ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI

SLAVORUM MERIDIONALIUM I UMJETNOSTI

Classis scientiarum socialium Razred za društvene znanosti

ACTA ET DISSERTATIONES ARHEOLOŠKI RADOVI

ARCHAEOLOGICAE I RASPRAVE

VIII- IX VIII- IX

ZAGRABIAE MCMLXXXII ZAGREB 1982

..... -
IGOR FISKOVIć

O RANOKRšćANSKOJ ARHITEKTURI
NA OTOCIMA BRACU I SOLTI

Arheološka istraživanja na srednjodalmatinskim otocima Braču i šolti

iznijela su odnedavno na vidjelo znatan broj ruševina kasnoantičkih gra-
đevina. Zapravo je orkriveno desetak ranokršćanskih crkava, koje s
ukupnom popratnom građom izuzetno obogaćuju likovnu baštinu prve
kršćanske civilizacije na rstočnom Jadranu. Zato se sa zanimanjem išče­
kuju potpuni izvještaji od nosi'laca tih iskopavanja. Sama množina spo-
menika, međutim, već je otvorila niz pitanja u vezi sa širim smislom nji-
hova nastajanja u vremenu, a posebno u vezi s općim značenjem njihova
postojanja u prostoru. Pošto bi opažanja u tom pravcu mogla poslužiti
pri rješavanju problematrke o sadržaju i značenju istorodnih spomenika
na čitavom prostranstvu hrvatskog primorja, osvrt na skupinu mt}stari-
jih bračko-šoltanskih crkava postao je zamalo neminovan i po mnogo
čemu važan. Polazeći upravo od toga, ovaJ rad ima nakanu da kroz
komparativnu analizu naslovljenih sklopova stilski jasne arhitekture upo-
zori na njihovu tipološku osebujnost i morfulošku vrsnoću, te da im po-
sredno ustanovi potanje sadržaje i očita općenitiju svrhu.
U takvom pristupu polazimo od nekoliko pretpostavki koje s više stra-
na naglašavaju vrijednost spomeničke skupine o kojoj je riječ. Prije sve-
ga ističemo brojnost objekata, koja raskriva i gustoću njihova razmješ-
taja kakva nije zamijećena ni na jednom drugom prostornom odjelJku
naše obale. To je utoli'ko važnije što na površini Brača i Solte nije nikada
niknuo nijedan grad, pa su oni u cijelosti zadržavali obilježja jednog iz-
razito ladanjskog prostora. A po naravi svoje prirodne izdvojenosti obje
su otočke sredine sve objave .Povijesnog života }judi u prostoru ispolja-
vale na čišći, pa obično i trajniji način. Zato stanoviti nesrazmjer između
datih okolnosti života i vrijednosti spomenika iz kasnoantičke epohe na-
lazimo koliko u nastavljanju nekih statičkih, zatečenih stanja, toliko i u
.- Pojedina pitanja obrađena u ovom radu naznačio je i N. Cam b i, Neki pro·
1

blemi starokršćanske arheologije na istočnoj jadranskoj obali, Materijali, XII, IX.

kongres arheologa Jugoslavije, Zadar 1972. On je spomenuo i većinu spomenika na
koje se osvrćem. Budući da pri tom nije išao putem fundamentalnih arheoloških
istraživanja - kao što nisam mogao učiniti ni ja, a njegov rad se pojavio u javnosti
kad sam dovršavao ovaj rukopis, uz upozorenja na važnost te rasprave, ne navodim
je u obradi spomeničke građe nego samo na mjestima od važnosti za opća i pro-
blemska stanovišta.
159
dinamici nepos·rednih vremensko-povijesnih gibanja i događanja. Ona su
u dijalektički nužnom objedinjavanju jedino mogla uroditi određenim "
~
:0
plodovima, koj.i kao zdanja javne namjene i ostvarenja višeg reda predo- :X
čavaju neospornu razinu kulturnog življenja, pa i sređenost društvenih ·;:; ~ ."E
stanja što su ih stvorili i uzdržavali. o
u;
=Eo o
o 3
Ranokršćanska baština dvaju otoka, blizih vjekovnim čvorištima po- x
o
X x
~ ~
vijesnog života našeg priobalja, po svemu predstavlja preporod kvalitete ~ e e
izraza ljudskog društva u određenom prostoru i vremenu. Taj je prepo- .§ o
•u
o
'U
6 'E 'l'!
rod uvjetovalo .opće smirivanje politiokih prilika unutar jednog burnog X X

-
X o o
•u e
razdoblja, a ono se obrstinilo tek u poodmaklom VI. stoljeću. Tada je '§ e ee
istočna strana Jadrana nakon stoljetne uzburkanosti oko propadanja ve-
likog Rimskog Carstva potpala pod vlast Bizanta.1 Pri tome je, međutim, D+
državonosna bizantska sastavnica činila tanki okvir povijesnog usmjere-
nja unutar kojega se, između ostalog, za predmet našeg izučavanja odvi-
jao i te kako važan proces kristijanizacije. Odavno započeto, no u prvoj
polovini VI. stoljeća još nedovršeno pokrštavanje Balkana i njegova pri-
morja bijaše tijesno utkano u splet životnih okolnosti tih prostranstava,
ispoljavajući se mjestimice kao posljedica, a mjestimice kao uzrok pu-
tanja složene prošlosti. ·
Bizantska je uprava, dakle, zatekla u punom jekt} uspon kršćanstva na
tlu privredno iscrpljene, društveno onemoćale i površinski skučene Dal-
macije." Svakako, podudarnost tih dviju u mnogome ključnih pojava
kasnoantičkog razdoblja bijaše ovdje zacrtana trijeznom politikom tijela
koja su uporedne rukovodila njihovim provođenjem. S jedne su .strane
novi upravljači iz Carigrada, ne provevši nikakvo etničko prestrojavanje
u osvojenoj pokrajini podupirali kod zatečenog 'življa duboko usađeni
osjećaj pripadnosti rimskom svijetu, jer je sam Justinijan na tome gra-
dio ·svoje težnje za obnovom Carstva.• Svjesno uzdržavajući glavninu
unutarnjih stanja, uz podastiranje sigurnosnih mjera radi postizanja
općeg jedinstva, Bizant je utvrdio uvjete za dalji razvitak· Dalmacije.
Zato su ostvarenja svih novih posegnuća, tek površno oplođena dobro- l

bitnim dahom velike bizantske kulture i uzdržana po njoj uvedenim mi-

rom, bila više domet izvornih pregnuća domaće ustrajnosti negoli izravni
ishod izvanjskih utjecaja. l

U tom i takvom zahvatu strana se uprava po ustaljenom svojem zbliža-

vanju svjetovne i vjerske vlasti znatno oslanjala na kršćansku crkvu. Ona
je kao jedina preživjela a temeljito organizirana ustanova otada bila
ključna potka društveno-političkog uređenja provincije. Otpočetka iska-
zujući težnje za ovladavanjem nad svim područjima, njena se vjera dotad

' Opća djela: J. B. B ur y, A History of the Later Roman Empire, II, 1889,
167-174, 234, 256, itd.; F. S i š ić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, 1925, 172-
174; G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, 1959, 87-10L · ·.
' Cf. J. Fer l u g a, Vizantinska uprava u Dalmaciji, 1957, 8-34; J. J. Wilke s,
Dalmatia, 1969, 416-435.
a Za naše prilike valja podvući da Justinijan uspostavivši u Dalmaciji prokonzu~
Iarnu provinciju nije pristupio nikakvqj radikalnoj promjeni zatečenih stanja svje- •tJ
tovno-upravnog, pa ni crkvenog živqta: J. B. B ur y, o. e., 338. i d. A politika Bi- ~
oo
zanta u VI. stoljeću rukovodila se načelom da se Rimsko Carstvo može obnoviti
uspostavom zajedničke kršćanske religije među svim narodima na prostoru nove ~
države: M. Gou~h, The Early Christians, London 1961, 145. Mnogo je toga, dakle, o
pod povoljnim uvJetima nastavilo svoje trajanje na čvrstim zasadama rimskih tra- b o
rucija. · ··

160
 o
.~ bila ustalila uglavnom samo u gradovima, pa se napori svjetovne uprave
::l
:;: za uspostavom općedržavnog jedinstva smisleno izjednačavahu s nastoja-
·u ·u njima probojne crkve. Bio je to, uostalom, i način prevladavanja jaza
eJ
"""'o
.e E
_g između gradskih i izvangradskih sredina, što se ustobočio od proteklih

x"'
~

o ::l
stoljeća s prilično negativnim odrazima kako za cjelovitost pokrajine
o
-"' x tako i za neminovni uspon gradova. Zato je kršćanska crkva sa sjedištem
.§"' "'
V>
e: e:
o
•u
o
•u
u Saloni, glavnom gradu provincije, postala oslonac, a potom - čini se
o
-"' '"'
~ 'i!'
-"'
- i isključivi predstavnik službene vlasti. Cinjenica da joj je tijelo bilo
!~
-"'
o o ustrojeno po ugledu na organizaciju suvremene civilne uprave znatno je
-eo e
E'
e:
o olakšala stapanje uloga, a od službenog priznavanja za jedinu državnu

•
~

vjeroispovjest ionako je bila važan podupirač carske moći.' Utoliko je

D+ i na našem primorju prisilila Bizant da joj se u ime čvršćeg objedinja-
vanja društveno-političkog režima obrati kao prvom savezniku te da joj
uz priznavanje nmogih prava daje i nove ovlasti.5 No unatoč tome so-
linska je nadbiskupija ostala vezana uz zapadno, latinsko-rimsko vjersko
poglavarstvo, što ukazuje kako na njenu samobitnost tako i na izdržlji-
vost prema tekućim promjenama. Tvoreći gotovo apsolutni politički auto-
ritet i obuhvaćajući posvemašnji izraz društvene međuzavisnosti uz pot-
poru formalnih vlastodržaca, crkvena je ustanova jamačno bila najspo-
sobnija da posvuda povede nužnu obnovu života.
Sasvim je shvatljivo· da se pod takvim okolnostima ojačala crkvena
ustanova s opsežnijom obnovom okrenula i prema Braču i Solti, gdje su
- čini ·se - već piije bili posijani zameci kršćanstva.• Nalazeći se u
predvorju Salone, oba su otoka otprije potpadali pod upravu jakog gra-
da, ali se njihov život od pretpovijesti prilično neovisno odvijao u speci-
fičnim oblicima. Opredmećujući sustav složenih unutarnjih odnosa na ko-
ji se u etapama nakalemljivahu vladajući vidovi društvenog poretka,
oni su najpotpuniji odraz iznašli u prostornom uređenju tih zasebnih
geografskih cjelina! Uređenje njihova prostora bilo je pak jedina stal-
• Cf. F. L o t, La Fin du Monde Antique et le Debut du Moyen Age, Paris 1968,
39-65; J. B. Bury, o. e., cap. V, 62-76; C. W. Previte-Orton, Medieval
History, Cambridge 1971, 29-32. Opis crkvenog uređenja kao konfederacije auto-
nomnih zajednica iste vjere izvlače iz svjetovnog poretka države sastavljene od
izdvojenih jedinica gradova i njihovih kotara.
'Cf. J. Ferlu·ga; o. e., 25-37. Ipak bizantska vojska i od nje razdvojena svje-
~
:...J
tovna uprava osiguravahu povlastice rimsko-papinske crkve kao zasebne pravne
ustanove: P. Brown, The World of Late Antiquity, London 1971, 134--135. što-
o
1(/) više, njihovo poštivanje latinske crkve na tlu Dalmacije potvrđuje činjeuica da je iz
Carigrada predstojuiku solinske crkve dodijeljena čast nadbiskupa, koju - kako
:>::: izgleda (F. B u l ić - J. B er v a l d i, Kronotaksa solinskih biskupa, 43) rimska
oh crkva nije poznavala. U širem smislu to također potvrđuje da je postojeću bisku-
piju, odnosno od 527. god. nadbiskupiju u Solinu Bizant shvaćao za eksponenta
o drlavne vlasti, pa joj je navedenim ukazom ojačao moć.
o O tome sam potanje pisao u svojoj doktorskoj disertaciji »Uloga ranokršćan­
skih sjedišta u prostornom uređenju otoka Brača i Solte«, Zagreb 1975, upozorivši
da osobito na Braču postoji skupina spomenika koji bi se mogli datirati ranije od
o crkvenih građevina o kojima je ovdje riječ. Oni se nalaze na lokalitetima unutar
otoka: Bunje, Sutilija, Dragonjina spilja itd., no pitanje do daljeg ipak ostaje otvo-
reno.
' U spomenutoj disertaciji opširnije sam razradio tu problematiku. Pokušao sam
naime1 ukazati da je na oba otoka od protopovijesti do u rani srednji vijek postojao
određeni kontinuitet prostornog uređenja koji u načelu otkriva kako su područne
seoske zajednice općinskog tipa u stupnjevanom rastu preživjele kroz čitavu stariju
prošlost otoka. Utoliko oni kao geografski zatvorene cjeline pružaju uzorna objaš-

163
nost kojoj se predstojeći zamah VI. stoljeća pod znakom zatiranja po-
gans~ preostataka i potpunog pokrštavanja nije bitno suprotstavljao,
nego Je dapače sebi podredio na primjeren način. Pošto je kršćanska
crk~a za ~jemo;,bizants~e uprave. i na ~rednjodalmatinskom otočju iz-
borila SVOJe pOVlJesno mJesto, a nJena VJera preuzela vodstvo u objedi-
njav~ju sv~ krajina i slojeva stanovništva, žarišta njihova održanja
postaJU uponšta prostornog uređenja i čvorišta sadržajnog života oto-
čana. Na to bjelodano upućuje činjenica da su novoosnovana rasadišta
vjere sa svojstvima suverenog gospodara prilika zaposjela one položaje
koji su u antici bili najjače oživotvoreni. To se ponajprije zamjećuje ka-
ko u raspoređaju tako i u pojedinačnom smještaju spomeničkih sklopova
vjerskog značenja koji ostaju u središtu naše pažnje. Oni uglavnom iz-
rastaju na mjestima rimskih, predkršćanskih naseobina ili gospodar-
stava, pa se njihova položenost u prostoru otprilike poklapa s mrežom
antičkih ladanjsko-privrednih stanica- villa rustica•.
Takvo stanje na Braču svjedoče ruševine kasnoantičkih obrednih zda-
nja, kao naznaka opće preobrazbe prostornog uređenja, šire združenih
s pojmom crkve kojoj su služile.• Nalaze se u Povljima, Lovrečini i Su-
tivana i predstavljaju glavnu skupinu ranokršćanskih spomenika'"· Vje-
njenja za stanja na mnogo širim prostranstvima naše zemlje, i to ne samo na planu
preživljavanja određenih oblika življenja ljudi u prostoru mimo svih političkih pro·
m~ena, ~:go i u vezi .s društvenim od~osima između grada i okolice, pa gospodar-
skim prilikama na pnobalnom terenu 1td. · nje sadašnje crkve, jer ono u svojoj unutrašnjoj oplati pokazuje tehnike zidanja
e V. karte priložene ovom radu. Usp. također one D. V r'S a l o v ić a u Bračkon1
zb9~ku (dalje BZ), 4, 1960. i 6, 1968. Inače pojava je općeg značenja. Objašnjenje
daJe 1 P. Brown, o. e., 36-42.
9 Kako to izričito tvrdi A. Gr abar, Byzantium, London 1966 5---6 otkrivajući
u oblicima i veličini crkvene arhitekture svojstva same crkvene uStano~e.
10
Spominju se u starijoj literaturi kako slijedi: Povija --:- donedavna držana za
b_enediktinsku crkvu (A. e i e e ar e ll i, Memorie degli antichi romi tori e monaste-
n ~ella Brazza, 5-6; I. O s t o j ić, Benediktinska opatija u Povljima na Braču
Spl!t.1939), d.ok D. D o m a n č ić, BZ, 4, 157, nije raspoznao dijelove starokršćansk~
bazilike. On je odonda rukovodio istraživanjima rezultate kojih je objavio I O s t o-
j ić, Prilozi pov. um j. u Dalmaciji, XII, 1960, 5-24· XIII 1961 5---44· XVI 1966
1
153-165. ' l l ,
Lovrečina - i o njoj su pisali kao o srednjovjekovnom samostanu (A.
Ci e e ar e ll i, Osservazioni sull'isola della Brazza, 1802, 28). To je podržao i F.
B u l ić, Ritrovamenti antichi cristiani a Lovrečina Bull. dalm. XXXII 1909 38-
40, makar je neke nalaze na lokalitetu uočio kao starije; e. Fi s k o v ić 'Hista'rijski
i umjetnički spo!"eniei na Brač!-'•. No~o dob_a, ~XIII, Split 194~, p,da'tirao je pak
u VNI. st. kao 1. M. Abra m 1 e, D1e Chnstliche Archaeologie m Jugoslawien in
qen letzen zwanz1g Jahren, 1CIAC, V, 1954, 177-183; E. Dyggve, Die altchrist-
liche. K1;1ltbauten der Westkust~ der ,Balk.an Halbinsel, ACIAC, IV, 1940, 405, pre-
b~CUJe JOJ nast.ana~ u VII. st., sto prihvaca i I. N i k o l a j ević, Zbornik radova
Vtzantološkf?g l1'fStltuta, IX, _1967, 91; I. O s t. o j ić, B_ene~ktinci u Hrvatskoj, II,
400, po zapisu IZ XIII. st. Ispravno se domislio da Je bila posvećena sv. Lovri.
Crkvu u zadnje vrijeme arheološki istražuje također D. Domančić.
. Su!ivan - lo~~litet ;.>~? spomin~e u :povijesnim raspray_am~ po srednjovjekovnim
~vonma, a c;>tknce bazilike obavljeno Je tek 1934. god. VIJesti o tome donosi dnevni
t1s~ dok LJ. K ar a m a n, Novi nala~i. na otoku Braču, Jugoslovenski istoriski ča~
SOJ?ZS, III, 1937. 117, P!' M. _Abra m 1 e, o. e., 177-183, dadoše opširniji izvještaj.
Trikonkalnu cr_kvll: SVI .o~ac~J'll: spomemkom V-VI. st., što se navodi i kasnije,
a~- !u:t~o.niĆ Iznosi miŠlJenje M. Barade da je iz VIII. st.- Zbornik narodnih
o~zca}a 1u_zn~h Slavena, ~.XXIV, 1950, 13. Revizijsko iskopavanje prije desetak go-
dina obaVIo Je D. Domanctć s novim nalazima.
164
rojatno je sličnih bilo u Supetru, Pučišćima i Bolu," a priključuju im
s~ osamljena svetišta unutar gorovitog otoka kod škripa ili Nerežišća. 12
Sve su to bili predjeli najjačeg zadržavanja romaniziranih otočana, koji
se tijekom kasne antike okupljahu u naseobinama uza starije zemljo-
posjede. Novi sadržaji uglavnom su preinačili postojeće stanice, a tek
mjestimično potakli osnivanje novih. Zasad se takvom može smatrati je-
dino lokalitet Mirje iznad Pastira, višestruko zanimljiv u zbiru svjedo-
čanstva života iz doba koje razmatramo 13 • Slično je bilo i na susjednoj
šolti, gdje se istodobno utemeljivanje jačih svetišta također podvrgla
dotadašnjem ustrojenju prostora i ponašanja društvenih zajednica na
njemu. Tako je došlo do zgušnjavanja vjerskih postaja uz plodnu zara-
11 Za Supetar misli se .na sasvim nedavno uočeni mozaik ispod današnje matične
crkve, dok su sarkofazi uz groblje otprije poznati (SHP, 3--4, 1897, 148; BZ, 1, 26,
BZ, 4, 102. itd.). Na starost crkve upućuje sam naziv mjesta (cf. P. šimunović,
Toponimija otoka Brača, 1970, 117. i d.) koje se nazvalo po župnoj, u XVIII st. ob-
novljenoj crkvi (D. V rs a l o v ić, Povijest otoka Brača, 1968, 168), a ne po crkvi
na poluotočiću groblja, gdje se uz vjerojatno prenesene sarkofage ipak nalaze neke
kasnoantičke, još neproučene zidine.
Pučišća - arhitektonski snimak crkve sv. Stjepana uz seosko ~obije pokazuje
da je srednjovjekovna bogomolja po svoj prilici ugrađena u postojeću, nekadašnju
starokršćansko crkvu. Na to doba upućuje izuzetno prostrana polukružna apsida -
v. dalje bilj. 42.
Bol - dosad su bili poznati samo sarkofazi (SHP, 3---4, 1897, 148; BZ, 4, 1960,
100. itd.), a 1969. god. zatekli smo u matičnoj crkvi Gospe od zdravlja sred naselja
dvije baze stupa tipično kasnoaotičkog oblika, što navodi na moguće postojanje
istodobne neke zgrade. Za njeno otkrivanje trebalo bi posebno proučiti čitavo zda-
koje bi mogle biti vrlo stare. Istom prilikom u eremitažu Dragonjine spilje nad
Murvicom zatekli smo dosta ulomaka arhitektonske plastike iz mramora, sasvim
nalik kršćanskim izrađevinama stila VI. stoljeća, pa ti nalazi pojačavaju staro-
kršćanski sloj na južnoj obali otoka.
1::: Kod škripa radi se o crkvi sv. Jadre koju je prvi zamijetio e. Fi s k o v ić,
BZ, l, 1940, 26, a nedavno istraživao D. Domančić, kojem dugujem zahvalnost za
mnoge upute o bračkim spomenicima iz ranokršćanskog doba. l. O s t o j ić, o. e.,
II, 372, s pravom otklaoja mišljenje lokalnih starijih povijesnika da je tu bio samo-
stan benediktinaca. Kod Nerežišća pak nalazi se istoimena crkva sv. Jadre na rubu
polja prema Donjem Humcu. U sadašnjem stanju ruševina je svakako kasnija (I.
O s t o j ić, o. e., II, 403, datira je u XIV. st. ali će biti još mlađa), valjda rene-
sansna. No, na starost lokaliteta upućuju antičko-rimski nalazi oko nje: Lj. K a-
,
ram an, o. e., 618; e. Fisković, BZ, l, 24; D. Dom ančić, BZ, 4, 138.
Drugi je lokalitet zapadno od Nerežišća, iznad Dragovode s ostacima crkvice sv.
Tudora. Lj. K ar a m a n, JIC, III, 1937, 618, procijenio je za srednjovjekovnu, dok
D. D o m a n č ić, BZ, 4, 146, bilj. 54, predlaže da se pripiše starokršćanskom dobu.
To je s obzirom na karakteristike tlocrta i tehnike gradnje posve prihvatljivo, uz
napomenu da je srednji vijek izvršio jaču intervenciju ugrađivanjem tri para pilana
u koja su uzidani ulomci vjerojatno na istom mjestu zatečenih sarkofaga.
n Mirje - A. Ci e e ar e ll i, o. e., 30, spominje lokalitet kao drevnu samostan~
sku postaju, u što bez razloga sumnja P. š i m u n o v ić, o. e., 19, a I. O s t o j ić,
o. e., II, 403, 547, s pravom ga isključuje iz sloja koji obrađuje u svojoj knjizi. Svi
piscj koji spominjahu ruševine ipak su izbjegli konačni sud o njihovoj dataciji, iako
bl" po analizi D. Domančića, BZ, 4, 159, morale biti starokršćanske. Kasnoan-
tički karakter zidina uočio je već i I. O s t o j ić, Benediktinska opatija, o. e., ll,
što bi - po našem mišljenju - sve ukazivalo da je riječ o vrlo prostranom pred-
benediktinskom samostanu. Uspoređivanjem tamošnjih zidina s otočkim građevi~
nama, naročito s obzirom na vrlo bogatu arhitektonsko-dekorativnu građu koju je
nalazište dalo na vidjelo, podobno bi bilo čitav sklop datirati u VI. st. Na to uka~
zuje i naša arhitektonska i fotografska dokumentacija u Institutu za pov. umj.
Sveučilišta u Zagrebu, te u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika Dalmacije u
Splitu.
165
van sred otoka. U davno živućim Grohotama jasno je utvrđeno središte
kršćanskog bogoslužja. 14 Ostaci drugog svetišta kao da se pomaljaju ,u
temeljima novodobne crkve podno Donjeg Sela,15 te u Stomorici, možaa
čak i u Sridnjem Selu." Niz tih prilično gusto razdjenutih spomenika za-
vršava crkveno zdanje na osamljenom otočiću Stipanska zapadno od Sol-
te.'7
Na površinski većem i oduvijek samostalnijem otdku Braču najznat-
nije su kršćanske građevine mahom postavljene u primorskom pojasu,
naročito sjeverne obale, koja je kako zbog pogodnog reljefa tako i zbog
okrenutosti kopnu bila privlačnija za obitavanje. Pojedinačni smještaj
najstarijih crkvenih spomenika po prikladnim uvalama ukazuje da su Li
doba njihova podizanja oživjele točke prema kojima se odavna spuštahu
putovi iz unutrašnjosti otoka i križahu s pomorskim vezama gustog pro-
meta k antičkoj Saloni. Povija, Pučišća, Lovrečina, Supetar i Sutivan od-
reda su jamstvo toj tvrdnji koju upotpunjuje činjenica da su kasnije na
istim lokalitetima (izuzev Lovrečine koja je možda zbog plitke luke svo-
''•
14 Grohote -još je F. B u li ć, Bull. Dalm., XXI, 1898, 186, uočio najgušće rim-
ske nalaze na lokalitetu Mirje uza sadašnju župnu crkvu sjeverno od koje je 1914.
god. otkrivena bazilika lskopavana tek 1926. god. Isti je autor njenu gradnju vezi-
vao uz legende o padu Salone i bijeg građana na otoke - V AHD, L, 1932, 105, iako
cbm
se u neobjavljenom rukopisu »lskopine ranokršćanske bazilike u Grohotama na
otoku $olti« (arhiv AM - Split) priklanja ranijoj dataciji. Nalaz je zaveden i u
il
arhivu Dyggvea - Urb. iost. Split - kao spomenik VI. st. D. Re n d ić- M i o č e-
v ić, Ene. Jug., VIII, 1971, datira je u VI/VII. st. Ostali su ostaci uočeni prije: Bull.
.:=:::c::::::u:::::-.u:::::::rr-...::'·.jr:I'.:::::C~.:;::::._
Dalm., XXI, 1898, 183; XXII, 1899, 236; XXXII, 1909, 40, a izneseni od F. B u l ić a ~
I recenti resultati delle ricerche archeologiche cristiane nella Jugoslav[a, ACIAc'
III, 1937, 234, pa zavedeni i kod E. e o n d ur a e h i j a, E ph. Daeorom, IX, 1940;
20.
:~=========~=:::cd1 ·.-----;' IJs;:!:l
15 Dva sarkofaga kasnoantičkog, odnosno starokršćanskog postanka u crkvi sv.
Jelene zapazio je F. Bulić, VAHD, XLIII, 1920, 116, a nedaleko su otkrivene pod·
zemne grobnice tipa a pozetto: Bull. Dalm., XXI, 1898, 185, što se općenito datiraju
u IV-VI. st.: e. Kauf man, HCA, 1922,385. Prema našem uvidu jedan je sarko-
fag u tijelu oltara izrazito starokršćanskog tipa VI. st. a drugi bez oznaka uzidan
u južni zid crkve. Još dva akroterija s kršćanskim simbolima poput Kristograma
ugrađena su u sjeverni zid sadašnjeg svetišta i potpadaju pod isti stilski izraz.
111 Stomorica - nisu otkriveni tragovi arhitekture, ali su evidentirani kameni
fragmenti kasnoantičkog postanka: Bull. Dalm., XXI, 1898, 189; XXIV, 1901, 28;
F. Bulić, Kronotaksa, 147. Na osnovi čestih izvoda iz povijesnih doknmenata CD,
VI, 1908, 301, 420. itd. vjerojatno nekih usmenih predaja i proizvoljnih objašnjenja Povija. Tlocrt bazilike - rekonstrukcija
I. Rub ić, V AHD, L, 1950, 333, tu smješta jedan od otočkih samostana iz IV. st. (?!),
pa D. V rs a l o v ić, SHP, VIII, 1963, izvještava da se nije moglo naći bilo kakvog
traga ostacima toga sklopa. I. O s t o j ić, o. e., II, 345, 356, piše o opatiji koja se
tu nalazila do 1452, a potom da je »na posjedu stare zadužbioe 1776. g. podiguuta ju ulogu prenijela Postirama) prostrta istoimena, do danas rastuća nase-
crkva«, koju su sve do XIX. st. opsluživali eremiti. To je kasnije dovedeno u sum-
nju - Zadarska revija, 2, 1967, 114 - no unatoč svemu preostaje da se ispita mo- lja.•• Staviše, moglo bi se reći da je baš podizanje kršćanskih monumen-
gućnost postojanja starokršćanske neke postaje: postojeće pokrivalo sarkofaga sta- talnih svetišta uza sve prekide podržalo njihov rast. I u Bolu s južne stra-
novit je povod takvoj sumnji. ne otoka ostaci kasnoantičkog doba po istoj zakonitosti spajaju rimske
Za Sridnje Selo do danas nema ozbiljnih povoda, osim što se kraj župne crkve naseobine sa srednjovjekovnom prošlošću, ali tu zbog gustoće odvijanja
također nalazi golemo pokrivalo jednog vjerojatno kasnoantičkog sarkofaga kakvih
je na otokn bilo u priličnom broju. F. B u li ć, Bull. Dalm., XXI, 1898, 187, među­ posljednjeg perioda prelazna stanja nisu čitljiva kao na ostalim nabra-
tim, navodi na istome mjestu i ostatak drugoga, što bi donekle mijenjalo stvar. jenim mjestima. Ujedno se kroz sve zajedno očitava da im je utemeljiva-
17
Otok je nedvojbeno bio posjećivan, a možda i nastavan, pa se na mjestu zva- nje pratilo jačanje zemljoradnje, pa se crkvena središta kao nosioci i po-
nom Donji Bok uz rub vrtače niže od položaja crkve našlo grobova tipa a pozetto: kazatelji posvemašnje obnove otočkog života podižu upravo u plodnim
V AHD, XLIX, 1926, 63; F. B u li ć pak prvi spominje ostatke crkve, V AHD XLII
1920, koja je po njegovu mišljenju iz VI/VII. st. ili kasnija, a D. Re n d iĆ- M i a: " A. J u tr o n ić, Naselja na otoku Braču, BZ, 4, 1960, 7-27. Obrađujući im pro-
č ević je datir~. u V/VI. st., Ene. Jug., VIII, 1971, ?58. Skorašnja istraživanja, jo§
nedovršena, domJela su monografsku obradu nalaz:zšta: T. M ar a s o v ić, Staro- šlost, međutim, pisac zaobilazi kasnoantičko njihovo nasljeđe koje se .za njihov
kršćanska bazilika na Stipanskoj kod $olte, V AHD, LXIII, 1969, 151-62. · razmještaj i razvitak predstavlja vrlo važnim.

