Sveuĉilište u Zadru

Odjel za Arheologiju

Metodologija arheoloških
istraživanja

Predavanja 2012/2013
1
1. Metodologija znanstvenog istraživanja
-Metodologija znanstvenog istraţivanja je, ne samo u arheologiji, nego općenito, skup
tehniĉkih postupaka koji trebaju osigurati upotrebljive znanstvene podatke koje ćemo
obradit skupom logiĉkih metoda obrade. S jedne strane je zaduţena za osiguravanje
podataka, a kasnije ih logiĉkim metodama obrade iskoristiti za izvoĊenje zakljuĉaka i na
temelju toga razvijati daljna istraţivanja. MeĊutim u arheologiji se moramo prilagoditi,
ne samo zbog kritiĉkog neprekidnog valoriziranja metodoloških postupaka s obzirom na
opseg i koliĉinu podataka nego i na opće metodološke trendove.
-Prvo arheološko istraţivanje je provedeno prije 2600 g. kada je Nabonid, zadnji
babilonski kralj proveo istraţivanja na jednom humku pokraj Babilona (Akkad) i otkrio
temelje hrama boţice Ištar, a njegova kćer, babilonska kraljevna Ennigaldi Nanno je
imala zbirku starina u svojoj sobi.
Arheologija nije disciplina koja je vezana za suvremeno doba, nego ima i svoju povijesnu
dimenziju koja je primjerena ljudskoj znatiţelji.
Slide  slika sa iskopavanja – Butmir, 1893., pokraj rjeĉice Ţeljeznica, skupina "ĉudno
odjevenih" radnika, dva gospodina u odijelima i ţandar. Ništa od toga ne sliĉi na
arheološko iskapanje, nema markera, profil loš…a ljudi u crnom nisu voditelji
iskopavanja, nego dva profesora koji su pripadali vrhu europske prapovjesne arheologije,
M. Hoernes i Franc Pier?, oni su dolazili na iskopavanje povremeno, a povjerenici vrše
iskapanja. To je duh vremena, i tako se radilo, posljedice su – nema podataka o naselju
kao takvom, kako je izgledalo, koliko je kuća, kako su izgledale…, samo da su nekakve
zemunice u zdravici, arheološka graĊa s lokaliteta izgleda reprezentativno, nema nijednog
koštanog artefakta, nijednog ostatka kosti (prehrane), mi o tom lokalitetu imamo samo
jedan mali broj podataka.
Ako sada ponovno zakopate na istom mjestu, pronaći ćete više komada keramike nego
što ih je u Muzeju u Sarajevu, uzeli su samo ono reprezentativno.
To je u suprotnosti s onim što imamo danas. To je zbog toga što se tijekom povijesti u
razvoju svake znanosti dramatiĉno mijenjaju pristupi pitanjima kojima se ta znanost bavi,
ostavljajući, što se tiĉe arheologije, po strani onu kolekcionarsku fazu.

Generalno moţemo razgovarati o nekoliko strateških pravaca u pristupima

-Razlozi zbog kojih je metodologije vaţna je jer je ona osnova za ozbiljno promišljenje
problema, i ona je kao takva opća teorija znanstvene spoznaje: posebna disciplina
prouĉavanja logiĉkih operacija i tehniĉko - istraţivaĉkih postupaka neke znanosti. No ona
egzistira kao izdvojena unutarznanstvena disciplina koja ima zadaću kritiĉki
procjenjivati. Znaĉi ona je unutarznanstvena disciplina koja kritiĉki ispituje znanstveni
postupak, tehniĉka sredstva i instrumente kojima se znanost sluţi, naĉin logiĉke obrade
podataka do kojih znanost dolazi, te nastoji osigurati optimalne uvjete pod kojima se vrši
istraţivanje na nekom definiranom podruĉju odreĊene znanosti.
Opća teorija znanstvene spoznaje je ono s poĉetka. Jedni osiguravaju podatke drugi
obraĊuju. U svakom znanstvenom podruĉju postoji metodologija istraţivanja i njen cilj je
kritiĉka valorizacija (zato ona prva fotka radnika, jer su se istraţivaĉi poslije Hernesa
morali suoĉiti s pitanjem kvalitete provedenih iskopavanja jer su im nedostajali podeaci
za neke stvari).

2
-Znanstvena metoda je empirijsko-racionalna i induktivno-deduktivna, a to znaci da
prikupljanje i selektiranje iskustvenih ĉinjenica (podaci) mora biti voĊeno odreĊenom
racionalnom idejom (moramo odmah znati što ţelimo, imati jasan cilj) i s druge strane svi
naši deduktivni modeli moraju dopuštati iskustvenu interpretaciju, primjenu i provjeru.
Ta mogućnost provjere naziva se eksperiment. Postoji ĉitava grana koja se naziva
eksperimentalna arheologija.

2 osnovne skupine metode istraživanja:

Tehničke metode
Zadatak je osiguravati optimalne uvjete pod kojima se moţe doći do upotrebljivih
znanstvenih podataka, a tiĉu se organizacije (prijevoz, hrana…), promatranja
(promatranje u arheologiji je rekognosciranje, promatranje stratigrafije, svih boja
depozita, struktura koje u tom depozitu stoje i od ĉega se sastoje), prikupljanja (primarnih
i sekundarnih nalaza), eksperimentiranja (experimentalna arheologija)i toĉnog mjerenja
(veliĉina, stratigrafija, poloţaj, odnose u prostornim dimenzijama...). Svi ovi postupci
imaju pomoćni karakter i variraju od jedne do druge znanosti.

Uporabljivi znanstveni podatci su svi podatci do kojih se došlo primjenom tehniĉkih

metoda istraţivanja, tj. do kojih se došlo tokom iskopavanja arheološkim metodama.
Znanstveno uporabljivi podatci su podatci do kojih se dolazi na bilo koji drugi naĉin, ali
se mogu iskoristiti bilo primjenom logiĉkih metoda (komparacije, tipologije...) ali nemaju
vrijednost kao upotrebljivi znanstveni podatci.

Logičke metode
-Tiĉu se obrade podataka (analiza graĊe) do kojih se došlo primjenom tehniĉkih metoda.
Ĉine osnovni predmet metodologije i utvrĊuju optimalne uvjete pod kojima se spoznaje
znanstvena istina, a tiĉu se znanstvene obrade podataka (onoga što smo donijeli s terena,
iskopavanja), izvoĊenja zakljuĉaka (na temelju podataka), graĊenja teorija i sistema
(teorija o procesu neolitizacije istoĉnog jadrana npr.). Teorijski stavovi (ono što
zastupamo kao naš stav), zakoni i pravila logike (nešto je logiĉno, nešto nije), pod
uvjetom ukoliko ne predstavljaju dio logike, u praktiĉnoj primjeni postaju principi
metodologije. Teorijski stavovi, zakoni i pravila logike dio su, osnova metodologije, a s
njima povezane mentalne aktivnosti i oblici spoznaje (definicija, klasifikacija,
analiza,sinteza, hipoteza, indukcija, dedukcija (na temelju analiza izvodimo zakljuĉke iz
pojedinaĉnog ka općem i obrnuto), zajedniĉke su svim znanostima. Logika je jednaka
(klasifikacija u medicini, botanici, zoologiji…).

3
Faze metodologije arheološkog istraživanja:
Kulturno – povijesna faza u kojoj su arheolozi smatrali kako su sve informacije koje
sadrţavaju artefakti o prošlim ljudima i naĉinima ţivota, izgubljene nakon što su
predmeti postali ukljuĉeni u arheološkom zapisu. Sve što bi se moglo uĉiniti bio je
katalog, opis i kronološki niz

Nova arheologija
Pokret u arheologiji nastao 60-ih godina 20.st (Lewis Binford – 1962 “Arheologija kao
antropologija” u ĉasopisu "American Antiquity") je reakcija na dominantnu usmjerenost
konvencionalne arheologije na formalno-tipološke i stilske analize arheološke graĊe i
ograniĉenost pri interpretiranju povijesnih i kulturnih promjenama tijekom prošlosti.
Nova arheologija zagovara sustavni metodološki pristup obradi materijala (povezivanje
po funkciji, na temelju zajedniĉkog konteksta i sl.) i široku multidisciplinarnost. Prouĉava
ne samo KAKO se nešto dogodilo nego i ZAŠTO.
To je pravac, proces koji je bitno utjecao i na ovaj metodološki pristup ne sam u obradi
nego i prikupljanju materijala, tj. podataka, na temelju zajedniĉkog konteksta i sl. i
zagovarao i inaugurirao multidisciplinarnost koja je danas u arheologiji ne standard nego
i prijeka potreba u smislu cjelovitog prikupljanja podataka. Izravno je odgovorna za ono
što se naziva procesualna arheologija.

Procesualna arheologija je oblik arheološke teorije ĉiji su zaĉetnici Gordon Randolph

Willey i Philip Phillips (Method and Theory in American Archaeology, 1958.), a izraţena
je u ideji da je američka arheologija antropologija ili ništa. Ta ideja podrazumijeva da
su ciljevi arheologije u stvari i ciljevi antropologije, a trebaju odgovoriti na sva pitanja
povezana s ĉovjekom i ljudskim društvom. To je istodobno kritika prethodne i poĉetak
nove faze u razvoju arheologije utemeljene na stavu da se rigiroznim znanstvenim
metodama mogu prevladati ograniĉenja arheoloških zapisa i steći znanja o ţivotu ljudskih
zajednica koje su koristile arheološke predmete (ono što je problem je sljedeće, arheolozi
se tu ne pojavljuju kao ikakav bitni faktori. Duţni smo iskopati, primjeniti standarde,
imati u ekipi sve druge komplementarne znanosti, oni će obaviti svoje, doći do
zakljuĉaka, a mi moţemo samo reći to jetako, nemoţemo interpretirati. Amerika je
opterećena time, a to je apsolutna dominanta arheološke teorije, nema naše interpretacije
o fenomenu, paleopsihološkom religijskom..). Nešto kasnije, 1980.g. procesualna
arheologija generirala je novi pokret obuhvaćen pojmom postprocesualna arheologije

Post procesualna arheologija

Oblik je arheološke teorije dijametralno suprotan procesualnoj arheologiji i jako kritiĉna
prema njezinom kljuĉnom naĉelu, odnosno tvrdnji da se pri arheološkim tumaĉenjima,
ukoliko je primijenjena rigorozna znanstvena metodologija, dolazi do potpuno
objektivnih zakljuĉaka.
Postprocesualisti imaju relativistiĉki pogled utemeljen na tvrdnji da, zbog neizbjeţne
subjektivnosti arheologa i nemogućnosti podvrgavanja neovisnoj eksperimentalnoj
provjeri najvećeg broja teorija o kulturnim promjenama, prošlost nije nikada moguće
toĉno rekonstruirati, te zagovaraju korištenje arheoloških podataka za stvaranje
povijesnih imaginacija. Ali zbog spoznaje da su zbog subjektivnosti ograniĉeni oni misle

4
da ne treba ni pokušati interpretirati.Svaka znanost mora koristiti imaginaciju u
znanstveno dopuštenim okvirima.

DRUGE STRATEGIJE I PRAVCI ISTRAŽIVANJA

Okolišna (ambijentalna) arheologjia - subdisciplina arheologije koja se usredotoĉuje
na uĉinke odreĊene kulture na okoliš, kao i utjecaj okoliša na tu kulturu. (boduli, vlasi...
imaju manje mogućnosti zbog komunikacijske ograniĉenosti, jugo, bura… kamenolomi,
drvo u lici za jarbole.., primjena vatre za deforestaciju, ekspanzivna poljoprivreda)

Ekonomska arheologija - bavi se pitanjem kontroliranja gospodarskih resursa na

ţivotnom podruĉju neke zajednice: pitanjima opskrbe hranom i strategijom
preţivljavanja, ekonomskim odnosima i razmjenom i kolanjem dobara (ostava iz
Raţanca, ima nakit od spondylusa ali i sjekire koje nikako ne mogu biti lokalan proizvod
jer te sirovine ovdje nema; kako preţive oni u Crvenoj stijeni...)

Etnoarheologija -amalgam dviju disciplina - istraţivaĉka strategija u pronalaţenju

naĉina da se dinamike realnih ljudskih aktivnosti poveţu sa statistikom arheološkog
zapisa, kako bi se razumjeli procesi koji su utjecali na formiranje i arheoloških nalazišta i
arheoloških zapisa (ostataka aktivnosti) na temelju uzorka nastalih kao posljedica
istovrsnih aktivnosti recentnih ljudskih zajednica (npr. kada se slojevi izgorenog izmeta
usporeĊuju s ljudima u Tibetu koji se danas griju loţeći izmet)

Kognitivna arheologija - podrazumijeva prouĉavanje naĉina razmišljanja u prošlosti na

osnovu materijalnih ostataka i ugl. se smatra modernom arheologijom. Materijalni izraz
ljudskih naĉina razmišljanja o stvarima kao što su - spol, klasa, status, srodstvo i sl.
To je relativno novi pokret u arheologiji, vjerovatno se poĉeo razvijati kao reakcija na
kruti pozitivizam procesualne arheologije, a pripada post-procesualnom pokretu. Za
razliku od pristupa procesualne arheologije u kojima se samo pretpostavlja što su
prapovijesne zajednice vjerovale i mislile, danas se pokušava istraţiti kako su
prapovijesni ljudi kroz svoje kultne obrede reagirali na razliĉite koncepte.


amalgam - ono što je postalo jedno, uĉinjeno jednim od najmanje dva sastojka koji ga tvore, ĉvrst spoj

5

2. Metode terenskog istraživanja
metode terenskog pregleda
geofiziĉke metode
metode fotografiranja iz zraka
metode iskopavanja
metode dokumentiranja
metode prikupljanja uzoraka
metode podvodne arheologije
metode experimentalne arheologije
16.11.2012
metode biofiziĉke antropologije
metode arheozoologije
metode arheobotanike
metode petrologije i mineralogije
metode paleoklimatologije i
paleooceanografije
metode biomedicinskih znanosti
metode molekularne genetike
metode apsolutnog datiranja
metode drugih znanstvenih podruĉja

komplementarne znanosti

metode arheozoologije

-Ove metode podrazumijevaju prikupljanje ostataka ţivotinja radi prouĉavanja privrede

ljudskih zajednica i meĊusobnih odnosa ĉovjeka i ţivotinja. UtvrĊivanje sastava faune,
poĉetke i naĉine domesticiranja, zastupljenost vrsta, odnose lovljenih i domaćih ţivotinja,
naĉin korištenja na temelju zastupljenosti dijelova kostura, individualne starosti i tragova
rezanja na kostima i dr.

-nije vezana samo za prapovijest

-jeleni godišnje odbacuju svoje rogove tako da se jelenji rogovi skupljaju, nije potrebno
ţrtvovat ţivotinju za izradu alatke ili nekog drugog predmeta...
-selektivno iskorištavanje stada - selekcija po dobu i spolu - jedu se starije jedinke,
pogotovo one koje više nisu plodne, ţenke se u pravilu štede sve dok su plodne. Ako se
shvati da je mlada ţenka neplodna, ubija se i iskorištava u ishrani
-ubijena ţivotinja se ne mora odmah pojesti - sušenje, ĉuvanje u masti...

-takoĊer, pomoću metoda determiniranja vrsta i razdvajanje domaćih od divljih ţivotinja,

je moguće rekonstruirati ambijent u kojem ljudi ţive.

6
metode arheobotanike
Ove metode podrazumijevaju prikupljanje mikro i makro biljnih ostataka zbog
rekonstruiranja prirodne sredine i odnosa ĉovjeka i prirodnog okruţenja, odnosno
privrednih i drugih aktivnosti prapovijesnih i protopovijesnih zajednica, naĉin njihova
prilagoĊavanja, kontroliranja ili modificiranja vegetacije u svom okruţenju.

Prikupljanje bioarheoloških (botaniĉkih i faunistiĉkih) ostataka provodi se postupkom

uzimanja uzoraka ("uzorĉenjem") koji se posebno definira za svako arheološko
istraţivanje, uz primjenu:
-prosijavanja (suhog i/ili mokrog)
-flotiranja

" Archaeological flotation involves using water to process soil or feature fill to recover
tiny artifacts. Dried soil is placed on a screen, and water is gently bubbled up through the
soil. Seeds, charcoal and other light material (called the light fraction) float off, and tiny
pieces of stone called microliths or micro-debitage, bone fragments, and other relatively
heavy materials (called the heavy fraction) are left behind."

-drveni ugljen, izgorjelo sjeme, izgorjeli gomolji, naplavine, pelud, fitoliti, škrob...
-prikupljanje, prepariranje, prepoznavanje, identificiranje, kvantificiranje, analiza
podataka, interpretacija, pohranjivanje

-sita sa oknima 0,5 - 1cm


biljna okamina, fosil

7
metode paleoklimatologije
Paleoklimatologija je znanost o klimatskim promjenama koje su se zbivale tijekom ĉitave
Zemljine prošlosti. Ona se koristi zapisima iz ledenih pokrivaĉa, godova, sedimanata i
stijena kako bi odredila prošla stanja klimatskog sustava na Zemlji - pelud, pepeo iz
vulkanskih erupcija, zarobljeni zrak iz ledenjaka (izotopi vodika i kisika), godovi
petrificiranog drveća (koliĉina padalina)...

Palinološka istraživanja

Palinologija je dio botanike koja prouĉava pelud i spore

Bokanjaĉko blato - blato je odliĉan konzervator za takve "materijale", na ovoj lokaciji su
se radila palinološka istraţivanja. Buši se i uzima uzorak sedimenta valjkastog oblika,
mikroskopski se analizira, traţi se pelud i utvrĊuje se vrsta biljnog pokrivaĉa (moguće je i
da je pronaĊena pelud donešena vjetrom iz udaljenih podruĉja, uvijek treba raĉunati i s
tim)
-uzorĉenje iz profila s kovinskim profilima - "U" kovinski profil se stavi na profil, oĉisti
se oko njega i ostane nam □ komad profila (slika →) koji se onda mikroskopski analizira

Bioarheološki uzorci se uvijek uzimaju od dna profila prema vrhu, da se oni donji nebi
kontaminirali ako prvo uzimamo gornje


petrifikacija - pretvaranje u kamen, proces zamjene svake molekule organske tvari molekulom
anorganske; okamenjivanje, okamenjenost

u vlaţnijim razdobljima godovi su veci, širi jer se drvo moţe razvijati, rasti

8
metode paleooceanografije
Oceanografija, takoĊer zvana oceanologija, je znanost o Zemljinim oceanima i njihovim
meĊusobno povezanim ekosustavima te kemijskim i fiziĉkim procesima.
Na duljoj vremenskoj ljestvici kameni zapisi mogu pokazivati znakove spuštanja i
podizanja morske razine (sedimentna lica); štoviše, mogu se identificirati obiljeţja poput
"fosiliziranih" pješĉanih dina.

mineralogija i petrologija
Prikupljanje uzoraka zbog utvrĊivanja geološkog sastava okoline arheološkog lokaliteta,
kartiranje nalazišta sirovina na širem podruĉju i prouĉavanje njihova petrografskog i
kemijskog sastava sirovina zbog komparacije s odreĊenim vrstama artefakata.
Prouĉavanje sastava kamenih i keramiĉkih artefakata zbog utvrĊivanja porijekla kamena,
kao i morfometrijskih, tipoloških, tehnoloških i funkcionalnih karakteristika kamenih
artefakata.
Bitno radi utvrĊivanja trgovine meĊu zajednicama.

metode biofizičke antropologije

Prikupljanje antropoloških ostataka na arheološkim nalazištima zbog biofiziĉkih
antropoloških istraţivanja.
Prouĉavanje ţivota ĉovjeka u biološkom smislu - postanak i razvoj vrste, graĊe i funkcije
organizma
Pojedinaĉna antropometrijska mjerenja i obrada zbog prouĉavanja biofiziĉkih
karakteristika populacija, divergencija s obzirom na spol i dob, uzroke smrtnosti, te
prouĉavanje utjecaja ţivotne sredine na naĉin ţivota, promjena uzrokovanih bolestima...
Iz prisutnih tragova mišica na kostima (hvatišta) moguće je rekonstruirati koliko i kakvim
se fiziĉkim aktivnostima osoba bavila i je li više sjedila, hodala, trĉala ili stajala.
U kostima je prisutna gotovo ĉitava biografija - poĉevši od toga kada je osoba ţivjela,
koliko je godina imala, kako je izgledala, koliko su joj bili aktivni mišici, od ĉega je
bolovala, kako se hranila i kakva je bila njezina genetska struktura.

9
 23.11.2012
metode radiologije
Aplikacija x-zraka pri istraţivanju humanih kosturnih ili somatskih ostataka (mumije)
zbog utvrĊivanja fiziĉkih i patoloških promjena, trauma, anomalija i abnormalnosti tkiva.
Standardno rendgensko snimanje je neinvazivna metoda pregleda kostura.
Kompjuterizirana tomografija (CT - computer tomography) - slikovna radiološka metoda
koja daje slojevni prikaz pregledavanog dijela tijela - neinvazivna metoda pregleda mekih
tkiva i tjelesnih šupljina.
Magnetna rezonanca (magnetic resonance imaging) - neinvazivna metoda pregleda
visoko diferenciranih struktura mekih tkiva, kostiju i unutarnjih organa.

kemijske analize kostiju - analiza stabilnih izotopa

Princip kemijske analize kostiju utemeljen je na ĉinjenici da ono što jedemo ostavlja
traga u kostima. OdreĊeni elementi i kemijski spojevi, karakteristiĉni za specifiĉne
namirnice kroz biokemijske procese trajno se zadrţavaju u koštanom tkivu.
Koncentracija razliĉitih elemenata varira u ţivotinjskim i biljnim vrstama i dovodi do
toga da se u sadrţaju ljudskih kostiju elementi detektiraju u razliĉitim koncentracijama
ovisno o hrani koja je unošena u organizam. Npr. razina stroncija koji je znaĉajno
prisutan kod morskih riba i školjki, dok je znatno niţi kod rijeĉnih riba.
TakoĊer u rekonstrukciji ishrane mogu se analizirati i stabilni izotopi, najĉešce ugljika i
to najviše u rekonstrukciji biljne ishrane. Odnosi stabilnih izotopa ugljika u biljkama
variraju u odnosu na vrstu fotosinteze koju koriste biljke. Tako o vrsti biljke ovisi i sam
proces fotosinteze, a o njemu i odnosi stabilnog izotopa ugljika. Zbog toga je, u nekim
sluĉajevima, moguće utvrditi koja je vrsta biljne hrane prevladavala u ishrani odreĊene
osobe.
Analiza prehrane daje uvid u privredu odreĊenog društva, a otvara široke mogućnosti
drugih istraţivanja - ovisnost prehrane o spolu ili društvu, utjecaj prehrane na duţinu ili
kvalitetu ţivota i sl.

molekularna genetika
Molekularna genetika je podruĉje biologije koje prouĉava strukturu i funkciju gena na
molekularnoj razini. Tako se naziva kako bi je mogli razlikovati od drugih podpodruĉja
genetike kao što su ekološka genetika i populacijska genetika.
Koristeći metode molekularne genetike,moguće je iskoristiti molekularne informacije
kako bi se odredili srodni meĊuodnosi vrsta i tako dobile vrlo precizne znanstvene
klasifikacije organizama - takva primjena molekularne genetike naziva se molekularna
sistematika
Humana genetika znanost je o biološkim varijacijama u ljudi, dok je medicinska
genetika znanost o biološkim varijacijama ljudi u odnosu na zdravlje i bolesti.

10
građa DNK

-Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK ili DNA) molekula je koja nosi nasljednu

materiju. Na njoj se nalaze upute za sintezu proteina, a njeni dijelovi (geni) sadrţe
informacije za sintezu specifiĉnih proteina, tj. njihovih polipeptidnih lanaca. Molekula
DNK sastoji se iz dva komplementarna lanca nukleotida koji se spiralno uvijaju i
povezani su vodikovim vezama.
-Svaki od ova dva spiralna lanca sastoji
se iz niza u kome se smjenjuju ukupno 4
nukleotida (adenin, timin, guanin i
citozin - kombinacija im je uvijek a-t/t-a
i g-c/c-g). Svaki nukleotid sastoji se iz
jednog pentoznog šećera
(dezoksiriboze), fosforne grupe i jedne
od spomenute ĉetiri azotne baze.
Vanjsku stranu lanca ĉini takozvani
skeletni dio, koji se sastoji iz
dezoksiriboze i fosforne grupe
povezanih tako da ĉine spiralnu
formaciju.
-Razlike meĊu pojedinim molekulima DNA zasnivaju se na razlikama u broju i
redoslijedu nukleotida, kojih ima ukupno ĉetiri tipa.
-Gen je osnovna jedinica nasljedne informacije spremljene u DNK, kraći
dio molekule DNK sa zapisom redoslijeda karika (aminokiselina) toĉno
odreĊene bjelanĉevine. Budući da se DNK s na njoj poredanim genima prenosi s roditelja
na potomstvo, to znaĉi da su geni zapravo nosioci nasljednih osobina svakog ţivog
organizma. Aktivni gen ĉini svoju kopiju (kraći odsjeĉak jednostrukog lanca)
nazvan mRNK putem koje se zapis prenosi iz jezgre stanice u citoplazmu, do sitnih
organela nazvanih ribosomi. Ribosomi su "tvornice bjelanĉevina". U njima se povezuju
karike (aminokiseline) u polipeptidni lanac molekule bjelanĉevine.
-Geni se nalaze na nitastim strukturama koje nazivamo kromosomi. U većini stanica
imamo po 46 kromosoma. Te kromosome nasljeĊujemo od roditelja, 23 od majke i 23 od
oca, tako da imamo dva seta od 23 kromosoma, odnosno 23 para. Budući da su
kromosomi sastavljeni od gena, nasljeĊujemo i po dvije kopije svakoga gena, po jednu od
svakog roditelja. Zbog toga smo vrlo ĉesto sliĉni roditeljima. Kromosomi, a time i geni,
sastavljeni su od kemijskog spoja po imenu DNK.
-Genetiĉko podrijetlo nekog naroda ĉini dio povijesti naroda i posljedica je seljenja i
porasta brojnosti populacija. Otkrića o genetiĉkoj strukturi pojedinih naroda pokazuju da
treba razlikovati genetiĉko podrijetlo naroda od stvaranja politiĉkih naroda/nacija
(etnogeneze). To su odvojeni procesi, ali utvrĊivanje genetiĉkog podrijetla pomaţe u
razumijevanju povijesti i politiĉkog oblikovanja naroda.
Podruĉje istraţivanja genetiĉkog podrijetla populacija, odnosno naroda, poĉinje se
prema Colinu Renfrewu nazivati arheogenetikom.
-Na putu razvoja genetiĉkih znanja o podrijetlu, prvo pitanje koje je traţilo odgovor bilo
je: postoje li geni koji se ne mijenjaju kroz slijed muških i ţenskih naraštaja i postoje li
analitiĉke molekularne metode kojima se takvi geni mogu otkriti? To znaĉi da se pitamo

11
postoje li geni koje nose današnji stanovnici našeg planeta, a da su ih sigurno imali i
njihovi roditelji i djedovi, odnosno i njihovi preci koji su ţivjeli u dalekoj prošlosti. Iako
se mijenjao (mutirao), taj je gen cijelo to vrijeme ostao na svojem stalnom mjestu
(lokusu) na kromosomu (npr. gen za boju oĉiju je uvijek na istom mjestu, i kod oca,
majke i kod djeteta). Kada se otkrije slijed tih mutacija, upravo se s pomoću nastajanja te
razliĉitosti na istom mjestu (lokusu) otkrivaju geografska ishodišta tih gena i njihove
migracije.
Geni koji nam to omogućuju nazivaju se haplotipovi, odnosno haplogrupe i u njih
spadaju:
-geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se na posebnom dijelu Y
kromosoma (NRY),
-geni koji se ne rekombiniraju i nalaze se u citoplazmi, a ne u staniĉnoj jezgri, a to
su mitohondrijski geni.
-Haplotip - segment DNK s pripadajućim genima na jednom kromosomu koji se
nasljeĊuje u „paketu“ (nema mogućnosti rekombinacije zbog blizine gena).
-Haplotipovi su geni koji se ne rekombiniraju i nemaju svoj par na drugom kromosomu.
Sve takve gene na Y kromosomu i mitohondrijskoj DNK (mtDNK) nazivamo
haplogrupama odnosno haplotipovima. Svi haplotipovi na Y kromosomu i haplogrupe
mitohondrijskih DNK imaju svoju oznaku.
-Analize gena na Y kromosomu i gena mitohondrijske DNK, te utvrĊivanje vremena kad
su se i gdje takvi geni nalazili, omogućuju da spoznamo porijeklo i vrijeme kretanja
nekog stanovništva, a te nam informacije pomaţu u
razumijevanju povijesnih zbivanja, migracija stanovništva, brojnosti i i njegova
genetiĉkog podrijetla.
-Y kromosom s genima koji se ne rekombiniraju imaju samo muškarci. Prenosi se s oca
na sina. Upravo zbog Y kromosoma i jesu muškog spola i prenosit će ih na muško
potomstvo slijedećim generacijama.
-Mitohondrijske gene koji se ne rekombiniraju imaju i ţene i muškarci. I kćeri i sinovi
nasljeĊuju ih samo od majke, što znaĉi da ih sinovi na potomstvo ne prenose.
-Mitohondrijske gene u rod (obitelj) unose ţene koje udajom šire mitohondrijske
haplogrupe. Haplotipovi muškaraca ostaju na onim podruĉjima gdje rodovi obitavaju i
šire se seljenjem. Zato širenje haplotipova (gena) na Y kromosomu i mitohondrijskih
haplogrupa (gena), analizirano kroz povijest, moţe biti dosta razliĉito.

