Professional Documents
Culture Documents
Članak donosi pregled radova objavljivanih tijekom This article presents an overview of works published
50 godina izlaženja časopisa Opuscula archaeologica during the fifty years of publication of the journal
(1956–2006), a kojih je sadržaj vezan uz istraživanje Opuscula archaeologica (1956–2006), in which the
i proučavanje razdoblja neolitika i eneolitika na pod content is tied to research and study of the Neolithic
ručju Hrvatske, uglavnom njezina sjevernoga kon- and Eneolithic periods in the territory of Croatia, ge-
tinentalnog dijela. Kroz objavljene članke i njihovo nerally its northern inland zone. The achievements of
vrednovanje prate se postignuća hrvatske prapovijes Croatian prehistoric archaeology are viewed through
ne arheologije, ali i uloga koju je časopis u njima the prism of these published articles and an evaluati-
imao. on of them, as well as the role of the journal in these
Ključne riječi: Opuscula archaeologica, neolitik, ene- achievements.
olitik, sinteza, kronologija, arheološka istraživanja, Key words: Opuscula archaeologica, Neolithic, Eneo-
nalazišta, kulture lithic, synthesis, chronology, archaeological research,
sites, cultures
93
94
Slijedi četrdesetak godina bez važnih istraživanja at Vinča, thus linking it more with Western Hun
neolitika i eneolitika u sjevernoj Hrvatskoj.2 Izve gary than South East Europe. His chronology would
deno je tek nekoliko manjih pokusnih istraživanja, run as follows: Linear Pottery, Tisza culture, later
primjerice na Gomolavi, koja međutim nikada nisu Tisza, i.e. Lengyel culture, then he noted the spo
objavljena. Neposredno uoči Drugoga svjetskog rata radic presence of the Bodrogkeresztúr, followed by
pokušao je mađarski arheolog Ferenc von Tompa na the Sarvaš-Vučedol, associated with the Ljubljansko
temelju dostupnih mu podataka, mahom iz Arheo Barje. In the end, he mentions the Baden culture,
loškoga muzeja u Zagrebu, dati sintezu spomenu which was, in his view, a vital factor in the forma
tih razdoblja u međuriječju Drave, Save i Dunava tion of Early Bronze Age cultures. It is interesting
(Tompa 1940). Utvrđuje da u tom području postoji that he classified as Baden sites Trešćerovac, Dalj
određen otklon od situacije poznate na Vinči i da je and Slankamen, sites that would later be recognised
ono stoga više vezano uz zapadnu Mađarsku nego as Late Bronze Age and/or Iron Age. Tompa’s at
uz jugoistočnu Europu. Po njemu bi kronološka tempt to synchronize the Slavonian-Syrmian Neo
situacija bila sljedeća: linearna keramika, potiska lithic with the cultural picture of the Hungarian
kultura, mlađa potiska, tj. lenđelska kultura, potom
Neolithic certainly influenced R. R. Schmidt and his
uočava sporadičnu prisutnost bodrogkeresturske,
synthesis contained in Die Burg Vučedol (Schmidt
nakon koje slijedi kultura Sarvaš-Vučedol povezana
1945). But Schmidt, in contrast to Tompa, observed
s Ljubljanskim barjem. Na kraju spominje badensku
the existence of the Early Neolithic in the form of
kulturu, po njegovu mišljenju važan čimbenik u for
the Starčevo culture. An essential turnaround in the
miranju ranobrončanodobnih kultura. Zanimljivo
da u badenske lokalitete uvrštava Trešćerovac, Dalj systemisation of the Neolithic of Northern Croatia
i Slankamen, lokalitete koji će poslije biti prepoznati can be found in the work by Vladimir Milojčić,
kao kasnobrončanodobni i/ili željeznodobni. Tom Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel- und Süd
pin pokušaj sinkronizacije slavonsko-srijemskoga osteuropas (1949), in which he, on the basis of the
neolitika s kulturnom slikom mađarskoga neolitika multi-strata sites at Vučedol, Sarvaš and Bapska,
nedvojbeno je imao utjecaja i na R. R. Schmidta i proposed the following order: the Starčevo-Körös
njegovu sintezu u Die Burg Vučedol (Schmidt 1945). culture, a Slavonian-Syrmian culture which lived
No Schmidt je za razliku od Tompe uočio postojanje together with the remainder of the Starčevo-Körös
ranoga neolitka u obliku starčevačke kulture. Bitan population for a time, and then a long period of a
zaokret u sistematizaciji neolitika sjeverne Hrvatske pure Slavonian-Syrmian culture, whose develop
pojavljuje se u djelu Vladimira Milojčića Chronolo- mental course is reflected in the outstanding Bap
gie der jüngeren Steinzeit Mittel- und Südosteuropas ska stratigraphy. Milojčić also observed a transition
(1949), u kojem on na temelju višeslojnih lokaliteta period in which an entire series of older Neolithic
Vučedola, Sarvaša i Bapske predlaže ovaj slijed: kul phenomena survived, although gradually new cul
tura Starčevo-Körös, slavonsko-srijemska kultura tural elements appeared that would lead to a blos
koja još neko vrijeme živi zajedno s ostatkom popu soming of the Baden culture in the subsequent pe
lacije Starčevo-Körös, a potom dugotrajno razdoblje riod. The Baden would be replaced due to an infil
čiste slavonsko-srijemske kulture, čiji se razvojni tration from the north by the Vučedol-Zok culture,
tijek odražava u moćnoj stratigrafiji Bapske. Miloj although the latter—according to Milojčić—did
čić uočava i prijelazno razdoblje u kojem preživljava not come into contact with the prior Baden. It is
cijeli niz starih neolitičkih pojava, ali se postupno apparent that such a chronology leaves room for
javljaju novi kulturni elementi koji će u sljedećem the Kostolac culture, which would be defined as a
razdoblju dovesti do profiliranja badenske kulture. separate cultural phenomenon only a few years later
Badensku će pak prodorom sa sjevera smijeniti kul by Vladimir Milojčić himself (Milojčić 1953). It is
tura Vučedol-Zok, no potonja prema Milojčiću nije worthwhile turning attention to Milojčić’s periodi
došla u kontakt s prethodnom badenskom. Vidimo sation of the Slavonian-Syrmian culture into four
da je u takvu slijedu ostalo prostora za kostolačku
developmental stages to bridge the chronological
kulturu, koju će samo koju godinu kasnije upravo
gap between the Late Neolithic (Sopot culture) and
Vladimir Milojčić definirati kao zasebnu kulturnu
the high Eneolithic in the form of the Baden culture,
i.e. to settle the question of the Early Eneolithic in
2
Prva istraživanja neolitika duž jadranske obale zabilježena Eastern Slavonia and Syrmia. Such a periodisation
su također krajem 19. stoljeća. Riječ je uglavnom o špiljama
(Grapčeva špilja na Hvaru, pećina Tradanj kod Zatona
was once more proposed by Zorko Marković in re
Šibenskog), ali rezultati su manje-više ostali nepoznati. Između cent years (1994: 85).
1910. i 1919. A. Gnirs istražuje prvo naselje na otvorenom, In 1954, Stojan Dimitrijević came to the Depart
Javoriku na Velom Brijunu. Godine 1912. G. Novak započinje
dugogodišnja istraživanja Grapčeve špilje na Hvaru, gdje otkri ment of Archaeology of the Faculty of Humanities
va i definira prvu poznatu neolitičku kulturu Jadrana. and Social Sciences in Zagreb, and with his arrival
95
3
Iste je godine Dimitrijević u ljubljanskom Arheološkom vestniku 3
In the same year, Dimitrijević published another work on the
objavio još jedan rad o vučedolskoj kulturi (1956a). Vučedol culture in the Arheološki vestnik (1956a).
96
pružiti zadovoljavajuću i zaokruženu sliku vučedol materials. The newly proposed periodisation en
ske kulture u Slavoniji i Srijemu, “a još manje pred compassed the older or pre-classical phase A, the
staviti njeno porijeklo i razvojnu liniju” (Dimitrije middle or classical phase B (with a sub-division into
vić 1956: 5). U članku Dimitrijević analizira trideset an older and younger section, i.e. B1 and B2) and
tada poznatih lokaliteta s kojih se materijal nalazio the late or phase C (with regional types) (ibid.: 11).
u muzejima u Zagrebu, Vinkovcima, Križevcima. U He retained an identical division in Praistorija ju-
katalogu donosi najosnovnije podatke o navedenim goslavenskih zemalja III (Prehistory of the Yugoslav
lokalitetima i prikaz materijala koji se mogao odre Lands III, Dimitrijević 1979a), and it is still used by
diti kao vučedolski. Navodi i dotadašnje spominjanje most prehistory specialists in Croatia today.4 Dur
lokaliteta u literaturi, ako ga je uopće bilo. Dobar dio ing this period, he also adjusted his position on the
lokaliteta upravo u Dimitrijevićevu članku doživlja chronological relationship between the Vučedol
va prvu objavu. Tipološka analiza keramičkih nalaza culture and some other Eneolithic phenomena,
kreće od oblika kojima se pokušava odrediti i podri such as, for example, his position on the simultanei
jetlo. Slijedi analiza ukrašavanja i njegova podrije ty of the Vučedol culture with the younger Baden,
tla. U poglavlju o kronologiji Dimitrijević na osnovi i.e. the Baden-Kostolac phase. Dimitrijević wanted
stilskih osobina i kvalitete izvedbe vučedolsku kul to deal with the question of the emergence, de
turu dijeli na četiri faze: ranu, zrelu, fazu opadanja velopment and role of the Vučedol culture in Pan
ili sarvašku, te fazu degeneracije ili hrustovačko-mi nonian prehistory in his doctoral dissertation, but
trovačku. Tu je podjelu kasnije nekoliko puta korigi his thesis was rejected with the explanation that
rao, osobito početni i završni stupanj (Dimitrijević Paola Korošec was completing her doctorate on this
1962; 1966; 1977–78). Zanimljivo je da dvadeset go same theme (Majnarić-Pandžić 2000: 45). Nonethe
dina poslije sam sebe ispravlja ističući da su njegovi less, as we have seen, Dimitrijević returned to the
vrijednosni kriteriji u prvobitnoj periodizaciji bili Vučedol culture several times (Dimitrijević 1961;
više povijesno-umjetnički nego arheološki (Dimitri 1966; 1977–78; 1979a; 1979b). Writing in 1976 on
jević 1977–78: 7–11). Pojmovi lijep i rustikalan ne
the Vučedol culture discoveries from the Vinkovci
mogu imati vrijednost određujućega faktora, pa je
area, he noted that he based his formation of the
nalaze iz Mitrovca, koje je kao rustikalne i nemar
physiognomy of the younger classical phase B2
no izrađene svrstao u kasni, tj. završni stupanj, sada
on the latter, while he considered the discoveries
prebacio na početak, tj. u rani stupanj, uočavajući u
from Borinci older and defined them as phase B1
keramičkome materijalu jasne kostolačke elemente.
