- BARTOL KAI otac hrvatskoga jezikoslovlja

1) 2) 3) Pronaena nova Kaieva djela i graa: Libretto di frasi iz 1595. Hrvatsko talijanski rjenik iz 1599. Ruski tekstovi u latininoj transliteraciji: Pismo Borisa Godunova papi Klemento VIII. iz 1605. 4) Ruski tekstovi u prijevodu: Pismo Dimitriju 1606. 5) Per la missione di Ragusa et Belgradi 1609. 6) Dosje o Kaievu Novom Zavjetu u Sv. Oficiju 1663. 7) Memorijal Urbanu VIII. godine 1633./1634. 8) Memorijal Prefektu Sv. Oficija kardinalu F. Barberiniju 1634. 9) Ispravak (Correttione) Bandulavieva Lekcionara 1634? 10) Apologia 1639./1639. 11) De variis versionibus Sacre Scripture, 1639. 12) Corollaria, Obiections et responsa 1639. 13) Zabrana tiskanja Kaieve Biblije: Non est expediens ut imprimatur versio Sacrae Scripture facta lingua Illyrica vernacula seu nova, characteribus latinis KRITIKA BIOGRAFIJA BARTOLA KAIA o Glavni i najopirniji izvor do pedesete godine Kaieva ivota je njegova Autobiografija Problematika Kaieve Autobiografije - Vjerodostojnost Autobiografije dovedena je u pitanje zbog pretpostavke da je to djelo Kai napisao pod stare dane = to se temelji na injenici da je Kaievo pisanje naglo prekinuto, usred reenice nakon toga slijedi dodatak koji glasi: Ovdje je (pre)stao o. Kai, autor i pisac svog ivotopisa. Dok je ovo pisao, bio je u 76. godini ivota te je dobri starac, skren godinama i starou, ve bio podjetinio = taj dodatak napisao je Dubrovanin isusovac o. Rafael Prodanello o Prodanello govori o naglo prekinutom pisanju koje se dogodilo kada je Kai bio u 76 godini o = Kai je svoju Autobiografiju poeo pisati ve 1639. = on je svoj ivotopis pisao usput, i stoga mu se moda ipak dogodilo da ga je potpuna malaksalost i zatim smrt 1650. sprijeila da ga dovri Kaiev ivotni put - roen je 15. VIII. 1575. u Pagu kolovanje u Pagu 1582. 1587. = kolovanje je zapoeo u Pagu u kada je imao 7 godina kolovanje u Zadru 1587. 1590. = kada je imao 12 godina, ujak ga je 1587. poveo u Zadar. Tamo je Bartol primio kleriku tonzuru, pa je jo ee pjevao u koru. kolovanje u Loretu 1590. 1593.

Kada je napunio 15 godina, ujak Luka odveo je Bartola 1590. u Loreto da nastavi svoje kolovanje u Ilirskom (hrvatskom) kolegiju - Kaia je za gojenca u loretski kolegij primio rektor Toma Raggio Razzius koji je bio poliglot. Osim hebrejskog, grkog i latinskog jezika znao je arapski, a i hrvatski i turski, jer je ee djelovao u Hrvatskoj kolovanje u Rimskom sjemenitu 1593. 1595. - Godine 1593. zatvara se Iliriski kolegij u Loretu = 12 najbojih loretskih gojenaca, meu kohjima je bio i Bartol Kai, poglavari alju u Rimsko sjemenite - To sjemenite osnovano je dekretom Tridentskog koncila 1565. za rimsku biskupiju, ali je od poetka predano na upravljanje isusovcima - Gojenci sjemenita pohaali su nastavu u oblinjem Rimskom kolegiju koji je tada bio glavno isusovako uilite Novicijat 1595.-1597. - U isusovakom novicijatu bio je od 14. kolovoza 1595. do 15. kolovoza 1597. - U popisu stvari koje je sa sobom donio u novicijat nalazi se Konverzacijski prirunik hrvatsko latinski - Za boravka u novicijatu dobio je Vraniev Dictionarium = prema tom rjeniku Kai je napisao svoj Hrvatsko talijanski rjenik = postoji vjerojajatnost da je rjenik napisao na poticaj isusovakih poglavara, jer su mu oni naredili, kada je zavrio rjenik, da napie i Gramatiku za potrebe upravo osnovane Akademije hrvatskoga jezika Student i nastavnik u Rimskom kolegiju 1597. 1599. - Nakon dvogodinjeg novicijata Kai je 1597. nastavio studij u isusovakom Rimskom kolegiju - poglavari su 1598. odredili da Kai predaje gramatiku u Rimskom kolegiju, a ne u novoosnovanom kolegiju u Anconi (to navode neki autori) Mladi nastavnik pie prvu hrvatsku Gramatiku - 1599. u Rimskom kolegiju osnovana je Akademija ilirskoga jezika = za potrebe Akademije Kai je napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika Institutiones linguae Illyricae koja je objavljena u Rimu 1604. = to je prva kodifikacija hrvatskoga jezika Suradnja sa A. Komuloviem u Rimu 1599. 1604. - Aleksandar Komulovi (Split, 1548. Dubrovnik, 1608.) stupio je u isusovaki novicijat 1599 = on je 1582. u Rimu objavio Nauk krstjanski za slovinjski narod, prvi originalni hrvatski katekizam on je zagovarao tokavski kao zajedniki jezik za sve Hrvate i time utjecao na Kaia. - Obojica su predavala u Ilirskoj Akademiji Ruski tekstovi u latininom prijepisu: Pismo Borisa Godunova papi Klementu VIII. (1605.) U tom razdoblju Kai je, vjerojatno od A. Komulovia, nauio i ruski, to dokazuju njegovi ruski tekstovi pisani latinicom: latinina transliteracija ruskog pisma Borisa Godunova papi Klementu VIII iz studenog 1604. i Kaievi prijevodi tekstova iz 1606., koji se odnose na Dimitrija Ivanovia