166 167
krajinama. 10 Na taj način obavljeno. je dvostruko oplemenjivanje predje-
la: kako podizanjem novih građevina na otoku dotad neviđene veličine
i umjetničke vrsnoće, tako i uređivanjem zemalja uz obalu, zapuštenih
naročito potkraj V. stoljeća, kad su za gotskih ratova vjerojatno bile
opustjele naseobine tamošnjih poljodjelaca?•
Na pitomoj šolti, pak, tragovi usporedne građevinske ili drugovrsne
umjetničke djelatnosti unutar otoka odaju da su na plodno polje povu-
čene stanice pretegnule po važnosti nad onima u niskim zaljevima gdje
je ranokršćanska· doba zasad zatajena. Drugim riječima, na nalazištima
kasnoantičkih spomenika smije se pretpostaviti da su uoči začinjanja
vjerskih sadržaja postojala jača obitavališta ljudi. Ona se mogu smatrati
naseobinama u kojima su se otočani okupljali nakon što su privatni pos-
jedi Rimljana s jačanjem kolonatskog sustava prestali igrati prvotnu
ulogu i postajali svojevrsne zasebne društvene jedinke šireg značenja. Lo-
gično je da su upravo takva kućišta ili zaselci pravovremeno obraćani na
kršćanstvo. Time se, po svemu sudeći, objašnjava ne samo smještaj naj-
veće crkve u Grohotama, središnjem naselju otočkih zemljoradnika još
od prapovijesti, nego i onih manjih naslućenih u Donjem i Sridnjem Selu,
pa i Stomorici. Značajno je da svaka od njih podređuje vlastito manja
okružje omeđeno još od antičko-rimske centurijacije polja, a strogo raz-
graničena sve do danas. 21 Na ubavom otoku, dakle kršćani su iskoristili
neke nekadašnje položaje živuće podalje od mora, što ne igra bitnu ulo-
gu s obzirom na niski reljef i neveliku površinu otoka. Svaka je od tih
točki, međutim, ostala vezana uz prirodne luke na sjevernoj obali preko
koje je išao za šoltu presudan promet prema Saloni sred sučelnoga
kopna.
Punu sliku stapanja kasnoantičkih društvenih posezanja s umjetnič­
kim izražavanjem pružaju morfološke i tipološke odlike spomenika iz pr-
111 Pojava je općeg značaja: P. Brown, o. e., 36-42, 156, upravo piše kako je
crkva postajala izravni nasljednik zaštitnika zemlje i ljudi izvan gradova, pa je za.
posjela položaje nekadašnjih antičkih predija. Utoliko je i na Braču njihovo pro-
storno poklapanje raz.Iožitije, jer. je očito da ovdje kao i na drugim dijelovima na-
šeg priobalnog prostora crkve izvan gradova nisu imale samo simbolično vjersko
značenje nego i istaknutu ulogu u organizaciji zemljoposjedničkog privrednog ·su-
stava.
" A. Ci e e ar e II i, o. e., 35--: bez prave osnove čak veli. da su Goti u pohodu
548. god. razorili »l'antića Citta della Braiia,· condUcendo Sclriavi quei Cittadini che
non rimasero vittime della loro barbaria . . ,« Inače povijesna djela izričito spominju
taj pohod: F. S i š ić, o. e., 172, u kojem je poharao obalni pojas oko Makarske.
Cf. F. Barišić, Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, I, 1955, 53. Ar-
heološke dokaze- tome možda pruža uvala Lovrečina gdje se na terenima istočnog
ugla vide ostaci zidova naizgled starije-antičke tehnike građenja negoli su oni oko
crkve u suprotnoj strani uvale. Može ih se očitati kao temelje prvotne vile rustike,
koja je zbrisana prije gradnji kasnoantičkog utvrđno-stambenog sklopa u sredirii,
te crkve s prigradnjama u zapadnom kraju uvale. ·
n Centurijacija na Solti izmakla je pažnji dosadašnjih istraživača· aD.iičko-rim­
sldh intervencija u prostoru istočnojadranske obale (Cf. M. S-u ić, Liinitacija age-
ra rimskih kolonija na istočnoj jadranskoj obali, Radovi Inst. 1AZU, I, Zadar 1956;
J. P. Br a df or d, Ancient landscape, London 1957, posebno 175-193). U suradnji
sa Zavodom za izmjeru zemljišta, međutim, mogli smo 1973. god. iz_raditi PotPuniju
dokumentaciju o centurijaciji šoltanskog polja, što je kao prilog mojoj disertaciji .
pohranjena u Centru za pov. znanosti u Zagrebu. V. kartu 2. u ovom radu. Uočljivo
je· mala veličina centurija, što je - po našem sudu - plod jedne relativno kasnije
centurijacije otoka, najvjerojatnije u sastavu salonitanskag agera. Sve je to ipak
nu7..no podrobnije proučiti, pa o tome drugom prilikom.
168
vog kršćanskog razdoblja na oba otoka; A ~ne nas uvjerav:"-ju da su ta-
.mošnje obredne zgrade nastale nakon sto Je crkvena baz1hka. postala
glavni uzorak i. opći predloža~ svetišne a;~itekture.2 2 I~roz. IV. 1 V.. st?-
ljeće, okončan Je, naime, razv1tak ranokrscanskog gradJteljstvai koJe Je
iz. kasnoantičkih iskustava i svojstvenih prohtjeva uobličilo načela· grad-
nje svojih crkava i ustrojbe njihovih prostora. Dotad su u stranama Sre-
dozemlja dostignuta različita rje~enj~ za n~crt~ cjelina ~ u.~orke J:IJ?Og~­
like raščlambe, što zajedno popnmaJU znacenJe određUJUCJh pravila h-
kovnog oblikovanja?• Istovremeno je razmjena usvoj~ni~ običaj~ i _do-
stignutih umjetničkih nazora dosegla vrhunac uskla~';'JUCI se s JZJskJva-
njima i predajama izdvojenih okružja sredozemnog SVIJeta.
l[
presjeit t~-(1
pogled sa Istoka
'
...
Povija. Nacrt začelja i presjek kroz svetište
Plodovi tog vrlo složenog postupka bijahu tipovi građevina i oblici nji-
hove opreme, koji su se s raznih izvorišta probijali kroz prostor i vrijeme.
Pri pokušaju uvrštavanja crkvenih -~pomenika .proučava~og ok;uga _u
date okvire osnovno je da se među nJima ne moze spoznati dovolJnO bit-
. nih sličnosti koje bi zajamčile isto podrijetlo, a kamoli učvrstile samo-
svojni stil... Dotična mnogolikost općenito ispll!'ja stariju kršćansku~­
jetnost, a ovdje izražena s procvatom stvaranJa pod bizantskom vlascu
izvjesno se smije uzeti kao biljeg trajnog ok:"-šnjava~Ja na~e obale u _P<;-
vijesno-U:mjetničkom razvitku. Ionako se, nmme, drz1 da Je VI. stoljece
. i:· Cf. J. G. D a v i e s, The Origin and. Development of the Early Christian Ar-
chitecture, London !952, 36-48.
. " Cf. A. Gr abar, The Begioings of Christi.an Art, JCondon 1967, _169-173; R.
I(r a u t h· e i m er, Early Christian and· Byzantme Architecture, Balt1moore 1965,
68-6 9. 72 . l d . za naš ~ o t !lk ~
24 Kako to općenito ustvrđuje R. Kr a u t h e 1 m er, o. e.,
o • o
vrijedi isto, kako u odnosu njihove građevinske baštine prema kultu~?-umJetn~čki
jačem kopnu srednjodalmatinskog primorja tako prema znatno slabiJim ostacima
kasnoantičkog razdoblja na .ostalim otocima iste regije koje ka_nim o~raditi ~x:ugom
prilikom budući da sam u suradnji s Institutom za pov. umJetnosti Sveučilišta u
Zagrebu skupio obilnu dokumentaciju.
169
svodilo likovnu proizvodnju na strožu jednoobraznost koju je uokvirivala -
kulturno-politička razdjela Sredozemlja.•• Suprotno tome šarolikost rje-
šenja razbuđene graditeljske i kamenarske djelatnosti na dva srednjo·
dalmatinska otoka u cjelini izražava ravnotežu između utjecaja što su iz
ili preko Salone oplodili ovdašnja postignuća, i htijenja mjesnih snaga
koje su uspijevale iznaći izraz svojih potreba i mogućnosti u razdoblju
ponajjače kristijanizacije. Budući da Brač i šolta nisu imali grada kao
ishodišta stvaralačkog razvitka ili djelotvornog prenosioca vanjskih utje-
caja, ni jače luke preko koje bi se upriličio dodir s vladajućim strujama
na likovnom polju, pretežnq većinu posticaja dobivahu prosijanu kroz
gradska rešeta izvan svojeg tla. Zato treba naglasiti da dobar diq oslonca
za projašnjavanje likovno zrelih objava u otočkoj sredini leži još zatrpan
ruševinama antičko-rimskih gradova susjednog kopna. Do predstojećih ''

iskopavanja Salone, djelimice Narone itd, ne preostaje nego razmotriti
značajke bračko-šoltanskih spomenika u odnosu prema onima s kojima
dosad raspolaže ostavština ranokršćanskog doba uzduž istočnojadranske
obale. A i to je dovoljno da se uoči bogatstvo umjetničkih tekovina usa-
đenih na naše otoke, pa prema tome istakne važnost koju nose u arheo·
logiji i povijesti umjetnosti primorja.
Za lučenje mogućih zaključaka o spomenicima prvog bizantskog doba
na Braču i šolti podesno je uspoređivanje dijelova ·koji sačinjavaju ušču­
vana obredna zdanja. Kao prvo, treba istaknuti da u skladu s običajima
suvremenog graditeljstva Dalmacije sve bračko-šoltanske crkve jesu uz.
dužnog ti)Ja?• Isto tako mahom su pravilno usmjerene od istoka prema
zapadu s neznatnim otklonima osovina. Odstupanja zasad nisu objašnji-
va jer su gotovo sve građevine izrasle neovisno od bilo kakvih zatečenih
zdanja a ni teren nije bio odlučujući za usmjeravanje 'osi. Većina građe·
vina ima predvorje u obliku narteksa zatvorenog tipa i jednostavnog, ug-
lavnom pravokutnog tlocrta. Ono nije razrađeno kao zasebna prostorna
jedinica, nego je podređeno glavnoj lađi, pa je redovito ozidano u raz.
mjeru s njenom veličinom. Unatoč takvoj načelnoj ovisnosti, narteksi su,
kao i sklopovi kojima pripadaju, različito oblikovani.
Najveći narteks vanjskog tipa u Povljima ima na svakom zidu svoje
oplate po jedan ulaz u središnjoj postavi, a istovrsnome u Grohotama je
sjeverna strana ostala zatvorena?' Na Stipanskoj je plitko predvorje sa-
stavni dio dogradnji koje se prostiru pred crkvom i prema sjeverozapa-
du te svjedoči sadržajnu zatvorenost sklopa. A u Sutivanu je izravno uk·
ljučeno u tijelo zgrade sa zajedničkim ulazom na pročelju?• Najsloženi·
2s Ipak treba naglasiti da se radi o prototipovima općenito usvojenim na zapadu:
R. Kr a u t h e i m er, o. e., cap. 7JIII - Dalmatia.
!!o V. prethodnu bilj. Također: E. Co n d ur a e h i, Monumenti Cristiani nell'll-
lirico, E ph. Dacorom., IX, 1940.
" V. priložene nacrte. - Narteks prve crkve je višestruko osmišljen u funk.
cionalnom i estetskom smislu, što se podudara s dorađenošću cjeline. Narteks po-
sljednje kao i svi ostali aneksi čine se crkvi dograđeni naknadno. Bočna sjeverna
strana tom narteksu je ozidana možda zbog sprečavanja naleta vjetra, a o rasporedu
drugih otvora na oplati crkve i dodanih joj prostorija teško je govoriti jer se ru·
ševina sačuvala gotovo u samim temeljima.
2& Cf. za Stipansku: T. M ar a s o v ić, o. e., nacrt cjeline. Predvorje crkve na
osobit je način spojeno s neistraženim zgradama sjeverozapadno, pa bi one po svoj
prilici predstavljale svojevrsni samostan. U prilog tome: C. M. D a l t o n, East
Christian Art, Oxford 1925, 128-686, piše da su se prvi samostani oblikovali po pru·
170
~
t: ____ a
.."
b
''
''
l:
o
Lovrečina. Tlocrt crkve - djelomična rekonstrukcija
je je u Lovrečini: naglašen je samo prednji, vje.roja!TI? tr.o~lani, ulaz, do~
su bokovi ocrtani polukrugom, tako da zaklapaJU ~lJ~St?h~r egzonarteks.
Prolaz prema lađi kod svih je ostvaren kroz ~redrsnJa Je~ma vrata, a ona
se razlikuju veličinom otvora i obradom o~vn:a. Bez. obzr;a na ~o, u skla·
du s nakanom, postignuto je strogo odvaJanJ~ ~ah~ p~st':'pmh prosto·
rija od ostale unutraš~josti. Sut~v~ j~ os.amlJ~m .J?X:mJer rzravno_g. pr?·
stornog spajanja oznacenog sa zrdmm rsta:kom koJI Je mogao nosrtr luk
ženim traktovima čelija u nizu. I inače ima povoda da se crkva na oto~i~u sm~tr'!­
samostanskom. Prije su često spominjane lege~de o sam?s.tanu na otočicu, ko13 ~1
po K s e g v ić u Toma Splićanin, 1927, 27, 1 I. Rub 1 e u, V AHD, L, 1932, 3 '
treba~ biti benediktinski, i to ženski, ali I. O s t o j ić, o. e., II, 299, to opravdano
od~!JaQ~Ć~nito izgleda da se tak~v obl!k uvrijež~~ na Istoku, ali se "~?rz<? proširio pr~
ma Zapadu od Rima preko Mrlana cak do Kolna. 9· P. T e s t t n t, Arch~ologra
Cristiana, Roma 1959, 565. Većina tih stranih z?anja Jesu. ~onumentalna s":etiš.ta -
memorijalne grobnice, a ovdje se grobna ~a.mjena og~an~?ila upr~vo ~a taJ ~lJe~t<>:
liki egzonarteks, pa bi se to moglo shvat1t1 kao z~mllJlV primJer smteze..ldeJe l
oblika koja nije u potpunosti prenesena, nego ~gr~čena na. sporednom diJelu ar·
hitekture. A taj je svojim oblikom, mora se pnznab, tome jak? odgovarao, Pi.A_C
i uvriježio: C. D e l v o ye, u Byzantion, XXXII, 19-62, 288. 1 d. Također ,
XLV, Roma 1969, 177-181.
171
nad nekakvom pregradom.30 Od svih predvorja jedino je ono u Lovrečfni
svojim bogatijim oblikom omogućavalo ostvarivanje zasebnih sadržaja
- naznačenih klupčicom uz svinuće zida u južnoj, a grobnom rakom
sred tlocrtnog luka sučelne joj apsidiole. Inače, kako izgleda, bili su to
odreda jednostavni prostori za pripremu vjernika uoči pristupa u posve·
ćene prostorije. Vjerojatno je to strogo namjensko određenje bilo već
sporedno, ali se građevinski oblik prosljeđivao kao uobičajen i održao
uslijed drugih pretpostavki. Ti narteksi, naime, kao prigradnje niže od
glavnog tijela, estetski naglašavaju plastičnost volumena dosljednu unu-
o
tarnjem slaganju dijelova i naznačujući postupni rast zgrade razbivaju
plošnost pročelja. Jedino je niska i najmanja crkva sv. Jadre podno Skri-
pa bila bez predvorja, a u lađu se ulazilo izravno kroz vrata sred proče­
lja, te kroz druga manja probivena u zapadnom kraju južnog zida." Sve
to pokazuje kako se određeni oblici, ma koliko god bili ishod svrsishod- o
o
nih rješenja, primjenjivahu u okviru utanačenih stilsko-estets,kih načela
ranokršćanskog graditeljstva čak u zabitnim pokrajinskim sredinama ..
· U skladu s time glavna lađa istih crkava odreda je izduljena, u pra-
vilu pravokutna prostorija po nazorima zapadnjačke arhitekture prven-
stveno smišljena kao obredna dvorana. 32 Stoga im različite veličine pos-
redno označavaju brojnost vjernika, ali se kroz nju provodila veza s os-
talim prostorijama posredstvom kojih se upotpunjavahu službe svake
pojedine crkve. Tako ustrojeni sklopovi naročito su zanimljivi po mjer-
nim odnosima među dijelovima." Osnovu im čini lađa, i to .njena širina,
koja je prilično ujednačena, pored ostalog i zbog natkrivanja drvenim
skeletom krovišta. Njoj se podvrgavaju sve veličine, a ponajprije dužina o
iste prostorije, koja je udvostručuje (Lovrečina, Povija, Sv. Jadre) ili za'
malo utrostručuje ocrtavajući geometrijski lik na koji se nadovezuju os-
tali dijelovi. Iz toga proizlazi zakonitost usklađivanja i udešavanja raz-
mjera cjeline. Kod svih ruševina, doduše, na raspolaganju stoji samo tlo- o
crt koji pruža vjerojatno glavne sastavnice građevinskog sklopa. Pitanje
je, naime, jesu li iz sadašnjeg stanja očuvanosti dostupni odnosi prosto-
ra kao pokazatelja određenog likovno-stilskog mišljenja, s obzirom na e
narav njegove praznine isuviše pojmovno neizrazivi - išta značili ono-
ao Po sačuvanim ostacima temelja poprečnog zida vjerojatno se radi o podlOzi
niskoj nekoj pregradi u produženju čitljive lezene, a ne temelja punog zida. Nije ni o
jasno je Ji ta pregrada kasnija od crkve. Ipak, činjenica da je pravokutnik lađe koja
se na nju nastavlja zasnovan u.dimenzijama »zlatnog reza«, još više pojačava obraz-
loženje makar takvog odvajanja narteksa i lađe, tj. uvjerenje o izvornosti pregrade.
No, odnos visina im svakako ostaje zagonetan.
a1 Pojava tih postranih vrata, iako neobična, nije izuzetna. Cf. P. D u e h e s n e,
Origines du culte chretien, Paris 1889. Neki je dovode u vezu sa zasebnim ulazom
za žene: J. G. D a v i e· s, o. e., 38, što se ovdje čini manje uvjerljivim jer crkvu
smatram obrednim svetištem neke veće zadruge radnika: u obližnjim kamenolomi-
rna. Drugi pak ta vrata općenitije objašnjavaju obredom svečanog unošenja evan-
đelja krOz čitavu crkvu prije početka službe: P. T e s t i n i, o. e., 590.
a~ O tome: N. D u v a l, Les origines de la basilique cpretienne, Paris 1962, i
d1uge opće studije o _postanku i razvitku kršć3nskih·svetišta. . tOm
aa v: priložene nacrte. Bitno je 'da se propOrcionalna shema zasniva na cjelovitOm o
rješenju. Naša su pak ispitivanja pokazala da se postupkom dijeljenja i množenja
dužina s razmjerima l : Y2 ili 1 : Y3, te ostalim grafički naznačenim kombinacijama
do primjene »zlatnog· reza«, mogu izraziti mjerni odnosi pojedine prostorne česti. Lovrečina. Uzdužni i poprečni presjek crkve·:....__ rekonstrukcija
ali i njihova zbroja = tlocrtne cjeline crkve, što u najmanJu ruku znači da je svaka
bila racionalno planirana od osoba upućenih u posao arhite~~ta.