(Dimitrijević 1979b).5
Novopredložena periodizacija obuhvaća stariji ili
pretklasični stupanj A, srednji ili klasični stupanj B Instead of the Vučedol culture, Dimitrijević dealt
(s poddiobom na stariji i mlađi odsjek, tj. B1 i B2) with the problem of the Neolithic in Slavonia and
te kasni ili stupanj C (s regionalnim tipovima) (ibid.: Syrmia in his dissertation. He conducted a series
11). Identičnu je podjelu zadržao i u Praistoriji jugo- of minor test excavations in the Vinkovci area, and
slavenskih zemalja III (Dimitrijević 1979a), a njome based on these and on Neolithic artefacts kept in
se i danas služi većina prapovjesničara u Hrvatskoj.4 the Archaeological Museum in Zagreb, the Mu
Tijekom navedenoga razdoblja ispravio je i svoj stav seum of Slavonia in Osijek, and the museums in
o kronološkom odnosu vučedolske kulture prema Vinkovci, Slavonski Brod, Zemun and Novi Sad, his
nekim drugim eneolitičkim pojavama, primjerice doctoral dissertation featured the first rather com
onaj o istovremenosti rane vučedolske kulture s mla plete and realistic portrayal of events during the
đom badenskom, odnosno badensko-kostolačkom Neolithic in Slavonia and Syrmia. Unfortunately,
fazom. Pitanje nastanka, razvitka i uloge vučedol this dissertation, defended in 1959, was never pub
ske kulture u panonskoj prapovijesti želio je Dimi lished, although portions thereof were later used in
trijević obraditi u doktorskoj disertaciji, ali mu je ta
tema bila odbijena s obrazloženjem da na istoj temi
doktorat završava Paola Korošec (Majnarić-Pandžić
2000: 45). Ipak, kao što smo vidjeli, vučedolskoj se 4
Z. Marković diverged somewhat from this periodisation in his
kulturi Dimitrijević vraćao nekoliko puta (Dimitrije dissertation, but only when dealing with the late regional Sla
vonian-Syrmian type of Vučedol phase C (Marković 1994: 65,
vić 1961; 1966; 1977–78; 1979a; 1979b). Pišući 1976. 109). Marković believed that this phase did not exist in Slavo
nia, rather it was a matter of imports in Vinkovci culture sites.
5
The article was only published in 1979, but, as stated therein,
4
Određen otklon od takve periodizacije pokazao je Z. Marković the manuscript was completed on 1 September 1976, thus pri
u svojoj disertaciji, ali samo kad je u pitanju kasni regionalni sla or to the major excavations at the Vinkovci tell in 1977/1978,
vonsko-srijemski tip Vučedol stupnja C (Marković 1994: 65, 109). the results of which were published by Dimitrijević in Vjesnik
Marković naime smatra da taj stupanj u Slavoniji ne postoji, Arheološkog muzeja u Zagrebu (Dimitrijević 1977–78) and then
nego da je riječ o importu u nalazištima vinkovačke kulture. in Praistorija jugoslavenskih zemalja (Dimitrijević 1979).
97
o nalazima vučedolske kulture s područja Vinkovaca other works (Dimitrijević 1968; 1969). He covered
spominje da su mu upravo oni poslužili za oblikova a similar theme in Opusc.archaeol. 5, in a work on
nje fizionomije mlađega klasičnog stupnja B2, dok “The problem of the Neolithic and Eneolithic in
nalaze s Borinaca smatra starijima i definira ih kao North West Yugoslavia” (Dimitrijević 1961). This
stupanj B1 (Dimitrijević 1979b).5 work constituted the first synthesis of these pe
Umjesto vučedolskom kulturom u disertaciji se Di riods for the territory of North-western Croatia,
mitrijević bavio problemom neolitika u Slavoniji i and he made use of until then unpublished materi
Srijemu. Izveo je niz manjih pokusnih iskopavanja als in it. Based on research conducted by Stjepan
na području Vinkovaca pa je na temelju toga, kao i Vuković in Malo Korenovo and on a fragment from
neolitičkih nalaza koji su se čuvali u Arheološkom Budinščina, Dimitrijević defined the Malo Koren
muzeju u Zagrebu, Muzeju Slavonije u Osijeku, mu ovo type of Linear Pottery culture, followed by the
zejima u Vinkovcima, Slavonskome Brodu, Zemunu Bapska-Lengyel culture confirmed at the Letičani,
i Novome Sadu, u doktorskoj disertaciji predočio Tkalec and Beketinec sites, and the Lasinja culture,
prvu potpuniju i realniju sliku zbivanja tijekom ne the best known culture in that region at the time
olitika na tlu Slavonije i Srijema. Nažalost, ta diser with roughly twenty sites. It was precisely in the
tacija, obranjena 1959. godine, nikada nije objavlje aforementioned article that it was clearly defined
na, ali su pojedini njezini dijelovi poslije iskorišteni for the first time and called the Lasinja culture. The
u drugim radovima (Dimitrijević 1968; 1969). O article closes with a portrayal of the Vučedol cul
sličnoj je temi progovorio i u Opusc.archaeol. 5, u ture, to which, besides the already known sites at
radu “Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Ljubljansko Barje and Apatovac, two new ones from
Jugoslaviji” (Dimitrijević 1961). Rad je prva sinteza the Bjelovar environs were added: Veliko Trojstvo
tih razdoblja na području sjeverozapadne Hrvat and Martinac. The assumption that the Lasinja cul
ske, a u njemu je korišten i dotad neobjavljen ma ture is coterminous with the Baden-Kostolac phase
terijal. Na temelju istraživanja Stjepana Vukovića u and the early Vučedol culture would later be cor
Malom Korenovu te na temelju jednog ulomka iz rected by Dimitrijević himself, thanks in particular
Budinščine definirao je Dimitrijević trakasto-kera to the stratigraphic indicators from Vinkovci (Hotel
mičku kulturu tipa Malo Korenovo, potom slijedi site), as he noticed the relative chronological prior
bapsko-lenđelska kultura utvrđena na lokalitetima ity of the Lasinja culture as a whole. In this article,
Letičani, Tkalec i Beketinec, te lasinjska kultura, u he included the discoveries from Hrnjevac, near
tom trenutku s dvadesetak lokaliteta najbolje po Kutjevo, in the Lasinja culture, but he would soon
znata kultura na spomenutome području. Upravo je afterwards ascribe them to the Retz-Gajary culture,
navedenim člankom ona prvi put jasno definirana i i.e. its Kevderc-Hrnjevac type (Dimitrijević 1967:
nazvana imenom lasinjska kultura. Članak završa 6–7). He also ascribed some discoveries from Kir
va prikazom vučedolske kulture, kojoj su osim već ingrad to the Lasinja culture, which was also later
poznatih lokaliteta Ljubljansko barje i Apatovac do proved inaccurate, because these were actually
dana dva nova iz okolice Bjelovara: Veliko Trojstvo Hallstatt pottery (Čučković 1986: 17, n. 3).
i Martinac. Postavku da je lasinjska kultura istovre Even though research into Neolithic and Eneolithic
mena s badensko-kostolačkom fazom i ranom vu sites in Northern Croatia intensified considerably in
čedolskom kulturom Dimitrijević će sam u kasnijim the 1960s (Dimitrijević led excavations in Vinkovci
radovima ispraviti, osobito zahvaljujući stratigraf at the former marketplace site, in Bapska, at Gradac
skim pokazateljima iz Vinkovaca (Hotel), uočava near Pleternica, in Otok, in Gornji Brezovljani, and
jući relativnokronološki prioritet lasinjske kulture u in Klokočevik), the subsequent issues of Opuscula
cjelini. U navedenome je članku u lasinjsku kulturu archaeologica contained no works dealing with the
ubrojio i nalaze iz Hrnjevca kod Kutjeva, koje će Neolithic and Eneolithic. At that time, Dimitrijević
međutim ubrzo poslije sam pripisati kulturi Retz- published his major works in other publications.
-Gajary, odnosno njezinu tipu Kevderc-Hrnjevac First and foremost, particular attention should be
(Dimitrijević 1967: 6–7). Lasinjskoj je kulturi pripi accorded to the monograph Sopotsko-lenđelska
sao i neke nalaze s Kiringrada, što se također kasnije kultura (The Sopot-Lengyel Culture), which was the
first in a series of monographs called Dissertationes
et monographiae published by the Department of
5
Članak je objavljen tek 1979. g., ali je, kako u njemu i stoji, Archaeology (Dimitrijević 1968), as well as several
rukopis dovršen 1. rujna 1976, dakle prije velikih iskopavanja major works on the Starčevo culture with emphasis
vinkovačkoga tela 1977/1978, rezultate kojih je Dimitrijević
on the problem of its periodisation, synthetic works
objavio u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu (Dimitrijević
1977–78) i potom u Praistoriji jugoslavenskih zemalja III of the Stand der Forschung type in Archaeologia Iu-
(Dimitrijević 1979a). goslavica X (Dimitrijević 1971), a consideration of
98
6
In 1973, Dimitrijević conducted research in Gornji Brezovljani
6
G. 1973. Dimitrijević istražuje u Gornjim Brezovljanima i defin- and defined the Sopot culture’s Brezovljani type. In 1977, A.
ira brezovljanski tip sopotske kulture. G. 1977. A. Durman isko- Durman excavated part of a pit house in Cernička Šagovina,
pava dio zemunice u Cerničkoj Šagovini koju Dimitrijević na which Dimitrijević, based on the finds, determined as a regional
osnovi nalaza određuje kao regionalnu inačicu starčevačke kul- variant of the Starčevo culture in North-western Croatia, which
ture u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i uvrštava je u finalni stupanj he classified to the final phase of the Ždralovi type. In 1978, S.
tipa Ždralovi. G. 1978. S. Dimitrijević i A. Durman istražuju dio Dimitrijević and A. Durman explored a part of the Korenovo-
korenovsko-starčevačkoga naselja u Kaniškoj Ivi. Starčevo settlement in Kaniška Iva.
99
100
7
O toj je ostavi Durman podnio priopćenje još 1981. na Znan- 7
Durman submitted a report on this hoard in 1981 at the Annual
stvenome skupu Hrvatskog arheološkog društva u Vukovaru Symposium of the Croatian Archaeological Association held in
(Durman 1984). Vukovar (Durman 1984).
