Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Paleolitik i mezolitik

Dmanisi
Seminarski rad

Mentor: izv. prof. dr. sc. Dario Vujević Studenti: Ivan Glamuzina i Hrvoje Šincek

Zadar, 15.11.2018.
 Sadržaj

1 Uvod ......................................................................................................................... 3

2 Otkriće...................................................................................................................... 3

3 Nalazi i problem određivanja vrste .......................................................................... 6

3.1 Lubanje ............................................................................................................. 7

3.2 Usporedba s Azijskim i Afričkim Homo erectusom ........................................ 9

3.3 Problem ........................................................................................................... 11

4 Zaključak ................................................................................................................ 12

5 Literatura ................................................................................................................ 13

2
1 Uvod

Prvi val seoba iz Afrike započinje prije otprilike 1.8 – 1.6 milijuna godina zbog velikih
promjena klime i okoliša, tada započinje i geološko razdoblje pleistocena. Homo
ergaster/erectus tada nastaje evolucijskim procesom u Africi te ubrzo emigrira iz nje.
Različitosti Homo ergastera/erectusa od prijašnjih vrsta se mogu primjetiti u morfologiji
lubanja i na kostima u tijelu, te zahvaljujući tim promjenama u tijelu imaju veću mogućnost
preživljavanja izvan Afrike.1

Prve nalaze ove vrste pronalazi krajem 19. st. Nizozemski

liječnik Eugene Dubois, koji kao vojni liječnik odlazi u Indoneziju i
1891. g. na Javi pronalazi dio lubanje, a iduće godine bedrenu kost i
zaključuje da se radi o dvonožnom hominidu te mu daje ime
Pithecanthropus erectus, kasnije svrstan u rod Homo, čime erectus
znači uspravan. Homo erectus pripada azijskom kontinentu dok Homo
ergaster afričkom, iako oba hominida dolaze iz Afrike. Arheološki
lokalitet Dmanisi u Gruziji sadržava nalaze Homo ergastera/erectusa
koji su važni za proučavanje evolucije čovjeka, a o kojima će biti
Slika 1: Dio lubanje, bedrene kosti i
više riječi u nastavku ovog seminara.2 zuba koje je pronašao Eugene Dubois
(Preuzeto s
https://en.wikipedia.org/wiki/Java_M
an#/media/File:Pithecanthropus-
erectus.jpg 25. 11. 2018.)
2 Otkriće

Arheološko nalazište u Gruziji, Dmanisi je pronađeno ispod ruševina

srednjovjekovnog grada koji se po prvi puta istražuje već 1936. godine.3 U 1983. godini
dubljim iskopavanjima se dolazi do pronalaska zuba nosoroga iz Plio-Pleistocena, odnosno
posljednjeg ledenog doba. Što dovodi do daljnjih iskapanja i 1984. godine pronalazi se
mnoštvo alatki Olduvanske industrije.4 Prvi koštani nalazi hominida koji su tamo živjeli su
pronađeni 1991. godine, pronađena je donja vilica, a znanstvenici Gabunia i Vekua su
ustanovili da se radi o ranom primjerku roda Homo.5

1
I. KARAVANIĆ; JANKOVIĆ; J. BALEN, 2005, 48-49.
2
I. KARAVANIĆ; JANKOVIĆ; J. BALEN, 2005, 49-50.
3
P. BIAGI, 2015, 9.
4
J. L. HENDERSON, 2015, 3.
5
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 216.

3
 Slika 2: Položaj lokaliteta na karti ( Preuzeto 19. 11. 2018. s
https://www.google.hr/url?sa=i&source=imgres&cd=&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiG6Myf99_eAhVG2qQKHTi
NANgQjRx6BAgBEAU&url=https%3A%2F%2Fen.wikipedia.org%2Fwiki%2FDmanisi&psig=AOvVaw2p93RXk11
e_JA7Jm13lJX )

Slika 3: Ruševine srednjovjekovnog dvorca u Dmanisima ( Preuzeto 19. 11. 2018. s http://gstravel.ge/84-
dmanisi.html#images-5 )

