Sveuilite u Zadru

Odjel za povijest umjetnosti

Prva kapela sv. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali
seminarski rad iz kolegija
Hrvatska umjetnost romanike i gotike






Profesorica: Studentica:
doc. dr. sc. Marijana Kovaevi Ivana Juri



Zadar, 9. svibanj 2013.
2

Sadraj
Uvod ....................................................................................................................................... 3
1. Povijesne okolnosti .................................................................................................... 4
2. Gotika kapela ............................................................................................................ 5
3. Sarkofag sv. Ivana Trogirskog ................................................................................... 9
4. Zakljuak .................................................................................................................. 11
Literatura .............................................................................................................................. 12




















3

Uvod
Stanovnici Trogira u srednjem su vijeku, pa i danas, tuju nekoliko svetaca u svojim
crkvama, no jedan od njih, sv. Ivan Trogirski, snagom je svog kulta zasjenio i samog sv.
Lovrinca, koji je tovan jo od kasnoantikih vremena i ije ime nosi velebna trogirska
katedrala.
O ivotu ovog sveca vrlo se malo zna. Kad je papin poslanik (XI. st.) prolazio
junohrvatskim krajevima, zamolili su ga Trogirani da im postavi za biskupa sveenika Ivana,
koji se nalazio u poslanikovoj pratnji, a bio je poznat kao svet i uen sveenik. Trogirani,
naime, nisu imali biskupa, pa je Papin poslanik udovoljio njihovoj molbi. Biskupsko
posveenje sveeniku Ivanu podijelio je splitski nadbiskup Lovro. Ivan je kao biskup u
Trogiru razvio ivu pastoralnu djelatnost, ukljuivi se tako u veliku grgurovsku obnovu koja
je ila za reformom Crkve, osobito njezina klera. Sv. Ivan Trogirski zastupao je hrvatsku
orijentaciju dalmatinskih gradova pa njegovo ime, uz ime splitskog nadbiskupa Lovre,
nalazimo na ispravama kraljeva Kreimira, Zvonimira, Stjepana II. Sv. Ivan je, prije nego je
postao biskup, bio benediktinac u samostanu Sv. Petra u Osoru, na otoku Cresu, a iz istog
samostana bio je i splitski nadbiskup Lovro. Veliku zaslugu za grad Trogir stekao je sv. Ivan
time to je godine 1105. uspio odvratiti hrvatsko-ugarskoga kralja Kolomana da ne razori
Trogir, a ime se bio ozbiljno zaprijetio. Pripisivala su mu se velika udesa pa ga je narod u
Trogiru i okolici veoma tovao.
Tonu godinu smrti sv. Ivana ne znamo, no sigurno je da je to bilo oko 1111.g. i
Trogirani su smatrali da ovaj svetac zasluuje posebno mjesto u katedrali, te su odluili podii
kapelu u koju e poloiti sveev sarkofag i tako mu odati poast. Sama kapela s kojom emo
se poblie upoznati kroz ovaj seminar, gradila se dosta dugo, a poruena je 1468. godine,
godinu dana nakon dovretka nove, renesansne kapele.
Danas je od iste kapele ostao samo sarkofag, nekoliko reljefa i ulomaka, a analizom
ostataka, snimanjem te prepoznavanjem njenih raseljenih ulomaka, i danas se razjanjava
njezina arhitektura i ikonografija.



