritasa, kao i cjelokupnog pastoralnog djelovanja,
na njega to djelotvornije ogovoriti, ali isto tako upozoriti javnost i
drutvene institucije na taj problem i poticati njegovo rjeavanje.56
Kristova rije: Zaista, kaem vam, to god uiniste jednomu od
ove moje najmanje brae, meni uiniste (Mt 25,40) vrijedi za svakog
kranina. Svrstavajui se na stranu siromanih, Krist je ljudima u siromatvu priznao dostojanstvo, koje im je na alost esto uskraeno od
strane drutvenog, politikog, gospodarskog i religioznog poretka.57
Povijest kranstva svjedoi o neprekidnom nastojanju na osobnoj i
institucionalnoj razini da se Kristova zapovijed ljubavi i Kristov primjer ostvare u konkretnim povijesnim okolnostima. Drugi vatikanski
koncil takoer istie da su u Crkvi svi odgovorni za ovjeka u nevolji.
Uz navijetanje evanelja i bogosluje djelotvorna kranska ljubav i
sluenje ovjeku u nevolji spadaju u tri bitne dimenzije crkvenog djelovanja.
56
288
Usp. CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE - OPSERVATORIJ SIROMATVA I RESURSA, Priali smo sa siromasima. Siromatvo i socijalna iskljuenost koje uoava Katolika crkva u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
2010., 32.
57 A. RUMSTADT, Armut als pastorale Fragestellung, Diakonia, 39 (2008.), 78-80,
ovdje 80.

U svojem sluenju ovjeku u nevolji karitativni djelatnici nisu

inovnici nekog sustava. Onaj tko po uzoru Kristovu eli pomoi ovjeku u nevolji, pomae mu kao ovjeku, cjelovito. Zato Caritas nije samo
realizacija programa, nije samo pruanje hrane i njege nego je isto
tako i sluanje, razgovor i svjedoenje kae Benedikt XVI.58 Novac ili
materijalna dobra esto nisu jedino sredstvo kojim se rjeavaju problemi ovjeka u nevolji. Ponekad su dovoljni ljudska toplina, iskrenost,
od pomoi moe biti i sama spremnost na pomo. Interakcija izmeu
onoga tko pomae i onoga kome se pomae moe dovesti do svijesti da
su siromani subjekti, a ne samo objekti karitativne pomoi. Pri tome
nije iskljueno ni iskustvo, o kojem Biblija kae: Netko se gradi bogatim, a nita nema, netko se gradi siromanim, a ima veliko bogatstvo
(Izr 13,7).
3.1. Programi Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
U skladu s odredbama Statuta i zakljucima sjednice od 1. rujna 1997. godine o mirnodopskom djelovanju Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u ime i u interesu biskupijskih Caritasa
obavlja sljedee zadae:
a) rad s javnou
b) obrazovanje djelatnika Caritasa i volontera
c) predstavljanje pred dravom i Crkvom
d) koordinacija programa hitne pomoi u sluaju katastrofa
e) koordinacija zajednikih projekata u tri biskupijska Carita59
sa.
S vremenom su se od zajednikih projekata, koja provode tri
biskupijska Caritasa, iskristalizirala sljedea podruja rada koja koordinira Caritas BK BiH:
a) Kuna njega starih i bolesnih osoba
Uz savjetodavnu i financijsku potporu Njemakog Caritasa projekt se provodi od 1998. godine do danas. U programu radi 8 timova, a
provodi se u Tesliu, Bos. Brodu, Sarajevu, Banja Luci i Mostaru.60
b) Promicanje Caritasa
Zajednikim seminarom Caritasa BK BiH i Talijanskog Caritasa
P. J. CORDES, Einleitung: Ein Wink des Himmels, P. J. CORDES (ur.), Helfer fallen nicht vom Himmel. Caritas und Spiritualitt, Herder, Freiburg, 2008., 10-17,
ovdje 16.
59 Usp. Caritas Bosne i Hercegovine, 2 (1997.), br. 4, 11.
60
Usp. CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Godinje
izvjee za 2008. godinu, Sarajevo, 2009., 11-14.
58
289

1999. godine u Neumu pokrenut je jubilarni projekt upnih Caritasa.
Poetkom oujka 2000. godine sedam djelatnika biskupijskih Caritasa
i Caritasa BK BiH zapoeli su u Italiji svoju obuku, nakon koje su se
vratili u svoje biskupijske Caritase i zapoeli rad na promociji Caritasa.61 Projekt je s vremenom prerastao u regionalni projekt razvoja
upnih Caritasa i volontarijata u koji su ukljuene zemlje jugoistone
Europe te Talijanski Caritas i ameriki Catholic Relief Services.62
c) Obiteljska savjetovalita
Nakon dvogodinje edukacije za obiteljske savjetnike, koju je
od 2002. do 2004. godine proveo Hrvatski Caritas, a na kojoj su sudjelovala i etiri suradnika Caritasa iz BiH, Caritas Biskupske konferencije BiH je uz pomo Renovabisa proveo istu takvu edukaciju u kojoj je
sudjelovalo jedanaest savjetnika u biskupijskim i u sredinjem Caritasu.63
d) Borba protiv trgovine ljudima
Program je zapoeo 2005. godine uz pomo amerikog CRS, Caritasa Francuske, Norvekog, a kasnije i vicarskog Caritasa. Djelovanje je usmjereno na prevenciju rizinog ponaanja. Ovaj projekt kasnije je nadopunjen mjerama za ekonomsko osnaivanje rizinih skupina,
za medijsku kampanju, meureligijsku suradnju te studijske posjete
zemljama gdje se odravaju slini programi.64
e) Tjedan solidarnosti Crkve u Hrvatskoj s Crkvom i ljudima u
BiH
Crkva u Hrvatskoj organizira od 1997. godine u korizmenom
vremenu Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH. Prikupljena
sredstva se koriste za rad biskupijskih Caritasa, Caritasa BK BiH te za
male projekte pojedinaca i udruga s ciljem gospodarskog oporavka.65
e) Opservatorij siromatva u BiH
Pripreme za projekt zapoele su 2008., samo istraivanje je
Usp. Caritas list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 5 (2000.), br. 2, 4-7.

Usp. Caritas list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 12 (2007.), br. 1, 6s.; Caritas
list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 14 (2009.), br. 1, 9s.; CARITAS BISKUPSKE
KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Godinje izvjee za 2008. godinu, 25.
63 Usp. Caritas list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 7 (2002.), br. 2, 6; Caritas list
Caritasa u Bosni i Hercegovini, 11 (2006.), br. 1, 3s.
64 Usp. Caritas list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 11 (2006.), br. 2, 18s.; Caritas
list Caritasa u Bosni i Hercegovini, 12 (2007.), br. 1, 12-14; CARITAS BISKUPSKE
KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Godinje izvjee za 2008. godinu, 1822.
65
Usp. Caritas list Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 12
(2007.), br. 1, 7; CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE,
Godinje izvjee za 2008. godinu, 31s.
61
62
290

provedeno 2009., a rezultati su objavljeni 2010. godine. Cilj je snimanje razliitih tipologija siromatva u svrhu donoenja adekvatnih mjera za njegovo smanjenje i senzibiliziranje ire javnosti za taj problem.
Nakon zavretka prve faze planira se nastavak projekta.66
f) Zimski program
Rije je o programu koji se provodi ve dugi niz godina, a za koji
financijska sredstva osigurava Njemaki Caritas. Usmjeren je na pomo u peima, drvima i drugim potrebama karakteristinim za zimsko
vrijeme.67
Osim navedenih programa Caritas BK BiH od 2007. godine organizira gospodarske forume, koji imaju za cilj izradu strategije suradnje Republike Hrvatske s Hrvatima u Bosni i Hercegovini.68
3.2. Caritas Vrhbosanske nadbiskupije
a) Jelo na kotaima u Sarajevu i Zenici

Projekti pukih kuhinja u Sarajevu i Zenici obuhvaaju sve potrebite osobe, starije i bolesne, nezaposlene, prognanike, beskunike,
kao i druge socijalno ugroene kategorije, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Jelo se dijeli na punktovima
podjele ili se dostavlja na kune adrese. Trenutno ovu pomo prima u
Sarajevu 248, a u Zenici 123 osobe.
b) Kuna skrb starih i bolesnih
Realizira se na 6 lokacija: Sarajevo, Teanj, Doboj, Tesli, Odak
i Modria. Korisnicisu stare osobe u tekoj zdravstvenoj i socijalnoj
situaciji bez blinjih koji bi mogli skrbiti o njima. Veina njih su slabo
pokretni ili nepokretni. Uz medicinsku prua se i pomo u ienju,
pranju i kupovini.
c) Savjetovalite za ene Sarajevo
Osnovna zadaa Savjetovalita za ene je pruanje psihosocijalne pomoi i podrke enama u lakem noenju s tekim ivotnim
okolnostima, kroz razliite aktivnosti. Posebna pozornost se posveuje socijalno ugroenim enama koje dolaze iz mnogolanih obitelji te
samohranim majkama. U okviru savjetovalita provodi se teaj krojeUsp. CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Godinje
izvjee za 2008. godinu, 26s.; Caritas Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
14 (2009.), br. 1, 4-7.
67
Usp. CARITAS BISKUPSKE KONFERENCIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Godinje
izvjee za 2008. godinu, 33s.
68 Usp. Caritas list Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 11 (2006.),
br. 2, 9; Caritas list Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 14
(2009.), br. 1, 14-17.
66
291

nja i ivanja, izrada nakita od fimo mase. Prua se takoer materijalna
pomo.
d) Prevencija trgovine ljudima
Trgovina ljudima je globalni problem, koji posebice zahvaa zemlje u politikoj i ekonomskoj tranziciji te zemlje koje su u fazi poslijeratnog oporavka. Osobe koje pripadaju socijalno ugroenim kategorijama i koje su u potrazi za boljim uvjetima ivota postaju laka meta
kriminalnih mrea trgovaca ljudima. Projekt ima za cilj prevenciju
rizinog ponaanja kroz medijske kampanje, ekonomsko osnaivanje,
treninge, edukaciju itd.
e) Djeji vrti Sveta Obitelj Sarajevo
Kroz rad Djejeg vrtia Sveta Obitelj eli se iskazati briga i dati
doprinos obitelji pruajui kroz cjelodnevni odgojni program brigu za
djetetov razvoj u cjelovitu osobu. Vrti trenutno pohaa 134 djece.
f) Produeni boravak / Obiteljsko savjetovalite
Djeca u produenom boravku tijekom kolske godine imaju organiziran rad koji se sastoji od pisanja domae zadae, uenja i zavravanja kolskih obveza, razliitih tematskih kreativnih radionica, igre
u tematskim kutcima, sportskih aktivnosti, natjecanja, uenja stranih
jezika i slobodnih aktivnosti. Preko djece mogue je doi i do roditelja i
kroz savjetodavni rad pomoi u svladavanju nekih branih i obiteljskih
problema.
g) upni Caritas
U sklopu projekta upni Caritas, kao jedan njegov dio, provodi
se projekt Opservacije siromatva u suradnji s nacionalnim i biskupijskim Caritasima u BiH. Uz opservaciju siromatva provodi se i projekt
pomoi za samoodrivi ivot u ruralnim podrujima donacijom ovaca.
Osim toga ured upnog Caritasa sudjeluje u realizaciji svih drugih projekata ovog Caritasa.
3.3. Caritas Mostar Duvno i Trebinje Mrkan
292
a) Veronika - program kune njege starih i nemonih osoba

Dvije mobilne ekipe medicinskih sestara i pomonica pruaju
usluge primarne medicinske skrbi, higijensku njegu, pomo u kuanstvu, materijalnu pomo i razne usluge posredovanja pomoi za stare
i nemone osobe koje nemaju lanova obitelji da bi se o njima skrbili
(oko 120 korisnika).
b) Djeji vrti Sveti Josip
Vrti prua usluge predkolskoga odgoja za 150 djece i upoljava 14 djelatnika. Sagraen je 1996. godine a vrtiem upravljaju asne
sestre anele.

c) Mirjam - prihvatilite za ene i djecu u nevolji

Prihvatilite je nastalo zbog rastueg problema nasilja u obitelji
u poslijeratnom drutvu. Cilj je u situacijama kada je eni i djeci ugroen ivot zbog nasilja u obitelji pruiti privremeno sklonite. Prihvatilite (u novije vrijeme poznatije kao sigurna kua) djeluje u suradnji s
obiteljskim savjetovalitem i korisnicama uz materijalnu pomo prua
i psihosocijalnu potporu i psihoterapiju.
d) Nazaret - centar za radno osposobljavanje osoba s razvojnim potekoama. Ovo je prvi Caritasov projekt za osobe s posebnim
potrebama. Rije je o prilagoenim radionicama za drvo, tekstil i papir.
18 odraslih osoba s razvojnim potekoama ima dnevni boravak i radnu terapiju. Uz radno osposobljavanje cilj je i socijalizacija i integracija
osoba s posebnim potrebama.
e) Emanuel - radionica za osobe s posebnim potrebama
Radionica Emanuel nastala je kao svojevrsni produetak projekta Nazaret s obzirom na veliku potrebu za ovim vidom djelovanja.
U radionici za keramiku i drvo radi 12 osoba s posebnim potrebama.
Za korisnike je uz rad predviena i fizioterapija.
f) Sveta Obitelj - rehabilitacijski centar za osobe s posebnim
potrebama
Rehabilitacijski centar u svojem ambulantnom odjelu skrbi za
28 djece s posebnim potrebama koja ive u obiteljima, a kod nas ostvaruju rehabilitaciju i terapiju, dok u stacionarnom odjelu trajni smjetaj
i medicinsku njegu ima 21 teko hendikepirana osoba.
g) Obiteljsko savjetovalite
Caritasovo obiteljsko savjetovalite prua savjetodavne usluge
pojedincima i obiteljima s razliitim problemima (brani problemi,
problemi odgoja djece, problemi ovisnosti, nasilja u obitelji itd.).
3.4. Caritas Banjaluke biskupije
a) Obnova kua i stanova

U okviru projekta pruena je pomo za obnovu preko 2300
kua i stanova. U posljednje vrijeme pomo se prua veinom kroz rad
volontera u ugradnji materijala.
b) Kuna njega starih i nemonih osoba
Devet timova na 6 lokacija redovito obilazi od 250 do 300 starijih, nemonih i naputenih osoba. Osim medicinskih usluga prua se i
pomo u ienju, kuhanju, kupovini. Kuhanje i raznoenje jela nekim
od tih osoba dopunjava ovaj projekt.
293

c) Centar za ivot i obitelj
Centar obuhvaa sljedee vrste pomoi:
- Savjetovalite za brak i obitelj
- Teaj za trudnice
- Mamin kutak
- Mala kola odgoja
- Glazbena terapija za mlade
- Kumstva za djecu
- Prevencija trgovine ljudima.
d) Socijalni centar Ivan Pavao II.
Za sada u jo nedovrenom kompleksu radi Dom za starije osobe. U Domu je smjeteno 65 osoba. Planira se njegovo proirenje.
e) Internat za kolsku djecu u Prijedoru
Internat nudi 20 mjesta za djecu koja zbog siromatva i udaljenosti od Prijedora ne mogu pohaati kole. Uz stanovanje, hranu i
mogunost uenja nude se i dodatni programi.
f) upni Caritas
Organiziraju se akcije prikupljanja pomoi za rtve katastrofa
u svijetu, akcije pomoi volontera, pogotovo u projektu kune njege te
promocija Caritasa u upama.
g) Otvaranje radnih mjesta i ekonomsko osiguranje karitativnog djelovanja
Zanatska zadruga Radia obuhvaa Caritasove radionice: stolariju, bravariju, tapetariju, graevinsku grupu i dr.
Poljoprivredna zadruga Liva obuhvaa farmu muznih krava,
siranu i proizvodnju plina.
U sva tri biskupijska Caritasa provodi se u koordinaciji Caritasa
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine program Zimske pomoi,
a povremeno i pruanje pomoi u hrani.69
3.5. Prioriteti i perspektive za budunost
69
294
Budui da se inozemna pomo bitno smanjila, Caritasu u Bosni
Za prikaz djelovanja biskupijskih Caritasa koritene su informacije u: NADBISKUPSKI ORDINARIJAT VRHBOSANSKI / VIKARIJAT ZA PROGNANIKE I IZBJEGLICE, Vrhbosanska nadbiskupija poetkom treeg tisuljea, 1244-1246; CARITAS BISKUPIJE MOSTAR-DUVNO I TREBINJE-MRKAN (izd.), 20 godina iz ljubavi
prema ovjeku, 27-31; M. ANII, Caritas Banjoluke biskupije, 664-668. 676s.;
glasilo Caritas Bosne i Hercegovine te interni izvjetaji dotinih Caritasa. Usp.
takoer B. RAJI, Die Kirche und ihr soziales Engagement in Bosnien und Herzegowina, H. PRIBYL i dr. (ur.), Was macht Europa zukunftsfhig? Sozialethische
Perspektiven, Echter Verlag, Wien-Wrzburg, 2004., 138-144.

i Hercegovini ostaje da jo intenzivnije nego do sada poradi na otkrivanju resursa na vlastitom terenu:
a) U skladu s nastojanjima Crkve da Caritas bude izraz ivota iz vjere te
da stvarno bude neizostavni dio pastorala, potrebno je uloiti puno
vie napora oko ukorjenjenja Caritasa u upni ivot i pastoral.
b) To ukljuuje i poticanje solidarnosti unutar domaih upa i u obliku
volonterskog rada i prikupljanjem financijskih i materijalnih sredstava od onih koji mogu pomoi u ublaavanju nevolja u vlastitim
upama, u vlastitoj biskupiji, ali i ire. U te akcije treba, posebno preko hrvatskih katolikih misija, ukljuiti i one koji su otili iz upa u
potrazi za boljim ivotnim uvjetima.
c) Potrebno je kontinuirano raditi na profesionalizaciji i kranskom
profilu stalnih djelatnika Caritasa, poticati volonterski karitativni
rad i odgajati za ispravnu motivaciju.
d) Treba senzibilizirati iru javnost za problem siromatva i poticati je
na solidarnost. Da bi se to postiglo, potrebna je puno vea i redovita
nazonost Caritasa u medijima. Cilj mora biti da sve vei broj ljudi
u drutvu bude ne samo informiran, nego i dadne svoj doprinos u
preobrazbi drutva kako bi se postigla trajna promjena na bolje za
siromane i obespravljene.70
e) Treba intenzivirati napore da domaa vlast prepozna u Caritasu jednog od moguih i pouzdanih partnera u realizaciji pomoi ljudima
u nevolji. Premda dosadanja nastojanja u tom pravcu nisu urodila
eljenim plodovima, dravna tijela ostaju i dalje adresati koje Caritas
ne moe i ne smije zaobii. Suradnja se treba odvijati uz ouvanje
vlastite autonomije i vlastitog kranskog nadahnua.
f) Tamo gdje je to mogue i uputno, moe se, na prikladan nain, uzeti u obzir mogunost vlastitih ekonomskih pothvata, koji bi s jedne
strane bili u slubi zapoljavanja, a s druge strane otvorili karitativnom radu nove izvore financiranja.
Zakljuak
U ovom smo lanku pokuali upozoriti na problem sve veeg

siromatva, na koje nisu imune ni zemlje koje su bogatije od Bosne i
Hercegovine. Polarizacija izmeu onih malobrojnih bogatih, koji postaju sve bogatiji i sve veeg broja siromanih dodatno je pojaana ak-
70
Usp. F. K. PRLLER, Gestaltungsaufgaben, Reparaturerfordernisse, Nothilfen

der Beitrag der Caritas sterreich, 148. Caritas ne moe samo na rubovima
drutva vriti reparature i pobijati simptome. Caritas mora utjecati na samo
drutvo i djelovati u samom drutvu.
295
296
tualnom gospodarskom i financijskom krizom. Bosna i Hercegovina se

nakon izlaska iz bive Jugoslavije nije nikad u gospodarskom pogledu
ni oporavila. Glavni razlog tomu bio je viegodinji rat, ali i nerijeena
politika pitanja nakon rata, ime je blokiran napredak i na drugim
podrujima.
Crkva u BiH se, na tragu dugotrajne karitativne prakse Crkve u
prolosti, od poetka ratnih zbivanja aktivno ukljuila u borbu protiv
sve veeg siromatva i drugih vrsta ugroenosti. U ovom smo lanku
nau panju usmjerili na mjere koje je Crkva u Bosni i Hercegovini
poduzimala preko svojega Caritasa. Meutim, time nije obuhvaeno
cjelokupno djelovanje Crkve na socijalnom podruju. Puno toga se
pozitivnog dogaalo u ustanovama i pothvatima mukih i enskih redovnikih zajednica, pojedinih upa i osobnim djelima vjernika. Sve to
skupa s pravom moemo oznaiti kao djelovanje Crkve.
U najteim trenucima rata Crkva je bila esto jedina koja je kontinuirano i ustrajno pruala pomo ugroenom bosansko-hercegovakom stanovnitvu, i to ne samo katolicima nego i pripadnicima drugih
vjerskih zajednica, kao i onima koji nisu pripadali nijednoj vjerskoj
zajednici. ovjek i njegova egzistencijalna ugroenost, s jedne, i realne
mogunosti Caritasa, s druge strane, bili su jedini kriteriji u odreivanju korisnika pomoi.
Raznolikost programa u ratno i poslijeratno vrijeme do danas
svjedoi o ozbiljnom nastojanju Crkve i njezina Caritasa da se ovjeka i njegovu situaciju obuhvati to cjelovitije. Istodobno ta raznolikost
svjedoi o budnosti i slobodi duha unutar Caritasa te o otvorenosti za
uvijek nove poticaje Duha Bojega, kako bi se ljudske nevolje pravodobno prepoznale i kako bi se na njih adekvatno odgovorilo. Neki su
programi pomoi moda naili na slabiji prijam, neki moda nisu na
zadovoljavajui nain ostvareni. Bilo kakve nepravilnosti nisu u duhu
Caritasa. Ratna zbivanja, sigurnosni problemi, ljudske nesavrenosti
ostavili su traga i na radu Caritasa, ali isto tako potakli vodstva i djelatnike Caritasa na promiljanje vlastite prakse i na nune korekcije.
Velika i raznolika pomo bosansko-hercegovakom puanstvu
bila je mogua samo ako se uzme u obzir solidarnost svjetske Crkve.
Sam Meunarodni Caritas snano se angairao. Pomo i podrka dolazili su od tadanjeg pape Ivana Pavla II. Masovna ubijanja i razaranja
svjedoila su o destruktivnoj moi ljudske mrnje, ali su, s druge strane, mnoge akcije pomoi svjedoile o jo veoj snazi Duha Bojega i
inventivnosti ljubavi.
Biskupi u Bosni i Hercegovini, koji su se, na tragu socijalnog
uenja Crkve, za vrijeme rata i cijelo vrijeme nakon rata dosljedno

zauzimali za prava svakog ovjeka, za njegovo dostojanstvo, za mir i

pravdu u drutvenom ivotu, mogu, s pravom upozoravajui na djelovanje Caritasa, u svojim socijalnim porukama egzemplarno ponuditi
mogunost drukijeg oblikovanja meuljudskih odnosa. Poruka o potrebi pravednije podjele zemaljskih dobara bit e vjerodostojnija ako
se temelji na ivljenom karitasu unutar Crkve i ire.
CARITAS FIGHTING POVERTY: CHALLENGES AND POSSIBILITIES
Summary
The latest financial crisis has hit many countries, including developed countries. Bosnia and Herzegovina emerged from the communist era in the early 90s as a
very poor society, and then experienced enormous destruction and suffering. In addition, it has been exposed in the last fifteen years to the negative effects of unbridled
capitalism. As a result, this country has been exceptionally vulnerable to the tectonic
dislocation of the world economy. The Church cannot be indifferent to the march of
poverty, which engulfs more people and families every day. The care of the whole human being is part of its duty of evangelization. Therefore the Church understands its
obligation not only to highlight social injustice and the structures that create social
injustice, but also to bring practical assistance to those who are at risk. The history
of the Church is marked by this care and by significant acts of charity carried out by
its members as individuals or by the Church as a whole. In the last twenty years, since
the fall of communism and the break-up of ex-Yugoslavia, the Church has established
or relaunched diocesan Caritas operations, and through Caritas it has started to address the severe practical challenges faced by people at risk. During the war and in
the immediate post-war period Caritas main goal was to deliver emergency aid, but
gradually it began to focus on reconstruction and rehabilitation and later on delivering long-term programs. Thanks to the solidarity of the Church around the world, it
has been possible to undertake major and diverse projects. In this article we offer a
brief survey of the work of Caritas in the past and, in rather more detail, the work that
Caritas is doing today. The diversity of Caritas programs shows the effort which the
makes to address the practical needs of human beings in a serious way.
Key words: Church, Caritas, Bosnia and Herzegovina, poverty, love, justice,
social teaching.
Translation: Darko Tomaevi and Kevin Sullivan
297
298
UDK: 311.21 : 364.662 (497.6)

64.011.4 (467.6)
Pregledni rad
Primljeno: prosinac 2010.
Edin ABANOVI
Ekonomski fakultet u Sarajevu

Trg Osloboenja Alija Izetbegovi 1, BiH 71000 Sarajevo
edin.sabanovic@efsa.unsa.ba
STVARNOST I RAZMJERI SIROMATVA U BOSNI I HERCEGOVINI

STATISTIKI POKAZATELJI
Bogatstvo ili siromatvo ovise vie o tome koliko se troi nego li koliko
se zarauje. (Portugalska poslovica).
Saetak
Siromatvo se u dravama Europske unije mjeri na osnovi statistikih anketa

baziranih na uzorku kuanstava koje imaju za cilj prikupljati podatke o prihodima ili
potronji kuanstava i o ostalim relevantnim varijablama kuanstava i njihovih lanova. U Bosni i Hercegovini se siromatvo analiziralo na bazi potronje kuanstava i u nepravilnim vremenskim razmacima prilagoavajui se dinamici provoenja navedenih
anketa, koja je ovisila o financijskim mogunostima statistikih institucija. Prve analize siromatva bile su izvrene na bazi Ankete o mjerenju ivotnog standarda (LSMS)
iz 2001. i 2004. godine, i to prema metodologiji Svjetske banke. Uvoenjem Ankete o
potronji kuanstava u 2004. godini prihvaena je europska metodologija analiziranja
siromatva koja je primijenjena ponovo u istoj anketi iz 2007. godine i koja je postala
standard praenja ovog fenomena. Poevi od 2003. godine, europske zemlje su zasnovale analizu siromatva i socijalne ukljuenosti na Anketi o prihodima i ivotnom
standardu (EU-SILC). Procjenjujui da se u Bosni i Hercegovini jo nisu stekli uvjeti za
provoenje te ankete, a elei slijediti europske regulative i preporuke, statistike su
institucije napravile kompromisno rjeenje dizajnirajui Proirenu anketu o potronji
kuanstava, koja sadrava dva dodatna modula posveena analizi socijalne kohezije i
ivotnog standarda. Ta e se anketa provesti u Bosni i Hercegovini u 2011. godini i bit
e most k implementaciji ankete EU-SILC-a u skoroj budunosti.
Prema anketi LSMS-a u Bosni i Hercegovini je u 2001. godini bilo 19,5% siromanih, a u 2004. godini taj postotak je iznosio 17,8%. Na osnovi Ankete o potronji
kuanstava u Bosni i Hercegovini siromanih je bilo 18,3% u 2004. godini i 18,2% u
2007. godini.
Kljune rijei: Anketa o potronji kuanstava, siromatvo, linija siromatva.
299

Uvod
300
Siromatvo je imanentno ljudskom rodu i postoji od kada

postoje ljudi. Tokom ljudske evolucije na siromatvo se razliito
gledalo i prema njemu odnosilo, ali ono, na alost, nije iskorijenjeno.
Siromatvo se najjednostavnije definira kao nedostatak prihoda za
nabavku minimalne koarice proizvoda i usluga potrebnih za odrivu
egzistenciju. Kasnije se u mjerenje siromatva uveo i koncept potronje
koji se smatralo prikladnijim za zemlje u tranziciji u kojima je lake i
pouzdanije mjeriti potronju nego prihode. Na taj nain siromanijim
su se smatrali oni koji manje troe.
Kako su se s vremenom stjecala nova znanja o siromatvu,
to se definicija ovog fenomena mijenjala dobivajui nove dimenzije
i obuhvaajui nove sadraje. Iako od svojeg postanka prije vie od
stotinu godina do danas, klasina definicija siromatva, koja mjeri
siromatvo preko materijalne deprivacije (a ona se mjeri visinom
prihoda ili potronje), nikada nije naputena, ona je ipak krajem
devedesetih godina prolog vijeka obogaena konceptom socijalne
iskljuenosti. Iako mnogi autori imaju razliite stavove prema tom
konceptu, u jednom su suglasni: socijalna iskljuenost je eufemizam
za siromatvo. Taj je fenomen doivio posebnu popularizaciju kada
ga je u svoje strateke dokumente uvela Europska komisija ime ga je
ne samo uinila standardnim shvaanjem borbe protiv siromatva na
podruju zemalja lanica nego je proirila svoje istraivake pristupe
i na meunarodni plan. Uvoenjem koncepta socijalne iskljuenosti
potvrdila se multidimenzionalnost siromatva koja je posebno
zaivjela u suvremeno doba obuhvaajui, uz nedostatak sredstava za
osnovnu egzistenciju, pojmove kao to su slabo zdravlje i podlonost
raznim bolestima, loe ili nikakvo obrazovanje, neadekvatne stambene
uvjete, nesigurnu ivotnu sredinu, iskljuenost iz procesa odluivanja,
socijalnu diskriminaciju i izolaciju.
Bazirajui se na osnovnim teorijskim pristupima u mjerenju
siromatva u svijetu i principima dobre prakse, u ovom radu emo
se fokusirati na metode koritene u Bosni i Hercegovini, prezentirati
statistika istraivanja u ovoj oblasti provedena u posljednjih
deset godina i njihove osnovne rezultate. Prikazat e se evolucija
u metodologiji monitoringa siromatva u Bosni i Hercegovini
od uvoenja metode apsolutnog siromatva Svjetske banke do
prihvaanja EUROSTAT-ove metodologije relativnog siromatva
Edin ABANOVI, Stvarnost i razmjeri siromatva u Bosni i Hercegovini

statistiki pokazatelji, 297-316
i nastojanja za implementaciju Ankete o prihodima i ivotnom

standardu (EU-SILC). Prezentacijom rezultata analize siromatva
i ivotnog standarda, kreirat e se osnovni profil siromanog
stanovnitva u Bosni i Hercegovini i prikazati njegova distribucija
prema osnovnim demografskim i socioekonomskim obiljejima.
Takoer e biti prikazani osnovni pokazatelji promjene ekonomske
situacije u dravi od posljednje analize siromatva u 2007. godini
do danas, s ciljem ilustracije kratkoronih trendova koji mogu
pokazati stanje siromatva u Bosni i Hercegovini danas. U zakljunim
razmatranjima napravit e se kritiki rezime dosadanje prakse u
analizi siromatva u Bosni i Hercegovini i dati preporuke za budui rad
u cilju bolje harmonizacije s europskim regulativama i standardima.
1. Statistiki pristup definiranju siromatva u Bosni i
Hercegovini
Definicija siromatva ovisi o koritenoj metodologiji njegova

izraunavanja. U praksi statistikih institucija u Bosni i Hercegovini
koriste se dvije metodologije:
1. metodologija Svjetske banke koja koristi kriterije
apsolutnog siromatva i
2. metodologija EUROSTAT-a koja se bazira na pojmu relativnog siromatva.
Prema metodi Svjetske banke siromatvo se definira kao apsolutno siromatvo i izraunava na osnovi tzv. apsolutne linije siromatva. U okviru te metodologije razlikuju se dvije linije siromatva:
ekstremna linija siromatva (ELS) i generalna linija siromatva (GLS).1
Da bi se te linije utvrdile, najprije se odreuju potrebne minimalne
kalorijske vrijednosti prehrane, a preko njih se utvruju izdaci za potronju. Nakon to se definira minimalni potrebni unos kalorija, potroene koliine svakog proizvoda pretvaraju se u unos kalorija za svaki
proizvod iz izabranog potroakog paketa ili koarice kao reprezentanta izdataka za prehranu. Vodei rauna o kalorinom sastavu hrane
koja se koristi u naem podneblju, metodologija Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu postavila je potreban unos kalorija po pojedincu na
2100 kcal dnevno. Na osnovi toga se izraunava koliko kalorija osigu1
Detaljnije o tim linijama siromatva vidi, Martin RAVALLION (1994.), Poverty

Comparisons, Chur Switzerland, Harwood Academic Press i Bosnia and Herzegovina Poverty Assessment (In Two Volumes) Volume II: Data on Poverty, Report No. 25343-BIH, Poverty Reduction and Economic Management Unit, Europe and Central Asia Region, World Bank, 2003.
301

rava izabrani potroaki paket i definira proporcija svakog pojedinog
proizvoda u paketu, potrebnog da bi se dosegao minimum od 2100
kcal dnevno. Potroaki paket se prema toj metodologiji sastoji od 66
prehrambenih proizvoda i njegova monetarna vrijednost, bazirana na
nunom unosu kalorija, za Bosnu i Hercegovinu u 2007. godini iznosila je 1.005,68 KM godinje.2 U toj godini u Bosni i Hercegovini prema
toj liniji siromatva nije bilo ekstremno siromanih (nije bilo gladnih).
Iz linije ekstremnog siromatva izraunava se tzv. generalna linija siromatva. Da bi se ona izraunala, mora se pretpostaviti da hrana nije
jedina osnovna ljudska potreba, to znai da kuanstva moraju jedan
dio izdataka odvojiti i za neprehrambene proizvode i usluge kojima
zadovoljavaju ostale ivotne potrebe. Metoda koja se koristi kako bi se
procijenilo koliko se odvaja za neprehrambene potrebe zove se metoda gornje granice. Ona podrazumijeva identifikaciju reprezentativne
grupe kuanstava ija su izdvajanja za hranu jednaka ekstremnoj liniji
siromatva, tj. koja troe barem onoliko koliko je potrebno za opstanak i preivljavanje tako da se njihova izdvajanja mogu uzeti kao reprezentativna u smislu odvajanja ukupne potronje na prehrambeni i
neprehrambeni dio. Na taj nain bi njihov ukupan nivo potronje predstavljao generalnu (ukupnu) liniju siromatva.
Oigledno je da se potronja na hranu smanjuje kako ukupna
potronja raste (u skladu s poznatim Engelovim zakonom). Kada bi
se sva kuanstva poredala prema veliini ukupne potronje, od onih
koja troe najmanje do onih koja troe najvie, i tako ureeni niz podijelio u deset jednakih dijelova, tzv. decila, tako da u svakom dijelu
ima isti broj kuanstava, onda bi kuanstva u prvom takvu dijelu (prvom decilu) imala najvei udio izdataka za hranu, dok bi kuanstva iz
posljednjeg decila imala najmanji udio tih izdataka. Po metodi izrauna generalne linije siromatva reprezentativnu grupu kuanstava
ine ona kuanstva iz drugog i treeg decila potronje i na osnovi njihove potronje izraunata je reprezentativna prehrambena koarica
bazirana na minimalnom unosu kalorija i ekstremna linija siromatva. Za kuanstva ija je potronja na hranu 5% od ekstremne linije siromatva na osnovi minimalne potrebne kalorine vrijednosti
prehrane, prosjeni udio hrane u 2007. godini u Bosni i Hercegovini
bio je 35,19%.3 Na osnovi tog podatka izraunala se generalna linija
2
302
Anketa o potronji domainstava u BiH 2007 - Siromatvo i uslovi ivota, Agencija za statistiku BiH, 2008., 15-17
Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007 - Siromatvo i
uslovi ivota, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2007., 20.

siromatva (GPL) na sljedei nain:

GPL = ELS/0,3519 = 1.005,68/0,3519 = 2.857,31 KM
Svaki pojedinac u BiH koji je imao ukupnu potronju (za hranu
i za neprehrambene potrebe) manju od 2.857,31 KM godinje smatran
je siromanim. Na osnovi tog praga u BiH je u 2007. godini bilo 18,6%
siromanog stanovnitva.4
Prema metodologiji EUROSTAT-a, kao vodee europske statistike institucije zaduene za harmoniziranje statistike u Europi, siromatvo se definira u relativnom smislu i zasniva se na izraunu tzv. relativne linije siromatva. Ona je postavljena na iznos od 60% medijana
prihoda ili potronje5 po lanu kuanstva, s tim da se veliina kuanstva prilagoava prema skali OECD-a i preraunava na broj odraslih
osoba.
Definicija siromatva je prihvaena na nivou Europske unije
kao radna definicija 1984. godine prema odluci Vijea Europe i glasi:
Siromana su lica, porodice i grupe lica iji su resursi (materijalni,
kulturni i drutveni) ogranieni u tolikoj mjeri da ih iskljuuju iz onog
minimuma koji se trai za ivot u zemlji lanici u kojoj ive. Siromatvo je, prema tome, definirano u relativnom smislu i ovisi o distribuciji prihoda ili izdataka za potronju unutar stanovnitva. Na taj e
nain u svakoj, pa i u najbogatijoj zemlji, uvijek postojati odreen broj
siromanih stanovnika jer se usporedba vri unutar jedne zemlje i
prema njezinu nivou blagostanja. Siromatvo podrazumijeva ne samo
nedostatak nunih dobara i usluga nego i nepovoljan status u kojem
se nalaze neka kuanstva kada se usporede s drugim: siromani su oni
koji posjeduju manje.
Radi razumijevanja strunih termina, pokuat emo jednostavnijim rjenikom pojasniti primjenu mjerenja siromatva metodologijom EUROSTAT-a.
Kada se sva kuanstva iz ankete o potronji kuanstava u BiH
(ili neke sline ankete koja za cilj ima procjenu potronje kuanstava)
poredaju prema iznosu njihove potronje po lanu u rastuem nizu,
od onih koja troe najmanje do onih koja troe najvie, medijan je onaj
iznos potronje po lanu kuanstva koji tako ureeni niz kuanstava
4
5
Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007., 22.

U razvijenim zemljama koristi se distribucija prihoda u odreivanju relativne
linije siromatva, dok se za zemlje u tranziciji, kakva je Bosna i Hercegovina, za
tu svrhu preporuuje distribucija potronje. Razlog za to je to zemlje u tranziciji esto nemaju pouzdane podatke o prihodima kuanstava i to je potronja
manje varijabilna kategorija u odnosu na prihode.
303

dijeli na dva jednaka dijela. U prvoj polovini se nalaze ona kuanstva u
BiH ija je potronja po lanu jednaka ili manja medijanu potronje po
lanu, dok se u drugom dijelu niza nalazi jednak broj kuanstava ija je
potronja po lanu vea ili jednaka medijanu potronje. (Grafikon 1.)
Grafikon 1. Znaenje medijana
Kuanstva s najmanjom
potronjom po lanu
Me = 642,86 KM
Kuanstva s najveom
potronjom po lanu
____________________________________________________________
50% kuanstava
50% kuanstava
Europska metodologija zahtijeva koritenje tzv. modificirane

skale ekvivalentnosti OECD-a. Po toj skali se odrasla osoba definira
kao ona koja ima 14 ili vie godina, dok se osobe ispod 14 godina starosti smatraju djecom. To implicira da se u analizi siromatva ne koristi stvarna veliina kuanstva nego tzv. prilagoena veliina kuanstva.
Prilagoavanje ili preraunavanje stvarne veliine kuanstava na veliinu mjerenu brojem odraslih lanova vri se tako to se prvoj odrasloj
osobi u kuanstvu dodjeljuje koeficijent 1, svakoj sljedeoj odrasloj
osobi koeficijent 0,5 i djeci 0,3. Primjerice ako kuanstvo ima 4 lana
kojih je starost: 40, 38, 16 i 12 godina, onda je prilagoena veliina tog
kuanstva: 1 + 0,5 + 0,5 + 0,3 = 2,3 lana. Ako uzmemo iznos od 1.200
KM kao mjesenu potronju tog kuanstva, onda bi potronja po lanu
(s prilagoenom veliinom kuanstva) za to kuanstvo bila: 1200/2,3
= 521,74 KM, a ne 1.200/4 = 300 KM. Dakle, prema liniji siromatva iz
2007. godine,6 to kuanstvo nije siromano, a kad bi se uzimao kriterij
per capita potronje, tj. bez prilagoavanja veliine kuanstva (1200/4
= 300 KM), ono bi bilo siromano. Skala OECD-a uzima u obzir ekonomiju opsega jer, npr., trokovi grijanja stana odreene povrine isti su
bez obzira ivi li u njemu 1 ili 5 osoba i sl.
Na taj su nain nivoi izdataka za potronju svakog kuanstva
izjednaeni tako da uzimaju u obzir razlike u potrebama kuanstava
i ekonomije opsega koje se javljaju u kuanstvima razliite veliine
i strukture. Iznos izdataka za potronju potreban da bi se postigao
304
385,71 KM mjeseno po lanu kuanstva s prilagoavanjem veliine kuanstva

na broj odraslih lanova.

odreeni nivo blagostanja varira prema strukturi kuanstva. Tek

kada se definira referentni tip kuanstva (tj. odraslo samako kuanstvo), mogue je definirati ekvivalentan koeficijent koji daje iznos
potreban kuanstvu s razliitim karakteristikama, da ima isti ivotni standard. To omoguuje da se direktno usporedi nivo izdataka za
potronju i da se dobije ravnomjerna distribucija izdataka za potronju. Veliina siromatva rauna se na osnovi broja kuanstava (i
njihovih lanova) koja pokazuju izdatke za potronju koji su ispod
standardnog praga.
U 2007. godini medijan potronje po lanu kuanstva u Bosni
i Hercegovini iznosio je 642,86 KM mjeseno, a 60% od tog iznosa je
385,71 KM.7 Dakle, relativna linija siromatva bila je 385,71 KM i svaki
pojedinac koji je mjeseno troio manje od tog iznosa, bio je siromaan. Ta vrijednost predstavlja relativnu liniju siromatva (ili standardnu liniju siromatva) za jednolano odraslo kuanstvo koja se koristi za raunanje stope siromatva za entitete i za dravu kao cjelinu.
Relativna linija siromatva je izraunata na bazi podataka Ankete o
potronji kuanstava iz 2007. godine koji su prikupljeni iz uzorka od
7.468 kuanstava, sluajno odabranih tako da predstavljaju stanovnitvo Bosne i Hercegovine.
Ne treba zaboraviti injenicu da, iz vie razloga, ovaj tip ankete
ima ogranienu vrijednost u analizi siromatva. Anketa se odnosi na
pojedince koji ive u Bosni i Hercegovini, ali ne ukljuuje osobe koja
ive u kolektivnim institucijama (izbjeglikim centrima, domovima za
starije osobe, popravnim domovima, itd.).
Uz to, iskljuuju se beskunici jer je uzorak raen na osnovi
okvira nastanjenih stambenih jedinica. Prema tome, Anketa ne moe
dati informacije o uvjetima ivota u ekstremno loim situacijama. Bez
obzira na to, Anketa ostaje glavni izvor informacija za procjene siromatva u Bosni i Hercegovini, ona daje reprezentativne podatke o kuanstvima i njihovim lanovima i mora se koristiti kao referentna za
bilo koju vremensku analizu te pojave.
Radi prezentacije osnovnog profila siromanih u Bosni i Hercegovini, u narednim poglavljima panju emo usmjeriti samo na rezultate analize siromatva prema metodologiji EUROSTAT-a.
7
Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007 - finalni rezultati,

Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2007., 52. (Autorove kalkulacije za
potrebe citirane publikacije)
305

2. Osnovni statistiki pokazatelji siromatva u Bosni i
Hercegovini
U 2007. godini, 193.692 kuanstva (18,4% od ukupnog broja
kuanstava) ili 627.903 stanovnika u Bosni i Hercegovini (18,2% od
ukupnog broja stanovnika) ive u relativnom siromatvu. Taj podatak
je rezultat razliitih uvjeta ivota u tri geografska podruja (entiteti i
distrikt) u zemlji. Od 100 siromanih kuanstava 55,4% ih ivi u Federaciji BiH gdje skoro svako esto kuanstvo ivi u oskudici, dok je u
Republici Srpskoj siromano skoro svako peto, a u Brko distriktu BiH
skoro svako etvrto kuanstvo. (Tablica 1. i Grafikon 2.)
Grafikon 2. Siromana domainstva i ukupna domainstva po geografskom

podruju, 2007. god.
(struktura u procentima)
Izvor: Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007 - finalni rezultati,

Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2007., 53. (Autorove kalkulacije za potrebe
citirane publikacije)
Tablica 1. Glavni pokazatelji siromatva u BiH prema geografskom podruju
Jedinice posmatranja
Siromana domainstva
Ukopno - domainstva
Siromano stanovnitvo
Ukupno - stanovnitvo
Stopa siromatva
Siromana domainstva
Jaz siromatva
Domainstva
Struktura
Siromana domainstva
Ukupno - domainstva
Ukupno - stanovnitvo
306
FBiH
RS
Brko distrikt
BiH
107312
657984
375594
2213783
81217
374715
234970
1166173
5163
21914
17339
67200
193692
1054613
627903
3447156
25,2
27,5
26,2
26,2
16,3
17,0
55,4
62,4
59,8
64,2
21,7
20,1
41,9
35,5
37,4
33,8
23,6
25,8
2,7
2,1
2,8
1,9
18,4
18,2
100,0
100,0
100,0
100,0
Izvor: Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007- finalni rezultati, Agencija za statistiku
Bosne i Hercegovine, 2007., 53. (Autorove kalkulacije za potrebe citirane publikacije)

Postoje izvjesne razlike u prosjenoj veliini siromanih i nesiromanih kuanstava po geografskim podrujima. Te razlike nisu statistiki bitne u Federaciji BiH (3,5 lanova za siromana i 3,3 lana za
nesiromana) i Brko distriktu BiH (3,7 lana za siromana i 3,4 lana
za nesiromana). Jedina statistiki bitna razlika u prosjenoj veliini
kuanstava je u Republici Srpskoj: siromana kuanstva su u prosjeku
manja (2,9 lanova) od nesiromanih kuanstava (3,2 lana).
Broj i postotak siromanih bitni su pokazatelji, ali su to ipak
jednodimenzionalni podaci koji ne govore dovoljno o uvjetima ivota,
tj. koliko je to siromatvo duboko. Ta se informacija dobiva iz indikatora jaza siromatva koji mjeri, u prosjeku, koliko su izdaci za potronju
siromanih kuanstava udaljeni od linije siromatva. (Tablica 1.) Prema indeksu jaza siromatva u Republici Srpskoj i Brko distriktu BiH
ne samo da je vei postotak siromanih kuanstava nego se ta kuanstva nalaze u jo loijoj situaciji.
U sva tri geografska podruja relativno siromatvo je izraenije
u neurbanim naseljima. (Grafikon 3.) Razlike u stopi siromatva izmeu kuanstava u urbanim i neurbanim naseljima su statistiki vane
u svim geografskim podrujima, osim u Brko distriktu BiH. U 2007.
godini, stopa siromatva u neurbanim naseljima na nivou drave bila
je 23,7%, nasuprot 10,8% u urbanim podrujima.
Grafikon 3. Relativno siromatvo domainstava po tipu naselja i geografskom
podruju, 2007. god.
(vrijednosti u procentima)
Izvor: Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007- finalni rezultati,

Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2007., 54. (Autorove kalkulacije za potrebe
citirane publikacije)
307

3. Karakteristike siromanih kuanstava
Radi dobivanja bolje slike o siromatvu, respektirajui veliinu
uzorka, detaljna analiza stopa siromatva (po tipu kuanstva, starosti
i aktivnosti nosioca kuanstva) uraena je samo na nivou Bosne i Hercegovine. (Tablica 2.)
Tablica 2. Glavni pokazatelji siromatva u BiH prema veliini i tipu domainstava
Karakteristika domainstava
Veliina domainstava
1 lan
2 lana
3 lana
4 lana
5 i vie lanova
Ukupno
Tip domainstava
Samaka < 65 godina
Samaka >= 65 godina
Brani par bez djece < 65 godina
Brani par bez djece >= 65 godina
Brani par sa jednim djetetom
Brani par sa dvoje djece
Brani par sa troje i vie djece
Samohrani roditelji
Samohrani roditelji + drugi srodnici
Brani par sa djecom + drugi srodnici
Brani par sa djecom + roditelji
Ostalo
Ukupno
Broj domainstava
Procenat siromanih
domainstava
38491
44996
28762
35390
46053
193692
24,7
18,8
14,9
14,2
21,1
18,4
11348
27142
9159
23460
19952
27618
15495
13435
8266
15048
8959
13810
193692
20,2
27,2
12,0
23,6
13,9
13,3
21,4
17,9
20,5
18,5
19,1
24,5
18,4
Izvor: Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007 - finalni rezultati, Agencija za statistiku
308
Gledano s aspekta veliine kuanstava, relativno siromatvo

je najvie koncentrirano unutar jednolanih i kuanstava koja imaju
pet ili vie lanova (stope siromatva 24,7% i 21,1% respektivno), dok
promatrano prema tipu kuanstva, primjeujemo da su najsiromanija kuanstva sa starijim osobama, ona s troje ili vie djece i ostali
tipovi kuanstava. U 2007. godini, najvea stopa siromatva bila je kod
samakih kuanstava gdje je osoba stara 65 godina ili vie (27,2%),
zatim kod ostalih tipova kuanstava (24,5%) i kod branih parova s
troje ili vie djece (21,4%).
Prisutnost starijih osoba (65 godina i vie) u kuanstvima poveava stopu siromatva. Stopa siromatva jednolanih kuanstava
gdje je osoba stara 65 godina ili vie, kako je ve reeno, iznosi 27,2%,
dok je kod branih parova bez djece, gdje je nosilac starosti 65 godina
ili vie, ta stopa bila 23,6%.