172

l
_'l_
dobnim graditeljima. Preispitivanje toga bilo je moguće jedino na spo-
meniku u Lovrečini i pokazalo se da je sustav proveden u tlorisu pravo-
valjan za oblikovanje arhitektonske krletke." Zato se može slobodno pret-
postaviti da su aritmetičko-geometrijs•ke pravilnosti ostvarene u tlocr-
tima ostalih građevina bile punoznačne za ustrojavanje čitavih oplata, od-
nosno ukupnih arhitektonskih rješenja. U njima je, dakle, ostvaren ne
samo sadržajno nego i oblikovno cjelovit program. Sredstva i načini nje-
gova obistinjenja razlikovahu se od jedne do druge u pojedinostima, ali
se uz primjenu strogih počela i sustava načelno objedinjavahu.
Znači da je oblikovno ustrojenje kao plod određenih htijenja moglo
biti uzimano s raznih strana, što je vjerojatno i učinjeno. No činjenica
da su razmjeri gradnji podređeni ujednačenoj mjernoj jedinici - a to je,
po svemu sudeći, bila rimska stopa - u punom svjetlu objašnjava rano-
kršćansku arhitekturu Brača i šolte kao ostvarenja domaće umjetnosti.
izvana posve naličile. Središnje dvorane primale su svjetlo kroz prozore,
obično visoko nizane s bočnih strana, ali također probijane u pročelnom
i začelnom zidu iznad stršećih dogradnji. To postavljanje svjetlosnih ot-
vora sa svih strana suzbija longitudinalnost zdanja i donekle im jača cen-
tričnost, što podupire njihovo datiranje u VI. stoljeće. Ruševina u Lov-
rečini jedina je tome dala punih podataka,37 a na njoj očitan sustav u
s•kladu s poznavanjem običaja onodobnog graditelj'stva predviđa se i na
LOVREČtNA POVUA
krstionica
k~tionica

presjtk
···tut····
U njoj se produživahu predanja rimskih običaja, koji su s bizantskom
vlad!"vinom mogli biti dokinuti, ali su uspJeli da se održe u provinciji.
Ranokršćanski graditelji su ostali više vezani uz shvaćanja od antike uvri-
ježena na ovome tlu negoli su se ugledali na nove uzorke, koje su im
o[} j'

nudile struje povijesnog spleta u Dalmaciji tijekom V/VI. stoljeća. Po-

tlocrt
'"'"
čela ~jernih odnosa, i sva daljna načela građenja koja se na njih nado-
vezuJu, tvore presudnu crtu njihove zajedničnosti sa sklopom umjetnič­
kog razvitka istog razdoblja u pokrajini. U tom smislu i rimska je stopa koniKio

··~. . ld·'[Ej
kao osnovna potka više ili manje razrađenih odnosa uključena u modu-
larne mreže nacrta svih crkava. 35 Pošto određuje i debljine zidova, izjed-
načena na svim gradnjama, ona potiče i jednostavnost odmah građenih
ili kasnije dodanih zdanja oko glavne i jedine lađe u obliku šesteroploš-
"'"' . 'L1[1J~ "M
njaka na pravokutnoj osnovi. A prostorno-građevinska nerazvedenost os-
novnog ti:jela dovodi u pitanje mogu li se bračko-šoltanske crkve uopće
nazivati baziHkama, kad - izuzev ionako najveće u Povljima - nisu
ćo
"'"'
c[Jm
iznijele na vidjelo svojstvenu unutarnju ustrojbu od neparnog broja lađa,
nego su podizane uglavnom kao jednočlane dvorane."' ~'-~--''" '-~--''"
<?.svijetljenje im je, međutim, provedeno kao na pravim bazilikama,
koJima su otočke crkve s obzirom na postojanje nižih pobočnih dogradnji Lovrečina - Povija. Nacrti krstioničkog bazena i konfesije
34 V. priložene nacrte. Podaci su izvedeni na osnovi ispitivanja provedenih u su-
radnji s inž. arh. I. Tenšekom, stručnim suradnikom Instituta za pov. umjetnosti
Sveučilišta u Zagrebu, kojem dugujem zahvalnost na zalaganju i svesrdnoj pomoći
u izradi i obradi objavljenih nacrta, te istraživanju njihovih ostataka na terenu ostalim, u biti srodnim izdancinia. Veličina posvećenih prostora jasno
1969-1974. g. odaje obujam i brzinu plime kršćanstva koja je zahvaćala otoke usporedo
35 Uglavnom je prihvaćeno da je rimska stopa iznosila 0,2963 m, što se mahom s podizanjem crkava. Među njima svakako je najsloženija ona u Povljima,
slaže s našim mjerenjima otočkih crkava, jer se uklapa u sve njihove dimenzije. jedina od poznatih uzdužne razdijeljena u tri dijela. Njen srednji brod
Unatoč postojanju modula, nejednake im veličine i način uvlačenja u sklop tlocrtnih je znatno širi i sigurno viši od pobočnih koji ga prate kao sporedna odje-
cjelina pokazuje da se IDje radilo o strogo određenom i jedinstvenom sustavu pla-
niranja i izgradnje. Cini se ipak da se vodilo računa o simboličnim vrijednostima ljenja bez izravnog spoja s vanjskim prostorom. Razdioba među njima
brojeva, pa se modul često utrostručuje, množi sa sedam itd. Kod baratanja modu- bijaše provedena nizom lukova na stupovima po najčišćem predlošku
lom polazilo se od oboda zidova ili građevine u cjelini, što je tipično za kasnoan- prave kršćanske obredne bazilike. Kako po svoj prilici nije imala galerije
tičke graditeljstvo: Cf. N. S pr e m o- P e tr o v ić, Proporcijski odnosi na bazili-
kama ilirske prefekture, Beograd 1971, 83 i d., passim. . ·nai:l pastranim lađama, to je većinu svjetla prim,;;la kroz prozorske ot-
35 N. Cam b i u navedenom osvrtu na organizaciju kultne arhitekture Dalmacije
preuzima uvriježene termine - bazilika, transept itd., o kojima ovdje govorim za- 37 Na zidu sjeveroistočnog ugla lađe, u trokutnom isječku luka apsidalnog otvo-

lažući se za raščišćavanje terminologije. On pretpostavlja da je i građevina u Gro-
hotama bila »trobrodna bazilika«, što unatoč postojanju para većih stupova na lo-
kalitetu nismo mogli ustvrditi. Cinjenica da je crkvena lađa ionako pretjerano du-
gačka u odnosu na svoju širinu slabi uvjerljivost pretpostavke.
174
ra, jasno se vidi otvor tog prozora kakav je npr. imala i bazilika sv. Mandaljene na
Gorici sred Stonskog polja. Rekonstrukcija cjeline crkve u Lovrečini načinjena je
s pomoću očitavanja mjernih odnosa postojećih dijelova i uspoređivanja s fotogra-
fijom objavljenom u Bull. Dalm., XXXII, 1909 - na kojoj se gornji red prozora
jedva vidi uglavnom očuvan.
175
 '

vore koji su nizom svojih proboja morali olakšavati nevisok zid nad raz-
djelnim arkadama unutrašnjosti i, naravno, kao na ostalima pojačavati
dojam prostorne dubine. To ostvarenje odgovara razmjerima, a i slo-
ženosti dotičnog sklopa unutar kojeg se smjerovi kretanja račvaju od
jedinog ulaza prema zasebnim prostorijama u začelju.
Svakako, dužinsko usmjerenje po glavnoj osi biva osnovni motiv obli-
kovanja crkvenih gradnji na Braču i šolti. U Lovrečini i Sutivanu pak, uz
istočni kraj jedine lađe bočno strše krilne istake kao izravna proširenja .
njena prostora s kojom uspostavljaju usklađene razmjere. Izgled vanjštine
i tlocrtni nacrt stvaraju predodžbu o postojanju svojevrsne poprečne lađe
koja s uzdužnom kao da zaklapa osovinski nacrt u obliku slova T, od-
nosno križoHki prostorni poredak.3• Doslovni takav sustav, međutim, za-
tajen je odnosom visina, jer su proširenja morala biti niža od pokrova
glavne lađe. Od nje se odvajaju kako postavom tako i oblikom. Kod prve
radi se o krakovima pravokutne osnove, pojedinačno rastavljenim
od središnjeg prostora tek s pomoću visećeg zida što preri:J.ošćuje vi-
soki luk kroz koji se naglo zakreće u dodatna odjeljenja. Uz naglašenu
dubinu to im i daje smisao samovažećih prostornih česti, jer se ne obra-
zuju kao strogo sastavni nego zasebno priključeni volumeni. Na drugoj
građevini u Sutivanu postrani zidovi lađe •su se na stražnjem dijelu ras-
tvorili s oba boka u izbočenja polukružna tlocrta.•• široki koliko i pravo-
kutna lađa osno produžena u začelnu aspidu, zaje<llno s njome ocrtavaju
svojevrsni trolist. Ali dosta naznačen ugao njenog pravokutnika na dodir-
nim točkama triju polukruga objašnjava ih kao njemu pripojene članove
rl---·-
koji mora da su bili niži od glavnog tijela. Postojanje tih krilnih >>kapela•
u oba slučaja povlači zaključke o njihovoj uporabnosti kao pomoćnih
prostorija cjelokupnog sustava građevine, a ne samo njenog obrednog
žarišta. Makar baš njeml). priklonjeni, tako su svc>jom postavom izdvojeni Sutivan. Tlocrt ostataka crkve - postojeće stanje
od svetišta da ih se ne može smatrati transeptom u vidu prostornog pro-
širenja koje omogućava okupljanje vjernika pred žrtvenikom.•• Time suš-
tina glavne lađe s t.aglašenim značenjem osnovnog čimbenika crkvene
a~ Premda rijedak, izravni oblik nije nepoznat suvremenoj arhitekturi na Jadranu zapremine - što načelno postoji kod svih istorodnih spomenika zapad-
- od Marusinca do Mljeta ili Paga s raznolikom ustrojbom unutarnjih veza. Lj. njačke arhitekture, ujedno ostaje nedirnuta.
K ar a m a n, Peristil, l, 1954, 186 - spominjući Lovrečinu veli da je »križni T Na lađu 'Se (također po općepoznatom prototipa s uzdužnom osi sučeli­
tlocrt osobito zavoljela Mala Azija«, što ne izgleda baš tipično: H. Rot t, Klejn-
asiatische Denkmiiler, Leipzig 1908, passim. Za drukčiju interpretaciju oblika cf. I. ce ulazu) u svih otočkih građevina na stražnjoj strani pravokutne osnove
N i k o l aj ević,· EgUses a transept nain de la Dalmatie, Zbornik Vizantološkog nado-stavljalo apsidalno svetište. U većini slučajeva ono je na istoj vodo-
inst., X, 1967, 87-94. ravnoj razini kao i lađa, dok se u Povljima i Grohotama nalazi uzdignuće
au Tip je poznat sa crkve sv. Martina u Pridrazi kod Novigrada i lokaliteta Bilice zadano samo jednom stubom. Kao završni član glavne obredne dvorane
kraj Prokljanskog jezera. Cf. E. D y g g v e, Die altcbristliche Kultbauten, 405, fig. takvo apsidalno odjeljenje je u cjelinu povezano geometrijsko-matematič­
ISA; SHP, VIII, 1967, 21. i d. Usvojen je, dakle, .u izvangradskim okružjima Dalma-
cije. Donosim rekonstrukciju· osnovnog tijela crkvene zgrade, dok za prigradnje :- kom uvjetovanošću i odmjer.eno izravno u odnosu na crkvenu lađu. U
suvremene-ili naknadne samoj crkvi, nije bilo dovoljno pokazatelja jer su uništeni takvom načelnom poretku svetišta bračko-šoltanskih crkava su mahom
a i nepotpuno istraženi. Za osnovni nacrt trikonkosa E. C o n d ur a e h i, o. e., polukružna, izravna produženja lađe, ali se razlikuju po tlocrtnom obrisu.
89-90, piše da je u Iliriku vezan uz memoriae funerariae od V. st. dalje. Cf. Real- Cišći tip unutarnjeg luka zastupa crkva sv. Jadre podno Skripa, a slijedi
lexicon fiir Antike und Cbristentum, II, 1954, 944; A. Gr abar, Martyrium, Paris
1946, 386, 405. itd., ali taj sadržaj po svemu sudeći nije obvezatan, budući da u Suti- je ona na Stipanskoj s plastičnim razdjeljcima u obliku trijumfalnog lu-
vanu nije ničim dokazano postojanje oltarnoga groba koji bi bio važan za očito­
vanje moguće sinteze oblika trilobno-memorijalnog svetišta i crkve ~ire namjene, nella basilica antica cristiana, 1937, jer se uslijed drugih čitkih čimbenika (u Lovre-
vrijedi navesti da je kod takvih oblika u Africi: R. Krautheimer, o. e., 89, čini komunikacije s ostalim prigradnjama lađe, u Sutivanu esedra u južnoj kapeli
istočno krilo služilo kao svetište, južno kao diaconicon, a sjeverno kao prothesis. itd.) radije objašnjavaju kao odjeljenja za pomoćne svećeničko-liturgijske službe.
I. Nikolajević, o. e., 107, vidi u tom obliku, pa i u ovom njeg0vu primjeru, Po svojoj unutarnjoj svezi, koja je plod promišljene funkcije sasvim odgovaraju
varijante tzv. »patuljastog transepta«; što nije sasvim čisto rje~enje. shemi koju daje A. R a e s, Pastoforio, Ene. Crist., IX, 1952, '952. Za transepte u
4 0 U tom smislu J. G. D a v i e s, o. e., 39-40, razlikuje transept-martyrium, ranokršćanskoj arhitekturi temeljna je studija R. , Kr a u t h e i m er a, Transept
koji se u našim slučajevima izgleda ne ističe, a krila bi radije ispunjala smisao in the Early Christian Basilica, Studies, 1969, 59-68. Cf. O. N u e s b a u m, Jahr-
transepta-prothesisa kao drugog navedeno.g tipa. Cf. G. P. Kir s h., Il transetto buch fiir Antike und Christentum, II, 1959, 148. i d.

176 12 ARH. RADOVI I RASPRAVE 177

i

l
l
~
ka.41 U Grohotama je apsida malo izduljena, možda po običajima solin·
skih graditelja, a srodno zaobljena u Pučišćima svojom veličinom kao da
nagoviješta postojanje ranokršćanske neke bogomolje." Preostale u Pov·
ljima, Lovrečini i Sutivanu potkovičasto se svijaju do oštrog ili kolje·
nasto zasječenog prijelaza u raspon pravokutnika lađe. Svi podliježu
razmjerima dovinutim prebacivanjem dužina njegove osnovice, pa su
očito kako zajednički smišljeni tako i vješto odmjereni.
Posebnu pak sliku pruža uvid u opremu tih svetišta, odnosno oblik ol-
tara s popratnim uređajima. Na tom planu škrte podatke pruža crkva
sv. Jadre, kojoj je podnica apside uklesana u živu stijenu. A stršeći iz
nje ostavljen je četvrtasti istak za glomazni podnožak oltaru uvuče­
nom u polukrug svetišta no kasnije potpuno zbrisanom.43 Druge crkve ni-
su sačuvale sličnih tragova, tako da oblici i tip obrednog stola ostaju ne-
poznati. Ipak, u Povljima i Lovrečini na njegovu su mjestu ukopane u
pod apside križne rake za pohranu svetačkih moći-konfesije. One odaju
postojanje oltara-žrtvenika koji je kod prvospomenute izbijao do raz-
djelne crte svetišta i lađe, a kod druge bio povučen u tlocrtnu potkovicu;
stoga je niska, puna klupa uz obodni zid svojim završnim kracima stršila
prema središtu zaklapajući obredni prostor. Slična je ozidana klupa oba-
vijala i glavnu apsidu crkve u Grohotama, pa i južnu bočnu apsidu crkve
u Sutivanu, što bijaše uvjetovano zasebnim sadržajem toga krila očito
namijenjenog svećenstvu. Navedeni oltari, kojima se nije sačuvalo osta-
taka naslućujuće nadgradnje, razlikuju se i oblikom svoje podzemne
ostave. Povaljska je poput latinskog križa ukopana s tri stube u istoč­
nom podužem kraku, a lovrečinska istokračnog nacrta također ima straž-
nji pristup.44 Ni sustavi šupljine nisu im istovjetni, što je ovisilo o obliku
<~t Sudeći po sadašnjem stanju na spomenicima kod crkve sv. Jadre radi. se o
izravnom prijelazu lađe u apsidu, a na Stipanskoj ponad obrađenih baza - Jedna
in situ, druga odstranjena - dizahu se tu svojevrsni pilastrl nosači trijumfalnog
luka. !D
" Za tip vidi: E. D y g g v e, History of the Salonitan Christianity, 37. On ga
smatra sirijskim utjecajem, što opovrgava Lj. K ar a m a n, o. e., 184, dok ga R.
Kr a u t h e i m er, o. e., 135, izvodi kao osobitost solinskih graditelja.
što se tiče Pučišća (v. bilj. 50) naše mišljenje se razlikuje od postavke D. D o-
mančića, BZ, 4, 129, koji piše da je široka apsida dozidana srednjovjekovnoj
crkvi da bi mogla primiti svećenički kor na molitvi. Konačna riječ se očekuje od
daljih istraživanja zanemarenog spomenika, pa ga u ovaj rad uvodim sasvim
uvjetno.
43 Budući da je u istoj podnici uduben polukrug apside, kojoj se prvi usjek ne
slaže sasvim s uzdignutim zidom, čini se da je već u gradnji došlo do preinake
oblika. Trpeza oltara, izgleda, bijaše postavljena na punome stipesu. U vezi s time
kod potankog objavljivanja spomenika moći će se raspravljati o mogućim fazama
gradnje i njenoj dataciji. Tome će na drugim spomenicima jače potpomoći obrada
arhitektonske plastike koja je u nekima vrlo bogata, ali sam razlaganja o tome
ovdje namjerno izostavio, naravno, očekujući da stručnjaci koji su iskopavali loka·
litete to uključe u svoje izvještaje, jer su to njihovi nalazi koji ne ulaze u globalnu
raspravu ovog tipa.
44 Kako se piše, pojava groba pod oltarom prati od zrelog V. st. vezivanje kulta
mučenika, odnosno općenitije pokojnika, s euharistijskom liturgijom: P. T e s t i n i,
o. e., 572; R. M e t z, La consecration des vierges dans l'eglise romaine, Paris 1954,
što je bilo jače izraženo na Zapadu negoli na Istoku: W. Z a l o z i e e k y, L'art
paleocretien, Paris 1969, 17-18; J. L a s s u s, Sanćtuaries Chretiennes du Syrie, Pa-
ris 1947, 183. i d.; P. B. B a g a t ti, Gli altari paleocristiani della Palestina, Studi
Biblici Franciscani, VII, 1957, 65. itd. Inače, kako tvrdi P. L e m er l e, Phi!ippes
et la Macedonie Orientale a l'epoque chretienne, Paris 1945, 367-371, takvo posve-
ćenje oltara na Zapadu je određeno koncilom u Kartagi 401. god., a vrijedilo je još
178
moćnika za koji bijahu predviđene. 45 Obje su komore usmjerene prema
naprijed, gdje se vjerojatno u tij~lu ~zdignuto~ olt31ra nalou:io ?tvor kr?Z
koji su se moći mogle promatrati. Tim putem Izrazeno spaJanJe euhans-
tijske celebracije, kojoj je bio namijenjen oltarski stol, s kultom s~etaca
ili mučenika, čije su moći bile položene u njegovu podanku, potanJe od-
ređuje navedene gradnje u VI. stoljeće, _koje je :eosvuda v~z~valo ta. d_va
sadržajna oslonca obreda. Sve to ukazuJe na slozenost sluzbi u otockim
crkvama, koje su- kako to zahtijevahu suvremeni običaji -.~ile opskr-
bljene moćnicima u žarišnoj točki prostora. Zato se uz otknce navede-
nih raka slični uređaji mogu tek domišljati uzdignuti nad podnicom os-
talih svetišta. A postojeći ostaci u dvije najistočnije bračke crkve pružaju
dragocjene izvore poznavanju ranokrščanske arhitekture u Dalmaciji,
koja je podlijegala utanačenim pravilima prostornog i sadržajnog ure·
đenja crkvenih unutrašnj?sti. . . .•. .• .
Veće su razlike u vanJskom obnsu začelJa kao nahcJa svetista. Isti-
canje apsidalnog poluvaljka kod v:~eg broja p~jera uč_vršć~je ~yis·
nost otočkog graditeljstva o predanJima Salone, gdJe se taJ oblik ocitO·
vao vrlo svoj stvenim. Začudo, na otocima je i okasnio ugušio pojavu poli-
gonalno ozidanih apsida koje su najčešće nosili bizant~ke m;njetničke
struje duž Jadrana, ali nije zapriječio pojavu nekih drugih ob~Ika. !ako
je polukružni obris ponegdje raščlanjen vanjskim lezenama ~OJe prmose
novi ritam začelju i plastički ga oživljuju. Najpliće su u Sutivanu s J?ra:
vilnim nizanjem koji nastavlja slijed istorodnih članaka .?za sav _vanJski
ovoj crkve, a nešto jače na Stipanskoj gdje su samo dviJe osovlJene ~z
tjemeni prozor i jedine na zgradi.4 6 U Lovrečini na sjevernom boku IZ
među prozora postavljen je par izrazitih potpornjaka koji osiguravaju
plašt čitave te strane jer se teren pod crkvom naglo spušta. Prema tome,
pojava okomitih razdjelnica zidnih ploha, koje je - izgleda. - ;:mo-
kršćansko graditeljstvo rabilo od VI. st. nadalje uglavnom radi opt~ckog
pojačanja statičke vrijednosti građevinskog blok~, ':.!';vom s_l~caJu n~
Braču jest estetsko-formalne prirode, a kod ostalih cisce tehnicko dovi-,
nuće zadano nuždom podupiranja zidova ili prihvaćanja tereta poluku-
od Ekumenskog koncila, pa su najstariji primjerci s )?goistoč~ .Po.dručja Sred?"
zemlja: J. G. D a v i e s, o. e., 90, spajanje celebraCIJe euhanStlJe 1. kul!a svet!fr
mučenika, što očito otjelovljuju naši oltari, smatr~. elementom za d~tiranJe tak~ih
spomenika u VI. st . i naglašava zapadnjačko podnjetlo. Cf: R,eallexzcon fu_r. Antzke
und Christentum, I, 1942, 343-346; J. G a g e, Membra Cb,nstl et la d~P?Sl~Ion des
reliques sous !'aute!, Rev. Arch., V, XXIX, 192~. 137;-153, J~r takvo mlšlJenJe opće­
nito prevladava, a ima povoda da ga pnhvatrmo 1 s obzirom na nalaze s našeg
terena.
" U Lovrečini je nađena četvrtasta nrna iz kam;'na: Bull. Df1;1'!'·· XXX~I. _190~,
fig. II-b. koja odgovara veličini konfesija, pa se mo.ze p~c::,tpo~tayrtl da mu J,e 1 pn-
padala, iako ne znamo točno gdje je iskopana. Kao rzraz1t1 pn.~Jer starokršcanskog
osuarija donosi je C. Tr u h e l k a, Starokršćanska arp,eologlJa, 1921,25. Po~u~ar­
nost njenih mjera s dimenzijama konfesija ~azuJe da Je crkva s takvim sadrzaJem
u ·svojem svetištu otprve građena s odgovarajućom posvetom.
4c Neki autori, kao npr. P. T e s t i n i, o. e., 612, ?blik trikon!'o~a uglavn?m ve-
zuju uz Grčku i Egipat, ali smatram ~a se to ne b1 tret;>~lo. drzatl .za p~av1lo, cf,
R. Krau the imer, o. e., 85-96. Stlpanska pak, s ~YIJe rzvanav]a~o IS!aknut~
lezene, naglašava uzdužnu os crkve, !tao št? se nRr. ob1c~valo u grckoJ arhi!ektun
VI. st.: A. Novella, o. e., 16,19 1ako ruto n;.Je pravih?: R. K~authe1mer,
o. e., 90. i d.; Pojavu lezena također neki smatraJU č!"'bertiko~ arhitekiure ~I. st.:
J. z e i ller, Les origines chrettiennes dans la Provmce Romame de Dalmatle, P~­
ris 1906, 157; F. C a br o l, Dict. Arch. Chret., XXXV, 1921, 73.
179
 "

pole u apsidi. činjenica da su te lezene, kao i one na oplati lađe sv. Jadre, ,...;....-:::c•'f··;;;;;,-;.-;.-,. ..~....
bez plastički naglašenih završetaka slaže se s rječnikom oblika VI. sto- ",;'' ;""...................., '"~
ljeća na Sredozemlju. A ono je osvježilo umjetnički izraz naših otoka ~ '
i nekim novotarijama koje Salona nije upoznala ili ih uslijed prezasiće­
t,'
fl , \
", ~tl
nosti svojim nasljedstvom nije upotrijebila. tl,t ,,,
l• . l • '
U tom smislu ističemo među ostalim rješenjima i primjer apsidalnog
ii r=~~~~~~~~~~~=

rr '"""'=r·r.;;;;.:;~~iJ :l ~ !.J
1 ,,
polukruga uvučenog u pravokutni oblik građevine na bračkoj crkvi sv. ---.Hr------------" ;_______________ J j..__
Jadre." Najjednostavnija u svojoj unutrašnjosti, ona se izvana objavlju- ll -· ·--..;')o
je u strožoj plošno-bridnoj razradi, jer joj je stražnje platno zida sasvim
ravno. Isto tako se u Povljima istočni ravni zid proteže po rasponu unu-
tarnje trobrodnosti,48 uključujući je u jedinstveni obris začelja pored ma-
i i f-----··· ~
'~
lll lll ~,
l
sivnog ovoja apside i par pravokutnih prostorijica sa strana tog učahu­ :
l \'.
renog svetišta. Budući da su one kao zasebni dodaci izravno spojene s J l l ll
l l ll ::
lađama,•• daju im smisao uzdužnih hodnika pruženih uza srednju, dvaput 'i
ll ll l
širu dvoranu. Pravokutnog tlocrta, ona je tako središnje uvučena u ukup- l l
l l
no pravokutno tijelo crkve, pa izbjegava predodžbu čiste bazilike zapad- l l
l l
njačkog tipa. Dade se zamijetiti da dvije navedene crkve bitno odudaraju 1- l

od pretežnog broja građevina na tlu ondašnje Dalmacije, a kako im se

oblik općenito pripisuje istočnim kolijevkama kršćanstva, u okružju
Salone potvrđuju jači prodor stranil1 tipova arhitekture VI. stoljeća i u
izvangradske predjele.
Znatniju razliku postižu bračko-šoltanske crkve oblikom i sadržajem
svojih dogradnji koje su ih izvana činile nalik izvornom uzoru obredne
bazilike. Te dogradnje se različito spajaju s glavnom lađom kroz bočne
proboje zidova da bi bile korištene kao pomoćni prostori. U razradi cjeli-
ne prednjači i inače najsloženiji sklop u Povljima, a zasebna - samo do-
nekle srodna rješenja javljaju se u Lovrečini, Grohotama i na Stipanskoj,
te u Sutivanu. Bitna je razlika što je kod prve veći broj dodataka i u vo-
lumenu bio samostalan, a kod ostalih su raznoliko bili prislonjeni i tješ-
nje vezani uz osnovno tijelo crkvene dvorane. Nasuprot tome osamljena
crkva sv. Jadre izvorno je u svojem kubički čvrstom volumenu bila cjelo-
vito zdanje čisto pravokutnog tlocrta s učahurenom apsidom. Izvana je
uz bokove plastički obogaćena s četiri para jakih lezena, uz koje se sa sje-
vera pri kasnijoj obnovi prislonila četverokutna prostorija sakristije. Pod-
47 Oblik se čini svojstveniji istočnjačkim pokrajinama: C. M. K a uf m a n n,
Handbuch der Christ. Arch., 1913, 201-207, posebno rustičnim sredinama: G.
T e h a I e n k o, Villages antiques de la Syrie, Paris 1953, passim.
4.~ I to se smatra jednim od sigurnijih činitelja datacije. Pastoforija kao produ-
ženje bočnih lađa javljaju se od VI. st. Cf. D. S tr ičević, Djakonikon i prothesis
u ranohrišćanskim crkvama, Starinar, IX-X, 1959, 69-88, a uokvirene pravokutnim
blokom tipične su za istok: P. T e s t i n i, o. e., 584; A. Gr abar, o. e., 17, 42-44,
352-353. itd., posebno Siriju: J. L a s s u s, o. e., passim, najsličniji primjeri fig. 28,
31 kako u pogledu postave prostorija tako i njihovih otvora, pa čak i oblika vrata
i prozora. Pitanje je, međutim, može Ii ih se ovdje uz postojeće krilne kapele sma-
trati pastoforijama u užem smislu. U svakom slučaju pojava nije ni uobičajena ni
objašnjiva zbog nedostatka potanjih podataka na spomenicima s kojima bi se mogla
usporediti. J. L a s s u s, Eglises d'Apamene, Bull. des E tudes Orient., XXV, 1972,
5-35. s nacrtima većine siriJskih spomenika - Pls. I-X.
4-9 Nije isključeno da su prekrivene bačvastim svodom i jako zatamnjene - jedini,
tjemeni, prozor je vrlo uski usjek - mogle služiti kao grobne komore, odnosno pro-
storije u kojima su bili sarkofazi (?). Zasad nema čvrstih razloga da se opovrgnu
objašnjenja dana uz njihovu namjenu od I. O s t o j ić a, PPUD, XIII, 1961, 9-10.
Treba ipak voditi računa da su unutar sklopa bazilike nađeni ulomci sarkofaga, lice
kojeg je pogrešno objavljeno kao plutej: I s t i, Povija 1968, 17.
l'
L-•••••·•----
l
~~----------------J
______________ _J •·
l
==-==:'!::-!···:·:·:-.......
!:"!:;==--~==:!--~=="'n l
\ .... -
~, _ _-__ __-_~_
o Sm
l l
Sutivan. Tlocrt crkve - rekonstrukcija
jednako jednostavan tip načinjen od pravokutne nevelike _lađe i po~~­
kružne, malo izduljene apside imale su crkvice sv. Tudora 1 sv. AndnJe
oko Nerežišća, ali im nije posve razjašnjen ranokršćanski postanak. Uz
nedostatak potanjih podataka i na šolti se čini da je takva vjerojatno bila
crkvica sv. Jelene." K tome ostaci crkve sv. Stjepana u Pučišćima upravo
opsegom svoje krupne apside otvaraju mogućnost da se radi o staroj,
možda ranokršćanskoj građevini koju će trebati istražiti. Na ostalima,
bolje uščuvanim crkvan1a stanja su lakše objašnjiva.
Najveća šoltanska crkva u Grohotama imala je prigradnje s obje strane
osnovne zgrade. Volumenski su one ostvarivale trostruko stul?nje':ano
širenje vanjskog obrisa tlocrta sa zaključnim naglaskom u obhku Istu-
renog transepta.•' Unutrašnji pregradni zid između lađe i krilnih istaka
so Za crkvu kraj Nerežišća takav sud se približno može donijeti na osnovi tipa i
razmjera postojeće crkve (bilj. 12.) koja vjerojatno niče na temeljima starije, jer
odnosi pravokutne lađe i polukružne apside izgledaju svojstveni kasnoantičkim pre-
dajama. Kod crkve sv. Jelene na Solti situacija je čišća (bilj. 15), barem što se tiče
vidljive dužine broda, širokog koliko i u današnje crkve, ali kraćeg, a apsida se ne
vidi. Zato se i ovdje konačna prosudba prepušta arheološkom iskopavanju obje-
kata. . .
111 U južnoj se nalazi mozaik, koji su uzimali kao jedan od elemenata za datiranJe
crkve u VI. st.: Recherches a Salone, I, 1928, 57; D. Vrsalović, SHP, IX, 1963,

