SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI
STUDIJ RAZREDNE NASTAVE

Marina Petričević
SEMINARSKI RAD
SPOMENICI I ZNAMENITOSTI IMOTSKOGA
USMENA KNJIŽEVNOST

Mentor: dr. sc. Marko Tokić, doc.

Mostar, svibanj 2021

Sadržaj

1.UVOD.....................................................................................................................1
2.CRVENO JEZERO................................................................................................2
2.MODRO JEZERO..................................................................................................3
3.TVRĐAVA TOPANA...........................................................................................4
4.FRANJEVAČKI SAMOSTAN I CRKVA SV. FRANJE ASIŠKOG...................5
4.1.Svetište Gospe od Anđela................................................................................6
5.ZGRADA ZAVIČAJNOG MUZEJA U IMOTSKOM..........................................7
6.KOMPLEKS OBJEKATA REŽIJE DUHANA, DOGANE..................................8
7.TRG TINA UJEVIĆA U IMOTSKOM.................................................................9
7.1.O Tinu..............................................................................................................9
7.2.Spomenik Tinu u Imotskom............................................................................9
8.LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA.........................................................10
9.PROSJACI I SINOVI...........................................................................................13
10.VILE U IMOTSKOJ KRAJINI..........................................................................14
10.1.Naše vile......................................................................................................15
10.2.Marko i vila.................................................................................................15
10.3.Jezerske vile.................................................................................................16
11.NOGOMETNA UTAKMICA “VILJENJAKA” I “VUKODLAKA”...............17
12.ZAKLJUČAK.....................................................................................................18
13.RJEČNIK............................................................................................................19
14.LITERATURA...................................................................................................20
1.UVOD

Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom  zaleđu na

granici Hercegovine s Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa
sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim
primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim  prostorom. Nalazi se na
nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti
postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže,
dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti.
Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz
obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje,
kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.

Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote. Dana 2. kolovoza 1717. na

dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti. Po Požarevačkom
miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim
prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je
preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj
oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin,
Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića
most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski,
nazvano Bekija (tur. ostatak). U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište
ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku
domovinu, naročito u Domovinskom ratu.

1
2.CRVENO JEZERO

Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom u blizini Imotskog. Hrvatski

speleološki zavod je 1998. organizirao međunarodnu speleoronilačku ekspediciju,
prilikom koje je precizno izmjerena visinska razlika od 528 metara, a dubina jezera
od čak 287 metara te bi to, prema nekim podacima, bilo najdublje jezero u Europi.

Jezero je nastalo urušavanjem svoda iznad jame. Postoji legenda o Gavanovim

dvorima prema kojoj su u davnoj prošlosti iznad jezera postojali dvori koji su
propali u zemlju te je na tom mjestu nastalo jezero. Ime je dobilo po crvenim
stijenama na rubu jezera.

Dana 28. rujna 2013. napravljena su mjerenja podmornicom u kojima je utvrđena

dubina od 255 metara. Napravljena su snimanja podmornicom, pri čemu je presjek
rađen svakih 10 metara i tako ucrtana dubina. Snimanja će omogućiti izradu
kompletne 3D represije ove jame.
Francuski speleoronilac Frederic Swierczynski 6. svibnja 2017. je zaronio u
Crveno jezero i postao prvi čovjek u povijesti koji je kročio na dno. Zaron je trajao
četiri sata, a Francuz je dno dotaknuo na 245 metara.
Velik dio zapadnog zida jezera se urušio zbog potresa u blizini Makarske 29.
prosinca 1942. intenziteta u epicentru IX° MCS ljestvice i magnitude 6,2.

2
2.MODRO JEZERO

Modro jezero je krško jezero pored Imotskog. Smatra se za jedno od

najljepših krških jezera u Hrvatskoj.

Jezero se nalazi ispod klisure na kojoj se nalazi utvrda Topana, a u neposrednoj

blizini je i stadion Gospin dolac, na kojem svoje utakmice igra NK Imotski.

Razina njegove vode tijekom godine znatno oscilira tako da nisu rijetke godine
kada potpuno presuši. U tim slučajevima na njegovu dnu igra se nogomet. Tijekom
ljetnih mjeseci uglavnom ima dovoljno vode za kupanje, a nije rijetkost ni da se
igraju različiti vodeni sportovi. Posebna briga vodi se o kvaliteti vode i urednosti
plaža te okoliša sađenjem i njegovanjem prikladnih mediteranskih vrsta. Postoji
legenda o postanku ovog jezera zvana Gavanovi dvori.