4

1. Povijesne okolnosti
Stara trogirska katedrala, koja datira jo iz ranokranskog doba, a u koju je nakon
smrti sahranjen trogirski biskup Ivan, prema predaji su unitili Saraceni u 1. pol. 12.st., o
emu nam podatke donosi nepoznati pisac prvog dijela biografije sv. Ivana Trogirskog u djelu
sastavljenom pred kraj 12.st. Istu je preuzeo biskup Treguan, koji je i sastavio drugi dio
sveeva ivotopisa. Napad na Trogir i ruenje stare katedrale bio bi, prema povjesniaru Ivanu
Luciu, oko 1123., dri li se da je vijest o napadu u sveevu ivotopisu tona. Tijelo sv. Ivana
izgubljeno je u ruevinama crkve i pronaeno je tek za biskupovanja Dese Makarela(1151.-
1180.), koji je obnovio ranoromaniku katedralu. Tijelo je nakon pronalaska pokopano u
stolnoj bazilici na junoj strani, nasuprot oltaru sv. Kuzme i Damjana. Dosada se smatralo da
je taj grob bio ispred dananje june apside katedrale, iako pisac sveeva ivotopisa navodi
ranoromaniku graevinu 12. stoljea, koja poloajem i veliinom nije jednaka dananjoj.
Nakon toga, grad su poruili i opljakali Mleani. Oskvrnuli su sveev grob i odnijeli
njegovu ruku sa sobom u Veneciju. Ruka se, na iznenaenje Trogirana, vratila u grad i
zaustavila iznad sveeva groba, a prema legendi, vratili su je aneli prenijevi je preko
Jadrana, to se zbilo vjerojatno oko 1174. Relikvije su nakon toga, 14. studenog, ponovno
sahranjene i preneene, no Luciu nije bilo poznato gdje. Luci je komentirao Treguanov
dodatak ivotopisu i navodi da se taj datum(14.11.) odnosi na prvi pronalazak i polaganje
sveevih relikvija u mramorni sarkofag, dakle na pronalazak tijela nakon invazije Saracena.
No, tijelo nije vraeno pred oltar sv. Kuzme i Damjana, ve je preneeno u oratorij koji je za
tu priliku bio sagraen (ili preureen), a rije je bila o staroj kapeli sv. Urule, koja je poslije
preimenovana u kapelu sv. Ivana, a kapelu prvi spominje biskup Treguan. Najstarija kapela ili
oratorium sv. Ivana bila je moda prepravljena kasnoantika ili ranoromanika jednostavna
graevina, podignuta uz raniju katedralu i posveena sv. Uruli, a u njoj je sveevo tijelo bilo
od 1175. do 1348., kada biva preneeno u raku gotike kapele u sjevernoj apsidi katedrale.
Ranoromaniki oratorij sv. Ivana vjerojatno se nalazio izvan perimetra romanike katedrale,
uz njen sjeverni zid, na mjestu gdje je danas ulaz u novu kapelu.




5

2. Gotika kapela
Dana 22. lipnja 1331.g. sklapa se ugovor s dva mletaka klesara u kojem se oni
obvezuju sagraditi Ecclesiam Divi Joannis, tj. kapelu sv. Ivana, u prvom traveju ispred
sjeverne apside katedrale, da bi se u nju prenijelo sveevo tijelo iz stare kapele. Nakon
sedamnaest godina, sarkofag je dovren, a 26. lipnja 1348. g. u njega su preneene moi
zatitnika grada, dok se kapela nastavila raditi i nakon pohrane tijela, o emu pie Luci u
djelu posveenom povijesti Trogira. Ova kapela 14. stoljea bila je dijelom opsenog
graditeljskog zahvata ureenja unutranjosti katedrale, a zapoet je izradom propovijedaonice
i ciborija nad glavim oltarom. Poetak gradnje poklapa se s dovretkom ciborija koji je datiran
natpisom na kipovima Navjetenja iznad njegova zapadnog arhitrava.
Gradnja kapele protegla se sve do 1348.g., kada je posveena sv. Ivanu Trogirskom, a
tijelo je, dakle, preneseno u novi sarkofag. Bilo je to kao zavjet svecu zatitniku, ba u godini
kada je itavu Europu pogodila epidemija kuge. Prema Luciu, kapela se i dalje nastavila
raditi i nikad nije dovrena, no taj podatak nije sasvim pouzdan, budui da je njegov opis
katedrale iz 17. stoljea, iz vremena kada je svetite 14. stoljea radikalno izmijenjeno.
Gotika kapela naruena je u vrijeme kada je u Trogiru biskupovao Lampridije Vitturi, a
operarij katedrale bio Vital sin Martinov.
1
Kapela je, kako je ve navedeno, poruena 1468.
godine, a njen izgled mogue je dijelom grafiki rekonstruirati iz navedenih opisa i ulomaka
ornamenata i reljefa koji su od nje preostali, a za to su iznimno vani pisani izvori iz pera
svjedoka koji su je vidjeli, Luciev i Manolin.
Ulomci plastike i skulpture ove kapele velikim su dijelom izgubljeni uslijed njena
ruenja. Neto od njih sauvalo se u katedrali, a dio je pak prikupljen u lapidariju Muzeja
grada Trogira. Na izvornom mjestu, uzidan u pilon katedrale na sjevernoj strani apside,
preostao je dio atike koja je neko bila nad junim frizom kapele. Bila je ukraena reljefima i
stupovima nad kojima su se izmjenjivale gotike fijale i zabati ukraeni florealnim motivima.
Taj ornamentalni niz zapoinje reljefom arhanela na pilonu, koji u lijevoj ruci nosi disk sa
znakom golgotskog kria. U nastavku je bio niz polja, ritmiki podijeljenih oktogonalnim
stupovima, nosaima fijala, koji su nestali nakon to je kapela sruena. Istraivai su uoili da
je kapeli pripadao i reljef s likom Krista iz lapidarija Gradskog muzeja. Budui da je
identinih proporcija kao i arhaneo na pilonu, moe se pretpostaviti da njegov izvorni
poloaj bio u nastavku tog prizora.