Nasuprot tome, najmanje stope siromatva su kod branih parova bez djece gdje je nosilac kuanstva mlai od 65 godina (12,0%) i
kod branih parova s dvoje djece (13,3%), odnosno branih parova s
jednim djetetom (13,9%).
Grafikon 4. Veliina
siromatva po spolu
nosioca domainstva,
2007. god.
Izvor: Anketa o potronji domainstava u Bosni i Hercegovini 2007 - finalni rezultati, Agencija za
statistiku Bosne i Hercegovine, 2007., 55. (Autorove kalkulacije za potrebe citirane publikacije)
Spol nosioca kuanstva ima izvjestan utjecaj na relativno siromatvo. (Grafikon 4.) Na nivou Bosne i Hercegovine stopa siromatva
kuanstava s nosiocem enskog spola je 22,4%, nasuprot 17,3% kod
kuanstava gdje je nosilac mukarac. Razlika je najizraenija u Republici Srpskoj gdje su te stope 28,6%, odnosno 19,8%, dok su u ostalim
geografskim podrujima te razlike manje izraene.
Na nivou Bosne i Hercegovine, siromatvo je usko povezano sa
starou nosioca kuanstva: stopa siromatva je skoro dva puta vea
ako je nosilac kuanstva starosti 65 godina ili vie (25,3%), nasuprot
14,2% kod kuanstava gdje je nosilac mlai od 36 godina. (Grafikon 5.)
Grafikon 5. Veliina
siromatva po starosnoj dobi nosioca
domainstva, 2007.
god.
309

4. Obrazovanje, zaposlenost i siromatvo
Nizak nivo obrazovanja dovodi do poveanja rizika od siromatva. (Grafikon 6.) Od ukupnog broja kuanstava iji nosilac nema nikakvu kolsku spremu, 38,6% ih je siromano. Stopa siromatva je takoer
jako visoka i kod kuanstava iji nosilac ima zavrenu osnovnu kolu
(26,5%) i poinje bitno opadati tek kod kuanstava iji nosilac ima zavrenu srednju kolu (12,5%) i fakultetsko obrazovanje (2,7%).
Grafikon 3. Relativno siromatvo

domainstava po tipu
naselja i geografskom
podruju, 2007. god.
Na kraju, siromatvo je jako povezano i sa statusom u zaposlenju nosioca kuanstva. (Tablica 3.) Postotak siromanih kuanstava je
najmanji ako je nosilac zaposlen (12,9%). Stopa siromatva dostie
23,4% ako je nosilac kuanstva nezaposlen ili trai prvo zaposlenje,
odnosno 25,5% ako je nosilac domaica. Unutar kuanstava s penzioniranim nosiocem ima 19,5% siromanih ili 62.724 kuanstva u dravi, dok je najvea stopa siromatva unutar kuanstava iji je nosilac
nesposoban za rad i iznosi ak 44,4%.
Tablica 3. Siromatvo prema statusu u zaposlenju nosioca domainstva
Status u zaposlenju
Zaposlen
Nezaposlen ili trai prvo zaposlenje
Domaica
Nesposoban za rad
Penzioner
Ostalo
Ukupno
310
Broj domainstava
61457
25634
25727
16290
62724
:
193692
Procenat siromanih
domainstava
12,9
23,4
25,5
44,4
19,5
:
18,4

5. Kuanstva na granici siromatva i slabo siromana kuanstva - konvencionalni karakter relativne linije siromatva
Broj odnosno stopa siromanih kuanstava zavisi od toga gdje
je linija siromatva postavljena. Njezino postavljanje na 60% od medijana potronje po odraslom lanu kuanstva je konvencionalno. Ono
predstavlja prag vrijednosti koji dijeli stanovnitvo na siromano i nesiromano i ne omoguava potpunu analizu te pojave u svoj njezinoj
razliitosti. Iz tog su razloga kreirana i analizirana jo dva praga siromatva: 50% i 70% od medijana prilagoene potronje.
U tom je sluaju mogue identificirati etiri kategorije kuanstava: definitivno siromana kuanstva (s potronjom ispod 50% medijana prilagoene potronje), siromana kuanstva (potronja izmeu
50% i 60% medijana), kuanstva na granici siromatva (s potronjom
izmeu 60% i 70% medijana) i kuanstva koja definitivno nisu siromana s viim iznosima potronje. (Tablica 4. i Grafikon 7.)
Tablica 4. Stope siromatva prema razliitim linijama siromatva i geografskom podruju
Stopa siromatva
50% medijane izdataka (321,4290 KM)
Definitivno siromana (ispod 50% medijane)

Slabo siromana (izmeu 50% i 60% medijane)
Na granici siromatva (izmeu 60% i 70%
medijane)
Definitivno nisu siromana (iznad 70% medijane)
Omjer S80/S20
FBiH
RS
9,9
16,3
23,8
13,9
21,7
31,2
16,5 11,5
23,6 18,4
30,2 26,6
7,5
76,2
9,5
68,8
6,6 8,2
69,8 73,4
9,9
6,4
5,2
13,9
7,8
5,1
Brko
distrikt
BiH
16,5 11,5
7,1 6,9
4,4
5,3
Grafikon 7.
Siromana i
nesiromana
domainstva prema
tri razliite linije
siromatva
311

U 2007. godini skoro 121.000 kuanstava je definitivno siromana, s primjetnim teritorijalnim razlikama. Naime, relativno promatrano, definitivno siromanih kuanstava ima najvie u Brko distriktu BiH (16,5%), zatim u Republici Srpskoj (13,9%), a najmanje u
Federaciji BiH (9,9%). Istodobno, kuanstava koja definitivno nisu siromana ima relativno najvie u Federaciji BiH (76,2%), dok ih u distriktu Brko BiH ima 69,8% i u Republici Srpskoj 68,8%.
Oko 86.660 kuanstava u Bosni i Hercegovini na granici su siromatva jer je njihova potronja samo 64,29 KM iznad granice od 60%
medijana prilagoene potronje.
Takoer je interesantno vidjeti relativnu poziciju donje grupe
kuanstava u odnosu na gornju grupu. To se moe ilustrirati omjerom
S80/S20. Za svako geografsko podruje taj omjer usporeuje ukupnu
prilagoenu potronju gornjeg kvintila kuanstava (20% kuanstava
s najveom prilagoenom potronjom) s potronjom donjeg kvintila kuanstava (20% kuanstava s najmanjom prilagoenom potronjom). Prosjek za Bosnu i Hercegovinu je 5,3, to pokazuje da kuanstva iz najbogatijeg kvintila imaju 5,3 puta veu potronju od onih iz
najsiromanijeg kvintila. Taj omjer je odgovarajui samo za promjene
u gornjem i donjem kvintilu kuanstava.
6. Neki pokazatelji promjene ekonomske situacije u Bosni
i Hercegovini od 2007. godine do danas
Kako se u Bosni i Hercegovini jo nisu stekli uvjeti za godinje

provoenje ankete o potronji kuanstava, to nije mogue siromatvo analizirati svake godine. Iz tog razloga emo u ovom dijelu navesti nekoliko osnovnih socio-ekonomskih indikatora koji e ilustrirati
promjene ekonomske i socijalne situacije u dravi od 2007. godine do
danas. (Tablice 5., 6. i 7.)
Tablica 5. Pokazatelji registrirane (ne)zaposlenosti u Bosni i Hercegovini
Period
Avgust 2007
Avgust 2008
Avgust 2009
Avgust 2010
312
Registrirana
nezaposlenost (kraj
perioda)
521720
484 783
500 683
517 565
Stopa registrirane
nezaposlenosti (%)
43,5
40,8
42,1
43,4
Broj
zaposlenih
676087
704788
687817
675994
Izvor: Zaposleni po djelatnostima, saoptenja Agencije za statistiku BiH, broj 6/I, 8/II, 8//III i 8/IV.

Svjetska ekonomska kriza imala je velik negativan utjecaj na

bosanskohercegovaku ekonomiju tako da je u ovom razdoblju dolo
do poveanja nezaposlenosti i pada zaposlenosti, na to upuuju navedeni indikatori. S jedne strane broj registriranih nezaposlenih osoba
ponovo je premaio pola milijuna dok je, s druge strane, broj zaposlenih opao za vie od 4% u posljednje dvije godine.
Tablica 6. Pokazatelji (ne)zaposlenosti u Bosni i Hercegovini prema ILO metodologiji
Godina
2007
2008
2009
2010
Stopa nezaposlenosti
29,0
23,4
24,1
27,2
Stopa zaposlenosti
31,2
33,6
33,1
32,5
Izvor: Ankete o radnoj snazi u BiH 2007-2010, Agencija za statistiku BiH.
Stopa
aktivnosti
43,9
43,9
43,6
44,6
Ista su kretanja uoljiva i u indikatorima dobivenim po metodologiji Meunarodne organizacije rada (ILO) prikazanim u tablici
6. Vidljivo je da na svakih 100 osoba koje spadaju u kategoriju radne
snage (zaposleni + nezaposleni), njih preko 27 su nezaposlene osobe
to je jedna od najveih stopa nezaposlenosti u regiji i skoro tri puta
premauje europski prosjek.8
Tablica 7. Kretanje BDP po stanovniku
Godina
2007
2008
2009
BDP per capita u

tekuim cijenama
5664
6430
6244
Izvor: Bosna i Hercegovina u brojevima, Agencija za statistiku BiH, 2010., 23.
Bruto-domai proizvod je od 2007. do 2009. godine porastao

za vie od 10%, meutim uoljiv je njegov pad od preko 3% u 2009.
u odnosu na prethodnu godinu. Kada se tome doda i injenica da je
opi nivo cijena u Bosni i Hercegovini u rujnu 2010. godine u odnosu
na prosjek 2007. godine porastao za 8,80%, onda u sjeni ostaje porast
neto-plaa od 24%, posebno kada se zna da se prosjene plae izraunavaju na bazi podataka o isplaenim plaama za promatrani mjesec,
ime se zanemaruje znatan broj radnika koji su po meunarodnoj metodologiji bili zaposleni, a nisu svoj rad naplatili.
Stopa nezaposlenosti bila je 9,6% u EU-27 u listopadu 2010.
313

Tablica 8. Promjene opteg nivoa cijena i prosjene neto plae
Period
Septembar 2010/ 2007
Avgust 2010/prosjek 2007
Pokazatelj
Inflacija
Promjena prosjene neto
plae
Vrijednost
8,80%
800/645=1,2403
Izvor: Autorove kalkulacije na osnovu statistikih podataka o indeksima potroakih cijena i prosjenih
mjesenih neto plaa u Bosni i Hercegovini.
Svi navedeni pokazatelji jasno upuuju na to da je u posljednje

dvije do tri godine dolo do bitnih pogoranja socio-ekonomske situacije u zemlji. Imajui u vidu relativno visoke i skoro nepromijenjene stope siromatva u posljednjih deset godina, moe se oekivati da
je dolo do dodatnog pada indikatora ivotnog standarda i jo veeg
broja siromanih. To jasno dokazuje da prije nekoliko godina usvojena
Strategija za smanjenje siromatva u Bosni i Hercegovini, iji je glavni
cilj bilo smanjenje stope siromatva za jednu treinu do 2007. godine,
a do 2010. godine povratak na BDP iz 1991. godine i povratak kreditne
sposobnosti zemlje, nije uspjela. Gore navedeni pokazatelji predstavljaju osnovne kriterije (ne)uspjenosti vlasti na svim nivoima u Bosni
i Hercegovini pa time jasno upuuju na oblasti u kojima se od vlasti
konano oekuju radikalne promjene nabolje.
Zakljuak
314
Rezultati velikih statistikih anketa pokazuju da je stopa siromatva u Bosni i Hercegovini relativno visoka, ali da nisu evidentirani
sluajevi ekstremnog siromatva. To ne znai da nema stanovnika koji
se nalaze ispod tzv. linije bijede i koji ne mogu sebi i svojim obiteljima osigurati ni prostu reprodukciju, odnosno minimalne potrebe za
hranom. Kada se govori o ekstremnoj (primarnoj) liniji siromatva, ne
treba zaboraviti injenicu da statistike ankete ne ukljuuju osobe koje
ive u kolektivnim institucijama (izbjeglikim centrima, domovima za
starije osobe, popravnim domovima, itd.) niti beskunike jer je uzorak
raen na osnovi okvira nastanjenih stambenih jedinica. Prema tome,
ovakve ankete ne mogu dati informacije o uvjetima ivota u ekstremno
loim situacijama i njihovi rezultati u tom smislu imaju ogranienu
upotrebu. Meutim, s aspekta analize opeg siromatva (bez obzira je
li ono mjereno po metodi Svjetske banke ili po metodi EUROSTAT-a)
rezultati anketa su reprezentativni i pokazuju da je skoro svaki peti
stanovnik Bosne i Hercegovine u stanju siromatva. Analiziranjem
konvencionalnog karaktera relativne linije siromatva utvreno je da

se znatan broj stanovnika nalazi neposredno iznad linije siromatva i

da ima visok rizik pasti u siromatvo.
Najvei broj siromanih stanovnika (skoro 60%) nalazi se u
Federaciji Bosne i Hercegovine, ali iz razloga to u tom entitetu ivi i
najvei broj stanovnika (preko 64% ukupnog stanovnitva). Relativno
gledano, siromatvo je vee u Republici Srpskoj i Brko distriktu BiH,
a indikator jaza siromatva pokazuje da su siromani u tim dijelovima Bosne i Hercegovine u loijoj situaciji u usporedbi sa stanovnicima
Federacije BiH. Postoji bitna razlika u stopi siromatva stanovnitva u
urbanim i neurbanim podrujima - siromatvo je zastupljenije u neurbanim sredinama.
Ako se promatra veliina i tip kuanstava, uoeno je da su najosjetljivija na siromatvo jednolana i samaka kuanstva gdje je osoba
stara 65 ili vie godina. Uoena je nejednakost u siromatvu izmeu
kuanstava iji su nosioci razliita spola i starosti - vee je siromatvo
unutar kuanstava iji je nosilac enskog spola, odnosno ako je starosti 65 godina ili vie.
Takoer je pokazana visoka korelacija siromatva s obrazovnim nivoom i statusom u zaposlenosti nosioca kuanstva. Stopa siromatva je preko etrnaest puta vea kod kuanstava iji nosilac nema
nikakva obrazovanja u odnosu na kuanstva s nosiocima fakultetskog
nivoa naobrazbe. Suprotno uvrijeenom miljenju, nezaposlenost nije
najvei generator siromatva. Naime, od ukupnog broja siromanih
kuanstava, tek neto vie od 13% su ona iji nosilac nije zaposlen,
dok kuanstva iji je nosilac zaposlen ine skoro 32% te populacije.
Pokazuje se da ipak najvie siromanih ima unutar kuanstava iji su
nosioci penzionirani jer ona ine skoro treinu ukupnog broja siromanih kuanstava.
Iz tih rezultata vie je nego evidentno da se donosioci odluka u
Bosni i Hercegovini konano moraju efikasnim mjerama boriti sa siromatvom kako bi ga umanjili na podnoljivu mjeru (recimo na 10% stanovnitva). Prije donesena strategija borbe protiv siromatva nije dala
proklamirane rezultate, to svjedoi da je bila bazirana na neefikasnim
mjerama redukcije siromatva. Mjere socijalne politike su se takoer
pokazale vrlo neefikasnim jer prema prijanjim autorovim istraivanjima manje od 5% siromanih prima neku vrstu socijalne pomoi,
dok preko 3/4 primalaca socijalne pomoi nisu siromani. Meutim,
intervencijama u redistribuciji socijalnih davanja, i pod uvjetom da su
lako izvodljive, siromatvo se moe smanjiti samo na kratak rok. Du-
315

gorono gledano, taj se cilj ne moe postii bez ostvarenja veeg napretka na polju ekonomije, odnosno bez postizanja odrivog razvoja,
jer bez jake ekonomije nema ni jake socijalne politike u dravi. Izmeu
ostalog, nai podaci pokazuju da taj razvoj treba biti baziran na veem ukljuivanju ena u drutveni ivot, posebno u kontingent radne
snage, daljnjim ulaganjima u obrazovanje, posebno u njegovo prilagoavanje potrebama suvremene trine privrede, ulaganjima u ruralna
podruja, kako u njihovu infrastrukturu, tako i u razvoj poljoprivredne proizvodnje, ulaganjima u podizanje industrijske proizvodnje i slino. Ako se ne uine radikalne promjene u tim podrujima, trendovi
pada ekonomskih i socijalnih pokazatelja, evidentirani u periodu od
posljednje analize siromatva iz 2007. godine do danas, nastavit e se
i imat e za posljedicu poveanje umjesto smanjenje siromatva i socijalne iskljuenosti stanovnitva.
U cilju uspjenijeg kreiranja ekonomskih i socijalnih politika
na svim nivoima administrativnog ustrojstva Bosne i Hercegovine, potrebno je ne samo dalje razvijati i provoditi statistike ankete o potronji, prihodima, zaposlenosti, ivotnom standardu i socijalnoj iskljuenosti stanovnitva nego i unaprijediti koritenje njihovih rezultata u
procesu donoenja odluka. Proirena anketa o potronji kuanstava
u Bosni i Hercegovini u 2011. godini dat e skroman doprinos tim ciljevima, ali prava osnova za uspjeno provoenje politike socijalnog i
ekonomskog razvoja bit e stvorena tek kada se izvri popis stanovnitva u naoj zemlji.
Literatura
316
1. Martin Ravallion, Poverty Comparisons, Chur Switzerland,

Harwood Academic Press, 1994.
2. Bosnia and Herzegovina Poverty Assessment (In Two Volumes)
Volume II: Data on Poverty, Report No. 25343-BIH, Poverty
Reduction and Economic Management Unit, Europe and Central
Asia Region, World Bank, 2003.
3. Anketa o potronji kuanstava u Bosni i Hercegovini 2004 - finalni
rezultati, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2004.
4. Anketa o potronji kuanstava u Bosni i Hercegovini 2004 metodologija, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine,
2004.
5. Anketa o potronji kuanstava u Bosni i Hercegovini 2007 - finalni

rezultati, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2007.

6. Anketa o potronji kuanstava u Bosni i Hercegovini 2007
- siromatvo i uslovi ivota, Agencija za statistiku Bosne i
Hercegovine, 2007.
7. Edin abanovi, Fahrudin Memi, Dino ipa, How to distribute
monetary benefits targeted for alleviation of the effects
of introduction of VAT on the most vulnerable population
categories?, USAID Program of Support to Policy Research,
Analysis and Dialogue Organizations in Bosnia and Herzegovina.
CEPOS-Center for Policy studies, Sarajevo, 2006.
8. Development and results of a 2009 pilot study to extend the
HBS with additional modules to measure poverty, conducted
in Bosnia and Herzegovina, EC EUROSTAT, Directorate E:
Agriculture and Environment Statistics; Statistical Cooperation
Unit E-4: Statistical Cooperation with European and
Mediterranean countries
9. Rachel Smith-Govoni, Results from the Pilot extended
Household Budget Survey in Bosnia and Herzegovina, 2010.,
working paper
10. Edin abanovi, The Extended Household Budget Survey in
Bosnia and Herzegovina - A Bridge to EU-SILC, International
Conference 20th Statistical Days, Radenci, Slovenia, 2010.
REALITY AND PROPORTION OF POVERTY IN BOSNIA

AND HERZEGOVINA STATISTICAL INDICATORS
Summary
Poverty in the European Union member states is measured using data from
statistical surveys of household income or consumption expenditure and other relevant
variables of the household or its members. Poverty analysis in Bosnia and Herzegovina
has been based on household consumption expenditure and has been undertaken in
irregular time periods according to the dynamic of implementation of the above-mentioned surveys. The first poverty analysis was done on the basis of the Living Standard
Measurement Survey (LSMS) in 2001 and 2004 according to the World Bank methodology. With the introduction of the Household Budget Survey in 2004 the European
methodology for poverty analysis was adopted and this was applied again in the same
survey in 2007 and became the standard for monitoring poverty. Since 2003, European countries have based the poverty and social exclusion analysis on the European
Union Statistics on Income and Living Conditions (EU-SILC). Recognizing that there
are no conditions in Bosnia and Herzegovina to implement this survey, but wanting
317

at the same time to follow European regulations and recommendations, statistical institutions in Bosnia and Herzegovina have reached a compromise solution with the
Extended Household Budget Survey, which includes two additional modules dedicated
to the analysis of social cohesion and living standards. This survey will be carried out
in Bosnia and Herzegovina in 2011 and will be the bridge toward the implementation
of EU-SILC in the near future.
According to the LSMS, in Bosnia and Herzegovina in 2001 poor people accounted for 19.5% of the population, and in 2004 the figure was 17.8%. Based on the
Household Budget Survey in Bosnia and Herzegovina poor people accounted for 18.3%
of the population in 2004 and 18.2% in 2007.
Key words: Household Budget Survey, poverty, poverty line.
Translation: Darko Tomaevi and Kevin Sullivan
318
UDK: 27-675
27-549
27-55-282
Pregledni rad
Primljeno: listopad 2010.
Tomo VUKI

Josipa Stadlera 5, BiH 71000 Sarajevo
privat@tel.net.ba
svjetsko vijee Crkava i pitanje euharistije

NA TEMELJU LIMSKOGA DOKUMENTA
Saetak
Limski dokument (BEM) Svjetskoga vijea Crkava (1982.) bavi se sakramentima krtenja, euharistije i ministerija (sluba, sveti red) s ekumenskog motrita. Budui da je zadaa ovoga predavanja predstaviti onaj njegov dio koji se
bavi euharistijom, u prvom dijelu se izlae sadraj o euharistiji na nain kako to
ini dokument Baptism, Eucharist, Ministry. U drugom dijelu je prikazan slubeni
odgovor Katolike crkve (1987.) s obzirom na spomenuti dokument i njegov nauk.
Na samom kraju lanka ukratko je predstavljena Limska liturgija koja je plod ekumenskoga hoda i promiljanja.
BEM je nedvojbeno jedan od vanijih dogaaja u ekumenskom pokretu.
Na podruju euharistijske teologije on moe biti vien, u sadanjem stanju stvari,
kao neka vrsta vrhunca ekumenizma konsenzusa i teolokoga slaganja. No neka
teoloka pitanja, kao i pitanje posljedica BEM-a i njegove konkretne primjene na
crkvenom podruju, i dalje su jednako otvorena. S druge strane, ve je sam BEM
naznaio da postoje i razilaenja koja nisu nadvladana niti se u ovom asu vidi nain njihova rjeenja. To isto ustvrdile su brojne Crkve i crkvene zajednice u svojim
slubenim odgovorima kojih je do 1990. godine bilo ak oko 200. To se vidi takoer
iz reakcije (1987.) ondanjega Tajnitva za promicanje jedinstva krana, a sada
Papinskoga vijea za promicanje jedinstva krana, koja je u sadrajnom smislu
jasno postavljena izmeu ve i jo ne jedinstva, koje zaista postoji kao stvarno
ali nepotpuno. Sve to otvara neka pitanja koja zahtijevaju ozbiljno dodatno prouavanje.
Kljune rijei: Dokument iz Lime (BEM), krtenje, ministerij (sluba, sveti
red), euharistija, gozba Kraljevstva, sjedinjenje krana, elementi crkvenosti, vjera
i ustrojstvo, Svjetsko vijee Crkava, Limska liturgija.
319

Uvod
Ovo izlaganje, kao to je vidljivo ve iz naslova koji su zadali
prireivai ovoga skupa,* posveeno je pitanju euharistije kroz
zanimanje Svjetskoga vijea Crkava za tu temu. Trebalo bi to uraditi
s osloncem na dokument Krtenje, euharistija, ministerij,1 koji je
objavilo Povjerenstvo Vjera i ustrojstvo Svjetskoga vijea Crkava
u Limi 1982. godine. On se pojavio s engleskim naslovom Baptism,
Eucharist, Ministry (franc. Baptm, Eucharistie, Ministre) pa otuda
vrlo est obiaj da se taj tekst naziva Limski dokument ili jednostavno
BEM, to u ovdje ee koristiti.
Iz rasporeda predavanja na ovom znanstvenom simpoziju,
koja se oslanjaju na BEM, jasno je da se ovaj prikaz treba baviti samo
onim dijelom toga dokumenta koji obrauje temu euharistije. Stoga,
na poetku treba podsjetiti, kako iz metodolokih razloga a jo vie
iz teolokih, da se temu ovog izlaganja treba smjestiti u kontekst
dvaju prethodnih predavanja. To su Prikaz Limskoga dokumenta i
Ekumensko vijee Crkava i pitanje krtenja za sjedinjenje krana,
kao i predavanja koje slijedi odmah poslije njega: Ekumensko vijee
Crkava i pitanje slubi - hijerarhije za sjedinjenje krana. S njima ono
ini cjelinu. Dapae, ve iz povrnoga pogleda jasno je da su ta izlaganja
i vremenski i sadrajno poredana tako da u stvari predstavljaju odraz
sadraja spomenutoga dokumenta i loginu teoloku cjelinu.
Ovo izlaganje zamiljeno je u tri cjeline. Nakana je najprije
ukratko predstaviti sadraj o euharistiji koji donosi BEM. Potom
slijedi saet prikaz odgovora Katolike crkve na BEM koji je uslijedio
nekoliko godina kasnije jer je Tajnitvo Povjerenstva Vjera i
ustrojstvo prethodno zamolilo sve Crkve i crkvene zajednice da se o
njemu slubeno izjasne. I na kraju, donesen je hrvatski prijevod teksta
Limske liturgije koja je prvi put slavljena upravo u Limi u povodu
*
320
Ovo je tekst prvoga dijela predavanja, koje je predstavljeno na znanstvenom

simpoziju Doprinosi i granice Ekumenskoga vijea Crkava na putu prema sjedinjenju krana Doprinos Katolike crkve ekumenizmu, odranom na Teologiji u Rijeci (Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu) 6. i 7. oujka
2009., a objavljuje ga se s doputenjem prireivaa spomenutoga simpozija u
Rijeci.
Dokument iz Lime nalazi se na internetskoj stranici Svjetskoga vijea Crkava na
engleskom, njemakom, francuskom i panjolskom jeziku. Usp. www.oikumene.
org. Talijanski prijevod u: Enchiridion Oecumenicum, 1, Bologna, 1986., 13911447.
objavljivanja BEM-a.2

na temelju Limskoga dokumenta, 317-339
1. Euharistija u dokumentu iz Lime
Limski dokument posveen je trostrukoj sakramentalnoj

temi: krtenje, euharistija, red. To sakramentalno trojstvo od iznimne
je vanosti na vie podruja koja se izravno tiu najdelikatnijih odnosa
meu kranima te je sasvim razumljivo da je ovaj dokument izazvao
veliko zanimanje u teolokim i crkvenim krugovima.3 Prije svega, samo
po sebi je jasno koliko je za sve krane vana teologija sakramenata
uope. Zatim na ekleziolokom planu, posebice za katoliku teologiju,
kriterij elementa Ecclesiae kljuan je za crkvenost svake kranske
zajednice jer su upravo sakramenti krtenja, svetoga reda i euharistije
kljuni elementi stvarne crkvenosti. A oito je kako je to jednako vano
i za druge Crkve i crkvene zajednice. I konano, ovo su nezaobilazne
teme na ekumenskom planu kao takvom, a dodatnu vanost ovom
teolokom dokumentu daje injenica to je izraen u suradnji teologa
iz razliitih kranskih zajednica, ukljuujui i predstavnike Katolike
crkve koja inae nije puni lan Svjetskoga vijea Crkava.

Sakrament euharistije je tema srednjega dijela Limskoga
dokumenta koji joj je posvetio 33 broja. Razdijeljeni su u tri poglavlja.
Najkrai je uvodni dio koji govori o ustanovi euharistije (br. 1). Neto vie
2
3
Prijevod Limske liturgije na hrvatski jezik, radi skraivanja teksta, izostavljen

je, odnosno ovdje su objavljena samo prva dva dijela odranoga predavanja.
Nakon pojave BEM-a nastala je brojna literatura, posebice na velikim svjetskim
jezicima. Usp. npr. Miguel M. GARIJO-GUEMBE, Die Eucharistie im Gesprch der
Konfessionen: ein Beitrag zur Rezeption des Dokuments Taufe, Eucharistie und
Amt (Lima 1982), Kevelaer, 1986.; Giustino GARNEDI - Philippe ROUILLARD,
Il ministero ordinato nel dialogo ecumenico: reflassioni di teologi Cattolici su documento di Lima, 1982, Roma, 1985.; Anton W. J. HOUTEPEN, Bibliography on
Baptism, Eucharist and Ministry Lima text, 1982-1987, Leiden, 1988.; Polycarp
Ch. IBEBUIKE, The Eucharist: the discussion on the Eucharist by the Faith and
Order Commission of the World Council of Churches, Lausanne 1927-Lima 1982,
Frankfurt am Main, 1989.; Pierre BEFFA, Bibliography on the ecumenical movement and the World Council of Churches: 1968-1995, Geneva, 1995.; Thomas F.
BEST - Dagmar HELLER, Eucharistic Worship in Ecumenical Contexts. The Lima
Liturgy-And Beyond, Geneva, 1998.; Susan A. BLAIN, Eucharistic Worship in Ecumenical Context, Cleveland, 1995.-1996.; Michael A. FAHEY, Catholic Perspectives
on Baptism, Eucharist and Ministry, Lanham, 1986.; Gerard J. BKS, Eucaristia
e Chiesa. Ricerca dellunit ne dialogo ecumenico, Casale Monferrato, 1985. Na
hrvatskom jeziku usp. Ratko PERI, Euharistija u dosadanjem ekumenskom
dijalogu, Ekumenske nade i tjeskobe, Mostar, 1993., 63-89.
321

prostora posveeno je zavrnom dijelu koji se bavi slavljem euharistije
(br. 27-33) i oito je posluio kao pretpostavka za sastavljanje teksta
Limske liturgije. Prema tome, srednji dio dokumenta, s naslovom
Znaenje euharistije, najopseniji je, a raspravlja u pet pravaca: o
euharistiji kao zahvaljivanju Ocu, kao anamnezi ili spomenu na Krista,
kao zazivanju Duha, kao zajednitvu vjernika te kao hrani Kraljevstva.
1.1. Ustanova euharistije
322
Dokument ponajprije podsjea na to da je Crkva primila

euharistiju kao dar od Gospodina te podsjea na rijei koje je zabiljeio
sv. Pavao: Doista, ja od Gospodina primih to vama predadoh: Gospodin
Isus one noi kad bijae predan uze kruh, zahvalivi razlomi i ree:
Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo inite meni na spomen (anamnesis).
Tako i au po veeri govorei: Ova aa novi je Savez u mojoj krvi.
Ovo inite kad god pijete, meni na spomen. (1 Kor 11,23-25; usp. Mt
26,26-29; Mk 14,22-25; Lk 22,14-20).
Veera na kojoj je Krist sudjelovao za vrijeme svojega
zemaljskoga sluenja navjeujui i oitujui blizinu Kraljevstva, i
nama je predao, sauvana je, a umnaanje kruhova njezin je znak. Ve
za vrijeme posljednje veere, zajednitvo Kraljevstva stavljeno je u
relaciju s Isusovim patnjama. Nakon svojega uskrsnua Gospodin se
oitovao svojim uenicima upravo u lomljenju kruha. Dakle, euharistija
je u kontinuitetu povezana s gozbama Isusovim za vrijeme Njegova
zemaljskoga ivota i nakon uskrsnua, koje su uvijek znak Kraljevstva.
Krani smatraju da je euharistija predoznaena po uspomeni na
izbavljenje, u Izraelovoj Pashi, osloboenju iz zemlje ropstva, i po
veeri saveza na brdu Sinaju (Izl 24). Ona je nova pashalna veera
Crkve, veera novoga saveza koju je Krist darovao svojim uenicima kao
spomen (anamnesis) svoje smrti i svojega uskrsnua, kao anticipaciju
svadbene gozbe Jaganjeve (Otk 19,9). Krist je naredio svojim uenicima
da to ine Njemu na spomen i da ga susreu na sakramentalnoj gozbi
kao hodoasniki narod Boji, sve do Njegova povratka.
Posljednja veera koju je slavio Isus bila je liturgijska veera za
vrijeme koje su koritene simbolike rijei i geste. Stoga je euharistija
sakramentalna gozba koja nam, po vidljivim znakovima, priopava
ljubav Boju u Isusu Kristu, ljubav kojom je Isus ljubio svoje, sve do
kraja (Iv 13,1). Njoj su davana razliita imena: Gospodnja veera,
lomljenje kruha, sveta veera, sveta priest, boanska liturgija, misa, a
to slavlje je sredinji in kulta Crkve.

1.2. Znaenje euharistije
1.2.1. Velika zahvala Ocu
Euharistija je u biti sakrament dara koji nam Bog daje u Kristu

po snazi Duha Svetoga a koji svaki vjernik prima kao dar spasenja
po priesti tijelom i krvlju Kristovom. Ona je velika zahvala Ocu
za sve to je uinio u stvaranju, otkupljenju i posveenju, za sve to
sada ini u Crkvi i u svijetu usprkos grijehu ljudskih bia, za sve to
e izvriti vodei svoje Kraljevstvo do punine. Dapae, euharistija je
blagoslov (barakah) po kojemu Crkva izraava priznanje Bogu za sva
dobroinstva.
Euharistija je velika rtva hvale po kojoj Crkva govori u
ime svega stvorenoga. Zapravo, svijet koji je Bog pomirio sa sobom
prisutan je u svakoj euharistiji: u kruhu i vinu, u osobama vjernika
i molitvama koje prikazuju za sebe i za cijelo ovjeanstvo. Krist
ujedinjuje vjernike sa svojom osobom i njihove molitve sa svojim
zagovaranjem dotle da vjernici bivaju preoblikovani i njihove molitve
prihvaene. Ta rtva hvale nije mogua osim po Kristu, s Njim i u
Njemu. Kruh i vino, plodovi zemlje i rada ljudi, prikazani su Ocu u vjeri
i zahvaljivanju. U stvari, euharistija objavljuje svijetu ono to se treba
dogoditi: prinos i hvalospjev Stvoritelju, sveope zajednitvo u Tijelu
Kristovu, kraljevstvo pravde, ljubav i mir u Duhu Svetom.
1.2.2. Euharistija kao anamneza ili spomen na Krista
Euharistija je spomen na Krista razapetoga i uskrsloga, a to znai

ivi i uinkoviti znak Njegove rtve, podnesene jednom za sve na kriu
i uvijek djelatne u korist cijeloga ovjeanstva. Biblijsko razumijevanje
spomena, primijenjeno na euharistiju, izraava tu sadanju uinkovitost
djela Bojega kad ju narod slavi u obliku liturgije.
Sve to je Krist uinio za nas i za sve stvorenje (u svojem
utjelovljenju, u svojem stanju sluge, u svojoj slubi, nauavanju, patnji,
rtvi, uskrsnuu, uzaau i slanju Duha) prisutno je u spomenu.
Omoguuje nam zajednitvo s Njim. Euharistija je predokus Njegova
povratka i vjenoga Kraljevstva.
Spomen, gdje Krist djeluje po radosnom slavlju Njegove Crkve,
dakle je uprisutnjenje i anticipacija jer spomen nije samo zazivanje
prologa i njegova znaenja, nego i uinkovit navjetaj po Crkvi velikoga
323
324
djela Bojega i Njegovih obeanja.

Spomen, kao uprisutnjenje i anticipacija, ispunja se u obliku
zahvale i zagovora. Navjeujui pred Bogom, u zahvali, veliko djelo
otkupljenja, Crkva moli kod Njega da bi On svim biima iskazao
dobroinstvo osloboenja. U toj zahvali Crkva se ujedinjuje sa Sinom,
svojim Velikim Sveenikom i zagovornikom (Rim 8,34; Heb 7,25).
Euharistija je sakrament jedinstvene Kristove rtve koji je uvijek iv da
bi nas zagovarao. Ona je spomen svega to je Bog uinio radi spasenja
svijeta. Ono to je Bog ispunio po utjelovljenju, ivotu, smrti, uskrsnuu
i uzaau Kristovu, to On ne ponavlja. Ti su dogaaji jedinstveni, oni
ne mogu biti ni ponovljeni ni produljeni. Ali u euharistijskom spomenu
Crkva prikazuje svoje posredovanje, u zajednitvu s Kristom, naim
Velikim Sveenikom.
Spomen na Krista je temelj i vrelo svake kranske molitve.
Naa se molitva oslanja na stalan zagovor uskrsloga Krista i sjedinjena
je s Njegovim zagovorom. U euharistiji Krist nam daje snagu da ivimo
s Njim, da trpimo s Njim i da molimo po Njemu, kao opravdani grenici
koji slobodno i radosno ispunjavaju Njegovu volju.
U Kristu mi se sami prikazujemo na ivu i svetu rtvu u cijelom
svom svakodnevnom ivotu (Rim 12,1; 1 Pt 2,5). Taj kult se hrani
euharistijom, po kojoj smo posveeni i pomireni da bismo bili sluge
pomirenja u svijetu.
Sjedinjeni s Gospodinom i u zajednitvu sa svetima i muenicima,
mi smo obnovljeni u savezu koji je opeaen krvlju Kristovom.
Budui da anamneza na Krista jest sadraj navijetene
Rijei, kao i bit euharistijske gozbe, jedno osnauje drugo. Kristove
rijei i ini pri ustanovi euharistije u srcu su slavlja: euharistijska je
gozba sakrament Tijela i Krvi Kristove, sakrament Njegove stvarne
prisutnosti. Isus na mnogo naina ispunjava obeanje da e do kraja
svijeta biti sa stvorenjima, ali nain Kristove prisutnosti u euharistiji je
jedinstven. Isus je nad kruhom i vinom rekao: Ovo je moje tijelo Ovo
je moja krv To to je On rekao, jest istina i ispunjava se svaki put kad
se slavi euharistija. Crkva vjeruje u stvarnu, ivu u djelatnu Kristovu
prisutnost u euharistiji. I budui da stvarna Kristova prisutnost u
euharistiji ne ovisi o vjeri pojedinaca, svi se slau da prepoznavanje
Tijela i Krvi Kristove zahtijeva vjeru.