Mitohondrijski DNS ne mora biti odraz migracija! Dovoljna je jedna ţena da se pojavi u
drugoj zajednici i prenjet će ga...
Povezanost s prvim Olduwai ljudima?

Primorac: Hrvati su jedan od najstarijih naroda jer imaju gen star 40 000 godina - to bi
znaĉilo da nismo Slaveni, nego mutanti neandertalaca :D

12
metode apsolutnog datiranja
-Prikupljanje uzoraka (prije svega organskih) za utvrĊivanje starosti metodama prirodnih
znanosti. Podrazumijeva prikupljanje uzoraka za utvrĊivanje toĉnih datuma
-metode radioaktivnog ugljika (C14)
-metode masene spektometrije (tehnika kojom se analiziraju molekule na temelju
njihove mase i naboja)
-druge radiometrijske metode
-dendrokronološka metoda
-metode arheomagnetizma (paleomagnetizma)
-metode termoluminiscencije
-hidratacija opsidijana
.... (insolacija, varve...)

Na temelju datiranja predmeta ovim metodama se datira cijeli depozitni sloj. Što je veći
broj uzoraka iz jednog depozita, to su datumi sigurniji. Ako imamo samo jedan uzorak, to
je labavo.

Dendrokronologija sluţi za kalibriranje, tj. ispravljanje pogrešaka.

14
C (radiokarbonska) metoda
Willard Frank Libby je prvi uvidio da se radioaktivni izotopi ugljika mogu
koristiti za izraĉun vremena. Vaţnost ovog otkrića nije samo u preciznosti izraĉuna nego
i u ĉinjenici da je ugljik sastavni element svih ţivih formi na planeti. Libby je za svoje
otkriće (iako je pogriješio vrijeme poluraspada) dobio Nobelovu nagradu.
Ugljik se javlja u 3 forme, kao stabilni izotopi 12C i 13C i kao radioaktivni izotop
14
C. U prirodi sva ţiva bića imaju uvijek isti odnos ova 3 izotopa (12C :13C :14C = 1012:
1010: 1) i konstantno tokom ţivota nadoknaĊuju ugljik. Nakon smrti organizma prestaje
nadoknaĊivanje i koncentracija 14C poĉinje opadati. Tzv. vrijeme poluraspada je period u
kojem koncentracija 14C padne na 50% poĉetne vrijednosti, a poĉetnu vrijednost saznamo
prema koliĉini stabilnih izotopa 12C i 13C koja uvijek ostaje ista. Vrijeme poluraspada je
5730 godina (Libbyjevo "staro" vrijeme poluraspada je 5568 godina).
Tehnike mjerenja koje se koriste u ovoj metodi su radiometrijske metode (temelje
se na brojenju pojedinaĉnih raspada radioaktivnog izotopa 14C), plinski proporcionalni
brojaĉ (proportional gas counting - potrebno 5kg ugljika, doseg metode je ~37 tis. g. BP),
tekućinski scintilacijski brojaĉ (liquid scintillation - 1 g uzorka, doseg metode ~56,7 tis.
g. BP) ili akceleratorska masena spektrometrija (ĉak i nekoliko mg ugljika, doseg metode
60-70 tis. g. BP). Akceleratorska masena spektrometrija ne mjeri radiaktivnost nego
omjer atoma. Atomi ugljika prevedeni u grafit prolaze kroz akcelerator i prolaskom kroz
magnet se razdvajaju po masi.
-Uzorak skupimo špatulom, spremimo u alu-foliju i potom u zip vrećicu sa signaturom
(signatura u vrećici i na vrećici!). Uzorak ne dirati da se ne kontaminira.

13
Metode datiranja uranija
Radioaktivni izotopi uranija 238U i 235U se raspadaju do stabilnih izotopa olova.
Tehnike mjerenja ovih metoda se mogu bazirati na vremenu raspada produkata uranija ili
na koliĉini radioaktivnih izotopa od taloţenja, ukopa ili formacije materijala. Ove metode
sluţe za datiranje karbonata siga (koje su se pokazale najkorisnije u arheologiji), koralja,
školjki, kostiju, zubi...
Najveći problem ove metode je "otvoreni sistem", tj. ĉinjenica da uranij i njegovi
nusproizvodi mogu izaći i ući u materijal koji pokušavamo datirat tako da metoda nije
sigurna. Mjeri se takoĊer masenom spektometrijom.

Kalij-argon metoda
Kalij-argon je radiometrijska metoda bazirana na raspadu radioaktivnog kalija 40K
koji stvara izotope argona, toĉnije dio prelazi u 40Ar. Metoda se koristi za datiranje
vulkanskih i metamorfnih stijena. Problemi ove metode su (a) "otvoreni sustav", znaĉi
materijal moţe primiti ili ispustiti dio argona i (b) prilikom kristalizacije stijene (u trenu
kada se magma hladi) moţe ostati dio inicijalnog argona u njoj.
Novija metoda usporeĊuje izotope 40Ar i 39Ar. Koliĉina nastalog 39Ar je
proporcionalna koliĉini 39K koja je proporcionalna koliĉini 40K, tako da se opet dobije
omjer 40K/40Ar

Termalna i optička luminiscencija

Kada se minerali zagrijavaju (na cca. 300-450°C), oni otpuste sve zarobljene
elektrone. Kada ti isti minerali dospiju u zemlju, tj. bivaju prekriveni sedimentom, bez
prisutnosti topline ili svjetlosti, elektroni se ponovo akumuliraju. Rezultati ove metode
daju vrijeme kada je predmet posljednji put gorio.
Izvrstan primjer za metodu termoluminiscencije je peĉena glina, ali moţe se
koristiti i na gorenom kamenu, kremenu ili troski.
Optiĉka luminiscencija je metoda sliĉna termoluminiscenciji, ali se koristi za
materijal koji nije goren nego izloţen suncu. Rezultati mjerenja pokazuju kada je npr.
kvarc zadnji put bio izloţen suncu. Ova metoda je jako pogodna za eolske sedimente.
-Moţe datirati anorganske meterijale starije od 50 000 god. Nedostatak je što je pogreška
većinom > ± 10%

Datiranje pomoću rezonance vrtnje elektrona

Ova metoda se upotrebljava za materijale koji se raspadaju na velikoj vrućini.
Precizno mjeri elektrone koji su zarobljeni unutar oruĊa, kosti, zubiju, ljuštura mekušaca,
koralja, foraminifera, sigovine, sedre, itd. Uzorak se izlaţe mikrovalovima u prisutnosti
jakog magnetnog polja i broj preţivjelih elektrona upućuje na starost uzorka. Ovom
metodom se moţe dobiti starost veća nego 14C metodom (u teoriji, do milijun godina).
Negativni aspekti metode su mogućnost kontaminacije uzorka radiaktivnim
mineralima u podzemnim vodama.

14
1. Dendrokronologija

Dendrokronologija je najpreciznija kronometrijska metoda dostupna arheolozima. To je

metoda odreĊivanja apsolutne starosti mjerenjem godova drveta i njihovog meĊusobnog
odnosa. Temelji se na pretpostavci da većina drveća naraste za jedan prsten, tj. jedan god
godišnje. U godinama obilnih kiša i sunĉane svijetlosti godovi će biti širi.

Metoda ima dvije primjene:

-kao samostalna metoda datiranja starosti u proteklih 8000 godina
-kao uspješno sredstvo dopune i ispravka metode 14C
Uzorci za dendrokronološka ispitivanja se uzimaju kao klinovi, ploĉe ili jezgre.
Dendrokronolozi snimaju širine godišnjih godova, stvaraju dijagrame i usporeĊuju ih sa
uzorcima drugih drveća iste starosti, pribliţno iste visine, koji su rasli na istom podruĉju,
pod istim uvjetima.
Da bi se ustvrdila starost nekog drvenog predmeta, potrebno je imati neprekinuti zapis
oblika i širine godova od sadašnjosti što dalje u prošlost - takvi zapisi zovu se
dendrogrami.

Ograniĉenja:
-dobiveni datumi pokazuju datum sjeĉe drveta a ne izrade drvenog artefakta
-primjenjiva je samo na stabla izvan tropske klime
-ograniĉena je na stabla koja imaju napravljenu glavnu sekvencu
-nije pogodna za predmete starije od 8000 godina

Da bi se starost nekog drvenog predmeta mogla dendrokronološki odrediti, potrebno je

imati neprekinuti zapis oblika i širine godova od sadašnjosti što dalje u prošlost. Takvi
zapisi nazivaju se kronološkim stupovima. Danas postoji nekoliko kronoloških stupova
zasnovanih na pojedinim vrstama drveta, od kojih neki doseţu do razdoblja kraja
posljednjeg ledenog doba. Tako je kronološki stup zasnovan na njemaĉkom hrastu dug
9929 godina i doseţe 7938 BC, a moţe se produţiti ~1600 godina dugim kronoškim
stupom zasnovanim na fosilnom boru do gotovo 12000 BP (Becker 1992, 1993).
Kronološki stup zasnovan na ameriĉkom boru dug je 7104 godine.

15
2. Brojanja slojeva ledenih jezgri
Ledena jezgra je dugaĉak cilindar leda koji se izvlaĉi iz ledenih ploĉa (Grenlanda
i Antarktika) i iz planinskih gleĉera u Peruu i Kini. Svjetliji slojevi oznaĉavaju toplija
razdoblja, tj. ljeto i proljece, a tamniji zimu. Atmosferska prašina zatoĉena u njima se
ponekad moţe datirati radiokarbonskom metodom, a mjehurići zraka nam daju sastav
paleoatmosfere. TakoĊer, mogu se dobiti informacije o paleotemperaturi na temelju
varijacija omjera kisikovih ili vodikovih izotopa (δ18O i δ2H u molekulama H20) o ĉemu
ce biti govora kasnije.

3. Kronologija varvi
Varve su godišnje naslage sedimanta taloţenog u slatkoj ili boĉatoj (brakiĉnoj)
vodi. Svjetliji slojevi oznaĉavaju toplija razdoblja, tj. ljeto i proljece, a tamniji zimu. U
idealnim uvjetima, širina varvi će biti veća u toplijim i vlaţnijim ljetima i na taj naĉin se
mogu vući paralela od jezera do jezera. PronaĊeni su slojevi ĉak i do 13 000 godina.
Varve, formirane u središtu jezera, će rijetko sadrţavati arheološki materijal ali
mogu biti pokazatelj ljudskih aktivnosti u blizini jezera (npr. ostatci peluda
poljoprivrednih kultura se mogu naći u varvama i time pomoći u dataciji obliţnjeg
poljoprivrednog naselja).

4. Varijacije omjera kisikovih izotopa 18O i 16O

U prirodi postoje dva stabilna izotopa kisika koja su nam bitna za pracenje
klimatskih promjena. To su 18O i 16O ĉiji je omjer u prirodnom okruţenju 0.2% : 99.7%.
U takvim omjerima kisik se nalazi u zraku, vodi, moru itd. pa, izmeĊu ostalog, i u
karbonatu kojeg izluĉuju marinski organizmi pri gradnji svojih skeleta. Ugibanjem tih
organizama, njihove se ljušture akumuliraju na dnu mora i sudjeluju u izgradnji
dubokomorskih sedimenata zadrţavajuci omjer kisikovih izotopa iz razdoblja njihova
ţivota.
Tijekom isparavanja vode iz mora, prvo isparava voda sa lakšim izotopom kisika
( O), a teţi (18O) ostaje u moru. Znaĉi, u sluĉaju nastupanja ledenog doba, kada velike
16

koliĉine vode iz mora prelaze u led i snijeg, u moru se smanjuje koliĉina 16O i veca
koliĉina 18O ostaje zarobljena u karbonatnim ljušturama marinskih organizama.
Istovremeno, u atmosferi, a time i u ledu, sigama i ostalim terestriĉkim sedimentima
povecava se udio 16O u odnosu na 18O.

16
5. Kalibracijske metode
Koncentracija 14C u atmosferi nije konsantna već varira zbog promjene Zemljinog
magnetnog polja.
Dobivanjem radikarbonskih datuma i usporeĊivanjem s dendrokronološkom glavnom
sekvencom borova ili hrastova, znanstvenici su uspjeli stvoriti kalibracijske krivulje sve
do 7000 BC. Krivulje se objavljuju u ĉasopisu Radiocarbon i omogućuju arheolozima da
kalibriraju radiokarbonske datume usporeĊujući ih s kalendarskim.

Kalibracija se radi iz kalibracijskih grafova:

Dendrokronološka kalibracijska krivulja pokazuje odnos godina po prstenovima
naspram radiokarbonskim datumima. Središnja krivulja pokazuje datum, ostale dvije
standardnu devijaciju. Da bismo dobili kalibrirani datum, moramo uzeti vrijednost
standardne devijacije i od njihovih vrijednosti povući ravnu crtu prema krivulji. Na
mjestu gdje se crta sijeĉe sa krivuljom povuĉemo okomitu crtu prema skali sa stvarnim
vremenom da bi smo dobili toĉan datum.

Poĉinje se i s korekcijama koje se zasnivaju na usporedbi 14C starosti i starosti

odreĊene metodom uranijevih i torijevih izotopa (230Th/234U) nekih materijala koji
pokazuju strukturu sliĉnu godovima drveta, npr. koralji (Jöris i Weninger 1998), a koji
mogu pokriti cjelokupni raspon starosti koje je moguće odrediti 14C metodom, sve do
~40 000 BP.

17
primjena metoda drugih znanstvenih područja
-infracrvena spektroskopija stanica u objektu kemijske analize
-röntgenska difrakcija u prahu
-mikromorfološka analiza tankih dijelova pomocu polarizirajucih mikroskopa
-infracrvena mikroskopija
-okolišna skeniranja elektronskim mikroskopom

Integrirani mikro-kontekstualni pristup:

-Mikromorfologija i podpovršinsko terahertz snimanje arhitektonskih materijala i slika,

organskih ostataka, fitolita i geokemijska analiza Ċubrišta
(terahertz snimanje - spektroskopska tehnikakojom se ispituju svojstva materijala uzetog
iz proba pomoću ultratankih impulsa titanium-sapphir lasera)
-Ekološke strategije - aktivnosti i praksa odbacivanja smeća na vanjska podruĉja -
arheološka tla i sedimenti odraţavaju kulturnu sredinu u kojoj su formirane, a njihova
analiza omogućuje procjenu prirode i intenziteta posljednjih dogaĊanja.
-Istraţivanje graditeljskih znanja i tehnologija, korištenih arhitektonskih materijala,
povijesti pojedinaĉnih objekata (npr. uvoĊenje drukĉijeg materijala na neku ranije
izgraĊenu površinu u kasnijim razinama naselja, urušavanje podova), prouĉavanje rijetkih
tragova aktivnosti na gornjem katu, te utjecaja velikih poţara na kraju ţivota objekta
(nastambe, kuće, zgrade).
-Infracrvena mikroskopija pokazuje se osobito korisna u analizi materijala iz tankih
sekcija, a primjenjuje se za odreĊivanje mikro-primjesa i sedimenata, te kartiranje
kemijskog sastava preko sekvenci, dajući vrlo jasne slike mjesta s razliĉitim materijalima
i komponentama.
-npr. optiĉka mikromorfologija ţbuke pokazuje razliĉite kemijske komponente sa
specifiĉnim mineralima iz sekvence zidne ţbuke u Catal Hoyuku....

-Flourescentna mikroskopija je kombinirano mikroskopsko snimanje svakog sloja s

njegovim geokemijskim sastavom kako bi se procjenila njegova geokemijska osjetljivost
i potencijal za utvrĊivanje tumaĉenja specifiĉnih djelatnosti u tim sedimentima.
-Aplikacija x-zraka pri istraţivanju nalazišta i nalaza in situ ili u laboratorijskim
uvjetima- korodirani metalni nalazi, zlatni i srebrni predmeti ukljuĉujući i novac,
keramika, oslikane zidne površine, zidni slikarski pigmenti, nadgrobni spomenici,
opsidijan, drvene skulpture... zbog procjene stanja nalaza, tehnike izrade...

Metalografija - istraţuje strukture metala, kemijsku homogenost i sastav materijala,

slitina... na makroskopskoji mikroskopskoj razini.
Mehanografija - istraţuje ukupnost tehnika i tehnologija primjenjenih pri dobivanju
metala (oslobaĊanje metala iz njegovih sirovinskih spojeva, taljenje, rafiniranje i spojeve
metala) i izradbi metalnih predmeta (kovanje, lijevanje, izvlaĉenje, lemljenje,
zavarivanje...)
Pri identifikaciji tehnika i tehnologija mehanografija koristi jednostavne (promatranje) i
znanstvene metode (gamagrafija, tomografija)

18
prostorna arheologija
-Prostorna arheologija je istraţivaĉka strategija koja se usredotoĉuje na istraţivanje
obrazaca u prostornim odnosima meĊu artefaktima ili nalazištima i analizu njihovih
meĊusobnih odnosa (jednih prema drugima).
-Prostorna analiza je konceptualno izvorno razvijena u geografiji, a potom je krajem 70ih,
usporedno s pokretom "nova arheologija" prilagoĊena za potrebe arheologije
-Prostorni poloţaj unutarnja je dimenzija arheoloških podataka - svaki artefakt, svaka
struktura i svako nalazište zauzima neku poziciju u prostoru. Od izoliranog objekta u
regiji, prostorna se komponenta pojavljuje u svim razinama analize. Prostornom analizom
predmeta ili objekata, bilo unutar ili meĊu-nalazišna, ispituje specifiĉni raspored........
Prostorni raspored je izraz razlika u vrstama aktivnosti na tom podruĉju. Ništa nije
sluĉajno.
Zadnja dva desetljeća se dogodio preporod prostorne arheologije zahvaljujući GIS-u

GIS (Geografski Informativni Sistem)

Prvi put je primjenjen 1967. u Kanadi. Sustav za upravljanje prostornim podacima i
osobinama njima pridruţenima. To je raĉunalni sustav (hardver, softver i pohranjeni
podatci) za integriranje, spremanje, ureĊivanje, analiziranje i prikaz geografskih
informacija. On je "pametna karta" koja dopušta korisnicima stvaranje interaktivnih
upitnika, analiziranje prostornih informacija i ureĊivanje podataka.
Gis podatci predstavljaju objekte u stvarnom svijetu (visinu, hidrografsku mreţu,
vegetaciju, mineralne resurse... ceste, uporabu zemljišta) pohranjene pomoću digitalnih
podataka.

Objekti u stvarnom svijetu mogu se podijeliti u dvije apstrakcije - zasebni objekti (kuće) i
neprekinuta polja (koliĉina oborina, visina, resursi...). Za obje apstrakcije postoje dvije
široke metode spremanja podataka u GIS-u - rasterska i vektorska metoda.
-Tip rasterskih podataka sastoji se od redova i stupaca ćelija gdje se u svakoj ćeliji
sprema pojedinaĉna vrijednost. Vrlo ĉesto su rasterski podatci slike (rasterske slike) ali
uz samu boju, vrijednost zapisana za svaku ćeliju moţe biti zasebna vrijednost, poput
zemljišne upotrebe, neprekinuta vrijednost, poput oborina, ili nikakva vrijednost ako nije
dostupan nijedan podatak.
-Tip vektorskih podataka za prikaz objekata koristi geometriju poput toĉaka, linija (serije
toĉaka), poligona (prostora)....

-Snimanje podataka (unos informacija u sustav) traţi puno vremena, pa se to radi Mylar
kartama - postojećim podatcima na papiru koji se skeniraju. Podatci se unose i direktno iz
GPS-a i digitalno iz geodetskih instrumenata. Izravno prenošenje podataka je bitno jer se
unošenje sve više ubrzava.

-Daljinski snimljeni podatci

-senzori koji ukljuĉuju kamere, digitalne skenere LIDAR - na letjelici ili satelitu
-zraĉno snimanje
-Tehnike grafiĉkog prikaza
-Digitalni visinski model

19
 30.11.2012
metode podvodne arheologije
-vaţna ne samo zbog istraţivanja objekata, brodoloma.... nego i zbog utvrĊivanja veza
kolanja sirovina
-pojedinaĉni objekti - brodovi, pristaništa,... Apoksiomen...
-jezera, rijeke, more
-u osnovi se vode po svim onim naĉelima kao i u kopnenoj arheologiji (uvaţavanje
stratigrafije, kotiranje, dnevnik, dokumentiranje), uz neke prilagodbe opreme...

experimentalna arheologija
-Eksperimentalna arheologija je grana arheološkog istraţivanja koja replicira ili pokušava
ponoviti procese iz prošlosti i razumijeti na koji su naĉin depoziti formirani. Ona
ukljuĉuje i sve proizvodne postupke poĉevši od izrade najjednostavnijih (kamenih) do
sloţenijih (metalnih) alata, kao i rekonstrukcije cijelih aglomeracija, ...
-Simuliranje uvjeta u kojima nastaju razliĉiti tipovi arheoloških objekata i ostataka zbog
valoriziranja teoretskih modela razvijenih na temelju istovrsnih pojava na terenu i njihove
interpretacije.
-Simuliranje postupaka primjenjenih u procesu izrade razliĉitih vrsta artefakata ili
graĊenja objekata zbog valoriziranja rješenja utemeljenih na teorijskim modelima.
Nije problem napraviti paleolitiĉki artefakt, nego ga koristiti za ono ĉemu je valjda bio
namjenjen.

