POVIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKOJ

Knjiga prva

Izdaje
Naklada NAPRIJED d.d.
Direktor
Ing. Zdenko Ljevak

Uz suradnju
lnstituta za pov ijest umjetnosti

Ravnatelj
Dr. Ivanka Reberski

Glavni urednik
Milan Mirić

U rednik
Adela Pavičić

Recenzenti
Dr. Ksenij a Vinski-Gasparini
Dr. Paola Korošec

Knji ga j e obj avlj ena uz novčanu potporu Ministarstva kulture i Min istarstva znanosti
Republike Hrvatske
Stojan Tihomila Nives
Dimitrijević Težak- Majnarić­
Gregl Pandžić

OVIJEST
Ravnatelj edicije

Žarko Domljan

Zagreb, 1998.
Proslov ediciji

Knjigom PRAPOVIjEST stručnoj i hrvatskoj kultumoj javnosti nudimo prvi svezak višedijelnoga niza
skupnoga imena PO VIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKO]. Smišljan prije tridesetak godina, niz je pod tim skupnim
imenom započeo prije više od petnaestak godina zajedničkom knjigom Andele Horvat, Radmile Matejčić i Krune
Prijatelja: BAROK. Krenuo je tako, neplanirano, iz same sredine, da bi se nakon petogodišnje stanke, zbog naših
trajno nesigw·nih nakladničkih prilika, uputio svome nizovnome svršetku, knjigama našega neumornoga poti-
catelja istraživanja hrvatskog likovnog fenomena, profesora Grge Gamulina, njegovim, dakle, knjigama: HRVAT-
SKO SliKARSTVO XIX. STOLJEĆA, HRVATSKO SliKARSTVO NA PRijElAZU IZ XIX. U XX STOLJEĆE, dvama svescima
HRVATSKOG SLIKARSTVA XX. STOLJEĆA i napokon k1~jigom što je Naklada NAPR!JhD upravo priprema za tisak,
HRVATSKO KIPARSTVO XIX. l XX. STOLjEĆA. Taj obrnuti nakladnički red kao da ima neko dublje značenje.
Kao da ništa na zak?jučen način u našoj povijesti umjetnosti nije dovedeno do svoga df!finitivnoga mjesta i
pouzdano vrijednosnoga suda. Taj upravo ·kao da" temeljnim je razlogom i poticajnom energijom edicije POVI-
JEST UM]ETNOS71 U HRVATSKO}. Započela makar i naglavce, ona će se poput Kolumbova jajeta, na kraju ipak
uspraviti, čvrsto utemeljena silom težom svoga nacionalnog duha, opredmećenoga u bezbrojnim umjetničkim
art(!faktima.
Kad se prije nepuna tri desetljeća pomišlja/o na znanstveno istraživački i nakladnički pothvat, on nije ni
koncepcijski ni nakladnički tada razriješen. Nastajao je unutar temeljne strukovne raspre o pitanju: je li Insti-
tutu za povijest umjetnosti, Katedri i DrUŠtvu povjesničara umjetnosti, galerijama i časopisima, konačno poje-
dincima znanstvenicima uperiti svoje napore prema izoštravanju sintetskog uvida u. umjetnički .fenomen
tijekom hrvatske povijesti, koji bi se tim sintetskim uvidom imao vrednovati, antologijski odabirati i upozoravati
na ono svevremena u materijalnome i duhovnome, što je h1·vatski hod kroz povijest ostavio kao svoj znal<~ na putu
- ili je važnije i uputnije da preko spomenutih institucija najprije pomno istražimo, evidentiramo i monografslei
vrednujemo povijesni mate1·ijal, složimo ga u cjelovite preglede, pa se tek nakon tako obavljena posla, kao nužne
predradnje, uputimo u sintetsko svođenje zajedničkoga duhovnoga nazivnika, zajedničkoga s .vlastitim naro-
dom i zajedničkoga sa svijetom.
Velika je naša sreća što te dvojbe nisu izblijedjele u akademskome stmkovnom nadmetanju leoje bi isc1plo
stmčnu energiju i znanstveni entuzijazam. Sam znanstveni život i zamah mladih, tek pokrenutih institucija
presudio je: istodobno raditi i jedno i drugo. jer: nikad zbiljski dovršenih sinteza, a uvijek iznova grade za ana-
Lizu, istraživanje i pojedinačnu prosudbu!
Uz razraslu novinsku likovnu kritiku ranih pedesetih godina krenuli su časopisni članci, eseji, i studije,
javila se kultna Mala likovna biblioteka u izdanju ove nakladničke kuće, zatim prva knjiga četverotomne Enci-
klopedije likovnih umjetnosti koja započinje 1959. godine, retro~pektivne izložbe s opsežnim katalozima, koje
presijecaju i razjašnjavaju epohe, te, što dalje, to se u sve većem broju tiskaju isc1pni monograjski prikazi poje-
dinih slikarskih ili kiparskih opusa, da bi se 1987. godine pojavila POVIjEST UM]ETNOS71 U HRVATSKOJ svo-
jom već spominjanom prvom knjigom: BAROK, u izdanju malog ali tada na.jagilnijeg hrvatskog izdavača,
Sveučilišne naklade Libe1·. To je knjiga koja je uspješno uzela u obzir i jednako tako ostavila po strani sve na.l:e

5
dvojbe. (Jila je zasnovana na pojedinačnim istraživanjima troje autora, a medu istim koricama sabrala je,
ocijenila, te u prostor i vrijeme smjestila wn:fetničko i duhovno iskustvo našeg namda, sa svim njegovim uzletima
i prizemljenjima, u stilski omedenu isječku vremena i prostora. Što su petnaestak godina od njezina izlaska
istraživanja novih znanstvenika proširila i produbi/a naše spoznaje o baroknoj umjetnosti, graditeljstvu i gra-
dogradnji u Hrvatskoj, rezultat je to upravo i njezine pojave, kao što je ona sama postala jo~~ jednom u nizu
čvrstih potvrda za naše uvjerenje, kako posao kojim se bavimo ne može nikad biti završen. To znači da će slje-
deće obrade baroka u našem nizu doživljavati dopune i prerade u materijalu, a ponegclje i 1"evizi:je u sudovima.
Što je, uostalom i sudbina i svih drugih knjiga u nizu, dosad izišlih, Gamulinovih, kao i svih onih što ih tek
p1ipremamo.
Svojim znamenitim esejom ·Zlato i S1"ebro Zadra· Krleža se, na tragu svojih magistralnih projekcija, već
1950. zapitao: ·Što možemo da kažemo u svoju obranu pred zapadnom Evropom, koja nas poriče od početka?
Sam fakat, da smo se pojavili u ovom prostont i da nismo nestali, jedan je od dokaza za naliu krivnju. Mi smo
krivi što se na istočnoj obali jadrana slavizimla romansl<.a civilizacija, što je za Rim značilo da je propala.· Ali
to pitanje kao da se ni poslije pedeset godina prema odgovoru nije pomak/o ni za jednu jedinu vremensku jotu.
Zato je ali namsla u posljednjih pedeset godina samosvijest, što zrači Krležinim esejom, zahvaljujući medu osta-
lim i ovakvim njezinim snaženjima, kao što je ova PO VIJEST UMJETNOSTI U HRVATSKO]. Namsla je svijest ne
samo da su Hrvati, naselivši u ranom smdnjem vijeku istočnu jadransku obalu, doista slavizirali romansku civi-
lizaciju, nego da ona time nije propala, nego je, oplođena novim vitalnim elementom, nastavila životno trajati.
Teško je za problem o kojem se govo1·i naći simbolskiji ali jednako tako i brutalno 1"ealniji pl'imjer razaranja
zatečenoga i istovremenoga stvaralačkog srastanja sa zatečenim od zadarske crkve Svetoga Donata. Podignuta
na popločanu gradskom .forumu iz rimskih vremena, zidana rustika/no, lomljencem i obilnom žbukom, ona u
temeljima ima porazbacane fragmente najfinije tesanoga kamena, na kojima se mjestimice i danas čitaju
odlomci latinskih riječi ili rečenica uklesani najljep.~im slovnim znakom što ga je europska pismenost smislila -
1·imskom kapitalom. Gradio ju je zidar kojem ta slova vjerojatno nisu ni.~ta značila, kojem ni ravne, uglačane
plohe kamenih fragmenata nisu značile više od materijala medu njegovim grubo lomljen im /eamenom, jer on je
za skladom tragao nekim svojim putevima. Sveti je Donat u Zadru srastao s prostorom na kojem je dignut u
autohtonu, na svoj način profinjenu matel'ijalnu i duhovnu činjenicu, koja je njegove graditelje i narod u kojem
je nastala, učinila sposobnim da zbiljske vrijednosti oko sebe apsorbira:ju, pretvore u kvalitetu što, zad1"žavajući
najvažnije od zatečenoga, radi na svojoj svojstvovnosti.
Slaviziranje, kako bi rekao K1"leža, ili hrvaćenje već naseljena prostora nUe se dogadalo samo romanskim
urbanim naseljima na jadranskoj obalnoj crti. Mnogo prije i temeljitije kopnenim je prostorom, svom njegovom
dubinom do panonskih n izija, silovito plavila plima hrvatskih skupina. Začudujuće brzo s hmatskim mnoštvom
našla su se ilirska plemena, H istri, Liburni, De/mati, japodi, Da01-si i mnoga druga. Preko njih nadošli je hrvatski
p uk urastao u tlo nove postojbine. Pl'imao je i davao. Nalazi iz japodskih nekropola, svakako, ne samo }apod-
skih, upućuju koliko je toga ilirskoga, mmanskoga ili grčkoga nastavilo živjeti stolj'ećima post~;e kao hrvatsko.
Nalazi, stariji nekoliko tisuća godina od Krista, što ih ovdje sabire naša PRAPOVIjEST, malen su dio one
materijalne kulture koja još leži u hrvatskom tlu neotkopana i nepronađena. Pronađeni, znanstveno obrađeni
i publicirani, ovi su tragovi odumrlih, ali ne i potonulih naroda, dio svjetske, no prije svega naše baštine. Upravo
je ta, od nas zatečena baština, a ne neka druga, ono što nas je kao povijesni narod takoder oblikovalo. Otuda
je p1imjerice japodska brončana kapa sa svojim tragovima u hrvatskoj narodnoj no.~nji jednako tako hrvatska,
kao što je hrvatski ·Ban josip jelačić« austrijskog kipara Antona Dominika Fernkonta ili Meštrovićeva •Povijest
Hmata•.
Proslijeđena tim tragom POVI]f<.'ST UMJETNOSTI U HRVATSKO], koliko se god trudila da izrekne dovr~~ene
sudove o umjetničkom fenomenu u Hrvata, ona je samo znak na putu do tih sudova. Njezina je zadaća ispu-
njena bude li poticala na nova istraživanja, analize i ocjene, bude li rada/a nove entuz~jaste što će težiti vlasti-
toj sintezi hrvatskih duhovnih činjenica.

U Zagrebu, studenoga 1998. god.

Žarko Domljan

6
PRAPOVIJEST
Uvod

Ova je knjiga prvi pokušaj sustavnog predstavljanja prapovijesne

umjetnosti u Hrvatskoj pa je u tom smislu treba i prosuđivati. U njoj nastoji-
mo prikazati onu stranu kreativnosti prapovijesnih kultura u Hrvatskoj koja
ima likovne i umjetničke vrijednosti.
U svj etski poznatim sintezama prapovijesne umjetnosti M. Hoernesa
(Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa, Wien 1925), G. Childea
(The Danube in Prehistory, Oxford 1929) i N. Sandars (Prehistoric Art in
Europe, Harmondsworth 1968) bili su predstavljeni i pojedini, tada po-
znati nalazi iz Hrvatske. Oni su bili uključeni u vrlo široke okvire europske
prapovijesne arheologije i umjetnosti kao sastavni dijelovi kulturnih i po-
vijesnih tokova koji nisu bili usredotočeni na naše područje. Stavljajući
sada u središte pozornosti upravo naš prostor dobivamo svakako novu
sliku razvoja, zapažamo ulogu pojedinih predmeta u njihovom kulturnom
kontekstu, a ocrtali su se i novi odnosi naših nalaza s onima u široj europ-
skoj sredini. Radeći ovu sintezu susretali smo se s mnogim otežavajućim
okolnostima: mnogo istaknutih nalaza koje prikazujemo otkriveno je dav-
no, ostali su dakle bez dovoljnih podataka; često nam je zbog toga preo-
stalo samo tipološko i estetsko vrednovanje takvih predmeta. Poneki,
najčešće vrlo značajni nalazi vlasništvo su inozemnih muzeja, u glavnom
u Beču i Budimpešti. Ipak, posvuda smo naišli na spremnost za suradnjom
i pribavili tako za ovu monografiju potrebne fotografije i crteže. Zahva-
ljujemo u prvom redu arheološkim muzejima u Zagrebu, Zadru i Splitu,
potom Arheološkom muzeju Istre u Puli, Muzeju Slavonije u Osijeku,
Gradskom muzeju Vukovar, Gradskom muzeju u Vinkovcima, Muzeju
Požeške kotline u Požegi, Muzeju Međimurja u Čakovcu , Gradskom muze-
ju u Šibeniku, te Odsjeku za arheologiju HAZU u Zagrebu i Klovićevim
dvorima u Zagrebu. Bez kolegijalne suradnje navedenih ustanova ova mo-
nografija ne bi mogla nastati.
O problemima i nedoumicama s kojima smo se susretali, o metodi
mogućeg pristupa i rada uvjerljivo govore dva slavna autora. Tako Stuart
Piggot (Ancient Europe, Edinburgh 1965) smatra: »]edino što nama prapov-
jesničarima stoji na raspolaganju su slučajno sačuvani, nepropadljivi ostaci
nekadašnje materijalne kulture . Tumačimo ih što bolje možemo; neizbježno
je ipak da osebujna svojstva takvih svjedočanstava određuju vrstu podataka
koje smo uopće u stanju prikupiti.«

9
 Nancy Sandars koristeći se arheološkim gradivom sa stajališta razvoja
umjetničkog izraza omekšava strogi znanstvenički pristup i iznosi mnoštvo
zanimljivih zapažanja i prijedloga u svojoj sjajnoj sintezi o europskoj prapo-
vijesnoj umjetnosti: »Ne ću se ograničiti na kostur koji nam je preostao, na
ulomak izumrlog društva. Proučavanje prapovijesne umjetnosti dopušta, da-
pače i zahtijeva mnogo veću slobodu negoli je to inače uobičajeno u studiju
prapovijesti. Prirodi samoga umjetničkog djela, predmeta ili spomenika nije
svojstvena mogućnost uključivanja u već uspostavljeni klasifikacijski po-
stupak, često tu nedostaju čvrste definicije; uz uobičajene oblike i sadržaje
u našem se gradivu javljaju i nepoznate vrijednosti. Pred tim predmetin1a
osjećamo kako nestaje ograda koju inače nameće vremenska udaljenost
nestalog života. U prapovijesnom gradivu prizivamo i inače najčešće u po-
moć zaključke srodnih znanosti ili umjetnosti: metalurgije, nuklearne fizike,
povijesti religija ili antičke književne tradicije. « Dakle predmeti s likovnom
i artističkom vrijednošću zahtijevaju poseban pristup, prilagođen svakom
djelu posebice.
Samo je po sebi razumljivo da se ovaj prikaz prapovijesne umjetnosti
u Hrvatskoj oslanja na dosada otkrivene nalaze i slika je našega sadašnjeg
znanja. Nova otkrića neminovno će mijenjati današnje predodžbe i u času
izlaska ove knjige vjerojatno će se već štogod promijeniti.
Ograničivši se, naravno, samo na prikaz najistaknutijih lilmvno vrijed-
nih predmeta, predstavili smo ih u vremenskom nizu nastojeći upozoriti
na mijene, možebitna sazrijevanje ili preuzimanje stranih ideja i ukusa.
Nastojali smo izbjeći iznošenje inače uobičajenih arheoloških podataka o
prikazaninl predmetima. Ipak, na razini naših spoznaja koje očituju mnoge
praznine, nismo prikazane predmete mogli posve odvojiti od njihova arheo-
loškog konteksta, tim više što je tekst pisan za širi krug čitatelja. U hrvatskoj
arheologiji nije još sagledan ni razrađen diobeni sustav, usredotočen na
razvoj prapovijesnih dekorativnih stilova. U europskim zemljama postoje
takvi pokušaji i prijedlozi, prihvaćeni ili opovrgnuti; u nas još svi nalazi s
estetskom vrijednošću ili ideološkim sadržajem izranjaju na podlozi svoje
arheološke kulturne potke i s njom su čvrsto isprepleteni. Kritički gledano,
i pojedine europske klasifikacije izmiču stvarnosti prapovijesne umjetnosti
jer stalno ponavljaju sheme nastale u predodžbama novijih vremena
(ekspresionistička, naturalistička, geometrijska faza itd.).Te sheme nikada ne
odgovaraju u potpunosti sadržaju, oblikovanju i namjeni prapovijesnoga
umjetnika. Mi doista i ne znamo koliko je tvorac pojedinih predme ta imao
u svijesti težnju k umjetničkom izrazu ni kako je njegova društvena sredina
ocjenjivala njegovo djelovanje. Tek ćemo u antičkim literarnim djelima moći
očitati cijenu koju su pojedini »majstori-kovači-umjetnici« imali, poput He-
festa, Vulkana, Dedala.
Čitanjem ove knjige i pregledom ilustracija postaje sasvim jasno da je
prapovijesna umjetnost u prvom redu primijenjena umjetnost s obzirom na
svoju svrhu i anonimna s obzirom na svoje stvaratelje. Estetski osjećaj , često
vrlo različit od našega (no mi smo u ovo naše vrijeme spremniji negoli u pro-
šlim stoljećima da ga prihvatimo i razumijemo), pretače se u izradu predme-

lO
ta namijenje nih uporabi u kultu, nošenju nakita, posuđa od gline ili kovine,
skupocjenih primjeraka oruđa i oružja. Srest ćemo tek rijetke primjere, uglav-
nom iz p osljednjih stoljeća prije Krista, koji su izrađeni samostalno, s punom
radošću umjetničkog izražavanja. Najčešće su to primjerci skulpture ili plasti-
ke, a i oni su bili namijenjeni kultnoj, najčešće sepulkralnoj ulozi.
Tvorci prapovijesnih umjetnički oblikovanih i ukrašenih izrađevina os-
taju u p ravilu anonimni. Samo u najrjeđim primjerima, s kraja stare ere, mogu
se na podlozi suvremenih tehnoloških proučavanja uočiti pojedine majstor-
ske mke. No i tada poznamo te umjetnike samo po njihovu, nama d~stup­
nom djelu. Kao osobe ostaju nam nedokučivi.
Hrvatska je zbog svojih zemljopisnih odlika kulturno usmjerena i po-
vezana s različitim sredinama. To se, dakako, odrazilo kao velika prednost u
bujnom i živom razvoju prapovijesnih kultura i u njihovoj povezanosti s
okolnim europskim područjima. Sjeverna Hrvatska trajno je uklopljena u
život i kulturu Panonske nizine i jugoistočnoga alpskog pretprostora. Nje-
zin istočni dio, Slavonija, Srijem i Baranja, područja su preko kojih se šire
utjecaji iz jugoistočne Europe i dalje iz maloazijskoga prostora, ali i s istoka,
odnosno iz Zakavkazja i msko-ukrajinskih stepa. Lika i Banovina s Kordu-
nom p ovezana je sa sjeverozapadnim Balkanom, ali je to i najkraći pravac
koji p ovezuje Panoniju s Jadranom i Mediteranom. Istra, Primorje i Dalma-
cija mb su mediteranskoga, civilizacijski u prapovijesti uvijek znatno razvije-
nijeg kruga. Istra je k tome čvrsto povezana s prilikama u Italiji i alpskome
svijetu. Uz sve te različite kulturne povezanosti svako će navedeno hrvatsko
područje čuvati i svoju autohtonu potku kulturnoga razvoja, ideja i umjet-
ničkoga izraza.
Pokušamo li procijeniti vrijednost predmeta koje smo ovdje izabrali i
predstavili kako bismo ocrtali duhovne, estetske i ideološke sadržaje u poje-
dinim razdobljima i pojedinim kulturnim sredinama prapovijesne Hrvatske,
stavljajući ih u poredbeni odnos s dmgim europskim nalazima iste vrste,
zapazit ćemo da se ti odnosi razlikuju tijekom vremena. U nekim razdoblji-
ma, primjerice u kasnom brončanom i starijem željeznom dobu, naši su nala-
zi po estetskoj vrijednosti i tehnološkoj razini posvema usporedivi s najvrsni-
jim nalazima iz karpatskoga Podunavlja, alpskoga područja ili sa sjevernoga
Balkana. U dmgim razdobljima, recimo u mlađem željeznom dobu, Hrvatska
je podijeljena u dvije europske kulturne periferije: onu keltskoga srednjoeu-
ropskog svijeta u sjevernoj Hrvatskoj i periferiju helenističkoga Mediterana
u južnoj Hrvatskoj. Nasuprot tome u Hrvatskoj nema ni traga od izvanredne
gornjo paleolitičke umjetnosti zapadne Eumpe ili srednjoeuropskoga umjet-
ničkog kruga istoga vremena. U knjizi se takvi odnosi nastoje defmirati za
svako razdoblje zasebno.
lako smo ovisni o raspoloživoj arheološkoj ostavštini i podacima o njoj
te zbog toga slika koju pružamo nije cjelovita, nego tek skica, osobito za poje-
dina razdoblja i pojedine hrvatske krajeve, ipak taj »puzzle«,koji smo pokušali
slagati, ima već sada svoju sugestivnost. Vjerujemo da se u ovoj našoj slagali-
ci naziru obrisi realnoga prapovijesnog svijeta u Hrvatskoj, u njegovoj sferi
okrenutoj duhovnim i estetskim vrijednostima.

ll
 Stojan Dimitrijević

PALEOLITIK
Uvod

Paleolitik ili starije kameno doba, vrijeme prvih svjedočanstava o svjes-

noj čovjekovoj djelatnosti, dakle aktivnoj prisutnosti na licu Zemlje, u arhe-
ološkom je smislu najprije razdoblje primitivnih kamenih izrađevina , a
potom i relativno dobro izvedene obrade kamena i kosti. No takva je defini-
cija suviše uska. Ona je potpunija ako u zmemo u obzir društvene i gospo-
darske aspekte čovjekova postojanja. Tako gledano, stariji i srednji paleolitik
vrijeme je početne obiteljske, uvjetno rečeno, okupljenosti ljudskih indivi-
dua, grupiranja u manje zajednice koje se bave skupljanjem hrane i vrlo pri-
mitivnim lovom. Suprotno tome mlađi je paleolitik doba oblikovanja orga-
niziranih obiteljskih pa već i plemenskih zajednica s dobro ustrojenom
lovnom i ribolovnom privredom te s nesumnjivim dokazima o postojanju
duhovnog života čiji su začeci vidljivi već i u srednjem paleolitiku (poka-
panje mrtvih). I upravo svjedočanstva o neobično razvije nom duhovnom
životu, među kojima na prvom mjestu stoje izvanredni spomenici sitnoga
kiparstva i špiljskoga siil{arstva unose vidljive raskorake između primitivne
društvene strukture i razvijene duhovne nadgradnje.
Nastup kvartara, najmlađeg odsjeka u globalnoj periodizaciji povijesti
Zemlje, donio je neobičnu i izuzetnu prirodnu dramu, d ramu koja je imala
činove i međučinove posve određene duljine trajanja. Stariji dio kvartara,
pleistocen ili ledeno doba, vrijeme je kada se na pozornici događaja pojavlju-
je čovjek kao svjesno, stvaralačko biće. Temeljno obilježje ovog perioda jest
ekstremno klimatsko osciliranje, s usponima i padovima. Četverokratno , iz-
vanredno snažno ohlađivanje Zemljine površine stvorilo je, u prvom redu na
tlu sjeverne h emisfere, velike ledene pokrivače , a klimatske su se zone po-
maknule prema ekvatoru. Klimatske mijene zahtijevale su od živo tinjskog i
ljudskog svijeta izvanredne mogućnosti prilagodbe, naravno do određenih
granica podnošljivosti. Kada to nije bilo moguće, preostajala je alternativa:
migracija ili izumiranje. Životinje koje nisu bile dovoljno elastične u rasponu
potrebnog prilagođavanja i koje nisu bile sklone seobama izumirale su.
Čovjek je međutim izmicao zonama oledbe ili neposrednog utjecaja tih zona
i zadržavao se u periglacijalnim područjima, dakle krajevima koji nisu bili
pod neposrednim utjecajem ekstremnih klimatskih prilika.

15
 l . Zidne slike u špilji Lascaux, Francuska - detalj
Wall paintings of Lascaux cave, France - detail

Paleolitik je vrijeme velikih dimenzija, velikih u prostorno-pojavnom

smislu, velikih u otkrićima, velikih u trajanju. Paleolitik je započeo velikim sko-
kom: otkrićem oruđa, produžene čovjekove ruke.To je etapa ulaska u povijest,
naravno, povijest shvaćenu kao sve što je čovjek ikada načinio. Ta se povijest
nastavila izumima koji su sporo napredovali, jer prolazile su stotine tisuća go-
dina, a da se zapravo gotovo ništa uzbudljivo nije događalo osim gole borbe
za život. Ništa uzbudljivo, naravno, u vrlo relativnom smislu, jer čovjek je u
međuvremenu progovorio, no to se arheološkim jezikom ne može zabilježiti.
Vjerojatno su se mijenjale i neke čovjekove navike, vjerojatno su se mijenjali
i oblici ljudskih »asocijacija«, ali sve je to ostalo obavijeno velom potpune ta-
me. I tek negdje u musterijenu, u vremenu neandertalskog čovjeka došlo je do
novog velikog skoka, do pokapanja mrtvih. I ma kako to obično izgledalo, bio
je to događaj od neizmjerne važnosti. To je bio začetak religioznih poimanja,

16
2. Ulomak izbacivača koplja s Fragment of a spear thrower
rezbarenim likom konja, !k uni- carved in the form of a horse, 13ru-
quel , Francuska niquel , france

vjerovanja u nešto što se moglo objasniti samo umnim naporom, početak

rješavanja zagonetki ovog i onog svijeta. Bio je to početak onoga što je ovdje
nazvano duhovnom revolucijom - i što je u izvanrednom obliku nastavljeno
tijekom mlađeg paleolitika. Stvorena je religijska umjetnost: sitna plastika i
monumentalno slikarstvo. Prva velika likovna p ojava starih svjetova započela
je bogatom kolekcijom tzv. »Ven era«, ženskih statueta, mal1om gravetijenskog
razdoblja, rasutih na gole mom prostom od zapadne Europe do Sibird. Mate-
rijal od kojega su načinj ene ove male skulpture jest bjelokost (mamutove
kljove), kost, kamen (vapnenac, pješčenjak) i glina. Razina tehničke obrade ni-
je ujednačena- i tu p ostoje znatne razlike, no temeljna je koncepcija u čitavoj
toj bogatoj porodici »Venera« identična (Lespugue, Laussel, Brassempouy,
Willendorl, Dolni Vestonice, Kostenki). Najčešće se one smatraju simbolima
kulta p lodnosti, nekom vrstom »pramajki« (magna matet·), a steatopigne ili

17
 slične tendencije u volumenima smatraju se jednim od pokazatelja takvog
promatranja. »Venere« iz Willendorfa i Dolnih Vestonica pripadaju donjoaus-
trijskom i moravskom prostom koji je tek tristotinjak kilometara udaljen od
nalazišta sjeverozapadne Hrvatske. Iako je u njima očita prisutnost srodnih
oblika gravetijenskoga kamenog oruđa ipak u hrvatskome prostoru do danas
nije pronađena Iliti jedna takva statueta .Također nema ni traga neče mu što bi
ukazivalo na postojanje monumentalnog oblika paleolitičke umjetnosti - špilj-
skog slikarstva poznatog na nalazištima zapadne Europe (Altamira, Lascaux,
Niaux, Combare lles, Les Troi Freres, Font de Gaume itd.).
Paleolitićka je duhovna revolucija svoje vrhunce doživjela u dvije eu-
ropske zemljopisne krajnosti: u franko-kantabrijskom području u obliku sli-
karstva, te u istočnoj , odnosn o rusko-ukrajinskoj zoni u obliku primarne arh i-

3. Rezbareni životinjski likovi na koštanom Animal images carved in a bone spcar-

izbacivaču koplja, špilja Trois-Freres, Francuska -thrower,Trois-Freres cave, France

18
4. Izbacivač kot>lja s likom konja, abri Montastmc, rrancuska 5. Ukrašeni koštani šiljci, Isturitz, Francuska
Spear thrower carved in the form of a horse, abri Mon- Ornamented bone points, Ismritz, France
tastruc, France

tekture. Usavršavanje svakodnevnih uporabnih predmeta nije međutim išlo

takvim ritmom i tu revolucionarnih otkrića nije bilo. Sredstva za rad kao og-
ledalo gospodarskih mogućnosti, preobražavaju se neobićno sporo i tijekom
mlađeg paleolitika i mezolitika taj je proces uoćljivo nedina.mičan . To znači
da se čovjekova izuzetna stvaralačka djelatnost pojavljivala u domenama ira-
cionalne (kultovi i umjetnost) ili ekološke (arhitektura) uvjetovanosti pa u
tim komponentama valja gledati pokretačke snage čovjekova napretka.

19
 Tabla I: ašelejen (1-6 Pun ikve), Plate l: Acheulian Culture (1 -6 Punikvc),
mustcrijen (7 Vilenica, stramm VID) Mousterian Culture (7Vilenica, layerVIII)

20
Stariji paleolitik

6.Jednostavno obrađen oblutak,

najstarije paleolitičko oruđe, Šan-
dalja I, Zavod za paleontologiju i
geologiju kvarrara l lAZU, u Zagrebu,
snimio M. Gregl
Simply processed pebble, the
oldest p alcolithic tool, Šandalja l,
Institute for paleontology and quar-
temary geology of the Croatian Aca-
demy of Sciences and Arts, Zagreb,
photo M. Gregl

' T. S.B.Leakey, Oidum i Go rgc, 1951 ;

Prema današnjim spoznajama čini se da se sudbonosni veliki skok M. D. Leakey, O lduvai Gorgc. E.xcant-
od majmunolika bića do prvoga pračovjeka proizvođača i ovozemaljskoga tion in Ocds J and U. I%0- 1963. C.1 m·
btid ge 197 1.
tvorca, dogodio prije kojih dva milijuna godina u istočnoj Africi, u današnjoj
Tanzaniji. No arheologija ukazuje na to da su se žarišta pracivilizacije,
ako se taj naziv ovdje uopće i može upotrijebiti, pojavila i na n ekim drugim
zemljopisnim prostorima. Jedan je bio u zapadnoj Europi , možda u današ-
njoj Engleskoj, a drugi, tj. treći , negdje na prostoru današnje jugoistočne
Azije. I ta tri žarišta predstavljaju tri različita načina proizvodnje kamenoga
omđa, katkada bitno različita, što je možda puka, ali simpatična slučajnost ,
jer je već na samom početku svoga postojanja na našoj planeti pračovjek
bio vrlo daleko od potpune jednoobraznosti svoje kakve - takve svijesti.
Prije četrdesetak godina otkriveni s u najstariji h orizonti Olduvai
Gorge. 1 Danas je to jedan od najpoznatijih arheoloških lokaliteta u svijetu sa
sedimentima ukupne debljine od preko l OO m etara, podijeljen u p et stra-
tuma (Bed I-V). Donji stratum (Bed l) , debljine preko 30 m n astao je u
vlažn om klimatskom razdoblju. Otvoreni je lokalitet ležao uz mb pleisto-
censkoga jezera. U više horizonata nađeno je pored ostataka iskonske pleis-
tocenske faune i više od 50 djelomično obostrano obrađenih oblutaka pre-
težno bazaltnih, ali i kvarcnih i kvarcitnih. To primitivno oruđe , u en gleskoj
terminologiji poznato kao pebble tools (također ipebble chopper tools) , tj.
»šljunčano omđe«, nač injeno je od velikih komada šljunčanih o blutaka i to
okresivanje m s više udaraca, tj. oblikovanjem radne površine udarcima iz
dvaju osnovnih pravaca u gornjem dijelu oblutaka. Na taj je način dobiveno

21
z S. Vuković, l~•lcolitska kamena indus-
trija nalazi~ta Punjkvc kod Ivanca, Go-
dišnjak Grn dskog muzeja Va r:1ždin 2-3,
Varaždin 1962/63.
3 Usp. s H . MtllleFKtii1Je Handhuch der
Vorgeschichte, l . svezak, Altstdn zcil,
Miinchen, 1966.T. 2!!/5,2.
4 Usp. s ll. Mtillet•Kmpe, nav. dj.T. 3/3,
4 , 7 iT. 239/9.
S. Vuković nav. dj.T. VIT i Vili.
5
6 Usp. s H.Jlfiillet' Katpe, nav.dj.T. l 28/ l l
i 130/ 10, 12,13.
22
oruđe koje je, već prema obliku radne površine, moglo p oslužiti kao cjepač
ili bat. Način dvostrane obrade primarne jezgre (oblutaka} začetak je skupi-
ne tzv. jezgraških kultura starijega paleolitika. Nalazi iz toga stratuma arhe o-
loški su određeni kao o/duvan ili oldowan. Jedan takav obrađeni oblutak
pronađen je u špilji Šandalja I u Istri i to je zasada najstariji predmet izrađen
ljudskom rukom na tlu Hrvatske (sl. 6).
Europsko je tlo, kako se ćini, bilo pradomovina posve drukčije tehnike
obrade kamena. Dok je olduvan pokazao svijetu najstarije primjerke tzv.
jezgraške industrije, rukotvorine oblikovane iz kamene jezgre (mahom ob-
lutaka) okresivanjem iz različitih pravaca, u Europi se pojavljuju oruđa koja
su izrađena od odbitaka dobivenih okresivanje m, tj. od ivera, pa ovaj kom-
pleks pripada iveraškim kulturama. Najstarija potpuno oblikovana iveraška
kultura koja je dobila ime prema lokalitetu Clacton-on-Sea jest klaktonijen
(clactonien).
Razdoblje kulturnoga kompleksa već razvijenih ručnih klinova naziva
se ašelejen (acheuleen) prema francuskome nalazištu St.Acheul, poznatom
još od 1854. Tipičan lokalitet te kulture , Punilcve kod lvanca,2 nalazi se i u
Hrvatskom zagorju. Ovo naselje na otvorenome dalo je nesumnjive ašele-
jenske proizvode. Tipične kremene proizvode predstavljaju ručni klinovi:
jedan veliki primjerak, duljine 17 cm i gotovo pravilna oblika, izveden dosta
grubom tehnikom okresivanja CT.I/ 1 i sl. 7) koji podsjeća na arhaični je oblike
u nizu ašelejenskih ručnih klinova i drugi, manjih dimenzija, tj. dug 10.5 crn ,
još pravilnijega oblika, te također oblikovan grubim plošnim otJ(l·esima, uz
neznatnu uporabu dopunskoga dorađivanja (T I/2). Oba su primjerka, kako je
to S. Vuković zamijetio, s lična materijalu francuskoga Chellesa. 3 Treći tipični
primjerak iz ovoga niza proizvoda, jest ručni klin (T.l/3) bademasta oblika i
prosječne veličine, nešto veći od 10.5 cm. On je izrađen n ešto vještijom
tehnikom retuširanja radnih rubova i ne djeluje tako arhaično kao dva pret-
hodna tipa. Najveću srodnost s ovim primjerkom nalazimo pretežno u
materijalu mlađeg ašelejenskog razdoblja, npr. uAlloneu ili zemljopisno bližoj
Venosi u ltaliji.4 Veliki postotak nalaza pripada različitim oblicima tzv.peb-
ble tools ili chopper tools proizvoda (T.l/6), dakle izrazito arhaičnoj pojavi.
Nizu vrlo arhaičnih proizvoda pripadaju i neki primitivni ručni klin ovi s pri-
lično abevilijenskim reminiscencijama (T.I/5). 5 Jedini iver nesumnjivo klakto-
nijenskog izraza (T.I/4) ima niz srodnih primjera u brojnim proizvodima klak-
tonijenske industrije (sporedne u St. Acheulu) koja pripada srednjoj ašele-
jenskoj fazi. 6 Na taj su način praktično zastupljena sva tri bitna vremenska
odsjeka u razvoju ašelejena, što bi moglo ukazivati na vrlo dugotrajnu nasta-
njenost ovoga prostora, ali na žalost, nije potvrđeno i odgovaraju ćim strati-
grafskim podacima. S obzirom na to da su najzastupljeniji arhaični oblici,
ćini se ela je život bio najintenzivniji u vreme nu starijega i možda srednjega
stupnja ašelejenske kulture.
K.laktonijen, najstarija iveraška manifestacija posve jasnoga kulturno-
ga izraza na europskom tlu , dobio je ime prema lokalitetu Clacton-on-Sea
(kod Harwicha, Essex, Engleska), istraživanom od 1911. nadalje. Ta je kultura
u svom izvornom izrazu raširena ponajprije na tlu zapadne Europe , napose
 7. Kameni ntčni klin, ašelejenska kul-
tma , Punikve kod Ivanca, Gradski muzej
u Vamždinu, snimio M. Gregl
Stone handaxe, Acheulian Cu l ture,
Punikvc near Ivanec, Municipal Museum
of Varaždin, photo M. Gregl

u Engleskoj i Francuskoj , djelomično i u zapadnoj Njemačkoj , dok u podru- - S. Vukov/t, Altpaliiolithischc •Pchhlc
Tool ... Gcrittc ilus dem nUrdlicbcn (je-
čjima koja se nalaze jugoistoč no od ove primarne zone rasprostiranja biel von llrv:usko zagorje. Arheolo~ k i
,·esmikli.'Vlll,l.juhljana 1967,22,sl.14.
mahom dolazi uz dmge manifestacije. No i u području primarnoga raspro-
stiranja često se javlja na ašelejensldm lokalitetima kao sporedna industrija .
U Hrvatskoj tom proi zvodnom krugu pripada već spomenuti iver iz
Punikava (T.I/4).
U doba drugog interglacijala, vjerojatno negdje oko 300.000 godina
prije sadašnjosti, dolazi do prvoga podvajanja u lozi iverašldh k ultura , od-
nosno do oblikovanja telulike tevaloa (levallois) koja je dobila ime prema
franc uskom lokalitetu i također je nastala u Zapadnoj Europi. Levaloa tehni-
ka je najčešće udružena s drugim kulturnim pojavama, npr. s mikokijenom
(micoquien), tajasijenom (tayacien) , a napose s mustet·ijenom (mouste-
rien) , i zaje dno s njima proširena u gotovo c ije loj naselje noj Europi, na
Bliskom istoku , u sjevernoj i srednjoj Africi. Odlikuje se izraelom , odnosno
dobivanjem ivera od prethodno posebno priređene jezgre, te n astojanjem
ela se dobije relativno pravilno oruđe, mahom trokutasta i bademasta, a ka-
snije i trapezasta oblika. Dio nalaza iz Punikava, i to jezgre u obliku kornjače ,
S. Vuković je označio također kao levaloa. 7