Mnogo Crkava vjeruje da je ivi Krist u euharistiji, pod
znakovima kruha i vina, prisutan u svoj svojoj punini (Christ vivant
prsent dans toute sa plnitude). Druge pak Crkve, ispovijedajui vjeru

u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji, tu prisutnost ne veu za

znakove kruha i vina. Stoga e Crkve morati odluiti moe li ta razlika
koegzistirati sa slonim naukom koji je formuliran u ovom tekstu.
1.2.3. Euharistija kao zazivanje Duha
Duh Sveti ini da razapeti i uskrsli Krist jest stvarno prisutan

u euharistijskoj gozbi, ispunjavajui obeanje sadrano u rijeima
ustanove. Oito je da je euharistija sredite Kristove prisutnosti i da je
obeanje sadrano u rijeima ustanove fundamentalno za slavlje tako
da je Otac prvi uzrok i konano ispunjenje euharistijskoga dogaaja. Sin
Boji koji je postao ovjekom, po kojemu, s kojim i u kojemu se dogaa,
jest njegovo ivue sredite. Duh Sveti je neizmjerna snaga ljubavi
koja ga vri i koja ga ini uinkovitim. Ta poveznica euharistijskoga
slavlja s misterijem Trojedinoga Boga vidi ulogu Duha kao onoga
koji posadanjuje i oivljava Kristove povijesne rijei. Sigurna da e
biti usliana zbog Kristova obeanja u rijeima ustanove, Crkva moli
od Oca Duha Svetoga da On izvri euharistijski dogaaj: stvarnu
prisutnost razapetoga i uskrsloga Krista koji je darovao svoj ivot za
cijelo ovjeanstvo.
Zazivanje Duha, epikleza, razliito je pozicionirana u liturgijskim
tradicijama. No u poetnoj liturgiji euharistijske molitve poznavale
su zazivanje Duha na zajednicu, razliito od zazivanja Duha na darove
kruha i vina. A ako se ponovno otkrije ta koncepcija, moi emo kae
dokument optimistiki nadvladati potekoe u vezi s trenutkom
posvete darova.
Po ivim Kristovim rijeima i snagom Duha Svetoga kruh i vino
postaju sakramentalni znakovi Kristova tijela i krvi. U povijesti Crkve
bilo je razliitih pokuaja da se razumije misterij Kristove stvarne
prisutnosti u euharistiji. Jedni to samo tvrde i ne objanjavaju. Drugi
smatraju potrebnim naglasiti promjenu po Duhu Svetom i rijeima
Kristovim nakon koje nema vie redovitoga kruha i vina, nego postoji
tijelo i krv Kristova. Trei su opet razradili neko tumaenje stvarne
Kristove prisutnosti, bez nakane da oslabe znaenje misterija, da bi ju
zatitili od tetnih tumaenja.
Svako euharistijsko slavlje ima epiklektiki karakter, to
znai da ovisi o djelovanju Duha Svetoga i to je izraeno razliitim
izriajima u liturgijskim rijeima. Crkva, kao zajednica novoga saveza,
s povjerenjem zaziva Duha da ju posveti i obnovi, da ju vodi u pravdi,
325

istini i jedinstvu i ojaa kako bi mogla ispuniti svoje poslanje u svijetu.
Duh Sveti po euharistiji daruje predokus kraljevstva Bojega: Crkva
prima ivot novoga stvorenja i osiguranje povratka Gospodinova.
1.2.4. Crkva kao zajednitvo vjernika
326
Euharistijsko zajednitvo sa ivim Kristom, koji hrani ivot

Crkve, istodobno je zajednitvo u Tijelu Kristovu koje je Crkva.
Sudjelovanje na zajednikom kruhu i kaleu jest darovani vez, koji
oituje i tvori jedinstvo naroda Bojega s Kristom i svim priesnicima,
na svim mjestima i u svim vremenima. Zajednica naroda Bojega u
punini se oituje u euharistiji. Euharistijska slavlja su uvijek u odnosu
s cijelom Crkvom, i cijela Crkva je ukljuena u svakom euharistijskom
slavlju. U mjeri u kojoj neka Crkva eli biti oitovanje ope Crkve, ona
se mora brinuti da uredi svoj vlastiti ivot tako da uvaava interese i
potrebe sestrinskih Crkava.
Euharistija obuhvaa sve aspekte ivota. Ona je in kojim se
zahvaljuje i prikazuje u ime cijeloga svijeta. Slavlje pretpostavlja
pomirenje i sudionitvo sa svima, koje se smatra braom i sestrama
jedine obitelji Boje s normalnim meusobnim odnosima (Mt 5,23ss;
1 Kor 10,16ss; 1 Kor 11,20-22; Gal 3,28). Svi oblici nepravdi, rasizma,
razdvajanja i nedostatka slobode radikalno su odbaeni kad se
sudjeluje na tijelu i krvi Kristovoj.
Milost Boja, koja sve obnavlja, po euharistiji proima i obnavlja
ljudsku osobu i njezino dostojanstvo. Euharistija tako ukljuuje
vjernika u sredinji dogaaj povijesti svijeta. Kao sudionici u euharistiji
mi se pokazujemo nedosljednima ako aktivno ne sudjelujemo u stalnoj
obnovi stanja svijeta i ljudskih uvjeta. Euharistija nam pokazuje da je
nae ponaanje nekonzistentno u vidu pomiriteljske prisutnosti Boje
u ljudskoj povijesti, u mjeri u kojoj postoje nepravedni odnosi svih vrsta
u naemu drutvu, brojne podjele, interesi materijalne i politike moi
i neopravdana konfesionalna suprotstavljanja u krilu Tijela Kristova.
Solidarnost unutar Tijela Kristova, koja se oituje po
euharistijskom zajednitvu, i odgovornost krana jednih za druge, i
za svijet, na poseban se nain oituju u liturgiji: uzajamno oprotenje
grijeha, znak mira, molitva za sve, zajedniko jelo i pie, noenje
priesti bolesnima i zatvorenicima ili slavljenje euharistije s njima.
Svi ti znakovi bratske ljubavi u euharistiji povezani su s vlastitim
svjedoenjem Krista sluge te su i krani dionici toga Njegova biti

sluga. Euharistija je bliska konkretnim uvjetima ovjekova ivota. U

ranoj Crkvi akoni i akonise bili su posebno odgovorni za vrenje toga
aspekta euharistije. Vrenje te slube izmeu oltara i ljudske bijede
konkretno izraava osloboditeljsku Kristovu prisutnost u svijetu.
1.2.5. Euharistija kao gozba Kraljevstva
Euharistija otvara pogled na kraljevstvo Boje, obeano kao

konana obnova stvorenja, i njegov je predokus. Znakovi te obnove
prisutni su posvuda u svijetu gdje se oituje milost Boja i gdje ljudi
rade za pravdu, ljubav i mir. Euharistija je slavlje kojim Crkva zahvaljuje
za te znakove. Slavi i u radosti anticipira dolazak Kristova kraljevstva
(1 Kor 11,26; Mt 26,29).
Svijet, kojemu je obeana obnova, prisutan je u svakom
euharistijskom slavlju. Prisutan je u zahvaljivanju Ocu gdje Crkva
govori u ime cijeloga stvorenja; svijet je prisutan u spomenu na Krista
gdje se Crkva sjedinjuje sa svojim Velikim Sveenikom i zagovornikom,
u molitvi za cijelo ovjeanstvo. Svijet je prisutan u asu zazivanja dara
Duha gdje Crkva udi za posveenjem i novim stvaranjem.
Pomireni u euharistiji, lanovi Tijela Kristova pozvani su da
budu sluge pomirenja meu mukarcima i enama i svjedoci radosti iji
je izvor uskrsnue. Kao to je Isus iao u susret carinicima i grenicima
i sudjelovao na njihovim gozbama za vrijeme zemaljskoga ministerija,
tako su i krani u euharistiji pozvani da budu solidarni s odbaenima
i da postanu znakovi ljubavi Kristove koja je ivjela i rtvovana za sve
i koja se sada daruje u euharistiji.
Slavlje euharistije jest trenutak gdje Crkva sudjeluje na poslanju
Boga u svijetu. To sudjelovanje svakodnevno se oituje navijetanjem
evanelja, sluenjem blinjemu i prisutnou vjernika u svijetu.
Kao posvemanji Boji dar, euharistija nudi novu stvarnost koja
obnavlja ivot krana da bi bili slika Kristova i postali Njegovi uinkoviti
svjedoci. Euharistija je takoer dragocjena hrana za misionare, kruh i
vino hodoasnika u vidu njihova apostolskoga pohoda u svijetu.
Euharistijska zajednica hrani se mogunou da moe rijeima
i djelima ispovijedati da je Isus Krist Gospodin koji je darovao svoj
ivot za spas svijeta. Da bi postao jedan narod oko jedine gozbe,
euharistijski sastanak mora voditi brigu i oko skupljanja onih koji su
s onu stranu njegovih vidljivih granica jer je Krist onaj koji je na svoju
gozbu pozvao sve za koje je umro. injenica da se krani ne mogu
327

okupiti u punom zajednitvu oko istoga stola, da bi jeli isti kruh i pili iz
istoga kalea, predstavlja slabost njihova pojedinanoga i zajednikoga
misionarskog svjedoenja.
1.3. Slavlje euharistije
328
Euharistijska liturgija, prema BEM-u, bitno je jedna cjelina, a

povijesno ima sljedee elemente koji mogu biti predstavljeni nekim
redom i nemaju jednaku vanost:
- pjevanje hvalospjeva
- in pokajanja
- oitovanje oprosta
- navjetaj rijei Boje, na razne naine
- ispovijedanje vjere (credo)
- molitva za cijelu Crkvu i za svijet
- priprava kruha i vina
- zahvala Ocu za udesa
- stvaranja, otkupljenja i posveenja (podrijetlo toga je barakah
iz idovske tradicije)
- Kristove rijei ustanove sakramenta, prema novozavjetnoj
tradiciji
- anamneza ili spomen velikih djela otkupljenja: Kristova muka,
smrt, uskrsnue, uzaae i Pedesetnica koja je dovela do
postojanja Crkve
- zaziv Duha Svetoga na zajednicu i na estice kruha i vina
(epikleza, bilo prije rijei ustanove, bilo nakon spomena, ili i
jedna i druga, ili neki drugi zaziv Duha Svetoga koji prikladno
izraava epiklektini karakter euharistije)
- posveta vjernika Bogu
- pozivanje na zajednicu svetih
- molitva za dolazak Gospodinov i konano oitovanje Njegova
Kraljevstva
- amen cijele zajednice
- Gospodnja molitva
- znak pomirenja i mira
- lomljenje kruha
- jesti i piti u zajednitvu s Kristom i svakim lanom Crkve
- zavrni hvalospjev
- blagoslov i misijski otpust.

Najbolji put prema jedinstvu u euharistijskom slavlju i priesti je

obnova same euharistije u raznim Crkvama, i na planu nauavanja i na
planu liturgije. Crkve bi trebale nanovo ispitati svoje liturgije u svjetlu
rastuega euharistijskog slaganja. Pokret liturgijske obnove pribliio
je Crkve u njihovu nainu slavljenja euharistije. Istodobno, odreena
liturgijska razlika, spojiva s naom euharistijskom vjerom, priznata je
kao zdrava stvarnost koja obogauje. Potvrda jedne zajednike vjere
glede euharistije ne ukljuuje jednooblinost u liturgiji i praksi.
U kratkom komentaru, koji slijedi, nakon iznesenih misli, kae
se da je Crkva uvijek pridavala veliku vanost stalnoj uporabi kruha
i vina koje je Krist koristio na posljednjoj veeri. No danas, u nekim
dijelovima svijeta gdje nije lako doi do kruha i vina, ponekad se trai
da se upotrebljava lokalna hrana i pie kako bi se euharistiju lake
ukorijenilo u ivot svakodnevice. Stoga e biti potreban dodatan
studij da se zna koji su aspekti Svete veere nezamjenjivi sa stanovita
Isusove ustanove, a koji aspekti mogu ovisiti o nadlenosti i odlukama
Crkve.
U euharistijskom slavlju Krist okuplja, pouava i hrani Crkvu.
Krist je onaj koji poziva na gozbu i presjeda joj. On je pastir koji predvodi
narod Boji, prorok koji navijeta Rije Boju, sveenik koji slavi
misterij Boji. U najveem dijelu Crkava to predsjedanje je naznaeno
u zareenom ministru. Onaj koji predsjeda euharistiji u ime Kristovo
pokazuje da okupljena zajednica nije vlasnica ina koje on vri, da
ona nije gospodarica euharistije: ona nju prima kao ivi Kristov dar u
Crkvi. Sluitelj euharistije je poslanik koji predstavlja Boju inicijativu
i izraava vezu lokalne zajednice s drugim zajednicama ope Crkve.
Kranska vjera se produbljuje u euharistijskom slavlju. Dapae,
euharistija mora biti esto slavljena. Bez obzira na razlike u teologiji,
liturgiji i praksi, sve je povezano s uestalou euharistijskoga slavlja.
A budui da euharistija slavi Kristovo uskrsnue, bit e normalno da
ju se slavi najmanje nedjeljom. I budui da je ona nova sakramentalna
veera naroda Bojega, treba ohrabrivati sve krane da esto primaju
priest.
Neke Crkve insistiraju na trajanju Kristove prisutnosti u
posveenim prilikama euharistije. Druge stavljaju vei naglasak
na sam in slavlja i konzumiranje prilika u priesti. Nain tretiranja
prilika zahtijeva posebnu pozornost. U onome to se tie uvanja
prilika, svaka Crkva trebala bi potovati praksu i pobonost drugih. A
budui da postoji razlika meu Crkvama, i vodei rauna o sadanjem
329

sve veem skladu, korisno je predloiti: da se, s jedne strane podsjea,
kako u katehezi tako u propovijedanju, da je prvotna nakana uvanja
estica njihovo dijeljenje bolesnicima i odsutnima i, s druge, da je
najbolji nain iskazivanja potovanja prilikama, koje su koritene u
euharistijskom slavlju, njihovo konzumiranje, bez iskljuivanja njihove
uporabe za priest bolesnika.
Rastue uzajamno razumijevanje, izraeno u ovom dokumentu,
kae BEM na kraju, moe omoguiti nekim Crkvama da u veoj mjeri
postignu meusobno euharistijsko zajednitvo i da priblie dan kada
e se narod Kristov vidljivo okupiti oko stola Gospodnjega.
2. Reakcije na Limski dokument
330
Limski dokument nastao je kao rezultat biblijskih i

patristikih studija, liturgijske obnove, potrebe zajednikoga
kranskog svjedoenja, bratskoga ekumenskog zajednitva to
nadilazi konfesionalne granice, a stare razlike viene su u novom
svjetlu. Rodio se kao plod dugogodinjega rada teologa iz razliitih
Crkava i crkvenih zajednica koje su lanice Svjetskoga vijea Crkava,
odnosno Povjerenstva Vjera i ustrojstvo. Meu njima su bili i teolozi
iz kranskih zajednica koje nisu punopravni lanovi tih organizacija,
kao to je Katolika crkva iji su teolozi takoer sudjelovali u izradi
ovoga dokumenta.
Nakon to je Limski dokument predstavljen, poslan je svim
Crkvama i crkvenim zajednicama sa zamolbom da omogue kako bi
taj tekst na najirem planu bio dostupan vjernicima radi usvajanja
u duhovnom procesu. Istodobno, u dodatku su priloene posebne
sugestije o uporabi teksta u kultu, svjedoenju i razmiljanju Crkava.
Vjera i ustrojstvo je pozvala sve Crkve takoer da priprave svaka svoj
slubeni odgovor na ovaj tekst, i to na najvioj razini svojega autoriteta,
bilo sabora, bilo konferencije, bilo skuptine ili druge ustanove. Sve to
pod vidom: koliko Crkva moe u tekstu prepoznati svoju vjeru kroz
stoljea; posljedice koje Crkva moe izvui iz teksta za odnose i dijalog
s drugim Crkvama a posebice s Crkvama koje tekst prepoznaju kao
izraz apostolske vjere; naznake koje Crkva moe primiti od ovoga
teksta u onome to se tie njezina ivota i njezina svjedoenja na
podruju kulta, odgoja, etike i duhovnosti; sugestije koje Crkva moe
imati za nastavak rada Vjere i ustrojstva, u onome to se tie odnosa
ovoga teksta o krtenju, euharistiji i redu i njezine nakane da ubudue

istrauje o zajednikom oitovanju apostolske vjere danas.

Na kraju popratnoga teksta, koji su potpisali Nikos Nissiotis,
moderator Povjerenstva Vjera i ustrojstvo, i William H. Lazareth,
ravnatelj Tajnitva istoga Povjerenstva, kae se da svi odgovori
trebaju biti poslani do 31. prosinca 1984. Tajnitvu Vjere i ustrojstva
ija je nakana, do sljedee svjetske konferencije Vjere i ustrojstva,
usporediti sve primljene slubene odgovore, objaviti rezultate i
analizirati ekumenske utjecaje na Crkve.
Na poziv Povjerenstva Vjera i ustrojstvo stigli su mnogi
odgovori koji su objavljeni.4 A budui da njih, naravno, nije mogue
ovdje predstaviti, zadrat emo se samo na katolikom slubenom
odgovoru.
2.1. Odgovor Katolike crkve
Tajnitvo za promicanje jedinstva krana odgovorilo je

21. srpnja 1987. vrlo dugim studioznim dokumentom s naslovom
Baptism, Eucharistic and Ministry, Faith & Order Paper n 111 (BEM),
A catholic response.5
Katoliki odgovor pripravljen je tako da se najprije traio
savjet od biskupskih konferencija po svijetu. Zatim su sveuilita i
teoloka udruenja analizirali odgovore biskupskih konferencija te je
grupa teologa savjetnika sastavila prvi nacrt. Na kraju je, u suradnji
s Kongregacijom za nauk vjere, uslijedilo sastavljanje konanoga
dokumenta koji je u kolovozu 1987. poslan Povjerenstvu Vjera i
ustrojstvo.
Budui da je na prethodnim stranicama, u skladu sa zadanom
temom, bio predstavljen samo onaj dio BEM-a koji se odnosi na
euharistiju, naravno da e u nastavku biti izostavljeno sve iz ovoga
rimskog dokumenta to nije u vezi s istim sadrajem.
Prije svega Rim je BEM ocijenio kao najznakovitiju injenicu
ekumenskoga pokreta tih godina uope. U svojem odgovoru Tajnitvo
za promicanje jedinstva krana kae kako je rije o velikom koraku
naprijed na putu jedinstva meu Crkvama, uz uvjet da sve one prihvate
ovaj dokument. Tekst je ocijenjen vrlo pozitivnim iako su naznaene
4
5
Usp. Max THURIAN, Churches respond to BEM. Official Responses to the Baptism, Eucharist and Ministry Text, I-VI, Genf, 1986.-1988.
Usp. engleska i talijanska verzija dokumenta u Enchiridion Vaticanum, X, Bologna, 1989., 1306-1409, a na talijanskom objavljen je prethodno u Regno documenti 32 (1987.), 111-124.
331

mnoge toke za koje katolika teologija trai da Povjerenstvo Vjera i
ustrojstvo nastavi studijsko produbljivanje. No bez obzira na to, BEM
predstavlja napredak prema doktrinarnom slaganju o prouavanim
sakramentima.
2.1.1. Ope vrednovanje BEM-a
332
Tajnitvo za promicanje jedinstva krana naglaava da katolici

u tekstu BEM-a o euharistiji mogu nai mnoge aspekte koji odgovaraju
shvaanju i praksi apostolske vjere, odnosno vjeri Crkve kroz stoljea,
kako se izrazio BEM. Ipak rimski odgovor naglaava kako na poseban
nain cijeni sljedee:
a. BEM koristi Sveto pismo i tradiciju kao izvore za tumaenje
znaenja euharistije a vana uporita su mu klasine liturgije i
patristiki tekstovi.
b. Euharistija je promatrana kao dio sadraja vjere. Prisutna je
snana kristoloka dimenzija, prepoznajui na razne naine
misterij euharistije u stvarnoj prisutnosti uskrsloga Krista i u
Njegovoj rtvi na kriu.
c. Struktura i poredak temeljnih aspekata koje dokument slijedi,
i njihov meusobni odnos, slae se s katolikim naukom,
posebice u sljedeem:
Predstavljanje euharistijskoga misterija slijedi nain klasinih
liturgija, s euharistijskom teologijom koja se vrlo pribliava
sadraju tradicionalne molitve i simbolinim akcijama istih
liturgija. Tekst se poziva na patristike izvore da bi dodatno
objasnio euharistijski misterij.
Vrlo snano je naglaena trinitarna dimenzija. Presveto Trojstvo
je postavljeno kao izvor i svrha euharistije.
Objanjenje akcije Crkve u euharistijskoj molitvi ukljuuje
temeljne elemente koje zahtijeva i katoliko nauavanje: zahvala
Ocu, spomen ustanove euharistije i rtve na kriu, molitva u
jedinstvu s Kristom za svijet, zaziv dolaska Duha Svetoga na
kruh i vino i na zajednicu da bi kruh i vino postali tijelo i krv
Kristovi i da bi se zajednica posvetila, gozba novoga saveza.
d. Postoji snaan eshatoloki naglasak. Euharistija je viena kao
anticipacija Kristove paruzije i konanoga Kraljevstva, koja je
darovana po Duhu Svetom. Otvara se na viziji Kraljevstva i na
obnovi svijeta.

e. Euharistija je prikazana kao sredinji in kulta Crkve, te upravo

stoga tekst preporuuje njezino esto slavljenje.
f. Tekst sadrava vane eklezioloke dimenzije i posljedice za
misiju.
2.1.2. Komentari pojedinih aspekata
U dijelu s naslovom Posebni komentari Tajnitvo se bavi temom

ustanove euharistije, njezinim znaenjem i slavljenjem euharistije, ali
samo u mjeri u kojoj je smatralo potrebnim odgovoriti glede tih tema
istim redom kako ih je predstavio BEM.
2.1.2.1. Ustanova euharistije
Ponajprije, to se tie nauka o ustanovi euharistije, koji donosi

BEM, Tajnitvo za jedinstvo krana veli da sve to nauava i Katolika
crkva: temelj ustanove je u ivotu i smrti Isusa iz Nazareta i vezana
je uz Kristovo uskrsnue, odnosno uz spasenjski Kristov misterij u
Crkvi danas; uskrsli Krist, snagom svoje prisutnosti, Njegovih rijei
ustanove i snage Duha Svetoga, gost je i hrana Crkve. Tekst povezuje
posljednju veeru i euharistiju koju opisuje kao dar Gospodinov,
sakramentalnu gozbu. Krist ju je dao Crkvi kao sredstvo da ga se
sjea i da ga susretne te je sakramentalna gozba koja nam po vidljivim
znakovima priopava ljubav Boju u Isusu Kristu.
2.1.2.2. Znaenje euharistije
U dijelu koji se bavi znaenjem euharistije Tajnitvo smatra da bi,

kad se govori o stvarnoj Kristovoj prisutnosti i daru koji ona oznaava,
a koji se identificira sa spasenjem, trebalo koristiti biblijski rjenik
koji ne ostavlja prostor dvosmislenosti i koji govori o sudjelovanju na
tijelu i krvi Kristovoj (usp. 1 Kor 10,16; Iv 6,52-56).
Veza izmeu euharistije i oprosta grijeha temelji se na Mt 26,28:
Ovo je krv moja, krv saveza koja se za mnoge prolijeva na otputenje
grijeha. No, to opratanje grijeha predodreeno je prethodnim stanjem
pomirenosti s Crkvom, to govori o potrebi prethodnoga pomirenja
grenika (usp. 1 Kor 11,28: Neka se dakle svatko ispita pa tada od
kruha jede i iz ae pije.) To pak znai da bi se prethodno pomirenje
trebalo zbiti po sakramentu pokore.
333
334
Govor o euharistiji kao zahvaljivanju Ocu odraava irinu i

dubinu iz euharistijske molitve, ali bez obzira kakvu vezu moe imati s
oblikom idovske molitve barakah, euharistijska molitva jedinstvena
je i dobro se izraava pojmom euharistija.
Zahvaljivanje Crkve temelji se na jedinom vrhovnom sveeniku,
Kristu. A budui da je euharistija prije svega Kristova zahvala Ocu,
darom svoga tijela i svoje krvi za oprotenje grijeha i spas svijeta,
trebalo bi da je jasnije izraen odnos izmeu akcije Crkve i Kristove
akcije tvrdnjom da Crkva prima zahvalu od Krista u euharistiji i da
joj se pridruuje, kao Kristova zarunica, da zahvali za sva Boja
dobroinstva.
Tamo gdje se govori o kruhu i vinu, plodovima zemlje, kao
mjestu prisutnosti svijeta u euharistiji, trebalo bi jasno kazati da
su darovi kruha i vina, vidljivi izraz onoga to se slavi ovdje i sada,
sakramentalni znakovi Kristove prisutnosti.
Tajnitvo smatra da je euharistija kao anamneza i spomen
na Krista dobro predstavljena jer euharistija nije obino evociranje
jednoga prolog dogaaja, ve anamneza izraava ideju uinkovite,
djelatne prisutnosti rtve na kriu u i po euharistijskom slavlju za
dobro cijeloga svijeta. Prihvatljiva je takoer analogija izmeu slavlja
spomena Izraelova i euharistije, s tim da se vodi rauna o razlikama.
Veza izmeu rtve na kriu i euharistije takoer odgovara
katolikom shvaanju. Sadanja uinkovitost rtve na kriu u euharistiji
temelji se na prisutnosti uskrsloga Gospodina kojega se ne moe
odvojiti od Njegova djela spasenja. U prvi plan je stavljen tradicionalni
nauk da je Krist, gost na gozbi, dar iste gozbe te povezana euharistija i
ekonomija spasenja.
Eklezioloka dimenzija euharistijskoga nauka izraena je u
teologiji zagovora te i ona odgovara nainu na koji ju razumije Katolika
crkva. Euharistija saima kretanje Crkve u Kristu prema Ocu. Njezina
zahvala i posredovanje ukljueni su u Kristovo posredovanje to
odgovara katolikom nauku koji izraava vjeru da je euharistija dar
Ocu, prikazan od cijeloga Krista i glave i tijela, u snazi Duha Svetoga.
Ipak pojam posredovanja koriten je tako da bi mogao biti nedostatan
za objanjenje katolikoga shvaanja rtvene naravi euharistije. Istina
je da dogaaji iz Kristova ivota ne mogu biti ponovljeni ili produljeni,
ali budui da je vrhovni sveenik razapeti i uskrsnuli Gospodin, moe
se rei da je Njegov dar samoga sebe na kriu postao vjean. Njegovo
proslavljeno tijelo jest Gospodinovo tijelo koje je prikazano jednom

zauvijek. Upravo zato ne izgleda da odgovara stvarnosti Kristove

rtve opis Kristova spasenjskoga djela samo izrazom jednostavnoga
posredovanja. Analogno tomu, opis djelovanja Crkve u euharistiji kao
zahvali i posredovanju treba biti dopunjen povezivanjem s darom samih
sebe, koji sudionici na euharistiji prikazuju, u jedinstvu s Kristovim
vjenim darom samoga sebe. Odnosno, za katolike nije dovoljno da
Krist bude tumaen samo kao posrednik ve bi bilo dobro da se vie
vodilo rauna o Kristu kao posvetitelju.
Tajnitvo smatra da je odnos izmeu propovijedanja Rijei i
euharistijskoga slavlja ispravno predstavljen jer se ne mijea te dvije
stvarnosti, ali istodobno se naglaava intimna povezanost meu
njima.
Rimskom dokumentu vrlo je drag nain na koji je obraena
Kristova stvarna prisutnost. Zadovoljava zahtjeve katolike vjere i
zazivanje Duha Svetoga, ako se teologiju epikleze tumai u skladu s
patristikim naukom. Na to se jedino dodaje da katolika tradicija i
praksa naglaavaju vanost rijei ustanove unutar euharistijskoga
slavlja. Zato se kae da je podsjeanje na Kristove rijei i geste u
ustanovi euharistije u skladu s autentinim naukom.
Zadovoljavajua je i tvrdnja da injenica i nain jedinstvene
Kristove prisutnosti ne ovisi o vjeri pojedinca. Ali katolika vjera
dovodi u uu vezu rtveni karakter euharistije sakramentu tijela i krvi
negoli se to nalazi u BEM-u. Naime, Isus nije kazao jednostavno Ovo
je moje tijelo Ovo je moja krv nego je dodao: tijelo, predano za
vas; krv prolivena za vas. Krist je samoga sebe na sakramentalan
nain predao Ocu u euharistiji, u rtvi koja aktualizira otkupljenje
ovjeanstva. Ako On sebe predaje kao sredstvo sakramentalnoga
zajednitva s vjernicima, to ini da bi njima omoguio da se pridrue
predanjem samih sebe Ocu. Zato tekstu BEM-a zamjera to ne kae bez
dvosmislenosti da je euharistija u samoj sebi stvarna rtva, spomen
Kristove rtve na kriu.
Podsjeajui kako BEM razlikuje Crkve koje vjeruju u pretvorbu
elemenata od onih koje Kristovu prisutnost ne povezuju na precizan
nain uz prilike kruha i vina, te pitanje da li bi ta razlika mogla
koegzistirati zajedno sa slaganjem koje je izraeno u tekstu, Tajnitvo
naglaava kako prihvaa slaganje koje je postignuto. Meutim, veli kako
mora precizirati da je za katoliki nauk pretvorba prilika kruha i vina
stvar vjere i otvorena je samo moguim novim teolokim objanjenjima
o kako unutranje promjene. Sadraj pojma pretvorba morao bi biti
335
336
izraen nedvosmisleno. Za katolike je to sredinji misterij vjere i ne

mogu prihvatiti nejasne izraze. Stoga izgleda da razlike, koje su ovdje
objanjene, ne mogu koegzistirati te je o tome potreban daljnji rad.
Naglaavajui pneumatoloki element o euharistiji kao zazivanju
Duha Svetoga, do izraza je doao odnos izmeu euharistijskoga misterija
i trojedinoga Boga, to je u skladu s katolikim naukom. BEM tvrdi da
kruh i vino, po Kristovim rijeima i snagom Duha Svetoga, postaju
sakramentalni znakovi tijela i krvi Kristove, to je posvema u skladu
s katolikim nauavanjem. No taj nauk da oni postaju sakramentalni
znakovi vezan je uz unutranju promjenu koja se dogaa, po kojoj se
ostvaruje jedinstvo izmeu naznaavajue stvarnosti i naznaavane
stvarnosti. Iako je BEM otvoren promjeni znaenja darova, ta promjena
ne ide dalje od vanjske povezanosti naznaavajue stvarnosti i
naznaavane stvarnosti, a to bi bilo nedovoljno. A kako je ta materija
povezana s vanim pitanjem stvarne prisutnosti, potrebna su dodana
objanjenja u skladu s katolikim vienjem.
Predstavljanje euharistije kao zajednitva vjernika otvara
nov vaan eklezioloki argument jer se, uz euharistijsko zajednitvo
s Kristom, istodobno dogaa i zajednitvo s Njegovim tijelom koje
je Crkva to je pretpostavka za poziv na priznanje u nadvladavanje
podjela unutar same Crkve i u svijetu. A na tvrdnju BEM-a da je
katolicitet euharistije ugroen ako je pravo vjernika i njihovih
slubenika da sudjeluju i predsjedaju euharistiji dovedeno u pitanje
od onih koji predsjedaju drugim euharistijskim skuptinama, Tajnitvo
veli da katolicitet euharistije nije neto razliito od katoliciteta Crkve,
katolicitet podrazumijeva otvorenost, ali uz uvjet da se posvema
prihvaa Kristov misterij spasenja i njegove posljedice.
Kada BEM tumai euharistiju kao gozbu Kraljevstva, izraava
dragocjeno razumijevanje povezanosti krtenja i euharistije. Po
krtenju netko je opravdan, pritjelovljen Kristu i usmjeren prema
euharistiji koja predstavlja Kristov misterij spasenja pod aspektom
sudjelovanja na eshatolokoj gozbi radosti Krista i Njegovih svetaca u
Kraljevstvu, u slavi Oca. Isto tako, slae se s katolikom vjerom tvrdnja
da eshatoloka dimenzija euharistije utemeljuje misijsko poslanje
Crkve i dio je nauka o vezi euharistije i ivota. Kranska etika ima
sakramentalan temelj. Po euharistiji Crkva ne samo da prima svoje ime
(Tijelo Kristovo), nego i svoje poslanje da navijeta poruku Kristova
spasenja svijetu.

2.1.2.3. Slavlje euharistije
U treem dijelu, posveenom slavlju euharistije, Tajnitvo

smatra da BEM na prikladan nain donosi elemente tradicionalnoga
liturgijskog slavlja euharistije. Popis elemenata sadrava lex orandi
koji se moe sloiti s lex credendi Crkve. Meutim, postoje neke
rezerve ili problemi sa stanovita katolikoga nauka. Na prvome
mjestu, umjesto termina oitovanje oprosta, Tajnitvo bi vie voljelo
da je moglo nai izraz koji bi preciznije naznaio element stvarnog
oprosta grijeha u ivotu kranina. Zatim, vana je izjava o nakani Crkve
da prinosi Kristovu rtvu, ali - budui da je ona u popisu sadrana u
anamnezi ili spomenu - ta bi vjera trebala biti jasnije izraena. Tree,
izraz jesti i piti u zajednitvu s Kristom i sa svakim lanom Crkve slab je
jer ne izraava dovoljno razliku izmeu sakramentalnoga sudjelovanja
na tijelu i krvi Kristovoj i zajednitva s Kristom po zajednitvu s onima
koji su u Kristu.
Problem
promjenljivih
i
nepromjenljivih
aspekata
euharistijskoga slavlja predstavljen je u vezi s odgovornou Crkve. To
jest Crkva, a ne pojedinac, posjeduje sigurnost asistencije Duha u ovoj
materiji. Dobro je predstavljeno i djelovanje Krista u euharistiji. No
pitanje predsjedatelja euharistije moglo je biti bolje obraeno u tekstu
o slubama. Katoliki je stav da onaj koji predsjeda mora biti sveenik
zareen u apostolskom nasljedstvu.
BEM je uveo razliku izmeu Crkava koje insistiraju da
se Kristova prisutnost u posveenim prilikama nastavlja nakon
slavlja i drugih koje stavljaju glavni naglasak na sam in slavlja i na
konzumiranje posveenih prilika u priesti. Katolika crkva se slae
s prvim stanovitem, ali i s drugim u onome to je pozitivno reeno.
No ne moe se sloiti s onima koji nijeu nastavak stvarne prisutnosti
i nakon slavlja. Tajnitvo se pita potom, ako netko nijee stvarnu
prisutnost nakon slavlja, kakve su posljedice za razumijevanje stvarne
prisutnosti i za stvarnost pretvorbe? Osim toga, bilo bi korisno
produbiti sakramentalnu ekleziologiju i eklezioloke temelje klasine
prakse uvanja posveenih prilika. A na tvrdnju BEM-a da je najbolji
nain iskazivanja potovanja euharistijskim prilikama njihovo
konzumiranje, bez iskljuivanja njihove uporabe za priest bolesnika,
Tajnitvo dodaje da su razliiti oblici euharistijske adoracije, ako su
ispravno predstavljeni, takoer zakonit i hvalevrijedan nain shvaanja
stalne prisutnosti Kristove u euharistiji.
337

Tajnitvo zatim konstatira da postoje razliita stanovita Crkava
i crkvenih zajednica glede sudjelovanja u euharistiji. A to se tie
euharistijskoga zajednitva, o kojemu BEM razmilja na kraju teksta o
euharistiji, Tajnitvo smatra da to pitanje ima eklezioloku dimenziju
i ne moe biti rijeeno odvojeno od shvaanja misterija i ministerija
Crkve. Za katolike, euharistijsko zajednitvo izraz je jedinstva u
ispovijedanju vjere to predstavlja sredite crkvenoga zajednitva. I jer
euharistijsko slavlje samo po sebi jest prava narav ispovijedanja vjere
Crkve, za Katoliku crkvu nije mogue da ona bude oitovana unutar
opega euharistijskog zajednitva. Zato, zakljuuje Tajnitvo, mi se
ne moemo sloiti s ovim shvaanjem euharistije, ako se posvema ne
slaemo s ovom vjerom.
Na zavretku svojega odgovora na BEM Tajnitvo veli da je u
tekstu o euharistiji pronalo mnogo elemenata s kojima se katolici
slau i da je naznailo podruja za koja smatra da trebaju biti dodatno
prouavana, kao to smatra potrebnim da se nastavi posao Povjerenstva
Vjera i ustrojstvo.
3. Limska euharistijska liturgija
Liturgija iz Lime je euharistijska sluba (Svete veere) koja je

zamiljena i sastavljena da, u liturgijskom obliku koji je mogu, izraava
eklezioloko slaganje o euharistiji koje je ostvareno u tekstu Krtenje,
Euharistija, Sveti Red.6 Ova liturgija dobila je ime po tome to je prvi
put bila slavljena za vrijeme plenarnoga zasjedanja Povjerenstva Vjera
i ustrojstvo u Limi, u Peruu, 15. sijenja 1982. To jest na zasjedanju
koje je odobrilo BEM te odluilo poslati ga kranskim zajednicama
radi dobivanja njihovih slubenih reakcija na taj dokument. Slavljena
je potom iste godine za vrijeme odravanja Centralnoga komiteta
Svjetskoga vijea Crkava 28. srpnja 1982. u kapelici Ekumenskoga
centra u enevi.
Liturgija iz Lime koritena je i kasnije vie puta na svjetskim
ekumenskim skupovima, npr. na skupovima Svjetskoga vijea Crkava
u Vancouveru 1983. i Canberri 1991. godine, a i na nekim lokalnim
ekumenskim okupljanjima. Meutim, za razliku od BEM-a, Povjerenstvo
Vjera i ustrojstvo nije nikada slubeno usvojilo Liturgiju iz Lime. Ona
u stvari stoga nema drugi autoritet osim to je predloena da bude
338
Usp. komentar o nastanku i znaenju Liturgije iz Lime, Max THURIAN, Liturgie

eucharistique de Lima, u www.oikumene.org.

koritena na nekim vanim ekumenskim skupovima. Meutim, budui

da predstavnici dosta Crkava, zbog teolokih stavova svojih zajednica,
ne mogu aktivno sudjelovati u slavlju te liturgije, nastalo je utemeljeno
pitanje: Slui li ova liturgijska praksa izgradnji jedinstva, ili se njezinim
odravanjem nanovo simbolizira i uvruje podjela?7 Naime, jedni
ve sada prihvaaju mogunost zajednitva ambona i oltara, i slave
ga na liturgijski nain barem prigodice, dok za druge u sadanjem
stanju podijeljenosti to nije mogue jer vjeruju da je jedinstvo Crkve
teoloka pretpostavka za svako slavlje euharistije koja jest sakrament
jedinstva.8
Liturgija iz Lime, koja ima takoer i skraene verzije, zamiljena
je kao vrlo sveana. To je euharistijska liturgija koja je sastavljena od tri
velika dijela. Prvi, liturgija ulaska okuplja narod Boji i pripravlja ga za
slavlje (priznanje grijeha, odrjeenje, litanije Gospodnje, Slava). Drugi,
liturgija Rijei otvara se zbornom molitvom a potom slijedi navjetaj
proroka (prvo itanje), apostola (poslanica) i Krista (evanelje); zatim
slijedi glas Crkve koji aktualizira Rije Boju kroz homiliju; sabranost u
utnji i ispovijedanje vjere Crkve izgovaranjem Nicejsko-carigradskoga
vjerovanja. I tree, euharistijska liturgija sadrava veliku euharistijsku
molitvu, kojoj prethodi priprava darova. Poslije euharistijske molitve
izgovara se molitva Gospodnja, te daje znak mira i prima priest.
Zakljuak
BEM je nedvojbeno jedan od vanijih dogaaja na podruju

ekumenizma. Prije svega zbog sadraja koji donosi, ali nita manje
zbog naina na koji je prireen i broja Crkava i crkvenih zajednica koje
su, preko svojih predstavnika, sudjelovale u njegovu stvaranju. Stupanj
slaganja na sakramentalnom podruju za sve je iznenaujue velik, ali
takoer i koliina tolerancije, ustrajnosti i strpljenja meu tvorcima
ovoga teksta. S druge strane, ve sam BEM naznaio je da postoje i
razilaenja koja nisu nadvladana niti se u ovom asu vidi nain njihova
rjeenja. To isto ustvrdile su brojne Crkve i crkvene zajednice u svojim
slubenim odgovorima kojih je do 1990. godine bilo ak oko 200.9 To
se vidi takoer iz reakcije Tajnitva za promicanje jedinstva krana,
7
8
9
Usp. Peter NEUNER, Teologia ecumenica. La ricerca dellunit tra le Chiese cristiane, Brescia, 2000., 172-173.
Usp. Heinrich FRIES - Karl RAHNER, Unione delle Chiese possibilit reale, Brescia, 1986., 156-175.
Usp. zbirku slubenih stavova raznih Crkava i crkvenih zajednica: Diskussionen
ber Taufe, Eucharistie und Amt 1982-1990, Frankfurt a. M. - Paderborn, 1990.
339

koja je u sadrajnom smislu jasno postavljena izmeu ve i jo ne
jedinstva, stvarnoga ali nepotpunoga, a koju je Povjerenstvo Vjera i
ustrojstvo ocijenilo vrlo pozitivnom.10
BEM i na podruju euharistije moe biti vien kao neka vrsta
vrhunca ekumenizma konsenzusa i teolokoga slaganja, ali pitanje
njegovih posljedica na crkvenom podruju i dalje je jednako otvoreno.
S druge strane, ekumenski dijalog o euharistiji i za katoliki nauk o
euharistiji otvorio je neka pitanja koja zahtijevaju ozbiljan studij.11
Npr. to je prisutno u euharistiji, odnosno je li potrebno vjeru u
ontoloko-statiku Kristovu prisutnost dopuniti pojaanom svijeu i
o Njegovoj soterioloko-dinamikoj stvarnoj prisutnosti koja proizlazi
iz anamneze u euharistijskom slavlju?
Zatim, na koji nain se ostvaruje Kristova prisutnost po posveti
darova? Odnosno, je li ono to se dogaa u euharistiji dovoljno izraeno samo ako zareeni slubenik izgovara rijei ustanove in persona
Christi, ili euharistijski dogaaj treba shvatiti i u anamnetikom i u epikletikom smislu, kako bi vie do izraaja doli i kristoloko-institucionalni i pneumatoloki smisao?
Pitanje je takoer moe li se odvajati Kristova sakramentalna
prisutnost od rtve? Ako se to opravdava potrebom vee dogmatske
precizacije, pitanje je moe li se to opravdati u biblijskom i liturgijskom smislu sakramenta. Naime, anamnetiko shvaanje euharistije
iznosi na vidjelo ne samo prisutnost Kristove osobe u Njegovoj ontolokoj biti nego takoer prisutnost Njegova ukupnoga djela spasenja,
sintetiziranoga u samortvovanju koje je vjeno prisutno u Kristu.
Zatim, je li se dovoljno svjesno eklezijalnoga znaenja euharistije, odnosno epikleze kojom se Duha zaziva na zajednicu iz ega proizlazi obveza aktivne odgovornosti za Crkvu, ali i solidarnosti sa svim
ljudima u duhu opega Bojeg plana spasenja?
I ne kao posljednje, u euharistijskoj anamnezi je, zajedno s cijelim djelom spasenja, prisutna i eshatoloka dimenzija. Kristova pri10
340
Usp. John MUTISO-MBINDA, Rapporti tra la Chiesa cattolica e il Consiglio ecumenico delle Chiese, Chiesa cattolica oggi nel dialogo. Aggiornamento: 19881995. Corso breve di ecumenismo, 10, Roma, 1995., 178. Nakon to je primio
tekst Tajnitva za promicanje jedinstva krana, ravnatelj Povjerenstva Vjera i
ustrojstvo, objavio je priopenje za tisak (Official Response of the Roman Catholic Church to the Lima Document) u kojemu je o dobivenom katolikom odgovoru izrazio veliko zadovoljstvo: Odgovor daje jasnu potvrdu irokim dijelovima
dokumenta i vidi u njima, ako ih prihvate takoer druge Crkve, sredstvo da se
jo vie produbi postojee jedinstvo, iako nepotpuno, meu Crkvama i da se
otvori put za dodatne napretke prema cilju punoga vidljivog jedinstva.
11 Usp. BKS, Eucaristia e Chiesa, 101-105.

sutnost i aktualizacija Njegova spasenja jesu sakramentalni, ali oni su

uinkovit znak onoga to naznauju po emu su proroki znak eshatolokog ostvarenja spasenja.
THE WORLD COUNCIL OF CHURCHES AND THE QUESTION OF
EUCHARIST BASED ON THE LIMA DOCUMENT
Summary
The lecture first presents discussion of the Eucharist in reference to the Lima
Text on Baptism, the Eucharist and Ministry (BEM, 1982). Then follows the response
of the Secretariat for Promoting Christian Unity, given on behalf of the Catholic Church
(1987) at the invitation of the Faith and Order Commission, when all Churches and
ecclesial communities were invited to make an official declaration about the BEM.
BEM was undoubtedly one of the more important ecumenical events. However, BEM itself showed that there are unresolved dissenting views, and that the path
toward a solution is not yet visible. This point was made by numerous Churches and
ecclesial communities in their official responses, of which there had been about 200
by 1990. It was also evident in the reaction of the Secretariat for Promoting Christian
Unity, which, by its very name and nature, indicates that the process of achieving unity
is set between already and not yet; it is real but incomplete.
In the area of Eucharistic theology, BEM can be observed as a sort of summit
of the ecumenism of consensus, and of theological agreement, but the question of its
consequences and concrete application is still very much open. However, regarding ecumenical dialog on the Eucharist, BEM began a process of opening up some questions
for serious study for example, the relationship between Christs ontological-static
presence and his soteriological-dynamic real presence in the Eucharist. Also the question of whether the Eucharistic event should be understood in both the anamnetic and
epicletic senses, in order to give further expression to Christological-institutional and
pneumatological dimensions? Then, the question of the relationship between Christs
sacramental presence and his work of salvation synthesized in self-sacrifice eternally
present in Christ. Further, there is a strengthening of awareness of the ecclesial meaning of the Eucharist, because the Spirit is called upon the Church, which emanates the
commitment of active responsibility for the Church, as well as solidarity with all human beings. And not least, Christs presence and the actualization of his salvation are
sacramental, but they are also effective indicators, a prophetic sign of the eschatological realization of salvation.