20
 7.12.2012

3. Najčešći tipovi arheoloških nalazišta

3)nalazišta fortifikacijskog karaktera

a)utvrde(od prapovijesti do srednjeg
1)naselja vijeka)
a)pećinska naselja b)vojni logori
-pećine i spilje c)kule stražarnice
-potkapine (abri) d)refugiji
b)naselja na otvorenom
-naselja na gredama, terasama,
poljima 4)nalazišta privrednog karaktera
-naselje tipa tell a)rudnici
-naselja gradinskog tipa i gradine b)kamenolom
c)palafiti c)radionice
d)poljodjelstvo (parcelacija)
e)luke i lučka postrojenja
f) vodovodi
2)sakralna i sepulkralna
a)sakralna
-kultna mjesta 5)nalazišta komunikacijskog
-hramovi-svetišta karaktera
-crkve a)putevi
b)sepulkralna b)mostovi
-nekropole ravnih grobova
-tumuli
-nekropole sa ţarama (i jama sa 6)posebna nalazišta
paljevinskim ostatkom je "ţara") a)ville(rustice i ladanjske)
b)terme
c)teatri
d) amfiteatri

21
1. naselja
-najbitniji tip nalazišta jer sadrţe najviše materijalnih ostataka, ostatke ţivota i privrede, tamo
njihovi stanovnici prakticiraju sve svoje aktivnosti
-bioarheološki nalazi svjedoĉe ĉime su se bavili, kako su preţivljavali...
-iz naselja se išĉitava socijalna organizacija, duhovni aspekti, tehnologije. Najiscrpniji su izvor
informacija
-kronologija, evolucijski procesi, uspostavljanje vremenskih korelacija

a)pećinska i abrijska naselja

-ovaj tip nije usko vezan samo za jedno doba i razdoblje, premda su najĉešća u prapovijesti,
antika najmanje, srednji vijek opet povećanje korištenja
-vezana su uz krške krajeve
-zahtjevi koje moraju zadovoljiti - dostupnost, suha ili podnošljiva vlaţnost (nijedna nije potpuno
suha, vapnenac je porozan, ali da je izdrţljivo), okrenuta prema jugu uz veća ili manja
odstupanja, neki predprostor (bitan je za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, u pećini je mraĉno,
bolje je biti vani po danu; ako ga nema, to je jer se u meĊuvremenu urušio, sigurno je postojao u
vremenu korištenja)
-mora imati - mjesto za ognjište i organizaciju ţivota svakog ĉlana zajednice i zajedniĉki prostor
-blizina izvora je poţeljna, ali nije pravilo
(Mujina pećina, Vela luka)
-njihova glavna karakteristika - dobra i moćna stratigrafija koja nam omogućuje promatranje
geneze ili trajanje i tranziciju jedne kulturne manifestacije u drugu
-razlika izmeĊu pećine i spilje - pećina ima 1 galeriju, spilja ima više galerija
-abri-ne podrazumijevaju postojanje šupljine nego su neki zakloni, pruţa mogućnost sklanjanja
manjeg broja ljudi (Badanj kod Stoca poviše Bregave)

b)naselja na otvorenom
-smještena su napozicijama koje imaju optimalne uvjete za kulturni i gospodarski razvoj
-ona su smještena na poljima, ali ne uz sam njihov rub(zbog malo obradivog tla) a ni u sredinu
polja (najvlaţnije je,a i najplodnija zemlja je tamo - znaĉi neće stvorit naselje na najplodnijoj
zemlji, nego pokraj nje, na njoj će uzgajat nešto)
-disperzirane
-na kontinentu se pazilo da naselja budu na podignutom terenu zbog hidroloških uvjeta

b1) na gredama ili rijeĉnim terasama (npr. Crno vrilo)

-Crno vrilo je poloţeno na gredu, s jedne strane udari bure nisu bili izraţeni, dok je poloţaj na
osojnoj strani iskorištavao maksimalnu svjetlost

b2)tipa tell
-na prostoru Dalmacije naselja ovog tipa nećemo pronaći jer je dinamika ţivota znatno drugaĉija
-ta naselja su nastala akumuliranjem materijalnih ostataka
-nalazimo ih na velikom prostoru od Anatolije na jugu pa do Hrvatske
-mogu biti podignuta -neposredno na rijeĉnim terasama
-u polju (sredina ili rub)

22
b3)naselja gradinskog tipa i gradine
-javljaju se na prijelazu iz neolitika u eneolitik, a bitnija su i kasnije
-pokazuju nam promjenu općih i povijesnih okolnosti
-podiţu se na dominantne geografske pozicije zbog vizualne kontrole ili lakše obrane samog
naselja
-ponekad su gradine na tzv. lingulama (u obliku lingule, jeziĉca)- odvojene, umjetno prokopane,
zaštićena sa 3 strane prirodnim preprekama. Sa pristupne strane je nasip, tzv. limitni tumul, dok
se ponekad nalazi u kombinaciji sa rovom ispred bedema (limitni tumul sa koliĉinom kamena
zatvara naseobinski dio)
-razlike - naselja gradinskog tipa nisu fortificirane, a gradine su jako fortificirane
(npr. gradina Venac- ogromna granica s limitnim tumulom te terasama)

c) palafiti
-vezana uz moĉvarna podruĉja
-prije svega se bave ribolovom
-Ljubljansko barje, Donja dolina
-na Ohridu postoji rekonstruirano palafitsko naselje

2. sakralna i sepulkralna nalazišta

a)nalazišta sakralnog karaktera

-kult se prakticira na bilo kojem mjestu za koje se vjeruje da je povezano s bogovima, ne mora to
biti hram
-univerzalna su, nisu specifiĉna za pojedini period ili podruĉje
-kultna mjesta su najĉešće vezana uz vrh brda, pripećak, stijene...
-kod nas se moţe naići na vrlo skromne ostatke svetišta koji mogu biti unutar ili izvan urbane
aglomeracije
-prepoznajemo ih po toponimiji ili rijetkim nalazima, te tradicijom koja postoji meĊu lokalnim
stanovništvom

b)nalazišta sepulkralnog karaktera

-ponekad ih moţemo prepoznati po toponimiji (Greblje)
-groblja spoznajemo iz priĉa lokalnog stanovništva
-poteškoće pronalaska su još veće ako na površini nemamo nikakvih vidljivih elemenata
-ponekad se grobna arhitektura pojavljuje na površini, npr. kamenje, ponekad na groblje sugerira
stećak, a ponekad sarkofag ukopan u današnje groblje
-tumuli su povezani sa procesom indoeuropeizacije (M.Gimbutas to izjednaĉava s Kurgan
kulturom)
-izvorni tumuli su zemljani, a širenjem indoeuropljana se širi i njihov naĉin gradnje
-kasnije dolazi do modificiranja uslijed geomorfoloških uvjeta pojedinih podruĉja (u Dalmaciji
oni postaju kameni)
-okvirno se koriste od eneolitika preko bronĉanog doba pa sve do ţeljeznog doba kad ih
zamijenjuju grobovi na ravnom
-sama veliĉina tumula ovisna je o društvenom staleţu pokojnika

23
 11.1.2013

3. nalazišta fortifikacijskog tipa

-posebna vrsta arheoloških nalazišta koja se iskazuju po svojoj funkciji

-napravljene su zbog potrebe obrane podruĉja ali i zajednica na tom prostoru
-u kasnijim vremenima nastaju i refugiji ĉija je namjena bila da se sakrije jedna šira zajednica u
trenutcima opasnosti
-u prapovijesti je teško prepoznati da li se radi o utvrdama ili o gradinskim naseljima, ipak
razlika postoji
-u utvrdama ne nalazimo na depozit tj. kulturni sloj jer se on tu ne moţe formirati. Na takvim
nalazištima nailazimo samo na pojedine ostatke kraćeg zadrţavanja (npr.fragment keramike) no
oni nemaju veze sa ţivotom na tom prostoru
(Dvigrad,Klis,Knin,Bribir,Bobovac u Bosni)

4. nalazišta privrednog karaktera

-rudnici - povezani su s iskorištavanjem rudnih bogastava, a sa svojom djelatnošću poĉinju od
eneolitika (Srebrenica, Rudna glava, gorje Bukk, Tuzla); postoje diljem Europe; leţišta
minerala, kremena, opsidijana...
-kamenolomi - mjesta na kojima se eksploatira kamen za gradnju (Braĉ)
-radionice - prostor za izradu predmeta (rimska opekarska peć - Vinica, uvala Plemića,
Crikvenica, Faţana)
-vodovodi - Novalja, Pont du Gard, Ţupa Dubrovaĉka, ostaci akvedukta Dioklecijanove palaĉe
-ostave, depoi, skrivnice - nisu nikad nalaţene ciljano, sve sluĉajni nalazi. Nastaju zbog
traumatiĉnih razloga, straha... Svaka osoba prema vlastitom mišljenju, nahoĊenju nalazi mjesto
za skrivanje dragocijenosti. Ostave bakra - "trgovaĉki putnici" sa sobom nose samo jedan
primjerak, ostatak, zalihu sakriju (Vinkovci); ostave metalurškog otpada - ĉuva se zbog
mogucnosti recikliranja

5. nalazišta komunikacijskog karaktera

-ceste -u prapovijesti su isto morale postojati neke utvrĊene, poznate komunikacije (ţ.d.)
za transport, ali one nisu saĉuvane
-ceste u pravom smislu poznajemo od antike
-najĉešće puteve gradili legionari
-ĉesto ih moguće prepoznat samo po tragovima spurila - tragovi kola na ploĉama od
kamena, širine cca 1,50 m
-miljokazi - još jedan indikator ceste
-ponekad vidimo rubnike (Aserija-ispod grada)
-ĉesto se ceste kasnije preklapaju, zašto graditi novu, ako se moţe obnovit stara
-mostovi - iako ih nema u prapovijesti u Mikeni se ipak nalaze (mikenski most iz
KBD, rimski most na Beli na Cresu)
-Salona - 5 mostova


tuzla = solana

24
6. posebna nalazišta
-rimska palaĉa u Polaĉama na Mljetu, Brijuni - Verige,
-nalazišta rezervirana za odreĊene dijelove društva, za elitu
-nalaze se na atraktivnim lokacijama
-villae - Medulin
-terme - postavljene gdje postoje uvjeti za njih, na mineralnim, termalnim izvorima (Aquae Issae,
Aquae Balissae)

25
 30. 11. 2012

4. Terenski pregled #1 (rekognosciranje)

Konvencionalni oblik
Konvencionalni pregled je star koliko i sama arheologija. Cilj ovog pregleda je utvrditi tj.
spoznati arheološki potencijal na nekom podruĉju, tj. utvrditi arheološka nalazišta koja postoje
na nekom prostoru. Ovaj pregled se bazira na faktorima otkrića

Ciljevi terenskog pregleda

-na teren se nikada ne ide bez cilja!
1) registriranje arheoloških potencijala (arheološka karta; ako je imamo znamo potencijal
nekog lokaliteta i moţemo planirati istraţivanje)
2) planiranje istraţivanja (na razini prostora ili perioda)
3) zaštita nalazišta i kulturne baštine (nije nam isto vaţna baština 8. i 18. st., netko drugi će
se baviti novijom baštinom)
4) prostorno i urbanistiĉko planiranje (kako bi se nalazište moglo prezentirati, u turistiĉkim
ili nekim drugim djelatnostima, i kako bi se arheološko nalazište moglo uklopiti u
urbanistiĉki plan)

Podjela terenskog pregleda(samo za konvencionalni)

1) prema opsegu:
a) opći
-utvrĊivanje svih nalazišta unutar jedne drţave
-podrazumijeva veliki prostor na odreĊenom administrativnom prostornom okviru
-podrazumijeva pregled cijelog podruĉja neke drţave
-cijela drţava se podijeli na mreţu na temelju topografske karte u omjeru 1:100000,
1:5000. Unutar te zadane mreţe registrirali bi se lokaliteti
-ovaj pregled bi dao cjelovitu sliku arheoloških nalazišta koja bi bila regestrirana
vizualno
-ovdje nije potrebna uporaba geofiziĉkih metoda već samo faktora otkrića
-ova vrsta pregleda je vrlo rijetka jer je skupa
-angaţiralo bi sve arheološke potencijale (arheologe, muzeje, zavode, studente)
-taj pregled je provela BiH i to se radilo sukcesivno tokom cijelog niza godina (4 knjige s
arheološkim kartama)
b) regionalni
-odnosi se na pregled na regionalnoj razini koja je definirana prirodnim ili
administrativnim okvirima (ţupanije), npr. Ravni kotari, Lika...
-podrazumijeva sve što je karakteristiĉno za opći, ali je drugaĉije provedeno
-verificiranje svih arheoloških potencijala na regionalnoj razini
-npr. "Neotermalna Dalmacija" (ali to je ekstenzivni tp!!)
26
c)lokalni pregled
-ĉest oblik terenskog pregleda koji podrazumijeva jasno definirani prostor (npr. općina,
otok)
-npr. muzej Sinj izvodi rekognosciranje u općini u kojoj se nalazi - njegovo podruĉje je
odreĊeno aktima i propisima, on ne istraţuje van tih okvira, van te zadane
administrativne ili prirodne granice

2)prema cilju i karakteru:

-prema vrsti arheološke graĊe ili tipu arheoloških nalazišta
a)sustavni tip
-terenski pregled gdje nemamo jasan unaprijed planiran cilj što se prikuplja i biljeţi
-sva nalazišta bez ograniĉenja na period, vrstu...
-ovakav tip pregleda je najĉešći
b)pojedinaĉni tip
-terenski pregled je ograniĉen samo na osnovna doba u periodizaciji arheologije
(prapovijest, antika, srednji vijek)
c)tematski tip
-unutar posebno definirane teme (samo neki elementi-naselja, gradine, nekropole, putevi,
neolitik, jedna kultura...)
d)problematski tip
-prikupljanje dovoljnog broja tematskih produkata
-nije mu cilj samo utvrditi lokalitete, nego dobiti podatke koji će biti osnova za
rješavanje neke problematike koja nas zanima
-npr.gustoća naseljenosti u odnosu na prirodne predispozicije, tj. kako prirodni
ambijent utjeĉe na broj stanovnika jednog podruĉja (privredne potencijale kroz
periode-utvrĎivanje osciliranja u gustoći naseljenosti)
-npr. odnosi izmeĊu broja naselja i sakralnih objekata

Priprema terenskog pregleda

-ne moţe se raditi stihijski, kaotiĉno, mora postojati strategija (plan i cilj) i taktika (niz postupaka
kojima se istvaruju ciljevi, zadana ideja)

a)definiranje podruĉja terenskog pregleda (definiranje cilja) - odrediti koja je to vrsta tp (po
opsegu), onda slijedi daljnja razrada
b)ekscerptiranje (prikupljanje) podataka iz postojećih registara - sa istraţivanja ili sluĉajni nalazi,
sve se to nalazi u registru koji se ĉuva u muzeju, konzervatorskom odjelu ili u općini
-da nebi registrirali ono što je već registrirano (npr. Mujina pećina ima barem 5
toponima, dosta vremena se mislilo da je to 5 razliĉitih lok.)
c) prikupljanje podataka iz literature - nije bitno iz ĉlanaka išĉitati kako je neki predmet ili
nalazište interpretirano, nama je kod terenskog pregleda samo bitno da je već
uvedeno u registar, da je objavljeno, tj. da se već zna za njega
d) prikupljanje podataka iz povijesnih izvora (srednjovjekovne povelje, rimski natpisi gdje se
spominju municipije) - npr. Zlatna bula kralja Andrije II, darovnica kralja Zvonimira,
Fortis - Viaggio in Dalmazia...

27
e) pribavljanje opreme (topografske karte, kompas ili GPS, fotoaparat, geodetski instrumenti,
ambalaţe za nalaze, prijevoz...) - pribor za dokumentiranje - biljeţnica, milimetarski
papir, krampica, mistrija, mjerna traka, graĊevinski metar, zastavica (za oznaĉavanje
nalaza), sredstvo komunikacije (mob, toki-woki), noţ, ruksak, odjeća iobuća prikladna
za teren, štitnici za koljena, ĉeona lampa (za pećine), rukavice, prva pomoć, gojzerice...
f) formiranje ekipe

7.12.2012

Provedba terenskog pregleda

-Terenski pregled se provodi prema topografskim kartama, u razliĉitim mjerilima
-HOK "Hrvatska osnovna karta" - izraĊene karte 1954-2009
-pregled izraĊenih listova u mjerilu 1:5000
-pošto se topografske karte izraĊuju u razliĉitim mjerilima, uzmemo onu koja nam najviše
odgovara
-prve dobre topografske karte su iz vremena Austro-Ugarske
-topografska karta je 2D prikaz reljefa na odreĊenom prostoru
-potrebno nam je manje mjerilo od 1:50000, tj. najbolje je 1:5000 ili 1:2500
-karakteristiĉni toponimi na topografskoj karti su ĉesto siguran pokazatelj arheološkog lokaliteta
-po topografskoj karti se kreće sustavno, ne kaotiĉno, najbolje prema mreţnoj podjeli koja već
postoji na karti. U tim kvadratima registrirati, zabiljeţiti i kartirati sve arheološke karakteristike
(tumuli, površinski nalazi...)
-nemoguće je drţati se striktno kvadrata, on je ionako virtualan, na terenu nikad nismo sigurni
gdje on završava; zato uzmemo neke karakteristiĉne markere (put, potok, dalekovod...) i po
njima odreĊujemo granice. Taj kvadrat je "osnovna jedinica terenskog pregleda"
-za svaki nalaz se upisuju kordinate, danas je sa GPS-om to jednostavno
*topografska karta - reljef prikazan pomoću izohipsi, ucrtana hidrografija, simboli i legende,
nazivlje...

Faktori otkrića
1) teorijska i empirijska znanja o vrstama, tipovima, uobiĉajenim pozicijama nalazišta - tj. ovo
što sad radimo, uĉenje metodologije i iskustvo
2) topografija - pojave u krajoliku (mikroreljef nam je zanimljiv, on nije nastao prirodnim
djelovanjem, nego djelovanjem ĉovjeka)
3) pojave u vegetaciji, tlu, vlaţnosti, polimorfizam....
4) površinski nalazi
5) spolije
6) toponimi
7) podatci lokalnog stanovništva
8) legende i predaje


Hrvatska osnovna karta (HOK) je osnovna sluţbena drţavna karta i izraĊuje se u mjerilu 1:5000. Sluţbena drţavna
karta kodirana je slika prirodnih i izgraĊenih objekata zemljine površine koja se izraĊuje za cjelokupno podruĉje
Republike Hrvatske.

28
 18.1.2013

2a) Pojave u krajoliku, "Landscape marks"

-svako nalazište posljedica je razliĉitih aktivnosti koje se odvijaju na nekom mjestu
-sve te ljudske aktivnosti dovele su do veće ili manje promjene prvotnog oblika krajolika, nastaju
odreĊenim zahvatima kojima se teren prilagoĊava potrebama zajednice
-nešto što je drukĉije od svega u svom okruţenju, nisu bitni ni tlo, ni vegetacija...
-jasna artificijelna forma vidljiva sama po sebi
-pravilne forme nemogu nastati prirodnim procesima
- to se oĉitava u 2 pravca:
1. akumulacija - nakupljanje naslaga materijalne kulture + arhitektonskih elemenata
2. ukapanja, niveliranje - da se teren prilagodi potrebama zajednice
npr. Gradina Venac
-vidljiva je sa svih strana i automatski dolazimo do spoznaje o postojanju nalazišta
-ispred gradine je ukopan jarak, uz njega je limitni tumul koji štiti tu lingulu
-sama padina lingule je terasirana da bi se postiglo dovoljno mjesta za same
stambene objekte
Gorica Sovići -gradina na linguli
-ispred gradine postoji "sedlo" što je posljedica stvaranja obrambenog rova i
suhozidnog bedema na onoj strani na kojoj je bilo najlakše pristupiti gradini

2b) Pojave u reljefu, "Shadow marks"

-rijeĉ je o mikro-reljefu, ne velikim, monumentalnim pojava
-vidljive su u razliĉitim tonalitetima površine koja se snima (svijetlo-sjena), a koji se registrira
pod odreĊenim uvjetima
-osvijetljenje mora biti pod istim kutom (ujutro ili kasno poslijepodne)
-na temelju razlike od refleksije osvijetljenosti dobiju se snimke na kojima se mogu registrirati
arheološki lokaliteti
-kose (i okomite) površine vraćaju cijelu koliĉinu svjetlosti ravno prema objektivu, tako da će
onaj osvjetljeniji dio biti preeksponiran, onaj u sjeni podeksponiran, pa nam to ocrtava konture
reljefa
-ravne površine budu jednako osvjetljene, jednako raspršuju primljenu svjetlost

3) Pojave u vegetaciji (usjevima) "Crop marks"

-nastaju kada zatrpani zid ili jarak ili smanji ili poveća rast usjeva djelujući na dostupnost
hranjivih tvari mjenjajući dubinu tla
-pojavljuju se u 2 vida: pozitivno i negativno - ovisi o koliĉini vlage koja je posljedica debljine
tla, tj. depozita
usjev nad ukopanim zidom (negativ) - kameni nasip,zidovi
-u proljeće je tu vegetacija ţuta jer je manja vlaga, a okolo zelena
-u vrijeme klasanja je 30-40 cm niţe
-nakon nevremena posljedice su minimalne
-u vrijeme dozrijevanja, vegetacija nad zidom je niţa i ţuća od okolne koja je viša i zelenija

29
-npr. Pakoštane - sva vegetacija je vezana za zidove, neke biljne vrste jednostavno traţe takvu
podlogu, veţu se za zidove
-puzavice (npr. bršljan) pokriju cijele strukture
-naglašene nakupine vegetacije razliĉite od neposrednog okruţenja

usjev nad ukopanom jamom (pozitiv) - ukopani objekti, rovovi

-u proljeće je usjev viši i u koloritu razliĉitiji
-u vrijeme klasanja je nad jamom usjev viši
-nakon nevremena je veća šteta
-u vrijeme dozrijevanja je viša i razlika je u boji, okolno je ţuto
-u rovovima je zemlja rahlija, depozit je veći pa je i raslinje više

3) promjene u tlu ("Soil marks")

-otkrivaju postojanje zatrpanih jaraka, bedema ili temelje
promjenama boje tla uzrokovanim kada ralo zahvati i
preokrene djelove zakopane tvorevine, donoseći na površinu
-promjene boje ili konzistencije u tlu, tj. razlike u bojama ili
konzistenciji
-ocrtavaju neke konstrukcije (jarke, bedeme, temelje...), nisu
pojave u vegetaciji ili reljefu! - vegetacije nema, treba se
samo tlo vidjeti; oĉitavaju se na ravnim površinama
-mogu se nekada i kombinirati sa ostalim promjenama, npr.
ako je pola konstrukcije ispod vegetacije (npr. ţito), pola
ispod tla koje ima drugaĉiju boju na konturama
-najvidljiviji su na fotografijama slikanih za zimskih mjeseci
-Munsell-ova tablica boja se koristi za što objektivnije dodjeljivanje imena boji tla

30
3) pojave anomalija u vlažnosti
-tlo će ponekad takoĊer otkriti tvorevine putem razliĉitog zadrţavanja vlage-vlaţni tragovi-ili
razliĉitosti u termalnim osobinama koje utjeĉu na topljenje snijega i leda (kanali za
navodnjavanje, putovi, rovovi)
-rijeĉ je o nekim kompleksima koji zbog narušene prirodne konzistencije ima razliĉitu
akumulaciju vlage
-ova pojava je vidljiva nakon obilnih padalina i kratko traje, ostale pojave su stalne
-konture nisu jasne, pravilne, izgledaju kao fleke

3) pojave polimorfizma
-lokalitet vidljiv na nekoliko naĉina - isti lokalitet snimljen zimi - soil marks, a dok je vegetacija
na njemu - crop marks
-svojstvo neke pojave da se iskazuje na više naĉina

→ PROBLEMI INTERPRETIRANJA ovih pojava/promjena - promjene mogu nastati i zbog

prirodnih geoloških formacija

4) površinski nalazi
-rano proljeće - nema snijega ni bujne vegetacije
-sitna arheološka graĊa iz površinskog dijela depozita sistematizirana prema nalazištima
-nema arheološkog nalazišta na kojima ne postoje!
-na površinu dolaze obradom zemlje, djelovanjem prirodnih procesa (erozija)...
-promjene u boji tla + ulomci arheoloških nalaza = siguran lokalitet
-ostaci zidova su takoĊer površinski nalazi (debljina nam sugerira razdoblje, prapovijest, antika,
srednji vijek...)
-podpovršinski pregled
-zasjeĉemo travu i pomaknemo taj gornji humus poput tepiha da doĊemo do nalaza, u sluĉaju da
na površini nije vidljivo ništa (a info o nalazima na tom mjestu smo dobili od lokalaca)
-ovo je prepedantan pristup, nama je bitna samo informacija jeli na tom mjestu ima ili nema
nalaza, nije bitno gdje se koji komadić nalaza nalazi, zato →
-napravimo malu sondu (0,5x0,5m, moţe i manja), samo da potvrdimo ima li tu ikakvih nalaza,
površinske graĊe i ima li depozita. Na više mjesta napraviti male sonde da utvrdimo sigurnost u
postojanje nalazišta i utvrdimo na kojem se prostoru nalazište rasprostire
-mi se ne moţemo vratiti sa terena, a da sa sobom ne donesemo nalaze koji će potvrditi sve
napisano u kartonu i dnevniku. Stoga mi skupljamo nalaze u vrećice sa signaturom te ih kasnije
obraĊujemo i te podatke unosimo u kartone
-ĉuvamo ih u kutijama! na kojima mora biti (i na poklopcu i kutiji) signatura

5) spolie
-sv. Antun u Galiţanu - oltarna pregrada uzidana negdje
-ukazuje nam na postojanje nekih starijih objekata u neposrednoj blizini - saznati odakle je
razgovorom, predajom...

31
6) Toponimi
-nazivi koji trajno odreĊuju razliĉite tipove zemljopisnih pojedinosti, a nastaju u razliĉitim
vremenskim periodima i na razliĉitim osnovama. U arheološkom kontekstu mnogi od njih imaju
vrijednost sigurnog indikatora jer su nastali kao posljedica postojanja arheoloških objekata i
nalaza
-uvijek postoji niz tradicionalnih, religijskih, zemljopisnih... razloga toponima koji su uvijek
odreĊivali stanovnici, nikad neke uprave

npr. Tell el Amarna Catal Hoyuk Tepe Hisar

Tell Halaf Asikli Hoyuk Yumuk Tepe (Mersin)
Tell Kasura
-kod ovih primjera vidimo da se radi o 3 govorna podruĉja, a rijeĉi tell, hoyuk i tepe oznaĉuju
isto-brijeg, uzvisina, vrh. Sva ova 3 pojma ujedno i oznaĉavaju ono što mi u arheologiji
nazivamo naselja tipa tell
-tell je naselje koje pripada neolitiku: karakteristiĉan je za Bliski Istok
-u Turskoj tepeh, u Tesaliji magula (Souphli, Otzaki, Azmaška mogila), Bugarskoj
mogila/mogilnik
-Makedonija - tumba (Velika,Optiĉarska tumba (od tal. tomba = grob))

-narav toponima moţemo podijeliti na nekoliko skupina:

1)asocijativnog karaktera
2)deskriptivnog karaktera
3)memorijalnog karaktera
4)nastali na starijim jeziĉnim osnovama
5)povezani s privrednim i ostalim djelatnostima

25.1.2013
1. Asocijativnog karaktera
-nastaju kao odgovor lokalnog stanovništva na postojanje neke arheološke formacije
-tako se osnova grad pojavljuje u oblicima gradina; varijante: Gradina, Gradac, Gradaĉac,
OgraĊenik...
-u nekim sluĉajevima toponimi su zaboravljeni, pa je on prenesen na neku drugu topografsku
pojedinost, pa tako nailazimo na sela Podgradina, PodgraĊe. Ovdje ne nailazimo na toponime,
već je to preneseno na suvremenu ruralnu aglomeraciju.
-same te aglomeracije nisu arheološki vrijedne, već nam taj naziv sugerira da se u široj ili uţoj
okolici nalazi neka gradina
-isto tako i s toponimima Zagradina, Zagrad, Starigrad, Novigrad
-sliĉno je i s toponimima koji se udaljavaju od toponima grad, pa tako nailazimo Dvor, Dvorovi,
Kaštel, Kaštili (talijanska utvrda) , Fortica (Fortezza) kod Sarajeva
-ovi toponimi nam sugeriraju na postojanje arh. lokaliteta ali i o njegovom karakteru

Guvnine-nalazište gradinskog tipa, prapovijesnog karaktera

-naziv potjeĉe od rijeĉi guvno što oznaĉava mjesto gdje se mlati ţito. Taj prostor je
dozidan kamenjem i poploĉan pa je svom obliku sliĉan gradinama
Okolište-naselje tipa tell,sam naziv nas podsjeća da je nešto bilo okruţeno
Zemunice-nastalo je kao asocijacija na siromašne ljude koji ţive u jamama

32
2. Deskriptivnog karaktera
-radi se o nazivima koji opisuju pojedinu topografsku karakteristiku a cilj im nije objašnjenje iste
Gomila + izvedenice-Gromila,Gromiljak,Gromaĉa,Nasuta Gomila,Zaspa-toponimi ovog tipa
upućuju na tumule s jedne, s druge strane i na limitne tumule na gradinama koji ĉine dio
fortifikacijskog sustava
Grebnice-spada u skupinu deskriptivnih toponima, a ĉesta je u Zagori i Hercegovini a takoĊer i
drugim podruĉjima ali u drugaĉijim varijantama
-oni nastaju spoznajom lokalnog stanovništva da na nekom prostoru postojigroblje, ali
oni ne znaju tko je na njemu pokopan pa izbjegavaju gradnju na tom prostoru i općenito
ga izbjegavaju
Grĉko groblje-groblje koje se ne uklapa u standardnu predodţbu lokalnog stanovništva ogroblju.
Ovaj toponim se najĉešće odnosi na nekropole pod stećcima.
Zidak, Zidine + izvedenice-oni su uvijek vezani za fortifikacijski sustav koji je zadrţavao neku
svoju izvornost

3. Memorijalnog karaktera
-oni se vezuju uz nalazišta sakralnog karaktera, a njihov karakter i znaĉenje se nastoji zadrţati u
usmenoj predaji
-Crkva, Crkve, Manastirine, Biskupija
-Sv.Vid, Sv.Spas,Lovreĉine -vezane su za titular kome je bila posvećena crkva ili samostan
-Kaptol-vezan je za vrh crkvene hijerarhije
-Remete, Remetinec-samostan, nastalo od grĉke rijeĉi eremeta što znaĉi pustinja, monah
pustinjak (od samostanskog objekta nije ništa ostalo,samo uspomena)

4. Nastali na starijim jezičnim osnovama

-radi se o nazivima koji su u najĉešćem broju nastali iz latinskog jezika
Castra Novalis-Novalja
Carnuta-Kornati
Silva-Silba
Stagnum-Ston

5. Povezani sa privrednim djelatnostima

-povezani su s privatnom ili nekom drugom djelatnošću
Rudnik
Srebrenica
Pazarište, Veliko Trgovište
Veliki Tabor (tabor, maĊ. - boravak, logor)
Mostine / Kula / Straţa
Ćupine (keramika)
Carina
Kordun (franc. cordon-prolaz)

7) 8) intervju s lokalnim stanovništvom

-lokalno stanovništvo je najbolji poznavatelj tog prostora
-postojanje neke legende, tradicije, u obliku priĉa (zakopano blago, hajduci, podzemni hodnici...)