Hrvatski ispovjednik i cenzor u Rimu Nakon sveenikog reenja 11.III. 1606. Kai je uskoro poloio i poseban ispit, te je imenovan hrvatskim ispovjednikom u bazilici sv. Petra dok je jo zavravao studij teologije. Uz to, Kai je 1606. bio cenzor i redaktor djela A. Komulovia Zrcalo od ispovijesti koje je objavljeno u Rimu 1606. (ili 1616.) i u Veneciji 1634. Treu probaciju objavio je B. Kai 1608./1609. u mjestu Sezze. Misija u Dubrovnik 1609. 1612. Ujesen 1609. Kai je odreen da kao poglavar pripremi i povede grupu isusovaca u Dubrovnik = sauvan je njegov izvjetaj P. Generalu O misiji u Dubrovnik i Beograd koji nije bio dosada zapaen jer nije bio identificiran kao Kaiev. Iz tog je dopisa jasno da je po papinoj elji misija u Dubrovnik bila planirana tako da ima svoj nastavak do Beograda. Od 1609. do 1612. Kai djeluje u Dubrovniku i pastoralno i pedagoki u koli i knjievnoj akademiji koje su isusovci opet obnovili. Prvo misijsko putovanje: Bosna, Srbija, Srijem, Slavonija 1612.-1613. U studenome godine 1612. Kai je putovao sa dubrovakom trgovakom karavanom do Beograda, gdje mu je trebalo biti sjedite. Poduzimajui svoju prvu misiju sa dan imunom Matkoviem po osmanlijskim krajevima kroz Bosnu, Srbiju, Srijem i Slavoniju, Kai obilazi krane pod Turcima. On je zapravo sudjelovao u tzv. turskoj misiji u kojoj je sukcesivno djelovalo preko 120 isusovaca. Povratak preko Dubrovnika u Rim 1613. Kai se vratio sa don imunom Matkoviem najprije u Dubrovnik. Lau za Anconu je kod Koloepa zahvatila oluja, pa se kai morao iskrcati i vratiti u Dubrovnik, gdje je doekao drugu lau za Barletu, a zatim je putovao preko kopna, izmeu Bovina i Beneventa. Vrativi se u Rim, Kai pie opirne izvjetaje o tekom stanju krana i o don imunu Matkoviu, kojeg predlae za biskupa u tim krajevima. Papi i kardinalima upuuje spomenice u kojima ih nagovara da s Turcima sklope mir. U Rimu 1613. objavljuje Bartol Kai svoju prvu asketsku knjigu Nain od meditacioni. Potom je priredio za tisak Zrcalo duhovno koje je talijanski napisao Angelo Eli, a preveo duprovaki opat Mavro Orbini. Kai je knjizi dodao Nauk za doro pisati slovinski, i lasno proititi ovo libarce, i tiskao je u Rimu 1614. Loreto ispovjednik i pisac 1614. 1618. Od 1614. do 1618. Kai je opet u Loretu, ali sada kao ispovjednik za hodoasnike iz naih krajeva. Tu je preveo i 1617. u Rimu objavio Istoriju Loretanu, kao i pjesniki prijevod prvih pedeset psalama Pjesni duhovne. Bellarimov Nauk krstjanski kratak Kai je moda preveo za boravka u Loretu, ali ga je sigurno za tisak priredio kasnije, za boravka u Dubrovniku 1622./1623. Drugo misijsko putovanje 1618.-1619. Kai je iz Loreta preko Ancone u oujku 1618. krenuo na drugo misijsko putovanje. Pratili su ga oci Marin de Bonis i Marin Drago. U Dubroviku su do 20. srpnja ekali trgovaku karavanu, i u Beograd su doli nakon 18 dana putovanja. Usput je u slobodno vrijeme pisao Perivoj od dievstva. ivot svete Cecilije dovrio je u Beogradu na njezin blagdan, 23. studenog 1619. Djelovanje u Dubrovniku 1620. 1633.

Za Boi 1619. Kaiu je stigla naredba patra Generala da se vrati u Dubrovnik. Tamo je 1619. ponovno otvorena isusovaka rezidencija i humanistika kola (tamo su se kolovali Stjepan Gradu, Palmoti) Od 1620. 1633- boravi Kai u Dubrovniku. Tu je 1622./1623. preveo ili barem pripremio za tisak Bellarimov Nauk krstjanski kratak, koji je u drugom izdanju izaao u Rimu 1633. Kai je u Dubrovniku napisao ivot Sv. Ignacija (Rim 1623.) i Perivoj od dievstva (Rim, 1625. i Venecija 1628.). Zrcalo nauka krstjanskoga napisao je 1626., a tiskano je u Rimu 1631. Uz opu prihvaenopst u Dubrovniku koju je Kai doivljavao, ali se na potekoe koje su mu pravili dubrovaki aristarhi zbog njegova jezika, jer je pisao openitim jezikom cijeloga naroda i nije elio upotrebljavati dubrovanizme. Zato je njegov rukopis Perivoj od dievstva cenzor Ivan Dri pune dvije godine zadrao kod sebe, pa je Kai protestirao patru Generalu u Rim. Krajem 1627. Kai je dovrio svoju duhovnu tragediju Sveta Venefrida (puni naslov: Venefrida tragedija. Trionfo od cistochiae Bara Kassichia.). Pretpostavlja se da je Venefrida izvedena 1627., jer je Kai dodao na talijanskom scenografske i reiserske upute. No, objavljena je u transkripciji tek 1938., a u transliteraciji 1991. Djelovanje u Rimu 1633. 1650. Kai je u Dubrovniku ostao do Uskrsa 1633. poslije Uskrsa 1633. doao je u Rim. Dokaz Kaieve prisutnosti u Rimu je tiskanje drugog izdanja njegova prijevoda malog Bellarimova katekizma Nauk krstyanski kratak. Dugi je dokaz injenica da je Kai 4. kolovoza 1633. od p. Generala dobio imprimatur za svoju novu knjigu prijevoda Himana iz asoslova. Na naslovnici sauvanog rukopisa Kai je vlastoruno napisao da e djelo biti tiskano u Propagandi 1633., ali je kanije to prekriio i napisao: U Rimu u utietenici Kamare Apostolske 1634. (neki tvrde da je iz Dubrovnika poslan u Loreto, Horvat tvrdi da nije na temelju ovih argumenata). Kai je do kraja ivota ostao u Rimu kao ispovjednik u Sv. Petra. Tu je Kai dovrio prijevod Biblije i napisao dragocjene testove u njezinu obranu Spomen ploa o. Bartolu Kaiu = postavljena je u crkvi sv. Ignacija 23. svibnja 1996 - nije bilo mogue identificirati Kaieve tjelesne ostatke IV. o o o o JEZIKOSLOVNI RADOVI MLADOG KAIA