23

" S. Hroda r, P:tleolitik, Enciklopedija
jugoslavijc,sv.6, 7.agrcb, 1965,str.4 14-
-4Hi: M. Mlllez · r. Osule, Palc'olithiquc
ct Mcsolith.iquc. VTil Congres Interna-
tional UISPP. Beograd, l\171. str. 245-
264.
• l( illirosrll'/jeuić, Vela s pilja · pn:t·
historijsko n:1JaziStc na otoku (.o:;inju,
Arheološki radm·i i ras pra\'C JAZU, 6,
Zagreb, 1968.
24
Srednji paleolitik
8. Kameno oruđe neandertal-
skog čovjeka iz Veternice,
musterijenska kultura, H mtt-
ski prirodoslovni muzej u Zagrc::-
bu, snimio D. Pomykalo
Stone tool made by Ncan-
dcrthal man from Veternica,
Mousterian Culture, Croatian
Natuml l listory Museum in Za-
greb, photo D.l'omykalo
Od razdoblja srednjega paleolitika zapo-
činje ravnopravno uključivanje hrvatskoga tla
u poznavanje zbivanja u europskoj prapo-
vijesti. Tradicija istraživanja ovoga razdoblja,
točnije musterijenske kulture , u znaku koje
protječe ovaj odsjek ljudske povijesti, zapo-
čela je zadnjih godina prošloga stoljeća, tj. 1899. istraživanjem Krapine.
Istraživač ovoga europski važnog lokalite ta jest Dragutin Gorjanović-Kram­
berger, ime koje će ostati zapisano u povijesti arheoloških istraživanja. Te k
23 godine n akon završetka istraživanja Krapine, 1928. započeo je Stjepan
Vuković svoj dugogodišnji rad na iskopavanju Vindije, dugotrajno naselja-
vanog špiljs kog prostora i time n astavio gotovo prekinuto tradiciju. Broj se
is traživača paleolitika nakon Drugoga svjetskog rata nije osobito povećao ,
ali zato ima vrijednih rezultata. Valja prije svega spomenuti daljnji rad
Stjepana Vukovića (Punikve, Vilenica) i napose Mirka Maleza (Veternica,
Vindija, Velika peć ina). M. Malez je sedamdesetih godina dao i dva sintetska
prikaza o paleolitiku u Hrvatskoj, jedan opći , a drugi za jadransku obalu.
Kada govorin10 o sintezama, onda m oramo spomenuti i vrlo pregle dno i
kritički napisan takav rad Srečka Brodara za područje bivše Jugoslavije, kao
i sintezu koju su 1971. objavili M. Malez i F. Osole. 8 Niz važnih rezultata
o razdoblju mlađeg paleolitika postigao je i Vladimir Mirosavljević na Kvar-
ne rskim otoc ima.9
Srednji paleolitik, još uvijek jedno od izuzetno dugih razdoblja
prapovijesti (1 50 .000-35.000 g. prije Krista) protječe , kao što je već rečeno ,
u znaku kulture musterijena, pre mda je u starijem odsjeku ovoga razdoblja
 to D. G'OJjanouić-Krantberger, Život i
kultura diluvijalnog čovjeka iz Km pine
u Hrvatskoj, Zagreb, 19 13; !>: Vuković,
Pale ol its ka ka men a indus trija ' pilje
Vindije, Historijski zbornik, lll/1 -4, Za-
g reh, 1950, st r. 241 i d .; S. Vitković, Is-
traživanja paleo litskog lo kaliteta spilje
Vilenica u godini 1962, Godišnjak Grad-
još trajao i tajasijen, a djelomično i mikokijen. No musterijen je tijekom sko g n1uzeja Varaž<.lin, 2-3, Varaždin,
1962/63, str. 5 i d .,T.I-V; M. Ma/ez, Die
svojega dugotrajnoga postojanja prošao nekoliko razvojnih faza, a Jlohle Veternjca · eine ne ue p aliiolithi-
sche Fundstelle in Kroatien, Bulletin
osim ovih oblikovao i nekoliko varijanti, tako da slika ove kulture ipak nije scie ntifique JAZU, 3/ l , Zagreb, 1956,
s tr. ll i d.
p osve jednolična. 11
š. Batović, Prvi paleolitski nalazi u
Pojam musterijen uveo je još 1872. G. de Mortillet, a kao lokalitet- sjevernoj Dalmac iji, Diadora, 3, Zadar,
1965, str. 205 i d.; 111. Malez , l'dlt:olitik
-eponim poslužio je Le Moustier u Dordogni (Francuska), koji je E. Lartet na području istočne obale Jad rana, Ad-
riatica, Zagreb, 1970, str. l i d.
• istraživao od 1864. Ta je kultura rasprostranjena na podrućju gotovo cijele "Vidi bilješku 9.
tada nastanjene Europe, te u Maloj Aziji, Palestini, i obalnome podrućju sje- 13 Pre ma M . Malezu u P ntistoriji jugo-
slavenskih ze malja, l , danas poz najemo
verne Afrike , zatvarajući na neki naćin Sredozemno more kao »Svoje« jezero. 14 mustcrijcnskih loka liteta u Hrvat-
s koj. Vidi nav. d j., str. 282.
Zahvaljujući okolnosti ela je velik postotak nalazišta vezan uz špilje i pripeć­ 1' ' 111. Jl<lalez, Palt:o litska 1:ulnu-a Krapi-

k e (a brt) , clalde tip naseljenoga mjesta koje je razmjerno lako identificirati, ne u svjetlu novijih istraživanja, Krapi-
na, 1899-1969 (zbornik radova), Za-
poznat je i izu zetno vehle broj lokaliteta ove kulture. g reb, 1970, str. 57 i d.,T. I-L

U Hrvatskoj je od nalazišta musterijenske kulture najpoznatija Krapi-

na (brežuljalc Hušnjakovo uz rječicu Krapinicu) , polušpilja sa seclimentima
debelim 8.80 m , koje je za svoje doba vrlo korektno i savjesno istraživao
Dragutin Goti anović-Kramberger od 1899. do 1905. Drugi po redu istraživanja
jest lokalitet Vindija kod Ivanca, špilja s velikom dvoranom (oko 50 x 25 m)
koju su istraživali Stjepan Vuković i Mirko Malez. U njoj donji horizonti
također pripadaju musterijenskoj kulturi, izgledom i izrazom vrlo sličnoj
krapinskoj. Musterijenski nalazi pronađeni su i u donjim sedimentima špilje
Velika pećina na Ravnoj gori, te kod Novog Marofa. Musterijenskoj kulturi,
većim dijelom sličnoj onoj iz Krapine, pripada i donji horizont (h, i, j) špilje
Veternice kod Zagreba, koju je od 1951. do 1955. istraživao M. Malez. To
znaći da se u zagorsko-prigorskoj regiji sjeverozapadne Hrvatske nalaze
četiri lokaliteta s musterijenskim proizvodima.
10

Ni nalazišta u južnoj Hrvatskoj nisu malobrojna. Tako je Šime Batović

otkrio dva musterijenska nalazišta na otvorenome prostoru - Slivnicu i Ra-
clovin ko d Ražanca (blizu Zadra), a M. Malez još jedno nalazište, takoder na
otvorenome, Panjorovicu na Dugom otoku. Od špiljskih lokaliteta proizvode
završnoga musterijena nalazimo u Pećinama u Brini (koci Drniša), koje je
istraživao 1960. M. Malez. 11 No najljepši do sada nađeni nalazi su u Veloj jami
na o toku Lošinju, neobično bogatom višeslojnom špiljskom lokalitetu, koji
je istraživao V Mirosavljević. 12 Danas, dakle, raspolažemo s ukupno deset
pouzdanih musterijenskil1 nalazišta na području Hrvatske (v. kartu raspro-
stranjenosti) , što je za ovaj dio Europe znatan broj, napose ako se još ima u
vidu da su neki lokaliteti dali i vrlo bogate zbirke nalaza. 13
Krapin a, sa svojim 8.80 debelim seclimentima i odgovarajućom
stratigrafijom, pruža najbolji uvid u musterijenski kulturni kompleks na tlu
sjeverozap adne Hrvatske. Iako D. Gorjanović-Kramberger nije objavio
nalaze prema stratigrafskim pokazateljima, materijal je ipak obilje žio po
stratumima u kojima su nađeni, pa je zahvaljujući tome, kao i rukopisnoj
ostavštini istraživačevoj , M. Malez mogao objaviti nalaze po stratigrafskim
cjelinama. 14 Zahvaljujući tim okolnostima i ovdje je prikazan jedan izbor
materijala u stratigrafskom slijedu (Til i Tili) . Gorjanović-Kramberger je podi-
jelio krapinske diluvijalne sedimente u dva kompleksa, donji- I (0.80 m deb-
ljine) i gornji -II (8 m debljine, s devet stratuma). Slika nalaza iz IL kompleksa

25
 Tabla Il: Tipični musterijen Plate ll: Typical Mousterian Culture
l-ll Krapina ( 1-3 strarum l, 4-6 str:uum I, 1-11 Krapina (1-3 laye r I, 4-6 layer I,
7-8 strarum II, 9-11 strarum lli) 7-8 layer ll ' 9-1 1 layer rm

26
9. Kamene izradevine ne-
ande rtalskog ćovje k a iz
Veternice, musterije nska
kultura, Hrvatski prirodo-
slovni muzej u Zagrebu, sni-
mio D. Pomykalo
Stone artifacts made by
Neanderthal man from Ve-
ternica, Mousterian Culw-
re, Croatian Natural ll istory
Museum in Zagreb, photo O.
Pomykalo

l ~ Abri-:tudi sječi va
su kamena sjećh'Til s
u cjelini je prilično jedin stvena, pa je vjerojatno baš to bilo razlogom što lučno oblikovanim i rctuSiranim rubo-
je Gorjanović - K ramberger objavio sve n alaze kao nedjeljivu cjelinu, vima.

odnosno bez stratigrafskog odvajanja. Primarni materijal čine obluci iz

Krapinice (eruptivna kamenje, tuf, kremen, opal, jaspis, kalcedon, kvarcit).
Nalazi iz kompleksa I, tj. donje stratigrafske c jeline, sadrže pretežito
odbitke velikih dimenzija, koji po dosta oskudnoj sekundarnoj obradi, ali
i oblikom, podsj ećaju na klaktonijen (T.Il/ 1), ali još više na stariju levaloa
tehniku (T.II/2, 3). Dntgi dio nalaza srodan je s n e što razvije nijom levaloa
tehnikom, a ima i nalaza koji bi mogli pripadati primitivnijem musterijenu.
Uočljivo je da nema tipičnih musterijen skih š iljaka, te da najveći dio proiz-
voda č ine strugala trapezoidnih ili trapezu približno sličnih oblika,
odnosno posve n epravilna izgleda, te sječiva od kojih manji broj ima zaoblje-
ni radni rub. Očit je ne dostatak tipizacije proizvodnje.
Nalazi stratuma l kompleksa ll također sadržavaju dosta levaloa obli-
ka (T.II/5), ali i nekoliko karakterističnih šiljaka (T.II/6), trapezoid nih (T.II/4)
i ovalnih strugala, dakle već proizvoda tipične muste rije nske kulture. Od
stratuma 2 nadalje nalaze se i karakteristična položen a strugala (T.II/8), sve
pravilnija trapezna strugala (T.II/ 10), kao i v iše CT.ll/9) ili m anje CT.II/ 11)
uobičajeni oblici šiljaka. Uočljiva je, dakle, težnja k standardizaciji oblika,
n aravn o u okvirinu tip ičnog musterijena, čemu pridonosi i niz m anjih
strugala t rapezoidna oblika (T.ill/1-4). To je približna slika prva tri stratuma
kompleksa II. Od stratuma 4 nalazimo b olje oblikovan e šiljke i dalje malih
dimen zija (oko 7 cm) ( J:lll/5), kao i grublje načinjene oblike nastale ran ije
(T.III/6), otkrivena su i bolje izvedena strugala sa zaobljenim radnim rubom
(T.lll/10) te uobičajena trapezoidna strugala (T.III/7-9).Takva se slika zadržava
i u stratumima 5-7 (Wl/I0-1 4). U stratumu 8 prvi se put pojavljuju lijepo
oblikovani srcoliki šiljci, obrađeni samo s gornje strane (T.III/ 16) kao i
primitivna abri-audi sječiva (T.III/ 15). 15 U stratumu 9 pojavljuje se također
malen šiljak (6 cm) ( Ull/ 19) lijepo oblikovm , ali također samo s prednje

27
 l O. Lubanja ..e .. iz Krapine, l !rvatski prirodo-
slovni muzej u Zagrebu, snimio D. Pomykalo
Skull ..e. from Krapina, Croatian Nanu-al
lli story Museum in Zagreb, photo D. Pomykalo

strane. Ostali artefakti tih dvaju najmlađih stratuma uklapaju se u već poz-
natu sliku krapinskoga tipičnog musterijena (f.III/ 17, 18) . Manji broj predme-
ta, napose sitnijih dimenzija, srodan je sa zupčastim musterijenom , no to je
uobičajena p ojava.

Ako bismo htjeli sažeto o karakterizirati krapinski musterijen, o nda

bismo mogli reći da nalazi iz tzv. kompleksa I, tj . iz starijega stratigrafskog
kompleksa, predstavljaju primitivnu sliku te k ulture s dosta e lemenata
klaktonijena i starije levaloa tehnike. Stratigrafski kompleks TI sa svojih
devet stratuma čini se da ima tri razvojne faze . Prvu predstavljaju nalazi

28
 17

Tabla III: Tipični nmsterijen 1-19 Krapina (1-4 Plate l1l:Typical Mousterian Culture 1-19
stratum lli, 5-9 stratum rv; 10-12 stratum Krapina (1-4 1ayer Ill, 5-91ayer rv; 10-
VI, 13, 14 stratum VII, 15-17 stran1m VIII, -12 layer VI, 13, 14 layer VII , 15-17
18,19 stratum IX) layer VIII, 18,19 layer IX)

29
,r, If(/. Rink, H. E Scb warlz, H Tf. Sm it/J ,
J Radovtit. ESR ages for Krapina homi-
nids, Nanm: voi. 378; Nov 1995, 24.
,- Procjena populacij~ Krapine na t~­
mclju ostcoloških ostataka kr~će sc iz-
medu 23 i 2R osoba..f Ka/lay, Kompa-
rativne napomt:nc o čcljusti.ma krapin-
skih pmljudi s obzirom na polož:1j mc-
du homiJtidima, Krapina 1899-1969,
str. 160.
Novije anaUze M. H. lf/olpoffit dokazuju
da kn1pinska zbirka ncand~rtalaca sa- stratuma l do 3, u kojima je uočljiva težnja standardizaciji u okvirima ti-
drži ostatk~ sedamdesetak osoba u do-
hi izmedu 2 i 27 godina. JIJ./1. Wolpo.ff, pičnoga musterijena, dok su nalazi u stratumima 4 do 7 karakteristični za
TI1c Kr:1pina Dental Remains.American
Journal of Physical Antropolog)', 50,
razvijenu kulturu musterijena. U dva najmlađa stratuma, 8 i 9 nalazimo
1979.str.67-114. i šiljke pravilna oblika, kao i strugalo s polukružnim usjekom na gornjoj
'"j. Ka/lay, Osobitosti whi kmpinskih strani (T.lll/ 17). Ovo je oruđe rađeno gotovo u Ferrassi stilu, dakle vitkije je,
n~andermlaca, Krapina 1899-1969. 165
i d.; K. Tomić-Karlović, Neke osobitosti tanje i bolje izraele. Razvijenost te najmlađe etape naročito potvrđuje pojava
i patološke::: promjene na ostacima kra-
pinskog neandertalca, Kr:1pina 1899- jednostavnijih pmto ab1'i-audi sječiva.
·1969, 177 i d .
Ovdje medutim treba dooati da je kra-
pinska zbirka kraj~m sedamdesetih i
Krapina obuhvaća (u geološko-kronološkom smislu) razdoblje Riss-
početkom osamdesetih godina ponovo -Wiirm interglacijala, a to bi moglo odgovarati vremenu od 130.000 godina
postala predmetom značajnih studija
nekolicine stranih stručnjaka, koji su prije Krista. 16
ujedno doSii i do n~kih novih spoznaja
o krapinskom pračovjeku - vidi J Ra- Najviše ostataka krapinskih neandertalaca bilo je u stratumu 3, dakle
dovtić, Gorjanović-Kramhc rg~r i kra-
pinski pmčovj ek , Zagreb 1988, 14R-154. u razmjerno niskim stratigrafsk:im pozic ijama. Najbolje je sačuvan gornji dio
19 K. Tomić-Karlović, Krapinski ne- lubanje nazvane »C« (sl. lO) te donja vilica »] «.Ukupno je nađen 641 primje-
ande rtalac i kanibali7.1m, Kr:tpina, 1899-
·1969,str. 183 i d.Tb je uvjerenje izmzio rak antropološkoga karaktera koji vjerojatno potječu od 23 osobe. 17 Njihova
i istraživač Krapine D. Gotjonović­
-Kramberger, l'mčovjek iz Kr:tpine ka- je opća značajka da se iskazuju u dvije neandertaJske varijante: umjerenijoj,
tUbal, Glasnik Hrvatskog prirodoslov-
nog društva, 2 1, Zagreb, 1909, str. 62- tj. bližoj homo sapiensu, i ldasićnoj n eandertalskoj. 18 Kao što je pozn ato
-67. Tf. Mfillet' Kmpe vrlo se decidirano
izjašnjava protiv kanibalizma u Krapini
stanovnici Krapine bili su kanibali i po tim se svojim sklonostima nisu razli-
i u Zhoukoudianu, no navedeni razlozi kovali od svojih zhoukoudianskih predalca. 19
više upućuju na sentimentalne negoli
na znansrvene oslonce. Vidi H. Mt'illet' Musterijenski nalazi iz Vindije lako se uklapaju u sliku krapinskoga
-Katpe, 1966, str. 320 i 343. Već sp omi-
njane novije analize sru~ilc su među· musterijena, napose stratuma 4 do 9.20 Određenu novost predstavlja šiljak
tim i neke od dokaza u korist kaniba-
lizma. Vidi J Radoućlć. nav. dj., str. 154. dvostrane obrade, dakle prvi i jedini dosad poznati muste rijenski biface
><>S. Vuković, 1950; M. Malez, 1967, str. iz Hrvatske, pa bi to mogao biti utjecaj musterijena ašelejenske tradicije
263 i d.
21 M . Malez, Das Palaolltikum der V~­ (T.V/3) .
tcrnicahohle tmd der l:larenkult, Q u-
artar, 10-ll (195R-1959) Bonn, 1959, Musterijen iz Vetem.ice (špilja Veternica na Medvednici kod Zagreba)
str.11 7 i d .
također je sličan krapinskim nalazima cn vn-1 1 i sl. 8 i 9). Veternica je u sloju
" S. Vuković, Istraživanja pakoliL•kog
lokaliteta spilja Vilenica u godini 1962, >>11« (primitivniji musterijen) dala i jednu dolihokefalnu kalotu glave osobe,
Godišnjak Grmlskog muz~ja Varaždin,
2-3,Varatdin, 1962-1963,str. 5 i d .,Tablc koja se ubraja u skupinu homo sapiens sapiens. Napose vrijedna saznanja
1-V.
' -' M. i\Ialez, Paleolit V~lik.: pećine na
koja nan1 je pružila Veternica su ona o kultu špiljskoga medvjeda, o čemu
Ravnoj gori u sj~vera>.1padnoj Hrvat- ćemo još govoriti u zaključnim razmatranjima o srednjem paleolitiku.2 1
skoj,Arheološki radovi i mspra,•c JAZU,
IV-V, Zagreb, 1968, str. 25-21:1, sl.4/1·7. Vile nica, četvrti špilj ski lokalitet toga razdoblja , nije dala mnogo
obrađenih nalaza, ali zato jest dosta poluobrađenih artefakata (tj. jed-
noplošno odbijenih kvarcnih oblutaka), sli ćnil1 primitivnim pebble toolsi-
ma.22
Svi ovi lokaliteti stvaraju ujednačenu sWcu musterijenske kulture,
tj . musterijena, koji je ovdje, kako se čin i , bio slika srednjega paleolitika .
Od te će slike odudarati tek nalazi iz Ve like peć ine koje istraživač smješta
u zupćasti musterijen. 23 Možda je ovdje riječ o završnome musterijenu
sjeverozapadne Hrvatske, koji predstavlja regionalnu varijantu makromus-
terijena zupčastoga tipa. M. Malez smatra da stratumi p-k pripadaju Riss-
-Wiirm i Wi.irm I vremenu iz ćega proizlazi da je krapinski musterijen,
prema Male zu , trajao dulje od onoga u Velikoj pećini. Krapina bi , po
Malezu , sezala do Wiirm II. Čini se da tomu oštro proturječi karakter
arheoloških nalaza iz Velike pećine. Ti nalazi dokazuju da nesumnjivo
potječu iz vre mena nakon završetka naseljavanja Krapine, pa bi il1 bilo

30
 13

Tabla IV: Tipični mustcrijen 1-14 Veternica ( 1-4 stra- Plate IV: Typical Mousterian Culture 1-14 Veter-
tum j, 5 i 6 st rarurn i/j, 7 strarum i/ donji odsjek, nica (l-4 layer j, 5 i 6 laycr i/j, 7 layer illo-
8-1 3 stratum i, 14 stranun i/j) wer, 8-13 layer i, 14 layer i/j)

31
 2

3
l

12

~
15 10
ll

16
13

17

Tabla V: Musterijen ( 1-8) i olševski orinjasi- Plate V: Mousterian (1-8) and Olšcva type of Aurig-
jen (9-19) 1-19 Vindija (2-3 stratum VII, n acian Culture (9-19) l-1 9 Vindija (2-3 layer VII,
4 stratum v; 5-9 stratwn lY, 10-17 str.t- 4 layer V, 5-9 layer IV, 10-17 layer lli, 18 i 19 layer
tum m, 18 i 19 lli, gore) Ill, upper)

32
bolje staviti u Wi.irm l/ll interstadijal i Wi.irm II glacijaciju, što bi odgova-
ralo završnom odsjeku musterijenske kulture. No Velika pećina postavlja
pred nas još nekoliko zagonetaka, o kojima će biti govora u poglavlju o
mlađem paleolitiku.

Musterijenski nalazi iz južne Hrvatske , tj. priobalnoga i otočnoga

područja Jadrana, na žalost nisu tako brojni kao oni iz sjeverozapadne Hr-
vatske. Iz Slivnice i Radovina potječu četiri šiljka uobičajena za tipični mus-
terijen (T Vl/l ,2,5,6), te tri tipična strugala, oci kojih jedno ima savijen radni
rub (T.VI/3) . Iz Panjorovice na Dugom otoku poznata su dva mala šiljka i
jedno strugalo ( J: VI/8,9), poput onih nađenih u Crvenoj stijeni u slojevima
XII, XIII, ali i u starijim (npr. XXII). Panjorovica svakako pripada razdoblju
završnoga musterijena. U Dalmaciji postoji i jedno nalazište s proizvodima
pretežno sitne industrije , to su Pećine u Brini kod Drniša. U tim nalazima
dosta je teško lučiti one koji pripadaju vremenu završnoga musterijena od
onih nastalih u vremenu koje odgovara ranom o1·injasijenu (aurignacien) ,
no jedno je strugalo trapezoidna oblika i uobičajenih dimenzija karakte-
ristično za tipični musterijen.
Najljepšu zbirku musterijenskih nalaza s hrvatskoga dijela jadranske
obale zahvaljujemo iskopavanjima V Mirosavljevića u Veloj jami na otoku
Lošinju. Musterijenski artefakti (T.Vl/10- 14) pripadaju stratumu l i nisu dosad
bili poznati. O samom će lokalitetu i njegovoj stratigrafiji biti više govora u
poglavlju o mlađem paleolitiku. U Veloj jami nađeni su , kao što je odmah
vidljivo, artefakti koji dimenzijama odgovaraju >>kontinentalnom« muste-
rijenu, pa se, prema tome, skupina nalaza ne može uvrstiti u regionalnu
skupinu s artefaktima manjih din1enzija, o čemu ćemo kasnije više govoriti.
Najljepši predmet iz Vele jame jedan je obostrano obrađen šiljak (T.VI/10),
nepravilni jega oblika od onoga (ranije spominjanog) iz Vindije, ali obostrano
bolje i dosljednije obrac1e n. Od četiri strugala trapezna ili ovalna oblika
(T.VI/11 -14) samo je jedno manjih dimenzija ('I:VI/1 1). Svi su predmeti i.zrac1eni
od kvalitetnih vrsta kamena i vrlo su dobro oblikovani. Ova zbirka nalaza
n eosporno pripada krugu tipičnoga musterijena, što navodi n a pretpostavku
da je sjeverno područje naše jadranske obale obilježeno klasičnim muste-
rijenskim manifestacijama. Sve to, bar na temelju dosadašnjih pokazatelja ,
govori da na području naše jadranske obale imamo u vrijeme musterijena
dvije regionalne, odnosno kulturne pojave: u sjevernom području tipični
musterijen, a negdje od sjeverne Dalmacije ili južnoga dijela Hrvatskoga
primorja dalje prema jugu musterijen s industrijom smanjenih dimenzija,
dakle tip musterijena koji M. Brodar naziva mikromusterijenom, ili bar jednu
njemu srodnu inačicu.
Srednji je paleolitil< u gospodarskom i društvenom pogledu sastavni
clio starijega paleolitika. Način života stanovnika Krapine nije se razlikovao
od života ljudi iz Zh oukoudiana. U Krapini su u antropološkoj ostavštini
zastupljeni svi u zrasti, što ukazuje na postojanje obiteljskill zajednica, poz-
nata je uporaba vatre, pa je čak i po ljudožclerskim navikama primjetna

33
 3

12

10

14

Tabla VI: Musterijen 1-7, 10-14, orinjasijen (?) 8, 9, Plate Vl: Mousterian Culture 1-7, 10-14 , Aurignacian
15, 16, gravetijen (?) 17, Slivnica 1-3, Rado- Culture 8,9, 15,16 , Gravettian Culture (?)
vin 4-7 , Panjorovica 8 i 9, Vela jama 10-17 17, Slivnica ·1-3, Raduvin 4-7, Panjo rovica 8 i 9,
(10-14 stratum I, 15-17 stratum II) Vcla jama 10-17 ( 10-141aycr I, 15-17 layer II).
upadljiva sličnost sa stanovništvom Zhoukoudiana (sl. ll ). Industrija sred-
njega paleolitika razvila se iz staropaleolitičkih supstrata koji se u većoj ili
manjoj mjeri, bar u starijim fazama, mogu prepoznati. No napredak u obliko-
vanju kremena i srodnih vrsta kamena nije uoč ljiv, nema nikakvih skokova.
To znači da je sto tisuća godina prošlo gotovo »pravocrtno«, na jedan uho-
dan, stereotipan način. Čini se, dakle, da naš davni krapinski prethodnik,
neandertalac, nije bio sklon promjenama. Gotovo je dini valjan razlog za
izdvajanje ovoga dugotrajnoga vremenskoga odsjeka u zasebno prapovijesno
razdoblje jest baš č injenica ela mu osnovni pečat daje vladajuća rasa europ-
skoga tla - neandertalac. I tako bismo bili i dalje skloni da neandertalca sma-
tramo rasom »niže« vrijednosti, nesposobnom da sazrije do uzbudljivijega
saznanja - puku devijaciju u stablu ljudskih rasa - da upravo taj neandertalac
nije bio tvorac nečega mnogo značajnijega u čovjekovu postojanju: prvih
religioznih načela.
Nositelj musterijena pokapao je mrtve: o tome danas ima dovoljno
posve vjerodostojnih podataka. Od europskih pokopa treba na prvome mjes-
tu spomenuti one u La Fen·asie (Francuska) , gdje je otkrivena skupina od

l 1. Nalazište u Krapini prigodom istraživanja

The site of Krapina during the excavations

35
"A.Lemi-Cuurba11 , Religije prethisto-
rije, l~1greb, l %8.

šest grobova, pri čemu je svaki skelet položen u dijelom umjetno načinjenu
raku. Skeleti, od kojih su dva pripadala odraslim osobama, a četiri su bila
dječja, položeni su djelomično u ispruženome, a dijelom u zgrčenome po-
ložaju i usmjereni su u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Jedan grob imao
je priloge i oruđe. Druga, rjeđa vrsta ritualnoga pokapanja jest pokop samo
lubanje. Najpouzdanije takvo otkriće potječe iz Monte Circea (Grotta Guat-
tari, Italija). Pri dnu jedne od dvorana nadena je u ovalnome krugu od ka-
menja, s loženom u obliku gnijezda, lubanja neandertalca bez donje čeljusti.
U blizini je nadena veW<a količina životinjskih kostiju. Ovi podaci pružaju
nepobitne dokaze o pojavi nove dimenzije u životu prapovijesnoga čovje­
ka: skoku u svijet mističnoga , transcendentalnoga, neuhvatljivoga. I to je
nakon prve, olduvajske »proizvođačke« revolucije začetak nove, druge, tj. du-
hovne revolucije.
Izrazito prijeporno poglavlje u životu neandertalskoga čovjeka pred-
stavlja ritualno pokapanje životinjskih glava, napose medvjedih, tj. tzv. »kult
medvjeda«. Jedno oci najpoznatijih nalazišta na kojima je zastupljen ovaj kult
jest Drachenloch u Švicarskoj, gdje je medu ostalim E. Bachler otluio i dva
kamena sanduka pokrivena kamenim pločama s dosta n eobič nim sadržajem:
u jednome je bio drveni uglje n i nagorjele medvjede kosti, a u drugome se-
dam dobro sačuvanih meclvjedih lubanja, okrenutih njuškama prema istoku.
Sve se nalazilo u blizini otvorenoga ognjišta s kojega su ostaci (ugljena), po
C-14 me todi, datit·ani s preko 50.000 godina starosti. Više ili manje slične
okolnosti zamijećene su i na drugim lokalitetima toga vremena, ali su ih
neki vrlo poznati istraživači, medu kojitna i možda najgovorljiviji protivnik
»kulta medvjeda«A. Leroi-Gourhan, oštro opovrgnuli i odlučno ocijenili kao
isključivi rezultat slučajnih stjecaja okolnosti. 24 No ela nije važnog lokaliteta
na tlu Hrvatske, u špilji Veternici kod Zagreba, mi bismo se mogli zadovoljiti
ovom tvrdnjom i prijeći preko toga problema.
M. Malez je prilikom iskopavanja u špilji Veternici otkrio cijeli sklop
vrlo važnih pokazatelja preko kojih je, u raspravljanju o ovom problemu,
nemoguće, kao što je to npr. učinio A. Leroi-Gourhan , olako prijeći. Uz lijevu
stijenu, nedaleko od ulaza u špilju, bilo je položeno šest lubanja špiljskih
medvjeda okrenutil1 njuškom prema ulazu u špilju. Pokraj lubanja bile su
položene i brojne donje čeljusti. U blizini ograđenoga ognjišta nalazio se
drugi pokop, i to u prvootkrivenoj niši. Niša, prirodno formirana u stijeni
špilje, bila je zatvorena zidom od velikih kamenova, a u njoj je bila pohra-
njena lubanja oclrasloga medvjeda, njuškom okrenuta prema hodniku, tj.
prema van, a nadene su još i neke druge kosti iste životinje kao i ostaci
drvenoga ugljena. U suprotnoj stijeni otkrivena je druga niša, zatvorena
velildm kamenim blokom. U njoj je bila lubanja izuzetno velilwga špiljskoga
medvjeda, takoder s njuškom okrenutom prema van, zatim elva femura te
dvije donje čeljusti kao i ostaci ugljena. Ispred kamenoga bloka, koji je zatva-
rao ulaz niše, nađena je gomila kostiju špiljskoga medvjeda. Četvrti pokop
otkriven je u prostranoj niši lijeve stijene špilje, odmah do ulaza. Tu su
nadene četit·i medvjeđe Lubanje poslagane jedna do druge, kao i druge me-
dvjede kosti, ali i jedna donja čeljust vuka. U dubljem stratumu ove niše

36
 .l'\ Praistorija jugoslavenskih zemalja,
Paleolit i mezolit, S;~mjem , l ~r\1. str.
286-2!!7.

otkrivena je lubanja odrasloga m edvjeda vat rom op aljena če la i čak djelo-

m ice pougljenjenih segm enata, a u blizini je nađeno i nekoliko kamenih
artefakata. Posebnost rituala Veternice n aglašena je otkrićem pokopa vučje
lubanje. Naime blizu u laza u špilju otkrivena je isp od n epravilne četvrtaste
kamene ploče vučja glava, položen a između elva du goljasta kamena. U
blizini je pored kostiju vuka i ostataka ugljena nađeno i m usterijensko
kameno oruđe. 25 M. Malez također navodi ela je u sloju >>h« nađena i jed na
oštećena lubanja podvrste bomo sapiens sapiens u z strugalo od liclita, što
m ožda može ukazivati i na mogućnost sličnih pohranjivanja ljudskih glava.
Čini se, iz svega što nam je p oznato, da se Vete rnica u je dnom , po svemu
sudeći, razvijenom stadiju muste rijena od uobičajene lovačke stanice pretvo-
rila u prije svega kultno mjesto , koje je takvu namjenu moglo imati i p oslije
musterijena. Neke ritualne radnje, kao n pr. va đenje zubi, zaobljivanje ruba
čeljusti i, napose, bušenje rupa u čeljustima m edvjeda, imaju sasvim odre-
denu simboličku fun kciju - sputavanje snage tih životinja.
Ako želimo sažeti saznanja do kojih smo d ošli u ovom područj u života
neandertalskoga čovjeka, onda moram o prije svega is taknu ti da je taj
stanovnik Europe i p rednje Azije imao p redodžbu o zagrobnom životu . I
ritual pokapanja , a r iječ je zapravo o elva rituala , ima svoj određeni smisao i
svoje neizmjerno dugo trajanje . Jer bilo d a se radi o pokopu skeleta
ispruženih na leđima ili mnogo kara kterističnije m pokopu polaganje m mrt-
voga u zgrčenome položaju na bok, taj će ritual postati propisani oblik za sva
buduća pokoljenja, sve do pojave spaljivanja (u Europi u četvrtom tisućljeć u
prije Krista). Zgrčeni skeleti imaju i svoje dublje s imboličko z nače nje jer
po ložaj pokopanoga o dgovara p o ložaju čovjeka koji sp ava, što može sim-
bolizirati »Vječni san«, ali jednako tako odgovara i položaju djeteta u majčinoj
utrobi, pri čemu bi simb olika >>života >> p rije rođenja i poslije sm rti označavala
određeniju povezanost s vj ečnim trajanjem . I opisani kult štovanja špiljsko-
ga medvjeda uklapa se u sliku novih sp ozn aja. Naravno, on ima mnogo prak-
tičniji smisao, ela n e kažemo >>p ogodbe ni «, ali krajnja ko nzekven cija svih
re ligija, pa i onih najprimitivnijih, jest taj s itn otrgovački, pogoclbeni odnos
prema objektima štovanja. I upravo taj praktičniji dio duhovnoga života
nalazi izvanredne oblike primjen e u mlađem p aleolitiku. Imamo , dakle, pred
sobo m dva osnovna o billca primarnih re ligioznih načela: vjerovanje u za-
grobni život i začetke magičnih obre da i čaranja posvećenih lovačkim kul-
tovima. To su nesumnjivi začeci tote m izma. Ovaj skup p rimarnih i zacijelo
vrlo primitivnih religioznih poimanja n eande rtalskoga čovj eka pre dstavlja,
međutim, jedan od najvećih skokova u p ovijesti čovječanstva , možda bi čak
bilo bo lje reći početa k velikoga sko ka.Jer čovjek prvi put u povijesti svoga
postojanja prelazi p reko granice >>ovoga svije ta« i ulazi u područje magić­
noga i metafizičkoga: njegov život dobiva novu dimen ziju - duhovni život.
Neanclertalski je čovjek , dakle, začetn ik veillce duhovne revoluc ije koja će
svoje najočitije manifestacije doživjeti tije kom mlađ ega paleolitika. Taj
početak misaonoga života uje dno je i p ravi i jedini začetak onoga što danas
smatramo umjetničkom dj elatnošću - to je n eposredan uvod u povijest
umjetnosti.