Key words: document from Lima (BEM), baptism, ministry (office, ordination), Eucharist, banquet of the Kingdom, unification of Christians, elements of what is
to belong to the Church, faith and organization, World Council of Churches, liturgy of
Lima.
Translation: Mario Glibi and Kevin Sullivan

341
342
UDK: 272 : 141.82

1 Bonjak
1 kvorc
Struni rad
Primljeno: rujan 2010.
Ivan ESTAK - Borna JALENJAK
Filozofski fakultet Drube Isusove

Jordanovac 110, HR 10001 Zagreb
dekan@ffdihr; bjalsenjak@filozofija.org
KVORC O MARKSIZMU
Saetak
Pomoni zagrebaki biskup, isusovac Mijo kvorc (1919.-1989.) bio je plodan
na mnogim podrujima duhovnoga stvaranja, o emu ne svjedoe samo njegova objavljena djela nego i bogata ostavtina koja jo nije u potpunosti istraena. Budui da je
kvorc kao isusovac bio profesor filozofije na isusovakom Filozofsko-teolokom institutu u Zagrebu, veoma je dobro poznavao povijest filozofije, osobito naravno klasinu
skolastiku filozofiju aristotelovske provenijencije, zatim filozofiju egzistencije, ali takoer i marksistiku misao. Autori u svojem izravnom pristupu kvorevim tekstovima
kao i njihovu tumaenju ele iznijeti na vidjelo kvorev stav prema marksizmu, tonije prema marksistikom shvaanju religiozne, antropoloke, etike te socijalne problematike. Osim toga, pisci ele podsjetiti i na glavne teme povijesne rasprave koju je
kvorc vodio 1967. s hrvatskim praksisovcem profesorom Brankom Bonjakom (1923.1996.). Ta se rasprava zacijelo moe smatrati poetkom dijaloga krana i marksista
na ovim prostorima.
Kljune rijei: Mijo kvorc, Karl Marx, marksizam, marksisti, praksisovci,
Branko Bonjak, rasprava kvorc - Bonjak.
Uvod
Prije neto vie od dvadeset godina preminuo je pomoni zagrebaki biskup, isusovac Mijo kvorc (1919.-1989.).1 Smije se rei da
je on tijekom svojih posljednjih trideset godina ivota ostavio neizbrisiv trag u crkvenom, ali i openito u javnom ivotu naega naroda. Devedeseta godinjica roenja te dvadeseta godinjica kvoreve smrti
1
Za veoma pregledan prikaz ivota i djelovanja Mije kvorca usporedi Marijan

STEINER, Biskup Mijo kvorc (1919.-1989.). Uz dvadesetu obljetnicu smrti,
Obnovljeni ivot, 64 (2009.), 435-436.
343

obiljeene su znanstvenim skupom u njegovim rodnim Krievcima,
nakon kojega je objavljen i prigodni zbornik.2 Predavai su s raznih
motrita nastojali osvijetliti uistinu mnogovrsno stvaralatvo Mije
kvorca3, te naravno i ono filozofsko. Tako je o njegovoj filozofskoj
ostavtini progovorio Anto Mii4, o kvorevu odnosu prema Kantu
Ivan Koprek5, a na njegovo poimanje filozofije egzistencije osvrnuo
se Ivan estak6.
Posve je razumljivo da su osobito mjesto u kvorevoj filozofskoj refleksiji zauzimali Aristotel, Augustin i Toma Akvinski, ali
mu je pozornost privukao i Albert Veliki7, a meu neoskolastikim
misliocima s njegovim posebnim polazitem francuski isusovac Teihard de Chardin.8 kvorc se, meutim, veoma intenzivno suoio i s
marksistikim nazorom na svijet, koji je sluio kao misaona potka
tadanjemu socijalistikom drutvenom ureenju u nas. To je uinio
poglavito u svojem opirnom djelu Vjera i nevjera9, na koje e se i
oslanjati dobar dio ovoga priloga. Dapae, kvorc je uao i u dijalog s profesorom filozofije Brankom Bonjakom (1923.-1996.), koji
je ipak, unato svemu, prianjao uz tadanji sustav, premda ga je naravno u duhu svojega praksisovskog usmjerenja stavljao pod lupu
kritike. Taj je pak sustav osudio kvorca, tada profesora filozofije
u naponu stvaralake dobi, na dvije godine prisilnoga rada u Staroj
2
3
4
5
6
7
8
344
Usp. Ivan KOPREK (ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik.
Zbornik radova sa simpozija u povodu 90. obljetnice roenja i 20. obljetnice smrti,
odranoga u Krievcima 3. listopada 2009., Filozofsko-teoloki institut Drube
Isusove u Zagrebu, Zagreb, 2009.
Jo uvijek nepotpuna bibliografija biskupa kvorca, a koju je izradio njegov neak uro, broji 461 jedinicu (usp. uro KVORC, Mijo kvorc bibliografija,
Ivan KOPREK (ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 1152).
Usp. Anto MII, Filozofska ostavtina Mije kvorca, Ivan KOPREK (ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 203-213.
Usp. Ivan KOPREK, Svjetlo vjere i vjera prosvjetiteljstva, Ivan KOPREK (ur.),
Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 215-226.
Usp. Ivan ESTAK, Filozofi egzistencije u recepciji Mije kvorca, Obnovljeni
ivot, 64 (2009.), 475-493.
Mijo KVORC, Albert Veliki autentini svetac, Obnovljeni ivot, 36 (1981.),
178-186.
Usp. Mijo KVORC, Sluaj Teihard de Chardin, Bogoslovska smotra, 33 (1963.),
96-104; Pierre Teilhard de Chardin: Oris ivota i rada, Obnovljeni ivot, 37
(1982.), 169-180; Theilhard de Chardin na hrvatskom jeziku, Glas Koncila (9)
24 (1970.), 15.
Usp. Mijo KVORC, Vjera i nevjera, Zagreb,1982. (U daljnjem tekstu to e se djelo navoditi kraticom VN.)
Ivan ESTAK - Borna JALENJAK, kvorc o marksizmu, 341-371
Gradiki (1956.-1958.)!10 kvorevu spremnost na dijalog valja shvatiti ne samo kao znak vremena - budui da su se takvi dijalozi tada
poeli odravati diljem Europe - nego i kao znak njegove unutarnje,
duhovne suverenosti koja je njegovim boravkom u zatvoru samo ojaala. Prema nekima dijalog kvorc-Bonjak imao je i dalekosene
povijesne, takoer i politike uinke. Tako je primjerice Boris Gunjevi
nedavno napisao: Prema danas jo ivuim svjedocima, ovaj je dogaaj bio jedan u nizu dogaaja koji su na specifian nain predvidjeli i
anticipirali burno hrvatsko proljee 1971.11
Taj se dijalog i za samoga Bonjaka treba iitavati u sklopu njegova duhovnog razvoja. Ovako njegov stav prema religioznoj zbilji opisuje Mislav Kuko: Zanimljiv je njegov razvojni put: od doktrinarnog
antiteista lenjinistike inspiracije do otvorenog marksista sklonog dijalogu s nasuprotnim kranskim stajalitem. No, i u prvoj fazi Bonjakove kritike religije uoavamo zanimljiv fenomen; ak i u najranijim
njegovim tekstovima, otro antiteistiki orijentiranim, javljaju se koncilijantni dijaloki tonovi koji e kasnije u potpunosti prevladavati.12
Poznato je da je profesor Bonjak sve do smrti gajio dobre odnose s
profesorima naih crkvenih uilita, pa i sa kvorevim redovnikim
subratom, isusovcem Miljenkom Beliem (1921.-2008.), profesorom
ontologije i racionalne psihologije na Filozofsko-teolokom institutu
Drube Isusove, a kasnije na Filozofskom fakultetu Drube Isusove u
Zagrebu.13 . Karaula smatra da je i za samoga kvorca taj dijalog bio
veoma vaan: Tim je nastupom poelo novo vrijeme kvorcova vjerskog i intelektualnoga djelovanja u Hrvatskoj i Jugoslaviji.14 Izrazom
novo vrijeme autor je zasigurno mislio na skoro kvorevo imenovanje za pomonoga zagrebakoga biskupa (1970.), ime su mogunosti
10
11
12
13
14
Usp. Miroslav AKMADA, Biskup Mijo kvorc i komunistike vlasti, Ivan KOPREK (ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 89-104; Ivica
HRASTOVI, Mijo kvorc vrijeme zatvora i najteih optubi, Ivan KOPREK
(ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 105-124; eljko
KARAULA, Nikakve krivice ne nalazim na tom ovjeku, Ivan KOPREK (ur.), Biskup Mijo kvorc. Teolog, filozof, govornik, knjievnik, 125-141.
Boris GUNJEVI, Sukob na teolokoj ljevici. Ili marksist i kranin ponovno u
dijalogu nakon etrdeset godina, Filozofska istraivanja, 28 (2008.), 650.
Mislav KUKO, Od kritike religije do dijaloga: Filozofija Branka Bonjaka povodom 10. obljetnice smrti, Filozofska istraivanja, 26 (2006.), 955. Na drugom
je mjestu isti autor izvrsno prikazao etiologiju posebnosti zagrebakih praksisovaca, ime su oni pak bili prepoznatljivi i izvan tadanje drave. Usp. Mislav
KUKO, Temelji hrvatske filozofije prakse, Prilozi, 39-40 (1994.), 407-432.
Usp. Danijel MIIN, Sjeanje na patra Miljenka Belia, SJ. Ili: ontologija radosti
pred zorom svoga ispunjenja, Obnovljeni ivot, 63 (2008.), 107-115.
KARAULA, Nikakve krivice ne nalazim na tom ovjeku, 140.
345

njegova djelovanja i duhovnoga utjecaja postale jo ire (bonum, quo
universalius, eo divinius). Tadanji je dijalog ostao zabiljeen u katolikoj tampi, a o njemu je veoma obzirno izvijestio i sam kvorc.15
1. kvorc o Marxu i marksizmu
kvorc je o Marxu i njegovu djelu napisao prilian broj stranica u svojem pozamanom, poznatom i ve spomenutom djelu Vjera
i nevjera. Najvie njih nalazimo na jednome mjestu u poglavlju pod
veoma signifikativnim naslovom Marksizam najvea praksa nevjere u povijesti.16 Dapae, to je najdua studija koju uope nalazimo o
jednom ovjeku ili misliocu u ovoj knjizi, a to pak onda zaista neto
govori! Tu nije rije toliko o faktografskim injenicama iz ivota ovjeka koji se nee zadovoljiti da, da parafraziramo njega samoga kao to
su to do tada filozofi inili tumai svijet, nego da ga mijenja, ve je tu
kvorc kroz sam Marxov ivot provukao i njegovu misao iju je etiologiju naznaio ve na poetku toga poglavlja u nekoliko reenica, a to
e u nastavku opirnije razraditi.17 Ovako je kvorc sabrao sve silnice
koje su oblikovale mladoga Marxa: Marx je potomak svih materijalista. Proitao je na Sveuilitu u Bonnu valjda sve glavne autore, koji su
duu priljubili materiji. Doktorira tezom Razlika izmeu Demokritove i
Epikurove filozofije prirode (1841.). Proitao je malne sve engleske empiriste, ispisao je mnogo stranica iz monistikog Spinoze, studirao je
idealizam, a Hegelu posveuje najveu panju. Dobro je poznavao sve
socijalistiko-utopistike spise svojih prethodnika. Nije mu nepoznato
raspravljanje o religijama, napose o kranstvu. I Strauss i Bauer pred
njegovim oima razaraju temelje kranske poruke. Sva se ta batina
duha, razmiljanja i opravdanje stoila u Marxovu glavu i traila svoje
mjesto u njegovim mladenakim kategorijama.18
Iz sljedeih trinaestak stranica bit e vjerojatno zanimljivo izdvojiti mladim itateljima, koji nisu imali prigodu da im se socijalistiko drutveno ureenje osmiljava marksistikim konstruktom, da je
Mijo KVORC, Pokuaj dijaloga izmeu kranskog i ateistikog filozofa, Glas
Koncila (7) 8 (1967.), 7; A. K. Zamke dijaloga, Veritas (7) 7 (1968.), 129.
16 Usp. VN, 427-440.
17 Pod tim je vidikom u nas o mnogim stvarima, koje jamano nisu ile u prilog
ideolokom sustavu pod naim podnebljem, progovorio dominikanac Tomo Vere, zasigurno na najbolji poznavatelj Marxova ivota i djela. (usp. Tomo VERE, Filozofsko-teoloki dijalog s Marxom, Zagreb, 1973. i 1981.). Drugo izdanje
ovoga djela popratio je i sam kvorc. Usp. Mijo KVORC, Proitali smo: Dijalog
s Marxom, Glas Koncila, (20) 21 (1981.), 12-13.
18 VN, 427.
15
346
recimo Marx roen u Trieru 1818. godine, i to kao sin oca idova, koji
je preao na protestantizam, da je krten nekoliko godina nakon roenja, da je bio veoma pronicljiva duha koji se zanosi industrijskim napretkom, ali uoava i njegove rtve u zaguljivim tvornikim pogonima
i predgraima. kvorc ipak napominje da je uz utjecaj velikoga Hegela,
ali i Spinoze, na Marxa djelovala Hegelova ljevica, prije svega B. Bauer i D. F. Straus, koji su kranstvo proglasili izmiljotinom i mitom,
a u religioznoj je kritici svemu pak konani peat dao Feuerbach kod
kojega religija biva proglaena antropologijom: Bog je zapravo ovjekova projekcija najboljih njegovih osobina izvan njega koje on potom
personificira, a zatim im se klanja, te tako samoga sebe posve osiromauje, otuuje. Zato je u religijskom fenomenu potrebno prepoznati patologiju koja gui ovjeka, nje se valja osloboditi, i to tako da se ovjeku
prida ono to se inae u religijskoj svijesti pridaje Bogu kako bi ovjek
ovjeku postao Bog homo homini Deus. Potom e Marx sa svih zemaljskih zbiljnosti skinuti aureolu razvoja sveobuhvatnoga Duha, te tu
bijednu zemaljsku zbiljnost pokuati promijeniti u revolucionarnom
procesu koji provodi proletarijat te dokida privatno vlasnitvo. U tom
e kontekstu kvorc prilino mjesta dati Marxovoj kritici religije to
je naravno za spomenuto njegovo djelo sasvim razumljivo a sve to u
namjeri da se srui nepravedna drava koja treba religiju da bi zadrala gazde na vlasti, a koji iskoritavaju narod. Religijsko je otuenje
najtee od svih, njega se neemo osloboditi ako ne doivimo bolji svijet bez religije. Taj je pak bolji svijet ekonomika! Ljudska bijeda bi dakle bila za Marxa kolijevka svih bogova. Klasne se napetosti pak mire
revolucijama, te se napokon dijalektikom teze i antiteze konano ulazi
u otvorenu budunost bez ikakvih protivnosti. kvorc e u nastavku
prikaza Marxova duhovnog hoda spomenuti njegov otklon od Hegela,
pri emu e obitelj i drutvo prestati biti momenti razvoja Duha, nego
puke samostalne zemaljske zbiljnosti, ba kao i sam ovjek, kojega u
poraanju njegova dostojanstva valja uputiti na poligon povijesti, prema ostvarenju besklasnog drutva.19
1.1. Marxov stav prema religiji u interpretaciji Mije kvorca
U povijesti filozofije nailazimo na primjere doivljaja Crkve

koji su pod psiholokim vidom utjecali na neke mislioce, konkretno
na njihov odnos prema religijskoj zbilji. Na mnoge je od njih i vanjsko, vidljivo djelovanje Crkve odigralo vanu ulogu, u smislu da su u
19
kvorc se slui djelom, osobito kada tumai dijalektiku: Jean-Yves CALVEZ, Il

pensiero di Carlo Marx, Roma, 1966.
347

svojem refleksnom stavu prema temeljnim svjetonazornim pitanjima
u njezinim skutima potraili odgovor i na vlastita ivotna pitanja. No,
bilo je na alost i suprotnih primjera. Jedan takav kvorc prepoznaje
i u Marxovu ivotu, tonije u njegovu doivljaju odnosa Crkve prema
politikoj zbilji: Marx je susreo Crkvu, u kojoj teologija ortai sa svijetom na nedopustiv nain, postajui i sama ideologijom. On je napadao
upravo tu ideologiju, koja je zbog svojih kompromisnih stavova bila
nalik na bljutavu sol.20 kvorc, govorei o ekscelentnosti kranskoga
morala, navodi i drugo mjesto koje nerijetko za mnoge postaje kamen
spoticaja u religioznom stavu mnogih ljudi. Rije je naravno o odnosu
crkvenih slubenika prema zemaljskom vladaru: Ne treba mu servilno sluiti, kao to je trierski biskup elio sluiti pruskom vladaru, dok
je to sa strane gledao mladi Marx21 No, Marxov se ateizam ima zahvaliti i drugim utjecajima, a o nekima bi od njih i religiozna psihologija mogla progovoriti koju rije: Razvoj njegova ateizma nije nepoznat:
od deizma iz roditeljske kue, preko Feuerbacha, Hegela, Bauera i drugih postao je uvjereni ateist.22 Genealogiju Marxova ateizma kvorc
ocrtava jo na jednom mjestu: Luther genuit Kant, Kant genuit Hegel,
Hegel genuit Marx 23
kvorc je sasvim ispravno zamijetio da Marxa zapravo pitanje
Boga nije zanimalo naravno u smislu njegove egzistencije ili pak
esencije, kako je to u jednom svom dijelu inila klasina metaphysica
specialis. Time se on tek nuzgredno pozabavio u svojim ranim radovima. Pod kojim e dakle vidikom Marxa ipak zanimati pitanje o Bogu?
Ovako kvorc: Marxa problem Boga zanima iskljuivo ukoliko se sudara s poimanjem ovjeka. Ukoliko Bog ovjeka podinjava, ne da mu
disati, uspavljuje ga na povijesnom putu i ne da mu stvarati, Bog je
zapreka i neprijatelj24 Vjera je socioloko-ekonomska nadgradnja u
epohama bijede25, ime se pak Marx uputio u svoje osobno, karakteristino poimanje religije. Na drugom e mjestu kvorc, citirajui Marxove reenice iz njegova djela Kritika Hegelove filozofije prava, napisati te
time izraziti njegovo poimanje religije: Prema tome, religija je i najkarakteristiniji simptom i najbjedniji lijek ovjekove bijede. Religijska
bijeda djelomino je izraz stvarne bijede, a djelomino protest protiv
stvarne bijede Religija je uzdah potlaenog stvorenja, dua svijeta
348
20
21
22
23
24
25
VN, 35.
VN, 176-177.
VN, 529.
VN, 613.
VN, 433.
VN, 357.
bez srca, kao to je i duh svijeta u kome nema duha. Ona je opijum
naroda.26 Bog je Marxu, kao i nekim drugim protagonistima povijesti
suvremene filozofije, smetao u samoostvarenju ovjeka. Hoemo li
osloboditi ovjeka od bilo kakve alijenacije, i narode od kolonijalizma,
i svijet od bijede i straha, moramo se osloboditi vjere u Boga, glasila je
parola Comtea, Feuerbacha, Marxa, Nietzschea, Sartrea, Hartmanna
27 Na jednom e drugome mjestu kvorc u Marxovu duhu protegnuti
neprijateljstvo religije na ekonomiju, socijalnu politiku i politiku socijalnost.28 Zato je sr svake kritike zapravo kritika religije: Ona dolazi
do dna prave stvarnosti, ona dijeli stvarno od fiktivnoga, ona ovjeku
prua otvoren pogled na bit ovjeka, na slobodu i sreu.29 U tom duhu
kvorc nastavlja interpretirati i pojanjavati marksistiki stav prema
religiji: Marksizam nije obini ateizam, niti se iscrpljuje u nijekanju
Boga. Tako ne bi nikud prispio. On je pozitivna potvrda ovjeka, drutva, rada, napretka. On je u punini shvaeni i provoeni humanizam.30
U tom je smislu, napominje kvorc, Marx cijenio Bayla koji je zastupao
stav da moe postojati drutvo istih ateista; da ateist moe biti ovjek potovanja vrijedan; da se ovjek ne degradira ateizmom nego
praznovjerjem i idolatrijom.31 I zato: Kad je promatrao religiju oko
sebe, njezino djelovanje u povijesti, njezine perspektive za budunost,
Marx je poelio religiji to skoriju smrt.32 - zamjeuje kvorc.
Na koji to nain Marx eli zauvijek otpraviti religiju na smetlite
povijesti te tako osloboditi ovjeka svekolike otuenosti? Taj Marxov
karakteristini adieu religiji kvorc opisuje sljedeim rijeima: No
znajui da je njeno korijenje i u ljudskoj bijedi i u ljudskoj elji za boljim
svijetom, osjetio je potrebu da je iskorijeni najprije iz ljudske sredine
uklanjanjem ljudske bijede. Stoga je prva dunost Marxova revolucionarnog sistema stvoriti takve politike uvjete u kojima e najsiromaniji doi do vlasti i dokinuti sistem izrabljivanja. Kad jednom doe do
pravednog ivota, doi e i do sretnijeg ivota. Nestat e prisile, radit
e se jednako, ovjek se vie nee morati matom obraati na zamiljeno nebo i oekivati pomo iz nestvarnoga svijeta religije. Nestat
e potrebe za religioznim opijumom, nestat e religije iz drutva i iz
svijesti zadovoljnih ljudi.33
26
27
28
29
30
31
32
33
VN, 432.
VN, 527.
Usp. 528.
VN, 431-432.
VN, 358.
VN, 383.
VN, 529.
VN, 529.
349

Naravno da e Marxovu kritiku neba i zemlje prepoznati oni
kojima se religija servira kao opijum - proleteri, tj. oni koji nemaju
nita drugo doli djecu (proles): Proletarijat e zauti poziv koji e odzvanjati jae od Kristova, utopistikoga. Krist je rekao: Doite k meni
svi koji ste umorni i nosite teret ivota i ja u vas okrijepiti Marx e
1848. doviknuti u Komunistikom manifestu: Proleteri svih zemalja,
ujedinite se! A to znai da je mjesto iluzornog Mesije i njegove milosti na pozornicu svijeta doao pravi proleterski mesijanizam i njegova
oslobodilaka misija.34 Marxovo novo doba nosi mitoloka obiljeja
zlatnoga doba za ije je ostvarenje zasluan proletarijat: Marx je
pred oima poeo slikati Zlatno doba i pozivao je ljude da se odueve
za tu novost. On je ne samo pozvao proletarijat na njegovo izbavljenje,
nego je i njegovu ulogu opisao kao borca za dobro protiv zla, to zvui
pomalo apokaliptiki. Prorokovao je da e povijest biti napokon u rukama pravednih i zadovoljnih, da je njezin svretak dogledan boanski
radostan i divan.35
Nestanak religijske svijesti u narodima i pojedincima marksisti nee prepustiti spontanosti ni postupnosti, nego e je zbog njezine
najvee zapreke svekolikom razvoju, svim sredstvima nastojati eliminirati: Njihova e politika, i za pojedine narode i za svijet u globalu,
potiskivati religiju ili administrativnim, ili znanstvenim, ili bilo kojim
drugim nainom.36 Na putu prema besklasnom drutvu, u kojem nee
biti nikakvih napetosti koje obino nastaju na temelju razliite podjele
sredstava, imanja i rada, a to je osnova svih napetosti meu ljudima i
narodima, marksizam ne zagovara evoluciju, nego revoluciju, tj. nasilno izmirenje odnosa: ovjek je drutva su povijest je pribjegavala
i revolucijama kako bi se klasne napetosti sredile. Revolucija se opravdava nepravdom postojeeg poretka, tvrdi marksizam. Kad se mora
ruiti klasno stanje, mora se upotrijebiti uspjeno sredstvo.37 Revolucijom, koja biva noena dijalektikim zakonima a dijalektika je, po
kvorcu, genijalna Hegelova intuicija koju je dodue Marx transponirao iz razvoja duha u razvoj materijalne zbilje38 ulazi se u otvorenu
budunost, koja bi morala smiriti sve protivnosti.39
U takvoj budunosti biva i skinuto prokletstvo s rada koje se
povlai jo s prvih stranica Biblije. Dapae, rad postaje egzegetski klju
350
34
35
36
37
38
39
VN, 432.
VN, 600.
VN, 529.
VN, 434.
Usp. VN, 435.
VN, 435.
za cjelokupno ovjekovo posve povijesno razumijevanje odnosno samoostvarenje: Kad nestane otuenja, rad postaje zajedniki, univerzalan, politehniki, prema opoj ovjekovoj moi i djelatnosti. Proizvod postaje njegov, sasvim ljudski, potpuno izraen u vidu dobra, kao
priroda pronaena, preraena i tako ponuena ljudima kao ljudska, za
ljudske autentine potrebe. Time dolazimo do najutjenijeg zakljuka:
pravi proizvod rada nije obraeni predmet, nego sam ovjek. ovjek
kao stvaralac, ovjek kao odrednik svoje sudbine i radosti. Tako otprilike zvoni poema rada i ovjeka na radu.40
kvorc e ipak zakljuno primijetiti da ovjek i u marksistikoj
misli postaje on sam tek u osobnim, meuljudskim odnosima, kad mu
prirodni objekt biva prepoznat kao subjekt, kao drugo ja.41 Fundamentalni meuljudski odnos je i u marksizmu odnos izmeu mukarca i
ene, koji se shvaa u dijalektinoj napetosti i izmirenju suprotnosti:
Temeljni odnos unutar povijesti svakako je odnos mukarca prema
eni. To je u biti odnos raanja, ali je i najprirodnije izvorite i ishodite drugih socijalnih oblika zajednitva. Sve se to postie preko dijalektikog zakonika, koji jednostavno glasi: zakon jedinstva meu
protivnostima; zakon prijelaza kvantitete u kvalitetu; zakon negacije
negacije, stvarni zakon uspona i napretka.42
U poglavlju pod naslovom Filozofija i vjera kvorc govori o dijalektikom materijalizmu koji, unato svoj svojoj dinaminoj usmjerenosti prema budunosti, ipak ostaje posve useban, imanentan, ba
kao i ovjek u sklopu toga sustava: To je novi, povijesni i dijalektiki
materijalizam, dinamino shvaanje prirode i ovjeanstva, koje zbog
potvrde ovjeka ne moe prihvatiti Boga. Produetak toga zatvorenog
sustava, koji ovjeku ne da disati atmosferu nadnaravnoga, jednostavno ga ugraujui u ovozemni poredak, sasvim ga opijajui vizijom novoga svijeta koji nadolazi vidimo u suvremenom marksizmu. On je
politiki obojen, kulturno samopotvren, ekonomski zanosan, upravljen u budunost kao nada i obeanje. Boga ne prihvaa, vjere ne podnosi, milosti ne treba.43
1.2. Marksistike moralne postavke
U svaki nazor na svijet, pa i onaj kakav je marksistiki, spada i

pitanje morala. Marksistiki je moral privukao takoer kvorevu po-
40
41
42
43
VN, 436.
Usp. VN, 426.
VN, 436.
VN, 231-232.
351

zornost, pa ve i samom svojom proirenou u vremenu kad je on
pisao svoje djelo. Marx i marksisti moral smatraju ideologijom koja
se javlja kao nadgradnja i pratnja povijesno-drutvenih sistema. Robovlasniki, feudalni, burujski, socijalistiki moral to su bitne etape
svjetske etike.44 U Marxovoj je optici moral, openito uzet, uvar i garant postojeega sustava. Odbacujui svaku vjenost morala i njegove
norme, marksizam ipak prihvaa jednu normu kojoj pridaje oznaku
apsolutnosti, a to je interes klasne borbe i ekonomskoga, dakle povijesnoga boljitka proletarijata: to god se i gdje god pojavi sukladno s
tenjom da se ovjek oslobodi, da poe smjerom razvitka, da se bori
za radniku klasu sve je to moralno opravdano, sve je to etiki dobro.
to se god javi protiv tih tenji, bilo gdje, bilo kako obrazlagano, zlo je. I
mora se suzbiti.45 Rije je o svojevrsnom finis sanctificat media: No
moralno svet i moralno uspjean samo je onaj in koji slui velikom
idealu revolucije i opeg preobrata.46
Takvo e poimanje norme moralnoga djelovanja, kao to je poznato iz povijesti marksizma, desetljeima raati strahovitim posljedicama. Sam kvorc marksistikom moralu zbog njegove vizije pomirene i obeavajue budunosti, kao i prometejskog prkosa i odlunosti,
priznaje fascinantnost, pa se moe initi kao da on tomu povijesnom
prometejstvu i sekundira: Kad marksistiki moral ne bi plamsao od
zapaljene vizije budunosti, kad ne bi imao zauzetosti i vidljive brige
za porobljene i slabe, kad ne bi dokidao stare, preivjele, religiozne,
kolonijalne, socijalne, ekonomske formule i sisteme, ne bi nikoga zapalio niti oduevio.47 Na temelju nekih relevantnih marksistikih moralnih kodeksa kvorc zakljuuje sljedee: Budui da je partija shvatila kretanje i nunu budunost ovjeanstva, ona je predvodnik i uvar
morala. ovjeka je nemogue, ak i u partiji, naglo promijeniti. Treba ga stalno pouavati. Odgojiti takva ovjeka, koji usvaja sve vidike
marksistike revolucije i reforme, znai i moralno odgojiti dosljednog
borca privatno, u obitelji, na radnome mjestu, u politikom ivotu, u
meunarodnim odnosima.48
to se pak tie slobode, koja svojom naravi spada u moral te
ga dapae i omoguuje, marksizam je, po kvorcu, shvaa u autonomnom smislu, ali sa zahtjevnom zadaom: Marksizam je etika relativne slobode unutar apsolutne zadae: treba ii naprijed dok svijet ne
352
44
45
46
47
48
VN, 460.
VN, 460.
VN, 460.
VN, 460.
VN, 461.
bude pravedan, i tada se nee postavljati staro edensko i demonsko

pitanje dobra i zla.49 Kasniji zagrebaki pomoni biskup nije propustio zamijetiti nain na koji je Marx u svojem djelu Sveta porodica
protumaio grijeh: () sveenici su namjesnici bogova, da bi sauvali
autoritet. U podlonicima stvaraju osjeaj krivnje kako bi ih drali u
strahu i pokornosti.50
1.3. Marxovo odnosno marksistiko poimanje smrti
kvorc s pravom smatra da je Marx openito o smrti najmanje

i najloije pisao!51 To e naravno vrijediti i kasnije za veliku veinu
svih njegovih kasnijih duhovnih sljedbenika. kvorc tumai zaborav
smrti snanim marksistikim upuivanjem na ivot: Marx je toliko
radio da je na smrt zaboravio. Smrt u njegovim djelima ima neobino
malo mjesta. Kao da je i time htio pokazati da je marksistiki pogled
na svijet pun smisla za ivot, za rad i uspjeh, za preobrazbu.52 kvorc
naravno navodi i Marxovu definiciju smrti uzetu iz njegova djela Ekonomsko-filozofski rukopisi, za koju odmah kae da njome ne bi bio
zadovoljan nijedan misaoniji marksist, a ona glasi: ovjek ivi od
prirode, to znai: priroda je njegovo tijelo, s kojim on mora ostati u
stalnom procesu da ne bi umro. Da je ovjekov fiziki i duhovni ivot
povezan s prirodom, nema drugog smisla nego da je priroda povezana
sama sa sobom, jer ovjek je dio prirode.53 Druga e Marxova teza o
smrti postati poznatija i esto e se citirati: Smrt izgleda kao okrutna
pobjeda roda vrste nad odreenim individuumom i kao da proturjei
njihovu jedinstvu. No odreeni individuum samo je odreeno bie vrste (roda) i kao takvo je smrtno.54 kvoreva pak kritika ove teze glasi:
() priroda, kojom ovjek vlada, ipak je posljednja vladarica.55
Marxovo poimanje smrti izazvalo je snanu i ivopisnu kvorevu kritiku: Marx ovjeka ne gleda u perspektivi smrti; njemu je ovjek otvoren za opstanak i promjenu povijesti. Vaan je ne pojedinac,
koji odlazi s pozornice, nego komad koji se i dalje igra. Smrt ne ulazi
dublje u proces socijalne ljudske prirode, povijesnog ovjekova znaenja, njegove politike uloge. ovjek se naznauje iskljuivo svojim
doprinosom za bolje danas i jo bolje sutra. Kad je svoj ulog u toj igri
49
50
51
52
53
54
55
VN, 461.
VN, 494.
Usp. VN, 508.
VN, 511.
VN, 511.
VN, 511.
VN, 511.
353

i borbi ubacio, moe ga odnijeti vjetar.56 I naposljetku: Marx je
neprijatelj prokletih pitanja, koja su muila najvee mislioce ovjeanstva. Htio je da ljudi epikurovski vedro i bez nepotrebne tjeskobe rade za raj na zemlji; prema tome, neki drugi raj ili pakao za
njega su irelevantni, potpuno nevani. Ovaj skraeni postupak jest
bolan, ali je i injenica. Marx je potisnuo misao na smrt, prebacio
ju je na drugi, sporedni kolosijek, a zadrao je iskljuivo ovozemne
misli.57 Komunistiki e heroji, noeni snanom revolucionarnom
svijeu, potpuno svjesno ulaziti u smrt kao u nita, i to bez ikakve
potrebe za bilo kakvom utjehom, zakljuio je kvorc Blochovim slikama Marxovo odnosno marksistiko poimanje smrti.58
Odreene varijacije na temu smrti iznijet e kvorc za svakoga marksista posebno, pa emo i mi tako malo nie postupiti.
Zakljuno se o Marxovu, odnosno marksistikom poimanju smrti, a to onda u konanici znai i poimanje ovjekova smisla, smije navesti kvorevu misao da se sav ovjekov telos iscrpljuje u
kronotoposu svijeta kao povijesnog procesa59, u ovjekovoj povijesnosti60, u novoj povijesti koja se izgrauje radom i naporom
ovjekovim.61 Ukratko: ovjek je u biti radnik, njegov je poziv
preobrazba prirode i samih ljudi.62 Marx je, po kvorevim rijeima, odredio ovjeka, odnosno osobu kao prirodno odreenje koje
se suprotstavlja prirodi, na nju utjee, s drugima povezuje, stvara
novo drutvo63. kvorc e Marxu svakako priznati transcendentalnost ovjeka s obzirom na prirodu64, jer je u suprotnome ne bi
mogao ni mijenjati, ali je isto tako upozorio i na onaj sudbonosni
izostanak intencionalnog iskoraka sui generis, tj. prema transcendenciji. Na tom tragu kvorc povlai paralelu izmeu filozofa
iz Triera i filozofa iz Freiburga: Egzistencijalizam je ostavio ovjeka u zatvoru prirode kao i Marx. Marx u prirodi svemira, Heidegger u prirodi ovjeka.65
354
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
VN, 511.
VN, 512.
Usp. VN, 512-513.
Usp. VN, 318.
Usp. VN, 38.
VN, 318.
VN, 528.
VN, 135.
Usp. VN, 136.
VN, 135.
1.4. Mijo kvorc o marksistikim misliocima

Neki su marksistiki mislioci u veoj ili manjoj mjeri zaokupljali kvorevu pozornost. To su svakako poglavito oni koji su doivljavali
dramatinost ovjekove egzistencije, a to svakako dolazi do izraaja u
graninim situacijama, o kojima je primjerice razmiljao M. Machovec
i u kojima je taj eki filozof uviao najpogodnije tlo za religiju.66
kvorc je zamijetio i poimanje smrti u L. Kolakowskoga, koji
ovu najvjerniju ovjekovu pratilju stavlja u mnogo iri kontekst od
ostalih: L. Kolakowski pie (dok je jo bio pravovjerni marksist) da
je za fenomen smrti bitno gledati ga u cjelini marksistike doktrine.
No jo vie budui da smrt hvata za guu i sili na razmiljanje potrebno je humanizirati pratilicu smrti, oajnu tjeskobu. To se ne moe
racionalno. Za tjeskobu treba neki drugi lijek. On sam ne zna odakle.
Moda s pomou kakve droge? Da nas u nitavilo prenese jednostavni
san, zaborav, besvijest? Pitanje ostaje otvoreno.67
kvorc nadalje spominje i A. Schaffa koji takoer uvia svu problematinost smrti te neuspjenost marksistikog nadilaenja u povijesti, u aktivitetu: A. Schaff uoio je neto drugo: za marksizam kao
cjelovitu nauku o kretanju povijesti, smrt doista ne smije biti konica
ili strailo. Smrt se preskae ivotom. Napretkom. Preobrazbom svijeta. Ali za ovjeka za osobu, smrt ostaje tajna. U tome je, veli, marksizam zatajio. () Ma to mi postigli socijalnom revolucijom, problemi
boli, samoe, nade, smrti ostaju i nadalje. (Smrt je, ponavlja Schaff Sartreovu misao (koju je vie puta kod nas opetovao B. Bonjak), smrt je
potpuni besmisao. Svu nam egzistenciju, sve napore, sav zanos postavlja u pitanje. Religije su eljele rijeiti tu tajnu. () I marksizam mora
neto uiniti da to pitanje ozbiljnije shvati i rijei. Sam Schaff ne daje
nikakva rjeenja.68
Kao onoga kojega je veoma zaokupljao problem smrti kvorc
spominje i marksista Michela Verreta, autora vjerojatno najpoznatijeg
marksistikog djela o religiji Les marxistes et la religion (1966), iz kojega je kasnije zagrebaki biskup uzeo neke zanimljive pasae o shvaanju religije, kojoj je kao mranjatvu Verret suelio razum, znanost
te svijest napretka. U tom je kontekstu svakako zanimljiva kvoreva
interpretacija Verretova objanjenja grijeha i zla: Grijeh tumai socijalnom genezom, promaajem unutar vrste. O grijehu nestaje svijesti
im poraste svijest o ovjekovim pravima i pravilnim obvezama. Zlo
66
67
68
Usp. VN, 434.

VN, 516.
VN, 516-517.
355

je uvijek crux philosophorum najtea i neprotumaiva pojava. Autor
se zalae za ovostrano tumaenje i za humanizaciju zla. to bude vie
radosti u dobru. To e manje biti prijetnje od zla Ljubav se svodi u
granice ovozemnih odnosa, simpatije, pomoi, seksa, zajedniarstva.
Ponajprije treba suzbiti mrnju i nasilje, pa e ideja i in ljubavi lako
niknuti.69 Verretovo pak shvaanje smrti predstavlja pravu hrabrost,
prometejstvo, koje ipak, po kvorcu, kod neostvarenih praksom,
ostavlja upitnik na ustima: I za Verreta smrt je samo unutarnji proces
generikog tipa, koji pogaa pojedinca, ali ne i vrstu. Mene nestaje,
mi ostajemo. Ukoliko sam i sam na sretan nain prakse i djelovanja
preao u sudbinu drugih, izvrio sam poslanje, ostvario sam sebe koliko je to u smrtnosti mogue, i otiao smiren, da bi drugi nastavili. Odgovori, jasno, nisu ni dovoljno promiljeni, ni dovoljno iroki (osobito
slabo prolaze oni maleni, slabi, nedorasli, odbaeni), niti su dovoljno
duboki kako bi ovjeka u posljednjem pitanju shvatili i utjeili. Ili ga
bar o neemu neumitno osvjedoili.70 kvorc je na jo jednom mjestu
parafrazirao na svoj nain Verretove misli o smrti kao i pokuaj njezina osmiljavanja sreom to vrsta ivi: Verret kae () da je sve za
ovjeka na zemlji: prije svega u akciji, koja daje osjeaj veega, boljega, sretnijega. Komunist se ne miri sa smru. Bori se protiv nje. Ali je
nadvladava iskljuivo zajednikom svijeu i vjerom u bolji zajedniki
svijet. Od smrti ne oekuje nita. Niti je eli. Niti je prezire. Za srce pojedinca ona je uvijek strahovito okrutna. No potrebno je uza sve to prihvatiti je, usvojiti je, humanizirati je. Samo ivot, ivot za druge, za bolji
ivot drugih, moe opravdati uas smrti. Smrt je sve ljudskija ukoliko
smo Bogu oduzeli atribute koji nama pripadaju. I svoj ivot obogatili
onim to smo prije njemu davali. Prostranstva ivota suzbijaju carstvo
smrti.71 kvorc je tom osobitom interpretacijom marksistikog altruizma zasigurno upozorio i na njegovu neodrivost.
kvorc je nadalje prikladno mjesto rezervirao i za francuskoga
marksista Rogera Garaudyja kojemu je za njegova ivota bilo stalo do
dijaloga s kranskim svjetonazorom te ga je i vodio s isusovcem Kauerom, a to je ovaj uobliio u svojem djelu Marksisti i krani licem u
lice.72 Vjerojatno je taj naslov sugerirao i naslov knjige u kojoj je 1969.
bila tiskana rasprava kvorc-Bonjak, a koja se, kao to emo to malo
nie vidjeti, zbila godine 1967. Za kvorca je Garaudy ipak mislilac koji
razmilja o ovjekovim posljednjim pitanjima, o graninim situacijama
356
69
70
71
72
VN, 439.
VN, 439.
VN, 515.
Usp. VN, 556.
koje su inae pogodno tlo za religiju.73 kvorc kod Garaudyja zamjeuje

mogunost ovjekova iskoraka, transcendencije, ali ona nije neki siguran i odreen intencionalni termin, ve naprotiv neodreena i neograniena vremenska otvorenost. Za Garaudyja transcendencija je
otvorenost prema neizmjernom buduemu.74 Takva transcendencija
ne obeaje ispunjenost, nego podrava nezadovoljstvo. ini se da Garaudy, po kvorevoj interpretaciji, na podruju morala stoji na Sartreovu tragu kad odbija svaku moralnu heteronomiju: Kad bismo htjeli, kae, Garaudy, ovjeku nametnuti neki nadnaravni karakter, izvor
i ue, onda bismo sigurno neto oduzeli njegovoj odgovornosti.75
kvorc s pravom pridaje Garaudyjevu shvaanju budunosti kao proegzistentne kategorije posve temporalno znaenje: Borba za ovjeka
bez Boga?! To je smisao novoga nazora na svijet i ovjeka. Nije to antiteizam, ni ateizam iz borbe sa skolastikom. Nastupa metaateistiko,
poateistiko vrijeme. Toliko smo zauzeti za ovjeka da se Boga vie
ne sjeamo. Ostvarenje totalnoga ovjeka, ree Garaudy, cilj je pravoga marksizma.76 U ovakvoj Garaudyjevoj perspektivi smrt ima sasvim
zanimljivo znaenje koje kvorc ovako saima: Bez smrti ovjek bi
bio nesnosan individualist. Nikakve brige ne bi posveivao drugima.
Ovako ga smrt opominje da e izgubiti sve osim onoga to daruje i preda drugima. Smrt ovjeka vue prema openitomu, prema trajnomu,
prema besmrtnomu, ne u pojedinom ovjeku, nego u cjelini ovjeanstva. Besmrtnost je svojstvo ivota ne poslije smrti, nego sada prije
smrti.77 Mora se priznati da je takvo, premda posve naravno shvaanje
proegzistentnog povijesnog djelovanja, pa i same smrti kao brane ovjekovim individualistikim i egoistikim nagnuima, izazivalo simpatije u suvremenika, a marksizmu, kompromitiranom sovjetskom brutalnom praksom, pribavljalo znaenje humanizma.
Sudei po broju navoenja neomarksist Ernst Bloch bio je
kvoreva znaajna referencija. Tog revizionista svrstava meu filozofe koji su nastojali dati odgovore na pitanje o smislu ovjeka78 i ija je
misao ak imala utjecaja na teologe79. Naravno da je kvorc u Blochovoj utopijskoj svijesti prepoznao izazov i novinu koju je taj filozof svojedobno zaista i imao. Svojim glasovitim djelom Das Prinzip Hoffnung,
napominje kvorc, otvorio je Bloch pitanje budunosti kao ideala, a
73
74
75
76
77
78
79
Usp. VN, 434.