180 181
 ipak dokazuje da se radilo o zasebnim prostorijama, pojedinačno zatvo-
renim u simetričnoj postavi i očito naknadno dodanim. Iznutra je tekao
razrađeni sustav veza kroz postrane zidove lađe u dvočlane dogradnje,
koje su- čini se - imale i zasebne ulaze. Citav je uslojeni sklop, dakle,
načinjen od niza prostorija zasad neraskrivene namjene.52 Teškoća je u
tome što odavna obavljena istraživanja nisu objavljena, a ruševina je od- _____ ..Ja
onda znatno stradala i dobrim dijelom ponovno zatrpana. Iz sličnih raz- a
1...-----
loga manjkavi ostaci zidova postrance od temelja ovoja glavne lađe u
l· Sutivanu tekar nagoviještaju postojanje grobišnih odjeljenja s južne, a
možda i krstionice sa sjeverne strane. 53 Drukčiju priliku pruža rano-
kršćanska crkva na Stipanskoj, jer su nedavna iskopavanja popraćena
iscrpnim izvještajem. Tamo su samo sa sjevera crkvi dodane dvije pro-
storije podjednake širine. Istočna prostorija, četvrtastog tlocrta vezana
je jednim vratima na lađu, a drugima sa sljedećom, dužom i p;.menom
prema zapadu do pročelja sklopa. Raščišćene do poda, nisu odale svoje
sadržaje i rješenje će se valjda iznaći kad se istraže zdanja pretpostav-
ljenog samostana što se naziru u dugačkom potezu sjeverozapadno od
crkve.
U ·skladu sa stupnjem istraženosti cjelovitiju svrhovitost ranokršćan­
skih svetišta daje spomenička cjelina u Lovrečini. Usporedo s prednjim di-
jelom lađe prostiru se prigradnje koje svojim sadržajem dopunjuju na-
mjenu sklopa. Južna strana nije još iskopavana, ali po svoj prilici nije L..__,__..___,__..___
o Sm
ni pripadala obrednom zdanju. Ne zna se je li iznutra bila spojena s
crkvom, jer je dalje od narteksa imala svoj ulaz.54 Ostaci krušne peći uz
obodni zid i stubišta s druge strane jedinih vrata upućuju na zgrade sta· Splitska. Crkva sv. Jadre iznad Splitske, tlocrt -postojeće stanje
navanja neke zajednice u službi crkve. Potpuno raskrivena sjeverna stra-
na kultnog zdanja površinski je manja i spojena s crkvenim prostorom
kroz par unutarnjih vrata - jednima izravno iz glavne lađe, a istočno
drugima iz krilne kapele; što ovoj zapravo ispunja smisao odjeljenja za svećenstvo. 55 Kako je prigradnja stiješnjena između te istake i pročelja
izvana je naličila pobočnoj, nižoj lađi s jednostruka skošenim krovom na-
278, čini se neopravdano piše da je i ta kapela imala apsidu (?). U svakom slučaju
slonjenim na osnovno tijelo crkve. Iznutra je "razdjeljena u dvije prosto-
naš arhitektonski snimak pokazuje da je crkva građena u dva maha: prvo je ozi- rije: zapadna je zasebna i manja, spojena s istočnom na koju se vezuju
dana dvorana lađe s apsidom, a potom su joj dozidane sve pobočne prostorije. Pi- dvoja vrata iz crkve. U njoj je bila krstionica od koje je sačuvan središnje
tanj~ je, međutim, je li to čisto konstruktivni postupak građenja, jer su zidarske postavljen bazen za krštenje, uduben po nacrtu istokračnog križa na
tehruke posve srodne. svome podanku koji je nosio ciborij .
• s:! D. V rs a I o v ić, ibid., 279, predlaže da se smatraju grobnicama. Slično je
btlo npr. u Sutivanu izravno dokazano grobovima uk:opanima u živu stijenu unutar
Na taj se način u Lovrečini, poput navedenih crkava u Grohotama i
prostorija, koje su kao i u Ublima na Lastovu bile samo s jedne strane crkve. U Stipanskoj, a i u Sutivanu, predočuje tip tzv. složene crkve poznate u
pridavanju jačeg grobljanskog značenja našim crkvama zapreku čini to .što sarko- raznim inačicama najviše s područja današnje Bosne i Hercegovine, tj.
fazi nigdje nisu nađeni na licu mjesta. nego obično razmetnuti oko i podalje od neposrednog zaleđa istočno-jadranske obale.56 U njima su različita pros-
crkava. Inače, l. N i k o l a j ević, o. e., smatra pojavu tipičnom za naše krajeve, torna odjeljenja sa strogim razmještajem jasno rastavljena, ali istovre-
iako primjer Lovrečine - koju je odabrala za potporu tezi - nije striktno vezan
za cemeterijalne bazilike. O tome kasnije. Revizija iskopavanja u Grohotama tre- meno sasvim podređena razradi jedinstvenog građevinskog bloka. Unu·
bala bi pojasniti je li crkva imala krstionicu koju neki spominju a koju nužno tarnji geometrijsko-aritmetički odnosi prostornih šupljina dokazuju U·
predviđamo. kupnost zasnivanja svih članova cjelovitog arhitektonskog rješenja. Raš·
t 2 Cf. bilj. 39. i nacrt zatečenog stanja. Situacija s južne strane crkvi ipak je članjenost tlocrta unutar opne razvijenog vanjskog obrisa nabrojenih
jasnija negoli sa sjeverne. gdje je teren isplavljen sa svim temeljima prigradnji. bračko-šoltanskih crkava u svemu se, dakle, javlja kao izvjesna odlika
Njihovi ostaci uz sredinu crkve pokazuju da se tu nalazila neka prostorija s nekoli-
ko stuba radi spuštanja razine poda - piscina krstionice? Namjenu nije lako oči­ mjesnog graditeljstva određenog vremena.
tati, tp v~še što je lako moguće da su te dogradnje priključene naknadno. pa su i
grublje zrdane. 55 To približno odgovara shemi koju daje P. T e s t i n i, o. e., 624, obrazlažući
5 ·' I-skopavanja se nastavljaju pod rukovodstvom D. Domančića. Već sada mogu da se u krstionicu obično ulazilo sa zapadne strane, gdje se nadovezivao i konsigna-
s'?.is.praviti ne.~e ~)edinosti crte~a" E. ~yggvea, q. e.1 Abb. 19, b., jer bazilika torij. Cf. I. O s t o j ić, o. e., 33-36.
mje rmal!i; atnJ. n1t1 vr~_ta sre:I J~og z~da lađe, koJa on pretpostavlja kao vezu ot. Cf. D. B a s l er, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini. Sa-
s proston]ama u ono vn]eme vrdlJIVIm, ah danas zatrpanim. rajevo 1972, 138, sl. 56, pregled crkava pl. I-IV. Dalje bilj. 69. i tekst na koji se
odnosi.
183
182
 U tim okvirima izuzetno je značajna bazilika iz Povalja, najbolje oču­
vana i odnedavno uspješno obnavljana. Sklop joj je satkan u čišćem
rasporedu pravilno ozidanih djelova koji raščlanjuju naročito istočni
dio osnovne gradnje. Na crkvu se, naime, tu nadostavljaju bočna pro-
širenja, i to najprije par sučelnih krila, približno istovjetnih u tlocrtu
pravilnog četverokuta. Simetrično su vezani s glavnim prostorom kroz
lJ
vrata pri kraju pobočnih lađa, dok ih drugi par manjih spaja s prosto-
lijicama uz apsidu. 57 Ti prolazi otežavaju raskrivanje namjene tih pros-
torijica. Jedino ako se krila objasne za pastoforije, što po svemu sudeći
i jesu, onda njima priklonjene prostorijice u dnu crkvenog tijela dobi-
vaju pomoćni, ali obredno ne manje važan smisao. 58 Na južno krilo· se
prema istoku nadostavlja velika nakapnica, tj. pravokutni bazen cis-
terne, ali nije jasno je li se iz građevine u nju prolazila i je li uopće bila
natkrivena, pa joj ostaje zagonetna i svrha.59
Na sjevernoj pak strani uz vanjski zapadni kut tog krilnog izbočenja
diže se samostalna zgrada krstionice. Zahvaljujući okolnosti da je posta-
la jezgra kasnijoj crkvi, održala se čitava u svojoj vrijednoj cjelini čak
s nedirnutim visokim nadsvođenjem. Radi se o zdanju tlocrtno četvr­
tastog vanjskog oboda s upisanim osmerokutom i polukružnim nišama
u sukladnim uglovima njegova obrisa.60 Takav oblik, proizišao iz rimske
arhitekture i prihvaćen od prvih kršćana unutar suvislosti novog vjerskog
57 I. O s t-o j ić, o. e., 1961, 5-6, vidi u njima transept. Ipak se to ne bi moglo
olako prihvatiti, jer su postrane istake tretirane kao zasebne, zatvorene prostorne
česti koje ne poštuje ni dvored stupova glavne lađe, protežući se bez prekida od Grohote. Tlocrt crkve - postojeće stanje
proCelja do apside. Po našem sudu izlišne je govoriti o ikakvom poprečnom brodu,
čak ni o prijelaznom nekom njegovu obliku kod ove bazilike: D. Re n d ić- M i o-
č ević, Corsi Ravennati, XXIII, 1972, 292.
" Prvotno objašnjenje I. O s t o j ić a, o. e., XIII, 9-10, čini se prihvatljivo u
kombinaciji da se krilne istak:e ne razmatraju kao transept, nego kao pastoforija. predstavljanja, rijedak je primjerak u naš~m _izva;ngr~dskim sredin~~~
On, naime, ove male prostorije domišlja kao secretaria, odnosno sacraria. Utvrdivši zasnovan kao zasebna gradnja. Ulaz u krst10mcu Je ~ID :pr~~a. bazi~ICl:
da njihovi otvori prema glavnom prostoru nisu mogli služiti kao vrata, odnosno pro- gdje se zapravo prostiralo pr~dvorje ~~oje~o .s !ađo~, ImaJUCI 1 Izva:?JSki
laz - dao je naslutiti da su se koristili kao spoj neizravnog tipa. Iako im potpun pristup sa zapadne strane. T1 prolazi 1 obpsnpvaJu kako su nekrstene
smisao ostaje neraskriven, postojanje tih svojevrsnih fenestella nagoviješta postoja- osobe preko potrebitog krštenja obavljanog u priključe;nim yr~storima
nje riznice, možda čak nekakve memorije, kao što se to običavalo u sirijskoj arhi-
tekturi: J. L a s s u s, o. e., passim. posvećenih obreda plistupale u sar_nu z~:adu VJers~e ~aJedmce. 1 U sre-
"I. Ostojić, ibid., 17-19, utvrdio je da je građena kasnije od bazilike, ali je dini krstioničke zgrade ukopano Je knzno udublJenJe sa stubama za
smatra funkcionalno ovisnim bazenom za povremeno punjenje, a ne cisternom za silaženje i ulazak u poprečnim krakovima smjera sje_ver-jug. 62 T~ se,
stalno skupljanje i držanje kišnice. Zato je naziva kupaonicom (?). I uz baziliku u dakle, obavljao odlučan čin primanja o~raslih novo_vJer~nka, pa Je ':'
Lovrečini postojao je nekakav rezervoar za vodu - uz sjeverni bok crkve - ali je
gotovo sasvim uništen, pa ne može pomoći kod iznalaženja prave svrhe takvih ure- skladu s važnošću sadržaja čitava zgrada Imala dostOJan Izgled. S obzi·
đaja. Inače nema dvojbe da su crkve kao najveće onodobne zgrade, pa i višestruko rom na očuvanost ovo funkcionalno najpotpunije, a obli:kovno najslože-
važne ustanove, morale imati svoje cisterne za vodu, a velikim krovovima su je nije djelo otočke arhitekture - može se slobodno kazati - predstavlja
mogle i osiguravati u većim količinama širem pučanstvu žednog otoka. najljepši njen spomenik.
ao V. nacrte i presjeke objavljene uz izvještaje I. Ostojića. O spomeniku kao
najistaknutijoj krstionici izvangradskih sredina u našim krajevima pisali su i dru- nt v. I. 0 s t o j ić, o. e., 33-34. Uglavnom odgovara shemi ~oj u ~aje !'· _T e-
gi. I. N i k o l a j ević, Ranohrišćanske krstionice u Jugoslaviji, Zbornik radova s t i n i, o. e., 624--625. To još bolje potvrđuje istovrem~~10~t gradnje baz1~1ke I njene
Vizantološkog inst., IX, 1969, 237-238, neosnovano smatrajući da je zdanje starije krstionice, koja se samo u osnovnome u~ed.a na_ stanJa Istovrsna Z9-an1a: A_. _Ka-
od bazilike. Među njima, doduše, postoji reška odvajanja zidnih tijela, ali je ona t e h a tr i a n, Les baptisteres paleochretlens, Pans ~962, .k~ t. 59, 60. Itd .. - al1 Je to
više konstruktivne naravi i trebala bi biti bez značenja za datiranje spomenika. donekle tipičan primjer retard~cije ll; I?rimanju um]etD:Ickih oblika koje poznaJU I
D. Re n d ić- M i o č ević, Battisteri in ambienti rurali nell'Adriatico Orientale, veći centri, kao Carigrad, Marseilles (zbzd., 180, 344, 346. 1td.) •. a na Jadrapu Ravenn~,
Corsi Ravenna/i, XXIII, 1972, 290-293. Osmerokutni oblik je inače vrlo čest, a uvje- Aquilea (ibid., 358, 369). Stoga ih ni ne bi trebalo smatrati argumentima za dati·
tovan je simboličnim pretpostavkama: A. Qua e qua re l I i, L'ogoade patristica
e suoi riflessi nella liturgia e nei monumenti, Bari, 1973, 69-77. Općenito je najza- rru:Jei.JspOređeni sa stubama istorodnog. krstioni~k9g ~der;ca u Lovre.čin_i, koje su u
nimljivija u Povljima zastupljenost brojeva u razradi i oblicima arhitektonske cje- zapadnom i sjevernom kraku - dokazUJU da SIDJ7Sta] pnlaza. u krstwrucama nema
line - od trodijelnog prozora u apsidi do dvanaest lukova glavne lađe itd., pa se veće značenje z_a ritual krštenja. Cf. J. G. D a v 1e.s, The Anan ~d Ortodox Bap-
i na taj način tamošnja bazilika predstavlja najpotpunijim ostvarenjem svojeg tisteries at Salona, Antiquity, XXXII, 129-1959, 57-;69-.Na t~me!Ju.~oga Ol!ov~gava
doba u ladanjskom prostoru srednjodalmatinskog otočja. se teza E. D y g g v e a, History, o. e., 54-56, o sustmi razlika dviJU krstwruca u
185
184
 Odlike svih suvremenih građevina i cjelina djelomice proistječu iz
načina građenja, koje im tek suodređuje stil. Zato je značajno da u
građevinarskim tehnikama ranokršćanski spomenici Brača i Solte po-
kazuju izvjesno vlastito naličje izraslo iz mjesnih uvjeta, a gotovo su
postignuća na razini spomeničke baštine mnogih razvijenijih sredina.
Sve su zgrade sačinjene u skeletima kojima okosnice tvore plaštevi ziđa
s vrlo malo proboja i rascjepa. Ti uglavnom puni zidovi pri završnom
postupku građenja bijahu ožbukani, te su kao zaglađene plohe davali
konačni, smireni izgled ogradama prostora ili površinama građevinskih
blokova. Danas njihove razjedene površine omogućavaju uvid u zidarske
tehnike, .pri kojima su znalački korištena svojstva mjesnih sirovina -
nadasve prednosti bijelog vapnenca koji ima punu vrsnoću kao građevins­
ki kamen i tvar za pravljenje maltemog vapna. Starija, antička iskustva
na tom planu pružahu dagocjenu podlogu, pa su rimske predaje i te kako
korištene s oživljavanjem kamenarskih radionica uz postojeće kameno-
lome.
Crkveni su sklopovi na oba otoka odreda građeni od lokalnog kamena
postojane čvrstoće a podatnog za obradu i zidanje. Većinom ga skuplja-
hu u neposrednoj okolini gradilišta probirući nevelike prirodne komade,
i jedva pritesanog slagahu u vodoravnim pojasevima63 Zapravo su se ozi-
davala dva lica zida, a međušupljina se ispunjala nabacivanjem kamene
šljake u jače nanose maltera. Radi boljeg prianjanja osnovne tvrde gra-
đe, vezivnu smjesu od vapna i pijeska stavljali su u gustom spoju da bi
postigli zbijeni, ali ne odviše kruti blok. Podržavanje pojaseva u okomi-
tom slijedu obavljeno je s nepravilnijim lomljencem na svim zgradama,
izuzev u Povljima gdje je crkvena građevina ozidana savršenijim tesan-
cima u ravnomjernom nizanju koje osigurava potrebnu izdržljivost zid-
nih ovoja. U tu svrhu su na ostalima jedino uglovi ojačani većim, pone-
kad klesanim ulomcima, a lukovi sastavljeni od tesanaca, pa i sedre u
zrakastom slogu- kao npr. na crkvi sv. Jadre i u Lovrečini. Spojnice
su posvuda slično podvučene ili oborito ukošene, vjerojatno radi lakšeg
naljepljivanja završnih slojeva žbuke. Za te osnovne načine i takve teh-
nike zidanja može se potvrditi da su svojstvene kasnoj antici šireg pod-
neblja. S druge pak strane, razlike u njihovoj obradi i izvedbi potvrđuju
da građevinske tehnike nisu odlučni čimbenik za datiranje navedenih
crkava.
Baratanje uvriježenim pravilima rimskog građevinarstva, kao i njiho-
va svesrdna primjena u sustavu ranokršćanske arhitekture dokazuje sraš- Stipanska. Tlocrt crkve - postojeće stanje
tenost otočkih spomenika VI. stoljeća s cjelokupnim razvojem pakra-
Solinu. Na to je ukazao i B. G a br i č e v i-ć, Piscine battesimali cruciformi sco· jinske umjetnosti. Iz nje su crpljeni načini građenja i J:?UOg:'- sr_edstv~
perte recentemente in Dalmazia, ACIAC, VII, 1965, 539-541, utvrdivši usporedbom umjetničkog izražavanja koja otočke crkve ~eospm;no IspolJaVaJU: P:I
piscina u Otoku kraj Sinja, Starom Gradu na Hvaru i Povljima da položaj stuba -
posvuda različit - nipošto nije odlučan za razdvajanje pravoslavnog i arijanskog podizanju tih zdanja mreži ravn~ zidova :povJereno Je ?spra_y~o D;O_senJe
kulta. pokrova, koji su u skladu s opcom ustrojbe'!om uprostenoscu bih S";S·
Inače dubina piscina - u POvljima 115 cm, a Lovrečini 135 cm (treba računati tavljeni od drvenih greda. Ta najbolja opruzna građa na raspolaganJU
da bijahu i dublje s obzirom na oštećene nadgradnje) - svjedoči da su tu pokršta- otočkim graditeljima donekle je određivala širinu crkvenih osnovi~a,
vali odrasle osobe. Taj običaj traje tijekom VI. st.: I. Nikolaj ević, o. e., ZRVI, a jednako i raspane svih pridruženih odjeljka pravokutnih tlocrta. Inace,
1953, 183, a na Braču je sasvim shvatljiv s obzirom na polet u obraćanju na krš-
ćanstvo. otvoreno krovište u glavnoj lađi biva ključni čimbenik_ za v~zualno. pr?-
63 Na taj način podržavali su način tzv. opus incertum, uvriježen u rimsko doba. dubljavanje prostora u većini otočkih cr~ava. Budući da Je sre~IsnJe
O njegovim prednostima piše: A. P e tr i g n a n i, Technologia dell'architettura, Mi- tijelo s dvoslivnim krovom redovito nadvisivalo ost~la, o:va su raz~JerD:o
lano 1967, 174-176. i utvrđuje najjaču primjenu u kasnoj antici. bila uža, a i kraća uslijed unutarnjih, mahom namJenskih pregrađiVanJa
186 187
i odvajanja. Njihov razvedeni ćelijski raspored sa zidovima poprečno
uslojenih na uzdignuta ljusku središnje lađe donekle ju je i učvršćivao.

--
Nad odjeljenjima zaobljenih tlocrta u svrhu sjedinjavanja sila pri-
državanja i zadaća natkrivanja gradila su se odgovarajuća svodovna
rješenja. Apside su nad poluvaljkom svojih oboda zahtijevale poluku·
polu, koja se na svima javlja više iz nužde negoli kao ishod slobode es-
tetskog izbora. Radi zaustavljanja njihova potiska mjestimično (Sti-
panska, Lovrečina) prislanjahu s vanjske strane potpornjake tj. polu-
stubove organički vezane sa ziđem. Ostaci po!ukupole nad svetištem u
Lovrečini pokazuju da se zidanje produžavalo u tkivo svoda, samo je
pločasta građa slagana u poređaju postupnog sužavanja oblog niza. Ovoji
od jačih kamenih pojaseva osim na crkvi sv. Jadre vide se nad apsidom
svetišta u Povijima. A tamošnja krstionica je natkrita posebnim oblikom
kupole koja nastavlja bridna ugnuća osmerostranog tijela i postupno se
savija do eliptično izduljenog zaobljenja završne kape. Kao gotova rje-
šenja ti rijetko očuvani primjeri odaju sposobnosti zidara, koji su ovla-
dali tehnikama njihova stvaranja, a jednako usvojili i suvremene tipove
!učnih nadvoja nad probojima zidova. Služili su se jednostavnim sedlas·
tim premošćivanjem većih raspona - npr. u Lovrečini širine krilnih is-
taka - pomoću zrakastog slaganja manjih tesanaca ili sedre kao lakšeg
gradiva, a kod prozora i vrata prehvaćenim lukom češće negoli običnim,
koji se upire izravno o rub doprozornika. Bačvasti svod - koliko se vidi
- imale su jedino prostorijice uz apsidu velike crkve u Povij ima. Sva ta
dovinuća upotpunjuju pretpostavku da se kršćansko graditeljstvo na
otocima bez dostojne mjesne baštine iskazalo kao prvi pravi umjetnički
pokret zrelog i naduobičajenog likovnog htijenja. Građevinsko-tehničke
umješnosti maj'stora zidara bile su na približno istovjetnoj razini tješnje
vezane na starije predaje.
Svaka od bračko-šoltanskih crkava ispunja zadatak zatvaranja svojeg
prostora na građevinski i estetski logično domišljenom stvaranju arhi·
tektonske ljuske strogo uzdignute iz tlorisa. Ipak postoji pri tome sta-
novito nesuglasje između vanjskog izgleda i unutarnje raščlambe tj. ne·
istovjetnost prostornog poretka i volumetrijskog iskazivanja zdanja. Pri-
sutnost bočnih prigradnji na većini složenih tlocrta nameće, naime, pre-
dodžbu o trobrodnoj razdiobi unutrašnjosti osnovnog tijela - što ima
samo crkva u Povljima - ili naglašavanja njemu poprečnog broda, što
je iznutra redovito neostvarena. Zato se dobar broj otočkih crkava pri·
klanja tipu tzv. >>kompleksnih bazilika« poznatih diljem Dalmacije kao
svojstvena svrsishodna zdanja."' Njihove vanjštine oblikovane su istica-
njem količina i kakvoća građevinske mase, koja kao da je proračunata
još u tlocrtnim razmjerima i vodoravnim međuodnosima dijelova. Zato
dosljedno provedenom odvajanju prostorija odgovara plošno zasnivanje
zidnih površina bez jačih plastičkih naglasaka, koji bi se javili kao is-
taknuti međučlanovi. Lezene, naime, koliko neredovne toliko neizražajne,
ostaju jedina pojedinost vanjske plastifikacije. A vanjskoj raščlambi
bloka odgovara pročišćena jednostavnost unutrašnjosti u kojoj svako
JL
"Cf. C. Truhelka, o. e.; M.. Prelog, Hrvati, Ene. Jug., IV, 1960,90. Upravo
po toj neidentičnosti unutarnjeg prostora i građevne volumetrije tih crkava treba
ih smatrati djelima izrazito pokrajinskog stvaranja, odnosno spomenicima periferne
umjetnosti, kako je to na više mjesta definirao povjesničar umjetnosti Lj. Kara- Mirje. Tlocrt ruševina
man.