3
 3.TVRĐAVA TOPANA

Visoko iznad današnjeg Imotskog uzdiže se tvrđava Topana. Bizantski car

Konstantin Porfirognet sredinom 10. stoljeća spominje Imotsku županiju kao jednu
od jedanaest hrvatskih županija, a njeno sjedište je već tada tvrđava smještena
iznad klisura Modrog jezera. Prilikom radova na tvrđavi 80-tih godina prošlog
stoljeća, pronađen je kameni pilastar s ranosrednjovjekovnim pleterom iz 9./10.
stoljeća koji se danas čuva u Zavičajnom muzeju u Imotskom.
Središnji i najviši dio tvrđave sagrađen je tijekom 13. i 14. stoljeća kada je u vlasti
plemićke obitelji Nelipića, a kasnije i Kosača. Od tog vremena do 18. stoljeća
doživljava brojne pregradnje.

Imotski je već krajem 15. stoljeća došao pod osmansku vlast kada tvrđava postaje
upravno sjedište imotskog kadije – suca a dijelom i civilnog upravitelja šireg
područja. Nakon gotovo 230 godina turske vlasti, tvrđava 1717. godine dolazi pod
mletačku vlast. Nakon višednevnog bombardiranja i zauzimanja naselja pod
utvrdom, Turci su se predali i povukli prema Ljubuškom i Mostaru. Kako je grad
oslobođen na dan Gospe od Anđela (2. kolovoza), taj dan se danas slavi kao dan
Grada Imotskog.

4
4.FRANJEVAČKI SAMOSTAN I CRKVA SV. FRANJE ASIŠKOG

Današnja župna crkva sv. Frane sagrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća u
blizini ranije porušene crkve. Crkva je monumentalna, trobrodna građevina,
podignuta u neoromaničkom slogu, orijentirana istok - zapad. Kameni zvonik,
kvadratičnog tlocrta, široko rastvorene lože za zvona je iz 1848. godine s
povišenjem iz 90-ih godina 20. stoljeća. Samostan je smješten južno od crkve i
nastaje u nekoliko faza od prve polovice 18. stoljeća do druge polovice 19.
stoljeća. Ortogonalna samostanska krila međusobno formiraju poluotvoreni
klaustar, koji je otvorenom stranom orijentiran na jug, s kvalitetnom vizurom na
samostanski vrt. U samostanu se čuva vrijedna kulturno - povijesna zbirka kao i
bogata knjižnica.

5
4.1.Svetište Gospe od Anđela

Svetište se nalazi na imotskoj Topani. Fratri su ga stvorili čim su Turci napustili

Tvrđavu. U novu crkvu o. Vrljić postavio je sliku Gospe od Anđela koju je dao
naslikati i nabaviti s milodarima vjernika. Narod ju je od početka na osobit način
štovao. Kad se sazidala nova crkva sv. Frane za župu „Suburbii“, fratri su željeli
Gospinu sliku prenijeti u župsko-samostansku crkvu. Nisu uspjeli. To su postigli
tek 1795. Vjernici su željeli milostivu sliku imati u crkvici na Topani. Nastale su
prepirke između samostana i puka. Državna vlast, u dogovoru s Biskupskim
Ordinarijatom, izadala je 14. Lipnja 1826. dekret s kojim se naređuje da „Slika“
ostane i dalje u franjevačkoj crkvi. Nakon ponovnih prepiraka i nereda povraćena
je na Topanu u svoju crkvicu kad je srušena stara crkva i počela se zidati nova.
Svetište na Topani imalo je svoje posjede s kojima je upravljalo Crkovinarstvo.

6
5.ZGRADA ZAVIČAJNOG MUZEJA U IMOTSKOM

Djelo arhitekta Auguta Thare  Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom dio

je kompleksa Režije duhana, čija je gradnja počela 1888. a završena je izgradnjom
ove zgrade. Služila je kao dnevna bolnica i menza za radnike koji su radili
u Duhanskoj stanici. Kompleks je bio među 5 najvećih kompleksa takve vrste u
Austro-Ugarskoj.

