II.

STOV ANJE MJESECA NA TERITORIJU HRV A TA

1.
Iz nekih simbola na nalazima s teritorija rimske Dalmacije moze se zak-
ljucivati da oni svjedoce o paralelnom postojanju lunarnoga i solarnoga kul-
ta sto posebno isticu arheolozi. 54 Na teritoriju rimske Dalmacije, dakle u
anticko doba postojao je poseban odnos starosjeditelja prema mjesecu. To-
ma Arhidakon pise, da su Hrvati doselili sredinom VI. stoljeca i da su se u
gorovitim podrucjima na sjeveru Dalmacije pomijesali sa starosjediteljima,
koji su se nazivali "Kureti iii Koribanti". Toma Arhidakon o njima bilje.zi
sljedece:
"Hi apud plures poetarum de quadam ridiculosa opinione notantur. Ete-
nim quando luna ecclipsim patitur, putantes earn a spiritibus corrodi et con-
sumi, omnia eramenta domorum pulsant, quasi per strepitum fugatis demo-
nibus credunt lune succurrere laboranti; unde Virgilius: Pulsantes era Cure-
55
tes. " ("Mnogi ih pjesnici spominju zbog nekog smijesnog misljenja. Kad,
naime, Mjesec, mrca, misleci da ga duhovi nagrizaju i zderu, lupaju po svim
mjedenim predmetima u kucama (i) kao da su pomocu buke natjerali demo-

54
A. Stipcevic, lliri. Skolska knjiga, Zagreb, 1974, str. 181; Sime Batovic, Kultura starih
Liburna. 'Dometi', XV/1982, 12, 182; Ruzica Drechsler-Bizic, Predslavenske kulture u
Lici. Zbomik Lika u proslosti i sadasnjosti, Karlovac, 1973, str. 142; Borivoj Covic,
Srednjobosanska grupa. Knjiga: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, str. 518; B. Co-
vic, Arheoloski leksikon Bosne i Hercegovine. Sv. 1. Ed. Zemaljski muzej, Sarajevo,
1988, str. 145-146. Branimir Gabricevic, Studije i clanci o religijama i kultovima antic-
kog svijeta. Knjizevni krug, Split, 1987, str. 74-77.; Sineva Kukoc, Kontinuitet so/arne
simbolike kod Japoda. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanos-
ti, vol. 36 (23)/1997, Zadar, 1998, str. 9-21. Napominjem da odredivanje pripadnosti na-
sih astralnih kultova, konkretno Suncu iii Mjesecu, na temelju (cesto harem za sada ne-
sigumo utvrdenih) znacenja pojedinih simbola nije sigumo. Problem je u tocnom tuma-
cenju astralnih simbola u raznim dijelovima euroazijskog prostora. "Poganski nam spo-
menici pruzaju dva nacina prikazivanja sunca i mjeseca. Kadkad su nebeska tijela naz-
nacena znakom, a kadkad su personificirana bistama iii figurama. Sunce je prikazano
kao zrakasti disk, iii u Siriji, kao ruza s rasirenim laticama iii kao kriz s tockama u uglo-
vima. Mjesec je prikazan u istom podmcju kao ruza u obliku elise, drugdje pak svojim
polumjesecom, zasebnim iii ucrtanim u krugu. Sunce je isto tako zrakasti Helios, a mje-
sec Artemida. Polumjesec se nalazi iznad glave, podrzava bistu iii pociva na ramenima.
Kadkad su figure zatvorene u jednom krugu. Ove nacine prikazivanja prihvatili su krs-
canski umjetnici ." (Louis Hautecoew-, l e so/ei/ et la lune dans /es crucifixions. Revue
archeologique, tom XIV/ I 921, Paris, 1921, str. 16-17).
55
Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana. JAZU, Zagreb, 1894. str. 25.

16
ne u bijeg, vjeruJ·u da pomaz"'u M. ··
. . . ' Jesecu, koJ1 se muci ") 56 "D h ... k ·· · d
mJesec. (1z Tom1na
. opisa) d emons ka su b1ca.
., · u ov1 OJI Je u
VJerovanJa balkanskih starosjeditelJ. a dJ. elovala d . •k 57 T
• v • t" 1 d . SU na ose 1 Jeni e 0
Je. . oc1to u Jeca. o a se
.. 1 na teritoriJ. u nekad · · k · · ·
anJe nms e provmc1Je Dalmac1Je · · ·
t1Jekom . srednJega VIJeka . nastavio u odredeno m sm1s· 1u kul t mJeseca
· Zbog
toga Je za Hrvate .. katohke izdan
. .... . 1452 · godine poseban -,..,
Hapu 1a 1zpov1edm-·
k · · ·
kom za one, koJ z su se ogrzeszlz o vracany·u bay·any· · -- b ••• k • •"'
· . "Ak 1· b" k . . , u z caro l]l, u OJemu p1se
1.ovo. k. t o"'• 1• 1 se . lanal
"' suncu ah mJesecu ali in omu stv oren1Ju ·· 1· c1n1·1 mo-
v•

11tvu, 1 o c1n1, sagrJesa samrtno." 58

. svijesti ~~rod~ na vel~kome dijelu nekadanjega teritorija rimske pro-

v~nc!J.: Dalma~1Je_ ~acuvano Je posebno stovanje Mjeseca. Dubrovacki pjes-
n1k Sisko Mencetlc (1457-1527), pjeva ovako:

"Mne mi se kako zec, gdi na njih vape tak,

jaki no na mjesec, kad ga ie vukodlak ... 1159

Na otoku Bracu u XVI. stoljecu bilo je jakih ostataka nekrscanskih vje-

rovanja o mjesecu sto potvrduje i tekst o obicajima u brackim crkvama iz
Valierove vizitacije (1579): "Et quia institutum superstitiosum habent,
numquam, nisi nascente .Luna, faciendi Processiones, injunctum fuit, quod
debeant sibi aliquem uniuscujusque Mensis diem deligere, in quo semper
faciant Processionem nulla habita ratione nascentis, aut deficientis Lunae,
°
quod se praestituros promiserunt. 116 Citirani navod u Skobaljevu prijevodu
glasi: "I jer imaju praznovjemi obicaj (institutum superstitiosum), da proce-
sije obavljaju u nijedno drugo vrijeme, nego samo o Mladome Mjesecu, bilo
im je nalozeno, da moraju medusobno izabrati neki dan u svakom pojedi-
nom mjesecu, kad ce obavljati procesije, ne vodeci racuna o Mjesecu, bilo
da se rada, bilo da nestaje (nulla habita ratione nascentis aut deficientis Lu-

56 Toma Arhidakon, Kronika. Ed. Cakavski sabor, Split, 1977, str. 33, (prijevod Vladimira
Rismonda).
57
Damjan J. Ovsec, nav.dj., str. 27.
58 Ivan Tkalcic, Jzprave o progonu vjesticah u Hrvatskoj. Starine JAZU, knjiga XXV, Zag-

reb, 1892, str. 2.

59 Vatroslav Jagic ("skupio"), Pjesme Si~ka 1t:1encetica i Gjore D~_ica. J~U, Zagreb, 1_870,
str. 336. v . Jagic je ~bjavio ~ekst "o 1lov1ck~~ n~~o~anon~. 1z godme ~~62. u koJein:u
se navodi narodno vJerovanJe da ~odlak Jed~ mJe~~-c 1~1~ sun~e.v J~g1~1 smatra da Je
"staranjem Save 'nas jezik' t. j. srps~ nru::od dob10 krmctJU 1 z~Ju:uJe: I za ovu 1~a-
menitu glosu valjalo bi znati, razunueva hon~ srpske, buga~ske 1h grcke vukodlake. (V.
Jagic, Krmcaja ilovicka godine 1262. ", Stanne JAZU, knJ1ga VI, Zagreb, 1874, str. 5,

60 ~dre Jutronic, Apostolska vizitacija otoka Braca g. I 579. Croatia sacra, sv. 5/1933 ,
Zagreb, str. 80-81.

