FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest









Benediktinski samostan
Sv. Marije na otoku Mljetu









Student: an Luka Topalovi
Nositelj kolegija: dr. sc. Ivica Prlender
Predava: dr. sc. Silvija Pisk
Datum predaje: 1. lipanj, 2013.

1

Sadraj



1. Uvod ................................................................................................................................................................. 2

2. Benediktinci na dubrovakom podruju. ........................................................................... 3

3. Mljetska kongregacija (Congregationem Melitensem) .................................................... 5

4. Samostan sv. Marije na Mljetu .......................................................................................... 8
4.1. Povijest i djelovanje ................................................................................................. 9
4.2 Arhitektura, gospodarstvo i kulturna batina ..................................................... 14

5. Zakljuak ............................................................................................................................ 17

Bibliografija ............................................................................................................................ 18




2

1. Uvod
Poetkom 6. stoljea, Benedikt iz Nursije, neko pustinjak, za vrijeme ivota veliki
monaki reformator, a sada, vie od tisuljea i pol, svetac, povlai se na Monte Cassino i
gradi samostan, i ne slutei koliki e odjek njegovo djelovanje kroz srednji vijek, ali i nakon
njega poprimiti. Regule sv. Benedikta, njegova udotvorna koncepcija radinog, estitog i
pobonog bivanja, nesumnjivog utjecaja na zapadnjako redovnitvo, prokazala je svojom
implementacijom tegobni put svjetla u mori kaotine zaostalosti, ulijevajui krtenima, ali i
onima koji e to tek biti, vjeru u bolje i naprednije sutra, mogunostima izdano i nesigurnosti
lieno. Direktnom dobrohotnou sazdanom u elementarnom principu molitve i rada, sv.
Benedikt indirektno je pokrenuo zamanjak mukotrpne, sporo napredujue, ali i donekle
kontinuirane faze posvemanjeg razvoja, pretvarajui samostane, nakon ieznua sjeanja o
antikim preicima, u regionalne centre kolektivnog prisjeanja, zapeaenih neizbrisivom
notom vjere u blagonaklonu Boju providnost.
Kao promicatelji napretka, benediktinci su djelovali posvuda, pa tako i na podruju
Hrvatske, Slavonije, ali i Dalmacije, gdje su bili i najaktivniji. Osobitu sigurnost, ali i
samorazvoj, doivjeli su na dubrovakom podruju, podosta udaljenom od uobiajenih
glagoljakih utjecaja na koje smo, budui da su poznati kao pronositelji pismenosti, toliko
navikli. No to ne znai da su na tom podruju bili manje aktivni, tovie, u odreenim
segmentima vladala je i znaajna prisutnost hrvatskoga jezika, osobito u razdoblju ranog
novog vijeka, kada, primjerice, Mavro Orbini (Ill Regno degli Slavi) i Mavro Vetranovi
(liriku, epiku i prozu) intenzivno rade na svojim djelima. Zanimljivo je stoga kazati da su
obojica usko povezani sa samostanom Sv. Marije na Mljetu, o ijoj e se povijesti, preteito
crkvenoj, ovdje govoriti. Da bismo u cijelosti shvatili znaaj samostana, potrebno je proiriti
vizuru sagledavanja i, uz postupno smanjivanje kontekstualnosti, zapoeti pregled s
dubrovakim podrujem, zatim prijei na ranu novovjekovnu Mljetsku kongregaciju da bi na
posljetku secirali povijesnu zbilju samog samostana. Ukratko, mikroskopski sagledavamo
pojedine slojeve povijesnog tkiva to nau zbilju nainjae.


3

2. Benediktinci na dubrovakom podruju
Po rijeima i djelu fra Ivana Ostojia, dubrovaki benediktinski red, usporedno s
junodalmatinskim, razvijao se poetkom 11. stoljea. Susjedna Italija, kao posvemanja baza
irenja redovnikog pokreta, uvelike je utjecala svojom neposrednom prisutnou na daljnje
jaanje pokreta na naoj obali. Dokaz tome su izravna ingerencija Monte Cassina nad crkvom
sv. Marije u Roatu, ureenje samostana sv. Marija na Lokrumu posredstvom monaha iz
istoimene opatije na termitskom otoju te darovana zadubina Sv. Marija na Mljetu opatiji u
Pulsanu na Monte Graganu.
1

Nekako se ini da su upravo poradi ove bliskosti bili u mogunosti relativno uspjeno
prebroditi krizu koju su doivljavali benediktinski samostani diljem Europe tijekom 14.
stoljea.
2
Potpadanje pod komendatorne reime podavanje samostana nadleniku na
neodreeno vrijeme nije bila rijetkost, no dubrovaki samostani su se, kako bi sprijeili
daljnju viestruku degradaciju, restrukturirali u kongregaciju, koja je djelovala sve do dolaska
Napoleona u Dubrovaku Republiku.
3
Svrsishodnost i korisnost takvog ureenja bila je u
krajnjoj perspektivi viestruka, stoga emo joj se kasnije vie posvetiti.
Na dubrovakom podruju djelovalo je nekoliko opatija: Sv. Marija na Lokrumu, Sv.
Marija na Mljetu, Sv. Jakov u Vinjici kod Grada i Sv. Mihovil u Pakljenom na ipanu.
Mitronosni opati, koje je odreeno vrijeme ustoliivala dubrovaka vlada, posjedovae
privilegiju koristiti se pontifikalnim znakovima na predvienim sveanostima, primjerice na
dan sv. Vlahe, ili sv. Benedikta, koji se u srednjem vijeku slavio kao festum ordinatum (21.
Oujka).
4

Valja spomenuti da je odreeni broj samostana, zbog prikladnih geomorfolokih obiljeja
terena, imalo funkciju bolnice i lazareta, u kojima su se lijeili ili karantenirali osobe oboljele
od kuge ili nadole iz okuenih krajeve. Kao primjer navodimo Lokrum, Mljet i Sv. Andriju
na Mrkanu koji su svoju ulogu ispunjavali 1351. godine prilikom haranja kuge.
5

Sa sigurnou se tvrdi da je postojalo 9 mukih i 6 enskih samostana, meu prvima
bivajui uza 4 navedena jo 5: jedan na otoiu Mrkanu, u Roatu na Rijeci Dubrovakoj, u

1
Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i u ostalim naim krajevima, sv. 2 [Split: Benediktinski priorat Tkon
(kod Zadra), 1964], 418 419.
2
Slavko Kovai, Sveti Benedikt i njegovo djelo u crkvi i hrvatskome narodu, u Dubrovaki benediktinci
zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010) 109.
3
Ostoji, Benediktinci, 419.
4
Ostoji, Benediktinci, 419
5
Ostoji, Benediktinci, 420.