Nakon preuređenja zgrade blagavaonice 2004.g., u nju je useljen zavičajni muzej.

Zgrada je visoka prizemnica s podrumom i visokim potkrovljem, projektirana s
tlocrtom u obliku križa. Građena je od pravilnih klesanaca, s većim prozorima
s nadvojima od opeke. Po sredini južnog pročelja je glavni ulaz te
drveni trijem natkriven dvostrešnim krovom. U prizemlju je muzejski postav
podijeljen u tri cjeline: arheološka, kulturno - povijesna i etnografska zbirka. U
7
potkrovlju je galerijski prostor te uredske prostorije. Zgrada je natkrivena
dvostrešnim krovom s pokrovom od utorenog crijepa.

6.KOMPLEKS OBJEKATA REŽIJE DUHANA, DOGANE

Gradnji je prethodio početak sadnje duhana u imotskom i vrgoračkom kraju.

Sadnja je počela 1884. u Imotskom kotaru, a u 1885. godine u vrgoračkoj općini. I
vrgorački duhan su saditelji dovozili na otkup u Imotski za 2 godine.[3] Gradnja je
počela 1888. godine. Te godine sagradena je prva polovica, započeta 12. lipnja;
istočna sa čatrnjom, poslije drugog skladišta duhana u Imotskom. Godine 1890.
podignuta je druga polovica skladišta duhana, 1893. godine do "svrhe srpnja"
1894. upravna zgrada. Zakupnik je bio arhitekt August Thara. Upravitelj i
poslovođa bio je iz Imotskog. Tu je bio i državni nadzornik. Istočna polovica
poslije poslije prvog skladišta duhana podignuta je 1899. godine. Poduzetnik je bio
iz Sinja. Četvrto skladište je sagrađeno od 1912. do ratne 1917. godine,

8
zatim stražarnica regulacija terena i putevi okolo istoga, te zgrada kotarskog suda u
Imotskom. Zakupnik svega ovoga bio je Eduard Žagar iz Splita. Kompleks
objekata spadao je u pet najvećih kompleksa režija duhana u Austro-Ugarskoj.
Zadnji objekt u kompleksu koji je podignut je zgrada dnevne bolnice i menze za
radnike, u kojoj je danas zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, zaštićena kao
kulturno dobro. Kad je prodaja duhana bila pojačana, menza je radila trosmjenski,
a muškarci i žene objedovli su u odvojenim prostorijama, muškarci u lijevoj, a
žene u središnjoj i desnoj, jer nisu smjeli objedovati skupa. Ako se je radnik
razbolio, nije kao danas ostajao kući pa poslije poslodavcu donio liječničku
potvrdu, nego je morao doći na posao i raditi 8 sati, boraviti u dnevnoj bolnici na
promatranju i ako je medicinski tim odlučio da je radnik sposoban za rad, morao se
vratiti na posao.

7.TRG TINA UJEVIĆA U IMOTSKOM

7.1.O Tinu
Tin Ujević rodio se u Dizdara kuli u Vrgorcu. Njegovo puno ime bilo je Augustin
Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj
djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom
iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Jerka Bračanka, iz mjesta Milne.
Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.

9
7.2.Spomenik Tinu u Imotskom
Središnji Tinov spomenik je onaj na glavnom trgu - Trgu Matice hrvatske
u Imotskom, otkriven 5. srpnja 1980. godine, koji je djelo Krune Bošnjaka,
akademskog kipara.

8.LEGENDA O GAVANOVIM DVORIMA

Nuša i Matan sjedoše za stolom. Matan kao po običaju broji novac, a Nuša na to
kaže: „Matane moj, sa tim dinarima u ruci podsjećaš me na Gavana.“ Matan na to
skoči i počne pametovati: „Nušo moja vidin ja ne znaš ti meni baš tu legendu. Sad
će tebi tvoj Matan ispričat.“