1
Operarij je osoba koja je zaduena za voenje i nadzor (graevinskih) radova u crkvama i sakralnim objektima.
6

U istom muzeju nalazi se jo jedan ulomak za koji se sa sigurnou moe rei da je bio
dio istog opusa. Radi se o djelomino oteenom reljefu s prikazom Jaganjca Bojeg u
medaljonu smjetenom ispod iljatog luka, s plitko urezanim motivom ioke na rabo.
2
Desna
strana ulomka bolje je ouvana i sadri dio originalnog zavretka ploe reljefa, to govori da
je ploa imala oblik jednakokranog trokuta i da je pripadala ispuni zabata meu fijalama nad
atikom kapele. Osim spomenutih ploa s reljefima, u lapidariju ima jo ulomaka koji se mogu
identificirati kao dijelovi gotike kapele, a od njih se posebno izdvajaju dva profila zabata,
jedna fijala i ulomak stupa s rupama za reetke.
Atika s reljefima zakrivala je s vanjske strane pogled na bavasti svod koji je natkrivao
kapelu. Isti je poruen kad i kapela, ali mu se obris raspoznaje na zidovima i stropovima
crkve. Peta svoda bila je nad profiliranim vijencem sauvanim na sjevernom zidu iznad vrata
riznice, a tragovi morta jo su vidljivi na pilonima katedrale. Postoji mogunost da je svod
kapele bio oslikan, jer u jednom opisu stoji da je bio ukraen inkrustacijama, oslikan, te na
nekim mjestima i pozlaen. Taj opis poklapa se s ostacima boje i pozlate na skulpturi kapele,
koja je bila polikromna i pozlaena, a mogue je i da je bila oslikana freskama, na nain kao
to je oslikan okvir s imitacijom mramorne obloge na pilonu uz svetohranite.
Gotikom kapelom sv. Ivana bavili su se rijetki suvremeni autori, a uglavnom su
obraivali treentistiku skulpturu Trogira, posebno spomenuta dva reljefa koja su ostala
nakon njena ruenja. O njenom arhitektonskom i ikonografskom programu, zbog malog broja
figuralnih i dekorativnih ulomaka, razmatralo se na temelju poznatih Lucievih opisa. Kapelu
su od svetita dijelili mramorni stupovi sloena presjeka s kovanom pozlaenom reetkom od
koje su bila nainjena i vrata, a klesani su kao sveanj od po dva okrugla stupa odijeljena
prizmatinim profilom u kojem su bile rupe za reetku. Vrh stupa bio je obrubljen vrpcom s
dijamantnim ukrasom, kako se vidi na ulomku stupia uzidanom na vratima kora. Nad
kolonadom s gotikim kapitelima i arkaturom, na bogato ukraenom frizu, dizala se visoka
atika kapele od kamenih ploa ukraena reljefima, od kojih su nam poznata samo dva reljefa
od itave kompozicije, onaj s prikazom Krista i arhanela. Atika je vjerojatno trebala imati na
zapadnom stupu simetrino postavljenog drugog arhanela poput onog na istonom pilonu, od
kojeg danas nema traga. Reljef Krista nalazio se u sredini izmeu Mihovila i Gabrijela.
Junom atikom, koja je okrenuta prema svetitu, dominirao je uskrsli Krist s
arhanelima. Plastino izraen reljef arhanela naslonjen je na polukruni istak vijenca,