17
 nae), sto su obecali, da ce izvrsti." Skobalj je zakljucio da se u tom "praz-
novjemom obicaju" stvarno radilo "o stovanju Mjeseca kao prezitku iz stare
61
poganske religije Hrvata".
Prikazi Mjeseca u Hrvata veoma su cesti. Na najstarijemu hrvatskome
novcu, koji se kovao za hercega Andrije II. (1197-1204), prikazani su sesto-
62
kraka zvijezda i veliki polumjesec.
Nepobitna svjedocanstva o golemoj rasirenosti kulta Mjeseca ostala su
sacuvana u, dobrim dijelom, nikad kristijaniziranoj srednjovjekovnoj Bosni.
Istrazivaci su utvrdili da mnogi simboli na steccima potjecu iz prapovijesti i
antike i da nemaju veze s bogumilstvom. Marian Wenzel u svojim studijama
posebno istice da su na steccima prikazana stara lunama bozanstva, vile, te
znakovi muske i zenske plodnosti, kao i nadzivljavanje starih misterijskih
obreda u tijeku srednjega vijeka. 63 Mjesec i zvijezde su gotovo najcesci
simboli na steccima. 64 Uz prikaz Mjeseca gotovo redovito susrecemo i zen-
61
Ante Skobalj, Vjera starih Hrvata na reljefu u Zmajevoj spilji na otoku Bracu. Vlastita
naklada, Duce, 1986., str. 114.
62
Ivan Rengjeo, Corpus der mittelalterlichen Miinzen van Kroatien, Slavonien, Dalmatien
und Bosnien. Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, Graz, 1959, tabla I. Usp. i Josip
Brunsmid, Najstariji hrvatski novci. Vjesnik Hrvatskoga arheoloskoga drustva, N. ser.,
VIl/1903-1904, Zagreb, str. 182-190. Ta simbolika Mjeseca i zvijezde "prema prevlada-
vajucem misljenju trebala bi prikazivati najstariji hrvatski grb." (Ladislav Korcmaros,
Prvi hrvatski novae. Vjesnik, od 28. IV. 1989, str. 4.). I Miljenko Pandzic istice da je
najstariji "poznati grb hrvatskih zemalja predstavljen ... polumjesecom i zvijezdom s o-
sam, u nekim varijantama sest krakova, isprva na novcu iz 13. stoljeca, poznatog u litera-
turi pod nazivom 'hrvatski frizatici' ". On dalje navodi da su hrvatski banovi kao banovi
"citave Slavonije" kovali novae u tom istom razdoblju do druge polovice XIV. stoljeca.
"Ti slavonski banovci imaju na prednjoj strani, 'na lieu', kao 'grbovni znak' zvijezdu se-
stokraku i polumjesec, koji ce se poslije, kroz stoljeca, stalno ponavljati u hrvatskim gr-
bovima, a iznad njih kunu, ... " (M. Pandzic, Polumjesec, zvijezda i kuna. Hrvatski driavni
simboli. Vjesnik (dnevnik), Zagreb, 15. V. 1991, str. 8). U ozbiljnoj heraldickoj literaturi
govori se za Dalmaciju, u kojoj je bilo srediste hrvatske drzave, da je jedan od njezinih
grbova i mjesec u rastu, odnosno mjesec u rastu i sesterokraka zvijezda. (Ottfried Neu-
becker - Wilhelm Rentzmann, 10.000 Wappen und Embleme van Stiidten nach Bildmoti-
ven angeordnet mit alphabetischem Register. Battenberg Verlag, Mi.inchen, 1974, str.
119-120).
63 Marian Wenzel iznosi kako su ona i John Fine "zakljucili da ni na steccima ni u Crkvi

bosanskoj nema niceg bogumilskog" i da im je Alojz Benac u svezi s tim kazao:

"Znam ... Uvijek sam to znao. Ali to nije nesto sto ja mogu reci. Vi to mozete i ja cu
Varn pomoci." (Marian Wenzel, Bosanski stil na steccima i metalu. Sarajevo-Publishing,
Sarajevo, 1999., str.17-18).
64 Branimir Gabricevic navodi jedan stecak iz Boljuna kod Stoca na kojemu je prikazan

konjanik cija glava ima oblik kruga obrubljena kruznim prstenom i misli da u takvom
laugu treba vidjeti solarni simbol, a u kruznom vijencu oko njega svojevrsnu stilizaciju
suncanih zraka. On smatra da krug obrubljen vijencem kakav vidimo na tome prikazu "a
i na drugim spomenicima s analognim prikazom, nije nista drugo nego supstitucija po-

18
ski simbol u obliku zvijezde. 65 Narodna vjerovanja u Bosni sadrze posebno
vrednovanje mjeseca. "Sto se tice vremena, drzi se po Bosni, da nije dobro