meu rane Kaieve radove spada: KONVERZACIJSKI PRIRUNIK LIBRETTO DI FRASI iz 1595. HRVATSKO TALIJANSKI RJENIK iz 1599 INSTITUTIONES LINGUAE ILLYRICAE RUSKI TEKSTOVI koje je Kai prepisao i/ili redigirao latinicom u Rimu 1605. i 1606. Kai je svojim prvim objavljenim djelima na hrvatskom jeziku od 1613. do 1617. dodavao Nauk za dobro pisati = taj njegov pravopis nalazi se u etiri knjige, ali uvijek s nekom preradom ili doradom njegovi rani radovi oznaavaju poetak hrvatskog znanstvenog jezikoslovlja jer je on prvi sastavio hrvatski abecedni natukniki rjenik i prvu hrvatsku gramatiku

Moje istraivanje arhivskih tragova Kaieva jezikoslovnog djelovanja - od malih nogu pohaao je gradsku latinsku kolu u Pagu = nastavak kolovanja proveo je u prouavanju latinske sintakse i metrike po Emanuelu Alvaresu - za boravka u Ilirskom kolegiju u Loretu (1590.-1593.) Kai je nastavio svoje kolovanje i uenje latinskoga jezika, no susretao je i brojne hrvatske hodoasnike iz raznih krajeva i otkrivao bogatstvo dijalekata = tu poinje njegovo dublje zanimanje za hrvatski jezik - osim toga, rektor Ilirskog kolegija bio je p. Toma Raggio, ploglot = on je primio Kaia za pitomca i znatno utjecao na njega - Kai se tokom tih triju godina poeo baviti hrvatskim jezikoslovljem = vjerojatno je tu poeo pisati konverzacijski prirunik hrv. jezika - kao pitomac Rimskog sjemenita Kai je humanistiko kolovanje nastavio u isusovakom Rimskom kolegiju = Rimsko sjemenite napustio je 14. VIII. 1595. i istog dana stupio u rimski isusovaki novicijat Sv. Andrije na Quirinalu = prema isusovakom obiaju , popisane su sve stvari koje je donio u novicijat = meu njima je bio rukopis koji nije spadao ni meu knjige, niti meu uobiajene biljeke zato ga Kai naziva Un libretto di frasi - drugi trag njegova jezikoslovnog djelovanja je njegovo pismo iz 1634. tajniku Kongregacije za irenje vjere ili Propagande Franji Ingoliju u kojem on moli da mu osigura prepisivaa za prijevod Rituala i za Rjenik (Dittionario) - trei trag nalazi se u Autobiografiji gdje Kai pripovijeda kako je krajem prosinca 1599. bio osloboen pouavanja u razrednoj nastavi i nareeno mu je da za novoosnovanu Akademiju hrv. jezika napie Gramatiku. Kai je proirio naredbu poglavara i umjesto Instituciones gramaticae zamislio Instituciones linguae illyricae to znai Prirunik hrvatskoga jezika. Pri tiskanju Grmatike 1604. zbog nedostatka novca morao je mnogo toga izostaviti, a to znai da nije mogao ostvariti svoju ideju o Priruniku hrvatskoga jezika koji bi sadravao Gramatiku, Rjenik i Konverzacijski prirunik Rjenik i Konverzacijski prirunik ostali su u rukopisu Prvi Kaiev jezikoslovni rad: Libretto di frasi Konverzacijski prirunik (1595.) - u rimskom arhivu naen je jedan rukopis = po obliku to je konverzacija, na to upuuju naznake In: i R to je moe prevesti kao pitanje i odgovor. Po sadraju to su pozdravi, svakodnevni razgovori, pitanja i odgovori - najvjerojatnije je taj tekst nastao ve u Loretu izmeu 1590. i 1593. = nakon dvogodinjeg boravka, Kai je 14.VIII.1595. napustio Rimsko sjemenite i istog dana stupio u isusovaki rimski novicijat, a sa sobom je donio Libretto di frasi ili Konverzacijski prirunik - prirunik sadri 242 rijei Drugi Kaiev jezikoslovni rad: Hrvatsko talijanski rjenik (1595. 1599.) - Kaievo pismo tajniku Propagande Franji Ingoliju iz 1634. = Kai moli da mu se osigura prepisiva za narueni hrv. prijevod Rituala i da se zgotovi Rjenik u istom jeziku. Kai je tu rije napisao sa odreenim lanom il Dittionario, pa je oito da se radi o odreenome, gotovome Rjeniku, koji je trebalo samo prepisati, a Kaiu kao ezdesetogodinjaku to vie nije bilo lako (= on ne trai potporu za izradu Rjenika, jer je rjenik ve izraen) - = Horvat = anonimni dubrovaki Hrvatsko talijanski rjenik je Kaiev

Faust Vrani je na putu u Rim u Veneciji 1595. tiskao Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae, et Ungaricae Vraniev rjenik bio je dovren do 1590. i poznat barem u uem krugu prijatelja Nakon to je tiskao Rjenik, doao je sa njime u Rim = tamo je molio isusovakog Generala da ga primi u isusovaki rimski novicijat, a u tom se novicijatu od 14.VIII. 1595. do 15. VIII.1597. nalazio Kai, pa je vrlo vjerojatno da su se oni upoznali. Vrani nije primljen u novicijat (zato to je trebao biti imenovan biskupom u andadu, to i jest 1598.), ali je njegov tiskani Rjenik oito ve tada doao u ruke novaku Kaiu = on je hrvatske rijei prepisao sa njihovim talijanskim znaenjem na listie i zatim ih p0oredao po abecedi i prepisao u biljenicu = tako je sastavio svoj Hrvatsko talijanski rjenik Kai je posudio od Vrania oko 3120 rijei, dodao je oko 700 rjei samostalnog leksika, a to ukupno daje zbroj od 3820 rijei postoji teza da je Kai autor triju rjenika = pripisuju mu se tri anonimna hrvatska rukopisna rjenika iz Dubrovnika, Perugie i Oxforda = Horvat smatra je ta teza znanstveno neprihvatljiva