4

Prouri na Mljetu, na Sv. Andriji na Morskoj Puini i na Sv. Petru kod Cavtata. Nedugo
nakon toga nadoao je i enski ogranak meu koje sigurno spadaju Sv. imun, Sv. Andrija,
Sv. Marija, Sv. Toma i Sv. Bartul spojen sa Sv. Markom.
6
Navedeni samostani nalazili su se
unutar Gradskih zidina iz posve razumljivih, sigurnosnih razloga. Redovnice bi drale
matutine (ilitiga nona bdijenja) na hrvatskom jeziku, te su, vjerojatno poradi zanimanja za
hrvatsku knjievnost izvodile i predstave na naem jeziku, primjerice Skazanja
benediktinke Gradi.
7

Privrenost hrvatsko-jezinom djelovanju benediktinki samo je od indikatora veoma
uspjenog kulturnog djelovanja. Tako nam je poznato da su se meu najbogatijim
benediktinskim knjinicama ubrajale one Sv. jakova kod Dubrovnika i Sv. Marije na Mljetu,
nadvisujui ih u koliinskoj opsenosti grae jedino zadarski samostan sv. Krevana u Zadru.
8

Osim funkcije promicanja i odravanja vjerskog i kulturolokog standarda na odreenom
podruju, nerijetko su vieni primjeri vienamjenske uloge samostana. Naime, strateki
poloaj otoka Lokruma, odnosno samostana sv. Marije na Lokrumu, bio je od davnina poznat.
Osim to je posluio kao prirodni valobran grada, uvjetovao je i iznaau dubrovake luke,
upravo zbog reljefnih i geografskih karakteristika koje ine toliko vitalan Lokrumski prolaz.
tovie, uz Sv. Jakova na Vinjici, osnovanog 1222. godine u istonom predgrau
Dubrovnika, pruila se mogunost nadgledanja prolaza, ije bi dugotrajno ometanje redovite
plovidbe ugrozilo ne samo trgovinsku djelatnost Dubrovake Republike, ve i temelje na
kojima je uspostavljena dubrovaka neovisnost. Stoga se papinska prisutnost na oblinjoj,
strateki esencijalnoj toci pokazuje kao element neupitne politike vanosti i istovrsnosti
umijea preivljavanja.
9






6
Ostoji, Benediktinci, 419 420.
7
Jozo Milanovi, Benediktinci na dubrovakom podruju u okviru Hrvatskoga benediktinskog redovnitva, u
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik: Dubrovaka
biskupija, 2010), 74.
8
Milanovi, Benediktinci, 75.
9
Antun Nieti, O otoku Lokrumu sjeditu benediktinske Opatije svete Marije, u Dubrovaki benediktinci
zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010), 344 - 345

5

3. Mljetska kongregacija (Congregationem Melitensem)
Dakle, kao to je ve bilo reeno, samostani su na ve toliko puta spomenutom
dubrovakom podruju reorganizirali u mljetsku kongregaciju, crkveno pravniku strukturu
ija je namjena bila ujedinjenje svih benediktinski podrunica u jednu funkcionalnu, ali i
fleksibilnu, uzajamno potpornu cjelinu. Namjernost nauma uvelike je u poetku odredila
zateeno dekadentno stanje koje je vladalo u XV. stoljeu.
10
Sainjavali su je sljedei muki
samostani na elu sa sv. Marija na Mljetu: Sv. Jakovu na Vinjici kod Dubrovnika, Sv.
Mihovila na Pamanu.
11

Na prototip originalne zamisli nailazimo u pismima Nikole V. iz 1447. i 1451. godine.
Nalagao je da se navedeni samostani, skupa s lokrumskim, objedine u jedinstvenu cjelinu u
kojoj e biti u mogunosti po potrebi realocirati prihoda samostana. Zamisao je, dakako,
propala jer se Lokrum 1466. godine prikljuio padovanskoj ili svetojustinijanskoj
organizaciji. tovie Mljet je 1515. na nalog pape Leona X. trebao pripasti istoj, ali sudei po
trenutnom izlaganju, do toga nije dolo.
12

Veliko je Dubrovako vijee tek 1526. godine pokrenulo postupak formalizacije
kongregacije, zatraivi od matinog Monte Cassina 4 redovnika dubrovakog porijekla.
Kako je sluaj htio, 1527. godine preminuli su Ljudevit Crijevi Tubleron, opat u Vinjici, i
Hilarije Gueti, prior pri svetom Andriji. Dubrovnik se okoristio tom prilikom i postavio
Mavru Vetranovia-avia, poznatog pjesnika, na elo tih, sudei prema izvorima (Illyricum
Sacrum
13
) potpuno pustih samostana. Papa je, odobrivi ovu odluku, zapovjedio da Stjepan
Tudievi, po svojevoljnom postupku povlaenja ili prirodno doekanoj smrti odstupi s ela
samostana sv. Mihovila u ipanu. Na preputeno mjesto zasjeo je Vetranovi, oznaivi time
injenini zaetak mljetske kongregacije. Valja napomenuti da je mljetska kongregacija bivala
prva u nizu 22 nastalih kongregacija na inicijativu benediktinskog reda u razdoblju od
tridentskog koncila do francuske revolucije.
14

Jeronim Berea, dubovaki patricijat i mljetski opat, osobito se istaknuo svojim zalaganjem
crkvene legitimizacije trenutnog poretka. Postao je stoga 1528. godine prvim kanonskim
predstojnikom ujedninjenih samostana. Nakon njegova imenovanja, papa Klement VII. iste

10
Ostoji, Benediktinci, 436 437.
11
Ostoji, Benediktinci, 437.
12
Ostoji, Benediktinci, 437.
13
Opseno djelo o crkvenoj povijesti podruja balkanskih zemalja, nastalo u suradnji F. Riceputija (1667-1742),
D. Farlatija (16901773) i J. Coletija (17341827) osobito vano za poznavanje tadanje june hrvatske.
14
Ostoji, Benediktinci, 438.