37
 )
<.....
,....)

".", .

(.

I. Najvažnija nalazišta iz vr·emena paleolitika e stariji ._
sred nji i • mladi p aleol itik: l . Šandalja I, 2. Punikve, 3. Kra-
pina , 4. Vilenica, 5. Vindija , 6. Veternica, 7. Vela jama (Lošinj),
8. Ražanac, 9. Dugi otok (Panjorovica, Sali), l O. Šandalja ll, ll. Ro-
mualdova pećina , 12. Lopar (Rab), 13.Jami na Sredi (Cres), 14.Ve-
lika pe ćina .
The m ost important s ites of paleolithic period e
The Lo·
wer . . The Middle and • The Upper Paleolithic: l. Sanda lja l,
2. Punikve, 3. Krapina, 4.Vilenica, 5. Vindija, 6.Vcternica, 7. Vela ja-
ma (Lošinj), 8. Ražanac , 9. Dugi otok (Panjorovica, Sali) , l O. Šanda-
lja II., ll . Romualdova peći na, 12. Lopar (Rab), 13 . .Jami na Sredi
(Cres), 14. Velika peć i na .

38
 26 H . illllflei'Kc11pe, nav. dj., 1966.

Većina musterijenskih nalazišta vezana je uz špilje koje su u hladnim

klimatskim uvjetima bile jedino moguće stanište, pa to isto vrijedi i za
sjeverozapadnu Hrvatsku. No i u južnijim su područjima špilje još uvijek
najsigurnija i najudobnija boravišta. Međutim u Bosni i u Dalmaciji nađen
je musterijen i na otvorenome prostoru. Kakav je bio način života teško je
određenije pretpostaviti jer nemamo nikakvih pouzdanih podataka. No si-
gurno je da su se takva prebivališta koristila samo u toplom, interglacijalnom
razdoblju. Prvi zameci »arhitekture« uvjetovani su hladnom klimom u
ravničarskim prostorima, npr. u Ukrajini. U Moldovi, kod Kamenec-Podol-
skog otkrivena je u musterijenskom stratumu osnova za gradnju šatora s
temeljem od velikih mamutovil1 kostiju koje su podupirale noseću drve nu
konstrukciju. 26 To je najstariji poznati ostatak izgrađene nastambe, pa se
neandertalski čovjek i tu predstavio kao biće sa smislom za otkrivanje
novih putova.
Neandertalac, to dugo prezirano biće , predstavio nam se, dalde, ne
samo kao prvi mislilac i metafizičar nego i kao prvi arhitekt. No ono što je
najvažnije i što je bitno novo u njegovu razvojnom putu i očitom napretku
jest proširivanje njegova pojmovnoga svijeta iznad granica shvatljivog.
Neandertalac je, bez obzira na estetski nimalo očaravajući izgled, bio pravi
čovjek. Možda onaj Adam kojega je tko zna kada stvorila legenda. Jer legen-
da počinje od čovjeka koji je znao misliti i vjerovati u nešto. I to je početak
prave povijesti čovječanstva.

39
 Mlađi paleolitik

Mlađi paleolitik vrijeme je raslo-

javanja kulturne slike, vrijeme neus-
poredivo clinamičnijega razvoja i re-
lativno brze smjene kultura. Pojam
kulture približava se sada više svom
određenju , pa možemo reći ela se on
za stariji i srednji paleolitik rabi samo
uvjetn o. Još je jedna komponenta u
znatnoj mjeri pridonijela tome ela se
naziv kultura može upotrijebiti s više
opravdanja: to je jedinstvena slika du-
h ovnih manifestacija. M lađ i je paleoli-
tik p rije svega karakterističan po bu-
janju d uhovnih manifestacija, koje
ujedno predstavljaju prve etape umjet-
5
ničkoga stvaranja, naravno umjetnič­
koga u današnjem smislu . I tu su stvo-
re na ne ka zapanjujuća, za ovu razinu
društvenoga i gospoda rskoga razvoja,
zapravo nezamisliva ostvarenja, bilo
da je riječ o zidnom slikarstvu odnos-
7 no antropomorfnoj ili zoomorfnoj
skulpturi.To je i vrije me savršenijega,
tzv. skupnoga lova, također i relativno
s uvremenoga ribolova, jer način lov-
ljenja ribe na riječnim i jezerskim vo-
'fhbla Vll: Rani regionalni o•inja- Piare Vll: Early local Atuigna- dama o ci toga se vremena neće bitno
s ijen, Velika peć ina (l cian Culture,Velika pe- promijeniti ni usavršiti.
stratum o, 2 stratum m , ćina (l layer o, 2 layer
3·7 stramm k/3). m , 3·7 layer k/3). Poznavanje mlađega paleolitika
u Hr vatsko j nije tako d o bro doku-
mentirano kao vrijeme srednjega pa-
leolitika. Nema nalazišta poput Krapine ili Veternice, a i nalazi s kojima
raspolažemo ćine sliku mlaclega paleolitika zann·šenijom, a n e jedno-
stavnijom. Neke se pojave, napose one u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ne
mogu tako lako uključ iti u kulturnu sliku istraženih e uropskih pokrajina.
One djeluju donekle nezgrapno i rubnoga su karaktera, bar s gledišta

40
 4

~
14
15. 16
17
19 20

24~
23

27 l
Tabla VTTI: Olševski orinjasijen 1-28 Vd ika pe-
ćina ( 1-4 stran tm k-2, 5 stratum j, 6-11
stratum i, 12-20 sLranun h , 2 1-26 stra-
lum g, 27 i 28 stratum f)
Plale VU! : Olševa type of Aurignacian Culture
1-28:Velika pećina (1-4 layer k-2, 5 layer
j,6- lllayer i, 12-20 layer h , 2 1-26 1ayer g,
27 i 28 layer f)

41

27 M. Malez, Paleo lit Velike pećine
Ravnoj gori u sjeverozapadnoj Hrvat-
skoj, Arheološki radovi i rasprave JA·
na
ZU, lV-V, Z.1greb, 196!!, str. 25 i d.
28 Olšcvijen je kulturna skupina mla-
đeg palcolitika koju je uspoottvio j Ba-
yer na osnovi specifičnih nalaza s Joka-
litem Putočka zijalka. Danas se taj ter-
min koristi za srednjoeuropsku varijan-
tu orinjasijena, koja sc razlikuje od kla-
s ičnog, z.1padnocuropskog tipa. M. Bro-
dar, Aurignacien, Praistorija jugosla-
venskih zemalja, l,.d l~olit i mczolit,Sar:t·
jevo, 1979, str. 174-175.
29 Vidi bilješku l S.
30 M. Jllalez, nav. dj., str. 58.
42
r
l
današnjega stanja istraživanja.Jedini lokalitet koji nam pokazuje dugotrajniju
uporabu jest Velika pećina u Hrvatskome zagorju i samo djelomično Vindija.
Najvažnija su , međutim , za ovo razdoblje iskopavanja M. Maleza u Istri,
napose nalazi iz Šandalje II i Romualdove pećine u Limskom kanalu, te oni
iz Lopara na otoku Rabu. Za južnu su Dalmaciju, tj. za onaj dio hrvatske obale
koji je praktič no neistražen , i dalje mjerodavan pokazatelj sedimenti iz
Crvene stijene u Crnoj Gori. Ako pak želimo u sporediti jasnoć u kulturne
slike u sjevernoj i južnoj Hrvatskoj , onda je ona ujednačenija , naravno s
obzirom na istraženost srednjega paleolitika.Jadt·an ska je obala, i to njezina
sjeverna zona, ona koja je temeljitije istražena i koja daje cjelovitiju sliku
nekih razdoblja.
Već je u više navrata naglašeno da se većina kulturnih pojava mlađega
paleolitika u Hrvatskoj n e može tako jednostavno uklopiti u uobič ajene stan-
darde i sheme koji vrijede za zapadnoeuropsko tlo. Zemljopisni položaj Hr-
vatske čini u tom smislu situaciju još složenijom: nalazi iz sjeverne Hrvatske
naslanjaju se na alpsko i panonsko podt·učje i na kulturna zbivanja u tin1
područjima , a u južnoj Hrvatskoj pokazuju mediteranske osobine. Zbog toga
zbivanja u te dvije regije moramo promatrati odvojeno, kao što će to uosta-
lom biti slučaj i u kasnijim razdobljima.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj imamo danas samo dva istražena nala-
zišta koja nam pružaju materijal orinjasijena u tom područj u . Riječ je o
Velikoj pećini i špilji Vindija, a obje su u Hrvatskome zag01ju. Nalaze iz gor-
njega odsjeka stratuma »k« i »j« Velike pećine pripisao je Malez protoori-
njasijenu (T.VIII/1·5) .27 Imamo dojam da svi ti nalazi čine cjelinu koja vre-
menski prethodi horizontu koštanih šiljaka s rascijepljenom bazom. Čini se
da je riječ o ranijem obliku regionalnoga orinjasijena, na što p odjednako
ukazuju sj ečiva s trokutastim presjekom (l~VIT/ 1) kao i strugala s dobro
retuširanim rubovima (T.Vll/5-7). Bez obzira na nedostatak tipičnih koštanih
proizvoda, ova skupina predmeta n eprijeporno pripada olševskom krugu, pa
bi bilo najbolje odrediti je kao rani olševski orinjasijen. 2R Sljedeću razvojnu
etapu predstavlja horizont šiljaka s rascijepljenom bazom. U Velikoj pećini
je to razdoblje ob uhvaćeno stratumima od »k/2« do »h« (T.Ylll/ 1-20) . Među
nalazima se napose ističe zbirka sječiva abri-audi tipa (T.VIU/6,9), kao i primi-
tivni je inačice istoga tipa (T.VIII/10,12,16). 29 Ovom bi vremenskom horizontu
mogli pripadati i nalazi iz m. stratuma u Vindiji (T.V/10-19), kao i poneki
artefakt iz stratuma IV: među njima je najtipičnije jedino poznato njuškasto
strugalo s hrvatskoga tla (T.V/9). Ovo bi se vremensko i kulturno razdoblje
moglo nazvati razvijenim olševskim orinjasijenom. Kako je u gornjem
odsjeku stratuma »j« u Velikoj pećini nađen ostatal<:. kalote čovjeka neander-
talske rase, čini se da je neandertalac još uvijek živio na tom tlu, što bi moglo
objasniti i neke, dosta uočljive, arhaične e lemente tragova musterijena.30
U sklopu nalaza iz ovoga razdoblja željeli bismo nešto više pozornosti
posvetiti nekolicini zubi špiljskoga medvjeda nađenih u stratumu »h « u
Velikoj pećini (T.VIll/ 19,20). O njima M. Malez kaže: »U ovoj taložini sakupljeno
 ~

-il
~
•
14
8
7 6

15

.l
Tabla IX: Olševski orinjasijen 1-3 i kasni lokalni
orinjasijen 4-16 Velika pećina (1 -3 st ra tum
f, 4-8 stra tum e, 9-1 1 stra tum d/2, 12- 16 stra-
tum e)
Plate IX: Olševa type of Aurignacian Culture
1-3 and late local Aurignacian Culture
4-16Velika pećina (1-3 layer f,4-8 layer e,
9-1 1 layer d/2, 12- 16 layer e)

43
.!l M Ma/e:r, nav. d j .. 32.
52A 'lltsutltli KuiJncsk a , Untersuchun·
gen an parho logisch \'Criimlerr~o Kno·
du~nrcstc n vcrsdlit~dc::ner \Virhclticrc
aus der llohle von lsr:Hiosko,AA V/3.4,
[)udapest , l 955.:.rr. I 9S i d .,T. U V/5· 13.
N apust: bismo h tjeli upozoriti na prim·
jerkcT. U V/9, 10, l l , l 3, koji upravo na·
padno sliče na nt:kt: gr:JVetijenskc •VC·
nerc•, a posebice i >. kastjenaćkoga kru·
ga. Usporedi H. illtillet•K(IIpe, 1966, T.
XLI·L.
.l l M. il/a /e:r, nav. dj., srr. :\6-40.
:c.-1 S. Vukuuić, Mezotirska kamena indus-
trija spilje Vindi je, Godi~njak Gradskog
muzcjaVara2din, l,Var.•ždin, l 96 1,str.9
i d.M.illale:r, 1967,su·. 265.
44
je i više izoliranih inci ziva peć inskog medvjeda, koji na prijelazu cakline
u korijen imaju urezane udubine. Na prvi pogled izgleda kao da su ove
urezane udubine učinjene umjetno , možda sa ciljem da sc zub može pri-
vezati na uzicu i nositi kao ukras ili amulet. Međutim i takve udubine nasta-
ju posve prirodnim putem još za života, osobito kod senilnih i degener.i.ranih
primjeraka pećinskih medvjeda.«·~ ' No bez obzira na nastajanje oblika ovih
zubi prirodnim putem ili možebitnim naknadnim dotjerivanjima, duboko
smo uvjereni da su ti predmeti imali karakter amuleta, odnosno figurica s
odredenim ritualnim zna čenjem. Znajući za neke vrlo velike primjerke
iz Istall6sko (Mađarska), čini nam se ta hipoteza vrlo vjerojatnom. 32 Vjeru-
jemo da je tu nastao poticaj za oblikovanje toliko poznate gravetije nske pla-
stike, jer skok od predmeta nađena u prirodi, koji može pobuditi određene
predodžbe, u ovom slučaju nesumnjivo antropomorfne, pa do slobodno,
ljudskom voljom oblikovanih figuralnih predmeta, nije velik. Čini nam se
da upravo ovdje stojimo na početku onoga što ćemo nazivati poviješću
umjetnosti.
Sljedeće razdoblje u evoluciji alpsko-panonskog, tj. olševskog orinja-
sijena jest najraniji olševijen, odnosno horizont koštanih vrhova za koplja
tipa Mladeč ili Lautscb. U Hrvatskoj je to vrijeme dokumentirano nalazima
iz stratuma »g« i »f« u VeWw j pećini (T.Vlll/21-28,T.IX/1-3). 53 Završnu etapu toga
razdoblja mogli bi predstavljati horizonti »e« do »C« (T.IX/4-16). U litičkoj
indu striji bit će vidljivo okrupnjavanje artefakata, pa i određene musteri-
jenske reminiscencije, ali i izduživanje sječiva (T.IX/ 2) , stremljenje koje će
biti jasnije izraženo u sljedećim stratumima Velike pećine (T.IX/6,8, 10,13, 15)
najavljujući blizinu gravetijena (gTavettien).
Kao što smo već vidjeli, dva kompleksa nalaza, pripisana gravetijenu
(Velike pećine stratum »e«, »d/2« i Vindija III), ovdje su predložena za atribui-
ranje olševskom orinjasijenu, pa je broj nalaza koji bi mogao doći u obzir
za interpretaciju ove kulture znatno smanjen. No jedan drugi kompleks
nalaza - i to iz stratuma Il Vindije - M. Malez je pripisao gravetijenu ne s lažući
se s Vukovićevom interpretacijom koji ih smješta u vrijeme mezolitil<a. 34 Mi
bismo ovdje samo djelomično podržali takvu atribuciju M. Maleza. Stratum II
dijeli se na elva horizonta (Ila i Ilb) pri čemu je vrlo uočljiva promjena u
osnovnoj zamisli litičke industrije. U starijem horizontu prevladava industrija
uobičajenih dimenzija, te strugala ili kombinirana strugal a-sj ečiva sa zaoblje-
nim završnim rubom ('I:X/ 14- 16), a nađena su i obična sječiva (T.X/20 , 2 1, 26),
te polukružna sječiva (T.X/23) , šila (T./24) i strugala (T.X/19, 22, 25) . Karakteris-
tična je pojava odbijanja donjega segmenta lateralnoga ruba pri bazi (l~X/18),
pojava česta u srednjoeuropskoj inačici istočnoga gravetijena.
Prema tome nalazi kojima raspolažemo nisu niti brojni, a niti saru-ža-
vaju najtipičnije oblike ove kulture (gravetijenske šiljke ili gravetke). Oni se
uklapaju u standarde srednjoeuropske inačice istočnoga gravetijena, ali
osim samog njihova postojanja ne pridonose nikako drukčije rasvjetljavanju
ovoga problema.
 4

12

~ 13

19

16
~
25
23

26

22

27

34
36
37 D
;;~, 38
4) - ~---:
-~-

Tabla X: Kasni gravetijen 1-26 i epigravetijen Piale X: Late Gravettian Culture 1-26 and Epi-
27-43,Vela jama 1-13 (Lošinj , stratum ll), gravettian 27-43,Vela jama 1-13 ( Lošinj ,
Vindija 14-43 (14-26 stralum ll-b , 27-43 layer Il), Vindija 14-43 (14-26 layer ll-b,
stra tum ll-a) . 27-43 layer II-a)

45
 ~l

'~,- -,--
'10 -t\-
. . -. .... 12

25

Tabla XI: •Produženi" gravetijen 1-40, Šandalja TI Plate XI: · P r olonged· Gravettian Culture l-40,
(stra tum b , srednji stra tum) Š;mdalja ll (layer b, middle layer)

46
 Mlađi paleolitik sjevernoga dijela naše jadranske obale, na žalost,
nećemo moći pratiti u zadovoljavajućem slijedu , jer o orinjasijenu se jedva
može nešto reći. Koštani klin iz Bukovca kod Lokava mogao bi možda pripa-
dati olševskom orinjasijenu (f.Xll/1). Dva artefakta iz stratuma II Vele jame
na Lošinju takoder upućuju na prisutnost te kulture (f.V1/15 ,16).
Gravetijen ove regije danas najbolje predstavljaju nalazi iz stt·atuma »b-c«
u već spominjanoj špilji Šandalji II kod Pule. Debeli sedimenti iskazani u
osam stratuma uvrštavaju ovaj lokalitet, uz Crvenu stijenu u Crnoj Gori, u red
najvažnijih paleolitičk.ih nalazišta na istočnoj jadranskoj obali. Stratum »b« M.
Malez podijelio je u tri h orizonta: gornji obilježava mikrogravetije n romane-
l.ijenskog tipa, kao i velik broj ognjišta; srednji je hotizont osim standardnih
gravetije nskih artefakata dao i ostatke vrste homo sapiens sapiens, dok u
donjem horizontu nalazimo kao indikativn e elemente strugala sa zaobljenim
završnim rubovima. U horizontu »b/c« nađena je krupnija industrija (šiljak
dug 18 c m), a stratum »C« predstavlja klasičan gravetijen ovoga područja .
Uz krupniju industriju (T.XI/3 ,4) i vrlo lijepu zbirku tipičnil1 gravetld (T.XI/ 12,
3 L-36), vrlo je uočljiva izrazita mikrolitička industrija, mahom šiljc i i mikro-
gravetke što bi ukazivalo n a povezan ost s apeninsldm mikrogravetijenom ili
tzv. romanelijenom (1·oman ellien). Nađeni su i koštani proizvodi (f.Xl/38),
kao i probušeni životinjski zubi (f.XI/39, 40). U ovu se sliku uklapaju i ostali
nalazi iz Istre i Hrvatskoga primorja, tj . oni iz Romualdove pećine (f.XI1/3-5) i
Lopara na Rabu (T.Xll/6-11), ali je najljepšu zbirku osim Šandalje II dala Vela
jama na otoku Lošinju koju je istraživao V Mimsavljević. Stratum II toga
lokaliteta predstavlja gravetijen srodan on om iz Šandalje II »b «, ali kako se
čini , ipak nešto starijega razdoblja spom enute kulture (f.X/l- 13). Nađeni
proizvodi mikrolitičke industrije nisu tako sitnil1 dimenzija kao u Šandalji II
(T.X/12,13), a nalazimo i neke oblike tipi čne za sreclnjoeuropsko područje
istočnoga gravetijena. U to se ubrajaju i tipične gravetke (f.X/1 ,4-6) i duga
sječiva (T.X/2). Na n ekim je predmetima vrlo jasno vidljiva tehnika strmoga
re tuša - t zv. gravetiranje (T.X/7, 13) . Gravetijenske je n alaze dala i Jami na Sredi
na otoku Cresu, ali ti predmeti još nisu prezentirani javnosti. Ovdje dono-
silno jedno sječivo neobičnoga oblika s polukružno usj ečenim desnim late-
raln.im rubom (f.X/12) i jedan plosnati šiljal( u obliku lovorova lista koji je V
Mirosavljević doveo u vezu sa solitrejenskom kulturom zapadnoeuropskoga
prostora (T.XII/1 3).
Na temelju današnjih sazn anja čilli se da zapravo poznajemo oblike
razvijen e i vrlo kasne gravetijenske kulture. Stječemo dojam da je ovdje riječ
o inačici srednjoeuropskoga tipa istoč noga gravetijena n a koji je povre me-
no, posebno u najmlađoj razvojnoj etapi, utjecao i ap eninsld oblik te kulture,
tzv. romanelije n.
Najveći vidljivi skok u sferi duhovne kulture prapovijesnoga čovjeka
jest onaj u svijetu umjetničkoga shvaćanja , n aravno, umjetničkoga u d ana-
šnjem smislu riječi. Ta prva velika likovna manifestacija staril1 svjetova
započela je bogatom zbirkom tzv. »Venera«, ženskih statueta mah om grave-
tijenskoga razd oblja, razasutil1 na golemom e prostoru od zapaclne Europe do
Sibil·a (v. sl. na str. 12 i L4). Materijal od kojega su načinjene te male skulpture

47
 l

l
~~ ll,'
'\'l !·. 'l
l '
,l
•'
i' i';l
r
'l
l
ll
l\
l' \ '

~
~
,,l
-: ·~

2~ 13

Ta bla Xli: Mladi paleolitik jadranskoga po-
dručja 1-13: l. Bukovac koci Lokava
(olševski orinjasijen?), 2. Gornja Ce-
rovcčka peć ina (gravetijen?), Romu-
alclova pećina (Limski kanal, grave-
tijen?) 3·5 , Lopar na Rabu (·pro-
duženi" gravetijen) 6-11 ,Jami. na Sre-
di na Cresu (gravetijen i solitre-
noidni šiljak) 12 i 13.
Plale Xl i: Upper Palaeolithic of the Adriatic
region 1-1 3: l.l3ukovac near Lokve (Oi-
ševa type of Aurignacian Culture?)
2 . Gornja Cerovećka pećina (Gravet-
tian Culture?), Romualdova p eći n a
(Limski kanal; Gravettian Culture) 3-5,
Lopar-Rab (•prolonged• Gravettian) 6-
-11 , Jami na Sredi - Cres (Gravettian
Culture and Solutrean point) 12-13.

jest slonovača (mamutove kljove), kost, kamen (vapne nac, pješćenj ak) i
pečena glina. Razina tehničke obrade nije uj ed načena - i tu postoje znatne
razlike, no osnovna zamisao je u cijeloj toj bogatoj porodici >>Venera« isto-
vjetna. Najčešće se smatraju simbolin1a kulta plodnosti, neke vrste >>pramaj-
kama« (m.ag na mate1·) , a steatopigne ili sličn e tende ncije u volumenima
smatraju se je dnim od pokazatelja takva gledanja. Statuete iz srednje i
istočne Europe mahom su nađene u građevinskim ko mpleksima i očito

48
 .sr; tJ novije vrijeme otkrivt:n a je jedna
gr.tV\Il'it životinje, vjerojatno konja. u
stijeni ~pilje Badanj kod Slocd u llercc-
govini. Vitli: Prai:;torija jugoslavenskih
zemalja, l , Paleolit i mczolit, S~arajevo ,
1979. str. 352, t. XLVl.

predstavljaju kućna božanstva, dakle nešto nalik mnogo kasnijim antičkim

larima i penatima. Genezu statueta gravetijenskoga razdoblja valja, bez
sumnje, tražiti još u orinjasijenskom horizontu. Teško je naime vjerovati da
je do toga »booma« došlo odjednom. Poticaje za tu vrstu plastike treba tražiti
u prirodnim oblicima antropomotfnoga karaktera - npr. zubima špiljskoga
medvjeda. Bit ćemo , dakle, slobodni da zastupamo jednu, čini nam se novu,
tezu da je ta osebujna p lastika nastala prvobitno kao imitacija antropomorfnil1
inciziva, koji su, zacijelo, imali primarnu funkciju (religijsku) kasnijih sta-
tueta, te kojima su čak i veličinom odgovarali. U suprotnosti s oduševljenim
shvaćanjima o ftlozofskim i sličnim ishodištima te umjetnosti, ova će teza
djelovati ponešto prozaično, ali sve velil<e pojave imaju svoju više ili manje
prozaičnu genezu. Razvoj špiljskoga slil<arstva nimalo ne proturječi takvoj
pretpostavci.
Na problemu figuralne plastične umjetnosti gravetijenskoga razdoblja
zadržali smo se iz jednostavnoga razloga: nalazišta donjoaustrijske i morav-
ske regije udaljena su od sjeverozapadne Hrvatske, tj. Vindije, kojih tristo-
tinjak kilometara, a nalazi srodni11 oblil<a gravetijena ukazuju i na mogućnost
pojave ovakve plastike i na lu-vatskome prostoru. To što, međutim , do danas
na tom podmčju ne poznajemo ni jedan sličan ptimjerak, samo je rezultat
slaboga intenzite ta istraživanja.
Zapanjujuće špiljsko slil<arstvo (v. sl. 1), kao jedno od najsnažnijill obilje-
žja magdalenijenskoga (magdatenien) razdoblja, jednako kao i sama ta kul-
tura, ostaje do danas daleko od granica naše zemlje. Ista je situacija i sa sit-
no m, bogato rezbarenom koštanom plastilwm te gravurama u kamenu (v. sl. 2 ,
3, 4 i5) .35
Mlađi se paleolitik svakom promatraču nameće kao sinonim bogate
umjetničke djelatnosti. Ako pratimo razvoj ljudskil1 spoznaja u globalnim
okvirima, taj je zaldjučak točan. Pritom ćemo , imajući u vidu lu·vatsko tlo, biti
možda i razočarani, jer od čitave te bogate stvaralačke djelatnosti, u prostor-
nom rasponu od Atlantika do Sibira, ništa na ovom našem tlu nije nađeno. Pa
ča k i u pojavnim oblicima standardne materijalne proizvodnje, svi će naši
nalazi u odnosu na zapadno ili, recimo, istočnoeuropsko tlo, djelovati nekako
siromašno i pomalo provincijski.Jer, zahvaljujući pogodnim geografsko-mor-
fološkim dispozicijama, neki će se konzervativni oblici na našem prostoru
duže zadržavati , neke će ljudske grupacije možda biti udaljenije od ključnill
žarišta europskil1 zbivanja, pa će u relativnome miru uspjeti dulje sačuvati
svoje iskonske navil<e.Bit će to vidljivo u olševskom orinjasijenu,jednako kao
i u mlađepaleolitičkim sedin1entima Crve ne stijene.

49
 Mezolitik
ili srednje kameno doba

Mezolitik (mesos - grč. srednji; lithos - kame n) je u današnjim uvjetima

poznavanja prapovijesne arheologije neprijeporno arhaičan i promašen na-
ziv. Nastao je u vrijeme kada su kulturne odrednice imale drukčiji smisao i
kada su bile izvođene samo iz jednoga područja Europe, a potom primijenje-
ne na gotovo cijeli mediteranski i e uropski svijet. To znači da je u vremenu
kada je taj pojam definiran morao postojati valjan skup razloga da se tako
poshlpi. I zaista, u vremenu kada su umjetničke sastavnice u vrednovanju
prapovijesnih kultura imale puno veće značenje nego danas, prestanak izu-
zetno atraktivne i bogate magdalenij ske likovne umjetnosti morao se činiti
kao propast jednoga svijeta. I tom se dojmu uostalom ne možemo ni danas
oduprijeti. No taj je svijet bio ograničen na franko-kantabrijsko područje i
njegova propast nije mogla imati presudnil1 posljedica. U tom je području
došlo do stvarne smjene kultura ali se nakon magdalenijena pojavila regio-
nalno ograničena kultura - az ilijen (asi/lien). No i tamo gdje je kulturni kon-
tinuitet bio mnogo manje narušen, npr. u sjevernoj Nje mačkoj , nije bilo više
nikakvil1 umjetničkih sklonosti. Prema tome ipak se dogodilo nešto važno,
što se, m edu tim, više iskazalo u promjeni sklonosti, promjeni »mode«, nego u
vitaln im oblicima čovj ekova postojanja. Jer, a to je potrebno reći odmah na
početku , mezolitil( ni u gospodarskim ni u društvenim, ni u materijalno-kul-
turnim sferama života ne donosi ništa bitno novo. No u zadnjim su se deset-
ljećima ovoga sto lj eća pojavile i posve drukčije definicije neolitika- utvrđen
je pojam pretkeramičkoga neolitika, pa su neke pojave, ranije smatrane mezo-
l itičkim, dospjele u krilo najranijega neolitika. Na drugoj su strani istraživači
poput O. Menghina, koji su u gospodarskim i sociološkim pokazateljima
vidje li bitne odrednice za šire kulturno situiranje, nastojali već početkom
tridesetih godina preimenovati klasičnu »troperiodnu« podjelu litičkih raz-
doblja, uvodeći posve nove, znatno funkcionalnije (u smislu sadržaja) nazive.
Razvijajući ideje O. Menghina, K. ]. Narr je uobičajeni pojam mezolitika
raščlanio na dvije vrijednosti: epipaleolitik i protoneolitik. Većina suvreme-
nih paleolitičara danas je prilwatila naziv epipaleolitik primjenjujući ga na
klasični mezolitik. Neolitičari će nasuprot tome ostati gotovo isključivo pri-
vrženi tradicionalnoj podjeli i prihvatit će novu terminologiju tek onda kad
ih sadržaj novih otkrića na to prisili. Kako nam ovdje nije namjera mijenjati
već općeprihvaćene sh eme, koristimo tradicionalni naziv mezolitik u smislu
koji odgovara epipaleolitiku, tj. »produljenom« paleolitiku.