Trei Kaiev jezikoslovni rad: Gramatika i njezin povijesni kontekst (1599.-1604.) 1580. osnovan Ilirski kolegij u Loretu 1582. Memorijal Marina Temparice isusovakom Generalu Acquavivi: nuno je sastaviti rjenik i gramatiku hrv. jezika 1590. Bartol Kai dolazi u Ilirski kolegij u Loretu 1595. Kai stupa u Rimu u isusovaki novicijat i sa sobom donosi Libretto di frasi iste godine F. Vrani tiska u Venciji Petojezini rjenik, a zatim u Rimu nastoji stupiti u isusovaki novicijat u kojem se nalazi Bartol Kai vjerojatno se Kai i Vrani osobno upoznaju, ili barem Kai dobiva Vraniev Rjenik i pomou njega sastavlja svoj Hrvatsko talijanski rjenik 1598./1599. General isusovaca Acquaviva nareuje anketu: koji od slavenskih jezika eventualno uvesti u isusovake kolegije 1599. Alfonz Carillo kao rektor kolegija alje dobiveni odgovor: treba uvesti hrvatski Kai dovrio Hrvatsko talijanski rjenik izmeu 1597. 1599. Aleksandar Komulovi stupa u isusovaki red U Rimskom kolgiju osnovana je u prosincu 1599. Akademija ilirskoga jezika Acquaviva osobaa Kaia drugih dunosti, dodjeljuje ga samo novoosnovanoj Akademiji i nareuje da napie Gramatiku i organizira nastavu hrvatskoga jezika 1600. papa Klement VIII. u razgovoru s Acquavivom hvali osnivanje Akademije i preporuuje uenje ilirskoga jezika 1604. tiskana je Gramatika Institutionum linguae illyricae libri duo 1606. Alfons Carrillo kao austrijski provincijal alje u Zagreb isusovce da otvore kolegij, a 1607. gimnaziju Kaiev izbor jezika - Kai je prihvatio akoavsko ikavski jezik Vranieva Rjenika, naznaen samo nazivom Dalmatice, dodao znaenje iz stupa Italice, pa je tako sastavio svoj Hrvatsko talijanski rjenik - naknadno je Rjenik djelomino ijekavizirao (do slova B)

slino je napravio sa Gramatikom prvo je stavljao akavsko ikavske primjere, a kasnije je dodavao primjere iz tokavskog koji on naziva bosanski Rjenik je bio gotov do 1599. u akavsko ikavskoj verziji, a poeo ga je tokavizirati kasnije, usporedno sa progresivnom tokavizacijom Gramatike, a na to je vjerojatno utjecao A. Komulovi

Uzor Kaievoj Gramatici - mogui slavenski uzori: o prva slovenska gramatika Adama Bohria iz 1584. = ona mu nije sluila kao uzor jer je u Apologiji zapisao da je Bohrievu Gramatiku itao tek oko 1606. - mogui uzori rusko crkvenoslavenskih gramatika: - Kai je imao donekle aktivno znanje ruskoga jezika o Adelphotes iz 1591., gramatika koju su sastavili studenti Lavoslavskoga pravoslavnog bratstva o Gramatika slovenska koju je 1596. objavio Zizanij - mogui latinski uzori: - Kaiu su mogle posluiti sve onodobne latinske gramatike = on je u obradi grae preuzeo okvirnu podjelu ili globalnu strukturu poznatih latinskih gramatika o najvjerojatnije se sluio gramatikama Alda i Alversa Struktura Kaieve Gramatike - nakon naslova Grmatike otisnuto je Odobrenje (Aprobatio) koje je 2. travnja 1604. dao Splianin Augustin Kvini koji je upravljao biskupijom Massalubreno od 1573. do 1605. - predgovor: Ad illyricae linguae studiosos - gramatika se u bitnoj strukturi podudara s latinskim gramatikama koje govore o podjeli na osam dijelova govora - ve sam naslov Institutionum linguae illyricae duo naznauje osnovnu dvodjelnost strukture Gramatike. Poslije predgovora (uvoda) graa je rasporeena u dvije knjige koje se dijele na dijelove i poglavljao prva knjiga ima naslov De Litteris, nomine et pronomine = u njoj su obraeni glasovi i slova (De literis), naglasci (De tono et apostropho), slog i rije (De syllaba et dictione), lan i dijalekt (De articulo se dialecto), reenica i imena, prva deklnacija, druga dek., trea dek., pridjevi, pozitiv pridjeva, upitne i odnosne zamjenice, brojeve, komparativ i superlativ pridjeva, te preostale zamjenice, tj pokazne i posvojne o u drugoj knjizi Kai obrauje glagole i njihovu konjugaciju - na kraju donosi popis tiskarskih pogreaka etvrti Kaiev jezikoslovni rad. Ruski tekstovi pisani latinicom rukom mladoga Bartola Kaia - tekst od 5 stranica koji se odnosi na ruskog cara Dimitrija Ivanovia, pisan na ruskom jeziku, ali latinicom - Pismo Borisa Godunova papi Klementu VIII. iz studenog 1604. u latininom prijepisu Bartola Kaia (na ruskom jeziku ali pisan latinicom) = u tom se pismu B. Godinov ali papi na poljskog kralja Sigismunda III da je povrijedio 20-ogodinji mir imeu Rusije i Poljske, pomaui Dimitrija Samozvanca, navodnog sina Ivana IV. Osim toga, Boris nudi papi savez protiv Turaka.