kojnikove glave solarnim simbolom." (B. Gabricevic, Studije i clanci o r,eligijama i kul-
tovima antickog svijeta. Ed. Knjizevni krug, Split, 1987, str. 82-83). S obzirom daje nas
narod posebno castio puni Mjesec i da krug moze biti simbol i puna Mjeseca, zanimljivo
je misljenje Petra Z. Petrovica, koji o problematici simbolike na steccima razmislja ova-
ko: "Narodne predstave uskrsnuca i odletanje pokojnika u zagrobni svet ne idu u prilog
koncepciji, da su bosanski i hercegovacki stecci ostaci hriscanske verske sekte bogomila.
Naprotiv, verske predstave na njima nastale su po narodnim verovanjima o zagrobnom
zivotu pokojnika iz predhriscanskog vremena ... Jedan hercegovacki stecak ima reljefnu
figuru, predstavu pokojnika. Ona ima vise uzdignute desne ruke s rasirenim prstima i ne-
srazmerno velikom sakom, kruznu i plitku izdubljenu plocu. To je mesec u punoj fazi ...
Na stecku u Raskoj Gori u dolini Neretve (Hercegovina), pokojnikje predstavljen sa obe
uzdignute ruke uvis, u desnoj ima kruznu plocu, a u levoj antropoidni krst. Kruzna ploca
u desnoj ruci, po mom tumacenju, predstavlja pokojnikovu teznju, da stigne u carstvo
mrtvih predaka na mesecu. Jedan stecak u Sirokom Brijegu (Hercegovina) ima slicnu
predstavu pokojnika sa uzdignutim rukama prema kruznoj ploci i srpastom mesecu, s ra-
skoracenim nogama, a levo od njega je stit s macem. Predstava srpastog meseca ide u
prilog pretpostavci da je kruzna ploca mesec u punoj fazi. Klesar je, po svoj prilici,
predstavio pun i srpasti mesec po ugledu na druge predstave koje su imale jedan iii drugi
oblik meseca". Petrovic spominje ljudske figure i idiograme s jednom iii s obje ruke uz-
dignute uvis (uglavnom iz Hercegovine) i zakljucuje: "Mimo prikazanih atributa (mese-
ca, srpastog iii punog, napustanja oruzja kojim se pokojnik sluzio u zemaljskom svetu,
pogleda licnosti koje prate pokojnikovo odletanje i dr.) na uskrsnuce pokojnika jasno i
nedvosmisleno ukazuju figuralne predstave cije noge lebde u vasioni. Takav stav pokoj-
nikova tela ocigledno pokazuje njihovo uskrsnuce, a ne orante s raskor~cenim i lebdecim
nogama. Prema tome i ideogrami srodnih figura na nadgrobnom kamenju pouzdanije
predstavljaju uskrsnuce pokojnika, nego zive orante." (Petar Z. Petrovic, Narodni motiv
uskrsnuca pokojnika u Hercegovini, Bosni i Srbiji. Glasnik Etnografskog muzeja,
XXX/1967, Beograd, 1968, str. 83-86).
65
Prema shvacanju Pavla Rittera Vitezovica, zvijezda u grbu za humsku zemlju predstavlja
Veneru. (Emilij Laszowski, Stari grbovi Nezavisne Drzave Hrvatske. Vjesnik Hrvatsko-
ga arheoloskoga drustva, XXII-XXIIl/1941-1942, str. 219). Svi Hrvati poznaju Sunce,
Mjesec, Veneru i neka jata zvijezda. Od jata zvijezda, prema nekim autorima, narod po-
znaje "kumovsku slamu (Via lactea), kola (Ursa major i minor), plug i volove (Ursa ma-
jor), vlasice (Plejades), krst (osam zvijezda ujatu Labuda), stapove ili stapke (pojas uja-
tu Oriona) i Gospino kolo (jato velikih zvijezda kao gumno)." (Marcel Kusar, Narodno
blago. Ed. Narodni Etnografski muzej Split, sv. V, str. 6.). "Nase najbogatije pucko
zwyzdoslovlje u cakavskih bodula na kvarnerskim otocima nemoguce je razjasniti iran-
skim nasljedem. Tu su podjednako vaznu ulogu morali svakako imati anticki pomorski
Liburni, u kojih se astrognozija kao i u inih pomorskih naroda mogla razviti zajedno s
flotom tj. od IX. st. pr. K ... Medutim, ni pomorska praksa ne objasnjava sve te goleme
razlike, jer je npr. kajkavsko imenovanje zvijezda u Hrvatskom Zagorju cetverostruko
bogatije od zvjezdanog neznanja ijekavaca na crnogorskom primorju. Vazan razlog pra-
zn~~j~rja nepo~~avanja zvijez?a °: izto~ni~ ije~avaca j e vlasko-balkansko naslijede od
ant1ck1h Ihra, koJt su po klastcmm nmsk1m 1zvonma takodjer pokazivali slicno praznov-
 prati rublje za vrieme mjeseceve mi ene, j er ce se razpasti , makar bilo no-
vo. 1166
Toma Maretic je, na temelju analize narodnih pjesama u Hrvata i u Sr-
ba, tocno zakljucio o odnosu naroda prema mjesecu ovo: " ... sada cemo se
zabaviti oko onih pojava u narodnom vjerovanju Hrvata i Srba, gdje se zvi-
jezde, a ponajpace sunce i mjesec, personifikuju ... U zagonetkama se zove
sunce: car, carev sin, momce bez usta, tica bez zuba ... nas narod sunce drzi
bogom, a da su sunce i mjesec u poganskoj vjeri starih Hrvata i Srba bili
bogovi, to i sam narod daje necim nagovijestati ... Sunce su si i mjesec bra-
ca ... Zvijezde su zene sunceve, ... Otale se vidi, da je danica sestra suncu i
mjesecu. Da su u narodu vrlo obicne pomisli o zenidbi sunca i mjeseca, to je
poznato svakomu, tko je samo zavirio u nasu pucku poeziju ... Osim danice i
druge su zvijezde rodakinje suncu i mjesecu kao sto je to i u mitologijama
drugih naroda. Ali cudnije nam se cini, sto se sunce i mjesec dovode u rod-
binski savez is munjom." 67 Mjesec je, na teme~u proucavanja pucke mito-
logije u Hrvata i Srba prema Nodilu, bozanstvo. 8 "Visokog mjeritelja i redi-
telja vremena nasi oci postojano posmatrase kao musko lice. Po rijeci, Mje-
sec je muski supstantiv, muskarac, u svim slavenskim jezicima. Ako se on
drugdje i podjevojci, to se u nas nikad ne desi; ... Ne podjevojci se Mjesec na
snjegopadnim poljanama visoke Ilirije. Sjajni Mjesec jeste, po slovu nasih
pjesama, muski nocni putnik i od vajkada junak, stari vojnik ... U Mjesecu,
pokraj borca i putnika nebesnog, Srbi i Hrvati vidjeli su jos i cobanina ...
Pokraj nazora, da je Mjesec na zvjezdastome nebu bozji fgastir, ragja se i
drugi nazor paralelni, da je on visoki hranitelj i gojitelj." 9Narod zamislja
70
Mjesec kao muskoga putnika, staroga vojnika i pastira. "Pokraj nazora, da
je ~jesec ~a z:jezd~sto~e n~?u ?~!}i
pastir~ ragja se i ~gi nazo_r pai:alelni,
da Je on v1sok1 hran1telJ 1 0J1telJ. U nek1m hrvatsk1m narodn1m pJesma-
ma sunce predstavlja zenu.
2 9

jerno neznanje o nebeskim pojavama. "(Andrija Zeljko Lovric - Mihovil Lovric, Astralna
kultura i bogatstvo starohrvatskog zwyzdoslovlja. Ognjiste, VII/1998, 9, 236-237). .
66 Ljudevit Ivandic, Pucko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Hrvatski nakladm

zavod Domovina, Madrid, 1965, str. 67. .

67 Toma Maretic, Studije iz puckoga vjerovanja i pricanja u Hrvata i Srba. Rad JAZU, knJ.

LXII, Zagreb, 1882, str. 8-43.

68 N. Nodilo, nav. dj. , str. 589.
69
Nodilo, nav. dj. , str. 136-139.
70 Nodilo, nav. dj. , str. 596. .
71 Nodilo, nav. dj., str. 598. Usporedba Mjeseca pred zvijezdama s pastirom i njegovim

stadom vrlo je udomacena u nasemu narodu. (Krsto Bulat, Studije iz podmcja slovjenske
semantike. Nastavni vjesnik, knj . XXV za 19 17. , sv. 5, str. 282).
72 Damjan J. Ovsec, nav. dj. , str. 254.
 Marin Semudvarac je na temelju abrade gotovo sve postojece grade ob-
javljene do 1945. u Hrvata o mjesecu zakljucio "da je Mjesec starim Hrva-
tima bio nadasve mocan i omiljen bog." 73 Semudvarac posebno istice: "Dr-
zim, kad bi nam bilo moguce sakupiti sav material o vjerovanju nasih starih
o Mjesecu, da bismo vidjeli, kako je gotovo cio njihov i gospodarski rad i
dusevni zivot bio uzko povezan s vjerovanjem u Mjesec kao neko bozan-
stvo. Uzporedivanjem ovog materiala s ostalim narodnim vjerovanjima iz
drugih krajeva Hrvatske dosao sam do zakljucka, da su hrvatski krajevi · u
tom vjerovanju jedinstveni, a osobito visoka slicnost tih vjerovanja pokazuje
se izmedu Backe i Slavonije, tako da se neki izvjestaji do u tancine slazu." 4
U nekim hrvatskim (i srpskim) krajevima zadrzalo se sve do u XX. sto-
ljece misljenje da nadprirodne nemani jedu Mjesec i da mu ljudi trebaju
pomoci. "Posto Sunce i Mesec prilikom pomracenja dolaze u opasnost, lju-
di, kojima su oni toliko potrebni, pokusavaju da im pomognu i odbrane ih
od nemani koje na njih nasrcu ... U izvesnim krajevima puca se samo kad se
pomracuje Mesec, a ne Sunce. Sem pucnjavom, Mesec odnosno Sunce bra-
ne se od hala, vukodlaka i drugih nemani zvonjenjem u zvona, lupanjem u
razne predmete i vikom ... " 75
Narod u nekim svojim vjerovanjima dovodi mjesec u svezu i s kame-
nom. Pojam kamena, osobito u obliku njegovih velicanstvenih litica, otvara
shvacanje jednoga visega postojanja koje nije podvrgnuto nikakvoj promje-
ni. Misao "primitivaca" nije dakle obracena kamenu kao takvom nego
stvamosti, koja stoji iza takve materijalne pojave, jednomu drugomu, visem
svijetu. 76 To je razlog da se kamen u indoeuropskom prostoru shvacao kao
bozanski znak. 77 "Kamen se dosta cesto spominje u nasim narodnim pjes-
mama i pricama. Postoji po narodnom vjerovanju kameno brdo, stakleni
dvor, kameni svatovi, kameni ljudi ... U narodnom govoru ·cujemo o dragom