6

godine alje jo 8 Dubrovana iz drugih samostana pod ingerencijom Monte Cassina, a 2
godine nakon toga alje prve smjernice voenja same kongregacije. Monah koji se osobito
istaknuo za vrijeme mandatornog voenja samostana jest Hrizostom Calvini
15
, uvaeni jurist,
teolog, asketski pisac i prevodilac s grkoga, rodom iz Kalabrije.
16
On je zapravo, prema
Ostojiu, glavni reformator Mljetske kongregacije i njezin dugogodinji predsjednik. I nakon
njega je nekoliko montekasinskih monaha bilo na njezinu elu kao upravitelji ili praesidentes
generales. Meu njima su se istakli: Felks Passero iz Napulja (1608 1640),85 Benedikt
Sangrino, Placid (1622, 1635) i Maur iz Perugie (1635 1641).
17

Godine 1579. zatraena su jo tri montekasinska monaha, poslanih poradi ureenja prema
statutu montekasniske kongregacije (ad instar Congregationis Cassiensis). Na Mjesto
starjeina bivaju postavljeni samo Dubrovani, i to na 5 godina. Pod Klementom VIII.
samostani su zavrili pod ingerencijom dubrovake nadbiskupije od 1604. do 1641. godine.
Pothvat nalik na ovaj mogao je biti jedino sproveden izmjenom statuta. Tako je njime bilo
propisano sazivanje generalnog kapitula, svakih 5 godina, na kojem se birao novi predsjednik
kongregacije. Njegova zadaa bila je vizitirati okolne samostane. Odreeni su i lanovi
Uprave, meu kojima su: opati na Mljetu i ipanu, priori Sv. Marije na Mljetu, sv. Andriji i
Sv. Jakovu (u kojem se nalazio novicijat), i ostatak duhovnog osoblja sainjavanog od:
uitelja novaka, lektora teologa i celerarija.
18

Unato stanja neoteenosti nakon potresa 1667. godine, samostani Mljetske kongregacije
nisu mogli osujetiti raspad. Naum, nastao u drugoj polovici 17. i poetkom 18. stoljea i
opravdan slabom napuenou samostana, zaet je iz dva razloga:
1) pomama dubrovakih nadbiskupa za benediktinskim prihodima koje bi iskoristili
za dobrobit stolne crkve i gradnju sjemenita
2) ekspanzionistike pretenzije montekasinske kongregacije koje bi se ispunile
preuzimanjem osloboenih samostana.
19




15
Ostoji, Benediktinci, 438.
16
Ivan Ostoji, Montecassino i benediktinci u Hrvatskoj, Historijski zbornik, 21 22 (1968 1969): 400.
17
Ostoji, Montecassino, 400.
18
Ostoji, Benediktinci, 439.
19
Ostoji, Benediktinci, 439.

7

Stjepan Gradi (1613.1683.), dubrovaki patricij, zastupao je, barem u poetku, miljenje
da se ukine mljetska kongregacija, dijelei 1/3 prihoda nadbiskupu, 1/3 kaptolu i 1/3 za
crkveni namjetaj, posue i druge potreptine. No 1669. mijenja stav te se priklanja mnijenju
dubrovake vlade o sprjeavanju ukidanja mljetske kongregacije. Plan uspijeva posredstvom
samonagrujue molbe dubrovakog biskupa Torresa (1665.-1688.) papi Klementu X.
20


Naumu Dubrovakog Senata odluno se usprotivio Ignjat urevi, hrvatski barokni
pjesnik i prevoditelj, povjesniar, astronom, biograf, kojeg su, iz straha za mletaku ugrozu,
prognali. Pribojavali su se da e samostani potpasti pod indirektno faktinu vlast njezinih
najgorih neprijatelja, i to putem Padove, Uprave kasinske kongregacije, koja se nalazila na
Teritoriju Mletake republike. No unato svemu, suradnja se i dalje neometano odvijala, sve
do 1743. kada Klement XIII. realizirala montekasinske pretenzije. Mljetska kongregacija
opstaje sve do 31. svibnja 1808. godine, kada se dekretom generala Marmonta ukidaju svi
samostani i crkveno-pravne tvorevine proizale iz njih.
21


Uza sve nedae, politike ili ustrojstvene prirode, i uestalim odbijanjem neplemenitih
postulanata, Mljetska je kongregacija doprinijela osobnom razvoju znaajnog broja pisaca,
biskupa, povjesniara, matematiara, savjetnika republike, bogoslova, biografa i pjesnika,
meu kojima su Anzelmo Banduri, Jeronim Benea, Hrizostom Calvini, Ignjat urevi,
Mavro Orbini, Mavro Vetranovi-avi i mnogi drugi.
22









20
ivo Bai, Otok Mljet u svjetlu (hidro)arheolokih nalaza i povijesti (pomorstva) na plovnom putu
istono-jadranske obale (U povodu 50-godinjice Nacionalnog parka Mljet), Pomorski zbornik 46 (2010)1:
173.
21
Ostoji, Benediktinci, 440.
22
Ostoji, Benediktinci, 441.