101
102
hvarske) prema Lici, gdje su već otprije u nekim špi- In 1984, the Department of Archaeology launched
ljama bili poznati pojedinačni njihovi nalazi. long term systematic research into Vučedol under
Godine 1984. Arheološki je zavod pokrenuo višego- the leadership of Aleksandar Durman. A series of
dišnja sustavna istraživanja Vučedola pod vodstvom brief studies appeared in Opusc.archaeol. as a re-
Aleksandra Durmana. Kao rezultat tih istraživanja sult of this research. Thus, T. Težak-Gregl uncov-
pojavio se u Opusc.archaeol. niz manjih studija. ered some new insights into the Baden culture. In
Tako je T. Težak-Gregl otkrila neke nove spozna- her article on “Two new Baden culture graves from
je o badenskoj kulturi. Člankom “Dva nova groba Vučedol” in Opusc.archaeol. 10 (Težak-Gregl 1985),
badenske kulture s Vučedola” u Opusc.archaeol. 10 she expanded knowledge on an aspect of inter-
(Težak-Gregl 1985) proširila je saznanja o aspektu ments within the framework of the Baden culture,
pokapanja u okvirima badenske kulture potvrđuju- confirming the presence of several steppe elements
ći prisutnost nekih stepskih elemenata u njoj. Na- in it. The discovery of a copper triangular dagger
laz bakrenoga triangularnog bodeža u badenskome in the Baden layer of the Streim vineyard prompted
sloju vinograda Streim bio je povod članku “Prilog the article “A contribution to knowledge of metal
poznavanju metalne produkcije badenske kulture” production in the Baden culture” in Opusc.archae-
u Opusc.archaeol. 11–12 (Težak Gregl 1986), u ko- ol. 11–12 (Težak Gregl 1986), in which an attempt
jem se pokušalo ukazati na značajniju prisutnost was made to portray the considerable presence of
metalne produkcije badenske kulture. Neka kasnija metal production in the Baden culture. Some later
istraživanja, osobito ona u Donjoj Vrbi kod Saloša, research, particularly that conducted in Donja Vrba,
gdje su u badenskome naselju otkriveni ostaci me- near Saloš, where the remains of a metallurgical kiln
talurških peći, potvrdila su tu pretpostavku (Lozuk were discovered in a Baden settlement, confirmed
1995). Dva izvanredna primjerka keramičke figural- this hypothesis (Lozuk 1995). Two exceptional ex-
ne plastike predmet su razmatranja članka “O pro- amples of ceramic figurines are the subject of con-
blemu idoloplastike u badenskoj kulturi (Povodom sideration in the article “On the problem of idol
najnovijeg nalaza na Vučedolu)” u Opusc.archaeol. sculpture in the Baden culture (With reference to
13 (Težak-Gregl 1988). Te reprezentativne plosna- the latest discoveries at Vučedol)” in Opusc.archae-
te figure tijekom Domovinskoga su rata nažalost ol. 13 (Težak-Gregl 1988). These exceptional flat
odnesene iz Hrvatske i nisu vraćene s ostalim ma- figurines were, unfortunately, taken from Croatia
terijalom. Tako je ova njihova objava neposredno during its Homeland War in the early 1990s and
nakon otkrića, kao i jedna kasnija iz 1998., ostala have not been returned with the remaining mate-
jedino svjedočanstvo o njima.8 rials. Thus, this publication immediately after their
Marina Milićević nastojala je u svojim člancima po- discovery and a subsequent one in 1998 are the only
vezati svoju osnovnu preokupaciju bavljenja klasič- testimony on these figurines.8
nom arheologijom s dugogodišnjim zanimanjem i In her articles, Marina Milićević attempted to tie her
za prapovijest, tražeći veze između kultova i rituala own basic preoccupation with classical archaeology
klasičnoga grčkog svijeta egejskoga prostora i nji- with many years of interest in prehistory, seeking
hovih prapovijesnih korijena. U Opusc.archaeol. a link between the cults and rituals of the classical
11–12, u članku “Tum Stygio regi nocturnas incho- Greek world of the Aegean zone and their prehis-
at aras” (Milićević 1986), polazeći od opće poznate toric roots. In Opusc.archaeol. 11–12, in an article
činjenice da su u klasično doba Grci podzemnim with the title “Tum Stygio regi nocturnas inchoat
bogovima žrtve prinosili noću, na oltarima za tu aras” (Milićević 1986), referring to the generally
prigodu načinjenima od nabijene zemlje, pokuša- known fact that in Classical Antiquity the Greeks
va na isti način objasniti slične tvorevine otkrivene brought sacrifices to the underworld gods at night
na prapovijesnim nalazištima. S obzirom na to da on altars made of packed earth for just this occasion,
su podzemni bogovi klasičnoga svijeta podrijetlom she attempted to similarly explain analogous struc-
bogovi poljodjelstva i plodnosti sredozemnoga ne- tures discovered at prehistoric sites. Since the un-
olitika, pretpostavlja da i ritual njima posvećen nije derworld gods of the classical world were originally
ništa drugo doli prisjećanje na daleke prapovijesne agricultural and fertility gods of the Mediterranean
rituale. Paralele žrtvenicima iz Vinkovaca i Vuče- Neolithic, she assumed that the ritual dedicated to
dola nalazi u ranobrončanodobnome sloju Beyce- them was nothing more than a remembrance of
sultana, u sloju XVIII Mersina, ali i u još starijim prehistoric rituals of the distant past. Parallels to
8
Sačuvane snimke u boji spomenutih figura objavljene su 1998. 8
Preserved colour photographs of these figures were published in
g. u monografiji Prapovijest (Dimitrijevića et al. 1998). 1998 in the monograph Prapovijest (Dimitrijević et al. 1998).
103
slojevima Çatal Hüyüka (sloj II). Zaključuje da su the altars from Vinkovci and Vučedol she found
nositelji vučedolske kulture štovali božanstva iz in the Early Bronze Age layer of Beycesultan, in
prapovijesnoga poljodjelskog kompleksa, koja su u layer XVIII of Mersin, but also in even older lay
klasičnome svijetu dobila lik htoničkih božanstava ers of Çatal Hüyük (layer II). She concluded that
i vladara mrtvih. Na to upućuje i vučedolski reper the bearers of the Vučedol culture revered deities
toar simbola poput golubice, klepsidre, konsekra from the prehistoric agricultural complex, which
tivnih rogova, bukranija, pa čak i modela obuće – acquired the personage of chthonic deities and rul
sve su to u kasnijim vremenima bili simboli upravo ers of the dead in the classical world. This is also in
htoničkih božanstava. Praćenjem takva slijeda ne dicated by the Vučedol repertoire of symbols, such
kih konkretnih ideja od klasičnoga vremena prema as doves, clepsydras, consecration horns, bucra
tmini prošlosti otvara se mogućnost za prepoznava nia and even footwear models – all of these were
nje nekih ideja prapovijesnih populacija. Taj pravac symbols of none other than the chthonic deities of
slijedi i sljedeći autoričin članak u Opusc.archaeol. later times. By following such lines of certain spe
14 “Novi nalazi konsekrativnih rogova na Vučedo cific ideas from classical times into the enshrouded
lu” (Milićević 1989), u kojemu objašnjenje za dva past, the possibility is opened for recognising cer
sedlasta žrtvenika, tj. konsekrativne rogove, pono tain ideas held by prehistoric populations. This di
vo nalazi u kasnijoj klasičnoj tradiciji sredozemno rection is taken in that same author’s next article in
ga svijeta, prije svega onoj kretskoj. No put vodi i Opusc.archaeol. 14, “New discoveries of consecra
u dalju prošlost, gdje se autorici kao najzanimljivija tion horns at Vučedol” (Milićević 1989), in which
paralela opet pokazuje Çatal Hüyük. Zaključak je da she finds the explanation for two saddle-shaped al
vučedolski nalazi nisu ni kulturno, ni religijski, ni tars, i.e. consecration horns, once more in the later
vremenski usamljena i izdvojena pojava, nego da se prehistoric tradition of the Mediterranean world,
posve uklapaju u duhovni svijet prapovijesne i pret above all that of Crete. But the search leads to the
povijesne Europe, odnosno staroga sredozemnog even more distant past, where the author once more
svijeta. Pokušavajući objasniti jedan neobičan, bo cites Çatal Hüyük as the most interesting parallel.
gato ukrašen ulomak nekoga cilindričnog predmeta, Her conclusion is that the Vučedol discoveries are
ista ga autorica u Opusc.archaeol. 15, u radu “Jedna neither culturally, nor religiously, nor chronologi
posuda vučedolske kulture s posebnim obzirom na cally isolated and separate phenomena, rather they
cjevaste vaze” (Milićević 1990), pokušava prispodo entirely jibe with the spiritual world of ancient and
biti poznatim primjercima cjevastih posuda iz pra prehistoric Europe, i.e. the ancient Mediterranean
104
povijesti, minojske Krete, civilizacija Bliskog istoka world. In attempting to explain an unusual, richly
te klasične Grčke. Polazeći od tipološke sličnosti decorated fragment of a cylindrical object, the same
predmeta pretpostavlja istovrsnu funkciju – posude author, writing in Opusc.archaeol. 15, in the article
za lijevanje žrtve ljevanice podzemnim božanstvi- “A vessel from the Vučedol culture with special ref-
ma. To se čini opravdanim s obzirom na niz jasno erence to tubular vases” (Milićević 1990), attempts
prepoznatljivih simbola (konsekrativni rogovi, go- to evoke the well-known examples of tubular ves-
lubica, dvostruka sjekira) i odlika kao što su žrtveno sels from prehistory, Minoan Crete, the civilisation
pokapanje, tipovi žrtvenika itd., što sve upućuje na of the Middle East and Classical Greece. Based on
sličnosti vučedolske kulture s civilizacijama staroga the typological similarity of the objects she assumes
svijeta. an identical function: vessels to pour libations to
Istraživanja na Streimovu vinogradu dala su i veliku underground deities. This seems justified given the
količinu životinjskih kostiju, čije se obrade prihvatio clearly recognisable symbols (consecration horns,
Mario Jurišić, pa je u Opusc.archaeol. 14, u članku dove, double-edged axe) and features such as sacri-
“Ukopi životinja na Vučedolu” (Jurišić 1989), izvi- ficial interment, altar types, etc., which all indicate
jestio o prisutnosti pasa, goveda, svinja, ovaca/koza similarities between the Vučedol culture and the
te dabrova u naselju. Autor naglašava da kod ukopa civilisations of the ancient world.
životinja postoje dva moguća rješenja: ritualno žr- Research at Streim’s vineyard has additionally ge
tvovanje i samostalno pokapanje životinje te poka- nerated a sizeable quantity of animal bones, and
panje životinje zajedno s čovjekom. Potonje može their analysis was taken up by Mario Jurišić, so in
svjedočiti o osobnu bogatstvu i važnosti pojedinca, Opusc.archaeol. 14, in the article “Burial of animals
odnosno o izraženoj društvenoj diferencijaciji. Na- at Vučedol” (Jurišić 1989), he reported on the pre
ravno, moguće je i odbacivanje uginulih životinja u sence of dogs, cattle, pigs, sheep/goats and beavers
otpadne jame. Međutim u navedenim slučajevima in the village. The author notes that there are two
na Vučedolu vjerojatnije je riječ o ritualnim žrtvova- possibilities concerning the burial of animals: ritual
njima životinja. To sugerira izrazito zgrčen, namjer- sacrifice and independent burial of animals or buri-
no izazvan, položaj nogu životinja. Istražujući druge al of animals together with people. The latter could
i starije slučajeve ukopa životinja, autor zaključuje have possibly testified to the wealth and importance
da je riječ o pojavi koja prati proces društvenoga ra- of an individual, or marked social stratification. To
slojavanja, povećavanja važnosti govedarstva i lova, be sure, it is also possible that the carcasses of dead
a koja vrhunac dosiže upravo na Vučedolu u vrijeme animals were simply thrown into refuse pits. How-
eneolitičkih kultura. ever, in these cases at Vučedol, it was more likely a
Istraživanja Vučedola stala su u ratnim vremeni- matter of ritual animal sacrifice. This is suggested
ma, a kako velik dio materijala i dokumentacije by the explicitly contracted, intentionally placed,
prethodnih sedmogodišnjih istraživanja nije bio position of the animals’ legs. Examining other, even
dostupan, to je važnija bila svaka objava barem ne- older cases of animal burials, the author concluded
kih postignutih rezultata. Dvojni grob s položaja that this was a phenomenon that accompanied the
Streimova vinograda u kojemu su oba pokojnika u process of social stratification and the increase in
vrlo zgrčenu položaju bila pokrivena golemom ke- importance of livestock husbandry and hunting,
ramičkom posudom za zalihe, okrenutom naopako, which reached its peak precisely at Vučedol during
naveo je Marinu Hoti da se u Opusc.archaeol. 17, u the era of the Eneolithic cultures.