73
Marin Semudvarac, Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. Disertacija, Zagreb,
1945, str. 191-193.
74
Marin Semudvarac, Ostatci narodnog vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata u Backoj. Klasje
nasih ravni, VI/1944, 1-2, 66. Potpuno je neutemeljena tvrdnja Jadranke Grbic da se u
Hrvata "Mjesec ... manje stovao od Sunca". (Jadranka Grbic, Predodibe o iivotu i svije-
tu. U knjizi: Jasna Capo Zmegac - Aleksandra Muraj - Zorica Vitez - Jadranka Grbic -
Vitomir Belaj, Etnografzja. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Ed. Matica hrvatska,
Zagreb, 1998. Isto: J. Grbic, Vjerovanja i rituali u knjizi: Zorica Vitez i Aleksandra Mu-
raj /"uredile"/, Hrvatska tradicijska kultura na razmedu svjetova i epoha. Ed. Barbat -
Galerija Klovicevi dvori - Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb. 2001, str. 470).
75
Nenad Dj. Jankovic, Astronomija u predanjima, obicajima i umotvorinama Srba. Izd.
SAN, Srpski etnografski zbomik, knj. LXIII, Zivot i obicaji narodni, 28, Beograd, 1951,
Naucna knjiga, str. 110-113. Usp. i: D. Bandic, Narodna religija ... , nav. dj. , str. 82.
76
Forstner, nav. dj. , str. 125.
77
Biedermann, nav. dj. , str. 138.
 kamenu, alem kamenu, zmajskom i najcesce o zmijskom kamenu. Neko
kamenje iz stanovitih brda iii pecina ima svoju cudotvomu moc .. .Kamen je
obicno uviek u vezi sa zmijom. Ko se domogne zmijskog kamena, taj je
sretan i moze s njime lieciti zmijski ujed i ostale bolesti. U Lici je poznat
zmijski kamen, kojim zmija drugu zmiju lieci, pa i ozivljuje. Za takvim ka-
menom se navodno i liecnici jagme, jer njime mogu uzpjesno lieciti zmijske
ujede. U Bosni je narodno vjerovanje iznielo i postanak alem kamena, sto
nije nista drugo nego zmijski kamen. Alem kamenovi izpadaju iz zmajeve
glave. Jedan zmaj moze dati samo jedan kamen i to poslije devet godina.
Kad je zmaj navrsio devet godina, vine se nebu pod oblake, a kad pane na
zemlju, razprsne se i iz glave mu izpadne alem kamen kolik golubcije jaje.
Ovaj kamen lagano raste i svake godine dobije na sebi jednu prugu vise ...
Zivotinje se takoder liece zmijskim kamenom ... Kamen je arijska metafora
za nebo i to nocno nebo, a u obcoj mitologiji smo vidjeli, da je kamen uzko
povezan s Mjesecom i da predstavlja Mjesec. U nasim pricama nema doduse
otvorenih izjava o mjesecevom kamenu. Zato seine moze odmah zakljuciti
da se u svim ovim slucajevima moze bez daljnjega govoriti kao o mjesece-
vom kamenu. No na jednu cinjenicu smijemo i moramo upozoriti. U hrvats-
kom se narodu mnogo spominje i upotrebljava kamen kao predmet koji ima
neku cudotvomu moc. Taj kamen je uzko povezan sa zmijom iii zmajem.
Kad se ugleda mladi mjesec s kamenom se mora gladiti bolestno mjesto. Taj
kamen ima svojstvo da lieci i pomladuje. lsta ta svojstva ima mjesecev ka-
men. Ako vec ne mozemo otvorenim izjavama zakljuciti, da je kamen, koji
se spominje i upotrebljava u narodnom zivotu Hrvata, mjesecev kamen, to iz
78
svojstava, koja narod pridaje tom kamenu, smijemo upozoriti. "
Bitno je shvatiti da je Mjesec simbol zivota i smrti. U nas~m kao i u
drugim narodima Mjesec je simbol smrti za "mijene" (kad se ne vidi na ne-
bu), ali isto tako i ponovnog radanja za "mladaka" (mladoga mjeseca). Mje-
sec u narodnom vjerovanju dok raste u prvoj cetvrti emanira snagu i plod-
nost na ljude i prirodu, sto kulminira za punog Mjeseca, a onda opada za
posljednje cetvrti. 79 Mjesec je zbog navedenoga i u Hrvata shvacen ne samo

78 Semudvarac, Narodna vjerovanja .. ., nav. dj ., str. 163. U Imotskoj krajini i sire postoji
kamen crveno-zute boje (inace je sitan i rijedak) zvan ub6jn6 kame. Njime ljudi lijece
stanovite reumaticne i slicne bolesti, sto znaci da opstoje uporaba i vjerovanja u njegovu
ljekovitost. (Podaci prema pismu M. Simundica iz Maribora od 28. svibnja 1991 .).
79 Narod (posebno u Dalmaciji) naziva "mina" mjesecevu fazu kada ga se ne _vidi na nebu, a
kada se mjesec pojavi to je prva cetvrt iii mladi mjesec zvan "mladak" . Cetiri faze mje-
seca u shvacanju Hrvata su ove: "mina" (kada se mjesec ne vidi), prva cetvrt, puni mje-
sec iii "u~tap" i zadnja cetvrt. "Misec se broji po sjaju. Mina, prvi kvarat, uscap i zadnji
kvarat." (Frano lvangevic, Poljica. Narodni i ivot i obicaji. /Reprint izdanja JAZU iz

l 22
kao dobro, nego i kao zlocudno bice. 80 "Nas narod jos zivo vjeruje u blago-
hotno nagnuce mladoga Mjeseca prema svakome stvoru na zemlji, prema
ljudstvu, zivotinji i bilju, i njemu se obraca kao pouzdanome prijatelju ...
Kad Mjesec ne raste, kad opada, ne ce nitko, u mnogome kraju, drzati pluga
u polju, jer na njivi ne bi onda nista urodilo: njiva ragja u protivnoj zgodi ...
Kad se Mjesec smanjuje, ljude bije nesreca." 81 To je razlog da se simboli
Mjeseca javljaju posvuda, ukljucujuci i groblja, gdje je na nadgrobnim plo-
cama prikazan kao simbol smrti, ali i kao simbol ponovnog rodenja.

3.
Evel Gasparini zakljucuje da je u juznih, ali i drugih Slavena, postojao
kult Mjeseca, a ne Sunca. Slaveni su, prema njemu, Mjesec nazivali ocem,
djedom i bogom. 82 Damjan Ovsec u svom pristupu upozorava da treba od-
baciti prezivjela i netocna shvacanja o solamom znacenju slavenske mitolo-
gije i vjerovanja. 83 Istice se da u povijesnim izvorima za juzne Slavene ne-
ma direktnih podataka o kultu Sunca. 84 "U stvari Sunce nije bilo personifi-
kovano ni u indoevropskoj starini, jer su u indoevropskom arealu svi solami
kultovi prearijski. U staroj Grckoj i u staroj ltaliji Sunce je u kultovima ima-
lo sporedno mjesto, a kult Sunca nije utvrden ni kod starih Germana ni kod
finskih naroda, cija vjerovanja o Suncu, kao ni slovenska, nemaju istinsko
vjersko znacenje. I u narodnoj umjetnosti slovenskih naroda lunama se sim-
bolika ceto pojavljuje i bez izrazitih elemenata kulta, dok i narodna poezija,
na koju su se osobito oslanjali stariji naucnici, ponekad daje Mjesecu ocitu
prednost nad Suncem. Mjesec nekad i u narodnoj poeziji predstavlja doma-
cina, sto je sasvim u skladu sa cinjenicom da je Mjesec u svim slovenskim

