SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI
STUDIJ RAZREDNE NASTAVE

Marina Petričević
MOTIV U DJEČJEM LIKOVNOM STVARALAŠTVU
SEMINARSKI RAD
METODIKA NASTAVE LIKOVNE KULTURE 2

Mentor: mr. art. Mario Šunjić

Mostar, listopad 2019

SADRŽAJ

UVOD..............................................................................................................................................1
1. MOTIVI U DJEČJEM LIKOVNOM IZRAZU..........................................................................2
2.LJUDSKI LIK..............................................................................................................................4
2.1. Portret u dječjem likovnom izrazu........................................................................................4
3. MOTIVI IZ PRIRODE................................................................................................................6
3.1. Sunce.....................................................................................................................................6
3.1.1. Djeca u dobi od 2 do 4 godine.......................................................................................6
3.1.2. Djeca u dobi od 4 do 5 godina.......................................................................................7
3.1.3. Djeca u dobi od 5 do 6 godina i starija..........................................................................7
3.2. Cvijet.....................................................................................................................................8
3.2.1. Djeca u dobi od 2 do 4 godine.......................................................................................8
3.2.2. Djeca u dobi od 4 do 5 godina.......................................................................................8
3.2.3. Djeca u dobi od 5 do 6 godina i starija.........................................................................9
4. PROSTOR.................................................................................................................................10
5. POKRET....................................................................................................................................11
ZAKLJUČAK................................................................................................................................12
LITERATURA..............................................................................................................................13
UVOD

Crtež je prvi jezik kojim se pojedinac služi, stoga je prepoznat kao važan način kojim dijete
može izraziti sebe, stupiti u interakciju s okolinom i upoznaje svijet koji ga okružuje. Crtanje kod
djece predstavlja svakodnevnu aktivnost od njihove vrlo rane dobi jer crtanje djetetu predstavlja
igru, stoga ono instiktivno počinje crtati jer je potaknuto unutarnjom potrebom za likovnim
izražavanjem. Dijete treba poticati na crtanje jer je ono važno za intelektualni, emotivni i
socijalni razvoj djeteta. „Svako dijete je umjetnik, problem je kako da ostane umjetnik kad
odraste“ (Pablo Picasso). Tijekom svojeg razvoja dijete prolazi kroz određene razvojne faze
dječjeg crteža, koji nam je i ujedno pokazatelj dječjeg razvoja i njegovih motoričkih sposobnosti.
Djeca počinju crtati sve bogatije i složenije oblike koji proizlaze iz kombinacije različitih
elemenata, upotrebljavaju razne krugove, ovale, linije koji nisu povezani. Nedugo nakon toga
upotrebom krugova i raznih složenijih oblika pojavljuju se prvi prikazi pojednostavljenog
ljudskog lika. U svojim prvim pokušajima crtanja ljudi dijete koristi jednostavne simbole. Koristi
kružiće i crte, gdje kružići označavaju oči, a horizontalne crte usta. Tako nam dijete poručuje da
su oči i usta najvažniji oblik komunikacije. Veliku ulogu u dječjem likovnom stvaralaštvu ima
odgajatelj, a njegov zadatak je djetetu omogućiti kvalitetne uvjete i poticati ga na likovno
izražavanje te mu pružati razna eksperimentiranja s različitim materijalima i sredstvima.
1. MOTIVI U DJEČJEM LIKOVNOM IZRAZU

Motiv je ono što radimo i vidimo, a dijelimo ga na vizualni, nevizualni motiv i likovni i
kompozicijski elementi.

VIZUALNI MOTIV je sve ono što možemo vidjeti očima, npr. mrtva priroda, stvarne i
zamišljene pojave i događaji (glačalo, drvo). Preko vizualnog motiva je potrebno učenike uvesti
u likovni sadržaj. Vizualno-likovne probleme je najbolje uočiti metodom analitičkog promatranja
na početku nastavnog procesa.

Crtež drveta ( 5 godina)

NEVIZUALNI MOTIV je ono što se ne vidi očima već drugim osjetilima, apstraktni prikaz, npr.
zvukovi (glazba, pjev ptica…), mirisi, dodiri, okusi, emocije (sreća, strah…), laž – istina, smijeh.
Ovdje učitelj može djelovati na učenikove emocije posluživši se glazbom, tekstom, pjesmom.

Prikaz zvuka gitare (6 godina)

LIKOVNI I KOMPOZICIJSKI ELEMENTI su poticaji za apstraktni prikaz vizualnog jezika , a

to su likovni elementi (točka, crta, boja, ploha…) i kompozicijska načela (kontrast, ritam,
ravnoteža…) crte po toku, ritam boja, simetrija likova, igra osnovnih boja, kompozicija, ploha.

