Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Starokršćanska arheologija

Lokaliteti Srima, Ivinj i Bilice

Seminarski rad

Mentorica: Josipa Baraka Perica Studentice: Andrea Sabolić

Ivana Pavišić

Zadar, siječnja 2018

SADRŽAJ

Uvod.............................................................................................................................................................. 1
Srima - Pridžba ............................................................................................................................................. 2
Arhitektura ................................................................................................................................................ 3
Basilica geminatae .................................................................................................................................... 4
Kronologija ............................................................................................................................................... 5
Bilice – Dedića Punta.................................................................................................................................... 6
Istraživanja i datacija ................................................................................................................................ 6
Crkva ......................................................................................................................................................... 7
Ivinj, crkva Sv. Martina ................................................................................................................................ 9
Istraživanja ................................................................................................................................................ 9
Crkva sv. Martina...................................................................................................................................... 9
Zaključak .................................................................................................................................................... 12
Literatura ..................................................................................................................................................... 13
Uvod

Crkve na Srimi, Bilicama i Ivinju predstavljaju neke od najvažnijih i najinteresantnijih

nalazišta na šibenskom području. Analogije s ovim crkvama su česte na salonitanskom
području, jer je današnja šibenska biskupija u kasnoj antici pripadala salonitanskoj biskupiji i
crkve su stilski i tipološki povezane. Sva tri kompleksa su istraživana kroz 20. st. od strane Z.
Gunjače, M. Zorić, L. Maruna, a mnogi drugi arheolozi poput N. Cambija, D. Maršića su
obrađivali različite aspekte ovih lokaliteta.

Lokalitet Srima pripada kompleksu dvojnih crkava (geminatae), analognih s još nekoliko
nalazišta na području Dalmacije. Crkva na Ivinju predstavlja jedini potencijalni domus
ecclesiae na području Istočnog Jadrana, a crkva u Bilicama je trikonhalna crkva sa
pastoforijama, narteksom i atrijem. Svaka od njih otkrila je znatne podatke u pogledu
problema ranokršćanskih crkava na području Dalmacije.

1
 Srima - Pridžba

Lokalitet Srima nalazi se na području između Vodica i Šibenika. Prvi ga spominje F.

Dujmović te navodi kako se taj lokalitet naziva još i Manastirine ili Mostir.1 Zaključuje kako se
tu nalazila predsvođena crkva i kako je velika količina građevinskog materijala korištena pri
izgradnji recentnijih privatnih objekata na širem području uokolo lokaliteta. Pokusna istraživanja
počinju 1969. godine na čelu sa Zdenkom Brusićem, a sustavna već 1970. godine kada je
utvrđeno kako se radi o kompleksu dvojnih crkava, tzv. basilicae geminatae. Istraživanja traju do
1972. kada je istražen ostatak lokaliteta sve je bilo spremno za konzervaciju.

Riječ je o dvije crkve (slika 1), sličnog tlocrta, sa svetištem u apsidama na istoku, jednim brodom
i pomoćnim prostorijama uokolo njih. Crkve su označene kao sjeverna i južna crkva, s tim da je
sjeverna nastala nešto ranije od južne. Orijentacija objekata je istok- zapad što je karakteristika
istodobnih srodnih građevina.

Slika 1 (Tlocrt srimskih dvojnih crkava, Z. Gunjača, 2005, sl. 18)

1
Z. Gunjača, 2005, 8.

2
Arhitektura

Temom arhitekture i pratećih nalaza bavio se i obradio je sam Zlatko Gunjača, koji je ujedno
i vodio istraživanja. On smatra kako je sjeverna crkva neko vrijeme postojala kao samostojeći
objekt i kao takva smještena je u stariju fazu kompleksa, dok je južna crkva nešto kasnija.
Prostorije crkava su označene slovima radi lakšeg snalaženja.