33
 Dokumentacija terenskog pregleda (konvencionalnog tipa)

Dnevnik sadrţi:
-vrsta terenskog pregleda
-podruĉje terenskog pregleda
-tijek i dinamika provoĊenja terenskog pregleda
-zapaţanja i primjedbe voditelja tp, skice...

Registar nalazišta je registar svih nalazišta koja se upisuju po vremenu otkrića

-redni broj, naziv lokaliteta, lokacija, osnovno vremensko odreĊenje (prapovijest,
antika...), broj kartona nalazišta (svaki lok. ima svoju osobnu iskaznicu :D)
-Registar moţe biti i objavljen, ali ne kao suhoparan popis

Karton nalazišta - "osobna iskaznica" svakog lokaliteta

Najvaţniji dio svakog terenskog pregleda. On sadrţava sve vaţne elemente i podatke o
pojedinim lokalitetima. Svaki karton se razlikuje od voditelja do voditelja.
Sadrţi: broj kartona, datum tp, podruĉje tp (sekcija, tj. oznaĉava koji dio/list topografske karte je
pregledan), naziv lokaliteta (toponim-onaj koji vrijedi kod lokalnog stanovništva), pozicija
(Zadar, Krneza, 50 m od crkve- od neĉeg što je trajno; mikrolokacija; broj katastarske ĉestice,
prezime vlasnika, koordinate...), vrsta lokaliteta, opis lokaliteta, postojeće strukture (kameni
zidovi, ţbuka, cigla), karakteristiĉni nalazi (vaţni su za osnovnu orijentaciju lokaliteta u
vremenskom i kulturnom smislu), vremensko i kulturno odreĊenje (prapovijest - neolitik -
impresso k.), stanje saĉuvanosti, stupanj ugroţenosti, mogućnosti istraţivanja

Tehnička dokumentacija - geodetski snimci, crteţi - skice (mogu katkad zamijeniti geodetsku
snimku a njihova je funkcija predoĉit stanje vidljivih struktura i njihov poloţaj)
Ne mora se uvijek raditi geodetski snimak, nije obavezan.
Tehniĉka dokumentacija se ĉuva u veeeeelikim fasciklama :D, u ladiĉarima (kao onaj u
praktikumu)

Fotodokumentacija - negativi (crnobijeli i u boji), digitalni snimci, kontakt kopije, kolor

pozitivi, avionski snimci, video snimci.
Fotodokumentacija se moţe nalaziti i u kartonu nalazišta.
Na fotografiji lokalitet mora uvijek biti u centru!

Površinski nalazi
-sitna arheološka graĊa iz površinskog dijela depozita sistematizirana prema nalazištima
-mi se ne moţemo vratiti sa terena, a da sa sobom ne donesemo nalaze koji će potvrditi sve
napisano u kartonu i dnevniku. Stoga mi skupljamo nalaze u vrećice sa signaturom te ih kasnije
obraĊujemo i te podatke unosimo u kartone
-ĉuvamo ih u kutijama! na kojima mora biti (i na poklopcu i kutiji) signatura

Priprema plana istraživanja -formulacija, sakupljanje i biljeţenje dokaza, obrada i analiza,

publiciranje

34
 1.2.2013

5. Terenski pregled #2
- ekstenzivni i intenzivni (pregled po mreži)
-Ovo je relativno novi pristup i poĉinje se uvoditi od 1963. paralelno sa previranjem unutar
arheologije (sa razvojem Nove arheologije). Prije 60-ih godina najbitnije stvari su bile tipologija
i klasifikacija, pa je tako svaka i najmanja promjena na oblicima bila osnova za stvaranje nove
tipologije. Tako veliki broj tipova nije imao smisla, pa su osnovni uvjeti spoznavanja,
rekonstrukcije i interpretacije svih realnih oblika ţivota bili nemogući. Kao reakcija na ovu
pojavu razvila se tzv. Nova arheologija.
-Pobornici ovog pravca zalagali su se da se arheologija vrati na pravi put. Zbog svog kritiĉnog
pristupa došlo je i do promjene u terenskom pregledu.
-Svrha ekstenzivnog terenskog pregleda bila je nadopunit konvencionalni (klasiĉni) terenski
pregled dok je intenzivni terenski pregled više vezan za poznate lokalitete. Ove metode imaju
multidisciplinarniji pristup od konvencionalnog pregleda.

Konvencionalni tp Extenzivni i intenzivni tp

-obuhvaća se 10-100 ĉetvornih metara
-voĊen je faktorima otkrića
-minuciozniji
-obuhvaća se manja površina
-ne iskljuĉuje faktore otkrića, ali nije
voĊena samo njima
-ukljuĉuju se struĉnjaci iz drugih znanosti
-nema podjela na lokalno, ciljano...
istraţivanje kao u konvenc. Tp
-sva istraţivanja su sustavna!

-ekstenzivni tip je baziran najviše na registriranju novih nalazišta, dok se intenzivni bavi
većinom već poznatim lokalitetima.

a) Ekstenzivni terenski pregled

-Iskljuĉuje sva ona polazišta na kojima se bazira konvencionalni tp (bazirana na faktorima
otkrića)
-Vrši se sustavan pregled terena. Cilj se ne svodi samo na registriranje arheoloških potencijala
nego i nalaza na tom prostoru
-nalazišta se promatraju, to su mjesta ţivljenja, promatraju se po ambijentu. Promatraju se prema
potencijalima svih vrsta(hidrologija, geologija, vegetacije, sirovine, uţa geografija), suoodnos s
okolinom.
-Prvi put upotrebljen u mesinskoj ekspediciji 1961.g.
-Kod nas je ovakav tip tp proveden na prostoru Ravnih Kotara od strane John Chapmana i Šime
Batovića unutar projekta Neotermalna Dalmacija (1982-86)
-Prilikom realizacije ovog plana, zadano podruĉje je podijeljeno u transekte jednake širine, ali
postavljanje je uvjetovano prirodnim predispozicijama. U ovom sluĉaju (Neotermalne

35
Dalmacije) širina transekta bila je oko 100 m (obiĉno je širina 15 - 20 m - to se uzima kao
prosjek kojeg moţe istraţiti jedan istraţivaĉ). Sama mreţa nije fiziĉki bila postavljena, već se
ona vizualno razvijala na topografskoj karti. Svaki ĉlan je opremljen sa kartom i kompasom, pa
se na taj naĉin prati jedan pravac.
-Osnovna jedinica ekstenzivnog tp je transekt koji je podijeljen na manje dijelove o ĉijoj veliĉini
odluĉuje voditelj terena. Kod ovog pregleda iskljuĉeni su i faktori otkrića, osim empirijsko-
teorijskih spoznaja. Ovdje takoĊer nema podjele prema karakteru i opsegu, tu je sustavni terenski
pregled pa nema subjektivizma i nameće se zahtjev za sustavnošću. TakoĊer nema ni ciljanih
pregleda već ovdje sve uzorĉimo i prikupljamo sve površinske nalaze, te ih dokumentiramo i
precizno kartiramo.

teorijski primjeri->prvo odaberemo jedan veći prostor te ga podijelimo na brojĉane i alfabetske

oznake. Kad odabiremo uzimamo one zone koje su reprezentativne. Taj prostor dijelimo na
transekte i oznaĉavamo ih slovima i brojevima.

Dokumentacija
Kao i kod konvencionalnog pregleda mi ovdje nemamo univerzalne formulare, već se oni rade
prema zahtjevima terena i voditelja tp

Karton lokaliteta sadrţi:

-broj kvadrata (koji smo mi odredili)
-broj lokaliteta
-broj kvadrata na karti (koji već postoji na topografskoj karti)
-lokalni naziv (toponim)
-datum nalaza
-ime pronalazaĉa i ako nas je netko uputio na neku informaciju
-vrsta nalazišta(naselje, naselje + nekropola, gradina, crkva...)
-doba(paleolitik,mezolitik...)
-smještaj nalazišta (Crno Vrilo, Zekići, katastarska ĉestica...)
-topografija
-nagib zemljišta (bez,mali,veći, strmina...)
-postotak erozije
-terase (ima, nema)
-druga vrsta oštećenja
-vrsta ugroţenosti
-geologija (za to nam treba geolog na terenu)
-pedološki tip (vrsta zemlje)
-pedološka kiselina (utjeĉe na saĉuvanost ostataka)
-rezervne vode (udaljenost, sezonska upotreba, koliko je jak izvor)
-vrste vjetrova; izloţenost vjetru (izloţeno, zaklonjeno)
-vegetacija (grmlje, nisko, visoko raslinje, šuma)
-obrada (voćnjak,vinograd,polje,livada - poljoprivreda utjeĉe na oĉuvanost lokaliteta)
-broj kvadrata za skupljanje uzoraka
-donešeni materijal
-ostavljeni materijal

36
b) Intenzivni terenski pregled
-Ovdje nije rijeĉ o pregledu prostora nego o pregledu nalazišta (NE istraţivanje! nego samo
pregled). Otkriva se već poznati lokalitet (tj. pregledava). Taj pregled se provodi prema mreţi
koja pokriva lokalitet i to u njegovoj punoj veliĉini, ali i izvan postavljenih gabarita (ne
virtualna, nego fiziĉki postavljena). Cijeli prostor bio je podijeljen na transekte sa manjim
dijelovima.
-Osnovni cilj ove metode je utvrĊivanje postojanja same arheološke graĊe i njezina disperzija,
odnosno koncentracija. Površinska disperzija nalaza moţe biti pokazatelj veliĉine lokaliteta, ali i
razliĉitih vrsta aktivnosti koje su se na pojedinom dijelu lok. odvijale, tj. o nalazištu se moţe
steći neka slika i bez njegovog iskopavanja
-Nova arheologija je isticala destruktivnost arheologije - ona i jest destruktivna po naravi svoje
metodologije - ova metoda polazi od pretpostavke da je lokalitet bolje ne istraţivati (tj.
iskopavati) zbog nerazvijenosti arheoloških metoda i njihove destruktivnosti

TakoĊer, ova se metoda bavi:

1)odnosom keramike i ostalih artefakata
2) uĉestalošću i koncentraciji pojedinih vrsta nalaza (gdje ima više, a gdje ima manje komada
keramike, mozaiĉkih kockica...)

-Mreţa ne mora biti postavljena u ortogonalnom naĉelu i obliku, nego moţe biti i u kruţno-
radijalnom obliku.
-Za razliku od ekstenzivnog pregleda gdje je mreţa vizualno tj. imaginarno postavljena, kod
intenzivnog pregleda ona je fiziĉki postavljena tj. teren je iskolĉen pa se tako uzorĉenje provodi
unutar te zadane mreţe.
-Koristi se više osoba, i manjije razmak meĊu njima nego kod ekstenzivnog tp (manja je širina
transekta).
-Kretanje moţe biti u nekoliko pravaca, tako da se više osoba kreće po jednom transektu, a kada
doĊu do kraja onda se vraćaju po drugom transektu. Isto se to odnosi i na kretanje po kruţnom i
kruţno-radijalnom

Kretanje unutar jedinice moţe biti:

-u linijama uvijek u istom pravcu
-u 2 pravca koja se sjeku pod pravim kutom
-kaotiĉno (samo na malim površinama)

Dokumentacija intenzivnog tp
-broj kvadrata
-broj kvadrata za sakupljanje
-tko je popunio dokumentaciju
-donešeni materijal
-ostavljeni materijal
-keramika: (ukupna teţina i broj) osnovne karakteristike, vremenska pripadnost, nacrtna,
fotografirana....
-druge vrste peĉene zemlje (kućni lijep, opeka, tegule)

37
-oruĊe od kamena: (ukupna teţina i broj) broj retuširanih komada, oblik rukotvorine-rezaĉi,
strugala,šiljci,svrdla, tehnološki tipovi-neobraĊeni materijali, jezgra,otpadak jezgre,
geološka vrsta, crtani komadi, fotografirano....
-druge vrste kamenih izraĊevina
-metalni nalazi
-osteološki nalazi (obraĊen,neobraĊen), vrsta

-što se tiĉe keramike i kamenih izraĊevina, prije je bilo popularno mjeriti njihovu teţinu, misleći
da se time dobivaju neki relevantni podatci. Danas se to više ne radi, jer je potpuno nepotrebno.

Uzorĉenje - uz pomoć metalnog okvira 1x1m, na svakom kvadratu se primjeni isti pristup, npr. u
svakom se uzorĉi kvadrat u gornjem lijevom kutu odreĊene veliĉine i prikuplja se SVE - to
ilustrira odnose cijelog kvadrata

Svi nalazi se kartiraju! Koliĉinu, vrstu i raspored nalaza u prostoru bitno je predstaviti na karti
histogramima, brojĉano, simbolima, raster (gustoća rastera).... (slika →)

Ove metode ne daju cjelovitu sliku terana! Iz površinske distribucije nalaze se ne moţe dobiti
slika o distribuciji, rasponu i karakteru artefakata niţih slojeva

38
6. Zračno Rekognosciranje (zračna fotografija)
Razvija se tokom 2.svjetskog rata s razvojem zrakoplova i tehnologije (fotografiranja).
-5., 6. i 7. (8.?) mjesec su najpogodniji za snimanje!
-letjelice, baloni, lake letjelice - paraglajderi, bespilotne..., a najĉešće iz malih zrakoplova, na
visini od oko 800 m
-Postoje 2 tipa zraĉnih fotografija: kose i vertikalne
-kose su obiĉno slikane od strane arheologa ili se smatraju arheološki znaĉajnijima
-vertikalne su rezultat nearheoloških istraţivanja (npr. kartografskih)
-Zraĉna fotografija podrazumijeva ili snimanje pod odreĊenim kutom ili odreĊeni tip
osvijetljenja ili odreĊenu kameru ili filmova osjetljivih na odreĊene spektre
-pankromatsko (crno-bijelo), kolor, infracrveno, ultraljubiĉasto - dijelovi spektra koji se koriste
zbog poboljšanja kvalitete jer se indicije ne vide katkada dobro kod C/B i kromatskog
-i multispektralno - isti lokalitet u više spektara snimljen - dopunjavaju se
-primjenjuje se i za snimanje potopljenih oblika, samo mora biti bunaca

Namjena:
-registriranje nalazišta
-dokumentiranje (iscrtavanje, izrada tlocrta) nalazišta
-dokumentiranje tijeka i rezultata iskopavanja
-ciljano voĊenje iskopavanja
-usporeĊivanje s geofiziĉkim metodama istraţivanja

-za arheologiju je zraĉna fotografija zanimljiva jer registrira 3 vrste pojava vaţnih za
prepoznavanje arheoloških lokaliteta
1) pojave u reljefu (mikrotopografske) - shadow marks
2) pojave u vegetaciji (usjevima) - crop marks
3) promjene u tlu - soil marks
- pojave u krajoliku - landscape marks
- anomalije vlaţnosti
-polimorfizam

Pojave u reljefu, "Shadow marks"

-rijeĉ je o mikro-reljefu, ne velikim, monumentalnim pojava
-vidljive su u razliĉitim tonalitetima površine koja se snima (svijetlo-sjena), a koji se registrira
pod odreĊenim uvjetima
-osvijetljenje mora biti pod istim kutom (ujutro ili kasno poslijepodne)
-na temelju razlike od refleksije osvijetljenosti dobiju se snimke na kojima se mogu registrirati
arheološki lokaliteti
-kose (i okomite) površine vraćaju cijelu koliĉinu svjetlosti ravno prema objektivu, tako da će
onaj osvjetljeniji dio biti preeksponiran, onaj u sjeni podeksponiran, pa nam to ocrtava reljef
-ravne površine budu jednako osvjetljene, jednako raspršuju primljenu svjetlost
-ovdje kut snimanja nije bitan, promjene će se uoĉiti, bitno je samo da je osvjetljenje pod oštrim
kutom

39
Pojave u vegetaciji (usjevima) "Crop marks"
-nastaju kada zatrpani zid ili jarak ili smanji ili poveća rast usjeva djelujući na dostupnost
hranjivih tvari mjenjajućiu dubinu tla
-pojavljuju se u 2 vida: pozitivno i negativno
usjev nad ukopanim zidom (negativ)-kameni nasip,zidovi
-u proljeće je tu vegetacija ţuta jer je manja vlaga, a okolo zelena
-u vrijeme klasanja je 30-40 cm niţe
-nakon nevremena posljedice su minimalne
-u vrijeme dozrijevanje vegetacija nad zidom je niţa i ţuća od okolnog koji je viši i zelen
-npr. Pakoštane - sva vegetacija je vezana za zidove, neke biljne vrste jednostavno traţe takvu
podlogu, veţu se za zidove
-puzavice (npr. bršljan) pokriju cijele strukture
-naglašene nakupine vegetacije razliĉite od neposrednog okruţenja
usjev nad ukopanom jamom(pozitiv) -ukopani objekti, rovovi
-u proljeće je usjev viši i u koloritu razliĉitiji
-u vrijeme klasanja je nad jamom usjev viši u prosjeku 30 cm
-nakon nevremena je veća šteta
-u vrijeme dozrijevanja je viša i razlika je u boji, okolno je ţuto
-u rovovima je zemlja rahlija, depozit je veći pa je i raslinje više

Promjene u tlu ("Soil marks")

-otkrivaju postojanje zatrpanih jaraka, bedema ili temelje promjenama boje tla uzrokovanim kada
ralo zahvati i preokrene djelove zakopane tvorevine, donoseći na površinu
-promjene boje ili konzistencije u tlu, tj. razlike u bojama ili konzistenciji
-ocrtavaju neke konstrukcije (jarke, bedeme, temelje...), nisu pojave u vegetaciji ili reljefu! -
vegetacije nema, treba se samo tlo vidjeti; oĉitavaju se na ravnim površinama
-mogu se nekada i kombinirati sa ostalim promjenama, npr. ako je pola konstrukcije ispod
vegetacije (npr. ţito), pola ispod tla koje ima drugaĉiju boju na konturama
-najvidljiviji su na fotografijama slikanih za zimskih mjeseci

Pojave anomalija u vlažnosti

-tlo će ponekad takoĊer otkriti tvorevine putem razliĉitog zadrţavanja vlage -vlaţni tragovi - ili
razliĉitosti u termalnim osobinama koje utjeĉu na topljenje snijega i leda (kanali za
navodnjavanje, putovi, rovovi)
-rijeĉ je o nekim kompleksima koji zbog narušene prirodne konzistencije ima razliĉitu
akumulaciju vlage
-ova pojava je vidljiva nakon obilnih padalina i kratko traje, ostale pojave su stalne
-konture nisu jasne, pravilne, izgledaju kao fleke

Pojave polimorfizma
-lokalitet vidljiv na nekoliko naĉina - isti lokalitet snimljen zimi - soil marks, a dok je vegetacija
na njemu - crop marks
-svojstvo neke pojave da se iskazuje na više naĉina

40
Dokumentiranje nalazišta prema zračnoj fotografiji:
-na softveru otklonimo devijacije koje su nastale prilikom slikanja
-radi se usporedba zraĉne fotografije i mjerenje specifiĉnog otpora tla
-zraĉna fotografija je podloga za usmjeravanje iskopavanja
-problemi- ne znamo što pojave predstavljaju (koloristiĉke pojave)

LIDAR (Light detecting and ranging)

Lasersko skeniranje iz zraka. Jedna od najuĉinkovitijih metoda prikupljanja velike koliĉine
raznovrsnih prostornih informacija u kratkom vremenu.
-Instaliran je u helikopter ili zrakoplov, koristi blisko-infracrveni dio elektromagnetskog spektra
(laser) za aktivno prikupljanje podataka.
-Koristeći automatske i poluautomatske tehnike filtriranja podataka, moguće je iz izvornih
podataka kreirati nekoliko proizvoda: digitalni model reljefa, digitalni model vegetacije, digitalni
model površine
-prednost helikoptera nad zrakoplovom-helikopter ima sposobnost lebdenja, moţe se zadrţavati
na jednom mjestu u zraku
-velika prednost je što se moţe snimati danju, noću, kada je oblaĉno, sunĉano…
Naĉin rada:
Emitira se impuls laserske svijetlosti uz precizno biljeţenje vremena. Detektira se refleksija tog
impulsa od objekta uz precizno biljeţenje vremena. Koristeći konstantnu brzinu svijetlosti
vremenske razlike izmeĊu emitiranja i reflektiranja koristi se za raĉunanje direktne udaljenosti
izmeĊu senzora i objekta. Uz pomoć vrlo toĉnog poloţaja senzora dobivenog iz satelitske
navigacije (GPS) i orijentacije senzora dobivene iz inercijalne jedinice (IMU) izraĉunavaju se
pravokutne xyz koordinate toĉaka reflektirajuće površine

-minimalna daljina skeniranja-30 m

-maximalna daljina skeniranja-3000 m
-toĉnost - 20 mm

41
7. Geofizičke metode
-glavna funkcija ovih metoda je otkrivanje nalazišta (u nekim sluĉajevima), utvrĊivanje
arheološkog potencijala već poznatih nalazišta za pripremanje istraţivanja
-danas se ove metode primjenjuju kao komplementarne

1. metoda mjerenja geoelektričnog (specifičnog) otpora - Electrical resistivity

2. geomagnetna metoda - Magnetometry
3. metoda georadara- GPR - Ground penetrating radar
4. detekcija metala- Metal detectory
5. geološko bušenje- Geological drilling

-sve ove metode se baziraju na anomalijama u tlu i svaka ima svoje podruĉje, odnosno narav
istraţivanja na kojima se temelji
-bliske su novoj arheologiji ĉije je osnovno polazište zasnovano na principu neuništavanja
lokaliteta.

Znaĉenje geofiziĉkih metoda u arheologiji

1. nedestruktivnost - sva mjerenja se obavljaju bez obzira na strukture i ne uzrokuju
uništenja, nema micanja mlaĊih da bi se došlo do starijih slojeva (Nova arh.)
2. mjerenja su in situ-izvode se na intaktnim površinama u njihovom prirodnom stanju
tako da prosljeĊuju stvarne geofiziĉke mjerne parametre
3. neograniĉen pristup i ponovljivost mjerenja - mjerenja se mogu provesti bez ograniĉenja i
mogu se ponoviti s istom mjernom opremom, uzimajući u obzir iste parametre
unosa mjerenja
4. kontinuitet prikupljanja podataka - podaci mjerenja su 2D vremenski profili proizvoljne
duljine, koji se obraĊuju i pretvaraju u 2D dubinske sekcije
5. mjerenje većeg broja usporednih profila - podatke je moguće obraditi i prikazati kao 3D,
koji su pregledniji

Temelji metoda
-iako su metode razliĉite postoji zajedniĉka komponenta u njihovoj teoriji rada
-Glavna karakteristika svih geofiziĉkih metoda – Postoji sprava koja odašilje (emitira) impulse
ili valove. Ti valovi odlaze u tlo te se ponovno vraćaju na površinu.Uz sam ureĊaj nalazi se i
antena koja hvata valove i impulse koji su odbijeni od nekog objekta ili arheološke strukture. Svi
valovi se pohranjuju na magnetsku vrpcu ili su prikazani na display-u.
-Svaka pregledana površina mora imati postavljenu kvadratnu mreţu, provodi se planski
-Ova istraţivanja rade se sukcesivno i to po blokovima veliĉine 10x10 m ili 20x20 m
-Svaki taj blok se podijeli na manje transekte širine 1 m
-Bit metoda je registriranje anomalija u odreĊenom podruĉju geofiziĉkih mjerenja koje su
rezultat postojanja nekih arheoloških struktura ispod površine zemlje

42
1) Metoda mjerenja specifičnog otpora tlapri protoku elektriĉne energije
-Metoda geoelektričnog otpora je primarno geološka metoda ĉiji je cilj bio utvrditi geološki
sastav na većim dubinama i velikoj površini. Poĉela se upotrebljavati 20ih godina u geologiji i
graditeljstvu
-Temelji se na elektriĉnom polju koje se pod površinom uspostavlja s jednosmjernim galvanskim
ĉlankom i parom strujnih elektroda. Drugim parom elektroda prate se promjene u potencijalnoj
diferenciji zemljišta, koje se uz poznavanje struje, izraţava u prividnom otporu odreĊenog
volumena zemljišta.
-Volumen je odreĊen geometrijskim ĉimbenikom-naĉinom razmještanja 4 elektroda na površini.
U geologiji su te 4 elektrode u većini sluĉajeva postavljene kolinearno, dok se u arheologiji
najdjelotvornijom pokazala elektrodna konfiguracija koja se naziva TWIN PROBES, odnosno
metoda elektrodnih blizanaca-taj naziv oznaĉava 2 para elektroda, pri ĉemu jedan par (strujna i
potencijalna elektroda) stoji nepomiĉan na jednom mjestu, dok se drugi (jednak) par mjernih
elektroda nalazi praktiĉki beskonaĉno udaljen.

