Sveučilište u Zadru

Odjel za Arheologiju

Povijest istraživanja i literatura za

crkvu na lokalitetu Tarac na Kornatu
Seminar iz kolegija starokršćanska arheologija

Mentorica: Student:
Doc, dr. sc. Josipa Baraka Perica Hrvoje Šincek

Zadar, 15.10.2021.
 Sadržaj
1 Uvod.........................................................................................................................1
2 Povijest istraživanja..................................................................................................2
2.1 Arheološka iskapanja........................................................................................3
3 Zaključak..................................................................................................................7
4 Literatura..................................................................................................................7
1 Uvod
Ranokršćanski sakralni kompleks u uvali Tarac na otoku Kornatu je istraživan kroz
nekoliko kampanja, najviše od strane Meri Zornije, Marka Menđušića, Tomislava Fabijanića
te Irene Radić Rossi. Meri Zornija i Marko Menđušić su
istraživali lokalitet u pet kampanja od 2006. – 2011. godine,
a Tomislav Fabijanić i Irena Radić Rossi u suradnji sa
Sveučilištem u Zadru, Muzejem grada Šibenika i
Konzervatorskog odjela u Šibeniku pod vodstvom Irene
Radić Rossi istražuju lokalitet od 2012. godine. Sustavnim
istraživanjima je prethodila sanacija ranokršćanske apside
1990. godine.1 Iznad ranokršćanskih ostataka se nalazi
srednjovjekovna crkvica sv. Marije ili tzv. Gospu od Tarca.2
Osim recentnih arheoloških istraživanja ovog
lokaliteta su se dotakli i Ćiril Iveković 1920ih, Manfred
Makale 1930ih. Mate Suić 1950ih godina koji je utvrdio da
se radi o ostacima iz kasnoantičkog razdoblja, I. Ostojić,
Slika 1: Ranokršćanska apsida
(M. Menđušić; M. Zornija, 2013, 41.) Emil Hilje. Ivo Petricioli koji datirajući Turetu, odnosno
Bizantsku utvrdu sjeverno od ranokršćanskog sakralnog
kompleksa u kasnoantičko razdoblje i time vremenski povezujući oba lokaliteta. 3 U ovome
radu se neću baviti Turetom, ali smatram da ju je bilo važno spomenuti.

Slika 2: Položaj uvale Tarac na otoku Kornatu (https://www.google.com/search?client=firefox-b-

d&sxsrf=AOaemvLelH5BqorAiuEe3Qp8O0PWo9z_Iw:1634838067465&q=crkva+u+tarcu&sa=X&ved=2ahU
KEwjfr5qyhtzzAhWSr4sKHTFPC20QvS56BAgMEEI&biw=1920&bih=889&dpr=1&tbs=lf:1,lf_ui:2&tbm=lcl
&rflfq=1&rldimm=14857720794614292289&lqi=Cg1jcmt2YSB1IHRhcmN1Wg8iDWNya3ZhIHUgdGFyY3WS
AQ9jYXRob2xpY19jaHVyY2iaASRDaGREU1VoTk1HOW5TMFZKUTBGblNVTm5PV1oyYlhkblJSQUI&rlst=f&
pccc=1#rlfi=hd:;si:;mv:[[43.82973681490734,15.269048088060684],
[43.826896243636476,15.261001461016006],null,[43.82831654616976,15.265024774538345],18], preuzeto
21. 10. 2021)

1
I. R. Rossi; T. Fabijanić, 2013, 70.
2
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 40.
3
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 40.
 Slika 3: Satelitski prikaz uvale Tarac na otoku Kornatu.

(https://www.google.com/maps/@43.8286229,15.2643508,765m/data=!3m1!1e3, preuzeto 21. 10.

2021.)