Igra osnovnim bojama

2.LJUDSKI LIK

Ljudski lik jedan je od osnovnih i najčešćih motiva dječjeg crteža koje dijete počinje prikazivati
oko svoje četvrte godine. Kada se odnosi na čovjeka, motiv može biti glava, portret, autoportret,
karikatura, figura i akt.

2.1. Portret u dječjem likovnom izrazu

Između treće i četvrte godine dijete počinje prikazivati nešto, a to je najčešće čovjek. Ljudski
prikaz dijete prikazuje kao jedan krug koji njemu predstavlja glavu, a iz tog kruga izlazit će duge
linije koje označavaju ruke i noge. U sredini kruga će se najčešće nalaziti dva velika kruga koji
će označavati i predstavljati oči. Zatim dijete usvaja pojam usta i nosa te ih prikazuje jednom
tankom linijom. Nakon pete godine dijete samostalno crta trup čovjeka, a sa šest godina prikaz
čovjeka je kompletan.

Prikaz ljudskog lika u ranoj fazi

U ranijoj dobi djeca obično crtaju sva lica na isti način i ona uglavnom imaju oči, usta i nos. U
dobi od pet godina nadalje djeca opažaju oblik, vrstu i boju kose. U očima se pojavljuju šarenice,
a usta mogu biti otvorena, zatvorena, nasmiješena, sa zubima ili bez njih. Ako se njihova pažnja
posebno usmjeri na lice, dodat će obraze, čelo, bradu, naočale ili brkove ako ih osoba ima.
Većina djece od svoje druge do četvrte godine svim oblicima ljudi crta samo jedno oko. To nije
zato što misle da imamo jedno oko, već vide oba oka, ali nisu zainteresirani za njihov broj i opis.
Oči su sastavni dio svih sposobnosti percipiranja, što dijete izražava jednim krugom, tj. kanal
kroz koji čovjek prima informacije o vanjskom svijetu. Neka će djeca od početka crtati dva kruga
zbog davanja posebne vrijednosti sposobnosti gledanja te zbog stalnog opažanja da živa bića
imaju po dva oka. Kroz djetetov razvoj crtanje usta javlja se prirodno, a većini slučajeva simbol
za usta predstavlja krug ili neodređene mrlje. Tek će kasnije u razvoju djeca početi pokazivati
interes za nos, stoga ne možemo reći kakva su njihova gledišta tog oblika jer je već mnogo prije
nametnuta shema u vidu vertikalne crtice, L oblika ili dvaju kružića. Na taj se način potiskuje
njihova vlastita interpretacija. Oko četvrte godine djecu počinje interesirati kosa, no, kao I
uvijek, to se može dogoditi puno ranije ili kasnije, ovisi o sposobnostima djece. Svako dijete ima
svoj način crtanja kose, tj. pronalazi svoj vlastiti izraz. Simbol kose može biti jedna ravna ili
zadebljana crta položena ili usmjerena u vis. To može biti i puno linija koje iz osnovnog kruga
izlaze radijalno poput sunčevih zraka, mogu biti vibrirajuće i kružeće. Djeci kao simbol kose
može predstavljati krug ili bilo koji nepravilni oblik. Tek nakon pete godine djeca u svojim
crtežima portreta ili ljudskog lika počinju crtati kosu prema vizualnim opažanjima te kao oznaku
spolova. Djeca u dobi od pet do šest godina obično otkrivaju da se oblik može promatrati s više
strana i da su te strane međusobno različite. Kada je riječ o čovjeku i njegovu licu, ono se vidno
razlikuje gledano sprijeda i sa strane, najviše po tome što se u prvom slučaju vide dva oka, a u
drugom samo jedno.

Portret majke (8 godina)

3. MOTIVI IZ PRIRODE

Djeca iz prirode najčešće crtaju motiv cvijeća i Sunca pa ću u svom radu opširnije govoriti o ta
dva motiva.

3.1. Sunce
Automatizam i ispraznost koju djeci nameću sheme možda nigdje nisu tako očiti kao u crtanju
Sunca. Te sheme potječu iz ilustracija u kojima je Sunce personificirano pa je dobilo lice. Takvo
Sunce u ilustracijama ima opravdanje jer proističe iz sadržaja određene priče ili pjesme. Iz toga
je, na žalost, nastala gruba shema u obliku kruga u kojem su također redovito nacrtane oči, nos,
usta i nekoliko crta koje predstavljaju zrake.