radu “Vučedol – Streimov vinograd: magijski ritual Research at Vučedol halted during the wartime
i dvojni grob vučedolske kulture” ponovo pozabavi years, and since a considerable portion of the ma-
pitanjem pogrebnih rituala u vučedolskoj kulturi terials and documentation from the previous seven
(Hoti 1993). Naime sva prethodna istraživanja ja- years of research were not available, any publication
sno su pokazala da je pogrebni ritual vučedolaca of some accomplishments became all the more im-
bio toliko raznovrstan i složen da je vrlo teško utvr- portant. The double-grave from the Streim’s vine-
diti njegove detaljne obrasce. S obzirom na to da yard site, in which both of the deceased were in a
nalaz sam po sebi nije mogao pružiti zadovoljavaju- very contracted position, covered with an enor-
će tumačenje, autorica je krenula prokušanom sta- mous ceramic storage vessel turned upside down,
zom tražeći paralele u širem europskom području. prompted Marina Hoti to once more deal with
Dakako, najbliži je slučaj dvojnoga groba bračnoga the question of burial rituals in the Vučedol cul-
para sa susjednoga Gradca, potom iz ne tako da- ture in Opusc.archaeol. 17, in the article “Vučedol
leke Gomolave (kostolački grob), u nekim grobovi- – Streim vineyard: magic ritual and a twin grave of
ma badenske kulture u Austriji, a i u nešto starijim the Vučedol Culture” (Hoti 1993). All previous re-
kulturama kasnog i ranog neolitika nalazi se sličnih search clearly indicated that the burial rituals of the
105
slučajeva pokrivanja dijela tijela pokojnika naopako Vučedol natives were so diverse and complex that it
okrenutom posudom. Analiza sličnih situacija isto was very difficult to ascertain any of their detailed
vrsna rituala dovodi uvijek do istoga zaključka – da forms. Since the discovery itself could not, in and
okrenuta posuda treba spriječiti zle duhove, odno of itself, provide a satisfactory interpretation, the
sno zlo da iziđe van, naopako okrenuta posuda za author embarked upon the tried and tested path of
država ga u zemlji. Takav ritual autorica vezuje uz searching for parallels in the wider European con
autohtono, staroeuropsko stanovništvo i njegova text. Certainly the closest was the double grave of
vjerovanja koja su se uspjela održati i u jednoj tako a married couple from neighbouring Gradac, and
složenoj kulturi kao što je vučedolska. then from the not-too-distant Gomolava (Kostolac
U Opusc.archaeol. 19 Stašo Forenbaher piše o gra grave), in some Baden culture graves in Austria,
diteljstvu i veličini vučedolske faze naselja (1995). and in some older cultures of the Late and Early
Analizirajući objekte, podnice kuća i jame triju gra Neolithic there are similar cases of covering parts
đevinskih slojeva na vinogradu Streim na Vučedolu of the bodies of the deceased with overturned ves
pokušao je izračunati veličinu naselja i broj stanov sels. An analysis of similar situations of the same
nika kasnoeneolitičkoga Vučedola. Polazeći od pret ritual always leads to the same conclusion: that the
postavke da svaka građevna jedinica odgovara jed overturned vessel is meant to prevent evil spirits, or
nomu domaćinstvu, tj. užoj obitelji od 4–5 članova, simply evil, from arising; the vessels holds it in the
i da je barem neko vrijeme čitav plato Streimova vi ground. The author associates this ritual with the
nograda i kukuruzišta bio naseljen, pretpostavlja da indigenous, old European population and its beliefs
se naselje moglo sastojati od 285 domaćinstava, od that managed to persist in a culture as complex as
nosno od 1100–1500 stanovnika. To Vučedol svaka that of Vučedol.
ko izdvaja kao daleko najveće naselje svoga vreme In Opusc.archaeol. 19, Stašo Forenbaher wrote
na. Naselje ima izdvojen središnji prostor Gradac, about construction and the size of the Vučedol
na kojemu se nalaze znatno veći objekti od onih na phase of the settlement (1995). Analysing various
vinogradu i kukuruzištu. Jasni tragovi metalurške objects, the floor of a house and the pits of three
djelatnosti na Gradcu, pokapanje istaknutih pojedi construction layers in Streim’s vineyard at Vučedol,
naca na njemu (ali i unutar drugih dijelova naselja) he attempted to compute the size of the settlement
– sve to autora navodi na zaključak da je Vučedol bio and the number of inhabitants of Late Eneolithic
kasnobakrenodobno sjedište elite s rezidencijom na Vučedol. Based on the assumption that each con
Gradcu, elite koja je kontrolirala proizvodnju i ras struction unit corresponds to the single household,
podjelu skupocjenih dobara i čija se moć širila na i.e. a core family of 4 to 5 members, and that for at
okolna manja naselja. Autor je međutim svjestan da least some time the entire plateau containing Streim’s
bi za provjeru iznesene teze istraživanja na Vučedo vineyard and corn field was inhabited, he hypothe
lu bilo potrebno nastaviti, ali i sustavnim terenskim sised that the settlement could have accommodated
pregledom šireg okolnog područja utvrditi posto 285 households, or 1,100 to 1,500 inhabitants. This
janje naselja nižega hijerarhijskog ranga, ne bi li se certainly sets Vučedol apart as by far the largest set
dobila regionalna slika naseljenosti. Nadajmo se da tlement of its time. The settlement has separated
će takvu sagledavanju pomoći projekti pokrenuti u central area of Gradac, at which there are consider
trećem tisućljeću naše ere (nastavak sustavnih istra ably larger structures than those at the vineyard and
živanja Vučedola u sklopu velikog projekta Ilok–Vu corn field. The clear vestiges of metallurgical activi
kovar–Vučedol). ty at Gradac, the burial of distinguished individuals
U Opusc.archaeol. 19 izišli su i članci Vesne Malez there (and within other parts of the settlement) – all
o nalazima ptičjih ostataka na lokalitetu Vučedol of this led the author to conclude that Vučedol was
(1995) te Maje Paunović i Ivice Lajtnera o važnosti a Late Copper Age hub of the elite with residence
faune mekušaca i riba za ekologiju i gospodarstvo at Gradac, an elite that controlled the production
eneolitičkoga naselja Vučedol (1995). Oba članka and distribution of costly gifts and whose authority
upućuju na važnost interdisciplinarnoga pristupa extended over the surrounding smaller settlements.
pri arheološkim istraživanjima. Analizirani ostaci The author was, however, aware that verification of
ptica, riba i mekušaca iz jama svih naseobinskih ho this theory required a continuation of research at
rizonata na Vučedolu, osim što mogu dati konkre Vučedol, as well as a systematic on-site inspection
tan uvid u prehranu prapovijesnoga stanovništva, of the surrounding wider area to ascertain the exist
oslikavaju i tadašnji ekološki okvir naselja. Tako je ence of a settlement with a lower hierarchical rank,
primjerice uočena prisutnost nekih vrsta ptica ko in order to obtain a regional picture of settlement
jih danas u dotičnom okruženju nema. Ljušture patterns. Let us hope that such observations will be
školjaka jasno pak potvrđuju i njihovo iskorištava aided by projects launched in this new millennium
106
nje za dobivanje praha koji se rabio u ukrašavanju (continuation of systematic research into Vučedol as
keramičkoga posuđa. part of the major Ilok–Vukovar–Vučedol project).
Toliko o temi Vučedola na stranicama časopisa Opusc.archaeol. 19 also contained articles by Vesna
Opusula archaeologica, vratimo se drugim tema- Malez on discoveries of bird remains at the Vučedol
ma. S. Forenbaher nastavio je istraživanja Velebita i site (1995) and by Maja Paunović and Ivica Lajtner
njegovih prijevoja kao najkraćih putova između pri- on the importance of molluscs and fish to the eco
morskoga i panonskoga prostora Hrvatske. Godine logy and economy of the Eneolithic Vučedol settle-
1986. poduzeo je manje pokusno iskopavanje na lo- ment (1995). Both articles indicate the importance
kalitetu Vlaška peć iznad Senja te rezultate objavio of an interdisciplinary approach to archaeological
u Opusc.archaeol. 11–12 (Forenbaher 1987). Loka- investigations. The analysed remains of birds, fish
litet je dvadesetak godina ranije istraživao još jedan and molluscs from the middens of the settlement
djelatnik Arheološkoga zavoda – Vladimir Mirosav- horizons at Vučedol, besides providing a concrete
ljević. Kako su Mirosavljevićeva istraživanja pota- view into the diet of the prehistoric population, also
knula nekoliko zanimljivih pitanja vezanih uz rano- reflect the ecological milieu of the settlement at that
brončanodobni materijal koji je pokazivao izrazito time. Thus, for example, the existence of certain bird
panonska obilježja, Forenbaherova je namjera bila species were discovered that no longer inhabit that
ustanoviti precizniju stratigrafiju lokaliteta. Pokaza- area. The mollusc shells clearly confirm their use to
lo se da je moguće izdvojiti dvije stratigrafske i kro- make powder to decorate ceramic vessels.
nološke cjeline: mlađu, koja pripada kraju ranoga i Now we turn to themes other than Vučedol covered
početku srednjega brončanog doba, i stariju, ranoga in the pages of Opusula archaeologica. S. Forenba-
i srednjeg eneolitika. Starija je bila osobito važna her continued his research at Velebit and its passes
jer je razdoblje eneolitika bilo (a moramo reći da to as the shortest routes between Croatia’s coastal belt
vrijedi i danas, dvadeset godina poslije) vrlo slabo and its Pannonian inland. In 1986, he conducted a
poznato na cijelome području Hrvatskoga primor- minor test excavation at the Vlaška peć site above
ja. Dakako, s obzirom na mali opseg istraživanja nije Senj, and published the results in Opusc.archaeol.
bilo moguće donijeti neke dalekosežnije zaključke, 11–12 (Forenbaher 1987). This site was examined
ali je nadasve važna konstatacija da tipološka obi- roughly twenty years earlier by another staff member
lježja materijala, kako brončanodobnog tako i onog of the Department of Archaeology, Vladimir Miro
eneolitičkog, pokazuju miješanje kulturnih eleme- savljević. Since Mirosavljević’s research prompted
nata jadranske i podunavske regije. Pitanjima pove- several interesting questions pertaining to Early
zanosti kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske Bronze Age materials which have markedly Panno-
tijekom neolitika i eneolitika posvetit će se kasnije nian characteristics, Forenbaher’s intention was to
u Opusc.archaeol. 25 Tihomila Težak-Gregl član- establish a more precise stratigraphy for the site. It
kom “Veze između kontinentalne i primorske Hr- became apparent that two stratigraphic and chron-
vatske tijekom neo/eneolitika” (2001), navodeći niz ological phases could be distinguished: a younger,
primjera importa keramičkih ili kamenih predmeta or more recent one which corresponds to the end
te određenih vrsta sirovina koji bi mogli ukazati na of the Early and beginning of the Middle Bronze
putove i oblike komunikacija između prapovijesnih Age, and an older one, dating to the Early and Mid-
populacija kontinentalnih i jadranskih područja. dle Eneolithic. This older phase was particularly
Preokupaciju prapovijesnom metalurgijom Aleksan important because the Eneolithic was (and this is
dar je Durman nastavio u Opusc.archaeol. 13 član- true today, twenty years later) very poorly known
kom “Industrija cinabarita u Vinči” (1988). Krenuo throughout the territory of Croatia’s littoral (Hr-
je od davnih objava Vinče iz pera M. Vasića, zadr- vatsko primorje). Thus, given the modest extent of
žavši se na njegovoj prvoj knjizi i neobičnoj činjenici research, it was impossible to draw any far-reaching
da je Vasić prikaz svojih dugogodišnjih istraživanja conclusions, but it is certainly important that the
Vinče započeo naslovom Industrija cinabarita i ko- typological features of the materials, both of the
smetika u Vinči (Vasić 1932). Spoznaja da su u svim Bronze Age and the Eneolithic, indicate an inter-
slojevima pronalaženi komadi cinabarita, doneseni mingling of cultural elements of the Adriatic and
iz rudnika Šuplja stena na Avali, udaljena 20-ak ki- Danubian regions. Questions of the links between
lometara od Vinče, navela je Vasića na ideju da je the continental and coastal parts of Croatia during
upravo blizina tog rudnika odredila tako dugo traja- the Neolithic and Eneolithic would later be taken up
nje Vinče. Od te je misli u svome radu krenuo i Dur- in Opusc.archaeol. 25 by Tihomila Težak-Gregl in
man. Pomno analizirajući detaljne Vasićeve opise an article called “Contacts between continental and
neobičnih peći pronađenih unutar kuća, krenuo je coastal Croatia during the Neo/Eneolithic” (2001),
korak dalje od Vasića hvatajući se za njegovu tek uz- citing a series of examples of imports of ceramic or
107
gredno spomenutu činjenicu da se prilikom žarenja stone items and certain types of materials which
cinabarita oslobađaju živine pare, koje mogu djelo could indicate routes and forms of communication
vati pogubno. Durman naime dolazi do zaključka between the prehistoric populations of continental
da vinčanci cinabarit nisu koristili samo za dobi and Adriatic zones.
