Sveuilite u Zadru

Odjel za povijest umjetnosti

Sainte Chapelle
seminarski rad iz kolegija Umjetnost gotike








Profesor: prof. dr. sc. Emil Hilje Studentica: Ivana Juri



Zadar, 13. svibnja 2014.
Uvod
Kult relikvija svetaca i muenika, jedan od vanih i zanimljivih fenomena u kranstvu,
razvio se ve u prvim stoljeima kranstva. Zbog toga se kroz itav srednji vijek diljem
Europe grade memorije, mauzoleji, crkve i katedrale u kojima e se pohraniti relikvije.
Posebno gusta mrea crkava i katedrala, rasprostranjena je po dananjoj Francuskoj i
panjolskoj, a te graevine postat e arine toke hodoasnika i njihovih ruta na putevima od
Pariza do najpoznatije toke, Santiaga de Compostele. Kult relikvija svoj e procvat doivjeti
u srednjovjekovnim svetitima kao to su Chartres, Vezelay, Le Puy, Conques, Toulouse i
Santiago de Compostela, a forma uobiajenih relikvijara bit e zamijenjena velikim
relikvijarom - monumentalnom arhitekturom. Jedna od takvih graevina je Sainte Chapelle,
kapela Luja IX. u Parizu iz 13. stoljea, podignuta da bi se upravo u njoj pohranile relikvije
Kristove pasije.















Sainte Chapelle
Sainte Chapelle nalazi se na otoiu na rijeci Seini, nedaleko od same katedrale, te je
neko stajala u sklopu kraljevske palae. Zapoeta je oko 1240. godine, a posveena je 26.
travnja 1248. Dao ju je podii francuski kralj Luj IX. da bi u nju pohranio relikvije Kristove
pasije(komadie trnove krune, koplja, spuve i pravog kria) koje je kupio od Baldwina II.,
posljednjeg bizantskog cara. Relikvije su u grad stigle 1239. godine te ih je sam Luj doekao i
bosonog prenio preko grada i pohranio u kapeli Saint Nicholas u sklopu svoje palae, dok
kapela koja bi bila dostojnija ovih relikvija ne bude sagraena i posveena svetoj trnovoj
kruni. Sama trnova kruna bila je aluzija na kraljevsku krunu, a relikvije su trebale podii
ugled francuskih kraljeva. Arhitekt kapele je nepoznat, iako je neki povjesniari umjetnosti
pripisuju Pierreu de Montreuilu zbog slinosti s nekim drugim njegovim projektima, dok se
drugi dre da je arhitekt bio Thomas Cormont ili Robert de Luzarches.
1

Sama kapela visoka je 42,5m, duga 36m i iroka 17m, te ima dva kata. Izvana, na zapadnoj
strani nije uobiajena gotika fasada, nego dvokatni trijem, donji za donju kapelu, a gornji za
gornju kapelu. Trijem flankiraju dva tornja sa spiralnim stubitima, a izmeu njih je velika
rozeta promjera 9m, nastala u 15. stoljeu, te iznad nje jo jedna manja rozeta. Na ostalim
trima stranama kapele su snani kontrafori izmeu kojih je petnaest vitraja, a vidi se i podjela
kapele na dva kata. Krov i toranj na njemu nisu izvorni. Na sjevernoj strani kapele bila je
mala sakristija koja je izgledala kao zasebna crkvica, no poruena je 1776. godine da bi se
proirilo juno krilo Palais de Justice, koja i danas zaklanja sjevernu stranu kapele.
2
Kapela
ima longitudinalan tlocrt s apsidalnim zavretkom te krinorebraste svodove koje podravaju
kontrafori, dok donja kapela ima bone prolaze nalik brodovima, no ne bi ih se ba moglo
nazvati brodovima jer su prilino uski.
Donja kapela bila je namijenjena slugama i slukinjama, te je bila posveena Bogorodici.
Visoka je 6.6m, iroka 10.7m, duga 33m, a nadsvoena je etverodijelnim krinorebrastim
svodovima koji poivaju na stupovima koji su odmaknuti od zida i tako tvore bone prolaze, a
u apsidalnom dijelu tvore mali deambulatorij. Ti boni prolazi takoer su nadsvoeni vrlo
uskim krinorebrastim svodovima, a izmeu svodova sredinjeg dijela i stupova su
potpornjaci koji u donjem dijelu izgledaju kao polovice iljatog luka, a slue da prenesu
teinu svodova na vanjski zid i kontrafore. Stupovi su, izmeu ostalog, odmaknuti od zidova