2
Motiv izmjeninih zubaca, koji se kod nas jo naziva rova.
7

menzolu s malim Kristovim likom u liu pod kojim je svetohranite bogato ukraeno
lisnatim ornamentom kugliastih zavretaka. Iznad Krista na profilu je isklesan natpis
gotikim slovima: CORPVS MEVS P(er) VOBIS TRADET, to bi u prijevodu bilo Tijelo
moje za vas predajem, to je dio kanona mise, a isklesan je da naznai poloaj svetohranita,
ali i da naglasi Kristovu prisutnost u hostiji unutar svetohranita. Pretpostavlja se da su na
svetohranitu naknadno raene promjene te da su njegove drvene vratnice prenesene s
prozoria sarkofaga sv. Ivana.
Nad ranije spomenutim reljefima, izmeu fijala, stajali su trokutasti zabati, ukraeni
florealnim motivima po hrptu i lisnatim akroterijem na vrhu, iz kojeg je vjerojatno izlazio lik
nekog od apostola ili starozavjetnih mudraca, kao to se to vidi na atici korskih sjedala i na
oteenju listova kapitela sjeveroistonog pilona katedrale. Ukraeni friz kapele prolazio je s
vanjske strane pilona, zaokretao se prema njihovoj unutranjosti, da bi se u nastavku protegao
preko kolonade, spajajui pilone i zatvarajui prostor kapele. Ulomci istog fiza, tj. njegova
znaajna koliina uzidana je u friz atrija katedrale u 16. stoljeu. Friz je mogao biti uzidan kao
spolija u vrijeme ruenja stare kapele 1468.g. jer su tada na atriju izvoeni radovi. Ornament
friza je tipian za 12. stoljee, stiliziran poput palmeta, uz brojni florealni i animalni dekor, a
sadri svojevrstan bestijarij i brojna fantastina bia. Neke od motiva na frizu preuzimali su i
kasniji majstori, pa je tako motiv bluda s prikazom zmajeva koji prodiru udove ene isklesan
na romaniko-gotikoj krunoj tranzeni atrija. Ova ista alegorija na frizu bila je dio vee
cjeline, a simbolizirala je pakao kroz razjapljene ralje Levijatana to prodiru grenike u
ikonografskoj strukutri Posljednjeg suda. U prizoru friza, jednako kao i na tranzeni,
simetrino postavljene ralje zmajeva prodiru noge ene koja visi naglavce, ali se dri rukama
za dvije palmine grane, koje su simbol ponuenog spasa. Ovu pretpostavku da su skulpture
fiza atrija podrijetlom sa stare kapele sv. Ivana potvruje grb Treguanova prethodnika Dese
Makarela, uklopljen meu zoomorfne ornamente na istom segmentu fiza. Izgleda da je Desa
bio zaetnik pregradnje oratorija sv. Urule u prvu kapelu sv. Ivana, ali i obnovitelj stare
ranoromanike katedrale iz 1175. Ornament je, dakle, mogao pripadati njoj ili vjerojatnije
opusu prve kapele, jer bi u tom sluaju bio ugraen na proelje nakon 1468., kada je oratorij
sruen.
Ikonografski program stare, gotike kapele, mogue je prepoznati unato malobrojnim
narativnim djelovima opusa meu reljefima i ukrasima koji su joj neko pripadali. Sredinji
lik kompozicije junog proelja jest Krist s knjigom u ruci i podignutom desnicom na
blagoslov, smjeten izmeu dva arhanela. Krist je prikazan nakon Posljednjeg suda kao
8