188
odjeljenje postoji kao zasebna cjelina u prostornom ili građevinskom, pa
najčešće i sadržajnom smislu. Ta prividna čistoća izraza, iza koje se mož-
da krije nemoć cjelokupnijeg zahvata u srž arhitektonsko-likovnih pro-
blema suvremenog graditeljstva, dovela je mjestimice do nezgrapnosti
l v
., r::'
K
~ ~
kod prianjanja manjih i sporednih dijelova glavnom i najvećem, ali se
to bitno ne izdvaja od općih htijenja i postignuća kasnoantičkog stva-
ranja u pokrajini.65 U tim tlocrtno složenim ali prostorno jednostavnim ~-- __ _/; \
crkvama (- izuzev Povlja sve dosad poznate su jednobrodne!) upravo
je odnos praznine lađe i svetišta, oblikovanog u obliku plastički najizra- \
žajnijeg dijela, nosio osebujne prizvuke pojmova vjere u ime koje su po-
dizane. Iz toga proizlazi bitan pokazatelj njihova vremensko-stilskog od-
ređenja. Takav odnos, naime, načelno uspostavlja i zamašno provodi f' -----
n
____ _L
graditeljstvo Vl. stoljeća, kad je crkva pobjednica svu pažnju likovnog ---'-- :!---
izražavanja usredotočivala na kultno žarište, tj. samo svetište svojih
l ~ h
zdanja.
U tom smislu može se potanje objasniti uređenje ne samo obrednog
:r::::::_
)X
. _ 7p:=---- ~:-:::_ e:: __:-
žrtvenika u Lovrečini i Povljima nego i arhitektonskog okvira svih oltara. l ~
Pojavu primjerice naglašava isticanje slavoluka na prijelazu iz lađe u
~
apsidu crkve na Stipanskoj, gdje pilastre treba shvatiti prvenstveno u
svojstvu plastičkog oplemenjivanja unutrašnjosti, a golemi prozori kao ! l A _\/ /
~
.! ~ b:=--- ~ a::·----
izvori svjetla u tjemenu tamošnje apside mogu se razmatrati u okrilju
istovjetne nakane. Djelotvorno pokretanje unutarnjih sastavaka arhitek- b::·---- -- - ~::::::
ture naglašeno je svjetlom iz začelnih izvora još jače u Lovrečini, dok se
u Povljima volumen apsidalnog prostora osamostaljivao u vizualnom
smislu upravo učinkom svjetla primanog kroz visoku triforu nad očištem
čitave unutrašnjosti. Takva raščlamba svetišta posredstvom svjetla svje-
~- l=r
v ~ ----T ~-· u
doči domišljeno bogoslužje kakvo je dostignuta upravo u Vl. stoljeću.
U to ime i samo ustrojenje glavnih prostora, što je u slučaju crkve u l
Sutivanu doživjelo najnapredniju inačicu, ravnomjerno dokazuje da su
otočke crkve sazidane u ·doba kojem je Justinijanova državnička-vjerska ..--/
/
politika podastrla najjaču podlogu. Otud ide i kamenarsko ukrašavanje
9st.
krstionica, i svega ostalog namještaja ili opremanje crkava od kojih
nijedna nema atrija uporaba kojeg naglo opada općenito od V. st. Oče­ 512
vidno je sve bilo usmjereno unutarnjem sjaju obredne dvorane u kojoj 10
su vjernici i službenici podređeni posvećenom obredu mise. Izražavajući 90 sto

u pravom svjetlu jednu epohu i njen svjetonazor, takve su građevine bez

većih preinaka obavljale svoju službenu ulogu barem stotinjak godina.66
6 :; Sve se to smatra tipičnim za ranokršćansku umjetnost Zapada. R. Kr a u t-

h e i m er, o. e., 126. i d.; A. Rie g l, Arte Tardoromana, Torino 1959, 47-50, ana-
lizom klasičnih spomenika dao je postavke koje neosporno vrijede i za ovdašnje
građevine sastavljene i smišljene u određenom odnosu kvaliteta i kvantiteta građe­
vinske mase. Unutar njene raščlambe zagubio se dojam o nužnosti organičke pove-
zanosti svih dijelova u onom smislu kako je to provedeno na uzornim velikim
bazilikama.
66 To je potrebno naglasiti zbog neujednačenih i neusklađenih njihovih datacija.
koje se u objavljenim člancima po mišljenju raznih znanstvenika kreću u razdoblju
od V. do VII. st., što stilski ipak nije jedinstveno povijesno-Umjetničko poglavlje.
Dok se donja granica po našem sudu zasad čini neprihvatljivom (i to samo uvjetno,
jer se mjestimice uistinu radi o elementima ranijeg stila koje valja smatrati retar~
dacijama i arhaizmima što se stvarno javljaju unutar likovnog stvaranja VI. st. u
Dalmaciji), gornja je vremenska granica važeća, ali ne kao doba nastajanja nego
više prosljeđivanja sredinom VI. st. začetog života građevine. Naime, pošto je rijeć
o izdvojenim otocima, nužno se prolongira trajanje kasne antike preko ionako
dvojbenih datuma po kojima se dosad omeđivala na priobalnom kopnu Dalmacije.
190
Shematski nacrt proporcijskih odnosa bazilike u Povljima
Pri konačnoj ocjeni spomeničke baštine Vl. stoljeća na Braču i šolti
mora se ipak računati na nekolrko činjenica. Prije ·svega navedena ost-
varenja nastadoše u prostoru koji dotad nije bio povoljno ostvario os-
novne pretpostavke za Jedno zrelo i visoko likovno potvrđivanje: sve crkve
izgrađene su na tlu koje nije moglo imati iskustveno projašnjena shva-
ćanja za doličan procvat umjetničkog djelovanja. Oba otoka, naime, jesu
trajne postojbine isključivo izvangradskog pučanstva, koje je životarilo
na prosječno niskoj razini, ne uspijevši se dovinuti ravnopravnosti sa
susjednim otocima koji izgradiše svoje gradiće, a •kamoli s obližnjim
191

_,-
 r
kopnenim gradovima kojima je povijesno umjetnički uzrast ionako pro- 13a
cijenjen kao periferijski. 67 Stanovite crte tog nazivnika- koji se ne smije
prihvaćati bez ograda - možda se dadu raspoznati u samom izboru tipa
tzv. složenih crkava. Znamenje njihovih arhitektonskih oblika i suština
prostornog sustava leži u shvaćanju za koje bi se moglo reći da je bilo
urođeno sredinama u kojima su izrasle. Oblikovna složenost tih zdanja,
naime, kao da više polazi od sklada poimanja i obistinjenja svake pros-
torno-plastičke česti kao zasebne jedinice negoli iz htijenja za pročiš­
ćenim rješenjima klasičnog prizvuka. Zato se među njima lakše uspostav-
lja jedinstvo čak i u slučajevima kad su cjeline načinjene kroz dvije faze
građenja - npr. u Grohotama, na crkvi kraj škripa, pa možda i u Pov-
ljima. Tu još uvijek vlada u kasnoj antici uglavljen prirodni poredak stva-
ri: oblikovno nasljedovanje na razini mjesnih iskustava nedvojbeno je
prisutno i gotovo da razbija misaonu naklonost k nestvarnim oblicima
koja se probijala u suvremeni likovni jezik.68 Jedino u činjenici da je
unutar glavnog prostora sve podešeno oltaru, kao sadržajno najznačaj­
nijoj točki, nalazi se počelo odnosa opečaćenog vjerskom nakanom grad-
nje. Sve ostale prostorije svojim unutarnjim povezivanjem uz izvana M-

vidno grupiranje bloka slažu se s pravilima gradnje svjetovnih sklopova,

prvenstveno onih stambene namjene. Utoliko se možda u crkvenim gra-
đevinama- dakako, samo djelomično- nazrijeva odjek građevinarskih
navika iskušanih kod vila rustika koje ·kao dotad najmonumentalnije
gradnje na otočkim prostranstvima upravo bijahu načinjene po svrho-
vitom slaganju dijelova unutar organički jedinstvene cjeline. 69 Uslijed
toga nabrojenim ranokršćanskim građevinama jača vrijednost ne samo 2sll l '12 l
2
ld 1

01 Cf. Lj. K ar a m a n, Problemi periferne umjetnosti, Zagreb 1963, 6-7. U uvo-

du temeljne knjige o našoj spomeničkoj baštini autor razlaže tri kategorije umjet-
ničke sredine kao uvjetovanosti njihova nastajanja. Među njima starokršćanska
umjetnost naših otoka globalno se poklapa s izvedenim označjima provincijske
umjetnosti, tipične za ladanjske krajine izvan većih kulturnih središta, ali je ona
s obzirom na razinu svojih postignuća istodobno izraz i periferijske sredine koja
u cjelini prima pobude s više strana, te ih usvaja i prerađuje promicanjem vlastite
likovne djelatnosti. Inače, iako se autor u toj knjizi ne dotiče mnogo problematike
starokršćanske arhitekture, značajno je da je sfun, upravo se osvrćući na knjigu
E. D y g g v e a, History, jače inzistirao na promatranju umjetnosti istočnojadran~
ske obale u kategorijama i s postavkama koje je kasnije razradio. Cf. Lj. K ar a~
m a n, Nova kojiga o ranokršćanskoj Saloni, Peristil, I, 1954, 179-188.
6'1 Cf. A. H a u s er, Socijalna istorija umetnosti i književnosti, Beograd 1966,
119-129.
6!1 Problem podrijetla i postanka tzv. kompleksne bazilike u domaćoj nam znano-
sti još nije temeljito razrađen. Ovdje predlOžene upute, prema tome, odnose se na
pitanje u cjelini a ne isključivo na bračko-šoltanske crkve. Naime, njihovi oblici
nisu nastali baš na otocima, već su prihvaćeni po svoj prilici kao gotova načelna
rješenja, koja su bila najbliža mogućnostima ovdašnjeg prostora i njegova žiteljstva,
koje teško da je projektiralo svoje crkve budući da se one stilski slažu sa svetišti~
ma šireg podneblja. U sličnim vidovima nije opravdan ni naziv »bosanske bazilike<<
koji se mjestimice navodi za taj tip i oblik građevina. U najnovije je vrijeme N.
e a m b i, o. e., 247, 272, predložio privlačno rješenje vezujući izvore tipa '!JZ Naronu.
To bi bilo i logično već zbog toga što se starokršćanska arhitektura ipak prvotno
i kod nas razvijala u gradovima kao i njena vjera, a odatle prodirala u prostranstva
okolice. Pri potpunijem pregledu tipologije ranokršćanske arhitekture u primorju
rimske Dalmacije može se, međutim, ustanoviti da ni takva podjela po zonama nije
sasvim pogodna, jer je ranokršćanska graditeljstvo kod nas bilo plod složenijih pO·
vijesnih gibanja mimo presudnih utjecaja jačih gradova na uža područja njihovih
kotara.
192
Q • l .. , . !m
Shematski nacrt proporĆijskih odnosa crkve u Lovrečini
u ukupnom prikazu mjesne kulturne baštine nego i u cjelokupnom sas-
tavu umjetničkog nasljeđa istočnojadranskog primorja.
Proradom arhitektonsko-stilskih oznaka grupe bračko-šoltanskih spo-
menika moglo bi se uočiti da dijelovi pojedinih zdanja podsjećaju na
oblike koji se u povijesti umjetnosti općenito smatraju baštinom sredo-
zemnog Istoka. Među takve u prvom redu spada ravni završetak crkve-
nog tijela s upisanom polukružnom apsidom.70 U najjednostavnijem uča­
hurenom uzorku ima ga crkva sv. Jadre kraj, škripa, a u složenijem sus-
tavu; čak s tipično trodijelnim prozorom u tjemenu, bazilika u Povljima.71
" Cf. G. T e h a l e n k o, o. e.; H. C. B u t l er, o. e., figs. 21, 22, 23, 31, osobito
za sjevernu Siriju; J. La ss us, o. e., figs. 28, 31. itd.
11 E. e o n d ur a e h i, Elements syriens dans l'architecture chretienne d'Illyrie,
Atti V Cong. Stud.Biz., 1940, 78-86, zapaža to kao pravilo. Inače autor odviše inzi.
stii·a na vezama dviju udaljenih pokrajina, što su podržavali i mnogi drugi, pa se
na tezu kritički osvrnuo Lj. K ar a m a n, o. e., Peristil, 1954, otklonivši pOkušaje
takvog tješnjeg vezi~anja sirijskih uzora sa salonitanskim. SP'?lp:e~c~a. Pgred osta·
lih i R. Kr a u t h e 1 m e·r, o. e., 333, također smatra da Je SinJSki utJecaJ od znan-
stvenika bezrazložno prenaglašivan.
13 ARH. RADOVI I RASPRAVE 193
Srodan pečat posljednjem spomeniku daju i postrane prostorijice oso- 8
vinski spojene s bočnim lađama, te sam središnji oltar s podzemnom os-
tavom za svetačke moćL 72 Ta prividna popudarnost s arhitekturom rano-
kršćanske dobi na prostranstvima Bliskog istoka među spomenicima
V/VL stoljeća u primorskoj Dalmaciji nije osamljena, pa se tvorevina
istorodnih značajki nahodi i na drugima od obrađenih sklopova.73 Primje-
rice, može se s više-manje jednakom pouzdanošću podvući pojavu veli- N
kih prozora nrsko probivenih u zidu s·vetišta na Stipans'koj, ili još bolje
u Lovrečini gdje se i par prozora nad ramenima trijumfalnog luka u
začelnom plaštu lađe priklanja istoznačnom običaju. 74 Uostalom, i sama
postava otočkih bazilika, odnosno njihovo usmjerenje od istoka k zapa-
du, čini se dosljedno navikama rzvan zapadnorimskih pokrajina gdje je
to - kako se drži - postalo pravilno tek nakon gradnje naših crkava. 75
U vezi s time ipak ne treba smetnuti s uma da su solinske bazilike V/VL
stoljeća odreda pravilno orijentirane, ali su u svojim razmjerima, te u
....l
l
l
l
l
l

ukupnom sustavu izričito longitudinalnije.

Uspoređivanjem s brojnim građevinama istog sadržaja diljem kršćans­
kog jugoistoka moglo bi se na našoj građi zastalno naći još sličnosti. Pa
ipak smatramo da to ni rzdaleka nije dovoljno za rznalaženje izravnosti
dodira među sredinama njihova razvitka. Ostaje bitno da se nijedan naš
N
sklop svojom cjelinom u potpunosti ne ugleda na tamošnja rješenja; bo-
lje reći- ne ponavlja predloške iznuđene u nekom drugom kraju, pa se
dalekim primjerima ni ne smije pripisati značenje uzoraka. Tako npr.
sama bazilika u Povljima, koja narzgled nosi najjače primjese •istoč­
1·
njačkih« oblika, ima krstionicu kao samostalno, rzuzetno vrijedno zdanje.
To je pak svojstvenije zapadnim polovima ondašnje umjetnosti negoli l 3
suparničkima, gdje su odjeljenja za krštenje radije uvlačili u građevin­ -3 7
sko-prostorno tkivo same,.~rkve76 -kao što je pak obavljeno u Lovre-
čini. A tamošnje zdanje opet i.nia predvorje kao vanjsko dodatno tijelo
klještolikog tlocrta češćeg na Zapadu, otvoreno prema vani a zatvoreno
" O oltaru u tom smislu piše A. Gr abar, Martyrium, I, 43~39, utvrdivši
obvezatnost pojave na Istoku još od IV. st. On ujedno na primjerima (str. 350-352) Shematski nacrt proporcijskih odnosa crkve u Sutivanu
ustanovljuje običaj u palestinskim i grčkim crkvama, a dalje veli da je na Balkan
dopro tek u VI. st., i to iz kruga rimsko-latinske crkve, tj. posrednim a ne izravnim
putem. Taj je put, dakako, vrijedio i za mnoga druga usađivanja uvjetno istočnjač­
kih tekovina u likovnu baštinu i umjetoički razvitak na našem tlu. prema unutra u duhu istorodnih običaja. 77 Prema tome, u skupini naših
7J Prije se tome pridavala kudikamo veće značenje, posebno od stranih istraži-
građevina mogu se i bez daljih nabrajanja tek ustanoviti neke srodnosti
vača, dok su domaći znanstvenici, počev od F. Bulića preko Lj. Karamana, bili u
torne razumno suzdržljivi. U posljednje vrijeme značajan prilog na tom planu dala s postignućima pokoje od dalekih pokrajina ranokršćanskog Sredozem-
je I. N i k o l a j ević, O poreklu »orijentalnih« uticaja u ranohrišćanskoj umet- lja. Pitanje koje kao ključno zasad ostaje otvoreno leži u nemogućnosti
nosti u Dalmaciji, Zbornik Filozofskog fakulteta, XII, Beograd 1974, 125-137. tvrdnje da su ona igdje bila uistinu i prvotno izvorna. Cinjenica da se
74 Za prozore u apsidi to tvrde E. Kir s e h b a u m, Basilica, Ene. Cris t., II, određeni oblici ne pojavljuju u pravilu ni isključivo čak unutar područja
1949, 963; J. G. D a v i e s, o. e., 46, naglašavajući da je to oznaka stila VI. st. kako gdje su možda najčešći, opovrgava rzravnost utjecaja ili izvlačenja podri'
bi kultni elemeri.ti bili simbolično najjače osvijetljeni. Trodijelni prozor nad oltarom
u Povljima predstavlja korak dalje u simboličnom osmišljavanju arhitektonsko-pro- jetla bitnih oblika.78 A u tom svjetlu treba podvući da su razlike rzmeđu
stornog uređenja obrednog mjesta. Za prozore nad lukom apsidalnog otvora utvrđe­
ne u Lovrečini već smo istaknuli da pojačavaju centričnost glavne lađe i njeno pri· 11 Otvorenost prema vani kao zapadnjačku oznaku ističe J. G. D a v i e s, o. e.,
vidno odvajanje od svetišta, što također ide u red svojstvenih pojava razvijene ar· 45. Inače je baziliku u Lovrečini E. D y g g v e, o. e., 405, datirao u VII. st. smatra-
hitekture VI. stoljeća. jući je uzornim spomenikom bizantskog utjecaja, što je također odveć preuzetno
75 Kako to proizlazi po riječima P. T e s t i n i j a, o. e., 562. mišljenje.
1s U tom smislu važna su zapažanja K. We i t z m a n n, Byzantine Influences
" Ibid., 622. Pregled spomenika kod A. K a t e h a t r i a n a, o. e., passim, dovodi on the Latin Countries from the VI to the XII Century, Washington 1966, i J.
ipak u pitanje i tu tvrdnju. Beckwith, An Introduction to the Byzantine Art, London 1961, koji. trijezno.
194 195

L
 umjetničkog posezanja različitih regija u ranokršćanskom razdoblju sa- '131 2
12 stopa
mo mjesne inačice. ako ne jedinstvenog a ono barem cjelovitog stila koji
otjelovljuje i duh svoga vremena.
Naravno, treba voditi računa da su jugoistočne obale antičko-rimskog
! svijeta odigrale iznimno važnu ulogu u razvitku vjerske misli i njenih
poslanstava pod nadahnućem kojih izrastoše naši spomenici. No pošto

t su oni plod vremena prilično poodmaklog od začetka tih poticaja, pot-

rebna je suzdržljivost pri objašnjenju smisla povijesnih veza unutar
raskrivanja umjetničkih pregnuća ovog priobalja.79 Jer dok je Dalmacija
-
a
__ .. ..J

višestruko bila spajana s bizantskim obzorima, oni još nisu bili sasvim
obrazovali vlastiti sti~ cjelovita likovnog izražavanja, a pogotovo se u
tom pravcu nisu osamostaljivale rubne pokrajine.80 Zato treba dobro
preispitati jesu li u pokretu umjetničkih strujanja, što su za Justinija-
novim osvajanjima jače potekla prema Evropi, neke. zemlje - pogla-
vito Sirija u arhitekturi koje se nalazi mnogo sličnosti s oblicima naših
spomenika - mogle imati jači udio. Ta se pretpostavka umanjuje pod
saznanjima da je kulturno-umjetnički razvitak tih Jadranu dalekih pod-
ručja u srži bio helenističko-kršćanski, te da se kao takav nije bitno raz-
likovao od drugih sredozemnih strana.81 Ne može se mimoići ni činjenica
da je pribalkanska obala u crkvenom pogledu ovisila o Rimu, a već je i
izrečeno da su glavni pretpostavljeni utjecaji išli jače kroz apeninska po-
sredništva - preko onodobnih središta vjere i njene kulture, negoli iz-
ravno.
Po svemu, dakle, izgleda da u umjetničkom stvaranju, barem za rano-
kršćansko doba u kojem Jadran igra donekle samosvojnu ulogu, nije Shematski nacrt proporcijskih odnosa crkve sv. Jadre iznad Splitske
toliko presudna riječ o utjecajima. Stanoviti oblici likovnog izraza bili
su opće dobro vremena, koliko ukorjenjivani toliko brušeni u preplita-
nju raznoizvirućih struja, koje <SU se ovdje i te kako sučeljavale, pa poje- 7

dinačna rješenja ili dostignuća treba promatrati u okviru sastavljanih

sklopova. Ranokršćanska graditeljstvo iz doba bizantske vlasti na Braču r-
i Solti uistinu je plod šireg likovnog narječja satkanog na prostoru ko-
jem pripadaju. Općenito taj prostor nije bio neosjetljiv na križanje sila ~

pokreta, kojima nije nikako vladao, ali je zato na putu sustavljanja onih ..
o
dometa koji su· danas predočivi sudjelovao sa snagama svoje ustraj-
nosti.82 I dok to uvelike pruža objašnjenje za njihovu vrsnoću, ipak, iz- . ~
gleda, nema dvojbe da su u vlastitom umanjenom svijetu građeni više l"" "~

sumnjaju u nezavisnost umjetničkih pokrajina na Istoku i naglašavaju da tamo -

kao uostalom ni drugdje - nema šablonske uniformnosti koja bi ujednačila izraz
!~
;:
1'\)
!ž
Jr: li' K
)
do negativnih razmjera ili pobila živost preplitanja utjecajnih struja kao kompo-
nenti svakog lokalnog stvaralaštva na tradiciji polivalentne rimske civilizacije u
~ o