Sjeverna crkva je građevina kompliciranijeg tlocrta, na osnovu čega se svrstava u tzv. crkve
složenog ili kompleksnog tipa. Ona priprada prvoj građevnoj fazi kompleksa, prvotno je služila u
kongregacijske svrhe i u literaturi je označena slovom A. Na brod ove crkve se naslanja niz
prostorija koji ga omeđuju sa sjeverne, zapadne i južne strane. Tako se sa sjeverne strane nalaze
prostorije B,C i D, na zapadu je prostorija E, a na jugu prostorije F, F1 i G.

Sama prostorija A ima oblik izduženog četverokuta koja se sastojala iz broda i apsidalnog
svetišta. Sa sjeveroistočne strane prostorije A nalazila se prostorija B. Vratima je povezana sa
prostorijom C i A. Gunjača u svojim ranijim radovima, iz 1978. i 1985. god., smatra kako je tada
ta prostorija služila kao protezis, kroz cijeli svoj životni vijek, a tek 2005. dolazi do zaključka
kako je ona u svojoj prvoj fazi morala služiti kao mjesto odijevanja katekumena nakon krštenja u
bijele haljine, a kasnije kao protezis.2 Prostorija C se nalazi između prostorija B i D, a ima
pravokutni tlocrt i na istoku upisanu manju apsidu. U središtu ove prostorije nalazi se manji
kružni krsni zdenac, a ispod kojega je stariji zdenac križnog tlocrta, pa je ova prostorija sasvim
sigurno služila kao krstionica. S njene zapadne strane je prostorija D. Gunjača, na osnovu
njezinog položaja, pretpostavlja kako je služila kao apoditerij. Na prostoriju A s zapadne strane
se nadovezivala prostorija E gdje ujedno smješten i glavni ulaz u brod,a prostirala se u jednakoj
širini kao i crkveni brod. Po karakteru služila je kao narteks i to onaj zatvorenog tipa. Prostorija
F bila je povezana sa narteksom lučnim prolazom u prvoj fazi, a nakon dogradnje južne crkve
ona je prezidana, a otvorena je komunikacija sa južnom crkvom u jugozapadnom dijelu
prostorije. Kako Gunjača pretpostavlja, ova prostorija je mogla prvotno služiti kao katekumenej,
a kasnije je sasvim sigurno služila kao cisterna za odvođenje viška vode van kompleksa.3 Uglešić

2
Z. Gunjača, 2005, 17.
3
Z. Gunjača, 1991, 269.

3
smatra da je katekumenej mogla biti i prostorija sa istočne strane krstionice, a da je ova
prostorija mogla služiti kao atrij višestruke funkcije (u njoj su se mogli zadržavati katekumeni u
vrijeme mise kojoj prije krštenja nisu mogli prisustvovati).4 Prostorija G nalazila se istočno od
prostorije F i također je doživjela nekoliko preinaka. Gunjača smatra da je ova prostorija u prvoj
fazi služila kao dijakonikon sjeverne crkve, a u drugoj fazi obiju crkava. Sa zapadne strane
kompleksa nalazila se omanja pravokutna prostorija označena slovom H koja je služila kao
protiron, odnosno natkrivena prostorija koja bi štitila ulaz od vjetrova i oborina.