Prihvaćanjem takve sheme gotovo potpuno prestaje interes djeteta za pojavu Sunca ili ukoliko i
postoji njegovo vlastito opažanje, dijete ne pomišlja da bi ga trebalo unijeti u svoj likovni rad.
Tako zapravo shema zastire njegove mogućnosti izražavanja, a time povratno i sposobnosti
percipiranja. Posljedica toga je da relativno rijetko nailazimo na izvorna viđenja sunca u
likovnim radovima djece.

Sunce (5 godina)

3.1.1. Djeca u dobi od 2 do 4 godine

Kao i o svim ostalim pojavama, najmlađa djeca i o Suncu govore putem kružećih linija i spirala.
Nakon toga otkrivaju krug kao simbol za sve, pa i za Sunce. Iako se oblik Sunce vizualno
podudara s tim dječjim simbolom, to samo po sebi ne otkriva ništa o njihovu izvornom viđenju te
pojave. Više o tome otkriva način kojim je nacrtano širenje svjetla ili sunčevih zraka.
3.1.2. Djeca u dobi od 4 do 5 godina

Kada rade prema shemi, djeca obično crtaju nekoliko površnih i tvrdih linija. Nasuprot tome,
pažljivost dokazuje da iza nje stoji uvjerenje djeteta i bar donekle izvorno viđenje. Ono crta i
duge, približno vertikalne linije koje izlaze iz kruga-Sunca i spuštaju se na donje nizove-za koje
dijete kaže da su trava. Tako ono iskazuje svoje poimanje dolaska Sunčevih zraka na zemlju.

3.1.3. Djeca u dobi od 5 do 6 godina i starija

Kad je dijete odbacilo shemu i potražilo svoje vlastito viđenje Sunca, nastao je novi oblik.
Belamarić navodi kako se uz crtanje kiše često javlja i grmljavina. Iako je to pojava koja se
doživljava uglavnom sluhom, djeci ne predstavlja teškoću “prevesti” taj doživljaj, transponirati
ga putem likovnog jezika u vidljive oblike. Dijete oko tri i pol godine doživljava i izražava
grmljavinu kao nešto što ispunjava prostor u vidu grubih i neodređenih masa koje se
sukobljavaju. Djeca mogu pronaći i dati likovni ekvivalent za svaku pojavu, sve dok od okoline
ne prihvate da je nešto teško ili nemoguće,a to djeluje kao vrsta “stopa” i barijere koji unaprijed
isključuju svaki pokušaj kreativnog mišljenja i stvaranja.

Crtež kiše i drveta (8 godina)

3.2. Cvijet
3.2.1. Djeca u dobi od 2 do 4 godine

Čim prohoda i počne istraživati svijet oko sebe, dijete nailazi na cvijeće. Stoga je ono
neizostavni oblik u likovnom izrazu djece. Najmlađa djeca poimaju i crtaju cvijeće na već poznat
način-u vidu kružećih i vibrirajućih crta. Crtež prikazuje grančicu s cvjetovima. Iz svijene i
horizontalne linije izrastaju vertikalne linije koje znače grančice, a za kružeće linije oko njih
dijete kaže da su cvjetovi. Drugo dijete pojedine cvjetove crta u obliku spirala, čime govori o
životu cvjetova, a ne o njihovu stvarnom izgledu. Nizovi malih crtica uokolo znače latice.

3.2.2. Djeca u dobi od 4 do 5 godina

Kružići nanizani uz rub velikog kruga simboliziraju latice, a spirala u sredini znači životnost
cvijeta. Krug i dalje ostaje najčešći oblik cvijeta. Belamarić navodi da cvjetne latice dijete crta na
dva načina. Jednom su to linije – simboli za latice koje rastu iz kružnog oboda prema van, a
drugi put dijete crta latice unutar kruga. Zagledano u cvijet, ono otkriva pravilnost njegove
građe, pa to izražava crtanjem mreže linija i krugova u drugom obliku na slici. Osim u prirodi,
cvijeće se često nađe i u vazi, pa je gotovo postalo obavezno da ga se tako crta. Pri tome ga djeca
ne vide kao odrasli. Dijete označava vazu simbolično krugom, bez obzira na njezin oblik. Iz
rubova tog kruga polukružno i prema gore pružaju se dulji i kraći cvjetovi s laticama u vidu
linija. Više nego oblicima cvijeta dijete je ovdje zaokupljeno pitanjem kako to stoje cvjetovi u
vazi, odnosno kako da na papiru koji leži, prikaže cvjetovi koje stoje u buketu u kojem s neki
cvjetovi niži, a neki viši.

