Izazov Istine 2016 2

UDK.271.
2 ISSN 1330-1071
Br. 2 (39)
God. 28. GLASILO MLADIH HRVATSKIH DOMINIKANACA Br. 2 (39)
IZAZOV ISTINE
IZAZOV ISTINE
Glasilo mladih hrvatskih dominikanaca
GODINA XXVIII. ZAGREB STUDENI 2016. BROJ 2 (39)
UDK 271.2 ISSN 1330-1071
Sadraj
05 Uvodna rije
TEME OVOGA 08 Ivan Stojkovi vizonarski borac za jedinstvo

BROJA
13 Blaena Djevica Marija u spisima Klementa Ranjine
17 Vinko Draganja zaboravljeni umjetnik
22 O pukom misionaru Vjekoslavu Matijaci
26 Dijalog s nevjernicima u oima oca Jordana Kuniia
31 Zlatni poetak zagrebakog samostana na Koloniji
40 Hacint Bokovi knjinica dominikanskog samostana
na Koloniji
45 Dominikanci u Subotici (1945. 1948.)
53 Doprinos hrvatskih dominikanaca hrvatskoj glazbenoj
batini
61 Doprinos sestara dominikanki odgoju mladei
PRILOZI 64 Notna batina hrvatskih dominikanaca

69 Jedna slika govori tisuu rijei
DOKOLICA 70 Kranin ovjek nade i budunosti

74 Smisao vjenosti
75 Prebivao je meu nama
IZ KRONIKE 79 Kronika studentata (svibanj 2016. studeni 2016.)
95 Jeste li znali?
102 Summary
104 Zusammenfassung
Izdaju: Mladi hrvatski dominikanci
Osniva: Studentat Hrvatske dominikanske provincije
Glavni i odgovorni urednik: fr. Dominik tefuli
lanovi urednitva: fr. Ivan Zrno

fr. Marin Golubovi
fr. Karlo Alan Kevo
fr. Gabriel Matej Baak
Adresa urednitva: Kontakova 1, HR 10 000 Zagreb
Telefon: +385/1/2392 555 Fax: +385/1/2392 587
E-mail: urednistvo.izazov@gmail.com
Lektura: Ivana Mandi
Korektura: fr. Dominik tefuli, fr. Karlo Alan Kevo
Redaktura: fr. Ivan Zrno, fr. Marin Golubovi
Raunalni slog: Denona d.o.o., Zagreb
Fotograje na naslovnici i poleini: Arhiv i web stranica Provincije (Priredio: fr. Ivan Zrno)
Ostale fotograje: Facebook raun i Flickr raun (DominikanciHR)
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
asopis izlazi povremeno.
Uzdrava se dobrovoljnim prilozima.
Ubiljeen je u sektor informiranja Ministarstva kulture pod brojem 367.

Miljenjem istog ministarstva UR. BR. 532 03 1/7 93 01 Izazov istine osloboen
je plaanja na promet.
Uvodna rije
fr. Dominik tefuli OP
glavni urednik, student II. godine, KBF
e-mail: fr.stef.op@gmail.com
Dragi i potovani itatelji,
pred vama je novi izvanredni broj naega glasila. Rekoh

izvanredni jer nae glasilo izlazi jednom godinje, a kao to
znate ve je izaao jubilarni broj u ovoj godini. Zato i oda-
kle ideja za izdavanjem novog izvanrednog broja? Kada su
me braa izabrala za novog glavnog urednika razmiljao sam
kako je ovaj veliki 800. jubilej, kojeg dominikanci slave, stvar-
no neto posebno i da bismo trebali dati vie od sebe kako
bismo ga jo ljepe proslavili, a kako drugaije dominikanci
slave nego pisanjem.
Tema ovog jubilarnog i izvanrednog broja jest doprinos

i djelovanje hrvatskih dominikanaca. elimo Vas na taj na-
in bolje upoznati s hrvatskim dominikancima, ali i s njiho-
vim djelovanjem i jo veim doprinosom na podruju zna-
nosti, obrazovanja, glazbe, umjetnosti i mnogih drugih seg-
menata kako vjerskoga tako i drutvenoga ivota. Papa Fra-
njo je u proloj liturgijskoj godini, Godini posveenog ivota,
istaknuo da je vano sa zahvalnou gledati u prolost. Upra-
vo ovim brojem to i elimo, pogledati u prolost, zagledati
se u prolost i pokuati zahvaliti svoj naoj brai u prolosti.
Naa braa su zasluila da ih na ovaj nain istrgnemo iz za-
borava, jer na um zaboravlja, ali srce to ne eli. Svjesni smo
da je ovaj broj premalen kako bismo svima njima zahvalili i
istaknuli njihovo djelovanje, no mi smo se potrudili i napra-
vili ono najbolje. Naravno, ovaj broj je zapravo i jedna vrsta
ispita savjesti za nas danas. Kako to mislim? Prouavajui ve-
liku djelatnost nae brae i mi bismo se trebali zapitati gdje
smo mi danas? to i koliko radimo za spas dua, jer to i jest
Izazov istine, 39 (2016.) 2 5

poslanje naega Reda. Taj pogled u prolost nas opominje,
obvezuje, ali i hrabri u naem daljnjem hodu nasljedujui
Isusa Krista po primjeru sv. Dominika ba kako su to inila
mnoga braa i prije nas.
Nisu samo dominikanci koji spavaju snom mira oni koji

piu povijest, ima i onih koji su i danas meu nama i koji su
toliko doprinijeli u raznim segmentima vjerskog i drutve-
nog ivota. Meu njima ne moemo ne istaknuti jedinog
sveenika koji je stalni lan Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, povjesniara akademika fr. Franju anjeka. Hr-
vatska dominikanska provincija ima jo jednog akademika,
lana Meunarodne tehnike akademije sa sjeditem u Mo-
skvi i povjesniara fr. Stjepana Krasia. to se tie znanstve-
nog rada, moramo istaknuti i dr. sc. fr. Marijana Bikupa,
profesora emeritusa na KBF-u Sveuilita u Zagrebu, i nje-
gov veliki doprinos moralnoj teologiji s oko 240 bibliograf-
skih jedinica kojima je on sam autor. Osim moralne teologi-
je, trebamo mu zahvaliti i na njegovom prouavanju ivota i
djelovanja dvoje hrvatskih blaenika, bl. Augustina Kaotia
ibl. Ozane Kotorske. Tu su nai veliki misionari iz Bolivije
fr.Pavao Lasi, fr. Karlo avar; fr. Nikola Dugandi koji se
pastoralno brinuo o Hrvatima u Chicagu vie od dvadeset
godina i ostali nai misionari koji su Hrvatima u stranoj zem-
lji bili podrka. Veliki promicatelj krunice fr. Josip Ljudevit
Jeud, poznati puki misionar fr. Drago Kolumbatovi. Ne
mogu ne spomenuti dr. sc. fr. Stipu Juria, redovitog profe-
sora biblijskih znanosti na Angelicumu i dekana tamonjeg
Teolokog fakulteta, to svjedoi o njegovom ugledu u me-
unarodnoj akademskoj zajednici. Meu ostalima na pose-
ban nain zahvaljujem brai, fr. Luki Prceli, fr. Ivi Martiniu,
koji je prije koju godinu preminuo u Gospodinu, fr. Vjekosla-
vu Lasiu, koji su u vremenu kada je to bilo zabranjeno, mi-
slili hrvatski, uvali su i njegovali hrvatski identitet te su bili
zatvarani zbog ljubavi prema domovini. Spominjui sva ova
imena ivuih dominikanaca, putem njih zahvaljujemo se i
svima ostalima. I braa naega vremena nastavljaju kontinui-
tet bogate dominikanske batine, nakladnikom djelatnou,
ureivanjem asopisa, promicanjem pobonosti krunice, pro-
povijedanjem i predavanjima na fakultetima i sveuilitima.
to na kraju rei? Nita drugo nego zahvaliti Bogu na

tolikom vijeku postojanja dominikanaca i zamoliti ga da uva
6 Izazov istine, 39 (2016.) 2

ovaj Red i da ga prati svojom milou kako bi rijei akova-
ko-srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera bile i danas
aktualne: Proizlazei iz samog naeg naroda... Dominikanci
su potpuno nai, iz nas su potekli, savreno poznaju nae ne-
volje i nae potrebe. Njihov govor potpuno je na govor; u nji-
hovu glasu prepoznajemo jasno glas naih pastira, rado ih slu-
amo i lako njihove rijei pohranjujemo u srcu i u pamenju.

Ivan Stojkovi vizionarski
borac za jedinstvo
fr. Dajan Topalovi OP
student I. godine, KBF
e-mail: dajan.7@hotmail.com
TEME OVOGA BROJA
Uvod
Dominikanac Ivan Stojkovi (1393./95.1443.), Dubrov-

anin, jedan je od najslavnijih predstavnika crkvene povije-
sti u Hrvata, profesor na Parikom sveuilitu i bitna osoba
te vrlo vaan teolog crkvenog sabora u Baselu (1431.1437.)
poznatiji pod latiniziranim imenima Ioannes Stoycus i Ioan-
nes de Ragusio.1 Kao pravi intelektualac, vrsni diplomat, po- 1. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci. Povest Re-
znati teolog i sveuilini profesor razumijevao je prilike svo- da u hrvatskim krajevima,
ga vremena i opasnosti koje su vrebale kransku Europu, Zagreb, 1997., 109.; Usp.
Franjo ANJEK, Dubrov-
kranstvo i njegove vrijednosti kao takve, pa i kulturni i civi- anin Ivan Stojkovi i
lizacijski opstanak mnogih naroda, u neku ruku ak i opsta- poetci europskoga hu-
manizma, u: Hrvatska
nak i ivot tih istih naroda te njihovih pripadnika. ivio je Reva, 15 (2015.) 1, 32.
naime u doba husitske hereze2, koja je razjedinjavala Zapad- 2. Jan Hus je nijekao Cr-
nu Crkvu u to doba. Postojala je konstantna opasnost od Tu- kvu kao sakramentalnu
raka, koji su prijetili Carigradu i cijeloj Europi. Njegovo dje- zajednicu spasenja u
Kristu, te da pape, bis-
lovanje bilo je posveeno upravo oslobaanju kranskih ze- kupi i sveenici, koji ive
malja od Turaka. Isto tako snano se zauzimao za drutvenu u smrtnom grijehu, ne-
maju nikakve vlasti u
i vjersku jedinstvenost Europe to je bio glavni pokreta nje- Crkvi. Usp. Juraj KOLA-
govih diplomatskih misija.3 U kratkom prikazu njegova i- RI, Ekumenska trilogi-
ja. Istoni krani. Pra-
vota te rada na podruju ekumenizma i diplomacije vidjet voslavni. Protestanti, Za-
emo, kako moe lik i djelo Ivana Stojkovia biti dobar poti- greb, 2005., 89.
caj i smjerokaz za nae djelovanje danas kada vrebaju razli- 3. Ljerka SCHIFLLER, Eu-
ite i drugaije, ali ipak vrlo sline opasnosti onima u doba ropski kontekst hrvat-
ske kulture i diplomacije
velikog hrvatskog humanista. (Povijesno-lozofski pri-
stup), u: Rad 492. Razred
za drutvene znanosti,
43 (2005) 1, 242.
1. Od Pavije i Siene do Basela
Da bismo razumjeli Ivana Stojkovia kao teologa i di-

plomata, potrebno je imati na umu njegovu ranu fazu ivo-

ta, posebno njegovo kolovanje te prilike koje su tada vlada-
le Europom. Roen je u Dubrovniku od oca Mihe i majke
Stoje koji su ga, kako sam kae prilikom govora na Parikom
4. Govor je odran pri- sveuilitu4, uz mnogo odricanja odgojili estito i kranski.
likom promaknua u
doktora teolokih zna- Vrlo brzo ulazi u dubrovaki dominikanski samostan. Tu je
nosti Sorbone na Teo- na lokalnom uilitu Reda brae propovjednika zavrio stu-
lokom fakultetu Pari-
kog sveuilita. Usp. dij slobodnih vjetina i stekao osnovne elemente ondanje
Franjo ANJEK, Domini- skolastike teologije. Svoje kolovanje nastavlja u Padovi
kanci i Hrvati. Osam
stoljea zajednitva (13. (1414.) uz nancijsku pomo Dubrovake Republike, te se
21. stoljee), Zagreb, godine 1421. u Parizu pokazuje kao iznimno nadaren stu-
2008., 164.
dent natprosjenih sposobnosti i uspjeha. Ulazi u profesor-
ski zbor Parikog sveuilita, to je u njegovo vrijeme najve-
e znanstveno priznanje. Potvrda njegovih sposobnosti je i
misija kod pape Martina V. Stojkovi je samo est mjeseci
nakon stjecanja doktorske titule u ime Parikog sveuilita
poslan papi da bi pripremio koncil u Paviji i Sieni. Tom se
prilikom, o vrlom hrvatskom dominikancu, o njegovim in-
telektualnim sposobnostima i vrlinama, jako pohvalno izja-
5. Usp. Franjo ANJEK, snio i sam rektor Parikog sveuilita.5
Dominikanci i Hrvati.
Osam stoljea zajedni-
tva (13. 21. stoljee), Stojkovi se na sinodi u Paviji i Sieni (1423.1424.), kao
164.; Usp. Franjo A-
NJEK, Crkva i kranstvo i prije u svojim govorima i disputama, snano zalae za ob-
u Hrvata. Srednji vek, novu Crkve. Svoju viziju obrazlae argumentirano te put i
Zagreb, 1993., 181-182.;
Usp. Robert HOLJEVAC,
uspjeh vidi u ujedinjavanju europskih nacija i obnavljanju
Ivan Stojkovi i njegovo crkvenih struktura, ak i pod cijenu ukidanja papinske dra-
doba. U svetlu borbe
za jedinstvo Crkve i cari-
ve. Ueni Dubrovanin naglaava da je Corpus christiano-
gradske mise, Zagreb, rum podijeljen kako krivovjerjem, tako i meukranskim
2004., 38.
ratovima. Kranski prostor biva sve manjim, suava se. S
istoka prijete Turci, sa zapada Arapi, sa sjevera Tatari, a s
juga Saraceni. Kranski Zapad je podvojen, a podvojenost
poinje od glave, tj. pape. Zato Stojkovi dri da je potrebna
radikalna obnova struktura kako bi se prevladala kriza, a to
se moe postii samo opim crkvenim saborom koji bi bio
zajedniki forum s pravom na slobodnu debatu i odluiva-
6. Franjo ANJEK, Dub- nje u svrhu ozdravljenja i obnove Crkve i drutva. 6 Njegova
rovanin Ivan Stojkovi
i poetci europskoga hu- zalaganja oko drutvenog i religioznog jedinstva u tom su
manizma, u: Hrvatska trenutku bezuspjena. Jedini konkretan zakljuak te sinode
Reva, 15 (2015.) 1, 32.
jest, da se odri sljedei sabor u Baselu za sedam godina. Na
tom saboru postie se dogovor s husitskim pokretom te se
oni vraaju u zajednitvo s Katolikom Crkvom.
Na husitski pokret Dubrovanin se osvre ve na otvo-

renju pripremnog koncila u Paviji (1423.) u inauguralnom

govoru. Njegovo zanimanje za husitsku herezu prerasta po-
lako u opsesiju. Stojkovi se eli rijeiti Zapadne shizme jo
prije odlaska u Carigrad kao poslanik Baselskog sabora, da
bi tamo pokuao pomiriti Istonu i Zapadnu Crkvu. Zato su
husiti glavni predmet njegova ekleziolokog istraivanja.7 7. Usp. Robert HOLJE-
VAC, Ivan Stojkovi i
Na samom Koncilu Stojkovi je imao estoke i burne ras- njegovo doba. U sve-
prave sa ekim predstavnicima. Husiti na Bazelskoj sinodi tlu borbe za jedinstvo
Crkve i carigradske mi-
nisu imali teologa doraslih Ivanu Stojkoviu pa ih je on za- se, 43.
jedno s Ivanom Palamarom relativno lako mogao nadjaati,
kako teolokim argumentima, tako i svojom retorikom. Iako
su te rasprave bile ponekad i na rubu incidenta, a postojala
je i opasnost da esi napuste Sabor, to bi za Stojkovia zna-
ilo poraz, ipak je postojalo meusobno potovanje. eki
predstavnici o hrvatskom dominikancu piu ak kao o svo-
jem zemljaku iz Dubrovnika, grada u Hrvatskoj. Na kraju su
nadvladane sve nesuglasice, napetosti, protivtine i sukobi,
koji su se inili moda i nepremostivima. Husiti su bili pri-
vedeni jedinstvu Katolike Crkve, a na veliki teolog je svje-
stan kako sam kae, da za to nije zasluan on nego sama
Boja milost.8 Ostaje jo pitanje raskola izmeu Istone i 8. Isto, 43-57.
Zapadne Crkve. Baselski sabor alje Stojkovia u Carigrad,

da pripremi put sjedinjenju tih dviju Crkvi.9 9. Usp. Franjo ANJEK,
Dubrovanin Ivan Stoj-
kovi i poetci europ-
skoga humanizma, u:
Hrvatska Reva, 15
2. Carigradska misija (2015.) 1, 33-35.
Europa se u tom vremenu nalazi pred velikom opas-

nou nadirueg islama. Samo je pitanje vremena, kada e
pasti Carigrad i za njim sva podruja koja su mu kulturno i
vjerski podreena. Toga je itekako svjestan Ivan Stojkovi.
Kao to pie Holjevac: nije borba protiv hereza i sekti Za-
padnog kranstva, kao ni borba za svekransko jedinstvo,
bila sama sebi svrhom, nego islam i njegova ekspanzija po-
staju glavnim motivirajuim faktorom.10 Slino, vrlo prak- 10. Robert HOLJEVAC,
Ivan Stojkovi i njegovo
tino i pragmatino razmilja i tadanji car Ivan VIII. Paleo- doba. U svetlu borbe
log. Car je oduevljen Stojkovievom idejom o zajednikom za jedinstvo Crkve i ca-
rigradske mise, 75.
velikom skupu, gdje bi sudjelovali zapadnoeuropski narodi
te Grci, Bugari, Srbi i stanovnici Vlake. Vjeruje da bi dogo-
vor izmeu kranskih zemalja bar za neko vrijeme spasio
Carigrad za koji su svi oekivali da e ubrzo pasti. Kako svo-
jim argumentima, tako i svojim diplomatskim vjetinama,
dominikanac vrlo brzo stjee povjerenje cara, a i ekumen-

skog patrijarha Josipa II. koji je po narodnoj pripadnosti bio
Bugarin. Naem Stojkoviu je zbog toga bio vrlo blizak kako
karakterno, tako i jezino. U dugim razgovorima su barem
donekle uspjeli pribliiti svoje stavove i stavove obiju Crkvi.
Nisu se pak mogli sloiti oko mjesta odravanja zajednikog
sabora. Dubrovanin je uporno zagovarao da bi sabor naj-
bolje bilo odrati u Baselu, dok je patrijarh elio neko mje-
sto koje bi bilo blie Carigradu i do kojeg bi bilo i lake do-
putovati. Isto tako patrijarh Josip II. te car Ivan VIII. Paleo-
11. Usp. Franjo ANJEK, log inzistiraju na prisustvu pape Eugena IV. na saboru.11
Dominikanci i Hrvati.
Osam stoljea zajedni-
tva (13. 21. stoljee), U to vrijeme papa je u sukobu s Baselskim saborom pa
167-168.
tei dobiti potporu Istone Crkve. Tu Grci pokazuju svoj
osjeaj za univerzalno obiljeje Crkve i njezinih struktura, to
se na Zapadu ve pomalo izgubilo. Grci se ne vode iskljuivo
politikim motivima nego dre da je sabor mogu jedino u
zajednitvu rimskog pape i istonih patrijarha, te patrijarh
zato pokazuje svoju kolegijalnost prema papi Eugenu IV., to
rezultira odlukom da e doi na sabor u Ferraru i kasnije Fi-
renzu (1438.1439.). Papa nakon mnogih incidenata s ocima
Baselskog sabora, svladava njihov otpor te prenosi koncil na
12. Isto, 169. Apeninski poluotok.12 Za vrijeme boravka u Carigradu u svo-
jim akcijama Stojkovi misli i na svoju domovinu i druge bal-
kanske slavenske narode te njihove nacionalne crkve kojima
prijeti unitenje. Na sabor u Basel poziva predstavnike Crkve
bosanske upravo preko svojih Dubrovana. Isto tako nastoji
uspostaviti, s vie ili manje uspjeha, kontakte s Bugarskom i
13. Usp. Franjo ANJEK, Srpskom pravoslavnom Crkvom.13
Crkva i kranstvo u Hr-
vata. Srednji vek, 184.
Iako cijeli ivot tei jedinstvu Crkve te se za to snano
zalae u svojim govorima, djelima i nauavanju, ipak na kra-
ju spletom okolnosti umire u raskolu s papom. Na to je utje-
calo vie imbenika, posebno njegov eklezioloki nauk. Stoj-
kovi, kao jedan od klasika koncilijarizma, brani rimski pri-
mat. Po njegovom miljenju nije doputeno odijeliti se od
Apostolske stolice, a itekako je potrebno odijeliti se od pape
krivovjerca. Na njegova razmiljanja utjee i Aristotelova
Politika, pa tako podreuje autoritet pape odobrenju crkve-
nog tijela kakav je opi sabor. Veina Baselskog sabora bila
je usmjerena protiv pape Eugena IV. te je podravala protu-
papu Feliksa V., zadnjeg protupapu u povijest Crkve. Na
kraju predstavnicima Baselskog sabora nije preostalo drugo

doli poduprijeti papu Eugena IV., to je za samog Stojkovia,
koji u meuvremenu umire, bilo prekasno. Sam je Stojkovi
do kraja ivota uvjeren u ispravnost svojih postupaka te umi-
re u uvjerenju da je u zajednitvu s Katolikom Crkvom.14 14. Isto, 184.
Zakljuak
Dubrovaki dominikanac moe uza sve svoje nedostat-

ke, pogrjeke i zablude, ipak biti dobar primjer to je nama
kao kranima initi. Sam Stojkovi duboko promilja stvar-
nost svoga vremena i raspoznaje njegove znakove te se u
skladu s tim i evaneljem kojeg propovijeda pokuava i po-
naati te djelovati za ope dobro. Razaznaje da je za spas
kranstva i civilizacije u to doba prijeko potreban dijalog i
jedinstvo, kako bi mogli nadvladati vanjskog neprijatelja. Da
bismo to uspjeli bitno je biti jedinstven, u Kristu, te nadii
sve povijesne konikte. I nas krane15 danas ugroavaju 15. Pojam krani mo-
emo u danom kontek-
kako vanjske tako i unutarnje sile, koje razaraju nae dru- stu suziti ak i na po-
tvo, vrijednosti, mir, a nerijetko i ivote ljudi. Tako imamo jam katolici.
primjer razliitih ideologija koje na razliite naine (ekono-

mija, mediji, kolstvo, politika, itd.) ele unititi kranski
identitet Europe i pojedinaca. Imamo primjer islamskog ra-
dikalizma koji se materijalizira kroz terorizam i ratovanje
protiv kranskog Zapada (Al-Qaeda, tzv. Islamski kalifa-
ti, itd.). Kranstvo je jo uvijek razjedinjeno, Crkva nije je-
dinstvena. Sve nas to potie na razmiljanje, kako u ovom
suvremenom svijetu odgovoriti na takve i sline izazove ili
opasnosti, a jedan od primjera nam svakako moe biti hr-
vatski dominikanac Ivan Stojkovi.

Blaena djevica Marija u
spisima Klementa Ranjine
fr. Ivan (Domagoj) Babi OP
student II. godine, KBF
e-mail: babic.dodo@gmail.com
Uvod
Mjesto Blaene Djevice Marije uvijek je bilo istaknuto

u dominikanskom Redu. Njenom aenju i prouavanju do-
minikanci u Hrvatskoj su dali neizmjeran doprinos. Tako su
i u 16. stoljeu braa dominikanci na mnogim mjestima u
hrvatskim krajevima osnivali bratovtine Gospine krunice
koje su imale iznimno velike uspjehe. O tome pie i Stjepan
Krasi u svojoj knjizi: Dovoljno je navesti primjer Zadra,
koji je u to vrijeme imao oko 6000-7000 stanovnika, od ega
je 2505 osoba bilo ulanjeno u dominikansku bratovtinu Gos-
1. Stjepan KRASI, Do- pine krunice.1 Doprinos dominikanca nije zaostao ni na teo-
minikanci Povest Reda
u hrvatskim krajevima, loko-znanstvenom polju, to jest u mariologiji. U 16. stolje-
Zagreb, 1997., 58 59. u velik broj dominikanaca je pisao o Mariji, poput Klemen-
ta Ranjine, Dominika Bue, Alberta Dujma Gliriia, Pavla
Zuzoria, Vinka Bosanca i dr.
U ovom lanku ograniit emo se na samo jednog auto-

ra, a to je Klement Ranjina. Prije svega ukratko emo opisa-
ti povijesne prilike tog razdoblja te iznijeti neke podatke iz
Klementove biograje. Naposljetku emo iznijeti to u po-
jedinim djelima Ranjina pie o Mariji.
1. Povijesne prilike u 16. stoljeu
Poetak novog vijeka koji je obiljeio 16. stoljee vrije-

me je velikih promjena. U to vrijeme je otkriven Novi svijet,
a time je poela i trgovina s kolonijama. Nove ekonomske
promjene dovele su do toga da su razlike izmeu klasa po-

stale vee i od onih kakve su bile u srednjem vijeku.2 U 16. 2. Usp. Marijan BIKUP,
Bogoslovne kreposti u
stoljeu pojavljuje se i protestantizam koji je bio povod mno- djelima Klementa Ranji-
gih teolokih rasprava. Zbog toga su hrvatski dominikanci ne, Zagreb, 2000., 9 10.
na podruju mariologije najvie pisali o tome je li Marija

ujedno i Bogorodica te trebaju li vjernici astiti Mariju.3 3. Usp. Marijan BIKUP,
Divote se govore o tebi,
Djevo Maro, Zagreb,
2016., 50.
2. Klement Ranjina
2.1. ivot
Klement Ranjina rodio se 1482. godine u poznatoj ple-

mikoj obitelji iz Dubrovnika kojoj su pripadali ugledni pje-
snici i knezovi.4 Prve studije Klement vjerojatno zavrava u 4. Usp. Miroslav KURE-
LAC, Klement (Ranjina),
svom rodnom Dubrovniku, a nakon toga je nastavio svoje u: Enciklopeda Jugo-
studije u Italiji.5 Bio je plodonosni propovjednik, a istaknuo slave, vol. 7, Zagreb,
1968., 4.
se i na diplomatsko-administrativnom polju. U svojoj stari-
joj dobi poeo je zapisivati svoja bogata iskustva, te tako na- 5. Usp. Marijan BIKUP,
staju njegovi teoloko-pastoralni spisi. Djevo Maro, 52.
2.2. Spisi o Mariji
Spisi u kojima Klement govori o Mariji su: Komentar

na Sentencije Petra Lombardskog, Tumaenje poslanice
Rimljanima te Sacri sermones.
6. Usp. Isto, 53.
U Komentaru na Sentencije Petra Lombardskog Kle- 7. Usp. Toma AKVINSKI,
ment govori o utjelovljenju Sina Bojega. Tu on iznosi svoj Summa theologiae, Ca-
stav neslaganja s time da je Marija zaeta bez istonoga gri- sali, 1956., III, q. 27, a 2.
jeha6, te vie prianja uz miljenje Tome Akvinskog koji je 8. Dogmu o bezgrenom

smatrao da Marija nije bezgreno zaeta.7 Prije svega valja zaeu Blaene Djevice
Marije sveano je pro-
naglasiti kako je ovo stajalite zapravo pogreno, jer Marija glasio papa Pio IX. u po-
jest bezgreno zaeta, ali u vrijeme kad su ivjeli Toma Akvin- slanici Ineabilis Deus
tek 8. prosinca 1854. go-
ski i Klement Ranjina jo se uvijek otvoreno raspravljalo o dine.
tom pitanju.8 Ipak, Toma Akvinski se slae s tim da je Mari- 9. Ivan BUJANOVI, Ma-
ja bila ista od istonoga grijeha9, samo ne smatra da se od riologa, Zagreb, 1899.,
njega oistila u prvom trenutku zaea, ve nakon anima- 63.
cije, tj. ulijevanja due u tijelo. On je to smatrao zato to je 10. Usp. Ivan BUJANO-
znao da svi ljudi moraju biti otkupljeni po Kristu, pa tako i VI, Mariologa, Zagreb,
1899., 64.
Marija.10 Veini velikih teologa iz 13. stoljea, pa tako i Tomi
Akvinskom, nedostajala je misao o prethodnom otkupljenju 11. Usp. Jean GALOT, Ma-
riologa, akov, 2001.,
koje je Bog udijelio Blaenoj Djevici Mariji.11 216.