Južna crkva, prema Gunjači, predstavlja drugu građevinsku fazu kompleksa.5 Naslanja se na
južni zid sjeverne crkve i sastoji se, također, iz niza prostorija (I, J, K, L). Najobimnija je
prostorija J koja je slična, ali nešto šira od prostorija A u sjevernoj crkvi. Ona također posjeduje
svetište u apsidi. Sa sjeverne strane imala je ulaz koji ju je povezivao sa sjevernom crkvom. S
južne strane broda prostirala se prostorija I u punoj njegovoj širini. Riječ je, također, o narteksu
zatvorenog tipa kao u u slučaju sjeverne crkve. Ova prostorija je sadržavala 3 groba, jedan u
zapadnom a druga dva u sjevernom dijelu. S južne strane broda nalazila se prostorija L
pravokutne osnove, a odmah uz nju, sa istočne strane i prostorija K. Prostorija K, sa funkcijom
protezisa, je neko vrijeme stajala samostalno, prije naknadnog podizanja prostorije L. Te
prostorije su komunicirale vratima, što navodi na zaključak da je tu mogao biti sporedni ulaz u
južnu crkvu prije izgradnje prostorije L. Karakter prostorije L je nepoznat. Postoji pretpostavka o
zagrobnom karakteru cijelog južnog kompleksa na osnovu pronađenih sarkofaga u prostoriji I. U
prostoriji L pronađen je ulomak sarkofaga što bi govorilo u prilog tome da je ona služila kao
skladište sarkofaga.

Basilica geminatae

Fenomen znantno zastupljen na području Dalmacije ali i čitavog Sredozemlja, kojim se

bavi Nenad Cambi koji kaže kako je ovo vjerojatno najkompletnija dvojna bazilikau Dalmaciji.6
Navodi kako se ove bazilike grade u biskupskim središtima, izvangradskim ambijentima, a

4
A. Uglešić, 2006, 28.
5
Z. Gunjača, 2005, 22.
6
N. Cambi, 2005, 58.

4
postoji jedan primjer i unutar nekropole. Najznačajniji i najstariji primjer dvojnih bazilika u
Dalmaciji je biskupski kompleks Salone, tzv. Basilica urbana. Osim njega postojanje takvih
bazilika unutar episkopalnih središta pretpostavlja se još i na lokalitetima Apsorus (Osor),
Starigrad na otoku Hvaru, te u Danilo kod Šibenika. Izvagradska središta koja bi imale takvu
baziliku bila bi: Nin, Split, Cista, Gradac, Žitomislići, Mogorjelo, Turbet, Zenica, Jabuka, Polače
na Mljetu, a možda i Novalja. Jedini primjer dvojnih bazilika na grobljima je Marusinac u
Saloni.

Kronologija

Dražen Maršić bavio se dijapazonom crkvenog namještaja na osnovu čijih dijelova iznosi
novu kronologiju, drukčiju od Gunjačine.7 Na osnovu akantnih ukrasa na kapitelima monolitnih
stupova oltarne pregrade, prozorskih elemenata, krsnog zdenca križnog oblika iz prve faze i
pojavu četverostranih ciborija nad križnim zdencem i oltarom, gradnju sjeverne crkve smješta u
prvu polovicu 6.st. Od njega saznajemo kako su tipološki elementi namještaja obiju crkava
jednaki osim u ornamentici i dimenzijama. Na osnovu ornamenata na plutejima oltarne pregrade
i pločama parapeta propovjedaonice zaključuje kako se gradnja južne crkve morala dogoditi u
drugoj polovici ili krajem 6. st. U 7. st. datira određene pregradnje dijelova liturgijskog
namještaja.

Uglešić se radije priklanja Gunjačinoj pretpostavki, pa navodi kako arhitektonskih elemenata i

ornamenata čiju pojavu Maršić datira u 6.st. ima i prije, npr. križnih zdenaca i dvojnih crkava
ima i prije 6 st. (dvojna crkva u Ražancu kod Zadra koja se datira u 5.st.).8 Osim toga, kao
dodatni argument za ranije datiranje sjeverne crkve navodi apsidu crkve na Marusincu koja
pokazuje srodnost sa apsidom sjeverne crkve na Srimi. Na kraju zaključuje da bi izgradnju
sjeverne crkve trebalo datirati u dr. polovicu ili sam kraj 5.st. , izgradnju južne crkve u sredinu ili
dr. polovicu 6.st., odnosno u ranobizantsko doba. A preinake liturgijskog namještaja datira u kraj
6. ili sam početak 7.st.