2 Povijest istraživanja
Povijest istraživanja uvale Tarac započinje već 1928. godine kada je Ćiril Metod
Iveković pisao o otoku Kornatu u monografiji „Dugi otok i Kornat“. On u svojoj monografiji
osim što piše o lokalitetima na Dugom otoku, piše i o uvali Tarac na otoku Kornatu gdje
interpretira ondašnje stanje na mjestu crkve sv. Marije. On prenosi kako su ostali samo
vanjski zidovi prezbiterija ili svetišta koje je bilo polukružno i bilo je prekriveno
polukupolom. Primjećuje da ta apsida koju on naziva polukupolom bila poduprta izvana sa
četiri potpornjaka. Prenosi da između tih potpornjaka (kontrafora) se nalaze prozori kojima
nedostaju svi dijelovi. Ć. Iveković također navodi da se lijevo od crkve nalaze ostatci neke
zgrade koja je bila spojena sa crkvom.4
Ć. Iveković navodi kako povijesnih podataka o izgradnji ove crkve za koju se danas
zna da je ranokršćanska, nije bilo u njegovo vrijeme, te da bez istraživanja, kako povijesnih,
tako i arheoloških je nemoguće datirati ove ostatke. Uzimajući to u obzir, on po tehnici
zidanja i ostatcima datira crkvu u jedanaesto ili dvanaesto stoljeće.5
Nakon Ć. Ivekovića. Citat pronađen u dijelu M. Zornije i M. Menđušića. Manfred
Makale 1939. godine u svojem dijelu „Šibenik i sjeverna Dalmacija.“ prenosi kako bi ostaci
zidova mogli biti dio templarskog hrama, dok Ivan Ostojić 1964. godine u svome dijelu
„Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, II: Benediktinci u Dalmaciji“ navodi
kako bi ostaci mogli biti od benediktinskog samostana Sanctae Marie de Insula zato što tako
navode srednjovjekovni dokumenti za ovo područje.6
Mate Suić u svome dijelu „Novi
natpisi iz sjeverne Dalmacije“ prvi
datira ostatke crkve u kasnoantičko
razdoblje na temelju praga korišten
kao spolija u srednjovjekovnoj

4
Ć. Iveković, 1928, 278-279.
5
Ć. Iveković, 1928, 279.
6
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 40.
crkve sv. Marije, a Ivo Petricioli u svome dijelu „“Toreta“ na otoku Kornatu“ povezuje utvrdu
tzv. Toretu i ranokršćansku crkvu u isto razdoblje, kao što je već spomenuto u uvodu.7
Razlog spominjanja je zato što Ć. M. Iveković zaključuje da se radi o Mletačkoj
utvrdi, a ne kasnoantičkoj, odnosno bizantskoj.8

Slika 4: Ulomak rimskog nadgrobnog natpisa korišten kao prag

srednjovjekovne crkve sv. Marije (I. R. Rossi; T. Fabijanić, 2013, 84.)

Emil Hilje u novije vrijeme, 1990ih godina u svome dijelu „Spomenici

srednjovjekovne arhitekture na Kornatima“ donosi nove podatke koji se tiču crkve sv. Marije,
koju datira u 14. stoljeće, ali donosi i podatke o tome kako nije neobično da se novije sakralne
građevine iz kasnijih razdoblja grade na istome mjestu kao i prošle ranokršćanskome koje su
ostale u uporabi, što je čest slučaj na zadarskome području.9
E. Hilje pomoću tih podataka te srednjovjekovnog podatka da se je otok Kornat
nazivao „Insula Sancte Marie“ titular stariji od srednjovjekovne crkve, za koji on tvrdi da
potječe od titulara ranokršćanske crkve, pri čemu autor vidi kontinuitet kultnoga mjesta koji je
u funkciji od 6. stoljeća do danas, sa čime se slažu i I. R. Rossi i T. Fabijanić.10