Ruski tekstovi u latininoj transliteraciji, koji su pisani rukom B. Kaia, pokazuju da je on barem pasivno poznavao ruski jezik

Peti Kaiev jezikoslovni rad: Nauk za dobro pisati slovinski, i lasno proctiti ovo libarce - u Kaievo doba nije postojala nikakva propisana ujednaenost pisana zato je svaki pisac najprije morao stvoriti i prikazati svoju ortografiju (pravopis) koja je znaila sustav dobrog oznaavanja fonema odreenim grafemima, pasu to zapravo bila pravila za dobro pisanje i lako itanje - to je kratka rasprava na hrvatskom, odnosno pravopisni prirunik na 4 stranice = Kai je svoj Nauk doraivao i dodao u tri knjige koje je objavio u rasponu od 1613. do 1617.: Nain od meditacioni, Zrcalo duhovno, Pjesni duhovne - jo jedna knjiga donosi pravopisna pravila, ali s drugim naslovom i u drugome obliku = to je Kaiev prijevod Bellarimova malog katekizma Nauk krstyanski kratak = budui da knjiga ima naslov Nauk, Kai je svojim uputama promijenio naslov u Sctiocu za lascgne prosctiti ovaka piisma ova verzija razlikuje se u svojoj strukturi i jeziku od prethodnih triju V. BARTOL KAI KAO PJESNIK I PISAC Pjesnik o Pjesni duhovne = prepjev prvih pedeset psalama zbirku pjesma posvetio je svojoj majci Ivani psalmi su pisani slobodnim stihom, a Kai ih je prepjevao dvostruko rimovanim dvanaestercem o Himne = preveo je zbirku himni, tj. crkvenih pjesama o Sveta Venefrida = tragedija u osmercu i dvostruko rimovanom dvanaestercu = napisana je prema ivotopisu sv. Venefride koji donosi u Perivoju od djevstva. Sv. Venefrida je prva tragedija u povijesti hrv. knjievnosti, a bila je napisana i najvjerojatnije izvoena krajem 1627. isto kada i Dubravka. Pisac o Nain od meditacioni = prirunik za duhovni ivot prireen iz knjiice Duhovne vjebe (Ignacija Loyole) o Istoria Loretana od svete kue Bogorodiine = priredio je za hrv. hodoasnike u Loreto o ivot sv. Ignacija donosi prikaz ivota, udesa i kanonizacije o Perivoj od djevstva ili ivoti od djevica o Zrcalo nauka krstjanskoga je prirunik za ispovijedi i priest - hagiografska djela: o ivot sv. Franceska Saveira o ivot Gospodina naega Isuskrsta o ivot preiste Bogorodice vazda Divice Marije VI. KAIEVO IVOTNO DJELO HRVATSKI PRIJEVOD BIBLIJE Pet faza Kaieva prevoenja Biblije I. faza: za prvog boravka u Dubrovniku (1609.-1612.) poetak bavljenja prevoenjem pojedinih dijelova Biblije = tada je dubrovaki nadbisku Fabius Tempestivus zamolio Kaia da pregleda razne prijevode pojedinih dijelova Starog i Novog zavjeta

II. faza: u Loretu (1614.-1617.) pjesniko prevoenje psalama. Kai je u Loretu 1615. slobodno pjesniki preveo ili prepjevao prvih 50 psalama. Djelo je objavio u Rimu 1516. pod naslovom Piesni duhovne od pohvala Boxyieh sloxi dalmatinski Bartolomeo Kassicch III. faza: za drugog boravka u Dubrovniku (1620.-1633.) Kai od 1622. do 1625. samostalno prvi put prevodi Novi zavjet, na temelju kojega je kasnije prireen dubrovaki Lekcionar (priredio ga je don Luka Natali). Za vrijeme drugog boravka u Dubrovniku, novi nadbiskup Vincenzo Lanteri je Kaiu ponovio molbu svog prethodnika, da revidira izbor biblijskih tekstova za liturgijska itanja = on je zakljuio da prijevodi nisu dobri i da je nuno nainiti novi prijevod Novog Zavjeta prema Vulgati = Kai je 1622. poeo prevoditi itav Novi zavjet, ali je to uinio dva puta. IV. faza: godine 1625. Lanterisu je saopio Kaiu da mu Kongregacija daje mandat da prevede itavu Bibliju na hrv. jezik = Propaganda je naruila prijevod na ivome, narodnom, govoru za upotrebu u liturgiji. - nakon etverogodinjeg rada prijevod Novog zavjeta jo nije bio dovren, a posao je prekinut = do problema je dolo 1628. kada je dubrovaki nadbiskup Lanteri imenovan biskupom u Veroli u Italiji =Biblijska komisija, koji je on imenovao, smatrala je da je prestankom njegove nadbiskupske slube u Dubrovniku i njezin mandat kao komisije prestao, pa se vie nije sastajala. (neki smatraju da je prevoenje prekinuto zbog nerijeenog pitanja pisma = Horvat smatra da izbor latinice nije bio upitan) - na papinu inicijativu, Biblijska komisija ponovno je okupljena, a nadzirao ju je nadbiskup Toma Cellesi - 1630. zavren je Kaiev prijevod Novog zavjeta = krajem 1631. poslan je u Rim i o njemu se vijealo na sjednici Propagande 23. VIII.1631. V. faza: nakon to je s dodijeljenom komisijom dovrio narueni prijevod Novog zavjeta, Kai je poetkom 1631. sam zapoeo veliki pothvat cjelokupnog prijevoda Biblije. Prihvaa se najprije prevoenja Starog Zavjeta i nastavlja s ponovnim prevoenjem Novog Zavjeta. itavu Bibliju dovrio je 1636. Namjeravao je tiskati svoj prijevod, ali je dolo do potekoa. Najudnije je to to je prijevod naruila Propaganda, a zabranio ga je sv. Oficij. Glagoljai su bili protiv novog hrvatskog knjievnog i liturgijskog jezika (pisanog latinicom), pa su sprijeili tiskanje prijevoda Novog zavjeta. Oni su itav sluaj predali sv. Oficiju, pa je tamo nestao i Kaiev autograf Novog Zavjeta. Nestao autograf Novog zavjeta. Kai je Novi Zavjet poslao Ingoliju u prosincu 1631., ali ga je on morao predati kardinalu de Cremona (dominikancu Desideriju Scaglia), komesaru Inkvizicije i poslije toga se Kaievom rukopisu izgubio trag. Sauvani dijelovi prijevoda Kaieve Biblije. Kai se od 1631. dao na ponovno prevoenje itave Biblije, pa nam se ta uglavnom sauvala ali Kaiev prijevod Svetog pisma nije sauvan u cijelosti = sav tekst prijevoda bio je razdijeljen na 5 svezaka, od kojih su 2. i 4. izgubljeni Sacra Congregatio de Propaganda Fide i nai krajevi. - kongregacija za irenje vjere osnovana je u Rimu 1622. = vodila je brigu za potrebe crkve irom svijeta - nastojala je sauvati vjeru u Hrv. (zbog Turaka), pa se poela posebno brinuti za hrv. knjige, liturgijske i poune = no, javio se problem hrv. knjievnoga jezika Propagandina anketa o izboru pisma i jezika 1626./1627.