7
D. Maršić, 2005, 122.
8
A. Uglešić, 2006, 29.

5
Bilice – Dedića Punta

Nalazište Dedića punta nalazi se u Bilicama na Prokljanskom jezeru. Prva arheološka

istraživanja na području Šibenika organiziraju razne ustanove susjednih gradova, a ponajviše
Knin gdje je bilo sjedište Hrvatskog starinarskog društva. Početkom dvadesetog stoljeća
istraživanja na Dedića Punta u Bilicama povjeravaju se svećeniku Petru Kaeru. Istraživalo se u
više navrata, a pronađeni su ostatci starokršćanske bazilike i rimske ville rusticae.9

Istraživanja i datacija

Prve vijesti o značajnim arheološkim otkrićima u Bilicama donosi nam Iveković koji na
temelju obrađenih podataka o arhitekturi i dekoraciji baziliku datira u 8. stoljeće, te objavljuje
njezin tlocrt. Na Ivekovićevu dataciju osvrće se Jelić koji oštro razlikuje faze gradnje. Po
njegovom mišljenju prvo se gradi lađa s troapsidalnim svetištem u 6. st. nakon toga, u drugoj
polovini 6. st. grade se prostorije prislonjene uz sjeverni i južni dio lađe, za koje Jelić kaže da su
bile sankristije. U zadnjoj fazi grade se ostale prostorije.

Nakon Jelića o bazilici nam podatke donosi Vasić datirajući prvu fazu izgradnje bazilike u prvu
polovicu 9. stoljeća. Svoju dataciju Vasić objašnjava nalazima monograma uklesanim na
ulomcima pluteja. Karaman nam, s druge strane, daje potpuno drugačiju interpretaciju.

Ljubo Karaman temelji svoju dataciju na izvedbi orijentalnih motiva, kojima su ukrašeni dijelovi
oltarne pregrade. Datira baziliku u kasno 5. st., odnosno rano 6. st.

Desetljeće nakon svih pretpostavki o dataciji bazilike ponovo piše Iveković, ovaj puta
smještajući je u 7. stoljeće. 10

Po karakteristikama gradnje crkva u Bilicama, prema Anti Uglešiću nesumnjivo pripada

ranobizantskom razdoblju, odnosno sredina ili druga polovina 6. st. Autor također navodi da je
moguće da je manji dio kompleksa nastao nešto kasnije, u samom početku 7. st.

9
Z. Gunjača, 1991, 69.
10
Z. Gunjača, 1991, 71.

6
Treba napomenuti da više povjesničara upravo u Bilice smještaju naselje Bɛλτζίɛιν koje
spominje bizantski car pisac Konstantin VII. Porfirogenet (912.-959.) u knjizi O upravljanju
Carstvom (De administrando Imperio) i navodi ga kao hrvatsko naselje.11

Za tumačenje, odnosno interpretaciju ostataka te crkve, od koje danas na terenu nije vidljivo
ništa, relevantni su nam Ivekovićev članak u kojem donosi tloris arhitekture, Kaerovi rukopisni
podaci, zatim skice, tlorisi, planovi i fotografije iz vremena istraživanja u don Jeličevoj
arheološkoj ostavštini, te tloris koji je donio E. Dyggve.12 Neke podataka o otkriću nalazišta i
skicu crkve donosi nam i fra Lujo Marun u Starinarskim dnevnicima.

Crkva

Crkva na lokalitetu Bilice – Dedića Punta je ranokršćanska trikonhalnog oblika s

pastoforijama (Slika 1.). Crkva se sastojala od prednjega pravokutnog dijela i stražnjeg dijela
trikonhalnog oblika. Nenad Cambi napominje da ova crkva gotovo reproducira oblik bazilike iz
Sutivana na Braču. Unutrašnjost prednjeg dijela crkve podijeljena je pilastrima na dva traveja,
dok treći travej čine tri polukružne apside.