VN, 359.
VN 461.
VN 547.
VN 516.
VN, 479.
VN, 327.
357

to je neka vrsta transcendencije koja bi bila kadra rijeiti sve ovjekove probleme, nepravdu i zlo u svijetu, pae i samu smrt80. Kao to je
naime poznato, Bloch je za razliku od ekonomske otuenosti koju je
ovjeku pripisao Marx, uoio da se ovjekovo otuenje zapravo nalazi
u ovjekovoj neispunjenosti, nedovrenosti, i to na svim podrujima,
pa je stoga sav protegnut prema ispunjenju, prema budunosti, prema
moguemu, koje shvaa kao ono jo-ne. Na toj je crti stoga nada
dua Blochove antropologije. Njegova transcendencija je dodue
otvorenost prema neizmjerno buduemu kao i kod Garaudyja, no
budui da terminus ad quem te otvorenosti nije osoba u svojoj suverenoj apsolutnosti, dakle Bog, onda ipak takva transcendencija u svojem krajnjem ishodu ne moe ovjeka liiti beznadnosti.81 Osim toga,
kvorc je zapazio da se Bloch, za razliku od ostalih marksista, smru
bavio relativno puno82 te da se s njom, ba kao i Verret, veoma hrabro
suoio u spomenutom djelu.83
1.5. kvorc o hrvatskim praksisovcima
Zanimljivo je da kvorc u svojem opirnom djelu Vjera i nevjera

vrlo rijetko spominje hrvatske praksisovce. Danilo Pejovi spomenut
je tek na dva mjesta, prvi put u kontekstu ateistikog i materijalistikog francuskog enciklopedista, inae uz Voltaira najplodnijeg prosvjetiteljskog pisca, H. D. von Holbacha (1723.-1789.), ijom se egzistencijalistikom analizom ovjeka kvorc posluio84. Drugi put e to biti
dvije stranice dalje kad kvorc zamjeuje da je Pejovi kod Helvetiusa
zamijetio samoljublje i korisnost.85 U poglavlju Marksizam najvea
praksa nevjere u povijesti kvorc spominje djelo Historija marksizma
Predraga Vranickoga86, ali i njegovo tumaenje zakonitosti povijesnog
kretanja, koje nastaje na temelju klasnoga antagonizma, i koji se naravno po marksistikom shvaanju moe izmiriti revolucijom kao jedinim
uinkovitim sredstvom.87 Zanimljivo je da je kvorc u djelu Vjera i nevjera Branka Bonjaka spomenuo tek dvaput, i to kao onoga koji poput
jo nekih marksistikih filozofa ipak razmilja o graninim situacijama,
a to nije bio sluaj, kako je to bilo ve spomenuto, kod njegova idejnog
358
80
81
82
83
84
85
86
87
Usp. VN, 215.

Usp. VN, 359.
Usp. VN, 508.
Usp. VN, 439.
Usp. VN, 388-389.
Usp. VN, 391.
Usp. VN, 438.
Usp. VN, 434.
voe Karla Marxa88. kvorc istie da je Bonjak, poput A. Schaffa na

Sartreovu tragu, ee isticao da je smrt potpuni besmisao.89 kvorc
u djelu Vjera i nevjera uope ne spominje ni Gaju Petrovia, ni Milana
Kangrgu, ni Predraga Vranickog, ni Danka Grlia, ni Danila Pejovia,
ni Vanju Sutlia, a ni sociologe Rudija Supeka i Ivana Kuvaia, koji su
takoer pripadali hrvatskom praksisovskom krugu. Razlog tomu je to
se nitko od spomenutih, osim Branka Bonjaka s kojim e kvorc ui u
dijalog, nije temeljitije bavio religijskom problematikom, pa ih ni sam
kvorc nije spominjao.90
2. Povijesna rasprava kvorc - Bonjak
Krajem ezdesetih godina prologa stoljea u mnogim zemljama tadanjega socijalistikog drutvenog ureenja zapoele su se
zbivati promjene izazvane raznim nunostima. Teku privrednu situaciju pokuavalo se spaavati neuspjenim reformama, koje ipak naposljetku nisu mogle sprijeiti ekonomski slom. No, taj je sustav poeo
pucati i po idejnim avovima. Kao to je ve dobro poznato, ideje se
ire unato svim barijerama i eljeznim zavjesama dapae, one ba
zbog fizikih barijera postaju uinkovitije! Marksistiki mislioci koji su
smatrani jamcima sustava zapoeli su govoriti o socijalizmu s ljudskim
licem, o socijalizmu po mjeri ovjeka. Ta ipak su dolazili glasovi iz socijalistikoga raja, tj. Sovjetskoga Saveza koji su zgraali socijalistiku
javnost. I sam je Bonjak izjavio: Staljinizam e ostati primjer deformacije mnogih socijalistikih principa.91
U takvim je povijesnim okolnostima u nas na Filozofskom fakultetu Zagrebakoga sveuilita nastala glasovita grupa filozofa pod
naslovom Praxis.92 Njoj je pripadao i profesor Branko Bonjak. On
je godine 1966. objavio veoma opirno djelo pod naslovom Filozofija i kranstvo93. Povodom toga na tribini 5 minuta poslije osam, a u
sklopu nastavka ciklusa predavanja i razgovara o religiji, upriliena je
javna rasprava izmeu autora knjige i Mije kvorca. Trosatna se diskusija odrala 28. oujka 1967. u Studentskom domu u Zagrebu ak pred
88
89
90
Usp. VN, 434.

Usp. VN, 516-517.
Usp. KUKO, Od kritike religije do dijaloga, 955; usp. KUKO, Temelji hrvatske filozofije prakse, 407-432.
91 Branko BONJAK Mijo KVORC, Marksist i kranin, Zagreb, 1969., 15. (Djelo
se dalje citira kraticom: B. BONJAK M. KVORC)
92 Za veoma dobar pregled usporedi, Julius OSWALD, Filozofija prakse u Hrvatskoj,
Zagreb, 2006.; KUKO, Temelji hrvatske filozofije prakse, 407-432.
93 Usp. Branko BONJAK, Filozofija i kranstvo, Zagreb, 1966.
359

2.500 sluatelja, od kojih su veina bili studenti.
Voditelj tribine eljko Falout u uvodnoj je rijei meu ostalim
istaknuo i sljedee: Ovakvi dijalozi izmeu katolika i marksista vode
se ve danas u itavom svijetu bez strasti s naunim a ne politikim argumentima. Oni svugdje uspijevaju i stvaraju nove razumnije i plemenitije odnose na bazi uzajamnog potovanja i razumijevanja. Ne vidimo razloga zato se i kod nas ne bi moglo tako neto stvoriti za svaiju
korist.94 Voditelj je ovdje zasigurno aludirao na pokuaje dijaloga na
koje smo mi u tekstu ve uputili. Iz transkripta se moe zakljuiti da
ozraje u dvorani nije bilo navijako, ali da je kvorc imao golemu simpatiju sluateljstva. U svakom sluaju, autori su prije tiskanja knjiice
njihove diskusije u zajednikoj napomeni izjavili: Dijalog je voen u
uvjerenju da se razliita miljenja najbolje rjeavaju i brane u otvorenoj izmjeni misli.95
2.1. Tijek rasprave i njezina problematika
Najprije je kvorc iznio cjelokupni sadraj Bonjakova djela po

poglavljima. Sam je autor od istoga te veeri odustao jer je elio da se
samom dijalogu dadne vie vremena. No ipak, u knjiici je zbog irine italake publike, a to je od neprocjenjive vanosti za povijesno
svjedoanstvo, tiskan i Bonjakov rsum te stavljen ispred kvoreva
pregleda sugovornikova djela.
2.2. Bonjakov saetak vlastitoga djela
Na pozadini samoga podnaslova djela koji glasi: Racionalna

kritika iracionalnog shvaanja odmah postaje razvidnim i itav tijek
diskusije, a ne samo prvoga poglavlja njegove knjige. Za Bonjaka je
filozofija razlono i kritiko miljenje, tj. kao miljenje iz miljenja96,
koje Boga uzima samo kao pretpostavku, koja meutim ne moe opstati pred logikim miljenjem. To konkretno u antropolokoj problematici za Bonjaka znai sljedee: Prema teolokom shvaanju ovjeka je stvorio Bog i on je zato tu da spozna Boga da bi postigao svoje
spasenje. Kritika filozofija ne moe se zadovoljiti ni jednim ni drugim
rjeenjem, jer su to samo pretpostavke, koje se niim ne dokazuju, ve
se u njih moe samo vjerovati, a vjerovanje je nada da e se jednom
360
94
95
96
B. BONJAK - M. KVORC, 8.
dogoditi ono u to se vjeruje.97

Na toj se liniji potom na temelju kritikog pristupa tekstovima Novoga zavjeta kranstvo proglaava posvjetovnjaenim idovskim mesijanizmom, koje je takoer preuzelo neke sastavnice grkog
misticizma te gnoze, a postoje i utjecaji ideja iz Kumranskih tekstova.98
Nadalje, iznosei sukus svojega treeg poglavlja profesor Bonjak sve
istine kranske dogmatike proglaava filozofski neodrivima, a samoga Isusa nepovijesnom osobom odnosno kranskom legendom.99
U narednom je poglavlju rije o kranstvu vienom optikom nekih
filozofa suvremene misli, potom u petom poglavlju o dijalektinoj teologiji i Bultmannovoj demitologizaciji. Posljednje, tj. esto poglavlje
donosi, meu ostalim, kritiku religije marksistikih autora, poglavito
Marxa i Engelsa, ali i Lenjina, Plehanova, Mehringa i Lafarguea.
Autor, zakljuujui svoje predstavljanje, navodi vlastito miljenje glede religije u ondanjem povijesnom trenutku: Socijalizam kao
ireligioznost je jedini konzekventni put u oovjeenju ovjeka, drutva i povijesti. (...) Marksistiki humanizam iskljuuje svaku religiju
jer je cjelovit humanizam. U odnosu na taj princip religija je odumrla.
No u stvarnosti religija se moe zadrati i poslije socijalne revolucije drutva. Iluzija je ako se misli da e jednoga dana religija sama po
sebi odumrijeti. Pretpostavka za odumiranje religije je totalni racionalni odnos prema bitku. A takav se odnos postie razvojem miljenja,
svijesti i prakse.100 Nadovezujui se na Heraklitov 50. fragment, tj. na
nunost da se mora oslukivati logos te rei da je Sve jedno, Bonjak
zapravo proglaava onoga koji nee, tj. ne eli sluati taj govor duhovnim siromakom, tj. onim kojemu logos ne moe pomoi: A to nee
u religiji zasniva se: 1) na strahu od smrti i 2) na elji za vjenou.
Dok ta dva naina egzistencijalnog odnosa budu postojala, postojat e
i religija bez obzira na moduse i sisteme u kojima se ivi.101 S tom feuerbachovsko-nietzscheovskom tezom o porijeklu religije zavrava
Bonjak svoje izlaganje. Sa smru kao prirodnom nunou valja se
naprosto pomiriti te svoju jednokratnost oblikovati iz samoga sebe,
tj. svojom slobodom. Ovako Bonjak: Tu prirodnu nunost ovjek ne
mijenja nikakvom svojom nadom i eljom. Stoga je svaka iluzija o tome
nehumana. ovjek je toliko ovjek koliko sebe shvati kao bie bitka, tj.
kao samostalnog nosioca i stvaraoca svoje egzistencije. To moe po97
98
99
100
101

Usp. B. BONJAK - M. KVORC, 12.
B. BONJAK - M. KVORC, 16-17.
361

stii samo neustraivom mudru (Demokrit), tj. svojim logosom kao
jedinim svjetlom svoga postojanja.102
2.3. kvorevo vienje Bonjakova djela
Potom je s primjetnom dozom captatio benevolentiae kvorc

zapoeo svoj osvrt na Bonjakovo djelo. Ove dobrohotnosti openito
nee nedostajati u cjelokupnom kvorevu nastupu, i to unato svim
neslaganjima s autorom. I takvo djelo, naime, moe potaknuti krane
da jo dublje promisle i domisle svoju vjeru kao nazor na svijet. kvorc
dakle vidi Bonjakovo djelo kao elipsu ija misao krui oko dva osnovna svoja epicentra; oko religije uope i kranstva napose.103 Na osobit
mu je nain zapela za oko injenica to autor u treem poglavlju svojega
djela kranstvo proglaava iluzijom, a samoga Krista ne-povijesnom
osobom.104 Ne elei oito tezu pobiti klasinim sigurnim povijesnim
izvorima, pa i rezultatima koji su se iskristalizirali nakon glasovitog
Leben-Jesu Forschung, kvorc premda iskazuje nedoumicu i negodovanje ipak napominje, da bi tu stvar valjalo izuzeti iz kompetencije
filozofa te je prepustiti u ruke bibliarima i povjesniarima.105
U nastavku se kvorc usprotivio i samome podnaslovu knjige
koji glasi: Filozofija i kranstvo koji, po njegovu miljenju, sugerira
antagonizam filozofije i kranstva. kvorc naprotiv predlae podnaslov Kranstvo i filozofija, koji daje za pravo povijesnoj injenici o
suzvuju filozofije i kranstva, tome da je kranstvo razne filozofije
usvajalo, kroz njih se izricalo, a da jedino ne moe biti u zajednitvu s
krajnjim idealizmom i krajnjim materijalizmom.106 Kasniji zagrebaki
biskup potom se zaustavio na prvom poglavlju u kojemu je Bonjak
iznio vlastito vienje filozofije te njezinu primjenu na religijski fenomen. Bonjakove pretpostavke imaju, po kvorcu, konsekvenciju
da svako razlono miljenje, idui svojom strogom misaonom logikom, mora otpraviti religioznu iluziju na groblje ostalih povijesnih
iluzija.107
kvorc se u daljem izlaganju protivi Bonjakovu guranju ovjekove religioznosti na podruje teologije, a to, naravno, znai izvan
znanstvene, filozofske diskusije. On kao skolastik insistira na tome da
362
102
103
104
105
106
107

Usp. BONJAK, Filozofija i kranstvo, 192.
je religioznost ovjekov proprium, vlastitost, pa kao takva spada u filozofiju: Religioznost kao fenomen, kao pojavnost, kao sadraj pripada filozofiji, ne teologiji. Ima korijen u ovjekovoj imanenciji i olako se
uzvija iz ovjeka kao ovjeka u svijet numinozno boanskoga, kako mi
to kaemo.108 Uzimajui u obzir Bonjakove teoretske pretpostavke,
kvorc ustvruje da se on zapravo eli obraunati s kranstvom kao
protivnom filozofskom konstrukcijom, a to pak s kranskoga stanovita potpuno promauje stvar jer kranstvo to zapravo nije: Pada
time to mi kranstvo ne gledamo kao ideologiju koja se brani, nego
svatko od nas, ako je istinski kranin, gleda pojavu i doivljaj kranstva kao egzistencijalnu injenicu, kao dogaaj, kao susret s Kristom
koji se u dubinama ivota proivljava. Mi to znamo iz povijesne perspektive i sadanjeg stanja, a to je neto, vidite, sasvim drugo.109
I napokon, kvorc se zaustavlja na Bonjakovoj antropolokoj
tematici kao to je inae ex aliunde poznato, njemu dragoj temi.
Valja odmah na poetku istaknuti da je poimanje ovjeka toka njihova slaganja, ali i nunoga razilaenja! kvorc Bonjakovim tekstom
pokazuje da on zapravo sugerira ovjeku da svoj smisao potrai u krilu
prirode i u samome sebi, daleko od svake iluzije, poglavito naravno religije: ovjek mora imati hrabrosti da sagleda svoju bit i svoje mjesto
u prirodi. Kad otkloni religiju i Boga kao iluziju o vjenosti, onda ovjeku preostaje samo realno tlo na kojemu jedino moe ivjeti.110 Bonjak ocrtava ovjeka kao apsolutno tragino bie. Ova traginost izranja kao rezultat svjesnosti o njegovu poetku i svretku. I kvorc citira
Bonjaka: Vraanjem u ta, ovjek u odnosu na svoj raniji sadraj postaje nita. ovjek je u prirodi osuen na tragediju. Najvee je i ujedno
najtee, najbolje je najbolnije, a najsmislenije najbesmislenije. Izgraeni put se rui, postignuti cilj ukida se, elja postaje bespredmetna
a sav ivotni dinamizam potpuna statinost.111 kvorc zamjeuje da
Bonjak ipak insistira da se takav ivot na toj liniji jednoznanici, na
tom putu u mrak i bezizlaznost ipak isplati.112 kvorc nastavlja sasvim
nedvosmisleno: Mislim da je ovo najhrabriji, moda je to i najslabiji
dio knjige.113
Takvu sartreovskom i heideggerovskom poimanju ovjeka
kvorc na dijalektian nain, koji e kasnije omoguiti dijalog, su108
109
110
111
112
113

363

protstavlja teistiku sliku ovjeka koji mora imati svoj smisao i
opravdanje.114 kvoreve se misli o smislenosti i napokon o vjenosti
ovjeka kreu od doivljaja sebesvijesti, gospodarenja samim sobom i
svojim inima, od doivljaja ovjeka koji je u sebi srce, koje eli voljeti
i biti voljeno, i biti vjeno.115 To su inae polazita koja, kao to je poznato, koristi suvremena neoskolastika antropologija u svojem metodolokom postupku upuivanja na ovjekovu duhovnost. U skladu
sa svojom skolastikom metodom kvorc e svoju tezu o smislenosti i
vjenosti potkrijepiti pjesnikim slutnjama D. Cesaria116, kao i onima
Zaratustre, kojemu Nietzsche u usta stavlja dah tenje za blaenou
(beatitudo)117. Tu se nalaze slutnje da ivot ima smisla, unato svemu
onomu zbog ega se nerijetko i zdvaja. I kvorc na Pascalovu tragu zakljuuje da se ovjek neizmjerno nadilazi razumom, voljom i srcem.118
Zanimljivo je da je kvorc upotrijebio jo jedan Antsatz ne bi li
upozorio na ovjekovu smislenost i besmrtnost. Rije je o polazitu iz
tzv. filozofije vrijednosti (Wertphilosophie), kojom se izmeu dva rata
na Zagrebakom sveuilitu bavio Bonjakov profesor Vladimir Filipovi, i koji je ranih pedesetih godina idejno usmjerio mlade profesore
na Filozofskom fakultetu.119 Spomenuto polazite dodue u neoskolastika nije bilo na nekoj veoj cijeni, ali ga je kvorc poznavao. Zato bi
svijet vrijednosti trebao biti polazina toka? Taj svijet je prozor u
114
115
116
364

U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu Ja tiho hodam pored kua
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smijeim se u meki suton,

Od zapaljenih zvijezda svean,
I osjetim dubinu svega,
I da je ivot vjean - vjean.
117 Vi, vii ljudi nauite napokon to, uitak hoe vjenost. Uitak hoe vjenost
svih stvari duboko, duboko u vjenost da traje.
118 B. BONJAK - M. KVORC, 28.
119 Vladimir Filipovi je, naime, svojim pedagokim radom usmjerio prvu generaciju akademski kolovanih marksista upuujui ih na klasini njemaki idealizam odnosno na mladoga Marxa, kao i na Martina Heideggera. Usp. Franjo
ZENKO, Novija hrvatska filozofija, Zagreb, 1995., 467.
sve vei, u sve bolji, u sve poeljniji svijet. Bez toga svijeta vrijednosti
to ga je klasina filozofija oduvijek zvala svijetom dobra, sree i blaenstva, nitko se ne raa, ne raste, ne odgaja, ne radi, ne rtvuje se, ne
zanima ni za to, ne pobjeuje i, rekli bismo, ne spoznaje se.120 I dalje
posve fenomenoloki nastavlja kvorc: Kad razmiljamo o tome kako
da uredimo ivot, htjeli bismo da bude vrijedan beskrajno, i da sve
vrijedno ostane za vjenost. Time ovjek sebe nadreuje bitku, kae
i na autor. Ako naime ovjek sam sebe kao vjenost moe dogledati,
onda je on vei od svega drugog bitka. Barem ga ja tako shvaam.121
kvorc insistira na govoru o vrijednostima dovodei ga ad absurdum
te zakljuuje: Ako, naime, i same vrijednosti nita ne vrijede, ako i one
same sebe dokidaju time to se ovjek dokida, onda mi sebe pitamo: A
to ve nije dokinuto?122
Imajui pred oima uobiajenu skalu vrijednosti od kojih svaka na svoj nain usavruje ovjekovu narav, Bonjakov sugovornik
upuuje i na religiju kao vrijednost: A mi kaemo mirno da je religija,
povjerenje u sveobuhvatno i cjelovito sveto, povjerenje i susret s numinoznim i svemoguim, za nas najvea vrijednost, jer nam ona opravdava sve druge. Baca na njih sjaj i smisao. Svijet nekako magnetizira,
osmiljava, privlai, ovjekovjeuje. I tu se mi, tujui iskreno sav napor
naega autora, od njega moramo razii gotovo bih rekao alosni. I
tvrdimo da smo putem vrijednosti nuno doli do nadvrijednosti i da
smo ivotu omeenom trajanjem dali odbljesak vjenoga.123
Na svretku kvorc i daje opravdanje svojemu aksiolokom
polazitu kao odskonoj dasci u svijet vjenosti. A taj se pak dobrano
razlikuje od dotadanjih skolastikih odnosno neoskolastikih kozmolokih, antropolokih ili historijskih polazita te pokazuje i odreeni
afinitet s marksistikim polazitima: No mi smo radi dananje ljudske
zauzetosti, pravca i stvarne orijentacije eljeli pokazati da nas zapravo
najvie svijet vrijednosti, to ih toliko naglaava i kranska i nekranska filozofija, na primjer marksizam, vodi u krilo samoga boanstva.124
Gdje je pak to kvorc vidio kariku u marksizmu na koju se on mogao
nadovezati svojom aksiologijom? Marx je, po njegovu miljenju, takoer branio ljudske vrednote nastojei ga osloboditi svih njegovih
otuenja, tj. stavljajui ga nasuprot istinskim vrijednostima politike,
ekonomije, drutva, filozofije, dok se naravno s religijskim otuenjem
120
121
122
123
124

365

koje poiva na feuerbachovskom shvaanju religije, nije mogao sloiti.
I prema tome je Marx kao i kranin htio ovjeku stvarno staviti pred
njegov ivotni dogled taj veliki svijet vrijednosti, za koje se ja, kao teistiki mislilac uvijek zalaem i koje sam htio istaknuti uz ovu, inae
veliku knjigu s mnogim drugim problemima.125
Ovim aksiolokim pristupom kvorc je, uz pljesak publike, zavrio izlaganje svojega vienja Bonjakova djela Filozofija i kranstvo.
2.4. Neki problemi rasprave
Branko Bonjak je u nastavku susreta, koji se nastavio kao dijalog, priznao validnima neke kvoreve primjedbe, primjerice onu da
bi po njegovim rijeima o nekim dijelovima knjige imali to rei i
teolozi. Povjesniare i bibliare nije spominjao, premda bi oni imali
najvie zamjedbi na njegove teze!
Pozornom je itatelju nemogue ne zamijetiti da su se sugovornici kretali na razliitim razinama: kvorc je ovjek obdaren vjerom
kao dogaajem susreta, dok Bonjak toga dara jednostavno nema!
Zbog toga se on kree u dilemama koje pronalazi u raznim biblijskim
dogaajima (prvi grijeh, jabuka, logos ...), a koje eli protumaiti,
uskladiti s logikom i s nekim povijesno-filozofskim kolama i interpretacijama. Kranski bi vjernik odmah zamijetio da Bonjak zapravo
te tekstove uope ne razumije, da ga oni egzistencijalno ne pogaaju, da se on nikada nije kroz njih interpretirao. Sasvim je razvidno da
Isus za Bonjaka nije bio nikakva povijesna osoba. Zbog toga je i samo
uskrsnue pokuao protumaiti nekim mitolokim obrascima koji se
zapravo ne mogu nikako dovesti u svezu s Isusovim uskrsnuem.126 Na
jednome mjestu i sam Bonjak to priznaje: Mi ne moemo Aristotelovom logikom tumaiti ili osigurati potpuni pristup ovim tekstovima.
Zbog ega? Zbog toga to se logika ovih tekstova ita iz njih samih.127
Smijemo rei da se dijalog sugovornika te veeri zapravo kretao u augustinovskom duhu: Deum et animam.128
Odmah je Bonjak postavio kvorcu pitanje o Bogu, ili kako je
on to nazvao: o pojmu Boga. Za egzistenciju Boga kvorc je uputio na
razna polazita, koja su za njega vestigia Dei. Tako spominje quinque
viae, Bergsonovo mistino iskustvo, Blondelov akcionizam, newmanovski put iz savjesti te eudaimonistiki put i naposljetku zakljuuje:
366
125
126
127
128

Usp. B. BONJAK - M. KVORC, 106-108.
Usp. A. AUGUSTINUS, Soliloquia, I., 2,7.
I ti kao razni putovi, kaemo, napokon konvergentno dovode ne do

neega nego do nekoga, jer svi ti putovi jasno oslikavaju na sebi utjecaj jedne beskrajne ideje neizmjerne misli.129 Dok je Boja egzistencija
po kvorcu quoad nos neupitna, tako naprotiv nije s njegovom biti
(essentia eius). Sve ovjekove naine govora o njegovoj biti kasnije
e biti rijei i o skolastikoj terminologiji s tim u svezi kvorc ipak
proglaava mucanjem. No, zato se dogodila objava: On je sam onda
rekao: Evo, ja vam se javljam. Ja sam trojedino, prepuno, presveto,
svemogue bie koje imade jednu neizmjernu koncepciju sa svijetom i
sa svakim ovjekom i ja vam to ovako i ovako objavljujem. I to nam je
objavio. I to znamo. Mi krani to prihvaamo.130
Na jednome se mjestu Bonjak zapitao to bi to odgovaralo
pojmu Boga: Moja se teza svodi na to da je to prazan pojam gledajui logiki. Jer ja ne mogu nita preuzetno pokazati na to se pojam
odnosi.131 Na to se vrlo vjeto nadovezao kvorc istiui da je zaista
sasvim nemogue pokazati na Boga jer on nije ni objekt vizualnoga
opaaja, ali da mi ljudi i s onu stranu religijske opredijeljenosti
ipak taj pojam posjedujemo te se njime suvislo sluimo u meusobnom razumijevanju: A to je da je Bog neto vie od ovjeka, svijeta i
povijesti.132
U nastavku dijaloga uslijedio je jedan intermezzo o principijelnoj spoznatljivosti svega to jest, koji je inaugurirao kovrc te opetovano na njemu insistirao, drao ga dapae krucijalnim za itav njihov
susret, a nije to naao izloeno u Bonjakovoj knjizi: Mene zanima
odakle ta smisaonost, smislenost, misaonost, ta shvatljivost svijeta.133
I malo dalje: Bitno je to: zato mi moemo shvatiti svijet. To je srce, to
je temelj svega naega raspravljanja. (...) Moramo tono odrediti odnos
stvarnosti i duha. A stvarnost mora u sebi imati razlog zato moe biti
duhom proitana.134 Bonjak na ovo pitanje nije izravno odgovorio,
nego je razgovor skrenuo na svrhovitost, pa i na emu ovjek.
S obzirom na ovjekov telos sugovornici su ostali na dijametralno suprotnim stanovitima. Za Bonjaka postoji jedna zbilja u kojoj
se razlikuju dvije veliine: jedna je priroda, a druga ovjek. Nasuprot
Stagiraninu, Bonjak prirodi odrie svaku svrhovitost jer nije svjesno
bie: Nema priroda cilj kao to je na primjer zemljotres u Skoplju.
129
130
131
132
133
134

367

Nema tu nikakvog cilja.135 Na kvorev pokuaj osmiljavanja i osvjetljavanja toga dogaaja upozoravanjem na solidarnost i ljubav koja se
tada nevjerojatno iskazala136, Bonjak se nerazumljivo nadovezao: Ako
prihvatimo svrhovitost u prirodi onda bi to znailo da je sve u prirodi
puno duha i miljenja.137 Svrhovitost je za Bonjaka bitno kategorija
subjektiviteta. Njegov odgovor na pitanje emu odnosno za to ovjek, glasi: ni za to. Dakle ovjek je nizato u kozmosu.138 kvorc
e se nadovezati na to Bonjakovo shvaanje analizirajui ga te pokuavajui upozoriti na njegovu konanu apsurdnost: Jer, ako ja kaem
da je neto ni za to, onda sam ja neto potpisao pod ni za to. Znai da
je ni za to, vanije nego li ono neto, jer ga nadvladava. I prema tome
moram kazati da ovjek kao takav, jer je ni za to, nema u sebi uope
nikakvog razloga svoga opstanka, jer se svaki njegov tzv. razlog niti
nantise, to Francuzi kau, niti se, ponitava se, to je sartrovski izraz,
a ja bih rekao pomalo i sartrovska misao. ovjek je stvarno un projet
unutile. To je jedan beskoristan projekt. Mislim da ga i autor donekle
tako shvaa, tek malo drugaije. () Znai da ovjek ivi do onog ni za
to ipak za neto. ivi za ovaj ivot do tog termina ni za to. Znai kod
mene je opravdanje da jesam to da jesam dok jesam, ali dalje, kad me
vie nema, onda vie nema opravdanja za ovo to sam bio, zato sam
bio, dok sam bio.139
Bonjak se nadovezao na kvorevo tumaenje koje je u sebi
ve sadravalo i njegov odgovor. On e na gotovo subliman, ali posve
humanistiki nain upozoriti na svrhovitost ovjekove kronotopine
egzistencije, ali upravo i iskljuivo samo kao takve. Ovako Bonjak: I
ja kaem da je smisao taj da se razvija logos, da se razvija humanitet,
da ovjek bude ovjeku ovjek. Ono to je rekao ve Seneka, da je ovjek ovjeku res sacra sveta stvar, dakle neto to je u miljenju
izraeno kao jedini mogui odnos egzistencije.140 Ve su prije bile spo135
136
368
137
138
139
140

Taj je dogaaj, a to podsjea na Leibniza i njegovo opravdavanje potresa u
Portugalu, pokuao osmisliti kvorc: Tada se silno vidjela, to se ne bi nikad
vidjela, ljubav ljudi. Ja mislim da je ta potresna karitas svijeta bila upravo izvanredna (...) ... nego ja samo ovo kaem: ne moe se niti jedan jedini dogaaj, ako
se ide razmatrati od zadnjih konsekvencija, razmatrati, tako ostaviti da ne bi
imao nekog tumaenja. Mi potpunog tumaenja nemamo ni za to. Niti svaki za
se. Ali nekakvo tumaenje, mislim da se tu moe B. BONJAK - M. KVORC,
97.
menute dvije pretpostavke iz kojih je Bonjak izveo takav zakljuak:

zbog prirode koja kao physis ne posjeduje svijest pa ne moe djelovati svrno te, potom, iz nemogunosti prihvaanja pretpostavke Boje egzistencije. S takvim je izvodima i kvorc bio suglasan: Ja potpuno
potpisujem svaku ovu rije. Savreno. Drim da oni koji ne priznaju
Boga, o ovjeku drukije ne mogu govoriti. Njima je ovjek zavretak
sam sebe, po svome exodusu, po svom izlasku iz ovog naeg ivota.
Dalje on opravdanja nema.141
Takvo vienje ovjeka koje se ne nada ni besmrtnosti ni uskrsnuu, u kojemu se ovjek kao sartreovski tre-pour-soi zauvijek
slijeva u amorfni tre-en-soi, jest, po kvorcu, tragino, a istom mu
prkos daje iskru koja tek trenutano obasjava i osmiljava turobnu
jednokratnost ovjeka. Ovako kvorc: I mislim da je to filozofija velike tragike, kako je vi zovete, doista, tragika za ovjeka, to je tragedija
za ovjeka. Vi ipak kaete: postoji jedini izlaz, jedino sredstvo kojim
je nadvladava. To nije besmrtni duh kao za krane, nego to je prkos
koji sve nadvlada, trotzdem, uz sve to, to je to tako, da ovjek nestaje,
ipak e i raditi, i tovati druge, i biti human, i ljubiti. Makar vidi da je
sve to skupa osueno na propast.142 S takvim se kvorevim rezimeom
Bonjak u nastavku ovoga teksta potpuno sloio, odobravajui ga ak u
dva navrata! Bonjak traginost ovjekova bia vidi u sigurnosti da je
ovjek smrtan, ali to ne moe promijeniti. Na kvorevu pak primjedbu da ovjek u sebi nosi klicu besmrtnosti, Bonjak odgovara da to pripada podruju nade! No, kvorc, sasvim u duhu skolastikog poimanja
ovjekove besmrtnosti, odgovara: Ne nada, nego duh koji je u ovjeku
besmrtna jezgra njegova bia. Nada je samo njegova ekspozicija, govor. Nada je njegov izraaj, kao to i ljubav i vjera ili slutnja.143
Neka nam na kraju bude doputena i jedna zamjedba. S dananjeg bismo motrita mogli moda prigovoriti kvorcu to na Bonjakovo proglaenje Isusa ne-povijesnom osobom nije odmah naveo klasine povijesne izvore (poganske, idovske i kranske), koji potvruju
Isusovu povijesnu neupitnost, kao i neke dragocjene uvide tzv. LebenJesu Forschung. To bi zacijelo samome kranstvu pridalo i pozitivnu utemeljenost, ali i dodatno uvrstilo kvorevu poziciju sugovornika. No, nenavoenjem relevantnih povijesnih, tj. pozitivnih izvora,
kvorc je zapravo ostao u daljnjoj diskusiji u kojoj se moglo jo mnogo
toga vrijednoga izrei. Neki bi manje fleksibilan sugovornik na kvorevu mjestu svojim insistiranjem itav dijalog ve u samom zaetku
141
142
143

369

ozbiljno doveo u pitanje. No, kasnije je kvorc ipak iskoristio prigodu
te prigovorio Bonjaku zbog selektivnosti njegovih izvora.
Zakljuak
Moemo si postaviti pitanje: Zato je kvorc tako puno prostora posvetio marksizmu? Smatram da se odgovor na to pitanje mora
potraiti u kontekstu isusovakoga shvaanja poslanja. Valja, naime,
proniknuti duh svakoga vremena kako bi se njegovim ljudima moglo
olakati posredovanje bezrezervne Boje naklonosti, koja dolazi kao
ponuda, kao dar. Marksizam je, kao to smo to vidjeli, za kvorca bio
najvea praksa nevjere u povijesti, a to je protuslovilo tradicionalnom
shvaanju religioznosti kao ovjekove vlastitosti, tj. da je religioznost
dana s ovjekovom naravi kao takvom.144 Trebalo je dakle zapravo rasvijetliti fenomen nevjere odnosno ateizma, koji je vladao ne samo na
teoretski nain tako velikim svjetskim prostorima nego je postao i ivljena praksa ljudi marksistikoga podneblja, a ije se posljedice jo i
danas osjeaju pa i u nas. Na jednom je mjesto zato kvorc progovorio o suvremenom ovjeku koji naprosto ivi u bezbotvu: esto u
golemim predjelima svijeta plovi samo strujom ateizma. U bezbotvu se raa, ivi, umire.145 U nastavku je istoga lanka autor lapidarno
popratio saborski dokument Gaudium et spes, i to u onom dijelu koji
govori o ateizmu, a u tom e komentaru itatelj prepoznati sve ateistike sustave suvremene filozofije, pa i onaj marksistiki.146 kvorc je
pokuavao upozoriti, i to ne samo u djelu Vjera i nevjera nego i na drugim mjestima, na neodrivost marksistikog, odnosno openito ateistikog svjetonazora u osmiljavanju ovjekova ivota.147 A kranstvo
144
370
Usp. Ivan ESTAK, Filozofsko utemeljenje religioznog ivota, Ivan ANTUNOVI

(ur.), Religije i ivot, FTIDI, Zagreb, 2006., 287-302. O religioznosti kao vlastitosti ovjeka usporedi: Ivan ESTAK, Pokazatelji ovjekove duhovne dimenzije.
Analiza ovjekovih vlastitosti, Obnovljeni ivot, 63 (2008.), 16-17.
145 Mijo KVORC, Koncil i suvremeni ateizam, Bogoslovna smotra, 36 (1966.),
232. Ba kao i ateizam, tako je i indiferentizam bio za kvorca bitan fenomen
koji je valjalo rasvijetliti. Usp. Mijo KVORC, Kako probuditi indiferentne?,
Bogoslovna smotra, 37 (1967.), 86-96.
146 Usp. KVORC, Koncil i suvremeni ateizam, 236-240.
147 Usp. KVORC, Koncil i suvremeni ateizam, 230-251; Kranstvo i materijalizam, Glasnik srca Isusova, (59) 12 (1968.), 445-449; Suvremeni ateizam enciklopedija bezbotva, Glas Koncila, (7) 12 (1968.), 5; Korijeni suvremenog
ateizma, Glas Koncila, (9) 15 (1969.), 3-4; Socijalno tlo ateizma, Glas Koncila,
(7) 16 (1968.), 3-4: Psiholoki razlozi ateizma, Glas Koncila, (7) 19 (1968.),
3-4; Ateizam i ateizacija, Glas Koncila, (19) 7 (1980.), 4,6.
se pak, kao domiljeni nazor na svijet (Weltanschauung), nadaje kao

jedina plauzibilna ponuda u ovjekovu traenju smisla. To pak konkretno znai da je ovjek Boja stvorenje, a Bog pak stvara iz ljubavi,
te je po duhovnoj dui osposobljen za vjeni ivot kao blaeno zajednitvo s Bogom. Drugim rijeima: ovjek nije ni iz ta, a niti za nita.
Osim toga, ovaj svijet nije samo poligon za stvaranje boljih materijalnih ivotnih uvjeta moda u nekom prometejskom, prkosnom i solidarnom naporu zbog postojeih nesavrenosti i zla svake vrste nego
suradnja u stvarateljskom Bojem inu. Moralno pak zakazivanje, koje
ovjek esto vrlo bolno doivljava, a pred kojim je sam nemoan, uvijek
iznova nailazi na mogunost uvijek novog poetka. I naposljetku, drugi
ljudi nisu puki su-trudbenici stvaranja sve boljih povijesnih okolnosti
koje moraju namrijeti onima po kojima e vrsta ostati, nego meusobno braa i sestre, svi zajedno putnici prema domovini eshatolokog
ispunjenja. Oito je takva, tj. kranska perspektiva, potpuno razliita
od one koju je pruao ateistiki marksizam.
I naposljetku, moe li povijesna rasprava Bonjak-kvorc biti
svojevrstan poticaj i za dananje susrete takve ili sline vrste na ovim
prostorima? Kako danas stoji stvar s dijalogom izmeu teista, krana
i ateista? Odgovor je vrlo kompleksan.
Najprije treba istaknuti da dodue na planetarnoj razini vlada
sve vee zanimanje za religije, za druge religije. ak to vie, vicarski
teolog Hans Kng radi na projektu o tzv. svjetskom etosu (Projekt
Weltethos), koji bi bio utemeljen na svesvjetskom minimalnom religioznom etikom konsenzusu i koji bi omoguio ivot stanovnika ovoga
globalnog sela. Marketinki strunjaci su ve odavno u svoju svemonu promidbu ukalkulirali religiozni moment svojih potencijalnih
kupaca, koji nikako nije nekakav sporedan, nego upravo bitan imbenik uspjene gospodarstvene strategije. Dapae, u posljednje smo
vrijeme bili svjedoci kako nepotovanje bitne sastavnice jedne religije
moe ugroziti itave sektore nacionalnih ekonomija zemalja proizvoaa. Dakle, openito govorei, religija je postala nezaobilazan global
player. No, to se dogaa s njom na ovim naim zapadnoeuropskim
prostorima, pa i na ovom naem?
U ovom zapadnom postmodernistikom dobu koje je nadilo
velike prie ljudi su nauili koegzistirati jedni pokraj drugih ne ulazei u tua svjetonazorna opredjeljenja. Religiozno je pitanje ostavljeno privatnosti svakoga pojedinca. Religija u svojoj javnoj pojavnosti,
ali onda i u osobnoj egzistencijalnoj pogoenosti pojedinca, ustupa
mjesto sve dominantnijoj sekularizaciji. Tako se onda neki religio-
371

zni obred, recimo sprovod, smatra izrazom istoga pragmatizma koji
omoguuje zadovoljavajue ophoenje s injenicom smrti, ali i nita
iznad toga. (Pa ga zato i treba to prije i bezbolnije obaviti!) Nadalje,
na djelu je i latentni antagonizam prema religioznom svjetonazoru
koji prema potrebi odreenih interesnih skupina podgrijavaju mediji.
Servira se dojam da je religioznost otuenost ljudskoga duha, koje
se to prije valja osloboditi, a istinski ostvaren ovjek je zapravo ovjek bez religioznih proteza, tj. ateist, koji svoj stav utemeljuje dopadljivom agnostikom pozicijom. Osim toga, ne moemo se oteti ni
dojmu da ne postoji ni neka velika elja za dijalogom te vrste, pa niti
na ovim prostorima. ini se da to dijelom valja pripisati injenici to
je prolo vrijeme ekskluzivnih svjetonazornih prijepora, kakve su jo
ne tako davno iz poznatih razloga u sebi nosili ateizam i teizam. No
unato svemu tome, ateizam i teizam su neupitne zbiljnosti koje ive
u konkretnim ljudima. ovjek je pak socijalno bie. Zajednica, drugi,
drugi ovjek jedini je istinski prostor vlastitoga samoostvarenja jednako ateista kao i vjernika. Dijalog je stoga ljudska sudbina, nunost.
Ako se u dijalog ue bez predrasuda, s iskrenim namjerama, bez potajnih pretenzija, onda se sugovornicima moe dogoditi ono najvie:
upoznavanje, znanje, spoznaja, istina. Istina je pak po sebi takva da
poziva na slobodno zauzimanje stava. Onaj koji se ne bi elio dopustiti
obvezati istinom, taj bi se liio svojega ljudskoga dostojanstva. Zato,
dijalogizirati treba uvijek i svugdje gdje za to postoje uvjeti, na koje
treba poticati i stvarati ih. U tom smislu i ve sada povijesna rasprava
Bonjak-kvorc moe biti nadahnue i u sadanjemu i nadolazeemu
vremenu.
KVORC ON MARXISM
Summary
The auxiliary Bishop of Zagreb, the Jesuit Mijo kvorc (1919-1989), was prolific in many areas of spirituality, a fact supported not only by his published works, but
also by a rich legacy that has not been fully explored yet. Since kvorc was a professor
of Philosophy at the Jesuit Philosophical-Theological Institute in Zagreb, he was wellversed in the history of philosophy, especially, of course, classical scholastic philosophy
of Aristotelian provenance, and the philosophy of existence, but also Marxist thought.
Through a direct approach to texts by kvorc and their interpretation, the authors set
out to reveal kvorcs attitude toward Marxism, specifically to the Marxist understanding of religious, anthropological, ethical and social issues. Furthermore, they seek to
highlight the major themes of historical debate led by kvorc in 1967, with Professor
Branko Bonjak (1923-1996), the Croatian praxis philosopher. This debate certainly
372
can be considered as the beginning of a dialogue between Christians and Marxists in

this region.
Key words: Mijo kvorc, Karl Marx, Marxism, Marxists, Praxis philosophers,
Branko Bonjak, debate kvorc-Bonjak.
Translation: Ivan estak - Borna Jalenjak and Kevin Sullivan
373
374
Dokumenti Documents
ZAJEDNIKA RIJE IZMEU NAS I VAS

U ime Boga, Samilosnog i Milosrdnog

Povodom Ramazanskog Bajrama 1428. A.H./13. listopada 2007.
godine i prve godinjice Otvorenoga pisma 38 muslimanskih uenjaka
Njegovoj Svetosti papi Benediktu XVI.,
Otvoreno pismo i poziv muslimanskih vjerskih voa
Njegovoj Svetosti papi Benediktu XVI.,

Njegovoj Presvetosti Bartolomeju I., patrijarhu Konstantinopola, Novog Rima,

Njegovu blaenstvu Theodoru II., papi i patrijarhu Aleksandrije
i cijele Afrike,
Njegovu blaenstvu Ignaciju IV., patrijarhu Antiohije i cijeloga
Istoka,
Njegovu blaenstvu Teofilu III., patrijarhu Svetog grada Jeruzalema,
Njegovu blaenstvu Alekseju II., patrijarhu Moskve i cijele Rusije,
Njegovu blaenstvu Pavlu, patrijarhu Beograda i Srbije,
Njegovu blaenstvu Danijelu, patrijarhu Rumunjske,
Njegovu blaenstvu Maksimu, patrijarhu Bugarske,
Njegovu blaenstvu Iliji II., nadbiskupu Mtskheta-Tbilisija, patrijarhu-katolikosu cijele Gruzije,
Njegovu blaenstvu Krizostomu, nadbiskupu Cipra,
Njegovu blaenstvu Kristodulosu, nadbiskupu Atene i cijele
Grke,
Njegovu blaenstvu Savi, metropolitu Varave i cijele Poljske,
Njegovu blaenstvu Anastaziju, nadbiskupu Tirane, Dueresa i
cijele Albanije,
Njegovu blaenstvu Kristoforu, metropolitu eke i Slovake
Republike,
Njegovoj Svetosti papi enudi III., papi u Aleksandriji i patrijarhu cijele Afrike na Apostolskoj stolici svetog Marka,
Njegovu blaenstvu Karekinu II., vrhovnom patrijarhu i katoli
375

kosu svih Armenaca,
Njegovu blaenstvu Ignaciju Zaku I., patrijarhu Antiohije i cijelog Istoka, vrhovnom poglavaru Ope sirijske ortodoksne crkve,
Njegovoj Svetosti Mar Tomi Didimu I., katolikosu Istoka na Apostolskoj stolici svetog Tome i metropolitu Malankara,
Njegovoj Svetosti Abune Paulosu, petom patrijarhu i katolikosu
Etiopije, igumanu manastira sv. Tekle Hajmonta, nadbiskupu
Aksiuma

376
Njegovoj preasnosti Rovanu Williamsu, nadbiskupu u Canterburyju,

Preasnom Marku S. Hansonu, predsjedavajuem biskupu
Evangelike luteranske crkve u Americi, i predsjedavajuem
Svjetske luteranske zajednice,
Preasnom Georgeu H. Freemanu, glavnom tajniku Svjetskog
vijea metodista,
Preasnom Davidu Coffeyu, predsjedniku Svjetskog saveza metodista,
Preasnom Setriju Nyomiju, generalnom tajniku Svjetskog saveza reformiranih crkava,
Preasnom dr. Samuelu Kobiai, generalnom tajniku Svjetskog

saveza crkava,
i poglavarima kranskih crkava, svugdje...
Njegovu blaenstvu Mar Dinki IV., patrijarhu Svete katolike

apostolske sirijske crkve na Istoku,
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Zajednika rije izmeu nas i vas

(Saetak i pregled)
Muslimani i krani zajedno ine preko polovice stanovnitva

svijeta. Bez mira i pravde izmeu tih dviju vjerskih zajednica, ne moe
biti istinskog mira u svijetu. Budunost svijeta ovisi o miru izmeu
muslimana i krana.
Osnova za taj mir i razumijevanje ve postoji. Dijelom su to
temeljna pravila koja se nalaze u obje vjere: ljubav prema jednome
Bogu i ljubav prema blinjemu. Ta naela nalaze se vie puta u svetim
tekstovima islama i kranstva. Jedinstvo Boga, nunost ljubavi prema
Njemu, kao i nunost ljubavi prema blinjemu, jest dakle zajednika
Dokumenti - Documents
podloga islama i kranstva. Evo samo nekoliko primjera:

O Bojem jedinstvu, Bog kae u asnom Kuranu: Reci: On,
Allah, jedan je! Allah je utoite svakome! (Al-Ikhlas, 112,1-2). O nunosti ljubavi prema Bogu, Bog kae u asnom Kuranu: I ime Gospodara svoga ti spominji i sasvim se Njemu posveti! (Al-Muzzammil, 73,8).
O potrebi ljubavi prema blinjemu prorok Muhamed, s. a. v. s., kae:
Nitko od vas nema vjere dok ne eli svome blinjemu ono to sebi eli.