4
 Slika 4: Iskopavanje prapovijesnog lokaliteta Dmanisi ( 19. 11. 2018. preuzeto s http://gstravel.ge/84-
dmanisi.html#images-2 )

Slika 5: Iskopavanje na prapovijesnom lokalitetu Dmanisi ( 19. 11. 2018. preuzeto s http://gstravel.ge/84-
dmanisi.html#images-3 )

5
3 Nalazi i problem određivanja vrste

Na nalazištu osim pronađenih alatki olduvanske kulture, pronađen je i već spomenuti

kostur uz
pripadajuću
donju vilicu
čeljusti (D211) i
po donjoj vilici
su znanstvenici
Slika 6: Alatke pronađene na Gabunia i Vekua
lokalitetu Dmanisi (Preuzeto iz
knjige C. J. Cela – Conde - F. J. ustanovili da
Ayala, New York, 2007, 221.)
pripada izrazito
ranoj skupini roda Slika 7: D211 ( Preuzeto iz knjige C. J. Cela –
Conde - F. J. Ayala, New York, 2007, 217.)
Homo. Na donjoj vilici se nalaze mali zubi, a
sama vilica je velika i spol tog ranog pripadnika roda Homo nije moguće razaznati. Najbolje
uočljiva distinkcija na vilici su kutnjaci (M1, M2 i do M3) koji su u usporedbi s azijskim
hominidom manji te po znanstvenicima Gabuniji i Vekui taj nalaz ima puno više sličnosti sa
Aričkom vrstom Homo ergaster nego malo drugačijim rođakom iz Azije, Homo erectusom,
čak i kasnija istražvanja 1998. g. vođena Rosasom i Bermudezom de Castrom također
stavljaju u fokus sličnosti između Homo ergastera i donje vilice nađene u Dmanisima.6

Već 1995. g. Dean i Delson se slažu da je ovaj nalaz donje vilice pripadao Homo
erectusu i da predstavlja jednostavni filogenetski model predaka i potomaka u vezi između
Homo erectusa i arhaičnog Homo sapiensa, koji je zamijenio erectusa od zapada prema
istoku.7

Prijašnja tvrdnja o vezi Homo erectusa i arhaičnog Homo sapiensa se pokazuje krivom
pronalaskom skoro cijele lubanje i gornjeg dijela lubanje 1999. g. na istom lokalitetu u istom
stratigrafskom sloju kao i donja vilica. Gabunia dolazi do zaključka da ta dva nalaza imaju
više glavnih sličnosti s gracilnijim nalazima iz Koobe Fore. Gabunia također tvrdi da lubanja
ima više sličnosti sa Afričkim ergasterom što pobija tvrdnju Deana i Delsona.8

6
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 216.
7
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 217.
8
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 217

6
 3.1 Lubanje

Volumen lubanje je dosta malen s obzirom na

očekivanja o vrsti koja je slijedeći korak u evoluciji te
njihov volumen od 775cm3 za lubanju nazvanu D2280
i 650cm3 za lubanju pod imenom D2282.

Slika 8: Lubanja D2282 (Preuzeto iz knjige C. Lubanje

J. Cela – Conde - F. J. Ayala, New York, 2007, 218.)
podsjećaju na nalaze
Homo habilisa iz lokaliteta Turkana i Olduvai. Godine 2002
otkrivena je još jedna lubanja nazvana D2700 koja je imala još
manji volumen te se je nagađalo da su postojale dvije vrste
hominida, no kasnije Vekua unatoč primjerku malog volumena
dolazi do zaključka da se radi o Afričkom Homo Slika 9: Gornji dio lubanje D2280 (Preuzeto iz
knjige C. J. Cela – Conde - F. J. Ayala, New York, 2007,
ergasteru/erectusu po ovim karakteristikama: kobilice 218.)

su duž sagitalne linije, imaju niski svod, snižen izgled

parientalnih površina, poprečno širenje baze u odnosu na niski svod.9

Lubanja (D3444) i donja vilica (D3900) koje su pronađene tokom iskopavanja 2002. -
2004. g. koji su slični prijašnjim nalazima istih, osim što donja vilica nije imala zube te se
nagađa da su tu osobu održavali pripadnici te zajednice ljudi, hranjenjem koštanom srži i
drugim mekim mesom,10 ili je netko žvakao umjesto te osobe.

