Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Crkva sv. Križa

Seminarski rad
Nacionalna arheologija ranog srednjeg vijeka

Zadar, 13. prosinca 2016.

Sadržaj
Uvod ........................................................................................................................................... 2
Kratka povijest grada i crkve ..................................................................................................... 3
Povijest istraživanja.................................................................................................................... 3
Opis ............................................................................................................................................ 4
Stilske karakteristike i datacija ................................................................................................... 5
Sv. Križ je kalendar? .................................................................................................................. 8
Zaključak .................................................................................................................................... 9
Literatura .................................................................................................................................. 10
Uvod

Crkva sv. Križ (Slika br.1.) je definitivno najpoznatija ninska građevina i jedan od
najpoznatijih spomenika predromanike u hrvatskoj. Sv. Križ predmet je istraživanja i
znanstvenih rasprava više od sto godina, brojni arheolozi i povjesničari pisali su o ovoj temi,
ali nažalost još uvijek ne postoji jedinstven stav o dataciji i podrijetlu arhitekture crkve.

U ovom radu, pisati ću o toj ranosrednjovjekovnoj crkvici sv.Križa u Ninu. Opisat ću ukratko
povijest crkve i grada Nina, povijest istraživanja, položaj i izgled crkve, te se dotaknuti
problema datacije vezanih uz neobičnu, gotovo jedinstvenu strukturu, i ostala obilježja crkve.
Naposljetku ću nekoliko redaka posvetiti natpisu župana Godečaja i pokušaju objašnjenja
nepravilnog tlocrta crkve.

Slika br.1. (Hrvati i karolinzi, 2000.g., 184.)

2
Kratka povijest grada i crkve

Nin danas, je gradić smješten na otočiću usred plitkog zaljeva na obali jadrana, njegov
povoljan prometni i strateški položaj je uzrok konstantne naseljenosti od prapovijesti do
danas.1 U antici je imao status rimskog municipija pod imenom Aenona. Tu se relativno rano,
već u 4.st. razvila kršćanska zajednica, čemu svjedoče ostaci domus ecclesie, stambene kuće
preuređene u pravokutnu prostoriju s apsidom, za ispovijedanje kršćanskog bogoslužja.2

Kršćanska općina u Ninu preživljava teška razdoblja seobe naroda, zahvaljujući svom
izoliranom položaju, i na tim temeljima se osniva prva hrvatska biskupija. Prvi put se
spominje 860.g., ali se ukida na crkvenom saboru u Splitu 928.g. Ipak saznajemo da je,
vjerojatno, u drugoj polovici 11.st. ponovno uspostavljena, sve do 1828.g. kad se konačno
ukida.3 Gotovo cijeli grad Nin razoren je za vrijeme Kandijskog rata 1646.g. topovima sa
brodova mletačke mornarice i požarom, da ne bi poslužio kao utvrda turcima, jer je bilo
izvjesno da će ga osvojiti. Od toga se grad nikad nije oporavio.4

Jedna od rijetkih građevina koje su preživjele to prekomjerno granatiranje Nina je crkva sv.
Križa. Jelić navodi da je razlog tomu što u konstrukciji crkve nije korišteno drvo, pa nije ni
mogla izgoriti. Prvi spomen crkve je iz 1304.g. kad se ona obnavlja, preživljava spomenuto
razaranje grada, još se nekoliko puta obnavlja, nakon vremena Napoleonovih osvajanja se
zapušta i pada u zaborav.5 Odolijevala je zubu vremena zahaljujući čvrstoj konstrukciji
svodova, ipak početkom druge polovice 19.st. urušava se južno krilo crkve. To je sanirano
konzervatorskim zahvatom krajem istog stoljeća. Posljednji konzervatorski radovi obavljeni
su 1960-ih, kad je otkriven originalan izgled građevine.6

Povijest istraživanja

Prvi učenjak koji se bavio crkvom, pružio njen opis iz znanstvenog aspekta i dao prijedlog
datacije, je bio Eitelberger u 17.st. Nakon njega crkvu opisuje otac hrvatske arheologije Ivan
Kukuljević Sakcinski, koji ističe zanimljivost oblika i posvetni natpis na nadvratniku.7
Najopširnije istraživanje proveo je don Luka Jelić, koji 1911.g. izdaje prvu monografiju

1
Jakšić N. 1997., 6-7
2
Jakšić N. 1997., 11-12
3
Jakšić N. 1997., 19-20
4
Petriciolli I. 1969., 299
5
Jelić L. 1911., 7
6
Petriciolli I. 1969., 321
7
Jelić L. 1911., 8
3
posvećenu crkvi ˝Dvorska kapela sv.Križa u Ninu˝. Tu donosi relativno opširan opis
građevine, svoje mišljenje o stilskim karakteristikama crkve i u duhu svog vremena daje
ponosno, romantično, s blagom dozom nacionalizma, opis povijesti sv.Križa.8

Mnogi su se domaći, a i strani, renomirani znanstvenici, u proteklom stoljeću, bavili ovom

crkvom, samo neki od njih su Ljubo Karaman, Ivo Petriciolli, Tomislav Marasović, Janko
Belošević i još neki koje ću spomenuti kasnije u tekstu. Posljednje istraživanje proveo je
Belošević 1990-ih, ali ne same crkve već njenog neposrednog okoliša, srednjovjekovnog
groblja s otkrivenih 170 grobova.