Matan započne:
Gavan bijaše zao, nemilosrdan čovjek, uvjeren da su bogatstvo i moć koju mu ono
10
daje, najvažniji u životu. Njegova bahatost i samoljublje bez granica ne ostaviše
mjesta za druge, plemenitije osjećaje te u njemu ne bijaše ni traga suosjećanja ni
prema kome. Unatoč već stečenu bogatstvu i blagodatima, on bijaše poznat i po
svojoj gramzivosti i pohlepi te mnogi rekoše kako je svoje ogromne dvore i svoje
imanje priskrbio iznudom i ucjenama, ne mareći za nesretne, siromašne ljude.
dok mu se jedni prikloniše kao najveći prijatelji, pomalo strahujući, ali često i u
želji da sjaj njegovog bogatstva bar na tren obasja i njihove bijedne duše, drugi,
koji nisu odobravali njegove postupke, ali i nemoćni u nakani da ga spriječe,
nastojaše ga se kloniti.
Gavanuša, ohola kao i muž joj, rodi djecu u svemu nalik roditeljima. Nevolja i jad
siromašnih ljudi u njima ne pobudiše samilost, već porugu i smijeh. Djeca su s
prezirom gledala na iznemogle ljude, puštajući gladne pse da ih gone te mnogi
stradaše pod nasrtajem razjarenih životinja. Ipak, neimaština mnoge siromahe
natjera da dođu na vrata surovog čovjeka u nadi da će ga njegova nestrpljivost, a
ne milost, navesti da im udijeli pomoć.

Gavan nije mario koliko će potrošiti na brojnim feštama za svoje podanike i

prijatelje. No izobilje hrane i pića nije bio izraz velikodušnosti, već mjerilo moći i
uspješnosti. U svojim dvorima uživao je u neobuzdanoj rastrošnosti dok je
zaglušujuća pjesma njegovih pijanih gostiju gušila jauke, plač i zapomaganje
nesretnih ljudi koje bi otjerao srdit lavež nahuškanih pasa.
Jednoga dana, na jedno od takvih slavlja, na vrata njegovih dvora stiže prosjak s
djecom. Uvjeren da trudna Gavanuša imat će milosti prema gladnoj djeci, on
zatraži malo kruha i vode. Gavanuša zaustavi svoju djecu s psima. Osjećajući
mučninu i blagu slabost uslijed trudnoće, s nestrpljenjem uze komad kruha i
baci ga u blato, zlobno se smijući. Prosjak, gledajući gladna usta svojih
mališana, bez riječi uze bačen komad kruha. Raspolovi ga na tri jednaka dijela i
skrušeno zahvali: „To dar je od boga.“

Na njegove riječi Gavanuša bijesna proli vjedro donesene hladne vode i ljutito
vrisnu: „To nije od boga nego muža moga!“
Vidjevši razljućenu Gavanušu, gomila pijanih ljudi stade bacati komade kruha na
ustrašenu djecu, gromoglasno se smijući. Slušajući njihov smijeh i pogrdne riječi,
posramljena, ustrašena djeca ne uzeše niti zalogaja. Ne učiniše niti jedan pokret
kao da ne čuju ili ne razumiju uvredljive riječi, tek nijemo gledajući razularenu
gomilu pred sobom.br> Odjednom, pred zamagljenim očima pijanog mnoštva,
11
poput munje bljesnu svjetlost natjeravši ih da u nevjerici, posve zaslijepljeni pognu
glave. Kad im se nakon bljeska iznova vrati vid, pred sobom namjesto prosjaka
ugledaše anđela s mačem. On stade pred njih uspravan i srdit. Začuše mu riječi
gromkim glasom izrečene:

Prokleti nek su dvori ovi,

Bogataš i svi njegovi!

Zemlja nek svoje grlo rastvori,

U utrobi joj plamenoj sve nek sagori!

Prah i pepeo nek voda poplavi

Put za sobom nek ne ostavi!

Čovjek nek nikad ne zaboravi,

Nad provalijom nek se zaustavi!

Nebo se tad smrači, zatutnjaše gromovi, zemlja svoja usta rastvori. Nestadoše u
njoj bogataševi dvori, Gavan i svi njegovi. Vrisak užasnutih ljudi utihnu u
zastrašujućem grotlu zemlje. Plameni jezici za sobom ostaviše crven trag na
raspuklim stijenama i voda prekri dno nastalog bezdana.
Danas na tom mjestu sanja jezero, osvetom anđela stvoreno. Njegovu osamu i
tišinu remeti tek kamen bačen u dubinu. Mnogi, vjerujući da kamen koji dosegne
jezersku vodu donijet će im sreću, snažnim zamahom nastoje ga baciti što dalje,
znajući da potrebna im je i spretnost i umijeće. Ali, kažu, to može samo čovjek
dobrog, plemenitog srca.
Jutrom, nad jezerom, glas nošen vjetrom odjekuje u rastvorenom grlu zemlje:

I prije će deva kroz iglene uši

No svjetlost zasja u bogataševoj duši

I noga mu kroči kroz vrata raja.