2.1 Arheološka iskapanja

Intenzivna arheološka iskopavanja započinju 2006. godine od strane Konzervatorskog
odijela u Šibeniku i traju do 2011. godine, te otkrivaju većinu ranokršćanskog sakralnog
kompleksa. Nakon pet kampanji koje je odradio konzervatorski odjel, istraživanja provodi
odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru.11
Prva kampanja Konzervatorskog odjela u Šibeniku obuhvaća iskapanje sjeverne strane
od današnje crkve, gdje se nalazi prostorija s baptisterijem koja završava sa apsidom i krsnim
zdencem. Pomoću nalaza sedre pronađenih u šutu iznad apside, istraživači dolaze do
zaključka da je apsida bila zidana od blokova sedre. Prostorija je bila pokrivena kamenim
pločama, a natkrivena sistemom imbreksa i tegula, kao i čitav sakralni kompleks.12
Krsni zdenac je zidan od grubo obrađenog kamena, nadzemne je arhitekture i ima
oblik grčkog križa. Sjeverni i južni krak krsnog zdenca su dobro očuvani, dok istočni i
zapadni su devastirani naknadnim ukopima. Zdenac je bio dubine od 40 centimetara ispod
podnice, pravokutnih dimenzija i bio je obložen slojem vodonepropusne žbuke.13

7
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 40.
8
Ć. Iveković, 1928, 278; E. Hilje, 1995, 498.
9
E. Hilje, 1995, 498.
10
E. Hilje, 1995, 498; I. R. Rossi; T. Fabijanić, 2013, 86.
11
M. Zorinja, 2016, 52.
12
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 41.
13
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 42.
 Slika 5: Ostaci krsnog zdenca u obliku križa, slikano sa
istočne strane (M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 43.)

Križna konstrukcija u svojim uglovima ima sačuvana četiri udubljenja, koja su na dnu
bila popločana sa jednom kamenom pločom. Udubljenja su napravljena naknadno zato što su
probijena kroz žbukanu podnicu. Ove nalaze autori interpretiraju kao potpore za drvene
držače gornje konstrukcije krsnog zdenca, koja je držala zavjesu kako bi štitila osobu od
pogleda tokom čina imerzije, odnosno pokrštavanja. 14
Istočni zid baptisterija,
koji je deblji od sjevernog zida i
njegovu apsidu autori
interpretiraju kao naknadni
građevinski zahvat koji
produžuju baptisterij zato što nije
organski povezano sa ostatkom
dijela građevine.15
Ovaj, po autorima,
produženi prostor je bio odvojen
blokom od ostatka prostorije.
Interpretacija je takva zato što se
pod lukom apside sačuvalo
udubljenje sa slojem žbuke.
Slika 6: Istočni dio istraživanog kompleksa 2006. godine (M.
Zornija; M. Menđušić, 2013, 43.)
Ovako odvojena prostorija od
baptisterija je upitnog značenja,
no autori upućuju na mogućnost konsignatorija, prostora pokraj krstionice gdje se izvode
krizme. U korist toj tvrdni idu nalazi stupića sa grubo obrađenim lisnatim kapitelom uz kojeg
je nađen dio mramorne oplate, a koji su mogli biti dio oltara ili pomoćnog stola za krštenje i
krizmu.16