1906. i neobjavljena grada./ Ed. Knjizevni krug, Split, 1987 ., str. 632). U literaturi se
pogresno (i veoma cesto) izjednacava mladi mjesec ili prva cetvrt s "minom".
80
Nodilo, nav. dj., str. 608.
81
Nodilo, nav. dj., str. 599-603. Usp. i: T. Maretic, Pucko vjerovanje i pricanje. Rad JAZU,
knj. LXII, Zagreb, 1882, str. 41; Emilian Lilek, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine.
Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, VI/1894, 4, 388.
82
Evel Gasparini, Questioni di mitologia slava. Slovenski etnograf, god. XIWl 960, Etnog-
rafski muzej, Ljubljana, 1960, str. 91-114; Usp. i: E. Gasparini, Gli astri nella mitologia
e nelle credenze popolari dei Balto-Slavi. Etnoloski pregled, br. 6-7, Beograd, 1965, str.
21-38. I drugi istrazivaci (Kulisic) isticu da su u Slavena rijetki tragovi postovanja Sun-
ca, a mnogi sacuvani obicaji i cijeli sustav vjerovanja u svezi s Mjesecom ukazuje i na
prvobitnu lunamu osnovu staroga slavenskoga kalendara.
83
Damjan J. Ovsec, nav. dj. , str. 8.
84
Kulisic i dr., Srpski mitoloski ~ecnik, nav. dj. , str. 281. Kulisic je o shvacanju Mjeseca u
Slavena donio niz podataka (Spiro Kulisic, Stara slovenska religija u svjetlu novijih is-
trai.ivanja posebno balkanoloskih. ANU BiH, Sarajevo, 1979, str. 11 3-117, 172, 174,
227, 237,242).

23
 jez1c1ma muskog roda. Stoga i podatke nekih izvora, koji, pored Sunca
spominju i postovanje Mjeseca, mozemo shvatiti kao izraz vjerovanja 0'
Suncu i Mjesecu koja su daleko od pravog vjerskog kulta, kako je to ubjed-
ljivo pokazao Gasparini i kako s pravom tvrdi Unbegaun. "85
Uz sve navedeno treba istaknuti da je u Hrvata ocuvano i odredeno sto-
vanje sunca. To se mo.ze potvrditi i medu katolicima u Bosni. "Autohtono
naime stanovnistvo, zatvoreno u brdovitim i cesto tesko pristupacnim pred-
jelima, upomo je cuvalo svoja prastara vjerovanja pa je, prihvativsi uglav-
nom formalno novu vjeru, unosilo u nju i pojedine sadrzaje iz svojih tradici-
ja i dotadasnjih shvacanja ... Dimitrije Sergejevski, koji je kao arheolog u
teskim planinskim cipelama i sa stapom u ruci prosao malne sve bosansko-
hercegovacke staze i bogaze, ispricao mi je da je jednom prilikom prenocio
u seljackoj kuci u nekoj zabiti oko Konjica. Probudivsi se nekako u zoru,
opazi kroz okno domacicu kako se u vrtu klanja okrenuta k istoku. Upitana
poslije
86
sto je to radila, zena odgovori: 'Klanjala sam se bogu koji je izlazio.'
" Odnos naroda prema SU!}CU ocituje se i iz nekih detalja. "Nova kuca ne
smije biti izpod stare, nego iznad nje. Najbolje je kucu pomicati prema sun-
cevom dnevnom luku, jer ce biti sretnija. 1187
Treba takoder napomenuti da u Hrvata i Srba ne prevladava uvjerenje
da su mjesec i sunce bogovi. Oni su samo izraz bozanske moci. "Sto se tice
Slavena, pa i nas Srba i Hrvata, Sunce je zamasito Bozje bice, ali izvor reli-
giji nije niposto. Stari nasi ne pomislise, da je vidilo od sunca, kao sto je u
istinu, nego da je od vidila sunce, pa ga ovome podredise." 88 Sunce, kao i.
mjesec, odlazi nocu u podzemni svijet. 89 Prema narodnim shvacanjima Sla-
vena i sunce umire iii po noci ide pod zemlju, odnosno u more. U svezi s
tim ono se kao i mjesec u nekim slucajevima zamislja kao svijetlo mrtvih. 90
Narod u Hrvata i Srba vjeruje da sunce nije svemocno i da i ono umire. 91
"Oko Knina i Zadra pripovieda narod, da je zmaj za halovita nevremena do
tri sunca izio, a da bi bio i cetvrto, da ga nije bila lastavica pod svoje krilo
prikrila, a s toga da je lastavica nebeska ptica ... Sunce bori se danju i nocu
sa zlodusima i zmajem, te ce prema dobi ljeta bud ojacati i kriepiti se, bud

85
Spiro Kulisic, Stara slovenska religija ... , nav. dj., str. 227.
86
Branimir Gabricevic, nav. dj., str. 303 . · . .
87
Ljudevit Ivandic, Pucko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Hrvatsk1 nakladm
zavod Domovina, Madrid, 1965, str. 53.
88
N. Nodilo, nav. dj., str. 148.
89
Manfred Lurker, Der Kreis als Symbol im Denken, Glauben und kunsterlichen Gestalten
der Menschheit. Rainer Wunderlich Verlag Hermann Leins, Tiibin~en, 198_1, 114._ .
90
v. J. Petruhin -T. A. Agapkina - L. N. Vinogradova - S. M. TolstaJa, Slav1anska1a mifo-
logija, Ed. Ellis Lak, Moskva, 1995, str. 362.
91
Nenad Dj. Jankovic, nav. dj., str. 36, 52, 62-65, 95, 112-113.
malaksati.
. Napokon
.. ce ga zlodusi posvema os 1ab"t·1 1, dok mu se konacno " ne
valJa preporod1t1.
· ( · ·) ct·Sunce
. se . preporada svakim po"ce tkom go ct·me, a to b1Jase .. "
po
. staroJ
' 'B mJen ·1· 10b1
. godme . na 'Badn1ak'
. . :., . Ova·J Je
· b.10 zadIlJl· · dan ,staroga
I doga 1·Jeta., s toga se
v• , ,

lJeta,
. a , oz1c 1 1 ti .Koledm-dan
. b10 Je prv 1· dan ,ma
pJeva o starom badnJaku' 1 o 'mladom bozicu':

Slavno sunce o ponoci,

Parodi se u goloci!
iii
Granu sunce iza brda
Veselo veselo!
Nije ono sunce nego Bozo
Koledo Koledo!

Koledo je bilo 'suncano diete', te se je radalo o zimskoj sunovratini (sol-

stitium hiemale), s toga veli nebeski bog u pjesmi 'Jarko sunce moje cedo
drago' ". 92 Hrvati o umiranju sunca misle jednako kao i Srbi. "U narodnoj
knjizevnosti Srba mogu se uociti fragmenti jedne - nazovimo je - 'kosmicke'
mitologije. Znacajno mesto u okvirima te mitologije imalo je sunce. Kao i
neka druga nebeska tela, ono je bilo personifikovano ... personifikacija sun-
ca nije se svodila samo na njegov izgled. Ono je, videli smo, komuniciralo s
ljudima i ponasalo se poput njih. U nekim drugim predanjima sunce je pri-
kazano kako jede, pije, kupa se, cak i zamara. Osecanja su mu takode slicna
ljudskim. Ponekad je veselo, ponekad tuzno ili ljuto ... Zivot sunca imao je,
po narodnom verovanju, ograniceno trajanje. Suncevo - godisnje ili dnevno
- putovanje preko neba posluzilo je narodu kao model po kome su formirane
predstave o njegovom zivotnom putu. U verovanjima, predanjima, obicaji-
ma moguce je prepoznati dva tipa takvih predstava. Po jednoj verziji, sunce
zivi godinu dana. Zivot mu pocinje onda kada je najslabije, u vreme zim-
skog solsticijuma. Njegova zivotna snaga raste tokom proleca i leta, da bi
oko letnjeg solsticijuma dostigla svoju kulminaciju. U jesenjim i zimskim
mesecima postepeno opada. I bas kada izgleda da je suncevom zivotu dosao
kraj, ono pocinje ponovo da jaca. Pocinje, drugim recima, ponovo da se ra-
da. Po drugoj verziji, zivot tog nebeskog tela traje samo jedan dan. Rada se
u zoru, vrhunac doseze u podne, a zatim polako tone u mrak, umire. Narav-
93
no, s nastupanjem novog dana i njegov se zivot obnavlja. "
,
92 Nikola Grzetic, o vjeri starih S/ovjena prema pravjeri Arijaca i prasemita, (Mythologia
comparativa Slavorum), na temelju ~ta:ih hronista, narodnih obicaja, starih pjesama,
mjestnoga, licnoga i obiteljskoga nazzvlJ~- Mostar, 1900, str. 50.
93 Dusan Bandic, Narodna religija ... , nav. dJ. , str· 76-77.