Sredozemlju i Evropi. 1'- •·

1!1 ćak su i one najranije doživjele kritiku- F. Bulić, Palača cara Diokleci. 1-
jana, 130; najživlje ih je zagovarao Lj. Karaman, dok ih M. Prelog nije naposljetku
stavio u prave okvire. Tu svakako treba razlikovati dva vremenska sloja kršćanske i l
povijesti - onog prvog, kad je nova vjeroispovijest navirala u dalmatinske gradove 20-50sto
posredstvom ljudi s Istoka, i drugog - kad su nastale naše građevine u sklopu kri-
stijanizacije pagu-sa od V. st. nadalje. a/V'i
80 Cf. K. We i t z m a n, o. e., 6-10; D. T. Rie e, Arte Bizantina, Bologna 1962,
passim.
81 O tome piše G. O s tr o g or s k i, O verovanjima i shvaćanjima Vizantinaca,
Beograd 1967, 378. i d., _a misao se posredno izvlači i od drugih modernih autora.
8 2 Cf. Lj. K ar a m a n, O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih kra-
Shematski nacrt proporcijskih odnosa crkve u Grohotama
jeva, Zagreb, 1963, 6.
197
196
 r
l
l
na primanju sa strane negoli na iskonskom prerađivanju baštine kojom
se već raspolagalo. Zastalno je s mjesnom prethodnom umjetnošću ja-
lovo tražiti dodirnih toča:ka, jer ona, ionako na mnogo nižoj razini kao
poganska -----; m~om .~atrvena, ovdje ~ičim nije mogla biti ni priviačna
za uzor, a m pnhvatlJIVa za podlogu b1lo kakvom naprednom stvaranju.
~POin:eni~ke. cjeline VI .stoljeć~ na otocima nipošto, dakle, nisu postig-
nuca mJeSJ?h Iskustava, _sto zna~i da nisu mogle nastati bez poticaja iz-
van~. A P_r~ tom s.l:l one, lZg~eda, 1pak ostvarenja mjesnih prohtjeva i do-
mac~ pnhka. ~Jihov~ odhke ne iz_bijaju j~~no ni iz jednog poznatog
sredista, pod koJim b1 se pak za naJpresudniJe trebala smatrati Salona
a ne možda neko daleko izvorište. K tome, premda pokazuju svoje bo:
gat~tvo, ne podlij<:žu uj~dnač_enju stila za. pro~edbu čega očito nije bilo
zr~lih pretpost~~k1. -~~ 1pa~ Je tlo na koJem IZrastoše bilo spremno da
pn~a pobude 1li pnhcno djelotvorno usvoji tekovine i oplemeni vlastita
st~J~· Na tome, ~o i na čiz:jenici da sl:' svi spomenici rađeni iz građe
ko_Ju J.e davala. pnr?~a okoliz:a (pa su 1 tehnike oblikovanja bile plod
mJ~S?'~ Il_lOg_ucnost~ ~ sklo~ost1), treba ih osloboditi svih jednosmjernih
?bJaSnJenJa 1 mot:1t1 kao Ishod suvremenih zbivanja u kojima se je i
JacJ:l:IIlsko R?dneb~Je. obraz~valo ~ s~m?sy~jni kul:urno-umjetnički krug.ss
'!aJ Je otpr~Je _naginJaO ~oliko >>l~tocnJackrm« toliko »Zapadnjačkim« uv-
Jetno ~hv~cemm .l:ltJeCaJima, pa Je teže prosuditi značenje njihovih pre-
sretanJa sto se tijekom VI. stoljeća ispoljiše kao osvježenje ne samo u
~mo~~bnom. ~tvaralaštvu .. }<:onačno, ~ os~ovi je stajala manje-više za-
Jednicka b_astma k~snoant1c~og_ ukusa ~.obhkovnog poimanja kao podloga
Zl_t g~ananJe mnogih_ s~:emiJenJ~· A. nJiho~o Rrevođenje u likovni jezik
~.llo Je pokretano p~1bl1Zno ~stOVJetnrm svojstvima crkvene umjetnosti na
citavom _Sn:'dozemlJu .. Ona Je l?rvenstveno udovoljavala prohtjevima krš-
ćanstva 1 blla ozakonJena u nJegovu bogoslužju. Utoliko se u većini za-
mjetljivih sličnosti i oblikovnih podudarnosti koje spomenička ostavš-
tiz:a Vl: s~oljećl_t. pok~je .sa zaokruženim izričajem te epohe otkriva
O~Jel_ovljenJe opc1~ pOVIJ~snih stanja. Po njima je uza sve baratanje pri-
VIdnim posudbemcama smteza stvaranja u znatnoj mjeri bila samosvo-
jan dokaz visine mjesnih traženja i potvrđivanja na umjetničkom polju.
Obr:ada arhitektm:e c_rJ<:venih spomenika VI. stoljeća na Braču i šolti
sa .s~p~nskom o~vJet_lJUJe tek. .Jednu stra'!-u _nijhove pojavnosti, a ne
r~]aSnJ~Va ~va plt~Ja o~~ nJihova nastaJanJa. Po svemu sudeći, oni
msu osmvam u pmm dodinma otočana s kršćanstvom, nego u stoljeću
kad su sređene prilike političke povijesti najbolje pogodovale konačnom
ovladavanju vjere, koja je preko svojih ustanova postala glavni nosilac
državno-upravne i privredne moći čak na onim prostranstvima gdje se
prežici starih naslaga lakše i dulje održavahu. Budući da crkvena sijela
tvore ~globove osnovnog ~-keleta prostornog uređenja iz vremena njihova
rasta 1 op_sta~ka~ reklo_ b1 se da drugih i_li ja~ih žarišta okupljanja ljudi
gotovo mJe m bilo. Pn tome se presudnim črni da se navedena crkvena
središta razmještajem podrediše zatečenom sustavu čovjekova vladanja
. ~.Na to je u nekoliko navrata r~ložno upozorio M. Prelog, a sa sličnih postavki
JOŠ Je E. D Y.g g. v e, F:orschung~n m :=;alana III, 1934, uveo pojam »adriobizantini~
za~« kao okvrrJ.?-! terml.I}. :z;a svoJ. stva lil?Jvnog razvitka u ovome krugu. Problem bi
valJalo podrobmJe prouciti, to više što JZgleda da bi se mogao pratiti u većem vre~
menskom periodu do duboko u srednji vijek.
198
nad otočkim krajevima.•• Ispoljava se to usađivanjem vjerskih građevi­
na na položaje koji trajno pružaju najpodobnije uvjete za svekoliko on-
dašnje življenje ljudi. Znači da nisu nipošto postavljene slučajno ili o-
visno o vanjskim nekim datostima, nego u promišljenom skladu kako
s probranim iskustvima prošlosti tih krajeva, tako i sa suvremenim prili-
kama pod kojima se obavljalo uključivanje Manijskog zaljeva u poli-
tičku i privrednu stvarnost Dalmacije. Nameće se, dakle, domišljanje da
su točke njihova podizanja postale ne samo stjecišta odvijanja vjers-
kog života nego da su kao takva žarišta poprimale općenitiju i opsežniju
društvenu ulogu. A pošto su nabrojena zdanja uistinu natprosječna dos-
tigl1uća likovnog izraza kasne antike u izvangradskim sredinama, treba
im pripisati znatno šire i jače javno značenje u vezi s ukupnim kulturno-
-društvenim razvitkom područja. Kako pak izravnih podataka o tome
zasad nedostaje, za postavljanje mogućih zaključaka i iznalaženje pri-
hvatljivih rješenja treba ići okolišnim putem.
Istraživanje ključnih problema uz naznačena stanja priziva prije svega
uvid u neke odvojke crkvene povijesti - jer su ova svetišta prvotno
njen izričaj, a potom utanačivanje mogućih odnosa tih okvira s opsežni-
jim datostima života ljudi onog doba u tom prostoru. Razrješavanje tih
pitanja prati kako razmještaj crkvenih postaja tako i očitavanje njiho ..
vih spomeničkih odlika, što se sve međusobno prepliće po određenoj ovi-
snosti, i te kako va:žnoj za raskrivanje svrhe ranokršćanskih crkava na
oba otoka. Dosad se, međutim, općenito smatralo da su one mal10m bile
samostanske, tj. crkve redovničkih zajednica. 85 Na to je navodila neraz-
bistrena prošlost pojedinih nalazišta, mada su podaci tome u prilog crp-
ljeni iz podataka kasnijeg vremena. Stanovitu potporu takvim stavovima
pružala je spomenička, ma koliko neočitana i jednostrano tmnačena gra-
đa, pa izvodi iz nazivlja mjesta itd., ali sve to u odnosu na vremensko-po-
vijesne slojeve koji su u žiži razmatranja biva prilično nestalno.86 Jer iako
iz prvog doba kršćanstva u Dahnaciji ima vijesti o uvođenju i širenju
monaštva, na Braču i šolti ono nije ničim otvoreno posvjedočena. K
tome, problem ranokršćanskih samostana kao zajednica s vlastitom ins-
titucionalnom ili duhovnom samostalnošću - na koju ukazuju naše
crkve - općenito nije raščišćen.
Crkvena sjedišta na površini oba otoka javljaju se nedvojbeno kao
uzrok i posljedica općeg obraćanja na kršćanstvo, što - po svemu su-
deći - nije ovisilo o djelovanju 'Samostana niti je ulazilo u djeldkrug
njihovih pripadni)s:a. Općenito se, naime, drži da se izdvojene zadruge za-
ređenih ljudi povučenih iz javnosti ostavljahu na područjima koja su
s-t Kako smo to iskazali na drugome mjestu, po općem pravilu kasnoantičkog
života u izvangradskim predjelima izražavahu ga rimski zemljoposjedi. Pod pri-
tiskom opće provedenih zakonskih mjera i pratećeg društvenog prestrojavanja do-
tadašnjeg pagusa, oni su postali jezgre privrednog i šire sadržajnog zgrušavanja. Za
sliku stanja usporedi priložene karte.
ss Mišljenje A. Ci e e ar e ll i j a, Osservazioni, o. e., 30. i d., bez ovladavanja
saznanjima kojima se danas raspolaže, prevladava i u nekim djelima kasnije obrade
otočke povijesti. Pri tome upada u oči da autori nisu jasno baratali usklađivanjem
povijesnih naznaka i slutnji s odlikama arheološke građe na terenu.
SG Cinjenica da neki nazivi kriju sjećanja na samostanske ustanove - npr. Mo-
stir u Sutivanu itd. - po našem sudu bit će plod kasnijih, mahom usmenih pre-
daja, ponekad povijesno neopravdanih, a ponekad vezanih uz doba kad su neki
sklopovi odista postali samostani: Povlja.
199
 r
im -prethodno zadojena istom vjeroispovijesti - pružala podršku za
opstanak.87 Budući da je većina najstarijih crkava razvijenih oblika kao
pokazatelja složene funkcije na našim otocima položena u središtima sve-
kolikog dotadanjeg pa i narednog života svjetovnih zajednica, isključuje
im se pripadnost samoživućim i zatvorenim vjerskim ustanovama. Sto-
više, budući da se članovi takvih čahura nisu odazivali mnogim obveza-
ma prema širim zajednicama, ondašnje se izvangradsko društvo često
i opiralo monasima.88 A oni se stoga sa svojim podružnicama radije pri-
klanjahu razvijenijim, tj. gradskim sredinama koje nisu toliko držale
do ravnomjernog sudjelovanja svih ljudi u svakodnevnim dužnostima
nižeg reda. Zato su prvi samostani i ovisili o gradskoj crkvenoj organiza-
ciji, pa se i u primorsko} Dalmaciji mahom osnivahu uokolo gradova još
dosta prije pojave benediktinskog reda na ovoj. strani -Jadrana.
Prema tome, samostanske postaje su se pretežno utemeljivale pokraj
jačih naseobina, pružajući im usluge osobite naravi za kojima izvangrad-
sko pučanstvo iskazivaše slabiju potrebu. Ili su pak redovnici odabirali
takve položaje na kojima su bez smetnji mogli neovisno opstajati na svoj-
stven način. 89 U prirodi je unutarnjeg strogog uređenja njihovih ustano- .~
va bilo mnogo toga što se protivilo običajima vanjskog svijeta. Tako je
npr. pitanje posjeda nužno izazivalo izravna suprotstavljanja, a svaka
je samostanska jedinica, tj. redovnička zadruga, morala imati sredstava
za osiguranje opstanka. Bio je to uglavnom zemljoposjed, koji su otoča­
ni - za razliku od građana oslonjenih na druge izvore dobiti - u svo-
jem siromaštvu ljubomorno čuvali. Zemlja kao pradjedovska svojina nije
se mogla lako otuđivati, a u posjed samostana je inače dolazila preko
darovnica koje su s različitih razloga poduzimali razni imućnici. Iz skrom-
nih slojeva otočkog pučanstva teško da je itko darivao ionako oskudnu
zemlju, pa odista smatramo da nema jasnih putova kojima bi ranokrš-
ćanske monaštvo prodrlo na Brač i Soltu u iole jačem opsegu. 12 stopo l 1
. l l 1111111111
S druge strane, pojava dobro uređenih zajednica koje bi sebi priuštile 4
svetišta nalik navedenima dosta je sporadična prije udomaćivanja bene- 5
diktinskog reda na istočnom Jadranu.90 A teško je povjerovati da bi ubr-
zo po začetku svojeg širenja - što se u našim zemljama provodi kasnije
od sredine VI. stoljeća - benediktinci zašli u ladanjska okružja na koji-
ma je pokrštavanje bilo još u punome jeku. Prema svemu tome može se o 10 m
zaključiti da opisana crkvena zdanja, posredstvom kojih se otočani pri-