Slika 12: Prikaz lubanje D3444 i

Slike 10 i 11: Lubanja D2700 s prednje strane i desne
njezine donje vilice D3900.
strane (Preuzeto iz knjige C. J. Cela – Conde - F. J. Ayala, New Kompjuterski prikaz da je osoba
izgubila zube prije smrti (Preuzeto
York, 2007, 218.)
iz knjige C. J. Cela – Conde - F. J.
Ayala, New York, 2007, 220)

9
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 218.
10
C. J. CELA - CONDE; F. J. AYALA, 2007, 220.

7
 Lubanja D4500 ili takozvana lubanja 5 pronađena 2005. godine, koju je pronašao
antropolog David Lordkipanidze i njegov tim je izvrstan nalaz zato što ne samo da je nađena
još jedna lubanja nego je pronađena cijela lubanja, skupa sa donjom vilicom D2600 i njena
starost je 1.8 milijuna godina.11 Volumen lubanje je 546 cm3 i pošto ima širu, produženu
lubanju, te karakteristike se slažu sa Afričkim Homo habilisom, no lice je jedno od najvećih
od svih vrsta roda Homo, a ostali dokazi upućuju na to da je ovaj hominid bio visok od
otprilike 146-166 cm i težio otprilike 47-50 kilograma što sve skupa upućuje da se radi o
ranom primjerku Homo erectusa u usporedbi s Afričkim i Azijskim nalazima.12

Slika 13: Prikaz lubanje 5 ( Preuzeto iz članka The Royal Statistical Society autora P. Craze: Early human evolution
and the skulls of Dmanisi, objavljeno 13. prosinca, 7)

11
P. CRAZE, 2013, 7.
12
J. L. HENDERSON, 2015, 4.

8
3.2 Usporedba s Azijskim i Afričkim Homo erectusom

Najbolji primjer Afričkog Homo erectusa je Turkana boy pronađen u Keniji, regiji
Turkana. Ostatci skeleta su stari 1.6 milijuna godina, a ako bi se usporedila njegova lubanja sa
lubanjom D2700 pronađenu na lokalitetu Dmanisi mogu se uočiti neke sličnosti.13

Obje lubanje imaju izražene lukove iznad očiju, jagodične kosti i obje lubanje imaju
sagitalnu kobilicu koja je zajednička karakteristika svih Homo erectusa. Obujam ovih dviju
lubanja je različiti. Turkana boy ima oko 880cm3 dok lubanja D2700 ima oko 600cm3.14

Slika 14: Lubanja D2700 (Preuzeto 17.12.2018. s

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a5/Dmanisi_cranium_D2700_%28B%29.jpg)

Slika 15: Turkana boy (Preuzeto 17.12.2018. s

https://fineartamerica.com/featured/turkana-boy-skull-javier-
truebamsf.html)

13
J. L. HENDERSON, 2015, 6.
14
J. L. HENDERSON, 2015, 6.

9
 Najpoznatiji Azijski Homo erectus je Pekinški čovjek, pronađen u Kini, u
Zhoukoudianu. Starost Pekinškog čovjeka je oko 750 tisuća godina, ali i dalje ima postoje
neke sličnosti sa nalazima na lokalitetu Dmanisi, iako su puno mlađi.15

D4500 i lubanja Pekinškog čovjeka imaju izražene lukove iznad očiju, jagodične kosti
i obje lubanje imaju sagitalnu kobilicu kao i kod prošle usporedbe D2700 i Turkana boya i
općenito ove dvije lubanje imaju jako sličnu strukturu lica kao što se vidi na slikama 16 i 17.16

Slika 17: Prikaz lubanje 5 ( Preuzeto iz članka The

Slika 16: Pekinški čovjek Royal Statistical Society autora P. Craze: Early human
(Preuzeto iz J.L. HENDERSON: evolution and the skulls of Dmanisi, objavljeno 13.
Dmanisi A Taxanomic Revolution, prosinca, 7)
2015, 7)