25
 Moguce je zakljuciti sljedece: "Evidentni su, dakle, elementi solarnog
kulta u nasoj narodnoj religiji. No tesko je danas utvrditi u kojoj je meri taj
kult bio razvijen i na kakav se nacin manifestovao. Doduse, o tome se dosta
raspravljalo, ali postojece hipoteza (pogotovo one o prazniku sunca, odnos-
no bozanstva sunca) nemaju pouzdan oslonac u cinjenicama. Zato ih bez
94
rezerve ne mozemo prihvatiti. " Bit narodnih vjerovanja o mjesecu i suncu
potpuno je ista. Mitska astralna shvacanja pod raznim prikazima izra.zavaju
iste pojavnosti. Tako sunce otklanja tamu po danu, a mjesec po noci. Na taj
nacin sunce i mjesec postaju u biti jedna, ista mitska osobnost, koja se samo
ocituje u razlicitom vremenu (danju iii nocu) ali ima potpuno isti metafizicki
smisao. 95

94
Dusan S andie, nav. dj ., str. 80. . . .
95 Angelo Gubematis, Die Thiere in der indogermanischen Mythologie. San.dig Reprint.
Walluf-Nendeln, 1978, (pretisak izdanja iz 1874.), str. 664-667.

~6
 III.
PROBLEMATIKA RELJEFA NA ZAPADNOJ STRANI
ZMAJEVE PECINE NA BRACU

1.
Smatra se da je Brae bio naseljen vec u neolitiku. 96 Krscanstvo se na
Bracu pocelo rano razvijati pa je od kraja V. i pocetka VI. stoljeca sacuvano
nekoliko starokrscanskih spomenika. 97 Kada je kristijanizirano predhrvatsko
pucanstvo u unutrasnjosti Braca nema podataka u izvorima. Neretvani su
kao pogani u IX. stoljecu zagospodarili otokom. 98 Ne zna se u kojem je sto-
ljecu kristijanizirano pogansko pucanstvo koje se doseljavalo tijekom neret-
vanske vladavine .
. . .Zmajeva pecina nalazi se na 43° 16' 13" sjeveme sirine, 16° 36' 13"
istocne duzine, nadmorska visina njezina otvora je 345 metara i nije arheo-
loski istrazena. U pecini i oko nje pronadeni su ostaci iz doba antike i rano-
ga srednjega vijeka sto potvrduje da se ona tada koristila, a vjerojatno i pri-
je. Vid Vuletic-Vukasovic navodi da je u Zmajevoj pecini iskopana "glava
sfinge". Fragment jednoga dijela kamenog namjestaja ("kapitela") akad.
Nenad Cambi sa sigumoscu datira u VI. stoljece. Nekoliko kamenih uloma-
ka iz kasnoantickog doba (na primjer dio mramomog stupa s reljefom vino-
ve loze) pronasao je prof. Pero Dragicevic posljednjih godina XX. stoljeca.
Zbog tih nalaza nastanak reljefa na zapadnoj strani Zmajeve pecine teoretski
je moguce datirati vec u kasnu antiku. 99 Tu mogucnost potvrduje i postoja-
nje niza udubljenja u Zmajevoj pecini, koja su poznata iz pretkrscanskih
vremena u Zapadnoj Evropi. Ta su udubljenja raznih velicina, dakako ona

96 Andre Jutronic, Naselja na otoku Bracu. Braeki zbornik, SY. 4, Supetar, 1960, str. 8.
97 Dasen VrsaloYic, Povijest otoka Braca. Ed. Opcina Brae, Supetar, 1968., str. 50.
98 D. Vrsalovic, nav. dj., str. 56-57. Prema nekim tYrdnjama NeretYani naseljavaju Brae kao

pogani vec od VII. st. Bizantski car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando
imperio (u 36. poglavlju "O Poganima koji se naziYaju i Neretvani i zemlji u kojoj sada
obitaYaju") naziYa NeretYane sredinom X. st., kada je pisao oYo djelo, imenom Pagani
(sto, prema njemu, "na jeziku SlaYena znaei nekrsteni"), koji drze u SYOjoj Ylasti Koreu-
lu, Mljet, HYar i Brae. (Bozidar Ferjancic, Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugosla-
vije. Posebno izd. SANU, SY. II, knj . CCC~III, Vizantoloski institut, knj. 7, Beograd,
1959, ed. Naucno delo, str. 64.-65). Ferdo Sisic smatra da su otoci koje naYodi K. Porfi-
rogenet dosli pod neposrednu Ylast NeretYana poslije 825. godine. (Sisic, Povijest Hrva-
ta u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925, str. 319).
99 Andrija Ciccarelli pretpostaYlja da je na otoku Braeu od DioklecijanoYih vremena bilo

"odlienih kipara". (Andrija Ciccarelli, Zapaianja o otoku Bracu. Biblioteka "Broski li-
bar", knj. IX, 1982, str. 33. Priredio i preYeo: Vedran Gligo).

27
 . . poznata u Europi vec od paleol; _
. d k. dJelovanJem, I d s" .
k ·a su nastala IJu s im. ., d Norveske preko A pa o panJolsk
OJ . osvJedocena o . " 1· d b .
ka 10° UdubljenJa su P . . . go u broncano I ze Jezno o a 1 raz
· 101 'h d blJenJa 1ma mno · 1
Portugala. T1 u u " . 1. glasnosti o tome u znanosti nema pa
. "h znacenJa, a I su . k'h
su tumacenJa nJI ova . . 102 Odnos nek1h europs I naroda pren~a
njibovo stvamo z . .
nacenJe neJasno. 1
t'vno sna.zan da se na aze I na 21 ovirna
. ·ct
. .. b10 Je tako emo I o3 b ..
tim udublJenJtma . ", kih crkava I pa i z og toga IllJe moguce