vladar svijeta, a arhaneli su s njegove desne i lijeve strane Mihovil i Gabrijel sa znakovima
kraljevske vlasti u rukama. Krist okruen arhanelima, nosaima vladarskih insignija, tema je
brojnih mozaika Veneta i sjeverne Italije, poput konhe katedrale u Torcellu. Ispod atike
trogirske kapele nalazile su se male figure u liu kapitela, od kojih se sauvao samo Krist.
Moe se pretpostaviti kako je na ostalim kapitelima nastavljen niz prikaza svetaca, a meu
njima moglo je biti likova poput dvanaestorice apostola, starozavjetnih proroka i evanelista.
Na atici kapele, u ispuni zabata, obrubljena profiliranim rubnjakom s motivom rakovica,
nalazio se u medaljonu prikaz Jaganjca Bojeg, iznad Krista, te sve to ide u prilog
pretpostavci kako je apokaliptina vizija Nebeskog Jeruzalema jedna od tema ciborija gotike
kapele. U staroj kapeli sv. Ivana stajala su dva natpisa. Jedan od njih danas je poznat samo u
jednom spjevu iz 2.pol.16.st., dok je ovaj drugi, koji je postavljen 1348.g. prilikom posvete
kapele svecu, danas preneen u novu kapelu i postavljen na stranju stranu oltara.
Graditelji gotike kapele nisu nam poznati, tj. ostali su anonimni iako se u
dokumentima spominje da su je 1331. zapoela dvojica Venecijanaca. Njihova imena nisu
poznata, niti je pouzdano jesu li oni doveli gradnju kapele do kraja. Na kapeli se intenzivno
radilo prije lipnja 1348.g. kada je u nju prenesen svetac. Prvi dokument koji spominje radove
na katedrali datiran je 14. oujka 1347.g. i spominje nekog majstora Caninusa, protomagistra
koji se obavezuje na rad na crkvi i zvoniku. U sijenju i veljai 1348. spominju se u Trogiru
dva graditelja: Ivan Draojev i Nikola Jakovljev. Nije iskljuena mogunost da je mletaki
protomajstor Zanin Fulkov radio i na kapeli, iako ga dokumenti vezuju openito uz katedralu i
zvonik. Kapiteli bifore prvog kata zvonika iste su izrade kao i kapiteli pod svodovima
predvorja katedrale, a ukrasi tegurija na atici kapele slini su ukrasima zabata nad
Radovanovim portalom. Sva ta zapaanja dovode na pomisao da se radi o jedinstvenom i vrlo
opsenom graditeljskom zahvatu 14. stoljea.






9

3. Sarkofag sv. Ivana
Jedino to se od nekadanje kapele u cijelosti sauvalo jest sarkofag sv. Ivana. Gotiki
sarkofag sv. Ivana u koje su preneene sveeve relikvije nalazio se na oltaru, u sjevernoj
apsidi katedrale. Njegova se izrada datira u vrijeme mletake uprave Dalmacijom, u razdoblje
od lipnja 1331. do ljeta 1348. godine
3
, a neki izvori navode da je naruen 1348.godine.
4

Izraen je od viebojnog mramora s drvenim vratacima za motrenje blaenikova tijela. Ispod
poklopca sarkofaga prua se friz ispunjen lisnatim motivima, i budui da je poklopac na dvije
vode, friz se na boim stranama nastavlja u obliku malih zabata, koje nose po dva tordirana
polustupia s lisnatim kapitelima. Takvi isti polustupii nalaze se i na proelnoj strani
sarkofaga, no dva bona zakrivaju figure Navjetenja, Bogorodica i arhaneo Gabrijel.
Bogorodica i arhaneo su istih dimenzija, imaju predimenzionirane ruke, a noge im se ne vide
od draperije. Mogue je da je arhaneo u lijevoj ruci nosio ljiljanov cvijet, no on danas nije u
cijelosti sauvan, ve samo komadi peteljke u arhanelovoj ruci. U dnu sarkofaga protee se
friz u obliku denta ili zubaca. Na poklopcu je lik sveca u leeem poloaju u biskupskoj odori.
Sveeva glava je poloena na jastuk, a na glavi mu je biskupska mitra ukraena raznim
dragim kamenjem. Ruke su mu sklopljene na trbuhu, a pod desnom rukom je sveev pastoral.
5

Oi su mu zatvorene, a ispod nosa i oko usana mu je fino izraena stilizirana brada ije vlasi
zavravaju malenim zavojnicama u obliku puia. Kad se gleda kipove Navjetenja i sveev
leei lik, vidi se da se stilski dosta razlikuju. Arhaneo i Bogorodica izgledaju dosta
nezgrapno, kao da ih je radio majstor koji jo nije savladao prikazivanje ljudske anatomije i
proporcije ljudskog tijela, dok je sveev lik puno realistiniji i izraen s puno vie preciznosti.
Na sarkofagu ima dosta pozlate itav sveev lik, friz pod poklopcem, polustupii, figure
Navjetenja i donji friz, no nije se na svim mjestima podjednako sauvala. U natpisu koji se
nalazi na stranjoj strani, spominje se godina polaganja sarkofaga u staru kapelu, datum na
koji se obiljeava blagdan sv. Ivana Trogirskog, sveeva djela i zasluge, te poruuje itaocu
da mu se moli i trai oprost od grijeha.