Opis

Crkva je danas dobro sačuvana, restauratorskim radovima ožbukane su sve vanjske i

unutarnje površine. Orijentacija crkve je istok-zapad uz znatan otklon od tog pravca.
Dimenzije građevine su uzdužno 8.90m i poprečno 8.80m s visinom kupole od približno 9
metara, debljina zidova je 70cm. Tehnika gradnje je tipična dalmatinska gradnja tog vremena,
nepravilni lomljenci slagani u nepravilne redove, s mnogo maltera. Krov je pokriven tankim
kamenim pločama.

Tlocrt crkve ima oblik, blago deformiranog, grčkog križa. Unutarnja strana istočnog kraka je
polukružna apsida s polukupolom, dok je s vanjske strane kvadratna. Ostali krakovi su
pravokutni, također nadsvođeni polukupolom. Prijelaz iz pravokutne u polukružnu osnovu je
riješen trompama u kutevima. Nad njima se u središtu crkve izdiže kružni tambur koji nosi
kupolu, pokrivenu čunjastim krovom. Istočno pročelje sjevernog i južnog kraka završava
apsidama, koje su nadsvođene polukupolom i pokrivene čunjastim krovom, poput glavne
kupole (Slika br.2.). 9

Slika br.2. (Hrvati i Karolinzi 2000.) 292

8
Jelić L. 1911.,
9
Marasović T. 2009., 200
4
Zvonik je iznad zapadnog kraka, u kojem je i ulaz u crkvu. Nad tim vratima je natpis župana
Godečaja, uklesan u monolitni nadvratnik ukrašen troprutim pletenicama i kružnicama. (Slika
br.3.) Uski lučno nadsvođeni prozori nalaze se na apsidama, na svakoj po jedan. Još dva
manja prozora nalaze se na pročelju, na južnoj strani i jedan na kupoli. Fasada crkve
raščlanjena je plitkim slijepim nišama.10 Unutrašnjost crkve je, prema Jeliću, originalno bila
prekrivena tankim, čvrstim slojem bijele žbuke, ukrašene crvenim linearnim motivima.11
Žbuka skriva lošu tehniku zidanja, nepravilni lomljenci su kombinirani s antičkim, fino
klesanim spolijama.12

Slika br.3. (Jelić L. 1911.) XV

Stilske karakteristike i datacija

Mnogo je napisano o crkvi sv. Križa i svi autori koji su se bavili njom, dali su svoje mišljenje.
Prvi već spomenuti Ivan Kukuljević Sakcinski datira ju u 9.st. Zadarski crkveni pisac Bianchi

10
Marasović T. 2009., 200-201
11
Jelić L. 1911., 10
12
Petriciolli I. 1969., 322
5
ukazuje na srodnost s crkvom sv.Vida u Zadru, crkvica identična sv. Križu, ali nažalost
poznata samo s jednog crteža, jer je porušena u 19.st.13 (Slika br. 4.)

Slika br. 4. (Vežić P., 2013.), 37

Engleski arhitekt ili kako ga Jelić naziva „učeni englez“, Thomas G. Jackson je ističe kao
primjer „izvornog slavenskog graditeljstva“.14

Opsežnu analizu crkve dao je Jelić, koji je datira u drugu polovinu 8.st. otprilike u vrijeme
franačkog kralja Karla Velikog. Izgled crkve, zbog specifične kupole, naziva dalmatinsko-
persijski križno-kubetni tip. Taj tip su prema njemu, s područja današnjeg Irana, donijeli
Alani koji su bili ostrogotski podanici i tako su mogli doći i na naše područje, za vrijeme
ostrogotske vlasti.15

Karaman svrstava crkvu pod tip starohrvatskih crkava slobodnih oblika i datira je, prvo na
početak 9.st. pa onda u 11.st. Petriciolli ističe arhitektonske elemente kao tipične bizantske, i
uspoređuje sv. Križ s mauzolejem Gale Placidije u Ravenni.16 Dalje tvrdi da se ne može
detaljno datirati na temelju arhitekture ni po natpisu župana Godečaja na nadvratniku (slika
br.5.) i okvirno smješta crkvu u razdoblje od 9. do 11.st.17

13
Jelić L. 1911., 8
14
Jelić L. 1911., 8
15
Jelić L. 1911., 26-32
16
Petriciolli I. 1969., 325-326
17
Petriciolli I. 1969., 327
6
 Slika br. 5. (Vežić P. 2013.), 40

Konzervatorskim radovima utvrđeno je, da je nadvratnik originalni dio građevine i ne može se

datirati odvojeno.18 Problem nadvratnika je što se, prema ukrasima, može datirati već u 9.st., a
prema paleografskim karakteristikama natpisa, ne prije 11.st.19 Prema tome, danas prevladava
mišljenje da je natpis naknadno uklesan, tijekom obnove crke u 11.st. Tomislav Marasović
crkvu smatra predromaničkim križno-četverokonhnim troapsidnim tipom, i slaže se s
datacijom crkve u 8.st. i natpis u 11.st.20