8

4. Samostan Sv. Marije na Mljetu
Prije no to e se poeti pisati o samom samostanu, valja se usredotoiti na problematiku
formalnog zaetka, kako samostana, tako i crkve ija starost nadilazi i samu prisutnost
benediktinaca na podruju Mljeta.
Analiza je meu razliitim strunjacima protekla dvojako. S jedne strane problemu se
pristupa putem pisanih izvora. Osim to su jedan od izravnijih naina svjedoenja povijesne
zbilje i razotkrivanja istraivaki relevantne istine, oni ujedno najsnanije doaravaju
problematiku prolaznosti, prijevarnosti i iezle autentinosti. Naime, jedini dokumenti,
odnosno isprave, koji kazuju o osnivanju samostana i graenju crkve sv. Marije na Mljetu,
prijepisi su koji se datiraju ili krajem 13. ili poetkom 14. stoljea.
23
tovie, meu brojnim
povjesniarima (Foreti, Klai, anak-Medi...) prevladava miljenje da su sve isprave,
datirane prije 14. stoljea, falsifikati kojima se Dubrovnik okoristio radi zadravanja prevlasti
nad Mljetom.
24
Tako se Nada Klai, u svojoj studiji Mljetski falsifikati poziva na
istraivanje Ignjata urevia kao potencijalnog vjerodostojnog pokuaja rasvjetljavanja
istine o dolasku benediktinaca na Mljet. Uzimajui u obzir navedeno, konano treba utvrditi
da se daljnje navedeni izvori uvijek moraju kritiki promatrati.
S druge strane, arhitektura kojom se bavi povijest umjetnosti, poput kolekcionara jeke
davno minulih zbivanja, meu vrstim kamenom osvjedoene postojanosti, nastoji do datacije
doi temeljitom analizom stila gradnje koji je teko, nepraktino i besmisleno krivotvoriti.
Tako se, primjerice, opestilskim podudaranjem crkve Sv. Marije na Mljetu i crkve Sv.
Margarete u Biscegliei, Apuliji, nastoji dokazati veza s matinom opatijom u Pulsanu, kojoj je
i isprva namijenjena darovnica i fundacijska isprava kneza Dese iz 1151. godine.
25
Dakako, i
ova vrsta pristupa iskazuje odreene manjkavosti u vidu nemogunosti precizne datacije.
Opstruktivni karakter graevinskih preinaka stoga je nuno ukloniti interdisciplinarnim
pristupom kojim e se postii maksimalna objektivnost u interpretaciji povijesne zbilje.
S do sada iznesenim prijei e se na povijest samog samostana i crkve kao sredite otone
ekspanzije.


23
Ivana Tomas, Crkva sv. Marije na otoku Mljetu i njezina povezanost s romanikim spomenicima Apulije,
Prostor 2/42, 19 (2011), 299.
24
Nada Klai, Mljetski falsifikati, Arhivski vjesnik 10 (Zagreb, 1967): 185 232, citirano prema Josip Stoi,
Benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22 (1998), 8.
25
Tomas, Crkva sv. Marije, 307.

9

4.1. Povijest i djelovanje
Dakle, 1151. godine zahumski knez Desa, kao pokoru, ili pokuaj politikog bijega od
Bizanta, predaje teritorijalno gravitirajui Mljet
26
samostanu Sv. Marije u Pulsanu podno
Monte Gargana u Apuliji.
27
Pulsanski red, kojeg je knez Desa uznastojao darom udovoljiti,
osniva 1129. godine Ivan od Matere (1070. 1139.), dok su njegovi sljedbenici, sivi ili bijeli
bosonogi monasi, ili pustinjaci, u 12. i 13. stoljeu osnivali brojne samostane izvan sjeverne
Apulije, ukljuujui i Dalmaciju.
28
Dvjema, dvojbeno autentinim ispravama, osnutak na tom
podruju bio je stoga legitiman. Prva isprava je darovnica koja, samorazumljivo, formalizira
akt darovanja Mljeta pulsanskom redu, a druga je fundacijska isprava darovana za potrebe
gradnje samostana Sv. Marije.
29
Dokumenti su predani trojici monaha, odnosno Vilimu,
Marinu i imunu iz pulsanskog samostana. Isprva su bili smjeteni u Babinom Polju kod
crkve Sv. Mihovila, za koju je sigurno kazati da je 1177. godine pripadala samostanu Sv.
Marije u Pulsanu
30
, da bi se kasnije premjestili na najljepem poloaju otoka Mljeta, na
junoj strani osamljenog i okruglog otoia u Velikom Jezeru, imenujui novi samostan
Uznesenjem Blaene Djevice Marije.
31

Uslijedili su graevinski radovi. Gradnja crkve i samostana, sudei prema takoer
dvojbenim ispravama, odvijala se izmeu 1177. i 1198. godine. Naime, bula pape Aleksandra
III. od 2. veljae 1177. godine kazuje iskljuivo o crkvi Sv. Mihovila u Babinom Polju. No
meutim, bula Inocenta III. iz 1198. godine u kojoj se, uz pulsanski samostan Sv. Marije,
navodi i samostan Sv. Marije na Mljetu, dovodi do zakljuka da je gradnja bila dovrena
unutar dvjema bulama odreenog razdoblja.
32
Nadalje, darovnica Stjepana Prvovjenanog
(1222. 1228.) iz 13. stoljea, takoer uz pretpostavku autentinosti, spominje crkvu Sv.
Marije na Mljetu.
33
Za nju pak Josip Stoi, povjesniar umjetnosti, naknadno utvruje da je
prvotno bila koncipirana kao zadubina, a tek kasnije, graevinskim preinakama sakristije u

26
Ante Marinovi, Pravni status benediktinske opatije Svete Marije na Jezeru na Mljetu, u Dubrovaki
benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri, (Dubrovnik: Dubrovaka biskupija ,
2010), 281 282.
27
Ostoji, Benediktinci, 441.
28
A. Cavallini, Santa Maria di Pulsano. Il santo desertomonastico garganico (Monte Sant Angelo:Edizioni
Abbazia S. Maria di Pulsano, 2002), 39 46, citirano prema Ivana Tomas, Crkva sv. Marije na otoku
Mljetu i njezina povezanost s romanikim spomenicima Apulije, Prostor 2/42, 19 (2011), 299.
29
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije Mljetske oslobaa otoane od svih daa i sluba 24. rujna 1345., u
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik:Dubrovaka
biskupija, 2010), 297 298.
30
Tomas, Crkva sv. Marije, 299.
31
Ostoji, Benediktinci, 442.
32
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije, 298.
33
Ostoji, Benediktinci, 442.