50
 Mezolitik nedvojbeno predstavlja novu etapu u razvoju ljudskih kul-
tura. No ta je promjena manja od zaokreta koji je nastao na prijelomu
srednji paleolitik (tj. musterijen) - mlađi paleolitik (orinjasijenski kultur-
ni kompleks), iako je za oba ta zaokreta karakteristična promjena »etničke«
strukture na europskom tlu. Prema tome osnovno su obilježje mezolitika
različite seobe ograničenoga opsega, koje dovode do znatnog usitnjavanja
kulturne slike toga vremena, što je uostalom već bilo vidljivo i u kasnome
stadiju mlađega paleolitika, napose u mediteranskim područjima Europe.
Najvidljivija promjena do koje dolazi s prestrukturiranjem tadašnjih popu-
lacija dešava se na području umjetničkoga djelovanja. Osim u istočnoj Špa-
njolskoj, na cijelome europskome tlu nestat će svi oblici izuzetno bogate
magdalenijenske i kasnogravetijenske umjetnosti, a gotovo smiješni ostaci
cije loga toga svijeta su azilijenski slikani šljunci! No u istočnoj Španjolskoj
i sjevernoj Africi nastao je nov Wmvni izraz, možda manje atraktivan, manje
virtuozan u s likarskom smis lu, ali zato bliži novom vremenu koje će uskoro
nashlpiti - neolitiku. U materijalnoj kulturi doći će u razvijenom mezolitiku
do izražaja sklonost k sitnoj litičkoj industriji, tzv. mikrolitici, koja je već bila
vrlo izrazita sastavnica kasnog mediteranskog gravetijena i koja je općenito
bliža mediteranskomu prostoru. Naravno , takva je industrija odraz posebnih
gospodarskih okolnosti, odnosno, jedne drukčije usmjerene lovne privrede.
Kada izdvojimo iz mezolitik:a, npr. jedan natufUen (natoufien) Palesti-
ne ili najraniju lepensku kulturu Đerdapa, jer ni jedna ni druga pojava po
svojim osobitostima ne mogu pripadati tradicionalnom shvaćanju m ezoliti-
ka, onda će nam se ova etapa učiniti na neki način bezličnom , možemo mir-
no reći jednoobraznom .To je prije svega bilo prijelazno razdoblje u kojemu
su e tnič ka komešanja, koja su zahvatila europsko tlo, uspjela srušiti stare
vrijednosti, ali ne i nadomjestiti ih novima. Mezolitik: bismo u razvoju kulture
i civilizacije mogli smatrati gotovo interregn:wnom u kojem se događalo ili
sve ili ništa. Kad kažemo sve, onda mislimo na obilježja svil1 onih burnil1
razdoblja koja su označavala smjene kultura, opću nesigurnost i neizvjesnost.
To je vrijeme, uvjetno rečeno povijesti, ali bez svjedoka i svjedočanstva. Da
su ljudi znali pisati i ono što se događalo opisati i sačuvati za sva vremena,
možda bi mezolitilc bio neobično zanimljivo poglavlje čovjekova života. No
da čovjek nauči pisati, trebat će čekati još koju tisuću godina. Mezolitik je i
u trajanju iskazan kao prijelazna etapa, u jugoistočnoj Europi on obuhvaća
vrijeme oci oko 8000. do oko 5000. godine prije Krista. Ta okolnost ukazuje i
na veliko ubrzanje ritma kulturnil1 tokova, jer kao što vidimo , sam mezolitik:
trajao je manje od bilo koje kulture kasnoga paleolitičkoga vremen a.
U stvaranju europskih mezolitičkil1 kultura treba lučiti tri kulhu·ne
zone u kojima su supstratn e osnove završnoga paleolitika ostavile svoje izra-
zitije tragove. U sjeverozapadnoj , i dijelom sjevernoj Europi, to je magdale-
nijenska ili magdaleni je nu bliska sastavnica, npr. hambu1·ška kultura. Tu su
se razvili ili dalji genetsld nastavci tih osnova, npr. arensburšlea kultura koja
nastavlja tradiciju hamburškoga supstrata, ili su to kulture koje, napose u ko-
štano; industriji, imaj u svoje izvore u magdalenijenskoj osnovi (Lingby, Fosna
ili az ilUenska kultum). U istočnoj je Europi jasno uočljiv utjecaj kasnoga

51
36 S. Vukov /t, Mezolitska k:unena indus·
trija spilje Vindije, Godišnjak Gradskog
muzeja Vamždin, l ,Vamždin, l %1.

kastjenaćkoga gravetijena - i katkad je teško razlučiti završni paleolitik od

ranoga mezolitika. U srednjoj Europi, koja nije bila obuhvaćena magdaleni-
jenskom kulturom, napose u Podunavlju i potkarpatskoj regiji, kontinuitet
između završnoga gravetijena i ranoga podunavskoga ili potkarpatskoga
ta·r denoazijena (tardenoisien) više je nego očevidan. Vjerojatno je i u Hr-
vatskoj , u regijama sjevernoga Jadrana, kasnogravetijenska milrrolitika, broj-
na u završnome gravetijenu Šandalje I ili II, imala određenu ulogu u oblikova-
nju ranoga mezolitika.Treća supstratna zona obuhvaća južni dio Balkanskoga
poluotoka. Iako je sustavnije istražena samo zapadna obalna regija ovoga
poluotoka, mislimo pritom na Sidari na otoku Krfu i n a Crvenu stijenu u
Crnoj Gori, postoji dovoljno pokazatelja za deflniciju jednoga specifičnoga
mezolitika, koji svoje korijene vuče izravno iz završnoga paleolitika. No već
uočene razlike u mlađem paleolitiku sjevernoga i južnoga dijela naše ja-
dranske obale, upućuju na bar slične, ako ne i oštrije , podvojenosti u kul-
tm·noj slici mezolitičkoga doba. Na žalost, mezolitik je u hrvatskim razmje-
rima jedno od najslabije istraženih i najmanje poznati11 kulturnih razdoblja.
U sjevernoj je Hrvatskoj poznat samo iz Vindije, i to iz jedne ne osobito
bogate zbirke nalaza.Ti se nalazi uklapaju u shemu panonsko-podunavskoga
tardenoazijena.To je vrlo često spominjana mezoliti ćka kultura i na neki na-
ćin sinonim mezolitika većega dijela Europe. Lokalitet-eponim je Fere-en-Tar-
denois (Aisna, Francuska). Klasični je tardenoazijen rasprostranjen samo u
Francuskoj, ali se taj naziv upotrebljava za niz, više ili manje srodnih pojava
na cijelome emopskome tlu s izuzetkom sjevernih regija. Tardenoazijenska
industrija sinonim je za mezolitićku mik.rolitiku geometrijskih oblika. Izra-
đena je dosta specifićnin1 postupkom: prvo je načinjeno dugačko, usko
sječivo, a onda su na njegovim uzdužnim rubovima načinjeni konkavni usjeci,
pa je na tim mjestima sječivo lomljeno , te su tako dobiveni manji segmenti ,
najčešće po tri milrrolita. Ti su mikroliti zatim dalje dorađivani tehniko m
vertikalnoga retuša primjerenoga gravetijenu. Dobiveni su ćisti geometrijski
oblici: trapezna, trokutasta ili polukružna mikrolitićka oruđa. Takva su sitna
sječiva i šiljci pretežno služili kao vršci ili trnovi na streljaćkome oružju, za-
tim za slaganje u nizu na koštanome ili drvenome držalu, čime se dobivao
rezač, odnosno nož. Stratum Ila u Vindiji S. Vuković je atribuirao tardenoazije-
nu (f.X/27-43). 36
Podunavski mezolitik obilježen je nizom regionalnih tardenoazijen-
skih kultma čiji su nositelji živjeli oci streljaćkoga lova u vrijeme kada se živo-
tinjski svijet bitno izmijenio zbog promjene klime.Takav je lov tražio izuzet-
nu vještinu, jer se love brze životinje, koje je teško uloviti iz zasjede. Zato u
tardenoazijenskoj litičkoj industriji uopće nema oružja za borbu iz blizine
što je jedna od bitnih značajki te kulture.
Nakon vlažnoga i hladnoga predborealnog razdoblja, koje nije osobito
pogodovalo stan ovanju na otvorenome, u prostranim panonskim nizinama
nastupilo je borealno razdoblje, vrijeme suhe i tople kontinentalne kume što
omogućuje stanovanje na otvorenome prostoru, pa je to nedvojbeno utjecalo
na veću brojnost tardenoazijenske populacije. Porast razine voda nužno je
uvjetovao smještaj naselja na višoj nadmorskoj visini, odnosno na povišenim

52
terasama zaštićenima od poplava. Kada govorimo o naseljima mezolitičkoga
vremena, onda taj pojam upotrebljavamo uvjetno, jer ovdje nije riječ o lda-
sičnom naseljavanju, kojemu je obilježje trajniji život na jednome mjestu.
Tarclenoazijenske ili epigravetijenske populacije žive u manjim skupinama i
ne zadržavaju se trajnije na istome mjestu. Primjer Szoclligeta (nedaleko Bu-
dimpešte), gdje nalazimo osnovu manje šatorske konstrukcije s elva ognjišta
smještena na otvorenome prostoru uz šator, najbolje oslikava način života tar-
denoazijenskih populacija u Podunavlju. Jedini lokalitet u sjevernoj Hrvat-
skoj, Vindija, dokaz je za tradicionalan oblik špiljskoga stanovanja. Isti se
način stanovanja preferira u završnome gravetijenu i epigrave tijenu Đerda­
pa, ali dolazi i do stvaranja malenih naselja na otvorenome prostoru (Ostro-
vu! Banului).

53
 SUMMARY
THE PALEOLITHIC
The Lower Paleolithic
The discovery of one of the most famous pa-
leolithic sites in the world- Olduvai Gorge- was
announced over forty years ago. 1 The earliest
products made by human h ands were found
there in strata over l OO meters thick, consisting
of fifty some river cobbles w orked on both
sides. These primitive implements, called pebble
tools, were created from large river cobbles b y
repeatedly striking from both ends along the
long axis. This manner of two-sided working of
the cores, i.e. cobbles, represents the beginning
of the so-called Core Tool Culture group of the
early paleolithic. One such worked cobble was
discovered in th e Šandalja T, cave in Istria, and
this is at present th e earliest object made by man
to h ave been found on Croatian territory (Fig. 6).
lt seems that t h e European territory was the
homeland of an other e ntirely differe nt form of
working ston e. Tools manufactured from the de-
bitage that was a secondary product of striking
cores, i.e. flakes, appeared h ere, and indust ries in
The Middle Paleolithic
The period of the Midclle Paleolithic re pre-
sents the beginning of the equal inclusio n of th e
Croatian region in the course of events in Euro-
p ean pre history. The tradition of studying this
period, also called the Mouste rian Culture, be-
gan at th e e nd of th e last cen tury w ith excava-
tion of a site a t Krapina. This most famous pa-
leolithic site in Croatia is a rock shelter or abri
w ith sediments layers of 8 .8 meter s in thickness
(Fig. 1 1). Dragutin Gorjanović Kramberger, the first
excavator of Krapina, divided the Pleistocene
sediments into two complexes: I (Lower) and TJ
(Upper). The finds from the lower stratum m ain-
ly consist of large flakes that are reminiscent
(both in form and in te rms of the rare seconda-
r y w orking) of th e Clactonian industr y (Pl. ll/ l )
and of the Levalloisian technique (Pl. II/2, 3, 5). It
54
this complex are referred to in general as Flaked
Tool Cultures. The earliest know n completely
defined chipped stone industry is called the
Clacto nian. O ther than in the primar y zone of di-
stribution (England, France , and th e western sec-
tions of Germany), it often appeared along w ith
the material of other cultures, particularly the
Acheulean . On e chipped tool is known from
Croatia (Fig. 7), fo und in the contex t of a site of
the Ach e ulean c ult ure at Punikve near Ivan ec.
1l1e period of the cultural complex of the deve-
loped handaxes is termed the Acheulean Culture
after the French site of St. Ache ul. A typical site
o f th e me ntioned culture is located in th e Croa-
tian Hi~hlands - th e already noted Punikve near
Ivanec. This op en site settlement contained seve-
ral stone h a.ndaxes (PL Ill, 2, 3). A large proportion
of the finds, h owever, belong to valious sp ec-
trums of the so-called p e bble, or chopper tool
industries (Pl. I/6) , and one m·chaic handaxe is re-
miniscent of the Abbevillean Culture ( Pl. 1/5).3,4•5
is apparent that there are no typical Mousterian
burins, but rathe r scrapers of trapezoidal form
preclominate, along w ith blades, occasionally
w ith c urve d cutting edges. Th e finds of th e up-
p e r complex contain more of the typical aw ls
(Pl. 11/6, 9, ll ; 111/5-6), trapezoidal scrape rs (Pl.II/4,
10 ; 111/7-9), ;md scrape rs w ith rounded working
edges (f. ill/ lO) , thus entirely typical Mouste rian
products. Sin1ply stated, the t1nds of th e earlier
complex ( l) present a primitive image of this cul-
ture w ith fairly frequent eleme n ts of th e Clac-
tonian Culture and the Levalloisian tec hnique.
The stratigraphic co mplex of level ll with its ni-
n e strata has three developme ntal phases. A ten-
dency towards standardization in the framework
of the typical Moustelian industry is visible in
th e first, w hile th e two later phases represent a
developed image of the Mouste rian Culture.
Finds related to the Mousterian Cultme have
also been found in th e caves ofVinclija (Pl.V/l-8),
Veternica n ear Zagreb (Pl. IV; Fig. 8 , 9) and Vile-
nica (Pl. T/7) . The finds from Velika Pećina are
somewhat differe nt, as this was probably a
regio nal variant of the Mousterian clenticulate
type. J 0,23 Th e Mousteri<m flnds from the Adriatic
coastal and island zones are not as numerous as
those from continental northwestern Croatia.
The most attractive examples come from Vela
jama on the island of Lošinj (Pl. Vl/ I 0- 14). One
bifacially w orked hand poinl is particularly
emphasized (Pl.VI/ lO)LL ,t2.
1l1e p eople whose m atelial remains we call the
Moustelian Culture - Homo sapiens neandertba-
lensis (Fig.lO)- buried their dead ,for which there
is sufficiently convincing proof at present. This
represents the introduction of a new dime nsion
into the life of prehistoric man - a leap into the
sphere of th e m ystic, the transcende ntal, the elu-
sive. After the flrst Olduvai revolution in produc-
tion, this was th e beginning o f a new, ditlerent,
The U p per Paleolithic
The Upper Paleolithic was a pe riod of stratifi-
cation, considerably more dyn amic development,
anci an increased sequence of cultural ch ange.
This period w as also characterized by an erup-
tion of spiritual manifestations that were simul-
taneously represented in the very fi rst phases of
artistic c reation , as expressed in a natural and/or
naive art, so classified according to modern con-
cepts. And indeed, certain extraordinary crea-
tions, in fact inconceivable advances for this level
of social and economic development, w h ether
in the tleld of w all painting or antlu·opomorphic
o r zoomorphic sculpmre, w e re produced in this
p e riod. However, the level of knowledge of the
Upper Paleolithic does not compare in extent to
that known for the Middle Paleolithic. There are
no sites suc h as Krapina or Veternica. Certain
ele ments, particularly those in northwestern
Croatia cann ot easily be included into the cul-
tural sequen ce of the researched European re-
gions . These elements appear somewhat rustic
and peripheral. Cave painting , as one of the most
characteristic traits of the Magdalenian p eriod,
remained far beyond the borde rs of Croatia, as
eli d other elemenls of the culture itself.The same
situation also exists with minor, richl~ carved bo-
n e sc ulp t ure ;md e ngraved stones. 3 The lowe r
Austrian and Moravian regions, known for finds
of figura! sculpture of th e Gravettian culture, are
not far distant from northweste rn Croatia, anci
spiritual revolution. Th e ritual burial of animal
heads, especially those of bears, represents a ve-
ry conlroversial ch apter in the life of Neandcr-
thal man, i. e . the so-called bear cult. 24,25 M. Malez
discovered a co mplex of important evidence
that would support the ex istence of such a cult
at the cave of Veternica near Zagreb. He noted a
large number of burials of bear skulls w ith th e
snouts turnecl towards the outside, i.e. towards
the cave opening or the main corridor to the
exit. Some of the skulls were enclosed w ith large
stones or were preservecl in natural nićhes of the
cave, anci then walled in with ston e blocks. One
wolf slcuU was found below a rectangular stone
slab placed b etween two elongated stones . It ap -
pears from all of the above that the site of
Veternica was transformecl from a normal hun-
ting camp into a c ult site in a d eveloped stage of
the Mou sterian. Certain ritual actions, such as
removing teeth, rounding the jaw edges or dril-
ling h oles in th e jaws of bears have a definite
symbolic function related to shackling th e
strength of these animals .
the presence of forms sin1ilar to those of the Gra-
vettian culture would indicate the possible appea-
rance of such sculpture i11 the Croatian area.
There are two in1portant siles of the Upper
Paleolithic in northwestern Croatia, both in the
Croatian Highlands regio n: th e caves of Velika
Pećin a anci Vindija. The strata design ated as »k/2,
h , j, g, f« at Velika Pećina (Pl. VIII/ 1-28; Pl. IX), and
strata n and IV at Vindija (PI. V/9-19) could b e de-
fined as developmental stages in a regional variant
of the Aurignacian. Se veral tee th of cave bears
found at Velika Pećina sho uld partic ula rly be
emphasized , as they h ave incisecl hollows (Pl.
Vlll/ 19-20). They could have b een used as amu-
lets, or as talismanic elements w ith a certain ri-
tual meaning . Perhaps exactly su ch objects cre-
ated lhe in1petus to form the well-known Gra-
vettian sculptures, as the step from a n aturally
fo rmed object discovered by chance that could
suggest certain notions or images, in this case
anthropomorphic , to the conscious creation of a
ligural form w ould not be great. The late r layers
at Vindija contain the most lypical forms of the
Gravettian Culture - awls or burins. Th e Upper
Paleolithic of the Adriatic region is best repre-
sented by the Gravettian finds from the cave of
Šandalja II n ear Pula (Pl. XI), and th e finds from
Ro mualdova Peć in a in Istria (Pl. :h'H/3-5), from
Lopar on the island of Rab ( 1'1. Xll/6-11) and Vela
]an1a on the island of Lošinj (PI. X/1-13).
55
Tihomila Težak-Gregl

NEOLITIK •
t

ENEOLITIK
 r
MLAĐE KAMENO DOBA I BAKRENO DOBA
VREMENSKA TABLICA

SJEVEROZAPADNA HRVATSKA SREDNJA l ISTOĆNA JADRANSKA OBALA,

BANOVINA, KORDUN, LIKA SLAVONIJA, BARANJA, SRlJEM OTOCI T ZALEĐE
ZAPADNA SLAVONVA
6000 -1-- 6000
l-
-1- l-
M E ZO LITI K
-1- l-
-1- l-
1- 5500
STARČEVAČKA f-
KULTURA
f-
KULTURA
-f- IMPRESSO f-
- KERAMIKE
f-
5000 -1- STARČ EVAČKA f- 5000
-1- K ULTURA f-
-1- l-
-1- l-
-1- l-
-~
4500
_v--- ____.,
KORENOVSKA
KU LTURA
~----------------------;-4500

f-
-1- DA NILSKA f-
KULTIJRA l-

llREZOVLJANSKI TIP l-
SOPOT SKE KULTURE SOP OTSKA 1- 4000
KULTURA
SOPOTSKA
KUlTURA l-
LENĐELSKA l l-
KULTURA l I IVARSKA
VINČANSKA KUIJ''lJRA l-
KULTURA l- 3500
LASIN.JSKA
KUJ:r!JRA 1-

l l\ADENSKA
KULTURA

KOSTOLAČKA
KULTURA f- 3000
Rl! l"Z-GAJARY /
KUJ:I.URA f-

VVUČEDOLSKA
f-
l-
l-
KULTURA
1-----------------------~ 2500
VUČEDOL'>KA
KUI:fURA f-

2000

58
NEOLITIK
(približno od 6000. - 3500. godine prije Krista)

Uvod

Mlađe kameno doba ili n eolitik (grčki , neos- nov, litbos- kamen) raz- t iii. Ga raša11i11, Umetnost na tlu Ju-
goslavije - Pra istorija, Ucoogr-dd , Zagreh.
doblje je prapovijesti u kojem se događaju goleme promjene u organizaciji Mostar, 1982; l'J Z U, str. 26-30; IL ,IJifl-
l elcKarpe, 1968.
gospod<u:skog i društvenog života, a isto tako i u svekolikoj materijalnoj proiz- l G. 0Jild e,Thc Pre history of European
vodnji. Novosti koje bitno određuju neolitik i ujedno ga temeljito razlikuju Society, 1958.

od prethodnog mezolitika jesu: gospodarstvo zasnovano na poljodjelstvu i

stočarstvu , te kao posljedica toga sjedilački način života u naseljima ruralnog
ili urbanog tipa; na području materijalne kulture to je proizvodnja lončarske,
odnosno keramičke robe, te primjena tehnike glačanja i poliranja pri izradi
kamenog oruđa i oružja. No ove dvije posljednje sastavnice ne moraju nužno
biti prisutne da bismo neku kulturu odredili kao neolitičku.
Kao i kod prethodnih razdoblja tako i pri proučavanju neolitika rabimo
neke uhodane unutarnje podjele. Za područje jugoistočne Europe primje-
njuje se sljedeća dioba: pretkeramički neolitik, rani, srednji i kasni neolitik.
Neki se naši, a i strani autori koriste umjesto nazivom rani i kasni terminima
stariji i mlađi neolitik. 1 Ako mezo litik, točnije rečeno kasni mezolitik, u ne-
kom području više ne zadržava izvorne osobine klasičnog mezolitika, nego
već predstavlja jedan prijelazni ili uvodni dio u neo litičko razdoblje, onda to
vrijeme nazivamo protoneolitikom.
Neolitik se nije ravnomjerno pojavljivao u svim krajevima svijeta, a niti
n a europskom tlu. On je negdje nastao kao rezultat postupnog razvoja, ne-
gdje opet kao posljedica nagloga lokalnog preobražaja, a u neka je podmčja
stigao seobom novoga populacijskog vala kao već sasvim oblikovana kultur-
na pojava. Neolitik se u većem dijelu jugoistočne i posebno srednje Europe,
a to su područja kojima smo u ovom tekstu ponajprije okrenuti, pojavio kao
nešto izrazito novo. Takve prijelomne događaje u razvoju ljudskog društva, s
nastupom bitno novih društvenil1 i gospodarskil1 poimanja, nazivamo revo-
lucijom, pa je istaknuti britanski prapovjesničar Gordon Childe uveo u zna-
nost i pojam neolitičke revolucije. 2 To je prva revolucija u povijesti ljudskog
roda koja ima društveno-ekonomski karakter. To je početak organizirane,

59
3 Apsolutni su datu mi za kulturu Lcpcn-
skog vira po metodi C-14 oko 6;00. i
6000. g. prije Krista, dok starčevačk:t ,
tnkodcr prema C-14 datumima, traje
izmedu 6000. i 4850. g. prije Krista.
T
planirane privredne djelatnosti. Gospodarske kategorije odnose se prije sve-
ga na motičarsko poljodjelstvo i stočarstvo, ali ni stari oblici privređivanja,
poput lova, ribolova ili skupljanja raznih plodova prirode, nisu iščezli.
Najveća je dakle novost u neolitičkoj privredi svjesno sudjelovanje čovjeka
u organizaciji ishrane , bez prepuštanja pukom slučaju lovnog uspjeha ili
n eu spjeha. Ali i u takvom gospodarstvu ekološki činitelji imaju prvorazrednu
ulogu. Čovjek uglavnom više nije nomad, nego trajno boravi na jednome
mjestu, barem tako dugo dok ne iscrpi zemlju, te prirodni ambijent više nije
scena koja se neprekidno mijenja. Sjedilački način života morao je riješiti
problem prehrane na jednom uskom prostoru u najužoj vezi s ekološkim
uvjetima.
Neolitik, kako je već rečeno, nije posvuda započeo u istome vremen-
skom horizontu, a i kad je već bio tu, nije imao jednake gospodarske , druš-
tvene i kulturne domete. Toga nema ni u relacijama jugoistočne Europe, a ni
u istočnome sredozemnom prostoru . Promjene koje imaju karakter novosti
nastupaju prije što bliže idemo k jugoistoku, prema Grčkoj i Maloj Aziji,
dakle bliže k žarištima koja su bila pokretači kulturnih tokova u području
srednjoeuropskog Podunavlja. Vremenski razmak izmedu početaka neolitika
u Đerdapu i u sjevernoj Hrvatskoj iznosi oko tisuću godina - i to je naj-
rječitiji primjer kako zaostaju regije udaljene od primarnil1. kulturnih ishodiš-
ta.3 Iz tog je razloga i prije navedenu diobu na rani, srednji i kasni n eo litik
vrlo teško ujednačiti za različita područ ja. Naime , ako se ravnamo prema
neolitiku jugoistoka Europe, konkretno Grčke , onda na području sjeverne
Hrvatske n ema ranog neolitika, jer on tu počinje s već razvijenim stupnjem
starčevačke kulture. Slična je situacija i u većem dijelu srednje Europe , gdje
se počeci neolitizacije vežu u z formiranje kompleksa kultura linearnotra-
kaste keramike, a to je p ojava koja u odnosu na jugoistok Europe pripada
srednjem neolitiku.
S vremenom neolitika pojam kulture počinje dobivati svoj pravi smi-
sao, za razliku od tog termina u p aleo litiku i mezolitiku. On označava prisut-
nost jedne plemenske organizacije, odnosno etničke grupacije na određenom
teritoriju kojemu se mogu dosta pouzdano odrediti granice rasprostiranja. Ta
je populacija imala jedinstvenu materijalnu i duhovnu kulturu, jednako dru-
štveno ure denje u užem smislu i vrlo vjerojatno zajednički jezik. Na taj način
pojam kultura dobiva značenje današnjeg pojma etničke zajednice te p osta-
je ekvivalent pojmu države, dakako b ez državnog ustroja. Unutar jedne kul-
ture može doći do regionalnih podvojenosti, najčešće u perifernim pod-
ručjima. Takve regionalne pojave koje imaju značenje i smisao kulturne vari-
jante nazivamo tipom. Nasuprot tome više srodnih kultura čini kompleks u
smislu šire kulturne zajednice, primjerice starčevački kulturni kompleks ili
kompleks linearnotrakaste keramike. U takvoj grupi kultura, obično jedna
ima kulturnu i vremensku prednost pa se smatra rodonačelnicom i ishodiš-
tem cijeloga kulturnog kompleksa.
Neolitička umjetnost jest pojam koji se vrlo često omalovažava, pa čak
i sasvim negira. Obično se drži da su ti neolitički poljodjelci i stočari bili
samo obični lončari, bez prave umjetničke pobude. Doduše, n eki su oci njih

60
znali izrađivatii keramičke statuete , ali one su bile daleko od naturalizma
paleolitičke umjetnosti. A upravo u toj neprekidnoj usporedbi s fantastič­
nom umjetnošću mlađeg paleolitika leži uzrok negacije neolitičke umjet-
nosti. Istina je da su »neolitičari« pretežno bili lončari , ali i izrada posuđa od
gline , koja se potom peče, traži određenu kreativnu imaginaciju jer glina nije
materijal koji svojom prirodnom strukturom uvjetuje oblike, poput kamena
ili drva. Ne stoji niti tvrdnja koja se još i danas često čuje da je umjetnost
neolitika anikonična. Velik broj neolitičkih kultura poznaje figuralnu plasti-
ku, dakako izrađenu od keramike, barem nam je talG'a do danas sačuvana,
što ne isključuje i izradu kipova od manje trajnih materijala. Ljudski likovi,
uglavnom ženske statuete , jesu u načelu vrlo stilizirane i shematizirane, ali to
nije dokaz artističke nemoći njihova tvorca. Svijest neolitičkog čovjeka na
znatno je višem stupnju razvoja; on već shvaća apstrakciju i simbolizam,
stoga nema potrebe za slijepim oponašanjem prirode. A da zna i može stva-
rati realistične i vrlo upečatljive likove pokazuju pojedini primjerci antropo-
morfne plastike butmirske kulture ili znamenite figure Hamangia kulture iz
Černavode u Rumunjskoj.
Osim samostalnih statueta ljudski i životinjski likovi našli su svoje mje-
sto i u obliku reljefnih aplikacija na neolitičkome keramičkom posuđu , a če­
sto u obliku protoma zamjenjuju ručke ili predstavljaju ukrasne dijelove
različitih keramičkih žrtvenika i drugih obrednih predmeta. U nekim se
kulturama takvi likovi pojavljuju urezani ili slikani na posudama, bilo kao
pojedinačni motivi bilo kao čitave scene plesa, lova i slično. Na kraju treba
spomenuti i velik broj posuda koje svojim oblicima i detaljima asociraju bilo
na ljudsko bilo na životinjsko tijelo.
Neolitička antropomorfna plastika obično se tumači kao prikaz Velike
Božice Majke, no njezinu pravu namjenu i značenje vrlo je teško rekonstrui-
rati iz naše današnje sfere razmišljanja. Dio kipova doista je mogao biti u vezi
sa štovanjem kulta Velil<e Božice Majke, odnosno kulta plodnosti, ali oni nisu
morali bezuvjetno biti i njezini prikazi. Mogli su biti samo instrument kojim
su se koristili pri obredu. Učestalost nalaza različitih keramičkiJ1 figurica po
nastambama u naseljima upućuje i na njil1ovo tumačenje kao zaštitnika kuće
ili ognjišta, nešto slično antičkim larima i penatima. Postoji i mišljenje da s u
neke antropomorfne i zoomorfne figurice, osobito one nemarnije izradbe,
služile kao dječje igračke , pa ćak i da su bile proizvod dj ečjill ruku.
Najviša dostignuća neolitićke umjetnosti ipak možemo najbolje pratiti
u izradbi i ukrašavanju keramičkog posuđa. Od svih proizvoda naših neoli-
tičkill prethodnil<a ono je do današnjih dana sačuvano u najvećem broju i u
najboljem stanju. Netko će možda reći ela su to obični, svalwdnevni uporabni
predmeti, a ne umjetnost. Zapravo to i jest neolitički dizajn. No kako su prvi,
izrazito jednostavni, ali svrh oviti i rekli bismo prirodno savršeni oblici kera-
mičkog posuđa ubrzo postali neolitićkom čovjeku jednolični i dosadni, jav-
lja se težnja za raznolikošću, za ukrasom , za isticanjem. Mnogi su nositelji
neolitićkili kultura č uvali i pripremali lu·anu u vrlo sličnim, grubim i sasvim
jednostavnim posudama, bez ili s vrlo malo ula·asa, u posudama koje je teško
razlilmvati od jedne do druge kulture. AJi svi su oni stvorili i niz posebno

61
 T

kvalitetnih i brižno ukrašenih posuda, pokatkad sasvim nepraktičnih i nepri-

ldadnih za svakodnevnu uporabu. Takvo se posuđe rabilo za posluživanje
hrane u nekim svečanijim zgodama, ono se kao popuclbina prilagalo u gro-
bove pokojnicima ili je imalo sasvim određenu ulogu u ondaš njim vjerskim
obredima. Svaka je neolitička kultura svoju keramiku ukrasila i obilježila sebi
svojstvenim načinom i stilom. Neke su voljele oslikavanje, druge su usavršile
izraelu različitih reljefnih ukrasa, treće su urezivanjem ili duborezom stvorile
maštovite kompozicije. Ima tu strogo linijskih i geometrijskih motiva, ali i
razigranil1 lučnih, spiralnil1 i meanclarsk:ih kombinacija. Ima tu živopisne
polila.-omije, ali i dostojanstvenoga crno-bije log kontrasta. I ela ne duljimo,
možda u dekoraciji keramičkog posuđa možemo nazrijeti odraz neke druge,
prave umjetnosti koja nam , na žalost, nije ostala sačuvana. Sjetimo se samo
slilmrstva klasične grčke umjetnosti koje d anas poznajemo jedino posred-
stvom oslikanil1 grčkih vaza.
Počeci istraživanja neolitil(a u Hrvatskoj sežu u godinu 1897. kada
je Vjekoslav Celestin počeo iskopavanje neolitičkoga višeslojnog naselja
na lokalitetu Hermanov vinograd u Osijeku . Početkom ovog stoljeća manja
istraživanja na lokalitetu Bapska obavljao je Josip Brunšmicl i njegovi povje-
renici. Važnija istraživanja počinju djelatnošću R. R. Schmidta, jer s u n jegova
iskopavanja Vučedola 1938, Bapske 1939. i 1940. te Sarvaša 1942. i 1943.
obuhvatila i neolitičke slojeve. Godine 1912. započeo je Grga Novak dugo-
godišnja istraživanja zname nitoga neolitičkog nalazišta Grapčeva špilja
na otoku Hvaru i tako označio početak prapovijesnil1 istraživanja na našoj
jadranskoj obali. Nakon Drugoga svjetskog rata istraživanja neolitika
intenziviraju se u Slavoniji (Vinkovci, Sopot, O tok, Bapska, Zadu bravlje i dr.),
ali počinju i u sre dišnjim i sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske (Malo Kore-
novo , Tomašica, Brezovljani, Kaniška Iva, Cernička Šagovina, Pepelana,
Koprivnički Bregi, Koprivnička Reka itd.). Na Jadranu se n astavljaju istra-
živanja na otoku Hvaru, ali se otkriva i niz novih lokaliteta poput S milčića
kod Zadra, Danila kod Šibe nika , Gudnje na Pelješcu, Korčul e, kvarnerskih
otoka itd.