1
Gothic Architecture, Sculpture, Painting, str 83.
2
P. Frankl, str. 249.
tako da donja kapela moe podravati gornju kapelu. Zidovi su ralanjeni slijepim arkadama
koje uokviruju po pet manjih slijepih arkade s trolisnim zavretkom, a te arkade koje
nadvisuju ove manje ispunjene su malim vitrajima. Cijela donja kapela, odnosno njena
arhitektura je obojena i oslikana raznim ornamentima, no oteena je uslijed poplave 1690.
godine, tako da ta polikromija danas nije izvorna. Ova kapela je ujedno i prototip korova
kasnijih crkava, no nije izravan model, budui da su uvjeti i tendencije tadanjih arhitekata
bili drugaiji.
Gornjem katu kapele neko se pristupalo izravno iz kraljevskih odaja, a danas je to preko
spiralnog stubita u bonim tornjevima. Visoka je 20.5m, a iroka i duga kao i donja kapela.
Takoer je nadsvoena etverodijelnim krinorebrastim svodovima. Ovdje je odnos tereta i
nosaa u potpunosti sveden na skelet: rebra svoda i svenjasti stubovi su minimalne mase,
tako da je zid na taj nain osloboen konstruktivne uloge i mogao se zamijeniti staklom.
Zidovi su u donjem dijelu ralanjeni slijepim arkadama, a na junom i sjevernom zidu nalazi
se po jedna velika nia u kojima su bila mjesta za kralja i kraljicu. Izmeu vitraja, na
postamentima stoji dvanaest kipova apostola, koji su izvrsno restaurirani, tako da je teko
razluiti koji je original, a koji kopija. Kada bi kralj stajao pred oltarom s trnovom krunom u
rukama, stajao je kao lik Krista meu apostolima, upravo zbog kipova apostola. Onima koji su
prisustvovali bogosluju, vjerojatno je izgledalo kao da je kralj stajao u sreditu zemaljske
verzije Nebeskog Jeuzalema. Iznad oltara, u apsidi, sagraena je platforma za oltar s
relikvijama, a jedno od dva stubita koja su vodila do relikvija je sauvano u originalu, dok je
ciborij restauriran. Cijela gornja kapela je obojena, ukraena grbovima i pozlaena, a svod je
obojen u plavo i ukraen zlatnim zvjezicama. ini se da svaki detalj postoji samo da bi ojaao
efekt onoga to kapeli daje najveu ar, a to su, naravno, vitraji, koji dovode interijer do
nestvarnosti i daju dojam prozranosti i besteinskog stanja. Ima ih esnaest, zajedno s
velikom rozetom. Visoki su 15m, a oni apsidi 13m, a zapremaju ukupnu povrinu od oko
750m
2
. Ikonografski program vitraja obuhvaa povijest svijeta i ovjeanstva u stotinama
scena, od Stvaranja do dolaska relikvija u grad, a moda je preuzet iz bogato ilustrirane
Lujeve Biblije. Ovdje su autori vitraja, za razliku od autora vitraja u Bourgesu i Chartresu,
imali malo tei zadatak, a to je da izrade scene za prozore koji su ovdje vrlo visoki i uski.
Jedan od naina izrade vitraja bio je podijeliti povrinu prozora u geometrijska polja kao na
pozadini tapiserije, no zbog uskog prostora na svakom prozoru, slikovna polja su morala biti
reducirana po pitanju veliine, a broj likova na njima povean, to je smanjilo sveukupnu
itljivost vitraja, pa je i danas tee itati srednji i gornji registar na njima. Svaki vitraj se ita s
lijeva na desno, od vrha prema dnu. Likovi na vitrajima su prepoznatljvi po skladnim
proporcijama i elegantnom stavu, primjerice, muki likovi, koji dominiraju na vitrajima, su
vitki, s prilino okruglim glavama bez brada, u draperijama koje naglaavaju njihove siluete,
dok su nabori na draperijama mekani, a nain na koji likovi dre draperiju u rukama je uvijek
isti. U ovim prozorima ima gotikih detalja i, sa iluminiranim rukopisima iz 1250., mogu biti
od znaajne pomoi pri rjeavanju problema kada je, u svijetu slikarstva, nastao gotiki stil.
3