U Novom zavjetu, Isus Krist, a. s., rekao je: Prva je: Sluaj, Izraele: Gospodin Bog na Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svojega, i iz sve due svoje i iz svega uma svojega i iz
sve snage svoje. Druga je: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga. Nema
druge zapovijedi vee od tih. (Mk 12,29-31)
U asnom Kuranu, Svevinji Bog trai od muslimana da ovako

pozivaju krane (i idove - Narod Pisma):
Ti reci: O sljedbenici Knjige! Hodite k Rijei jednakoj i nama i
vama: da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridruujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo! Pa, ako se okrenu, vi recite: Svjedoci budite da smo mi
muslimani Allahu predani! (Aal Imran 3,64)

Rijei: da Mu nikoga ne pridruujemo odnose se na jedinstvo
Boga, a rijei: da nikom osim Allahu ne robujemo, odnose se na potpunu odanost Bogu. Dakle, sve se odnose na prvu i najveu zapovijed.
Prema jednom od najstarijih i najautoritativnijih komentara o asnom
Kuranu, rijei: da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne nazivamo,
znae da se nitko od nas ne smije pokoravati drugima i pri tome kriti
ono to je Bog zapovjedio. To se odnosi na drugu zapovijed jer pravda
i sloboda religije kljuni su dio ljubavi prema blinjemu.

Tako u poslunosti asnom Kuranu, mi kao muslimani pozivamo krane da se zajedno s nama usredotoe na ono to nam je zajedniko, a takoer je vrlo bitno za nau vjeru i postupanje: dvije zapovijedi ljubavi.
U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog

I neka Bog dadne pokoj i blagoslov proroku Muhamedu
ZAJEDNIKA RIJE IZMEU NAS I VAS
U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog

A ti Putu Gospodara svoga pozovi mudrou i savjetom lijepim
377
i s njima ti raspravljaj na nain najljepi!

Doista, Gospodar tvoj najbolje zna tko je skrenuo s Puta Njegova,
i On najbolje poznaje one na Pravi Put upuene.
(asni Kuran, Al-Nahl, 16,125)
(I.) LJUBAV PREMA BOGU
LJUBAV PREMA BOGU U ISLAMU
Svjedoanstva vjere
Sredinje vjerovanje islama sastoji se od dva svjedoanstva

vjere ili ehadeta1, koja tvrde da: nema boga osim Boga, Muhamed je
poslanik Boji. Ta su dva svjedoanstva uvjet bez kojeg nema islama.
Mukarac ili ena koji svjedoe ta dva svjedoanstva su musliman ili
muslimanka, a onaj ili ona koji ih porie nije musliman ni muslimanka.
tovie, prorok Muhamed, s. a. v. s., rekao je: Najbolji je spomen: Nema
boga doli Boga ....2
378
Najbolje to su svi proroci rekli
Nadovezujui se na najbolji spomen, prorok Muhamed je takoer rekao: Najbolje to sam ja rekao - ja i proroci koji dooe prije mene
- jest: Nema boga osim Boga, On je Jedini, On nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost, i On ima mo nad svim stvarima.3 Izrazi koji prate prvo svjedoanstvo vjere svi su iz asnog Kurana; svaki
opisuje odreeni nain ljubavi prema Bogu i privrenost Njemu.
Rijei: Onje jedini, muslimane podsjeaju da njihova srca4 trebaju biti potpuno odana jedinome Bogu, jer Bog kae u asnom Kuranu:
Allah ni jednom ovjeku nije dao srca dva u njegovim prsima (Al-Ahzab, 33,4). Bog je, dakle, apsolutan i odanost njemu treba biti potpuno
iskrena.
Rijei: On nema pridruenoga podsjeaju muslimane da trebaju
ljubiti Boga na jedinstven nain, bez suparnika u svojim duama, jer
Bog kae u asnom Kuranu: Ima ljudi koji kumire, a ne Allaha, uzimaju, pa ih vole kao to se voli Allah! Ali, oni koji vjeruju, Allaha jo vie
vole!...(Al-Baqarah, 2,165). Uistinu: A potom im se koe njihove i srca
njihova raznjee kada se Allah spomene...(Al-Zumar, 39,23)

Rijei: Njegovo je vrhovnitvo trebaju podsjeati muslimane da
njihove misli i shvaanja moraju u potpunosti biti usmjerene Bogu, jer
vrhovnitvo obuhvaa sve u prirodi i to postoji te sve to um moe

spoznati. Sve je u Bojim rukama, jer Bog kae u asnom Kuranu:
Slavljen neka je Onaj u ijoj ruci je sva vlast, On je svemogui. (Al-Mulk,
67,1).

Rijei: Njegova je hvala podsjea muslimane da moraju biti zahvalni Bogu i vjerovati Njemu svim svojim osjeajima i emocijama. Bog
kae u asnom Kuranu:
A da ih upita: Tko je stvorio nebesa i Zemlju potinio Sunce i Mjesec? - sigurno bi odgovorili: Allah! Kuda se onda
okreu? Allah obilno opskrbu dariva kome hoe od svojih
robova, a nekima i uskrauje je! Allah zbilja zna sve! A ako
ih upita: Tko s neba sputa vodu i njome oivljava zemlju
nakon obamrlosti njene? - Allah! - sigurno e rei. Ti reci:
Hvala Allahu! Ali veina njih ne razumije... (Al-Ankabut,
29,61-63)5

Za sve te darove i jo mnogo toga, ljudska bia moraju uvijek
biti zaista zahvalna:
Allah je Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio, Onaj Koji kiu s
neba sputa i njome plodove izvodi vama za opskrbu! Vama
je i lau potinio da morem plovi po Njegovoj odredbi, a i
rijeke na korienje dao vam je. On vam je Sunce i Mjesec,
koji neprestano jezde, da se koristite dao, i no i dan vama
potinio! (Ibrahim, 14,32 - 34)6

Zaista, Fatiha - najsjajnije poglavlje u asnom Kuranu7- poinje
hvalom Bogu:
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Svemilosnom, Samilosnom, vladaru Dana Sudnjega! Samo tebi robujemo i samo
od tebe pomo traimo. Na pravi put ti nas uputi, na put
onih kojima si darove Svoje podario! Ne na put onih koji
su srdbu Tvoju zasluili, niti na put onih koji su zalutali.
(Al-Fatihah, 1,1-7)

Fatiha, koju muslimani izgovaraju najmanje sedamnaest puta
dnevno u svojim molitvama, podsjea nas na zahvalnost Bogu zbog
Njegove beskonane dobrote i milosra, ne samo za dobrotu i milosre u ovom ivotu nego i u konanici, na sudnjem danu8 kada je to
najvie potrebno i kada se nadamo da e nam biti oproteno zbog naih grijeha. Zavrava pronjom za milost i Boje vodstvo, tako da moemo postii - onim to poinje velianjem i zahvaljivanjem - spasenje
i ljubav, jer Bog kae u asnom Kuranu: Doista, one koji vjeruju i ine
dobra djela - Svemilosni e njih uiniti omiljenim! (Maryam, 19,96)
379

Rijei: On ima mo nad svim stvarima podsjeaju muslimane da
moraju biti svjesni Boje svemogunosti i bojati se Boga.9 Bog kae u
Svetom Kuranu:
I Allaha se bojte i znajte da je Allah s onima koji se Njega
boje. I na Allahovu Putu dijelite, i rukama svojim u propast
sebe ne bacajte, i dobro inite! Allah zbilja voli dobroinitelje... (Al-Baqarah 2, 194-5).... I Allaha se bojte i znajte da
Allah zbilja estoko kanjava. (Al-Baqarah, 2,196)

Po strahu od Boga, djelovanje, mo i snaga muslimana bi trebali
biti potpuno posveeni Bogu. Bog kae u asnom Kuranu:
... I znajte, Allah je na strani onih koji se Njega boje. (AlTawbah, 9,36) ...O vjernici, to je vama pa ste neki oklijevali kad vam se reklo: Krenite u borbu na putu Allahovu! I kao
da ste bili prikovani za zemlju! Zar vam je miliji ovozemni
ivot od svijeta Onoga?! A prema svijetu Onome slast ivota
ovosvjetskoga tek je neznatna! Ako u borbu ne budete krenuli, On e vas kazniti bolnom kaznom, a vas e drugim narodom zamijeniti i Njemu vi ni trunku tete neete nanijeti.
Pa Allah sve doista moe. (Al-Tawbah 9,38-39)

Rijei: Njegova je vlast i hvala, On ima mo nad svim stvarima,
kad se uzme sve zajedno, podsjeaju muslimane da, kao to sve stvorenje slavi Boga, tako i sve to je u njihovim duama mora biti predano
Bogu:
Allaha slavi sve to je na nebesima i sve to je na Zemlji,
Njemu pripada vlast i Njemu pripada hvala, i On sve moe!
(Al-Taghabun, 64,1)

380
I zbilja, sve to je u duama ljudi, poznato je i odgovorno Bogu:

On znade sve to je na nebesima i sve to je na Zemlji, i zna
ono to vi tajite i to na javu iznosite! I Allah sve to grudi
kriju znade! (Al-Taghabun, 64,4)

Kao to se vidi iz svih navedenih odlomaka, due opisane u asnom Kuranu sastoje se od tri glavna dijela: uma ili inteligencije koji
je nainjeni za razumijevanje istine; volje koja je nainjena za slobodu odabira i osjeaja koji su stvoreni za ljubav prema dobru i lijepu.10
Drugim rijeima: mogli bismo rei da ovjekova dua spoznaje po razumijevanju istine, po spremnosti za dobro, po emocijama i osjeaju
ljubavi prema Bogu. U nastavku istog poglavlja asnog Kurana (kao
to je gore navedeno), Bog nareuje ljudima da se Njega boje koliko je
to mogue, da sluaju (i na taj nain shvate istinu); da se pokoravaju

(i na taj nain hoe dobro), te navijetaju (i na taj nain vre ljubav
i vrlinu), to je, On kae, najbolje za nae due. Ako pokrenemo sve
u svojim duama - sposobnosti spoznavanja, volje i ljubavi - moemo
biti oieni i postii konaan uspjeh:
Pa, bojte se Allaha koliko god moete, i sluajte, i pokoravajte se, i dijelite dobro zarad samih sebe! A koji se ouvaju
tvrdiluka due svoje, takvi, eto, uspjet e! (Al-Taghabun,
64,16)
Saeto reeno: kada se izreci On Jedini, On nema pridruenoga, Njegova je vrhovnitvo i uzvienost i On ima mo nad svim stvarima
doda svjedoanstvo vjere - Nema boga osim Boga - to podsjea muslimane da se njihova srca, njihove pojedinane due, sve sposobnosti i
snage njihovih dua (ili njihova srca i due u cjelini) trebaju u potpunosti posvetiti i predati Bogu. Tako Bog kae proroku Muhamedu u
asnom Kuranu:
Ti reci: i namaz moj, i obredi moji i ivot moj, i smrt moja
Allahu, svih svjetova Gospodaru, pripadaju, On nema Sebi
ravna, i zato je nareeno meni da budem prvi od onih koji
su Mu predani! Ti reci: zar da ja osim Allaha traim drugog
Gospodara, a On - Gospodar svega?! to god da ovjek uradi, sve sebi uradi, nijedan ovjek nee breme tue prtiti...
(Al-Anam, 6,162-164)
Ovi stihovi opisuju predanost i privrenost proroka Muhameda
Bogu. Tako u asnom Kuranu Bog poziva muslimane da slijede njegov
primjer11 i tako zadobiju ljubav Boju:12
Ti ( Muhamede) reci (ovjeanstvu): Ako vi Allaha volite,
mene slijedite! I Allah e vas voljeti i grijehe vam oprostiti!
Allah grijehe prata i samilostan je! (Aal Imran, 3,31)
Ljubav prema Bogu u islamu je dakle dio potpune i cjelovite

predanosti Bogu; nije samo prolazan, djelomian osjeaj. Kao to se
vidi gore, Bog zapovijeda u asnom Kuranu: Reci: Evo moje bogosluje i moja rtva i moj ivot i moja smrt su za Boga, Gospodara svjetova.
Nema nikoga njemu ravna. Poziv da budemo potpuno predani Bogu
srcem i duom, daleko je od poziva na puku emociju ili raspoloenje
jer ovaj nalog zahtijeva sveobuhvatnu, stalnu i aktivnu ljubav prema
Bogu. To zahtijeva ljubav u kojoj nutarnje duhovno srce i cijela dua - s
inteligencijom, voljom i osjeajima - sudjeluju po odanosti Bogu.
381

Nitko ne moe ponuditi neto bolje
Vidjeli smo kako blagoslovljeni izraz: nema boga osim Boga, On

Sam, On nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost i On
ima mo nad svim stvarima - to je najbolje to su proroci rekli ini
izriitim ono to je ukljuno u najboljem spomenu (nema boga osim
Boga) pokazujui time ono to se zahtijeva i podrazumijeva po predanju. Preostaje da istaknemo kako je ta blagoslovljena formula sama po
sebi takoer sveto prizivanje - izvjesno proirenje prvog svjedoenja
vjere (nema boga osim Boga) - i obredno ponavljanje tog svjedoenja,
moe po Bojoj milosti proizvesti neke od stavova odanosti koje trai,
naime, ljubiti Boga i biti mu odan cijelim srcem, cijelom duom, svim
umom, svom snagom i cijelim osjeajem. Stoga je prorok Muhamed
zapovjedio takvo spominjanje rekavi:
Onaj koji kae: Nema boga osim Boga, On je Jedini, On
nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost i
On ima mo nad svim stvarima, sto puta na dan, jednako
mu je kao osloboenje deset robova, zapisano mu je sto dobrih djela, a sto zlih djela je izbrisano, i to mu je zatita od
avla za taj dan do noi. I nitko ne moe ponuditi to bolje
od ovoga, osim onaj koji ini vie od ovoga.13
382

Drugim rijeima: blagoslovljeni spomen, nema boga osim Boga,
On je Jedini, On nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost
i On ima mo nad svim stvarima ne samo da zahtijeva i podrazumijeva
da muslimani moraju biti potpuno odani Bogu i ljubiti Ga svim srcem
svojim, i svom duom svojom i cijelim biem nego im pribavlja nain
za ostvarenje te ljubavi svime to jesu - estim ponavljanjem svjedoanstva vjere.14

U jednoj od prvih objava asnoga Kurana, Bog kae: I ime Gospodara svoga ti spominji i sasvim se Njemu posveti! (Al- Muzzammil,
73,8)
LJUBAV PREMA BOGU KAO PRVA I NAJVEA ZAPOVIJED U BIBLIJI
ema u knjizi Ponovljenog zakona (6,4-5), kao sreditu Starog

zavjeta i idovske liturgije, kae: uj, Izraele: Gospodin je Bog na, Bog
je jedan! Zato ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom!
Isto tako, u Novom zavjetu, kada su Isusa Krista, Mesiju, a. s.,
pitali za najveu zapovijed, on je odgovorio:
Kad su farizeji uli kako uutka saduceje, okupie se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskua, upita: Uitelju,
koja je zapovijed najvea u Zakonu? A on mu ree: Ljubi
Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom duom
svojom i svim umom svojim! To je najvea i prva zapovijed.
Druga, ovoj slina: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga!
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci! (Mt
22,34-40)
I takoer:
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je uo njihovu
raspravu. Vidjevi da im je dobro odgovorio, upita ga: Koja
je zapovijed prva od svih? Isus odgovori: Prva je: Sluaj,
Izraele! Gospodin Bog na Gospodin je jedini. Zato ljubi
Gospodina Boga svojega iz sveg srca svojega, i iz sve due
svoje, i iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje! Druga je:
Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga! Nema druge zapovijedi vee od tih. (Mk 12,28-31)
Zapovijed koja nalae potpunu ljubav prema Bogu prva je i najvea zapovijed Biblije. Dapae, ona se moe nai na brojnim drugim
mjestima u cijeloj Bibliji, ukljuujui: Pnz 4,29; 10,12; 11,13; (takoer
u sklopu ema), 13,3; 26,16; 30,2; 30,6; 30,10; J 22,5 i Lk 12,32-33 i
10,27-28.
Ipak, na raznim mjestima u cijeloj Bibliji, ona se pojavljuje u
razliitim oblicima i razliitim verzijama. Na primjer, u Mt 22,37: On
mu odgovori: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom
duom svojom, i svim umom svojim; grka rije za srce je kardia, rije
za duu je psyhe i rije za um je dianoia. U Markovoj verziji 12,30:
Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svojega, i iz sve due svoje, i
iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje uz tri prije spomenute rijei
dodana je snaga, to je prijevod grke rijei ishys.
Rijei zakonoznanca iz Lk 10,27 (koje potvruje Isus Krist u Lk
10,28) sadravaju etiri ista izraza kao u Mk 12,30. Rijei pismoznanca u Mk 12,32 (koje odobrava Isus Krist u Mk 12,34) sadravaju tri
izraza kardia (srce), dianoia (um), i ishys ( snaga).
U ema u Pnz 6,4-5 (uj, Izraele! Gospodin je Bog na, Gospodin
je jedan. Zato ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom svojom, i svom snagom svojom!. U hebrejskom rije za srce je lev,
rije za duu nefe i rije za snagu je meod.
U J 22,5, Joua nareuje Izraelcima da ljube Boga i da mu budu
vjerni:
383

Samo pazite da vrite zapovijedi i Zakon to vam ga dade
Mojsije, sluga Boji: da ljubite Gospodina, Boga svojega,
da uvijek idete putovima njegovim, da uvate zapovijedi
njegove, da se drite uz Njega i da mu sluite svim srcem i
svom duom (J 22,5)
Ono to sve te verzije imaju zajedniko - unato razlikama u jeziku Starog zavjeta na hebrejskom, izvornih rijei Isusa Krista na aramejskom i zapisanog grkog teksta Novog zavjeta - jest naredba ljubiti
Boga potpuno, svim srcem i duom i biti vjeran Njemu. To je prva i
najvea zapovijed ljudskim biima.
U svjetlu svega to smo do sada naveli i u duhu izreke Muhameda: Najbolje to sam rekao - ja, i proroci koji dooe prije mene - je:
Nema boga osim Boga, On je Jedini, On nema pridruenoga, Njegova
je vrhovnitvo i uzvienost i On ima mo nad svim stvarima15 moemo
sada razumjeti rijei Najbolje to sam rekao - ja, i proroci koji dooe prije mene kao izjednaavanje blaene formule: nema boga osim
Boga, On je Jedini, Njegova je ast i hvala i vlast nad svim stvarima
upravo s Prvom i najveom zapovijedi - ljubiti Boga svim srcem svojim
i svom duom svojom, koju moemo nai na raznim mjestima u Bibliji.
To e rei, drugim rijeima, da je prorok Muhamed moda, po inspiraciji, aludirao i upuivao na Biblijsku prvu zapovijed. Bog zna najbolje,
ali sigurno smo vidjeli njihovu stvarnu slinost u znaenju. Uostalom,
mi to znamo (kao to se moe vidjeti u biljekama) da oba iskaza imaju
jo jednu upeatljivu slinost: nain na koji postoje u nekoliko neznatno razliitih verzija i oblika u razliitim kontekstima, a koji ipak snano naglaavaju prvenstvo ljubavi i odanosti prema Bogu.16
384
(II.) LJUBAV PREMA BLINJEMU
LJUBAV PREMA BLINJEMU U ISLAMU
Postoje brojne odredbe u islamu o nunosti i vrhunskoj vanosti ljubavi i milosra prema blinjemu. Ljubav prema blinjemu je
bitan i sastavni dio vjere u Boga i ljubavi prema Bogu, jer u islamu bez
ljubavi prema blinjemu nema istinske vjere u Boga ni pravednosti.
Prorok Muhamed je rekao: Nitko od vas nema vjere dok ne ljubi brata
svoga kao samoga sebe.17 I: Nitko od vas nema vjere dok ne eli svome
blinjemu ono to eli sebi.18
Meutim, suosjeajnost i razumijevanje za blinje - ak i formalne molitve - nisu dovoljne. Moraju biti popraeni velikodunou i
spremnou na rtvu. Bog kae u asnom Kuranu:

Nije dobroinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okreete
lica svoja19, nego su dobroinitelji oni koji vjeruju u Allaha,
i u Onaj Svijet, i u meleke, i u Knjigu, i u vjerovjesnike, i oni
koji od imetka, premda im je srcu mio, daju rodbini, i siroadi, i ubogima, i putnicima, prosjacima, i za oslobaanje
iz ropstva, i oni koji namaz klanjaju, i zekat daju, i obaveze
svoje, kad se njima obaveu, izvravaju, i koji su strpljivi u
siromatvu, i bolesti, i za borbe junake! Eto, takvi jamano
vjeruju i takvi su bogobojazni! (Al-Baqarah 2,177)
I takoer:
Neete postii dobroinstvo sve dok ne budete dijelili ono
to vam je drago. A to god da podijelite, Allah zbilja za to
znade! (Aal Imran, 3,92)
Bez davanja blinjemu onoga to sami volimo, mi ne ljubimo

istinski Boga ni blinjega.
LJUBAV PREMA BLINJEMU U BIBLIJI
Ve smo citirali rijei Mesije Isusa Krista, a. s. o velikoj vanosti ljubavi prema blinjemu, koja slijedi odmah nakon ljubavi prema
Bogu:
To je najvea i prva zapovijed. Druga je ovoj slina: Ljubi
blinjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci!
(Mt 22,38-40)

I takoer:
Druga je: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga! Nema
druge zapovijedi vee od tih. (Mk 12,31)

Treba samo primijetiti da tu zapovijed takoer nalazimo u Starom zavjetu:
Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dunost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nee pasti u grijeh zbog njega. Ne
osveuj se! Ne gaji srdbe prema sinovima svoga naroda.
Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Gospodin!
(Lev 19,17-18)

Tako, druga zapovijed, kao i prva, zahtijeva velikodunost i spremnost na rtvu, i o tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.
385

(III.) OKUPIMO SE OKO RIJEI ZAJEDNIKE ZA NAS I VAS
Zajednika rije
386
Premda su islam i kranstvo oito razliite religije - ne umanjujui neke od formalnih razlika meu njima - jasno je da dvije najvee zapovijedi predstavljaju zajedniko podruje, kao i vezu izmeu
Kurana, Tore i Novog zavjeta. Ono ime dvije zapovijedi u Tori i Novom zavjetu zapoinju i ono to iz njih proizlazi, jest jedinstvo Boga
- postoji samo jedan Bog. I ema u Tori, poinje: (Pnz 6,4) uj, Izraele:
Gospodin je Bog na, Gospodin je jedan! Isto tako, Isus je rekao: (Mk
12,29) Prva je: Sluaj, Izraele, Gospodin Bog na Gospodin je jedini.
Isto tako, Bog kae u asnom Kuranu: Reci: On, Allah, Jedan je! Allah
je utoite svakome! (Al-Ikhlas, 112,1-2). Tako jedinstvo Boga, ljubavi
prema njemu, i ljubavi prema blinjemu ine zajedniku podlogu na
kojoj su utemeljeni islam i kranstvo (kao i judaizam).
To ne moe biti drukije od onog to je Isus rekao: (Mt 22,40)
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. Nadalje, Bog potvruje u asnom Kuranu da prorok Muhamed nije donio nita fundamentalno ili sutinski novo: A tebi se ne govori nita drugo osim ono
to se i poslanicima prije tebe reklo! Zbilja je Gospodar tvoj posjednik
oprosta i posjednik kazne bolne! (Fussilat 41,43) I takoer: Ti reci: Nisam ja poslanik prvi, i ja ne znam to e se sa mnom, i s vama uiniti. Ja
samo slijedim ono to mi se objavljuje, ja nisam drugo doli opominjatelj
otvoreni! (Al-Ahqaf, 46,9) Tako Bog u asnom Kuranu potvruje da
su iste vjene istine podloga istinske religije - istina o Bojem jedinstvu, o potrebi potpune ljubavi i predanosti Bogu (a time otklanjanja
lanih bogova), kao i potreba ljubavi prema ljudskoj brai i sestrama
(a time i pravde):
Svakom narodu Mi smo poslanika poslali: Allahu robujte,
avola se klonite! Pa je Allah neke Pravom Stazom uputio,
a ima i onih koji su zabludu zasluili. Putujte po Zemlji i
pogledajte kako su skonali oni koji su poslanike lanim
smatrali! (Al-Nahl, 16,36)
A Mi smo Nae poslanike s jasnim dokazima slali, i s njima
smo Knjigu slali i Mjerilo, da bi svijet postupao po pravdi....
(Al-Hadid 57,25)
Okupimo se oko zajednike rijei!
U asnom Kuranu, Bog Svevinji preko muslimana upuuje
sljedei poziv kranima (i idovima - Narodu Pisma):

Ti reci: O sljedbenici Knjige! Hodite k Rijei jednakoj i nama
i vama: Da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridruujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo! Pa, ako se okrenu, vi recite: Svjedoci
budite da smo mi muslimani, Allahu predani! (Aal Imran
3,64)
Oito je da se blagoslovljene rijei da Mu nikoga ne pridruujemo odnose na jedinstvo Boga. Takoer, izraz da nikome osim Bogu ne
sluimo odnosi se na potpunu odanost Bogu, a time na prvu i najveu
zapovijed. Prema jednom od najstarijih i najautoritativnijih komentara
(tefsir) asnoga Kurana - u djelu Jami Al-Bayan fi Tawil Al-Quran od
Jafar Abu Muhameda bin Jarir Al-Tabarija (koji je umro 310. hidretske/ 923. godine) - da nitko od nas ne treba uzimati druge za gospodare osim Boga, znai da nitko od nas ne treba slijediti druge u krenju Bojih zapovijedi, ni slaviti druge klanjajui im se na isti nain kao
to se oni klanjaju Bogu. Drugim rijeima: muslimani, idovi i krani
trebaju biti slobodni u izvravanju Bojih zapovijedi ne klanjajui se
kraljevima i slinima,20 jer Bog kae u asnom Kuranu: U vjeri nema
prisile.... (Al-Baqarah, 2,256) To se jasno odnosi na drugu zapovijed,
na ljubav prema blinjemu, kojoj su kljuni dio pravda21 i sloboda religije. Bog kae u Svetom Kuranu:
Allah vam ne zabranjuje da dobroinstvo inite i pravedni
budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas
iz stanita vaih izgone! Allah, doista, voli pravedne! (AlMumtahinah, 60,8)
Prema tome, mi kao muslimani pozivamo krane da se prisjete Isusovih rijei u Evanelju (Mk 12,29-31):
... Gospodin Bog na je jedini. Ljubi Gospodina Boga svojega iz sveg srca svojega, i iz sve due svoje, i iz svega uma
svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi svoga blinjega
kao sebe samoga! Nema druge zapovijedi vee od tih.
Kao muslimani, govorimo kranima da mi nismo protiv njih
i da islam nije protiv njih - sve dok ne krenu u rat protiv muslimana
na raun njihove religije, tlae ih i protjeraju ih iz njihovih domova, (u
skladu s ajetima u asnom Kuranu [Al-Mumtahinah, 60,8] koje smo
prije naveli). Osim toga, Bog kae u Svetom Kuranu:
Ali, svi oni nisu isti. Ima meu sljedbenicima Knjige neko387

licina koja je ispravna, oni cijelu no itaju Allahove ajete, i
niice Mu se klanjaju. Oni u Allaha i u Onaj Svijet vjeruju, i
da se dobro ini oni nareuju, a zlo da se ini zabranjuju, i u
dobrim djelima oni se natjeu! Takvi su meu dobrim ljudima. Ma kakvo dobro da urade, nagrada im za to ponitena
biti nee. A Allah dobro znade bogobojazne! (Aal- Imran
3,113-115)

Da li se kranstvo nuno protivi muslimanima? U Evanelju
Isus Krist kae:
Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom,
rasipa. (Mt 12,30)
Tko nije protiv nas, za nas je. (Mk 9,40)
Tko nije protiv vas, za vas je. (Lk 9,50)

Prema Teofilaktovu22 Tumaenju Novoga zavjeta te izjave nisu
proturjeja jer prva izreka (u sadanjem grkom tekstu Novoga zavjeta) odnosi se na demone, dok se druga i trea izreka odnose na ljude
koji su priznavali Isusa, ali nisu bili krani. Muslimani priznaju Isusa
Krista kao Mesiju, ne na isti nain kako to ine krani (ali sami krani se ionako izmeu sebe nikada nisu sloili o naravi Isusa Krista),
nego Ga priznaju na sljedei nain: Doista je Mesih Isa, sin Merjemin,
samo Allahov poslanik i Rije Njegova! On je tu Rije Merjemi predao, i
ivot Isau dao. (Al-Nisa , 4,171) Stoga pozivamo krane da shvate i
razumiju muslimane kao one koji nisu protiv njih nego s njima, u skladu s rijeima Isusa Krista koje smo ovdje naveli.
Na kraju, kao muslimani, u poslunosti asnom Kuranu, molimo krane da se zajedno s nama okupe oko zajednikih osnova naih
dviju religija ...da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridruujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo...
(Aal Imran, 3,64).
Neka ova zajednika podloga bude temelj svega budueg meuvjerskog dijaloga meu nama, jer to je stav o kojem ovisi sav Zakon
i Proroci (Mt 22,40). Bog kae u Svetom Kuranu:
Vi recite: Mi vjerujemo u Allaha, i u ono to je nama objavljeno, i u ono to je Ibrahimu objavljeno, i Ismailu, i Ishaku,
i Jakubu, i unucima njihovim! I u ono to je dato Musau, i
Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova! Mi ni meu jednim od njih ne gradimo nikakvu podjelu i mi smo predani Allahu! Pa, ako budu vjerovali u to
vjerujete i vi, na Pravoj su Stazi! A ako lea okrenu, onda su
samo u raskolu! A tebi je dosta Allah da te zakloni od njih!
388
Allah je Onaj Koji uje sve i Koji je znalac stvari svake!. (AlBaqarah, 2,136-137)
Izmeu nas i vas

Pronalaenje zajednike podloge meu muslimanima i kranima nije samo stvar uljudnog ekumenskog dijaloga meu odabranim
vjerskim poglavarima. Kranstvo i islam prva su i druga po veliini
religija u svijetu i u povijesti. Krani i muslimani, prema procjenama,
ine vie od treine i preko petine ovjeanstva. Zajedno oni ine vie od
55% stanovnitva u svijetu, pa je odnos izmeu te dvije vjerske zajednice najvaniji imbenik u doprinosu pravom miru irom svijeta. Ako muslimani i krani nisu u miru, na svijetu ne moe biti mira. Sa stranim
orujem u suvremenom svijetu, s muslimanima i kranima isprepletenim svugdje, kao nikada prije, niti jedna strana ne moe pobijediti u sukobu izmeu vie od polovice svjetskog stanovnitva. Tako je u pitanju
zajednika budunost. Moda je u pitanju i sam opstanak svijeta.

Onima pak koji su skloni sukobima i razaranju, ili smatraju da bi
iz toga mogli izvui vlastitu korist, poruujemo da su nae vlastite vjene due u pitanju, ako ne damo sve od sebe za mir i skladno zajednitvo.
Bog kae u Svetom Kuranu: Allah zapovijeda pravdu i dobroinstvo i
potpomaganje blinjega, a zabranjuje razvrat, i ono to je runo, i tlaenje! Da bi ste se opomenuli, Allah vas svjetuje! (Al Nahl, 16,90) Isus Krist
je rekao: Blago mirotvorcima .... (Mt 5,9), a takoer i: to e koristiti
ovjeku ako sav svijet stekne, a ivotu svojemu naudi? (Mt 16,26)

Stoga, neka nae razlike ne budu uzrok mrnje i sukoba meu
nama. Natjeimo se jedni s drugima samo u pravednosti i dobrim djelima. Potujmo jedni druge, budimo poteni i dobronamjerni jedni prema
drugima i ivimo u iskrenom miru i slozi. Bog kae u asnom Kuranu:
A i tebi Knjigu objavljujemo s Istinom, da potvrdi Knjigu prije
objavljenu, i da nad njom bdije. A ti im presudi po onom to
Allah objavi, i njihove strasti ne slijedi i ne odstupaj od Istine
to ti dolazi. I Mi smo, da svi vi zakon i pravac imate, odredili!
A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On
htio da vas iskua, u onom to vam je objavio. Zato, u dobru se
natjeite, Allahu ete se svi vratiti i On e vas o svemu onom
obavijestiti u emu se razilazite! (Al-Maidah, 5,48)
Wal-Salaamu Alaykum,
Pax vobiscum.
389

BILJEKE
Na arapskom: La illaha illa Allaha Muhammad rasul Allah. Dva svjedoenja vjere
pojavljuju se (iako razdvojeno) kao izreke u Kuranu asnom (u Muhammad 47,19,
i Al-Fath 48,29).
2
Sunan Al-Tirmidhi, Kitab al-Daawat, 462 / 5, hadis 3383; Sunan Ibn Majah,
1249/2.
3
Sunan Al-Tirmidhi, Kitab al-Daawat, Bab al-Dua fi Yawm Arafah, hadis 3934. Vano
je napomenuti da dodatni izrazi, On Jedini, On nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost i On ima mo nad svim stvarima svi dolaze iz asnoga Kurana,
tono u ovim oblicima, iako na razliitim stranicama. On je Jedini - u odnosu na Boga
- dolazi najmanje est puta u asnom Kuranu (7,70; 14,40; 39,45; 40,12; 40,84 i
60,4). On nema pridruenoga dolazi tono u tom obliku najmanje jednom (Al-Anam,
6,173). Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost i On ima mo nad svim stvarima dolazi
jednom tono u ovom obliku u Svetom Kuranu (Al-Taghabun, 64,1), a dijelovi dolaze
vie puta (kao npr. rijei On ima mo nad svim stvarima dolaze najmanje pet puta:
5,120; 11,4; 30,50; 42,9 i 57,2).
4
Srce - U islamu srce je (duhovno, a ne fiziko) organ percepcije duhovnog i metafizikog znanja. U jednoj od najveih vizija proroka Muhameda, Bog kae u asnom
Kuranu: Srce zanijekalo nije ono to je on vidio.(Al-Najm, 53,11). Uistinu, drugdje u
asnom Kuranu Bog kae: Ali doista nisu slijepe oi, nego su slijepa srca u grudima.
(Al-Hajj, 22,46; vidi cijeli ajet i takoer: 2,9-10; 2,74; 8,24; 26,88-89; 48,4; 83,14. Tu
je, u stvari, preko stotinu spominjanja srca i njegovih sinonima u Svetom Kuranu).
Postoje razna razumijevanja meu muslimanima, kad se radi o izravnom vienju
Boga (nasuprot duhovnim stvarnostima kao takvima) u ovome ili drugom ivotu.
- Bog kae u asnom Kuranu (o sudnjem danu): Toga dana neka lica bit e blistava, u svoga Gospodara zagledana! (Al-Qiyamah, 75,22-23). Takoer Bog u asnom
Kuranu kae: To vam je, eto, Allah - va Gospodar. Drugog boga osim Njega nema!
Stvoritelj svega, pa Njemu robujte! On sve moe, On je uvar nad svime! Oi do Njega ne
doseu, a On do oiju dosee, On je svemilostiv, i o svemu zna sve. Od Gospodara vaeg
dooe vam dokazi, pa, tko se u njih osvjedoi - za sebe se osvjedoi, a tko slijep ostane,
na svoju tetu slijepac je! Ja nisam nad vama uvar! (Al-Anam, 6,102-104). Kako god
bilo, oigledno da se muslimansko poimanje (duhovnog) srca ne razlikuje puno od
kranskoga poimanja (duhovnog) srca, kao to se moe vidjeti iz Isusovih rijei u
Novom zavjetu: Blago istima srcem: oni e Boga gledati. (Mt 5,8); te Pavlovih rijei:
Sad spoznajem djelomino, a tada u spoznati savreno, kao to sam i spoznat. (1
Kor 13,2).
5
Vidi takoer Luqman 31,25.
6
Vidi takoer al-Nahl 16,3-18.
7
Sahih Bukhari, Kitab Tafsir Al-Quran, Bab ma Jaa fi Fatihat Al-Kitab (Hadis br. 1);
takoer: Sahih Bukhari, Kitab Fadail Al-Quran, Bab Fadl Fatihat Al-Kitab, (hadis br.
9), br. 5006.
8
Prorok Muhamed je rekao: Bog ima stotinu milosti. Spustio je jednu na dine, ljude,
zvijeri i ivotinje i zbog toga oni imaju osjeanja jedni prema drugima; i po njoj oni
iskazuju samilost jedni prema drugima; i po njoj, divlje zvijeri imaju suuti prema svojem potomstvu. A devedeset i devet milosti, Bog je sauvao za svoje robove na Sudnji
Dan. (Sahin Musilm, Kitab al-Tawbah, 2109 / 4, br. 2752; vidi Sahih Bukhari, Kitab
al-Riqaq, br. 6469).
9
Strah od Boga je poetak mudrosti - Preneseno je da je prorok Muhamed rekao:
1
390
Glavni dio mudrosti je strah od Boga - neka je On uzvien. (Musnad al-Shahab, 100 /
1; Al-Dulaymi, Musnad Al-Firdaws , 270 / 2; Al-Tirmidhi, Nawadir Al-Usul; 84 / 3; AlBayhaqi, Dalail i Al-Al-Bayhaqi, Al-Shuab; Ibn Lal, Al-Makarim; Al-Ashari , Al-Amthal
i dr.) Oita je velika slinost s rijeima proroka Solomona u Bibliji: Gospodnji strah
poetak je mudrosti .... (Izr 9,10), i Strah je Gospodnji poetak spoznaje. (Izr 1,7).
10
Um, volja i osjeaji u Kuranu asnom - U Kuranu asnom Bog govori ljudskom
biu neka vjeruje u Njega i neka ga zaziva (koristei um) sa strahom (koji motivira
volju) i s nadom (te tako s osjeajima): U Nae ajete vjeruju samo oni koji, kad su
njima opomenuti, licem niice klanjaju i zahvaljuju, Gospodara svoga hvalei, i oni se
ne ohole! Podiu se bokovi njihovi iz postelja i zovu svoga Gospodara iz straha i enje.
I dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili. I nitko ne zna kakve im skrivene pripadaju
radosti, nagrada za ono to su inili. (Al-Sajdah, 32,15-17).
Gospodaru svome vi se krotko i kriom obratite, On, doista ne voli one koji svaku
mjeru prelaze. I ne inite na Zemlji nered nakon to je na njoj uspostavljen red, i Njemu
se obraajte sa strepnjom i nadom. Doista je dobroiniteljima blizu Allahova milost.
(Al-Araf, 7,55-56) Slino prorok Muhamed sebe opisuje rijeima koje oituju znanje
(te time umnost); bude nadu (time i osjeaje) i ulijevaju strah (time motivirajui
volju). O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i radosnih vijesti navjestitelja
i opominjatelja (Al-Ahzab, 33,45); Mi smo tebe poslali svjedokom i radosnih vijesti
donositeljem i opominjateljem (Al-Fath, 48,8).
11
Dobar primjer - Ljubav i potpuna predanost proroka Muhameda Bogu za muslimane je uzor koji oni nastoje slijediti. Bog kae u asnom Kuranu: Vi u Allahovu
Poslaniku lijep uzor imate za onoga tko se u Allaha uzda, i Onomu Svijetu nada, i puno
spominje Allaha (Al-Ahzab, 33,21). Cjelovita ljubav iskljuuje navezanost na ovozemaljsko i egocentrinost, i to je ono to muslimani potuju i emu se dive. Ljubav
prema Bogu, za muslimane je sama po sebi vrijedna ljubavi. Bog u asnom Kuranu
kae: I meu vama je Allahov Poslanik, znajte! Kad bi vam se on u mnogo emu pokoravao, vi bi ste nastradali! Ali Allah je vama vjerovanje omilio, i lijepim ga u srcima
vaim uinio, a nevjerstvo vam i razvrat, i neposluh omrznuo. Eto, takvi su se pravo
zaputili. (Al-Hujurat, 49,7).
12
Ova posebna ljubav je dodatak Bojem sveopem milosru ...a milost Moja sve
obuhvata! (Al-Araf, 7,156), ali Bog zna najbolje.
13
Sahih Al-Bukhari , Kitab Bad al-Khalq, Bab Sifat Iblis WA Junudihi; hadis br. 3329.
Ostale verzije blaene izreke - Ova blaena izreka proroka Muhameda moe se
nai u brojnim hadisima (izrekama proroka Muhameda) u razliitim kontekstima
i u razliitim verzijama. Izriaj koji smo obraivali u tekstu (Nema boga osim Boga,
On je Jedini, On nema pridruenoga, Njegova je vrhovnitvo i uzvienost i On ima mo
nad svim stvarima) zapravo je najkraa verzija. Moe se nai u Sahih al-Bukhari: Kitab al-Adhan (br. 852); Kitab al-Tahajjud (br. 1163); Kitab al Umrah (br. 1825); Kitab Bad al-Khalq (br. 3329); Kitab al-Daawat (br. 6404, 6458, 6477); Kitab al-Riqaq
(br. 6551); Kitab al-Itisam bil-Kitab (br. 7378); u Sahih Muslim: Kitab al-Masajid (br.
1366, 1368, 1370, 1371, 1380); Kitab al-Hajj (br. 3009, 3343); Kitab al-Dhikr walDua (br. 7018, 7020, 7082 , 7084); u Sunan Abu Dawud: Kitab al-Witr (br. 1506,
1507, 1508); Kitab al-dihad (br. 2772); Kitab al-Kharaj (br. 2989); Kitab al-Adab
(br. 5062, 5073, 5079); Sunan u al-Tirmidhi: Kitab al-Hajj (br. 965), Kitab al-Daawat
(br. 3718, 3743, 3984); Sunan u al-Nasai: Kitab al-Sahw (br. 1347, 1348, 1349, 1350,
1351); Kitab Manasik al-Hajj (br. 2985, 2997); Kitab al-Iman wal-Nudhur (br. 3793);
u Sunan Ibn Majah: Kitab al-Adab (br. 3930); Kitab al-Dua (br. 4000, 4011), i u
Muwatta Malik: Kitab al-Quran (brojevi 492, 494); Kitab al-Hajj (br. 831).
391
392
Dua verzija ukljuuje rijei yuhyi wa yumit- (Nema boga osim Boga, On je Jedini, On
nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost, On daje ivot i smrt i On ima
mo nad svim stvarima) - i moe se nai u Sunan Abu Dawud: Kitab al-Manasik (br.
1907); u Sunan al-Tirmidhi: Kitab al-Salah (br. 300); Kitab al-Daawat (brojevi 3804,
3811, 3877, 3901), i u Sunan al-Nasai: Kitab Manasik al-Hajj (br. 2974, 2987, 2998);
Sunan Ibn Majah: Kitab al-Manasik (br. 3190).
Druga, dua verzija ukljuuje rijei bi yadihi al-khayr- (Nema boga osim Boga, On je
Jedini, On nema pridruenoga, Njegovo je vrhovnitvo i uzvienost, u Njegovoj ruci je
dobro i On ima mo nad svim stvarima) - te se moe nai u Sunan Ibn Majah: Kitab
al-Adab (br . 3931); Kitab al-Dua (br. 3994).
Najdua verzija koja ukljuuje rijei yuhyi wa yumit wa Huwa Hayyun la yamut bi
yadihi alkhayr- (Nema boga osim Boga, On je Jedini, On nema pridruenoga, Njegovo
je vrhovnitvo i uzvienost, On daje ivot i smrt, On je ivi koji ne umire, u Njegovoj ruci
je dobro i On ima mo nad svim stvarima) - moe se nai u Sunan al-Tirmidhi: Kitab
al-Daawat (br. 3756) te u Sunan Ibn Majah: Kitab al-Tijarat (br. 2320), s razlikom
da u tom drugom stoji Bi yadihi al-khayr kuluhu (U Njegovoj je ruci sve dobro). Treba
napomenuti da je prorok Muhamed samo za prvi izraz (najkrai) rekao: najbolje to
sam rekao ja i proroci koji su doli prije mene, i samo za taj izraz prorok Muhamed je
rekao: I nitko nije uinio nita bolje od toga, osim onih koji ine vie od toga.
14
esto spominjanje Boga u Kuranu asnom Kuran asni pun je naloga da se
esto zaziva ime Boje: I spominji jutrom i veerom ime svoga Gospodara! (Al-Insan,
76,25) Pa kad namaz klanjate, vi Allaha spominjite stojei, sjedei i na stranama svojim
leei! (Al-Nisa, 4,103). I ti u sebi Gospodara svoga i jutrom i veerom spominji krotko, sa strepnjom i glasno ne zborei, ne budi od onih obezglavljenih! (Al-Araf, 7,205).
...Pa spominji mnogo svoga Gospodara, i jutrom i veerom slavi Ga! (Aal Imran, 3,41).
O vjernici! Allaha mnogo i esto spominjite i jutrom i veerom Ga slavite! (Al-Ahzab,
33,41-42). (Vidi i: 2,198-200; 2,203; 2,238-239; 3,190-191; 6,91; 7,55; 7,180; 8,45;
17,110; 22,27-41; 24,35-38; 26,227; 62,9-10; 87,1-17 i dr). Slino tomu, u Kuranu
asnom mnotvo je ajeta koji naglaavaju vrhunsku vanost spominjanja Boga (vidjeti: 2,151-7; 5,4; 6,118; 7,201; 8,2-4; 13,26-28; 14,24-27; 20,14; 20,3334; 24,1;
29,45; 33,35; 35,10; 39,9; 50,37; 51,55-58; i ve citirani 33,2; 39,22-23;73,8-9 i dr.,
kao to je ve navedeno) i strane posljedice ako to ne inimo (vidi: 2,114; 4,142;
7,179-180; 18,28; 18,100-101; 20,99-101; 20,124-127; 25,18; 25,29; 43,36; 53,29;
58,19; 63,9; 72,17 i dr; vidi takoer 107,4-6). Bog u Kuranu asnom kae: Zar nije
vrijeme da srca onih koji vjeruju budu skruena na spomen Allaha i Istine koja se objavljuje (Al-Hadid 57,16); ...i neka sam vam Ja neprestano u sjeanju (Taha, 20,42); ...A
kada zaboravi, gospodara se svoga sjeti... (Al-Kahf, 18,24).
15
Sunan Al-Tirmithi, Kitab al-Dawat, Bab al-Dua fi Yawm Arafah, hadis br. 3934.
16
U najboljem obliju - Kranstvo i islam imaju podjednako shvaanje ovjeka
stvorenoga u najljepem obliju i od samoga Bojega daha. Knjiga Postanka kae:
Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju On ga stvori, muko i ensko stvori
ih. (Post 1,27) i (Post 2,7): Gospodin Bog, napravi ovjeka od praha zemaljskog i u
nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane ovjek iva dua.
Prorok Muhamed je rekao: Uistinu je Bog stvorio Adama na svoju sliku. (Sahih AlBukhari, Kitab al-Istithan, 1; Sahih Muslim, Kitab Al-Birr 115; Musnad Ibn Hanbal, 2,
244, 251, 315, 323 i dr.).
Mi smo vas stvorili, zatim smo vam oblik dali! A mi smo melekima rekli: Niice padnite Ademu! Pa svi niice padoe, osim Iblisa; on bio nije od onih koji niice padoe.
(Al-Araf, 7,11); Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i ovoga grada sigurnoga
,- Mi ovjeka stvaramo u najljepem skladu, a zatim emo ga vratiti na najniu razinu,