62
Starčevačka kultura

Prvi je izraziti predstavnik klasi č nog, odnosno poljodjelskog i kera- ' R. R. Scbmidt, Uie llurg Vučedo l, Za·
greh, 1915, str. 6-R. 127-131.
mičkog neolitika na tlu većeg dijela dan ašnje kontinentalne Hrvatske star- ~ l tc nalaze spo minje R. R. Scbmidl.
nav. dj. otr. 125-126.
čevačka kultura, nazvana po selu S tarčevo kod Pančeva u Vojvodini. Ta
je kultura integralni dio prostranoga starčevačkog kulturnog kompleksa
koji, osim starčevačke kulture u užem smislu, obuhvaća još tesalsku mono-
.kromnu keramiku i Protosesklo kulturu u sjevernoj Grčkoj , Anzabegovo-
-Vrš nik kulturu u Makedoniji, čavda1·-Kremikovc i-Karanovo kulturu u
Bugarskoj te tri region alna tipa Koros kulture u istočn oj Mađarskoj i u
većem dijelu Rumunjske. Klasična se starčevačka kultura rasprostirala n a
području čitave uže Srbije, južnog Banata, južne Bačke , Srijem a , Slavonije,
isto čne i središnje Bosne, Kosova i djelomično sjeverne Makedonije. Još
do ne davno srijemski su i istočn os lavonski lokaliteti smatrani pe rifernim
područj e m rasprostranjenosti starčevačke kulture, odnosno njezinom
zapadnom granicom. Međutim, najprije otkriće lokaliteta Ždralovi kod
Bje lovara 1968, a zatim i niza novih nalazišta u Podravini i zapadnoj
Slavoniji pomiče tu granicu dobrano dalje na zapad pa je danas jasno da se
ona rasprostiraJa u sjevernoj Hrvatskoj od istoč nih granica Slavonije , po
c ijelome međurij ečju Save i Drave, sve do 13jelovara. Na prostoru istočne i
srednje Slavonije živjela je u gotovo svim svojim razvojnim fazama , dok je
zapad nije krajeve zahvatila u kasn oj fazi. U to vrijem e u njezino primarno
područj e prodire nova, vinčanska kultura i potiskuje starosjedioce .koji u
traženju novog prostora sele prema zapadu.
Prve nalaze sta rčevačke kulture iz sjeverne Hrvatske s to čn om atribu-
c ijom objelodanio je 1945. R. R. Schmidt s Vučedola - znameniti lokalitet
Gradac, a iz Sar vaša lokalitet Vlastelinski brijeg. 1 Istina, još koncem prošlog
stolj eća dospjeli su u Arheološki muzej u Zagrebu neki nalazi starčevačke
keramike iz Vukovara, ali oni su tek mnogo kasnije pripisani starčevačkoj
k ulturi.5 Brojčano najviše, ali i po značenju najvažnije nalaze dali su Vinkovci
s nekoliko svojil1lokaliteta (Ervenica,Tržnica, Nama, Zvijezda, Hotel), potom
Igrač i Zadubravlje kod Slavonskog Broda, Cernička Šagovina kod Nove
Gradiške, Ždralovi i Stara Rača kod Bjelovara te Pepelana kod Virovitice.
Nositelji starčevačke kulture smještaju svoja n aselja najčešće n a povi-
šenim riječnim obalama, na sunčanim padinama blagi11 brežuljaka ili pri-
rodnim u zvišenjima u blizini kakvog p otoka, rj ečice ili močvare. Ona nisu
usamlje na i udaljena jedno od drugoga, naprotiv, obično su grupirana u nizu
duž važn ih prapovijesnih komllnikacija.Tako ll dolini rijeke llrežnice kod Pe-
p e lana nailazimo na četiri starčevačka n aselja , a ll Brodskom Posavlju može-
mo pratiti niz naselja od Slavonskog Broda do Vrpolja. O samom izgle du tih

63
II. Rasprostranjenost i nalazišta[,) starčevačke i D kultu-
re impresso - keramike: l. Sarvaš, 2. Vučedol, 3. Vinkovci,
4. Zadubravlje, 5. Igrač, 6. Cernička Šagovina, 7. Pepelana, 8.
Ždralovi, 9. lžula-Medulin, l O. Jami na Sredi (Cres), ll. Yorgan-
ska peć (Krk), 12. Smilčić, 13. Krković, 14. Škarin Samograd ,
15. Markova špilja (Hvar), 16. Gudnja.
64
Distribution and sites map of IS) the Starčevo and § the
Impresso Pottery Culture: l . Sarvaš, 2. Vučedo l , 3. Vinkovci,
4. Zadubravlje , 5. Igrač, 6 . Ccrnička Šagovina, 7. Pcpelana, 8. Ždra-
lovi , 9. 1žula-Mcdulin, 10. Jami na Sredi (Cres), l l . Yorganska peć
(Krk), 12. Smilčić, 13. Krković, 14. Škarin Samograd, 15. Markova
špilja (Hvar), 16. Gudnja.
 6 Posebno trt:ba istaknuti na.•cljc na lo-
kalitetu Vinkovci-Hotel, gdje je istra·
t i vanje provedeno na površiru od oko
2400 m2, na lokaliten• Vinkovci-Nama
površine 2680 mz, u Pepelaru 400 ml i
kon ačno u Zadubmvlju, gdje je istraže·
na povr~ina od 6 200 m1.
7 S. Dimitrijević, Sjeverna zona - Star·
če vačka kultura, P.JZ IT, str. 2311-24 1.
naselja, njihovu unutarnjem raste ru i o izgledu stambenih obje kata još uvijek
g Rekonstrukcija je nači nj e na na osno·
n e možemo stvoriti potpuno zadovoljavajuću sliku. Ponajviše su tome u zrok vi rezultata istraživanja i s\rdk.i njezin
detalj utemeljen je na konkretnim te·
male površine istraživanja. Tek n am Vinkovci, Zadubravlje i Pepelana s većim renskim podacima. Vidi: K. Jllin icbrei·
otkopanim segme ntima p rapovijesnog n aselja mogu pomoći. 6 U njima se ter, Starčevačka kultu ra u sjevernoj H.r·
vatskoj, Zagreb, 1992.
p okazalo da unutar naselja postoji određeno grupiranje stambenih objekata
sa slobodnim međuprostorom . Stoga se može pretpostaviti da su se pri-
p adnici istog roda ili porodice držali na okupu. Ni u Vinkovcima ni u Zadu-
bravlju nisu , kao ni na kojem drugom lokalitetu u Hrvatskoj, dosad ustanov-
ljene nadzemne nastambe. Svi su stambeni objekti isključivo jamski, re lativno
duboko ukopani u zemlju. Manje jame, okruglog ili ovalnog oblika, promjera
2-3 m, dublje ukopane služile su kao mjesta za odlaganje otpadaka a pliće
ukopane jame imale su funkciju svojevrsn oga »dnevnog boravka«, odnosno
p rostora na otvorenom za obavljanje različitih dnevnih djelatnosti. Time što
je bio lagano ukopan ipak je pružao kakvu-takvu zaštitu od vremenskih
n eprilika. Stambenoj su svrsi svakako bili namijenjeni prostraniji i složeniji,
često višeprostorni objekti, n epravilnih oblilm, odnosno zemunice. Obično
imaju posebno izdvojen pristupni dio smješten u zavjetrini. Duž vanjskog i
unutarnjeg ruba niže se velik broj rupa od stupova i kolaca koji su kao
potponlji nosili šatorastu krovnu konstrukc iju.7 Rubovi zemunica često su
stubasto oblikovani tako da su mogli služiti za upiranje krovne konstrukcije
ili pak kao klupe za sje denje i ležanje, a možda i kao p olice za o dlaganje
kućanskih potrep ština. Posebno zanimljiv inventar naselja u Vinkovcima
predstavlja jedna potkovičasta peć , lučno nadsvođena, vjerojatno korištena
kao lončarska peć . Inače je unutar naselja, ali izvan stambe nih objekata bilo
raspoređeno i više ognjišta, od kojih su neka bila češće obnavljana. No naju-
vjerljiviju sliku jednog starčevačkog naselja i objekata u njemu pruža ono u
Zadubravlju koje je bilo moguće prilično vje rno rekonstruirati (sl. 1). 8 U
istočnom dijelu naselja nalazila su se n a kolcima uzdignuta spremišta hrane,
a ispred njil1 veliko zaj edničko ognjište. U središtu naselja smještene su tri
velil{e zemunice svaka sa svojim ograđenim dvorištem. U jednom od njih
otkriveni su tragovi okomi toga tkalačkog stan a. U manjoj zemunici nalazila se
dvojna peć za pečenje keramike te dvije kalotaste peći za pečenj e kruha.
Među spomenuta dvorišta utisnuo se još jedan ograđ eni prostor kružn og
oblika nep oznate namjene . Mogao je to biti neki posvećeni prostor za oku-
p ljanje stan ovništva, ali mogao je imati i prozaičniju svrhu, npr. služiti kao tor
za stoku.Vodom su se stanovnici naselja u Zadubravlju opskrbljivali iz bunara
smještenog u z ogradu toga neobičnog prostora. Stambeni dio naselja zatva-
raju s istočne i zapadne strane ukopani radionički prostori. U jednom se
izf'.tđivalo kameno oruđ e i oružje, a u dr ugom glineno posuđe.

Iz svega proizlazi da su ta najstarija naselja u pravom smislu riječi imala

već i određenu konce p c iju i standardiziran e obje kte. Valja nap omenuti ela
su i pokojnici imali svoje mjesto u sklopu naselja. Naime svi dosad otkriveni
grobovi koji se mogu atribuirati sa sigurnošću starčevačkoj kulturi ukopani
su unu tar naselj a, i to n e u nekom izoliran om njegovu dije lu , nego u nepo-
sre dnoj blizini n astam b i. Rit us pokapanja tipično je neolitički . Pokojni.l{ se
p olaže u ovalnu raku na boku u zgrčenom p oložaju .Jesu li grqbovi izvana bili

65
66
 ~
_z_...,._- ~-

.::::

l. Vjerojatni izgled naselja starčevačke kul- The probable appearance of a settlement of

ture rckonstnJiran na osnovi nalaza u Za- the Starčevo Culture reconslrucled on the basis
dt.ibravlju kod Slavonskog Broda, 6-5. tisuć­ of finds from Zadubravlje near Slavonski Brod,
ljeće prije Krista, crtež M. Gregl 6th-5th millennia BC, drawing M. Gregl

67
 2. Keramička posuda ukrašena kane-
liranim barbotinom, Vinkovci ,
s tarčevačka kultura; 6-5 . tisućljeće
prije Krista, Gradski muzej u Vinkov-
cima, s nimio S. Dimitrijević
A pottery vessel decorated w ith
channelled barbotine, Vinkovci,
Starčevo Culture, 6th-5th millennia BC,
Municipal Museum of Vi.nkov<.:i, photo S.
Dimitrijević

na neld način označeni ili ne, zasad ostaje nepoznanica. Rijedak je, ali ipak
prisutan, običaj pridavanja priloga u grob pokojniku, bilo u obliku neke ke-
ramičke posude bilo kao jednostavan osobni nakit izrađen od školjke
sponclilus ili od kosti.
Kakvu-takvu umjetničku težnju nositelja starčevačke kulture možemo
danas sagledati jedino na njihovoj keramičkoj produkciji, u prvom redu na
posuđu i statuetama-iclolima. Lončarski se proizvodi dijele na grubo svakod-
nevno posude i na fmu osW<:anu keramiku, vjerojatno posebne namjene. Sve je
posude pečeno tzv. oksiclacijskim postupkom, tj. uz snažnu cirkulaciju zraka u
l.ončarskoj peći. Posljedica je takvog postupka posuđe oker, ciglasto-crvene ili
izrazito crvene boje. Oblici su jednostavne kuglaste i polukuglaste zdjele, kani-
čne zdjele, katkad na niskoj prstenastoj ili nešto višoj stožastoj nozi, opremlje-
ne ušicama ili 1ieđe pravim ručkama. Sinonim za grubu, svakodnevnu keramiku
jest barbotinsko ukrašavanje. Na osušenu, ali još nepečenu posudu nabacivala
se rijetka, polute~1ća glinena masa, koja je ili ostavljena takva amorfna, pa se
dobivao pravi barbotin, ili se oblikovala u bradavičaste nakupine - tzv. bubulji-
časti barbotin, ili se preko te mase prevlačilo prstima tako ela je nastao niz para-
lelnih, grubih žljebova - tzv. kandirani barbotin (sl. 2). U ranijim razvojnim faza-
ma gmba se keramika često ukrašavala utisldvanjem nokta ili vrha prsta u još
vlažnu i meku glinu - tzv. impresso-ukras, ili jednostavno povlačenjem snopa
grančica ili nekog metličastog predmeta preko vlažne površine posude.

68
3. Karakteristični slikani motivi na ul o mcima keram ičkog posuđa
sta rčevačke kultu re , Vin kovci, 6-5. ti suć lj eće prije Kris ta, Arheološ-
ka zbirka Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, c rteži K.
Ron ć evi ć i M. Greg l

Characteristic painted motifs o n fragme nts of Starče vo C ulture pot-

te r y vessels, Vinkovci, 6 th-5th mille n nia BC, The A!-ehaeologieal Collection
of the Archaeological Department of the Faculty of Philo~ophy, the University of
Zagreh, drawings K. Ro n ćević i M. G regl

69

" U. Gara~a ll iii-AraudelotJić, Starče­
vačka kultura, Ljubljana, l 954, str. 136 i
d .; l{ Mi/ojtić, Kiiros-Starćevo-Vinča,
Rcincckc Festsehrift. Mainz, l 950, str.
108 i d.; S. LJimitrijevlć, Oas Neotitbi-
kum in Syrmien , Slawonien und Nord·
westkroatien, Archaclogia lugoslavica
IO, Reograd, 1969,str.39 i d.; M Gam-
šauiu,Genetiscbe und chronologi>cbe
Probleme des fruh keramischen Ncoli-
thikums au f dem minlcrc n Ralkan.
Actcs du VIlle Congres, Oeogrml, l 97 1,
>tr. 73 i d.
JO S. Dimllrijetlić, Problem stupnjeva-
nja starčcvačkc kultu re s posebnim ob-
zirom na doprinos južnopanonskih na-
lazišta rjeSavanju o vog problemti,Mate-
rijali SAOJ 10, Oeograd , l974,srr. 59 i d.
l l S. n/milrije11ić, PJZ 11, str. 242-243.
70
4. Oslikana p osuda s tarčevačke
kulture, Vin kovci, 6-5. ti suć­
lj eće prije Krista, Arhcolo~ k.'l
zbirka Odsjeka za arheologiju Filo-
zofskog fakultela u Zagrebu
A painted vessel from the
Starčevo Culture , Vinkovci,
6th-5th millennia BC, The Archa-
eological Collection uf the Archaeo-
logical Department of the Faculty of
Philosophy, lhe Uni versity of Zagreb
Finim posuđem n azivamo ono koje je modelirano od bolje pročišćene
gline, kojoj je površina mehaničld ug lačana do visokog sjaja. Na isti je način
proizvođeno i slikano posuđe, samo se prirodna c rvenkasta površina posude
prije pečenja oslikavala bije lom ili nekom tamnom bojom, a nakon pečenja
sve bi se opet me hanički dobro ispofu·alo.
Starčevačka je kultura imala prilično dug vijek života i za to se vrijeme
razvijala kroz n ekoliko različitih faza. Danas naša arheologija ima u uporabi
n ekoliko podjela odnosno stupnjevanja. 9 Možda je na ovome mjestu najprik-
ladnija podjela S. Dimitrijevića, jer njegovi stupnjevi nisu nominirani brojka-
ma ili slovima, n ego u nazivu nastoje iznijeti sadržajnu bit poje dinoga razvoj-
nog stupnja. 10 Tako je najstariji stupanj n azvan 1nonokmmnim stupnje m jer
ga obilježava u prvo m redu nedostatak oslikane ke ramike. Istodobno još se
ne pojavljuje ni kasnije to liko tipična barbotinska keramika. Prepoznaje se
uglavnom po finoj , jednobojnoj crvenoj keramici bez ukrasa ili po grubom
posudu hrapave površine, ukrašene prevlačenjem snopa grančica te postup-
nom pojavom utiski vanja nokta ili prsta. Sve su to zapravo primarni načini
ukrašavanja. Postojanje ove rane razvojne faze u Hrvatskoj dosad nije sigurno
potvrđeno . Naime lokalitet Igrač kod Slavonskog Broda nedvojbeno pripada
ne kom ranom stupnju razvoja starčevačke kulture. Na tamošnjem je naselju
nađena samo fma monokromna keramika te gruba s m etličastim prevlače­
njem, dok oslikanog posuđa n ema. Međutim nepostojanje slikane keramike
može biti i rezu ltat loše očuvanosti materijala koji je bio u zemlji vrlo p litko
pa time podložan smrzava.nju i oštećenjima, ali i nedovoljne istraženosti cije-
log lokaliteta. 11 Ipak, budući da je na Igraču bilo i relativn o mnogo posuđa
5. Keramička statueta, Vinkovci,
sta.rćevaćka kultura, 6-5. tisuć­
lje će prije Krista, Gradski muzej
u Vinkovcima, c rtež K. Ron č ević
A pottery figurine, Vio kovci, Star-
čevo Culture, 6th-5th millennia
BC, Munkipal Musetun of Vinkovci,
drawing K. Rončević

ukrašenog impresso-načinom , bolje ga je pripisati sljedećem pretklasičnom t! K. i1IIuicbreiler, Starćevačka kullLLJ"a

u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb, 1992.
stupnju, nazvanom linemcA. Osnovno mu je obilježje pojava slikane kera-
utike, i to isključivo bijelom bojom , dok su motivi izrazito linearni i geome-
trijski, izvedeni nizom točkica ili ravnih crta. Gmbo je posuđe sve češće i
obilnije ukrašavano utiskivanjem nokta ili prsta.
Ranoklasičnu fazu razvoja označava prije svega pojava i vrlo česta pri-
mjena barbotinskog načina ukrašavanja na grubom posuđu. Spomenuta faza
obuhvaća linear-B i girlandoidni stupanj. Linear-B, kako mu i in1e govori, i
dalje njeguje slikanje pravocrtnih motiva vrpci, trokuta, klinova, nizova linija,
ali sada isključivo crnom ili tamnosmeđom bojom na p rirodnoj oker ili
crvenkastoj podlozi. Nalazi tako oslikanog posuđa poznati su iz Vučedola i iz
Vinkovaca. Sljedeću , mogli bismo reći prijelaz nu, etapu predstavlja girlan-
doidni stupanj, koji zapravo vrlo sliči prethodnom, ali donosi jednu bitnu
novost u kreativnom smislu - krivocrtni motiv. U početku su to uglavnom
različite girlande i lukovi, najčešće aplicirani uz obod posude, ali i standard-
ni pravocrtni motivi postaju složeniji. Značajna je i ponovna uporaba bijele
boje. Ovaj stil uočljiv je na posudama iz Sarvaša i Vinkovaca.
Klasično razdoblje starčevačke kulture obilježava tzv. spiraloidni
stupanj. Onaj raniji, spiTaloid-A, zasad je rijetko zastupljen u Hrvatskoj (npr.
Kneževi Vinogradi), ali je zato otkriće novih starčevačkih lokaliteta, poput
Pepelana koci Virovitice, navelo Korneliju Minichreiter da Dimit.rijevićevu
perioclizaciju dopuni stupnjem linear- C. 12 On je obilježje zapadnil1 krajeva
sjeverne Hrvatske, a istodoban je sa spiraloid-A stupnjem istočne Slavonije.
Tipološki il1 veže sklonost prema blago bilconičnom oblikovanju posuda.
Regionalna osobitost lineara-C jest prevlast pravocrtnih motiva na slikanoj
keramici, dok se spiralni i lučni motivi pojavljuju samo rijetko. Grubo se
kerantičko posuđe ukrašava kaneliranim i dekorativnim barbotinom , ali i
nizovima bradavičastih izbočina, što je obilježje Koros kulture koja istodobno
živi u susjedstvu n a podmčju južne Mađarske. Posljednji stupanj starčevačke
kulture, tzv. spiraloid-B , najbolje je poznat s područja istočne Slavonije,
dapače brojni su nalazi iz Vinkovaca i uvjetovali njegovo definiranje. To je

71
 6. Ulomak keramičke pos ude ukrašen
reljefom žen skog lika u stavu oranta,
Sarvaš, starčcvačka kultura, 6-S. tisućlje­
će prije Krista, Muzej Slavonije u Osijeku,
snimio M. Topić
A fragment of pottery vessel d ecorated
with a relief of a female figure in a wor-
shipping stance, Sarvaš, Starčevo Culture, 6th-
·5th millennia BC, Museum of Slavonia in Osijek,
photo M . Topić

vrijeme kad starčevačka kultura napušta svoja matična područj a u Srbiji i

širi se u prekosavske i prekodunavske regije. Uzrok tim pomicanjima bilo je
nastajanje vi.nčanske kulture kasnog neolitika. Najveća novost u oblikovanju
keramičkog posuđa bila je pojava bi.koniteta, što je kasna sta.rčevačka kultura
najvjerojatnije preuzela od vi.nčanske. Svakodnevno starčevačko posuđe i
dalje je uglavnom ukrašeno ba.rboti.nom, najčešće kaneliranim, ali se uočava
i prisutnost tzv. dekorativnog barboti.na, gdje se povlačenjem prstiju formi-
raju slobodniji krivocrtni ili girlandni. motivi. Novi likovni elementi javljaju se
međutim na oslikanoj keramici. To je dominantni motiv spirala, katkad
pažljivo izveden u nizovima poput friza, ali mnogo češće su izvođene
širokim, nemarnim potezima p reko cijele posude. Obično su slikane širokim

72
7 . Keramička zdjela na postolju- žr t-
venik, Vuče dol , starčcvačka kullu-
ra, 6-5. tisućlj eće prije Krista, Arheo-
loški muzej u Zagrebu, snimio L M je da
A pottery b owl on a base - an al-
tar, Vuče dol , S tarčevo Culture, 6th-
-5th m.illennia BC, Archaeological Mu-
sewn in Zagreb, pho to L. Mjecla

vrpcama, tamnom, smeđom ili crnom bojom na crvenoj ili oker osnovi.
Prisutna je i poWuomija, tj. uokvirivanje osnovnoga tamnog motiva tankim
bijelim obrubom. Među standardnim pravocrtnim motivima, poznatim još iz
ranijih stupnjeva , pojavljuje se i jedan posve nov, a to je meandar. Niz kera-
mičkih ulomaka iz naselja u Vinkovcima pokawje paletu slikanih uzoraka
tako tipičnih za klasičnu starčevačku kulturu (sl. 3 i 4).
Starčevačka je kultura u određenoj mjeri bila sklona plastičnom obli-
kovanju posebnih, neuobičajenih posuda, odnosno žrtvenika, očito predmeta
kultnog obilježja i namjene , ali i shematiziranih ljudskih figurica. Međutim
upravo tih figurica na području Hrvatske gotovo da i nema, izuzmemo li dva
primjerka iz Vinkovaca (sl. 5). Obje statuete pripadaju najčešćem stupastom

73

8. Keramički žrtvenik ukrašen živo- A pottery altar decorated with ani-
tinjskim glavama, Kaniška Iva , mal heads, Kaniška Iva, Sta rčevo Cui-
starčevačka kultura, 6-5. ti su ć ljeće
prije Krista, Muzej Moslavine u Kutini,
s nimio S. DituiU"ijević
13 K. t\linicbreiter, Kultni pretlmeti star~ cirane statuete vežu se uz širi krug srodnih oblika na balkanskom podmčju u
čevačke kulture u sjevernoj HrvaLskoj,
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagre-
bu \l, Zagreb, 1992.T. 4.
74
tipu starčevačkih figura. To su
vrlo jednostavni likovi u obliku
okruglog stupa, bez naglašenih
pojedinačnih dijelova tijela.
Tankim urezima označeni su
jedino kosa, oči i usta, dok su
plastično istaknuti nos i ruke.
Pogledamo li statuetu iz Vinko-
vaca (sl. 5), nameće nam se ideja
o drvenom prauzoru. Nain1e
način na koji je ta figurica obli-
kovana svojstveniji je drvu kao
U!re, 6th-5th millemtia BC, Museum of
the Moslavina Region in Kutina, photo S.
materijalu negoli glini, koja je
Dimitrijević znatno podatnija za oblikova-
nje. Takve, izuzetno simplifi-
okvirima kultura Anzabegovo-Vršnik, Sesklo i Karanovo ill.
Antropomorfnom oblikovanju pripada i ženski lik u stavu oranta apli-
ciran kao niski reljef na ulomku masivne, grube keramičke posude iz Sarvaša
(sl. 6). Slična je aplikacija ljudskog lika vidljiva i na ulomku jedne posude iz
Vinkovaca.Vrat i glava lika prikazani su na isti način kao kod spomenutih stu-
pastih statueta. Reljefne aplikacije, pogotovo životinjskih, ali i ljudskih likova
na keramičkom posuđu pripadaju više umjetničkom izrazu Koros kulture
nego ldasične starčevačke , pa je nesumnjivo da su u nekim elementima ove
dvije kulture prožimale jedna drugu.
Posebnu vrstu keramičkog oblikovanja predstavljaju žrtvenic i, zapravo
keramičke posude neobičnih, nesvakodnevnih oblika, č ija je funkcija očito
bila vezana uz neke obredne radnje. Klasičan oblik predstavlja četvrtasto
postolje na četiri kratke noge s niskim okruglim recipijentom razgrnutog
oboda u sredini. Varijanta tog tipa jest polukuglasta ili ko nična zdjela na pos-
tolju poput primjerka iz Vučedola (sl. 7). Takvi su žrtvenici, po svoj prilici,
služili za žrtve ljevanice. Drugi tip trokutastog ili četverokutnog žrtvenika sa
životinjskim protomama na spojevima bridova, nastao je prihvaćanjem no-
vosti iz kruga vinčanske kulture i pojavljuje se samo u završnim fazama star-
čevačke kulture. Lijep primjerak takvog žrtvenika pronađen je u Kaniškoj Ivi
kod Garešnice, naselju gdje su, čini se, jedna uz drugu živjele kasna starče­
vačka i korenovska kultura (sl. 8). Sličnog je tipa i žrtvenik iz Zadubravlja, ali
on ima četiri zoomorfne oblikovane noge. Jedna keramička glavica rogate
životinje, također iz Zadubravlja, mogla je biti dio isto takvog žrtvenika. U
Vinkovcima je otkriven i jedan neobičan keramički žr tvenik krupnijih
dimenzija, s velikim otvorom u masivnom, četvrtastom postamentu, u koji se
po potrebi mogla umetnuti bilo kakva zdjela odgovarajućih dimenzija.]oš je
neobičniji ulomak žrtvenika iz Pepelana, vjerojatno dio postolja statuete
Velike Božice Majke , kojemu zasad u Hrvatskoj nema srodnih primjeraka. 13
Žrtvenici klasičnoga starčevačkog tipa u načelu nisu ukrašavani, a nisu na
njin1a uočeni ni tragovi oslikavanja.
Kultura impresso-keramike

Nekako u vrijeme razvoja i trajanja starčevaćke kulture u velikom dijelu a.f S B'atović,Jadranska zona, l'JZ ll, str.
517·52 1.
sjeverne Hrvatske, proces neolitizacije zahvaća i cijelu istočnu jadransku
obalu, od Tršćanskog zaljeva na sjeveru do Boke kotorske na jugu. Je li neoli-
tik u tom području posljedica migracije s Bliskog istoka ili se samostalno
razvio na domaćem tlu , pitanje je koje ponajviše zaokuplja istraživače. Danas
je sve jasnije ela su korijeni nastanka prve neo litičke kulture na Jadranu, tzv.
impresso-keramike, autohtoni. 14 Naime na većem broju nalazišta sloj impres-
so-keramike otkriven je neposredno iznad tipičnih mezolitičkih horizonata .
U najstarijoj fazi nalazišta su vezana isključivo uz špilje, što govori da su
nositelji kulture i.mpresso-keramike obitavali uglavnom u špiljama, bavili se
lovom i ribolovom, skupljanjem različitil1 plodova mora, što su sve poznata
obilježja privređivanja mezolitičkog društva. Nema nil<:akvil1 tragova obrade
zemlje i uzgoja biljaka, prisutan je tek poneki pokušaj pripitomljavanja divljih
životinja. Pa i materijalna ostavština u oblilm različitih kremenih izrađevina ,
obrađenih isldjučivo tehnikom okresivanja, prije pripada mezolitiku nego
neolitiku. Bitnu novost predstavlja tek prva proizvodnja keramičkog posuđa
i to je, zapravo, jedino tipično obilježje neolitika kao novog razdoblja. Kera-
mika je vrlo prinlitivna, mogli bismo reći primarnih obilježja. Izrađivana je od
nepro čišćene zemlje s mnogo krupnih primjesa kremena i vapnenca , slabo
je pečena, površina joj uglavnom nije glačana. Raspon oblika također je vrlo
skroman i pokazuje kako keramičko posuđe oponaša neko prethodno, izra-
đivana od različitih prirod11ih ploclva, recimo tikava, ili je pak cljeljano u drvu.
Riječ je o je dnostavnim kuglastim, polukuglastim ili jajolli<:im oblicima, bez
posebno izražene noge ili vrata. Za razliku od većine prapovijes11ih kultura,
ova nije dobila ime po nekom od najvažnijih nalazišta - a ima ih nepregledno
mnoštvo razasutih po cijelom Sredozemlju - nego po najupečatljivijem nači­
nu ukrašavanja keramičkog posuđa, a to je telulika otiskivanja ili impresso-
-način. Riječ je o doista primarnom načinu ukrašavanja uopće , jer što je čo­
vjeku moglo prije pasti na pamet nego ela svoju glinenu posudu ukrasi otis-
kom prsta, nokta ili vrha bilo kakvoga zašiljenog predmeta u još meku glinu
prije pečenja. Jedan od najčešćih instrumenata takvog otiskivanja u primor-
skim su krajevima različite školjke ravnih ili nazubljenih rubova. Od potonjih
najčešće je u uporabi bila školjka čančica ili cardium , pa se impresso-kera-
mičku kulturu može sresti u literaturi i pod nazivom cardium keranlika (sl. 9).
No taj naziv nije sasvim prikladan jer to 11ije i isldjučivi način ukrašavanja. Za
ubaclanje i utiskivanje motiva na posudu rabljena su različita koštana i Irre-
mena šila, nožići , koštani zglobovi, šuplje trske, puževe kućice i tome slično.
Posuda se mogla ukrasiti i povlačenjem poleđine školjke, čime su nastali

75
široki, češljasti ornamenti. U najstarijoj fazi impresso-keramike utiskivanje se
izvodi po cijeloj površini posude, ali bez nekog reda i stila. U sljedećoj , razvi-
jenijoj fazi počinju se otisci školjke povezivati i grupirati, pa nastaju različiti
cik-cak i valoviti motivi i raznoliki prepleti. U toj je fazi i sama keramika
kvalitetnije rađena, s manjom količinom i sa sitnijim primjesama kremena, a
površina joj je uglačana ili čak prevučena tankim slojem fine , razrijeđene
gline. Takva je površina, dakako, bila i pogodnija za ukrašavanje pa se osim
tehnike ubadanja i žigosanja javlja i te hnika urezivanja. U pitanju su , dakako
jednostavni, geometrijski motivi poput paralelnih crta, nizova iscrtkanih
trokuta ili rombova, cik-cak motiva i slično. Osim tako ukrašene keramike u
uporabi je i fina monokromna keramika, odnosno posuđe izrađeno od
pro čišćene gline, prevučeno tamnosmeđim glatkim premazom. Oblici su već
p oznati, samo su nešto manjih dimenzija. Kad gledamo neke od posuda ove
faze koje su po cijeloj površini prekrivene urezanim i utisnutim ukrasima,
podsjetit će nas na različito pletene košare. One su mogle i bili prauzor
ovom ranom keramičkom posudu.
U posljednjoj fazi impresso-način ukrašavanja ustupa sve više mjesto
urezanim i u dubljenim geometrijskim motivima, a vrlo je važna i prva poja-
va krivocrtnih motiva od kojih su najupečatljiviji spiralni. U ovoj se fazi
nalaze i zače ci oslikavanja posuđa u obliku prevlačenja pojedinih dijelova
posude crvenom bojom.
Kultura impresso-keramike u svojoj materijalnoj p roizvodnji, osim
posuđa , nije ostavila nikakva traga bilo kakvoga drugoga plastičnog obliko-
vanja, ne samo keramičkog nego ni u drugim trajnim materijalima kao što su
kamen ili kost.
Prvi neolitički stanovnici jadranske obale uglavnom su boravili po
špiljama Tršćanskog zaljeva, Slovenskog primorja, Istre, Kvarnera i kvarner-
skih otoka, sjeverne i srednje Dabnacije te srednjodalmatinskih otoka. Tek
u razvijenoj, drugoj fazi počinju se okretati poljodjelstvu i obradi plodnih
kraškil1 polja pa središta naseljenosti sele u sjevernu Dalmaciju, na obale
rijeka i potoka, ili na niske poluotoke. Grade se prva stalna naselja, koncen-
trirana oko izvora vode, pretežno kružnog tlocrta. I stambeni su objekti kruž-
nog oblilca, najvjerojatnije izgrađeni od pruća i zemlje (Ižula kod Medulina,
Smilčić kod Zadra) ili u obliku ukopanih kružnih zemunica (Krković). U
najistaknutijem naselju te faze , u Smilčiću nedaleko od Zadra, otkriveni su i
kružni rovovi oko naselja, koji su prvobitno imali obrambenu svrhu, a potom
su služili za o dbacivanje otpadaka iz naselja.

77
 (" "".
). "
\
'· \.
)
l
(
\
\

m. Raspt·ostranjenost i nalazišta ~ vinčanske, ~ sopot-
skc, [J korenovske i § danilske kuln1re: l . Bapska,
2.Vukovar, 3. Osijek, 4. Sopot, 5. Klokočevik , 6. Pakrac, 7. Kani-
ška Iva, 8.Tomašica, 9. Malo Korcnovo, 10. Drljanovac, ll. Pepe-
lana, 12. Staro Čiče, 13.Brijuni, 14. Smilčić, 15. Danilo, 16. Bribir.
Distribution and sites map of ~ the Vinča, ~ the Sopot,
CJ the Korenovo and § the Danilo Culture: l. Bapska,
2. Vukovar, 3. Osijek, 4. Sopot, 5. Klokočevik, 6. Pakrac, 7. Kaniška
Iva, 8.Tomašica, 9. Malo Korenovo, l O. Drljanovac, ll . Pepela na, 12.
Staro Čiče, 13.13rijtmi, 14 . Smilčić, 15. Danilo, 16. Bribir.

78

_j
Vinčanska kultura

Bogati stil rascvjetanih spirala na oslikan om posuđu starčevačke kultu- 15 O vi nčanskoj anrropomorfnoj plasti·
ci ,·idi: M. M. Vt1sić, Preistoriska Vinta
re nestao je pred naletom izmijenjenih stilskih i umjetničkill pobuda novil1, ITI, Beogmd. 1936; M. (iarašauiu , Tiro·
uologija vinćanskc grupe, Ljubljana,
naprednijil1 kultura, po svoj prilici stranog podrijetla. Najistaknutiji pred- 1951 ;J Koru~ec, Prdlisrorijska glinena
plastika u j ugoslaviji, Arheološki mdovi
stavnik velikih promjena jest vinčanska kultura, n azvana prema prapovijes- i rasprave JAZU J, Zagreb 1959, str. 6 1-
nom naselju kod Vinče na desnoj ob ali Dunava (Srbija). Uz niz srodnil1 poja- · 1 19; D. Srejo uić, Neolitsko plastika
ccntralnobalkanskog područja. Ncolit
va vinčanska kultura čini okosnicu tzv. balk.ansko-anatolskog horizonta crno centr:tlnog Balkana, Beograd, 1968. str.
177-24 1.
pofuane keramike i u tom je nazivu sadržana jedna od najupečatljivijih pro-
mjena u keramičkoj produkciji, koja je rezultat promijenjenoga tehnološkog
postupka. Keramički se proizvodi peku uz smanjen dovod k.isil(a, što rezultira
tamnim bojama, crnom , sivom, tamno smeđom. Uz to je vezano i inte nzivno
mehaničko glačanje i potiranje površine da bi se postigao često i vrlo visok sjaj ,
pa se najkvalitetnije takvo posuđe doima poput metalnog. U oblikovanju p o-
suđa također dolazi do važnili novosti: klasični kuglasti i polukuglasti oblici
ustupaju mjesto bilmničnima. Sad se kod većine posuda mogu lučiti hori-
zontalni segmenti: vrat, gornji konus do ramena i donji konus ispod ramena.
Tomu treba svakako dodati i pojavu izrazito novili oblika poput različitih
zdjela n a visokoj stupastoj ili zvonastoj nozi, kaq i novih oblil(a obrednil1 po-
suda. Jasno su vidljive i promjene u ukrašavanju posuđa. Slikanje kao najpre-
poznatljivije i najreprezentativnije obilježje prethodnog razdoblja gotovo
sasvim iščezava - tu ne računamo prevlačenje pojedinih dijelova posuda ili
nekili kultnili predmeta crvenom bojom. Ono što dominira, to su kanelu·anje
i tzv. efekt glačanja ili stralucido: smjena slabijeg i jačeg glačanja određe nili
dijelova posude daje različite zrakasto ili mrežasto koncipirane motive. Spo-
menute dekoracije asociraju na prauzore u metalnom posuđu. Uz vi11čansku
se kulturu vezuje i ubod novrpčasti stil ukrašavanja izvede n kombinacijom
urezivanil1 vrpci i niza uboda ili kratkih zareza. S likovnog je stajališta najza-
nimljivija izuzetno bogata proizvodnja keramičke antropomorfne plastike
kod koje se gubi stara, neraščlanjena sh ema. 15
Vinčanska je kultura međutiln na području Hrvatske samo periferna
pojava koja tu, u najistočnijim regijama Slavonije , nalazi utočište tek na zavr-
šetku svoje egzistencije, u vrijeme kad je u matičnim krajevima u že Srbije i
Kosova istiskuju razvijene eneolitičke manifestacije. Pa ipak njezino je znače­
nje za n eolitik u Hrvatskoj mnogo veće od puke prisutnosti u tom području .
Ona je dala poticaj nastanku i razvoju sopotske kulture, a i većine ostalih kas-
noneolitičkil1 manifestacija. Već je rečeno da je vi11čanska kultura u posljed-
njim fazama svoga razvoja počela gubiti velike dijelove svoga nekad golemog
teritorija: njezino egzistil·anje svelo se n a područje sjeverne šumadije, Mačve ,
Srijema i sjeveroistočne Bosne. Povlačenje u spomenute prostore dovelo je i

79
 10 . Podnica kuće iz naselja vinča nske The plan of a house from a settlement
kult ure , Bapska, 5-4. ti s uć l jeće prije of the Vinča Culture, Bapska, 5 th-4th mil·
Krista, sn.i.t11.io S. Dinl.itrljev i ć ]ennia BC, pho to S. Dimitrijević

16 S. Dlmitrijevit, !'JZ ll, str. 30;·307. do određenog prodora prema sjeverozapadu, tako da u to vrijeme zatj ečemo
p ojedina naselja vinčanske kulture i na desnoj obali Dunava, dakle u granica-
ma današnje Hrvatske.Takvi pravi vinčanski lokaliteti su Bapska i Berendijev
vinograd u Vukovaru, iako mnogo uvoza vinčanske keramike susrećemo i u
nešto starijim naseljima sopotske kulture u Vinkovcima i Samatovcima. 16 I
pre mda bi kronološki, naravno iz aspekta ovih krajeva, b ilo opravdanije prvo
govoriti o sopotskoj kulturi, upravo zbog goleme uloge vinčanske kulture u
oblikovanju potonje, prednost ćemo dati spomenutim vinčanskim lokaliteti-
ma. Nalazi iz Berenclijeva vinograda nisu rezultat stručnih istraživanja, pa mno-
go veće značenj e imaju nalazi iz Bapske. Rij eč je o višeslojnom naselju na

80

_j
 17S. Dimitrijević, PJZ ll, str. 301.
18 ill. šeper, l'mpovicsmc glinene Ogu·
rc, VHAO n. s. 24/25, 7.:tgreb, 1944; 1:
Težak-Gregl, N~olititka i cncolit.i tka
ant.rnpnmorfna plastika iz fundusa Ar·
ht:olo~kog muzt:ja u Z.1!1ft:bu, Vjesnik
AMZ 16/ 17,Zagrch,1983/84,str. 19·21.

položaju zvanom Gradac. Naselje su najprije nastavali pripadnici sopotske

kulture, a potom su ga zauzeli nositelji vinčanske kulture u svom povlačenju
prema zapadu, osnovavši tu jedno od posljednjih svojih uporišta. Unutar na-
selja utvrđeno je postojanje nekoliko kuća , od kojih se ističe tzv. kuća 2A 2B
i 2C dugačka desetak metara. Imala je dvije prostorije, a unutar prve od njih
tri su drvena p ilana oblikovala neku vrstu predvorja. Srodan oblik građevine
bit će kasnije u arhitekturi poznat pod imenom templum in antis17 (sl. lO).
Iako je vinčanska kultura izuzetno voljela figuralnu plastiku i dosljedno
je oblikovala kroz sve ~;voje razvojne faze, u Bapskoj tih specifičnih nalaza nije
bilo. Začuđujuće , jer obližnji srijemski lokaliteti, spomenimo samo Jakovo-
-Kormadin, upravo vrve keramičkim figuricama.18 Istina je da kvaliteta i bo-
gatstvo plastike u to vrijeme opadaju i u mati čnom području , ali još uvijek ne
nestaju. Što je tomu uzrok, teško je reći: nedovoljna isrraženost ili činjenica
da je tu vinčanska populacija okružena sopotskom, koja nije osobito marila
za taj oblik keramičkog izražavanja? U Bapskoj stoga d o~ete v inčan sk e kera-
mografije možemo pratiti samo na posuđu. Vodeći su oblik zdjele sa zakrž-
ljalim trbuhom, koji je sveden samo na jedno vodoravno re bro ili ispupčen je,
a od ukrasa dominira kaneliranje u obliku kratkih okomitih ili kosih kanelira,
njihova prepleta ili S-spirale. Potonje su najčešće aplicirane na trbušastim
loncima sa cilindričnim vratom i lagano izvijenim o bodom. Brojne su i jedno-
stavne korlične zdjele ili tanjuri sa zadebljanim i uvijenim o bodom. Takve su
posude najčešće ukrašene efektom glačanja, dalde dekoracijom koja je bila
prisutna u samom početku razvoja vinčanske kulture, a potom je nestala i po-
novno uskrsla na kraju razvojnog puta. Koncepcija je tako izvedenih ukrasa
križna ili zrakasta. Ukrašavanje urezivanjem i ubadanjem sada gotovo sasvim
nestaje, a nestaju i karakteristične posude na visokoj nozi. Ponovno se među­
tiro susrećemo s jednom vrstom oslikavanja posuđa , ali sasvim različite kva-
litete od onoga u ranom ili srednjem neolitiku.To je tzv. crusted slikanje, pri
kojem se boja nanosi na već gotovu i pečenu posudu, pa je nepostojana i la-
ko se otire. Najčešće se upotrebljava crvena b oja, nešto rjeđe bijela, a samo
izuzetno žuta. Motivi su više nego jednostavni: široke vodoravne vrpce, nizovi
grupiranih okomitil1 crta, spiralne kuke, iscrtkani trokuti i pokoji jednostavan
meandar. Ovo razdoblje vinčanske kulture pripada već počecima eneoliti.ka.
Naselje u Bapskoj razorila je i uništila eneolitička badenska populacija.