Suprotne strane ni kamen ne spaja,

12
 Samo bezdan vode hladne razdvaja

Kao u priči o jezeru iz imotskoga kraja.

9.PROSJACI I SINOVI

Legenda prikazuje kako su prosjaci manje važni od bogatih ljudi dok ih serija
„Prosjaci i sinovi“ prikazuje u pravom svjetlu. Ova serija djelo je velikog Ivana
Raosa. Snimljena je 1971, no zbog sloma Hrvatskog proljeća, nakon 12 godina
prikazana je na tadašnjoj Televiziji Zagreb.Raos je bio vrhunski književnik i
poznavatelj svog kraja. U njegovoj knjizi svaka rečenica je slikovita, smislena i
istinita. Imotska krajina specifično je podneblje i nepresušni izvor inspiracije za

13
književnike i pjesnike.Prosjački zanat u seriji se prikazuje na vrlo zanimljiv način.
Kikaš, koji je najstariji prosjak uči svoje mlađe potomke kako treba prositi i
zaraditi za svoj kruh. I uspijevalo im je, po seriji bili su majstori za prevariti i
isprositi. Kikaš je najveći utjecaj imao na Matana koji je središnji lik romana i
serije. Naslijedio je od djeda snalaženje u životu jer mu je ipak on od malena bio
najveći uzor u svemu. Matan je bio galantar i lik koji nikome nije dopustio da mu
pomrsi račune. Neustrašiv i svojeglav u svojim naumima dogurao je i ˝preko˝
granice. Njegove švercerske vještine nije mogla ni sama ˝Dektiva˝ otkriti koja ga je
pratila u stopu.Što se tiče ljubavi, život ga je povezao s Nušom, običnom
djevojkom koja je bila zaslijepljena njime. Odnos prema njoj pomalo je bio grub i
oštar, no unatoč tome osjeća se kemija među njima. Rečenice po kojim će Matan
ostati zapamćen su: ˝Tri koraka dalje od mene silo nečista!˝ kako je govori svojoj
dragoj, i rečenica u kojoj joj nikad nije dopustio da kaže da je išta njihovo, već je
tražio da se ispravi i kaže ˝tvoje moj Matane˝. Ipak, uvijek se vraćao svojoj Nuši
jer je ona bila njegova sigurna luka.I danas, kad prođete kroz Imotsku krajinu
osjetit ćete duh serije i romana koji su prisutni. Sav taj krš, pejzaži nisu se
mijenjali.

10.VILE U IMOTSKOJ KRAJINI

Vile imaju poseban položaj u narodnoj memoriji Imotske krajine. Gotovo da nema
mjesta u kojemu ne postoji mitska predaja o vili koja se prikazala nekome čovjeku.
Imotska krajina obiluje krškim fenomenima, a time i vilinskim stanovima. Uz
svaki lokalitet vežu se priče i legende. Vile, prema predaji, najčešće žive uz vodu –

14
jezera, rijeke, izvore, ponore i pećine, na planinskim vrhuncima Biokova i
Zavelima, u dubokim hrastovim šumama kakvim je obilovao imotski kraj, na
križanjima cesta i putova, pojavljuju se među ljudima pri važnim poljskim
radovima (žetvi), značajnim događajima, prekretnicama u prirodi (ravnodnevnica)
ili ljudskom životu (vjenčanje, smrt).

Predajama o „imotskim vilama“ posebno se bavila književnica Maja Delić Peršen.