10

13. i 14. stoljeu, prenamijenjena u benediktinsku crkvu samostana Sv. Marije na Mljetu.
34

Nakon to je Stefan Uro II., unuk Stjepana Prvovjenanog, potvrdio djedovu darovnicu,
peat crkvenog legitimiteta udario je papa Ivan XXII. pismom upravljenom redovnicima
samostana 1324. godine.
35
No prije no to e se nastaviti dalje pripovijedati, valja jo neto
kazati i o dogaajima koji su prethodili slubenom potvrdom papinskog autoriteta. Tako su od
1254. pa sve do 1272. godine korulanski knezovi, pripadnici mletake obitelji Zorzi, polagali
prava na otok Mljet. Zavladali su zapadnom polovicom otoka sve do 1338. godine, kada se
izmeu Mletake i Dubrovake Republike postie dogovorni ishod u korist Dubrovnika.
36

Ovaj dogaaj, uz intervenciju Dubrovnika izmeu razjarenih seljaka i samostanaca na otoku
Mljetu, i slanje triju prokuratora 1305. godine
37
, uvertira je za postupno podvrgavanje Mljeta,
i samog samostana, dubrovakoj jurisdikciji, i stvaranju Mljetskog statuta, o kojem e se
kasnije vie kazati.
Pitanje koje se takoer namee jest vezano uz crkvene odnose s pulsanskim samostanom.
Vjerojatnost odcjepa samostana Sv. Marije na Mljetu od pulsanske kongregacije u Pulji
korespondira s njezinim raspadom u XIV. stoljeu. Zadnji trag o postojeim vezama see u
1284. godinu, kada je Desine isprave, u pratnji pulsanskog opata, predao na prijepis mljetski
opat Marko u gradu Monte SantAngelo u Pulji.
38

Nakon rascjepa, sam Mljet nastoji se vjerski vezivati uz Dubrovnik, kako bi ojaali
trenutno oslabljeni autoritet meu ondanjim iteljima.
39
Naime, pod okriljem Nemanjia,
samostan je provodio civilnu i graansku vlast na Mljetu, sve do druge polovice 14. i prve
polovice 15. stoljea, kada, kao to je ve bilo spomenuto, otok Mljet postupno potpada pod
neposrednu vlast Dubrovake Republike.
40

Izuzetna prilika za ostvarivanje dubrovakih pretenzija ukazala se 1345. godine. Samostan
je, osim navedenih funkcija vlasti, odravao i feudalni odnos s otoanima koji su im bili duni
obraivati zemlju i odravati posjede.
41
Kako je vrijeme prolazilo, tako su otoani podnosili
sve tea davanja i obaveze, sve dok nisu zapoele pobune. Jedan sluaj osobito zorno

34
Josip Stoi, Benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22
(1998), 8.
35
Ostoji, Benediktinci, 442.
36
Ante Marinovi, Pravni status, 282.
37
Monumenta Ragusina, II, 310; V, 85, citirano prema Ivan Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj i u ostalim naim
krajevima, sv. 2 [Split: Benediktinski priorat Tkon (kod Zadra), 1964], 443.
38
Ostoji, Benediktinci, 442 443.
39
Ivo Dabeli, Mljet - zeleni otok : povijest, kultura, umjetnost, prirodne ljepote, turizam, plan otoka Mljeta:
turistika monografija (Zagreb: Turistika naklada, Vjesnik, 2004), 35.
40
Ostoji, Benediktinci, 443.
41
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije, 299.

11

predouje razmjere revolta. Naime, podatak spominje da je potknez Budai bio prisiljen, radi
suzbijanja otonih nemira, bivati na otoku od 4. lipnja do 29. rujna 1318. godine.
42
Otoani
su, dakako, bili ustrajni te su u konanici izvojevali zadovoljtinu. Godine 1345., na dan 24.
rujna, mljetski samostan, u suradnji s Dubrovakom Republikom, samostan ureuje nove
gospodarske odnose na otoku. Okonan je model ugovorno obveznog davanja u naturi i tlaci,
te su se sve obaveze, procesom komutacije (prijelaza s naturalne rente na novanu
43
), svele
na sljedee stavke:
6 rataja i 6 eonika i stadara duni su za samostan raditi 365 dana, uz utvrenu
razinu plae i koliine hrane
Otoani su morali godinje platiti iznos od 300 perpera u dubrovakim groima
na dan Sv. Vlahe svako je kuanstvo bilo primorano pokloniti jednu koko.
44

U istom razdoblju, na otonom Zboru ispred crkve sv. Pakrancija u Babinom Polju, uz
pomo dubrovakih sudskih slubenika, nastaje i mljetski Statut, kojim su se Dubrovani,
postupnom, troetapnom pravnom proceduralnou, konano u potpunosti mogli domoi otoka
Mljeta.
45
Tako je Mljet zadobio status UNIVRESITAS zajednice slobodnih mukih seljaka i
benediktinskog samostana Sv. Marije, kojoj je isprva otona komuna bila podlona, da bi
kasnije vjernost iskazala dominantnoj prisutnosti Dubrovake Republike.
Kako bi se razjasnio postupak dubrovakog preuzimanja, u kratko valja navesti tri etape
formalno-pravnog razvoja mljetske zajednice predoene u Statutu:
1. faza upravljanja Mljetom: podrazumijevala je apsolutni autoritet opata
benediktinskog samostana Sv. Marija na Mljetu na elu Sbora upravnog tijela
Universitasa (imao je slobodu i ovlast narediti izgon kritelja zakona,
2. faza upravljanja Mljetom: potknez ili knez triju otoka (Elafita) i otoka Mljeta
postaje predsjednik Sbora, sa slubenicima dolazi 1410. godine Dubrovnik de
iure postaje mljetskim vlastodrcem suavanjem ovlasti opata, no odrava
ravnoteu postavivi ga kao zamjenika kneza, uz znaajne materijalne pogodnosti,

42
I. Manken, Dubrovaki patricijatu u XIV. veku (Beograd: SANU, 1960), 46, citirano prema Ivo Dabeli,
Samostan sv. Marije Mljetske oslobaa otoane od svih daa i sluba 24. rujna 1345., u Dubrovaki
benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik:Dubrovaka biskupija, 2010),
43
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije. 299.
44
Ostoji, Benediktinci, 444.
45
Ivo Dabeli, Komuna Mljet od 1500. do 1808. godine : knezovi, kancelari, suci, dvornici, procjenitelji, sudski
izvritelji, odvjetnici, postii, zdravstveni slubenici, straari i drugi slubenici (Dubrovnik: I. Dabeli,
Tiskara Pavlekovi, 2004), 136
?
.