-Elektriĉni tok koji teĉe kroz tlo na definiranoj prostornoj veliĉini-volumenu (prostorni metar)
uvjetuje potencijalne razlike u otpornosti. Mjerenje otpornosti temelji se na ĉinjenici da se
elektriĉna provodljivost arheoloških objekata razlikuje od medija u kojemu se nalaze.
-Na to utjeĉu u najvećoj mjeri ĉimbenici koji kontroliraju raspodjelu vlage u tlu koja je ovisna o
koliĉini padalina, teksturi, strukturi i konzistenciji tla, odnosno arheološkog depozita i
pripadajućih struktura.

-Otpor ovisi o 3 faktora: sastav tla, koliĉina vlage i koliĉina iona

-koliĉina vlage je obrnuto proporcionalna otporu-što je veća vlaga manji je otpor i obrnuto.
-u teoriji metoda podrazumijeva da razliĉite vrste tla razliĉito provode elektriĉni tok.
-kompaktnija tla pruţaju više otpora od rastresitijih tla.
-površine s puno kamena teţe provode tok pa je otpor veći.
-koliĉina iona ovisi o koliĉini organskih tvari. Arheološke formacije imaju velike koliĉine
organskih tvari pa je koncentracija iona veća
-ukopani objekti imaju veću provodljivost, a kameni objekti veći otpor.

KOMPONENTE SISTEMA ZA MJERENJE ELEKTRIĈNOG OTPORA:

elektrode, kontrolna konzola, izvor energije, raĉunalo

-metoda se uglavnom rabi za

geoelektriĉno kartiranje, što znaĉi da su
oĉitovanja integralne vrijednosti otpora
za neki volumen zemljišta do odreĊene
dubine
-rezultate metode moguće je prikazati
samo tlocrtno
-to je jednostavna i djelotvorna metoda
za otkrivanje zidova i većih jaraka
-najveća dubina na kojoj se mogu otkriti
ostaci arhitekture ovisi o udaljenosti

43
izmeĊu mjernog para elektroda koji kod standardne konfiguracije iznosi 0,5 m, što znaĉi
otkrivanje ostataka do najveće dubine od 1,5 m.
-4 elektrode zabijene u zemlju sa meĊusobnim razmakom od 1 m (u 4 kuta kvadrata?)
-sada imamo izvor energije koja se prenosi i inducira u elektrode zabijene u zemlju
-iz 2 elektrode izbija energija, a 2 je primaju
-koliĉina otpora se prenosi na raĉunalo i biljeţi na kontrolnoj konzoli
-kada imamo zid tada imamo negativ, a kada je jama onda je pozitiv
-ispis moţe biti sa izolinijama+kolor ili samo kolor (mjereći otpor i grafiĉki nanoseći izolinije
dobiju se konture postojećih objekata)
-nije baš primjenjiva za naš krški kraj, previše kamenja

2) Magnetska metoda
(Geomagnetska metoda-Magnetometry)

Magnetska metoda (Geomagnetna metoda - Magnetometry) jepasivna metoda jer se

magnetometrima mjere lokalne promjene u „vanjskom“, tj. Zemaljskom magnetskom polju, koje
su posljedica promjena u magnetskom susceptibilitetu materijala ispod površine. Zadatak
arheološke geofizike jest prepoznavanje magnetskih anomalija, koje su posljedica razliĉitih vrsta
arheoloških struktura, a koje su istodobno i nositelji razliĉitih tipova magnetizacije.

-radi se prilikom terenskog rekognosciranja - priprema za terensko istraţivanje

-Zasniva se na termoremanentnim pojavama.U zemlji postoji ţeljezni oksid, taj se oksid
prilikom izlaganja visokoj temperaturi magnetizira i ta ĉestica zadrţava taj poloţaj zemljinog
magnetskog polja u to vrijeme, pr.ostaci podnica koje su zapeĉene,ognjišta

Prilikom magnetske prospekcije ĉešće se rabe mjerenja promjena gustoće magnetskog protoka
zemaljskog magnetskog polja na (pseudo) gradijentni naĉin (nT/m) a rjeĊe mjerenja totalnog
magnetskog polja (nT).
Gradijentni naĉin djeluje kao filter niskih frekvencija (high pass filter) što pojaĉava slabe
magnetske anomalije malih objekata na malim dubinama (signal) i eliminira dugovalne
anomalije koje su posljedica geološke pozadine(šum).
Magnetska susceptibilnost je mjera udjela induciranog magnetskog polja

-Magnetskom se metodom uspješno otkrivaju ostaci arhitekture, kao i negativni oblici (jarci i
jame) te osobito djelotvorno objekti s tzv. termoremanentnim tipom magnetizacije koji je tipiĉan
za peĉenu glinu (keramiĉke peći), peći za taljenje metala, ognjišta…
-Teoretski najveća dubina na kojoj se magnetskom metodom moţe otkriti neka arhitektonska
struktura ovisi o kontrastu u susceptibilnosti izmeĊu arheoloških ostataka i zemljišta u kojemu se
nalaze te njihovoj veliĉini,obliku i poloţaju ispod površine.


magnetska susceptibilnost – svojstvo magnetske tvari, karakterizira posljedicu djelovanja magnetskog polja na
tvari (pozitivna je na feromagnetske i paramagnetske tvari, a negativna na dijamagnetske tvari)

termoremanentno – pojava da ona mjesta koja su izloţena visokoj temperaturi zadrţe svoj magnetizam
remanentan, lat. remanere – ostajati; koji je ostao od veće cjeline, preostali

44
-Kao samostalna prospekcijska metoda u arheologiji se rabi i aktivno mjerenje magnetskog
susceptibiliteta. To se mjerenje obavlja na terenu ili na uzorcima u laboratoriju. Uzorci se mogu
uzimati iz bušotina, probnih sondi ili stratigrafskih jedinica tijekom iskopavanja. Na taj se naĉin
utvrĊuje povišen susceptibilitet, koji je posljedica visokih temperatura, a rjeĊe anomalije koje su
posljedica anaerobnih uvjeta u otpadnim jamama, obrambenim jarcima… Mjerenjem
susceptibiliteta zemljišta moţe se primjerice precizno ograniĉiti podruĉje kontaminirano radom
keramiĉarskih ili ţeljezarskih radionica. Promijenjen susceptibilitet zemljišta ĉesto je jedini trag
prapovijesnih nalazišta oštećenih erodiranjem zemljišta
-Osim za rekognosciranje koristi se i za apsolutno datiranje
-Radi se istim metodološkim postupkom (hodanje po trakama)
-Odašiljaĉ šalje signal koji prolazi kroz zemlju. Prijamnik prima signal i registrira devijacije u
prostoru.
-Rezultati mogu biti napravljeni koloristiĉki i/ili grafiĉki

3) Georadar
(Geophysical radar-GPR (Ground penetrating radar)

Georadarje skraćeni naziv od Geophysical Radar koji se odnosi na primjenu uobiĉajene

radarske tehnologije u svrhu geofiziĉkih istraţivanja ili istraţivanja ĉvrstih materijala. Georadar
se takoĊer ĉesto naziva i GPR (eng. Ground Penetrating Radar). Georadarska tehnologija temelji
se na analizi kontroliranog odašiljanja elektromagnetskih valova u strukturu/tlo u svrhu njihovog
istraţivanja. Tijekom faze rada na terenu, elektromagnetski valovi se odašilju i primaju pomoću
odgovarajuće hardverske opreme. Tipiĉan georadar sastoji se od antene, centralne jedinice i
kompjuterskog sustava. Tijekom faze analize (korištenje rezultata), obradom snimljenih
podataka pomoću posebnih raĉunalnih programa dobija se 2D ili 3D slika podzemlja ili
ispitivane strukture.

Georadar (GPR-ground penetrating radar) razvijen je za otkrivanje podpovršinskih struktura u

prvoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća, a u arheologiji je postao stvarnost tek sredinom 90-e
prošlog stoljeća. Prije toga nisu bili dostupni softverski alati za uĉinkovitu obradu ogromnih
koliĉina podataka i stvaranje uĉinkovitog 3D prikaza, interaktivnu analizu i interpretaciju 3D
okruţenja. Prvi primjer korištenja georadara u arheologiji datira iz 1976. u Chaco kanjonu (Novi
Meksiko), a njegovo korištenje u takvim istraţivanjima kasnije je uvelike prošireno.

komponente-kontrolna konzola, izvor energije, raĉunalo, fiberoptiĉki kabel, predajnik,

prijamnik, antene
-imamo izvor energije i kontrolnu konzolu iz koje idu elektromagnetski valovi uz pomoć
fiberoptiĉkih kablova u predajnik
-iz predajnika elektromag. valovi se emitiraju u zemlju i vraćaju u prijemnik iz kojeg se podaci
šalju u raĉunalo i tamo se oĉitavaju anomalije (brţi ili slabi protok valova)

Centralna jedinica georadarskog sustava odašilje elektromagnetske valove velikih brzina. Kada
elektromagnetski valovi putuju u tlo (ili unutar strukture), materijal postupno apsorbira energiju
valova. No, ukoliko val naiĊe na diskontinuitet (pukotinu, promjenu materijala i sl.), jedan dio
vala se refraktira i nastavlja svoje putovanje u podzemlje ili kroz strukturu, dok se drugi dio

45
reflektira, vraća na površinu i biljeţi. Ovakvo snimanje podataka omogućuje “vremenski
presjek” refleksa generiran heterogenošću strukture ili podzemlja.

Georadar moţe uĉinkovito identificirati negativne strukture, kao što su: jarci, rovovi, usjeci,
kanali, tuneli i sl. Dubina raspona ovisi o uĉestalosti emitira antena je na 200 MHz antene, ĉesto
se koristi za cca. 4,5 m. Pored antene na frekvencijski raspon i dubinu sadrţaja utjeĉe i vlaga u
tlu koja je vrlo ozbiljna prepreka za širenje elektromagnetskih valova.
Na 2D georadarskim profilima pouzdano prepoznavanje arhitekturne ostaje samo u relativno
"ĉistim" situacijama gdje se nalaze u ruralnim podruĉjima u glini ili pješĉane gline. Danas već
postoje vrlo kvalitetni 3D softverski moduli koji se koriste neposredno za arheološka aplikacije.

Najprikladniji objekti za upotrebu GPR-a u arheologiji:

 jame zasute drugaĉijim materijalom od okolice
 kanali, rovovi, tuneli
 ognjišta
 kameni temelji na sitozrnoj osnovi
 glina, kamen ili drvo u mokrom ili suhom sitnozrnom vulkanskom materijalu
 peći
 stambeni prostori
 kovinski objekti
 glineni zidovi u sitnozrnom materijalu
 stratigrafske jedinice tanje od valne duljine antene predajnika

-prvi primjer korištenja datira se u 1967. godinu u Chaco kanjonu (New Mexico)
-Pokrovnik, 2012.

46
4) Detekcija metala

Metal detektori su namjenjeni detekciji pojedinaĉnih ili skupnih nalaza (ostava) metalnih
predmeta, metalnih nalaza u drugim zatvorenim cjelinama(grobovima), te metalnih predmeta
korištenih kao konstruktivni elementi u graĊevinskim objektima

Osnovni princip rada metal detektora temelji se na povezivanju sljedećih elemenata:

 oscilatora koji proizvodi izmjeniĉnu struju
 1 zavojnice (odašiljaĉa) koja stvara elektromagnetsko polje
 2 zavojnice (prijemnici) koje registriraju anomalije u magnetskom polju uzrokovane
prisutnošću metalnih predmeta koji, kao provodnici elektriĉne energije, proizvode
vlastito magnetno polje

Nedostatci:
 registrira samo metal, pa ne ide dalje od eneolitika
 registrira sve metalne predmete(konzerva)
 registrira samo grobove s metalom

Rover C
Instrument koji koristi elektromagnetske valove za utvrĊivanje anomalija koje na ciljanom
prostoru postoje zbog metalnih objekata ili podzemnih šupljina (grobova i grobnih prostorija,
pećina, tunela i sl.)
Poslije kompletiranje mjerenja zabiljeţene vrijednosti analiziraju se u grafiĉkom obliku pomoću
3D softwera

XP 4000
GPR instrument za otkrivanje metalnih predmeta, podzemnih šupljina,prostorija i grobova.
Podrţan s odgovarajućim softveom (Localizer 3000) omogućuje trenutaĉnu sliku podzemlja na
monitoru

Earth imager
Metal detektor s grafičkim prikazom pretraživane površine
Koristi se za otkrivanje metalnih predmeta, podzemnih šupljina ili substrukcija (temelja)
graĊevinskih objekata. Otkrivene objekte signalizira zvuĉnim signalom, na digitalnom ili
analognom zaslonu, svjetlosnim signalom. Podrţan dodatnim naoĉalama (video eyeglasses)
omogućuje trenutaĉnu vidljivost otkrivenih objekata.

47
5) Metoda geološkog bušenja

-ova metoda se odnosi i provodi na onim lokalitetima i poloţajima na kojima postoje indicije za
postojanje arheoloških nalazišta
-radi se kada je lokalitet pokriven debelim naslagama recentnog sloja (npr.naselje uz rijeku koje
je zatrpano debelim slojem mulja, a lokalitet je registriran uz pomoć nalaza na obali rijeka, jer
sama rijeka uništava lokalitet).Stoga da se utvrdi toĉna pozicija samog lokaliteta vrše se bušenja.
-bušenjem se dobiva poloţaj lokaliteta, njegova dubina i arheološki potencijal
-bušenja se rade po znatno većoj mreţi, a dobiveni materijal (u obliku cilindra) se analizira i
išĉitava dubina kulturnog sloja, jer se on moţe vrlo lagano odrediti na osnovu boje,
koegzistencije i nalaza
-ova bušenja se mogu raditi i na poznatim lokalitetima kako bi se pronašlo mjesto koje bi dalo
najviše rezultata. Razvija se mreţa na ĉijim se toĉkama uzimaju uzorci pa se dobiju dva potpuna
profila.
-Kod klasiĉnog bušenja - na vrhu je svrdlo, a u nastavku je šuplja cijev koja je znatno manja od
one u geološkim istraţivanjima (ne smije biti predebela da se ne ošteti lokalitet, a ni pretanka jer
je potreban cjelovit uzorak)

48
8. Iskopavanja #1
vrste iskopavanja: (s obzirom na razlog, a time i prostor)
 pokusno (probno)
 sustavno (temeljna iskopavanja)
 zaštitno
 kontrolno (revizijsko)

1) Pokusna istraživanja
To su istraţivanja manjeg opsega radi stjecanja elementarnih informacija o nalazištu (broj,
poloţaj stratuma, koliko depozita...)
-nekad se kaţe da je to sondaţno iskopavanje, ali taj naziv Marijanović ne voli :D - Sonda je
elementarni uvid u potencijale odreĊenog podruĉja. Sonda jest ono što se na pokusnom
iskopavanju postavlja, ali "sondaţna metoda" ne postoji!
-To je osnovni oblik iskopavanja, 1. istraţivaĉki postupak na lokalitetu koji je priprema za
sustavno istraţivanje. Poduzima se radi osnovnih informacija o depozitu (debljini), osnovnom
broju stratuma, meĊusobnim odnosima, općim vremenskim okvirima...

-utvrĊivanje vremenskog okvira unutar kojeg je sloj formiran

-utvrĊivanje pripadnosti nekoj kulturi
-utvrĊivanje toĉnijeg vremenskog okvira u kojem se kreće koja od tih stratigrafskih jedinica

-priprema za voĊenje sustavnih iskopavanja

-ne pretendira na veliku prostornu obuhvatnost, ne pretendira na vrstu podataka
-sonda se postavlja tamo gdje će se dobiti najpotpuniji presjek lokaliteta, obiĉno na sredini
-primjerena veliĉina sonde je 15-20 m2 (znaĉi sonda manjih dimenzija),dovoljna je 1 sonda, mora
biti stratigrafski voĊeno (sonda ne smije biti premala jer što ako depozit bude dubok 4-5m? onda
u njoj nemoţemo normalno raditi. Ne smije biti ni prevelika, da se to ne pretvori u sustavno
iskopavanje, a nemamo ni osnovne info o lokalitetu)
-kvadrat 4x4 ili 5x5 (osnovna sistematska jedinica)
= na osnovu ovih informacija ne smijemo donositi neke zaključke
-Nema pravila o broju sondi, kako istraţivaĉ odluĉi

stratigrafsko iskopavanja
-prolaţenje kroz stratigrafske jedinice
-dekonstruiranje stratigrafskih formacija suprotno od onog reda u kojem su nastale
-nikako ne podrazumijeva iskopavanje mehaniĉkim opkopima planiranim unaprijed

49
2) Sustavna istraživanja
-ta su iskopavanja najopseţnija i najzahtjevnija, cilj je istraţiti lokalitet u cijelosti (ne treba
istraţiti baš cijeli, nego onoliko koliko je dovoljno da dobijemo SVE info o lokalitetu)
-vaţna je podjela terena i izvode se planski - kvadratna mreţa 5x5 ili 4x4 ili 1x1 (npr. paleo i
mezo) ili 10x10 (npr. crkva)...
-primjenjuju se stratigrafske metode iskapanja i meĊusobno se kombiniraju ako je potrebno
(najĉešće blok metoda i metoda širokog otkopa)
-kod istraţivanja aglomeracija cilj je dobiti raspored objekata, komunikacije, raster grada, vrste
arhitekture, interijeri, djelatnost...

provode se na lokalitetima:
-sa višeslojnom stratigrafijom
-kada lokalitet nudi mogućnost razumijevanja geneze
-kada moţemo dobiti model naselja
-kada je lokalitet zaseban fenomen

3) Zaštitna istraživanja
-imaju sustavni karakter ali su prostorno ograniĉeni (jedina razlika od sustavnih isk.)
-poduzimanje onih aktivnosti koje su usmjerene na oĉuvanje nalazišta
-provode se u sluĉajevima kada je lokalitet već oštećen ili mu prijeti uništenje
-to je ono istraţivanje što se mora poduzeti na svakom lokalitetu bez obzira, kada se sa
sigurnošću zna ili sluĉajno otkrije arheološka formacija
-za razliku od sustavnih, zaštitna imaju problem vremenskog ograniĉenja-vrše se na ugovoru s
investitorima, obvezujemo se da ćemo u odreĊenom roku završiti
-spašavalaĉko-zaštitno istraţivanje- otkrivanje novog lokaliteta za kojeg nismo ni slutili da tu
stoji - većinom se ona djelomiĉno unište dok se otkrije da se tu nalaze

3 kategorije zaštitnog istraţivanja:

 urbana (npr. plinovod u gradovima, trgovaĉki centar...)
 spasilaĉka (kada je lok. već djelomiĉno uništen)
 preventivna zaštitna (npr. autocesta)

4) Kontrolna istraživanja
-poduzimaju se na već istraţenim lokalitetima zbog ispravljanja nedostataka koji se u toku
znanstvene obrade pojave zbog:
-nesustavno i nekvalitetno voĊenog istraţivanja
-nepostojeće i zagubljene dokumentacije
-pomiješani i neupotrebljivi arheološki ostatci
-sva kontrolna istraţivanja na prapovijesnim nalazištima se mogu voditi samo na intaktnim
površinama (odnosi se i na dio ranosrednjovjekovnih lokaliteta)
-na već iskopanim površinama se mogu voditi kada su potaknuta nedovoljnim podatcima o
objektima, tj. kada treba dobiti tehniĉku dokumentaciju, a ne stratigrafiju

50
 22.03.2013

Priprema iskopavanja
-nema improvizacije (treba imati jasan cilj), svi naši postupci moraju biti voĊeni racionalnom
idejom, ne smiju biti stihijshi

1. dio priprema
 definiranje strategije iskopavanja (cilja)
 utvrĊivanje plana iskopavanja (što ćemo poduzimati, kojim redom, kako bisno
ispunili cilj)
 izbor metode/a iskopavanja
 pribavljanje opreme
 formiranje ekipe

2. dio priprema
 geofiziĉka istraţivanja
 geodetsko snimanje
 razvijanje kvadratne mreţe
 izrada situacijskog plana

I ovdje govorimo o ideji jer nikada nemamo 2 identiĉna lokaliteta. Ta se ideja odnosi na svrhu,
vrijeme,... ovog iskapanja

pr. Crno Vrilo - o samoj impresso kulturi znamo dosta, ali o naseljima nemamo ništa, stoga
ideja vodilja ovog projekta je bila istraţiti naselje

pr. Guvnine - da li je odnos stratigrafije svugdje jednak?

-kada su izgradili zidine (eneolitik ili rana bronca) - rasprostiranje depozita (putanja
depozita): presjeći zid i vidjeti depozit - ako je zid graĊen prije kuće on je na zdravici
(ispod nema depozita)
-komunalno ureĊenje (otvaranje većih površina 15x15)
-da li je naselje razvijeno odjednom ili postepeno (vidjelo bi se na posudama)

pr. Lazaruša - sasvim drugaĉiji tip nalazišta

-pokusna sonda na ulaznom dijelu pećine (jednostavnije, svjetlije, efikasnije tu
istraţivati), postavljena je ukoso jer daje potpuni presjek - sloj je bio preko 2 m
-cilj je istraţiti što veću površinu, ako je moguće cijelu pećinu iskopati - jer je zbog male
površine to moguće
-da se vidi kako ta zajednica funkcionira, utvrdit prostorne odnose, unutarnju
organizaciju

51
pr. pećina (isto Lazaruša?)
-duga oko 13 m, široka 6 i kulturni sloj 2.5 m
-te proporcije zahtjevaju sustavno istraţivanje
-cilj ovoga, ali i ideja, je da se istraţi sav prostor ne da bi provjerili pokusna iskapanja
nego i da bi istraţili cijeli prostor i njegovu organizaciju
-postavljena je mreţa u obliku slova T, da se provjeri ranija stratigrafija, ali i horizonte
'hodnih površina' - objekti koji su bili u upotrebi u istom trenutku, npr. vatrišta
-sama organizacija je uvjetovana skućenošću prostora

pr. iskopavanja na prostoru Krneze i Ljubaĉa

-tamo se postavilo niz pitanja vezanih za vremenski period, kulturu
-plan iskopavanja mora biti vezan za funkcije, veliĉinu lokaliteta, sloţenost stratigrafije,
probleme na terenu: funkcioniranje ekipe
-veliki je problem s lokalitetom gdje iskopavanja traju nekoliko destedljeća jer tamo su
najveći problem financije
-u pravilu je da prve godine budu 'udarne' tj. da otvorimo što veću površinu kako bi
utvrdili stratigrafske odnose
-u plan moramo ukljuĉiti pauze kada nemamo financijsku potporu, tada se posvećujemo
radu na materijalu

52
Geodetsko snimanje

Poduzima se u okviru priprema iskopavanja

Razlozi poduzimanja, tj. čemu služi:

 dokumentiranje topografije nalazišta (jer se ono nakon iskopavanja mijenja)
 omogućuje vizualizaciju nalazišta i ambijenta u klasiĉnom obliku ili obliku digitalnih
modela
 omogućuje precizna geodetska mjerenja (omogućuje kotiranje i meĊusobne usporedbe na
razliĉitim dijelovima, poloţaja i odnosa stratigrafskih formacija)
 omogućuje analiziranje općih promjena u topografiji nalazišta u klasiĉnom ili digitalnom
obliku (promjena radionice, veća aktivnost na drugom mjestu)
 omogućuje analiziranje općih (generalni stratigrafski odnosi, eneo-b.d.) i
mikrostratigrafskih (na razliĉitim mjestima na lokalitetu stratigrafski odnosi mogu biti
razliĉiti) odnosa (da li kuće ima ili nema u daljnjim slojevima)

Ekvidistanca - udaljenost (geo. termin), razmak izmeĊu izohipsi koji nam pokazuje kojom
brzinom, na kakav naĉin se taj prostor mijenja, prijelaz iz jedne visine u drugu
Izohipse - zamišljene linije koje na zemljopisnim kartama povezuju mjesta iste nadmorske visine
-Što je mreţa izohipsi gušća , znaĉi da je u prirodi rijeĉ o strmijem podruĉju

Gotovo svi geodetski snimci arheoloških lokaliteta su u mjerilu 1:100, a visinske razlike izohipsa
su 1m ili 0,5m (ekvidistanca)
Topografija arheoloških lokaliteta je fiziĉki odraz svih procesa koji se odvijaju na nekom
lokalitetu za vrijeme njegova trajanja. Ona je uvijek posljedica artificijelnih ljudskih djelatnosti u
vremenu i prostoru.
Geodetski snimak je 2D snimak 3D prostora

Depozit je nastao superpozicijom, mi to moramo dekomponirati, ići unazad i to se prikazuje na

interfaciju razdoblja. Ali o tome kasnije :)

53
Kvadratna mreža

Razlozi postavljanja kvadratne mreže:

 urednost i preciznost u razvijanju iskopavanja
 biljeţenje napredovanja i planiranje daljnjeg tijeka iskopavanja
 preciznost u prostornom lociranju otkrivenih objekata
 preciznost u mjerenjima horizontalnih i vertikalnih pozicija artefakata i objekata
 preciznost u voĊenju dokumentacije

Zahtjevi pri postavljanju kvadratne mreže:

 razvijenost za ĉitavo nalazište (tj. po ĉitavom nalazištu)
 geometrijska pravilnost i preciznost (5m, a ne 5,15 m, jer tih 15 cm se na velikim
distancama pretvori u metre)
 pravilnost u orijentaciji (prema stranama svijeta, S-J, I-Z), sa eventualnim manjim
odstupanjima
 trajnost (obnovljivost)

Kako se mreža postavlja?