U jednom svom razgovoru za Hrvatsku radioteleviziju izjavila je sljedeće: „Ono
što je važno reći da priče vilinske uopće nisu priče za djecu. Vilinske priče pričane
su navečer kada su završeni poljski poslovi i poslovi koje ljudi imaju na selu.
Okupili bi se oko vatre. Vila takvih koje imaju zvjezdani prah, čarobni prah,
prozirna krila u našoj tradicija ovdje nema. Naše vile su uvijek plave, što je
neobično, jer žene u biokovskom zaleđu mahom nisu plave. One su sve tamne.
Lijepa žena je ona koja je tamna, nikad ona koja je plava. Nasuprot tome vile su
uvijek plave, uvijek dugih kosa, uvijek nježne i onda na kraju balade nalazimo
magareća kopita što znači da se neće ponašati kao bombončić, nego da postoji
neka kvaka. Žena u našoj tradiciji nije se mogla izraziti, nije smila biti prepametna
jer je rušila muški autoritet. Ako je bila lijepa , trebala je tu ljepotu nekako
potiskivati, sakrivati. Taj ženski ego je strašno potisnut. Vrlo vjerojatno je nastao
jedan revolt, one su se kroz te priče izražavale i te priče su postale izraz tih ženskih
zatomljenih želja. Radeći neki poso za Slobodnu Dalmaciju, hodajući po terenu
susrela sam se s ljudima koji su, nevezano za temu koju sam pisala, jednostavno
počeli govoriti o vilama. Bilo im je to jako važno. Počelo to i meni bivati važno,
počela sam zapisati nekakve male sličice o kojima sam razgovarali. Međutim kad
sam pokušala upisati ime tih ljudi i reći ovo ćemo objaviti ljudi su rekli nemoj me
spominjati. Zapravo me to intrigiralo, zaklinjali su se da su te priče istinite, ali na
kraju nisu htjeli da im se ime objavi uz tu priču. Pitala sam se zašto se to događa?“

10.1.Naše vile

Naše vile nemaju krila, al isto znaju letit. To su ti lipe divojke duge plave kose koja
in poput slapa pada niz leđa. Nemaju normalna stopala. Umisto nji imaju kozje
papke ili magareća kopita. Često znaju bit ljubomorne na lipe divojke koje čeka

15
lipa i dobra budućnost. Ako in se koji muškarac svidi znaju ga otet i zabavljat se s
njime, a prije nego ga vrate izbrišu mu panćenje i on se ne sića šta se dogodilo kad
je bio s njima. Ako su zadovoljne s vrimenon provedenin s njime dobro ga
nagrade, a ako nisu kazne ga. Naše vile su ti privrtljive. Non-stop minjaju
mišljenje. Zna se vilama suprostavit neki hrabri čovik koji in se ne pokorava.
Pomažu momcima koji nikome ne govore da one postoje. Oni ti tako postaju
suradnici. Privrtljive su ti naše vile, s njima nikad ne znaš.

10.2.Marko i vila

Bilo je to još u vrime antikrista. U Ričicama je živijo neki Marko, a ima je još
mlađe braće i sestara. Bijo je lip ko jabuka. Jaki, visok -moga je bacit kamen s
ramena dvadeset koraka -samo malo gluv, pa su ga zato zvali –nesritni Marko.
Kako je bijo nagluv, stalno je nosijo glavu nagetu na jednu stranu, pa mu je bilo
teško naći curu u Ričicama. Kad su mu umrli mater i ćaća, Marko se mora pošto-
poto oženit, jer je valjalo dvorit i njega i mlađu dicu u kući. Markov stric, neki Iko,
koji je bijo oženjen iz jednog sela ispod Zavelima, nagovori ga da uzme jednu
usidilicu, za koju su čuli da je vridna i poštena, da nema nikoga svoga, a isto je
lipa ki nagorkinja vila. Samo je malo ševala u jednu nogu, pa je zato i ostala
usidilica, a to nesritnom Marku nije smetalo, jer je i on ima valingu. Tako je i bilo.
Negdi iza Dušnog dana, nesritni se Marko, zajedno s proscima uputi pod Zavelim
po curu. I sve je to dobro prošlo, doveli oni curu kući, a strina mu vesela, a kako i
ne bi -sad će se imat ko brigat za nj i za kuću. Mlada je bila radišna, sve bi začas
obletila i uradila i ništa joj nije bilo teško, još je i strini pomagala kad god je šta
tribalo. Svi su u selu govorili da nije moga nać bolju. Prve godine nevista, a zvala
se Mila, nije išla u tuđe kuće sidit, pa su joj počeli zamirat. Tek se druge zime malo
oslobodila i sa strinon bi se uputila u komšiluk. Kad je već zima stegla i žene su se
počele češće sastajat jedna kod druge, da malo prikrate noć i pomognu jedna
drugoj u rađi. Tako je jedne noći bura puvala ko nikad, a misečina bila ko dan.
Nekoliko je žena u jednoj kući sidilo i manilo kukuruz, a s njima je bila i mlada.
Sidila je podalje od šporeta, kod vrata -i pokrila noge traverson. U jedan čas, od
silne bure, otvoriše se vrata i traversa joj spade s nogu. Kad druge žene vidiše da
mlada ima jednu magareću nogu, skočiše se i povikaše od stra, a mlada -ko vitar,