Klement Ranjina je napisao i Tumaenje poslanice Rim-
ljanima u kojem se bori protiv protestanata. Iznosi kako je
aenje Marije prisutno i u najstarijim liturgijskim obrasci-
ma, te navodi svete oce i biblijske tekstove koji upuuju na
12. Usp. Marijan BIKUP, to kako je aenje Marije teoloki ispravno i korisno.12
Djevo Maro, 54.
Djelo Sacri sermones zapravo je skup govora koje je
odrao Klement Ranjina. O uspjenosti Klementovih govo-
ra svjedoi nam i podatak da je ova knjiga, kad je prvi put
13. Usp. Marijan BIKUP,
Klement Ranjina O. P. izala, postala vrlo traena propovjednika literatura.13 U
(1482-1559), u: Croatica raznim govorima Klementa Ranjine tema je upravo Blaena
Christiana periodica, 9
(1982.) 1, 145. Djevica Marija. Istie kako je Krist radije uzeo tijelo od Dje-
vice Marije nego li od neke druge ene zbog njene nedosti-
ne istoe, duboke poniznosti, velike ljubavi, vrste nade te
nepokolebljive vjere kakvu je imala jedino ona. Zbog toga
14. Usp. Marijan BIKUP, on u svojim govorima istie Mariju kao potreban uzor svim
Divote se govore o tebi, ljudima.14 Ranjina je vrlo detaljno govorio i o Marijinom bo-
Djevo Maro, 54.
gomajinstvu. Tvrdi kako je Isus pravi Bog te ujedno i Mari-
jin pravi sin. Iz toga proizlazi da je Marija Bogorodica. Me-
15. Usp. Isto. (Isto, 55.) utim, ona nije majka Isusova boanstva, ve je Bogorodica
16. Usp. Toma AKVINSKI,
zato to je Isus pravi Bog i pravi ovjek.15 Klement se tu osla-
Summa theologiae, Ca- nja na uenje Tome Akvinskog.16 U daljnjem tekstu se jo
sali, 1956., III, q. 35, a 4,
ad 1.
poziva i na Augustina Hiponskog, Atanazija Aleksandrij-
skogi irila Aleksandrijskog. Klement je iznio i poveznicu
izmeu Blaene Djevice Marije i pojedinih ena iz Starog
zavjeta kao to su Debora, Abigajla i Tekoa. Naime, u tim
enama iz Starog zavjeta ocrtavale su se osobine koje su bile
u potpunosti prisutne u Mariji. Marija svojim molitvama za
17. Usp. Marijan BIKUP, ljude i svojim krepostima ublauje Boju srdbu ba kao to
Divote se govore o tebi, su to radile i te ene u Starom zavjetu.17 Klement ju uspore-
Djevo Maro, 56.
uje i sa krinjom zavjeta jer ba kao to su u krinji bile
ploe novoga saveza , tako je u Mariji bio pohranjen Krist
18. Usp. Isto. koji je na pravi zakonodavac kojega su sinajske ploe tek
predstavljale.18 U jednom govoru Klement kratko izlae i
19. Usp. Isto.
aneoski pozdrav Mariji.19
Zakljuak
Jedna od karizmi dominikanskog reda je izrazito ae-

nje Blaene Djevice Marije. U poecima Reda Marijini blag-
dani i svaka subota slavili su se u dominikanskim samosta-

nima kao prava sveanost.20 Dominikanci su kroz svoju 20. Usp. Isto, 49.
800-godinju povijest pisali i teoloka djela o Majci Bojoj.

Iz spisa Klementa Ranjine vidimo s kolikom su revnou
dominikanci nastojali poticati ljude na aenje Bogorodi-
ce, te kako su svoja stajalita i teoloki vrsto potkrijepili u
vrijeme kada je aenje Marije moda bilo i najugroenije.
Nadam se da nam je ovaj skroman lanak barem malo po-
budio ljubav prema Mariji i potakao nas na daljnje proua-
vanje mariologije.

Vinko Draganja,
zaboravljeni umjetnik
fr. Pio (Luka) Buzov OP
e-mail: pio.buzov.op@gmail.com
Uvod
Kada dobijemo poklon od svojih najmilijih, esto ga se

sjeamo itav ivot, no naalost neki pokloni bivaju izgub-
ljeni ili zaboravljeni. Velika veina, poklone koje su primili,
pohranjuje u skrivene kutije koje su prava mala riznica po-
klona dragih im osoba, prostor gdje stoji svo blago emocija.
Gdje li je spomen na naega oca Vinka, znanog po imenu
Vicko? Gdje li smo spremili taj poklon dan nam od Boga,
tako vrstan u svojem poslanju, gdje li mu je spomen? Ovim
lankom elio bih osvijetliti ivot Vinka Draganje koji je za-
uzeo prvo mjesto meu splitskim slikarima XIX. stoljea i
prvog umjetnika novog drutva i novih ideja, iako tada ne-
1. Usp. Duko KEKE- shvaenog i sputavanog slikara.1
MET, Vinko Draganja,
Split, 1975., 8.
1. ivot fr. Vinka
Rodio se 20. veljae 1856. godine u splitskom Lucu,

kao sin teaka. U dominikanski Red stupio je u treem raz-
redu gimnazije, poslavi zamolbu tadanjem provincijalu
2. Usp. Henrik UBRE- o. Vjekoslavu Matijaci da ga primi u Red.2 Ve u godini no-
TOVI, Osmrtnica, Split,
10. X. 1926. vicijata u Dubrovniku pokazao je svoje umijee slikanja,
tako se zajedno s prijateljem Celestinom Medoviem natje-
cao u izraivanju, tada amaterskih, produkcija. Nakon zavr-
ena novicijata vraa se u Split kako bi zavrio lozofske i
teoloke studije, kako bi mogao biti zareen za sveenika.
Po zavretku studija, Draganja biva poslan na satove risanja
kod dr. Emila Vecchettija u splitskoj Realci, gdje je takoer
pohaao satove poznati umjetnik Emanuel Vidovi, i kasnije

kod keri dr. Vecchetija, Faustine, gdje je nastavu pohaao i
znameniti Ivan Metrovi. Nakon nekoliko mjeseci obuke
seli se u Zadar kod fra Josipa Rossija, koji ga obuava restau-
riranju starih crkvenih freski, primjerice onih Kokoljinih u
Gospi od krpjela u Boki Kotorskoj.3 O njihovim dobrim 3. Usp. Kruno PRIJATELJ,
Slikar Tripo Kokolja, Za-
odnosima svjedoe nam neka od pisama iz 1883. godine greb, 1952., 15.
kada fra Josip Rossi potie Draganju na slikanje predmeta iz
stvarnosti.
1.1. kolovanje u inozemstvu
Draganja nije ograniio svoju enju za postizanjem sa-

vrenstva u slikarskom umijeu, stoga odlazi u Firencu na
daljnju obuku kod prof. Cisarija gdje je ponovno susreo svog
kolegu, tada ve fra Celestina Medovia. No, njegov odlazak
u Italiju bio je jako teak, prvenstveno je to bio nancijski
problem za brau iz samostana u Splitu, a tek onda moralni.
Kako bi si mogao priutiti put i boravak u Italiji, pisao je
biskupu meceni Josipu Jurju Strossmayeru, caru Franji Jo-
sipu i Opinskom upraviteljstvu grada Splita.4 Od 1883. do 4. Usp. Duko KEKE-
MET, Vinko Draganja, 10.
1887. godine proao je razne obuke i predavanja, od samih
osnova preko slikanja prirodnih modela i anatomije, koja
pripada medicini, ali i samoj umjetnosti. etiri godine pro-
vedene u Italiji nisu mu donijele samo uspjeh u njegovu stva-
ralatvu, iako je to njegovo najplodonosnije razdoblje, ve su
donijele i velike probleme. Zbog neimatine je bio prisiljen
prodavati svoje radove rentinskim trgovcima po niskim ci-
jenama, a svoj je atelier iz malene mrtvanice samostana
Maria Novella premjestio u ulicu S. Reparate u iznajmljeni
stani. Draganja je bio umjetnik na kojeg se oborilo kon-
zervativno i antiumjetniko drutvo, a uz to je bio vezan
propisima i disciplinom Reda, to ga je nemalen broj puta
dovodilo pred zid odustajanja od svojih elja i snova, no e-
lja za umjetnou i individualnom slobodom bila je jaa i
uvijek bi pobjeivala. Malo je vjerojatno, ali opet stvarno
kako je jedno rentinsko drutvo zaboravilo cijenjenog fra
Angelica, iji rad i djelo kao da su se nastavili u Draganjinu
ivotu, no to nitko nije primijetio. Za modele svetaca i sve-
tica trebao je ive, prave ljude, do kojih bi dolazio na dva
naina, jedan je da bi to bila njegova subraa iz samostana,
a drugi da bi to bile profesionalne manekenke zbog kojih
nastaju problemi. Prema autobiograji Vinka Draganje moe

se zakljuiti da je on bio lijep, temperamentan i drutven
mladi, jedan od onih otvorenih Dalmatinaca, kojima ni fra-
tarska mantija ne moe uguiti elju za ivotom, za ljepo-
tom, za toplim osjeajima. Tridesetih godina, ovisok, uspra-
5. Duko KEKEMET, Vin- van, razvijen, tip nae varoke mladei.5 Zbog svih ljubo-
ko Draganja, 11.
mornih epiteta i intriga koje su ga okruivale, Draganja je
vie puta razmiljao da napusti redovnitvo. Tadanji Pro-
vincijal poziva ga da napusti Firencu, prekine obrazovanje i
vrati se u Dalmaciju, zbog optube da se drui sa sumnjivim
enama i da navodno kani pobjei u Pariz. Razapet izmeu
sumnji, Draganja ostaje u Firenci, odbija Provincijalu po-
sluh te 1886. godine u Rimu trai sekularizaciju na godinu
dana i svlai dominikanski habit. Tada postaje slobodni sve-
enik, nevezan disciplinom Reda, ali s namjerom da se vrati
u Red im zavri studije umjetnosti.
1.2. Povratak u Domovinu i njegovo stvaralatvo
Kada se vratio u splitski samostan, budui da je bio vjet

u moralci, poznavao asketiku, jer je bio prema samome sebi
strog, a prema drugima blag, crkvena ga vlast imenuje ispo-
vjednikom raznih samostana redovnica u Splitu. Kako je bio
obdaren pronicljivou, zdravim kriterijima, objektivan, vjet
u raunovodstvu, obavljao je slubu ekonoma preko tride-
set godina. Bio je i voditelj raznih ustanova, pobonih dru-
tava, koja su zasnovali razni starjeine samostanski, kao
npr. upravu vjekovite sv. Mise, vjenog rozarija, Pobonog
6. Usp. Henrik UBRE- drutva, Gospine krunice, itd.6 Njegovo stvaralatvo pada u
10. X. 1926. drugi plan, postaje samo usputna zanimacija koja se presta-
la razvijati zbog neredovitosti i velikih pauza izmeu rado-
va. Prvi rad javno izloen u crkvi sv. Dominika bila je slika
svete Katarine Sijenske. Najveu hvalu meu graanstvom
donijela mu je slika koju je 1893. godine izradio s naslovom
koji nosi i samu tematiku Jematva (berba) u splitskom po-
lju. To je djelo velika kompozicija, raena hladno i naturali-
stiki po fotograji koju je snimio, kao i veliku veinu svojih
fotograja koje je pretvarao u slike, to zbog nedostatka vre-
mena, to zbog svog zanimanja fotograjom. Na slici je pri-
kazao itavu svoju obitelj te je ta slika bila izloena i u Beu
(ne znamo koja izloba ni kada), a ona je slikaru donijela
kratkotrajnu slavu i izvan Splita, jer je zagrebaki Vienac
donio njenu reprodukciju, slikarov portret i biograju. Go-

dine 1894. Draganja je otputovao u akovo i u znak zahvale
poklonio je tu sliku biskupu Strossmayeru, zbog ega ga je
biskup pohvalio meu irim klerom i preporuio kao dob-
rog umjetnika.7 Veliku popularnost donijela mu je slika Gos- 7. Usp. Duko KEKE-
pa od Karmela koju je izradio i izloio u javnosti u izlogu
eveljevieve trgovine na Narodnom trgu, galeriji prvih
splitskih umjetnika. Meu klerom se jo istaknuo u dvogo-
dinjoj raspravi u Gospinoj krunici o Savonaroli, kojom ga
je logikim i mirnim nainom osvijetlio, obranio protiv raz-
nih napadanja, tako da su isti protivnici koji su htjeli Savo-
narolu prikazati kao heretika bili primorani objaviti u dru-
gom asopisu kako ele prestati s prepirkom jer su pogrije-
ili.8 No stari problemi nikada nisu prestali, ogovaranja i 8. Usp. Henrik UBRE-
zli jezici su samo na trenutak bili utiani dok mu likovni rad 10. X. 1926.
opet nije bio gotovo posve onemoguen. Vie nije imao pro-
stor gdje bi slikao, ljude koji bi pozirali kao modeli, koristio
je drvene lutke, a nije imao ni mogunosti za rad jer je bio
pretrpan crkvenim narudbama. Sve do 1906. godine kada
je njegov rad ponovno oivio, elja se u njemu nikada nije
ugasila, ali njegov otri vid se gasio zbog ega je samo slika-
nje bilo oteano. Te iste godine izradio je Aneosko navje-
tenje za franjevaku crkvu u Murvici, a u crkvi svog samo-
stana izloio je tri metra visoku sliku Sv. Fabijana i Sebasti-
jana. Naslikao je brojna djela uz Gospu od ruarja (1907.);
Sv. Ivan Krstitelj (1908.); Apoteozu Ruarja i Sv. Domi-
nik (1910.). Pridruio se Prvoj dalmatinskoj umjetnikoj
izlobi u novosagraenom Hrvatskom domu u Splitu, po-
vodom dovrenja zvonika splitske katedrale.9 Osim Draga- 9. Usp. Duko KEKE-
nje, splitskoj javnosti predstavili su se Metrovi, Vidovi,
Dekovi i Rosandi. Godine 1909. zapoinje rad na najve-
oj, ali ne i svojoj najboljoj slici, Apoteoza Ruarja, za apsi-
du dominikanske crkve u Splitu. Kako bi mogao naslikati
svoje djelo putovao je od Sinja do Promine, prouavajui
narodne nonje za tu kompoziciju, koristei svoju subrau
za povijesne osobe. Naslikao je est do sedam takvih djela,
no ta slika u apsidi ima za motiv irenje sv. Ruarija meu
hrvatskim narodom, stoga je primijenio realne likove u na-
rodnoj nonji, meu ostalima sebe u stavu propovijedanja
(desno), o. Kostu Stanojevia kao papu Lava XIII., o. Roza-
rija Jerkovia kao sv. Dominika i o. Matijacu. Nakon tog
rada izlagao je ee jer je imao podrku svoje subrae kao i
graanstva koje je priznavalo njegovu umjetnost. Uz sav
rad, dugi niz godina bio je i vojniki duhovnik u Splitu, a tu

slubu, po priznanju crkvene i vojnike vlasti, vrio je tono
i revno na duhovnu korist vojnika, ne obazirui se ni na
kakve potekoe: ni na svoje poodmakle godine ni na slabo
10. Usp. Henrik UBRE- zdravlje.10 No, zbog bolesti vida nije vie mogao slikati i po-
10. X. 1926. eo je ivjeti mirnim redovnikim ivotom uz minimalne
napore. Konano, 1926. godine kada su dominikanci u Za-
grebu u Maksimiru nadogradili samostan i crkvu, zamolili
su ga da im naslika Gospu od Ruarja za glavni oltar. Pri-
hvatio se posla svjestan da nije vie u mogunosti i snazi sli-
kati kao prije te nije uspio dovriti svoje djelo. Godine 1926.
u svibnju estoga dana, u 70.-oj godini ivota o. Vinko Dra-
ganja umire i biva pokopan na Sustjepanskom groblju. Gra-
ani su mu odali poasti kao asnom i potenom ovjeku
11. Usp. Duko KEKE- zaboravljajui da pokapaju svog prvog i istaknutog slikara.11
Nakon njegove smrti uslijedila je sudska parnica izmeu obi-
telji i dominikanaca, to se na kraju razrijeilo u korist do-
minikanaca koji su naslijedili njegova djela, naalost ona iz
posljednjeg razdoblja, ona loija.
Zakljuak
Moemo mirne due kazati da je pok. o. Draganja bio

ovjek patnja; no to moramo spomenuti jest to: iako je
vie manje uvijek tjelesno trpio, trpio je i podnosio sveta-
kom strpljivou ne tue se nikada, ve uvijek s osmijehom
na licu zahvaljivao Bogu elei da se na njemu ispunjuje vo-
lja Boja, dok napokon shrvan dugom boljeticom ne podle-
gne predavajui svoje tijelo majci zemlji, a svoju duu izru-
12. Usp. Henrik UBRE- ujui Bogu od koga ju je i primio.12 U splitskom samostanu
10. X. 1926. jedna dvorana jo nosi znamenito ime, gdje se i danas izlau
brojni radovi mladih i onih iskusnih, vrsnih umjetnika. Mu-
zej grada Splita uva tri njegova znaajna djela u okviru izlo-
be Izgled Splita u prolosti 1969. godine, a to su: Splitska
luka , Kupalite bavice i Split-Pojian; u okviru izlobe
portreta iz 1972. godine ouvana su takoer tri djela: Auto-
portret, Petar Maruli i Sreko Karaman. Prenosimo da-
lje ovaj spomen buduim naratajima, ne zaboravljajmo one
koji su bili nositelji naega identiteta, kao crkvenog tako i
hrvatskog. Sve to je o. Vinko zvani Vicko inio i uio, dono-
sio je u hrvatsku umjetnost i time ju obogatio za iskustvo ili
vie od toga.

O pukom misionaru
Vjekoslavu Matijaci
fr. Josip Bernard Knez OP
e-mail: josip.knezbnm@gmail.com
Uvod
Dominikanac Vjekoslav Matijaca bio je jedan od najak-

tivnijih i najplodonosnijih pukih misionara na podruju
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svojim propovijedanjem u
pukim misijama potakao je tisue ljudi na ispovijed, obra-
enje srca, ulanivanje u Kruniarske bratovtine, itd. U
ovom radu prije svega emo iznijeti podatke o Vjekoslavovu
djetinjstvu, te kako je postao dominikanac. Nakon toga emo
opisati njegove prve godine sveenitva, a napose propovi-
jedniku ulogu u misijama. Naposljetku emo iznijeti po-
datke o njegovom preminuu i duhovnoj ostavtini.
1. Djetinjstvo i primanje u Red
Vjekoslav Matijaca se rodio 9. veljae 1892. godine. Pu-

ku kolu je zavrio u svom rodnom mjestu. Od svoje mlado-
sti imao je arku elju da se prikljui dominikanskom Redu.
Njegov otac je naposljetku poslao pismo dominikanskom
provincijalu da primi Vjekoslava, iako pritom pie kako on
smatra da je redovniki poziv njegova sina djetinja elja.
Ipak, Vjekoslavov otac je odluio poslati pismo jer, ako se
oglui na sinove elje, za njih e odgovarati pred Bogom.1 1. Usp. Ivan ARMANDA,
Istaknuti hrvatski domi-
nikanci, sv.1., Zagreb,
Vjekoslavu je bilo potrebno vie vremena i truda kako 2012., 167-168.
bi mogao upisati kolu. Sa svojih 12 godina dolazi u domini-

kanski samostan na Lokrumu, gdje je bila smjetena Apo-
tolska kola Provincije Dalmacije Reda Propovjednika.2 2. Usp. Isto. 168

Na kraju novicijata Matijac je poloio prve redovnike
zavjete na Boi 1909. godine, a 27. prosinca 1912. i doi-
votne redovnike zavjete. Pet godina je studirao lozoju i
teologije na Generalnom uilitu Dalmatinske dominikan-
ske provincije u Dubrovniku, gdje je aktivno sudjelovao i u
3. Usp. Isto. 168 - 169. radu dominikanskog bogoslovskog zbora Akvinac.3
2. Prvo desetljee sveenike slube
Matijaca je ubrzo premjeten na iovo gdje je poeo

voditi i puku kolu u kojoj je pouavao djecu u itanju,
pisanju i vjeronauku, ali na predavanja su rado dolazili i
4. Usp. Dominik DOMI, odrasli.4
Kratke povesne crtice
Svetoga Kria na oto-
ku iovo, 102. U to vrijeme bilo je jako teko ivjeti na iovu. Samo-
stan je imao jako mala primanja zbog toga to teaci nisu
ispotivali dogovore koje su sklopili sa dominikancima. Sta-
nje su jo vie pogorali Talijani koji su okupirali susjedni
Trogir. U to se vrijeme u Trogiru nalazio i iovski starjeina
Dominik Domi. Neki ljudi su izmislili da je on tada izjavio
da e rado predati iovski samostan Talijanima, a narod je
bio toliko razjaren tom podmetnutom izjavom, da su odlu-
ili kako ga treba kazniti, pa ak i ubiti. Tako su ljudi tog
istog dana s orujem krenuli prema samostanu u kojem je
Matijaca bio sa svijeom na prozoru. Zapucali su prema nje-
mu, a metak je promaio. Razbili su nekoliko prozora i rani-
li Matijacinu majku u nogu. Nakon toga su pokuali prova-
liti u samostan, ali ipak nisu uspjeli pa su se razili. Matijac
se sutradan ujutro pourio u Trogir i sve ispriao Domiu.
Nakon to su sve prijavili civilnim vlastima, vratili su se u
samostan na iovu s vojnom straom. Ostvai bez gotovo
ikakvih prihoda, Matijaca, Domi i Livakovi jedva su spa-
5. Usp. Ivan ARMANDA, jali kraj s krajem.5 Domi pie da mu je Matijaca bio in pas-
nikanci, 170 171. sione socius (drug u patnji).6
6. Dominik DOMI, Krat-
ke povesne crtice Sve-
toga Kria na otoku 3. Propovijedanje u pukim misijama
iovo, 102.
Vjekoslav Matijaca najvei je dio ivota posvetio pro-

povjednikoj djelatnosti. Vrlo brzo Matijaca je postao jedan
od najgorljivijih i najaktivnijih pukih misionara Dalmatin-

ske dominikanske provincije, o emu svjedoi i kroniar
splitskog samostana: Jesu li bile negdje najavljene misije,
O.Lujo (op.a. Vjekoslav Matijaca) ih je drao i uz najvee
rtve i u ognjici i s iaenom nogom..7 Proputovao je sve 7. DOMINIKANSKI SAMO-
STAN SV. KATARINE U
krajeve nae zemlje, te obiao i dobar dio Bosne i Hercego- SPLITU, Ljetopis (11. trav-
vine navijetajui radosnu vijest. nja 1955. 21. kolovoza
1965.), Split, 14 -15.
O uspjenom misionarskom djelovanju Vjekoslava Ma-

tijace i njegove subrae redovito je izvjetavao onodobni ti-
sak, osobito dominikanski mjesenik Gospina krunica. Jedan
od prisutnih upljana izmeu ostaloga pie: Oci su dvaput
dnevno propovijedali. Njihove rijei oploene milou Bo-
jom, uvrstile su dobre, mlohave probudile, a tvrdokorne
omekale, da su svi pristupili na sakramente sv. ispovijedi i
priesti.8 Misijska djelatnost Vjekoslava Matijace je bila to- 8. UREDNITVO, Nai do-
prinosi itarjevo, u :
lika da su upne crkve postale premale za nju, te je zbog toga Gospina krunica, 19
nekada morao propovijedati na velikim trgovima.9 (1934.) 10, Zagreb, 269.
9. UREDNITVO, Nai do-

Kao puki misionar i propovjednik Matijaca se osobito prinosi Bednja, u: Gos-
pina krunica, 21 (1936.)
trudio promicati tovanje Majke Boje. Razlog tome nedvoj- 11, Zagreb, 345.
beno je njegova osobna pobonost prema Bogorodici. Do-
voljno je prolistati njegove duhovne zapise iz 1933. i 1934.
godine koji svjedoe da je gajio pravu sinovsku pobonost
prema Djevici Mariji, za koju kae da je naa prava majka
koja nas svih ljubi10. Odmah potom, vodei se vlastitim 10. Vjekoslav MATIJACA,
Dnevnik.
iskustvom poruuje: Tko hoe da od Boga postigne osobi-
tih milosti postii e ih preko Bl. Djevice Marije jer je ona
naa najvea zagovornica pred Bogom. Ona ne moe nikoga
odbiti koji joj se utjee.11 11. Isto.
Matijacina pobonost prema Bogorodici oitovala se,

ne samo u svakodnevnom moljenju Krunice, nego i u os-
nivanju brojnih kruniarskih bratovtina radi promicanja
njezina tovanja. U veini mjesta u kojima je drao puke
misije Matijaca je utemeljio kruniarsku bratovtinu, ako
ve otprije nije postojala u dotinom mjestu. Gospinu kru-
nicu o tome je izvijestio jedan upljanin koji pie: Najljep-
i dar koji su nam mogli ostaviti oci misionari jest pobo-
nost presv. Krunice. Mi emo revno moliti krunicu, da nas
Majka Boja uzme pod svoju zatitu. Napose emo u tome 12. UREDNITVO, Nai
doprinosi itarjevo,
davati primjer mi koji smo se upisali u Bratovtinu presv. u : Gospina krunica, 19
Krunice.12 (1934.) 10, Zagreb, 187.

4. Preminue i duhovna ostavtina
U svojevrsnom duhovnom dnevniku Vjekoslav Matija-

ca 21. lipnja 1933. godine pie: Tko hoe ne biti alostan
neka se ne plai Kria. Kristov Kri je sladak i breme njegovo
13. Vjekoslav MATIJA- je lako.13 Tri dana poslije 24. lipnja dodaje: Koji eli postati
CA, Dnevnik, sv. 2.
apostolom treba da usvoji svetu sranost, da neprestano tei
14. Isto. za savrenstvom i da se neprestano rtvuje.14 Te reenice
kao da saimaju njegov ivotni program i put. Matijaca je
uistinu radosna srca nosio svoj kri rtvujui se neprestano
kao apostol rijei Boje i Marijine slave, koji je djelima lju-
bavi i milosra dokazao svoju vjeru. Posvetivi se propovije-
danju, obilazio je sve hrvatske krajeve obraajui grenike i
vraajui ih na pravi put te uvrujui u vjeri katoliki puk.
Nakon teke bolesti preminuo je 1955. godine. etiri

godine nakon Matijacine smrti dominikanci su na Lovrincu
izgradili grobnicu te prenijeli u nju posmrtne ostatke svoje
subrae. Tom prigodom ekshumirali su i Matijacino tijelo te
se iznenadili vidjevi da je, unato tomu to je bio pokopan
u zemljanom grobu, potpuno ouvano i neraspadnuto.
Iznenaenje je bilo tim vee to je uz Matijacu bio pokopan
jo jedan dominikanac, koji je preminuo iste godine kao i
on, ali od njegova je tijela ostao samo kostur. Vidjevi to,
neki dominikanci, osobito tadanji starjeina splitskog sa-
mostana Frano Kovaevi, smatrali su da se radilo o poseb-
nom znaku kojim Bog ukazuje na svetost svoga slubenika.
Neraspadnuto tijelo poloeno je u novi lijes i potom u do-
15. DOMINIKANSKI SA-
minikansku grobnicu na Lovrincu, gdje se i danas nalazi.15
MOSTAN SV. KATARINE
U SPLITU, Ljetopis (11.
travnja 1955. 21.kolo-
voza 1965.), Split, 87 Zakljuak
89.
Vjekoslav Matijaca nam je dragocjen primjer pukog

misionara. On je svojim istinskim zalaganjem mnoge ljude
uvrstio u vjeri. Njegov primjer nam posvjeuje kolika je
potreba za misionarenjem i koliko ljudi eljno iekuju
istinskog pastira. Vrlo vanu ulogu u Vjekoslavovom pasto-
ralu odigrala je Blaena Djevica Marija iju je krunicu neu-
morno irio. Njegova ustrajnost do kraja ivota nam doka-
zuje i istinitost rijei koje je propovijedao. Ovaj rad je tek
skroman doprinos za bolje upoznavanje s pukim misijama
koje bi moda i danas trebale biti ee.

Dijalog s nevjernicima u
oima oca Jordana Kuniia
fr. Karlo Alan Kevo OP
lan urednitva, student II. godine, KBF
e-mail: karlokevo@hotmail.co.uk
Uvod
Nalazimo se u vremenu tehniko-znanstvene civiliza-

cije u kojem je dolo do velikog napretka tehnike i upravlja-
nja prirodom pa ne udi pojava u svijetu gdje ovjek sam
sebi postaje dostatan zbog ivota u materijalnoj sigurnosti i
izbacuje Boga iz drutva, esto ga zamjenjujui samim so-
bom. Crkva je to prepoznala te nam dala pastoralnu konsti-
tuciju o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et Spes. U
redakciji te konstitucije sudjelovao je i hrvatski dominika-
nac otac Jordan Kunii.
Rodio se 1908. godine na Hvaru, a kao mladi uao je u

Red propovjednika. Vie studije zavrio je u Rimu na Ange-
licumu gdje je doktorirao lozoju i teologiju. Predavao je
na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na katedri
moralne teologije na kojem je ujedno bio i dekan 6 godina te
i organizator pastoralno teolokog tjedna. Bio je urednik
asopisa Bogoslovska smotra te je bio dugogodinji sudac
na enidbenom sudu u Zagrebu. Godine 1959. rimska kon-
gregacija za redovnike i dominikanski red dodjeljuju mu ti-
tulu magister in sacra theologia, poasnu titulu za velik do-
prinos teologiji. Uz njegov znanstveni doprinos brojnim
lancima i knjigama, Jordan je bio i veliki orgulja i sklada-
telj te je vodio katedralni zbor za vrijeme slubovanja u Du-
brovniku. Umro je od posljedica sranog udara pred veer-
nju nedjeljnju misu, sjeo je za orgulje, otvorio poklopac i spu- 1. Usp. In memoriam o.
stio glavu na sviraonik.1 Na Jordanovu misao i teologiju uve- dr. Jordan Kunii O.P.,
u: Vjesnik Hrvatske do-
like je utjecala misao i teologija Crkve njegovog vremena, minikanske province,
posebice govori Pia XII., enciklika Mater et Magistra Ivana 11 (1974.) 29, 2.,4.