S južne strane bazilike nalazila se prostorija za koju Ante Uglešić smatra da je diaconicon, dok je
sa sjeverne pretpostavljena prostorija prothesis. Posebnu pozornost Uglešić posvećuje nastanku
krstionice. Kružni krsni zdenac prikazan je gotovo na svim tlorisima različitih autora na prostoru
južnog četvrtastog aneksa. Luka Jelić bio je, doduše u dilemi oko postojanja krstionice jer navodi
da nema tragova zidanoga krsnoga zdenca, međutim, ipak je pretpostavio da je u drugoj
građevinskoj fazi izdubena rupa za krsni zdenac.13

11
A.Uglešić, 2009, 38.
12
A.Uglešić, 2009, 34.
13
A.Uglešić, 2009, 36.

7
 Slika 2 (Tlocrt crkve u Bilicima, https://idocslide.com/the-philosophy-of-
money.html?utm_source=bilice-dedica-punta-revizijska-istrazivanja-trikonhalne-crkve-2016-
godine, 7.2.2018.)

8
Ivinj, crkva Sv. Martina

Istraživanja

Lokalitet Ivinj nalazi se u dnu uvale Pirovačkog zaljeva. Sustavna arheološka istraživanja
prostora oko crkve započinju 1994. g. i u kontinuitetu traju sve do danas. Istraživanja vodi
Magda Zorić, koja je ujedno objavila i radove istraživanja.

Istraživanjem pokazano je da je za vrijeme rimskodoba na tom prostoru sagrađena velika villa

rustica. Ranokršćanski kultni objekt nastaje na zapadnoj strani vile, adaptacijom dijela njezinih
prostorija za potrebe oratorija. 14

Potkraj 11 st. sagrađena je crkva sv. Martina koja je dijelom preslojila zidove antičke vile
rusticae. Od 1994 do 1999g. Istraženo je ukupno 405 srednjovjekovnih grobova koji se prema
nalazima uklapaju u razdoblje od kraja 11 do 17 st. Unutar ville rusticae, koristeći se njenim
zidovima i dogradnjom novih, sagrađena je ranokršćanska trobrodna bazilika. 15

Crkva sv. Martina

Crkva sv. Martina je tip longitudinalne bazilike s upisanom apsidom ( Slika 2.).
Unutrašnjost bazilike, osim dvije prostorije nije istražena. Analizom arhitekture utvrđene su tri
razvojne faze bazilike i dvije faze krstionice. Prema Magdi Zorić, u prvoj fazi, koja započinje
otprilike u prvoj polovici 5. st., dograđuju se zidovi na villu rusticu te se gradi polukružna klupa
za svećenike. U drugoj fazi uz polukružnu klupu sagrađena je apsida, u središtu subselie
sagrađena je katedra i tri stube za pristup katedri. Piscina krstionice u ovoj fazi bila je kružna
oblika. U trećoj fazi dogradnjom zidova oblikuje se prezbiterij, ispred kojeg se izdvaja prostor za
scholu cantorum, također, u prezbiteriju postavljen je novi oltar. Piscina je u ovoj fazi
šesterokutnog oblika.16

14
A.Uglešić, 2009, 24.
15
M. Zorić, 1999, 103.
16
M. Zorić, 1999, 104.

9
 Slika 3 (Tlocrt starokršćanske crkve sv. Martina, A. Uglešić, 2006, 23, sl. 12)

U istraženim prostorijama nije pronađen niti jedan element koji bi mogao upućivati na
zaključak o njihovoj namjeni stoga Magda Zorić, zbog blizine i povezanosti tih prostorija s
krstionicom, govori da su prostorije bile katekumenej te konsignatorij, koji je morao biti
neposredno uz krstionicu. Autorica smatra da se dijeljenjem pretpostavljenog konsignatorija,
velika prostorija zadržava istu funkciju, dok manja postaje svlačionica.