16
pobiže priko vrata niz rivine i više je nikad niko nije vidijo. Markova dorata su
našli u proliće, mrtva u Sklopinama.

10.3.Jezerske vile

Pradid Ivan Perčinota ti je vidijo vilu. On je bijo jedinak i po undašnjin običajima

mora je nosit perčin i rećinu. Jedanput je iša u Imocki i na Plavon jezeru kod
Bagini stina vidijo je tri cure di pivaju. Pomalo in je se primica da ga one ne
opaze. Dok je on doša, one su pozaspale i pokrile se ponjavon. Počeo je skidat
kumparan da će ga bacit po njiman, tijo i' je ganjat. Uto se jedna ko prenila i
protegla, i vidijo je di joj je ispod ponjave izvirila magarećija noga. On se
poplašijo da ga ne bi bacile u jezero, brže-bolje bacijo oni kumparan i pobiga.
Kad je doša kući pripovidijo je to materi. Ona se naljutila da je grijota nova
kumparana i sutradan otišla do stina i našla lipo složen kumparan di su bile vile.

11.NOGOMETNA UTAKMICA “VILJENJAKA” I “VUKODLAKA”

Prvu utakmicu su “Vilenjaci” i “Vukodlaci” odigrali još 1943. godine, a običaj se

nastavio njegovati kad god bi Modro jezero presušilo, a vremenske i druge prilike
to dopustile. Na taj način mještani se podsjećaju na bića koja žive u mašti i već
17
pomalo zaboravljenim pričama usmene tradicije. Ekipe se dijele prema mjestu
stanovanja i to postaje natjecanje između istočnog i zapadnog dijela grada
Imotskog. Mnoge legende su ispričane o vilama i vilenjacima Modrog jezera, a
jedna od njih kaže kako su Imotske vile su dozivale u Modro jezero imotske
momke i svi oni momci koji su spavali s vilama više nikad nisu spavali s imotskim
djevojkama. Da se ne bi svađali oko rezultata, još od davnina pravilo je da
utakmica mora biti neriješena.U jedinstvenom spektaklu na blatu, kako ga
nazivaju, uživali su brojni Imoćani i turisti.

12.ZAKLJUČAK

18
 Ima Imota sedmera vrata.

Vrata od Neretve.

Vrata od Cetine.

Vrata od Bosne.

Vrata od mora.

Vrata od neba.

Vrata od zemlje.

I vrata od matere.

Na sedmera vrata dođe i prođe sve imotsko:

Sunce i Mjesec, jata ptica selica i zvijezda,

vjetri i oblaci, vuci i poskoci, munje i vile,

zemaljske i podzemaljske vode.

Dođu i prođi ljudi.

(Petar Gudelj, Put u Imotu)

Imotska krajina obiluje mnogim predajama, legendama te epskim pjesama.