XXIII., na podruju bioetike Pavao VI. te u najveoj mjeri II.
vatikanski koncil i svi njegovi dokumenti, ali i komunistika
vlast i drutvo u tadanjoj Jugoslaviji.
1. Humanizam most koji spaja kranstvo i ateizam
Napomenuo sam ve tehniki napredak ovjeanstva u

kojemu ovjek gubi svoju unutarnju dimenziju brige za duh
i duu, usredotoivi se samo na bri napredak u tehnici i
poveanju ivotnog standarda, ali pod skupom cijenom de-
kadencije morala i otuenja od Boga, ali i od ovjeka. O.Jor-
dan Kunii na temelju te injenice vidi prostor za dijalog
krana i nevjernika. U lanku Traei prostor za dijalog
izmeu krana i marksista on razlikuje 3 vrste dijaloga:
Idejno, teoretski ili doktrinalni dijalog ide za tim da izmje-
nom misli zablista istina u duama sugovornika. Civilni je
dijalog zahtjev svake kulturne sredine kao znak i faktor mir-
ne konvivencije. Dijalog na podruju akcije, praktini dija-
log, ukljuuje zajedniki nastup u pothvatima koji stvaraju
2. Jordan KUNII, Tra- humanijim ovjeji poloaj u svijetu.2 Po naravnom zako-
ei prostor za dijalog
izmeu krana i mark- nu3 upisanom u srce ovjeje (Rim 2,15), ovjek po svojoj
sista, u: Crkva u svetu, naravi trai socijalnu pravdu, unapreenje ljudske civiliza-
6 (1971.) 1, 22.
cije i tenju za ouvanjem ivota. Ateistiko drutvo, iako
3. Objektivne strukture odbacuje Boga, zbog svoje naravi eli drugom ovjeku do-
ljudske naravi koje su
dane prije slobode o- bro, tako radei na napretku drutva u kojem se nalazi. Me-
vjeka i koje ju omogu- utim, zbog ovladavanja prirodom i njezinim silama, u da-
avaju, ukoliko se one
u transcedentalnoj nu- nanjem se ovjeku budi bunt protiv naravnog zakona, po-
nosti implicitno potvru- kuavajui i njime ovladati iz nutarnje ovjekove elje da
ju i u inu nijekanja zna-
e isto tako mnoge nu- bude vei, iz njegove elje da bude poput Boga (Post 3, 5).
ne objektivirane norme
za djelovanje ovjeka.,
Jordan e rei da relativitet morala ide ovjeku u prilog, jer
u: Karl RAHNER Herbert je ovjek uvijek spreman biti sebi odvjetnikom (Post 3, 12-13)
VORGRIMLER, Naravni
udoredni zakon, u: Teo-
te se smanjuje beziznimnost nekih naravnih normi, tako
loki rjenik, akovo, gubei razliku izmeu defektnog od normalnog, naravnog i
1992., 341 342.
protunaravnog.4 Postoji potreba da se ovjek vrati na svoje
4. Usp. Jordan KUNII, izvore, moemo rei da mora doi k sebi, tj. mora se vratiti
Razvoj moralnih dogmi,
u: Crkva u svetu, 43
svojoj prirodnoj naravi. Na taj nain ovjek ne samo da e se
(1973.) 2 3, 251. humanizirati, nego e se prisjetiti svoga dostojanstva, a pr-
venstveno da je iznad ostalih stvorenja (Post 1, 28). I ne
samo to, ovjek je ipak samo smrtno bie koje je ogranieno
ne samo zakonima zike, nego i u odnosima s drugim ljudi-
ma. Dananji ovjek treba sebe humanizirati, ali je i pozvan

da humanizira i znanstveno-tehniku civilizaciju u kojoj se
nalazi, da humanizira proizvodnju, politiku, mehaniku i dru-
ge imbenike dananjega drutva.5 U takvom mentalitetu do- 5. Usp. Jordan KUNII,
Valoriziranje sticanja kre-
lazi do praktinog dijaloga, i omoguuje se zajednika su- posti, u: Crkva u svetu,
radnja koja vodi k istom cilju, ali s razliitih gledita. U atei- 40 (1970.) 2 3, 217.
stikom humanizmu, odnos prema ovjeku je horizontalan,

ovjek pomae ovjeku radi ovjeka samoga, a to ini jer mu
je to svojstveno po naravi. U kranskom pak humanizmu,
ovjek se nalazi u trokutu s Bogom i s blinjima.6 Za takvu 6. Usp. Jordan KUNII,
Traei prostor za dija-
vrstu kranskog humanizma, Jordan ovako govori: Kr- log izmeu krana i
anstvo e rei: Ako si uvrijedio ovjeka i njegovu zakonitu marksista, 28.
slobodu, uvrijedio si i Boga; ako si uvrijedio Boga, uvrijedio

si barem na neki nain i ovjeka. Bog nikad ne ulazi s ovje-
kom u polje djelatnosti, a da ne potuje ovjeju slobodu
samoodreenja. Pod Bojom intervencijom u sferu ovje-
jeg samoodreenja ovjek uva svoju sposobnost samood-
luivanja i snosi odgovornost na svoja djela. Za krane o-
vjek ne predstavlja apsolutno-apsolutnu vrijednost, jer o-
vjeja socijalna narav, i kao kriterij kvaliciranja dobrih i
zlih ina, ovisi o viem kriteriju, o Bogu, zato e putovanje
kranina i marksista biti zajedniko do nekog dijela puta,
obojica e na tom dijelu puta shvaati ovjeka s istih aspeka-
7. Isto, 28 29.
ta i doi do mnogih zajednikih zakljuaka.7
2. Krani u dijalogu s nevjernicima na podruju morala
Za uspjean i plodonosan dijalog, dvije najvee opas-

nosti za kranina su ili iznoenje krivoga moralnoga nauka
Crkve u svrhu ublaavanja Evanelja da bi se sugovornicima
dopalo, ili pak s druge strane prozelitizam i elja za nasilnim
pokrtavanjem drugih sudionika u dijalogu. Dijalog uvijek
ima i svojih granica preko kojih ne smijemo prelaziti na utrb
nauka, kad to trai i rtve poput glave na pladnju, kao to
8. Usp. Jordan KUNII,
je stajala glava sv. Ivana Krstitelja.8 Meutim, moderni se Moralna problematika
ovjek svim silama trsi odbaciti svaku dogmatinost i svaku dijaloga s nevjernicima,
u: Bogoslovska smotra,
zapovijed jer mu sam prizvuk zapovijedi smeta zbog osjea- 36 (1967.) 2, 417.
ja ograniavanja, ali Crkvene zapovijedi ne ograniavaju o-
vjeka, ve mu pruaju istinsku slobodu. Iz ambicije da se 9. Usp. Jordan KUNII,
ovjek stavi u sredite svijeta i ivota, gubi se njegova ogra- Blagdanska obveza bo-
gosluja, u: Bogoslov-
nienost i nemo te nastupa moralni relativizam.9 Crkva, ska smotra, 40 (1970.)
kao uvarica i nauiteljica vjere i morala, ima boanski au- 1, 65.

toritet tumaenja morala te ga ne moe mijenjati ni dokida-
ti, jer nije ovlatena da bi mijenjala objavljene istine. Kada
govori o beziznimnosti moralnih normi i moralnom relati-
vizmu, Jordan kae ovako: Da netko moe tvrdoglavo mi-
sliti protivno ovome kako se izraava Crkveno uiteljstvo
stvar je jasna, ali za vjernike je put odreen. Kada Papa i ne
govori ex cathedra duni smo prihvatiti njegovu nauku s po-
tivanjem i u duhu poslunosti (LG br. 25). Ako netko sebe
smatra pametnijim od Pape i od biskupa, iako nema za to
10. Jordan KUNII, Bez- temelja, s njim dijaloga ne moe biti.10 Druga je opasnost
iznimnost osnovnih mo-
ralnih normi, u: Bogo- prozelitizma11 koji, iz svoje denicije, nijee slobodu sugo-
slovska smotra, 43 (1973.) vornika i samim time onemoguuje pravi dijalog. Iz neraz-
2 3, 288.
borite gorljivosti krani esto ne znaju odijeliti ateizam od
11. Prozelitizam je da- ateista te, tako radei, na jedan nain sprjeavaju pojedinca
nas izvedena rije koja
oznauje nametljivo i da djeluje po svojoj savjesti, makar ona bila i pogrena jer
nasrtljivo, nasilno i fa- pravo na religioznu slobodu se osniva na dostojanstvu ljud-
natino vrbovanje za
jednu vjersku zajedni- ske osobe stvorene na sliku Boju.12 Govorei protiv proze-
cu, politiku grupaciju litizma, Jordan govori da dijalog nije samo propovijedanje
ili za odreene svjeto-
nazore. Vidi vie u: Niko Evanelja, ve da on zahvaa itavu problematiku ljudskoga
IKI, Prozelitizam u Sv. drutva, bila ona kulturna, socijalna ili gospodarska.13
Pismu i njegovo shvaa-
nje u svijetlu ekumen-
skih odnosa, u: Obnov-
ljeni ivot: asopis za -
lozoju i religske zna- 3. Nevjernici s kojima je mogu dijalog
nosti, 49 (1994.) 1, 91.
12. Usp. Jordan KUNII,

Za dijalog je uvijek potrebno vie od jednog govornika,
Moralna problematika inae on postaje monolog, stoga i kranin i nevjernik tre-
dijaloga s nevjernicima,
419.
baju imati podlogu potovanja jedan prema drugomu. Gle-
dajui neka djela zemaljske Crkve, u kojoj je i ljudski greni
13. Usp. Isto, 420.
faktor, nevjernici esto imaju predrasudu o njoj. Za uspje-
an dijalog bi se trebala maknuti takva predrasuda i pogle-
dati na ono to Crkva dobro ini na podruju zdravstva, kol-
stva, napretka civilizacije i sveopeg humanizma. ovjek tei
k istini i protiv njegove naravi je ivjeti u lai: La, zabluda,
zloin to su negacije, ruenja zbiljnoga reda, objektivne
zbiljnosti, jer se protive bitnim komponentama prirode, bit-
nim, strukturalnim odnosima ovjeka prema sebi, Bogu i
14. Isto, 419. blinjemu.14 Druga, pak, stvar koju bi nevjernik trebao ima-
ti za plodan dijalog s vjernikom je otvoriti se transcedenciji.
Po naravi, svi ljudi imaju u sebi uroenu etinost, savjest i
iskustvo prolaznosti i smrti. ovjek zatvoren u imanenciji
15. Usp. Jordan KUNII, ne zna odakle otuenje u takvom naravnom redu, dok reli-
Traei prostor za dija-
log izmeu krana i gija, koja je takoer ovjeku naravna, daje odgovore koji za-
marksista, 30. hvaaju sferu transcedencije.15

Zakljuak
II. vatikanski koncil irom je otvorio vrata dijalogu s

nevjernicima, a ta su vrata i danas otvorena. Krist je svojim
uenicima ostavio zapovijed da prolaze kroz ta vrata, ulaze-
i u dijalog sa svima (usp. Mt 28,19). Naalost, niti su svi 16. Usp. Jordan KUNII,
Moralna problematika
krani, niti su svi nevjernici sposobni za dijalog.16 Na oni- dijaloga s nevjernicima,
ma koji, pak, jesu, lei odgovornost da kroz potovanje, lju- 420.
bav i dijalog grade humaniji i pravedniji svijet, kako za nas,

tako i za generacije koje dolaze.
O. Jordan Kunii ivio je i u pretkoncilskom i u pos-

tkoncilskom razdoblju Crkve. Odlikovao se ljubavlju prema
Crkvi, ali i prema svim ljudima dobre volje, to se jasno vidi
iz njegova nauka. Veliki hrvatski teolog svjetskoga glasa pro-
roki je vikao za svoga ivota, neumorno se borei perom
i rijeju za Istinu, a taj se glas i dan danas uje. Zakljuio
bihrijeima profesora Tomislava Janka agija-Bunia koje
je izgovorio nad Jordanovim otvorenim grobom: Bogat i-
vot Jordana Kuniia nije mogue iscrpsti, njegovu nezau-
stavljivu energiju i zauujuu radinost ne moemo opisati,
ali je moemo i sebi i drugima samo poeljeti. U Katolikoj
Crkvi u narodu hrvatskom njemu e ostati trajna uspome-
na; iskre njegova duha to ih je ucijepio u due novih nara-
taja i unio u svoje spise, donosit e jo dugo svojih plodova,
biti izazovom za nova traenja; njegov radin i dostojanstven
lik svijetlit e nam pred oima u naim novim koracanjima i 17. In memoriam o. dr.
u tjeskobama koje nas nee minuti.17 Jordan Kunii O.P., 10.

Zlatni poetak zagrebakoga
samostana na Koloniji
fr. Dominik tefuli OP
glavni urednik, student II. godine, KBF
e-mail: fr.stef.op@gmail.com
Uvod
Za jednog dominikanca samostan je brdo Tabor. Mjesto

gdje se dogaa preobrazba, mjesto susreta, mjesto gledanja,
divljenja, mjesto studija i kontemplacije, mjesto osame. No,
nije zadaa biti i boraviti samo u samostanu, mada se dogodi
onaj usklik kojeg je uputio i Petar: Gospodine, dobro nam je
ovdje biti. (Mt 17, 4) Vano je spustiti se s tog brda i oboga-
eni na izvorima prenijeti Radosnu vijest svima.
Sljedee godine upravo slavimo 90 godina od ponovnog

povratka dominikanaca u Zagreb i od ustanovljenja jednog
takvog brda Tabor, a to je samostan Kraljice svete krunice na
eljeznikoj koloniji. Ovim lankom prikazat u vam prvi
dolazak dominikanaca i njihovo djelovanje do 16. stoljea,
kada su napustili Zagreb i sjeverne krajeve. No, poetkom
20. stoljea ponovno se vraaju u Zagreb ivjeti dominikan-
sku karizmu osnivajui samostan na Koloniji.
1. Prvi dolazak dominikanaca u Zagreb
Dominikanci su tridesetih godina 13. stoljea utemelji-

li samostan sv. Nikole, na prostoru gdje se sada nalazi Ka-
toliki bogoslovni fakultet, na prostoru koji danas okruuju
1. Usp. Franjo ANJEK, Palmotieva, Vlaka, Drakovieva i Juriieva ulica.1 Povje-
Dominikanci i Hrvati:
osam stoljea zajedni- sniar Stjepan Krasi tvrdi da su dominikanci u Zagreb sti-
tva. Zagreb, 2008. 33.
gli znatno ranije pozivajui se na pismo pape Grgura IX. od
16. lipnja 1241., kojeg je uputio priorima dominikanskih sa-

mostana u Zagrebu i azmi, u kojem ih moli da zatite obi-
telj kralja Bele IV. On navodi da dominikanci nisu mogli
stei tako veliki ugled u tako kratkom vremenu.2 Domini- 2. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci: povest
kanci su u tom samostanu boravili i djelovali sve do sredine Reda u hrvatskim kraje-
15. stoljea, kada su se preselili na Gradec. vima. Zagreb, 1997. 9.
1.1. Bijela braa sele na Gradec
Zbog estih provala turaka biskup Osvald Thuz naredio

je da se Kaptol opae zidinama. Samostan otaca dominika-
naca naao se izvan zidina i bio je nezatien. Braa su se
odluila preseliti na Gradec na svoje zemljite koje su ve
posjedovali od 1332. godine, a od 1377. i omanju crkvu sv.
Katarine.3 Dominikanci na Gradec prelaze 1473. godine uz 3. Usp. Franjo ANJEK,
Dominikanci i Hrvati:
pomo kralja Matije Korvina. Iste godine, Korvin u pismu osam stoljea zajedni-
kojeg je uputio gradskim vlastima istie da dominikanci tva, 35.
mogu prijei na Gradec i uz kapelu sv. Katarine podii novi 4. Isto, 35.
samostan.4
1.2. Odlazak bijele brae iz Zagreba
Sljedee pitanje koje se namee jest kada su i zato bi-

jela braa napustila sjeverne krajeve Hrvatske? Na to pitanje
ni danas ba ne moemo konkretizirati i dati toan odgovor.
Dominikanci se kao stanovnici Gradeca spominju jo 1591.
kada grad dodjeljuje ulje za svijetlo pred svetohranitem, i
1561. godine kada se spominju dvije obradive povrine na 5. Isto, 38.
gradskom zemljitu.5
Akademik anjek smatra da su dominikanci napustili

Zagreb dvadesetak godina ranije. Tome svjedoi i dogaaj iz
1573. gdje brat Vinko, prior dominikanskog samostana u Ja-
strebarskom, koji naputaju to mjesto, daje gvardijanu za-
grebakih franjevaca na uvanje zlato, srebro i ostale drago- 6. Usp. Isto, 40.
cjenosti toga samostana.6 Dakle, da su dominikanci boravili

na Gradecu u to doba, vjerojatno bi jastrebarski dominikan-
ci dali na uvanje dragocjenosti brai na Gradecu, a ne za-
grebaim franjevcima.

2. Povratak dominikanaca u Zagreb i osnivanje
samostana na Koloniji
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea javlja se u Dalmaciji

svijest i enja za sjedinjenje s Hrvatskom i Slavonijom.
Tako i kod dalmatinskih dominikanaca elja i nastojanje da
se vrate u sjeverne krajeve. To se i ostvarilo uz veliki dopri-
nos tadanjeg provincijala o. Anelka Orlandinija, uitelja
Reda o. Ljudevita Theisslinga te zagrebakog nadbiskupa
Antuna Bauera, koji poklanja zemljite dominikancima u
novootvorenoj eljeznikoj koloniji.
Uz pomo dobroinitelja zapoela je gradnja samosta-

na, a kamen temeljac posveen je na Gospu Karmelsku, 16.
srpnja 1925. godine. U povelji koja je pohranjena u kamen
temeljac pie sljedei tekst: U ime Isusa Krista. Amen. Pod
sretnim vladanjem sv. oca pape Pija XI., a za biskupovanja
preuzvienog dr. Antuna Bauera, nadbiskupa zagrebakog i
provincijala preasnog o. Anelka Orlandinia bi dana 16.
srpnja 1925. posveen i postavljen na svevinju slavu Boju
i Majke Boje prvi kamen samostana otaca dominikanaca u
Zagrebu, koji se nakon stoljea povraaju u Hrvatsku, da
nastave apostolski rad. Ovaj samostan bit e posveen Kra-
ljici presvetog rozarija. U Zagrebu, na dan Majke Boje Kar-
melske, 16. srpnja 1925. Potpisani: o. Anelko Orlandini, vl.
Eugenij Kornfenid, kapelan sestara malog Isusa, fra Bone Bu-
7. Anelko FAZINI (ur.), ri, provincijal konventualca.7 Gradnju objekta izvodio je
U spomen 50. godinji-
ce povratka dominika- ing. Senka i arh. Kuliek u gotikom stilu u kojem su prema
naca u Zagreb, Zagreb, planu prostornog ureenja trebale biti izgraene sve zgrade
1977. 14.
na Kaotievom trgu.8
8. DOMINIKANSKI SA-
MOSTAN KRALJICE SVE-
TE KRUNICE, Chronicon Poetkom 1927. godine samostan nije bio u potpunosti
conventus Zagrebiensis gotov, ali je ureeno onoliko prostorija koliko je trebalo za
O.P., Zagreb, 1927. 1937,
3. useljenje provincijala o. Anelka Orlandinia, o. Alfonsa Ete-
rovia i brata eslava Hoblaja, a neto kasnije pridruio im
se i o. Vinko Bodlovi. Kako su pritjecale donacije dobroi-
nitelja, jer se je sama zgrada podizala darovima, tako se i
polako ureivala unutranjost samostana. Malo po malo, ka-
men po kamen i pribliio se i taj dan. Dana 8. svibnja 1927. na
dan Pompejske Gospe samostan je sveano otvoren. Kapelu
i novu dominikansku kuu posvetio je zagrebaki nadbikup
dr. Antun Bauer. Zgrada se protezala uz Kontakovu ulicu i

imala je dva krila, jedno sa sjeverne strane9, a drugo s june 9. S gradnjom sjevernog
krila poelo se 1930.
strane, svako 15 metara duine, a kapela se nalazila u pri- godine, a dovreno je
zemlju sjevernog krila s oltarom i slikom Majke Boje presv. 1932. godine.
krunice.10 10. Anelko FAZINI (ur.),

U spomen 50. godinji-
ce povratka dominikana-
Kua bijelih fratara postaje prioralnim samostanom11 ca u Zagreb, 14.
19. studenog 1933. aktom uitelja Reda, te je prvim priorom,
11. Po naem pravu,
istim tim aktom, imenovan dosadanji superior kue i bivi pod nazivom samostan
provnicijal o. Anelko Orlandini.12 Prva redovnika zajedni- podrazumijeva se za-
jednica koja ima naj-
ca sastojala se od etiri sveenika i jednog brata suradnika, a manje estoricu asigni-
desetak godina kasnije, 1937. svoj dom u samostanu prona- rane brae to tu stalno
borave, od kojih petori-
lo je devet sveenika i etiri brata suradnika. Taj broj se po- ca imaju aktivno pravo
veavao, tako je 1944. u samostano boravilo u sedamnaest glasa, a barem etvori-
ca su sveenici. (Knji-
sveenika, dva brata suradnika, sedam sjemenitaraca i tri ga konstituca i nare-
razreda klasine gimanazije sa 140 uenika.13 Ve nam te daba Reda brae propo-
vjednika, Zagreb, 2002.
brojke same govore o proirenju djelatnosti samostana. br. 260, I.)
12. Usp. DOMINIKANSKI

SAMOSTAN KRALJICE
2.1. Djelovanje mlade redovnike zajednice SVETE KRUNICE, Chro-
nicon conventus Zagre-
biensis O.P., 54.
Iitavajui kroniku zagrebakoga samostana moemo
zakljuiti da je brai bilo u poetku teko. Prihode nisu imali 13. Sibe BUDROVI, Na
dragim ruevinama...,
osim donacija koje su ulagali u izgradnju i u namjetanje sa- u: Gospina krunica, 23
mostana. No, skroman i siromaan ivot nije ih sputavao u (1944.) 7 8, 163.
njihovom apostolatu. Poeli su odmah s propovijedanjem po

zagrebakim crkvama, misionarenjem te pastoralnim radom
koji je bio nuan i itekako potreban na eljeznikoj koloniji,
gdje je vie od 2.000 ljudi ivjelo u vagonima. Sam samostan
sluio je kao dom duhovnih vjebi u kojem oci dominikanci
dre zatvorene duhovne vjebe, ispovijedanjem, katehizaci-
jom i pastoralnim radom svoje okoline. Drali su predavanja
na razliitim kongresima i skupovima. Pored toga apostolata
treba istaknuti i angairanost brae u katehizaciji po zagre-
bakim kolama na Borongaju, Laini, Harambaievoj, Kri-
anievoj i Jakievoj, sve su to bile kole s velikim brojem
14. Anelko FAZINI
uenika i s velikim brojem satova predavanja.14 (ur.), U spomen 50. go-
dinjice povratka domi-
nikanaca u Zagreb, 18.
2.2. Misionarenje lanova dominikanskog samostana
Misionarsku djelatnost u hrvatskoj dominikanskoj pro-

vinciji ponovno je zapoeo o. Aneo M. Mikov 1880. godi-
ne. Tako su braa misionarila i prije ustanovljenja samosta-

na po zagrebakoj nadbiskupiji. Misionarenje je zamrlo 1941.
godine zbog rata i ratnih prilika. Od osnutka samostana,
1927. do 1941. godine odrano je 156 misija i misijskih obno-
va. U misionarsku djelatnost najvie su se dali o. A. Eterovi,
o. S. Budrovi, o. V. Kunii, o. F. Kovaevi i o. S. Lupi.
2.3. Nakladnika djelatnost samostana i njegovih lanova
Sa samim osnutkom samostana dolazi i do povratka

mladih dominikanaca koji su se kolovali na fakultetima i
sveuilitima u inozemstvu, tako se i u samostanu poeo
osjeati novi kulturni i znanstveni impuls. To iskustvo u
mladim je dominikancima razbudilo elju da u svojoj do-
movini jo jae ostvare ideale svoga Reda u ljubavi prema
Istini. Tako se osim apostolata propovijedanja poeo stav-
ljati naglasak i na apostolatu pera i tiska.
Tako je pokrenuta misao da se u sklopu samostana

osnuje naklada Istina, koja e pod urednitvom o. Hijacin-
ta Bokovia izdavati asketsko-mistiku reviju Duhovni
ivot. Cilj je bio potaknuti ljude da to vie upoznaju nauk
duhovnoga ivota. Ona je poela izlaziti 1929. godine, a za-
dnji broj je izaao 1942. godine kada je stigla naredba drav-
ne vlasti o zabrani tiskanja i izdavanja revije. Revija je izlazi-
la est puta godinje u 2.000 primjeraka, a svaki broj imao je
60 stranica. Donosila je lanke iz duhovnosti i liturgijskog
ivota. Uz Reviju je povezana Duhovna biblioteka, u kojoj
su objavljena sva djela sv. Terezije Avilske, i druge duhovne
knjige, Uzori u kojima je objavljeno nekoliko pisanih ivo-
ta suvremenih duhovnih velikana. Izlazio je i pod uredni-
tvom o. J. Budrovia glasnik Gospina krunica kao godi-
njak, a uz njega i Kalendar Gospina krunica koji je urei-
15. Sibe BUDROVI, Na vao o. J. Viculin.15 U nakladi Istina izala su razmatranja
dragim ruevinama...,
u: Gospina krunica, 23 otajstava krunice francuskog dominikanca Pradela koja je
(1944.) 7 8, 163. preveo nadbiskup Stepinac. Pored svih tih redovitih izdanja
izlazile su i knjige lozofske i teoloke tematike. Meu tim
knjigama bilo ih je od naih pisaca: Side Koutia, Hijacinta
Bokovia, Rajmunda Kuparea, Stjepana Lebedine, ali i od
raznih stranih autora: Guardinija, Dranea, Chestertona,
Gilleta i Sertillangesa. Naklada Istina tiskala je svoja redo-
vita izdanja u vie od 300.000 primjeraka. Od osnutka, 1929.
pa do 1944. godine Naklada je tiskala 32 knjige preko 60.000

primjeraka.16 Rad Naklade je prekinut 1944. godine zbog 16. Anelko FAZINI
(ur.), U spomen 50. go-
bombardiranja samostana, te je kasnije ponovno zaivjela dinjice povratka domi-
1977. godine te djeluje i danas. nikanaca u Zagreb, 19.
2.4. Kino Stela
Oci dominikanci zamijetili su da na ljude, osobito mla-

de, utjeu razni lmovi loih produkcija. Kako bi to poku-
ali sprijeiti i smanjiti taj utjecaj, oci su 1938. godine naba-
vili kino aparaturu i postavili je u Kaotievoj dvorani. Bla-
goslov aparata obavio je 21. svibnja 1938. nadbiskup Stepi-
nac. Kino je bilo otvoreno subotom, nedjeljom i blagdanima,
a vie puta je bilo otvoreno i preko tjedna. Kino je zavrilo s
radom 1942. godine, a plodova dakako da je bilo. U tri i pol
godine djelovanja prikazano je 126 lmova s 856 predstava.17 17. Usp. Isto, 16.
2.5. Konvikt Kaoti i klasina gimnazija
Kako se 1930. godine izgradilo sjeverno krilo samosta-

na, u prizemlju tog krila nalazila se nova, prostranija kapeli-
ca, a iznad kapelice bio je prazan prostor koji je trebao popu-
niti i iskoristiti. Ovo krilo samostana sagraeno je s tom na-
mjerom da se moe smjestiti pitomce iz Bola. No, pre. otac
general je svojim pismom to obustavio.18 Provincijske skup- 18. DOMINIKANSKI SA-
MOSTAN KRALJICE SVE-
tine naglaavale su vanost izobrazbe katolikih intelektua- TE KRUNICE, Chronicon
laca. Tako su braa dola na ideju osnivanja internata ili kon- conventus Zagrebiensis
O.P., 122.
vikta, time e popuniti prazan prostor i udovoljiti provincij-
skoj skuptini. Konvikt je otvoren 1935. godine, a mogao je
primiti 20 kolaraca i taj kapacitet je bio posve iskoriten jer
je interes bio velik. Odgojni i kolski rezultati bili su i vie
nego dobri, a konviktorci su izdavali i svoj list Silex.
19. U Zagrebu su po-
Konvikt je djelovao sve do 1941. godine kada je svoje stajale konfesionalne
prostorije ustupio dominkanskoj gimnaziji. Gimnazija je dje- srednje kole za ensku
mlade, ali ni jedna za
lovala uz dozvolu vlasti kao konfesionalna klasina gimna- muku, iako se je osje-
zija s realnim odjelima s pravom javnosti za muku djecu.19 ala velika potreba jed-
ne katolike gimnazije
Unato ratnim prilikama i razliitim potekoama gimnazi- za muku mlade. An-
elko FAZINI (ur.), U
ja je uredno svakodnevno drala predavanja mladim kolar- spomen 50. godinjice
cima i uivala je potpuno povjerenje roditelja. Tome nam povratka dominikanaca
u Zagreb, 20.
svjedoi i broj radnih dana, dok su u tim godinama dravne

gimnazije imale oko 40 radnih dana, dominikanska gimna-
20. Anelko FAZINI zija je imala 140 radnih dana.20 U kronici samostana itamo
(ur.), U spomen 50. go-
dinjice povratka domi- kako je, izmeu ostalih, na dan bombardiranja samostana
nikanaca u Zagreb, 20. bilo i 140 uenika klasine gimnazije koji su se sa svojim pro-
fesorima sklonili u svoje sklonite poduprto gredama. Domi-
nikanska gimnazija je zatvorena 1945. godine kada su odred-
bom tadanjih vlasti ukinute sve privatne gimnazije.
3. Savezniko bombardiranje zagrebakog

samostana 1944. godine
Braa su od dolaska, 1927. do 22. veljae 1944., tog kob-

nog datuma, napravila mnogo, kao to smo mogli vidjeti.
Sav se taj rad odvijao u mirnom, tihom maksimirskom sa-
mostanu. Ta tiina naglo prestaje. 10.45 sati. Redovnici u
svojim elijama rade svoj posao. Kroz oblake neto tutnji.
Sumnjiv je zvuk. Neki nai iz iskustva dobro ih poznavaju.
Dvojica redovnika tiho diskutiraju, iji su. Prevladava logi-
ka: da su neprijateljski, tulile bi sirene! U sobi za glazbenu
poduku o. Jordan vjeba male kruniare. Kroz tihe samo-
stanske hodnike probija se pjesma iz sitnih djejih grla:
Isus k nama sad e sai,