ne i one koji vjeruju i dobra djela ine, njima pripada nagrada neprekidna. Pa to te
navodi da porie Svijet Onaj, zar nije Allah najpravedniji sudac? (Al-Tin, 95,1-8);
Allah onaj koji vam je stvorio Zemlju boravitem, a nebo zdanjem, pa vas je oblikovao
i va lik lijepim dao i ljepotama vas opskrbio. Eto, to vam je Allah, va Gospodar! Pa
uzvien neka je Allah, Gospodar svjetova! (Al-Ghafir, 40,64); I kada Gospodar tvoj
ree melekima: Na Zemlju u Ja doista postaviti namjesnika! oni upitae: Zar e na
njoj postaviti onoga tko e nered initi i krv prolijevati? A mi Te slavimo, zahvaljujui
Ti, i, kako Tebi dolikuje veliamo. On odgovori: Ja znam to ne znate vi!. I poui on
Adema imenima stvari svih, a potom ih melekima predoi i zapovjedi: Kaite mi imena
njihova, ako istinu govorite! Slavljen nek si! povikae meleki. Nemamo drugog znanja osim onoga kome si nas pouio Ti! Ti si, zbilja, znalac i mudar!. O Ademe - ree On
- obavijesti ih ti o imenima njihovim! I kad ih Adem obavijesti o imenima njihovim, On
ree: Zar vam nisam rekao da ja doista znam tajnu nebesa i Zemlje i da znam doista
ono to na javu iznosite i ono to skrovitim drite?! A kada rekosmo melekima: Niice
padnite Ademu! svi meleki niice padoe, osim Iblisa. On odbi, i uzoholi se i postade
nevjernik. A mi rekosmo: O Ademe, stanujte, ti i ena tvoja u dennetu! Jedite u njemu
u izobilju odakle vam je volja! Ali se ne prikuujte ovom drvetu da ne biste zlo sebi nanijeli! (Al-Baqarah 2,30-35).
17
Sahih Al-Bukhari, Kitab al-Iman, hadis br. 13.
18
Sahih Muslim, Kitab al-Iman, 67-1, hadis br. 45.
19
Klasini tumai Kurana asnog slau se da se ovo odnosi na posljednje pokrete u
namazu (predavanje selama vidi Tafsir Ibn Kathir, Tafsir Al-Jalalayn).
20
Abu Jafar Muhammad Bin Jarir Al-Tabari, Jami al-Bayan fi Tawil al-Quran, (Dar
al-Kutub Al- Ilmiyyah, Beirut, Libanon, 1. izd., 1992./1412) tefsir AalImran, 3,64;
svezak 3, str. 299-302.
21
Prema gramatiarima koje navodi Tabari, rije zajedniki (sawa) u rijei zajednikoj izmeu nas i vas, znai takoer pravedan, poten (adl).
22
Blaeni Teofilakt ohridski i bugarski arhiepiskop (od 1055. do 1108). Njegov Komentar dostupan je i na engleskom jeziku, izdanje Chrysostom Press.
Potpisnici (abecednim redom)
1. Njegovo kraljevsko velianstvo sultan Muhammadu Saad

Ababakar,
dvadeseti sultan Sokota; poglavar muslimana Nigerije
2. Njegova eminencija eik dr. Hussein Hasan Abakar,
imam muslimana u adu; predsjednik Viega vijea za islamske odnose
u adu
3. Njegova eminencija prof. dr. Abdul-Salam Al-Abbadi,
predsjednik Univerziteta Aal Al-Bayt; bivi ministar za religijske odnose,
Jordan
4. Prof. dr. Taha Abd Al-Rahman,
predsjednik Kruga mudrosti mislilaca i istraivaa, Maroko;
direktor Al-Umma Al-Wasat Magazine, Meunarodnog saveza islamskih
znanstvenika
393

5.Imam Feisal Abdul Rauf,
suutemeljitelj i predsjednik drutva Cordoba Initiative; utemeljitelj Drutva ASMA Drutva (America Society for Muslim Advancement); imam
mesdida Al-Farah, New York, NY, SAD
6. eik Muhammad Nur Abdullah,
dopredsjednik Vijea zaFiqh Sjeverne Amerike, SAD
7. Dr. eik Abd Al-Quddus Abu Salah,
predsjednik Meunarodne lige za islamske etiare; urednik asopisa Journal for Islamic Ethics, Rijad, Saudijska Arabija
8. Njegova eminencija prof. dr. Abd Al-Wahhab bin Ibrahim Abu
Solaiman,
lan Komiteta seniora Uleme, Saudijska Arabija
9. Dr. Lateef Oladimeji Adegbite,
tajnik i pravni savjetnik, Nigerijsko Vrhovno vijee za islamske poslove
10. Njegova eminencija amb. prof. dr. Akbar Ahmed,
proelnik Instituta Ibn Khaldun za prouavanje islama, Ameriki univerzitet u Washingtonu D.C., SAD
11. Njegova eminencija sudac princ Bola Ajibola,
bivi sudac Meunarodnog visokog suda; bivi ministar pravde u Nigeriji; bivi generalni odvjetnik Nigerije; utemeljitelj Univerziteta Polumjesec i utemeljitelj Islamskog pokreta Afrike (IMA)
12. Njegova eminencija prof. dr. Kamil Al-Ajlouni,
proelnik Nacionalnog centra za diabetes; utemeljitelj Jordanskog univerziteta znanosti i tehnologije (JUST), bivi ministar i senator, Jordan
13. eik dr. Mohammed Salim Al-Awa,
generalni tajnik Meunarodnog saveza muslimanskih znanstvenika;
proelnik Egipatskog udruenja za kulturu i dijalog
14. Gospodin Nihad Awad,
nacionalni izvrni direktor i suutemeljitelj Vijea za ameriko-islamske
odnose (CAIR), SAD
15. Njegova eminencija prof. dr. Al-Hadi Al-Bakkoush,
bivi premijer Tunisa, autor
16. Njegova eminencija eik Al-Islam dr. Allah-Shakur bin Hemmat
Bashazada,
veliki muftija Azerbajdana i elnik Muslimanske uprave za Kavkaz
17. Njegova ekscelencija dr. Issam El-Bashir,
generalni tajnik Meunarodnog centra za moderiranje, Kuvajt; bivi ministar za religijske odnose, Sudan
18. Njegova ekscelencija prof. dr. allamah Shaykh Abd Allah bin
Mahfuz bin Bayyah,
profesor, Univerzitet kralja Abdul Aziza, Saudijska Arabija; bivi mini394
star pravde, bivi ministar obrazovanja i bivi ministar za religijske poslove, Mauritanija; dopredsjednik Meunarodnog saveza muslimanskih
znanstvenika; utemeljitelj i predsjednik Globalnog centra za obnovu i
vodstvo
19. Dr. Mohamed Bechari,
predsjednik, Federalno drutvo za muslimane u Francuskoj; generalni
tajnik Europske islamske konferencije (EIC), Francuska; lan meunarodne akademije za Fiqh
20. Prof. dr. Ahmad Shawqi Benbin,
direktor knjinice Hasaniyya, Moroko
21. Prof. dr. allamah Shaykh Muhammad Said Ramadan Al-Buti,
dekan, Odjel za religiju, Univerzitet Damaska, Sirija
22. Prof. dr. Mustafa arci,
muftija Istanbula, Turska
23. Njegova eminencija eik prof. dr. Mustafa Ceri,
veliki muftija i elnik Uleme Bosne i Hercegovine
24. Profesor Ibrahim Chabbuh,
generalni direktor Kraljevskog instituta Aal al-Bayt za islamsku misao,
Jordan; predsjednik Udruenja ouvanje grada Qayrawan, Tunis
25. Njegova ekscelencija prof. dr. Mustafa Cherif,
muslimanski intelektualac; bivi ministar za vie obrazovanje i bivi ambasador, Alir
26. Dr. Caner Dagli,
izvanredni profesor, Roanoke College, SAD
27. Ayatollah prof. dr. seyyed Mostafa Mohaghegh Damad,
dekan odjeljenja za studij islama, Akademija znanosti Iran; profesor
prava i islamske filozofije Univerziteta Teheran; lan Iranske akademije
znanosti, Iran; bivi generalni inspektor Irana
28. Ayatollah seyyed Abu Al-Qasim Al-Deebaji,
imam Zayn Al-Abideen damije, Kuvajt
29. Njegova ekscelencija prof. dr. Shakir Al-Fahham,
elnik Akademije za arapsku lingvistiku, Damask; bivi ministar obrazovanja, Sirija
30. eik seyyed Hani Fahs,
lan Vrhovnog iitskog odbora, Libanon; lan utemeljitelj Arapskog odbora za islamsko-kranski dijalog i Stalnog odbora za dijalog u Libanonu
31. Njegova eminencija eik Salim Falahat,
generalni direktor Muslimanskog bratstva, Jordan
32. Poglavar Abdul Wahab Iyanda Folawiyo,
lan, Vrhovno vijee za islamske poslove u Nigeriji; dopredsjednik, Jama-
395
396
at Nasril Islam
33. Njegova eminencija eik Ravil Gainutdin,
veliki muftija Rusije
34. Sudac Ibrahim Kolapo Sulu Gambari,
sudac Nigerijskog suda; dravni dopredsjednik Nigerijskog nogometnog
saveza (NFA)
35. Prof. dr. Abd Al-Karim Gharaybeh,
povjesniar i senator, Jordan
36. Njegova ekscelencija prof. dr. Abdullah Yusuf Al-Ghoneim,
direktor Kuvajtskog centra za istraivanje i studije o Kuvajtu; bivi ministar obrazovanja, Kuvajt
37. Njegova ekscelencija prof. dr. Bu Abd Allah bin al-Hajj Muhammad
Al Ghulam Allah,
ministar za religijske poslove, Alir
38. Prof. dr. Alan Godlas,
dopredsjednik, Odsjek za islamske studije, Univerzitet Georgije, SAD;
glavni urednik asopisa Suffi News i Sufism World Report; direktor organizacije Sufis Without Borders
39. Njegova eminencija eik Nedad Grabus,
veliki muftija Slovenije
40. Njegova eminencija eik dr. Al-Habib Ahmad bin Abd Al-Aziz
Al-Haddad,
veliki muftija Dubaija, UAE
41. eik Al-Habib Ali Mashhour bin Muhammad bin Salim bin
Hafeeth,
imam damije Tarim, vodei proelnik Vijea za Fatwu, Tarim, Jemen
42. eik Al-Habib Umar bin Muhammad bin Salim bin Hafeeth,
dekan, Dar Al-Mustafa, Tarim, Jemen
43. Profesor dr. Farouq Hamadah,
profesor znanosti o tradiciji, Mohammad V University, Maroko
44. eik Hamza Yusuf Hanson,
utemeljitelj i direktor, Zaytuna Institut, Kalifornija, SAD
45. Njegova eminencija eik dr. Ahmad Badr Al-Din Hassoun,
veliki muftija Republike Sirije
46. Njegova eminencija eik sayyed Ali bin Abd Al-Rahman AlHashimi,
savjetnik predsjednika za Sudstvo i religijske poslove, UAE
47. Prof. dr. Hasan Hanafi,
muslimanski znanstvenik, Odjel za filozofiju, Univerzitet u Kairu
48. eik Kabir Helminski,
eik Mevlevi Tariqaha; zamjenik direktora Fondacije za knjige, USA
49. Njegova eminencija eik Said Hijjawi,

glavni znanstvenik Instituta Royal Aal al-Bayt za Islamsku misao; bivi
veliki muftija Jordana
50. Njegova ekselencija prof. dr. eik Ahmad Hlayyel,
proelnik islamskog sudstva Jordana; imam suda Haemit; bivi ministar za religijske poslove
51. Njegova ekselencija amb. dr. Murad Hofmann,
autor i islamski znanstvenik, Njemaka
52. Njegova ekscelencija dr. Anwar Ibrahim,
bivi zamjenik premijera Malezije; poasni predsjednik Account Ability
53. Njegova ekscelencija eik dr. Izz Al-Din Ibrahim
savjetnik za poslove kulture, Premijer, UAE
54. Njegova ekscelencija prof. dr. Ekmeleddin Ihsanoglu,
generalni tajnik, Organizacija islamske konferencije (OIC)
55. Njegova ekscelencija prof. dr. Omar Jah,
tajnik Vijea muslimanskih znanstvenika, Gambia; profesor islamske civilizacije i misli University of Gambia
56. Njegova ekscelencija prof. dr. Abbas Al-Jarari,
savjetnik njegova velianstva Kralja, Maroko
57. eik Al-Habib Ali Zain Al-Abidin Al-Jifri,
utemeljitelj i direktor, Taba Institut, UAE
58. Njegova ekscelencija eik prof. dr. Ali Juma,
veliki muftija Republike Egipta
59. Prof. dr. Yahya Mahmud bin Junayd,
generalni tajnik, Centar Kralj Faisal za istraivanje i islamsko nauavanje, Saudijska Arabija
60. Dr. Ibrahim Kalin,
direktor Fondacije SETA, Ankara, Turska; izv. prof. Unvierziteta Georgetown, SAD
61. Njegova ekscelencija amb. Aref Kamal,
muslimanski znanstvenik, Pakistan
62. Professor dr. Abla Mohammed Kahlawi
dekan islamskih i arapskih znanosti, Al-Azhar Univerzitet (Fakultet za
ene), Egipat
63. Prof. dr. Said Hibatullah Kamilev,
direktor, Moskovski institut za islamsku civilizaciju, Ruska Federacija
64. Prof. dr. hafiz Yusuf Z. Kavakci,
rezidentni znanstvenik, Islamska udruga sjevernog Teksasa, utemeljitelj
i instruktor Akademije Kurana IANT, dekan utemeljitelj Islamskog sjemenita Suffa, Dallas, Teksas, SAD
65. eik dr. Nuh Ha Mim Keller,
397

eik u Redu Shadhili, SAD
66. Prof. dr. Mohammad Hashim Kamali,
dekan i profesor, Meunarodni institut islamsku misao i civilizaciju
(ISTAC), Meunarodni islamski institut, Malezija
67. eik Amr Khaled,
islamski misionar, propovjednik i radijski komentator, Egipat; utemeljitelj i predsjedatelj, Fondacije Right Start International
68. Prof. dr. Abd Al-Karim Khalifah,
predsjednik Jordanske akademije za arapski jezik; bivi predsjednik Jordanskog univerziteta
69. Njegova ekscelencija eik Ahmad Al-Khalili,
veliki muftija sultanata Omana
70. Seyyed Jawad Al-Khoei,
generalni tajnik Fondacije Al-Khoei International
71. eik dr. Ahmad Kubaisi,
utemeljitelj Organizacije Ulema, Irak
72. Mr. M. Ali Lakhani,
utemeljitelj i urednik vjerskog elektronikog asopisa A Journal of Tradition and Modernity, Kanada
73. Dr. Joseph Lumbard,
izvanredni profesor, Univerzitet Brandeis, SAD
74. Njegova ekscelencija eik Mahmood A. Madani,
generalni tajnik, Jamiat Ulama-i-Hind; lan parlamenta, Indija
75. Njegova ekscelencija prof. dr. Abdel-Kabeer Al-Alawi Al-Madghari,
generalni direktorAgencije Bayt Mal Al-Qud (Al-Quds Fund); bivi ministar za religijske poslove, Maroko
76. Njegova ekscelencija imam sayyed Al-Sadiq Al-Mahdi,
bivi glavni ministar Sudana; elnik pokreta Ansar, Sudan
77. Njegova ekscelencija prof. dr. Rusmir Mahmutehaji,
profesor, univerzitet u Sarajevu; predsjednik Meunarodnog foruma Bosne; bivi dopredsjednik vlade Bosne i Hercegovine
78. Allamah eik sayyed Muhammad bin Muhammad Al-Mansour,
visoki elnik (Marja) muslimana Zeidi, Jemen
79. Prof. dr. Bashshar Awwad Marouf,
bivi rektor Islamskog univerziteta, Irak
80. Njegova ekscelencija prof. dr. Ahmad Matloub,
bivi ministar kulture; trenutni predsjednik Irake akademije znanosti,
Irak
81. Prof. dr. Ingrid Mattson,
profesor islamskih nauka i kransko-muslimanskih odnosa i direktor,
Islamski Program Chaplaincy, Sjemenite Hartford; predsjednik Islam398
skog drutva sjeverne Amerike (ISNA), USA

82. Dr. Yousef Meri,
posebni rezidencijalni znanstvenik, Kraljevski institut za islamsku misao
Aal al-Bayt, Jordan
83. Dr. Jean-Louis Michon,
autor; muslimanski znanstvenik; arhitekt; bivi strunjak UNESCO-a,
vicarska
84. eik Abu Bakr Ahmad Al-Milibari,
generalni tajnik Udruenja Ahl Al-Sunna, Indija
85. Pehin Dato Haj Suhaili bin Haj Mohiddin,
zamjenik velikog muftije, Bruneji
86. Ayatollah eik Hussein Muayad,
predsjednik i utemeljitelj, Forum znanja, Bagdad, Irak
87. Prof. dr. Izzedine Umar Musa,
profesor islamske povijesti, Univerzitet kralja Sauda, Saudijska Arabija
88. Prof. dr. Mohammad Farouk Al-Nabhan,
bivi direktor Dar Al-Hadith Al-Hasaniya, Maroko
89. Prof. dr. Zaghloul El-Naggar,
profesor, Univerzitet kralja Abd Al-Aziza, Jeddah, Saudijska Arabija; proelnik Povjerenstva za znanstvene injenice u Kuranu asnom, Vrhovno
vijee za islamske odnose, Egipat
90. Mr. Sohail Nakhooda,
glavni urednik Islamica Magazine, Jordan
91. Prof. dr. Hisham Nashabeh,
predsjednik Vijea za visoko obrazovanje; dekan za obrazovanje u Organizaciji Makassed, Libanon
92. Njegova ekscelencija professor dr. seyyed Hossein Nasr,
univerzitetski profesor za islamske znanosti na Univerzitetu George
Washington, Washington D.C., SAD
93. Prof. dr. Aref Ali Nayed,
bivi profesor na Papinskom institutu za arapske i islamske nauke (PISAI, Rim); bivi profesor na meunarodnom institutu za islamsku misao
i civilizaciju (ISTAC, Malaysia); stariji savjetnik za meuvjerski program
na Teolokom fakultetu u Cambridgeu, UK
94. Njegova ekscelencija eik evko Omerbai,
veliki muftija Hrvatske
95. Dato dr. Abdul Hamid Othman,
savjetnik njegove ekscelencije premijera Malezije
96. Prof. dr. Ali Ozek,
proelnik Fondacije za islamske znanstvene nauke, Istambul, Turska
97. Imam Yahya Sergio Yahe Pallavicini,
399
400
dopredsjednik CO.RE.IS., Italija, elnik Vijea za naobrazbu i kulturu na Zapadu ISESCO; savjetnik za islamska pitanja ministra za unutarnje poslove
98. Njegova eminencija eik dr. Nuh Ali Salman Al-Qudah,
veliki muftija Haemitske kraljevine, Jordan
99. Njegova eminencija dr. Ikrima Said Sabri,
bivi veliki muftija Jeruzalema i cijele Palestine, imam svete damije Al-Aqse
i predsjednik Islamskog visokog vijea, Palestina
100. Ayatollah Al-Faqih seyyed Hussein Ismail Al-Sadr
Bagdad, Irak
101. Gospodin Muhammad Al-Sammak,
generalni tajnik Nacionalnog vijea za islamsko-kranski dijalog; generalni tajnik za Islamski duhovni samit, Libanon
102. eik seyyed Hasan Al-Saqqaf,
direktor Dar Al-Imam Al-Nawawi, Jordan
103. Dr. Ayman Fuad Sayyid,
strunjak za povijest i stare tekstove, bivi generalni tajnik Dar al-Kutub
Al-Misriyya, Kairo, Egipat
104. Prof. dr. Suleiman Abdallah Schleifer,
profesor emeritus, Ameriki univerzitet u Kairu
105. Dr. seyyed Reza Shah-Kazemi,
autor i muslimanski znanstvenik, UK
106. Dr. Anas Al-Shaikh-Ali,
predsjednik Udruenja muslimanskih sociolokih znanstvenika, UK; elnik Foruma protiv islamofobije i rasizma, UK; akademski savjetnik, IIIT,
UK
107. Imam Zaid Shakir,
profesor i znanstvenik, Institut Zaytuna, Kalifornija, SAD
108. Njegova ekscelencija prof. dr. Ali Abdullah Al-Shamlan,
generalni direktor Kuvajtske fondacije za napredak znanosti (KFAS);
bivi ministar visokog obrazovanja, Kuvajt
109. In. Seyyed Hasan Shariatmadari,
voa iranske Nacionalne republikanske stranke (INR)
110. Dr. Muhammad Alwani Al-Sharif,
elnik Europske akademije za islamsku kulturu i znanosti, Brisel, Belgija
111. Njegova ekscelencija dr. Mohammad Abd Al-Ghaffar Al-Sharif,
generalni tajnik ministarstva za religijske poslove, Kuvajt
112. Dr. Tayba Hassan Al-Sharif,
meunarodni dunosnik za sigurnost; visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Darfur, Sudan
113. Prof. Dr. Muhammad bin Sharifa,
bivi rektor Univerziteta Wajda; Maroko; lan znanstvenog drutva Kraljevske akademije u Maroku
114. Prof. dr. Muzammil H. Siddiqui / u ime cijelog Vijea za Fiqh
Sjeverne Amerike,
islamski znanstvenik i teolog; predsjednikVijea za Fiqh Sjeverne Amerike, SAD
115. Shaykh Ahmad bin Saud Al-Siyabi,
generalni tajnik Direktorata velikog muftije u Omanu
116. Al-Haji Yusuf Maitama Sule,
bivi nigerijski predstavnik za Ujedinjene narode; bivi nigerijski ministar za nacionalno vodstvo
117. Prof. dr. Muhammad Abd Al-Rahim Sultan-al-Ulama,
zamjenik dekana za posloveznanstvenog istraivanja, Univerzitet Ujedninjenih Arapskih Emirata, UAE
118. Shaykh dr. Tariq Sweidan,
generalni direktor satelitskog kanala Risalah
119. Njegova eminencija eik Ahmad Muhammad Mutii Tamim,
elnik za religijsku administraciju ukrajinskih muslimana, muftija Ukrajine
120. Njegova eminencija eik Izz Al-Din Al-Tamimi,
senator; bivi ministar muslimanske pravde, ministar za religijske poslove i veliki muftija Jordana
121. Njegova ekscelencija eik dr. Tayseer Rajab Al-Tamimi,
islamski ministar pravde za Palestinu; elnik Palestinskog centra za dijalog religija i civilizacija
122. prof. dr. njegova kraljevska visost princ Ghazi bin Muhammad bin Talal,
osobni savjetnik njegova velianstva kralja Abdullaha II.; predsjednik
Uprave kraljevskog instituta Aal al-Bayt za islamsku misao, Jordan
123. prof. dr. Ammar Al-Talibi,
bivi lan parlamenta, profesor filozofije, Univerzitet Alira
124. Ayatollah eik Muhammad Ali Taskhiri,
generalni tajnik Svjetske skuptine za pribliavanje islamskih kola miljenja (WAPIST), Iran
125. Njegova eminencija prof. dr. eik Ahmad Muhammad AlTayeb,
predsjednikUniverziteta Al-Azhar, bivi veliki muftija Egipta
126. Prof. dr. Muddathir Abdel-Rahim Al-Tayib,
profesor politike znanosti i islamskih nauka, Meunarodni institut
islamske misli i civilizacije (ISTAC), Malezija
127. Njegova ekscelencija amb. prof. dr. Abdel-Hadi Al-Tazi,
401

lan Kraljevske akademije Maroka
128. Njegova eminencija eik Naim Trnava,
veliki muftija Kosova
129. Njegova ekscelenija dr. Abd Al-Aziz bin Uthman Al-Tweijiri,
generalni direktor Organizacije za islamsko obrazovanje, znanost i kulturu (ISESCO)
130. Njegova ekscelencija prof. dr. Nasaruddin Umar,
rektor Instituta za uznapredovalo prouavanje Kurana; generalni tajnik savjetodavnog vijea Nahdhatul Ulama; predava na Dravnom
islamskom univerzitetu Syarif Hidayatullah, Jakarta, Indonezija
131. eik Muhammad Hasan Usayran,
dafarski muftija Sidona i Al-Zahrani, Libanon
132. Allamah sudac Mufti Muhammad Taqi Usmani,
dopredsjednik, Darul Uloom Karachi, Pakistan
133. Prof. dr. Akhtarul Wasey,
direktor, Institut Zakir Husain za islamske studije, Univerzitet Jamia Milla Islamiya, India
134. eik dr. Abdal Hakim Murad Winter,
predava islamskih znanosti zaklade eik Zayed, Teoloki fakultet Univerziteta u Cambridgeu; Direktor muslimanskog akademskog povjerenstva, UK
135. Prof. dr. Mohammed El-Mokhtar Ould Bah,
predsjednik, Chinguitt Modern University, Mauritanija
136. Njegova eminencija eik Muhammad Sodiq Mohammad Yusuf,
bivi veliki muftija muslimanske duhovne administracije za centralnu
Aziju, Uzbekistan; prevodilac i komentator Kurana asnog
137. Prof. dr. eik Wahba Mustafa Al-Zuhayli,
dekan, Odjel za islamsko pravosue, Univerzitet u Damasku , Sirija
138. Njegova eminencija Sheik Muammar Zukorli,
muftija Sandaka, Srbija
Napomene teolokog redaktora:
402
- Engleski tekst preuzet s internetske adrese www.acommonword.com; u

knjizi A Common Word Between Us and You, The Royal Aal Al Bayt Institute for Islamic Thought, Jordan, January 2009, str. 61-74 tiskana su imena
i slube 161 novog potpisnika te pozitivne reakcije kranskih poglavara
i institucija, ukljuivi papu Benedikta XVI., koji je Papinskom vijeu za
meureligijski dijalog povjerio da od 4. do 6. 11. 2008. organizira u Rimu
s odabranom skupinom potpisnika Kransko-muslimanski forum i potaknuo ih da nastave suradnju (n. dj., 230-252);
- Citati Kurana uzimani su iz prijevoda Enesa Karia, objavljenog 1995. u

Sarajevu (bosanski prijevod s egzegetskim biljekama i paralelnim arapskim tekstom Kurana; II. cjelovito izdanje 2006. u Bihau, III. 2008; depno izdanje s tekstom samo na bosanskom 2006.).
- Citati Staroga i Novog zavjeta uzimani su iz Jeruzalemske Biblije, uredili
A. Rebi, J. Fuak, B. Duda, Kranska sadanjost, Zagreb, 1994.
- Potpisnici Pisma u engleskom izvorniku, stavljali su na arapskom izreku potovanja nakon Muhamedova imena koja znai Bog ga blagoslovio
i podario mu mir, a nakon Isusova imena krau izreku potovanja koja
znai Mir bio s njim. Kako kranski itatelji ne znaju na arapskom te
blagoslovne usklike, mi smo te arapske kratice naveli samo prva dva puta
uz svako od tih imena.
S engleskog izvornika preveo Dalibor Juranovi, student Katolikog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu; teoloki redigirao dr. Mato Zovki.
403
404
R e c e n z i j e B o o k rev i ew s
ROMAN I DOKUMENTARNI
FILM O UBIJENOM UPNIKU
TOVARNIKA
IVANU BURIKU
Nevenka NEKI, Burik. Roman
o sveeniku ubijenom u Domovinskom ratu, Udruga dr. Ante
Starevi Tovarnik, 2009., 195
str.
Muenik vl. Ivan Burik, reija Jakov Sedlar, tekst Kreimir Bui
i Hrvoje Hitrec, isti izdava,
Produkcija: EUROVAL, Zagreb,
2009.
Ivan Burik rodio se 1928. u

Netinu, upa Ilok. Kako mu je
otac bio naelnik mjesta za vrijeme NDH, ubili su ga partizani
1943. Ostatak obitelji sklonio se
u Strizivojnu gdje je Ivan nakon
rata bio kratko opinski slubenik
a zatim, zbog kontaktiranja sa
upnikom i drugim sveenicima,
bio otputen tako da je postao
seoski pastir. Uz duhovnu pratnju
upnika Mitra Dragutinca (kojega
sam osobno poznavao i duboko
cijenio) sazrela je u njemu odluka
da postane sveenik. Omogueno
mu je da u skraenom roku poloi
ondanji peti i esti razred gimnazije u Interdijecezanskoj vjerskoj koli u Zagrebu, zatim je u rujnu 1955. podnio molbu da bude
primljen u Bogoslovno sjemenite
u akovu. U jednoj kolskoj godini zavrio je dva preostala razreda gimnazije te je ujesen 1956.
poeo studij teologije. Dok je bio

student osmog semestra, zajedno
s Marinom Srakiem i drugim
akovakim kandidatima, biskup Stjepan Buerlein zaredio ga
je za sveenika 6. oujka 1960.
Prve tri godine bio je kapelan u
akovakoj upi koja je tada imala vie filijala s tijesnim crkvama
i nikakvom vjeronaunom dvoranom. Kapelan Ivo sav se dao na
materijalnu i duhovnu gradnju
te povremeno dolazio u akovo
i polagao ispite osmog, devetog i
desetog semestra.
Za upnika u Tovarniku
premjeten je 1. srpnja 1963.
Iako se jo nije bio raspakirao,
spremno je odrao obeanje da
e propovijedati na mojoj mladoj
misi 14. srpnja u upi Gradite
iste biskupije. U propovijedi nije
iao za mamljenjem suza uzdizanjem sveenika nad Gospu i
anele, nego je govorio o pastoralnoj zadai duobrinika. Nije
imao vremena ostati na sveanom
ruku toga kinog popodneva, jer
se na svojem motociklu morao
vratiti u Tovarnik radi veernje
mise. U svoju upu doveo je 1969.
redovnice Drube Kraljice svijeta, koje su preuzele brigu za
liturgijsko pjevanje, zvonjenje i
ureivanje crkve. S vremenom je
temeljito obnovio upnu crkvu,
sagradio novi upni stan, osobno obraivao na traktoru upnu
zemlju, pohaao katolike obitelji,
revno drao vjeronauk, pripravljao mladence za kranski brak,
405
406
odravao osobne kontakte sa Srbima u mjestu i s pravoslavnim

sveenikom.
Godine 1991. silno se obradovao proglaenju samostalnosti
Hrvatske, ali i naslutio ponavljanje
nasilja koje se dogaalo od 1941.
do 1946. To je izriito istaknuo
na mladoj misi upljanina Grge
Grbeia 21. srpnja potiui mladomisnika i njegove kolege koncelebrante da pridonose miru za
dobro svih ljudi, svih boja, svih
rasa, svih imena, jer je Isus umro
za sve ljude: Ne znam koji bi bio
bolji poziv od ovoga koji i vama taj
isti Krist upuuje od prije dvadeset stoljea da nastavite njegovu
misiju, njegovo poslanje, je upravo to da se prikljuite njegovoj
rtvi i da nosite mir ljudima.... Jugoslavenska armija i srpske paravojne postrojbe bombardirale su
Tovarnik i ule u mjesto 22. rujna
1991., a Burik je dva dana prije
toga izjavio da nee otii iz Tovarnika dokle god u njemu bude ijedan katolik. Sljedeih dana upnik
Burik isposlovao je od vojnih
vlasti pismeno doputenje da
odveze tri redovnice i svoju ostarjelu domaicu do autobusa u idu,
odakle su mogle otii na sigurno
prije tragedije. Kako su srpski
vojnici vandalski sruili krov crkve
i teko otetili upni stan, Buriku
su vojne vlasti odredile da stanuje
u Sotu kod kolege Pere okevia.
On je odatle obilazio preostale
vjernike, dijelei im sakramente i
popisujui ubijene kako bi ih unio
u Maticu umrlih upe Tovarnik.