Postavlja se pomoću geodetskih instrumenata (teodolit, nivelir ili totalna stanica).
Razvija se za ĉitav lokalitet, bez obzira kada će neki dio lokaliteta biti istraţen (ali ne mora biti
fiziĉki postavljena)
Stajna točka – mora biti trajna, i nalazi se u sredini lokaliteta, ne na periferiji. To je najĉešće
betonski ili kameni blok s urezom u obliku X sluţi kao nulta toĉka iznad koje se stavlja
instrument, pa se viskom (klasiĉnim ili optiĉkim) traţi centar X-a, i zatim se odredi njegova
pozicija prema stranama svijeta i na periferiji lokaliteta postavimo prvu fiksnu točku (stavi se
cijev, oko 5 cm promjera debela, sa drvenim ĉepom na vrhu u koji se zabije ĉavlić radi
preciznosti, jer sama cijev ne moţe oznaĉavati toĉku jer je preširoka).
Fiksne točke - unutar koordinatnog sustava
Za 2. toĉku objektiv se okrene za 180° (na J), mora u sekundu biti toĉno!!, i to je prva os
koordinatnog sustava. Tada okrenemo za 90° te ponovno za 180°. Tako dobijemo 4 toĉke
koordinatnog sustava. Podjelimo lokalitet mjernom trakom, oznaĉimo svakih 5m (ili koliku već
veliĉinu kvadrata ţelimo) metalnim ili drvenim markerom (bolje metalni jer je trajniji), i to
napravimo za obje osi kordinatnog sustava. Sami kvadrati su najĉešće 4x4m ili 5x5m.
(-Sama odstupanja su samo u paleolitiĉkim nalazištima gdje je mreţa do ĉak 0.5x0.5m (1+1m))
Tako podijelimo koordinatnu mreţu na manje dijelove. Tada prenosimo instrument na 1.
sljedeću toĉku neke od osi, pogledamo na toĉke na krajevima da utvrdimo toĉan poloţaj,
povuĉemo paralelu i dobijemo drugu os.
-Mreţu razvijamo samo na ovom dijelu na kojem radimo (tj. fiziĉki je postavljamo)
-Stajnu toĉku moţemo pomaknuti ako se ukaţe potreba, ali s njom i 2 toĉke na krajevima osi
Mreţa mora imati oznake, a najbolje i najjednostavnije je kvadrate oznaĉiti rimskim brojevima,
kuteve svakog kvadrata arapskim brojkama (jer se prvo kotiraju sjecišta kvadrata).
Takve toĉke nam sluţe zbog dokumentacije i to situacijske planove, radi lakšeg snalaţenja, pa
upisujemo u sam crteţ toĉke.
Na kraju kampanje, ĉavliće zaštitimo konzervom te zatrpamo

54
Postavljanje mreže
Postoje 2 osnovna principa postavljanja same mreţe kada nemamo instrumente na terenu. Prvi je
pomoću Pitagorinog pouĉka (c2 = a2 + b2) na naĉin kako graĊevinci postavljaju, kada uzmu liniju
10 m, na polovici pod pravim kutem postave liniju od 5m, i povuku stranice istostraniĉnog
trokuta od 7,07 m. (nije preporuĉljivo!)
Jedini trokut sa cijelim veliĉinama je onaj sa stranicama 3, 4 i 5m. On se naziva zlatni trokut.
Povuĉemo mjernu traku u duţini 4m koja stoji fiksno, onaj dio trake od 3 i 5 metara je labav i
mjernu traku samo zategnemo da obje stranice budu zategnute i time dobijemo pravi kut.
52 = 42 + 32

Situacijski plan
To spada u pomoćnu dokumentaciju.
-trodimenzionalna slika s izohipsama i kvadratnom mreţom.
-na geodetski snimak aplicira se kvadratna mreţa kako bi se dobio situacijski plan
-omogućuje prostorno praćenje iskopavanja, njegovo planiranje i razvijanje
-omogućuje voĊenje i upotrebu dokumentacije
-omogućuje lako praćenje izlaganja u publikacijama (tj. lakše snalaţenje struĉne i javne
publike u danom materijalu)

55
Oprema za iskopavanje
Krupna oprema
Alat - kariole, lopate, krampovi... Škare, pile, sjekire, malj, ĉekić... Kante, prskalice...

Sitna oprema
Male krampe, male lopatice... Mistrije, zubarski alat, pincete... Drveni ili plastiĉni alat za kosti,
Trake za ograniĉavanja, oznaĉavanja, Metle, pineli, skalper, metar...

Oprema za postavljanje mreže, kotiranje

nogari, trasirke, visak, letva, metri, kolci (markeri), ĉavlići, kompas, konopi, sprej u boji

Oprema za dokumentaciju
Biljeţnice za dnevnike, flomići, škare, ljepilo, registratori, košuljice
Laptop/kompjuter, cdovi, skener, printer

Oprema za tehničku dokumentaciju

milimetarski papir, blanšete, štipalice za papir, šestar, trokuti, ravnalo, trobridni metar, tehniĉka
olovka, gumica...

Oprema za terenski inventar

Za PN-ove
formulari, pribor za crtanje, šubler...

Oprema za foto dokumentaciju

Aparat, stativ, mjerke, trasirka, ploĉice za sjever

Oprema za nalaze
Posude za prikupljanje, folija, plastiĉne posude, vrećice, ljepilo, kreptrake, signature, kutije

Oprema za bioarheološke nalaze

sita, stroj za flotaciju, plastiĉne posude...

Oprema ekipe
Kacige, rukavice, ĉeona lampa, prva pomoć, štitnici za koljena, laktove, podloţak za koljena...
Stolovi, stolice, suncobran, plinsko kuhalo, posuĊe, tankovi za vodu...

Što bi svaki arheolog trebao imati?

švicarac, arheo kit (mistrija, zubarski...), pribor za jest, lampa, sklopive inox ĉaše

56
 5.4.2013

9. Primjena geodezije u arheologiji

1. geodetska snimanja svih nalazišta (prikaz topografije s visinskim odnosima) – zbog
mogućnosti vizualizacije (izohipse >1m, one od 0,5-1m se ne prikazuju!)
2. razvijanje i postavljanje kvadratne mreţe
3. kotiranje (oĉitavanje poloţaja i meĊusobnih visinskih odnosa stratigrafskih jedinica)

Geodetski instrumenti
-nivelir, teodolit i totalna stanica

Nivelir
Optiĉki instrument za mjerenje visinskih razlika izmeĊu 2 ili više toĉaka (tzv. relativne visine,
dok su apsolutne one u donosu na morsku razinu) na terenu pomoću vodoravne linije ciljnika
(vodoravne vizure). Ako se nivelir postavi izmeĊu toĉaka A i B gdje se postave okomito dvije
nivelirske letve, pa oĉita visina VA na letvi A i visina VB na letvi B, visinska se razlika dobiva
kao razlika oĉitavanja VA-VB (moţe se raditi i s jednom letvom!).
Ako (tj. kada) je razmak izmeĊu toĉaka kojima treba izmjeriti visinsku razliku prevelik, nivelir
se premješta onoliko puta koliko je potrebno da se izmjeri cijela traka (nivelirski vlak), a ukupna
visinska razlika je zbroj visinskih razlika svih meĊutoĉaka...
Sve letve su visine 4 m!
Od čega se sastoji nivelir:
-vijci za niveliranje instrumenta (x3) – uvijek okrećemo 2 vijka suprotno jedan od drugoga
-libela instrumenta
-limb – kruţna ploĉa koja ima podjelu na stupnjeve (min i sec), nije vidljiva, vidljivi su samo
stupnjevi
-vijak za fino okretanje limba (za centriranje ciljnika na letvu)
-ciljnik dalekozora (na vrhu)
-vijak za izoštravanje dalekozora (za vidit letvu)
-vijak za izoštravanje traţila (za vidit konĉanice)

Teodolit
Optiĉki instrument za mjerenje vodoravnih i okomitih kutova na daljinu. Najĉešće se primjenjuje
pri izmjeri zemljišta, u triangulaciji. U arheologiji se primjenjuje pri snimanju nalazišta,
kotiranju, a zbog konstrukcije je pogodniji za postavljanje kvadratne mreţe (zbog mogućnosti
okretanja u 2 ravnine, i vodoravno i okomito)
-autoredukcijski je zadnji u nizu modela
Od čega se sastoji teodolit:
-vijak za uĉvršćivanje (to imaju svi instrumenti!)
-vijci za niveliranje
-2 limba (kruţna skala sa 360°), za 2 ravnine, vodoravnu i okomitu

57
-dalekozor
-libela dalekozora
-mikroskop (x2) za oĉitavanje kruţne skale (vrijednosti na limbu)
-vijak (x2) za fino okretanje limba
-koĉnica limba x2
-vijak za izoštravanje traţila
-vijak za izoštravanje dalekozora

-pokretni dio - alhidada

-nepokretni dio - stativ

Precizniji je za npr. postavljanje mreţe, jer se nemoramo pouzdavat da netko drţi letvu ravno,
snimamo direktno u pod

Totalna stanica
Totalna stanica, mjerna stanica ili tahimetar je raĉunalna inaĉica elektroniĉkog teodolita. Totalna
stanica u sebi ima raĉunalo, memoriju i elektronski daljinomjer. Omogućuje jednostavno
snimanje detalja, iskolĉavanje (postavljanje mreţe), te brţe i preciznije izvoĊenje radova.
Elektronski daljinomjer je najveća prednost. Takvi daljinomjeri se sastoje od odašiljaĉa koji
emitira elektromagnetsko zraĉenje u infracrvenom ili radio spektru. Elektronski daljinomjer
zahtjeva reflektor na kraju mjerne duţine koji reflektira odaslane elektromagnetske valove.
Preciznost mu je 2mm na 1km.
Fizikalni princip elektriĉnog mjerenja duţine temelji se na mjerenju vremena koje je
elektromagnetskom valu potrebno za prijelaz mjerene duţine u oba smjera.

Podjela totalnih stanica

-jednostavne totalne stanice
-standardne totalne stanice
-univerzalne totalne stanice
-precizne totalne stanice

Građa totalne stanice

-mehaniĉki dijelovi - dijelovi kućišta, osovine, leţaji za osovine, stezaljke, fini pogon, motor
-optiĉki djelovi - leća, prizme, filteri i djelitelj svjetlosti
-izvori energije
-tipkovnica
-suĉelje/zaslon

geodetska osjetila (senzori) odreĊuju sljedeće geodetske veliĉine

-horizontalni kut
-vertikalni kut
-kosa duljina

Kada postavljamo mreţu pomoću totalne stanice, ne moramo premještati instrument!

58
10. Iskopavanja #2 – metode iskopavanja
U otprilike 200 godina, koliko se razvija moderna arheologija, razvile su se razliĉite metode koje
se razlikuju po dvije stvari:
1. naĉin pristupa lokalitetu
2. naĉin prolaţenja kroz slojeve.
To je u vezi s dva osnovna razloga:
1. nuţnost prilagodbe metoda iskapanja karakteru lokaliteta
2. cilj istraţivanja.
Kao što smo već vidjeli razliĉiti lokaliteti traţe razliĉite pristupe npr. metode iskopavanja naselja
i nekropole nisu iste, kao ni rudnika ili sakralnih objekata... Ni sva naselja nije moguće jednako
iskopavati npr. spiljska naselja, naselja na otvorenom, sojeniĉka naselja...

Je li nam primarni cilj okomita ili horizontalna dimenzija nalazišta?

Okomita dimenzija je zapravo usmjerenost na stratigrafiju, broj i odnos zastupljenih slojeva,
utvrĊivanje kulturnih i relativnokronoloških odnosa. No to ne iskljuĉuje drugu tj. horizontalnu
dimenziju, ali ta je mogućnost reducirana samo na konkretnu istraţivanu površinu ili istraţivane
površine i odnose izmeĊu njih. Sve što dobijemo uz stratigrafiju je dobrodošlo, ali je sekundarno
s obzirom na primarni cilj.
Horizontalna dimenzija podrazumijeva otvaranje velikih površina. Tu je bitan prostorni odnos
svih vrsta artefakata i objekata, a stratigrafski cilj se postupno ostvaruje. Bitna je veliĉina
površine na kojoj će se utvrditi odnosi objekata,... Stratigrafija se dobiva postupno kroz duţi niz
godina. Ona je bitna za uoĉavanje preklapanja slojeva iz razliĉitih razdoblja.
S obzirom na ciljeve razvile su se razliĉite metode. Danas se kod iskopavanja bez obzira na cilj,
ne koristi jedna metoda već se kombiniraju, a postoje i metode koje daju rezultate s obzirom na
oba cilja.

 metode presjeka (Trenching)

 metoda stepenastog presjeka (Step trenching)
 metoda izoliranog bloka
 metoda šahovskog polja
 metoda izoliranih kvadrata
 blok metoda
 Wheelerova metoda (Wheeler Box Grid System) ili Wheeler-Kanyon m.
 frontalni pristup s lica (Frontal face approach)
 metoda širokog otkopa (Open Area)

-ni jedna od ovih metoda se ne moţe primjeniti na tumul

-Svaka ova metoda ima svoje varijante. Ovo su naĉela, a svaki lokalitet je neponovljiv i traţi
prilagodbu tj. stanovita odstupanja od naĉela.

59
1. Metoda presjeka (trenching - tranšeja)

Rade se jedan ili dva niza kvadrata, paralelna ili okomita.

Ovo je metoda koja se ĉesto primjenjuje kod istraţivanja
naselja s osnovnim ciljem da se dobije uvid u stratigrafiju.
Cilj je dobiti što cjelovitiji uvid kroz jednu od dimenzija
nalazišta (duljina, širina). Dobiva se znatno iscrpniji uvid
od pokusnog istraţivanja, koji je polazište za iskopavanje nekom drugom metodom; dobijemo
uvid u debljinu depozita na razliĉitim djelovima lokaliteta (superpozicija u arheologiji ĉesto ne
postoji, jer slojevi nisu nastali prirodno, nego artificijelno). Ova metoda nam olakšava praćenje
slojeva za daljnje iskopavanje. (Dobijemo dugaĉke profile na kojima vidimo situaciju na terenu.
Oni su nam podloga za daljnje iskopavanje)
Pogodna je za velika nalazišta, naroĉito prapovijesna, kod antiĉkih lokaliteta i ne baš (jer antiĉki
lok. većinom imaju puno ĉvrstih struktura koje se ne smiju uklanjati); pogotovo pogodna za
lokalitete naseobinskog tipa, dok se nikada s njom ne istraţuje nekropola.
Ne mora biti samo jedan rov, nema pravila, moţe biti na razliĉitim udaljenostima više rovova.
Koristi se i u zaštitnim istraţivanjima, plinovod npr.
Širina tranšeja ne smije biti veća od 5 m, a manja od 1 m. Najbolje je da je širine kolike i kvadrat
u mreţi, tako da ga lako uklopimo u daljnje istraţivanje

npr. bedemi
Cilj nam je istraţiti kako je bedem graĊen, kako stoji u odnosu na depozit... Ako ţelimo
samo saznati njegov odnos naspram depozita (tj. ako ţelimo saznati u kojoj fazi naselja je
graĊen), onda je dovoljno s obje strane iskopati sondu; ali ako ţelimo saznati arhitekturu
samog bedema, onda ga presjecamo, doslovno! Sam bedem uklanjamo kao da gulimo
jabuku, ne vodoravno, nego prateći njegov oblik.

npr. utori za stupove

((horizontalni interfaciji negativnog elementa) – svi ukopani elementi su negativni!!
Horizontalni interf. je obris, a stranice su okomiti)
Presjekom dobijemo dubinu i oblik, saznajemo jeli stup bio zaoštren, postoje li dodatni
elementi uĉvršćivanja...
Utore za stupove najprije vidimo u obrisima, i to nam je samo jedna od tri dimenzije koje
su nam potrebne i koje dobijemo presjecima.

npr. peć
Naĉelno znamo kako se one grade, ali jesu li baš sve peći raĊene tako, provjerit ćemo
presjekom. Njime ćemo dobiti uvid i u obnavljanje peći.


fr. tranchee - rov, jarak

60
2. Metoda stepenastog presjeka (Step
trenching)

Metoda stepenastog presjeka je specifiĉna metoda koja se primjenjuje na lokalitetima sa jako

strmim rubovima ili lokalitetima s moćnom stratigrafijom odnosno lokalitetima tipa tell. (više od
10ak m depozita - bliskoistoĉni tellovi su >27m)
Iskopavanje poĉinje postavljanjem širokog rova od središta lokaliteta prema periferiji, ali ne
istovremeno na cijelom tom prostoru. Površina se postupno širi tj. postupno se mijenja
neposredna istraţivaĉka površina.

Razlozi za ovakav naĉin iskapanja su sljedeći:

1. Kod lokaliteta ovog tipa svi slojevi ne zauzimaju jednaku koliĉinu tj. prostor lokaliteta. Od
zdravice prema gore ta prostornost je manja jer kulturni slojevi rastu, a ne mogu rasti
okomito već se prema krajevima stanjuju.
2. Kod istovremenog iskopavanja svih slojeva istovremeno bi prolazili kroz razliĉite stratigrafske
cjeline, a nije moguće proći kroz tako bogatu stratigrafiju bilo kojom drugom metodom
jer su ti slojevi iznimno veliki.

Ova metoda osigurava:

 stratigrafsko iskopavanje (kretanje uvijek unutar iste stratigrafske cjeline)
 sagledavanje većih istraţivaĉkih cjelina neovisno o stratigrafskom...

Iskopavanje poĉinje od dijela blizu središnjem i odvija se prema periferiji tog sloja. Kad doĊemo
do kraja tog sloja, od tog mjesta krećemo s iskapanjem sljedećeg sloja. Dakle, svaki sljedeći sloj
kreće od periferije prethodnog sloja odnosno unutrašnjosti tog sloja te se širi prema periferiji tog
sloja.
Ovo ne mora biti provedeno u jednoj osi, a ni površine pojedinih slojeva ne moraju biti jednake.
Svaka "stepenica" od vrha kulturnog sloja prema dnu jest niţa za jednu stratigrafsku jedinicu,
dakle, pomak iza periferije jedne mlaĊe cjeline. Rade se dosta široki presjeci, ĉak 20-30m

Ova se metoda primjenjuje i na padinskim lokalitetima gdje je iz bilo kojih razloga došlo do
sukcesivnog pomicanja slojeva tj. njihova pomicanja u odnosu na primarni oblik.

3. Metoda izoliranog bloka

Metoda izoliranog bloka ima izrazito okomitu orijentaciju, ali ima velike
prednosti u odnosu na sve druge takve metode. Postoje dvije tranšeje paralelne
cijelom duţinom. Na te tranšeje postavljaju se dvije okomite pa se u meĊu
prostoru dobije blok sa ĉetiri profila. Tako je moguće kopati minuciozno,
milimetar po milimetar, u skladu s njegovim mikroreljefom. Sama jedinica se
može dalje dijeliti na još manje jedinice, tj. imati vlastitu kvadratnu mrežu. Ova
se metoda primjenjuje kod tzv. uzorĉenja (sampling) – totalno prikupljanje svih
uzoraka arheološke graĊe (skuplja se svaki, i najmanji artefakt bez obzira na
vrste), vrši se flotacija, prosijavanje svake stratigrafske cjeline.

61
Uzorci se uvijek uzimaju od dna profila prema vrhu, da se oni donji nebi kontaminirali ako prvo
uzimamo gornje

Ova metoda kombinira istraživanje po presjecima i izmeĎu presjeka pa na takav način dobivamo fini
dugački profil koji omogućava detaljno proučavanje stratigrafije. Jedino ova metoda pruža mogućnost
sagledavanja profila na sve četiri strane i u tome leži njena iznimna vrijednost.

Nedostaci ove metode su:

 Sve horizontalne osnove koje dobijemo u jednom takvom bloku moramo povezati s
osnovama presjeka. Dakle mora se izvršiti pedantno kartiranje radi povezivanja svih
horizontalnih osnova.
Tako nailazimo na niz stratuma koje moramo kotirati radi kasnijeg spajanja svih
horizontalnih osnova, i presjeka i samog bloka. Cilj je dobiti generalni plan istražene
cjeline tj. detaljna tehnička dokumentacija moraju biti vrlo precizne kako bi se egzaktno
udružile u jednu cjelinu. To iziskuje puno vremena i dosta napora.
 Kod ove metode nemamo mogućnost vizualne percepcije svih konstrukcija u toku
iskopavanja.

4. Metoda šahovskog polja

Ova metoda zapoĉinje otvaranjem rova tj. presjeka, ali se on ne iskopava u svim
dijelovima svoje površine već se naizmjeniĉno otvaraju dijelovi te tranšeje (svako
drugi kvadrat u mreţi).
Cilj je dobiti stratigrafiju, a ovako dobijete višestruke presjeke kroz lokalitet jer je
lako rekonstruirati ono što nedostaje. Iskopavanje se nastavlja sukcesivnim
otvaranjem ĉitavog niza kvadrata tako da se zaista dobije šahovska ploĉa. Postoji
tako ĉitav niz popreĉnih i uzduţnih presjeka i lako je kontrolirati stratigrafiju. Sada ne treba
rekonstruirati presjek jer ga vidimo ĉas s jedne pa s druge strane. Ova metoda ţeli pomiriti
vodoravni i okomiti koncept istraţivanja.

Metoda je bila ĉešća u prošlosti. Batović je iskopavao Smilĉić ovom metodom.

Nedostaci ove metode su što ćemo vidjeti samo mali dio objekata. Kuća npr. moţe biti u više
kvadrata, a njih je teško povezati u suvisle cjeline jer je broj podataka horizontalne strukture
mali. Ĉitav niz detalja ostaje propušten.

Prednost je što se u istom vremenskom peridu istraţi duplo veći prostor nalazišta, štedi se novac
i vrijeme. Nakon ovog iskopavanja se moţe ciljano otvoriti oko objekata, tj. neĉega što nam je
interesantno, a nije dovoljno jasno.

I ovom i sljedećom, metodom izoliranih kvadrata, mogu se iskopavati nalazišta naseobinskog

karaktera, a ne moţemo nekropole (ne moţemo grob presjeći napola, a isto tako bi propustili
velik broj grobova).
Zbog ovih problema i izrazite orijentacije u okomitom pogledu, a nedostatak podataka u
horizontalnoj dimenziji, razvile su se metode koje ih pokušavaju pomiriti, no one imaju odreĊenu
tendenciju ka horizontalnoj dimenziji. To su razliĉite varijante blok metoda.

62
5. Metoda izoliranih kvadrata

Inaugurirao ju je Robert Braidwood na lokalitetu Jarmo. - „Saznao je puno o

malome, a ništa o velikome“
Istraţivanje je zapoĉelo metodom stepenastog presjeka (istraţeno 6-7%
površine lokaliteta). Ova metoda nije bila dovoljno reprezentativna. Ona je dala stratigrafiju, ali
nije dala podatke o organizaciji, broju i odnosu objekata i njihovu enterijeru pa je istraţivaĉ
pošao od pretpostavke da će otvaranjem ĉitavog niza izoliranih (ali to ne znaĉi kaotiĉnih)
kvadrata 2x2m dobiti ono što mu nedostaje – dovoljan broj podataka vezanih uz funkcioniranje
lokaliteta u cjelini.

Istraţivaĉ je dobio:
-potvrdu stratigrafije dobivene metodom stepenastog presjeka
-višestruke nekontinuirane presjeke po svim osima (istok, zapad, sjever, jug). MeĊutim, nije
dobio oĉekivane podatke jer je sve ove cjeline tj. horizontalne tlocrte nemoguće vezati u neke
smislene cjeline.

Dakle, nedostaci ove metode su:

- Ovom metodom dobivamo čitav niz malih istraženih površina s podacima o objektima, ali ne
može nam dati sliku cijelog naselja pa čak ni pojedinih objekata (raspored i njihov meĎusobni
odnos). Dakle, u svim kvadratima dobijemo stratigrafske podatke, ali konačna slika nije
kompletna.
- Radi se o nizu poprečnih i podužnih presjeka. Te male površine 2x2 m na lokalitetima s moćnim
slojem (debelim kulturnim naslagama) ne pružaju mogućnost dosezanja zdravice.
- Metoda zahtijeva strašno puno vremena za iscrtavanje svih profila (koji je četiri) u svakom
kvadratu, a izmeĎu svakog kvadrata postoji još jedan neistražen pa je povezivanje kvadrata u
jednu cjelinu vrlo hipotetično.

-Pokrovnik, A. Moore, 4x4m izolirani kvadrati (istraţivao proces neolitizacije) - nije dobio
podatke o naselju na taj naĉin

Ovo je metoda koja dopunjava druge.

63
6. (klasična) Blok metoda

Najbolje uspjeva pomiriti okomitu i horizontalnu dimenziju

Ovo je iskopavanje unutar ĉvrsto definiranih veliĉina koje tvori skupina neposredno povezanih
kvadrata. Ti kvadrati mogu formirati bilo koji oblik (oblik slova L, slova D, slova T,
pravokutnik...) što ovisi o istraţivaĉu.
Primjer ovakvog istraţivanja su Obre gdje su kvadrati bili 5x5 m, a blokovi 10x10 m (A. Benac).
Blok metoda u principu traţi ostavljanje kontrolnih profila po linijama mreţe (ali se oni ne
moraju ostavljati). To se ĉini jer se iskopavanje unutar svakog od tih kvadrata vodi neovisno o
susjednom. Svaki je kvadrat samostalna istraţivaĉka cjelina, a profil sluţi da bi se pratilo
kretanje unutar istih stratigrafskih cjelina kvadrata. Ĉitanjem profila na svim stranama
kontroliramo da se u svakoj jedinici krećemo unutar istog stratigrafskog stratuma, sloja i
jedinice.
U jednom kvadratu moţe se biti u jednom, a u drugom u drugoj stratigrafskoj jedinici pa nam
profil sluţi da bi se horizontalna dokumentacija mogla povezati u suvisle cjeline.
Nedostatak je ovdje sasvim evidentan. Profil nam smeta jer nemamo cjelovit pogled na lokalitet.
Ne moţe se vidjeti iz jednog kvadrata u drugi. Nema pregleda iz jednog u drugi kvadrant. Zbog
ovog se razloga profili obiĉno postupno skidaju kako idemo u dubinu, a to traţi da se on
postupno detaljno dokumentira i tu postoje problemi u povezivanju sukcesivnih cjelina.

Ako profil i ostane do kraja istraţivanja, do zdravice, on se tada skida.

Blok metoda sa kontrolnim stupcima

Kontrolni stupci se ostavljaju u sjecištima mreţe. Sada se moţe vizualno percipirati
veliĉina, ali sad bi stupci trebali zamijeniti profile, a njih bi trebalo iscrtati i
meĊusobno povezati. Kontrolni stupac je ĉetvrtastog oblika, stranica od 1 m i u
arheološkom se ţargonu nazivaju "baba". On se moţe širiti prema dnu (piramidalni
oblik) pa se na kraju po broju "stepenica" moţe prebrojati koliko smo otkopa
izveli.

Pretpostavka je da će svi glavni slojevi biti prisutni (i hoće), ali ne znamo kakvi su oni u sredini.
Taj se nedostatak moţe prevladati, ali mukotrpno, uz naše suvereno vladanje stratigrafijom,
uoĉavanje svih razlika, njihovo dokumentiranje u tlorisima i njihovo geodetsko mjerenje. Tada
se relativno toĉno moţe dobiti presjek. Presjeke treba kontrolirati u odnosu na stupce pa se moţe
dobiti relativno sigurna stratigrafija.
Nedostaci blok metoda pokušali su se prevladati Whellerovom metodom.