Stan u srdcu naem nai,
Ostanimo nevini, kao bijeli Aneli!
Odjednom sirena! Uzbuna! Djeca se razlijeu po mak-

simirskoj Koloniji kao bijeli aneli. Redovnici, utljivi i oz-
biljni, kao po dunosti, silaze u svoje sklonite. uju se dale-
ko neke eksplozije... One su sve blie... O. Orlandini kae
Provincijalu, koji je do njega: Bilo bi mi ao, da srue samo-
stan. Eksplozije oko nas! O. Branimir je kleknuo kao na stra-
titu... Eksplozija nad pokrovom skrovita! Izravni pogodak
dva! Prasak, bljesak, tutanj, ruenje od krova do temelja.
Na sklonite, po nama cigle, crijepovi, betonske ploe, gre-
de. Pogibosmo!? Zbivanje od pet sekundi. Tajac kao odvije-
ka... Mrak kao u grobu... Tijelo sapeto, pritisnuto... Pod ru-
evinama neto oivljuje, pribiru se posljednje snage, odro-
njava se naslaga buke i cigla. Izvlai se o. Zlatan i fra Jakov.
Sjedaju na svoj nesueni grob. Fra Jakovu je slomljena noga
i ne moe hodati; o. Zlatan imao je teko prebit prst na nozi

i izranjenu glavu. Do njega s lijeve strane lei mrtav, zasut
ciglama svojeg samostana, o. Anelko Orlandini, utemelji-
telj tog istog samostana. S desne strane lei ispruen kao u
redovnikom obredu o. Manes, prior samostana. Slegla se je
praina i dim. U sklonitu je svjetlo. Prilaze braa brai kao
uvijek i kao jo nikada. Odkopavaju svi uurbano, uzbueno
i paljivo. Odkopavaju veliko blago, odkopavaju svoju bra-
u, svoju ljubav i svoje nade. Nailaze na mrtvog o. Branimira
i o. Roberta, na mrtvog gospodina uljata. I odkopavaju bra-
a brau... Nailaze na cigle, beton, buku i beznadnost. Ne,
tu su! O. Herman i fra Tomo, ali mrtvi. A tu u kutu sjedi
mrtav o. Jordan s desnom rukom posljednji put zagrlio o.
Serana, a on mu je do nogu, mrtav. Cigle i stijene betona
nisu mogle odtrgnuti ovaj bratski zagrljaj. Pred oltarom Kra-
ljice presvete krunice u kapeli lei na ploniku devet mrtvih
boraca. Izmueni su, ali i smireni. Aneli im sklopili oi.
Usamostanskom dvoritu i oko samostana lee ruevine i-
tavog junog samostanskog krila. Lee redovnici i samo-
stan. Iekaju uskrsnue!21 U tom bombardiranju poginuli 21. Anelko FAZINI, Iz
dnevnika jednog prei-
su: o. Manes Karini, prior zagrebakog samostana, o. An- vjelog, u: Gospina Kru-
elko Orlandini, utemeljitelj zagrebakog samostana, o. Jor- nica, 26 (1944.) 7 8,
165. 167.
dan Viculin, puki misionar, o. Seran Marija Lupi, kateheta
i poliglot, fr. Robert Karini, student i njegov kolega fr.
Herman Andromak, fr. Branimir Kora, fr. Tomo Rogulj,
brat suradnik i inovnik gospodin Ivo uljat i ispisali novu
stranicu martirologija nae Provincije. Sprovodne obrede
na Mirogoju predvodio je nadbiskup Stepinac. Suze su mu
navirale na oi, dok im je davao posljednje odrijeenje.22 22. Rajmund KUPAREO,
50. obljetnica masakra
u zagrebakom samo-
Vie je razloga i tumaenja zato je samostan pogoen. stanu, u: Vesnik Hrvat-
ske dominikanske pro-
U eljeznikoj koloniji bilo je i nekoliko vojnih objekata to vince, 31 (1994.) 71
je sigurno bilo u prvom planu. Jedna radiopostaja iz Londo- 72, 6.
na objavila je da su dominikanci u svome samostanu u Za-
grebu uvali njemako ratno oruje. Iz gore svega navede-
noga moemo vidjeti da to nije bilo ni mogue jer su svi
kapaciteti bili popunjeni, sve sobe bile su pune, ili ih je kori-
stila gimnazija ili redovnici. Ipak, dominikanski samostan
bio je sredite vjerskih, kulturnih i narodnih manifestacija u
ovom dijelu Zagreba. Naravno da je to neprijateljima Hr-
vatske smetalo, i to je jednostavno trebalo unititi, likvidi-
rati. Ali iz njihovog pepela rodili su se novi narataji, koji
nastavljaju kontinuitet poginule brae.

Zakljuak
Braa su se uistinu trudila i dala na svim podrujima,

od misionarenja, katehizacije, odgoja, nakladnitva... Kori-
stili su svoje talente, nisu ih drali samo za sebe, koristili su
ih u svim segmentima kako bi pridonijeli zajednici na korist
i spas dua vjernih, kao to i jest poslanje Reda. Toliki trud,
rad, izgraivanje nestalo je u nekoliko sekundi. Izgubljeni su
sveenici, redovnici, intelektualci. Nestao je jedan narataj.
No, dominikanci se ne zadravaju na trenutnom, domini-
kanci uvijek idu dalje. Ni bombe ih nisu uspjele zastraiti,
dapae, smrt njihove subrae dala im je snage za dalje. Ovaj
je lanak i ova rtva poticaj prvenstveno nama studentima
koji boravimo u tom samostanu, koji smo u fazi formacije i
izgraivanja. Sve to sada batinimo, batinimo od nae
subrae, koji su se kao ivo kamenje ugradili u ovaj samo-
stan svojim ivotom. Neka nam to bude ispit savjesti, poti-
caj i ohrabrenje da i mi nastavimo kontinuitet nae brae u
duhu karizme naega Reda.

Hijacint Bokovi
knjinica dominikanskog
samostana u Zagrebu
fr. Reginald Bikli OP
student III. godine, KBF
e-mail: mbiklic@gmail.com
Uvod
Nitko ne bi mogao zamisliti dananji svijet bez pisane

rijei. Svijet bi izgledao potpuno drugaiji bez knjige, rijei
koja ostaje takva kakva jest od samoga poetka, bez da se
promijeni njezin smisao i kontekst, te da se na kraju pone
govoriti neto sasvim drugaije. Jer nitko nikada nije, ne
moe i nee moi prenijeti toliku koliinu razliitih infor-
macija savreno tono kao pisana rije, knjiga.
Sve to ostane zapisano u knjizi moe ostati zapisano

stoljeima. Knjiga je neopisivo vano sredstvo svakog stu-
denta, profesora, znanstvenika, kolarca, doktora i svakoga
tko se eli diviti svemu stvorenome i doznati neto vie od
obino proivljenih godina svoga ivota te ima imalo hra-
brosti suoiti se sa svijetom i svime onime to postoji. Po-
stoje razne vrste tih pomagala koje se zovu knjige. Neke su
u slikama, a neke nemaju niti jednu sliku. Neke su u debelim
koricama, neke u tankim, a ima ih i bez korica. Neke imaju
svega par stranica, a neke se ne mogu niti prebrojiti. Neke
su novije, a neke starije. Ba kao i u naoj knjinici Hijacint
Bokovi dominikanskog samostana u Zagrebu.
Red brae propovjednika, koji je osnovao sv. Domi-

1. Red potvren 22. pro-
nik1, ve od samog poetka, kako je poznato, bio je ustanov- sinca 1216.
ljen posebno za propovijedanje i spasavanje dua.2 U tome 2. ORDO PRAEDICATO-
Red ne bi tako plodno uspio bez knjige. Knjiga je veoma RUM, Knjiga konstituci-
ja i naredbi brae Reda
vano sredstvo jednog intelektualca. Da bi propovjednik bio propovjednika, Zagreb,
dobar, da bi ljude pouavao, najprije se mora sam obrazova- 2002., 23.

ti, a obrazovanje bi mu bilo nemogue bez knjiga. Stoga je
knjinica gotovo najvaniji dio dominikanskog samostana.
1. Zagrebaki samostan
Zagrebaki samostan Kraljice svete krunice nalazi se

na podruju upe Kolonija-Borongaj. Osnovan je 1925./27.
3. Usp. Franjo ANJEK godine.3 U samostanu borave studenti koji se spremaju za
Vesna KUSIN Igor FIS-
KOVI, Dominikanci u
redovniki ivot, a pohaaju bogoslovski fakultet, i profeso-
Hrvatskoj, Zagreb, 2011., ri koji predavaju na toj visokoj koli. U samostanu je od go-
521.
dine 1929. izdavalaka naklada Istina; objavljuje knjige za
duhovnu izgradnju. Od 1929. do 1942. godine izlazila je
asketsko-mistika revija Duhovni ivot. Osniva joj je i du-
gogodinji urednik bio Hijacint Bokovi, lozof, pisac,
izvanredan organizator, ovjek iznimno jaka duha i proiv-
4. DOMINIKANSKI PRO- ljene duhovnosti.4
VINCIJALAT, Knjiica: Do-
minikanci, Red brae pro-
povjednika, Zagreb, 3.
2. Otac Hijacint Bokovi, velikan uma i srca
Roen je u naselju Selca na otoku Brau, 15. travnja 1900.

5. Usp. Ivan ARMANDA, godine.5 Dominikanac, sveenik, glazbenik (svirao nekoliko
nikanci, I., Zagreb, 2012., instrumenata), doktor, profesor, odgojitelj, lektor, urednik,
241. izdava, lozof, teolog, prior, rektor, pisac, primjer svetosti i
6. Usp. Isto, 241 255. uenosti.6
Kao dijete, u koli su ga nazivali Muto, ak je i profesor

pozvao njegova oca na razgovor da mu sin nije sposoban za
kolu, te je otac ispred svoga sina stavio motiku i knjigu da
bira. Ante je izabrao knjigu i nakon gimnazije te nakon prve
godine studija na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj koli
u Dubrovniku nastavio studij u Rimu gdje su ga nazvali il
Genio. Za boravka u Rimu Hijacint je razvio svoj glazbeni
talent, vodio je tamburaki zbor te postao jedan od orgulja-
a na Papinskom dominikanskom sveuilitu sv. Tome Akvin-
7. Usp. Isto, 241 242.
skog. Doktorirao je 1928. ocjenom magna cum laude.7
Odmah nakon toga dolazi u zagrebaki dominikanski

samostan gdje mu je najvanija preokupacija bila uredni-
tvo i izdavatvo. Ve nakon pola godine pokree asketsko-
-mistiku reviju Duhovni ivot, ije izlaenje 1942. godine

obustavljaju vlasti Nezavisne Drave Hrvatske zbog otvore-
nog kritiziranja faizma i nacizma, ali valja istaknuti da je
prije toga Bokovi i prema komunizmu zauzeo otar stav,
tako da nije tedio niti jedan totalitarizam. Godine 1929. u
Zagrebu osniva dominikansku nakladniku kuu Istina. Na
njegov poticaj dominikanci izdaju Gospinu krunicu, mje-
senik koji izlazi od 1930. do 1946.8 8. Usp. Isto, 242 243.
Svojim strastvenim propovijedima mnoge je oduev-

9. Isto, 246.
ljavao.9 Odravao je i duhovne vjebe na mnoge pozive.
Napisao je veoma vano djelo Problem spoznaje, koji je
uzburkao lozofske vode. Dobio je i mnotvo pohvala, a
mnogi od lozofa dolazili su i osobno mu u samostan esti-
10. Usp. Isto, 248.
tati i potaknuti ga na daljnji rad.10
Bokovi je prije svoje smrtne bolesti objavio djelo Sje-

dinjenje s Bogom u kojem razglaba o smrti. O smrti govori
kao o prijelazu, a prave redovnike i redovnice smatra one
koji se ne boje smrti jer oni koji se ne boje smrti, ve su stu-
panjem u samostan umrli svijetu. Njima e smrt biti zapra-
vo od grenog tijela osloboenje. Oni su smrt pretekli svoje-
voljnim umiranjem.11 11. Usp. Isto, 253.
O. Hijacint Bokovi umire u starogradskom samosta-

nu na Hvaru, po svojoj elji uz prisutnost brae i sestara, u
48. godini ivota, 29. godini redovnitva i 24. godini svee-
nitva. A od 1977. godine ime Hijacinta Bokovia nosi sre-
dinja knjinica Hrvatske dominikanske provincije, koja je
uvrtena meu spomenike ustanove.12 12. Usp. Isto, 255.
3. Knjinica Hijacint Bokovi spomenik kulture
Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (VHDP) do-

nosi dokaz o spomeniku kulture knjinice Hijacint Boko-
vi, dominikanskog samostana u Zagrebu. U prolom bro-
ju VHDP-a javljeno je da je sredinja knjinica nae provin-
cije u Zagrebu na putu da postane nacionalnim spomeni-
kom Hrvatske. Ona je to zapravo ve postala 28. rujna 1992.
kad je Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture grada 13. DOMINIKANSKI PRO-
Zagreba slubenim dopisom proglasio spomenikom knji- VINCIJALAT, Vjesnik Hr-
vatske dominikanske
nicom, to znai da u cjelini ima svojstvo spomenika kultu- province, Zagreb, 30
re i da je kao takva zatiena.13 (1993) 69-70, 29.

Osnovana je 1927. godine. U poetku se zvala Biblio-
teka samostana otaca dominikanaca. Nakon izgradnje no-
vog produenog jugoistonog krila samostana (izmeu sta-
rog dijela samostana i nove crkve), samostanska je knjinica
1967. godine smjetena u prizemlje sjevernog dijela toga
krila. Najpogodnije i stalno mjesto knjinica je dobila 1983.
godine na drugom kraju samostana, u sjevernom krilu, is-
pod studentata, gdje je i danas. Danas se u knjinici nalazi
vie od 41.000 knjiga. U knjinici se uvaju rijetke knjige iz
16. stoljea kao to su: Opus aureum Sancti Thomae de
Aquino super quattuor Evangelia, Bergome, 1506.; Maimo-
nides: Dux dubitantium aut praeplexorum, Parisiis, 1520.;
Javelus Canapitius: Praeclarissimum epitome super totam
naturalem philosophiam, Venetiis, 1531.; Javeli Canapitii,
Chrysostomi: Epitome in universam Aristotelis philosophiam
tam naturalem quam transnaturalem, Venetiis, 1590.; Aristo-
teles Stagiritae peripateticorum principis de physico audito,
Patavii, 1564. Posjeduje sva djela dvojice velikana: Alberta
14. Usp. Hrvoje LASI, Velikoga i Tome Akvinskoga.14
Sredinja knjinica Hi-
jacint Bokovi, Zagreb,
1 3. Samo rijetke knjinice u Hrvatskoj mogu se usporediti
s knjinicom Hijacint Bokovi, koja se moe pohvaliti
znaajnim nizovima o srednjovjekovnoj lozoji i teologiji i
koja posjeduje sva djela Rahnera, Guardinija, Congara, Ha-
ringa, Ratzingera, Kaspera, Metza, itd.; sabrana djela Plato-
na, Aristotela, te novovjekovnih i suvremenih lozofa Des-
cartesa, Leibniza, Spinoze, Kanta, Hegela, a posebno valja
istaknuti sva djela Marxa i sve to je o njemu pisano na hr-
vatskom i na drugim jezicima. Isto tako, vana je napomena
da je o. Tomo Vere (knjiniar od 1963. do 1965., te ponov-
no od 1968. do 1998.) to skupljao ni zbog kakve ljubavi pre-
ma Marxu, ve ljubavi prema Istini. Nadalje, Freud, Marita-
in, Weber; Radovi Instituta za hrvatsku povijest (12 sv.), Co-
dex diplomaticus (16 sv.); dominikansko: djela Alberta Veli-
kog (kritiko izdanje, preko 20 sv.), sv. Katarina Sijenska,
Eckharta, Taulera, Susoa; Bibliotheque thomiste (55 sv.), Phi-
losophes medievaux (oko 30 sv.), Etudes de philosophie me-
dievale (65 sv.), Lectio divina (oko 120 sv.), itd. to se tie
knjievnosti, posjeduje sve poznate autore i nizove: sabrana
djela Dria, Matoa (20 sv.), Nazora (21 sv.), Maurania
(4sv.), Kranjevia (3 sv.), Krlee (33 sv.); Dantea, Bocaccia,
Petrarke, Dostojevskog, Prousta (13 sv.), Kafke (7 sv.), te

Agate Christi (36 sv.). No, knjinica ipak ostaje najbogatija
djelima svetog Tome Akvinskoga i tomistikih pisaca. Prije-
vodi Sume teologije i Sume protiv pogana mogu se pro-
nai na njemakom, talijanskom, francuskom, panjolskom,
maarskom i poljskom jeziku. Najstarija kvazi-inkunabula
je Opus aureum Sancti Thomae de Aquino super quattuor
Evangelia, iz 1506. godine (potjee iz ibenskog samostana),
te pretisak rukopisa: Hrvojev Misal (1404/5.) te Hvalov zbor-
nik (1404.). A prema procjeni o. Tome Verea, knjinica
HB je u medijevalistici zasigurno meu najkvalitetnijima
u Hrvatskoj.15 15. Usp. Isto, 3 -7.
Zakljuak
Ovo vrijedno blago nije pronaeno kao u napetim avan-

turistikim lmovima. Nitko nije otvorio velika vrata samo-
stanske knjinice i puhnuo meu pauinu i prainu, nakon
ega se pojavio prolaz u veliku dvoranu prepunu srebra i zla-
ta. Ovo blago prikupljano je desetljeima. Ovo blago spo-
men je na marljiv rad otaca dominikanaca knjiniara. Svaki
dan u samostanu Kraljice svete krunice, u polumranoj na-
oj knjinici, moe se susresti njezinog sadanjeg knjiniara
o. Hrvoja s pregaom i rukavicama kako marljivo slae knji-
ge, uva ih i trai mjesto novim knjigama. Svatko tko treba
knjigu, bilo za fakultet, bilo za slobodno vrijeme, bilo za
neko predavanje, znanstvene radove, propovijedi i ostalo,
itekako treba biti zahvalan svim knjiniarima na nesebino
darovanom vremenu i vrijednom prikupljanju ovog nepro-
cjenjivog blaga.

Dominikanci u Subotici
(1945. 1948.)
fr. Ivan Zrno OP
lan urednitva, student III. godine, KBF
e-mail: zrno_ivan@yahoo.com
Uvod
Iako prvotna namjera autora ovog lanka nije bila da za

ovaj broj Izazova istine pie o ovoj tematici, slijedom okol-
nosti, na radnom stolu na koncu se naao materijal o domi-
nikancima u Subotici. I, kako to nerijetko u ivotu biva, ba
one stvari koje nismo unaprijed planirali, ve su nam se
spontano dogodile, pokau se kao mnogo bolji ishod. Mo-
da bi se moglo, previe ljudski razmiljajui, pomisliti kako
trogodinje prisustvo dominikanaca u Subotici i nije neto o
emu bi se moglo neto naroito znaajno rei, ili da to nije
vrijeme u kojem bi se neto zbilja vrijedno moglo dogoditi,
kratki i, ipak nedostatni prikaz koji slijedi, pokazat e vam
kako takva razmiljanja nisu u pravu.
1. Dolazak u Suboticu
Dolazak dominikanaca u Suboticu odvija se u vremenu

kada su dominikanci i njihov rad bili itekako potrebni, ali i u
vremenu kada e postati nezgodno biti aktivnim pastoralnim
radnikom. Vrijeme je to zavretka II. svjetskog rata i postu-
pnog konstituiranja nove jugoslavenske drave temeljene na
postavkama koje e u djelovanju Katolike Crkve, s vremenom
sve snanije, traiti ono to bi na bilo koji nain ugroavalo
njezin ideoloki sustav i politike planove, nerijetko ne imajui
stvarnu utemeljenost u svojim postupcima i zakljucima.
Sami razlozi dolaska i nastanjivanja dominikanaca u

Subotici bili su i pastoralni i osobni. Naime, u vremenu po

zavretku I. svjetskog rata nakon dugog vremena stagnacije
Dalmatinska dominikanska provincija poinje doivljavati
svoj oporavak koji e omoguiti da se Provincija nakon sto-
ljea pone vraati u hrvatske krajeve koje je davno, pod
silom povijesnih prilika, morala napustiti te tako nadii svoj
dotadanji regionalni karakter. U tom smislu razumijevamo
nastojanje provincijala Dalmatinske provincije oca Anelka
Fazinia da se dominikanci nastane i u krajevima bakih
Hrvata ije je sredite bio grad Subotica. To nastojanje naii
e na potporu u osobi subotikog biskupa Ljudevita Buda-
novia. Vana je, naime, injenica da se za vrijeme rata bis-
kup Budanovi nalazio u dominikanskom samostanu u Bu-
dimpeti gdje je, po svoj prilici, primljen s velikom gostolju-
bivou, zavolio dominikance i namjerio pozvati ih i u svoju
biskupiju.1 Znaajnu ulogu imao je Franjo Vujkovi, bisku- 1. Usp. Anelko HULJEV,
Pismo Tomi Vereu, Tro-
pov tajnik koji se, nakon susreta s Faziniem i ocem Sibom gir, 18. svibnja 1987.,
Arhiv Hrvatske domini-
Budroviem u kojem su razgovarali o moguim slubama kanske provincije (da-
koje bi dominikancima mogle biti povjerene, pred bisku- lje AHDP), Fond Suboti-
ca, kutija 1, svezak 3.
pom zauzeo da se dominikancima dodijeli vikarija Kristova
Uskrsnua.2 Iz pisma koje je Fazini uputio biskupu Buda- 2. Usp. Anelko HULJEV,
Kronika samostana u
noviu oito je da je biskup provincijalu iznio svoj plan o Subotici, str. 10, AHDP,
dolasku dominikanaca preputajui im crkvu Uskrsnua i Fond Subotica, kutija 1,
svezak 2.
vikariju koja se uz nju vezala te kuu, dostatnu za stanova-
nje i djelovanje.3 3. Usp. Anelko FAZINI,
Pismo biskupu Budano-
viu, Zagreb, 20. stude-
Ni samim vjernicima Subotice dominikanci nisu bili nog 1945., AHDP, Fond
Subotica, kutija 1, sve-
posve nepoznati jer su i prije ondje misionarili i irili pobo- zak 3.
nost molitve krunice. tovie, Subotianka Jovanka Pri,
poznanica oca Hijacinta Bokovia, u rujnu 1941., svega ne-
koliko dana prije svoje smrti, oporuno je ostavila poljopri-
vredno imanje dubrovakim dominikancima kako bi im
na taj nain pomogla u odgoju mladih dominikanaca.4 4. Usp. Hijacint BOKO-
VI, Pismo Provincal-
nom kapitulu domini-
Ove okolnosti omoguile su dvojici dominikanaca iz kanske province, Du-
brovnik, 28. kolovoza
zagrebakog samostana, ocu Kazimiru Hariu i ocu Anel- 1942., AHDP, Fond Su-
ku Huljevu da uz pratnju provincijala Fazinia dou u Su- botica, kutija 1, svezak 3.
boticu 29. studenoga 1945. godine. Sveana dobrodolica,

procesija i slubeno preuzimanje vikarije dogodile su se na
prvu nedjelju doaa, 2. prosinca. Vrijedi ovdje izdvojiti
stihove kojima su dominikanci doekani na ulazu u crkvu, a
koji govore o vjeri, velikodunosti i nadi subotikih vjerni-
ka, ujedno progovarajui o nevoljama toga povijesnog tre-

nutka: Dobro nam doli oci/ Sinci svetog Dominika/ eljno
smo Vas ekali/ elja nam je duom nikla./ Prvo to Vas mo-
limo/ to je elja sviju sada/ Budte dobri pastiri/ Ostanite s
nama vazda./ to je nesuglasicom/ U raznim burama palo/
Skupite i dignite/ Ono to bi se jo dalo./ Due su nam ranje-
ne/ Sa hiljadu ljutih rana/ A Gospod Vas k nama alje/ Da
nam budete ko mana. Nakon sveanih obreda i euharistij-
skog slavlja dominikancima je i slubeno dodijeljena vikari-
ja ijim vikarom je imenovan otac Kazimir, a njegovim po-
5. Usp. Anelko HULJEV, monikom otac Anelko.5
Kronika samostana u
Subotici, 5 9.
2. ivot i pastoralno djelovanje
Vikarija i crkva Kristova Uskrsnua nalazile su se u za-

padnom dijelu grada Subotice. Vikarija je osnovana 1926.
godine i pripadala je upi svete Terezije, a obuhvaala je za-
padne dijelove upa sv. Terezije i sv. Roka, tj. Mali Bajmok,
Crveno Selo, dio Bajskih Vinograda i ikeriju. Veinsko sta-
novnitvo vikarije, koja je brojala pet do est tisua stanov-
nika, sainjavali su Hrvati, dok je Maara bilo 20-30%. Iako,
dakle, pravno nije bilo rije o upi, ipak u svom svojem radu
dominikanci su djelovali kao da vode upu, vodei vikarijski
6. Isto, 13.
ured i matice.6
Premda im je bio dodijeljen i stan u Somborskoj 16.,

tzv. zadubina Mamui, ipak zbog nedostatka namjetaja
i osnovnih stvari za ivot i rad koji, zbog ratom unitene
infrastrukture, nisu na vrijeme stigli iz Zagreba, domini-
kanci su prvih osam dana bili smjeteni u franjevakom sa-
mostanu u Subotici. 7. prosinca, nakon to su zamolili bi-
skupa da im pritekne u pomo u nabavci namjetaja, domi-
nikanci useljavaju u svoj dom. Usred oskudice i nedostatka
ogrjevnog drva, dominikanci su morali raditi, moliti i spa-
vati u hladnoj kui, ne bi li sauvali drva za razdoblje jae
studeni. Nakon to su ih vjernici upozorili da bi mogli brzo
oboljeti, poeli su loiti ono to su imali, ali samo u uredu u
kojem su tijekom dana boravili, molili i radili. Ondje gdje
nisu mogli grijati pomae kaput i kapa. Jedan od nedosta-
taka kue, uz to to je bila jako vlana, bila je njena udalje-
nost od crkve, kojih 5-7 minuta. Ta potekoa pouila ih je
da cijene blagodat kada je samostan u neposrednoj vezi s

crkvom. Unutar svoga doma, dominikanci su obdravali re-
dovnika pravila, molei brevijar, krunicu i obavljajui me-
ditaciju, a klauzuru su obdravali u svojim sobama.7 7. Isto, 13 15.
Od velike pomoi bili su im subotiki vjernici koji su

im darivali hranu i odjeu, radoznalo ih ispitivali o domini-
kanskom redu, ostatku hrvatskih krajeva i nerijetko ih pozi-
vali na objed i veeru. Bilo je i onih koji su s nepovjerenjem
gledali na novopridolice i izraavali svoje negodovanje.
Ipak, nitko od dominikanaca to nije primijetio dok im, na-
kon to su stekli povjerenje prema njima, oni sami to nisu
priznali. S vremenom ih je narod tako zavolio emu svje-
doe i imena kojima su ih zvali. Za njih su oni bili nai bili
fratrovi ili samo nai bili. Huljev zamjeuje kako i sam
spomen da bi dominikanci mogli napustiti njihovu crkvu ili
Suboticu, prouzrokuje kod njih veliko negodovanje, jer nas
8. Isto, 16.
smatraju svojima.8
2.1. Prvi koraci
U svom pastoralnom radu na samom poetku domini-

kanci su dobili upute kako moraju obdravati dosadanje
obiaje i kako ne smiju niti to mijenjati niti to uvoditi. Sto-
ga, kroz advent nastavljaju s praksom zornica, tj. rorata ka-
kav je bio mjesni naziv. Nedjeljom i blagdanima izmjenjiva-
li su se propovijedi na hrvatskom i maarskom te tri jutar-
nje mise uz bunjevako, hrvatsko i maarsko pjevanje. Uz
to, svake prve nedjelje u mjesecu i na velike blagdane imali
su misu s bunjevako-maarskim pjevanjem i isto tako dvo-
strukom propovijedi u lijalnoj zajednici u ikeriji u kol-
skoj dvorani. Naveer je bila organizirana pobonost klanja-
nja pred Presvetim, tzv. Veernjica. Nije na odmet spome-
nuti kako otac Huljev u samostanskoj kronici spominje, i
danas aktualnu, problematiku o narodnosti Bunjevaca. Pri
tome on primjeuje kako su povijesne okolnosti te zemljo-
pisna udaljenost od matice zemlje, ali i slabija obrazovanost
kod starijih Bunjevaca, uzrokovale da oni sebe prestaju do-
ivljavati Hrvatima, ve jednostavno Bunjevcima, dok je mla-
i narataj svjesniji svoga hrvatskoga narodnosnog identi-
teta. U potvrdu tom shvaanju, napominje kako govore, pje-
vaju i mole na ikavici.9 Sveenik Franjo Vujkovi bio je meu 9. Isto, 10 11.