14
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 42.
15
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 43.
16
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 43.
 Istočno od baptisterija je pronađena prostorija čiji je zid bio vidljiv i prije istraživanja
zbog čega je ranokršćanska crkva prije istraživanja smatrana trobrodnom, no istraživanjima se
potvrdilo da se njen zid podvlači ispod apside baptisterija te se taj zid spaja na prvi sjeverni
kontrafor ili potpornjak glavne ranokršćanske apside, no on je tanji od kontrafora te su ovdje
pronađeni temelji sjevernog zida ranokršćanske crkve. M. Zornija i M. Menđušić zbog ovih
saznanja utvrđuju da se radi o jednobrodnoj kasnoantičkoj crkvi sa naknadno dodanim
bočnim aneksima.17
Prostorija koju tvore aneks i apside u svojem sjeveroistočnom kutu ima zidnu
konstrukciju, koja je istovremena sa izgradnjom zidova aneksa, ali ne i apside baptisterija. M.
Zornija i M. Menđušić smatraju da se radi o grobnoj konstrukciji koja je iskorištena kao
memorija, ali je ispražnjena i napunjena šutom, kako bi se dodala
apsida na prostor baptisterija.18
Sjeverno od baptisterija se nalazi prostorija koja za razliku od
crkve koja ima ulaz sa zapadne strane, ima ulaz na istočnoj strani.
Zidovi te prostorije su dokaz još jedne faze gradnje zato što su
izrađeni od grublje obrađenog kamena, sa malo tragova vapnene
žbuke, zidovi su deblji od susjednih zidova te imaju više temelje.
Međutim u samoj prostoriji su pronađeni ulomci grubog posuđa,
amfora, udica, kuhinjski nož. Zbog kojih ovu prostoriju Izvan
prostorije uz istočni zid odmah iznad temelja je pronađeno mnoštvo
kasnoantičkog stakla tipa lumine, odnosno svjetiljke sa tri drške u
ovome slučaju i pehari sa niskom okruglom nogom.19
Tokom istraživanja srednjovjekovne crkve je ispod nje
pronađena podnica starije ranokršćanske crkve, na kojoj je izgrađena
apsida današnje crkve iz srednjega vijeka. Unutar tog sloja su
Slika 7: Ulomci pronađeni tragovi oltarne pregrade.20
kasnoantičkog stakla (M.
Zornija; M. Menđušić,, 2013, Tokom istraživanja starokršćanske apside nađena je
45.)
originalna podnica, istog sloja kao i onaj u srednjovjekovnoj crkvi.
Pronađena je rupa koja probija oba sloja žbuke, što znači da je
naknadno iščupana. Nalazi urezane linije u površinu žbuke koja opasuje položaj oltara.
Mogući trag konfesije je nađen ponovnim pražnjenjem udubljenja na mjestu oltara. Prema M.
Menđušić i M. Zornija.21
Istraživanjem apside je također pronađena kasnoantička zidana grobnica u kojoj se, po
pretpostavci istraživača nalazila ženska osoba. U samome grobu, osim kostura su pronađene
tri antičke tegule. U grobu nisu pronađeni prilozi.22

17
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 44.
18
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 44.
19
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 45.
20
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 48.
21
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 48.
22
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 49.
 Slika 8: Ranokršćanska grobnica u glavnoj apsidi (M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 50.)

Istraživanja 2009. godine stavljaju fokus južni dio ranokršćanskog kompleksa gdje su
nađene dvije prostorije koje su podijeljene zidom, a ulaz im je sa zapadne strane, kao i samoj
crkvi. Namjena ovih prostorija nije poznata, no u prostorijama su nađene predromaničke
tranzene sa tipičnim troprutim prepletom.23

Slika 9: Tranzena (M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 52.)

Spomenuti dodatak ili aneks istočno od prednje južne prostorije, odnosno na južni dio
svetišta se smatra južnom pastoforijom. Prostoriji koja je komunicirala sa svetištem iza
oltarne ograde, što znači da je služila samo svećenstvu. 24
Konzervatorski odjel u Šibeniku 2010. i 2011. godine
provodi manja istraživanja, ponovno na južnome dijelu
ranokršćanskog sakralnog kompleksa čime se definira
doseg vanjske južne prostorije. Tokom tih istraživanja na
vanjskoj južnoj prostoriji pronalaze istočna vrata, koja su
naknadno zazidana, a za ulaz sa zapadne strane koji je širi