vanje crvene boje, nego da su uz taj proces dobro Aleksandar Durman continued his preoccupation
upoznali i živu i njezina svojstva. A jedno od njih je with prehistoric metallurgy in Opusc.archaeol. 13
i to da živa otapa zlato. Posebna konstrukcija peći with an article on “The Cinnabar industry in Vinča”
s nakošenim dnom i reljefnom pregradom ispred (1988). He set off from the publication of Vinča
peći služila bi za izdvajanje žive iz cinabarita, koja bi long before by M. Vasić, limiting his considera
se potom kondenzirala na kupoli peći i otjecala do tions to the latter’s first book and the unusual fact
spomenute pregrade. Kako je živa metal, Durman that Vasić launched the overview of his many years
zaključuje da se u tom slučaju u Vinči može govo of research at Vinča with the title Industrija cina-
riti o najstarijim metalurškim pećima, a rudnik na barita i kosmetika u Vinči (Cinnabar and Cosmet-
Šupljoj steni bio bi najstariji rudnik metala u jugo ics Industry at Vinča, Vasić 1932). The knowledge
istočnoj Europi. Ostaje međutim pitanje, kojega je that all layers contained pieces of cinnabar brought
svjestan i autor, za koga su vinčanci živu proizvodili, from the Šuplja Stena mine at Avala, 20 km from
kad znamo da sami nisu ostavili zlatnih predmeta. Vinča, led Vasić to conjecture that it was precise
Nakon bakra i cinabarita Durmana je zainteresirao ly the proximity of this mine that conditioned the
i kositar u jugoistočnoj Europi (Opusc.archaeol. 21, long duration of Vinča. Durman also used this idea
1997). Potaknut tezom C. Renfrewa o samostalnome as the core of his own work. Carefully analysing
razvitku metalurgije u jugoistočnoj Europi Durman Vasić’s detailed description of the unusual kilns
se zapitao kako to da se praksa arsenske bronce, po found inside houses, he went a step farther than
znata već u badenskoj kulturi, s početkom ranoga Vasić, focusing on his only incidentally noted fact
brončanog doba izgubila. Naime u prostoru raspro that during heat treatment cinnabar releases mer
stiranja badenske i potom vučedolske kulture bila su cury fumes that can be hazardous. Durman came to
poznata brojna ležišta bakra, ali ne i kositra. Odakle the conclusion that the inhabitants of Vinča did not
onda sirovina u ranobrončanodobnim kulturama only use cinnabar to obtain red dye, rather he posi
jugoistočne Europe, tj. kakva je podrijetla kositar u ted that besides this process they were also aware
bronci jugoistočne Europe? Konzultirajući geologe i of mercury and its properties. And one of these is
postojeću geološku literaturu Durman kao mogući that mercury dissolves gold. The unique structure
izvor kositra predlaže planinu Bukulju u zapadnoj of the kilns with slanted bottoms and relief screens
Srbiji. To što na tom području nema i arheoloških in front served to separate the mercury from the
tragova prapovijesne aktivnosti ništa ne znači jer se cinnabar, which then condensated in the dome of
geolozi slažu da je gotovo nemoguće odrediti trago the kiln and dripped to the screen. Since mercury
ve davne eksploatacije u aluvijalnim naslagama još is a metal, Durman concluded that in this case one
uvijek aktivnih potoka i rječica. No činjenica da se can speak of the oldest metallurgical kilns in Vinča,
bogata ležišta bakra, kojih je prapovijesna eksploa while the mine at Šuplja Stena was the oldest metal
tacija nedvojbeno potvrđena arheološkim nalazima, ore mine in South-eastern Europe. However, for
nalaze u blizini (planina Rudnik, Cer itd.) pružala whom the Vinča inhabitants produced the mercury
je doista veliku mogućnost za razvitak prave i pune remains an open question, since they did not leave
tehnologije bronce na samome kraju vučedolske behind any gold items of their own—and the author
kulture. was aware of this. After copper and cinnabar, Dur
Godine 1992. Arheološki je zavod ponovo pokre man also turned his attention to tin in South-east
nuo ediciju Dissertationes et monographiae, s ci ern Europe (Opusc.archaeol. 21, 1997). Prompted
ljem objavljivanja doktorskih disertacija obranjenih by C. Renfrew’s hypothesis on the independent de
na Odsjeku za arheologiju te monografija pojedinih velopment of metallurgy in South-eastern Europe,
kultura ili nalazišta. Trebao je to biti nastavak edici Durman asked himself how the practice of arsenic
je započete 1968. g. Sopotsko-lenđelskom kulturom bronze, already known in Baden culture, was lost
S. Dimitrijevića. Nažalost, ta je činjenica nekako during the Early Bronze Age. For within the ter
promakla, pa je knjiga K. Minichreiter Starčevačka ritorial extent of the Baden and then Vučedol cul
kultura u sjevernoj Hrvatskoj izišla s rednim brojem tures, numerous copper deposits are known, but
1 umjesto 2 (Minichreiter 1992). Nakon spomenu none of tin. So then where did the raw materials
tih Dimitrijevićevih radova o starčevačkoj kulturi in the Early Bronze Age cultures of South-eastern
iz 70-ih godina 20. stoljeća K. Minichreiter iznijela Europe come from, i.e. what is the origin of the tin
je rezultate pretežito vlastitih istraživanja iz 80-ih, contained in the bronze of South-eastern Europe?
108
koja su uvećala broj starčevačkih lokaliteta u Hrvat- Consulting the geologists and the existing geology
skoj, ali je u definiranju starčevačke kulture uglav- literature, Durman proposed Bukulja mountain in
nom ostala na tragovima Dimitrijevića, prihvaćaju- western Serbia as a possible source. The fact that
ći i njegovu periodizaciju s tek nekim izmjenama. there are no archaeological traces of historical acti
Primjerice uvela je linear C stupanj kao regionalnu vity in this area means nothing, because geologists
inačicu spiraloida A, karakterističnu za zapadnija agree that it is almost impossible to specify traces
područja rasprostiranja starčevačke kulture. Glavni of long-past exploitation in the alluvial sediments
joj je za to oslonac bio lokalitet Pepelana, gdje se of still active streams and small rivers. But the fact
među starčevačkom keramikom pojavljuje slikana that rich copper deposits, whose exploitation has
keramika, ali s dominantnim pravocrtnim motivi- been unambiguously determined by archaeological
ma, dok su spiralni motivi tek sporadično prisutni. discoveries, are located nearby (Rudnik mountain,
Također je iznijela stav da nema argumenata za iz- Cer, etc.), constitutes a high probability that genu-
dvajanje kasnoga, tj. finalnoga stupnja tipa Ždralovi ine and full bronze technology could develop at the
prema Dimitrijeviću, jer svi novootkriveni lokaliteti very end of the Vučedol culture.
na kojima prevladava gruba keramika srodna tipu In 1992, the Department of Archaeology re-
Ždralovi ipak imaju i slikanu keramiku. Svoje bavlje- launched its series Dissertationes et monographiae,
nje starčevačkom kulturom K. Minichreiter nasta- with the objective of publishing doctoral disser-
vila je i na stranicama Opusc.archaeol. 16 člankom tations defended at the Department and mono-
“Peći u starčevačkom naselju kod Zadubravlja” (Mi- graphs on individual cultures and discovery sites.
nichreiter 1992a). Segment starčevačkoga naselja It was supposed to be a continuation of the series
koji je istražila u Zadubravlju prvi je lokalitet nakon that began in 1968 with S. Dimitrijević’s Sopotsko-
tela u Vinkovcima koji je omogućio uvid u unutar- lenđelska kultura (The Sopot-Lengyel Culture). Un-
nju strukturu jednoga starčevačkog naselja. Autori- fortunately, this fact was somehow overlooked, so
ca je utvrdila da se unutar istražena prostora jasno the book by K. Minichreiter, Starčevačka kultura u
mogu lučiti pojedini naseobinski sektori sa speci- sjevernoj Hrvatskoj (The Starčevo Culture in North-
fičnom opremom, primjerice lončarska radionica, ern Croatia) was published under number 1 instead
radionica kamenog oruđa, predionica i tkaonica itd. of 2 (Minichreiter 1992). After the aforementioned
U Zadubravlju je otkriveno ukupno sedam peći, od works by Dimitrijević on the Starčevo culture from
kojih je pet po autoričinoj pretpostavci služilo za the 1970s, Minichreiter published the results of
pečenje lončarije, a dvije su bile krušne. No to su tek what was mostly her own research conducted in
pretpostavke; više je argumenata za lončarske peći. the 1980s, which increased the number of Starčevo
Posebice se ističe izvrsno očuvana dvostruka peć, sites in Croatia, even though she generally remained
odnosno dvije spojene peći s visokim cilindrom iz within the boundaries delineated by Dimitrijević in
zemunice 9. her definition of the Starčevo culture, she even ac-
Dissertationes et monographiae nastavljaju se 1993. cepted his periodisation with only a few alterations.
objavom ponešto prerađene disertacije T. Težak- For example, she introduced the Linear C phase as
-Gregl Kultura linearnotrakaste keramike u središ- a regional variant of Spiraloid A, characteristic of
njoj Hrvatskoj. U njoj je svoje mjesto našao i vrlo the more westerly territorial extent of the Starčevo
zanimljiv dvojni lokalitet korenovske i starčevačke culture. Her mainstay for that was the Pepelana
kulture Kaniška Iva. S obzirom na to da je i prije site, where painted ceramic appeared among the
(Dimitrijević 1978), a i pri izradi spomenute diser- Starčevo pottery, but with dominant linear motifs,
tacije Kaniška Iva obrađivana uglavnom iz aspekta while the spiral motifs only appeared sporadically.
korenovske kulture, članak T. Težak-Gregl “Naselje She also stated that there were no grounds to sepa-
korenovske kulture u Kaniškoj Ivi” u Opusc.archae- rate the late, i.e. final, phase of the Ždralovi type in
ol. 15 (1991) trebao je ovaj lokalitet predstaviti pot- line with Dimitrijević, because all newly-discovered
punije, donoseći dotad neobjavljenu terensku doku- sites at which coarse pottery similar to the Ždralovi
mentaciju i građu. type also had painted pottery as well. K. Minichrei
Godina 1993. protjecala je u znaku obilježavanja 100. ter continued to deal with the Starčevo culture in
obljetnice osnutka studija arheologije na Sveučilištu Opusc.archaeol. 16 with the article “Ovens in the
u Zagrebu, odnosno osnutka i djelovanja Arheološ- Starčevo settlement at Zadubravlje” (Minichreiter
koga zavoda. Tomu je većim dijelom posvećen sve- 1992a). The segment of the Starčevo settlement
zak Opusc.archaeol. 17 (1993). No osim prigodnih which she examined in Zadubravlje is the first site,
radova vezanih uz respektabilnu obljetnicu našlo se after the tell in Vinkovci, that enabled a view into
mjesta i za prvu objavu materijala s prapovijesnoga the internal structure of a Starčevo settlement. The
nalazišta Ozalj-Stari grad. Tim je radom T. Težak- author established that within the examined area
109
-Gregl utvrdila prisutnost jedne dotad nepoznate habitation sectors with specific furnishings can be
kasne regionalne varijante lenđelske kulture na po clearly ascertained, such as, for example, a pottery
dručju sjeverozapadne Hrvatske, koja ima analogije workshop, a stone implement workshop, a spinning
u nalazima s područja Slovenije, istočne Austrije, and weaving workshop, etc. In Zadubravlje, a total
zapadne Transdanubije, a koja je u svim navedenim of seven kilns were discovered, of which five were
područjima neposredni supstrat lasinjskoj kulturi used to produce pottery according to the author,
(Težak-Gregl 1993a). Bogati, raznovrsni i kvalitetni while two were used to bake bread. But these are
keramički nalazi s Ozlja pokazali su da nije bila bez only assumptions, more arguments go in favour of
temelja Dimitrijevićeva ideja o alpsko-lenđelskoj pottery kilns. The wonderfully preserved double
kulturi kao “četvrtoj protolasinjskoj manifestaciji”, oven stands out in particular: this is actually two
iznesena u Praistoriji jugoslavenskih zemalja na te connected ovens with high cylinder from pit 9.