12

3. faza upravljanja Mljetom: 1499. godine politiki osokoljeni Dubrovnik postavlja
slubenog kneza za Mljet, u potpunosti preuzimajui vlast nad otokom, sve do
1808. godine.
46

Unato pomnoj ureenosti i odrive uravnoteenosti odnosa crkvene hijerarhije i
svjetovne jurisdikcije, anarhija bi, zbog rastueg radnog optereenja, nanovo zavladala
izmeu otoana i benediktinaca, i to u vie navrata. Nerijetko bi sam papa intervenirao u
sporove, primjerice papa Julije II. 1505., papa Leon X. 1517. ili papa Hadrijan VI. 1523.
godine, ohrabrujui pismima mljetske opate na to efikasnije pronalaenje rjeenja.
Uestalost pojave papinske brige stoga treba pripisati stalnoj pravnoj ingerenciji koju
rimski papa vri nad Mljetom jo od kraja Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine. Papinsko
uplitanje bio je uobiajeni postupak sve do 16. stoljea, kada svoju zadau preputaju
dubrovakoj Vladi, Senatu i knezu.
47

U vremenima latentne politike borbe, samostan je i funkcionalno profitirao 1397. godine,
kada mu Grad ureuje lazaret. Ustanova u kojoj su vrili karantenu putnika nadolih iz
okuenih krajeva, u trajanju od mjesec dana, u 16. stoljeu preobraena je nekoliko puta u
bolnicu. U njoj su se pak smjetali okueni graani Dubrovake Republike, ali i lijeili
radnici koji bi obolijevali prilikom izvravanja svojih obaveza prema samostanu.
47
Iako vina ljenitvu, Sv. Marija na Mljetu je, od samoga trenutka postojanja, bolovala
od kronino niske populacije. Sredinom 14. stoljea imala je 4 monaha, a krajem istog
stoljea jednog monaha manje.
48a
Zbog navedenog, i inih razloga, ponajee financijske
prirode, samostan na nalog pape Grgura XI. zavrava 1373. u komendi dubrovakom
nadbiskupu Petru Calixju.
47b
Kasnije e se, dakako, mikrodemografski problem razrijeiti
uspostavom Mljetske kongregacije. Do tada je, usprkos malobrojnosti, mljetski opat crkveno
upravljao cijelim otokom (administrator in spiritualibus totious insulae Melitae), i to od
doba pripadnosti pulsanskoj kongregaciji, pa sve do 17. stoljea, kada e vizitacije i duhovno
nadziranje vjernika u potpunosti potpasti u domenu spomenutih, montekasinskih
pretenzija.
47c

Upravo je u 16. stoljeu uslijedila reformacija samostana nakon podueg, krizom
prouzroenog, moralnog i disciplinarnog propadanja. Godine 1515. pape Leon X i Pio II.,
nagovorom Dubrovnika, pripajaju Mljet montekasinskoj kongregaciji, no kada je Mavro

46
Ante Marinovi, Pravni status, 282 295.
47
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije, 311
48, 47a, 47b, 47c
Ostoji, Benediktinci, 444.

13

Vetranovi-avi, u pratnji triju monaha, trebao naum sprovesti u konanu formalizaciju,
zakazao je zbog neutvrenih razloga te se vratio natrag u Italiju.
49

Stanovit broj godina poslije, 1523., papa Hadrijan VI., u nastojanju da razrijei iritabilno
stanje, predlae, zbog malobrojnosti redovnika na otoku, godinje vizitacije opata, priora i
celerarija s Lokruma.
50
Namjenska zadaa bijae im izbor opata i priora za Mljet, iskljuivo
dubrovakog podrijetla. Naloeni poredak nije isuvie dugo potrajao zbog osnivanja Mljetske
kongregacije 1530. godine.
51
Otada samostanski ivot protekao je zasigurno mirno, sve dok
1571. godine Mljet nije nastradao u turskim napadima za vrijeme Ciparskih ratova. Naime,
ubijeni su svi monasi, a sve to se uinilo vrijednim bilo je oteto. Nakon nemilog incidenta,
samostan je utvren te je poprimio dananji oblik.
52

Uredbom generala Marmonta, koju je Napoleon naknadno potvrdio 1808. godine,
nezavisnost Dubrovake Republike postaje odsanjani san, a skupa s njime nestaje i mljetska
opatija. Posjed je u poetku bio u vlasnitvu pijarista, zatim su ga se domogli isusovci 1854.
godine, te je na kraju od 1868. godine postao steevinom dravne umarije. Od 1960. godine
postaje hotel u sklopu Nacionalnog parka Mljet
53
, a 1998. biva formalno nanovo pripojen
benediktinskom redu.
54











49
Ostoji, Benediktinci, 445.
50
Ostoji, Benediktinci, 445.
51
Ostoji, Benediktinci, 446.
52
Ostoji, Benediktinci, 446.
53
Ostoji, Benediktinci, 446.
54
Marija Nodilo, Vrt u benediktinskom samostanu Sv. Marije na Mljetu, umarski list br. 3-4, 135 (2011),
155.

14

4.2. Arhitektura, gospodarstvo i kulturna batina
Uzimajui u obzir prijepornu autentinost isprava kojima se datira osnutak samostan Sv.
Marije na Mljetu, arhitektura i njezina pomna analiza, kao komplement povijesnim
istraivanjima, od iznimne su vanosti.
Crkva Sv. Marije primjer je harmonine, povijesno-istraivake uzajamnosti. Stoi ju
tlocrtno opisuje kao jednobrodnu graevinu s upisanim kriem i trodijelnim svetitem.
55

Formom je vrlo slina drugim donacijskim crkvama u okolici, no po odreenim znaajkama -
trodijelnost i etvrtasti tlocrt svetita, vii lukovi i slinost s pulsanskim crkvama, ija je
analiza
56
isuvie opirna za ovaj rad - ipak odaje svoju bizantinsku specifinost svetita,
navodei autora povijesno-umjetnike analize na ve spomenuti zakljuak o zadubinskoj
namjeni same crkve, ali i na aproksimativnu dataciju u 12. i 13. stoljea, kada su bizantinska
gradnja i romanika bili sasvim svojstveni. Izmeu ostalog, treba spomenuti i autorovo
mnijenje o proporcionalnosti crkve (3:5:6) koja, uz navedena obiljeja, ukazuje na dobrano
poznavanje arhitektonskih dosega, ali i osobitost poloaja koju je naruitelj imao u drutvu.
Autor nam tako daje do znanja da knez Desa, unato izdanim ispravama, nije mogao
poznavati relativnu raskonost graditeljskog ukusa.
57
Dakako, sa zakljucima valja biti
oprezan zbog potrebitosti naknadnih istraivanja i utvrivanja pretpostavljenog. U 13. ili na
poetku 14. stoljeu crkva je integrirana u samostanski kompleks, dobivajui, danas
polovino ouvani, zvonik te su monasi u 15. stoljeu podigli jo dvije manje crkvice.
58

to se samostana tie, prijanju vanjtinu mogue je jedino utvrditi detaljnijim
istraivanjima, koje, uz otegotnu komercijalistiku prenamjenu 60-ih godina prologa
stoljea, jo treba provesti. Do 16. stoljea, on je, s tri razine dvjema, donjom i gornjom,
okrenutima prema moru i jednom, srednjom okrenutom prema dvoritu, odisao luksuznom
otvorenou kakve vile, no nakon tog razdoblja, silom gusarskih (ne)prilika, biva preobraen
u utvrdu, poprimajui sadanji izgled, neko nagren dvjema kulama u sjevernom kutu
dvorita.
59