Scene su prepune aluzija na francusku monarhiju, povezujui kraljeve sa starozavjetnim
kraljevima i Kristom. Na velikoj rozeti, koja je nastala izmeu 1490. i 1495. godine u
Rayonnant stilu, tema je Apokalipsa. Scene se i ovdje itaju s lijeva na desno, ali od dna
prema vrhu, a zbog nedostatka prostora neke su scene postavljene ispod nje. Na vitrajima i u
unutranjosti obaju katova kapele dominiraju plava i crvena boja, to se povezuje sa samim
Lujem, koji nikad nije nosio nijednu drugu boju osim te dvije, niti se prikazivao u drugim
bojama, a to moe imati veze i s Kristom i Bogorodicom, budui da su i oni nosili iste boje.
Ne zna se tko su autori vitraja, ni jesu li bili u nekoj radionici i ako jesu, koja je to radionica
bila. Ne zna se ni kako je autorima uspjelo dovriti prozore u manje od etiri godine, a
postavlja se pitanje meu povjesniarima umjetnosti jesu li prozori nastali u nekoliko
razliitih radionica.
Sainte Chapelle danas nije sauvana u potpunosti u izvornom stanju. Krov je izgorio 1630.
godine, donja kapela je stradala u poplavi 1690. godine, a interijer gornje je dosta stradao u
Revoluciji. Restaurirana je u 19.st., poevi 1836.g. u nadlenosti arhitekta Felixa Dubana i
Jeana-Baptistea Lassusa. Pedeset godina kasnije, tu zadau obnaa Eugene Viollet-le-Duc,
koji je restauraciju vrio iznova, tako to je skinuo i zamijenio sve to su njegovi prethodnici
radili. Na kipovima na potalima radio je kipar Adolphe-Victor Geoffroy-Dechaume. Vrlo
pomna restauracija vratila je donekle kapeli stari sjaj. Oslik arhitekture u unutranjosti je
potpuno nov, skulpture na portalima gotovo nove, a od kipova apostola, tri ili est su izvorni.





3
P. Frankl, str. 250
Zakljuak
Sainte Chapelle, umjetniko djelo gotike arhitekture, simbol je kranstva te prenosi
ideju o boanskoj svjetlosti u arhitekturi, te je kao takva postala model drugim kapelama koje
su podizali Luj i njegovi nasljednici. Koliko su drugi vladari bili impresionirani njome i
njenom arhitekturom dovoljno govori injenica da je engleski kralj Henrik II. htio prenijeti
Sainte Chapelle u London.
4
Ljepotu i ar ove kapele nemogue je doivjeti preko fotografija,
to se mora vidjeti u ivo, emu svjedoe i brojke od oko milijun posjeta godinje.
Ova kapela je i nacionalni spomenik kulture od 1862. godine. Iako je mala u odnosu na
mnoge druge poznate graevine, njena struktura kutije dragulja ini jednu od najljepih
graevina na svijetu, koja i dan danas postoji.















4
Gothic Architecture, Sculpture, Painting, str. 95

LITERATURA
P. Frankl, Gothic Architecture, Harmondsworth, 1962.
Martindale,A.: Gothic Art, London, 1988.
Gothic - Architecture, Sculpture, Painting, (ed. R. Toman), Berlin, 2007.
http://fr.wikipedia.org/wiki/Sainte-Chapelle
http://www.discoverfrance.net/France/Cathedrals/Paris/Sainte-Chapelle.shtml