- prvi tajnik Propagande = Francesco Ingoli = on je proveo anketu o zadarski nadbiskup, te ninski i krki biskup bili su za glagoljicu o splitski nadbiskup (Sforza Ponzoni) preferirao je irilicu, zapravo bosanicu = tvrdio je da glagoljica jest najrairenije pismo u Dalmaciji, ali se irilica protee ire, zauzima ak treinu Europe o rapski biskup predlagao je da se knjige tiskaju na oba pisma - prikupivi sva miljenja, tajnik Ingoli predloio je da se imenuje posebna komisija na elu sa kardinalom Guidom Bentivogliom, da se cijeli predmet proui i formulira, jer su miljenja biskupa bila odvie podijeljena. - lanovi komisije: Rafael Levakovi (glavni urednik svih Propagandinih izdanja za Balkan), Ivan Tomko Mrnavi, Franjo Profitio i Nikola Ukrajinac (Nikola Novak) - sjednica je odrana 1627. = gledita lanova komisije bila su suprotna, pa je cijeli predmet preputen papi - na zasjedanju Kongregacije u prisutnosti pape Urbana VIII. 1627. bila su odobrena oba pisma - na sjednici 1626 (7?) isklueno je tiskanje latinicom, a za irilicu e konzultirati biskupe Rusifikacija ili ukrajinizacija glagoljskih knjige - Nikola Novak bio je za rusifikaciju = on i ostali koji su ga podupirali nametnuli su Propagandi svoj crkvenoslavenski jezik kao izvorni i zato pogodan za zbliavanje sviju Slavena - Levakovi se nije znao oduprijeti tako jakom utjecaju - na Propagandu i Levakovia djelovala je injenica da su Rusi posjedovali ve izvren posao kodifikacije i standardizacije crkvenoslavenskog jezika, ega u Hrvatskoj nije bilo - ali niti Rusini, niti Levakovi nisu znali da je Ostroka Biblija, najstarije tiskano scrkvenoslavensko izdanje (1580/81) prireena na temelju Genadijeve Biblije, prvog potpunog kodeksa Sv. Pisma koji su pojavio kod pravoslavni Slavena a Genadiju (prireiva) je glavni suradnik u prevoenju Biblije bio hrv. dominikanac iz Dalmacije Baniman de Croata = prema tome, Rusini su zapravo Levakoviu nametnuli stare hrv. biblijske tekstove u rusinskoj redakciji koja je dobila svoju standardizaciju u rjenicima i gramatikama Levakovi provodi rutenizaciju ili rusifikaciju - hrv. se redakcija staroslavenskog neprestano razvijala prema narodnim govorima, pa nije doivjela standardizaciju - Levakovieva rusificirana, ili tonije rutenizirana ili ukrajinizirana redakcija bila je prekid sa glagoljakom tradicijom - Levakovi je izdao Misal, Brevijar, azbukivnjak slovinskij Uloga tajnika Propagande F. Ingolija 1625. dao je Kaiu mandat za prijevod Novog zavjeta na openitiji ivi jezik pisan latinicom 18. XII. 1615. iz Levakovieva prijedloga da za glagoljaki misla sa starim jezikom upotrijebi sva tri pisma, otklanja latinicu. Izmeu glagoljice i irilice odluiti e biskupi.

 17. XII. 1627. za liturgijske knjige prihvaa glagoljicu, ali pod utjecajem Rutena i rusifikaciju kao tobonje vraanje na izvorni jezik koji bi najopenitiji za sve Slavene, a to bi omoguilo sjedinjenje Zabrana tiskanja Kaieva prijevoda Novog zavjeta zbog novoga jezika i latinice. Kaiev prijevod novoga zavjeta konano u Rimu - Kaiev prijevod Novog zavjeta bio je konano dovren i od esterolane komisije pregledan do 20. srpnja 1631. = tada je i nadbiskup Cellesi napisao svoje odobrenje - Prijevod je s preporukom komisije i nadbiskupa donio iz Dubrovnika u Rim 12.studenog 1631. krfski nadbiskup Benedictus Bragadin i predao ga Ingoliju - Propaganda je ve 23. XII 1631. vijeala o prijevodu = prijevod nije prihvaen za tisak, ve je odlueno da su u Rimu formiraju dvije komisije da pregledaju prijevod: lingvistika i teoloko biblijska - Lingvistika komisija trebao je sazvati novoimenovani naslovni boslanski biskup Tomko Mrnavi, a lanovi su: Rafael Levakovi, Antun Ranzi i Antun Deodat U rimskoj jezinoj komisiji prva zabrana: jer nije pismo ni sv. Jronima ni sv. irila - lanovi ling. Komisije trebali su provjeriti ima li u prijevodu neto protiv vjere i morala = na pticaj Mrnavia i Levakovia donesen je zakljuak da se Novi zavjet ne tiska, jer nije pisan niti glagoljicom, niti irilicom (nadbiskup Cellesi i Ingoli bili su protiv tog zakljuka) Prva instancija dubrovakog nadbiskupa Cellesija za Kaiev prijevod Novog zavjeta - kada je doao u Rim i saznao za razloge zabrane, Cellesi je uloio instanciju u kojoj je pobio prigovore i zatraio da se prijevod to prije tiska = instanciju je na sazvanoj sjenici podrao Ingoli Ingolijev govor za tiskanje Kaieva Novog zavjeta - govor je odrao na sjednici Propagande = ima tri argumenta za tiskanje Novog zavjeta 1) da se uklone teke pogreke koje ine sveenici onih krajeva gdje se misa sluila na latinskom, pa se evanelja tumae pez priprave i tom se zgodom reknu takve teke hereze da je dub. nadbiskup bio prisiljen zabraniti tim sveenicima da narodu tumae itanja 2) da se uklone biblije koje su na hrvatskom tiskali Luther i Melanchton (protestantske bilije) 3) misa se ve sluo na istom hrv. jeziku pa doputenju pape Ivana VIII. i stoga nije neprikladno dati im takoer Novi zavjet na takvom jeziku Pitanje postavljeno sv. Oficiju - 22. studenog 1632. na 169. sjednici Propagande uloena je instancija dub. nadbiskupa Cellesija, a tome je Ingoli dodao jo tri glavna razloga za tiskanje Novog zavjeta, o kojima je Propaganda raspravljala nekoliko godina i ve donijela pozitivnu odluku = meutim, Kongregacija je smatrala da taj predmet mora predati Sv. Oficiju Zabrana Kaieva prijevoda zbog jezika - umijeali su se naijenci = na sjednici su se nali neki domai protivnici koji su Svetoj Stolici prosvjedovali protiv Kaieva prijevoda