melju nalaza iz Ajdovske jame (Dimitrijević 1979a: Dissertationes et monographiae continued in 1993
347–349), ali su potvrdili i neke davne teze Josipa with the publication of T. Težak-Gregl’s supplement
Korošeca. Spoznaje o lokalitetu Ozalj-Stari grad do ed dissertation Kultura linearnotrakaste keramike u
punila je T. Težak-Gregl i člankom “Prilog pozna središnjoj Hrvatskoj (Linear Pottery culture in Cen-
vanju neolitičkih naselja i naseobinskih objekata u tral Croatia). The very interesting dual Korenovo-
središnjoj Hrvatskoj” u Opusc.archaeol. 19 (1995). Starčevo culture site Kaniška Iva also found a place
Obilježja i značenje lokaliteta predstavljeni su i na in it. Since even earlier (Dimitrijević 1978), and even
međunarodnim skupovima u Forliu i Veszpremu. in the preparation of her dissertation, Kaniška Iva
Stašo Forenbaher i Timothy Kaiser u Opusc.archa- was generally treated from the point of view of the
eol. 21 člankom “Palagruža, jadranski moreplovci Korenovo culture, T. Težak-Gregl’s article “The Ko
i njihova kamena industrija na prijelazu bakrenog renovo culture settlement in Kaniška Iva” in Opusc.
u brončano doba” (Forenbaher & Kaiser 1997) za archaeol. 15 (1991) was meant to present this site
počinju višegodišnje zanimanje za taj osebujni, od more fully, providing until-then unpublished field
kopna vrlo udaljen jadranski otok koji, upravo zbog documentation and materials.
smještaja gotovo na sredini Jadrana kao i zbog či The year 1993 was marked by celebration of the one-
njenice da se na njemu nalaze tragovi ljudskoga hundredth anniversary of the establishment of ar
boravka od najstarijega neolitika, omogućuje uvid chaeology as an academic major at the University of
u djelovanje prapovijesnih pomoraca i putnika, naj Zagreb, and also of the establishment and operation
važnijih čimbenika dodira među prapovijesnim za of the Department of Archaeology. Most of Opusc.
jednicama i kulturama. Naime Palagruža zajedno sa archaeol. 17 (1993) is dedicated to this anniversary.
skupinom otoka čini središnju kariku u mostu koji However, in addition to commemorative texts tied
se pruža između talijanske i hrvatske obale Jadrana. to this respectable anniversary, this volume also
Jedino je tim putom moguća plovidba od otoka do featured the first publication of materials from the
otoka – a da ih se nikad ne gubi iz vida – s jedne na prehistoric site of Ozalj-Stari grad. This work by T.
drugu jadransku obalu. Putovanje, odnosno plovid Težak-Gregl ascertained the presence of an until
ba, bio je prvi razlog za dolazak na Palagružu, ali then unknown late regional variant of the Lengyel
ne i jedini. Tu su još iznimno bogatstvo ribom te culture in the territory of North-western Croatia,
ležišta rožnjaka, glavne sirovine za izradu nekih ka which was analogous to sites in Slovenia, Eastern
menodobnih alatki. Isti će se autori Palagruži vratiti Austria, and Western Transdanubia, and which in
i u Opusc.archaeol. 29 (Forenbaher & Kaiser 2005) all of the aforementioned sites is a direct substra
analizirajući njezinu ulogu u širenju poljodjelstva tum of the Lasinja culture (Težak-Gregl 1993a). The
duž jadranske obale. U članku donose rezultate rich, diverse and high-quality pottery discovered at
arheoloških istraživanja koji pokazuju da najraniji Ozalj demonstrated that Dimitrijević’s idea of an
tragovi ljudske prisutnosti na Palagruži datiraju iz Alpine-Lengyel culture as the “fourth proto-Lasinja
vremena starijega neolitika. Arheološki materijal iz manifestation” made in Praistorija jugoslavenskih
tog razdoblja vrlo je skroman, ali indikativan. Takvo zemalja and based on discoveries from the Ajdovska
je stanje stvari možda rezultat određenih promjena jama (Dimitrijević 1979a: 347–349) was not without
u morfologiji otoka tijekom posljednjih 8000 godi grounds, and it also confirmed some of the hypoth
na, pa nije neuvjerljiva pretpostavka da je dio arhe eses made by Josip Korošec long before. Knowledge
oloških nalaza uništen ili nestao u moru zajedno s on the Ozalj-Stari grad site was supplemented by T.
pojedinim dijelovima otoka. No bez obzira na sve Težak-Gregl in the article “A contribution to the re
Palagruža se iskazuje kao važna postaja na plovno search on the Neolithic settlements and settlement
me putu između dviju jadranskih obala i svjedoči dwellings in Central Croatia” in Opusc.archaeol. 19
o postojanju pomorskih znanja i tehnologija prvih (1995). The characteristics and significance of the
110
neolitičkih populacija na Jadranu. Kao takva Pala- site were also presented at international seminars
gruža postaje važan čimbenik u razmatranju i razu- held in Forlì and Veszprem.
mijevanju problema širenja poljoprivrede, odnosno In Opusc.archaeol. 21, Stašo Forenbaher and Tim-
glavnih tekovina neolitizacije diljem čitava jadran- othy Kaiser in the article “Palagruža, the Adriatic
skoga prostora i njegova zaleđa. mariners and their lithic industry during the Cop-
Dvobroj Opusc.archaeol. 23–24 (1999–2000) zapra per Age / Bronze Age transition” (Forenbaher &
vo je spomenica posvećena Marinu Zaninoviću Kaiser 1997) began their many years of interest in
o njegovu 70. rođendanu. U takvim se prigodama this unique and quite distant (from the mainland)
obično biraju, manje i kraće, ali osebujnije teme, Adriatic island which, precisely due to its location
najčešće iz područja kojim se bavi slavljenik. U ovoj almost in the middle of the Adriatic and the fact
prigodi to nije bio slučaj jer je u pitanju bio sveuči- that there are traces of human residence there dat-
lišni profesor koji je odgojio i obrazovao generacije ing back to the earliest Neolithic, provides a view
stručnjaka bez obzira na to kakva bila njihova kas into the activities of prehistoric seafarers and trav-
nija opredjeljenja. Tako se u tom svesku, posveće- ellers, the most important factor in contacts among
nom antičaru, našlo i nekoliko zanimljivih radova prehistoric communities and culture. Palagruža, to-
s prapovijesnom tematikom. A. Durman u članku gether with a group of islands, is the central link in a
je “Vučedolska terina i Orion” donio osebujno išči- chain that extends between the Italian and Croatian
tavanje simbola na vučedolskome keramičkom po- coasts of the Adriatic. This the only route possible
suđu i ponudio tumačenje prema kojemu te posude for navigation from island to island—without ever
imaju zapravo ritualno značenje, pri čemu urezani losing sight of them—from one side of the Adriatic
ukrasi oslikavaju obzor i astralne situacije iznad to the other. Travel, or rather sailing, was the pri-
njega (Durman 1999–2000). Tu je, dakle, po prvi mary reason for the arrival at Palagruža, but not the
put predstavljena teza o vučedolskome kalendaru, only one. There is also a wealth of fish here and de-
koju je Durman kasnije dosljedno dokazivao svo- posits of chert, the principal raw material for craft-
jim izložbama i pratećim katalozima i predavanjima ing certain stone-age tools. The same authors would
(Durman 2004; 2006). return to the topic of Palagruža in Opusc.archaeol.
U prapovijesnoj arheologiji velik broj radova čine 29 (Forenbaher & Kaiser 2005), analysing its role
analize sačuvanih artefakata, najčešće kamenih, ke- in the spread of agriculture all along the Adriatic
ramičkih ili kovinskih. Neki autori pritom primje- coast. The article presents the results of archaeolog-
njuju tipološku analizu. Ona posebice prevladava u ical research which indicates that the earliest traces
starijoj literaturi, dok se u novijoj, poglavito kad je of human presence on Palagruža date to the earli-
riječ o litičkim nalazima, prednost daje tehnološko- est Neolithic. The archaeological materials from
mu pristupu. Moraju li ta dva metodološka pristupa the period are very meagre, albeit indicative. This
biti suprotstavljena, tj. moraju li se autori opredije- situation may be the result of certain changes in the
liti za jedan ili drugi ili su oba nužna, tj. usporedna? island’s morphology during the last 8000 years, so
O tom metodološkom pitanju pišu Frédéric Blaser, assumptions that a part of the archaeological arte-
Romana Videka Blaser i Ivor Karavanić u članku facts were destroyed or disappeared in the sea with
“Tipologija i tehnologija, dva suprotna ili usporedna some parts of the island are not entirely unconvinc-
metodološka pristupa?” (Blaser et al. 1999–2000). ing. But regardless of everything, Palagruža is a ma-
Predočivši mane i prednosti jednoga i drugoga za- jor station on the navigational route between the
ključuju da je tipološka analiza zapravo statičan two opposite Adriatic coasts and it testifies to the
pristup, dok je onaj tehnološki dinamičan. Unatoč existence of seafaring knowledge and technology
tome oni nisu suprotstavljeni, nego ih pri analizi among the first Neolithic populations of the Adri-
arheološkoga materijala valja podjednako rabiti. atic. As such, Palagruža has become an important
Članak je nedvojbeno važan doprinos razrješavanju factor in consideration and understanding of how
dileme kakav pristup odabrati. agriculture spread, i.e. the main achievements of
Klasičan primjer preglednoga članka čija je namjera Neolithisation throughout the entire Adriatic zone
prikazati trenutačno stanje istraživanja i poznava- and its hinterland.
nja određene prapovijesne manifestacije jest čla- The double issue Opusc.archaeol. 23–24 (1999–
nak Staše Forenbahera “Nakovanska kultura: stanje 2000) was actually a tribute edition dedicated to
istraživanja” (1999–2000). U radu je riječ o nako- Marin Zaninović to mark his seventieth birthday.
vanskoj kulturi koju je četvrt stoljeća ranije slijedeći On such occasions, normally smaller and briefer,
prvobitnu zamisao Nikše Petrića definirao S. Dimi- but special topics are chosen, usually dealing with
trijević. Autor govori o nakovanskoj kulturi prem- the field of interest of the celebrant. However, this
da je svjestan da je riječ samo o karakterističnoj, was not the case here, because Zaninović was a uni-
111
odnosno dijagnostičkoj keramici ranijega razdoblja versity professor who taught and guided generations
istočnojadranskog eneolitika. Isto tako zaključuje of experts regardless of their subsequent fields of
da trenutno nije moguće govoriti o nekim drugim expertise. So this volume, dedicated to this special
aspektima tog razdoblja jer su arheološki podaci ist of Antiquity, also contained several interesting
još uvijek nedostatni. Članci toga tipa veoma su po works dealing with topics from prehistory. In the
trebni kao ishodište, a često i poticaj za daljnja istra article “The Vučedol terrine and Orion”, A. Durman
živanja i promišljanja, makar i s drugačijim pretpo made a unique reading of the symbols on a ceramic
stavkama i zaključcima. vessel from Vučedol and offered his interpretation
Tihomila Težak-Gregl i Zrinka Šimić-Kanaet član of how the vessel actually has ritual significance,
kom “Prilog poznavanju tehnologije pečenja kera where the engraved decorations depict the horizon
mike u središnjoj Hrvatskoj” (1999–2000) htjele su and astral situation above it (Durman 1999–2000).