"Cf. G. Zarnecky, The Monastic Achievements, London 1972, 14. i d.; T. Shematski nacrt proporcijskih odnosa crkve u Stipanskoj
L e e e i s o t t i, Aspetti e problemi del Monachesimo in Italia, Settimane Spoleta,
IV, 1957,313. i d.; A. P az z in i, Monachismo, Ene. Cat., VIII, 1247.
ss Cf. G. P e n e o, Il concetto di monaco e di vita monastica in Occidente nel vođahu u novu vjeru, nisu bile nikakv':'. san;ostanske_ ni red'?vničke ust~­
sec. VI, Studia Monastiea, I, 1959; C. M. Co e hr a n e, Christianity and Classical
Culture, New York 1966, 341-345. Da ih je u VI. st. ipak bilo u Dalmaciji svjedoče
nove. Nazivlje mjesta u tom pravcu mje Vjerod?_stojn~, posto se sudbl-
akti solinskih sinoda: F. S i š ić, o. e., 152, 171, također dalje bilJ. 92. . na većine bračkih i šoltanskih crkava tek kasmj~ ':ez1vala 117 s_~mosta­
a'J O tome svjedoči položenost prvih samostanskih sklopova i udruga izvan užeg ne, a razdvajanje slojeva toponimije usađe_ne u j':'9Jnstvenu jez~cnu os:
područja našeg interesa. Na temelju povijesnih izvora navodi ih I. O·s·t 6 j ić, o .. e., novu biva nepouzdano. Izuzetak predstavlja svet1ste na osamljenom. 1
I, 75-81, jedino uokolo Solina, te osobito istarskih gradova. Prvi benediktinski sa-
mostan je iz godine 852. u Rižinicama: J. B u t ur a e, Povijest katoličke· crkve
pretežno nenapučenoni otočiću Stipanska. Tamo~nji .sklop, k~ko_ lZ·
među Hrvatima, Zagreb 1973, 36. Cf. F. A n t o n el !i, Primi monasteri di monaci dvojenim smještajem tako i naslućenim građevmshm ':'st:?j_enje':fi~
orientali, RAC, V, 1928, 105-121. bliži je pretpostavkama važećin; ~a život sam~stan~c~-- I vrdl]l~Vl obrlSl
90 Prva pouzdana pristizanja benediktinaca u srednjodalmatinske strane uslije-
crkvi pdklonjenih zgrada. upucuju da se ra~1 o cehj_~kom n:zu pro-
dila su tek u IX. st. I. O s t o j ić, o. e., I, 82-83; II, 9-10. Prve su vijesti o bene-
diktincima na Braču iz XI. st. F. Rač k i, Documenta, XIII, 198, kad pojavu reda
storija koje naliče na rana sa?lost~s~a zdanja. ~o pnj':_ko,_nacnog ar-
bilježi i Solta: I. O s t o j ić, o. e., II, 390, 406, 445. · heološkog iskopavanja to ostaje pnvlacno nagađanje, to v1se sto se o ra-
201
200
nokršćanskim samostanima kod nas vrlo malo znade. Najmonumentalniji
raspoznat •baš na Braču, u Mirjitna iznad Postira međutim, izgleda da nije
imao crkvu ili je nismo još raspoznali u neis>kopanim ruševinama.
Važno je da su i na nekim drugim sklopovima ranokršćanske epohe s
Brača__i So!te uočljive stambene građevine izvan užeg obrednog zdanja
a ~ nJime Ipak povezane. Najbolje podatke pruža nalazište u Lovrečini,
l
l
gdje se ?ko c~kve rast!ru ruševine uz nju okupljenih zgrada."' Stoviše,
pr~ostac1 !'e~ili post:oJenja - npr. krušne peći ili stubišta koja pripa-
d:'-Jll; ~or:use~ katmc~ma - upu~uju na to da su bile namijenjene broj-
l
[
TIIJ_<~J _zaJedmci. .M:đu~Im, P?što Je, od kraja IV. stoljeća bio uveden
o~ncaJ .stan?VanJ:;t 1 S_YJet?vmh svećenika, njihovili pripravnika i pomoć­
mka, tj. sv1h sluzbemka Jedne crkvene ustanove otvorenog tipa oko nje-
ne obredne zgrade, nije odlučno da se ta zadruga smatra redovnič­
kom.•• Za donošenje pouzdanije postavke uz okončanje arheoloških istra-
živanja potrebno je razmotriti i druge sastavnice toga i ostalih sklopova
koji upućuju da su otočke crkve bile jegre j ačili skupina kuća ili manjm
naseobina. No, već i ta zbilja baca određeno svjetlo na većinu svetišta,
koja uglav.JC!o.m nis~ bil~ osamljena zdanja: Dokle god se ne raspolaže s
:aspoznatlJIVl!ll gniJeZdima suvremenog obitavanja mase stanovnika, uz
Jasnu spoznaJu da su crkvene stanice zaposjele središta davnašnjeg pri-
v:~dnog bavljenj~ i ~ruš_tvenog nj!hovog okupljanja, nužno je pretposta-
viti da su naseobme IZ nmske antike ostale mahom na svojim mjestima.
A cr~ve su.~e._uprele u post'?j:'-na nj~ova tkiva postavši u skladu s ono-
dobmm obiCaJima predvodn1c1 nmog1h planova življenja.
Nadalje, moglo bi se ustvrditi da bračko-šoltanske kasnoantičke crkve
n!su utem:ljivane ni u spomen mučenika, štovanje kojih: je sa zaseb-
nun ob':ed1ma neospor!lo bilo bitan čimbenik rasta i širenja ranokršćan­
ske. ~hite~ture. 93 Uz Jadr~nsku obalu njima bijahu posvećene nmoge
baz1hke, ali .m~om. ~ sredm~a gdje je. vjera imala dr~vnije korijenje,
pa su tamosnJe krscanske općme dale zrtve u progomma zaključno s
početkom IV. stoljeća. A za to vrijeme - unatoč što neki stariji pisci
navode da su npr. u bračkim kamenolomima radili izopćenici poganstva
-nema glasa o mogućim njihovim stradanjima na otocima." Stoga i na-
91
Pored zidina vezanih izravno za crkvu, niže sred uvale vide se ruševine sasvim
slič.r;o! ako ne i bolj~ ~~ida_npt .građeviJ?.a k~~e sežu do ~ora, izgleda s isturenim
kruzmm kulama na liDIJI procel)a. Tehntke njihova građenja i čak neki očuvani ele-
menti raščlambe zida- npr. jedan prozor s lukom od radijalnog sloga tesanaca nad
otvorom uspravnog pravokutnika - upućuju da su nastale najvjerojatnije kad i
opisana crkva, a kasnije od gradnji u krajnje istočnom uglu uvale- v. bilj. 20.
Kako to ističe E. C. B u t l er, ~onasticizm, Cambridge Medieval History, I
92
1936, 532, od kraja V. st. uvodi se običaj da klerici žive u zajednicama uz crkv~
poput redovnika. Također: P. D u e h e s n e, Melanges d'archeologie et d'histoire,
VII, 1887, 236. Te se njihove ustanove, štoviše, često nazivaju monasterium koji ne
znači strogo ni isključ!vo »Sa!llostan« u današnjem smislu riječi: G. F ~ r r ar i,
Early Roman Monastenes, Vaticano 1957, 19. i d.
•
93
9 to~e je najv~še .Pis.c;to. A. Gr~b~, došav~i do zaključaka koji po mojem mi~
šlJeDJU msu lako pnmJeDJIVI u analizi spomemka obrađenih u ovom radu. Cf. R.
Kr a u t h e i m er, .Mensa~~emeterium~Martyrium, Studies, 1969, 35-57.
" D.. Far I a t t 1, Illyrzcum Sacrum, I, 1751, 543; II, 435, 449, piše da su prvi
dalmatmski kršćani zlostavljani pri kazneničkom radu u bračkim kamenolomima.
Moguću potvrdu nalazimo u simboličnim znacima vjere urezanim u kamen kojim
je iz državnih pogona na Braču građena Dioklecijanova palača: F. B u li ć o. e.
19. Nasuprot tome postoji i pretpostavka da su u doba jačanja kršćanstva 'pogani
i~ Salone nasilno iseljavani na otoke, i d e m, 181.
202
slovi svetišta, koji najvjerojatnije vuku podrijetlo iz prvih kršćanskih
doba, prešućuju poznata imena dalmatinskih mučenika, a s druge stra-
ne odaju da su otočki crkvenjaci bili usmjereni općem kultu mučenika,
mozda upravo zato jer domaćih nije bilo.95 Jednako ni usmene predaj~
o tobože otočkom zavičaju nekih svetih osoba nisu osnovane, a kako m-
su ostavile traga u imenovanju obrađenih svetišta, očito su izmišljotina
novijili doba; 96 veoma je vjerojatno, naime, da bi se u kasnijim o~:>nova:
ma pojedinih kasnoantičkili crkava takve pojave i te kako konstile 1
otele zaboravu. Kako pak navedene postaje odreda časte svece iz ranih
stoljeća, razložno se sluti da je sr~dnji _vijek, zabi~je~ivši nadnevk_e. ve-
ćine, preuzeo prvotna im. imena. Pnto~ I~gl~da ~~ J';• mko po~ okr!lJem
rimsko-katoličke crkve, Izbor pokrovitelja 1 zast1tmka tekuceg bizant-
skog doba išao iz političkog, a ne vjerskog središta. To samo podvlači
pretpostavku da su crkve na Braču i Solti tijekom yr. stoljeća podizane
pod ovrhoviteljstvom bizantske državnopravne vlasti.
Arheološka raskrivanja najstarijih crkvenili građevina na oba otoka
posebno su pokazala da izvo_rno ~ne ne bijahu tipi~o-~ is!dj.':'čivo grobi-
šna zdanja. Razmjerno mali broJ grobova oko pojedinih Jedmo dokazu:
je da su po ondašnjim običajima važile za mjesta oko kojih su ukapa~I
umrli poklonici vjere. Dvije grobnice kasnoantičkog obrasca Iza sveti-
s:
šta bazilike u Povljanima bjelodano izražavaju uvriježenu želju vjernika
da počivaju blizu kostiju mučenika ili nekih drugili svetih osoba. Nji-
hovi ostaci, naime, bili su pohranjeni ispod obrednog ~:tvenika kao p~e~­
met naročitog štovanja bez kojeg se službe na oltaru ~~Jekom VL sto~Jeca
nisu ni mogle obavljati." Djelomičnu ulogu ~ahramsta mogle s':'. Ispu-
njavati crkva u Grohotama - k~j?j su ~rednJe P<?Strane pro~to~I~e .mo:
žda bile odjeljenja za sarkofage, Ih u Sut1vanu - Jer se u bocnoJ JUZnOJ
dogradnji vide grobne rake. Ali u oba sl~č~ja ne~a govora o po~eb13?m
obredu u tim zasebnim prostorijama, a JOS manJe o podvrgavanJu cita-
vog bogoslužja posvećenoj uspomeni nečijeg počivališta.
Zanimljiviji primjer pruža jedino predvorje crkve u Lovrečini, koje~
je u sjevernom oblo ozidanom kraku bio jedan grob kao dokaz stanovi-
tog naglašavanja grobljanske sastavnice u svetišnoj arhitekturi. No, ona
se tamo odnosila samo na jedan sporedni odjeljak građevinskog sklopa
u okviru suvremenih običaja. Poteškoća daljem ustanovljavanju srodnih
stanja jest možda u neupućenosti o prvotnom smještaju sarkofaga koji
95 Titulari su naime vezani za kult općenito priznatih mučenika: Stjepana - Gro-
hote Pučišća Stipans:ka te Lovrijenca - Lovrečina, čije se štovanje uglavnom širi
u d;ba rasta' naših crka~a: L. Re a u, I5:onograppie. de !'art Chret!eiJ-. I~/III, 444-;-
446 788-791. Od ostalih naslova neki su s1reg znaeenJa za prva stoljeca vjere: .~rstl­
telj' Ivan - Povija i Suti~an,. vodeć!.!lpostol Petar - ~upeta:s....~ok su Andnj~ -
crkvice sv. Jadre kraj Sknpa 1 Nerez1sca, Teodor- kraJ Nerez1sca, a donekle 1 Je-
lena - Donje Selo na Solti, bili !Slavljeni više n~ is~očnim. pocf:učji:na ~m~kog Car~
stva. Dade se naslutiti, dakle, da je izbo;r pvokroVItelja sv~tlšta Išao ja~e IZ b~antsko&
vjerskog središta, što je uz poznatu pn":'rz~nost dalmatmske erk-ye nmskoJ centrali
možda argumenat više da su obredna sje~IŠta na oba otoka osmvana u VL st. kao
eksponenti bizantske državno-pravne vlasti!
"Tako npr. brački kroničar V. P rodić u XVII. st. (Starine JAZU, XLV, 1955,
381-388) bilježi da je u Povljima boravio aleks"!'drijski patrijar!' Ivan s P?četka
VII. st. pa se tamošnji samostan prozvao po nje~u. Cf. A.. Ciccar~ll.I, Me-
moriae, 8; I. O s t o j ić, o. e., Il, 391-39?; A. C 1 eC: ar e I I 1,.. OsservaziDm, o. e.,
28-29 navodi pak da je Konstantinova maJka Jelena bila s Braca.
" Iii kako to veli R. Kr a u t h e i m er, Studies, 153, čak od IV. stoljeća.
203
 su zatečeni uokolo većine spomenika.•• Svakako, te i druge grobnice jače
utvrđuju svojstveno povezivanje groblja s obrednim stanicama a pone-
gdje ih dapače i naznačuju. Time zgušnjavaju razmještaj dre;nih vjer-
skih središta, nedvojbeno uzdržavanih od mjesnih, svjetovnih zajednica
koj~ .su :e. '?-jima viš~~tru!co sl~~e. Ne ?tkriv~jući prit<;>m isključivo me-
moriJalni ili cemetenJalm znacaJ glavmh arhrtektonskih spomenika VI.
stoljeća, vraća se pozornost na bitno poklapanje njihovih položaja sa
čvorištima prethodnog i suvremenog, pa čak i daljeg života. Upravo za-
l to najstarijim kršćanskim crkvama treba dati značenje opsežnije od sa-
mostanskih ili grobišnih, čak ako se dokaže da su te sadržaje svojedobno
uključivale.
Važnost ranokršćanskih obrednih građevina na Braču i Solti bila je,
dakle, prvotno uvjetovana odrednicama okolnog života u njegovu traja-
nju. Ta ostvarenja izuzetne vrsnoće ne samo da nisu mogla nastati bez
poticaja izvana a podrške unutar otočkog tla, nego - po našem sudu -
u stvojstvenom objavljenju postaju sredstva za donošenje dalekosežni-
jih zaključaka. Podudaranje njihovih prostornih položaja s raspoređa­
jem stanica kojima su se priklanjale opće povijesne i svakidašnje silni-
ce, okreće im uzročnost podizanja prema širim okolnostima. Prije svega
za takva postignuća nužan preduvjet bijaše razvijanje odgovarajućih
članaka stanovitog uređenja, koji su im kako obilježili veličinu i druge
oblikovne odlike tako i zasnovali načela razmještaja. U tom smislu
upadljivo je vezivanje svetišta s najplodnijim površinama dvaju otoka,
što jamči da je crkvena ustanova tada postojala nezaobilazan čimbenik
privrednog, a s njime i nedjeljivog društvenog režima. Njihova veličina,
naime, kao da izražava htijenje okupljanja gospodarstvene i duhovne
moći u tijelu koje predstavljahu i na mjestima koja zauzeše. Sam polo-
žaj pojedinih zdanja i osobine građevinskog postrojenja sa čitavom opre·
mom i popratnim spomenicima pokazuje da su služila većim zajednica-
ma ljudi, koji su ih uzdržavali, ako ne i izgradili."
Budući da je još od ozakonjenja kršćanske crkve u državnopravnu us-
tanovu prvog reda prikraćivana snaga privatnog veleposjeda, odnosno
~okidana moć pojedinih posjednika u mnogim nadleštvima - sva je pri-
hka da su crkve postajale gospodari stanja u ladanjskim okružjima.'''
U to se uvlači saznanje da i po navedenim propisima nijedna crkva, pred-
stavljajući vjersku zajednicu, nije mogla opstajati bez vlastita zakonitog
118
Koliko znamo, kamenih sarkofaga kasnoantičkog tipa s kršćanskim znakovima
našlo se čitavih ili u fragmentima čak više od dvadeset na desetak lokaliteta po
B~aču. Na šolti pak ima ih u Grohotama, kraj Donjeg i Sridnjeg Sela i u Stomorici.
Nisu svi istovremenog postanka, ali ih je većina iz ili nakon doba gradnje glavnih
crkava. B~dući da !la.~očito o~ na Br~ču čine ~ani~i~u sp?meni~ku skupinu kao
dokaz udJela tamosnJih ruralnih sredma u umJetničkoJ proiZvodnJi na Jadranu iz
prvog doba bizantske vlasti, namjeravam ih posebno obraditi drugom prilikom.
119 Ta konstatacija ipak ostaje osnovna za očitovanje smisla i vrste navedenih cr-
kava, jer, kao što se često naglašava, nema bitnih razlika u arhitekturi župnih, ce-
meterijalnih ili samostanskih crkava diljem pokrajina razvoja ranokršćanske umjet-
nosti: R. Kr a u theimer, o. e., 92-93.
100 Iako o tome -nema izravnih uputa, značajno je da u pitanja crkovne zemljo-
vlasnosti z~diru neki akti solinskih sinoda: N. Klaić, Historia Salonitana Maior,
Beograd 1967, 77-78, zabranjujući svako rasparčavanje i otuđivanje crkvenih po·
sjeda. I ostali zaključci, primjerice oni o suzbijanju broja svećenika, prikraćivanju
slobode_ njihova kretaJ?ja i sprečavanju mijenjanja obrednih službi bez ovlaštenja,
pokaZUJU da su odnosi središnje crkvene uprave prema područnim jedinicama bili
204
imetka.'" Prebačeno u povijest naših dvaju otoka, gdje je zemlja bila
vjekovni oslonac proizvodnje namijenjene. potrebama ~jesnog pu~an­
stva i glavni izvor tako ogra~čen~ dobrob.rti, ocrtav~ se rz~~vno zadira-
nje crkovnih podružnica u prtanJa temelJnog zel'?-~Jov_lasm~~a, što se
prestrojavalo u njihovu korist. Kako sl!- se od us.tolicen~a krscanstva p~·
jedinačne vjerske općine po .građanskim zakomma pnznavale v_lasm~r­
ma svojeg posjeda, crkvena Je ustal!ova samo. urasla u odn,'?se r;m~':'m­
sko-pravnog poretka rimske države. 10 • T~vo '?-Jeno opre~ecrvanJe srro-
ko je poštivala i u Dalmaciji nova vlast rz Cangrad~. Stoytse, po dogovo-
ru s njome vjerska se poslanstva pretvarahu u o~rgura.ce drza'.:n7 UJ?ra-
ve i pokretače kulturnog napretka. Tako su sa SVO)~tvenrm ~ak.asnJe~Jem
i u našem priobalju vjerska tijela rukovodila praVIhma spaJanJa drustve-
nih slojeva i ostalih česti u cjelinu kojoj se njihova crkva nametr.mla za
vladara ozakonivši postojeća stanja. Otad je tim putem zapr~vo· 1 došlo
do procvata gradnje obrednih postaja diljem Manijskog zalJeva podlo-
žnog solinskoj nadbiskupiji. . . .. . .•
Prodor novog vjerskog uređenJa pnsno v.ezanog uz. trJ.ela pohtrc~o­
-upravne moći zatekao je i na _?ba oto~a P.uca~stvo koJe Je dosta ~.aca­
hureno živjelo po kasnorimskrm provmcrJ:Uml'?- nayadama. Bu~uc~ da
je po zadanim načelima zatvorenog sar:'ol?nvređivanJ"': o~av~o hrlo Izra-
ženo shvaćanje o područno-upravn_om. .Jedinst'.:'-1 naselJa .' nJ~~ova. okru-
ga, ono se održalo ne samo u shvacanJima otocana nego 1 u. nlih,'?v.rm n~­
sljednim pravima. Justinijanovo je za~ono~avstvo, zabranJUJ~CI I dalJ!"
svaku promjenu zanimanja i napuštanJa mjesta boravka, :precaval? mi-
ješanje pučanstva, te i time bitno održavalo zatečena. stanJa. To J!" s~­
103
mo pojačavalo nesamostalnost kolona kao gl:'vne prorzvorl?-e .~nage 1 UJI·
hov većiriski sloj otočkog življa, nakon što Je poganstvu rzbrJen~ .svaka
podloga, dvostrano bijaše upućen da se osl~ni na cr~m.;· Pod pntr~kom
općih duhovnih preokreta sre.doz~mno~. SVIJeta !-!,SVll)ali. su ~a svoJ stve-
nim zakašnjenjem službenu VJerOispoVIJeSt, to vrse s~o Je nJena od dr-
žave poduprta isključivost lišavala one koji joj n~ ~rr~adahu svake p~a,
vne zaštite.'" A kako je vod.eć.a us!~ov.a pravovJerJ:' rzr~~t~a.u sv_e Ja·
čeg gospodara zemlje na koJOJ su zrvJeli, s':'~ s~ sVOJ7 obrcaJe ', opce za-
dane pravce protoka kroz vrijeme n"':kal~mlJrva!r na ~Jen.o r.~stuce stablo.
Poklapanje crkvenih sjedišta s mjestrm~ pnvrerl?-ih zar~:ta n~ .BraČl;l
i Solti ima, dakle, svoje duboko opravdanJe u ,razvrtku opći?- J?rilika b~·
zantske vladavine nad Dalmacijom u VI. stoljecu. Ono u sehr UJedno krr-
usk1ađeni ~ pravnim običajima svjetovnih do111:~na. U kraj~je~u to s~jedoči blisko
značenje župe i seoske općine pri zadanim stan.l!I?a. O ~aklJučcrm~ solmskog sabqra
pOtanje:· P. V. Blažević, Concilia et Synodiin Tentono Hod1emae Jugoslav1ae
Celebrata Roma 1967, 9-11. . .
"'Cf. 'e. w. Previte-Orton, o.. c.•. ~o. naglaš~~a da.Je 341. go'!· K?nstan!l·
dredbom svaka crkva mogla pnm1t1 u zako. ruti pOSJed nekretnme 1 pok_ret-
novom
nine iz oče a su pojedine vjerske ustanove stekle mac -~ naJJ
· · ačih · elnika u svoJem
.. po~Je .
okr~žju. T~j privilegij nijedna po~ansk~. vj~rsk_a ustanova ~Je uz1vala, pa to očitO
mi'en·a položaj crkvene ustanove 1 u sviJesti svih suvrememka. . .
lo2 kako to obrazlaže K. J e d i n, Velika povijest crkve, I, 382, naglasiVŠI da
pojava ide čak od III. st. . · I 1936 542
. 1oa Postavke utvrđene u IV. st.: The Cambridge Medieval History, , . ' p .'
prosljeđuju se kroz. više.stoljetni period: Ibid., 556. i d.; G. O s tr o g or s k 1, ri~
vređa i društvo u V1zantmskom carstvu, Beograd, 1969,.5-9. .. . .. d
10-l Kako to pored ostalih razlaže G. O s tr o g or s k 1, !stanJa VIZantiJe, Beogra ·
1959' 94-95.
205
 j~ spaja!!-Je ITI?ogih starih običaja tamošnjeg stanovništva s novim uvje-
trma, k~Jima)e uglavnom rukovodila crkovna uprava kao opunomoćeni
zastupruk drzavno-pravne·vlasti. U tim okvirima bitno je da se proizvod-
na osn<?vica. otočko~ života nije prmnijenila kroza svu buru zbivanja u
protek~ tnsto g?dina. Stoga su se s koljena na koljeno prenosile usta-
nove pnvrednog 1 društvenog življenja pretežno onih oblika koje je u
punom zamahu kasne antike bilo izradilo treće stoljeće naše ere.'"'
. Izravna _veza s t~ poglav!je_J? dalmat~ske p~ošl<;>sti ojačana je činje­
ru~om ~a Je do~a:. dio ondasnJih zakonskili dovmuca preko Teodozijeva
prihv:>tio 1 JustmiJanov ustav. 10• A suštinska ćelija suvremenog društve-
no:pl!vrednog p~stojanja ladanjskili sredina bila je seoska zajednica u
koJOJ _su st; stopi!e s~arosjedilačke predaje s uvjetima rimskili pravnih
poduzimanJa. Sastavljena od zakupaca - najanmika ili izravnili obrađi­
~ač:'- _zeni!jt;. _u pol_itičkom smislu nikad nije predstavljala samostalnu
]edirneu, ali Je. svoJU unutarnju nezavisnost sigurno imala i ljubomorno
čuvala ~ao UVJet održavanja. Ograničena njiliova samostalnost zapravo
se zas?-"vala na u~oni!jenju pokoljenja stalno istog stanovništva koje je
?-.. svojem sam~pnvređivanju vladalo nepromjenjivim prostornim okru-
ZJrma .. Uz nepnko~noveno čuvanje suštine starih predanja oni su pod
~t~st!ma same.P.rrrodne ok?line očuvali i načine svojih ponašanja u za-
VICa]~ podl'!l~Jima. Prvob1~~ datosti bile su ojačane ujednačenim za-
k?_nskini proptsrma uprava koJima te svojevrsne područno-seoske općine
btj~u ~odvr~av~ne. Uz to, na našim otocima po naravi strogo zasnovane
zeni!}optsne III_l Iz~vojenosti s neizmjenjivim vanjskini obodima i unu-
tarnJa razgraručenJa krajina bijahu vjekovima poštivana.
U jednostavnom uređenju po načelima ugovornog zajedništva svili čla­
n?va takv~ područ~e. op~ine seosk~g tipa prebrodile su smjenu politič­
kili vla;davtna suzbtJaJUĆI mnoge pnvatne zahtjeve i postrana posezanja
u naslje~a prava; ~š tvenih grupa koje su ili činile. Istovremeno su se
kroz V. 1 VI. stolJece otvarale kršćanstvu, jer taj duhovni pokret - po-
lazeći smjerom drukčijili htijenja, isprva nije zadirao u osnovnu pred-
~ost domorodačkog_ ži"':lja. Ne naišavši stoga na jači otpor, a prokušanim
~skustvo~ svl~davaJUĆ~ manje zapreke, konačno se uvukao u pore života
1 p~)Veo ili svojom maticom. U tom cilju zaposjeo je većinu starih sijela,
~oJa su p~re~ prvotne namjene privrednog i društvenog okupljanja ljudi
~os za traJanJa poganstva igrala čak ulogu vjerskili žarišta. Kršćanstvo
Je, dakle:_na o?~ o~oka zateklo nesumnjivo izgrađen sustav življenja, ali
su pot~] l ~ačtn;. nJeg~va prodora bili određeni nekim općim pravilima,
a usađivanJa u ztva tkiva usklađena s mjesnim prilikama. Zato se slika
naznačenih stanja mora raskrivati kroz širu prizmu gledanja.
N~!lla _dvojbe d:> su ~rač i_ Solt~ ~ VI. stoljeć~ - ka;d su diljem Dal-
maCIJe nmsko-latmskoJ crkvi odnJesene ruke djelovanJa, po sili davna-
105
'!J ~o. doba, .naime, zemlj~J?O~jed je ustanovljen za privredno i pravno zatvo--
renu Jedinicu, kOJU. sada natkrilJUJe crkva. O tome postoji obilna literatura: P. V i·
n o gr a d off, ~ocial and Eco'!omic Conditions of the Roman Empire in the Fourth
Century, Cambndge 1911, 54. 1 d.; P. Luzatto, Storia economica dell'Italia I
1949, 102-105; G, V o lp e, Il Medio Evo, Firenze 1971, 48. itd. ' '
106
J?msko pravo, naime, ostaje osnova sudbenog života i pravne svijesti bizant-
ske drzave: G. qs tr o g or s k i, Privreda i društvo, 76-77, 94--95. itd.; J. B. B u-
r y, o. e., II, 338. 1 d.; M. H or v a t, Rimsko pravo, Zagreb 1969, 33-37.
206
šnje svoje usmjerenosti potpali pod okrilje nadbiskupije Salone.to7 Ona
. je poput svih srodnili članica velike vjerske zajednice bila rastavljena na
manje jedinke, koje su se tijekom pokrštavanja unutar područja njenog
nadleštva uspostavljale u svojstvu nosioca tog postupka. Zato se mora
vjerovati da se kao na širim prostranstvima Sredozeni!ja i na srednjo-
dalmatinskom području u to razmjerno kasno doba obrazuju tzv. župe.tos
Svrha im je bila okupiti čitavo pučanstvo: one koji su dotad živjeli po
rimskini zakonima i običajima ili su u zaputnim predjelima bili isk1ju-
čeni iz mnogih dometa suvremene kulture, privesti ih službenoj vjeri, te
ujedno okupiti oko podignutog obrednog središta kao glavnog tijela dru-
štvenog povezivanja i posrednog vladanja omeđenim područjem. 109 Nji-
me rukovodiše dušobrižnici koji su bili tijesno vezani uz mjesto boravka
većine pučanstva i njihov domaći život. Na taj je način crkva - dotad
čvrsto ukorijenjena uglavnom u gradovima - osvajala sva područja i
ostvarivala nadzor nad ladanjskim sredinama gdje se vlast biskupa op-
ćenito slabije osjećala.
Uvođene kao opći oblik crkvenog vladanja po izvangradskim krajina-
ma, da:kle, te •su župe dobivale sve jaču ulogu u povijesnom razvitku i
uređenju pokrštenih zemalja. 110 Između ostalog, po kanonskim su propi-
sima morale biti opskrbljene ne samo doličnim građevinama nego i zem-
1or Neki misle da je Brač pripadao Makarskoj biskupiji osnovanoj početkom VI.
st.: A. Ci e ar e ll i, Osservazioni, 50, o čemu nema jasnih tragova u kasnijoj po-
vijesti, jer se srednjovjekovna biskupija Makarske nije protezala na otoke. Iako
nema pouzdanih vijesti iz tog ranog doba, sveukupna prošlost otoka ukazuje da su
bili podvrgnuti i inače u Dalmaciji najjačoj vjerskoj stalnici. Brač je pod njom,
odnosno njenom nasljednicom iz Splita ostao do XII. st.: D. V rs a l o v ić, Po-
vijest, 67, kad je osnutkom hvarske biskupije priključen posebnoj otočkoj jedinici
- također podređenoj Splitu: ibid., 69, koji je u crkvenim pitanjima trajno isticao
svoje izravno pravo na brački teritorij. A Salta je zauvijek ostala u. rukama glavne
da1matinske nadbiskupije, pa ju je dapače pravno svojatala i privredno posjedovala
splitska općina. Pored ostalog, to svjedoči razlike u njihovu povijesnom razvitku,
pri kojem je - kao što smo naglasili - Brač još od rimske, prve centralne vlasti,
bio kudikamo samostalniji nego Salta.
'" O župi: G. For e h i e ll i, Ene. Ital., XVII, 1935, 257-258, utanačuje kako je
ona u povijesnoj stvarnosti i u crkvenom pravu najbrojnija čest vjerske organiza~
cije kršćanstva; isto: Parish, The Oxford Dictionary of the Christian Church, 1016.
too U !Svojem radu I. N i k o l a j ević, Veliki posed u Dalmaciji, Zbornik radova
Vizantološkog instituta, XIII, 1970, 277, smatra da su crkvene postaje u ladanjskim
sredinama našeg primorja plod uspostavljanja posjeda ranobizantskog tipa. Cf. G.
O s tro g or s k i, Veliki posed u Vizantijskom carstvu, Sabrana dela, II, 1969, 175-
186, za koji nije moguće reći je li crkveni ili plemićki. Kao osnovu za svoje tuma-
čenje uzima slučaj Mljeta, što je ipak epizodna, a povijesno uglavnom razjašnjena
pojava. U tom smislu autorica - str. 283 - i bračke crkve shvaća kao popratni
elemenat funkcioniranja velikih poljoprivrednih posjeda. Naše se mišljenje u osno-
vi razlikuje, a ulogu privatnog veleposjeda donekle otklanja stanovište T. K e m p-
fa, Velika povijest crkve, III/I, 290-291, 294--296, kojin! se razlaže da se ustanova
crkve u privatnim rukama protivi rimskom crkvenom ustrojstvu, jer bi joj na taj
način izmicala iz ovla;sti vodstvo u bitnim pitanjima upravljanja vlastitim poslo-
vima.
po Temeljna je studija za povijest izvangradskih župa u zapadnim krajevima an-
tičkog Mediterana studija: G. For e h i e ll i, La pieve rurale, Bologna 1938. Po
njegovoj analizi župe nastaju paralelno s razvitkom crkvene hijerarhije i organiza-
cije vjerske administracije, što u prvom širenju kršćanstva mjestimice baš na njima
počivaju. Cf. A. F e r e t t o, I primordi e lo sviluppo del Christianesimo, Atti Soc.
Stor. Patria, XXXIV, 1967, 582. i d. Naglašeno je da se župe javljaju kasnije i spo-
rije na Zapadu negoli na Istoku, a općenito prate evangelizacije zemalja od IV. do
VII. st.: I. d e l a T o ur, Les paroisses rurales du IVe au VIe siecle, Paris 1920.
207
 ljom kao bitnim vrelom u izvangradskim područjima isključivo poljo-
privrednog izdržavanja.'" Također im je pripadalo svećenstvo koje ih je
uzdržavalo i ops!uživalo. podignute crkve, ali je ubrzo uz podršku preo-
braćenog 1?-jesnog puka s dodij<:ljenim pravima stjecalo sve jaču neovi-
sno~t od br~ku~sko-g;r~dske vla~~r. 112 Postaja~7 su zas.~alno neizbježan čim­
beruk sređivanJa pnhka u krscanskom SVIJetu koJI se u kasnoj antici
u~la~om.?braća? na selo. Ne J:?-OŽ~ ih .se s~.oga mimoići ni u tekućoj po-
VIJesti nas~ dvaJU otoka, to vrše sto Je nphovo tlo, bez jakog središta
grads.kog trpa, u. svom~ pokrštavanju na župe, bilo nužno upućeno. A či­
t~v mz ok?ln_?str. u vezr s pretpostavljenim osnivanjem i daljim postoja-
nJem takvih cestr crkvenog uređenja predsrednjovjekovnu prošlost Bra-
ča i Solte čini zanimljivijom.
Izgleda da su neophodne župe na te otoke uvedene s ciljem brže uspo-
. stave kršćanstva i konačnog provođenja dosljednog crkvenog reda, koji
se od početka svojeg sazrijevanja zasnivao na sustavu općina kao ma-
nje-više samostalnih ćelija. 113 Za njihovo ustaljivanje u pokrštavanim kra-
jev~a ':"ažJ?-o. je da. su i~ odre~ce bile sasvim bliske postojećim svje-
tovnrm Jedmrcama rz kojih, na srrokom planu crkvenog oponašanja ono-
dobnog društvenog ustrojstva, zapravo i proistječu.',. Naravno, to ·bija-
hu opće prednosti i za VI. stoljeće odavno izgrađena svojstva svih krš-
ćanskih župa, ali su ona ovdje urodila svojstvenim posljedicama. Slje-
deći, ni po čemu nepremostiv korak bilo je stapanje drevnih svjetovnih
sklopova s vrlo sličnim i gotovo istozmičnim crkovnim. Uz tako odlučne
srodnosti, što vjerskim nastojanjima pružahu veliku olakotnost, potak-
nut? je i J?-_jih?v~ poist?_vjećivanje, bolje reći: usklađivanje. Ono je vuklo
SVOJe konJeUJe IZ pOVIJesno usklađenog rasta jednih i drugih. Polazna
točka oblikovanja i vrhovno pravilo uređenja, naime, obostrano leži u
mnogolikoj zajedničnosti kojom su kao vlastitim počelom pojedinačno
raspolagali. 115 ·
'"A_. Boudinhon, Parish, The Cat. Ene., XI, 1911, 499; P. de Labriolle,
Paroecm, Rech. de Sc. Rel., XVIII, 1928, 60-72. I na solinskome sinodu 530. god.
~abranjuje s~ posvećivCI:Ilje. o~ tara, _tj. o_sposobljavanje svetišta, ako nije od zavješta-
ca pravno osigurano pnstoJrum pnhod1ma: N. Klaić, o. e. 66.
112
Taj proces osamostaljivanja župa cvate upravo u VI. St.: Ene. Cat. XI 1911
501;. V. J e I i s e j e v, Historija čovječanstva, IliJI Zagreb 1972 19. ' ' '
113
Cf. K. Jedin, o. e., 383. ' '·
1
u Kako to utvrđuje E. S er e n i, Comunita rurali nell'Italia antica, Roma 1955,
342-350, podyuk~.vši _da po~e~ak župa dijelom utvr~uje postoj!"}je i sustav starijih
društveno-tenton)almh Jedinica pagusa. Kod nas Je M. S u .I e, Ostaci limitacije
naših primorskih gradova u srednjem vijeku, SHP, III, 1956, ll, ustvrdio da se
prostranstvo agera starih municipija i rimskih-kolonija ·može dokučiti po teritoriju
na kojem su _gradske biskupije imale svoju jurisdikciju. . ·
Isto tako se po pravilu vlast župe morala prostirati na okružju područnih oPćina
~.a<? prežitaka pagusa u ~~.~ seoskih društvenih zajednica. Takvo stanje je pre-
ZlVJelo do duboko u srednJI VlJek: M. B ar a d a, Hrvatski vlasteoski feudalizam
Za~reb 1952, ~ nije raz;Iožena, pa ni u znanosti uočena, njegova veza sa starokršćan~
sktm razdoblJem u koJem se crkveni život podudarao s političko-teritorijalnim u
širem •smislu: sjetimo .se npr. da je već na prvom crkvenom saboru u Nikeji 325. god.
zaklju~eno da se granice dij~ceza imaju poklapati s granicama dotadanjih upravnih
pokraj ma. · .· ·. , · .
115
Cf. F. G a b o t t o, Intorno alle vere origini comunali Arch. Stor. Ital. '1905
na ~snovi :z:tjegovih !l i 9-rugih ·spo~enutih ·djela {!.- Forchiellija-, T~ KemPfa itd. proi
v~ac1 se m1sao da Je nmsko-med1teranski duh sklon zajedničkome za· razliku od
SJev:mjačk?g germ~skog,. koji· bi j_~če !ežio individualnome (?!). ipak, valja pri~
znah da to 1ma svoJih relatiVnih:poVIJesmh potvrda.
208
Sama spomenička građa VI. stoljeća na Braču i Solti u punoj mjeri od-