Sam sarkofag, skulptura i kamena plastika kapele nose dosta jak peat venecijanske
umjetnosti toga doba. Sarkofag pripada tipinim grobnicama biskupa i svetaca mletakog

3
R.Buani, Secundum sacrarium divi Joannis (Stara kapela sv. Ivana Trogirskog u katedrali sv. Lovrinca),
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, svezak 40., str.77-110., Split, 2003.-2004.
4
Tisuu godina hrvatskog kiparstva, (ur.) I. Fiskovi, Zagreb, 1997, str. 107.-108.
5
Pastoral je naknadno dodan na mjesto izvornog koji se (vjerojatno) nije sauvao.
10

treenta, koje odlikuje inkrustacija kasetiranih polja obojenih mramorom, upotreba motiva
Navjetenja, profilacija ukraenih zupastim ornamentima i specifino oblikovanje gornjeg
vijenca ukraenog stiliziranim akantusovim liem.
Ljubo Karaman je oltar pripisao radionici mletake obitelji De Sanctis, kojoj se, prema
njegovu miljenju, mogu pribrojiti i dijelovi starog, sada rastavljenog, sveeva sarkofaga
ugraeni iznad vrata trogirske crkve Gospe od Karmela. Cvito Fiskovi je prihvatio njegovu
pretpostavku, napomenuvi da je sarkofag vjerojatno stajao na etiri stupa, tono onako kako
su venecijanske grobnice najee izraivane, poput one Odorika de Pordenone iz katedrale
Santa Maria del Carmine u Udinama. Fiskovi kae da radionicu de Sanctisa na sarkofagu
potvruju kasete od crvenog mramora na njegovu proelju, karakteristine za venecijanski
likovni senzibilitet ranog 14.st. Kod sarkofaga ga nije zbunilo sredinje mramorno polje, za
koje je zabiljeio da je umetnuto kasnije, pritom se oslanjajui na opis sarkofaga u ijem je
sreditu stajao otvor, tj. fenestella confessionis. U novije se vrijeme, kako sam ve navela,
smatra da su na tom mjestu bile drvene vratnice s motivom raspetog Krista koje su naknadno
prilagoene i pridodane vratima svetohranita. Sarkofag danas stoji u novoj, renesansnoj
kapeli sv. Ivana u koju je preneen u 17.stoljeu.













11

4. Zakljuak
Stara kapela svetog Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali nastala je kao, rekla bih,
zavjetni dar Trogirana njihovu nebeskom zatitniku i dugi niz godina zauzimala je posebno
mjesto u katedrali, ba kao to ga zauzima i danas. Prouavajui literaturu i rekonstrukcije
njena izvornog izgleda dola sam do zakljuka da je morala izgledati grandiozno za ono
vijeme, a vjerojatno bi i danas tako izgledala. Iako je poruena, u katedrali su i danas vidljivi
dokazi njezina postojanja i mislim da je ne bi trebalo sasvim zanemariti, jer ipak je to posebno
mjesto na kojem su cijelo stoljee stajale relikvije nekadanjeg trogirskog biskupa i nebeskog
zatitnika i znaajno djelo, kako s religijskog, tako i povijesnog i umjetnikog aspekta.
















12

LITERATURA
R.Buani, Secundum sacrarium divi Joannis (Stara kapela sv. Ivana Trogirskog u
katedrali sv. Lovrinca), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, svezak 40., Split,
2003.-2004.
R. Buani, Trogirska katedrala, monografija, Zagreb, 2009.
Tisuu godina hrvatskog kiparstva, (ur.) I. Fiskovi, Zagreb, 1997.