sada vie nisu mogli kao razlog navesti to to prijevod nije pisan glagoljicom ili irilicom = pravi razlog nisu bila slova, nego jezik: Kai je dao prijevod u suvremenom, a oni su za stari jezik koji e se popravljati radi se o naijencima: Mrnavi i Levakov sa Rutenima = oni su eljeli rusificirati jezik (popravljati) zbog tog prosvjeda odluka je preputena sv. Oficiju

Druga instancija nadbiskupa Cellesija = smatra da Novi zavjet na starom jeziku nitko nee razumijeti, da se treba tiskati na ivom jeziku Kai konano opet u Rimu 1633. - Kai je stigao u Rim poslije Uskrsa 1633 = nakon dolaska u Rim, on ponovno preuzima dunost hrvatskog ispovjednika u Bazlici sv. Petra Prvi Kaiev Memorijal papi Urbanu VIII 1633./1634. - kada je stigao u Rim, doznao je za sve probleme vezane us svoj prijevod Novog zavjeta = stoga je napisao Memorijal papi Urbani VIII - za Kaiev Memorijal saznali su njegovi protivnici, naijenci = zato su napisali novi prosvjed, toboe u ime senjskog biskupa, da bi ipak sprijeili tiskanje - tiskanje su uspjeli sprijeiti Memorijalom koji su 1633. poslali u ime senjskog biskupa, u kojem postavljaju sumnju u korist tiskanja Novog zavjeta, jer je bio prireen samo za Dubrovnik = stoga predlau da se odgodi tiskanje i da se najprije prijepisi prijevoda Novog zavjeta poalju svim domaim biskupima na pregled Naijenci opet sprijeili tiskanje zloupotrijebivi ime senjskog biskupa - Memorijal je napisan kao da ga pie senjski biskup, zabrinut za dobro itave domovinske Crkve, pa je predan Propagandi u njegovo ime Dva protivnika spisa: 1632. Suplica, a 1633. Memorijal - postojala su dva protivnika spisa: Suplica koja se poziva na sv. Jeronima i Memorijal koji se protivi dubrovakom prijevodu - u jezinoj komisiji Ivan T. Mrnavi bio je za glagoljicu i pripisivao ju je sv. Jeronimu, kao i R. Levakovi koji je u naslovu Aszbukivnjaka naglasio da je tiskan pismom sv. Jronima = oni su poslije sjednice napisali supliku 1632. - Mrnavi i Levakovi nametnuli su svoj stav da se Kaiev Novi zavjet ne tiska jer nije pisan ni pismom sv. Jeronima ni sv. irila = da uvrste svoj stav posluili su se imenom senjskog biskupa U sv. Oficiju otvoren 1633. dosje o Kaievu Novom zavjetu = nakon to je 22. studenoga 1632. na 169 sjednici Propagande pitanje tiskanja Kaieva prijevoda NZ bilo preputeno sv. Oficiju u njegovu Arhivu otvoren je 1633. dosje o Kaievom NZ. Tu se nalazi prvi dokument s datum 13. lipnja 1634., bez signature, slijedeeg sadraja: da se svi primjerci moraju pokupiti i predati sv. Oficiju ili Inkvizitoru u Zadru i spaliti. Drugi dokument u Kaievu dosjeu: Doputenje slavenske liturgije Ivana VIII. = prijepis doputenja slavenske liturgije nadbiskupu sv. Metodu iz bule pape Ivana VIII. Industriae tuae godine 880. knezu Svatopluku