govara ustrojbi pojedinih župa koje su se uspostavljale oko crkvene gra-
đevine. Stoviše, te .crkve svojim oblikovnim pojedinostima - po našem
sudu - upravo otkrivaju da su bile župne. U tom smislu osobitu važnost
imaju postrojenja svetišta, tj. odjeljenja predviđena od VI. st. isključivo
za svećenstvo, a i neke njima priključene građevinsko-prostorne česti.
Zajednička im raščlanjenost s oltarom u središtu nadilazi običaje koji-
ma se inače naglašavalo obredno žarište crkava nalik navedenima, pa
ukazuju na snagu i brojnost službenika vjere. Postojanje zidane klupe uz
obod apsida crkava u Grohotama i Lovrečini izravno ukazuje da su ta-
mošnje postaje imale svoj svećenički zbor, koji je s tog mjesta sudjelo-
vao pri obredima. U drugima su takve klupe, uostalom, mogle biti po-
kretne, a u Sutivanu je također ozidana klupa obavijala bočnu južnu ap-
sidu trikonkosa, gdje se obično nalazio đakonikon. To upada u oči zato
što su ranokršćanske župne crkve redovito imale skup svojih poslužite-
lja. Oni su živjeli uz crkvu kao zasebna, donekle zatvorena zadruga, sa
znatno većim slobodama negoli su ih uživali redovnici. Stoga su i njihove
nastambe bez utanačenog tipa kao što je bio samostan i više nalikovale
običnim stambenim sklopovima suvremenog graditeljstva a nalazile su
se sred napučenih, privredno najizdašnijih predjela. Podatak bi mogao
biti od vrijednosti za očitavanje namjene zgrada otkrivenih uz crkvu sred
Lovrečine, a drugdje takve pojave nisu ni istražene.
Nadalje, u istočnim odjeljenjima svih složenih crkava na Braču i Solti
određenu površinu sustavnog rasporeda zapremaju prostorije pastofo-
rija za pomoćne svećeničke službe. U sklopovima Povalja i Grohota pre-
dočavaju ih izdvojene sobe po običajima starog crkvenog graditeljstva.
A u Lovrečini i Sutivanu izgleda da su tu svrhu imale krilne istake, koje
se - kao što je naglašeno - ne mogu tumačiti izričito za poprečni brod
namijenjen obrednoj cjelovitosti svetišta. Postoje, dakle, stanoviti razlo-
zi, da se otočke zgrade za bogoslužje očitaju uistinu kao župne, tj. uzdr-
žavane od svjetovnog svećenstva - župnika, a ne redovnika. Dapače, zna
se da one bijahu usađene u tkiva općeg življenja šireg žiteljstva, koje je
u obrani svoje unutarnje samostalnosti radije pristajalo uz župe s vla-
stitim dušobrižnicima negoli uz samoživuće redovnike. Unutar župe iz-
vangradske su zajednice ostvarivale svoju gospodarsku i društveno-vjer-
sku samostalnost, pa se tim putem opirale biskupima, odnosno grad-
skim posezanjima.116 Osamostaljivanja su morala rasti kako se s vreme-
nom zaređivao sve veći broj domaćih sinova, koji su u zatvm:enim mo-
gućnostima kretanja ljudi pružali izVorište svećeničkom podmlatku. A
njima je to zvanje bilo privlačno, uslijed društvenih prednosti koje je
čitav taj stalež u općoj nesigurnosti trajno uživao.
Najčvršću potporu postojanju župa na najvećem donjojadranskom oto-
ku ipak pruža m;laz krstionica. Zasad otkrivene unutar bračkih crkava
sred Lovrečine i Povalja u najmanju ruku odaju da se tu obavljalo kr-
štenje novovj.ernika, tj. presudan čin u obraćanju pučanstva na pravo-
vjerje. A uz postanak krstioničkih uređaja u izvangradskim crkvama, od-
O tome piše i A. B o u d i n h o n, o. e., SOO. itd. Proces je, izgleda naročito
1u
ojačaonakon što su na koncilima u Orleansu - 511. i 544. god. te u Arlesu 554. god.
- dodijeljena neka prava koja su dotada imale samo biskupske crkve: P. d e I a
Labrio.IIe, o. e., 730.
14 ARH. RADOVI I RASPRAVE 209
nosno prava i dužnosti što ih svetišta opskrbljena krstionicama dobivaju
i ostvaruju, u širem 'Smislu uključena je i prošlost seoskih ŽUipa.' 17 Naesu-
prot prevladanom mišljenju o vezanosti krstionica samo uz biskupske
stolnice dokazano je da su tu dužnost obavljali i svećenici nižeg reda.118
Dapače, misli se i na obične župnike, a ne samo korepiskope, svojevrsne
izvangradske poglavare crkve u osobama kojih se iznalazi!o opravdanje
za prividno neobičnu pojavu krstionica u crkvama ladanjskih sredina. 119
Te crkveno-pravne osobe podređene biskupima koji stolovahu u sigur-
nim gradovima spominju se najranije u istočnim kolijevkama vjere, a
diljem zapadnog carstva, tj. prostranstva rimske vlasti sporadično od
sredine V. stoljeća, no nisu nikad dostigli jaču važnost. Ipak na mjesti-
ma gdje postojahu održala se predaja njihovih posebnih ovlasti, koja
kod nas - koliko je poznato - izostaje pa izgleda da ih u Dalmaciji ni-
je mnogo bilo. 12• Držimo stoga da se i krstionice u otočkim crkvama mo-
raju objasniti drugim običajima i pravilima povijesti vjerskog uređenja,
koje je otjelovljavalo i opći red i poredak ondašnjeg života. To povlači
pobijanje onih nekadašnjih shvaćanja u našoj znanosti po kojima se iz
pojave većeg broja krstionica u omeđenim sredinama ili naseljima htje-
lo vidjeti odraze udvojenosti crkveno-vjerskog života Dalmacije.121
U pravcu spoznavanja svrhe krstionica u Povljima i Lovrečini naro-
čito je bliska i po mnogim pretpostavkama prihvatljiva ustanova tzv.
krstioničke crkve. Kao samostalno župsko tijelo promaknute uloge i va-
u; Kao što· je pokazao A. Fer rua, Dei primi battisteri parochlali, La CivilUt
Catolica, XC Il/2131, 1939, 146-157, a podržao pored ostalih i L. Reckmans,
Riv. Arch. christ., XLIV, 1961, 185. i d. Samostani s time nemaju nikakve veze: G.
Ferra.ri, o. e.
"' U tom smislu L. D u e h e s n e, Origines du cu!te chretien, IX, 350-357, po.
ziva se na izvode iz Tertulijana (De Baptismo), dakle, punovaljani rani izvor koji
definitivno naznačuje da su pravo krštenja imali i niži svećenici, a ne samo biskupi:
Baptism, Oxford Dict. of the Christ. Church, 124. Pored ostalih i P. T e s t i n i, o. e.,
620, izriče da su pravo krštenja imali biskupi, župnici i đakoni.
no Cf. A. Co u s s a, Corepiscopo, Ene. Cat., IV, 1950, 545-546. Pojavu naših
krstionica uz korepiskope donekle vezuje i D. Re n d ić~ M i o č ević, Corsi Ra-
vennati, XXIII, 1972, 294.
120 O korepiskopima između ostalog: L. P i n e er l e, Introduzione al Christiane-
simo antica, Bari 1970, 140-141.
Kod nas se jedan korepiskop spominje u Solinu, Bull. Dalm., XXI, 1898, 106; nat-
pis CIL III 9547 kojeg J. Z e ill er, o. e., 133, datira u V. st. Očito je da u Dalma-
ciji nisu bili nePoznati ma koliko su im tragovi rijetki: Forschungen, l, 1917, 7; -II,
1926 91 156 ali im vjerojatno ne bi trebalo dati značenje poput E. D y g g v e a,
History' 73_:_86, jer kao što veli i J. J e linić, Povijest crkve Kristove, Zagreb
1938 18' u načelu bili su to »predstojnici crkvenih općina izvan gradova«, a kod nas
baš ~ t~kvim sredinama nisu još dokazani. Bitno je da se ne spominju prisutnima
ni na solinskim sinodima 530. i 533. godine.
121 Kao što je poznato, E. D y g g v e je na više mjesta pridavao značaj~u ~?gu
arijanskoj crkvi u Dalmaciji (History, 32-49: Druga bazilika urbana s baptisten]em
u Solinu, Zbor. Filozofskog fakulteta, I, Beograd 1948, 369. i d.; !.'influences des
Goths a Salone, Byzantion, XIX, 1949, 73. i d.), i to upravo po otkriću dviju krsti-
onica u gradu Solinu, iako to samo po sebi nije izdvojen ni osamljen slučaj. Cf. A.
Katchatrian, o. e., 122-123. i d. Razložitiju kritiku tezi daje I. Ni_kolaj~­
v ić, Povodom najnovije diskusije o ranohrišćanskim krstionicama u Salom, Zbormk
radova Vizantološkog instituta, XIV, 1973, 159-171. I bez obzira što tzv. arijanska
katedrala nije potpuno arheološki istražena, solinske krstionice treba promatrati
više u sklopu suvremenog uređenja crkvene ustanove, kad su ne samo stolne crkve
nego i obične župne, kako gradske tako seoske, imale pravo voditi krštavanje.
210
žnosti, takve su crkve imale projašnjen razvitak. 122 Obraćanje golemog
broja ljudi na novu vjeru onemogućilo je u danom povijesnom trenut-
ku da sam biskup obavlja krštenja u svim izvangradskim stranama gdje
se za to ukazivala nužna potreba. A sva je prilika da se to baš zbivalo
na Braču i Solti, gdje je pod pritiskom političke uprave dosta naglo do-
šlo do usvajanja kršćanstva, a gdje isto tako solinski nadležni biskupi
nisu mogli dospijevati. I kao što su pomoćne crkve čak u gradovima s tih
razloga dobivale punomoć za cjelokupno bogoslužje, logično je srodna
uloga dodjeljivana pojedinim crkvama u zabačenim krajevima kamo bi-
skupi got~vo nisu ni zalazili.12• Tako dužnosti pokrštavanja preuzimaju
odabrane zupne stanice, bilo neke već postojeće, koje se time ojačavahu,
bilo one koje se zbog toga i utemeljivahu. One su u osnovi bile ustrojene
poput svih istovrsnih jedinica, ali su njihovom svećenstvu doznačena
veća prava jer su uistinu gospodarili bitnim stvarima vjerskog života.
Kako je stjecanje prava krštenja bilo važan polog za otklanjanje biskup-
sko-gradskog miješanja u unutarnji život područja, to se na krstionič­
kim postajama obrazuju središta onih okružja koja su tu ovlast stekli.
Budući da svetišta s krstionicama kod nas nisu građena na pustome tlu,
nego upravo na točkama starijih naselskih ćelija, očito je da su ona ba-
štinila njihov smisao i još ga više osnažile. Utoliko krstioničke crkve
postaju svojevrsne matice, koje s jedne strane rasterećuju dužnosti bi-
skupskih stalnica, a na račun toga izmičući središnjoj upravi s druge
strane stječu jači udio u životu svoje okoline.124
Kad su, dakle, župnici izvangradskih crkava uz propovijedi, učenj a,
blagoslove itd. obavljali i krštenja, postali su ovrhovitelji vjerske službe
u svojem području i priskrbili izuzetan društveni ugled.125 Ali im se sta-
novita nadmoć nad subraćom, tj. župnicima crkava koje nisu imale kr-
"' T. K e m p f, o. e., 295-296. Na njihovu čelu stoji archypresbyter, kojeg po-
znaje i srednjovjekovno uređenje bračke komune, a biraju ga u ranom kršćanstvu
kao i kasnije na Braču glavari manjih, tj. župnih crkava, svi njima podređeni sve-
ćenici, ali i svjetovno pučanstvo. Potvrđuje ih biskup, baš jednako kao što je sve
to zapisano i u Bračkom statutu u XIII. st.!
'" C. E. B o yd, Tithes and Parishes in Medieval Italy, New York 1952, 48-50,
tvrdi da organizacija seoskih župa ide u provincijama rimsko-latinske crkve od V.
st. te da je bitan njihov elemenat bilo posjedovanje krstioničkog zdenca, koji je do·
djeljivao biskup na temelju potreba nekih izvangradskih sredina i prava koje su te
sredine povlačile iz svojih povijesno-teritorijalnih uređenja. S time se slažu i svi
pi5ci djela navedenih povodom problematike izvangradske župe, i to bitno jača našu
tezu o župi kao sponi između antičkog pagusa i srednjovjekovne seoske općine.
'" Cf. G. For e h i e ll i, o. e., 70-73. To je, svakako, jedao od ključnih dokaza
da otočke crkve VI. st. isključimo iz pojmova o samostanskom životu, koji je tada
upravno potpadao gradskoj crkvenoj organizaciji: G. Ferrari, o. e., 355. i d.
125
G. F o r e h i e ll i, o. e., 65---68. Za naše prilike važni su i naslovi župnog sve-
ćenstva. Na Braču su, naime, u Pučišćima (A. Ci e e ar e ll i, Historijski prikaz
Pučišća, 1918, 8-9) našli dva ulomka natpisa sa spomenem opata - abbas. Bez
obzira na dataciju tih, na žalost, izgleda, izgubljenih natpisa (što nije uglavljena, a
mogla bi biti svakako ranija nego što se misli: I. O s t o j ić, o. e., II, 399), strani
znanstvenici su dokazali da funkcija i naslov o12ata nisu strogo vezani za benedik-
tince, jer se u prvo vrijeme jednako nazivao i zupni starješina: archypresbyter -
abbas. Isto tako ni sam naziv monasterium ne označuje obvezno redovničku usta·
novu nego i kuću župnog svećenstva u ranokršćaoskom periodu. Cf. The Oxford
Dictionary of the Christian Church, 79. itd. Na osnovi toga valjalo bi preispitati i
našu povijesno-arheološku građu, pa i onu toponomastičku u kojoj se na dosta mj~
sta htjelo vidjeti traga benediktincima: L O s t o j ić, o. e., na više mjesta, pa P.
Simunović, o. e., 119, itd.
211
 stionice i nižim redovima opslužitelja svih svetišta, nije bez ograničenja
protezala na svjetovni živalj. Taj su sloj činili ugovorni, brojniji pripad-
nici istih društvenih tijela, koji su izdržavali i crkvu i njeno svećenstvo
ulaganjem imetka od kojeg je župa osnovana, te stalnim prinosima odr-
žavana. Time su bitno prikraćivali ovlasti mjesnog svećenstva kojima po-
vjeravahu brigu za vjerska pitanja, a nisu puštali da ih ·središnja crkve-
na vlast izvana bilo kako obešteti. Crkveno-vjersku ustanovu župe pri-
hvatili su, dakle, samo kao jednog člana svoje zajednice otprije teme-
ljene na osnovi društvenog dogovora i odredili joj ulogu po uvriježenom
načelu uzajamnosti i određene ravnopravnosti. 126 Budući da su i za sve-
ćenstvo vrijedile odredbe usklađene s općim kasnoantičkim zakonima,
pojačava se smisao župnog tijela kao parbenjaka izvangradske svjetovne
općine. Prema tome, unutar okružja u kojem je crkvena ustanova župe
zadovoljavala obredne potrebe svojih žitelja, isprepliću se, nadopunjaju
i razdvajaju polovi jedinstvene područno-društvene zajednice. A ustroj-
stvo i razvitak župnih tijela pokazuje da su bitno pridonosila osamosta-
ljenju tih zajednica: zapravo su im omogućavala da se i u vjerskom po-
gledu oslobode utjecaja grada.'2 ' Otud, uostalom, djelimice proistječe i
· zrelost oblika crkvenog graditeljstva na oba naša otoka, jer je u vrijeme
njihova nastajanja umjetničko izražavanja bilo prvorazredni izraz općih
društvenih prilika. · skih okružja gdje se javljaju srodne povijesne ili prirodne značajke. Jer,
Svojim predočivim ili pretpostavljenim građevinskim oblicima, a i li-
kovno-spomeničkim odlikama u cjelini, opisane crkve dostojno predo-
čuju smisao i svrsishodnost župnih središta. Među njima zajamčeno kr-
stioničkim crkvama u Povljima i Lovrečini pripada uloga matica sa svoj-
stvenim uređenjem najviših vjerskih ustanova izvangradskih sredina Dal-
macije između antike i srednjeg vijeka. Upravo na toj osnovi izražene su
stanovite razlike između Brača, koji je u datim okvirima odavno stre-
mio najjače mogućoj samostalnosti, i šolte na kojoj se uslijed prirodno
datih ograničenja od prapovijesti nisu u jednakoj mjeri uobličavala ti·
jela mjesnog samouređenja i ljudske samouprave. To je samo pojačava­
lo ovisnost manjeg otoka o Saloni, kojoj je, bliži negoli Brač, i u bizant-
skoj vlasti vjerojatno tješnje pripadao. Tako naspram susjednom otoku
izgleda da šolta, barem u prvom mahu kristijanizacije područja, nije
obrazovala vlastitu župnu maticu u značenju jače krstioničke crkve. Ipak,
središnje i najveće starokršćansko svetište, nastalo sred glavne naseobi-
ne antičkih privrednika u Grohotama, mora da je bilo župno. Isprva sa-
činjeno poput jednostavne obredne dvorane, upravo s proširenjima ti-
jekom VI. st. moglo je dobiti nove sadržaje, koje će predočiti tek pot-
punije iskopavanje ruševine. Njoj su očigledno bile podređene ostale na-
brojene, mahom manje crkve više vezane uz pojedinačna rimska ima-
1211 G. Mengozzi, La Citta Italiana nel'Alto Medio Evo, Firenze, 1931. Treba
imati na umu da su u ondašnjoj Saloni biskupi bili uzeli u svoje ruke mnoge konce
života. Po uzoru na glavni grad pokrajipe sigurno su !adanjs~e kraji?e priz.l?av~e
župe i njihove ž1;1pnike kao st~pove ?~stve~<?g uređ_enja, to. VIše što Je ...~ _nJi!'t bm
vezan zemljoposjed kao temelJno m]enlo vriJednosti u svakodnevnom ZIVlJeDJU.
121 Kako to uz ostale naglašava i G. D a m i z i a, Parocchia, Ene. Cris t., IX,
1952 856-858. Za nas je to važno, jer se Brač za razliku od Solte pomoću svojeg
pa~sa otprije nastojao othrvati gradskoj. vlasti Solina, ulogu kojeg je kasnije s
istim odnosom preuzeo Split, ali je otok uz labavljenje svih oblika centralnosti dru-
štveno-političlwg života uspio uspostaviti svoju samostalnost na čvrstim osnovama
njenog postupnog građenja kroz stoljeća prije srednjeg vijeka.
21i
nja na otoku. Sa sličnim pretpostavkama zasad ograničavamo važnost
i na Braču arheološki dokazanih ili naslućenih crkava na položajima Su-
tivana, Supetra, Bola i Pučišća, a u drugom redu i onih kraj škripa i Ne-
režišća na. prometno i privredno manje vrijednim krajevima. Pojedinač­
nom -pak usađenošću u svojem prostoru te crkve dokazuju da je prvo
kršćansko uređenje otočkih prostranstava bilo uvelike prožeto društve-
no-gospodarskim odrednicama usklađenim s razvitkom vjerskih ustano-
va. U tom trajno živom postupku upravo je Vl. stoljeće oblikovalo po-
redak koji je proizišao iz prethodnih stanja, a svojim se zrelim dometi-
ma prosljeđivao do u razdoblje kad su društveno-političke promjene iza-
zvane dolaskom Hrvata na pomolu srednjeg vijeka dijelom uzdržaJe a
dijelom preudesile sve zatečeno.' 28 Zato se smije ustvrditi da je društve-
no-vjersko uređenje kasnoantičkog sastava na najvećem otoku Manij-
skog zaljeva potrajalo barem do kraja VII. stoljeća.'"
U prenesenom smislu takvo kasnoantičko uređenje na proučavanom
području uglavljuje ne samo značajne prežitke nekih ranijih običaja ži-
vljenja ljudi na njihovom prostoru nego i izravno prosljeđuje planove
antičko-rimske društvene i pravne ustrojbe zemljišnih kotara. Stoga se
njihovo značenje neće moći mimoići kod daljeg proučavanja širih izvan-
gradskih prostranstava Dalmacije, a posebno zatvorenih ladanjsko-seo-
kao što smo pokušali dokazati, prva bizantska vladavina na Jadranu i
pod njome obavljeno pokrštavanje našeg primorja ustalilo je izvan gra-
dova poredak župa kao vjerskih ćelija i društvenih jedinica. Njihovo
vjersko, a zapravo gospodarsko i upravno okružje nekadašnjeg starosje-
dilačkog pagusa, pa potom rimskog predija, postat će područje kasnijih
sela. Utoliko i društveno uređenje srednjovjekovne seoske općine, odno-
sno područne izvangradske zajednice - po našem sudu - ima svoje
preteče u kasnoantičkom, ranokršćanskom dobu. A to je razdoblje samo
ojačalo ona zatečena stanja koja otjelovljuju običajne predaje ljudskog
vladanja nad prirodnom okolinom, što vuku svoje korijene iz pretpo-
vijesti, uvlačeći u njih vjersko-crkvenu sastavnicu ispoljenu kroz sređi-
12s O dolasku Slavena na otoke obično se smatralo da je uslijedilo nakon pada
Ravenne u ruke Langobarda 751. god. Cf. Lj. M a k s i m o v ić, O vremenu dolaska
Neretljana na dalmatinska ostrva, Radovi Filozofskog fakulteta, VIII, Beograd, 1964,
145-151. Međutim, po arheološkim, posebno numizmatičkim, te toponomastičkim
opažanjima vjerojatnije je Brač pripadao Neretljanima znatno prije, tj. još od VII.
st. Cf. N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 213-
214. Pri tome je sigurno \ražnu ulogu odigrala Makarska, kao jako uporište tog pri-
morskog plemena, smještena na polOžaju drevne gradine Mucur, koja je u svoje
vrijeme također čvršće utjecala na prirodno vezivanje otoka s kopnom. Na to upo-
zorava za prethistoriju razmještaj gradina kao strateških točaka i naselja, a za
srednji vijek slojevitost toponomastičkog nazivlja: P. S ko k, Slavenstvo i roman-
stvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950, 171-179.
"" Kako to najbolje pokazuje nalaz novaca cara Iraklija i Tiberija (659-668.
god.), te Konstansa II i sina mu Konstantina (654-659) na otoku: F. B u 1ić, Skro-
vište zlatnih novaca našasto u Nerežišćima, VHAD, XLIII, 1920, 199; J. K I e m e n e,
Nalazi novaca u Jugoslaviji 1916-1936, Numizmatika, II, 1936, 125. Kontinuitet ka·
snoantičkog života, koji s raspadom gradske i vojne organizacije na kopnu prestaje
u VII. st., na otocima se odižava nešto dulje - barem do osmog desetljeća. Drugim
riječima, neretljansko osvajanje Brača, fiksirano u navedenoj ostavi, može se po-
staviti ranije od prijašnjih tvrdnji; cf. radove J. K o v a č ević a, te B. Graf e-
n a u er a, u: Posebna izdanja Centra za Balkanološka istraživanja, XII, Sarajevo,
1969.
213
vanje odnosa tijekom Vl. stoljeća i zadržanu na postignutim razinama
duboko u VII. stoljeće. Istovremeno su se utemeljile, uređivale i održale
navedene građevinsko-spomeničke cjeline, pa i sklopovi njihova šire zna.
čajnog smisla, oblikujući sustav koji potom srednji vijek nije mogao
zaobići. Staviše, kad se konačno utvrde one kasnoantičke ustanove sva·
kodnevnog života koje nisu bile osuđene da podlegnu prirodnom gaše-
nju - a to su u prvom redu oblici privrednog, pa o njima ovisnog unu-
tarnjeg društvenog ustrojstva -može se naslutiti da između minule pro-
topovijesti i antičke povijesti, te prvih stoljeća naše srednjovjekovne
prošlosti u nekom pogledu i nema bitnih razlika. U svojstvu iznimno vri-
jedne spone vezuje ih upravo kasna antika kao tipično prijelazno razdo-
blje u povijesti čitavog evropskog, pa i našeg prijadranskog prostora.
Izuzetno je pak važno da se time ocrtana prosljeđivanje drevnih navada
i •stvan;t!h načina održanja u odnosima između čovjeka i njegove sredi·
ne odVIJalo ne samo u gradovima, koji zatvoreni mjestimice izdržaše
nalete seobe naroda, nego i u izvangradskim, ladanjskim krajevima koji
lakše podlegoše prodoru Slavena, postavši ključno uporište njihove da-
lje povijesti u novoj domovini.*
* Nacrte snimio i izradio inž. arh. Ivan Tenšek, a fotografije prof. Krešimir Tadić
Dokumentacijski odjel Institota za povijest umjetoosti Sveučilišta u Zagrebu.
214
Resume
DE L'ARCHITECTURE PAL!l.OCHR!l.TIENNE
DANS LES ILES DE BRAč ET DE SOLTA
D'intensives recherches archćologiques sur les monuments de la hasse antiquitć
ont ćtć pratiqućes ces derniers temps dans les iles de la Dalmatie moyenne. Les
rćsultats les plus importants ont ćtć obtenus dans la plus grande ile de cette rćgion
- Brač, oil une dizaine de localitćs paleochrćtiennes ont ćtć constatćes, puis dans
l'ile voisine de šolta, oil des vestiges paieochrćtiens se trouvent ćgalement en plu-
sieurs lieux. La majorit6 de ces Iocalites sont connues de la science yougoslave, mais
des recherches recentes ont permis une connaissance plus appronfondie et leur
valorisation adequate. Dans cette etude, l'auteur prend donc en consideration prin·
cipalement l'achitecture des monuments sur lesquels il a entrepris des recherches
dans ces deux iles. Il a aborde ces materiaux sous plusieurs aspects d'orientation
synthetique.
L'auteur se penche avant tout sur le phenomfme historique de l'apparition et de
!'existence d'un aussi grand nombre de sanctuaires paleochr6tiens sur un espace de
caractere expressement rural. Il etablit un lien global entre ces sanctuaires et le
processus de la christianisation du pagus et de l'ćpoque de la premiere domination
de Byzance en Adriatique qui assurait politiquement la propagation de l'ćglise chr6-
tienne et de ses institutions sur le territoire en dehors des villes. Puis il procede a
une analyse morphologique des ensembles d'architecture et, au moyen d'un ćlabora·
tion comparative des formes, il d6finit leur style. Chronologiquement, il les date
generalement du VIe siecle en pleine maturite, ce qui concorde avec les hypotheses
historiques ayant permis une transformation qualitative des lieux de vill6giature par
la construction de ces edifices cultuels.
Une attention particuliere est accordee a la diversite des solutions des espaces et
de !'architecture et aux nombreuses variantes formelles de certaines parties d'origi·
rie hćtćrogene. Outre la basilique a trois nefs a Povija, toutes les ćglises connues
jusqu'a present dans ces deux iles etaient des eglises a nef unique, bien que de di·
mensions diff6rentes. Certaines en fait sont uniquement formees par la nef avec
prolongement de l'abside comme dans !'ile de Brač, les eglises »Sv. Jadre« pres de
Ski'ip et »Sv. Tudor« pres de Nerežišća, et dans l'lle de Solta, l'ćglise »Sv. Jelena«
pres de Donje Selo. Bien que dotee d'une seule nef, l'ćglise de Sutivan se d6veloppe
selon un plan trilobe (triconchos), et a Lovrečina apparait une organisation de
l'espace en forme de croix en »T« avec transept bien marquć. Cette situation com·
plexe est creee par diverses constructions posterieures, laterales, des espaces auxi·
liaires de ces 6glises, et par l'amćnagement des services du presbyterium L'ćglise
a Grohote et l'ćglise a Lovrečina ont des constructions symetriques annexes des
deux cOtes des espaces principaux, et les ćglises a Sutivan et a Stipanska presentent
tin plan complexe dans un systeme asymćtrique. Il s'agit generalement d'espaces
destines exclusivement au service rituel des eglises; il en rćsulte des conclusions
ulterieures sur la nature generale et individuelle de ces ćclifices cultuels.
A Lovrečina, on a decouvert dans !'annexe Nord de la nef de l'eglise, la cuve
(piscina) du baptistere; a Povija au contraire, le baptistere est un ćclifice separć,
de type central oil la haute coupole s'est conservće jusqu•a prćsent. Les deux cuves
ont un plan en forme de croix, tout comme le confessio destinć au depOt des re-
liques et mis au jour au centre des absides de ces ćglises. Les absides des eglises
insulaires ne sont absolument pas uniformes elles-memes. - La basilique a Povija
et l'~glise »Sv. Jadre« pres de Skrip a Brač ont une abside rentree avec arriere-corps
droit. L'abside au contour demi-circulaire predomine cependant; a Lovrečina et a
Stipanska, des contreforts plus puissants y ont ete ajoutes, tandis qu'a Sutivan des
' lesenes ont ete appliqućes au triconchos. Les narthex sont egalement difft!rents,
215
L
depuis les plans rectangulaires les plus simples a deux entrees (Povija) ou a trois I. Ft s Ko v t ć , O rano kršćanskoj arhitekturi ... T. I
entrees (Grohote) meme a la solution »en forme de tenailles« a Lovrečina ou a ete
constatee aussi une destination de caractere funeraire des petites absides se trou-
vant des deux cotes opposes du narthex.
S'arretant plus longuement sur la description des parties heterogenes, l'auteur
en decouvre leur origine generale, mais il considere plutot les faits les concemant
comme bases de datation des monuments que comme determination de leur style
car des elements regionaux s'entremelent sur les memes edifices. II souligne nean·
moins le developpement du sanctuaire et le haut degre de traitement architecto-
nique et plastique de tous les autels, qu'il considere comme une preuve definitive
qu'il s'agit de monuments du VI• siecle. Dans ce cadre, l'auteur explique egalement
la technique d'edification, de construction geometrique du plan et des rapports
arithmetiques des dimensions de certaines eglises. II en tire les conclusions du
niveau des traditions locales et de l'entrecroisement d'influences exterieures dans
le domaine du developpement de l'art. ll considere enfin que la synthese de creation
est le resultat de la vie autochtone dans une periode et sur un espace donnes, ce
qui justifie egalement les caracteristiques provinciales marquees de toute une serie
de particularites de ces materiaux-monuments.
Apres ces analyses et sur la base d'une classification typologique des monuments
et apres avoir determine la legitimite de la macro- et micro-localisation, I'auteur
essaie d'expliquer l'objet et la signification des eglises sur ces deux iles. Aucune de
ces eglises complexes ne correspondant expressement aux edifices cultuels ou me-
moriaux destines aux funerailles, et n'appartenant generalement pas non plus a des
ensembles de couvent, I'auteur expose une these selon laquelle il s'agit d'eglises
paroissiales. L'organisation meme de I'espace architectonique de ces edifices dont
certains ont leur baptistere, corrobore cette explication. II est clair que le clerge
assumait tous les services dans ces eglises les sanctuaires ayant fait, eux-memes,
partie d'ensembles d'habitation complexes. Tout ceci souligne leur importance que
I'on arri,ye a comprendre egalement du fait que la majorite des eglises pn!citees
etaient elevees sur les emplacements des villae rusticae d'autrefois, a savoir sur ces
lieux ou depuis longtemps s'entrecroisaient les voies insulaires et ou s'etendaient
les terres les plus fertiles. D'apres tout ceci, il est evident que dans la hasse anti·
quite, les premieres eglises chretiennes edifiees sur des espaces insulaires, Ut ou il
n'y avait pas de ville, sont devenues les centres principaux de !'ensemble de la vie
sociale, et de puissants points d'attraction economiques dans les milieux ruraux.
C'est pourquoi I'auteur leur accorde une signification allant bien au-dela de la re-
ligion.
Etant donne le mobilier cultuel des eglises avec baptistere a Povija et a Lovre·
čina dans !'ile de Brač, il leur attribue le role de primatiale, alors qu'il considere
les autres, y compris celle de Grohote dans l'ile de Solta, comme simples elements
paroissiaux ou eglises elevees sur des propriete terriennes. II en trouve des temoi-
gnages dans des circonstances analogues d'institution et d'administration d'eglises
p aroissiales villageoises sur de vastes etendues de la region mediterraneenne, dans
des donnees et des citations historiques indirectes du passe local, etc. L'idee de-
finitive de cette etude n'est donc pas de traiter seulement des materiaux archeolo·
giques et des ensembles architectoniques d'eglises paleo-chretiennes du Vl• siecle
dans les iles de Brač et de Solta, mais d'expliquer leur role dans la vie sociale et
historique d'un espace donne. -Les considerant comme etant les principaux promo-
teurs des plans de base du developpement dans la basse antiquite, l'auteur leur
accorde la signification de »tran smetteurs« seculaires des systemes proto-historiques
de !'organisation du territoire en tant que resultat de la vie economique et sociale
depuis I'antiquite jusqu'au moyen age. Cela signifierait que dans certains milieux
expressement ruraux de Dalmatie, la paroisse religieuse paleochretienne est deve-
nue le point principa! du systeme social dans la basse antiquite, et qu'elle a pris
comme telle le role de pagus, a savoir de l'economie romaine autour des villae
rusticae, et qu'elle l'a transmis - avec le sens de commune villageoise territoriale
- aux unites territoriales et politiques des Slaves au moyen age. C'est precisement
sur cette base qu'il souligne que ces deux iles vecurent plus tard en tant que com-
munes independantes, et Brač obtint meme son statut, bien que l'ile n'eut jamais
d'agglomeration urbaine.

(Traduction: Fran9oise K veder)

216