81
 15 . Mogući izgled n aselja sopotske
lrnlture - reko n s trukc ija, O tok,
5. ti suć lj eće p rije Kris ta, akva-
re l S. D i m itrijević

Sopotska kultura
l ? S. Dimitrijeoi<', Sopor,ko-lendelska O no što za Srije m , južne dijelove Vojvodine, užu Srbiju, Kosovo i sjeve-
kultura, Zagreb, 1968, s tr. 8.
rozapadnu Rumunjsku znači vinčanska kultura, to je za veći dio sjeverne Hr-
vatske sop o tska kultura. Rasp rostira la se u međuriječju Dunava, Save i Drave,
od Srijem a na istoku, pa negdje do Križevaca na zapadu, a nije isključeno nje-
zino postojanje i zapadnije. Na jugu je mjestimično prešla Savu te n astanila
dijelove bosanske Posavine. Ova je kultura u arheološkoj znanosti poznata i
pod drugim ime nima, primjerice kao slavonsko-srijemska, bapsko-lenđelska
ili sopotsko-lenđelska. 19 Današnje je ime dobila po jednom od najkaraktetistič­
nijill n aselja, Sopotu kod Vinkovaca. Razvila se na teme! jima kasne starčevačke

82

_j
The possible appearance of a set-
tlement of the Sopot Culture - a re-
conslructio n, Otok, Sth rnillenniwn
BC, water-colour S. Dimitrijev ić

kulture pod snažnim utjecajima iz kruga vinčanske kulture. Naime starčevač­

ka je kultura u Slavoniji nastavila živjeti i nakon pojave vinčanske kulture u
neposrednom susjedstvu, ali se nije uspje la potpuno othrvati njezinim utje-
cajima.Tako u prvo vrijeme preuzima samo neke od tekovina vinčanske kera-
mičke proizvodnje, poput bi.koničnog profilli·anja posuda ili zan emarivanja
slikane keramike. No s razvojem i ekspanzijom vinčanske kulture taj utjecaj
postaje sve izraženiji te se već pomalo istrošena i zastarjela starčevačka kultu-
ra ne može više održati. Vinčanski pritisak međutim nije izražen u etničkom
smislu, već samo u kulturnom i duhovnom. Stoga starčevačko starosjedilačko
pučanstvo ne biva etnički asimilirano, nego se postupno priklanja n ovim
trendovima. Iz takve se transformacije rađa nova sopotska kultura.

83
 ll. Keramička posudica, Bogda- A small pottery vessel, Bogda-
novci, sopotska kultura, S. ti- novci, Sopot Culture, Sth millen-
sućljeće prije Krista, Arheološki nitun BC, Archaeological Museum in
muzej u Zagrebu , snimio L. Mjeda Zagreb, pho to L. Mjed a

Jedna od prvih tekovina koje je preuzela sopotska kultura bilo je reduk-

cijska pečenje keramike, što je rezultiralo i promjenom u boji keramičkog
posuđa. Dominiraju crni i sivi tonovi. Unatoč istoj tehnologiji pečenja i sličnom
oblikovanju posuđa , sopotsku keramiku ne možemo smatrati samo jednom
regionalnom vinčanskom varijantom. Na sopotskom posuđu, osobito u rani-
jim fazama razvoja, nema efektnih dekorativnih tehnika kao na vinčanskoj
keramici, a ono malo ukrasa poput različitih bradavičastih aplikacija, du bore-
za i rovašenja, naslijeđe je kasne starčevačke kulture. Gledana kroz prizmu
lončarskog obrta, sopotska je kultura siromašna i gotovo bismo rekli neatrak-
tivna. Dominiraju grube posude u obliku amfora i buta sasvim utilitarnog obi-
lježja, a kod finijeg posuđa prevladavaju plitke i duboke zdjele te lonci oštre
bikonične proftlacije. Te će se profilacije u srednjoj i kasnoj fazi ublažiti i
umekšati. Ukrasi na grubom posuđu svode se na aplicirane plastične vrpce s
otiscima vrha prsta, dok se na finom posuđu uočava i poneki linearni, valoviti
ukras kombiniran s okruglim udubljenjima, izveden rovašenjem ili dubore-
zom. Snažni vinčanski utjecaji najuočljiviji su u srednjem razvojnom stupnju,
pa to rezultira češćom primjenom kaneliranja i efekta glačanja u uk:rašavanju
posuđa, a pojavljuje se i tipični vinčanski ubodnovrpčasti stil ukrašavanja.

84
 12. Keramička zdjela na visokoj A pottery bowl on an elevated
šupljoj nozi, Bapska, so pots ka hollow pedestal, Bapska, Sopot
kultura, 5. tisu ć lj eće p rije Kri- Cu lntre, 5th millennium BC, Archa·
sta, Arheolo~ki muzej u Zagrebu, eological Museum in Zagreb , photo
snimio K.Tad i ć K. Tadić

Upravo su takve male, kuglaste posude iz Bogdanovaca, ukrašene pravim vin-

ćanskim spiralama i meandrima (sl. ll). Ipak je u tom razdoblju sopotska kul-
tura osmislila i jedan vlastiti prepoznatljiv oblik. To je zdjela na visokoj , šup-
ljoj, ovalno perforiranoj nozi. U sljedećoj fazi ta je noga poprimila trbušast o b-
lik i kao takva postala najtipičnijim predmetom sopotske keramičke proizvod-
nje (sl. 12). U završnoj se fazi sopotska kultura uspjela posvema otrgnuti vin-
čanskom utjecaju, pa u ukrašavanju prednost daje domaćoj tehnici rovašenja
i duboreza, a kaneliranje zapostavlja. Sve je učestalij a i pojava crvenog slika-
nja poslije pečenja, čime sopotska kultura slijedi opći pravac primjene tak-
vog slikanja u cijelom nizu kasnih neolitičkih kultura, poglavito onih lenđel­
skog kulturnog kompleksa s kojim je sopotska kultura i genetski povezana.

85
14. Keramička figur ica bika, A pottery figur in e o f a
Osijek, sopotska kult ura , bull, Osijek, Sopot Culture,
5. tisuć lj eće prije Kris ta , 5th millennium BC, Mu seum
Muzej Sl avonije u Osijeku , of Slavonia in O sije k , ph.oro
snimio M .Topić M . Topić

Naime upravo je njezina penetracija u mađarsku Transdanubiju, gdje je u to '" S. Dilltit rijević, ~IZ TI, str. 264, 299·
301.
vrijeme živjela Zseliz kultura linearnotrakastokeramičkog kulturnog kom-
pleksa, prouzročila nastanak i razvoj lendelskih kultura. Stoga se sopotska
kultura danas smatra njihovom rodonačelnicom . 20
Bez obzira na to koliko je sopotska kultura uvjetovana vinčanskom kul-
turom i ovisna o njoj, ona nije prihvatila je dno o d n ajljep ših obilježja poto-
nje - plastično oblikovanje antropomorfnil1 figura. Nekoliko sporadičnih na-
laza keramičkih ldpića uglavnom u potpunosti odgovar a najjednostavnijem
tipu vinčansldh. statueta s takozvanim ptičjim lic em . Sopotske su međutim lo-
šije oblikovane i izrađene. Kronološki se ve žu uz rani i srednji stupanj sopot-
ske kulture, dakle uz ona razdoblja koja su i inače obilje žena značajnijim vin-
ćanskim utjecajima. Jedina figurica , nadena u samom Sopotu, koja je u svom
oblikovanju n ešto origin alnija, pripada kasnom razvojnom stupnju koji se op-
ćenito ističe osobnijim i autohtonijim stilom. Određena antropomorfna obi-
lježja vidljiva su i na ne ldm od p redmeta, obično smatranim amule tima. Svi
su oni po vertikalnoj osi pro bušeni kako bi se tuda mogla provući uzica ili
nit za vješanje predmeta. Medutim, treba doista mnogo mašte ela b i se u tim
predmetima n azreo ljudsld lile, pa makar i vrlo stiliziran. Jedan od onil1 koji
ipak može koliko-toliko dočarati ljudsku figuru, recimo u orantskom stavu , tr-
bušasti je amulet s cilindričnim vratom i dva uvis ispružena konična izdanka
...
(sl. 13). Trbuh amuleta ukrašen je velikom spiralom tipično vinčan skog stila.
Duhovnom svijetu sopotskog pučanstva očito je izrada antropomorfni11 kera-
rničkih. ldpova bila strana i nepotre bna, pa je spomenutih nekoliko primjera-
ka prije rezultat slučajnili prodora iz susjedne vinčanske kulture n ego stvar-
nm potre ba sopotskih ljudi za takvim načinom izražavanja. Po svoj prilic i nije
u pitanju ni artistička nemoć, jer jedna od životinjskih plastika - mali glineni
kip bika iz Hermanova vinograda kod O sijeka (sl. 14) pokazuje vrlo zanimljiv
i dopadljiv način oblikovanja. Gotovo da podsjeća na znatno kasnije bronča­
ne figurice h alštatskog razdoblja.

87
 16. Drvena kuća sopotske kulture -
r ekonstrukcija na osnovi nalaza
u Otoku kod Vinkovaca, 5. tisuć­
ljeće prije Krista, crtež M. Gregl
prema S. Dimitrijević
A typical wooden house of the
Sopot Culture - a reconstruction
on the basis of the fmds from Otok
near Vinkovci, 5th millennium BC,
drawing M. Gregl from S. Dimitrijević

21 S. Dimitrijević, P]Z ll, str. 270. Nositelji sopotske kulture živjeli su u naseljima smještenim u nizin-
l 2 S. Dimitrijević, Al 10, str. 54-55; ISTI,
PJZ ll, str. 2"70·273. sldm, često močvarnim predjelima , uvijek u neposrednoj blizini rijeke ili
ovećeg potolea. Svoja naselja op asivati su jarkom, ali i palisadama te s pravom
možemo reći da su to prva nizinska utvrđena naselja u ovom dijelu Europe
(Sopot i Otok kod Vinkovaca, Orolik, Hermanov vinograd kod Osijekai 1 (v.
sl. 15). U brežuljkastim krajevima naselja se nalaze na terasama gorskib izda-
n aka (Bapska, K.lokočevik). Unutar naselja nizale su se u redovima raspore-
đene pravokutne kuće s jednom ili više prostorija tipične neolitičke građe­
vinske konstrukcije - kostur od gred a, zidovi od šiblja oblijepljena blatom.
U naselju u Otoku otkrivena je kuća izgrađena od horizontalno položenih
hrastovih d ebala koja je pridržavao niz okomitih drvenih stupaca ? 2 Unu-
trašnjost kuće stupovima je bila podijeljena u tri lađe , dok se na pročelju
nalazio trijem (sl. 16).
Iako nam se sopotska kultur".! danas čini neatraktivnom, osobito s umjet-
ničkog stajališta, njezino je značenje u neolitiku Hrvatske bilo veliko. Ona je
bila prijenosnik novih ideja, koje je inaugurirala vinčanska kultura, dalje
prema zap adu i tako omogućila oblikovanje niza kultura srednjoeuropskoga
lenđelskog kompleksa.

88

cd
17 . Keramički lonac ukr~š~?­
urezanim crtama, Smi!-č'C:'
korenovska ~tur-d, 5. tist~c:
reće p rije Krtsta, Arheoloslo
J
muzej · · K . Tad tc<
u Zadm, SIUffilO
A pottery vess~l decor~!ed
with indsed lines, Snule~ć,
Korenovo Culture, 5th nu lien-
ni u m BC , Archaeological M u-
seum i.n Zadar, photo K. Tadić

Korenovska kultura

Kasna starčevačka kultura bila je u n ajzapadnijim područjima svoga 2j Pod rim imenom uvodi je u pra povi-
jesnu znanost S. Dinlitrije::vić , a na te-
rasprostiranja kolijevkom nastanka i razvoja kultura linearnot rakastog kera- melju valorizacije materijala koji je u
Malom Korenovu iskopao Stjepan Vu-
mičkog kompleksa .Tom kompleksu pripada i korenovska kultura nazvana po ković 1956. i 1957.
nalazima u selu Malo Korenovo kod Bjelovara? 3 Nastala je u vrijeme važnih
populacijskih i kulturnih promjena izazvanih pojavom vinčanske kulture.
Starčevačko pučanstvo, protjerano iz matičnih krajeva, seleći prema sjeveru
i zapadu u hrvatsko međuriječje i zapadnu Mađarsku, nosi sa sobom u te kra-
jeve proces neolitizacije. Pod utjecajem starčevačke i Koros kulture lokalne
se mezolitičke kulture preobražavaju u neolitičke pojave. To je kompleks
linearnotrakaste keramike koji će s vremenom zaposjesti golem prostor od
Nizozemske i Belgije na zapadu, preko čitave srednje Europe sve do Molda-
vije i Ukrajine na istoku. U većini spomenuti11 krajeva linearnotrakasta
keramika predstavlja početak neolitika, koji tu kasni za onim u balkansko-ana-
tolskom svijetu. U središnjoj Hrvatskoj i južnim dijelovima Mađarske linear-

89
 18. Keramička zdjela s karakteristič­
nim ukrasima kulture linearno -
trakaste keramike, Kaniška Iva,
korenovska kulmra, 5. tisu ćlj eće
prije Krista, Muzej Moslavine u Kutini,
snimio S. Dimitrijević
A pottery bowl with characteristic
decorations of the Linear Pottery
Culture, Kaniška Iva, Korenovo Cul-
ture, 5 th millennium B C, Museu m of
the Moslavina Region in Kutina, photo S.
Dimit rijević

notrakasta keramika nastaje izravno na supstratu starčevačke kulture i tu

pripada već razvijenom n eolitiku.
S korenovsko m kulturom područje središnje Hrvatske otvara se kul-
turnim utjecajima iz zapadnih dijelova Karpatske kotline i srednje Europe ,
dok balkansko-anatolska orijentacija slabi. Prema dosadašnjim spoznajama
i istraživanjima većina naselja ove kulture smještena je u bje lovarskom
području (Drljanovac, Malo Korenovo, Dautan) , potom u Moslavini (Kaniška
Iva,Tomašica). Pojedinačni nalazi k01·enovske keramike pokazuju da je po-
dručje njezina rasprostiranja bilo i znatno veće - primjerice Gavrinica kod
Pakraca, Jakšić kod Požege, Pep elan a kod Virovitice. Zapadnije korenovsk.ih
n alaza ima u Turopolju (Staro Čiče), a osobito je indikativan uvoz korenov-
skoga keran1ičkog posuđa na nalazištu danilske kulture u Smilčiću kod
Zadra (sl.l7).To bi moglo biti pokazatelj o širenju korenovske kulture i južno
o d Save u dijelove zapadne Bosne, odakle je dolinom Une najbliži put do sje-
verne Dalmacije.
I nositelji korenovske kulture za svoja su naselja birali prirodna u zviše-
nja, terase ili padine neposredno uz tekuće vode ili usred močvarnog terena.
Stambeni i radni objekti ze muničkog su tipa kao što je to uobi čajeno u većini
ranil1 n aselja kultura linearnotrakaste keramike.
Kerami čka proizvodnja koren ovske kulture u tehnološkom je pogledu
n egdje na pola puta između tehnologije ranog neolitika, kakvu smo upozna-
li u starčevačkoj kulturi, i kasnoneolitičke tehnologije, prisutne u vinčanskoj
kulturi. Podrobnija analiza pokazuje međutim da je veći dio posuđa pečen u
osnovi oksidacijsldm postupkom, a tek je u završnoj fazi samog procesa pri-
mijenjena redukcijska p ečenje. Takvo posuđe samo izvana, površinski, ima

90
19. Keramički žt-tvenik, Toma-
š ica, ko ren ovska kultura , 5 .
tisućlj eće p rije Krista, Mu-
zej Moslavine u Kutini, c rtež M .
Gregl
A p ottery altar, Tom ašica,
Kore novo Cu lnu·c, Sth millen-
nium BC, Museum of the Mosla-
vina Region in Kutina, drawing
M . Gregl

H j Pm111k , Ober die Kontakrt zw i-

sivu ili c rnu boju, a vrlo je česta i neujednačena mrljasta boja površine. Una- schen llalkan und Mirreleuropa in Nco-
toč lošim postupc ima pri pečenju , fmo korenovsko posuđe pretežno je lije- lithikum, Godi~nja k Cent ra,., balkano-
loška ispith"•n ja L~ . Samjevo, 1976, str.
po oblikovano, s vrlo tankim stijenkama.Vod eći su oblic i kuglaste ili kalota- 36-37.
ste posude s pojačanim dnom ili na niskoj nozi, zatim S-profilirane zdjele s
manje ili jače izvije nim vratnim dijelom, te kuglaste amfore s niskim cilin-
dričnim vratom . To su oblici svojstveni svin1 kulturama u sklopu linearno-
trakastog kompleksa. U kasnijim razvojnim fazama korenovske kulture bit će
prisutnije i klasično bikonično oblikovanje u stilu sopotske kulture. Ta je
činjenica navela neke znanstvenike da ko re novsku kulturu n e priznaju kao
linearnotrakastu ke ramiku. 24 Međutim, način i stil ukrašavanja korenovskog
posuđa izvanredno se uklapaju u sliku klasične linearnotrakaste keramike.
Dakako d a ima ne kili osobitosti koje su svojstvene samo njoj, ali i ostale »pri-
znate« kulture iz kompleksa linearnotrakaste keramil(e imaju specifičnih obi-
lježja. Vodeći ukras na kore novskome keramičkom p osudu izvede n je urezi-
vanjem, a temelji se na dvama osnovnim načelima. Jedno je jednostavna linij-
ska izvedba, gdje je c rta sama po sebi motiv. Drugo je vrpčasta koncepcija,
gdje se motivi izvode dvjema paralelnim c rtama, rj eđe i trima. Motivi su
izlomljen e crte, vrpce , crte u obliku slova A i V, kukaste spirale, girlande. U or-
namentalnu su kompoziciju često uklopljene i ušice ili ispupčenja na najši-
rem dijelu trbu ha posude. Duboka zdjela blage S-proftlacije iz Kaniške Ive li-
jepo pokazu je kako se korenovska kultura oblikom i koncep cijom te iz-
vedbom ula·asa uklapa u kompleks linearnotrakaste keramike (sl. 18). Ure zani
ukras sastoji se o d niza različito lomlje nih vrpci u kombinaciji s jednom ve-
likom, vrpčastom girlanclom. Keramička plastika u sklopu korenovske kultu-
re zasad je nepoznata, o sim jedne figurice svinje iz Malog Korenova, no i ona
je vrlo stilizirana. Sasvim izuzetan predmet, bez pravih analogija u ostalim
kulturama linearnotrakaste ke ramike, pre dstavlja neobičan tip malog, pra-
vokutnog žrtvenika iz Tomašice. Nasađen na niske nožice i s ušicom na sre-
dini gornje, ponešto udubljene plohe, sa svil1 je strana u krašen urezanim mo-
tivima potpuno u duhu linearnotrakaste keramike (sl. 19).

91
Brezovljanski tip
sopotske kulture

Prodiranjem pre ma zapadu, u područje sjeverozapadne Hrvatske, so- 25 S. D/m/11"/jevlt, Neol.iL u sjcl•crozapad-
noj Hrvatskoj, ArhcoloSka istraživanja
potska je kultura došla u doticaj s ovdašnjim korenovskim starosjediocima. u sjeverozapadnoj HrvaL~koj, !zdanja
HAD-a 2, 7..agrcb, 1978.
Miješanje sopotskih elemenata s korenovskim supstratom oblikovalo je jed- 2t1 S. Dimit.-ijevit, n. d., str. 92.
nu regionalnu varijantu nazvanu brezovljanskim tipom sopotske kulture pre- 27 U slovenskom l'osavlju danas je poz-
nata jedna regionalna, alpska varijanta
ma naselju u Gornjim Brezovljanima kod Križevaca. Nalaza spomenutog tipa lendelskc kulture, a isto tako sc po-
ima i u okolici Bjelovara (Drljanovac), u Turopolju (Staro Čiče), oko Virovitice javljuje i tipična hrczovljanska kem-
mika. P. Komšec, Poročilo o raziskova-
Qasenaš, Špišić Bukovica) itd. nju neolitika v Ajdovski jami, Poročilo
o raziskovanju neolitika in eneolita v
Brezovljansko pučanstvo živi u zemunicama, upravo kao i njihovi pret- Sloveniji Jv, Ljubljana, 1975; A. T.-enz,
Prazgodovinske n ajdbc iz Vclikega
hodnici u korenovskoj kulturi. Naselje je smješteno na prirodnom uzvišenju Kamna, Posavski muzej Drežice 7,
Brežice, 1985.
i prostire se u širinu na načelu horizontalne stratigrafije, što znači da se novi
objekti ne grade na mjestu starih, već se pomiču na periferiju naselja. Istra-
ženi dio naselja u Gornjim Brezovljanima, po svoj prilici pre dstavlja radioni-
čko središte za proizvodnju keramike jer su otkrivene velike naslage paljene
gline i ostaci lončarskih peći, kao i velik broj keramičkih posuda koji prema-
šuje potrebe jednog kratkotrajnog naselja.25
Keramičko posuđe u oblicima pokazuje ovisnost o sopotskoj kulturi,
ali su profili mekši i blaži, što je osobito vidljivo na zdjelama. Česte su i posu-
de na nozi zvonastog oblika. Prepoznatljivost i individualnost brezovljanskoj
keramici osigurava, međutim, specifičan stil ukrašavanja proistekao iz tehno-
loškog postupka pri pečenju. Posude su u osnovi pečene oksidacijski, a po-
tom je na pojedinim dijelovima posude primijenjen redukcijski proces, čime
su na tim mjestima stvorene tamne plavkastosive ili c rne mrlje. Mrljasta kera-
mika bila je poznata već i u koreriovskoj kulturi, ali tamo je bila rezultat loše
tehnologije, dok je u Brezovljanima takav dvostruki proces svjesno proveden
kako bi se postigao specifičan efekt. Većina tih mrljastih površina pokazuje
prepoznatijive dekorativne motive, naj češće krivocrtnog tipa (sl. 2 0). Značajna
je i prisutnost slikane keramike. Motivi izvedeni crvenom bojoin nakon peče­
nja jednostavni su linijski, arhitektonski komponirani uz rub posude , što neo-
doljivo podsj eća na lenđelski kulturni horizont. 26 Da je brezovljanski tip
imao dodira s lenđelskim kulturama, nedvojbeno pokazuju i nalazi tipične
brezovljanske mrljaste keramike na nalazištima lenđelske kulture u Slove-
niji.27 Pa i uvoz keramike ukrašene na način tzv. Stichbandkeramik (ubodna-
vrpčaste), čija su područja znatno sjevernije, u Češkoj , mogao je do Brezov-
ljana stići posredovanjem neke od lenđelskih kulturnih inačica. Na lenđelski
kulturni kompleks asocira i ulomal< jedne antropomorfne figure, zapravo
samo dio ruke s četiri prsta, koja je povijena upravo na način vidljiv na

93
 2 1. Keramička figura životinje, Gornji Dre- A pottery figurine of an animal, Gornji Bre-
zovljan i , b rezovljans ki tip sopotske zovljani, the Brezovljani type of the Sopot Cul-
kulture , 5. tisućlj eće p rije .Krista, Gradski ture, end of the 5th millennium RC, Municipal
muzej u K riževcima, snimio S. D i m itrij ev ić Mu~eum of Križevci , photo S. Dimitrijev i ć

lenđelskim statuetama. Zanimljiva je i jedna životinjska figurica koja umjesto

glave ima otvor. Vjerojatno se u njega usađivala posebno izrađena glava od
drva ili kosti. Figurica na leđima nosi posudicu est. 21). Takva simbioza živo-
tinjskog lika i recip ije nta poznata je u okvirima slovačke Lužianky kulture,
jedne iz obitelji lenđe lskih kultura. Sličnu p ojavu susrest ćemo i u krilu naše
danilske kulture na jadranskoj obali. S brezovljanskim tipom sopotske kul-
ture nastavlja se otvaranje sjeverozapadne Hrvatske prema srednjoeurop-
skom e kulturnom krugu.

94
22. Duboka keramička zdjela bogato u krašena A deep p o ttery bowl richly deco rated
urezanim spirahtitn motivim a, Smilčić, with incised spiral motifs, S milč ić , Da-
danilska k ultll l"'d , 5. tis u ćlj eće p rije Krista , nilo Culture , 5 th mille nniu m BC, Archaeol o-
Arheološki muzej u Zatim , sninlio D-Ž . Brusić gical Museum in Zadar, phoLO 0-Ž. Bmsić

Danilska kultura

U onim istim predj elima istočne jadranske obale gdje je u ran om

neolitiku živjela impresso-keramička kultura, nastavlja se u srednjem neo-
litiku danilska kultura. Ime je dobila po p rvom istraženom važnije m lo ka-
litetu u Danilu kraj Šibe nika. Nalazi ove kulture razasuti su u nizu špilj a oko
Trsta, po jugoistočnoj Istri, n a kvarnerskim otocima, u sjevernoj i srednjoj
Dalmaciji, po poluo toku Pelješcu pa sve do Boke kotorske. Srodna kulturna
pojava otkrivena je i u srednjoj Albaniji, koja dolazi u doticaj s kulturama
grčkog neolitika.
Velik dio nalaza danilske kulture potječe iz špilja, ali tu su se danilski
stanovnici zadržavali samo p ovremeno , ugroženi kakvom opasnošću ili se-
zonski, dok su sa stokom o bilazili pašnjake. Glavna su naselja ipak smještena
na otvorenom prostoru, i to pretežno u ravnim i p lodnim krajevima sjeverne
Dalmacije. Većinom zadržavaju iste položaje koji su bili naseljeni već u pret-
hodnom razdoblju i.mpresso-keramike. O izgledu tih n aselja znamo vrlo malo.
Redovito su kružnog ili poluk ružnog oblika, često s izvorom vode u središtu.

95
24. Ulomak oslikane keramičke po-
sude i njezina rekonstrukcija,
Smilčić, d anilska kultura, 5. tisuć­
ljeće prije Krista, Arheološki muzej
u Zadru, snimio K. Tadić
A fragment of a painted pottery
vessel and its reconstruction,
Smilčić, Danilo C ulhrre, Sth millen-
nium BC, Archaeological MlL~eum in
Zadar, photo K. Taclić

97
28 S. Batović, PJZ U, str. 532.

Na osnovi analogija sa starijim i mlađim razdobljima, te uz pomoć skromnih

ostataka, može se zaključiti da su danilski stanovnici živjeli ili u ukopanim
kružnim kolibama (Danilo, Brijun), u nadzenutim kružnim kućicama (Smilčić)
ili pak u nadzemnim četvrtastim kućama s podom od nabijene gline (Bri-
bir).28 Građene su tipičnom neolitičkom tehnikom od drvenih balvana, gra-
nja i pruća, s krovom od slame ili trstike. Naselja su obvezatno zaštićena obram-
benim rovom. Pri proširivanju naselja kopa se novi opkop, a stari se upotre-
bljava kao deponij za otpad.
Iako se u naseljima danilske kulture našlo dosta koštanih predmeta, po-
najprije raznih alatki, ali i nešto nakita (npr. ukrašene koštane igle), određeni
umjetnički izraz možemo ponovno pratiti u keramičkoj produkciji, ponajpri-
je na posudu , ali ni figuralna plastika nije zanemariva.
Najsiromašnije je grubo keramičke posuđe namijenjeno svakodnevnoj
uporabi, kakvo, uostalom, susrećemo u većini neo litičkih kultura.Veće kugla-
ste ili jajolike posude tamnosmeđih tonova, zaravnjene, ali n e i glačane povr-
šine, rijetko su ukrašene jednostavnim urezanim nizovima trokuta. Najbroj-
nije, a i najraznovrsnije je posude bolje kvalitete, izrađeno od gline s mnogo
manje raznih primjesa, dobro uglačane površine, tamnosmeđe ili crne boje.
Medu oblicima izdvajaju se bikonične zdjele zaobljenog dna, koje su se mo-
gle usaditi u posebne keramičke stalke. Zvonaste čaše , visoke zvonolike zdje-
le, sploštene lmglaste posude s visokim stožastim vratom, različiti tanjuri pred-
stavljaju daljnji repertoar ove kategorije keramičkog posuđa. Ono po čemu
je to posude upečatljivo jest bogata ornamentika izvedena udubljivanjem,
urezivanjem, žigosanjem, reljefnim oblikovanjem, često kombinirano s crve-
nom ili bijelom inkrustacijom.Takvi ukrasi na tamnoj pozadini posude pružaju
izvanredan koloristički efekt. Motivi su brojni i raznoliki, složeni u vrlo boga-
te kompozicije s težnjom da se prekrije što veća površina posude (tzv. hor-
ror vacui - strah od praznog). Dominiraju spirale u obliku slova S i C, razne
inačice trokuta i nizovi paralelnih crta složeni u različitim meandarskim, cik-
-cak, romboidnim ili mrežastim kompozicijama (sl. 22). Osobito su lijepi reljef-
no izvedeni spiralni ornamenti koje će od danilske kulture preuzeti i izgradi-
ti kao vlastiti stil znamenita butmirska kultura (sl. 23). Neukrašeni dijelovi u z
rub posude rado se premazuju crvenom bojom.
Mnogo je rjeđe , ali ipak nositelj danilskog keramičkog stila, fino oslika-
no posude (sl. 24). Ono je izvrsne kvalitete, izrađeno od potpuno pročišćene
sivkastožute gline. Nakon pečenja ima žućkastu , žutu, blijedocrvenu ili
ciglastocrvenu boju ujednačenog tona. Medu oblicima susrećemo bikonične
zdjele, zvonolike i stožaste čaše , zvonaste posude, velike jajolike posude s ko-
ničnim vratom. Ukrašene su isključivo oslikavanjem. Prethodno je često či­
tava površina posude premazana blijedožućkastom bojom. Najčešće sivom, a
pokatkad bijelom ili crnom bojom iscrtavaju se nizovi paralelnih crta, cik-cak
crta, šahovnice, nizovi trokuta, rombovi i slični izrazito geometrijski motivi.
Obično su obrubljeni tankom crnom ili crvenom crtom i odvojeni jedni od
drugih širokim crvenim vrpcama. Po tehnici izrade kao i po strogom stilu
ukrasa ova se keramika izdvaja od ostale danilske keramike , a vrlo velika slič­
nost postoji kod keramike Ripoli kulture raširene istodobno uz srednjota-

98
 Keramička
25. da o b redna posu-
- n. ton Smil -.,
kultura, 5, tis ~·~· danilska
Krista, Arheolo~·ki~IJeće prije
dru · . " muzeJ·
, snumo D·Ž B . u Za-
A ritual rustć
r yton Smilč"ć vessel- a
pottery
h 5th mill 1 ' _Danilo Cul-
n•re,
chaeological Mennmm BC, Ar-
photo D-ž BrtiSIĆ
useum in Zadar•

99
!9 .~. fl(l/ović, PJZ ll, str. 568·570.
.l" J. Bttlović, PJZ U. str. 559.

lijansku obalu Jadrana. To ukazuje na važne veze i odnose danilskog stanov-

ništva sa susjednom jadranskom obalom ? 9
Danilska je keramička produkcija proizvela i je dan sasvim osebujan
oblik posude na četiri zdepaste noge, s nakošenim recipijentom i visokom
prstenastom ručkom (sl. 25).Te posude , nazvan e ritonima, obično su ukrašene
bogatom urezanom ornamentikom kakvu smo vidjeli i na jednom dijelu cla-
nilskoga keramičkog posuđa. Unutrašnjost nakošenog recipijenta prevučena
je crvenom bojom koja se vrlo lako otire. Zbog nepostojane boje kao i zbog
nesvakoclnevnog oblika, koji je u biti do krajnosti reduciran prikaz životinj-
skog lika, n ema stunnje da su rito ni bili namijenjeni nečemu izvan sfere sva-
kodnevnice. Riječ je o obrednim posudama koje su najvjerojatnije imale svo-
je mjesto pri obavljanju određenih vjerskih rituala, po svoj prilici vezanih u z
kult plodnosti. Crvena boja, koja je tu tako obilno prisutna, od pamtivijeka je
bila simbol krvi, sunca, rađanja i života, elemenata koji su sastavni dio svakog
kulta plodnosti. Zoomotfni oblik također aludira na obrede u vezi s plodnoš-
ću stoke. Ima pokušaja ela se ritoni protumače kao svjetiljke- lojanice koje se
zbog svojih visokih ručki lako mogu prenositi. 30 No i u takvom kontekstu
svjetla i vatre ostajemo u dome ni obreda vezanih uz plodnost, presudnu za
uspjeh, opstanak i napredak neolitičke ljudske zajednice. Istovrsnih se ritona
nalazi i izvan kruga clanilske kulture, primjerice u neolitičkoj kakanjskoj

26. Stilizirana keramička zvo-

nasta figura, S milčić, danil-
ska kultura, 5. tisuć ljeće pri-
j e Krista, ArheoloSki muzej u Za-
dru, sn imio K. Tadić
A stylized bell-shaped pot-
tery figurine, Smil čić , Danilo
Culture, 5th millennium BC,
Ard1aeological Museum in Zadar,
photo K. Tadić

100
27. Keramička figura medvjeda, Smil č i ć, A pottery figurine of a bear, Sm ilč ić , Da-
danilska kulmra, 5 . tisućljeće prije Kri- nilo Cu Imre, 5th millenniujm DC, Archaeolo-
sta, Arheološki muzej u Zadru, snimio K. Tadić gical Museum in Zadar, photo K.Tadić

kulturi rasprostranjeno; u srednjoj Bosni, ili pak u Albaniji, te u Grčkoj sve do 3l š. natović, PJZ H , str. 549550.
Peloponeza. Očito je već u neolitiku postojala određena duhovna veza iz-
među navedenih područja.