onima koji su najvie pomogli pridolim dominikancima,
stoga Huljev navodi: Neprocijenjeni su njegovi savjeti,
upozorenja, a tih smo mnogo trebali u ovom novom ambi-
jentu. Radosno je pratio svaki na napredak i radovao se
svakom naem uspjehu kao da je zbilja na, kao da je lan
10. Isto, 13.
naega Reda.10
Jedan od problema postao je i nepoznavanje maar-

skog jezika, stoga su biskupijski sveenici preuzeli propovi-
jedi na maarskom u vikariji, dok bi dominikanci preuzima-
li propovijedi na hrvatskom u njihovim crkvama. Ipak mo-
rali su i sami prionuti na uenje maarskoga. Budui da su
se na tom podruju nalazile tri osnovne kole, Kazimir je
preuzeo voenje vjeronauka u dvije od njih, Anelko je pre-
11. Isto, 14 22. uzeo jednu kolu izvan granica vikarijata.11
10. prosinca napustio ih je provincijal Fazini, ali ve

23. prosinca u pomo za slavljenje boinih blagdana stie
im Sibe Budrovi. Te godine, odrana je polnoka u crkvi
Uskrsnua po dominikanskom obredu, prva u toj crkvi koja
12. Isto, 7. je bila zbilja u pono.12
2.2. Razvoj pastoralnog djelovanja
Kako je njihova pastoralna prisutnost postajala zamjet-

ljivijom, uskoro su poeli preuzimati i druge slube izvan
vikarijata poput propovijedanja u drugim upama i grado-
vima poput Sombora i Tavankuta te voenje duhovnih vje-
bi. Kako bi im u tome pomogao, iz Zagreba je stigao otac
Stanislav Stani. Kroz korizmu u crkvi se odravala pobo-
nost Krinog puta koju je predvodio sam narod uz jednog
od sveenika. Kroz dane Velikog etvrtka, petka i subote,
liturgijske slube predvodio je biskup u upnoj crkvi sv. Te-
rezije. Ipak, dominikancima nije bilo drago to u njihovoj
crkvi nema slubi kroz te velike dane. Na samu nedjelju Us-
krsnua, naslovnika crkve, slui se sveana misa kojoj prisu-
13. Isto, 22 24. stvuje mnotvo vjernika.13
U vidu uenja maarskog jezika, poetkom svibnja 1946.

godine Kazimir odlazi u Bako Petrovo Selo meu maar-
ske vjernike kako bi ga ondje, stanujui kod mjesnog upni-

ka, lake i bre nauio. Stoga su nakon njegovog odlaska
Stanislav i Anelko izmeu sebe razdijelili njegove dotada-
nje slube, a Stanislav je preuzeo i voenje enskog pjeva-
kog zbora u koji je pristizao vei broj novih pjevaica. Stani-
slav je uspio osnovati i djeji zbor koji je okupljao sedamde-
setak djevojica. Uskoro je, na zahtjev samih vjernika, Sta-
nislav poeo raditi i s mukim pjevaima kako bi oformili
jedan mjeoviti zbor. Ta pojaana pjevaka aktivnost, u na-
rodu koji je jako volio glazbu i pjevanje, poticala je mnoge
vjernike da ee dolaze na liturgijske slube. Zbor je ubrzo
bio pozivan da pjeva i u drugim crkvama. Kako je broj pje-
vaa u zboru rastao, nastala je potreba za veim i proire-
nim korom, tako da je uskoro, uz svesrdnu pomo vjernika
izgraen novi kor iznad ulaza u crkvu.
Te godine, uspjeli su dominikanci od biskupa dobiti do-

zvolu da uvedu svibanjske pobonosti u vikarijskoj crkvi to
je nailo na dobar odjek meu vjernicima koji su pristizali i
iz drugih dijelova grada. Uoivi veliku oduevljenost ljudi
za ovu pobonost, dominikanci su kod biskupa uspjeli isho-
diti i dozvolu da kroz lipanj vode pobonost u ast Srca Isu-
sova. Krajem svibnja, kao ispomo u radu, u Suboticu je
stigao otac eslav Novak. On je 7. rujna predvodio vjernike
na hodoau Majci Bojoj u Bijeli Aljma, nakon ega se
zaputio u Bonjake koje je napustio 10. rujna. Kroniar Hu-
ljev pie rijei koje nepromijenjene vrijede do danas: I od
toga asa, pa sve do danas, za njega ne znamo nita. 1. listo-
pada, nakon to je bio u potrazi za eslavom, Kazimir se
vraa u Suboticu. Njegovo uenje maarskoga bilo je uspje-
no jer su, nakon mnogo mjeseci, dominikanci i to na blag-
dan Kraljice svete krunice, mogli sami obaviti bogosluje za
sve vjernike bez pomoi izvana.14 14. Isto, 24 31.
3. Osnutak redovnike kue i njezin kraj
Budui da rad i aktivnosti trojice dominikanaca u Su-

botici nisu jenjavale, ve su donosile i mnogo ploda, te je
dolo vrijeme da se dom subotikih dominikanaca i slube-
no proglasi samostanom, tj. redovnikom kuom. Nakon
to su se uspjeli izboriti pred civilnim vlastima za poljopri-
vredno zemljite koje su naslijedili od gospoe Pri, to isto

zemljite dominikanci su prodali u oujku 1947. godine te
su kupili novu kuu u istoj ulici, ali neto blie crkvi Uskrs-
nua. Pravne zavrzlame i nenaklonjenost civilnih vlasti uzro-
kovale su mnogo problema u tom nastojanju, tako da u nju
dominikanci nikada nisu uselili. U travnju 1947. Sveta kon-
gregacija za redovnike i Uitelj Reda dali su svoje odobrenje
da se osnuje samostan, tj. redovnika kua u Subotici. Nje-
zinim prvim vikarom, poglavarom, imenovan je otac Hor-
15. Usp. Anelko FAZI-
NI, Pismo Kazimiru Hor- i.15 Na svetkovinu Duhova 1947. provincijal alje upute i
iu, Zagreb, 29. trav- naredbe o ureenju ivota samostanske zajednice napomi-
nja 1947., AHDP, Fond
Subotica, kutija 1, sve- njui kako e uskoro poslati i etvrtog lana u Suboticu kako
zak 3. bi moglo biti uspostavljeno samostansko vijee.16 Ipak ovaj
16. Usp. Anelko FAZI- razvoj bit e prekinut dogaajima koji poznavateljima povi-
NI, Pro memoria vikaru jesti poraa u Jugoslaviji, nee izgledati nimalo neobinim.
i lanovima redovnike
zajednice u Subotici, Za- Naime, u listopadu 1947. o. Stani, uz mnoge druge civilne
greb, 1947., AHDP, Fond i crkvene slubenike u Subotici priveden je u istrani zatvor
Subotica, kutija 1, sve-
zak 3. i protiv njega je podignuta optunica koja ga je teretila za
suradnju u protunarodnom djelovanju. U oujku 1948. Sta-
ni je proglaen krivim i osuen na kaznu lienja slobode s
17. Usp. OKRUNI SUD U prisilnim radom u trajanju od sedam godina.17 U meuvre-
SUBOTICI, Presuda posl.
br. K. 95/48, Subotica, menu Suboticu je napustio i otac Huljev, a u zamjenu su stigli
1948., AHDP, Fond Su- oci Petar Odak i Dominik anti. Pastoralno djelovanje sto-
botica, kutija 1, svezak 3.
ga nije prestalo. Konani udarac koji e znaiti i kraj domi-
nikanske prisutnosti u Subotici bile su odluke Odsjeka unu-
tranjih poslova u Subotici kojima je ocu Kazimiru Horiu,
ocu Petru Odaku i ocu Dominiku antiu zabranjen bora-
vak i djelovanje na podruju Subotice uz obrazloenje kako
se grad nalazi unutar podruja od 15 kilometara od dravne
granice, a budui da nitko od njih nije roen u tom podru-
ju ovom zabranom se nastoje sprijeiti mogue nedozvo-
ljene radnje. Odluke donesene 19. travnja 1948. morale su
18. Usp. ODSJEK UNU-
TRANJIH POSLOVA SU-
biti sprovedene u roku od 24 sata.18 Ipak, dominikanci se nisu
BOTICA, Rjeenja br. dali lako otrgnuti od subotikih vjernika. Naime, sljedeih
2758/1948, 2763/1948 i
4591/48, Subotica, 1948., mjeseci Hori je nastojao postii ponitenje odluke poziva-
AHDP, Fond Subotica, jui se na svoj uzoran graanski ivot, potivanje dravne
kutija 1, svezak 3.
vlasti i svoja ustavna prava koja mu jame slobodu vrenja
vjerske slube. U svojoj molbi javnom tuitelju on prokazu-
je istinske razloge ovih odluka: Uskraena mi je dozvola za
19. Kazimir HORI, Mol- boravak (...) ne zbog potrebe primjene neke preventivne mje-
ba javnom tuitelju FNRJ,
Sombor, 29. rujna 1948., re, nego iskljuivo zbog toga, da budem sprijeen obavljati
AHDP, Fond Subotica, vjerske poslove i vjerske obrede.19 Kroz ove rijei moemo
kutija 1, svezak 3.
tumaiti sve ove postupke protiv subotikih dominikanaca

ije snano i plodonosno pastoralno djelovanje nije odgova-
ralo planovima civilnih vlasti niti dravnoj ideologiji. Stoga,
moemo biti sigurni i u nevinost o. Stania koju e on i mno-
go godina kasnije potvrditi.20 Uzaludna su bila pisma provin- 20. Usp. Stanko PERU-
I, Pismo Tomi Vereu,
cijala Fazinia Ministarstvu unutranjih poslova NR Srbije Perui, 10. svibnja 1987.,
kojim je traio da se omogui dominikancima djelovanje u AHDP, Fond Subotica,
kutija 1, svezak 3.
Subotici istiui kako to ne mora biti nitko od onih ve izg-
nanih.21 Unato svim razumskim argumentima i pozivanjem 21. Usp. Anelko FAZI-
NI, Pismo Slobodanu
na ustavna prava, dominikancima povratak u Suboticu nije Peneziu, ministru Unu-
omoguen i tako je silom ovozemaljskih monika jedan us- tranjih poslova NR Sr-
be, Zagreb, 5. veljae
pjean i dobronamjeran projekt priveden svom kraju. 1949., AHDP, Fond Su-
botica, kutija 1, svezak 3.
Zakljuak
Na koncu, nakon to smo proli kroz ovaj prikaz i vra-

ajui se na uvodne misli, moemo ustvrditi kako je ovaj tro-
godinji boravak dominikanaca u Subotici donio mnoge plo-
dove u ivotu zajednice vjernika u Subotici. Koliki je bio nji-
hov utjecaj u ivotu subotikog graanstva koje ga je sma-
tralo svojim fratrima, moda najbolje govori nain na koji
su morali prestati sa svojim djelovanjem. Naime, vidjeli smo
da su bili smatrani tolikom prijetnjom novim ideolokim i
politikim principima da su morali biti u potpunosti uklo-
njeni iz ivota subotikog drutva. Na samom kraju valjalo
bi spomenuti kako je dominikanska prisutnost u Subotici
uzrokovala oduevljenje za dominikanskim pozivom jednog
djeaka koji e kasnije biti poznat kao otac Tomo Vere. Neka
i ta injenica bude vrjednovana u promiljanju o suboti-
kim dominikancima ije istinske zasluge i vrijednost uisti-
nu poznaje samo Bog.

Doprinos hrvatskih
dominikanaca hrvatskoj
glazbenoj batini
fr. Marin Golubovi OP
lan urednitva, student II. godine, KBF
apsolvent na Pravnom fakultetu u Oseku,
e-mail: marin.golubovic2@gmail.com
Uvod
Utjecaj dominikanskih redovnika na podruju kulture,

umjetnosti, znanosti i obrazovanja dakako je nemjerljiv i
moemo ga nakon mnogo stoljea senzibilizirati i danas.
Nedvojbena je injenica da su samostani kroz povijest bili
arita kulture, centri stvaranja, ali i uvanja pisane rijei.
Suvremenom ovjeku dovoljno je samo malo zaviriti iza
starih zidina, u unutranjost knjinica koje su pravi muzeji
i u treptaju e ga s nogu oboriti mnogovrsnost kulturno-
povijesnoga blaga koje se tu krije. Stoga, na ovo putovanje
kroz povijest, krenimo od izvora, od onih koji su vremenski
najblii osnivanju Reda propovjednika.
1. Biskup Augustin Kaoti
1.1. Susret mladog Augustina s glazbom
Dr. Miho Demovi, sveenik Dubrovake biskupije,

glazbeni povjesniar, muzikolog i dugogodinji regens chori
zagrebake prvostolnice, donosi zanimljiv prikaz naeg pr-
vog hrvatskog blaenika, dominikanca biskupa Augustina
Kaotia. Sa svojih 17 godina pretpostavljamo da je Augu-
stin kao mladi stupio u red svetog Dominika. Malo je sau-
vanih podataka o njegovom ivotnom putu dok nije postao
biskupom. Ipak, znamo da je 1286. godine poao u Pariz na
studij, na glasovito pariko sveuilite Sorbonne. Iz obrazov-
nog sustava onog vremena znamo i da je svoje obrazovanje
zavrio uz samostanske i katedralne kole gdje se, uz teolo-

giju, uilo i sedam slobodnih znanosti (gramatika, retorika,
dijalektika, aritmetika, geometrija, astronomija i glazba), a
glazba je dakako bila povezana s matematikom. Meutim, i
prije tog razdoblja mladi se Augustin jo kao djeak susreo
s crkvenom glazbom koja je bila na zavidnoj visini. Kako to
znamo? Trogir, rodno mjesto Augustina, posjeduje uveni
Trogirski evanelistar iz 12. stoljea s neumama te Lekcio-
nar iz 13. stoljea s tropima, a pretpostavlja se da je to kod
nas najstariji tropizirani primjerak liturgijskog teksta s neu-
mama. Postojanje tog Evanelistara i Lekcionara dokaz su
nam da se u Trogiru vrednovalo crkveno pjevanje i da je ima-
lo svoje dostojno mjesto unutar liturgije. Stoga je Augustin
jo kao djeak doao u susret s kvalitetnom crkvenom glaz-
bom u svome rodnom gradu. Nadalje, kao samostanski kle-
rik morao se u samostanskoj koli uiti i praktino glazbi;
radi sudjelovanja u liturgijskim obredima, a isto se nastavilo
i u Parizu gdje je crkveno pjevanje bilo na jo veoj razini
nego li u samostanima u kojima je Augustin Kaoti do tada
boravio. Jer, upravo je to vrijeme kada su u parikoj katedra-
li Notre Dame djelovali Leoninus i Perotinus, veoma pozna-
ti skladatelji i zapravo predstavnici novoga smjera u crkvenoj 1. Usp. Miho DEMOVI,
Glazbena djelatnost Au-
glazbi nazvanog ars antiqua. Vrijeme kada ars antiqua gustina Kaotia, u: Sve-
nakon svojeg vrhunca vodi prema ars nova upravo je vri- ta Cecila, 34 (1969.) 3,
76.
jeme Kaotieva boravka u Parizu. Stoga, Kaoti ne samo
da je sluao, nego je u liturgiji sudjelovao u slavljima gdje se
prakticiralo crkveno pjevanje i orguljanje impozantnog bro-
ja skladatelja koji su bili glazbenici katedrale Notre Dame i
profesori na Sorbonni. Nemogue je da ovakvo glazbeno
okruenje nije djelovalo na Kaotia koji je kako svjedoe
dokumenti imao kompletnu naobrazbu jednog intelektual-
ca svog vremena.1, dakle i u glazbi.
1.2. Biskup Augustin glazbenik u Zagrebu
Na temelju povijesnih injenica, dr. Miho Demovi po-

stavlja tezu kako je Augustin Kaoti kao zagrebaki biskup
razvio glazbenu djelatnost za katedralnu crkvu, koja je utje-
cala i na duhovni ivot kako klera, tako i puka. Tako je Au-
gustin propisao da svaki (sveenik) ako nije zakonito zapri-
jeen, treba svaki dan doi osobno u katedralu radi obavlja-
nja redovitog bogosluja i moljenja asoslova, pjevati zajed-

2. Isto, 77. niki u katedrali zborne mise koje se nazivaju i velike mise.2
Takoer je postojao i raspored kada misu ima biskup, kada
zagrebaki prepot, pjeva, azmanski prepot, katedralni ar-
hiakon, itd. U sluaju sprijeenosti morao si je svatko nai
zamjenika, i to onoga koji posjeduje vjetinu pjevanja i ita-
nja svakog asoslova i predvienog obreda. Naravno, Kao-
ti je predvidio i kazne za sveenike koji ne dou; kazne su
u materijalnom obliku, tiu se jela i pia, a ono to se oduz-
me onomu koji ne doe dijeli se sirotinji. Sve je to zapisao
Ivan arhiakon goriki u djelu Kaptolskih statuta, a kojega
nazivaju i Album capitulare. Ti statuti objavljeni su 1334.
godine i bili su na snazi sve do 1880. godine kada biskup
Vrhovac izdaje nove statute.
Album capitulare tako su ih nazivali jer su ti Statuti

uvani u sakristiji katedrale uvezani u bijelu kou. Takoer
su bili prikovani s dva lanca protiv krae, stoga imaju i
naziv Liber acclavus. Koliku su vanost imali ti Statuti vidi-
mo i iz injenice da su lanovi Kaptola prilikom sveanih
zakletvi, osim na evanelje, ruke polagali i na ove Statute.
Stoga, ako se temeljem ovih povijesnih injenica pokuamo
vratiti u vrijeme Augustina Kaotia, imat emo za prizor
vidjeti kako Augustin Kaoti s kanonicima zagrebakog
Kaptola (kojih je u njegovo vrijeme bilo 32) te zajedno s pre-
bendarima (kojih je bilo 12), i jo im pribrojimo klerike ka-
tedralne kole, dakle kor od minimalno 60 osoba svako-
dnevno sveano pjevaju misu i asoslov.
Zanimljiva je trea glava tih statuta koja govori o kano-

niku kantoru i njegovim dunostima. Poglavlje nam prvo
iznosi status pjevaa koji se ubraja meu kaptolske dosto-
janstvenike. On predstoji svim slubenicima u katedrali za
vrijeme pjevanja sveanog bogosluja, a izmeu ostaloga
pouava klerike katedralne kole u crkvenom pjevanju. Sto-
ga vidimo da je kanonik kantor istovremeno bio i uitelj pje-
vanja u katedralnoj koli, te je bio duan odrediti kojom
sveanou se ima pjevati za pojedine blagdane. Svjedoan-
stvo o pjevanju imamo u Starom Bogoslunom obredu u
stolnoj crkvi zagrebakoj, autora Ivana Krstitelja Tkalia:
U stolnoj crkvi sve se pjevalo napjevom Gregorijevim, a
pjevalo je samo sveenstvo i kler, ne pripustivi svjetovnja-
ke, i toga radi strogo se zahtijevalo, da svaki benecijat stol-

ne crkve bude vjet u pjevanju, a na to se je pazilo i kod
izbora prebendara. U sredini svetita, i to kod pjesmovnika
(Cantuale), bila su namjetena etiri kanonika obuena u
pluvijale, prozvana pjevai Corratores, koji su na into-
naciju slubujuega kod oltara veega arhiakona pjeva-
njem odgovarali i prepjevali antifone i poetak svakoga
psalma u Veernjoj za sveukupni kler, koji je nastavio pje-
3. Isto, 106.
vanje psalama.3
Postoji jo mnogo povijesnih injenica koje, naalost,

nisu dovoljno istraene, a koje upuuju na mogunost da je
Augustin Kaoti bio vrstan glazbenik, koji je prenio mnoge
napjeve iz Sorbonne u Zagreb te ih prepjevao i prilagodio
potrebama zagrebakog obrednika. No, te je tvrdnje potreb-
no ostaviti strunjacima da istrae mnogobrojne kodekse za-
grebake katedrale.
2. Fra Inocencije Jerkovi
S vremenskim odmakom od nekoliko stotina godina

spomenuo bih jo jednog znaajnog dominikanca, hvar-
skog orguljaa Inocencija Jerkovia, o kojem nam svjedoi
dominikanac Antonin Zaninovi. Inocencije je ivio u 17.
stoljeu, te iz izvora koje je prikupio i obradio Antonin Za-
ninovi, zakljuujemo kako je bio visoko obrazovan i cije-
njen u drutvu. Dokument koji spominje fra Inocencija jest
zakljuak kaptolskog vijea u Hvaru od 2. kolovoza 1618.
godine, a kojim su hvarski kanonici izabrali fra Inocencija
za orguljaa stolne crkve. Prije nego su ga izabrali svjedoe
o njegovom uspjenom djelovanju u Zadru. Prije toga, 18.
listopada 1611. godine zahvaljuje se fra Inocencije hvar-
skom kaptolu na desetogodinjoj slubi, nakon koje odlazi
u Dubrovnik za orguljaa stolne crkve, jer 9. travnja 1612.,
Malo vijee grada Dubrovnika odreuje mu plau kao or-
guljau stolne crkve u Gradu. Godine 1614., otac Vinko
Hercolani, generalni vizitator dalmatinske provincije u iz-
vjeu za Generala reda u Rimu spominje osam magistara
teologije izmeu kojih je i fra Inocencije iz Hvara, a slui
dubrovaku republiku kao orgulja. Nadalje, generalni vizi- 4. Antonin ZANINOVI,
Iz hrvatske glazbene pro-
tator napominje kako je fra Inocencije kupio lijepe orgulje losti, u: Sveta Cecila,
za svoj samostan u koji se ima vratiti.4 22 (1928.) 4, 181.-183.

3. Fra Antonin Zaninovi
3.1. Djelovanje fra Antonina Zaninovia
Ve spomenuti Antonin Zaninovi (Velo Grablje, Hvar,

27. veljae 1879. Dubrovnik, 26. listopada 1973.). U Du-
brovniku 1. studenog 1894. godine obukao je bijeli domini-
kanski habit te je ulaskom u novicijat postao lan Reda pro-
5. Ivan ARMANDA, Istak- povjednika.5 Jedan je od poznatijih hrvatskih dominikana-
nuti Hrvatski dominikan-
ci I., Zagreb, 2012., 211. ca glazbenika. Prouavao je etnomuzikologiju gdje se po-
sebice bazirao na hrvatske puke popijevke i to osobito ko-
lende iz Dalmacije, tako je pisao o kolendama iz Zatona kod
Dubrovnika, o kolendi Gospi Koloep, kolenda gosparu
upniku. Nakon prvog svjetskog rata na otoku Lastovu vie
se ne kolenda, naime nakon dolaska Talijanske vlasti na otok
zabranjeno je svako javno pjevanje na hrvatskom jeziku. Sto-
ga je vrijednost naeg oca Zaninovia to je uspio zabiljeiti
te kolende koje se ne daju oteti iz naroda i njegova osjeaja
6. Usp. Antonin ZANINO- pripadnosti svom hrvatskom biu.6
VI, Nekoliko kolenda iz
Dalmacije, u: Sveta Ce-
cila, 27 (1934.) 2, 53.
3.2. Etnomuzikologija
U svojim analizama kolendi svjedoi nam otac Antonin

Zaninovi kako upa Dubrovaka ima isti napjev kao i grad
Dubrovnik, dok s druge strane Gornja upa (Postranje) ima
7. Usp. Antonin ZANINO- potpuno razliit napjev od svih ostalih, i vrlo jednostavan.7
VI, Nekoliko kolenda iz
Dalmacije , u: Sveta Ce-
Na Brgatu i Osojniku kolendaju kako navodi samo podrasli-
cila, 27 (1934.) 5, 139.- i i podraslice, tj. djeaci i djevojice od 10 do 12 godina.8
140.
8. Usp. Isto, 141. Osim kolendi, zabiljeio nam je otac Zaninovi obiaj
pjevanja za Boi na otoku olti. U Srednjem Selu, na otoku
olti ispjevaju za Boi iza Poslanice kao sekvenciju bez pre-
9. Antonin ZANINOVI,
Dva boina napjeva s
kidanja itavu pjesmu U se vrime godia.9
otoka olte, u: Sveta Ce-
cila, 36 (1942.) 1, 23.
3.3. Crkvena glazba kao podruje djelovanja

fra Antonina Zaninovia
Otac Zaninovi zasluan je u svom djelovanju za istra-

ivanje mnogih Graduala o kojima je pisao takoer u Sve-
toj Ceciliji. Znaajno je i njegovo istraivanje tropa za Salve
Regina, koji se u njegovo vrijeme jo pjevao na otoku Hvaru,

a radi kojega je kako sam svjedoi dok je bio u Veneciji 1929.
godine mogao na kratko vrijeme pregledati i ispisati krae
stihove iz Splitskog brevijara, uskog i produenog depnog
formata, pisan na pergameni, a ukraen lijepim minijatura-
ma. uva ga se, dakle, u muzeju Correr u Veneciji. Dok su
slini stihovi ispisani u hvarskoj katedrali na daici, znaa-
jan je Antifonar benediktinskog samostana St. Gallen u vi-
carskoj iz 10. stoljea, kojeg je napisao benediktinac Harkter,
a u kojem se takoer nalaze dopisane kitice za trop s neu-
mama u Salve Regina.10 10. Antonin ZANINOVI,
Jedan trop za Salve Re-
gina, jo pjevan u Hva-
ru te drugi iz dvaju sta-
rih hrvatskih rukopisa,
3.4. Hrvatski trop Blagoslovimo Gospodina u: Sveta Cecila, 36
(1942.) 3.-4., 65.-71.
Meutim, ono ime je otac Antonin Zaninovi zaduio
hrvatsku glazbenu povijesnu batinu jest njegov pronalazak
prvog (a time i najstarijeg) vieglasnog napjeva s hrvatskim
tekstom. Radi se o hrvatskom tropu Blagoslovimo Gospo-
dina u dijafoniji. Svjedoi nam otac Zaninovi kako je u
knjinici dominikanskog samostana u Starom Gradu na oto-
ku Hvaru pronaao koralni prirunik. Listovi su od perga-
mene ispisani lijepom uglastom goticom. Nalaze se poetci
napjeva Dixit Dominus te Magnicat u svih osam modusa,
zatim napjev za psalam In exitu Israel de Aegipto, ak 26
napjeva za Benedicamus Domino od kojih je jedan tekst tro-
piran, 16 napjeva za Gloria Patri, koralni napjev Muke po
Mateju, napjevi himana veernje i jutarnje de tempore i
de sanctis, napjevi himana poveerja i malih asova, napje-
vi psalama veernje, napjevi za Benedictus i Magnicat, na-
pjevi za Benedicamus Domino, Ite missa est, Gloria in excel-
sis Deo, Credo, Flectamus genua, Humilitate capita vestra
Deo, Requiescant in pace, dvije lamentacije, napjev Ecce lig-
num crucis, Alleluia za Veliku Subotu. Na stranicama 194 i
195 nalazi se ve spomenuti napjev na hrvatskom jeziku s
tropom za Blagoslovimo Gospodina u dijafoniji. Detaljnom
analizom samog djela otac Zaninovi uvia da se radi o dva
zasebna djela koja su nastala neovisno jedan od drugoga,
prvi rukopis smjeta na kraj 14. i poetak 15. stoljea, a dru-
gi smjeta izmeu godina 1497. i 1501. i donosi teoloku i
glazbenu analizu samog djela. U konanici otac Antonin
Zaninovi zakljuuje da je ovo najstariji do sada poznati hr-
vatski tropirani tekst za Blagoslovimo Gospodina, takoer
radi se o najstarijem sauvanom primjerku vokalne skladbe

na hrvatskom jeziku u dijafoniji, te takoer najstariji pri-
mjerak notnog zapisa u bijeloj menzuralnoj notaciji kod Hr-
11. Usp. Antonin ZANINO- vata.11 Stoga nije pogreno kada ga mnogi danas smatraju
VI, Hrvatski trop Bla-
goslovimo Gospodina ocem hrvatske muzikologije.12
u dijafoniji, u: Sveta Ce-
cila, 40 (1970.) 1, 10.-12.
12. Usp. Ivan ARMANDA, 3.5. Par crtica iz ivota fra Antonina Zaninovia
Istaknuti Hrvatski domi-
nikanci I., 221.
Otac Antonin bio je takoer i dugogodinji profesor hr-
vatskoga jezika i knjievnosti, orgulja, ravnatelj kora u du-
brovakom dominikanskom samostanu te su zbog njega do-
minikanski klerici meu prvima u Hrvatskoj lijepo interpre-
tirali gregorijanski koral. Bio je stalni suradnik asopisa Sveta
Cecilija, i to do svoje smrti. Potrebno je istaknuti i njegovo
prijateljevanje i suradnju sa sveenikom Albe Vidakoviem,
takoer vrsnim glazbenikom po kojem ime danas ima Insti-
tut za crkvenu glazbu pri Katolikom bogoslovnom fakul-
tetu u Zagrebu.
Gospodin ga je pozvao k sebi 26. listopada 1973. U tre-

nutku prelaska u ivot vjeni bio je u devedeset petoj godini
ivota, sedamdeset sedmoj redovnitva i sedamdeset drugoj
sveenitva. Njegovu smrt ukratko nam je opisao o. Anel-
ko Fazini: o. Zaninovi bio je u 94. godini ivota. Jo uvijek
je rado pjevao svojoj subrai razne puke napjeve. No, kad
je zalegao i kada je izgledalo da je pri kraju ivota, okupila
su se oko njega subraa. Da bi malo ivnuo, subrat Karlo
(Posavec O.P.), koji ga je njegovao, pomislio je da e to po-
stii ako ga izazove nekim pogrenim pjevanjem. Poeo je
pjevati antifonu Salve Regina, koju dominikanci pjevaju umi-
ruem bratu, a onda je stao namjerice grijeiti. Tada o. An-
tonin podigne glavu s jastuka, uspravi se i ree: Tako se ne
pjeva. Subrat nije odustajao te se opravdavao da su ga tako
nauili. A na to e mu o. Antonin: Tko te je uio, krivo te je
uio. Ovako se pjeva. I tada na iznenaenje sve prisutne
subrae o. Antonin ispjeva itavu Salve Regina. Braa su
smatrala da o. Antonin nije loe pa su otila u svoje sobe.
Odjednom o. Antonin sjedne na krevet, prui svoju desnicu
bratu Karlu, vrsto mu je stisne, pogleda prema nebu i iz-
dahnu. Jedinstven sluaj u naim dominikanskim samosta-
nima da je umirui pred svojom braom sam sebi ispjevao
Salve, Regina, od poetka do kraja: O clemens, o pia, o dulcis
13. Isto, 214.-215. Virgo Maria! Dostojno o. Antonina Zaninovia.13