Dana 8. listopada 1991. otiao je
u Tovarnik i nije se vratio na spavanje u Sot. upniku okeviu
vojne vlasti objasnile su par dana
kasnije da je istoga dana umro u
upnoj kui od sranog udara te je
ak jedna njihova lijenica izdala
dokument o takvu uzroku smrti. Meutim, kasnije su svjedoci
kazali da su ga ubila dva bradata
vojnika u upnom stanu te njega
i jo 53 druga Hrvata zakopali u
zajedniku jamu na groblju. Nakon ukljuenja istone Slavonije u
Republiku Hrvatsku, tjelesa su otkopana iz te jame te su 31. sijenja
1998. upnik i ostali masakrirani
sahranjeni uz doline poasti.
Nevenka Neki roena je
1942.; bila je profesorica povijesti,
hrvatskog jezika, povijesti umjetnosti i tehnike znanstvenog rada,
a od 1978. do 2000. slubovala je
u Nadbiskupskoj klasinoj gimnaziji na alati. Pisala je strune i
prozne radove u dvadesetak listova. Napisala je tridesetak knjiga,
izmeu ostalih i roman o nadbiskupu Stepincu pod naslovom Susret u Emausu. U romanu o Buriku
tenim hrvatskim iznosi njegovo
djetinjstvo, naporno kolovanje i
sveeniko sluenje. U 37 poglavlja naizmjenino pripovijeda ona
u treem licu jednine o glavnom
junaku i njegovim suradnicima, a
zatim mu stavlja u pero poglavlja
razmiljanja iz njegove teke koju
je sama stvorila u umjetnikoj slobodi. Knjigu je ilustrirala pedeset
Recenzije - Book reviews
jednom fotografijom ubijenog

upnika, od djetinjstva do pred
nasilnu smrt i prizorima iz njegova pastoralnog djelovanja. Oni koji
pokojnog upnika poznaju bolje,
eljeli bi da je jo vie prouavala
sauvanu grau i kontaktirala s
preivjelima a manje se oslanjala
na dokumentarni film.
Jakov Sedlar kao profesionalni filmski i kazalini djelatnik
mudro je uklopio Burikovo djetinjstvo i sveeniko djelovanje u
povijest Hrvata u tom dijelu Srijema te uzeo izjave od ivih svjedoka: nadbiskupa Marina Srakia,
nekadanjeg susjednog upnika
u Berku Stjepana Karalia, ve
spominjanog upnika Sota Pere
okevia, sveenika rodom iz Tovarnika dr. Grge Grbeia, vjernika
laika dr. Stjepana Damjanovia i s.
Lucije Baticeli. Odmjereni tekst
Kreimira Buia i Hrvoja Hitreca
meditativno ita ugodni bariton
Boris Miholjevi.
Pravi je biser ovog dokumentarca autentini Burikov
glas u dijelu propovijedi na
mladoj misi upljanina Grge
Grbeia 21. srpnja 1991. Tu
upnik, koji je kao djeak doivio
nasilnu oevu smrt i nepravde
komunistike
vlasti
nakon
Drugog svjetskog rata, sluti nastup novih nasilja te potie mlade
sveenike da u vienacionalnoj i
viekonfesionalnoj sredini budu
svjedoci Kristova mira i ljubavi:
Suvremenom ovjeku treba mira
i ljubavi. Ne posustajte initi do-
bro. Samo dobro moe pomoi

ovome svijetu. Neka bude tvoja
mlada misa za mir, ljubav i prijateljstvo meu narodima! S. Lucija u svojem svjedoanstvu istie
da je upnik Burik bio sveenik
na svom mjestu; svet, poboan,
a vjernik koji je s drugim mladima sudjelovao na Burikovim
vjeronaunim poukama da se zalagao za pravdu i protivio lanim
kompromisima.
Iz triju zajednikih godina u
akovakoj bogosloviji i kasnijih povremenih susreta sjeam
ga se kao vrijednog bogoslova i
sveenika koji je volio svoj poziv
i nije sebe tedio u sluenju
blinjima. Osobno zahvaljujem
svima koji su ovim filmom i
knjigom pridonijeli da sveenik
muenik Ivan Burik ne padne u
zaborav. Oni su to tako uinili da
osuuju zloine i nepravde, ali ne
potiu na trajnu mrnju prema
poiniteljima zloina i njihovim
pomagaima. Radujem se to je
na nadbiskup prihvatio inicijativu g. Antuna Ivankovia da
veeras ovdje vidimo ovaj film i
nabavimo knjigu.1
Nama katolicima ovdje u Sarajevu te u cijeloj BiH nepravedno ubijeni upnik Tovarnika
Ivo Burik moe biti inspiracija
za uvanje vlastitog identiteta i
miran suivot sa sugraanima
koji su druge vjere i narodnosti.
1
Prireeno kao jedno od izlaganja

na predstavljanju filma i knjige u
Vrhbosanskom bogoslovnom sjemenitu u Sarajevu, 8. lipnja 2010.
407

Autorica romana i reiser filma
reproducirali su Burikovu oporuku od 9. srpnja 1991. u kojoj
odreuje kako treba postupiti s
njegovom uteevinom u iznosu
od DM 33.000. U njoj je predvidio dijelove za svoju uslunu
domaicu, za bratovu djecu, ali i za
malo sjemenite u Zagrebu, zatim
Bogoslovno sjemenite u akovu
te za pravoslavnu crkvu u njegovu rodnom Netinu. Ta je oporuka pisani dokument o njegovoj
ljudskoj, vjernikoj i sveenikoj
irini.
Mato Zovki
TEOLOGIJA KULTURE I DIJALOGA:

JOSEF IN GYPTEN

Karl-Josef KUSCHEL, Josef in gypten, C. H. Beck, Mnchen, 2008.,
124. str.
408
Karl-Josef Kuschel, koji je naem itateljstvu poznat po knjigama Spor oko Abrahama i Od sporenja k natjecanju religija: Lessing
i izazov islama, ponovno nas je
iznenadio novim djelom s tematikom meureligijskog dijaloga
Josef in gypten - Josip u Egiptu.
Potonji pisac i znanstvenik eminentni je profesor na Katolikom
teolokom fakultetu Sveuilita u
Tbingenu, gdje predaje predmete Meureligijski dijalog i Teologiju kulture. Inae, autor je uz teolo-
giju zavrio i knjievnost, to daje

osobit ugoaj pri iitavanju djela
u izvorniku.
U posljednje vrijeme dolazi
do razvijanja nove forme meureligijskog dijaloga kroz teologiju
kulture, gdje nerijetko grandiozna
umjetnika djela imaju znakovitu
i smjerodavnu ulogu u meureligijskom dijalogu, bivajui pri
tome uiteljima ivota i ljudskosti. Kroz meureligijski dijalog
promie se tolerancija, rije koja i
ba nije najpopularnija u svojem
izvornom znaenju, mirni suivot
naroda i njihovih religijskih tradicija te meusobno upoznavanje
raznolikih kultura.
Knjiga Josip u Egiptu sastoji
se od tri cjeline. Prvi dio je starozavjetno biblijsko kazivanje o
Josipu, pri emu je rabljen opeprihvaeni, veoma dobar prijevod
Biblije Starog zavjeta na njemaki
jezik Einheitsbersetzung der Bibel. Autor je u potpunosti preuzeo
priu o Josipu iz Knjige Postanka iz njemakog izvornika. Drugi
dio je prijevod dvanaeste sure iz
asnog Kurana koja nosi naziv
Jsuf, u prijevodu njemakog orijentalista Harmuta Bobzina. Potonji prijevod na njemakom jeziku
u recenzijama i prikazima nije dobio ba najbolje ocjene.
U posljednjem dijelu knjige,
koji je ujedno i najvaniji, Kuschel
diskutira o liku Josipa odnosno
Jsufa, prvotno iz starozavjetnog
rakursa, potom izlae kuranski

prikaz dane tematike. Tbingenki
profesor na osebujan nain u uvodu ovog dijela knjige prvo poinje
analizirati lik Josipa, kroz prizmu
koju su o njemu tijekom povijesti
nainili veliki pisci poput Goethea, Thomasa Manna itd. Autor bi
zatim nainio zaokret s knjievne
analize naspram teolokog promiljanja o zadanoj problematici.
Osobitost djela ogleda se u analizi
sadraja Svetog teksta iz aspekta
teorije knjievnosti.
Nesumnjivo da to djelo govori o veoma bitnim linostima iz
svete povijesti judaizma i kranstva, pripovijedajui o Abrahamu,
Izaku, Jakovu, Josipu, odnosno
Bojim poslanicima o kojima pripovijeda islamska Traditio constitutiva. Slinosti koje zbliavaju
monoteistike religije posebno
su naglaene jer tim putem autor
ve due vrijeme i sam koraa na
tragu svojeg uitelja, jednog od
najznaajnijih ivuih filozofa i
teologa, Hansa Knga.
Potom slijedi dio pod nazivom Josip u Bibliji. U prvim recima ovog dijela knjige autor se
ukratko vraa na svetu povijest,
od Adama do Jakova, koja je ispisana na prvim stranicama Starog
zavjeta, gdje je, prema Kuschelu,
prikazana obiteljska drama. Zatim se susreemo s kratkim nacrtom biblijskog kazivanja o Josipu,
gdje profesor vjetim sumiranjem
sadraja svetog teksta uspijeva u

skraenom obliku, kroz est kratkih dijelova, prikazati Josipov ivot, njegovo puteestvije, nadu,
oprost, i na kraju smrt. Pri tome
Kuschel uoava veoma zanimljivu
sliku Egipta, koji nije Egipat sukoba izmeu Mojsija i faraona. Nije
to ni Egipat deset poasti, borbe za
osloboenje, ve je prisutna jedna
druga slika Egipta u kojemu dominiraju prijateljska koegzistencija i
bratstvo meu razliitim ljudima.
To je nesumnjivo grandiozno uoavanje meureligijskog dijaloga
u ovom dijelu svete povijesti.
Od Josipa i njegove brae nastalo je 12 plemena izraelskih. Biblijsko kazivanje o Josipu i njegovoj brai je teoloki pria o Josipu
na taj nain (time) predstavlja
primjer za razumijevanje odnosa Jahvina spram-protiv Izraela i
njegovih dvanaest plemena, to je
in Njegova djelovanja. Religijska teologija kazivanja o Josipu je
konkretizacija teologije drugog,
stranog, koji su preivjeli u Noinoj
barki, i kao potomstvo Abrahamovo imaju svoju duboku ukorijenjenost. Pria o Josipu pozitivna
je teodiceja povijesti, gdje je rije
Boja na strani pravde, gdje Josip
oprata svojoj brai sljedeim rijeima: Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je
bio ono okrenuo na dobro: da uini
to se danas zbiva da spasi ivot
velikom narodu (Post 50,20).
409
410
Josip u Kuranu, odnosno

Jusuf, kako glasi njegovo ime na
arapskom jeziku, rabi se i u Kuschelovoj knjizi, gdje Kuschel na
samom poetku naglaava slinosti izmeu kuranskog i biblijskog govora o Josipu-Jusufu. U
est kratkih crtica on zamjeuje u
osnovnom toku radnje ove slinosti:
1. Kuran i Biblija poinju
govor o Jusufu konfliktom
izmeu brae, ljubomorom, prodajom Jusufovom
i ropstvom (12,4-21).
2. Zavoenje od strane ene i
Jusufov boravak u tamnici
(12,23-35).
3. Tumaenje snova drugovima i oslobaanje (12,3642).
4. Jusufovo tumaenje snova
faraonu i dolazak na visoki
poloaj (12,43-57).
5. Jusufovo sjedinjenje s braom, zamka i oprost, te
susret s ocem i tumaenje
sna s poetka sure (12,58101).
6. Kuransko kazivanje zavrava uputom (12,102111).
Njemaki profesor spretno
uoava estok kuranski otklon
spram zla, grijeha, lai i Jusufovu
odlunost da radije odabere tamnicu nego ljubavniku postelju,
da bi na taj nain ostao kreposan
i ist od grijeha. Gospodaru moj,
- zavapi on - draa mi je tamnica

od ovoga na to me one navraaju.
I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima
naklonost osjetiti i lahkomislen postati. (Kuran 12,33)
Starozavjetno kazivanje o Josipu sastoji se od 383 stiha, dok
se u Kuranu nalazi 111 ajeta. U
Bibliji je pripovjedni tok neto
dulji, dok kuransko kazivanje o
Jusufu zavrava dolaskom Jakuba i njegove familije u Egipat, za
razliku od Knjige Postanka gdje
kazivanje o Josipu zavrava njegovom smru u 110. godini. to se
tie naracije postoji razlika, jer u
Kuranu je prisutan narator, a to je
Uzvieni Bog, dok je u Bibliji pripovjeda nepoznat. Kuschel pri
knjievnoj i teolokoj analizi lika
Jakova, vjeto uoava, usporedbom kuranskog i starozavjetnog
teksta u vezi sa snom koji je usnio,
razlike i upozorava na njih. Naime
Jakub (kuransko ime Jakovljevo)
u Kuranu savjetuje lijepom rijeju
Jusufa (12,18), dok u Bibliji Jakov
direktno i otro kritizira Josipa na
poetku pripovijesti.
Djelo je originalno po tome
to se autor poziva na suvremene knjievne teorije pri analizi
Svetog teksta. Osvre se i na djela knjievnika i koristi djela knjievnika koji su pisali knjievne
uratke o Josipu, poput Thomasa
Manna i njegova uvenog romana Josip i njegova braa. Kuschel
se pri tome ne ograniava samo

na autore zapadne provenijencije
ve se koristi i djelima s orijentalnog izvorita poput pjesnika
Firdusija i Damia koji je ispisao
magnifikantno djelo istoimena
naziva Jusuf i Zulejha. Postoje znaajna tumaenja Qurana s aspekta teorije knjievnosti, no nuno je
podcrtati da su kuranska kazivanja uglavnom na dijakronijskom
sustavu kazivanja. Sura Jusuf ini
iznimku i u njoj je prisutno sinkronijsko pripovijedanje, to je
izvrsno uoio profesor Kuschel,
odluivi se za poredbu tih dvaju
kazivanja koja su ponikla s istovrsnog izvora.
Slinom tematikom takoer se bavio Malik ibn Nebi, koji
je naem itateljstvu poznat po
djelu Kuranski fenomen. Na kraju
potonje knjige izvrena je komparacija izmeu starozavjetnog i
kuranskog prikaza Jusufa, a.s., pri
emu u jednom dominantnom teolokom svjetlu Nebi promilja o
slinostima i razliitostima izmeu kuranskog i biblijskog kazivanja. Za razliku od njega, profesor
Kuschel pri oslikavanju dane tematike daje posebnu aromu svojem djelu pozivajui se na teoriju
knjievnosti.
Kuschelova knjiga Josip u
Egiptu konglomerat je raznolikih
znanja i iskustava, koja su sukusirana u jednu iznimno promiljenu i homogenu cjelinu. To je djelo
rad iz teologije kulture, meureligijskog dijaloga, svjetske knjievnosti, egzegeze, to upuuje

na multidisciplinarnost, koja je
vjeto sroena u smislenu cjelinu
naslovljenu Josip u Egiptu.
Knjigu je izdao renomirani
izdava s njemakog govornog
podruja C. H. Beck iz Mnchena 2008. godine. Sastoji se od
124. stranice, a tiskana je u ediciji Die grossen Geschichten der
Menschheit - Velike prie ljudskog
roda. U istoimenom su nizu izala
poznata djela iz njemake i svjetske knjievnosti poput Epa o Gilgameu, Tristana i Isolde, Odiseje,
Sigfriedove smrti, itd.
Nesumnjivo da je ovo djelo,
koje je malo po opsegu, iznimno
bogato pounim informacijama
koje zbliavaju civilizacije i kulture a prvenstveno ljude. Knjiga ispunjava svoju dijaloku nakanu, i
stoga je toplo preporuujemo naem itateljstvu.
Orhan Jai i Semin Grabus
MORALNI ZAKON - UNIVERZALNI I OSOBNI FENOMEN
Tomislav JOZI, Porijeklo moralnoga zakona, HKD Napredak, Sarajevo, 2010., 217. str.
Knjiga Porijeklo moralnoga

zakona dr. Tomislava Jozia, vi-
411
412
egodinjeg profesora Moralne

teologije na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, jedna je
od onih knjiga koje starim izreenim na nov nain uspijevaju zaintrigirati itatelje. Naime u dotinoj knjizi, podijeljenoj na tri dijela
i deset poglavlja, autor se bavi starim pitanjima i problematikama
u svjetlu novijih promiljanja ne
odriui se zrele kritike i savjesna
suda. ini mi se da se kao misao
vodilja dotine knjige provlai pitanje koje ne ostaje bez odgovora: Odakle izvire etikomoralna
svijest i, dakako, kamo ona vodi?
Autor trai odgovor u samom ovjeku promiljajui o njegovu ontolokom i aksiolokom obiljeju.
Prvi dio knjige, naslovljen
Porijeklo moralnosti (str. 8.86.) i podijeljen na etiri poglavlja, autor poinje pitanjem: Zato
biti moralan? To se prvo poglavlje
dakle bavi odgovorom na postavljeno pitanje, i to kroz analizu odnosa morala i kulture, morala i politike, analizu autonomije morala
bez vjere, predstavljanjem vjere
kao posrednika izmeu kulture i
morala, zavravajui prvo poglavlje kratkim prikazom o ulozi kreposti, tonije teolokih kreposti
(vjera, ufanje i ljubav) u odabiru
kranskog moralnog opredjeljenja. Upravo se kreposti prikazuju kao trei izvor moralnosti
koji, uz onaj subjektivni (savjest,
razum) te objektivni (biblijska
objava), predstavljaju, u katolikom poimanju, klasino teoloko

mjesto ili izvorite morala. Govorei o odnosu kulture i morala, te
osobito o autonomiji morala bez
vjere, dr. Jozi, ne umanjujui vrijednost ni jednog ni drugog, jasno
i izriito odbacuje lou imitaciju
teologije i intelektualni sakrilegij koji se sastoji u odbacivanju
Boga, tj. u iskljuivanju teolokog
temelja iz etike.
Sljedea poglavlja prvog dijela knjige govore o teolokim krepostima, i to drugo i tree o vjeri,
etvrto o nadi, a peto o ljubavi.
Vjera kao forma morala prikazana
je u drugom poglavlju u kojemu
se, uz biblijski i saborski govor o
vjeri, autor dotie pitanja odnosa
vjere i znanosti, vjere i razuma,
istiui kako se zrela i odgovorna
vjera sastoji u slobodnom prihvaanju, razumskom opravdanju te
izvanjskom ivljenju unutarnjeg
ina takva prihvaanja. Kako su
sve te tri dimenzije sklone zastranjivanjima i izloene razliitim negativnim utjecajima, autor
tree poglavlje posveuje upravo
Vjeri na kunji. Najvie prostora
dano je pojmu sekularnog i sekularizma te utjecaju sekularizacije
i promijenjena kulturolokog ambijenta na otuenje ovjeka od
metafizikih vrijednosti, to dovodi do osobne odgovornosti za
smrt Boga, jer smo ubojice zbog
njegova iskljuenja iz osobnog i-
vota (Nietzsche). etvrto poglavlje govori o ljudskoj i bogotovnoj

nadi kojom smo bitno odreeni,
dakle govori o antropolokim i biblijskim temeljima nade, istiui
dva temeljna grijeha protiv nje:
oaj i preuzetnost. Taj dio knjige
zavrava govorom o kreposti ljubavi istiui osobito potekoe i
zlouporabe pri definiranju same
ljubavi, ime se ujedno i sam pojam isti od natruha dananjeg
povrnog sentimentalizma.
Drugi dio knjige, naslovljen
Kultni ivot (str. 89.-129.), poinje estim poglavljem koje se
tie definiranja pojma religije i
kulta, biblijskih osobina kulta te
religijskog pluralizma i vrsta kulta. U sedmom poglavlju prikazani
su konkretni kultni oblici poput
molitve, slavljenja Dana Gospodnjeg te se openito govori o znaenju i utemeljenosti blagdana.
Autor jasno istie kako je religija
nuna posljedica i vanjsko oitovanje unutarnjeg opredjeljenja i
iskustva vjere. Govori se o sadraju vjerovanja do kojega se dolazi
postupno i koje se ne moe odjednom upoznati ili jednom zauvijek
imati. Rije je o rastu, pa ak i
rastu uza zablude. Kult nije puka
apstrakcija ili mehaniko djelovanje, on je dublje razumijevanje
ljudi, svijeta i smisla uope. Po
pravom bogotovlju ovjek postaje svjestan svetoga i boanskoga,
to je esto skriveno u opem sta-
nju obesveenja svega (str. 97).

I u ovome dijelu, jednako kao i u
prvom, dr. Jozi ulazi u dijalog sa
znanou i sa suvremenim svijetom i ve sama pitanja poput: Ako
je Bog jedan, emu onda tolike religije i je li svaka posrednik spasenja? (str. 94.), ili: Koji to molitveni prostor ili oblik mogu jo koga
zanimati kad molitva trai prije
svega Boju prisutnost? (str. 98.)
pokazuju ozbiljnu namjeru autora
da se priblii odgovorima koji e
ispuniti oekivanja dananjeg naina razmiljanja, ili im bar osvijetliti izvjesna shvaanja.
Trei i ujedno posljednji dio
knjige (Kultna zastranjenja, str.
133.-193.) tematski se nadovezuje na drugi dio, ali ide u drugome
pravcu. Naime, dok su u drugom
dijelu religija i kult predstavljeni kao nuno oitovanje ivljene
vjere, u treem dijelu, tj. u osmom
poglavlju, predstavljeni su oblici
lanoga kulta ili kultna zastranjenja, kao i prekraji kultne naravi
(deveto poglavlje). Oblici lanoga
kulta javljaju se kao praznovjerje,
imitacija vjere ili krivo odvajanje
od traganja za Apsolutnim ili osobnim Bogom (str. 133.). Naime, rije je o neplodnim obredima koji
proizlaze iz ljudske nesposobnosti racionalnog tumaenja pojava
iznad osjetilnog svijeta i iz nedovoljno produbljene ili pogreno
shvaene vjere, a uzrok im je uroena ljudska potreba za sigurno-
413
414
u i zatitom. Autor je kratko i

zanimljivo prikazao niz najnovijih
i najprisutnijih religioznih pokreta (sekti, udruga...) upuujui i na
opasnosti koje oni donose. Naime,
proizlazi, usudila bih se rei, da u
tim sektama za zrelog i odgovornog vjernika nema mjesta, osim
ako ga nasiljem na svoj razum i
duh sam ne napravi. Autor se ne
ustruava spomenuti ni zastranjenja Crkve u izvjesnim povijesnim razdobljima (spaljivanje vjetica i inkvizicija).
U desetom i posljednjem
poglavlju ove knjige rije je suvremenim strujanjima ili opredjeljenjima i njihovu jakom, zabrinjavajue jakom utjecaju na
ljudsku osobu i njezine izbore.
Iako dr. Jozi priznaje odreenu i
dunu vrijednost pluralizma i globalizacije, ipak vie naglaska, rekla bih s pravom, stavlja na njihov
negativni utjecaj na suvremeno
drutvo. Pluralizam, iako proiruje horizonte obogaujui svijest i
savjest, stvara trite relativizma
ija roba moe biti od pogubnog
uinka za sve osamljene kupce.
Naime, nostalgija za Transcendentnim, mogla bi postati degradirajuom ako nije ispravno kanalizirana. Autor jasno odbacuje
nekritiko prihvaanje pluralizma
kao manjeg zla jer vidi plodnija
i moralnija rjeenja u konstruktivnom dijalogu kojim se u pluralnom drutvu stvara dostojanstvo
autonomne savjesti: Slobodan

ovjek (je) onaj koji je sa svojom odgovornou nositelj prava
i dunosti na putu upoznavanja
istine. Stoga, svaki samo verbalni
odabir istine ili vanjski pritisak
protiv slobode, ustvari bilo bi nijekanje dostojanstva osobnoga
opredjeljenja (str. 185.).
Kao to je ve reeno, knjigom Porijeklo moralnoga zakona
dr. Jozi je napravio kratku sintezu staroga osvjeenu novijim
pristupom. Knjiga je obogaena
i biblijskim govorom i tekstovima Drugog vatikanskog sabora,
i teolokom literaturom i osobnim osvrtima autora. S obzirom
na to da je knjiga prije svega namijenjena studentima teologije,
smatram da je autor postigao svoj
cilj. Napisana itkim jezikom i bez
kompliciranih izraza, koji redovito trae jo dodatna pomagala
(rjenike, enciklopedije i sl...) u
itanju i shvaanju neke knjige,
to si studenti iz razliitih razloga teko mogu priutiti, knjiga je
uistinu korisno pomagalo onima
kojima e te informacije trebati.
Ali, neovisno o studentima, knjiga bi mogla biti jednako korisna i
onima kojima ne treba, tj. onima
koji ne posjeduju znanje ovoga sadraja, a kojima nostalgija budi
vjerski i znanstveni kuriozitet.
Zorica Maros
BIBLIJA KNJIGA NAD KNJIGAMA radove koji su tiskani u ovom

UTKANA U PORE HRVATSKOG zborniku. Uz to treba istaknuti da
su izlagai doista bili reprezenNARODA
tativni. Nije rije samo o reprMarijan VUGDELIJA (ur.), Biblija ezentativnim bibliarima (Fridknjiga Mediterana par excellence: eric Manns, Bonaventura Duda,
zbornik radova s meunarodnog Joe Kraovec, Mato Zovki da
znanstvenog skupa odranog od spomenem samo neke) nego i o
24. do 26. rujna 2007. u Splitu. znanstvenicima i akademiarima
Split, Knjievni krug, 2010., 656 iz ostalih znanstvenih podruja
(Radoslav Katii, Josip Bratuli,
str.
Ante Stama i mnogi drugi). Tu
Godine 2010. izaao je iz je bilo i filologa i arheologa. Svi
tiska oekivani zbornik radova su oni iz svojeg kuta nastojali pris meunarodnog znanstvenog donijeti to boljem poznavanju
skupa koji je odran 2007. go- Biblije.
Svaka nova knjiga o Bibdine u Splitu, a kojem je glavna
tema bila Biblija kao knjiga par liji blagdan je za duu. I lijepo
excellence, ne samo za podruje se o Bibliji kae u proslovu ovog
Mediterana nego openito. Iako zbornika: Nema sumnje da je
je naslov skupa suzio Bibliju na Biblija veliko udo povijesti. To
jedno geografsko podruje, time je knjiga koja e vjeno trajati...
se, vjerujem, nikako nije htjelo U tri tisuljea Biblija nita nije
umanjiti univerzalni karakter izgubila na svjeini. Njezina snaga
Biblije. Naslov je najvjerojatnije i utjecaj se ne umanjuje tijekom
uvjetovan tjednom knjige medit- vremena. Unato svim povijesnim
eranske tematike kojem je naslov mijenama, Biblija nastavlja hranKnjiga Mediterana. Bez obzira iti duhovni ivot milijuna osoba,
na nezgrapan naziv skupa, on prevodi se na bezbrojne jezike i
ni u kojem sluaju nije bio uzak, nastavlja biti svjetski bestseler.
Utjecaj Biblije je jako velik i
nego je pokazao irinu i glede
tema i glede izlagaa koji su doli protee se na razna podruja, od
iz razliitih zemalja (od Hrvatske, likovne umjetnosti, knjievnosti i
Slovenije, Italije, Izraela, Bosne mnogih drugih grana umjetnosti.
Radovi koji su doneseni u ovoj
i Hercegovine, Srbije). Skup je
naime okupio 30 predavaa (iako knjizi mogu se podijeliti u dvije
je prema rasporedu izlaganja skupine. Prvu skupinu ine rado[vidi str. 11.-13.] bilo predvieno vi koji se direktno odnose na Bib36 predavaa. Tko od predvienih liju te govore o nastanku Biblije,
nije doao, ne govori se!). Od 30 oblikovanju kanona, knjievnim
predavaa, njih 28 poslali su svoje rodovima, o pojedinim naglasci-
415
416
ma i odreenim temama Svetoga

pisma, o vanosti Kumranskih
rukopisa u prouavanju Biblije,
o najstarijim prijevodima Biblije
itd. (to su radovi na stranicama
17.-370.).
Drugu skupinu ine radovi
koji govore o utjecaju Biblije na
kulturu hrvatskog naroda; od
najranijih prijevoda Biblije na
hrvatski jezik, do utjecaja Svetog
pisma na hrvatsku knjievnost
(stranice 373.-616.).
Iako ima dosta radova, vrijedno je spomenuti svaki pojedini i
svakog pojedinog autora. Marinko
Vidovi na poetku donosi rad
o nastanku Biblije naglaavajui
da su povijesni procesi (a prije
svega proces povijesti spasenja)
utkani u Bibliju. Anto Popovi je
pisao o biblijskom kanonu te o razlici izmeu idovske i kranske
zbirke kanonskih knjiga. Ivan
Dugandi je obradio temu Metoda i(li) hermeneutika? u kojoj
istie okretanje dananje biblijske
znanosti prema hermeneutskim
pitanjima (a posebno biblijskoj teologiji, otvorenosti prema drugim
religijama, a posebno idovstvu).
Marijan Vugdelija je obradio temu
o nenasilnom otporu, koji Isus
ui za vrijeme svojeg Govora na
gori (Mt 5,38-48). Vugdelija istie
da je Isusova radikalna i naelna
zapovijed ljubavi prema neprijateljima jedinstvena u odnosu na
druge osobe koje su zagovarale
neosveivanje. Frederic Manns je
pisao o targumskoj i rabinskoj lit-
eraturi kao moguim pozadinama

Novoga zavjeta, pokazujui da
postoje mnoge paralele izmeu
hebrejskih i aramejskih tekstova
i tekstova Novog zavjeta, posebno
glede rjenika, gramatike, stila
i naina razmiljanja. Tomislav
Vuk pie o meuodnosu Biblije,
orijentalistike i historiografije, a
Domagoj Runje o vanosti Kumranskih spisa u prouavanju Biblije. Vanost je u tome to su Kumranski rukopisi zasad najstariji
pronaeni rukopisi starozavjetnih knjiga, to pomau razumjeti
biblijski okvir i povijesni kontekst
i Starog i Novog zavjeta. Boo
Odobai prikazuje nastanak i
vanost Targuma u biblijskoj egzegezi, a Drago imunda pie o
knjievnim rodovima i vrstama u
Bibliji te je upozorio na mijeanje
knjievnih rodova u sastavljanju
biblijskih tekstova. Joe Kraovec
pie o univerzalnim i lingvistikim
vidicima ljudskog razvoja u Bibliji
i kulturnoj povijesti naglaavajui
da je razvoj usmjeren prema
odreenom cilju. Rad Irene Avsenik Nabergoj govori o karakteristikama kunje u Bibliji, posebno
obraujui kunju opisanu u Post
2,4b 3,24, to onda usporeuje
s kunjama u literaturi openito,
te kakav utjecaj biblijski govor o
kunji ima na sluateljstvo, posebno u vrijeme osobnih kriza. David
Volgger promilja o biblijskom
liku Tamari (iz Post 38), kako je
opisuje Thomas Mann u svojem romanu Josip i njegova braa. evko
Omerbai govori o Kuranu i Bibliji, tj. koje je autentino stajalite

islama o Bibliji. Istie da Kuran
ni u jednom citatu ne dovodi u
pitanje autentinost svetih spisa
idova i krana, ali ima i pitanja
u kojima imaju razliita stajalita.
Drugi dio zbornika, kao to
je ve reeno, govori o utjecaju
Biblije na oblikovanje hrvatskog
identiteta. U tom odsjeku Radoslav Katii pie o Splitskom
evangelijariju, tj. kodeksu pisanom na pergameni, koji se uva
u Arhivu Splitskog kaptola, a koji
potjee iz kasne antike, a ne iz ranog srednjeg vijeka, kako se do
sada mislilo. Donosi tekst Novog
zavjeta u latinskom prijevodu.
Vesna Badurina-Stipevi pie o
Hrvatskoglagoljskoj Bibliji, koja
na alost nije sauvana, a potjee
iz srednjeg vijeka. No na njezino
postojanje upuuju arhivski podaci, a opsena biblijska itanja
u glagoljskim brevijarima i misalima omoguuju rekonstrukciju
tog glagoljskog biblijskog teksta.
Petar Bai govori o prvom cjelovitom prijevodu Svetog pisma na
hrvatski jezik, od strane Bartola
Kaia, te o nekim znaajkama
toga prijevoda. Iako je Kai prevodio s Vulgate (latinskog jezika),
a ne s izvornih jezika, njegov prijevod pomae da se doe do dobrih rjeenja u prijevodima Biblije
na hrvatski. Mario Cifrak napisao
je rad o hrvatskim lekcionarima
(Zadarski, Bernardinov i Ranjinin), napisanim na latinskom jezi-
ku, koji u 15. i 16. stoljeu pokazuju tendenciju pohrvaenja, tj.

tendenciju jezine prilagodbe i
usklaivanja tih lekcionara s Vulgatom. Bonaventura Duda govori
o kronologiji dogaaja vezanih
uz izdanje Biblije Stvarnosti ili
Zagrebake Biblije, koja je tiskana
1968. godine, a koja je prihvaena
u novi hrvatski lekcionar koji je
izdan neposredno nakon Drugoga
vatikanskog koncila. Mato Zovki
donosi povijest nastanka prijevoda Svetoga pisma Vrhbosanskog
nadbiskupa Ivana Evanelista
aria, koji je prvi put objavljen
za vrijeme Drugog svjetskog rata,
drugi put u Madridu 1960., a trei
put u akovcu 1998. godine. Popravljeno izdanje arieva prijevoda izalo je 2006. godine.
Nenad Cambi donosi rad o brodolomu koji je Pavao doivio, a
koji je opisan u Dj 27 28. Mjesto
brodoloma je otok Melita ili Milita
(prema grkom originalu). Mnogi
uzimaju da je rije o otoku Malti,
dok Cambi otvara mogunost da
je to mogao biti i hrvatski otok
Mljet. Marijan Mate Mandac pie
o svetom Jeronimu Dalmatincu i
Bibliji. Miroslav Palameta govori o
tome kako je Marko Maruli itao,
to jest pristupao Bibliji. Maruliev
pristup Bibliji izrazito je tradicionalan. On biblijski tekst smatra
svetim i kultnim, tako da se pri
komentiranju problematinih
ulomaka
slui
alegorijskim
pristupom. I Adalbert Rebi se u
svojem radu osvrnuo na Marka
417
418
Marulia, istiui da je on roen

u vrijeme kad je dolo do tiskanja
prve Biblije. injenica je da je Biblija postala dostupna irem krugu
ljudi (u odnosu na raniju praksu),
za nju su posebno zanimanje
iskazali humanisti i naobraeni
sloj ljudi, kojima Marko Maruli
svakako pripada. Kreimir imi
u svojem radu raspravlja o drami
Muka gospodina naega Jezusa
Isukrsta Petra Kanavelia, a Stipe Botica o biblijskim slojevima
u hrvatskoj usmenoj knjievnosti
istiui uske veze izmeu Biblije
i hrvatske usmene knjievnosti.
Posebno je utjecaj Biblije vidljiv
u pjesnitvu, u priama i posebice u paremiolokim oblicima
(poslovicama i frazemima). Ivica
Matievi je progovorio o Bibliji
i hrvatskoj knjievnoj avangardi,
tj. o odnosu Biblije i hrvatskih ekspresionista u vremenu od 1910.
do 1930. godine, koji su teili
stvaranju novoga, te su neke
biblijske postavke preraivali
ili ak i negirali. Boidar Petra
pie o nekim vidovima muke
u hrvatskoj drami 20. stoljea,
istiui da su se velikani hrvatske
drame inspirirali na prikazu Isusove muke, ali su se u svojim tekstovima ponekad i udaljavali od
biblijskog teksta, preispitujui ga,
afirmirajui ili ak osporavajui.
I posljednji rad je onaj Josipa
Bratulia koji govori o Bibliji i
jeziku hrvatske knjievnosti. Autor istie da su prijevodi Biblije u
temeljima mnogih europskih kul-
tura i jezika, u emu ni Hrvati nisu

iznimka. Jezik u lekcionarima i
knjigama propovijedi bitno je
utjecao na oblikovanje hrvatskog
jezika.
Knjiga na kraju donosi kazalo
osobnih imena (str. 619.-640.),
kao i kazalo zemljopisnih pojmova (str. 641.-649.).
I na kraju treba rei da je rije
o iznimnom zborniku, koji je veliko obogaenje biblijske literature na hrvatskom jeziku. Moglo bi
se sloiti s jednim od recenzenata
ovog zbornika, a citira ga i urednik
u svojem predgovoru, a to je da je
to iznimno vrijedan znanstveni
zbornik, kao neprijeporan dobitak
hrvatskoj kulturnoj sredini, vrstan
prinesak recentnom prouavanju
Biblije, posebice njezinom mediteranskom izvoritu, hrvatskoj
kulturi.
Darko Tomaevi
KRANI TREBAJU UPOZNAVATI

MUSLIMANE RADI DIJALOGA I
SURADNJE
Maurice BORRMANS, Islam i

kranstvo, preveo Miroslav
Jurei, Sarajevo, HKD Napredak,
2010., 246 str.
Autor je roen 1935. u Francuskoj, redovnik je Drube Bijelih otaca ili Afrikih misionara
koja je ustanovljena 1868. te po
nalogu Sv. Stolice vodi Papinski
institut za prouavanje arabistike i islama (P. I. S. A. I.) u Rimu.

Jedan je od dugogodinjih profesora Instituta, pokreta i urednik
asopisa Islamochristiana koji
izdaju profesori i suradnici. Bio
je u vie navrata lan Papinskog
vijea za meureligijski dijalog
te je po mandatu Vijea sastavio Smjernice za dijalog izmeu
krana i muslimana 1968. To
prvo izdanje preveo je na hrvatski
dr. Ratko Peri te izdao dr. Zvonimir Baoti kao urednik misijskog
lista Radosna vijest u Sarajevu,
1978. Proireno izdanje te knjige
priredio je Borrmans 1981. te
je i ono prevedeno na hrvatski u
izdanju Glasa Koncila 1984. u Zagrebu.
Jedna od njegovih zasluga
za dijalog katolika i muslimana
je sudjelovanje vatikanske delegacije na Seminaru kranskoislamskog dijaloga u Tripoliju,
Libija, od 1. do 5. veljae 1976.
gdje je bila i delegacija muslimana
iz ondanje Jugoslavije na elu s
dr. Ahmedom Smajloviem, poglavarom muslimana u BiH. Borrmans je na tom seminaru odrao
opirno izlaganje Zajednika
podloga dviju religija u pogledu
uvjerenj i slaganja na podruju
ivota te kasnije opirno prikazao u Islamochristiana taj dogaaj,
iako su neki zagovarali povlaenje
katolike delegacije zbog prozelitskih izjava predsjednika Gadafija na arapskom.
Ova knjiga izvorno je izdana
na talijanskom, Edizioni Paoline,

Torino, 1993. Sadrava autorove
lanke i predavanja o dijalogu i
suradnji s muslimanima od 1976.
do 1992. Uz uvod i zakljuak, devet poglavlja podijeljeno je na
dvije cjeline: Muslimanska vjera
i kranska vjera (str. 17-122) i
Suvremeni islam: duhovnost, institucije, ponaanja (125-208).
U prvom dijelu, prvo poglavlje govori o gledanju muslimana
na idovsku i kransku Bibliju. Za
njih su svi istinski klanjatelji Boga
prije Muhameda - pa i Isus muslimani, a biblijskim narativnim,
prorokim i mudrosnim tekstovima ne pristupaju zapadnjakim
mentalitetom knjievnih vrsta i
povijesne pozadine. U drugom
poglavlju autor je miroljubivo
istraio kuransko protivljenje
tvrdnji idova da su ubili Isusa.
Kri Isusov im je neshvatljiv i neprihvatljiv zato to razapinjanje
pretpostavlja ideju otkupljenja, tj.
da je netko patio i umro radi spasenja drugih (str. 71). Borrmans
smatra da je u takvu ozraju
vano kri ne nametati, nego slobodno predlagati. Tree poglavlje
posveeno je Prisutnosti Marije
u islamu (77-87). Kuransku i
biblijsku antropologiju Borrmans
predstavlja u etvrtom poglavlju. Za muslimane je ovjek Boji
namjesnik (kalifski sluga), a
za idove i krane slika Boja.
Oba religijska sustava istiu da
je zadaa ovjeka uvati stvoreni
svijet i religijski tovati Stvoritel-
419
420
ja. Za muslimane idealno ljudsko

drutvo je ono gdje pojedinci vjeruju u Boga Stvoritelja te imaju
pravedan pristup Bojim darovima. Ovdje Borrmans navodi Opu
deklaraciju o pravima ovjeka u
islamu koju je usvojio UNESCO u
rujnu 1981. u Parizu.
Sveenici i vjerouitelji trebali
bi poeti itati ovu knjigu od petog
poglavlja: Perspektive i prijedlozi
za katehezu u muslimanskom ambijentu (str. 107-122). Na temelju
svojega iskustva od dvadeset godina djelovanja meu muslimanima u Africi on ovdje prvenstveno
misli na krane kao manjine u
muslimanskim dravama. Istie
da bi jezik kranskih propovjednika i vjerouitelja trebao
voditi rauna o neoekivanim
primateljima te dokazivati da
monoteistiki vjernici mogu pridonositi graanskom miru i novim oblicima suivota. Uza sve to
trebalo bi dobronamjerno pokazivati kako krani nisu prvenstveno narod Knjige (kako ih naziva
Kuran), nego narod Isusa Krista.
Odrasle vjernike i vjeronaune
polaznike trebalo bi odgajati za
duhovno natjecanje u dobru s
muslimanima te dobro znati to
muslimani jesu i to ele ostati.
U estom poglavlju Borrmans predstavlja kranskim
itateljima suvremeni islam (125147). Nakon to je utemeljitelj
Turske kao republike Kemal Ataturk 1924. dokinuo kalifat, poele
su nastajati nadnacionalne mus-
limanske institucije, kao Kongres

muslimanskog svijeta (osnovan
u Karaiju 1926.), Liga muslimanskog svijeta ili Rabita (1962.,
sjedite u Meki) i Organizacija
islamske konferencije (1969.,
sjedite u Dedi). U dravama s
veinom stanovnika muslimana
vaan je islamski vjerski zakon
(erijat) pa u njima postoji napetost izmeu onih koji bi htjeli sve
zadrati po starom (Borrmans ih
u duhu francuske kulture naziva
integralistima) i onih koji bi se
eljeli otvoriti demokraciji i pluralizmu. Za Banglade, Pakistan,
Iran i Tursku kae da su nemuslimanske vjerske zajednice u njima prisutne na veoma podreen
nain... Njima je svaki vjerski razvoj uistinu zabranjen, ali su im istovremeno priznate neke slobode
te u tom kontekstu mogu imati
realan kulturni i karitativni utjecaj u svojim kolama i bolnicama
(141). Navodi tekoe muslimanskih doseljenika kao manjine u
zapadnim drutvima koja eli
sauvati svoj vjerski i kulturni
identitet, a od nje se oekuje integracija u novo drutvo.
Muslimanskoj obnovi posvetio je Borrmans sedmo poglavlje (149-159). U nedostatku
dravnog vladara priznatog od
svih muslimana koji bi u Boje
ime intervenirao i u vjerskim stvarima, moderne drave upravljaju nacionalnim islamom, a nadnacionalne prihvaene institucije
tragaju za novim jedinstvom svih
muslimana. U takvu ozraju

Hasan al-Banna (1906.-1949.)
osnovao je Muslimansku brau
s tenjom povratka starinskom
dravnom islamu, ali su njegovi
nasljednici i sumiljenici progonjeni u nekim islamskim dravama
koje ele kontrolirati propovijedi
imama. Ovdje Borrmans navodi
neke muslimanske mislioce koji
se suprotstavljaju nasilju u ime
islama.
U osmom poglavlju predstavlja Borrmans Ljudska prava
i islamsko-kranski dijalog
(161-177). To je njegovo izlaganje
katolikim pravnicima u Parizu
1988. god. u kojem je prikazao
porast zanimanja za ljudska prava
kod suvremenih muslimana, to se
posebno oitovalo osnivanjem Islamskog vijea za Europu 1965. u
Londonu. Dok jedni muslimanski
mislioci istiu da Bog ima prava a
ovjek dunosti, drugi doputaju
da se meunarodni dokumenti o
ljudskim pravima mogu utemeljiti na porukama Kurana. Razlike
u arapskom i engleskom tekstu
Ope deklaracije o ljudskim pravima u islamu (u arapskoj verziji je
puno citata iz Kurana) Borrmans
tumai tako to je arapska verzija, izgleda, iznad svega usmjerena
na smirivanje duhova naviknutih
na klasino vienje islamskog
zakona (erijata) (str. 170). U
zakljuku ovog poglavlja istie
potrebu da pobornici dijaloga tragaju za zajednikom platformom
vrednota i prava koja im pomau
u boljem organiziranju suivota u

razliitim drutvima, vie ili manje pluralistikim (177).
Deveto poglavlje govori o
Islamsko-kranskom dijalogu
juer, danas, sutra (179-208).
Nama katolicima polazite su
Deklaracija o odnosima Crkve s
nekranskim religijama Drugog
vatikanskog sabora iz 1965. godine i kasnije provedbene smjernice, a muslimanima deklaracije
s meureligijskih susreta od
1969. do 1987. Borrmans analizira minule susrete i tekoe koje
su na njima iskrsnule. Muslimanski sugovornici nastupaju iz svoje
tradicije s obzirom na opi stav
prema kranstvu koji autor svodi
na sljedee (str. 196):
kranska su Pisma krivotvorena;
kranski su misteriji beskorisni dodaci;
kranski monoteizam je uprljan politeizmom;
krani su bili nevjerni Isusovoj poruci.
ali to tri nadnacionalne
muslimanske organizacije, koje
sada vre funkciju nekadanjeg
kalifata, ne pokazuju interes za
dijalog s kranima te to veina
krana i muslimana slabo poznaje vjeru i miljenje drugih: Apsolutno je potrebno da kranski
uenik u koli tono zna to ini
specifinost vjere i prakse svoga muslimanskog druga, kao
to je urgentno da muslimanski
uenik otkrije gdje stoji bit vjere
421
422
i prakse svoga kranskog druga

(202). Nepovjerenju pridonose
posljedice nerijeenih drutvenopolitikih problema te misionarsko djelovanje krana meu
muslimanima i obratno.
Za zakljuak je Borrmans
stavio svoje izlaganje o Poslanju i dijalogu (211-240). Unato
tekoama, ljudi dijaloga ne bi
trebali odgaati za sutra ono to
mogu uiniti danas. Osim o strogo
religijskim pitanjima, dijalog se
moe voditi o vjerskoj slobodi,
ljudskom bratstvu, novoj kulturi.
Prikazavi inicijative Papinskog
vijea za meureligijski dijalog
od 1964., Borrmans je uvjeren
u mogunost iskrenog dijaloga i
odgovornog navijetanja vlastite
vjere, uz uzajamno prihvaanje
i svijest o tekoama. To trai
takav govor o drugima da se
oni prepoznaju, da njihovu vjeru
i duhovnost ne karikiramo: Dijalog je uzajamno uenje u vjeri
i bratsko natjecanje u djelima u i
ume Boje. Sudionici ne mogu ostati neosjetljivi na udesa roena iz
vjere u osobnom i zajedniarskom
ivotu drugih (238).
Ovo je knjiga katolikog teologa u zrelim godinama koji od
mladosti ita Kuran na arapskom
i teoloka djela muslimanskih sugovornika. Kao katoliki islamolog
sudjelovao je na brojnim susretima upoznavanja i dijaloga i nije se
razoarao fundamentalistikim
postupcima nekih sugovornika niti podlegao romantinom
oduevljenju ignorirajui ozbiljne

dogmatske, politike i psiholoke
razlike. Napretku estitam na
prijevodu i izdanju a knjigu
preporuam vjerouiteljima, imamima, sveenicima i studentima
teologije katolike, pravoslavne,
protestantske i muslimanske.
Za dopunu elim napomenuti
Borrmansovu brouru ABC per
capire i musulmani (Osnove za
razumijevanje muslimana, Edizioni San Paolo 2007., 63 str., eura
2,50). Kranima predstavlja nastanak, povijest, duhovnost i etiku
muslimana. U prva dva poglavlja
iznosi kratki pregled povijesti islama pa govori i o Otomanskom
Carstvu (1281.-1918.). Bilo bi
lijepo da Napredak organizira
prevoenje te broure koja donosi slike brojnih pobornika dijaloga
meu muslimanima i kranima
danas.
Mato Zovki
423

Vrhbosnensia 2010 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vrhbosnensia 2010 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu

Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaenom drutvu:

Edin ABANOVI, Stvarnost i razmjeri siromatva u

Tomo VUKI, Svjetsko vijee Crkava i pitanje euharistije

Ivan ESTAK - Borna JALENJAK, kvorc o marksizmu

VRHBOSNENSIA GODINA XIV BROJ 2 SARAJEVO 2010.

Urednitvo Editorial Board

Znanstveno vijee Scientific Council

Vrhbosnensia izlazi dva puta godinje Vrhbosnensia is published twice a year

Grafiko oblikovanje i prijelom Graphic design and layout

Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu

Recenzije Book reviews

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Glavni i odgovorni urednik

UDK: [272 : 364.662] : 27-246

Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu

CRKVA I SIROMASI PREMA NOVOM ZAVJETU

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Blago onom kome je pomonik Bog Jakovljev,

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

1. Isusov primjer podnoenja siromatva i zauzimanja za

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

o progonjenima i dodaje jedno o oaloenima. Luka preuzima Q,

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Usp. egzegezu Lk 7,18-23, Joseph Augustine FITZMYER, The Gospel of Luke

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

Benedict Thomas VIVIANO, Evanelje po Mateju, Daniel Joseph HARRINGTON

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Pavao u autobiografskim dijelovima svojih poslanica pie kako

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

rad dunost robova.18 Luka pojanjava da je Pavao po zanimanju bio

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

odgovoran Bogu za svoja djela te da e uvenuti kao to vene poljsko

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

HARTIN, James, 134.

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

tva je u sebi (2,15-16). Jakov ovdje izriito spominje i siromane ene

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

njegova i naeg vremena. Glavna svrha Jakovljeva napada na bogatae

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Isus se rodio u siromanoj nazaretskoj obitelji. Kao djeak i

HARTIN, Letter of James, 467-468.

Mato ZOVKI, Crkva i siromasi prema Novom zavjetu, 217-235

THE CHURCH AND THE POOR ACCORDING TO

Translation: Mato Zovki and Kevin Sullivan

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

UDK: 272-662 : [364.662 : 3]

Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu

DJELOVANJE CRKVE U OSIROMAENOM DRUTVU: MILOSTINJA

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaevnom drutvu: milostinja

te e dublje analizirati uzroke koji vode do siromatva. Budui da je

Za vie pojedinosti o tom pitanju, vidi, Zdenko SPAJI, Prezbiterska sluba i

Vrhbosnensia XIV, 2 (2010.)

PAVAO VI., PP, 20-21.

Zdenko SPAJI, Djelovanje Crkve u osiromaevnom drutvu: milostinja