15
J. L. HENDERSON, 2015, 7.
16
J. L. HENDERSON, 2015, 7.

10
3.3 Problem

Problem koji se sada javlja je taj da su koštani nalazi i nalazi kamenih artefakata stari
isto, ako ne i stariji od nalaza u Africi što bi značilo da su Homo erectusi živjeli na lokalitetu
prije prve pojave Homo erectusa u istočnoj Africi.17

Jedna od teorija je ta da je Homo erectus nastao na području Euroazije što je sve više
podupirano kronologijom nalaza i biogeografijom. Smatra se da je Homo erectus postojao u
Africi najranije prije 1.78 milijuna godina, no vjerojatno bliže datiranje je prije 1.65 milijuna
godina, dok najstariji nalaz na lokalitetu Dmanisi je 1.8 milijuna godina. U Kini je datirana
ljudska aktivnost najranije prije 1.7 milijuna godina, u Javi fosili Homo erectusa datiraju u
prošlost 1.6 milijuna godina.18

Postoje dvije posljedice koje se dobivaju iz ove teze. Prva posljedica je ta da je

primitivni predak došao na područje Euroazije iz Afrike prije više od 1.85 milijuna godina te
su se tamo razvili Homo erectusi. Druga posljedica je ta da Homo erectus emigrira natrag u
Afriku.19

17
D. LORDKIPANIDZE, R. FERRING, A. VEKUA et al., 2011, 2.
18
D. LORDKIPANIDZE, R. FERRING, A. VEKUA et al., 2011, 3.
19
D. LORDKIPANIDZE, R. FERRING, A. VEKUA et al., 2011, 4.

11
4 Zaključak

Iz svega izloženog može se vidjeti da su ti rani hominidi imali preduvjete i

inteligenciju za snalaženje u okolišu da prežive toliki put iz Afrike na sama vrata Europe te
čak i daleko u unutrašnjost Azije.

Prapovijesni lokalitet Dmanisi otkriven je ispod srednjovjekovnih ruševina krajem

1991. g. kada je nađeno skoro cijelo tijelo, odnosno kostur i donja vilica. Najbolje uočljiva
distinkcija na vilici su kutnjaci (M1, M2 i do M3) koji su u usporedbi s azijskim hominidom
manji te po znanstvenicima Gabuniji i Vekui taj nalaz ima puno više sličnosti sa Aričkom
vrstom Homo ergaster/erectus nego malo drugačijim rođakom iz Azije.

Pomoću usporedbi lubanja sa nalazima iz Azije i Afrike se vidi da su fosili hominida

rana verzija roda Homo erectus, odnosno varijacija iste vrste.

Problem koji se javlja je taj da su koštani nalazi i nalazi kamenih artefakata stari isto,
ako ne i stariji od nalaza u Africi što bi značilo da su Homo erectusi živjeli na lokalitetu prije
prve pojave Homo erectusa u istočnoj Africi. Teza o nastanku vrste na Euroazijskom a ne
Afričkom području nije još sigurna, no ovaj problem će se riješiti sa budućim istraživanjima.

12
5 Literatura

BIAGI P.: The Paleolithic Site of Dmanisi in Georgia and Its Role in the Earliest
Prehistory of Eurasia, Venecija, 2015.

CELA C. J., AYALA C. F. J.: Human evolution: trails from the past. Oxford
university press, New York, 2007.

CRAZE P.: Early human evolution and the skulls of Dmanisi, significance, prosinac
2013, str. 6-11.

HENDERSON J. L.: Dmanisi: A Taxonomic Revolution, PURE Insights; vol. 4,

Article 4., 2015.

JANKOVIĆ I., KARAVANIĆ I.: Osvit čovječanstva: početci našeg biološkog i

kulturnog razvoja. Školska knjiga, Zagreb, 2009.

JANKOVIĆ I., KARAVANIĆ I, BALEN J.: Odiseja čovječanstva: razvoj čovjeka i

materijalnih kultura starijeg kamenog doba. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2005.

LORDKIPANIDZE D., VEKUA A., FERRING R., et al.: Earliest human occupations
at Dmanisi (Georgian Caucaus) dated to 1.85-1.75 Ma, 2011.

13