Trei dokument u Kaievu dosjeu: Kaiev Memorijal prefektu sv. Oficija 1634. = nakon to je Ingoli morao predati NZ Cardinalu Scagli, Kai se obraa prefektu sv. Oficija, card. Francescu Barberiniju = u Memorijalu Kai je dao povijesni prikaz svojih nastojanja i rada na prevoenju biblije, a na poticaj dub. nadbiskupa i Propagande = iznio je sve ve poznate argumente za tiskanje prijevoda Novog zavjeta na ivome narodnom jeziku na temelju doputenja Ivana VIII Memorijal pribavio pobjedu Ritualu = umjesto doputenja da se konano tiska NZ, Kai je poetkom 1634. dobio od Propagande nalog da prevede Ritual rimski = on je za dvije godine, do 1636. zavrio i prijevod Rituala i prijevod Biblije, na kojem je radio od 1631 Propaganda je latinicom tiskala Ritual 1640. Kai je cijeli ivot nastojao obraniti svoj prijevod Novog zavjeta = zato se dao na ozbiljno i znanstveno pisanje slavistikih apologijskih, povjesnikih i polemikih spisa VII. SLAVISTIKI SPISI BARTOLA KAIA U OBRANU BIBLIJE: APOLOGIJA HRVATSKE BIBLIJE, O RAZNIM SLAVENSKIM PRIJEVODIMA SVETOG PISMA, KOROLARIJI, PRIGOVORI I ODGOVORI Bartol Kai meu prvim slavenskim filolozima 17. st. - kao kroatist, Bartol Kai je u irem smislu i slavist ve po Rjeniku i Gramatici, a jo vie po ruskim tekstovima - kada je Kai morao braniti svoj prijevod hrv. Biblije napisao je dva slavistika spisa na temelju kojih ga moramo ubrojiti meu prve slavenske filologe 17. st. o Aplogija u kojoj znanstvenom analizom povijesnih zbivanja i tekstova sv. Jeronima dokazuje da sv. Jeronim nije mogao sastaviti glagoljicu, niti prevesti Dalmatincima Bibliju na slavenski = Kai znanstveno opovrgava tvrdnju da je sv. Jeronim autor glagoljice i da je on Bibliju preveo na slavenski jezik. Naprotiv, to je uinio Konstantin, neko nazivan Filozof, koji je potkraj ivota u Rimu postao monah iril, a njegov je brat Metoda dobio od pape Ivana VIII 880. god. odobrenje za slavensku liturgiju = Kai je Apologiju napisao u obranu svog prijevoda Biblije oko 1638./1639. o De variis versionibus slavonicis, dalmaticus seu illyricis, et serblianis seu ruthenis je drugi spis koji donosi prvu potpunu povijesnu refleksiju o slavenskim prijevodima sv. Pisma - O raznim slavenskim prijevodima Svetoga Pisma = Kai prikazuje sve slavenske prijevode, od najstarijeg, irilova, do svojeg kao najnovijeg o Korolariji tj. naknadna razmiljanja i zakljuci o potebi hrvatskog prijevoda Biblije, a slijede Obicetiones et responsa, tj. Prigovori i odgovori kojima Kai opovrgava spise protiv svog prijevoda Biblije - Kai nije uspio objaviti Bibliju, ali je ipak dobio rat za ivi narodni jezik u liturgiji, jer je njegov Ritual rimski na hrvatskome tiskala Propaganda u Rimu 1640. godine i sluio je kao slubena liturgijska knjiga do 192. kada je, prema Kaievu prijevodu, sastavljen Rimski obrednik VIII. KAIEV ISPRAVAK BANDULAVIEVA LEKCIONARA CORRETTIONE DELL' EPISTOLE ET EVANGELII ILLIRICI Kai je napisao Ispravak Bandulavieva Lekcionara na zahtijev F. Ingolija

originalan tekst uvezen je u svezak 264. meu spise iz 1648. = povod da taj Kaiev spis bude uvrten bila rasprava koja je u Propagandi zapoela na sjednici 26. lipnja 1646. u povodu ponavljanih izvjetaja o zloupotrebama u prevoenju Biblije u Dalmaciji. Od starine je postojao obiaj da se i u crkvama u kojima se nije glagoljalo, nego je liturgija bila na latinskome, nakon eventualnog itanja na latinskome prema propisu pape Hadrjana II. iz 869., proitaju na narodnome ivom jeziku. Budui da nisu postojali obredni tiskani prijevodi, sveenici su morali nestruno prevoditi biblijske tekstove. Jo vee zloupotrebe sastojale su se u nepripravljenom izravnom prevoenju Kai je na Ingolijevu naredbu dao primjedbe i ispravak novome prijevodu Epistola i Evanelja za cijelu godinu koji je tiskan u Veneciji 1613. = radi se o lekcionaru koji je priredio Ivan Bandulovi

IX. KONANA ZABRANA TISKANJA KAIEVA PRIJEVODA SVETOG PISMA NA NOVOM HRVATSKOM JEZIKU I LATINICOM NON EST EXPEDIENS - taj spis je zapravo odgovor sv. Oficija na pitanje koje mu je postavila Propaganda - napisao ga je netko od sjedinjenih rutenskih bazilijanaca = oni su uz Ostroku Bibliju donijeli u Rim i rjenik i gramatiku Meletija Smotryckog iz 1619. uz tvrdnju da je to odobreni jezik sv. irila, pa su se namatnuli ka strunjaci za stari liturgijski jezik X. KAIEVA JEZIKOSLOVNA POBJEDA RITUAL RIMSKI - Propaganda je povjerila Kaiu da prevede Ritual rimski na ivi govorni jezik i obeala da e ga tiskati latinicom u svojoj tiskari = Kai je preveo Ritual do 1636., ali je opet imao problema sa tiskanjem = za tiskanje prijevoda Rituala opet je morao ekati 4 godine (tiskan 1640.) - u meuvremenu objavio je: ivot sv. Franeska Saviera (1637/38.), ivot gospodina naega Isuskrsta i ivot B.D. Marije (1638.) - u Ritualu se nalaze dvije latinske posvete papi Urbanu VIII: o u prvoj Kai zahvaljuje papi to je Hrvatima dopustio povlasticu da se itav latinski ritual prevede na ivi hrv. narodni govor = na kraju moli da dopusti i tiskanje prijevoda NZ o druga posveta ima naslov De Sacra Scriptura i sastoji se od tri elegijska distiha 1) slijedi hrv. naslov: Ritual rimski istomaen slovinski po Bartolomeu Kaiu.. 2) slijede dva odobrenja za tiskanje na latinskom 3) zatim prijevod pisma pape Pavla V. o obnovi Rituala 4) dva lista dalje nalazi se Kaiev predgovor Blagome i milomu tiocu u kojem Kai opravdava svoj izbor bosanskoga jezika 5) slijedi sadraj Obrednika i abecedni popis psalama 6) zatim Novi gregorijanski kalendar koji je uveden 1582. god. 7) Spovidanje prave vire koje se ima initi Slovinski od istonih krana 8) Tek tada dolazi sam obrednik Ritual rimski Ritual rimski i KAIEVA JEZIKOSLOVNA RJEENJA. 1) za knjievni jezik izabrao je najraireniji, bosanski, tokavski govor 2) za taj govor naao je praktinu latinsku grafizaciju, tako da svakom fonemu odgovara jedan grafem

Kaiev Lekcionar iz 1641. = (ne Banduloviev) tiskan je tek 1641., ne ne u Propagandi, nego u rimskoj tiskari Bernardina Tani Kaiev Memorijal Urbanu VII. godine 1644. = Kai u novom Memorijalu papi Urbanu VIII. nastoji izboriti doputenje da se tiska njegov prijevod Biblije a.