64
7. Wheelerova metoda (Wheeler-Kenyon metoda)

Ova metoda se zasniva na istraţivanjima Mortimera Wheelera. On ju je razvio

na srednjovjekovnom lokalitetu u Engleskoj.
Ova se metoda ĉesto zove i metoda iskopavanja po mreţi što je pogrešno jer se
sva iskopavanja vode po mreţi.
Kod ove se metode otvara jedna kompaktna površina sa kvadratima relativno
male površine (2x2 m). Po svim linijama mreţe ostavljaju se kontrolni profili.
Profile je moguće iscrtati u svim dijelovima mreţe pa stratigrafiju moţemo
minuciozno prouĉavati u svim njenim detaljima.
Ovu je metodu usavršila Kathleen Mary Kenyon (ona je kopala po mreţi).
Kod ovog iskopavanja svaki kvadrat je posve samostalna istraţivaĉka cjelina i vodi se
samostalno.
Nedostaci ove metode su:
-Svaki kvadrat je samostalna cjelina pa u svakom treba biti jedan arheolog, a to traţi
kvadrate malih dimenzija, ali ne premalih (ne manje od 2x2 m).
-Ni u jednom trenutku dok traje iskopavanje nema horizontalne percepcije lokaliteta.
-Traţi se veliki broj crteţa. Svaki profil se dokumentira, a po kvadratu postoje ĉetiri
profila pa iskopavanje dugo traje jer se vrijeme troši na tehniĉku dokumentaciju.
-Sve te profile i horizontalne planove treba povezati u sigurne stratigrafske cjeline pa se
puno vremena troši i na to.
Prednost metode je velika provjera stratigrafije.
Da bi ovakvo iskopavanje moglo odgovoriti ciljevima, nakon što se dosegne odreĊeni sloj ili
zdravica, profili se skidaju.
SKUPAMETODA!

8. Frontalni pristup s lica (Frontal face approach)

Ona se koristi kada se nemoţe nikako drukĉije kopati. Ili ako je zbog nekih devastacija dio
lokaliteta uništen (odnjela ga rijeka, npr.), pa traţimo profil, saniramo ono što je prethodno
uništeno.
Skidaju se okomiti reţnjevi, 0,5-1m, vodeći raĉuna o stratigrafskom slijedu, spuštajući se
stratigrafski od vrha do dna (do zdravice) i onda opet, dok ne doĊemo do dijela gdje moţemo
normalno kopati.
Npr. Ravlića pećina

9. Metoda širokog otkopa (Open Area)

Da bi se svi ovi nedostaci otklonili, od 1960ih i 1970ih poĉela se razvijati i upotrebljavati metoda
širokog otkopa, a ona je i danas jedna od metodološki najprihvatljivijih metoda.
Njeni nedostaci:
-Traţi veliku vještinu i iskustvo istraţivaĉa.
-Istraţivaĉ mora suvereno vladati stratigrafijom svih drugih metoda kako bi moguće
probleme mogao riješiti primjenom druge metode.
65
 -Traţi neprekidnu prisutnost voditelja iskopavanja i njegovu upućenost na svim
dijelovima lokaliteta.
-Metoda zahtijeva iznimno detaljnu horizontalnu dokumentaciju profila.

Istovremeno se otvara velika (ĉitava) površina u svim istraţivaĉkim jedinicama i kvadratima.

Istraţivanje se u svim kvadratima vodi u istoj stratigrafskoj cjelini, tj. unutar iste hodne površine
(hodna površina je horizont u kojem su svi objekti postojali u istom vremenu).
Iskopavanje se razvija sukcesivno od jednog do drugog kvadrata ili u okomitim ili horizontalnim
redovima pri ĉemu se ni u jednom od ovih kvadrata ne smijemo biti u drugoj stratigrafskoj
jedinici.
Nedostatak ove metode je to što nema nikakvih profila, pa nema nikakvih pomagala za kasnije
kabinetsko studiranje stratigrafije. To se moţe riješiti kumulativnim presjekom tj. profilom koji
se sukcesivno iscrtava na jednoj liniji kvadrata.
Istraţivaĉ ţeli imati profil, ali ga ne ostavlja. On otvara pola lokaliteta, a zatim prije daljnjeg
otvaranja dokumentira profil i tek onda nastavlja iskopavanje pa profil nestaje. U idućoj
kampanji tj. horizontu ili stratumu ponovno se kopa do te linije profila pa se radi dublji dio
profila te se nakon toga nastavlja i tako sve do kraja. Te profile u dokumentaciji treba povezati i
zato to mora biti savršeno iskopano i savršeno nacrtano i kotirano. No kako protekne godina to
se moţe promijeniti i o tom treba voditi raĉuna kod pripreme lokaliteta za iskapanje (kampanju).
Prednost ove metode je potpuni pregled nalazišta.

Na lokalitetima sa ĉvrstom arhitekturom nećemo praviti kumulativni presjek tj. tada ne idemo na
rušenje. Druga je stvar s prapovijesnim lokalitetima gdje skidamo mlaĊe slojeve da bi došli do
starijih, a tu skidamo i ostatke arhitekture (podnice, ĉak i ostatke zidova ako su saĉuvani…).
MeĊutim, kad je rijeĉ o lokalitetima sa ĉvrstom arhitekturom, to ne dolazi u obzir. Ne dolazi u
obzir uklanjanje kako bi se došlo do starijeg.
Ova ĉinjenica zahtijeva istraţivanje na većim površinama pa nećemo koristiti metode koje
otvaraju male površine. Nije nuţno da to bude metoda širokog otkopa i obiĉno se primjenjuje
neka od blok metoda.
Na jednoslojnim lokalitetima ovo je lako. Tu je cilj istraţiti objekt. Van tog sloja nema drugih
pitanja i takav je lokalitet lako istraţivati.
Kad je rijeĉ o višeslojnim lokalitetima, pogotovo onima koji imaju svoju dinamiku i evoluciju,
cilj nam nije istraţiti objekt po objekt, već je vrlo vaţna stratigrafija i to ne samo odnosi tih
slojeva već i odnos tih slojeva prema zidovima koji su takoĊer stratigrafske jedinice (jedina
razlika je što ove stratigrafske jedinice stoje okomito). Temeljno je pitanje odnos tih
stratigrafskih jedinica prema “horizontalnim” stratigrafskim jedinicama.
Uz ovo postoji i problem meĊusobnog odnosa svih “horizontalnih” jedinica.

Prednost ove metode je jako dobra dokumentacija, pogotovo zraĉna

Ovĉarevo jedini lokalitet koje je u potpunosti istraţen??

66
10b. Dokumentiranje iskopavanja
Dokumentiranje je oslonac za analiziranje svih rezultata iskopavanja i materijal za tekstualni
oblik. Dokumentacija se vodi bez ikakvih interpretacija!

S obzirom na ogromni broj podataka i jer sve treba biti sistematizirano, postoji nekoliko vrsta
dokumentacije.

Vrste dokumentacije:
tehniĉka dokumentacija
dnevnici iskopavanja  geodetski snimak nalazišta
 glavni dnevnik iskopavanja  situacijski plan
 pojedinaĉni dnevnik isk.(dnevnik  crteţi profila i presjeka
sektora)  crteţi osnova
 nivelirski dnevnik  crteţi detalja
 fotodnevnik  fotodokumentacija
 terenski inventar

Glavni dnevnik
Dnevnik jetemeljni dio dokumentacije s iskopavanja. Svi su dijelovi dokumentacije vaţni, no
dnevnik je najiscrpniji i najdetaljniji opis iskopavanja, i tijeka i rezultata iskopavanja. U njemu se
sve prati i razlaţe. Bez ikakvih ograniĉenja dnevnik dopušta detaljno opisivanje.
Uvijek postoji glavni dnevnik koji vodi voditelj, znaĉi samo 1 osoba! Svi dnevnici se vode svaki
dan.
On sadrţi:
-detaljan opis dinamike i tijeka iskopavanja
-detaljan opis primjenjenih metoda (objašnjenje i razlozi)
-detaljan opis općih stratigrafskih odnosa
-opis općih prostornih odnosa otkrivenih objekata, cjelina, prostorne organizacije, vrsta i
tipova objekata, materijala i tehnika, općih odnosa, arheološke graĊe
-zapaţanja voditelja
Dnevnik zapoĉinje s datumom, radnom snagom, vremenom poĉetak i završetak rada, kakvo je
vrijeme, posjet kolega i dalje sve ostale informacije...
Dnevnik moţe biti tipkan i na raĉunalu, ali MORA biti pisan ruĉno (dopušta skiciranje, crtanje...)

Pojedinačni dnevnik
Vodi ga ĉlan ekipe koji je zaduţen za pojedini sektor (jedna osoba po jednom sektoru, tj jedan
dnevnik po jednom sektoru). Oni traţe iscrpne i detaljne opise samog toka iskopavanja, rezultata
iskopavanja u svakoj pojedinoj fazi, tj. otkopa.
Što više podataka (toĉnih, a ne proizvoljnih), što više opisa, odnosa... to bolje.

67
On sadrţi:
-detaljan opis iskopavanja u pojedinom sektoru (npr. opis karaktera otkopnog sloja –
sloj ţućkaste glinaste zemlje...)
-detaljan opis rezultata iskopavanja u pojedinom sektoru
-detaljan opis otkrivenih konstrukcija
-detaljan opis situacija(skinuli,oĉistili)
-detaljan opissubstrukcija (ono na ĉemu neka konstrukcija stoji ili ono što je
preostalo)
-osnovni podaci o vrstama i distribuciji arheoloških nalaza (npr. u SJ ... su pronaĊene
kosti, keramika... koliĉina keramike, njen opis...naravno nalaze nećemo opisivati
detaljno, prije svega ćemo naznaĉiti kvantitativni odnos npr. koncentrirani na odreĊeni
naĉin, vrsta (keramika, kosti), više divljih ili domaćih ţivotinja...), uvjetima nalaza i
kontekstima
U ovom dnevniku navodimo samo ono što se dogaĊa u jednom sektoru, stoga ne navodimo ekipu
i vrijeme nego gore navedene parametre
Da bi dnevnik bio potpun, neke karakteristiĉne (posebno tipiĉne) pojave treba skicirati. Treba
skicirati i konkretne situacije u nekom otkopu (neki dio podnice, zid...). U dnevniku trebaju biti
toĉne mjere kao i podaci vezani uz foto odnosno videodokumentaciju. Za odreĊenu arheološku
situaciju, nakon slikanja treba zapisati film i broj negativa.
Dobro je i ovdje upisati kote, ukljuĉujući i reper...
ŠTO VIŠE OPISA, ZAPAŢANJA to je KVALITETNIJI DNEVNIK.
Ono što ne treba biti u dnevniku: pretpostavke i zakljuĉci.
Dnevnik prethodnog dana se moţe dopunjavati, pa i izmijeniti ga, ako je to ispravljanje onoga
što je bilo ĉinjeniĉno, ali se ĉinjenica promijenila. Bitno je naglasiti što se popravlja i zašto se
popravlja.

Nivelirski dnevnik
Dnevnik oĉitavanja (mjerenja) stratigrafskih pozicija(visina i dubina) na pojedinim toĉkama
iskopavane površine geodetskim instrumentima (datum, ĉitanje vrijednosti pojedinih toĉaka,
ĉitanje vrijednosti repera...). Toĉke se najĉešće uzimaju na sjecištima kvadratne mreţe ali i na
drugim toĉkama (Sjecište mreţe prikazano je na situacijskom planu s oznakom)
Da bi vrijednosti bile toĉne moramo imati vrijednost repera
-u geodeziji reper oznaĉava apsolutnu visinu koju neka toĉka ima prema razini mora
-u arheologiji reper sluţi da bismo ispravili devijacije do kojih dolazi zbog promjene
objektiva (pokazuje grešku u poziciji objektiva)

Fotodnevnik
Dnevnik foto (analognih i digitalnih) i video snimanja (crno-bijelih i kolor pozitiva i negativa)
sistematiziranih prema kronološkom naĉelu (datum ĉitanja) i klasificiranih prema prostornom
(istraţivaĉka jedinica-blok,kvadrat,presjek-profil,sonda... tj. prostorna pozicija) i stratigrafskom
naĉelu (otkopni sloj, SJ)
Biljeţi se vrsta snimanog objekta, cjeline i detalja, pozicija snimanja (pogled sa S, sa J...)

68
 Tehnička dokumentacija

Zbirka tehniĉkih crteţa, svih otkrivenih objekata i konstrukcija (osnova, zidova, substrukcija)
presjeka/profila i detalja klasificiranih prema kronološkom (godina istraţivanja), prostornom
(istr. jedinica-blok, kvadrat, presjek/profil,sonda) i stratigrafskom naĉelu.
Konkretnu arheološku situaciju treba vjerno prenijeti na papir u odreĊenom mjerilu, obiĉno 1:20
ili 1:25. Kod nekih velikih cjelina moguće je raditi dokumentaciju u mjerilu 1:50.
Ovo je osnovna dokumentacija. Uz ove crteţe horizontalne situacije, rade se i crteţi profila tj.
svih vertikalnih struktura. Profili su obiĉno u mjerilu 1 : 10. Postoje i crteţi detalja, obiĉno
takoĊer u mjerilu 1 : 10, a mogu biti i u mjerilu 1 : 1.

Dokumentacija se ne moţe staviti na jedan papir pa se lokalitet radi na odvojenim listovima koji
se kasnije spajaju u jednu cjelinu. Ta dokumentacija mora biti vrlo toĉna i precizno raĊena i to se
moţe raditi na dva naĉina

Fotodokumentacija
-zbirka svih zraĉnih, fotografskih i video zapisa (pozitiva i negativa) klasificiranih prema
kronološkom (godina istraţivanja), prostornom (SJ-blok,kvadrat, presjek-profil,sonda)i
stratigrafskom naĉelu (otkopni sloj, SJ)
-koriste se kontakt kopije, puno praktiĉnije nego traţiti po filmu, po kompu...

Crteži
Crteţ profila - na crteţu trokutićima ▼ oznaĉiti mjesta koja su kotirana
Crteţ tumula se uvijek radi iz ptiĉje perspektive i njegov presjek
Crteţi jama - pad terena u jami se oznaĉava cik-cak linijom. Što je ona gušća, to je pad strmiji.
....

Terenski inventar
Zbirka crteţa posebno izdvojenih najznaĉajnijih najkarakteristiĉnijih nalaza (PN-ova). Mora biti
zadovoljavajuća kvaliteta crteţa do razine lake prepoznatljivosti, svakog pojedinog nalaza
(skice)
Kriterij što je PN je varijabilan od lokaliteta do lokaliteta, npr. na neolitiĉkom lok. će moţda
import biti najbitniji...

69
Programski sustavi za unošenje, obradu i interpretaciju digitalne
arheološke dokumentacije
Programski paketi, koncipirani na modularnom sustavu, koje ĉine veliki broj neovisnih i
poluovisnih modula koji meĊusobno komuniciraju i razmjenjuju podatke. Preko takvih modula
korisniku softvera nude se razliĉite mogućnosti:
-unos podataka u bazu
-aţuriranje podataka u bazi
-meĊusobno povezivanje unesenih podataka (sustavom "linkova", tj. veza)
-razliĉite obrade podataka iz baze
-interaktivno grafiĉko prikazivanje statistiĉkih i matematiĉkih analiza
-3D prikaz nalazišta i slojeva, kao i interaktivan rad na kreiranju i analizi istih
-prikazivanje svih unesenih podataka baze (bez potrebe za specifiĉnim pretraţivanjem)
-3D prikaz nalaza
....
Posebnosti primjene:
-pojednostavljenje i ubrzanje rada na dokumentaciji
-prikazivanje tijeka i rezultata iskopavanja
-3D prikazivanje lokaliteta

Samo treba poznavati program.

Nema sustava, tj. programa, vjerojatno ni u jednoj znanosti, koji bi bio primjenjiv na sve, npr. i
na špilju i na tumul.

70
 Tehnička dokumentacija - klasična
-presjeci
-tlocrti
-pogledi sa strukturom zidova
-presjeci s pogledima
-kotiranje

Presjeci (profili)
Arheološki profil je crteţ okomitog presjeka kroz zemlju kojeg dobijemo okomitim rezanjem
stratificirane mase. Na presjeku su prikazane 2 stvari: slika okomite ravnine stratuma i razliĉiti
interfaciji meĊu slojevima.
Presjeci su slike uzorka superpozicije na nalazištu
U pravilu se rade u mjerilu 1:10 a detalji 1:1
Profili nikada nisu horizontalni meĊusobno ni u odnosu na zdravicu, a ni horizontala nije
pravilna ni na apsolutnu horizontalu. Da bi realno prenijeli situaciju, moramo postaviti fiziĉki
jednu horizontalu. Kod manjih profila potrebna je jedna, a kod većih jedna ili dvije horizontale.
Kako se ona postavlja? Moţe i bez, ali ako smo ovladali nivelirom, s njim je jednostavnije →

Postavimo letvu na jednu stranu profila i na njeno dno zabodemo kolac (marker, fiksnu toĉku).
To se ne radi na dnu profila, tj na zdravici (jer ona nije apsolutna horizontala), nego negdje na
sredini debljine profila. Na letvi naĊemo neku okruglu vrijednost (npr. 2 m) i na toj vrijednosti
stavimo drugi marker. Izmjerimo vrijednosti ta dva markera instrumentom. S letvom otići na
drugi kraj profila i postaviti je na pribliţno istu visinu 1. toĉke, dok nas kolega na instrumentu
navodi koliko je moramo pomicati dok se ne dobije ista vrijednost kao i kod 1. toĉke. Konopom
poveţemo dva donja i dva gornja markera i postavimo mjerne trake. Sa vrha se objesi par
okomica, u pravilnom "ritmu" (1 m za manje sloţen profil, 0,5 m za kompleksnije), konopa s
viskom ili utegom. Visak (i konop) da bi bio pravilan ne smije dodirivati ništa, ni profil ni tlo,
mora biti odmaknut od profila da ne bi došlo do devijacija.

Najĉešće se uzima mjerilo 1:10

Postoji i jednostavniji naĉin, kod manjih profila - aplicira se mobilna kvadratna mreţa na njih
(metalna mreţa sa svojim kosturom, koja se koristi za ovakve stvari, tj. za crtanje profila,
grobova...). Jedini problem je što je njima teško manipulirati, teške su.

71
3 središnja tipa arheološkog presjeka:
1)stojeći-nastaje u toku iskopavanja, kad odstranimo susjednu stratifikaciju
2)sluĉajni-profili koji nisu nastali arheološkim iskopavanjima nego kod graĊevinskih radova
3)kumulativni-kopa se do unaprijed odreĊene linije a zatim se nacrta presjek; zatim se kopa
s druge strane linije. Najĉešće se koristi kod metode širokog otkopa gdje nemamo
mogućnost ostavljanja profila po sredini lokaliteta. On je virtualan, dokumentira se
sloj po sloj na onom mjestu gdje odredimo i tako dobijemo cijeli presjek na papiru
iako on fiziĉki ne postoji

profili se mogu prikazati:

grafikom (ispunama, šrafurama)
koloristiĉki (uporaba boja = Münsellova skala)*

Izrada arheološkog presjeka

-Grahama Webster je definirao 3 postupka za izradu arh. presjeka:
1)realistiĉna izrada
2)stilizirana izrada
3)kompromisna izrada

REALISTIČNI PRESJEK
-realan prikaz slojeva bez linija interfacija i brojĉanih oznaka stratigrafskih jedinica
-razlike meĊu depozitima prikazane su promjenama u sjenĉanju (šrafurama ili bojama)
-odnosi se na prepoznavanje interfacija u arheološkoj stratigrafiji
-interfaciji nisu materijalni objekti kao što su to slojevi, nisu vidljivi, te ih treba definirati
prouĉavanjem i razluĉivanjem razliĉitih stratuma
-granice stratuma, obrisi njihovih granica u dubinu, duljinu i širinu su linije interfacija

STILIZIRANI PRESJEK
-prikazuje sve linije interfacije, slojeve a stratigrafske jedinice su
brojĉano oznaĉene redom prolaţenja kroz njih

72
KOMPROMISNI PRESJEK
-realan prikaz slojeva s prikazanim linijama interfacija bez brojĉanih oznaka stratuma
-neki tipovi interfacija su tretirani kao jedinice stratigrafije: na crteţima presjeka ih se prikazuje
brojevima, ali se odstranjuju druge interfacijske crte

Tlorisi (tlocrti)
Topografska dimenzija nalazišta u odreĊenoj toĉki u vremenu. (Dok je presjek vertikalna
dimenzija nalazišta kroz vrijeme.)

1) obris granica
Prikaz saĉuvanih granica SJ-a. Na tlorisu se prikazuje debljom crtom. Te linije ili obrisi
definiraju prostorni opseg svake jedinice stratifikacije u horizontalnoj i vertikalnoj dimenziji.
(npr. podnica kuće)

2) obris površina
Prikaz reljefa s obzirom na topografiju SJ-a. Dokumentira se serijom visinskih mjerenja
(kotiranje), a prikazuje izolinijama. Linije koje prikazuju topografski reljef površine slojeva ili
skupine jedinica stratifikacije. Obiĉno ih nalazimo na planovima.
Moţe se napraviti milijun presjeka iz razliĉitih kuteva (360x60x60=1 296 000), nama su
dovoljna samo dva, popreĉni i uzduţni

3) tloris obrisa
Prikazuje reljef površine nalazišta u nekom razdoblju, a izraĊen je na podlozi serije
dokumentiranih visinskih toĉaka (geodetska snimanja). Reljef površine = hodna površina.

Vrste tlorisa:
4) tloris pojedinačnog sloja
Osnovni tip tlorisa kojim se dokumentira postojanje svake SJ na individualnoj razini, ne
zanima nas ništa drugo. Taj tip tlorisa prikazuje prostornost SJ-a, odnosno njezine 2
dimenzije (duţinu i širinu), dok se treća dimenzija (debljina, tj. visina) prikazuju na
presjeku (kotiranjem s gornje i donje strane saznati koliko je debel sloj)

5) kompozitni tloris
Tip tlorisa sastavljen od dvije ili više SJ-ova, a prikazuje tloris faze ili interfacij razdoblja
(npr. tloris naselja sa kućama koje su vj. sve nastale u razliĉito vrijeme, ali su barem neko
vrijeme trajale zajedno = faza). Znaĉi dokumentira površinu sastavljenu od više jedinica
stratifikacija. Kompozitni tloris treba izraditi u trenutku kada je za vrijeme iskopavanja
otkrivena hodna površina (tj. razdoblje bez prekrivajućih slojeva, koji bi tvorili njezinu
površinu).

6) multipli tloris elementa

Tip arheološkog tlorisa na kojem su prikazani svi interfaciji i elementi otkriveni pri
iskopavanju iako u tom obliku nisu nikada zajedno postojali. Moglo bi se reći da je
indeks svih elemenata odreĊenog tipa koji se pojavljuje na nalazištu.

73
Izrada tlorisa
Obiĉno se koristi mjerilo 1:20 ili 1:25, što ne znaĉi da ponekad nemamo sitnije ili krupnije
mjerilo. Npr. odliĉno saĉuvana kuća iz ţeljeznog d., 70-ih godina kada fotografija nije bila što i
danas, se crtala u mjerilu 1:1!

Kod iscrtavanja potrebno je uzimati toĉne koordinate svih toĉaka unutar pojedinog kvadrata. To
se radi na dva naĉina:

A. Metoda luĉnog presjeka ili metoda triangulacije

Kod ove metode nema osi ni mjerne trake postavljene po rubu kvadrata. Koordinate svake toĉke
uzimaju se iz vrhova kvadrata. Iz vrha kvadrata mjernu traku treba povući do toĉke tj. izmjeriti
udaljenost od vrha do toĉke samog kvadrata. Ta toĉka se šestarom prenese na papir. Sada istu
toĉku izmjerimo iz drugog vrha, ali sa iste stranice kvadrata. Ponovno šestarom prenosimo i
dobijemo presjek s toĉnom toĉkom. Ako uzimamo po dijagonali dobivamo tangentu, a ne
sjecište. Ova metoda osigurava preciznost.

B. Metoda ortogonalnog presjeka

Imamo dvije osi, x i y (u odnosu na njih odreĊujemo koordinate toĉke odnosno nalaza). Postavi
se po jednoj od osi mjerna traka tako da joj je nulta toĉka u sjecištu mreţe. Na drugom kraju
treba biti odgovarajuća vrijednost u veliĉini kvadrata. Sada se metrom odreĊuje udaljenost toĉke
od ove osi. Unesete brojke i dobijete koordinate. Ova metoda ima mali problem. Neizbjeţno
dolazi do malih odstupanja no kako se prenose na veću duţinu ona postaju veća.

Isti pristup se primjenjuje i kod dokumentacije grobova/nekropola (2 fiksirane toĉke otprilike po

sredini kostura se spoje mjernom trakom, u odnosu na mjernu traku se odrede koordinate)
Drugi naĉin je to raditi pomoću prijenosne mreţe, koja se nalazi u svom okviru i velićina
kvadrata joj je cca 10cm, ali samo tamo gdje se mogu tolerirati manja odstupanja (npr. na
kaldrmi).

74
 neće pitat

Dokumentiranje metodom prostornog skeniranja

Ovim se geodeti koriste. Potrebni su nam raĉunalo, totalna stanica i skener sa laserom (i naravno,
treba poznavati geodeziju i instrumente). Dobijemo 3D plošni model, foto-realistiĉno
vizualiziran 3D model i 3D poligonalni model.
Skener radi na principu lasera koji plohu objekta snimanja u raĉunalu materijalizira skupom
toĉaka zadane gustoće (oblak toĉaka). Skener je mreţnom vezom povezan sa raĉunalom pomoću
kojeg se upravlja njegovim radom kroz programski paket.
Digitalna kamera je sastavni dio skenera. Potrebno je višestruko premještanje skenera za potpuni
snimak.
Prednosti:
-plošno snimanje
-velika brzina prikupljanja podataka
-toĉnost
-detaljan prostorni model
...

75
11. Iskopavanja #3
nekropola i grobova (nekropole ravnih grobova)
Nekropole postoje u kraćim razdobljima (kraće nego naselja) i sadrţavaju zatvorene cjeline,
grobove. Na površini se najĉešće (bar nekoć) nalazila neka oznaka groba da bi obitelj znala gdje
su im bliţnji pokopani.
Nekropole mogu biti organizirane (na redove) ili slobodno rasporeĊene

Cilj je iskopati nekropolu u cijelosti, dobiti sve grobove, prostornost nekropole, odnose grobova.
Dvije su osnovne metode iskapanja nekropola:
-metoda širokog otkopa (tj. nešto što sliĉi na tu metodu)
-klasiĉna blok metoda
Cilj je istraţiti nekropolu u cijelosti sa svim aspektima vezanim uz grobne konstrukcije i obrede
(naĉin pokapanja).

Otvara se površina na kojoj se sasvim jasno uoĉavaju grobne jame – obiĉne grobne jame ili neke
konstrukcije. Odnosno grobni ukopi mogu biti:
-jednostavne jame bez konstrukcija
-grobovi s prethodno prireĊenom konstrukcijom (kamen, drvo).

U odnosu na aktualnu površinu ukopi mogu biti:

-dublji (primjenjuje se blok metoda)
-plići (primjenjuje se metoda širokog otkopa).