55
Josip Stoi, Benediktinski samostan sv. Marije na Mljetu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 22
(1998), 7.
56
Za daljnje istraivanje o povezanosti s apulijskim spomenicima referirati se na Tomas, Ivana. Crkva Sv.
Marije na otoku Mljetu i njezina povezanost s romanikim spomenicima Apulije. Prostor, 2/42, 19 (2011):
296 309.
57
Stoi, Benediktinski samostan, 7-8.
58
Ostoji, Benediktinci, 450.
59
Stoi, Benediktinski samostan, 10.

15

Malobrojnost monaha na malom otoiu Velikog jezera nipoto se nije odrazila na radnu
efikasnost i privreivanje itavog otoka. Naprotiv, pod znanom paradigmom ora et labora
revno su obraivali zemlju, uz izdanu pomo svojih kmetova, sve do 1345. godine, kada se
otoani obvezuju samostan novanim sredstvima uzdravati. Ista su namaknuli mljevenjem
ita, jema i drugih itarica upotrebom mlina na ulazu u Veliko jezero. Bavili su se
vinogradarstvom i uzgojem maslina na samom otoiu
60
, te su se koristili i mlinom za preradu
maslinovih plodova. U polju Pomjenti uzgajali su voe, povre, pamuk pa ak i riu te su na
Velikom jezeru uivali plodonosnost ribarenja. Na istom podruju kultivirali su rast
ljekovitog bilja, neupitnog znaenja za efektivan rad lazareta.
61
Dranjem koza i goveda
proizvodili su sir i mlijeko, od vune bi izraivali pokrivae i odjevne predmete, a od koe
pergamene. U uvali Praarici uzgajali su svinje, drali pele i u Solinama ekstrahirali sol iz
morske vode.
62

Drugi dio naelne cjeline ora et labora sjajno je potpomogao razvoju prvotnonamjenske
zadae samog reda: intelektualan i duhovni rad. U idilinom i kontemplativnom okruenju
otoia na otoku, praktine, prirodne i dvostruke izoliranosti, cvjetao je kulturni zanos kojim
su benediktinci uznastojali proeti itavu Europu, prilikom ega se nisu libili okoristiti i
lingvistikom steevinom blagonaklonih im duhovnih itelja. Ne udi, stoga, to je oko 1500.
godine, vrlo vjerojatno na Mljetu, uoblien Libro od mnozijeh razloga, najstariji tokavski
rukopis, pisan bosanicom ili to je pronaen kameni kri iz 14. stoljea ispisan istim
pismom.
63
Neto prije njih nastaje Miroslavljevo evanelje (12./13. st.), pisan
starocrkvenoslavneskim jezikom hrvatske redakcije s tragovma zapadne tokavtine i
akavtine, a oblik je irilometodske liturgije istonog obreda za vjernike zapadne Crkve,
ija provenijencija, prema Josipu Vrancu, see u odaje samostana Sv. Marije na Mljetu,
64
a u
istom stoljeu, barem se nagaa, pojavljuje se i Miletii versus, dubrovaka kronika u latinskim
heksametrima.
65


60
Marija Nodilo, Vrt u benediktinskom samostanu Sv. Marije na Mljetu, umarski list br. 3-4, 135 (2011),
158.
61
Milanovi, Benediktinci, 74.
62
Ivo Dabeli, Samostan sv. Marije, 299.
63
Milanovi, Benediktinci, 73.
64
Ostoji, Benediktinci, 447.
65
Ivo Dabeli, Mljet - zeleni otok : povijest, kultura, umjetnost, prirodne ljepote, turizam, plan otoka Mljeta:
turistika monografija (Zagreb: Turistika naklada, Vjesnik, 2004), 36.

16

Oporuno zatraeni osnutak knjinice redovnika Benedikta Nikole Bona 1555. godine
66
i
benevolentnost Hrizostoma Clavina, koja se 28. oujka 1596. godine oitovala u obliju
darivanja svih svojih tiskanih knjiga iz teologije, filozofije i drugih znanost benediktinskim
monasima, uinila je knjinicu mljetskog samostana jednom od najveih na dubrovakom
podruju.
67
Bila je svojstvena po svojoj pristupanost. Naime, tko god je to poelio, mogao je
slobodno zai u nju i posluiti se ukorienim spoznajama. Naalost, vrijedna literarna zbirka
nije uspjela u cjelovitosti svoje namjene opstati, ve je, vrlo vjerojatno, u vihoru mranih
vremena, bila razasuta po vatikanskim i inim arhivima.
Konano, Gospa od Jezera, izniman predmet tovanja iz 14. stoljea, iji je okvir izraen
od iskucanog pozlaenog srebra s bruenim kamenjem i medaljonima od transparentnog
emajla, opredmeeni je prikaz samostanske duhovne prisutnosti na otoku. Slika, naravno,
nije ouvana te je zamijenjena novijim predlokom. Prikaz Gospinog lika s Kristom u naruju
upotpunjen je 2 cjelovita medaljona, od sveukupnih 8, okvirnim likom svetog Benedikta, s
opatskom mitrom i pastoralom, nasuprotnim sv. Antunom s kovrastom bradom, kriem i
knjigom u rukama te uenicima sv. Benedikta, sv. Maurom i sv. Placidom, takoer s
knjigama, kriem i tapom u ruci. Na dubrovakom podruju inila jednu znaajnu stavku u
slijedu ikona posveenih Gospi.
68












66
Marijan Sivri, Oporuke redovnika dubrovakih benediktinskih samostana, u Dubrovaki benediktinci
zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri (Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.), 225.
67
Vinicije D. Lupis Benediktinci i njihova batina na dubrovakom podruju, u Dubrovaki benediktinci
zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri. (Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010), 329.
68
Lupis, Benediktinci i njihova batina,330 331.