pokazati važnost eksperimenta u propitivanju poje This was therefore the first presentation of the hy
dinih uvriježenih pretpostavki koje se često godina pothesis of the Vučedol calendar, which Durman
ma iz rada u rad prenose bez stvarne provjere. Tako later consistently demonstrated in his exhibitions
se u ovome slučaju jedna simpatična ideja o svoje and accompanying catalogues as well as lectures
vrsnome načinu ukrašavanja keramičkoga posuđa (Durman 2004; 2006).
pokazala neodrživom. In prehistoric archaeology, a large number of works
Sudjelovanje članova Katedre za prapovijesnu arhe consist of analyses of preserved artefacts, mostly
ologiju u međunarodnome znanstveno-istraživač stone, ceramic or metal. Some authors employ the
kom projektu UNESCO/IGCP 442 The raw materi- typological analysis, and it is particularly predomi
als of Neolithic/Aeneolithic Artefacts našlo je odraza nant in the older literature, while in the newer litera
i u člancima objavljenima u Opusc.archaeol.. Riječ je ture, particularly where lithics are concerned, prefer
o problematici glačanih kamenih izrađevina u pra ence is accorded to the technological approach. Do
povijesnim kulturama, koja je dugo bila zapostav these two methodological approaches have to be
ljena. Projekt je poticao interdisciplinaran pristup, opposed, i.e. must authors choose either one or the
uključujući i geologe mineraloško-petrografskog other, or are both necessary and, in fact, compara
usmjerenja, kako bi se uz njihovu pomoć definira tive? This methodological question is addressed
le vrste sirovinskoga materijala korištene za izradu by Frédéric Blaser, Romana Videka Blaser and Ivor
oruđa i oružja, njegova moguća ležišta, eksploa Karavanić in the article “Typology and technology,
tacija, putovi kolanja i razmjene među pojedinim two opposed or parallel methodological approach
prapovijesnim zajednicama. Sve to može obogatiti es?” (Blaser et al. 1999-2000). Pointing out both the
spoznaje o načinu života i međusobnim gospodar advantages and drawbacks of both approaches,
sko-društvenim odnosima. Kao svojevrstan uvod i they conclude that typological analysis is actually
pregled dotadašnjega stanja izučavanja te proble a static approach, while technological analysis is
matike u prapovijesti Hrvatske objavljen je u Opusc. dynamic. Despite this, they are not incongruous,
archaeol. 25 članak T. Težak-Gregl “Glačane kame rather both should be used equally in archaeologi
ne rukotvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja cal analysis. This article is undoubtedly a major con
u Hrvatskoj” (2001). Nastavak je uslijedio u svesku tribution to the resolution of the dilemma of which
Opusc.archaeol. 26 u kojemu se krug suradnika širi, approach to choose.
pa tako M. Paunović piše o podrijetlu sirovinskoga A classical example of a review article intended to
materijala u neo-litiku Hrvatske (Paunović 2002), show the current status of research and knowledge
T. Težak-Gregl i Marcel Burić o glačanim kame of certain prehistoric phenomena is by Stašo Foren
nim izrađevinama neolitičke starčevačke kulture baher, “The Nakovana culture: state of research”
u sjevernoj Hrvatskoj (Težak-Gregl & Burić 2002), (1999-2000). This work deals with the Nakovana
Jacqueline Balen, Dražen Kurtanjek i Dražen Balen culture, which was defined a quarter of a century
analiziraju kamene alatke s nalazišta Samatovci iz earlier by S. Dimitrijević, on the trail of Nikša
fundusa Arheološkoga muzeja u Zagrebu (Balen et Petrić’s initial idea. The author speaks of the Nako
al. 2002), a Marina Šimek, Dražen Kurtanjek i Maja vana culture, although he is aware that this is only
Paunović isto čine s eneolitičkim glačanim kame characteristic, or diagnostic, pottery of the earlier
nim alatkama iz špilje Vindije (Šimek et al. 2002). period of the Eastern Adriatic Eneolithic. He simi
U istome je broju Dinko Radić predstavio rezultate larly concluded that it is currently not possible to
pokusnog iskopavanja u špilji Žukovici smještenoj speak of some other aspects of this period, because
na korčulanskoj strani Pelješkoga kanala, koja se the archaeological data are still insufficient. Arti
pokazala važnim prapovijesnim staništem od vre cles of this type are vital as points of departure, and
mena ranoga preko srednjega do u kasni neolitik often they serve as inspiration for further research
112
(hvarska kultura), kada se u njoj najintenzivnije ži- and consideration, even if the latter are based on
vjelo (Radić 2002). Lokalitet ima posebno značenje different suppositions and conclusions.
zbog svoga smještaja na idealnome mjestu za prije- Tihomila Težak-Gregl and Zrinka Šimić-Kanaet,
laz preko Pelješkoga kanala i tako igra važnu ulogu in the article “A contribution to knowledge of the
u prekojadranskoj komunikaciji. technology of firing Neolithic pottery in Central
Nakon dulje stanke Marina Milićević Bradač vratila Croatia” (1999-2000), intended to demonstrate the
se člankom “Vučedolska ‘golubica’ kao posuda” pro- importance of experiments in examining certain es-
pitivanju specifičnih vučedolskih tema (2002). Ovaj tablished assumptions that are passed down from
je put u središtu autoričine pozornosti jedinstvena one work to another over the years without actual
vučedolska posuda, tradicionalno opisivana kao go- verification. In this case, an engaging idea on a sort
lubica, ali u novije vrijeme sve češće smatrana ja- of method for decorating ceramic vessels was pro
rebicom (detaljnu argumentaciju takvu tumačenju ven untenable.
dao je A. Durman u svojoj doktorskoj disertaciji Participation of the members of the Prehistoric
Metal u prethistorijskom društvu jugoistočne Euro- Archaeology Section in the international research
pe, obranjenoj 1991. g., te potom u katalogu izložbe project UNESCO/IGCP 442 “The raw materials of
Vučedolski hromi bog 2004. g.). Autorica polazi od Neolithic/Aeneolithic Artefacts” was also reflected
činjenice da nas “slava koja joj s pravom pripada” če- in articles published in Opusc.archaeol.. Polished
sto odvodi od pravog arheološkog pitanja: što je ta stone products in prehistoric cultures, a topic long
posuda zapravo i čemu je služila? Za početak ističe neglected, were addressed on this occasion. The
da bitni zaključci R. R. Schmidta, istraživača Vuče- project encouraged an interdisciplinary approach,
dola i otkrivača posude, stoje i danas: to je obredna including geologists specialising in mineralogy and
posuda u kojoj se moralo čuvati neko obredno piće. petrography, whose assistance was enlisted to define
Nadasve temeljitom i minucioznom analizom svih the types of raw materials used to make implements
okolnosti i elemenata, osobito ističući povezanost and weapons, their possible deposits, exploitation,
posude s ukopanim žrtvovanim jelenom, grobom and routes of circulation and exchange among indi-
bračnoga para i megaronom ljevača bakra (svi pri- vidual prehistoric communities. All of this has the
padaju istome horizontu na vučedolskome Gradcu) potential to enrich our knowledge of lifestyles and
autorica otkriva vezu s glavnom odlikom šamanske mutual economic and social relations. As a sort of
tehnike, odnosno ekstatičkim putovanjem na onaj introduction to and overview of previous research
svijet i povratak s njega. Za takve su se rituale ša- into this problem in Croatia’s prehistory, an article
mani koristili halucinogenim sredstvima služenima was published in Opusc.archaeol. 25 by T. Težak-
u posebnim posudama. Nije li vučedolska golubica Gregl, “Polished stone implements of the Neolithic
mogla biti upravo takva posuda? and Eneolithic periods in Croatia” (2001).
Svezak Opusc.archaeol. 27 (2003) posvećen je Nives In Opusc.archaeol. 26 the circle of collaborators
Majnarić-Pandžić o njezinu jubileju i slično kao M. grew, so that M. Paunović wrote about the origin
Zaninoviću posvećeni su joj članci vrlo široka izbo- of raw materials during the Neolithic in Croatia
(Paunović 2002), T. Težak-Gregl and Marcel Burić
ra tema iz svih arheoloških područja. Stašo Fore-
about polished stone implements of the Neolithic
nbaher pridružuje se proučavanju sirovinskih vrsta
Starčevo culture in Northern Croatia (Težak-Gregl
u prapovijesti pa daje pregled rožnjaka i prapovijesti
& Burić 2002), Jacqueline Balen, Dražen Kurtanjek
Samoborskog gorja (Forenbaher 2003). S radom B.
and Dražen Balen analysed stone tools from Sa-
Marijanovića “Crno vrilo – novi grob starijeg neo
matovci held in the collection of the Archaeology
litika u Dalmaciji” Opusc.archaeol. ponovo čini
Museum in Zagreb (Balen et al. 2002), and Mari
iskorak prema jadranskome području Hrvatske, a
na Šimek, Dražen Kurtanjek and Maja Paunović
ujedno iskazuje sklonost prema najnovijim rezulta-
did the same with Eneolithic polished stone tools
tima istraživanja (Marijanović 2003). T. Težak-Gre-
from Vindija cave (Šimek et al. 2002). In the same
gl donosi maleni ulomak starčevačkoga žrtvenika iz volume, Dinko Radić presented the results of a test
Cerničke Šagovine koji ju je naveo na to da ponovo excavation in Žukovica cave, located on the Korčula
promotri problematiku neolitičkih obrednih pred- side of the Pelješac Channel, which proved to be an
meta u sjevernoj Hrvatskoj (Težak-Gregl 2003). important prehistoric habitation site from the Early
Članak talijanske arheologinje Michele Spataro širi through the Middle to the Late Neolithic (Hvar cul-
krug suradnika časopisa Opuscula archaeologica i ture), when life there was most intense (Radić 2002).
izvan granica Hrvatske. “Tehnologija i proizvodnja The site is particularly significant due to its location
keramike na lokalitetu korenovske kulture Malo at the ideal point to cross the Pelješac Channel, and
Korenovo kraj Bjelovara” (Spataro 2003) izuzetno je it thus played an important role in trans-Adriatic
važan doprinos tom uglavnom zanemarenu aspek- communication.
113
114
ili u potpunosti sastavljeni od magmatskih stijena: exceptionally important contribution to this gen-
Palagruža, Brusnik, Jabuka, Vis. Komparativna ana- erally neglected aspect of ceramic production in
liza spomenutog artefakta i uzoraka slična materija- Neolithic Croatia (Spataro 2003). Spataro analysed
la s Palagruže, Brusnika, Jabuke i Visa nedvojbeno about thirty fragments of Korenovo pottery using
je pokazala da je sirovina za taj artefakt donesena s three methods: analysis via microscopic solution,
Palagruže. Ponovo se, dakle, Palagruža iskazuje kao scanning by electron microscope and X-ray diffrac-
područje nabavke kvalitetne sirovine i to već u me- tion. The results thereby obtained indicated local
zolitičko doba, ali i potvrđuje mogućnosti savlada- production, and the compound used to make the
vanja plovnih putova. vessels demonstrated mutability given the function
Članak Jacqueline Balen “Kostolački horizont na of various ceramic types. But all of the ingredients
Vučedolu” iz Opusc.archaeol. 29 (2005) ponovo used can be found either on the fluvial terraces on
na stranice časopisa donosi rezultate istraživanja which Malo Korenovo was situated or in the nearby
Vučedola, koja su nakon Domovinskoga rata u su- hills. Sopot at Vinkovci, one of the crucial Neolithic
stavnom obliku obnovljena 2000. g. Predmet je sites in Northern Croatia, also underwent deserved,
članka kostolački sloj, dakle onaj kojega je postoja- long-term systematic research which began in 1996
nje definitivno utvrđeno istraživanjima 1984–1990, and is still in progress. In Opusc.archaeol. 27, Maja
premda u njemu nije bilo ostataka ni tragova čvrstih Krznarić-Škrivanko, research leader, revealed cer-
objekata. Istraživanja 2003. i 2004. otkrila su među- tain residential indicators at an eponymous Sopot
tim gradnju nadzemnih stambenih objekata, što po- culture site, concentrating on the exquisitely pre-
tvrđuje autoričinu pretpostavku o upravo takvu na- served house SJ 23 (Krznarić-Skrivanko 2003).