23
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 48.
24
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 48.
Slika 10: Tegula sa
Kristovim monogramom (M.
Zornija; M. Menđušić,, 2013, 52.)
se dovodi u pitanje zato što je moguće da je zid bio uništen. Unutar same prostorije je
pronađen ulomak kasnoantičke tegule sa Kristovim monogramom.25
Kratak pregled lokaliteta donose Irena R. Rossi i Tomislav Fabijanić 2013. godine u
dijelu „Arheološka baština Kornata“ gdje prolaze kroz sva razdoblja, ali za potrebe ovog rada,
koriste se podatci za kasnoantičko razdoblje.
Pretpostavlja se dolazak manje zajednice na područje uvale Tarac koja izgrađuje
ranokršćansku crkvu, već u 5. stoljeću. Autori se slažu sa Ć. Ivekovićem koji je već 1928.
godine uočio četiri kontrafora. Navedeno u radu I. R. Rossi i T. Fabijaniću, prema A.
Uglešiću radi se o tri lezene, dok po P. Vežiću se radi o samo dva kontrafora.26
I. R. Rossi i T. Fabijanić potvrđuju, odnosno pretpostavljen izgled apside i polukupole
apside koju iznosi Ć. Iveković. Također opovrgavaju navode o trobrodnoj građevini, koja
arheološkim istraživanjima nije potvrđena, kao što je već navedeno u radu.27

3 Zaključak
Izloženim podatcima istraživanja može se reći da je ovaj lokalitet dugo vremena
predstavljao svojevrsnu enigmu, no arheološkim istraživanjima se potvrđuje da se radi o
jednobrodnoj ranokršćanskoj crkvi, što je zbog nedostatka istraživanja zbunjivalo ranije
autore. Proširenja crkve su dodana naknadno, što potvrđuje konstantno korištenje i
povećavanje namjene crkve. Crkva nije služila samo za održavanje mise, nego i za krštenje,
po nalazu krsnog zdenca, a nalazi apside baptisterija predstavljaju i moguć razvitak liturgije
na otoku Kornatu, odnosno početak krizme. Predromaničkim tranzenama se potvrđuje i
nastavak korištenja crkve u rani srednji vijek. Danas se ovdje nalazi srednjovjekovna crkva
sv. Marije što po novijoj literaturi je bila i ranokršćanska crkva. Srednjovjekovna crkva sv.
Marije se koristi i danas, što pokazuje kontinuitet uporabe kultnoga mjesta.

4 Literatura
IVEKOVIĆ, Ć., 1928. – Ćiril Iveković, Dugi otok i Kornat, Zagreb.
HILJE, E., 1995. – Emil Hilje, Spomenici srednjovjekovne arhitekture na Kornatima,
Kornati, priopćenja sa simpozija prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko
valoriziranje, Murter, Tisno, Kornati, Šibenik, 2.-7. listopada 1995. Zagreb, 497-500.
ROSSI, I., R., FABIJANIĆ, T., 2013. – Irena Radić Rossi, Tomislav Fabijanić,
Arheološka baština Kornata, Toponimija kornatskog područja, (ur. Vladimir Skračić), Zadar,
67-98.
ZORNIJA, M., MENĐUŠIĆ, M., 2013. – Meri Zornija, Marko Menđušić,
Ranokršćanski sakralni kompleks u uvali Tarac na otoku Kornatu (istraživanja 2006. – 2011.),
u: Zrinka Ettinger Starčić, Domagoj Tončinić (ur.), Istraživanja na otocima, [Izdanja HAD-a
30]. Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 39-56.

25
M. Zornija; M. Menđušić, 2013, 49.
26
I. R. Rossi; T. Fabijanić, 2013, 83.
27
I. R. Rossi; T. Fabijanić, 2013, 83
 ZORNIJA, M., 2016. – Meri Zornija, A sign of faith in the open sea: the early
Christian church of Saint Mary on the Island of Kornat (Croatia), Bulletin de l'Association
pour l'Antiquite Tardive, 25, Barrate, Francois, 52-66.