17

5. Zakljuak
Dubrovaki benediktinski red, usporedno s junodalmatinskim, razvijao se poetkom 11.
stoljea. Susjedna Italija, kao posvemanja baza irenja redovnikog pokreta, uvelike je
utjecala svojom neposrednom prisutnou na daljnje jaanje pokreta na naoj obali. Na
dubrovakom podruju djelovalo je nekoliko opatija: Sv. Marija na Lokrumu, Sv. Marija na
Mljetu, Sv. Jakov u Vinjici kod Grada i Sv. Mihovil u Pakljenom na ipanu.
Spomenuti samostani, na elu sa Sv. Marijom na Mljetu, reorganizirali su se u Mljetsku
kongregaciju, crkveno pravniku strukturu ija je namjena bila ujedinjenje svih benediktinski
podrunica u jednu funkcionalnu, ali i fleksibilnu, uzajamno potpornu cjelinu. Namjernost
nauma uvelike je u poetku odredila zateeno dekadentno stanje koje je vladalo u XV.
stoljeu. Mljetska kongregacija opstaje sve do 31. svibnja 1808. godine, kada se dekretom
generala Marmonta ukidaju svi samostani i crkveno-pravne tvorevine proizale iz njih.
Godine 1151., zahumski knez Desa, kao pokoru, ili pokuaj politikog bijega od Bizanta,
predaje teritorijalno gravitirajui Mljet samostanu Sv. Marije u Pulsanu podno Monte
Gargana u Apuliji, a peat crkvenog legitimiteta udario je papa Ivan XXII. pismom
upravljenom redovnicima samostana 1324. godine. Pod okriljem Nemanjia, samostan je
provodio civilnu i graansku vlast na Mljetu, sve do druge polovice 14. i prve polovice 15.
stoljea, kada, kao to je ve bilo spomenuto, otok Mljet postupno potpada pod neposrednu
vlast Dubrovake Republike.
Uredbom generala Marmonta, koju je Napoleon naknadno potvrdio 1808. godine,
nezavisnost Dubrovake Republike postaje odsanjani san, a skupa s njime nestaje i mljetska
opatija. Posjed je u poetku bio u vlasnitvu pijarista, zatim su ga se domogli isusovci 1854.
godine, te je na kraju od 1868. godine postao steevinom dravne umarije. Od 1960. godine
postaje hotel u sklopu Nacionalnog parka Mljet, a 1998. biva formalno nanovo pripojen
benediktinskom redu.
Samostan je svojim postojanjem trajno obiljeio povijest otoka Mljeta. Rano
uspostavljenim feudalnim odnosima, konstantnim priljevom zajamenih prihoda i time
potpomognutom duhovnom djelatnou, Sv. Marija na Mljetu sasvim sigurno opravdala je
svoju ulogu predsjedavajue opatije Mljetske kongregacije. No unato svojoj prosperitetnosti,
uspijevala nije oduprijeti se politiki uvijek ambicioznoj Dubrovakoj Republici, dijelei sa
samostanom Sv. Marije jednaku, iznenadnu sudbinu.

18

Bibliografija
1. Bai, ivo. Otok Mljet u svjetlu (hidro)arheolokih nalaza i povijesti (pomorstva) na
plovnom putu istonojadranske obale (U povodu 50-godinjice Nacionalnog parka
Mljet). Pomorski zbornik 46 (2010)1: 139-196.

2. Dabeli, Ivo. Samostan Sv. Marije Mljetske oslobaa otoane od svih daa i sluba 24.
rujna 1345.. U Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan
Sivri, 297 - 314. Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
3. Dabeli, Ivo, Komuna Mljet od 1500. do 1808. godine : knezovi, kancelari, suci, dvornici,
procjenitelji, sudski izvritelji, odvjetnici, postii, zdravstveni slubenici, straari i drugi
slubenici. Dubrovnik: I. Dabeli, Tiskara Pavlekovi, 2004.
4. Dabeli, Ivo. Mljet - zeleni otok : povijest, kultura, umjetnost, prirodne ljepote, turizam,
plan otoka Mljeta: turistika monografija. Zagreb: Turistika naklada, Vjesnik, 2004.
5. Kovai, Slavko. Sveti Benedikt i njegovo djelo u crkvi i hrvatskome narodu. U
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri, 97 111.
Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
6. Lupis, Vinicije D. Benediktinci i njihova batina na dubrovakom podruju. U
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri, 317 - 336.
Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
7. Milanovi, Jozo. Benediktinci na dubrovakom podruju u okviru Hrvatskoga
benediktinskog redovnitva. U Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir
Pulji, Marijan Sivri, 71 - 75. Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
8. Marinovi, Ante. Pravni status benediktinske opatije Svete Marije na Jezeru na Mljetu.
U Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri, 277 -
294. Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
9. Nieti, Antun. O otoku Lokrumu sjeditu benediktinske opatije Svete Marije. U
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri,
339 - 362. Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
10. Nodilo, Marija. Vrt u benediktinskom samostanu Sv. Marije na Mljetu. umarski list br.
3-4, 135 (2011): 153 160.
11. Ostoji, Ivan. Benediktinci u Hrvatskoj i u ostalim naim krajevima. Sv. 2, Benediktinci u
Dalmaciji. Split: Benediktinski priorat Tkon (kod Zadra), 1964.
12. Ostoji, Ivan.Montecassino i benediktinci u Hrvatskoj. Historijski zbornik 21 22
(1968 1969): 389 401.
14. Sivri, Marijan. Oporuke redovnika dubrovakih benediktinskih samostana. U
Dubrovaki benediktinci zbornik radova, ur. elimir Pulji, Marijan Sivri,
257 - 274. Dubrovnik: Dubrovaka biskupija, 2010.
15. Stoi, Josip. Benediktinski samostan Sv. Marije na Mljetu. Radovi Instituta za povijest
umjetnosti 22 (1998): 7 21.

19

16. Tomas, Ivana. Crkva Sv. Marije na otoku Mljetu i njezina povezanost s romanikim
spomenicima Apulije. Prostor, 2/42, 19 (2011): 296 309.