~~:;::t
• · kovnih krscans ' . .
nekih srednJovJe . . . ecine pouzdano dattratl.
reljefe n~ za~adnoJ ~tra~t pecine, u kojima se i po izradenim krize-
Nek1 relJefi na t~toc_~:J kr", ~ski smisao, izgleda da zaostaju po kvali-
vima, lako prep~znaJe IlJI ~v 104 sc~o bi upucivalo na mogucnost da reljefi na
teti izrade za relJe~om z~aJa,,. a i·su izradeni u isto doba, odnosno od istih
. t " . i zapadnoJ stram pecme n .. . .
ts ~cnoJ 105
maJstora. Meduttm, u ocJem . . . stilskog izraza treba b1t1 oprezan 1 zato Jer na
.. . d k
• d
relJefima zapa ne strane pee , ine dominira nastlJe puno strastl,
1· ko sed na " re-.
· · "
IJefima 1stocne strane pn a ·k zuiu lirski motivi iii osobe
. ,• kra Jevs og
N k. · 1 d · rzanJa.
·--1· ·
Razna su mis JenJa o re Je 1 1· fima na zapadnoi stram
. J •• • pecme. e" 1 ,mis e a Je
. .c: sa zmaiiem postoiao
oko re IJe1a J
naivJ·eroJatmJe fnz,• a oko• ostecene •
rogate
· 1·
I ·d
g ave v1 e IJa emd. · d u obliku kruga , a nad. glavom mJeseca . rm Je . negattv
,. 1ca
.
106
nekoga mitskog bica. Ocito je da relJefi na zapadnoJ stram pecme msu
100
Walter Hansen, Die Verbreitung und Bedeutung der Schalensteine im Glaube und Bra~-
ch der Vorzeit. (Disertacija obranjena na Sveucilistu u Hamburgu cine 22. II. 1929. D10
radnje tiskanje u Hamburgu godine 1937., str. 52).
101
Frank Teichmann, Der Mensch und sein Tempel. Megalithkultur in Irland, England und
102
der Bretagne. Ed. Urachhaus, Stuttgart, 1983, str. 82-83, 201-205.
Wolfhard Schlosser - Jean Cierny, Sterne und Steine. Ed. Theiss, Stuttgart, 1997, str.
91-92. Neka tumacenja posebno ih vezuju uz kult plodnosti u smislu umiranja i obnav-
103
ljanja zivota, pa ih tako objasnjavaju i kao prikaz vagine.
Sibyle von Reden, Die Megalith-Kulturen. Zeugnisse einer verschol/enen Urreligion.
DuMont Buchverlag, Koln, 1982, str. 89-90, 324-328. Neka od tih udubljenja nalaze se
oko reljefa glave u negativu na istocnoj strani Zmajeve pecine sto upucuje da je ta glava
nastala u isto vrijeme kada i reljefi na zapadnoj strani. Uz navedena izvoma udubljenja
naknadno su izradeni uglavnom veci kvadratasti urezi u zidovima pecine. "Te rupe su
vecinom posluzile kao Iezista za grede, koje su nosile drveni pod nad reljefima u neko
104 kasnije doba kada je i dio reljefa (friza) otucen." (P. Dragicevic, cit. rukopis).
Heinrich i Ingrid Kusch, Kulthohlen in Europa. Verlag Styria, Graz-Wien-Koln, 2001,
str. 183.
105
Na ~r~mjer: ~eljef osobe koja drzi tkaninu s likom na istocnoj strani pecine zanatski je
skraJilJ_e_lose izrade~. "~rik~z svetice neodvojiv je od Svetoga Lica otisnutog na platnu."
Takov1 1kono~afsk1 pnkaz1 posvjedoceni su od od 1310. nadalje. (Danielle FouillollX -
Anne Langlms - Abee Le Moigne - Francoise Spiess - Madeleine Thibault - Renee
Tr~buch?n, R~ec~ik biblij~ke_ kulture. Ed. AGM, Zagreb, 1999, str. 224-225). U ovom
s_m1slu ~1 se ocekival~ da Je 1 osoba s rupcom na reljefu Zmajeve pecine zensko bice, a u
106 hteratur1 se ta osoba mterpretira kao "andeo".

Tako misli Pero Dragicevic u rukopisnom tekstu O reljefima od 19. ozujka 2003.

28
 To se moglo dogoditi posebno od X. st?ljeca ~ada_ ~e u krs~~rskoj umjetnos-
ti zmaj prikazuje s krilima i vatrom, koJa mu 1zlaz1_ 1z usta. . ..
Scena sa zmajem u Zmajevoj pecini tesko da J_e u s~~d~Jem v1Je~ mo~~
la biti "prenesena" na Brae iz Bosne, jer su zmaJ, zm1Ja 1 lav u toJ zemlJI
. .d . . 134
prikaz1vam rug1m 1zrazom.

3.
_ - ,I Lik zmaja na reljefu Zmajeve pecine na Bracu moze odgovarati sadrzaju
pojma zmaja kako ga shvaca krscanstvo, odnosno krs~~nska ikono~a~ja.
Pojam zmaja zamisljan je u judeokrs~anstvu vise obl~cJa ~kao na pnrr_i~er:
zmija, morsko cudoviste i kao krokodil, kako Je to posvJedoceno u Ezek1J~la
/Ez 29,3/ i Joba /40,25-41,26/). Biblijski pojam levijatan oznacava zmaJa,
zmiju i krokodila. 13 ? Tijekom prvoga krscanskog tisucljeca zmaja se zamis-
136
lja kao golemog krokodila i kao sliku zla, ali protokrscanska umjetnost
137
nije prikazivala zmaja u liku krokodila. --
Reljef zmaja, cija glava donekle asocira na krokodila, smjesten je na za-
padnoj strani Zmajeve pecine, a zapadna i sjevema strana svijeta ("pravci
neba") u indoeur9ps~9j_dayn~i smatrane su~"zli ~~~~Medtttim~ u Ia:scan-
skoj ~imboli~i&{na:~ a= je_ ~tranf shvacana k. ,,,.\ .- ~.!Q ~evj~re i grijeha pa s~
zato 1 u nek1~~ lcansk1m crkvama na toJ s - ·rn- pnkaz.tvalo scene borb1
izmedu zvijeri i nemani. 139 Scene sa zmajem prikazane su u crkvama na
nji~ovoj z~p~dnoj __strani, koja se ~hvaca ka~
4
f~l9~ dana. i n~ci, a~i i
kraJ postoJanJa sv1Jeta u vremenu 1 prostoru. /t'.IZmaJ se naJcesce poJavlJuJe
u romanickoj skulpturi. 141 U romanici je izmedu flore i faune prednost dana
fauni "iako;e bilo ostataka stiliziranih vitica i akantovog lisca iz predhodnih
vrem~°l.~~'.!'ijekom XL i XII. stoljeca razne su zivotinje (lavovi, zmije,
grifoni, Rentauri, a osobito zmajevi u borbi) glavna tema (posebno u Francu-

133
Heinrich i Margarethe Schmidt, Die vergessene Bildersprache christlicher Kunst. Verlag
C. H. Beck, Milnchen, 1982, str. 42.
134
Usp. Sefik Beslagic, Stecci - kultura i umjetnost. Ed. Veselin Maslesa, Sarajevo, 1982,
str. 260- 272.
13s G d H .
e_r e1~z-Mohr, nav. dj., str. 201.
136
137
Oliver B~igbeder, Lessico die simboli medievali. Ed. Jaca Book, Milano, 1989, str. 262.
138
Gerd Hemz-Mohr
. . '
nav. dJ'.' str ' 106 .
Na zapadu Je I c~rstvo noci u kojemu nestaje sunce. (P. Michel, Tiere als Symbol und
Ornament, nav. dJ., str. 146-147).
139
P. Michel, nav. dj., str. 149.
140
141 H. Sachs - E. Basdstiibner - H. Neumann · , nav . di~ -, str . 90 .
H. Sachs - E. ~asdstiib_ner - H. Neumann, nav. dj ., str. 90.
142
Jadranka DamJanov, L1kovna zoosfrera: j edna kljucna tema romanickog bestijara Treci
program Hrvatskog radija, Zagreb, 1999, sv. 55- 56, str. 347-377. ·

i 34
 skoj) na crkvenim portalima, ornam f . k . . .
knjiga.143 Crkveni oci smatra11· su e~ ic1 ap1t~la I hkovnom ukrasavanju
zmaJ a sotonsk1 b · ' · .
krscanstvu oznacava davla 144 u krv, . m. teem, a pnkaz zmaJa u
· rano scansko1 t ··
skog doba uglavnom nema razgr . J UtnJe nosh 1 sve do karolin-
anicenJa 1zmedu z · · 1 . . 145
v • •

Konstantin Veliki uveo je zmaja u krscan ku . b l~kuaJa i go em_e zm1Je.