Poseban značaj imaju mitske i demonološke predaje koje se mogu čuti u gotovo
svakom selu, zaseoku, ognjištu. Veoma dobro objašnjenje zašto vile imaju tako
veliku ulogu u narodnom sjećanju dala je književnica Maja Delić Peršen. Imotske
žene imale su ulogu koja se ograničila na područje odgoja djece i čuvanja kuće.
Pričanje priča o vilama bilo je mjesto gdje su one mogle ispoljiti svoju maštu. Vile
su sve ono što one nisu, imaju zlatnu kosu, ali i kopita koja naviještaju da nisu
svakodnevne. Pričanje priča o vilama je bio način kako da mještani stave fikciju u
svoju svakodnevnicu. Legenda o Gavanovim dvorima pokazuje koliku je vjera
imala uloga životima ljudi. Nastanak Modrog i Crvenog jezera, tih dvaju fenomena
koji su najprepoznatljivi simboli Imotske krajine pokazuje do čega može dovesti
ljudska slabost i oholost. Uz legende i predaje i usmene epske pjesme prikazivale
19
su događaje, koje su često kao temelj imali istinit događaj, ali dakako ukrašen
fiktivnim elementima. Iako Imotska krajina svaki dan broji sve manje i manje
ljudi, ostaje nada u bolje sutra. To dokazuje ponajprija imotska mladost koja je vrlo
rado pristala pričati predaje, legende, pjesme koje su čuli od baka i djedova.
Usmena baština temelj je Imotske krajine koja će zauvijek ostati, zapisana ili u
sjećanju. Podsjeća nas na prošlost, zavičaj i na naše pretke koji su čuvali nju i
ostavili nam je u trajno i neuništivo nasljedstvo.

13.RJEČNIK

grijota - šteta

kumparan – vrsta muške jakete

solar – kamene stepenice uz stare kuće

traversa - pregača

20
14.LITERATURA

1.Dragić, Marko, Književna i povijesna zbilja, HKD Napredak Split, Split, 2005.

2.Delić Peršen, Maja, U vilinskom kolu, Matica hrvatska: ogranak Imotski, Imotski
2009.

3.Raos, Ivan, Prosjaci i sinovi, Matica hrvatska, Zagreb 1971.

4. Ujević, Ante, Imotska krajina, Matica hrvatska: ogranak Imotski, Imotski 1991.

5. Usmene pripovijetke i predaje, priredila Maja Bošković-Stulli, SHK, MH,

Zagreb, 1997.

Slike:

https://www.google.com/search?
q=plavo+jezero+slike&rlz=1C1GCEA_enHR765BA768&sxsrf=ALeKk002LNXt
LYDr5XFoUXmUCps3YbrmGg:1624808011401&tbm=isch&source=iu&ictx

https://www.google.com/search?
q=crveno+jezero+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwjhpMvEkbjxAhXR0qQKHSO
EB00Q2-cCegQIABAA&oq=crveno+jezero+slike&gs_lcp=CgNpbWcQAzIECC

https://www.google.com/search?
q=topana+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwj69KOLkrjxAhXIxqQKHbF6BTUQ2-
cCegQIABAA&oq=topana+slike&gs_lcp=CgNpbWcQAzoECCMQJzoHCCMQ

https://www.google.com/search?
q=crkva+svetog+frane+imotski+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwivhviikrjxAhUO
tKQKHQZ2APoQ2-cCegQIABAA&oq=crkva+&gs_lcp=CgNpbWcQARgBM

https://www.google.com/search?q=zavi
%C4%8Dajni+muzej+imotski+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwiqyPO6krjxAhVH
-aQKHfMUB2UQ2-cCegQIABAA&oq=zavi
%C4%8Dajni+muzej+imotski+slike&gs_lc

21
https://www.google.com/search?
q=duhanksa+stanica+imotski+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwjF-
5TukrjxAhWGD-wKHXcyBEYQ2-
cCegQIABAA&oq=duhanksa+stanica+imotski+slike&gs

https://www.google.com/search?q=trg+tina+ujevi%C4%87a+imotski+
+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwjAt9-Yk7jxAhWFIMUKHd9KAE0Q2-
cCegQIABAA&oq=trg+tina+ujevi%C4%87a+imotski++slike&g

https://www.google.com/search?
q=prosjaci+i+sinovi+slike&tbm=isch&ved=2ahUKEwi9wYyek7jxAhWDOewKH
RX_DjAQ2-cCegQIABAA&oq=prosjaci+i+sinovi+slike&gs_lcp=CgNpbWcQ

https://www.google.com/search?
q=utakmica+vilenjaka+i+vukodlaka+imotski&tbm=isch&ved=2ahUKEwjHudWx
k7jxAhVMs6QKHQVQC3AQ2-cCegQIABAA&oq=utakmica+vilenjaka+i+v

https://www.google.com/search?
q=jezerske+vile+imotski&tbm=isch&ved=2ahUKEwjDiPrDk7jxAhVS66QKHcjA
C5EQ2-cCegQIABAA&oq=jezerske+vile+imotski&gs_lcp=CgNpbWcQAzoE

22