činu stanovanja kostolačke populacije, iznijetu još u Another research project spanning many years also
njezinu magistarskome radu. Vrlo su važne analize found its place in Opusc.archaeol. 27. This is the
osteološkoga materijala, koje pridonose poznavanju Slavča site in Nova Gradiška. Kazmir Miculinić and
gospodarske osnove kostolačke populacije. Konač- Marija Mihaljević (2003) provided an analysis of the
no je primjerena pozornost posvećena i litičkomu fauna of this exceptionally interesting prehistoric
materijalu, što pokazuje da kamen, uglavnom ro- site. The Slovenian archaeologist Paola Korošec
žnjak, kao sirovina još uvijek ne gubi na važnosti (2003) once more demonstrated the importance of
iako je riječ o razvijenoj eneolitičkoj kulturi. U član- the Ajdovska jama-cave as a resting place for the
ku se donose i rezultati analiza C-14 na uzorku ko- dead. Jacqueline Balen and Sanjin Mihelić (2003)
stiju koji su dali kronometrijsku dataciju kostolačke presented a pair of silver axes from Stari Jankovci,
kulture na Vučedolu između 3100. i 2880. g. pr. Kr. luxurious items which—as is often the case—found
Nakon što je 2005. objavljena reprezentativna mo- their way to the Museum lacking any real archaeo-
nografija o rezultatima tridesetogodišnjih istraživa- logical documentation. Therefore, besides the classi-
nja Vele spile na Korčuli (kao posljednje uključila je cal typological analysis, the axes were also subjected
rezultate iz 2001. g. – Čečuk & Radić 2005), radovi to tests using the X-ray fluorescence method, which
su na tom lokalitetu nastavljeni, pa nas tako u Opusc. showed a considerable quantity of lead in their com-
archaeol. 29 (2005) Dinko Radić izvještava o rezul- position. This fact led the authors to assume that the
tatima sanacije jednoga profila 2004. g., preostalog silver used to make the axes was obtained by cupel-
iz ranijih istraživanja. Riječ je o najstarijim špiljskim lation. Given these arguments, it was assumed that
slojevima određenima u mezolitik i rani neolitik. the axes belonged to members of the Early Bronze
Izneseni podaci proširuju i dopunjuju prethodna Age Vinkovci culture and that they had the function
saznanja, a posebice je zanimljiva činjenica da je of status symbols for their owners.
u mezolitičkome sloju otkriven ukop odrasla muš- Opusc.archaeol. 28 (2004) featured only one arti-
karca (za razliku od ranijih ukopa koji su svi odreda cle dealing with a prehistoric theme. Dinko Radić
pripadali djeci ne starijoj od 3,5 godine). and Boško Lugović, in the article “Petrographic and
Iz podastrtoga je pregleda razvidno da je časopis geo-chemical correlation between artefacts from
Opuscula Arhaeologica kroz svih 50 godina svo- the Mesolithic layers of Vela Spila and the magmatic
ga izlaženja redovito donosio raznovrsne članke s rocks of the Central Dalmatian islands”, analyse an
tematikom neolitika i eneolitika, uglavnom s pod artefact from a Mesolithic layer which was probably
ručja Hrvatske, ali su ti nalazi često bili poticaj i za an accessory in grave 2. This is a regular, originally
neka opća promišljanja. Bilo je tu pravih sinteznih oval and subsequently crafted dark pebble, natu-
prikaza, upoznavanja s novim kulturnim pojavama, rally polished at the bottom and entirely smooth
odnosno njihova primarnoga definiranja, prethod- on top. The authors assume that it may have been
nih priopćenja o pojedinim lokalitetima, preglednih the pestle of a grindstone. Mineralogical and petro-
članaka vezanih uz stanje istraživanja određenih graphic analysis of this item showed that it is made
115
kultura, prikaza i tumačenja pojedinih specifičnih of gabbro-diorite, an igneous rock. This reduces the
nalaza, metodološko-teoretskih razmatranja, inter possibility of its origin to only a few possible sites:
disciplinarnih analiza itd. Dobar niz godina prevla the Adriatic islets partially or completely made of
davale su isključivo teme vezane za kontinentalni volcanic rock – Palagruža, Brusnik, Jabuka and Vis.
dio Hrvatske, što je i razumljivo, jer su suradnici u Comparative analysis of this artefact and samples of
Opusc.archaeol. bili isključivo članovi Arheološkoga similar materials from Palagruža, Brusnik, Jabuka
zavoda, odnosno Odsjeka za arheologiju, a njihov je and Vis unambiguously show that the raw material
primarni interes bio vezan upravo uz to područje. for this artefact was brought from Palagruža. Thus,
No postupno se i sve češće, kako se širi i krug su Palagruža was once more proven as a place for the
radnika, pojavljuju i članci vezani uz primorski dio procurement of high quality raw materials, this time
Hrvatske, i to od njegova sjevernoga dijela pa sve as far back as the Mesolithic, and this also confirms
do južnodalmatinskih otoka. Ne možemo, dakako, the possibility of mastery of navigation routes.
čitajući radove u Opusc.archaeol. dobiti potpunu The article by Jacqueline Balen, “The Kostolac hori
sliku prapovijesnih razdoblja neolitika i eneolitika zon at Vučedol” in Opusc.archaeol. 29 (2005) once
u Hrvatskoj, ali raznovrsnost tema i pristupa doista more presents the results of research at Vučedol
pružaju vrlo široka saznanja o spomenutim razdo in the pages of the journal; such research, after the
bljima. Zaključimo, časopis Opuscula archaeologi- interruption due to Croatia’s Homeland War, was
ca kroz radove u njemu objavljene bitno je pridonio re-launched in systematic form in 2000. This article
oblikovanju i razvitku proučavanja prapovijesti u deals with the Kostolac layer, the existence of which
Hrvatskoj, a postignuti rezultati nisu ostali strogo was proven definitely in research from 1984 to
zatvoreni u usku domaćem krugu. Zahvaljujući či 1990, even though there were no remains nor traces
njenici da su članci već od samoga početka imali of firm objects in that layer. Research conducted in
sažetke na svjetskim jezicima, a neki su i integralno 2003 and 2004 revealed, however, the construction
objavljivani na njemačkom ili engleskom, promišlja of residential structures above ground, which con
nja prapovjesničara okupljenih oko Opusc.archaeol. firms the author’s hypothesis on precisely this type
našla su, bez pretjerivanja, put u svjetsku prapovije of housing for the Kostolac population, which she
snu znanost.9 presented in her master’s thesis. Analysis of the os
teological materials is very important, as these con
tribute to an understanding of the economic basis
of the Kostolac population. Adequate attention is fi
nally accorded to the lithics, which show that stone,
generally chert, had still not lost its importance as a
raw material, even though this was a well-developed
Eneolithic culture. The article also presents the re
sults of a C-14 analysis on a sample of bones which
provided a chronometric date for the Kostolac cul
ture at Vučedol between 3100 and 2880 BC.
After a representative monograph on the results of
thirty years of research in Vela Spila cave on the is
land of Korčula (results from 2001 were included
as the most recent; Čečuk & Radić 2005) was pub
lished in 2005, work at this site continued, so in
Opusc.archaeol. 29 (2005) Dinko Radić reported on
the results of the repair of a profile in 2004 that was
left over from previous research. These are the old
est layers in the cave, delineated as the Mesolithic
and early Neolithic. The data provided expand and
supplement prior knowledge, and a particularly in
teresting fact is that the burial of an adult male was
discovered in the Mesolithic layer (as opposed to
earlier burials which all contained children not over
3.5 years old).
From the above overview, it is apparent that over
9
Opusc.archaeol. putem razmjene se distribuira u velik broj ze the fifty years of its publication, the journal Opus-
malja Europe i Amerike. cula arhaeologica regularly featured a diversity of
116
9
Opusc.archaeol. is distributed to many countries in Europe and
the Americas by means of exchanges.
117
Kratice / Abbreviations
Literatura / Bibliography
Balen 2005 J. Balen: “Kostolački horizont na Vučedolu”, Opusc.archaeol. 29, 2005, 25–40.
Balen & Mihelić 2003 J. Balen & S. Mihelić: “Par srebrnih sjekira iz Starih Jankovaca”, Opusc.arc-
haeol. 27, 2003, 85–96.
Balen et al. 2002 J. Balen, D. Kurtanjek & D. Balen: “Kamene alatke iz nalazišta Samatovci iz
fundusa arheološkog muzeja u Zagrebu”, Opusc.archaeol. 26, 2002, 19–37.
Blaser et al. 1999–2000 F. Blaser, R. Videka Blaser & Ivor Karavanić: “Tipologija i tehnologija, dva
suprotna ili usporedna metodološka pristupa?”, Opusc.archaeol. 23–24,
1999–2000, 363–371.
Brunšmid 1902 J. Brunšmid: “Colonia Aurelia Cibalae – Vinkovci u staro doba”, VHAD VI,
n. s., Zagreb, 1902, 117–166.
Celestin 1897 V. Celestin: “Neolitska naseobina kod Osijeka”, VHAD II, n. s., Zagreb, 1897,
104–109.
Čečuk & Radić 2005 B. Čečuk & D. Radić: Vela Spila. Višeslojno pretpovijesno nalazište – Vela
Luka, otok Korčula, Vela Luka, 2005.
Čučković 1986 L. Čučković: “Arheološka topografija karlovačke regije”, in N. Majnarić-Pan
džić (ed.), Arheološka istraživanja na karlovačkom i sisačkom području (Iz-
danja Hrvatskog arheološkog društva 10), Zagreb, 1986, 9–19.
Dimitrijević 1956 S. Dimitrijević: “Prilog daljnjem upoznavanju vučedolske kulture”, Opusc.
archaeol. I, 1956, 5–56.
Dimitrijević 1956a S. Dimitrijević: “Vučedolska nalazišta na području grada Vinkovaca”, Arheo
loški vestnik VII/4, Ljubljana, 1956, 408–440.
Dimitrijević 1961 S. Dimitrijević: “Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji”,
Opusc.archaeol. V, 1961, 5–87.
Dimitrijević 1962 S. Dimitrijević: “Prilog stupnjevanju badenske kulture u sjevernoj Jugosla
viji”, Arheološki radovi i rasprave Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-
nosti II, Zagreb, 1962, 239–256.
Dimitrijević 1966 S. Dimitrijević: Arheološka iskopavanja na području vinkovačkog muzeja.
Rezultati 1957–1965, Vinkovci, 1966.
Dimitrijević 1967 S. Dimitrijević: “Die Ljubljana-Kultur. Problem des Substrats, der Genese
und der regionalen Typologie”, Archaeologia Iugoslavica VIII, Beograd, 1967,
1–25.
Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević: Sopotsko-lenđelska kultura (Dissertationes et Monographiae
1), Zagreb, 1968.
Dimitrijević 1969 S. Dimitrijević: Starčevačka kultura u slavonsko-srijemskom prostoru i pro-
blem prijelaza ranog u srednji neolit u srpskom i hrvatskom Podunavlju, Vu
kovar, 1969.
Dimitrijević 1971 S. Dimitrijević: “Das Neolithikum in Syrmien, Slawonien und Nordwestkroa
tien”, Archaeologia Iugoslavica X, Beograd, 1971, 39–76
Dimitrijević 1977–78 S. Dimitrijević: “Zur Frage der Genese und der Gliederung der Vučedoler Kul
tur in dem Zwischenstromlande Donau-Drau-Sawe”, Vjesnik Arheološkog
muzeja u Zagrebu 3, X–XI, Zagreb, 1977–78, 1–96.
118
119
120
121
122