.k · 1·ku· " · k s Slm O 1 , tako da Je dao nas-
l1 ah s 1 . ..
• . 1 to ako nogama
. gazi zm · 1· b aca ga u ponor. On je tu de-
aJa
bellator h.ostzum, .a kao. takav Je. prikazan i K onstanhn · II . na Jednom
· novcu
ka k o k
· 1· kr", onJem gaz1 · zmaJa. Pod
. tim ' 'nepriJ'atelJ·em' d ··
po razum1Jevao se nepn- ·'
Jate J. scanstva . 1 predstavn1k
.., , paklenih s1·1a • I u t OJ· a1egonJ1 ··· u1aze zmaJ· 1·
146
drug_i gm~zovi u krscansku_ umjetnost." Od konstantinovskog doba pojam
zmaJ dob1va potpuno negativan smisao. 147
.. U Z~aj_evoj p_e~i~i izgled~ da se }ay bori protiv zmaja_. "Zaobljenja" na
tlJelu zv1Jer! ~o~sJ~CaJu na gnvu lava, a i--s arnpolcret zvijeri u skoku, a po-
sebno polozaJ nJez1na repa takoder asociraju na lava. Prikaz lavova u krs-
148
canskoj umjetnosti mnogobrojan je na romanickim crkvenim portalima.
->~av borbi sa zmijom (zmajem) predstavlja solamo nacelo dobra, koje pob-
150
JeduJe zlo, 149 a kao simbol identificiran je i s Isusom Kristom. Veoma
mnogo zmajskih bica, shvacenih iskljucivo u negativnom znacenju, prika-
zano Je . na roman1c · "k'1m erk vama. 151 Sv. Bernard iz Clairauxa (1090-1153)

143 H. Sachs - E. Basdstiibner- H. Neumann, nav. dj., str. 101.

144 Gerd Heinz-Mohr, nav. dj., str. 106, 143.
"Der Drache ist eine gefliigelte Schlange mit krokodilartigen VorderfilBen und zahnbesetz-
tem Rachen. Er kommt biblisch haufigvor." (Paul Michel, nav. dj., str. 65-66).
145 "Die Ausbildung eines eigenstandigen Bildtypus erfolgte mit zunehmender Haufigkeit
der Darstellungen seit karoling. Zeit; jetzt unterscheidet sich der Drache von der Schlan-
ge meist durch (oft fledermausartige) Flilgel, geschuppten Karper, Raubtierkopf mit feu-
erspeiendem Rachen und zwei oder vier Raubtierfilsse." (Lexikon des Mittelalters, sv. II-
I., Deutscher Taschenbuch Verlag, Miinchen, 2002, str. 1344). U bizantinskoj umjetnosti
omiljeni je motiv sv. Juraj kako ubija zmaja. (Lexikon, nav. dj., str. 1345.).
146 C. Truhelka, Starokrscanska arheologija. Ed. HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1931, str. 134.
147 Gunter Spitzing, Lexikon byzantinisch-christlicher Symbole. Die Bilderwelt Griechen-

lands und Kleinasiens. Ed. Diederichs, Miinchen, 1989, str. 85.

148 Heinrich i Margarethe Schmidt, nav. dj., str. 83. Lav u krscanskoj umjetnosti ima dvos-
truko znacenje, koje je nastalo na temelju interpretacija Staroga i Novog zavjeta. (Ger-
hard Bellinger - Gerhard Eberts - Ralf Ludwig - Bernhard Pollmann - Hubert Stadler -
Valentin Wassermann - Gunther Wenz, Knaurs Groj3er Bibelfahrer. Ed. Knaur,
Miinchen, 1999., str. 639-642). U borbi sjelenom onje olicenje zla, au borbi sa zmajem
je dobro. (H. Sachs - E. Basdstiibner- H. Neumann, nav. dj ., str. 244.).
149 Dorothea Forstner, Die Welt der christlichen Symbole. Tyrolia-Verlag, Innsbruck -

Wien - Miinchen, 1982, str. 274.

150 Manuel Guerra, Simbologia romanica. Fundacion Universitaria Espanola, Madrid, 1993 ,
str. 78-84.
15 1 Heinrich i Margarethe Schmidt, nav. dj., str. 43- 44.

15
osjeca da je romanicki bestijarij u protivnosti s krscanstvom. "Sto traze uos-
talom po samostanima, pred redovnicima dok citaju, ona smijesna cudovis-
ta, one cudno ruzne ljepote i lijepe rugobe? Sto ce ti necisti majmuni, divlji
lavo~i, c~dovisni kentauri, sto ce poluljudi, prugasti tigrovi, vojnici u boju,
lovc1 koJt trube? Tu mozes vidjeti mnoga tijela s jednom glavom i, opet
mnoge glave na jednom tijelu. Ovdje vidis rep zmije na cetveronoscu, tamo
opet glavu cetveronosca na ribi. Ova je zivotinja s prednje strane konj, otra~
ga koza, tamo, opet sprijeda, rogata zivotinja, otraga konj. Svuda se javlja
toliko i tako cudna raznolikost u oblicima te je ugodnije citati mramome
place nego knjige i potratiti cijeli dan diveci se ovom ili onom, nego razmis-
ljati o Bozjem zakonu." 152 Ocito je sv. Bernard iz Clairauxa svjestan da na
motivima romanickih reljefa "sva ta nakazna ljepota i lijepa nakaznost" sa-
drzava nekadanje magijsko shvacanje mikrokozmosa i makrokozmosa i da
ono u njegovo doba nije nestalo iz puckog vjerovanja. Ti su romanicki pri-
kazi, sa zmajevima i drugim zvijerima, tek mnogo vremena poslije njega
153
izgubili svoje prvobitno znacenje i postali samo ukras.
Pocetak "romanike" pod kojim se shvaca zapadnoeuropska umjetnost
uglavnom s romanskim, germanskim i posebno bizantskim elementima, a u
razdoblju od XL stoljeca do oko sredine XIV. stoljeca, nekada se datirao vec
od VIII. stoljeca. Romanika duz jadranske obale dostize punu zrelost tek u
XIII. stoljecu. "Analiza grade zahtijeva konacno uspostavljanje treceg raz-
154
doblja u XIV stoljecu kojeg mozemo nazvati kasnom romanikom." U
155
gotici se najvise prikazuje zmaj kako ga ubija sv. Juraj.
Reljefi na zapadnoj strani Zmajeve pecine, koji izrazavaju i posebno
vrednovanje mjeseca, sudeci prema njihovom umjetnickom izrazu, nekim
detaljima prevladavajuceg sadrzaja glavnoga motiva i nalazima iz antickog
doba, mogli su nastati u kasnoj antici. S obzirom na slicne prikaze zvijeri u
romanickom bestijaru, ne moze se sa sigurnoscu iskljuciti ni mogucnost
njihova nastanka u doba (cak i najkasnijeg odjeka!) romanike na hrvatskom
dijelu jadranske obale.

152 Jadranka Damjanov, Likovna zoosfrera: jedna kljucna tema romanickog bestijara. Nav.
dj., str. 347-377. "Quid facit illa ridicula monstruositatis, mira quedam deformis formo-
sitas ac formosa deformitas?" (Paul Michel, nav. dj., str. 89).
153 H. Sachs - E. Basdstiibner- H. Neumann, nav. dj. , str. 91.
154 Milan Prelog, Romanika. Ed. Jugoslavija, Beograd - Spektar, Zagreb - Prva .knjizevna
komuna, Mostar, 1984, str. 28. "Ukorijenjujuci se u nekim sredinama siroko i duboko u
krugovima domacih radionica, romanika se upomo odrzava daleko pre~o vremenskih
granica koje se obicno postavljaju i~medu nje i gotike." (M. Prelog, nav. dj., str. 29).
155 Heinrich i Margarethe Schmidt, nav. dj. , str. 43-44.