Tijekom istraživanja cjelokupnog kompleksa pronađeni su različiti ulomci ukrasno

konstruktivnih arhitektonskih dijelova i ranokršćanskog kamenog crkvenog namještaja – impost
kapitela, pilastara ukrašenim križem, pluteja s motivom ribljih krljušti, oltarnih dijelova.

U narteksu crkve pronađeno je više grobova, a među njima i jedan diječiji u amfori.
Kasnoantički, odnosno ranokršćanski grobovi pronađeni su i sa sjeverne strane crkve.

Propadanjem i urušavanjem prostora nekadašnje ville rustice, propadala je i sama ranokršćanska

crkva. Upravo zbog toga 20m od nje, gradi se posve nova romanička crkva.17

Uokolo crkve nalaze se grobovi koji nisu istraženi, čiji pokrov sačinjavaju dobro isklesane
monolitne kamene ploče koje su ukrašene znakovima. Takvi znakovi isklesani na nadgrobnim

17
A. Uglešić, 2009, 25.

10
pločama su sredstvo komunikacije koje prikazuju život i smrt čovjeka. U krščanskoj religioznoj
misli smrt čovjeka nije konačna odrednica, jer iza smrti slijedi novi život ostvariv kroz
uskrsnuće. 18

18
M.Zorić, 1994, 10.

11
Zaključak

Područje šibenske biskupije veoma je bogato ranokršćanskim objektima. Većina tih

objekata je kasnijeg postanka u odnosu na one zadarske ili solinske, što im ne oduzima na
važnosti, naprotiv, svaka ova crkva se ističe po određenoj, ne tako učestaloj, karakteristici. Srima
predstavlja najreprezentativniji i jedini siguran primjer dvojnih crkava na našem području.
Sjeverni dio kompleksa može se otprilike datirati u vrijeme adaptacije i crkve u Ivinju, a tek će u
6.st. ona postati basilica geminata. Crkve trikonhalnog tipa, kakva je bila ona u Bilicama, čest su
nalaz u Dalmaciji i postoje različite interpretacije funkcije konhi takvih crkava(akustika,
simbolika Sv. Trojstva, križa i sl.). Primjer u Bilicama nastao je pod utjecajem istočne
arhitekture, s lezenama uz vanjske zidove, nartkesom, atrijem i pastoforijama.

Šibensko područje u ranokršćanskom periodu, kako napominju istraživači, još uvijek je slabo
razmotreno i istraženo. Javlja se velika potreba za revizijskim istraživanjima i postoji veliki
potencijal za povećanjem broja postojećih lokaliteta. Crkve obrađene u ovom seminaru i dalje su
zanimljive za izučavanje i unatoč količini podataka koje su pružile i dalje su neiscrpan izvor
pitanja i nedoumica u vezi ranokršćanstva na šibenskom području.

12
Literatura

1. N. Cambi, Neki problemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali,

Materijali, 12, 9. Kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1972, Zadar 1976, 239-276.
2. N. Cambi, Srima i dvojne bazilike u Dalmaciji, Srima – Prižba. Starokršćanske dvojne
crkve, Šibenik 2005, 55-68.
3. Z. Gunjača, Ostaci arhitekture i analiza građevinskih faza, Srima – Prižba.
Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik 2005, 7-48.
4. Z. Gunjača, Cisterna dvojne bazilike na Srimi, Diadora, 13, Zadar 1991, 269-287.
5. D. Maršić, Skulptura, Srima – Prižba. Starokršćanske dvojne crkve, Šibenik 2005, 71-
183.
6. A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje šibenske biskupije, Drniš –
Zadar 2006.
7. M. Zorić, Ivinj, crkva sv. Martina, rezultati arheološkog istraživanja, [katalog izložbe],
Šibenik 1994.
8. Zorić, M., Ivinj, ranokršćanska bazilika s krstionicom, Obavijesti HAD-a, 3, 1999, 103–
108.

13