Danilska je kultura njegovala i antropomorfnu keramičku plastiku, pa

u njezinim naseljima nailazimo na jednostavn e zvonolike statuete ili na one
nešto realističnijeg oblika. Prve su osobito brojne, neraščlanjenog su tijela sa
zaobljenim vrhom ili nekoliko proširenja na njemu (sl. 26). Neld mlađi primjer-
ci imaju i koliko-toliko realistično oblikovane glave s prikazom ljudskog, ali i
životinjskog lica. Spomenute statuete ukrašene su urezivanjem i udubljiva-
njem sasvim u sldadu s ornamentima keramičkog posuđa, s naglašenom pri-
sutnošću crvene boje, bilo u obliku crvene inkrustacije ili da im je glava cijela
premazana crvenom bojom. Općenito se smatra da su i te figure imale neku
ulogu u kultu plodnosti.
Drugi tip statueta je rjeđi, nešto realističniji u izrazu , a uglavnom pred-
stavlja ženske Wmve (v. sl. 28 i 29). Oblikovane su s dugačkom valjkastom
glavom, naglašenim trokutastim nosom , sploštenim četvrtast.im tijelom i
kratkim izdancima umjesto ruku. Nisu ukrašene, samo su katkad pojedini
dijelovi tijela obojeni bijelom bojom. Postoji mišljenje da su ove figure pri
obredu plodnosti predstavljale žensld simbol, nasuprot zvonastim kipovima
koji se u tom slučaju tumače kao simboli muškosti. 31

101
.12 G. Nouak, Markova spilja na otoku
Hvaru U, Arheološki radovi i rasprave
ll, Zagreb, 1\162, str. 97 i d . -Th su tezu
u početku zastupali i J. Koro~ec, A .
Benac i M . Gamšanin, no kasnije su je
napustili . Vidi : S. Batouit, l'J Z ll,
str. 563 .
.l.l S. Bafoul t, PJZ U, str. 564-565.

Osebujni su i sitni životinjski kipovi u liku svinje, goveda i medvjeda

od njih opremljeni su malom posudom na leđima, dok drugi nose
(sL 27). Neki
vodoravnu pločicu s uzdužnim žlijebom, pa i jednima i drugima treba ta-
koder pripisati obre dno značenje. Uostalom, takav spoj životinjskog lika i
recipijenta nije rijetka pojava u neolitičkim kulturama. Reljefi životinjskih
glavica naći će se aplicirani i na n ekim tipovima keramičkih posuda, najčešće
na mjestu ručki.
Sudeći po bogatstvu keramičkog posuđa, pa i po figuralnoj plastici, da-
nilska kultura n a prvi pogled nema mnogo veze sa svojom prethodnicom -
impresso-keramičkom kulturom_32 No danas su ipak utvrđene neke karike
koje vezuju kasnu impresso-keramiku i danilsku kulturu, pa prema tome pre-
vladava i uvjerenje o autohtonom podrijetlu danilske kulture, dakako u z
određene kulturne utjecaje iz ostalih sredozemnih podt·učja. 33

2 8 . Glava keramičkog ženskog lika , Smil čić , danilska

kultura, 5. tisuć ljeće prije Krista, Arhe ološki muzej u
Zadr u, sn imio D-ž. Brusić
Head of a pottery female figurine, Smilč ić, Danilo
Culture, 5th mille nnium BC, Arc haeological Museum in
Zadar, photo D-Ž. Brus i ć

102
Hvarska kultura

Mladi n eolitik na istočnoj obali Jadrana obilježila

je hvarska kultura koja je djelomično naslijedila i smije-
nila danilsku kultun1. Uglavnom je živjela u onim istim
predjelima, pa ćak i u istim naseljima, u kojima i njezi-
na prethodnica, zauzevši i neke nove položaje. Prvobit-
no je otkrivena na otoku Hvaru u Grapćevoj špilji, ali su
uskoro nalazišta ove kulture otkrivena na cijelom pote-
zu od Tršćanskog zaljeva do južnodalmatinskih otoka,
pa i u kontinentalnim krajevima, primjerice u dolini
Neretve i u Lici. 34 Nositelji hvarske kulture živjeli su ta-
koder u naseljima na otvorenom. Najčešće su to ona
stara danilska, samo nešto proširena naselja. Ali oni in-
tenzivnije i dugotrajnije nastanjuju i špiljske prostore, 3 1. Ulomak keramičke ljudske figure, Sm ilčić,
rana hvarska kultura, 4. tisućljeće prije Kri-
što je vjerojatno prouzročeno odredenim klimatskim sta, Arheološki muzej u Zadru, crtež M. G regl
promjenama. Naselja se bitno ne razlikuju od danilskih, A fragment of a pottery of a human figurine,
kao ni stambeni objekti u njima. Smilčić, early Hvar Culrure, 4th millennium BC,
Archaeological Museum in Zadar, drawing M. Gregl
Hvarska kultura nije jedinstvena. Prema š. Batovi-
ću mogu se razlučiti neke regionalne varijante: na sred-
njodalmatinskim otocima živi klasična hvarska kultura, u Hercegovini 3·1 Hvarslm je kul tur u otkrio G. Nov;tk.
Sustavna istraživanja Gmpčeve špilje
egzistira tzv.lisićićka varijanta, nazvana prema lokalitetu Lisičići kod Konjica, na Hvaru započeo je još 19 12, n:1stavio
izmedu d va rata, a i poslije Drugoga
u sjevernoj je Dalmaciji prisutna smilčićka varijanta i konačno zasebnu vari- svjetskog mta.
35
jantu tvore nalazi u Istri i Hrvatskom primorju. 35 Sntilčićka varijanta hvarske kulture
opisana je prema stajalištu š. Ratovića
Sjevernodalmatinska smilčićka varijanta najizravnije se nastavlja na da- u PJZ ll, str. 574-633. Medutim pitanje
je koliko je opravdano izd vajanje rako
nilsku kulturu i u svojoj najranijoj fazi još pokazuje izrazita danilska obilježja zamišljene rane razvojne faze hvarske
k ulture koja ima mnogo više s ličnosti i
uz manje razlike. Svoj vrhunac dosiže reljefno spiralno ukrašavanje keramič­ dodirnih točaka s danilskom nego li s
kog posuđa, dok se slikani ornamenti pojavljuju u manjoj mjeri, ali s novim klasično m hvarskom kulturom ?
motivima prije svega spiralnim (sl. 30). Novost su i uobičajeni geometrijski
motivi, ali sada potpw1o ispunjeni bojom. U ranoj su fazi hvarske kulture još
prisutni ljudski zvonoliki likovi, ali im se broj smanjuje i negdje od srednje
faze razvoja kulture potpuno iščezavaju iz uporabe ili transformacijom u jed-
nostavne konične predmete gube i prvobitnu simboličku namjenu. Sačuvani
primjerci imaju donekle realistično oblikovan vrh, odnosno glavu, obično
kao životinjsku masku, dok jedna figura iz Smilčića pokazuje obilježja ljudske
glave (sl.31). Nazaclovanje se očituje i kod rijetkih figura s jasnije oblikovanim
konturama ljudskog tijela. One su neukrašene, samo im je glava bijelo oboje-
na, baš kao i koci danilskih, pa vjerojatno isto tako označavaju ženska boža n st-
va plodnosti. Bitnih promjena nema ni na životinjskoj ker.uni.ćkoj plastici.

105
 Kipići goveda i medvjeda bo-
gato su ukrašeni strogo geome-
trijskim urezanim ornamenti-
ma, a na leđima nose posudice
ili pločice s uzdužnim žlije-
bom (sl. 32). Naslijeđe danilske
duhovne kulture očituje se i u
uporabi ritona. Doduše s ne-
kim izmjenama, kako je vidlji-
vo na ritonu iz Smilčića (sl. 33).
On ima noge oblikovane po-
put ljudskih nogu u klečećem
položaju. Možda takvo napuš-
tanje apstraktnih životinjskih
oblika u korist stvarnijih, ljud-
skih, sugerira i određene pro-
mjene u vjerskim nazorima.
U mlađim fazama smil-
čićke varijante hvarske kultu-
32. Keramička figura medvjeda s A pottery figurine of a bear with
posudicom na leđima, Smilčić, a small vessel on its back, Smilčić, re dolazi do osiromašenja ke-
rana hvars ka kultura , 4. tisuć­ early Hvar Culture , 4th millen- ramičkog posuđa, nestaje ke-
lj eće prije Krista, Arheološki mu- nium BC, Archaeolugical Museum in ramičke plastike i općenito izu-
zej u Zadru, snimio D-Ž. Brusić Zadar, photo D-Ž. Brusić
miru elementi danilske kultu-
re. Prevladava fina, brižno izra-
đena , mono kromna keramika tamnosmeđe ili crne boje, osobito niske široke
zdjele zaobljenog profila s izdvojenim prstenastim vratom. Ukras tih posuda
svodi se na jednostavne urezane motive ravnih ili cik-cak crta, gi.J:landi, valov-
nica i nizova polukrugova.
Pravi razvoj hvarske kulture odvijao se na srednjodalmatinskom podru-
čju , gdje su dosad ponajbolje istraženi otoci.Th se ona razvila u varijantu koju
poznajemo kao klasičnu hvarsku kulturu (Grapčeva i Markova špilja na
Hvaru, Vela špilja na Korčuli, Gudnja na Pelješcu). I ovdje su u ranoj fazi još
vidljivi relikti danilske kulture, primjerice fma slikana keramika s geometrij-
skom ornamentikom ili ritoni na četiri noge. Specifično obilježje hvarskoj
kulturi u razvijenom stupnju daje fmo glačano crno ili tamnosmeđe posuđe,
ukrašeno slikanjem crvenom, svijetlosmeđom, žućkastom, sivkastom ili cr-
nom bojom. Najčešće se rabi crvena postojana boja, ali i takva koja se na-
nošena nakon pečenja vrlo lako otire. Tom se crvenom bojom često pre-
mazuje cijeli vrat posude. Motivi girlandi, !učnih crta, valovnica, poluk.rugo-
va, stepeničasti motivi, nizovi vezanih spirala i meandara slika.ni su bojama, a
pokatkad su oivičeni urezanim li.J1ijama (sl. 34). No ornamentalne kompozici-
je nikad ne prekrivaju cijelu površinu posuda, kao što je to bilo u danilskoj
kulturi. Vodeći oblici klasične hvarske kulture jesu već opisana niska, široka,
zaobljena zdjela s prstenastim vratom te jajoliki lonac s koničnim vratom.
Općenito možemo reći da hvarska keramika nema raskoši da.nilske, ali svo-
jom kvalitetom i jednostavnom strogošću djeluje dostojanstvenije.

106
 36 G. Nm-..k taj je prizor idcntificirJo
kao Jadu. Vidi G. NOIJ(fk, Prethistorijski
Hvar, GrJpčeva spilja, Zagre h , 1955, str.
4U-4 l..J. Korošec smatrao je da je to pri·
kaz životinjskog lika: J Koro!ec, Za ·
nimive upodobitve na keramičn ih frag·
mentih iz ·Grapčeve špilje• na llv:tru,
Arheološki vesnik VllVl , Ljubljana,
1957.
Urezivanje stiliziranih prizora simboličkog ili
realnog karaktera, primjerice scene lova, krajolici i
slično, obilježje su keramičkog posuđa lisičićke
varijante, rasprostranjene u Hercegovini. Me-
đutim sličnih će se prizora naći i na pojedinim
posudama klasične srednjodalmatinske varijan-
te. Najzanimljiviji je svakako prikaz lađe s jed-
rom na ulomku jedne posude iz Grapčeve
špilje na Hvaru (sl. 35). Doduše, oko tumačenja
navedenog prizora još uvijek ima nesugla-
sica. 36 Problem je naime u tome što je ulo-
mak posude sačuvan tako da mu je nemo-
guće odrediti pravi položaj , odnosno nije
jasno kako ga treba okrenuti. Kad se postavi
tako ela je urezani prizor na dnu ulomka,
prispodoba s lađom djeluje uvjer-
ljivo. No okrenemo li ga za
180°, onda sliči nekoj
stiliziranoj životi-
nji. Nema sum-
nje ela je
hvarska

33.Keramička obredna posuda-rl- A ritual pottery vessel- rhyton,

ton, Smilčić, hvarska k ultura , 4. S milčić , Hvar Culnu·e, 4th millen-
tisuć lj eće prije Krista, Arheološki nium BC, Archaeological Museum in
muzej u Zadru, snimio K . Tadić Zadar, photo K. Tadić

107
 34. Slikani motivi n a ulomcima kera-
mičkog posuda hvars ke kulture,
G rapč e va špilja na Hvaru, Vela špilja
na Korčuli , 4. tisućljeće prije Kris ta,
Zavičajna zbirka Hvar, Zavičaj n a :lbirka u Ve-
loj Luci, crtež i M . Gregl
108
Pa inted motifs on fragme nts of
Hvar Culture pottery vessels, Grap -
čeva š pilja o n t he island o f Hvar, Vela
šp ilja on the island of Ko rčula , 4th mil-
lennium BC , Local Collection of Hvar, Local
Collection ofVela Luka, draw ings M. G regl
d
 .11 S. BCI/nuić, l') Z 11, str. 6 17-62 1.

kultura bila čvrsto vezana uz more; njezini kontakti s ostalim sredozemnim

svijetom vidljivi su u svim sferama života, pa je vrlo vjerojatno da je imala
razvijeno pomorstvo, bar do neke razine.
Zanimljiva i nadasve jedinstvena jest mala keramička glava ovna iz Mar-
kove špilje na Hvaru (sl. 36). Oblikovana je vrlo realistično i to kao samostalna
plastika. Naime, slične su glavice inače poznate samo u funkciji mčki na po-
sudama kako hvarske tako i prethodne, danilske kulture.
Jako kronološki posljednja u razvoj u neolitika na istočnoj jadranskoj
obali, hvarska je kultura prva otkrivena, u vrijeme kad njezina domaća osno-
va nije bila poznata. To je uvjetovalo teorije o njezinu doseljenju kao gotove,
potpuno oblikovane kulture iz nekog dmgog područja SredozemljaY Među­
tim, danas, kad dovoljno poznajemo ne samo njezin interni razvoj, n ego i
prethodeće joj kulture, jasno je da je ona n astala na domaćem tlu, postupnim
i logičnim razvojem iz clanilske kulture.
Osim neolitičkih kultura o kojima se opširnije govorilo na pi·ethoclnim
stranicama u Hrvatskoj se sporadično pojavljuju nalazi još nekih kultura koje
su inače ponajprije rasprostranjene u susjednim zemljama.Takođ er ima odre-

3 5. Ulomak keramičke posude s

urezanim prikazom lađe, Grap-
čeva špilja na Hvaru , hvarska
kultura, 4. tisuć lj eće prije Kri-
sta, Zavičajna zbirka Hvar, crtež K .
Rončević

A fragment of a pottery vessel

with an incised image of a
boat, Grapčeva š pilja on the is·
land of Hvar, Hvar Culture, 4 th
millennium BC, Local Collectio n of
Hvar, drawing K. Rončevi ć

36. Keramička glava ovna, Marko-

va špilja na Hvaru, hvarska kul-
tura, 4. ti su ćlj eće prije Krista ,
Zbirka Odjela za arheologiju HAZU,
crtež M . G regl
A pottery head of a ram, Marko·
va špilja on the isla nd of Hvar,
Hvar Culture , 4 th millennium BC, •
Collection of the Department of
Archaeology, Croatian Academy of
Sciences and Arts, drawi ng M. Gregl

109
 37. Keramička posuda lenđelske A pottery vessel of the Lengyel
kulture, Ozalj, kraj 5 . tisućlje­ Culture, Ozalj, end of the Sth mil-
ća prije Krista, Zavi čaj ni muzej u lennium BC, Local Collection of O-
Ozlju, snimio D . Pomykalo zalj, photo D . Pomykalo

Jg S. Dlmitrijeult, l') Z ll, str. 347-349. đenih naznaka o postojanju nekih, zasad međutim, nedovoljno definiranih
kulturnih pojava_ Potonje poglavito važi za jadransko priobalje i otoke. O tim
p ojavama, dakle, nije bilo govora jer ne raspolažemo takvim arheološkim ma-
terijalom koji bi bar djelomice odražavao umjetničke težnje i bio dovoljno re-
prezentativan za potrebe ove knjige. Ipak, na kraju treba predstaviti jednu
kulturu o pris utnosti koje su već postojale određene pretpostavke, a dokaza-
na je početkom 90-ih godina istraživanjima na Starom gradu u Ozlju.38 Rijeć
je o jednoj regionalnoj inačici (zasad bezimenoj) lenđelskog kulturnog kom-
pleksa koji označava kraj neolitika u većem dijelu srednjoeuropskog prosto-
ra_Keramićka zdjela na nozi ( sl. 37) pokazuje osnovna obilježja navedene kul-
ture: izvanrednu kakvoću telmologije i oblikovanja te karakteristično prema-
zivanje crvenom bojom cijele posude.Jeclno od najprepoznatljivijil1 obilježja
lenđelskih kulntra jest oslikavanje keramičkog posuđa bijelom, žutom, crve-
n om i crnom bojom, a u kasnim razvojnim fazama upravo proizvodnja vrlo
kvalitetne crvene keramike. Takvoj kasnoj razvojnoj fazi pripadaju i nalazi iz
Ozlja te još nekih, zasad nedovoljno istraženih nalazišta. I upravo je ta lenđel­
ska kultura bila clio te melja na kojem se razvila prva eneolitička kultura u sje-
verozapadnoj i središnjoj Hrvatskoj, a to je lasinjska kultura.

110
ENEOLITIK
(približno od 3500. - 2200. godine prije Krista)

Uvod

Jednostavna dioba prapovijesti na kameno, brončano i željezno doba

ubrzo nije mogla odraziti sve mijene u kulturnim pojavama i sve one fine
nijanse u njihovim smjenama. Cijeli se niz novih kultura nije mogao po svo-
joj gospodarskoj i društvenoj strukturi, a ni po materijalnoj ostavštini, p ot-
ptmo izjednačiti s neolitikom, ali niti s brončanim dobom. Postalo je jasno da
između ovih dvaju razdoblja postoji i neko prijelazno vrijeme koje će tek
utrti put razvije nim metalnim razdobljima. Ono što je bilo n a prvi pogled
najupečatljivije obilježje toga prijelaznog razdoblja jest sve češća pojava me-
talnih predme ta, u prvom redu bakrenih, ali i zlatnih, kao posljedica razvoja
primarne metalurgije. Stoga je novo doba prozvano b akrenim.Ali pojedinač­
ne bakre ne predmete, osobito one ukrasnog karaktera, poznavale su i koris-
tile se njima i neke kasne neolitič ke kulture. Znači sama prisutnost, odnosno
kakva-takva proizvodnja i upotreba metalnih predmeta nije dovoljan razlog
za izdvajanje novog prapovijesnoga razdoblja ako to ne povlači sa sobom i
promjene u načinu života. A upravo su promjen e u gospodarskoj i osobito
društvenoj strukturi bile presudne. U gospodarstvu dolazi do prevlasti stočar­
stva nad p oljodjelstvom, a stočarstvo kao akumulativnija grana privrede brže
stvara viškove, omogu ćuje intenzivniju razmjenu i trgovinu , a time i stvaranje
znatnijih materijalnih bogatstava. U društvenom pogledu važno je formiranje
čvršće povezanih i organiziranih patrijarhalnih rodovskih i plemenskih zajed-
nica koje su već samim takvim svojim ustrojstvom nadmoćnije neolitičkim
populacijama. Pa ipak sve te promjen e, nesumnjivo vrlo važn e, nisu imale
onako revolucionaran karakter poput onih koje su pretkraj paleolitika, od-
nosno mezolitika, dove le do formiranja neolitika. Stoga se danas za označava­
nje razdoblja između neolitika i brončanog doba najčešće služimo terminom
eneolitik, latinsko-grčkom složenicom od riječi aeneus =mjeden , bakren i lit-
bos= kamen .Taj naime izraz najbolje ukazuje na kontinuirani razvoj mlađega
kamenog doba u bakreno doba, tj. da je u novostvorenim kulturnim pojava-
ma, uz nove elemente, još uvijek prepoznatljiva tradicija mlađeg kamenog

111
.w Jlll. Garašanin , Pr'Jisrorija, Umet·
nost na tlu jugoslavije, Beograd , Za-
gre b , Mostar, 191!2, str. 62.

doba i to u svim sferama života. Isto značenje imaju i termini ku proliti k i hai-
kolitik. Neki prapovjesničari još uvijek rado upotrebljavaju i opisni naziv pri-
jelazno doba, ali on suviše naglašava vremensku kratkotrajnost spomenutog
razdoblja. 39 A ono traje cijelo treće tisućljeće prije Krista, dapače počeci su
mu još negdje u četvrtom tisućlj eću prije Krista.
S obzirom na razvojni tijek moguće je izdvojiti rani, srednji i kasni ene-
olitik, ali granice nisu čvrsto definirane, osobito izmedu srednjeg i kasnog
eneolitika. Rani eneolitik odreduju kulture koje su još čvrs to utemeljene u
neolitiku i koje prenose tipična ne o litička obilježja, osobito glede materijalne
ostavštine i duhovnog naslijeđa, a često im se ni gospodarska baza n e razli-
kuje bitno o d neolitičke . Srednji i kasni eneolitik predstavljaju udaljavanje od
neolitičkih tradicija, s vrlo jakim naglaskom na razvoju metalurgije, ali i s važ-
nim društvenim promjenama i raslojavanjima koja će pretkraj eneolitika do-
vesti do formiranja prvih plemenskih i rodovskih aristokracija.
Što je dovelo do stvaranja novih, eneolitičkih kultura na tlu današnje
hrvatske zemlje? Da li migracije stranih populacija na višem stupnju razvoja
iz lu·ajeva gdje se kotač povijesti brže okretao, ili autohtona, interna evoluci-
ja »istrošenih« i povijesno zastarjelih starosjedilačkih kultura? I jedno i drugo.
Kao i u vrijeme neolitika, područje napretka i inovacija predstavlja maloazij-
ski i egejski prostor kojega su nabujale populacije prisiljene tražiti nove kra-
jeve za svoju egzistenciju. Najprirodniji i najjednostavniji izlaz bilo je pre ba-
civanje na e uropsko kopno. No u ovom se trenutku pojavljuje i novo ishodi-
šte migracija, otvara se novi povijesni put koji će veliku ulogu imati i u svim
kasnijim razdobljima europske povijesti. To je područje Ponta, Zakavkazja i
južnoruskih stepa, a put vodi preko Šumovitih i Erdeljskih Karpata te u z do-
nji tok Dunava. Iz tih su krajeva pristizali brzi, pokretni stočari , kojima su bila
potrebna nova prostranstva za njihovu stoku, spremni da ih izbore bez obzi-
ra na cijenu, a nije nevažno ni to da su oni već dobro ovladali i metalurškom
djelatnošću . Svemu se tomu nisu mogle oduprijeti konzervativne poljodjel-
ske populac ije preživjelog neolitika.
Proces transformacije kasnih neolitičkih kultura u e neolitičke marli-
festacije nije svuda tekao istodobno, a nije se ni odvijao na isti način. Teritorij
današnje Hrvatske, kao udaljeniji od ishodišta promjena, drukčije je proživlja-
vao preobrazbu u eneolitik od središnjih i jugoistočnih krajeva Balkana, koji
su tom ishodištu bili bliži. Istočna Slavonija, dotada nastavana uglavnom no-
siteljima sopotske kulture i ponešto pribjeglicama vinčanske kulture, bila je
izravno na udaru strane, tzv. badenske kulture koja je hitrim prodorom uniš-
tila većinu kasnoneolitičkih naselja i skrasivši se na njima nastavila svoj život.
Područja zapadne Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske nisu bila izravno na
putu badenskin1 osvajačima, ali su i tamošnje zastarjele kasne neolitičke po-
pulacije posrednim putem podlegle promjenama. Doduše, te su se promjene
odvijale nešto usporenije i bez velikih potresa. Tako se na podlozi kasne
sopotske, vinčanske i lendelske kulture mirnim putem fornlirala lasinjska kul-
tura, koja u mnogočemu zapravo nastavlja tradicije kasnog neolitika. Promje-
ne će biti tek vidljive u donekle izmijenjenoj privrednoj strukturi, gdje sto-
čarstvo sve više zamjenjuje poljodjelstvo. Kako su te promjene tekle na istoč-

112
 ln PJZ Ill, s tr. 11 - 19 ; 4 0 godina <11"-
he olo~ kih istraživa nja u sjeveroza-
padnoj H rvats koj, Katalog izložb e ,
Koprivnica, 1986.

noj jadranskoj obali, zasad je prilično nejasno , jer je eneolitik tog područja vr-
lo slabo istražen. No n e ki pokazatelji u novije vrijeme govore da su i tu prve
eneolitičke pojave još pod jakim utjecajem kasnog neolitika. Vrijeme razvi-
jenog i kasnog e ne olitika na podmčju Slavonije nakon klasične badenske kul-
ture ispunjavaju kostolačka i vučedolska kulntra, dok u sjeverozapadnim regi-
jama, uz dugotrajnu lasinjsku kulturu , žive pojedine vatijante Retz-Gajary kul-
ture te regionalne, kasne manifestacije vučedolske kulture .
Istraživanja eneolitika u Hrvatskoj započela su potkraj prošlog stoljeća
Brunšmidovim iskopavanjima na Sarvašu i Vučedolu, ali pravi zamah počinje
tek 1938. iskopavanjima R. R. Schmidta na vučedolskom Gradcu, a potom
1940. i na Sarvašu, pa je on 1945. u svojoj monografiji Die Bw-g Vučedol dao
i prvi pregled eneolitika u meduriječju Dunava, Drave i Save. U poratnom raz-
doblju osim daljih istraživanja istočnoslavonskog i baranjskog prostora (Vu-
čedol, Sarvaš, Vinkovci, Beli Manastir itd.) intenziviraju se i istraživanja sred-
nje i zapadne Slavonije (Bebrina, Jakšić) i osobito sjeverozapadne Hrvatske
(niz lokaliteta oko Varaždina, Koprivnice, Križevaca, Bjelovara, Kutine). 40 Is-
traživanja željeznog doba na Baniji, Kordunu i u Lici iznijela su na svjetlo da-
na i neke eneolitičke lokalitete u tim krajevima (Bosiljevo, Čakovac kod Jo-
sipdola, Kil·ingrad).
Kao što su eneolitičke kulture u svojoj os novi rezultat simbioza različi­
tih populacijskil1 i kulturnih elemenata, tako možemo općenito i eneolitičku
umjetnost okarakterizirati kao kompozitnu. Naravno, i tu će » Umjetnički na-
boj« biti prije svega vidljiv u keramičkoj proizvodnji, a tek vrlo rijetko u onoj
metalnoj , koja je u svojim počecima sasvim utilitarnog obilježja. Pod kera-
mi čkom proizvodnjom podrazumijevamo ponajviše proizvodnju zemljanog
posuda, koja se medutim u oblikovanju čvrsto drži neolitičkih tradicija. Vode-
ći je oblik blago bikonična zdjela s jasno profiliranim vratom, ramenom i do-
njin1 koničnim dijelom, srodna onima iz vinčanske ili sopotske kulture. No
pojavljuju se i neki novi oblici, nepoznati u kasnim neolitičkim. kulturama, a
koji su prispjeli već spominjanim etničk im migracijama. To su razni vrčevi s
visokom, vrpčastom ručkom koja znatno nadvisuje obod posude, zatim pe-
hari s dvije visoke ručke, poznatiji pod imenom kantaros, ili pak izduljene,
vretenaste amfore, tzv. Fiscbbutte. Rane eneolitičke kulture, kao npr. tisapol-
garska u Potisju ili bubanjsko-salkucanska u jugoistočnim krajevima Balkana
nisu imale sklonosti prema ukrašavanju keramičkog posuda. Mnogo im je
važnija bila njegova kvaliteta, pa je to posuđe redovito dobre faknu·e, dobro
pečeno i vrlo sjajne, uglačane površine. Ono nešto malo dekoracije temelji se
na zasadama neolitičkih tradicija, pa ćemo uglavnom vidjeti nizove kanelira,
različite plastične izbočine ili motive izvedene kombinacijom urezivanja i
u badanj a. Spomenuti stil ukrašavanja nešto je razrađeniji u badenskoj kulturi.
Očito je da i neke od pridošlil1 populacija, koje su bile i jednim od uzročnika
eneolitičkili promjena, nisu imale osobitog afiniteta prema keramičkoj pro-
dukciji. To se posebno odnosi na stočarske stepske populacije, kojima već
sam način života nije dozvoljavao da se opterećuju vrlo fragilnim posuđem
koje nije moglo izdržati njihove brze i nagle pokrete. Stoga je izvorna kerami-
ka tih populacija gruba i neatraktivna i vjerojatnije su se više .služili drvenim

113
 r
posuđem, različitim košarama i mješinama. No možda je upravo s takvoga dr-
venog posuđa prenesena i jedna nova tehnika, koja će uskoro biti vrlo omi-
ljena kod razvijenih eneolitičkih kultura, a to je tehnika duboreza i rovašenja.
Ako ovome još dodamo tehniku brazdastog urezivanja ili Furchenstich, ista-
knuli smo tri najvažnije nove tehnike ukrašavanja eneolitičkog posuđa koje
nisu bile ukorijenjene u neolitiku. Izdubljeni, rovašeni ili izbrazdani motivi bi-
li su vrlo pogodni za ispunjavanje bijelom masom, dobivenom drobljenjem
školjaka, puževih kućica ili slično. To je postupak inkrustacije, a posuđe je
time dobivalo posebno lijep dvobojni efekt.
Za većinu eneolitičkih kultura u ovim našim krajevima možemo reći da
su anikonične. Očito njihovi nositelji nisu imali potrebe za oblikovanjem an-
tropomorfne figuralne plastike, barem ne u takvom opsegu kao njihovi neo li-
tički prethodnici. Sve izraženija orijentacija na stočarsko gospodarstvo uči­
nila je čovjeka eneolitika manje ovisnim o zemlji i njezinoj plodnosti, a time
i kult plodnosti neizbježno dobiva drugi smisao. Ono nešto malo antropo-
morfnih figura u okvirima badenske ili bubanjsko-salkucanske kulture samo
su zaostale reminiscencije na bogatu vinčansku idoloplastiku. Donekle po-
zornost privlače vrlo stilizirane, zapravo samo na simbole svedene antropo-
molfne figure lasinjske kulture. Konačno , ljudskom se liku ponovno vraća
vučedolska kultura. I ona oblikuje uglavnom stilizirane likove, ali zato često
na njima vrlo veliku pozornost poklanja minucioznim i detaljnim prikazima
odjeće i obuće, što nam omogućava da uvjerljivo i lako rekonstrun·amo noš-
nju »Vučedolaca« . I upravo će u vučedolskoj kulturi eneolitik doseći najpot-
puniji procvat svoga umjetničkog izraza.

114
Lasinjska kultura

Poćetak novog razdoblja u ve-

ćem je dijelu sjeverne Hrvatske u
znaku lasinjske kulture, nazvane ta-
ko prema mjestu Lasinja n a rijeci
Kup i. Ta je kultura svoje tragove os-
tavila po cijelome međurijećju Sa-
ve i Drave, od Našica i ušća Orljave
u Savu na istoku pa sve do Vele bita
na jugozapadu. Najjužniji poznati 38 . Keramički vrč, Jakši ć, la- A pottery ju g, Jakš ić , Lasinja
lokalitet jest Čakovac kod Josipdo- s injska kultura, 4. tisućljeće Culture, 4th millennium BC,
la. Izvan današnje Hrvatske lasinj- prije Krista, Muzej Požeške kot- Museum o f the Požega Basin, Po-
line u Požegi, s nimio K. Tadić žega, pho t o K. Tadi ć
ska je kultura dobro poznata i u po-
savskom dijelu sjeverne Bosne, u
1 R . Piltlmti, Urgcschic h te des os-
gotovo cijeloj kontinentalnoj Sloveniji, u austrijskoj Koruškoj i djelomićno 4tc;rrcichis dle n &llllllS, \Vien, 1954,
Štajerskoj , kao i u zapadnoj Mađarskoj s najgušćom koncentracijom oko Blat- str. 2 1 O; G: Jltfossler. Neu es hu m vor~
gesch .ichtlichen PfaWbau in Keur-
nog jezera. schac h c r Se c, Fcstschrift fiir Rudolf
Egge r, Band ill, Klagenfurt , 1954,
Premda predstavnik: eneolitil(a , lasinjska je kultura u svojoj biti još pra- str. 76~ T. B regant , Poroč il o o ra%iS·
kovanju kolišča in gradbenih osta-
vi izdanak kasnog neolitika. Ona je rezultat autohtonoga razvojnog procesa lin ob Rcsni kovcm prckop u pri Tgu,
o rJ.ziskovanju neolita in ene-
koji se odvijao izvan podrućja glavnih eneolitićkil1 događanja i promjena, a u oPoročila lira v Sloveniji l , Ljub l j ana, 1964.
njemu su sudjelovali nositelji vinćanske , sopotske i lenđelskil1 kultura. Zbog
toga su promjene, karakteristićne za novo razdoblje eneolitika, slabo vidljive
u lasinjskoj kulturi. Na brojnim njezinim lokalitetima u Hrvatskoj nije dosad
pronađen niti jedan bakreni predmet. Osnova je njezine egziste nc ije kombi-
nacija poljodjelstva i stoćarstva, a prevaga je sve više na strani stoćarstva - i
to bi bio jedini znak prave eneolitizacije. Naselja nisu dugog vijeka pa je oćito
rijeć o ljudima koji žive izrazito nomadskim životom u malim zemunicama ili
poluzemunicama. Krećući se sa stokom za ispašom, poslužit će se i špiljama
kao privremenim boravištem. Zanimljivo je, međutin1 , da su ti isti ljudi prvi u
istoćnoalpskom prostoru gradili sojenićka naselja, poput onih na Keutsch-
achersee nedaleko od Klagenfurta ili na Ljubljanskom barju - Resnik:ov p re-
kop.4 '
Kako je u naćinu života ostala vjerna tradicijama kasnog neolitil(a, tako
ih slijedi i u keramićkoj proizvodnji. Među oblicima prevladavaju bikonićne
zdjele, bikonični lonci s prstenastim vratom i parom rućkica na prijelazu
vrata u trbuh, s izrazito izduljenim donjim dijelom, te zaobljen~ zdjele koje se

115
 ",-·

(
.
\
IV. Rasprostranjenost i nalazišta ~ lasinjske i g hvarske Distribution and sites map of ~ the Lasinja and g the
kulture: 1. Lasinja, 2. Ozalj , 3. Čakovac, 4. Beketinec, 5. Ždra- Hvar Culture: l. lasinja, 2. Ozalj, 3. Čakovac, 4. Beketinec, 5. Ždra-
lovi, 6. Jakšić , 7. Ašikovci, 8. Koška, 9. Vinkovci, 10. G udnja, lovi, 6. Jakšić , 7. Ašikovci, 8. Koška, 9. Vinkovci, 1 O. Gudnja,
11 .Vela špilja (Korčula) , 12. Grapčeva špilja (Hvar), 13. Marko- ll. Vela špilja (Korču la) , 12. Grap čeva špilja (Hvar), 13. Markova
va špilja (Hvar), 14. Smilčić, 15. Vela jama (Lošinj), 16. Brijuni. špilja (Hvar), 14 . Sm ilčić , 15.Vela jama (Lošinj), 16 . Brijuni.