Zakljuak
U ovom kratkom pregledu sam nasumino odabrao par

pojedinaca pripadnika Reda propovjednika, jasno je da se
ne moe oslikati cjelokupno djelovanje svih hrvatskih do-
minikanaca glazbenika, to onih vie poznatih, a to onih
manje poznatih. Istini na volju i nemogue je u par kartica
teksta smjestiti sve koji su djelovali na tom podruju, i Bogu
hvala da je tako. To ukazuje na doista bogatu povijest Reda,
i svih onih koji su djelovali prije nas i stvarali sve ono to mi
danas batinimo. Izmeu ostalih tu su jo i o. Anelko Fazi-
ni, o. Vinko Kunii, o. Jordan Kunii. Premda i ovih ne-
koliko zvunih imena odaju toliki opus da se o njemu da jo
istraivati i pisati, to e se pruiti kroz sljedee vrijeme koje
je pred nama. Ta nije dostojno da tako velika imena padnu u
zaborav, da ih zub vremena izbrie, ve naprotiv; ovo treba
biti poticaj za daljnje istraivanje nae subrae svima nama
kako bismo na njihovim kreposnim ivotima, koji u svoje
vrijeme bijahu primjer svima, i mi danas crpili motivaciju i
nadahnue za nae djelovanje. Iza sebe ostavili su brojna
znanstvena postignua koja kao takva postaju trajan pisani
spomen na vrijedne redovnike iz prolosti, koji nam pruaju
vrst oslonac za budunost, jer znamo kakvi su ljudi prije
nas djelovali, i znajui to su nam ostavili dajem nam odgo-
vorno gledati u budunost.

Doprinos sestara
dominikanki odgoju mladei
fr. Domagoj Mara Duvnjak OP
student IV. godine, KBF
e-mail: dduvnjak1@gmail.com
Uvod
Dominikanski red kroz povijest se vodio latinskom uzre-

icom contemplata aliis tradere. Ta latinska uzreica sna-
no je zaivjela kod sestara dominikanki kongregacije sv. An-
ela uvara. Sestre su itavo stoljee portvovno prenosile
ono to su kroz molitvu i studij stjecale. Ponajprije se to od-
nosilo na odgoj. Sestre su ouvale Dominikov ar za spase-
njem dua, te su to poslanje vrile kroz odgoj djece i mladei
u kranskom duhu, brigom oko siromanih, bolesnih i sta-
rijih. U ovome kratkome radu izabrao sam pojedine odgoj-
no-obrazovne ustanove koje su sestre vodile i time sam na-
stojao prikazati ulogu i zasluge sestara u odgoju mladei kroz
njihovu povijest.
1. Utemeljenje Kongregacije sestara dominikanki

sv. Anela uvara
Dominikanac fr. Aneo Marija Mikov utemeljitelj je

Kongregacije sestara dominikanki sv. Anela uvara. Vie
imbenika ponukalo je o. Mikova da osnuje novu kongre-
gaciju, tj. da ujedini zajednice treoredica iz ibenika i Spli-
ta. Za poetak nije bio zadovoljan to sestre nisu bile obra-
zovane, a nerijetko su bile i nepismene. Htio je unaprijediti
odgoj i obrazovanje enske mladei. To je elio povjeriti
sestrama dominikankama. Zbog toga je poslao dvije sestre
u Rim na izobrazbu. Takoer je imao elju za reformom se-
stara, a za tu elju najvie je zasluna Ozana Kotorska s ob-
zirom da je o. Mikov bio promicatelj postupka za njenu
beatikaciju. Njegova elja polako se ostvarivala te je, uz

pomo ibenskog biskupa Vicka Puliia i uglednog katolika
Joze Fazinia, kupio zemljite u gradu Koruli u koji je pre-
selio sjedite kongregacije.1 Veliku ulogu u utemeljenju kon- 1. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci Povest
gregacije imao je biskup Josip Juraj Strossmayer. U Koruli Reda u hrvatskim kraje-
su djelovale sestre Milosra i Nae Gospe koje su imale sje- vima, Zagreb, 1997., 138.
dite u Italiji, te su djevojke koje su bile u njihovim zavodi-

ma bile odgajane na talijanskom jeziku i duhu. Tome se su-
prostavio o. Mikov te je odluio podii Zavod gdje bi se
djevojke odgajale u hrvatskom duhu. Na blagdan sv. Anela
uvara 1905. godine otvoren je samostan u kojem se nalazio
Zavod za odgoj djevojaka.
2. Djeji vrti i enska graanska kola u Koruli

O. Mikov dugo je planirao otvoriti vrti u Koruli i to
mu je polo za rukom 28. rujna 1906. kada je Pokrajinsko
kolsko vijee s doputenjem Ministarstva za bogotovlje i
2. Usp. Jure KRITO,
nastavu odobrilo otvaranje djejeg vrtia.2 Prije otvorenja vr- Bogu, Redu, Narodu, Kor-
tia, poslao je dvije sestre na studij u Be. Nastavni jezik u ula-Zagreb, 2005., 51.
vrtiu bio je hrvatski. O. Mikov uspio je u jo jednom svom
naumu. Naime, predloio je lokalnim vlastima da plaaju za
siromane roditelje djece, to je Opinsko upraviteljstvo odo-
brilo. Glavni cilj o. Mikovu bila je enska graanska kola.
Iako se Zavod poeo graditi 1903. godine, tek je u rujnu 1910.
godine Kotorsko kolsko vijee javilo kako je Pokrajinsko
kolsko vijee odobrilo otvaranje Privatne enske graanske
kole u Zavodu sv. anela uvara. kolu je sveano otvorio o.
Mikov 4. listopada 1910. godine.3 Nastavni jezik bio je hrvat- 3. Usp. Jure KRITO,
Bogu, Redu, Narodu, Kor-
ski, dok je talijanski bio obvezatni predmet. Od izbornih ula-Zagreb, 2005., 56.
predmeta predavao se njemaki, francuski i glazbeni. kola iz
poetka nije imala pravo javnosti. Tek je 20. rujna 1921. godi-
ne ministarstvo odobrilo pravo javnosti sestarskoj koli.
2.1. Sirotite iloviev dom u Koruli
Ban Savske banovine dr. Josip ilovi bavio se socijal-

nim radom i pomagao naputenoj djeci, ponajprije djeci po-
ginulih pomoraca. Osnivao je mnoga sirotita koja su nosila
njegovo ime. Takvo jedno sirotite osnovao je 3. svibnja
1931. u Koruli. Vodstvo sirotita povjerio je sestrama do-
minikankama. Djeaci, koji su bili u sirotitu, pohaali su
osnovnu i graansku kolu u Koruli, dok su djevojice po-

haale sestarsku osnovnu i privatnu graansku kolu s pra-
vom javnosti. U sirotitu je boravilo 60-ak djece o kojoj je
brinulo oko 6 sestara.
3. Djeje sklonite u Zagrebu
Sestre u Zagreb s Korule stiu 8. listopada 1932. godine

i ureuju jednu baraku u Paromlinskoj ulici. Ondje su uredile
dvije djeje dvorane za djeje sklonite koje je bilo otvoreno
3. sijenja 1933. godine. Sklonite je zapoelo s 28 djece, no
ve je nedugo nakon otvorenja taj broj porastao na 150. Sta-
rija djeca su pohaala puku kolu. Djeca koja su se nalazila u
sklonitu najee su bila izvanbrana djeca samohranih maj-
ki, ili djeca koja dolaze iz mnogobrojne obitelji ija su oba
roditelja zaposlena, pa se nije imao tko brinuti za njih.
3.1. Djeji vrti u Zagrebu
1970-tih godina sestre su poele s uvanjem djece u

svome samostanu na Trnju. To uvanje poelo je spontano i
skromno. Naime, jedna je majka zamolila sestre da joj pri-
uvaju dijete jer je morala otputovati. Nakon toga su poeli
dolaziti roditelji i moliti sestre da im priuvaju dijete na ne-
koliko sati. Broj djece se poveavao tako da je trebalo ade-
kvatno preurediti i osposobiti prostorije. No, treba napo-
menuti kako e tek nakon ostvarivanja hrvatske samostal-
nosti ovaj vrti moi u potpunosti legalizirati. Danas se se-
stre u ovome vrtiu brinu za djecu od njihove prve godine
ivota do polaska u kolu.
Zakljuak
Na kraju ovoga kratkoga prikaza pojedinih odgojno-

obrazovnih ustanova koje su sestre vodile, vidljivo je kako
su odgajale djecu i mlade u kranskome i nacionalnome
duhu. Sestre su na mlade generacije prenosile svoju ljubav
prema Bogu, ovjeku i domovini. Uistinu su ivjele svoje ge-
slo: Bogu, Redu i narodu. Iza kongregacije sestara domini-
kanki sv. Anela uvara bogata je stoljetna povijest koja je
ispunjena rtvom, borbom, predanjem, djejim osmijehom
i zahvalnou svih onih kojima su sestre omoguile ivot
dostojan ovjeka.

Notna batina
hrvatskih dominikanaca
Priredio:
fr. Marin Golubovi OP
PRILOZI
%RDQVND5LMHLURHQD
+LPDQGRDD
)U$QHONR)D]LQL23

G 55 BB 5 B 55 5B 5 55 BB
55 B 55 BB 5 B
55 55 55 55 B
B
5
%R D QVND 5LMH L UR H QD L] NUL OD 2 FD YMH QR JD WR
5 B 5 B 5 B 55 5B 5 55 B 5 5 5 5 BB 5
5 B B
5 B 5 B 5 B 5 B 5 5 5 5

G E BB 55 55 E 55 55 BB ! 55 BB
4 5 5 5 5 5 5 B
5 5 5 B 5 B 5 B
5 B
UR GL VH RG 'MH YL FH NDG YULMH PH EL GD VSD VL VYLMHW
B 5 B 5 !B 5 B 4 55 5 5 BB 5 BB 55 B
B 5 B 5 B 5 B 5 5 5
5DVYLMHWOLQDHSDPHWL 1HSXVWLGDQDVYLWODMX
=DSDOLVUFDOMXEDYOMX 2OXMHWDPQRJSODPHQMD
'DWDWXLWDNRVWDYH 9HGDMQDP%RJDJOHGDWL
1HEHVNHVODVWLRNXVH ,UDMVNXVODVWXLYDWL
.DGSRWRPGRH6XHVYHW 6D2FHP6LQXYMHQRPX
'D]OHXRJDQMRERUL ,WHEL'XH3UHVYHWL
,PLORVYRMHRGDQH .RRWSULMHWRELODMH
3R]RYHGDLKRNUXQL 1HNEXGHVODYDXYLMHNH$PHQ

+LPQD%ODHQRM2]DQL.RWRUVNRM
=DGYDMHGQDNDJODVD

E

G B5 5 55 55 BB B5 E5 B5 E BB B:
B:
4
5

E

G BB 55 55 B5 5 B5 5 B5 5 5 E BB B: 4
B:
B:

5 B B
E B5 5 5
5 5 B 5 E5
B
B B5 5
5 E5 5 5 54
B5 :
E
B5 :

G BB 55 5 B 5 5 4
5 5 5 5 5 B 5 BB EB

B:

E 5 B 5
G B5 5 5B 5 5 5 5 B 5 B5 5 5 B
B 5 EB
4
5 5 B 5 5 5 !5 5 5 5 5 5 5
E BB
B: 5
5 5 5 !5 B B 4
B B B
E B:

B

B B EB
G B 5 55 B 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 4
B:

E B B B EB
G B 5 55 B 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 4
B:
55 E 5 5
E B5 5 5 5
55 B5 5 5 55
5
5 5
B: 4
5

B:

E B

G BB 55 E55 BB !B BB 5
5 5 4
-
5 B:

BB::

EB B5 B B
G 5 5 55 E55 5 5 !5 B 5B 5 4
B B B B 5 5 B B:
E B
B:
5 5 5 E5 5 5 5 5 B B 4
B


0DJQLILFDW
-

5

5 B 5 5 5
G 5B 55 BB 55 55 55 55 B: 5 5 5
B:

55
:

B 5 B BB 5 E 55
5 5 5 B 55 5 5 5

5 5
:: 5

G B5 55 55 55 55 4 55
B:
5 BB 5 55 B:
B:
55 B B
! :: 5
B 5 B 5 5
5 5 5 B 4 5
5 5 5 5 B:
1

B 5
2G 55 5 5
5 5 BB 55 B 4 55 55 55 BB BB 4
BB 55 B 55 B 5
-

B 5
G 5B 5 55 BB 55 BB 55 B
B
4 55 55 55 BB 5 B 5 BB 4
: B5: 5 5
B5 5 5 BB 5 55 B B BB 55 B 5 BB
5 B B
4 5 5 5 4
2G B
BB 55 55 55 55 55 55 5 B 5 5 BB 4
55 5 5 55 BB 5 55 B
-

5 B 55 B
G B 55 BB: B: 5 BB 5 B 5 55
5 BB 5 B 55 B 4
B: BB : B
BB : 5 5 5 B 55 5B B 5 5 B 5 BB
B B 5 B 5 4
B

1 5

55 5
2G 5
55 BB E5 B 55 BB 4 55 55 55
B
-

G 5B 5 55 BB 5 B 55 BB 4 BB 55
E5 B
5 5 BB 5 B 5 BB B 5
5B E5 5 4 5
B
1

:: B

2G B5

5 55 BB 55 5 B 4 B 55 B 4
EB
G BB 55 BB 55 BB 4 :: B 55 4
B BB
B B 5 B
:: B
5 EB !5 5 BB
B 5 4 !5 4
B 5 B

Jedna slika govori
tisuu rijei
Priredio:
fr. Pio (Luka) Buzov OP
Vinko Draganja; Apoteoza Gospe od ruarija, iz 1910. g.

Slika se nalazi u apsidi prezbiterijata dominikanske crkve
sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu.

Kranin ovjek
budunosti i nade
fr. Mihovil uljevi Mikas OP
student IV. godine, KBF
e-mail: mmmikas93@gmail.com
DOKOLICA
Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, ivot pam-

1. Historia testis tem-
enja, uiteljica ivota, glasnica starine.1, napisao je najvei porum, lux veritatis, vita
rimski govornik Marko Tulije Ciceron u dijalogu O govor- memoriae, magistra vi-
tae, nuntia vetustatis,
niku. Povijest. Toliko ispisanih stranica od poetaka ljudsko- Marko Tulije CICERON,
ga roda, koliko tintom, toliko i krvlju. Povijest je toliko iroka De oratore, II, 9, 36.
sfera da se o njoj ne moe govoriti bez povrnosti ili pogre-
aka, jer uvijek su je pisali pobjednici i gubitnici. Svatko je
imao svoju verziju te joj je gotovo nemogue pristupiti sine
ira et studio. Upravo zato ovdje neu govoriti o povijesti jer
ona govori sama za sebe. Govorit u radije o budunosti, tj.
o kraninu budunosti. Budunost me ostavlja slobodnim
u nadanju kako ovjek nije blizu svojega kraja te da povijest
ekaju mirijade praznih stranica koje tek treba ispisati; ali
tintom, jer krvi vie nemamo na bacanje.
Dietrich Bonhoeer jednom je napisao kako je pamet-

nije biti pesimist jer na taj nain izbjegavamo razoaranja i
2. Usp. Dietrich BONHO-
pred ljudima se ne izvrgavamo ruglu.2 Postavlja se pitanje EFFER, Otpor i predanje,
emu uope optimizam s obzirom na toliko tekih ljudskih Zagreb, 1993., str. 22.
sudbina i gdje je taj ideal kojemu mi krani teimo? Ima li
uope smisla nadati se? Najlake rjeenje bilo bi pustiti da
sve ide svojim tokom (nizbrdo) i ne initi nita za boljitak
drutva jer sve je ionako besmisleno i crno. Pogreno! Sigur-
no da postoji naivni i kukaviki optimizam koji svakako tre-
ba odbaciti. No kranski optimizam je neto drugo. Ma ak
i ako se stotinu puta prevarimo u nadi i ako nas neki budu
drali nedovoljno pobonima jer ne vjerujemo da je kraj
svijeta pred vratima, ne smijemo posustati u borbi za ono
to je dobro. Nije rjeenje u pobonjakom skrivanju od svi-

jeta i mrmljanju pokornikih molitava kako bi, eto, bar nas
nekoliko takvih pravednika Gospodin potedio od ognja za-
tornog. to je sa svijetom? Zar emo ga prepustiti samome
sebi? Katekizam Katolike Crkve nas ui: Preputeno svo-
jim naravnim silama, ovjetvo nema pristupa u dom Oca
(Iv 14,2), u ivot i sreu Boju. Samo je Krist mogao otvoriti
taj pristup ovjeku i dati mu nadu da emo kao udovi nje-
gova Tijela biti s njime u istoj slavi gdje on, naa Glava i pr-
3. Katekizam Katolike vijenac. 3 Stoga kranin nije tek moralno besprijekorna uto-
Crkve, l. 6., br. 661, Za-
greb, 1994. pijska karikatura, zloguki promatra koji lebdi iznad svijeta
i kritizira one u svijetu koji jo nisu upoznali Boga milosra
i ljubavi, jer im Bog osude i kazne omrznu zajedno s uzno-
sitim propovjednicima koji su im ga kao takvoga jedino i pri-
kazivali. Kranin je obian ovjek, sa svim svojim manama
i vrlinama, svjestan svoje ogranienosti i sklonosti zlu, ali
opet onaj koji tei za viim jer u Bogu vidi mogunost na-
pretka u kreposti, utjehu u tekim vremenima i spasenje na
kraju vremena. Kranin je onaj koji je poslan navijetati
Krista. Kranin je onaj koji ivi u svijetu i preobraava svi-
jet, koji svojim ivotom i djelovanjem druge oduevljava i
pribliava Kristu. Posljednjih stoljea navikli smo na to da
drugi moraju prihvaati ono to mi vjerujemo i tek bi to bio
preduvjet za dijalog i suradnju. Nuno je, dakle, promijeniti
pristup. Najprije suraujmo s drugima kako bi oni uvidjeli
4. Usp. 1 Pt 3,15
razlog nae vjere i nade koja je u nama.4 Ako vjerujemo iz
obiaja, onda nam je vjera samo razlikovni element. Posta-
jemo sluge religijskog elitizma koji od kranina pravi neka-
kvog nadovjeka ija e se dua, za razliku od nevjernikove,
spasiti jer su se roditelji sjetili odnijeti ga na krtenje dok je
bio jo dovoljno malen da to ne moe odbiti. Vjera je puno
vie od nominalne pripadnosti vjerskoj instituciji. Ona je
kao novo poelo miljenja, ivota, djelovanja: ona se mora
u ivotu oitovati i ovjekov ivot oploditi, uiniti da ovjek
5. Tomislav J. AGI-BU- izraste kao osoba u nesluenim dimenzijama.5
NI, Ali drugog puta
nema, Zagreb, 1969. str.
311. Krana, u naem sluaju katolika, je sve manje te se
Crkva ponekad promaenim metodama trudi vratiti povje-
renje vjernika i takvi se pokuaji uglavnom svode na Met-
zovu metaforu katolikog malog stada, upadno fundamen-
talistikog i sektakog, bez radosti, zelotski naotrenog i pre-
straenog, s tendencijom da se odrava samo meu onima
koji isto osjeaju i s jezikom navijetanja oznaenim sekta-

kom semantikom. Pretvaranje Crkve u malo stado nespo-
jivo je s porukom evanelja i Bogom Isusa Krista, jer Bog
Abrahama, Izaka i Jakova koji je i Isusov Bog i Bog nasljedo-
vanja nije niije privatno vlasnitvo ve moj Bog i tvoj Bog,
Bog svih ljudi.6 Danas nije popularno deklarirati se javno kao 6. Usp. Drago BOJI, Zla-
to i tamjan. Ili reforme ili
vjernik, ali to nam ne daje za pravo da budemo mlaki i bei- malo stado, Mostar,
votni. Naravno, autentino ivjeti svoje kranstvo ne znai 2016. , str. 102.
biti fanatian jer fanatizam nikada nije donio ploda, pogoto-

vo ne u drutvu koje je ve dovoljno podijeljeno na ove i one,
krane i ateiste, lijeve i desne, tradicionalne i progresivne,
konzervativne i slobodoumne. Naravno, kakav god da bio
kranin u dananjem svijetu, uvijek je bilo i bit e onih koji
e na spomen bilo ega kranskog razjapljenih usta bjeso-
muno dozivati u svijest kriarske ratove i inkviziciju kako bi
nam nabili osjeaj kolektivne krivice za svaki pogrean potez
Crkve u povijesti svijeta. No takvima zapravo nije ni stalo jer,
niti trae istinu, niti ju nalaze. Njima samo moemo okrenu-
ti drugi obraz i vrlo vjerojatno dobiti jo jedan amar. Moe-
7. Usp. Iv 18,23
mo po uzoru na Krista postaviti pitanje: Zato me udara?7,
ali odgovor nee biti argumentiran kao ni amar.
Kranin budunosti treba se hraniti na Tradiciji i na

Izvoru iz kojega je sve poteklo: Isusu Kristu i evanelju. Na-
ime, odvie opasno bi bilo zavaravati se milju kako je sve s
nama zapoelo i da e na nama zavriti i kako smo ba mi
oni izabrani koji e sve obojati u ruiasto tako vjeto da se
nitko nee osjetiti prozvanim to god radio i kakvim god i-
votom ivio. Krist nije bio bezlian i neutralan. Imao je jas-
ne stavove koji su esto dovodili do konikata sa politikim
i religijskim elitama njegova vremena. Krist nam je ostavio
sebe kao uzor za nasljedovanje pokazavi nam svoje gotovo
pa iracionalno milosre i ljubav, ali i pravednost koja je ne-
kad neumoljiva. Ne smijemo doi do toke kada se Boga pri-
kazuje kao senilnog starca koji je uz to i naivna dobriina te
nita ne trai zauzvrat od svojih vjernika. Jer ako uz dobrotu
Bog ne posjeduje i pravednost, onda nijedan ideal nema
smisla te svaki ovjek, bio kranin ili ne, moe ivjeti kako
hoe, bez brige i odgovornosti za drugog ovjeka.
ovjek je drutveno bie, bie odnosa i nitko ne moe

ivjeti sam za sebe. Isus Krist donosi jednu novost u to svoj-
stvo ovjeka. Krist ini ovjeka kristolikim. Zato je kranin

suosjeajan i miroljubiv, ne ivi sam za sebe, on nije vie dru-
tveno bie samo zbog toga da se sam ne bi osjeao usamlje-
nim ve da se drugi ima na koga osloniti. Kranin ne suo-
sjea s drugim ovjekom samo da bi umirio savjest, ve zato
to ga iskreno ljubi i eli mu dobro. Ta ljubav je ona novost
i osebujnost koja kranstvo odjeljuje od svakog drugog gi-
banja u svijetu, po emu se kranstvo razlikuje od svih sli-
nih pokreta meu ljudima, ali ne ljubav kao nauka, kao teza,
nego ljubav kao svakodnevno ivotno ostvarenje, kao realni
8. Tomislav J. AGI-BU- nain ivota meu ljudima.8 Kranin je ovjek nade jer vje-
NI, Ali drugog puta
nema, str. 409. ruje da postoji neto bolje nakon ovoga vremena kojemu svr-
etak moe stii sutra ili nikad. To je nada da e se sav trud
isplatiti i dati smisao svim zakonima, ljudskim i boanskim,
kojima smo na svijetu bili podloni; nada da e Bog veim
dobrom nadoknaditi svaku poinjenu nepravdu ili zlo; nada
da nas eka ono najvrjednije gledati Boga licem u lice.
Moe se initi kako previe naglaavamo ovjeka, a za-

nemarujemo primarni odnos: Kranin Bog. Yves Congar
je to, na prilino jasan nain, objasnio rekavi kako su dva
usmjerenja Crkve: radi-Boga i radi-ljudi zapravo jedno
9. Usp. Jean PUYO Yves te isto9, jer kada sluimo ovjeku sluimo Bogu ispunjajui
CONGAR, ivot za istinu,
Zagreb, 1979., str. 205. Kristov nalog (Mt 25,45). Kranin ljubi drugog ovjeka jer
u njemu prepoznaje samoga Krista koji je nas prvi uzljubio.
Ako je Krist umro na kriu da bismo mi ivjeli onda taj ivot
vrijedi puno vie nego to smo ga mi procijenili. Doista, to
je trideset srebrnjaka naspram itave vjenosti?

Smisao vjenosti
fr. Matej Trupina OP
student II. godine, FTIDI
e-mail: matej.trupina@gmail.com
Bori se, ree mi.

Bori se Ratnie vjenosti
za nju si odreen.
Dostojan si suza svojih
koje su mi slatka molitva.
Sve kie sudnjeg dana
Bori se, hrabri moj!
iz oiju koji se predae svojim
Primjer e biti mlakima i hladnima.
pohotama
nee te stii.
Toplina tvojih suza zagrijat e
njihova srca.
U vremenu si suze lio,
Budi vjeran do kraja,
kie suza stizale te iz dana u dan,
kruna vjenosti ve te eka.
iz noi u no.
Radost vjenu gledat e licem u lice;

alio nisi, Ratnie.
suzama je kraj
Pogledaj samo radost prolaznosti,
i radost vjene ljubavi uivat e.
gladna je.
Spoznavat e Smisao cijelu vjenost.

Jadna u nadi ivi
Treba li vee radosti od uivanja ljubavi
da e sebi biti dostatna.
kojoj se smisao ne moe spoznati
Sve propade bez nade u Mene! kroz vjenost?
Ratnie... to je vie spoznaje,

vie uranja u nju samu,
u beskrajnu Ljubav.

Prebivao je meu nama
fr. Rajmund Kupareo OP (1914. 1996.),
sveuilini profesor, pjesnik, teoloki pisac,
esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik
Muka Kristova
2. prizor (Juda sam)
JUDA (pratei pogledom velike sveenike): Ha, ha, ha!