Cvijet (4 i 5 godina)
3.2.3. Djeca u dobi od 5 do 6 godina i starija

U poznatim shemama cvijeća često su npr. visibabe, ljubice i zvončići, prikazani s dva redovito
simetrično i tvrdo crtana lista, nelogično okrenuta nadolje, što se događa zbog dječjeg
nerazumijevanja dane sheme. Kada dijete crta cvijet prema vlastitom opažanju i shvaćanju, te
simetrije i tvrdoće nestaje. Samo je najviši oblik – list nacrtan kao cjelina. Od njega prema dolje
dijete listove, koje u svojoj imaginaciji vidi, crta ritmičkom i neprekinutom crtom s obje strane
stabljike, čime usput ostvaruje njihov oblik. Asimetrično je postavljen i sam cvijet na kojemu je
dijete više zainteresirala boja i materija latica negoli njegov oblik, stoga ih naznačuje
zadebljanim linijama. Dok crta cvijeće, dijete živi s njim. Ono u sebi priziva njihanje cvjetova i
treperenje latica, što izražava zakrivljenim linijama te udvostručavanjem svake latice. Razlike u
njihovoj veličini nastale su zbog djetetove težnje da sve više širi cvijet te zbog već poznate
djetetove prilagodbe raspoloživom prostoru na papiru. Uz raznolikost oblika cvijeće je i različitih
boja i teško je odvajati jedno od drugog.

Cvijet (8 godina) Vaza s cvijećem (8 godina)

4. PROSTOR

Prikazivanje prostora predstavlja najsloženiji problem za djecu. Djetetu je vrlo teško predočiti
prostor na dvodimenzionalnoj plohi papira na kojoj se likovno izražava. Njegova je predodžba
prostora, u većini slučajeva, nejasna i nepotpuna. Ako dijete želi prikazati dva ili više likova, ono
će ih u početku razbacati po površini papira. Nakon toga će sve likove nizati na donjem rubu
papira, a visoko iznad toga pojavit će se nebo i sunce. U nedostatku mogućnosti da likove
prikazuje jedne iza drugih, prikazivat će ih jedne iznad drugih. Prostor će prikazivati u nizovima,
ali uvijek jedno iznad drugog.

“ Moja kuća” (6 godina)

“Moja obitelj” (8 godina)

5. POKRET

Djeca se vrlo rijetko odlučuju prikazivati figuru u pokretu. Zbog toga im treba dati motive koji
će ih uvesti i pripremiti za prikazivanje pokreta. To su, na primjer, djeca koja trče, stabla koja se
jako njišu na vjetru, ples lišća, klizanje na toboganu, igra loptom, ples i dr. Ako dijete crta igru
loptom, prikazat će kako uzima loptu te kako ju udara. Multiplicirat će noge i loptu u putanji .
Najbitnije je da djeca sama, prije likovnog izražavanja dožive i osjete pokret, a najbolje je ako to
sama izvode.

Prikaz akcije u fazama kretanja (8 godina)

Prikaz pokreta plesa (8 godina)

ZAKLJUČAK

Dijete nam kroz svoj likovni izričaj šalje poruke i signale, a to je ključni motiv komunikacije
kroz likovnost. Svako dijete shvaćeno je kao kreativno biće, kreativnost kao odgojna vrijednost
koja predstavlja osnovu razvoja djeteta. Odgojitelj ima zadaću promatrati, podržavati, osluškivati
i nenametljivo poticati dijete. Ako pratimo dijete već od ranog razvoja, njegovo će nas likovno
izražavanje dovesti do poruka koje nam ono šalje, stoga mu moramo omogućiti raznovrsne
mogućnosti izražavanja i omogućiti stvaranje vlastitih ideja, načine razumijevanja i
doživljavanja. Pri analizi dječjeg crteža, potrebno je razgovarati s djetetom o tome što mu taj
crtež predstavlja. Treba ih poticati na razgovor o crtežu, upitati ih što su to nacrtali, zašto su to
nacrtali te ih ispitati o njihovim osjećajima i doživljajima nacrtanog. Tako se povećava
mogućnost slobodnog izražavanja i kvaliteta analize.
LITERATURA

1. Belamarić, D. (1987). Dijete i oblik. Zagreb: Školska knjiga

2. Grgurić, N., Jakubin, M. (1996). Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje: metodički priručnik.

Zagreb: Educa