Kod blok metode je znaĉajno da se moţe jedan dio kvadrata proširiti (npr. ako se grob nalazi u 2
kvadrata tada mi pomiĉemo istraţivaĉku površinu kako bi u cjelosti otkrili i dokumentirali grob).
Narušavamo pravilne blokove, ali to je potrebno, jer ne moţemo ostaviti grob napola istraţen.
Dakle, kod dubljih grobova od 1-2 m, blok metodom će se na definiranoj površini voditi
ravnomjerno iskopavanje dok se grobovi na poĉnu jasno ocrtavati (a uvijek će se horizontalni
interfacijes elementa ocrtavati na poliranoj površini), a obris groba moţe biti i deformiran,
razvuĉen radi kasnijih aktivnosti na tom podruĉju (najĉešće poljoprivreda).

1. korak je uoĉavanje same grobne arhitekture ili rubova grobne jame

2. korak je praţnjenje ispune grobne cjeline. Samo ĉišćenje ide od lubanje, prema niţim
djelovima kostiju i svaka kost mora biti oĉišćena i vidljiva. Isto tako, kod ĉišćenja groba, nijedna
kost ni grobni prilozi i nalazi ne smiju se dislocirati
Prostor oko grobne jame se ne dira (praksa ukopavanja okolnog prostora da bi kostur ostao na
banku se više ne primjenjuje jer ona znaĉi poništavanje grobne jame, što se kosi sa
metodološkim naĉelima)
Moguće su i višestruke grobnice, kosturnice, u kojima je najlakše po broju zubiju odrediti broj
pojedinaca. TakoĊer, moţe postojati i stratigrafija unutar samog groba - jedan kostur poloţen na
drugi.
Kosti se nakon vaĊenja iz zatvorene cjeline nose na daljnju analizu (DNA, antropološki tipovi).
76
Dokumentiranje iskapanja nekropola i grobova
Radi se plan nekropole
Plan nekropole je vrlo vaţan i bez obzira na metodu iskopavanja potrebno je postaviti mreţu
unutar koje se krećemo.
Prikaz meĊusobnih odnosa grobova, nema detaljnih prikaza grobova, sve je shematizirano, vidi
se samo orjentacija, poloţaj kostura, eventualno grobna konstrukcija (samo skica), prilozi.

Stratigrafija nekropole
Stratigrafija nekropole, dakako, postoji, i to horizontalna i vertikalna. S obzirom da se nekropola
dugo razvijala postoji i preklapanje grobova što zapravo ĉini vertikalni aspekt stratigrafije
nekropole. Isto tako sigurno je da nekropola ima jezgru, poĉetak od koje se širi prema periferiji i
to je horizontalni aspekt stratigrafije.

Pojedinačni crteži grobova (i fotografije cjelina i detalja)

a) grobnih konstrukcija (tlorisi i presjeci)
b) kostura sa nalazima i prilozima
Stavi se metar po duţoj osi kostura, po sredini (mogu se staviti i dva metra ili ĉak prijenosna
kvadratna mreţa). Cilj nam je dobiti vjeran crteţ. Crta se obiĉno u mjerilu 1:10, fotografira se sa
svih strana.

Grobni zapisnici
U grobnom zapisniku navodimo
redni broj groba (grobovi se oznaĉavaju prema redu otkrivanja)
oblik i dimenzije (sve tri) grobne jame
opis grobne konstrukcije
naĉin pokapanja
2. dio je vezan uz kostura:
orijentaciju (preciznu)
opis i poloţaj kostura
poloţaj i vrstu grobnih priloga i nalaza
oznaĉiti saĉuvane ili nedostajuće dijelove kostura (zbog mogućnosti sakaćenja) - na skici
poloţaj glave, ruku, nogu
druge pojedinosti
Ovo je minimum podataka koji treba postojati u grobnom zapisniku

77
Nekropole sa žarama

Žare je još teţe otkriti u ciljanom terenskom pregledu jer ne sadrţe mikrotopografske podatke.
Ţare mogu biti posebne, ili iz keramografskog repertoara neke kulture (keramiĉke, staklene,
kamene). One su plitko ukopane u kalotastu, ovalnu jamu (najĉešće) u koju se prilaţe 1 ili više
ţara. Kada kopamo ţaru onda idemo po rubovima jame, a ako to nije moguće onda radimo male
presjeke. Radi se presjek da se ustvrdi postoji li jama ili ne.
Iskopavanje nekropola sa ţarama se svodi na utvrĊivanje meĊusobnog odnosa izmeĊu ţara, ali i
istraţivanje samih jama sa ţarama.
Nakit (i ostali prilozi) mogu biti izloţeni visokoj temperaturi (tj. spaljen sa pokojnikom), a moţe
naknadno biti priloţen u urnu. Postoje i one kamene, zapeĉaćene, oko njih su nalazi (Relja,
Bulevar). RjeĊe su to zidane male ciste u koje je poloţena ţara.
Kod dokumentiranja se radi isto kao kod obiĉnih grobova

Iskopavanje tumula
Tumuli mogu biti:
-zemljani
-zemljani s kamenim plaštem
-nasuti kombinacijom zemlje i kamenja
-kameni
-To ovisi o ambijentalnim karakteristikama

Grob u tumulu moţe biti:

-jednostavno ukopan u tlo na koje je kasnije nasut tumul
-postavljen na zemlju
-postavljen na posebnu platformu od kamenih ploĉa, ali ĉešće od amorfnog kamena
-pokojnik u urni

Funkcionalno i karakterno mogu biti simboliĉni, kultni ili grobni tumuli

Cilj je istraţiti sve grobove koji pripadaju nekom tumulu u kojem oni mogu biti rasporeĊeni na
razliĉite naĉine. Tumul se mora istraţiti do razine samog tla no to ne iskljuĉuje istraţivanje ispod
površine, ako se pokaţe da postoje primarni grobovi koji mogu, ali i ne moraju biti ukopani u
samu površinu. To ćemo vidjeti nakon potpune dokumentacije i uklanjanja kostura.
Dakle, tumuli se moraju kopati na sasvim odreĊen naĉin, pa su se razvile odreĊene metode koje
su temelj za odgovor na pitanja koja se postavljaju tijekom istraţivanja tumula.
Rani istraţivaĉi grobova imali su jednostavan pristup: što lakše i što brţe doći do groba jer je tu
arheološki materijal. Obiĉno je, ali ne mora biti, grob u sredini takve humke. Sa vrha humke se
otvori površina veća od prosjeĉnog groba te se kopa okomito i kad se doĊe do groba pokupe se
predmeti i time je posao završen. To je metoda pljaĉkaša grobova.
Cilj našeg rada nije PREDMET. Mi se bavimo kulturno-povijesnim RAZLOZIMA zbog kojih su
ti predmeti takvi kakvi jesu, i zbog kojih jesu tu gdje jesu… Predmeti su samo sredstvo
spoznavanja procesa.

78
Istraţivanje tumula se ne vrši na naĉin pljaĉkaša grobova jer u najboljem sluĉaju moţete pogoditi
centar, a ako i pogodimo centar grob ne mora biti na sredini. Nakon što je humka nasuta postoje
procesi koji je deformiraju. Ako se tako kopa i naiĊe se na recentnije grobove to će traţiti
proširivanje. Kada na taj naĉin doĊemo do dna, dalje (u širinu) ne trebamo ni istraţivati jer je sve
uništeno. Moţe se propustiti niz grobova.

Iskopavanju tumula prethodi njegovo geodetsko snimanje, zatim njegova podjela po

koordinatnom sustavu na ĉetiri segmenta (kvadranta) obiljeţenih u pravcu kazaljke na satu. Na
središte tumula se postavlja stajna toĉka te instrument kojeg usmjeravamo na jednu stranu svijeta
i tako dobijemo 4 toĉke i s time 4 reţnja koja oznaĉavamo.
Prva faza je skidanje humusnog i subhumusnog sloja. Kod samog iskopavanja, nikad ne kopamo
sva 4 reţnja istovremeno, nego 2 nasuprotna, tako da na ostalim stranicama vidimo stratigrafiju u
profilu.U toku iskopavanja svi se grobovi zadrţavaju na svojim pozicijama, a kad se iskopaju
dva segmenta i dokumentira profil onda se i oni diţu. Uvijek idemo u smijeru kazaljke na satu!

Primjeri iskopavanja tumula:

1) "zrcalni" profil - ostavljanje 2 nasuprotna reţnja bez kontrolnog

profila - Profil koji dobijemo je ĉitav, ali su njegovi dijelovi u
zrcalnom odnosu jer se gledaju iz dva razliĉita pravca.

2) kontrolni kriţni profil - neka iskopavanja imaju varijantu da se po

ovakvoj osi s jedne i s druge strane ostavi prostor od 0,5 m (znaĉi
kontrolni profil je debel 1m), a iskopavanje se vrši na isti naĉin s tim
što ostaje profil u obliku kriţa, tako da profili nisu zrcalni jedan
drugome.

3) varijanta sa 2 V elementa - Kriţ se moţe postavljati tako da u

jednom kvadrantu imamo oba profila i u drugom oba profila.

4) kontrolni profil oblika slova T - Postoji i varijanta kada se iskopava u tri

segmenta pa se ostavlja jedan dio profila po osi x i cijeli profil po osi y. Tako
dobijemo profil u obliku slova T. Ovdje je malo oteţano konstruiranje stratigrafije
jer nemamo jedan profil pa se to radi iz tehniĉke dokumentacije.

79
Iskopavanje tumula se vodi iskljuĉivo prema naĉelima stratigrafskog istraţivanja tj. nikako se ne
vodi u horizontalnim otkopima već otkopi slijede "prirodni" reljef – slojevi se skidaju prateći
konfiguraciju, sloj po sloj – “ljuštenje” lokaliteta, a ne horizontalno. Tako se zapravo osnova sa
svakim otkopom povlaĉi prema unutra. Sa svakim otkopom smanjuje se površine segmenta jer je
cilj doći do središta.
Ako se dogodi da grob ulazi u profil, on se ne ostavlja, nego se odmah istraţuje

Nekada, ali samo kada je situacija posve jasna,

kada nema dvojbi da je rijeĉ o jednom grobu ili
da će se ugroziti ostali grobovi (tj. kada smo
sigurni da recentniji ukopi ne postoje), moţe se
primijeniti tzv. cilindrični sustav. Tada se otvara
jedan segment, pa njemu nasuprotni, a onda se iz
praktiĉnih razloga iz središta (iz stajne toĉke)
povuĉe krug tj. cilindar te se istraţi samo
središnji prostor (Benac je tu metodu upotrijebio
na Kupresu).

Dokumentiranje ukljuĉuje tloris tumula (u tlorisu SVI grobovi moraju biti vidljivi), presjek
grobne konstrukcije, ali i cijelog tumula (u presjeku isto svi grobovi moraju biti vidljivi). Profile
naravno moramo sve nacrtati, u sluĉaju da se ima što crtati. Ako je tumul nasut odjednom, on
nema stratigrafiju!

*kvadrant - jedan reţanj tumula, kada je lok. podjeljen po ortogonalnom principu

*kvadrat - manji segment kvadratne mreţe

80
Iskopavanje jama
Jame su zatvorene cjeline. U uţem smislu zatvorena cjelina je arheološka mikrocjelina koja
funkcionira samostalno (sama za sebe). Ima vlastitu povijest, a to u arheologiji znaĉi da ima
terminus ante quem i terminus post quem tj. svoju stratigrafiju i svoj sadrţaj te nije u izravnoj
vezi s arheološkim okolišem, a (obiĉno) moţe korespondirati s neposrednim arheološkim
okolišem.

Zatvorene cjeline se iskopavaju samostalno i stratigrafski jer imaju svoju unutarnju stratigrafiju i
svoj sadrţaj koji ne mora biti podudaran sa sadrţajem okolne cjeline jer su znatno kratkotrajniji i
imaju funkcionalno sasvim odreĊen sadrţaj koji nije podudaran sa sadrţajem samoga sloja u
kojem se ta cjelina nalazi. Ovakve je objekte bitno istraţivati potpuno samostalno da bi se
sadrţaj zadrţao intaktnim i da bi ga se tipološki i stilski moglo staviti u periodizaciju samoga
lokaliteta.

Kod velikih jama napravimo liniju po duţoj osi i istraţivamo samo jednu polovicu. Na toj
polovici nailazimo na stratigrafske odnose. Cilj je dobiti dubinu i meĊusobne odnose u
slojevima. Kada se isprazni prva polovica, profil dokumentiramo. Nakon toga praznimo ostatak
jame pri tome pazeći na stratigrafiju.

Jama se uvijek prazni od unutrašnjosti prema rubu!

Kod ukopanih objekata ponekad imamo višestruku upotrebu. Npr. jama se zapunila zemljom,
muljem, stoga ljudi rade novu jamu, na pribliţno istom mjestu. Na kraju će taj cijeli prostor biti
zaslojem mlaĊim SJ-evima.Stoga nailazimo na brojne interfacije. Nama je cilj ustvrditi
stratigrafske odnose. Tu imamo dvije skupine SJ-eva. Jednu predstavlja sloj u kojem je jama
ukopana, te sama jama.

Kod ovakvih objekata primarno je paziti na stratigrafiju. Kada bi istraţivali, tj. iskopavali
arbitrarno, onda bi uništili jamu i došlo bi do mješanja materijala, što moţe dovesti do krive
interpretacije samog lokaliteta.
Nalazi iznad horizonta ukopavanja ne pripadaju jami i ako
iskopavanje nije stratigrafski korektno provedeno, mogu se
iskriviti kronološki odnosi →

pr. bunar koji ima dug proces korištenja, pa iz profila

oĉitavamo dogaĊaje. Njegove dogradnje se oĉituju u samom
poloţaju kamenja, ali i u procesu zatrpavanja koji idu do
samih rubova kamenja.

Kod sloţenih objekata moramo postaviti manju mreţu. TakoĊer moramo ostaviti i kontroni
profil. To napravimo tako da veliki objekt podjelimo kvadratnom mreţom i otkopavamo
metodom šahovskog polja. Na taj naĉin dobivamo najbolji uvid u stratigrafiju, ali i konture jame.

Inverzna stratigrafija - moţe biti posljedica klizanja prilikom kojeg dolazi do poremećaja
slojeva, pa se mlaĊa SJ nalazi dublje od starije (mogu biti pod utjecajem erozije...)

81
12. Kotiranje
Kotiranje = mjerenje stratigrafskih pozicija ("dubina") toĉaka na istraţivanoj površini

Za kotiranje se koristi: nivelir / teodolit / totalna stanica i letva

UtvrĊujemo koliko je depozita uklonjeno i kako se stratigrafske jedinice odnose jedna prema
drugoj.

4,13 - 3,25 = visina, tj. dubina

TakoĊer, utvrĊujemo koju poziciju na dvije istraţivaĉke površine zauzima ista stratigrafska
jedinica....

82
 površina (ĉitanje na letvi) 1. otkopni sloj (ĉitanje na letvi)
toĉka 1 125 toĉka 1 135
toĉka 2 135 toĉka 2 145

toĉka 1 površina 125 dubina 0,00

toĉka 2 1. otkop 135 dubina 0,10

Kroz istraţivanje ćemo imati razliĉita mjesta (visine) na kojima će stajati instrument što nam
moţe poremetiti oĉitanja, tj. odnose oĉitanja, pa ih moramo korigirati

Reper (Rp)

Fiksna toĉka za otklanjanje devijacija u ĉitanju vrijednosti na letvi, uvjetovanih razliĉitim

visinama objektiva. U geodeziji se reperom zove svaka toĉka kojoj je utvrĊena apsolutna
vrijednost, nadmorska visina. U arheologiji sluţi samo za utvrĊivanje razlike vrijednosti
objektiva.

Rp. pri mjerenju površine 100

Rp. pri mjerenju 1. otkopnog sloja 0,80 (instrument premješten na niţe podruĉje)

ĉitanje na letvi ispravljena vrijednost kota (dubina)

t. 1 (površina) 135 135 (0,00) 135 t. 1 (površ.) = 135
Rp. 100
t. 1 (1. otkop) 125 125 (+0,20) 145 t. 1 (1. otkop) = 145
Rp. 0,80

Uvijek se toĉke prepravljaju na prvo mjerenje repera, tj. pri mjerenju površine (u ovom sluĉaju
100).

Rp. pri mjerenju površine 100

Rp. pri mjerenju 1. otkopnog sloja 120 (instrument premješten na više podruĉje)

ĉitanje na letvi ispravljena vrijednost kota (dubina)

t. 1 (površina) 135 135 (0,00) 135 t. 1 (površ.) = 135
Rp. 100
t. 1 (1. otkop) 165 165 (-0,20) 145 t. 1 (1. otkop) = 145
Rp. 120

Kada je razlika u reperu negativna, na našu proĉitanu vrijednost treba dodati razliku, a kada je
pozitivna, oduzeti.

83
Koreliranje čitanja na letvi

površina 1. otkopni sloj 2. otkopni sloj

Rp. = 1,00 Rp. = 0,80 Rp. = 1,20
t. 1 = 135 t. 1 = 125 t. 1 = 175
0,00 = 135 +20 = 145 -20 = 155

84
13. Stratigrafija

Stratigrafija - grana geologije koja istraţuje i prouĉava slojeve Zemljine kore, njihov postanak i
kronološki red radi rekonstrukcije promjena koje su se zbile na Zemlji tijekom geološke
prošlosti.

Zakon superpozicije- nadslojavanje jednog depozita drugim depozitom

Stratifikacija
Tip odlaganja zemlje i nastajanja slojeva (stratuma) koji je posljedica prirodnih procesa, a
najvećim dijelom procesa erozije i akumulacije. Odlikuju ga promjene u brzini i naĉinu
odlaganja, te naravi i koliĉini odloţenog materijala. Osnovne su karakteristike geoloških slojeva
horizontalnost (na koji utjeĉe gravitacija) i superponiranje, a redosljed stratuma izraţava i
njihove kronološke odnose prema naĉelu: dublji sloj = stariji
Debljina depozita ovisi o vremenskom trajanju (na boju utjeĉu klimatske okolnosti u kojima su
slojevi formirani i vrsti taloţine - sastavu)
Ponekad i u arheologiji imamo jednostavnu stratigrafiju, tj. horizontalnost i superponiranje.
Arheološka stratifikacija je uzrokovana ljudskim faktorom, ne prirodnim. Superpozicija i
horizontalnost nisu uvijek jednostavne i pravilne kao što su relativno u geologiji. Ponekad
imamo situaciju da niţi sloj nije stariji!
Drukĉije se stratifikacija oĉitava, tj. stvara, na zatvorenim (npr. spilje) i otvorenim lokalitetima
uz vodu (npr. sojeniĉarska naselja).

Stratigrafija
Studiranje arheološke stratifikacije. Podudara se sa sukcesivnošću i kronološkim odnosima
slojeva i interfacija elemenata, njihovim topografskim odlikama i pedološkim sastavom,
artefaktima i dr. tipovima ostataka koje sadrţavaju, te interpretacijom njihova izvora i mjesta u
ljudskoj povijesti.

Stratifikacija
Tip odlaganja zemlje koji je najvećim dijelom posljedica ljudskih aktivnosti. Odlikuju ga
promjene u naravi odloţenog materijala i promjene u koliĉini odlaganja. Sadrţava stratigrafske
jedinice formirane odlaganjem i kopanjem, odnosno slojeve i jame.

Tipološki slijed
OdreĊivanje relativne kronologije pomoću tipologije predmeta

Serijacija
"Sliĉni idu sa sliĉnima"
Omogućava karakterizaciju artefakata tako što se oni stavljaju u sljedove ili serije koje su
posloţene vremenski, ĉime se dobiva njihova relativna kronologija

85
3 razreda jedinica arheološke stratifikacija (po Hirstu):
1) slojevi materijala, prirodni ili umjetni
2) elementi koji sjeku sloj (negativni elementi)
3) elementi od kojih se sastoje graĊevine (pozitivni elementi)

*Negativne su sve one stratigrafske jedinice koje se iz jednog dijela sloja ukapaju u drugi i
prodiru u strukturu ranije formiranog sloja.
*Pozitivna (vertikalna) stratigrafska jedinica su ostaci zidova razliĉitih objekata bez obzira na
karakter, funkcionalnost, namjenu i naĉin izgradnje. Za razliku od negativnih stratigrafskih
jedinica, sve pozitivne idu u obrnutom pravcu.

Facijes - interfacijes

1) facijes sloja
2) interfacijes sloja
3) interfacijes razdoblja
4) interfacijes stojećeg sloja
5) interfacijes elementa
6) horizontalni interfacijes elementa
7) vertikalni interfacijes elementa
8) interfacijes uništenja

1) facijes sloja je originalna ili gornja površina sloja (donja nema oznaku jer je ona gornja od
drugog sloja). Završni sloj, sloj površine na koju će biti formiran novi sloj.

2) interfacijes sloja- površine slojeva koji su više-manje bili odloţeni vodoravno, ili su to
okomite površine graniĉnih slojeva kakvi su npr. zidovi. Oznaĉavaju vrijeme izmeĊu nastanka
odreĊenog sloja i njegova prekrivanja.

3) interfacijes razdoblja- najveća stratigrafska jedinica na lokalitetu

Više SJ-ova koji tvore površinu razdoblja. Interfac. razd. ekvivalent je cjelini svih površina koje
su u istom trenutku tvorile hodnu površinu (to su npr. faza I, II... na nekom lokalitetu).
Interfacijes razdoblja moţe biti sastavljen od interfacija elemenata (npr. jame) i površine slojeva
tj. interfacija slojeva.

4) interfacijes stojećeg sloja- lice, tj. originalna površina stojećeg sloja. Pod ovim
podrazumijevamo sve SJ na nekom zidu.

86
5) interfacijes elementa - tip SJ-a koji je posljedica uništavanja ranije postojeće SJ nastale
odlaganjem (ne mora uvijek biti uništavanje SJ u arheološkom smislu, moţe biti i geološka
formacija)

6) horizontalni interfacijes elementa - povezan je sa stojećim (okomitim) slojevima i oznaĉava

ravnine na kojima su dijelovi takvih SJ bili uništeni (i linija razdvajanja sloja zida). Pr. kula koja
stoji - zidovi su interfac. stojećeg sloja, ali ako je nadodan kasnije još jedan kat, onda imamo
horizontalni interfacij elementa, na mjestu spajanja katova i na samom vrhu.

7) vertikalni interfacijes elementa - nastaje kao posljedica ukopavanja, te ih nalazimo na većini

nalazišta. To su negativni elementi. Dodjemo do njih kada ispraznimo depozit iz npr. jame, to su
stranice jame.

8) interfacijes uništenja - apstraktni interfac. koji na nalazištu oznaĉava podruĉje odreĊenog

razdoblja uništenog kasnijim aktivnostima

87
Harrisova matrica

1973. - Dr. Edward Cecil Harris

Poznata i kao Winchesterski dijagram serijacija - po mjestu Harrisova boravka za vrijeme rada
na ovoj metodi

Temelji se na namjeri arheologa da pri iskopavanju arheoloških nalazišta zabiljeţe vremenske

sekvence otkrivenih arheoloških cjelina, kao jedne od najvaţnijih i najznaĉajnijih informacija.
Stoga matrica odraţava relativnokronološku poziciju i stratigrafski odnos otkrivenih
stratigrafskih (arheoloških) jedinica, odnosno konteksta. Jedan od postulata takvog naĉina
oznaĉavanja je stratigrafsko iskopavanje svakoga arheološkog nalazišta, bez primjene arbitrarnih
mehaniĉkih otkopnih slojeva ili planiranja, odnosno praćenjem i demonstriranjem depozita
obrnutim slijedom od onog kojim je on nastao tijekom ljudskih aktivnosti na tom prostoru.

Odnos slojeva u okomitoj i vodoravnoj dimenziji.

Harrisova matrica se temelji na 4 osnovna zakona arheološke stratifikacije:

1. zakon superpozicije - u seriji slojeva i površina koje se dodiruju, u redosljedu kojim su
nastale, više su cjeline i slojevi naĉelno mlaĊi, dok su dublje cjeline i slojevi naĉelno
stariji jer je svaka od njih deponirana ili nastala uklanjanjem postojeće mase arheološke
stratifikacije (vrijedi samo za slojeve)
2. zakon originalne horizontalnosti - svaki sloj koji je deponiran u rekonsolidiranoj formi
vremenom će imati tendenciju ka dispoziciji u horizontalnoj ravnini. Stratumi ĉije su
površine otkrivene u nagnutim poloţajima izvorno su tako poloţeni ili leţe u skladu s
konturama već postojeće (ranije formirane) površine deponiranja
3. zakon prvotne kontinuiranosti - bilo koji arheološki depozit, otkriven "in situ", bit će
ograniĉen prostorom depozicije ili ukoliko to nije sluĉaj, rubovi će mu se tanjiti što se
više udaljava od središnjeg dijela depozicije. Zbog toga, ukoliko je rub nekog sloja
otkriven u okomitoj poziciji, to znaĉi da je dio originalnog opsega cjeline ili sloja
uklonjen, bilo erozijom, bilo kopanjem. Kontinuiranost (veza) se u tomu sluĉaju mora
pronaći ili njezino nepostojanje objasniti.
4. zakon stratigrafske sukcesije - bilo koja jedinica arheološke stratifikacije zauzima
odreĊeno mjesto u stratigrafskoj sekvenci nekog nalazišta u odnosu na najplići i najdublji
dio stratigrafske sekvence, ali se njezina relativna kronologija moţe izravno uspostaviti
samo u odnosu na one cjeline u kojima djeli fiziĉki kontakt, dok su takvi odnosi s ostalim
cjelinama nebitni.

88
Stratigrafsko iskopavanje
Skidanje jedne po jedne stratigrafske jedinice u skladu s njihovom konfiguracijim, obrnutim
redom od kojeg su nastale.

Arbitrarno iskopavanje
Unaprijed odreĊeno skidanje slojeva (npr. 10 cm), istodobno skidanje više SJ koje nisu nastale u
isto vrijeme. Na taj naĉin smo poništili ne samo stratigrafiju nego i kronološki red.

Arbitrarno-stratigrafsko iskopavanje
Arbitriranje unutar jedne SJ (ako je SJ predebela da bi se skinula u jednom otkopu).

Putanje depozita
Povezana sa stojećim elementom. To se dogaĊa npr. kada je na nekom prostoru postavljen zid,
tada je depozit ograniĉen samo do tog zida (nema prirodnog stanjivanja pri kraju). Kada zid
prestaje s upotrebom (tj. kada se sruši), tada depozit nastavlja svoju putanju i na drugu stranu
zida.
Kod iskopavanja se najĉešće oko zida ukopa da se dobije tlocrt, pa na taj naĉin uništimo kulturne
slojeve koji bi nam pomogli da zid sa sigurnošću vremenski odredimo.

Inverzna stratigrafija

Carverova matrica
-Martin Carver
-na temelju Harrisove matrice, dijagram serijacija
-dizajnirana je tako da predstavlja vremenski razmak u upotrebi prepoznatljivih arheoloških
objekata kao što su etaţe, jame...
-kao i Harris, koristio je kontekst s brojevima i odreĊivao ih na licu mjesta kao osnovne elemente
stratigrafskog niza

89
Harrisova matrica, vježba

90
91
92
93
94
95
96