Budale! Glavno je da ste mi dali novac, a On e vam ionako
pobjei. Stavljali ste mu stotinu zasjeda. Uvijek vas je nad-
mudrio. Zato ne bi sada? (Broji srebrnjake:) Jest, tono!
Trideset. To je ipak neto. Toliko vrijedi jedan rob. Mojsije
zapovijeda u knjizi Izlaska, da gospodar plati drugom gos-
podaru trideset srebrnjaka, ako njegov bik ubije gospodare-
va roba. (Zamisli se!) Podlaci! Oni su Ga izjednaili s jednim
robom. A ja bih bio onaj bijesni bik. Ali ja nemam rogove.
Priaju da rogove ima avao. A ja nisam avao. Ja sam Juda.
Juda iz Kerijota.
(Stavlja srebrnjake u torbu.)
(Na pozornici pada sjena avla.)
to ipak da uinim s ovim novcem? Moram neto pri-

tedjeti za starost. Uitelj navijeta svoju smrt, a mrtvi ne
ine udesa. Lako je ivjeti dok on napunja ribama prazne
mree i kruhom prazne koare. Ali kad njega vie ne bude?...
Gdje da to spremim? Kod koga? Aha! Sjetio sam se! (Udari
se po elu:) Veroniko, dobra moja Veroniko, ti me zacijelo
nisi zaboravila. Ostavio sam te onog dana kada sam mu se
pridruio jer je govorio: Tko ne ostavi svoga oca, svoju bra-
u i enu, nije mene dostojan. Ostavio sam te nekoliko dana

prije nego sam te imao povesti u svoju kuu jer sam se na-
dao da u dobiti neku slubu u njegovu najavljenom kraljev-
stvu. I ti si mi to odobrila. A sad mi ne preostaje drugo, nego
da se vratim k tebi, dobra moja Veroniko! (Zamisli se!) Ali i
ona voli Uitelja. Ako joj donesem novac, moe me zapitati
odakle je. to da joj kaem? Ona e posumnjati da sam ga
ukrao iz zajednike blagajne u koju i ona od vremena do vre-
mena ubaci koji novi. Zapravo ja imam dvije torbe jedna
je za mene, druga za Uitelja. Evo, to je Uiteljeva blagajna!
Nekoliko novia i nita vie. Ja nisam kriv da on novac di-
jeli siromasima. A budui da sam i ja jedan takav siromah,
zato ne bih najprije sam sebi pomogao? Dobro on govori:
Siromahe imate uvijek sa sobom, a mene neete imati. Zato
ja moram opskrbiti. Vremena su sve tea. (Ono neto nova-
ca, to se nalazi u zajednikoj torbi, hoe da iskrene u svoju
torbu u kojem se nalazi 30 srebrnjaka. Ali se zaustavi:) Ne
smijem to uiniti! Moram neto ostaviti da me ne otkriju.
Dosta sam ve prisvojio. Malo po malo i kupio sam lijepu
njivu u okolici Kafarnauma. Da u starosti ne budem ptica na
tuoj njivi! Tako, dakle, to u ipak ostaviti u zajednikoj bla-
gajni. (Hoe da spremi u njedra obje torbe, ali...)
3. prizor (Juda i avao)
AVAO (doulja se iza Jude i ironino ponavlja Kristo-

vu opomenu:) Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj
rijei, koja izlazi iz ustiju Bojih.
JUDA: Da, to sam zaboravio. Pa to je glavna Uiteljeva

misao. Traite najprije Boje kraljevstvo i njegovu pravdu,
a sve e vam se ostalo dodati. Kruh je na zadnjem mjestu.
Ba sam smijean! Kao da Uitelj treba ovo par novia da
kupi kruh. Kad je mogao nahraniti tisua ljudi s pet kruho-
va, zato ne bi i bez ijednog novia nahranio sebe i nas?
Ne ivi ovjek samo o kruhu tako je Uitelj odgovorio
avlu kad ga je u pustinji nagovarao da pretvori kamenje u
kruh. Zato mogu mirne due zadrati za sebe ovo stinia.
(avao odobrava smijui se. Juda hoe da iskrene novac iz
zajednike torbe u svoju torbu, ali se opet zaustavi:) Ne smi-
jem ih staviti zajedno, jer ovih 30 srebrnjaka jo nisu moji.
Ovaku u napraviti (svee preko sredine torbu, u kojemu su

srebrnjaci, pa u gornju polovinu iskrene novac iz zajednike
torbe.) Tako je! A sad, gdje da to sakrijem? Uh, nesretni no-
vac! Lagan je, a kako pritie srce! Da se ipak nisam zale-
tio?... Ne mogu ih vratiti, jer bi sveenici jednostavno mogli
kazati da mi ih oni nisu dali. Pokazivali bi prstom na mene i
govorili: Evo tko je pokrao hramsku blagajnu! Odnio je no-
vac, a sad ga pee savjest. Izbacili bi me iz sinagoge i progla-
sili svetogrdnikom. to da radim? Pokazat u im ga. On e
im sigurno pobjei a ja u utjeti kao da nisam nita znao...
No, Uitelj ita misli. To su i ona dvojica maloas rekla. A to
znai da e me izbaciti iz svoga drutva. A time gubim pravo
na budui poloaj u njegovu kraljevstvu. To je strano! Ova-
mo me izbacuju iz sinagoge, onamo iz Uiteljeva drutva.
Meni se ve vrti pred oima kao da s neke visine gledam
u provaliju. Moda bi zbilja bilo najbolje za mene, da se...
(Zamisli se.)
AVAO (ironino:) Ne iskuavaj Gospodina Boga svoga!
JUDA: Jest, tako je govorio Uitelj avlu kad ga je nago-

varao da se s vrha hrama baci u ponor. Ipak moram neto
poduzeti da se opravdam pred Uiteljem. Aha! Sjetio sam
se! (Nastavlja veselo kao da s nekim razgovara.) Pa to je bila
jedna obina ala, moj Uitelju! Izvukli smo od krtih svee-
nika 30 srebrnjaka. Pokazali smo im da su glupi uza svu svo-
ju razvikanu mudrost. Svatko je mogao znati da e im po-
bjei, a oni, glupani, platili tvoj bjeg 30 srebrnjaka. Ha ha ha!
Zar ne, Uitelju, da sam ih sjajno izigrao? (Najednom se uoz-
bilji) Ja ipak sama sebe varam. S Uiteljem se ne moe aliti.
On e prezreti moju igru. (Die oajan ruke.) Ah, zato nisi
bar jedanput jasno kazao da e osnovati svoje kraljevstvo?
Tada se ne bih bio dao na ovaj posao. Ali ti uvijek govori o
nekakvom kraljevstvu kojemu e biti podanici slijepi, hro-
mi, kljasti, siromani, tuni i stotina drugih nesretnika. Ka-
kvo je to ne sretno kraljevstvo? I to je najstranije, ti sam o
sebi govori da e umrijeti kao razbonik. (Odluno!) Ima,
Juda, pravo! Zadri za sebe sav novac. To i onako nije nikak-
va nadoknada za obitelj, zemlju i ljubav koju si ostavio. Pre-
varen si, Juda, prevaren! Uitelj e umrijeti. On, dakle, nije
Mesija, izbavitelj Izraela. Valjda e se pojaviti drugi? Hoe,
sigurno hoe jer o njemu govore proroci. Oh, kad bih ga ja
sreo, kleknuo bih pred njega i kazao mu: Sluit u ti, samo

daj da s tobom upravljam svijetom; da imam podanike pod
sobom kao Poncije Pilat; da ne budem uvijek siromah i tui
sluga. Ali kad e on doi?
AVAO (jakim glasom): Tu sam!
JUDA (baci se niice na zemlju i sav od sree tepa): Tko

si ti? to u uiniti da ti ugodim?
AVAO (skoi pred Judu koji je prekrio rukama lice): Ja

sam knez ovoga svijeta. Meni e se klanjati i samo meni
sluiti!

KRONIKA STUDENTATA
Hrvatske dominikanske provincije
(svibanj 2016. studeni 2016.)
Priredili:
IZ KRONIKE
fr. Reginald Bili,
fr. Mihovil uljevi Mikas i
fr. Dominik tefuli
7. svibnja 2016.
Odrano je osmo kruniarsko hodoae na Mariju Bi-

stricu na koje smo ili i mi studenti kako bi upili jo koju
kapljicu pobonosti. Hodoae organizira i vodi Hrvatska
dominikanska provincija preko provincijskog promicatelja
krunice o. Ljudevita Josipa Jeuda.

23. svibnja 2016.
Na povratnik fr. Ivan Ga-

vranovi poloio je zavjete na tri
godine nakon etveromjesene
probacije u rijekom samostanu
svetog Jeronima pod vodstvom
uitelja o. Marinka Zadre.
24. svibnja 2016.
Na spomendan prijenosa sv. Dominika, u palai Hrvat-

ske akademije znanosti i umjetnosti javnosti je predstavlje-
na nova potanska marka Hrvatske pote izdana u ast 800.
obljetnice dominikanskog reda. Za glazbeni dio programa
pobrinuo se zbor dominikanskih studenata. Zamislite, gaa u
palai Akademije, nije ala!
29. svibnja 2016.
Duhovno-glazbenim programom posveenim hrvat-

skim dominikanskim blaenicima, misnim slavljem te pre-
mijernim prikazivanjem crtanoga lma Sveti Dominik u
krievakoj su upnoj crkvi sv. Ane zavreni jo jedni Dani
hrvatskih svetaca i blaenika. Hrvatskim dominikanskim
blaenicima bl. Augustinu Kaotiu, bl. Ozani Kotorskoj,

bl.Nikoli Milinoviu i fr.Dominiku Barau posveeni pret-
program, govorei i pjevajui o njima, izveli su dominikan-
ka s.Slavka Sente, i to mislite tko jo? Imate pravo tri puta
pogoditi. Tono, zbor dominikanskih studenata.
5. lipnja 2016.
Da ne bi mislili da dominikanski studenti samo pjevaju

ima i njih aica koji se bave nogometom. Fr. Ivan Gavrano-
vi, fr. Anto Gavranovi, fr. Mihovil uljevi-Mikas i neko-
licina vjernika iz upe bl. Augustina Kaotia, pod vod-
stvom o. Marka Bijelia, i ove je godine sudjelovala na tradi-
cionalnom nogometnom turniru povodom Dana upe Pe-
trove u Sloveniji. Uz odlinu igru, brojne gledatelje i plje-
sak podrke s tribina druenje se nastavilo i pod atorom.
Sve u svemu, nezaboravno iskustvo.

24. lipnja 2016.
Na svetkovinu Ivana Krstitelja, osmorica studenata po-

sjetili jsu upljane i upnika, pre. Tugomila Radieka, upe
Lekenik u Sisakoj biskupiji koja je tog dana slavila svoga
patrona. Veernje misno slavlje, predslavio je i propovijedao
otac Provincijal, a dominikanski studenti predvodili su, na-
ravno, pjevanje. Nakon misnog slavlja, dominikanski stu-
denti predstavili su okupljenoj upnoj zajednici 800 godi-
nju povijest Reda. Na fr. Ante Kazoti nije se ugasio 20 mi-
nuta. Stvarno: to moe taj ovjek priati. Ali kad bolje raz-
mislim, aj ti prikai toliku povijest u 20 minuta. Iako se zbog
velike vruine teko disalo, okupljena zajednica je s oduev-
ljenjem koje se odraavalo i na njihovim licima sluala zani-
mljivu povijest Reda, njegovih lanova i njihovih postignu-
a. Ta zainteresiranost sigurno je bilo utoliko vea zato to
je u toj upnoj zajednici niknuo i jedan od dominikanskih
studenata, fr. Dominik tefuli.

6. srpnja 2016.
Studenti fr. Karlo Alan Kevo i fr. Mladen Folnovi otpu-

tovali su s Uiteljem Reda i lanovima dominikanske obitelji
stopama sv. oca Dominika od Rima do Caleruege. Hm! Ko-
liko mi je poznato, sva ta mjesta sv. je Dominik obiao pje-
ke. Stoga ako je nakana ii stopama sv. Dominika, namee
mi se pitanje: to nisu i oni ili pjeke? Lako to obii busom
ili ve kojim prijevoznim sredstvom. Nije to to!

8. srpnja 2016.
Fr. Ivan Zrno i fr. Mihovil uljevi-Mikas otputovali su

po zavretku ljetnog ispitnog roka na uenje francuskog je-
zika u Bordeaux gdje e provesti naredna dva mjeseca u ta-
monjem dominikanskom samostanu i uivati u francuskim
delicijama. Nadam se da e se sjetiti ponijeti koju deliciju i
za svoju subrau.
27. srpnja 2016.
Ovogodinji 31. svjetski dan mladih zapoeo je u Kra-

kovu, u Poljskoj, pod geslom: Blago milosrdnima: oni e za-
dobiti milosre! (Mt 5, 7). Na susret su se zaputili braa
studenti: fr. Ivan Dominik Ilii, fr. Gabrijel Matej Baak, fr.
Domagoj Marija Duvnjak i fr. Josip Bernard Knez.
31. srpnja 2016.
U nedjelju, na prvi dan trodnevne priprave za blagdan

Augustina Kaotia, u Mastrinki na otoku iovu blagoslov-
ljena je zavjetna kapelica s kipom bl. Augustina. Kip koji se
u njoj nalazi poklonio je ni manje ni vie, potomak bl. Augu-
stina i na brat student Ante Kazoti. Pa tko jo, osim domi-
nikanskog studentata, kao lana ima potomka nekog blae-
nika. Pa mi smo udo! Blagoslovu su prisustvovali ovogodi-
nji sveanozavjetovanici koji trenutno u samostanu sv. Kria
na iovu imaju duhovne vjebe.

3. kolovoza 2016.
Blagdan blaenog Augustina Kaotia sveano je pro-

slavljen u Kaotievu nacionalnom svetitu, dominikanskom
samostanu na trogirskoj rivi. Misno slavlje, kojemu je pret-
hodila procesija moima blaenika, predvodio je o. Matijas
Farka. Prisutni su bili i studenti: fr. Ante Kazoti, fr. Karlo
Alan Kevo i fr. Ivan Domagoj Babi.
6. kolovoza 2016.
Na blagdana Preobraenja Gospodinova, fr. Ante Ka-

zoti, fr. Marko Dokoza, fr. Anto Gavranovi i fr. Mladen Fol-
novi poloili su sveane zavjete u samostansko-upnoj
crkvi bl. Augustina Kaotia na zagrebakoj Peenici. Sve-

anu misu predvodio je o. Gavri zajedno s petnaestak kon-
celebranata. Ubrzo nakon toga fr. Mladen je napustio stu-
dentsko gnijezdo i preselio u bolski samostan. Sretno mu!
To je itekako utjecalo i na studentat, jer su time bogoslovi
izgubili vou zbora, no fr. Marin je ubrzo preuzeo dirigent-
ski tap u svoje ruke, i stvarno mu dobro ide!
8. kolovoza 2016.
Na svetkovinu sv. Dominika u crkvi Kraljice sv. krunice

u Zagrebu, bilo je sveano. Tijekom veernjeg euharistij-
skog slavlja koje je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoni
biskup zagrebaki, za sveenika je zareen na fr. Ivan Ma-
rija Tomi.
22. kolovoza 2016.
Fr. Ivan Zrno i fr. Mihovil uljevi-Mikas vratili su se iz

Francuske, gdje su boravili od 8. srpnja radi uenja jezika.
Moram pohvaliti fr. Ivana koji je donio nog, bijelog, slat-
kog francuskog vina, pa su i druga braa osladila nepce. Jo
da je bilo francuskog sira...
Od 22. kolovoza do 26. kolovoza 2016.
Bogoslovi su na iovu. Ne na odmoru... Zajedno smo s

o. Srekom Koralijom uranjali, ne u more, mada je bilo i

toga, ve u gorue probleme te smo razmiljali o njima.
O.Sreko je odrao petodnevne duhovne vjebe. To su bili
petodnevni dani due.
29. kolovoza 2016.
Dominikanac je osoba koja ne izgrauje samo duhov-

no, nego i intelektualno, barem bi trebala. Tako je nakon za-
vrenih duhovnih vjebi mogao zapoeti i intelektualni rad.
Zapoeo je 19. studijski tjedan na temu: Rationality and
the Problem of Evil okupivi lozofe i teologe iz Hrvatske,
Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske i Njemake. Krajem tjedna
(2.-3. rujna) odrala se i meunarodna konferencija na kojoj
su svoja istraivanja izloiti 10 izlagaa sa Sveuilita u Za-
grebu, Varavi, Oxfordu i Cambridgeu.

1. rujna 2016.
U crkvi svetog Kria na otoku iovu tijekom veernje

molitve, fr. Mihovil uljevi Mikas obnovio je svoje zavjete
u Redu propovjednika na godinu dana pred ocem Antom
Gavriem i okupljenom braom koja sudjeluju na Meuna-
rodnom studijskom tjednu i konferenciji na iovu.
11. rujna 2016.
U Bogievcima o. Ivan M. Tomi je slavio Mladu misu.

Na Mladoj misi propovijedao je o. Damir oki. Nakon sve-
te mise, slavlje se nastavilo u seljakom domu u zajednitvu

s Ivanovom rodbinom, prijateljima, kolegama te domini-
kanskom obitelji. Pjevalo se i plesalo, druilo i smijalo. Bo-
goslovi su si dali oduka i stvarno se dobro naplesali i ozno-
jili. Jo jednom se dobro zabavili prije poetka novih obave-
za i nove akademske godine. Moram priznati da su bogoslo-
vi i odravali plesnu atmosferu. U poetku nitko nije plesao,
moda im je bilo neugodno pred toliko habita, no kad su
vidjeli da fratri ustaju i hvataju se u kolo prestala je neugod-
nost i oklijevanje.
19. rujna 2016.
U Bolu na Brau zazivom Duha Svetoga i misnim slav-

ljem koje je u samostanskoj crkvi sv. Marije Milosne pred-
vodio o. Anto Gavri s radom je zapoela Provincijska skup-
tina. Provincijska skuptina, skup je izabranih predstavni-
ka dominikanskih samostana iz Provincije i dok traje vrhov-
no je tijelo hrvatskih dominikanaca. Na skuptini sudjeluje i
student fr. Ivan Zrno kao glas studenata.
U ponedjeljak, 19. rujna, o. Bruno Cador, uitelj Reda

propovjednika, potvrdio je o. Slavka Slikovia za novog pro-
vincijala Hrvatske dominikanske provincije, izabranog de-
mokratskim putem za sljedee etverogodite.

2. listopada 2016.
U nedjelju, upna i samostanska zajednica Kraljice

svete krunice na zagrebakoj Koloniji proslavile su svetko-
vinu svoje nebeske zatitnice, Gospe od Ruarija. Sveano
euharistijsko slavlje u 11.30 sati u upnoj i samostanskoj
crkvi predslavio je msgr. Marko Semren, pomoni biskup
banjoluki. Euharistijsko slavlje zavrilo je molitvom Mol-
benice Kraljici svete krunice koja se po tradiciji Reda pro-
povjednika moli zajedniki i javno u crkvama u podne prve
nedjelje u listopadu ili 7. listopada, tj. na blagdan Kraljice
svete krunice.
8. listopada 2016.
U zagrebakoj katedrali 8. listopada po rukama kardi-

nala Josipa Bozania zareen je za akona na (brat brat)
Ivan Dominik Ilii. Nakon reenja u katedrali uslijedio je
zajedniki ruak s braom, sestrama i obitelji, te najbliim
prijateljima. Nakon ruka, na popodnevnu kavu, svratio je i
sam nuncij Alessandro DErrico. Bilo je to pravo iznenae-
nje Ivanu i ostalim bogoslovima koji su vidjeli nadbiskupa
na kavi u naem samostanu. Nakon to smo Ivana dali zare-
diti dan mu je rok od tono tjedan dana da napusti studen-
tatsko gnijezdo i odleti u toplije krajeve do lijepog splitskog
samostana. Brate, brate, Boji blagoslov i svako dobro!

20. listopada 2016.
Na zagrebakom groblju Miroevcu pokopana je sestra

Alemka Rua, dominikanka koja je jako voljela dominikance
i molila za naa zvanja. Koliko nas je voljela i molila za nas
mogu posvjedoiti ja, kroniar, koji jo uvijek uvam njezinu
posljednju podijeljenu sliku Milosrdnog Isusa prema kome
je gajila posebnu pobonost, a sam Milosrdni Isus je to i na-
gradio 18. listopada uzevi je sebi u tono 15 sati. Na groblju
smo je uz laganu kiicu sveano ispratili njezine sestre i mi
braa zajedno s njezinim meimurcem o. Lujom.
22. listopada 2016.
Ujutro u 8:30 pred samostanom Kraljice svete krunice

veliki autobus pokupio je bogoslove Hrvatske dominikan-
ske provincije na elu s o. Antom Gavriem. Odvedeni su u

arite Seljake bune u Gornju Stubicu. Tamo su prvo bili
provedeni kroz dvorac obitelji Ori. Vidjeli su i upoznali se
s raznim oruem ondanjih seljaka. Nauili su sve faze i po-
teze voe Seljake bune Matije Gupca. Nakon dvorca nali su
se kod velikog spomenika Matije Gupca, te nastavili do jedi-
nog ivueg spomenika bune, Gupeve lipe iz 16 st. Razgle-
dali su i upnu crkvu Sv. Jurja. Potom su poli na zajedniki
ruak gdje su uz zahvalu ocu Anti predali svoju zajedniku
sliku i prekrasnu tolu, te knjiicu enciklike Evangelii Gau-
dium budui da mu se stara bila raspala od itanja i podcr-
tavanja. A nakon toga uslijedila je borba s klorom, mjehuri-
ima, slapovima i toplinom u termama Jezerica. Bogoslovi
su bili odvedeni tamo zbog njihovih raznih problema s lei-
ma, nogama, rukama, vratovima, koljenima, Neki su na-
kon svega zaspali odmah u autobusu
31. listopada 2016.
U ponedjeljak, u Hrvatskom kulturnom centru Bunje-

vako kolo, odran je 4. Hollywinn u Subotici. Kao i svake
godine, djeca i mladi su priredili predstavu koja ima za cilj
pribliiti ivot i djelo nekog svetca ili blaenika. Ove godine,
kao doprinos dominikanskom jubileju, predstavljen je ivot
svetog oca Dominika. Predstavi su nazoili i student fr. Ante
Kazoti, te o. Ivan Marija Tomi koji su, prije same predstave,
pozvani da gledatelje, kroz kratko izlaganje, te svjedoenje
vlastitog poziva, uvedu u lik svetog oca Dominika i znaaj
dominikanskog reda. Oni su u Suboticu doli sa s. Slavkom
Sente. Ranije istog dana, fr. Ante Kazoti i o. Ivan Marija obi-

li su subotiko groblje i zapalili svijeu na grobu o. Tome
Verea iji je san bio da bude sjeme novih dominikanskih
zvanja iz tih krajeva.
1. studenoga 2016.
Na blagdan Svih Svetih poslijepodne uz pratnju o. Hr-

voja Lasia, studenti ili su na jesenskim bojama obojen pre-
krasan Mirogoj. Zapalili su svijee i pomolili se Bogu i svo-
joj nebeskoj brai, pokojnim ocima dominikancima. Usput
su posjetili i grob sestara dominikanki, te molili i na ostalim
spomenicima i grobovima velikih ljudi i branitelja zaslunih
za dananju nau Domovinu. Svi oni od nas mladih hrvat-
skih dominikanaca dobili su po jedan bijeli lampion. A mi
smo sve lapione prethodno kupili od Caritasa, tako da smo
napravili i dobro djelo. Pa ne govore bez veze svi koji nas
susretnu da smo lijepi i pametni! Na kraju te duge trosatne
etnje, o. Hrvoje nas je sve poastio vruim kestenima. Oe
Hrvoje, ve sada ponite tedjeti za idui blagdan Svih Sve-
tih jer emo prema staroj tradiciji opet ii s Vama!
5. studenoga 2016.
Na ispraaj nae drage prijateljice i uiteljice Slavke Lo-

vrinevi, otiao je na poslanik fr. Ivan Gavranovi. Bio je to

znak nae zahvalnosti za sve to je za nas inila. Poseban
osmijeh na njezinom starakom licu i mnoge ivotne prie iz
njezinog ispunjenog ivota ostat e u sjeanju onima koje je
ova draga starica pouavala kastiljskom jeziku (castellano
kako je voljela da zovemo panjolski) dok su se nalazili u do-
minikanskom novicijatu u Dubrovniku. Iako se teko kretala
pod teretom starosti, nije joj nikada bilo teko putovati iz
oblinjih Mlina i posjeivati nas. (Tragom istine) Nikada nije
htjela prihvatiti novac, tovie za uenje jezika ona bi nagra-
ivala nas svime to je doma od svojih uspomena nala.
12. studenoga 2016.
U samostanskoj kapeli Kraljice svete krunice za vrijeme

jutarnjeg euharistijskog slavlja desetorici bogoslova otac pro-
vincijal podijelio je slubu lektora (itaa). Novi lektori su fr.
Marin Golubovi, fr. Bernard Marija Prelec, fr. Karlo Alan
Kevo, fr. Josip Doli, fr. Dominik tefuli, fr. Josip Bernard
Knez, fr. Luka Jankovi, fr. Pio Buzov, fr. Ivan Babi i fr. Ma-
tej Trupina. Sretni oni, sretan ceremonijar!
15. studenoga 2016.
Na zagrebakoj Peenici, u crkvi Bl. Augustina Kaoti-

a, otac Provincijal postavio je u slubu akolita fr. Domago-
ja M. Duvnjaka, fr. Reginalda Biklia, fr. Gabriela M. Baka
ifr. Ivana Zrnu. Ceremonijarova radost jo je vea! Sad ne
mora razbijati glavu s tim tko e pomoi prieivati u upi.