Vežić navodi crkvu u skupini memorija križnog tlocrta, koje su često posvećene štovanju
samog križa Isusova, što je razlog križnom obliku tlocrta, a često služe i kao mauzoleji. Uzore
pronalazi u bizantskoj, ravenatskoj arhitekturi, poput spomenutog mauzoleja Gale Placidije i
gotovo identične crkve sv. Vida u Zadru koji je bio pod jakim bizantskim utjecajem. Ne usudi
se datirati crkvu na temelju njenog oblika, ali podupire dataciju nadvratnika u, najranije,
11.st.21

Rasprave su se vodile i oko čitanja natpisa župana Godečaja,nevezano uz datiranje, konkretno

samog imena na natpisu. Ime na nadvratniku je napisano u obliku „GODEξAI“ , nejasnoće je
stvorila grafija slova „ξ”, i otvoren je prostor za različita tumačenja i čitanja tog imena. Prvi
ga Sakcinski donosi u obliku Godezlai, nakon toga se nalazi u oblicima Godezlav, Godežav,
Godeslav, Godesav itd.22 Miho Barada je, vjerojatno, rješio misterij i konačno ga čita kao
Godečaj, što V. Jakić Cestarić prihvaća i čak daje prijevod imena sa staroslavenskog. Prema

18
Petriciolli I. 1969., 325
19
Vežić P., 2013., 41
20
Marasović T. 2009., 201-202
21
Vežić P., 2013., 40-41
22
Jakić Cestarić V. 1969., 358-359
7
njoj Godečaj, je složenica riječi „gode“, (ugodno, rado) i riječi „čaj“(čajati, očekivati). Prema
tome znači Godeslav se može prevesti kao, „onaj koji rado očekuje“.23

Sv. Križ je kalendar?

Nepravilnosti u izgledu i tlocrtu crkve, često su proglašavani neznanjem i nesposobnošću

srednjovjekovnih graditelja. Mladen Pejaković tvrdi da je svaka, i najmanja, deformacija na
građevini, zapravo namjerno tako konstruirana. Vanjski zidovi su paralelni sa prvim zrakama
sunca na dane solsticija i ekvinocija,(sl.br.6.) u to je uračunat otklon od pravog istoka, jer
zbog Velebita sunce u Ninu izlazi malo kasnije, zato su zidovi naizgled iskrivljeni. 24 Dalje
tvrdi da je raspored i položaj prozora unutar crkve stvarao efekt sunčevog sata, što je
redovnicima, marljivim benediktincima, služilo za određivanje doba dana i organiziranje
redovničkog života.25 S obzirom na temeljitu analizu građevine i sve iznesene podatke
Pejakovićeve tvrdnje se čine prilično uvjerljivima.

Slika br.6.(Pejaković M. 1982.), 275

23
Jakić Cestarić V. 1969., 371
24
Hrvati i karolinzi, 2000., 292
25
Pejaković M., 1982., 278
8
Zaključak

Nakon ovog seminara mogu reći da je stvarno mnogo literature napisano o jednoj tako maloj
crkvici. Ali kad se uzme u obzir starost, povijesni kontekst, arhitektura nije čudno što još
uvijek intrigira mnoge znanstvenike. Veličina i jedinstven oblik čine tako zanimljivom. U
svakom slučaju crkva sv.Križa je najpoznatiji spomenik grada Nina i najreprezentativniji
primjer predromaničke arhitekture u Hrvatskoj.

9
Literatura

1. HRVATI I KAROLINZI, 2000. – Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur.: A. Milošević),

Split
2. MARASOVIĆ, T., 2009. – Tomislav Marasović, Dalmatia Praeromanica.
Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji 2. Korpus arhitekture Kvarner i
Sjeverna Dalmacija, Split
3. VEŽIĆ, P., 2013. – Pavuša Vežić, Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije,
Ars Adriatica 3/2013, Zadar, 21-52.
4. JAKŠIĆ, N., 1997.- Nikola Jakšić, Nin, prva hrvatska biskupija, Split, 1997.
5. JAKIĆ-CESTARIĆ V., 1969. – V. Jakić-Cestarić, Ime župana na nadvratniku crkve
sv.Križa u Ninu, RI JAZU u Zadru 16-17, Zadar, 357-374
6. JELIĆ, L., 1911. – Luka Jelić, Dvorska kapela sv. Križa u Ninu, Zagreb, 1911.
7. PETRICIOLLI I., 1969. – Ivo Petriciolli, Osvrt na ninske građevinske i umjetničke
spomenike srednjega i novoga vijeka, RI JAZU u Zadru 16-17, Zadar, 299-354
8. PEJAKOVIĆ, M., 1982. – Nenad Gattin, Mladen Pejaković, Starohrvatska sakralna
arhitektura, Zagreb, 1982.

10