Jeste li znali?
Priredili:
fr. Dominik tefuli,
fr. Ivan Zrno
JESTE LI ZNALI?
1. Odlukom Rajmunda iz Kapue, uitelja Reda, u domi-
nikanskom samostanu u Zadru 14. lipnja 1396. ustanovlje-
no je generalno uilite (studium generale) koje je imalo
prava dodjeljivanja najviih akademskih naslova: lektorata,
bakalaureata i doktorata, te se stoga smije smatrati najstari-
jim sveuilitem u hrvatskim zemljama. Uilite je imalo
dva fakulteta: lozofski i teoloki, a imalo je meunarodni
karakter, tj. pravo upisa imali su studenti iz raznih provinci-
ja dominikanskog reda. 1553. godine uilitu je priznat na-
slov povlatenog sveuilita (universitas privilegiata) ime
je uzdignut u red 27 takvih povlatenih sveuilita Reda
meu kojima su ona u Parizu, Rimu, Firenci, Barceloni i dr.
1. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci; Povest Re- Sveuilite je ukinula francuska vlast 8. sijenja 1807.1
da u hrvatskim krajevi-
ma, Zagreb, 1997., 84-87.
2. S hrvatskih prostora poteklo je ili na njima djelovalo
2. Usp. Petar Marija RA- 197 uitelja svete teologije. Uitelj svete teologije (magister
DELJ, Uitelji svete teo-
logije meu hrvatskim in sacra theologia) najvii je znanstveni stupanj koji Red do-
dominikancima (1219.- djeljuje svojim lanovima koji su priznati kao istaknuti una-
1998.), u: Vjesnik Hrvat-
ske dominikanske pro- preivai znanosti, naroito svetih. Oni su voeni mislima
vince, 35 (1998) 81, 39- Humberta iz Romansa, uitelja Reda, koji pouava da je malo
56.; Usp. Stjepan KRA-
SI, Dominikanci; Povi- znanja svakomu dovoljno da spasi svoju duu, ali nije dovolj-
jest Reda u hrvatskim no da poduava druge i da je zbog toga na studij vie usmje-
krajevima, Zagreb, 1997.,
61. ren na korist blinjega nego na nau vlastitu korist.2
3. Franjo ANJEK, Krono-
loki pregled hrvatske i 3. Otac Martin iz Zadra, koji je navjerojatnije bio i ui-
svjetske povijesti, u: telj svete teologije, pie nakon 1300. Abstractiones de libro
Kranstvo na hrvat-
skom prostoru, Zagreb, sententiarum, prvi prikaz sustavne teologije iz pera jednog
1996. 62. Hrvata.3

4. Bihaka damija Fet-
hija izvorno je sagraena u
gotikom stilu kao crkva sve-
tog Antuna Opata. Iako se ne
moe sa sigurnou utvrditi
godina izgradnje, po svoj
prilici sagraena je u drugoj
polovici 13. ili u 14. stoljeu.
No, povjesniari se slau da
je bila pod upravom domini-
kanaca koji su u Bihau imali
svoj samostan od 1266., kada
se prvi put spominje, do
1592. kada je Biha pao u
ruke Osmanlijskog Carstva. Uz crkvu, sagraen je i gotiki
zvonik na osmerokutnim temeljima koji je sruen 1863. i
zamijenjen minaretom.4 Krajem 19. stoljea, dolaskom au- 4. Toranj s kojeg se, po
tradiciji, muslimanski
strougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu, franjevci su poku- vjernici pozivaju na mo-
ali povratiti graevinu u vlasnitvo Katolike Crkve, ali be- litvu.
zuspjeno. Do danas su ouvani, gotiki portal i prozori te

rozeta iznad portala. U damiji su se nalazili grobovi i grob-
ne ploe pripadnika hrvatskog plemstva koji su ivjeli u Bi-
hau ili okolici.5 5. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci; Povest
Reda u hrvatskim kraje-
5. Povijest svetakih pobonosti vezanih uz domini- vima, 9.; KOMISIJA ZA
OUVANJE NACIONAL-
kance u hrvatskim krajevima biljei imena nekoliko osoba NIH SPOMENIKA BOSNE I
koje su umrle na glasu svetosti i bile aene od puka, iako HERCEGOVINE, Graditelj-
ska cjelina Fetha da-
nikada nisu slubeno uvrteni meu svece Katolike Crkve. ma sa haremom, devet
Meu njima su: Jakov, kojega Ljetopis zadarskog samostana grobnih ploa i natpisi-
ma u Bihau, old.kons.
iz 1608. smatra utemeljiteljem toga samostana nazivajui ga gov.ba (http://old.kons.
blaenim, muem sveta ivota i jednim od drugova svetog gov.ba/main.php?id_str
uct=6&lang=1&action=v
Dominika. Dominikanci su dijelove tkanine odijela za koje iew&id=1335) (13. stude-
nog 2016.)
se dralo da je njegovo razdijelili vjernicima; Nikola Mili-
novi, utemeljitelj iovskog samostana svetog Kria, premi-
nuo 1451, meu pukom smatran je blaenim, a njegov je
grob bio mjesto hodoaa.; Bosanski muenici ija su
nam imena nepoznata, ali iju mueniku smrt biljei fran-
cuski ljetopisac iz 13. stoljea, a dominikanac Vinko Pribo-
jevi u 16. stoljeu pie o 32 bosanska muenika koji su bili
utopljeni u rijeci. I mnogi drugi dominikanski povjesniari i
ljetopisci spominju dominikance ubijene u Bosni, datirajui
pojedine dogaaje ak u 1222. godinu, to bi, ako su navodi

toni, bio najstariji spomen dominikanaca u hrvatskim kra-
6. Usp. Stjepan KRASI,
Dominikanci; Povest jevima.; i mnogi drugi.6
Reda u hrvatskim kraje-
vima, 152, 157-161.
6. Otac Ivan Gazuli, dubrovaki dominikanac alban-
skog podrijetla iz 15. stoljea, istaknuo se svojim radom na
podrujima astronomije i kozmologije, tj. lozoje prirode.
Gazulievo djelo De directionibus (O smjerovima) iz 1438.
u kojem izlae osobnu astronomsku metodu podijele nebe-
skih kua, nasljedujui Campana iz Novare, uspjeno je
primljeno meu astronomima toga vremena pa se raunski
postupak odreivanja nebeskih kua nazvao Campano-Ga-
zulijev postupak. Bio je i vrstan diplomat te je sudjelovao u
diplomatskim misijama Dubrovake Republike. Preminuo
7. Usp. Amin JACOUB, je 1456. godine u Dubrovniku.7
Ioannes Gazulius OP, u:
Vjesnik Hrvatske domi-
nikanske province, 30 7. Knjinica dubro-
(1993.) 69-70, 25-29.
vakog dominikanskog
samostana odlukom se-
nata Dubrovake Repub-
like 23. travnja 1501. Po-
stala je prvom javnom
knjinicom u ovom dijelu
Europe na ast Boju, na
ukras samostana i utjehu
kako svih naih graana,
tako i stranaca koji dolaze
u na grad. Njome su se,
dakle, uz odreene uvjete
sluili i dubrovaki graa-
ni i njihovi gosti. Unato
povijesnim neprilikama, u
knjinici su do danas sau-
vane 239 inkunabule i oko
100 srednjovjekovnih rukopisa, a meu najznaajnijima je
8. Usp. Stjepan KRASI, Biblija iz 11. stoljea pisana karolinkim pismom.8
Samostan sv. Dominika
u Dubrovniku, Zagreb,
2010., 41-45. 8. Maraschino, alkoholno pie ija aroma uglavnom po-
tjee od destilata vinje maraske svoje podrijetlo ima u 16.
stoljeu kada je ljekarnik zadarskog dominikanskog samo-
stana pripravio aromatini liker rosolio iz dalmatinske
vinje maraske. Ovaj se liker kroz dva stoljea pripravljao u
samostanu dok 1730. dok botaniar Bartul Ferrari nije pou-
io vlasnika jedne kavane kako to initi. Liker je tada nazvan

maraschino-rosolio ili samo maraschino. Kroz 19. stoljee
njegova kvaliteta je prepoznata i na europskim kraljevskim
dvorovima.9 9. Usp. MINISTARSTVO
POLJIPRIVREDE REPUB-
LIKE HRVATSKE, Tehni-
Albert Dujam Glirii, dominikanac i krki biskup, na ka dokumentaca: Za-
darski maraschino, mps.
Tridentskom saboru od 1545. do 1563. Odluno je branio upo- hr http://www.mps.hr/
rabu glagoljice i hrvatskog jezika u liturgiji Katolike Crkve.10 UserDocsImages/HRA-
N A / z o z p J A P / Za d a r -
ski%20maraschino.pdf
10. Rajmund amanji, dubrovaki dominikanac tis- (13. studenog 2016.)
kao je 1639. godine djelo koje spada meu najstarije pravo- 10. Usp. Franjo ANJEK,
pise hrvatskoga jezika.11 Dominikanci i Hrvati,
osam stoljea zajedni-
tva (13. 21. stoljee),
11. Anelko Orlandini, Zagreb, 2008. 357.
rodio se 10. veljae 1866. u bra- 11. Usp. Isto, 358.
kim Puiima. Nakon zavre-
nog sjemenita u Bolu, 1884.
obukao je dominikanski habit,
a 1889. je zareen za sveeni-
ka. Tijekom svog boravka u
Splitu u njegovom propovjed-
nikom radu pratili su ga otac
Vjekoslav Matijaca i otac Jor-
dan Zaninovi, obrazovani i
uzorni propovjednici kod ko-
jih je morao prolaziti temeljite pripreme svaki put prije
nego to bi iao propovijedati. Nakon godina propovjedni-
ke i misionarske djelatnosti povjerena mu je 1920. uprava
Dalmatinske provincije ijim je provincijalom bio izabran
tri susljedna puta u 12 godina. Njegov provincijalat pred-
stavlja svojevrsnu prekretnicu u novijoj povijesti dominika-
naca u hrvatskim krajevima. U tekom i beznadnom vreme-
nu za Provinciju koja je imala svega nekoliko mladih stude-
nata donosi odvanu odluku zatvarajui dominikansku bo-
gosloviju u Dubrovniku i aljui preostale studente na ino-
zemna sveuilita u Rim, Fribourg i Klosterneuburg, a odra-
sle sveenike posveuje slubi propovijedanja i misionare-
nja u manjim grupama. Povratkom mladih narataja iz ino-
zemstva Provincija poinje svoj uspon. Razvija se bolska
dominikanska gimnazija, te se 1928. ponovno otvara bogo-
slovija u Dubrovniku pojaana novim mladim silama i ve-
im brojem uenika koji stiu iz bolske gimnazije. Uz njego-
vu potporu i smjernice obnavljaju se i preureuju dubrova-
ki, splitski i gruki samostan. Meu njegovim najvanijim

zaslugama je povratak dominikanaca u Zagreb i podizanje
samostana na Koloniji koji je otvoren i blagoslovljen 1927.
Zavretkom treeg provincijalnog mandata postaje starjei-
nom, a zatim i prvim priorom zagrebakog samostana. U
trenutku kada je 22. veljae 1944. poelo savezniko bom-
bardiranje Zagreba, otac Orlandini izgovara moda svoje
posljednje rijei: Bilo bi mi ao da nam srue samostan.
Nekoliko trenutaka kasnije preminuo je pod ruevinama sa-
12. Usp. Sibe BUDROVI, mostana u koji je uloio veliki dio svoga ivota.12
O. Anelko Orlandini, u:
Gospina krunica, Zagreb,
36 (1944.) 7-8, 138-140. 12. Emanuel Kisi (1912.-1996.), dominikanski uenjak
i poliglot roen je u upi dubrovakoj. Studirao je teologiju
i istu lozoju u Dubrovniku, eksperimentalnu psihologiju
u Parizu, francuski, talijanski i latinski jezik te pedagogiju u
Zagrebu, njemaki u Grazu te engleski jezik u Chicagu i
Houstonu. Istakao se svojom prevoditeljskom djelatnou.
Svojom snalaljivou, predstavljajui se francuskim svee-
nikom, spasio je ivot sebi i ocu Dragunu Bogdanu tijekom
dogaaja vezanih uz Bleiburg u svibnju 1945. Nakon toga
ostaje u Austriji, zatim odlazi u Pariz i na koncu se nastanju-
13. Usp. Petar Marija RA-
je u Sjedinjenim Amerikim Dravama. 1982. vratio se u
DELJ, fr. prof. Emanuel hrvatske krajeve i preminuo 1996. u Koruli.13
Kisi OP (1912.-1996.),
minikanske province, 13. Bogdan (Teodor) Dragun roen je 1913. u brakom
33 (1996) 78-79, 45-48.
Donjem Humcu. U Dubrovniku je 1941. zareen za svee-
nika. Izbjegavi dogaajima na Bleiburgu 1945. do 1947.
ostaje u Austriji odakle odlazi u Pariz. Nakon mukotrpne
borbe i truda osnovao je 1953. godine katoliku misiju za
Hrvate u Parizu i okolici. I nakon osnutka misije nastavila se
borba protiv kleveta i lai koje su nastojale ugasiti misiju i
dokinuti hrvatsku armaciju u Parizu. Svojim radom poma-
gao je materijalno i duhovno sve brojnijim hrvatskim dose-
ljenicima. 1958. godine objavio je Dossier du cardinal Ste-
pinac (Dosje o kardinalu Stepincu). O ovom djelu donosi
prikaz tekoga stanja u kojem su se nalazili Katolika Crkva
i hrvatski narod u Jugoslaviji, a zatim iznosei niz dokume-
nata dokazuje nevinost nadbiskupa Stepinca. U djelu su do-
nesena i svjedoanstva nekih poznatijih i utjecajnijih osoba
poput pape Pija XII. i umjetnika Ivana Metrovia u kojima
su se oitovali veliki Nadbiskupov ugled i cijenjenost te priz-
natost njegovih zasluga. Dosje o kardinalu Stepincu, pri-
hvaen od uglednih i strunih osoba francuske javnosti, ve-

likim je dijelom utjecao na stjecanje potpunije i istinitije
slike francuske javnosti o dogaajima koje su se u to vrijeme
zbivali u Jugoslaviji. Preminuo je na Boi 1962. tijekom eu-
haristijskog slavlja.14 14. Usp. Ivan ARMANDA,
Dominikanci i bl. Aloj-
zije Stepinac, u: Vjesnik
14. Josip Mlinari roen je u moslavakoj Popovai Hrvatske dominikanske
province, 44 (2008.)
1921. godine. Nakon zavrenih studija u Zagrebu i ekom 100, 49.; Vjekoslav LA-
Olomoucu, zareen je za sveenika 1946. Nakon desetljea SI, Trideseta obljetni-
ca smrti o. Teodora Dra-
pripremanja objavio je ivotopise dominikanskih svetaca u guna (1962.-1992.), u:
tri sveska pod nazivom Svjedoci obnove iz 1992. godine.15 Vjesnik Hrvatske domi-
nikanske province, 29
(1992.) 66-67, 43-44.
15. Anelko Huljev roen je
15. Usp. Petar Marija RA-
1912 u Primotenu. Zareen je za DELJ, fr. lect. Josip Mli-
sveenika 1938. godine. Dugi niz nari OP (1921.-1995.),
godina djelovao je kao odgojitelj i minikanske province,
prosvjetni radnik. Njegovi ueni- 33 (1996) 78-79, 36-37.
ci cijenili su ga kao jednog od naj-
zanimljivijih profesora s izgrau-
juim odnosom prema odgajani-
cima. Neizbrisiv trag ostavio je,
izmeu ostalog, svojim doprino-
som povijesti trogirskog samosta-
na ispunivi tri sveska Samostanskog ljetopisa od 1956. do
16. Prof. fr Anelko Hu-
1998. godine.16 ljev (1912.-1998.), u:
Vjesnik Hrvatske domi-
nikanske province, 35
16. U to doba sjemenitarci, danas fratri, Nikola Mio, (1998.) 82, 39-40.
suprior duborovakog samostana i Hrvoje Lasi, profesor
na Filozofskom fakultetu drube Isusove, preplivali su u
mladim danima u jedno popodne Hvarski kanal, od Bola na
Brau do Zeeva, otoia uz sami otok Hvar. Udaljenost iz-
meu Bola i Zeeva je oko 8 kilometara. Bio je to uistinu
17. Usp. Kerubin MEKJA-
hrabar pothvat!17 VI, Smion pothvat dvo-
jice sjemenitaraca, da-
nas dominikanaca, u:
17. Franjo Hijacint Etero- Vjesnik Hrvatske domi-
vi sveenik, profesor, enciklo- nikanske province, 38
(2001.) 89, 48.
pedist, pisac, putopisac, kulturni
djelatnik, lozof i znanstveni rad-
nik. Od 1948. do 1952. ivi i dje-
luje u Madridu, gdje predaje na
Dominikanskom uilitu. Zajed-
no s L. Brajnoviem 1949. pokree
duhovno-znanstvenu reviju Oso-
ba i duh. Suradnik institucije
100 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Consejo Superior de Investigaciones Cienticas (Visoko
vijee za znanstvena istraivanja) u Madridu. Predaje i u
Alicanteu. 1952. dolazi u SAD (Chicago) te ubrzo postaje
profesor lozoje, sociologije, etike i Svetoga pisma na ra-
znim amerikim koledima i sveuilitima. 1977. utemeljio
je Hrvatski kulturni centar u Chicagu. Bio je lan Hrvatske
akademije Amerike u New Yorku (1962.), American Aca-
demy of Political and Social Science (1968.) S Krstom Spa-
latinom pokree enciklopedijski projekt na engleskom jezi-
ku Croatia: Land, People, Culture. Prikupio je i u obliku
adresara podsjetnika objavio podatke o istaknutim hrvatskim
iseljenicima u SAD-u i Kanadi. U putopisnoj knjizi Natrag
prirodi istanano je orisao europske sredozemne pejsae
usporeujui ih s amerikima, i tako saeo svoje bogato
iskustvo proputovanja europskim Sredozemljem te Sjever-
nom i Junom Amerikom. U iseljenitvu je na osobit nain
razgranao kulturnu, publicistiku i drutvenu djelatnost, po-
sebno nastojei amerikoj znanstvenoj javnosti predstaviti
vrednote hrvatske materijalne i duhovne kulture, osebuj-
nost hrvatskog duha, ljepotu hrvatskog jezika i ilavu borbu
za ostvarenje dravne samostalnosti.
Izazov istine, 39 (2016.) 2 101

Summary
SUMMARY
In front of you is an extraordinary edition of the jour-

nal made by Croatian Dominican students which is pub-
lished for the great 800th jubilee of the conrmation of the
Order by the Pope Honorius III. The thematics of the edi-
tion is mostly historical. We wanted within one edition, al-
though we know it is not possible, to present the important
Croatian Dominicans and their engagement in the social
and religious life. The articles are, as much as possible, or-
dered chronologically.
The order was present in Croatia from its beginings when

the rst Dominicans came to Dubrovnik, starting their ac-
tivity in our areas. Fr. Ivan Stojkovi was a great diplomat
and he was using all of his strength ghting for social and
religious unity in Europe. For the Order of preachers, lib-
erty is one of the most expressed virtues, and brothers are
directed in an area in which they can preach the Gospel the
best. Fr. Vinko Draganja decided to preach with a brush,
and many other Dominicans such as fr. Antonin Zaninovi,
fr. Inocencije Jerkovi, fr. Anelko Fazini etc. preached
with their musical notations. It is generally known that the
Dominicans are very devoted to Virgin Mary and that they
are missionary workers, preaching the Word of God. An ex-
cellent example of tradition in action are fr. Klement Ranji-
na, a great mariologist of the 16th century and fr. Vjekoslav
Matijaca, a famous folk missionary in our areas during the
20th century. As we can see, they lived in dierent periods
of time and are a beautiful example of the continuity of the
tradition in the Order. Dominican sisters contributed a lot
102 Izazov istine, 39 (2016.) 2

in upbringing the youth and the generations to come in a
Christian spirit by opening kindergartens and schools. Broth-
ers from the province have recognized the need of Croats in
the East during the 20th century so they founded a convent
in Subotica. Brothers had a fruitful apostolate, which is
proven with a fact that they were banished from that area by
the government during the communist regime. Also, broth-
ers have returned after a long time to Zagreb, founding the
convent in a working class district called The Colony dur-
ing the 20th century. From the begining, within the convent
was a big library, which was later named after an important
Dominican who used to live there, fr. Hijacint Bokovi.
Luckily, the library did not suer much in the Allied bom-
bardment of the convent in 1944., and brothers had to re-
build their apostolates from the ashes. In that convent lived
a world-famous theologist, fr. Jordan Kunii. With his
work he increased the reputation of the convent in Zagreb
and the Catholic Faculty of Theology as a perennial profes-
sor on the Desk for moral theology and a sexennial dean of
that faculty. He was world-famous, proven by a fact that he
participated in the redaction of the Pastoral Constitution
on the Church in the Modern World Gaudium et Spes.
In the Leisure section you can experience a piece of

creativity of our students and a great Croatian writer fr. Raj-
mund Kupareo.
To bring you closer the life of Dominican students, we

are giving you the chronicle of the studentate from May
November of the year 2016.
In this edition you can nd a new section called Did

you know? which brings you a lot of interesting facts and
anecdotes of our brothers and convents.
Izazov istine, 39 (2016.) 2 103

Zusammenfassung
Z U S A M M E N FA S S U N G
Vor euch liegt die eigens herausgegebene Zeitschrift

der dominikanischen Studenten zum Anlass des 800. Jubi-
lums, seit Papst Honorius III. den Predigerorden aner-
kannt und besttigt hat. Das Thema widmet sich grten-
teils der Geschichte des Ordens. Das Ziel dieser Ausgabe
war es, bekannte Persnlichkeiten der kroatischen domini-
kanischen Provinz vorzustellen, vor allem aber den Beitrag
den diese Dominikaner fr das geistliche und gesellschaftli-
che Leben geleistet haben aufzuzeigen. Die Artikel sind
chronologisch gegliedert soweit es mglich war.
Das erste dominikanische Kloster auf kroatischem Ge-

biet wird in Dubrovnik gegrndet. Fr. Ivan Stojkovi war ein
grosser Diplomat, der seine ganze Kraft fr die Einigung
des Glaubens- und Gemeinschaftslebens in Europa einsetz-
te. Im dominikanischen Orden wird die Freiheit sehr stark
betont, dass sich die Brder ihr Beschftigungsfeld nach ih-
ren Fhigkeiten aussuchen. Whrend Fr. Vinko Draganja
Christus predigte, verkndeten Christus manch andere
Brder wie fr. Antonino Zaninovi, fr. Inocenc Jerkovi und
fr. Anelko Fazini usw. durch ihre Notenbltter. Es ist
weitaus bekannt dass die Dominikaner eine groe Vereh-
rung fr Maria pegten und als Volksmissionare die Frohe
Botschaft verkndigten. Fr. Klement Ranjin ein bekannter
Mariologe des 16. Jahrhunderts und fr. Vjekoslav Matijaca
ein Volksmissionar aus dem 20. Jahrhundert bieten hierfr
hervorragende Beispiele. Wie wir sehen, lebten sie in ver-
schiedenen Jahrhunderten, sie bieten aber vor allem ein
Beispiel fr die Kontinuitt der Tradition unseres Ordens.
104 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Fr die Jugendbildungsarbeit erzielten die Grndungen der
Kindergrten und Schulen Erfolge, durch die Erziehung
ganzer Generationen im Geist des christlichen Glaubens.
Die Brder sahen auch das groe geistliche Bedrfnis der
Kroaten im Osten und grndeten ein Kloster in Subotica.
Die Brder hatten ein erfolgreiches Apostolat das zeigt auch
die Tatsache dass sie vom Staat aus diesem Gebiet vertrieben
wurden. Nach langer Zeit kehrten sie Anfang des 20 Jahr-
hunderts nach Zagreb zurck und grndeten im Stadtteil
Kolonija ein Kloster. Das Kloster war vor allem fr seine Bi-
bliothek bekannt, die auch nach einem namhaften Domini-
kaner Fr. Hijacint Bokovi benannt wurde, der auch in die-
sem Kloster lebte. Die Bibliothek blieb auch verschont beim
Bombenangri auf das Kloster 1944. So musste das Kloster
aus der Asche wieder auferstehen und die Brder mit ihrer
Arbeit von vorne beginnen. In diesem Kloster lebte und ar-
beitete auch der weltbekannte Theologe fr. Jordan Kunii.
Mit seiner Arbeit bereicherte er das Kloster sowohl die
Theologische Fakultt von Zagreb, deren Lehrstuhl fr Mo-
raltheologie er fr mehrere Jahre innehatte, sowohl das Amt
des Dekans ausbte. Das er weltbekannt war besttigt auch
die Tatsache, dass er als Redakteur an der Pastoralen Kons-
titution: Die Kirche in der Welt von heute (Gaudium et Spes)
beim II. vatikanischen Konzil mitarbeitete.
Unter der Rubrik Dokolica knnt ihr die verschiedenen

Arbeiten der Studenten, sowohl des groen kroatischen
Schriftstellers fr. Rajmunda Kupareo bewundern.
Damit ihr einen berblick ber unser Studentenleben

bekommt haben wir auch eine Chronik ab dem Mai 2016
bis zum November 2016 verfasst.
In dieser Ausgabe knnt ihr unter der neuen Rubrik

Wusstet ihr schon? interessante Neuigkeiten der Studen-
ten der kroatischen dominikanischen Provinz nden.
Izazov istine, 39 (2016.) 2 105

NAI SAMOSTANI
N A I S A M O S TA N I
DOMINIKANSKI SAMOSTAN SV. JOZEFA ALEC

(gornja slika na poleini)
Dominikanski samostan u alcu, u Sloveniji kraj Celja, uteme-

ljen je godine 1967. Do dominikanskog sjemenita u Bolu na
Brau svoj su put napokon nali i Slovenci.
Bilo ih je nekoliko, a sveenici dominikanci su postali + Manes

Zdolek (1962), Viktor Arh (1967), Joe Rupnik (1970), + Miran
Cocej (1980) i Ivan Arzenek (1982). Glavne zasluge za povra-
tak dominikanaca u Sloveniju ima fr. Manes Zdolek. On je
za tu ideju oduevio tadanje vodstvo Provincije.
Tako su uspostavili kontakte s mariborskim biskupom Mak-

similijanom Drenikom, i Manes Zdolek je 1965. dobio u
upravu upu alec, zajedno s hodoasnikom crkvom i li-
jalom Petrove. 1967. formalno je osnovan samostan sv. Jo-
zefa u alcu. 1975. je Petrove postala samostalna upa, a
1986. je utemeljena jo jedna samostanska kua blizu Celja
u Petrovu.
106 Izazov istine, 39 (2016.) 2

DOMINIKANSKI SAMOSTAN SV. JERONIMA REKA
(donja slika na poleini)
Prvi srednjovjekovni spomen dominikanaca u Rijeci datira iz

1477., kada se dubrovakom piscu, dominikancu Vitu dopu-
ta osnovati redovniku kuu in Terra Fluminis koja e po-
stati sreditem za organiziranje propovjednike misije u Ri-
jeci i iroj okolici. U vie navrata, u povijesnim se vrelima
spominju i dominikanci na Trsatu (1491.) Poetkom 19. st. u
Rijeci je kao propovjednik i pastoralni djelatnik angairan ta-
lijanski dominikanac Giuseppe Anastasio Versegnassi.
Dananja rijeka dominikanska zajednica ustanovljena je

1951., na razvalinama nekadanjeg augustinskog samosta-
na, koji se ubraja meu najstarije rijeke graevine, a ute-
meljen je 1315. Povelja iz arhiva Rijeke nadbiskupije izriito
spominje da je ministerijal Hugo II. Dervinski dotine godi-
ne osnovao augustinski samostan i uz njega dao sagraditi
crkvu sv. Jeronima.
U istom je samostanu ivio i poznati hrvatski kartograf Ivan

Klobuari (15701605). Samostan je zatvoren dekretom od
16. travnja 1788. Tom je prilikom temeljito devastiran te je
otueno dosta vrijednih stvari, poput dragocjenosti iz samo-
stanske riznice te liturgijskog posua i misnog ruha.
U vrijeme povratka dominikanaca u Rijeku (1951.), otvara se

Visoka bogoslovna kola, tako da su od tada braa ukljuena
i u profesorski kadar te zapoinju svoj organizirani rad sa stu-
dentima. Osim toga, pokreu kulturno-religiozne tribine i su-
srete za studentsku mlade. U tom kontekstu osnovan je i
Synaxis, laika udruga studenata, a nakon toga i Institut za
laiku teologiju, prvi u Hrvatskoj. To je bilo ujedno i prvo istin-
sko otvaranje teologije laicima u postkoncilskom duhu.
Zanimljivo je da je u samostanu otvoren i prvi rijeki Caritas,

u kojem su u poetku najvie radili studenti, radnika mla-
de i srednjokolci. Obje su ustanove bile potrebne u misiji
Rijeke metropolije i cijele regije, posebno u vrijeme Domo-
vinskog rata.
Izazov istine, 39 (2016.) 2 107

Izazov Istine 2016 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Izazov Istine 2016 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK.271.

TEME OVOGA 08 Ivan Stojkovi vizonarski borac za jedinstvo

PRILOZI 64 Notna batina hrvatskih dominikanaca

DOKOLICA 70 Kranin ovjek nade i budunosti

IZ KRONIKE 79 Kronika studentata (svibanj 2016. studeni 2016.)

Osniva: Studentat Hrvatske dominikanske provincije

Glavni i odgovorni urednik: fr. Dominik tefuli

lanovi urednitva: fr. Ivan Zrno

Adresa urednitva: Kontakova 1, HR 10 000 Zagreb

Telefon: +385/1/2392 555 Fax: +385/1/2392 587

Lektura: Ivana Mandi

Korektura: fr. Dominik tefuli, fr. Karlo Alan Kevo

Redaktura: fr. Ivan Zrno, fr. Marin Golubovi

Raunalni slog: Denona d.o.o., Zagreb

Ostale fotograje: Facebook raun i Flickr raun (DominikanciHR)

Tisak: Denona d.o.o., Zagreb

asopis izlazi povremeno.

Uzdrava se dobrovoljnim prilozima.

Ubiljeen je u sektor informiranja Ministarstva kulture pod brojem 367.

Dragi i potovani itatelji,

pred vama je novi izvanredni broj naega glasila. Rekoh

Tema ovog jubilarnog i izvanrednog broja jest doprinos

Izazov istine, 39 (2016.) 2 5

Nisu samo dominikanci koji spavaju snom mira oni koji

to na kraju rei? Nita drugo nego zahvaliti Bogu na

6 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Izazov istine, 39 (2016.) 2 7

Dominikanac Ivan Stojkovi (1393./95.1443.), Dubrov-

Da bismo razumjeli Ivana Stojkovia kao teologa i di-

8 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Na husitski pokret Dubrovanin se osvre ve na otvo-

Izazov istine, 39 (2016.) 2 9

Zapadne Crkve. Baselski sabor alje Stojkovia u Carigrad,

Europa se u tom vremenu nalazi pred velikom opas-

10 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Izazov istine, 39 (2016.) 2 11

Dubrovaki dominikanac moe uza sve svoje nedostat-

primjer razliitih ideologija koje na razliite naine (ekono-

12 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Mjesto Blaene Djevice Marije uvijek je bilo istaknuto

U ovom lanku ograniit emo se na samo jednog auto-

1. Povijesne prilike u 16. stoljeu

Poetak novog vijeka koji je obiljeio 16. stoljee vrije-

Izazov istine, 39 (2016.) 2 13

na podruju mariologije najvie pisali o tome je li Marija

Klement Ranjina rodio se 1482. godine u poznatoj ple-

2.2. Spisi o Mariji

Spisi u kojima Klement govori o Mariji su: Komentar

jeha6, te vie prianja uz miljenje Tome Akvinskog koji je 8. Dogmu o bezgrenom

14 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Jedna od karizmi dominikanskog reda je izrazito ae-

Izazov istine, 39 (2016.) 2 15

800-godinju povijest pisali i teoloka djela o Majci Bojoj.

16 Izazov istine, 39 (2016.) 2

Kada dobijemo poklon od svojih najmilijih, esto ga se

1. ivot fr. Vinka

Rodio se 20. veljae 1856. godine u splitskom Lucu,

Izazov istine, 39 (2016.) 2 17

1.1. kolovanje u inozemstvu

Draganja nije ograniio svoju enju za postizanjem sa-

18 Izazov istine, 39 (2016.) 2

1.2. Povratak u Domovinu i njegovo stvaralatvo

Kada se vratio u splitski samostan, budui da je bio vjet