116
također mogu pripisati nasli-
jeđu kasnog neolitika. Osobi-
to su prepoznatljivi lonci obli-
kovani tako ela im je rame po-
malo uglato izdvojeno poput
kakvog prstena ili središnje
zone . Opremljeni su jednom
ili dvjema vrpčastim ručkama.
Od izrazito eneolitičkih obli-
ka u lasinjskoj je kulturi pri-
sutan vrč s jednom prstenas-
tom ručkom , često profiliran
p oput prethodno opisanih lo-
n aca (sl. 38). Osobite su i zdjele
na visokoj cilindričnoj ili trbu-
šastoj nozi koje imaju široko
izvučen u stajaću plohu, a ukra-
šene su vrlo velikin1 jezičas­
tim plastičnim izdancima (sl.
39). Od posebnih , dakle ne-
standardnih oblika, vrijedi is-
taknuti male bikonične boce s
vertikalnim ušicama, koje se
javljaju u dvije varijante: ukra-
šenoj i neukrašenoj. 42 Posuđe
je uglavnom redukcijski pe-
če no, dakle sivih je boja, no
određeni broj oker i ciglasto- 39. Keramička zdjela na visokoj A pottet-y bowl on a high dis-
crvenih posuda govori o para- trbušastoj nozi, Jakši ć, rasinj- tended pedestal, Jakš i ć, Lasinja
ska kultura, 4. tbućljeće pl'ije Culture, 4th millermium BC, Mu-
lelnoj primjeni oksidacijskog Krista , Muzej Požeške kotline u Po· seUlu of the Požega llasin, Pože ga,
postupka. Ukras na posudama žegi, s nimio K. Tadić photo K . Tadić
može biti u obliku različitih
plastičnih aplikacija, dugmetastih, braclavičastih i osobito karakterističnih 4 2 Takvih boč ica nad e no je n a loka-
litelima: š pilja Vrlovka kod Ozlja ,
jezičastih, potom u obliku plastičnih rebara ili malih životinjskih protoma. lk k e tinec.:-Imb ra lovee kod Krize v a-
ca, Cerje Tužn o-K!·(· kod l vt1nca. Vi-
Takvi plastični ukrasi u posljednjoj fazi razvoja lasinjske kulture znaju biti di: S. Dimitrijević, Problem n eolita
izrazito predimenzionirani. Drugi dekorativni stil temelji se na tehnikama islaviji, e neoli ta u sjeverozapadnoj jugo-
O puscula are haeolo giea V,
urezivanja, žigosanja i ubaclanja. Naj če šće su kombinacije urezanil1 motiva Iiu1n en Zagre b , 196 1, sl. D ,'t: XVll/ 130; Z.
, Lasinjski nascobinski obje-
praćenih nizom uboda ili kratkih zareza. Izbor motiva kreće se od jednostav- kti i novi nalazi iz Dt:.ketinca, Nlu·
zejsk i vjesni k 3 , Ko privnica, 19HO,
nih snopova ravnil1 paralelnih crta, cik-cak crta, prepleta crta, pa do motiva sl. 4; 40 godina a rheoloških istra-
ž ivanja u s jevero zapadnoj Hrvat·
borove grančice , riblje kosti ili bodljikave žice. U završnoj, najrazvijenijoj i sk oj, Katalo g izložbe, Koprivnica,
ukrasima najbogatijoj fazi lasinjske kulture pojavljuju se i krivocrtni motivi u 1986, s l. 41 , 44, 45.
o bliku girlandi i polukrugova, dok prostor među njima popunjavaju mrežasti,
ljestvičasti i meanclarski uzorci. lako analize oblika i ornamenata lasinjskog
posuđa pokazuju ela je ta kultura bila vrlo eklektička, skupljajući stilske ele-
mente susjeclnil1 ili slijedeći prethodne kulture, u spjela je sve to u svojoj po-
sljednjoj fazi oblikovati u vlastiti prepoznatljiv stil.

117
43 S. Dimitrljeuić, ldoloplastika u la-
sinjskoj k-ttlnu·i, Godi ~njak Cent ra za
balkanolo~ ka ispitivanja, knjiga ll ,
Sarajevo, 1976.

Ne još tako davno činilo se da lasinjska kultura nije imala posebne sklo-
nosti prema keramičkoj plastici. Međutim, malo-pomalo izranjale su pojedine
antropomorfne figurice na lasinjskim lokalitetima, pa je tako 1976. S. Dimitri-
jević uspio izbrojiti deset figura koje se nedvojbeno mogu pripisati lasinjskoj
kulturi. 43 Danas je taj broj i nešto veći, što pokazuje da bismo u budućnosti
mogli računati i s istaknutijim mjestom figuralne plastike u okvirima lasinjske
kulture. Nažalost, svi danas nam poznati primjerci figurica rezultat su slučaj­
nih nalaza pa nemamo podataka o okolnostima nalaza, što uvelike otežava
njihovu interpretaciju. Čini se da se takva plastika pojavljuje isključivo u po-
sljednoj fazi života lasinjske kulture.
Lasinjska figuralna plastika ne pokazuje jedinstven, čvrsto određen stil.
Najveći broj figurica nađen je na lasinjskin1 lokalitetima Požeške kotline, dva
uAšikovcima, četiri u Novoselcu i četiri u Zarilcu. Riječ je o tipu jeclnostavnili
plosnatih statueta s pravokutno oblikovanom glavom, koja se bez vidljiva pri-
jelaza nastavlja u isto tako pravokutno tijelo. Ističu se jedino kratki konični
batrljci i umjesto ruku, plastično naglašene grudi te plastično izveden nos i
linearno urezane oči, a eventualno i usta. Drugi tip figura predstavljaju tzv.
valjkaste statuete, dakle vrlo pojednostavljen način moclelacije ljudskog tije-
la, znan još u ranom neolitiku. Ulomak jedne figure iz Za-
rilca, zapravo samo glava i vrat s tri konićne izbočine na
glavi, neodoljivo podsjeća na vinčanske idole s ptičjinl
licem. Možda je najzanimljivija figura izAšilwvaca u obliku
obične pravokutne ploče ponešto uvučenili bočnih stra-
na, apsolutno neraščlanjene sheme, sa samo jasno i preci-
zno označenim osnovnim simbolima ženskog spola - jako
istaknute plastične grudi, kružna udubina na mjestu pupka
i urezan spolni trokut (sl. 40). Cijela je figura prilično pomno
izrađena i dotjerana. Za razliku od ostalih, koje svojim jače
ili manje stiliziranim o blicima izravno nastavljaju uobičaje­
nu neolitičku modelaciju i koncepciju, ova posljeclnja svje-
doči o novom simboličkom pristupu, gdje se ljudska figura
ne stilizira ili shematizira, n ego se svodi samo na osnovne
simbole.
Na temelju petnaestak keramičkili figurica, i to bez
relevantnih istraživačkih podataka, teško je bilo što odre-
đenije reći o njiliovu mjestu i značenju tmutar lasinjske kul-
ture. Ipak možemo barem konstatirati da je tip plosnatfu fi-
gura pravokutne glave nesumnjivo specifilrum lasinjske
kulture, dok na ostalim figuricama uočavamo elemente ka-
rakteristične za n eke prethodne kulturne pojave. Najveći
40. Stilizirana keramička figu r a že- broj statueta iz Požeške kotline , dakle s istočnog područja
ne, Ašikovci, lasinjska kultura, 4.
tisućlj eće prije Krista , Arheološki rasprostranjenosti lasinjske kulture , pokazuje ela je u njezi-
muzej u Zagrebu, snimio K.Tad ić nu sklopu antropomorfna plastika najprisutnija upravo u
A stylized pottery figurin e of a onim krajevima koji se zemljopisno vežu uz teritorij pro-
woman, Ašikovci, Lasinja Culture,
stiranja vinčanske i sopotske kulture, što znači supstratnili
4 th millennium BC, Archaeological
Museum in Zagreb, photo K.Tadić kultura koje njeguju takvu plastiku.

118
Retz-Gajary kultura

41. Keramička šalica ukrašena rova-

šenim trokutima, Hrnjevac, Retz-
-Gajary kultura, 4-3. tisućljeće pri-
je Krista, Arheološki muzej u Zagrebu,
snimio K. Tadić
A pottery cup decorated with
hatched triangles, Hrnjevac, Retz-
-Gajary Culture, 4th-3rd millennia
BC, Archaeological Museum in Zagreb,
photo K. Tadić

U vrijeme kasne lasinjske kulture u sjeverozapadnoj se Hrvatskoj,

katkad i na istim lokalitetima, pojavljuje i Retz-Gajary kultura. Zapravo je
riječ o dvjema regionalnim varijantama jednog vrlo široko rasprostranjenog
kompleksa kultura koje žive na rubovima Karpatske kotline od rumunjskog
Erdelja na istoku, preko Slovačke , Moravske, Au strije , mađarske Transda-
nubije, cijele kontinentalne Slovenije pa do sjeverne Hrvatske i zapadne
Slavonije. Th kulturu, nazvanu prema karakterističnim lokalitetima u Austriji
i Slovačkoj , nosi stočarsko , vrlo pokretljiva stanovništvo koje preferira br-
dovite i brežuljkaste predjele i koje se ne ustručava svoje nastambe smjestiti
u blizini naselja neke druge kulture. Golemo područje rasprostranjenosti i
doticaj s drugim kulturnim pojavama uvjetovali su razvoj nekoliko regional-
no obilježenih varijanata te kulture. Na tlu današnje Hrvatske zaustavili su se
nositelji Višnjica-tipa pretežno u Hrvatskom zagorju (Vindija kod Donje
Voće, Velika pećina kod Višnjice na Ravnoj gori) te nositelji Kevderc-
-Hrnjevac-tipa, kojih su naselja uglavnom smještena po zapadnoj Slavoniji
(Hrnjevac-Brdo, Pepelana kod Virovitice), ali ih ima i istočnije sve do Đakova
(Popovčica-Katinska kod Satnice). U okolici Bjelovara uočeni su nalazi
jednog i drugog tipa (Drljanovac).
Nositelji Retz-Gajary kulture pretežno žive u zemuničnim nastamba-
ma, no ponegdje grade i trajnije nadzemne kuće (Pepelana kod Virovitice).
Sasvim je izuzetan Mondsee tip u Austriji, gdje ponovno susrećemo mnogo
kompliciraniji sustav sojenica.
Ono što privlači pozornost i u ovoj je kulturi keramičko posuđe tam-
nih boja, ukrašeno posebnom tehnikom, tzv. brazdastim urezivanjem (Furchen-
stich). Pri toj se tehnici urezivanje obavlja trzanjem zašiljenog instrumenta
tako da se dobivaju isprekidane crte poput brazdi. Dugo je ta kultura stoga i
bila p oznata pod imenom Furchenstichkeramik. Vodeći su oblici posuđa nis-
ke kalotaste šalice s vrpčastom ručkom i visoki, lijepo oblikovani vrčevi S-pro-
filacije. I dok su kod Višnjica-tipa šalice s vrpčastom ručkom te duboke zvo-
nalike zdjele s ušicama uz sam obod posude, dosljedno Retz-Gajary stilu, ukra-
šene brazdastim urezivanjem, dotle Kevderc-Hrnjevac-tip svoje ukrasne mo-
tive trokuta, šahovnica i spirala izvodi rovašenjem, duborezom i običnim ure-
zivanjem, kako to možemo vidjeti na šalici iz Hrnjevca (sL 41). Posude Višnjica-

119
 "\......

'-.
\
..·
,' ....
.
\.
• r
<.
-- J-~
.)
') '-~ ' - . l
(
\ ''
.
\ .' ..·. ·-
'-, ''""
"
'l l
''\ •' .- ·-/
'""'
'\ \"
l
·\..
" '
....
l
' "" .,)
l ....

.' ' '-'

....)

~cs ', .. . .
.
) I \
\
.)'
o~ ·
,..,-~
.,. .
'-.

V. Rasprostranjenost i nalazišta ~ Retz-Gajary i ~baden-
s ke kulture: l. Velika pe ć ina , 2. Vindija, 3. Drljanovac, 4. Pe-
pelana, 5. Hrnjevac, 6. Đakovačka Satnica, 7 . Donja Vrba , 8. Gr.t-
brovac, 9. Vinkovci, lO. Vu čed o l , l l. Bapska, 12. Sarvaš 13. Beli
Manastir.
Distribution and sites map of ~ the Re tz-Gajary and ~
the Baden Culture: l. Velika peći na , 2. Vindija, 3. Drlja novac, 4.
Pepelana, 5. Hrnjevac, 6. Đakovačka Satnica, 7. Donja Vrba , 8 . Gra·
brovac, 9. Vinkovci, 10. Vučedol , 11. Bapska, 12. Sarvaš 13. Beli
Manastir.

120
42. Keramička zdjela ukrašena
tehnikom bt·azdastog ut·ezi-
vanja, VeW<a pećina kod Viš-
njice, Retz-Gajary k ultura, 4-
-3. tisu ćlj eće prije Krista , A.r-
heulošk.i muzej u Zagrebu, snimio
L. Mj eda
A pottery bowl decorated
with a technique of grooved
notching, Velika peć ina near
Višnjica, Retz-Gajary Culture ,
4th-3rd millcnnia BC, A.rchaeolo-
gical Museum in Zagreb, p horo L.
Mjeda

+-i 111. <rara.~anlu , nav. dj., str. H3.

-tipa krase nizovi brazdastih crta, iscrtkanih trokuta raspoređenih u zatvore-
• SS.Dimlfrijevfć, Ztll' Frage der Rerz-
ne vodoravne, katkad i okomite zone - tzv. okvirni stil (Rahmenstil). Speci- -Gajar)'·Kul tur in Nordjugoslawien
und ihrer SteUung im l'anno ni•chen
fično je obilježje i negativno izveden motiv zvijezde na dnu ili u donjem di- Raum , Rcricht RGK 61 , M ain,.-Frank-
furt, 1980, str. 7-!>-77.
jelu posude. Najljepši primjerak takvog stila jest posuda iz Velike pećine kod
16 S. Dimitrijević, nav. <.lj. ,T. 10/7.
Višnjice u Hrvatskom zagorju (sL 42). ma·asi izvedeni b razd astim urezivanjem, ,-S. Dimitrijević, nav. dj. , str. 49.
rovašenjem ili duborezom idealni su za popunjavanje bijelom inkrustacijom '" S. Dimitrijević, nav. dj. ,'!: 10/5.
•9 M. Šimek, ldol iz Vindij e, Muzejski
pa je keramičke posuđe Retz-Gajary kulture općenito prepoznatljivo i po v jesnik l l ,Varaždin, 19 88, sLr. 38-43,
T. ll, ill.
uočljivom crno-bijelom kontrastu, što stilski ovu kulturu na n eki način veže
i s kostolačkom i s vučedolskom kulturom. O podrijetlu brazdastog ureziva-
nja postoje dva mišljenja. Po jednom ono je poniklo kod lako pokretljivih sto-
čarskih naroda kao imitacija drvorezbarskil1 tehnika, dakle preneseno je iz
domene obrade drveta. 44 Drugo je miš ljenje da se formirale u istočnoalpskim
krajevima postupnom evolucijom tzv. ubodnovrpčastog načina uia-ašavanja
(Stichband) u okviru postlenđelskih kulturnih pojava. 45
Figuralna plastika nije osobito cijenjena keramička kategorija kod Retz-
-Gajary populacije, osim na nekim slovačkim lokalitetima. Medu nalazima iz
naše zemlje postoji jedan pločasti keramički predmet konkavno uvučenih
stranica iz Hrnjevca. 46 On bi stilski mogao asocirati na pločaste idole lasinj-
ske kulture, no kako na njemu nema nikakvih ukrasa niti simbola, vjerojatni-
je mu je namjena bila sasvim utilitarna - mogao je služiti kao glačalicaY Iz
Hrnjevca potječe i ulomak jedne nesumnjivo ljudske figure , ali vrlo skromne
izrade i bez ikakvih umjetničkih pretenzija.48 Pozornost donekle pobuđuje
jedan uvjetno rečeno idol iz špilje Vindije kod Donje Voće u Hrvatskome
zagorj u .To je p ločasta figura s tragovima ukrasnih motiva izrade nih tehnikom
brazdastog urezivanja. Motiv romba na jednoj stranici mogao bi se tumačiti
kao simbol ženskog spola, pa u takvom kontekstu i čitav predmet možemo
tretirati kao do la-ajnosti pojednostavnjenu žensku figuru. 49

121
 Badenska kultura

Kasna neolitićka naselja vinćan­

ske i sopotske kulture u podrućjima
istoćne i srednje Slavonije, Srijema, juž-
nog Banata i Baćke te sjeverne Srbije
iznenada je razorio novi narod s kojim
u tim krajevima poćinje razdoblje eneo-
litika. Bili su to nositelji badenske kul-
ture, nazvane tako prema lokalitetu Ba-
den-Konigshohle u Donjoj Austriji. 50
Iako je badenska kultura vrlo raširena
po panonsko-podunavskom podmćju
od sjeverne i istoćn e Austrije, Morav-
ske, Češke, južne Slovaćke, dijela juž-
ne Poljske, preko gotovo čitave Ma-
đarske sve do sjeveroistoćne Hrvatske,
43. Keramički vrč klasične A pottery jug of the classic
badenske kulture , Sarvaš, phase of the Baden Culture, Vojvodine i sjeverne Srbije, problem
4. tisućlj eće prije Krista, Sarvaš, 4th millennium BC, Ar· njezina nastanka i razvoja danas još
Arheološki muzej u Zagrebu, chaeological Museum in Zagreb ,
snimio L. M jeda photo L. Mjeda uvijek nije zadovoljavajuće riješen i
izaziva brojne nesporazume i n~slaga­
50 O. Menghin, Urgeschlchte Nieder- nja prapovjesnićara. No b ez obzira na sve kontroverze u njezinu tumačenju,
Osterreidls, Hein1atkundc. von Nie-
derosterre ich, H eft 7, Wien , 192 1, ostaje činjenica da badenska kultura u istočnim dijelovima Hrvatske , tj. u
str. 15;.! Banner, Die l'ecder KuJ-
tur, Budap est, 1956, str. 257-260.
istočnoj i srednjoj Slavoniji, te Baranji (Vućedol , Bapska,Vinkovci, Donja Vrba
5 1 Tezu o jugoistočnom , o dnosno kod Slavonskog Broda, Grabrovac kod Đakova, Sarvaš, Beli Manastir) pred-
anadolskom podrijetl u badenske
kulture p rvi je iznio V.Mi/ojtić, Zur stavlja pravi početak bakrenog doba. Došavši gotovo invazorskim naletom,
Chronologic der jiin geren Stein-
und Bron zezeit Siidost-wld Minel- po jednim tumačenjinla s jugoistoka, točnije iz maloazijsko-anatolskog pros-
euro pas, Gcrmania, 37/1-4, Berlin- tora, a po drugin1a s istoka iz pontsko-stepskih krajeva, smjestila je svoja na-
Frankfun, 19 59, str. 70.
Još temeljitije i argum e n tiranije tu selja pretežno na već tradicionalno n aseljavanim riječnim terasama ili na
je tezu obrazložio N Kalicz , Die Pe-
c eler (Badener) Kultur u nd Anatoli- izdancima brežuljkastil1 sklopova. 51 Njezino gospodarstvo, unatoč sve izraže-
en, Budapest , 1963. Podrijetlo pre t-
klasičnc b adenske kulture , o dnosn o nijoj orijentaciji prema stočarstvu , u ovim našim krajevima još u vijek je veli-
Bolemz stupnja uz istočnu pontsklt
oblast , veže N Tc1sić, ] ugoslovcnsko kim dijelom poljodjelsko , dok metalurgija, donekle već razvijena, nema većeg
l'o dtmavlje od indoevropske seobe gospodarstvenog značenja.
do p rodo rd Skita , Novi Sad-Beograd ,
1983, str. 12. Iako danas poznajemo velik broj naselja badenske kulture, vrlo malo
možemo reći o njiliovu izgledu. U većini tili naselja konstatirani su nizovi
ukopanili jama od koj ili su neke, većih dimenzija, mogle služiti za stanovanje,
a druge pak kao spremišta-smočnice ili kao jame za otpatke. Jedino na podru-
ćju Vojvodine i istoćne Slavonije, u dugotrajnim badenskim naseljima na Go-
molavi, na Vučedolu i u Sarvašu , otkriveni su ostaci čvrstili nadzemnili obje-

122
 52 R. R.. Schmidt, Die Burg Vučedol,
Zagreb, 1945,str. 15-20, 127-129 .
53 N. Tasić, Kostolačka kultura, PJZ
ill, Str. 249.
54 E. Neustupny, Die Badener Kul-
mr, Sym positun iiber die Entstehung
un d Chronologie der Bade ner Kul-
tur, Bratislava, 1973, str. 345-347.
kata građenih u tradicionalnoj balkanskoj maniri: nabijen zemljani pod, zidne ;; S. Dimitrijević, Badenska kulm-
ra, PJZ m, str. 227-229.
konstrukcije od kolja i pruća oblijepljena ilovačom i krov na dvije vode od 56 Potvrdu za ovu kompo n entu na-
slame ili trske. Posebna su priča dvije apsidalne kuće otkrivene u mlađem lazimo i u najnovijim su stavnim is-
traživanjima na Vučedolu. T. Težak-
badenskom horizontu na Vučedolu te u Sarvašu. 52 Veća kuća na Vučedolu -G7-egl, Dva nova groba baden s ke k ul-
ture s Vučed ola, O puscula archaeo-
imala je dvije prostorije, jednu u apsidalnom produžetku, a drugu u pravo- lo gica 10, Zagreb, 1985; str. 23-39;
A. Dunnan , Vučedol - treće tisuć­
kutnom dijelu. Tu je bilo smješteno i ognjište (v. sl. 48). Manju je kuću činila ljeće p . n. e., Katalog izložbe, Zagreb,
samo jedna prostorija s ognjištem, ali i dvije jame-podrumi. Takav tip arhitek- 1988, str. 13.

ture udomaćen je u području grčke Tesalije i srednjoheladskog prostora i

govorio bi u prilog tezi o jugoistočnom podrijetlu badenske kulture, koja je,
eto, i u naše predjele donijela jedan južnjački tip kuće. Medutim danas neki
prapovjesničari izražavaju sumnju u pripadnost spomenutih vučedolskih i
sarvaških kuća badenskoj kulturi. 53 Naime istraživač obaju spomenutih loka-
liteta R. R. Schmidt nije u svoje vrijeme uočio postojanje još jedne eneolitičke
kulture, a to je kostolačka, koje je prisutnost na Vučedolu utvr~ena kasnijim
istraživanjima tog lokaliteta, kao i revalorizacijom otkopan og Schmidtova ma-
terijala. Opravdano se dakle postavlja pitanje: Zašto na stotinjak ostalih ba-
denskih naselja nije bilo takvih građevina? Danas ima sve više indicija da su
spomenute apsidalne kuće sagradili nositelji kostolačke kulture, no o poto-
njoj će biti govora malo kasnije.
U Karpatskoj je kotlini u vrijeme razvijenog eneolitika, pa tako i u
okvirima badenske kulture, uobičajeno pokapanje pokojnika izvan naselja u
posebnim grobljima. Medutim na teritoriju Hrvatske zasad nema groblja iz
tog razdoblja, nego se pokojnici još uvijek pokapaju unutar naselja u pojedi-
načnim, ali katkad i u višestrukim grobovima. Premda prevladava običaj ske-
letnog pokapanja, badenska je kultura u panonsko-podunavski prostor uvela
i ritus spaljivanja pokojnika- to je osobito izraženo u pretklasičnoj fazi razvoja.
Ponovno je dan običaj nesumnjivo južnog podrijetla.
Već smo rekli da još uvijek nemamo usuglašenog stava znanstvenika o
podrijetlu badenske kulture. Sve teze, od autohtone do jugoistočne ili istočno­
stepske, imaju određenih argumenata za i protiv, pa je možda najsretnije složiti
se s E. Neustupnym koji drži da je njezino podrijetlo poligenetsko. 54 U tom smi-
slu možemo prihvatiti i prijedlog S. Dimitrijevića da je rana badenska kultura
nastala negdje u južnim dijelovima Balkana na periferiji kasne vinčanske kultu-
re, uz važan doprinos anadolskih utjecaja u oblikovanju njezine klasične fizio-
nomije.55 Ne smijemo, međutim, zanemariti ni istočnu, stepsku komponentu
koja se potvrđuje antropološki u novome rasnom tipu čovjeka kao i u primjeni
nekih stranih običaja, neobičnih položaja pokojnilm u grobu i slično. 56
Iako badenska materijalna ostavština ne obiluje metalnim, odnosno ba-
krenim i zlatnim predmetima poput nekih drugih eneolitičkil1 manifestacija,
pogledamo li pažljivije njezinu keramičku proizvodnju, imamo osjećaj da je
većim dijelom nastala oponašanjem metalnih uzoraka.Takvom dojmu ponaj-
prije pridonosi visoki, gotovo metalni sjaj crno polirane površine posuda. Čak
i dominantan oblik vrčeva i vrčića loptastog ili lukovičastog trbuha s visokim
cilindričnim vratom i još višom vrpčastom ručkom ima prototip u metalnim
vrčevima. Ukrašavanje kaneliranjem i rebrenjem također djeluje kao da je
preneseno iz metalne proizvodnje, a isto tako i specifičan način obrade

123
 44. Keramički vrč rane badenske
kulture, Vu čed ol , 4. ti suć lj eće
prije Krista, Arheološki muzej u Za·
grebu, snimio L. Mjeda
A pottery jug of the early Ba-
d e n Culture ,Vučedol,4th millen-
n ium BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo L. Mjeda

površine flnog posuda koji stvara dojam punciranja, odnosno imitacije isku-
cavanja metala. Ta pojava m etalizirajućeg efekta bila je prisutna već i u vin-
čanskoj kulturi.
Bade nsko je keramičko posude vrlo kvalitetno, ali što se tiče oblikova-
nja i ukrašavanja, njegovi stvaraoci nisu bili osobito inventivni. Ta keramika
nama danas možda može djelovati privlačna u svojoj jednostavnosti, ali n e
donosi ništa novo što već ranije nismo upoznali. Keramičkim simbolom ba-
denske kulture mogli bismo proglasiti već spomenuti oblik trbušastog vrča
s visokom vrpčastom m čkom (sl. 43). Jedini ukras na njima su okomite kane-
lure na trbuhu. Vrčevi u ranijim fazama imaju još gotovo kuglast trbuh, koji
se u kasnijim fazama badenske kulture sve više splašnjava i spušta, da bi na
kraju sasvim degenerirao te vrčevi izgle daju kao da se sastoje samo od viso-
koga cilindričnog vrata i vrpčaste ručke. Nasuprot ovima, ranu, tzv. p re tkla-
sičnu fazu obilježavaju masivniji kuglasti vrčevi s niskim vratom i niskom
prstenastom ručkom koja tek n eznatno nadvisuje otvor vrča. Ukrašeni su
običnim vertilmlnim kanelirama, kaneliranim prepletom ili kanelirama slo-
ženima u obliku riblje kosti, ali i plastično istaknutim rebrima (sl. 44). Gar-
nituru posuđa pretklasičnog razdoblja popunjavaju još bikonične zdjele vrlo
razgrnutog oboda, ukrašene plitkim kanelirama, složenima u razne križne,
zvjezdaste ili zrakaste motive. Ti se ukrasi najč ešće apliciraju s unutarnje
strane zdjele, dok se vanjska površina postupno počinje ukrašavati motivima
izvedenima urezivanjem i ubadanjem, stilom koji će svoju punu primjenu
naći u klasičnoj fazi kulture.Tada, međutim , zdjele više nisu onako oštro biko-
nično prelomlje ne, nego pokazuju znatno zaobljeniju profilaciju. Bordure od
jednog ili više nizova uboda zatvaraju urezane motive mrežastil1 ili iscrtkanill
trokuta, zvijezda i slično. Još je dan prepoznatljiv oblik, nastao u klasičnoj

124
 4 5. Keramička posuda izduljenoga vre- A pottery vessel with an elongated
tenastog oblika, Sarvaš, badenska spindle shape, Sarvaš, Baden Culture,
kultura, 4. tisućljeće prije Krista, Ar- 4th millennium BC, Archaeological Mu-
heološki muzej u Zagrebu, snimio L. M jeda seum in Zltgrcb, photo L. Mj eda

s- B. Novo/lt)', Zur Tdo latrie der Ila-

fazi , jest izduljena vretenasta amfora, popularno nazvana Fischbutte, zbog dener Kutnu· in der Slowakci, Sloven-
svoga ribolikog tijela (sl. 45). ]asno je da i u badenskoj kulturi veći dio svako- sk{• archcoJ6gia XXIX-l , NiLra-Orati-
s lava, 1981,str.l3 I-l38.
dnevnog posuđa ćine veći ili manji lonci grube fakture i izrade, je dnostavno
ukrašeni plastičnim vrpcama s otiskom prsta, s urezanim mrežastim ili cik-
-cak motivima, te vodoravnin1 nizovima uboda. U kasnoj klasičnoj fazi baden-
ske kulture, koja je u Hrvatskoj zastupljena samo u Baranji, pojavljuju se neki
novi zanimljivi oblici poput zdjela s unutarnjom pregradom, zdjela na nozi i
zdjela na ćetvrtastim , često perforiranim postamentima.Jedan rjeđi oblik, ali
ipak prisutan u konte kstu kasne badenske kulture, predstavlja trbušasta
amfora s visokim cilindričnim vratom i s dvjema velikim lažnim ručkama ,
čvrsto sraštenim s tijelom amfore. Na spoju vrata i trbuha mćke su vodoravno
probušene pa se tuda vjerojatno provlačila uzica o koju se posuda vješala.
Vrat amfore krase dva reda urezanih isc rtkanih trokuta, dok se na trbuhu
smje njuju okomite vrpce naizmjenično ispunjene mrežastim urezima i
ubodima (sl. 46).
Obično se istiće ela keramička figuralna p lastika nije imala većeg zna-
ćenja u duhovnom svijetu badenske kulture je r je u odnosu na velik broj lo-
kaliteta i golemu količinu keramičkog posuđa nađeno razmjerno malo kera-
mičkili figura. Ponajviše ih je dosad otkriveno u Slovačkoj te n ekoliko u Ma-
đarskoj i Rumunjskoj .57 Rijeć je o tipu p losnatih, vrlo stiliziranih idola bez
glave, s jasno prikazanim obilježjima ženskoga spola, ukrašenima jednostav-
nim nizovima urezanih crtica, trokuta ili vrpcama isptmjenima ubodima.
Pretpostavlja se da je kod takvil1 idola glava naknadno oblikovana od drveta
ili nekog drugoga organskog materijala, pa potom umetana u poseban otvor
između ramena. Na podrućju Slovačke i Mađarske takvi idoli predstavljaju
stranu pojavu pa ih se pripisuje utjecajima iz jugoistočnih krajeva Europe.

125
 46. Keramička posuda s lažnim ručkama, Vuče­
dol, badenska kultura, 4. tisućljeće prije Kri-
sta, Gradski muzej u Vukovaru, snimio N. Ilij i ć
A pottery vessel with false handles,Vučedol ,
Baden Culture, 4 th millennium BC, Municipal Mu·
seum of Vukovar, photo N. llijić

U najstarijem badenskom naselju na vuče­

dolskom Gradcu nađen je ulo mak ženske figure,
zapravo samo torzo, plosnatog tipa, ukrašen ure-
zanim vrpcama ispunjenima toćkicama. Ukras je
tako koncipiran da vrlo vjerojatno prikazuje odje-
ću, odnosno neku vrstu narame nica i pojasa od
suknje . Oblikom i ukrasom ovo poprsje proizlazi
iz kasnovinćanskog tipa antropomorfne plastike i
tipološki se ne slaže s idolima iz Slovačke i Mađar­
ske. U tu se sliku ne uklapa ni mala, grubo izrađe­
na figura, valjkaste glave, plosn atog tijela s dva
kratka batrljka umjesto ruku, bez naglašenih spol-
nih oznaka, također nađena na Vučedolu . I ona je
ukrašena dvjema nemarno urezanim vrpcama
koje se križaju na prsima.
Početkom osamdesetih godina u badenskom
naselju u Vinći otkrivena su tri fragmentirana ido-
ss N Die Idole der Daclen-Kul-
1asić, la koji tipološki potpuno odgovaraju idolima iz S lovačke, Mađarske i
tur in Vinča,AI XX-XXI, Beograd,
1980/81, str. 27-32. Rumunjske. 58 U najnovije vrijeme krug se proširio s dva, gotovo bismo rekli
monumentalna, primjerka s Vučedola (sl. 47). To su dvije plosnate ženske figu-
re većih dimenzija. Obje nesumnjivo pripadaju tipu »bezglavih« idola, poz-
natih iz slovačkih, mađarskih i rumunjskih nalazišta rane b adenske kulture.
Međutim ovi su vučedolski jedinstveni jer su sačuvani u čitavoj svojoj
veličini, dok su ostali fragmentirani. Likovi su stilizirani u obliku dva trokuta
nasađena jedan na drugi, što znaći da figure imaju šiljata istaknuta ramena i
bokove. Na prednjoj strani donjeg dijela tijela nalazi se trostrukom linijom
urezan spolni trokut, a gornji dio tijela i sprijeda i straga krase urezane
prekrižene vrpce sastavljen e o d četiri linije. Motiv prekriženih linija, odnos-
no X-motiv, prisutan je bez iznimke na svim statuetama rane badenske kul-
ture i očito je imao određeno kultno-simbolično značenje.
Badenska kultura u sjeveroistočnoj Hrvatskoj nije trajala jednako dugo
kao u sjevernim dijelovima Panonske hizine. Širenjem p o golemom prostoru
izgubilo se prvobitno jedinstvo kulture pa se ona u našim krajevima zapravo
našla na južnoj periferiji velikoga kulturnog kompleksa. U krilu talm oslablje-
ne kulture probudila se prigušena tradicija starih lokalnih kasnoneolitički11
kultura, ali kako nikad više nema povratka na staro, uslijedilo je stvaranje no-
ve eneolitičke manifestacije poznate pod imenom kostolaćka kultura. Smjena
badenska kultura - kostolaćka kultura protekla je relativno mirno i postupno,
o čemu svjedoči i određeno razdoblje paralelne egzistencije obiju kultura. Sje-
vernije od naše zemlje badenska je kultura proživjela još jednu kasnu razvoj-
nu fazu, doduše više ne kao homogena kultura, nego kao nekoliko regionalno
izdiferenciranih tipova: Ossarn tip u Donjoj Austriji i Gradišću , Uny tip u sje-
vernim i središnjim dijelovima istočne Transdanubije, Viss tip u sjevernom
Potisju, te Budakalasz-Beli Manastir tip u Transdanubiji i Baranji.

126

5~ \( J\1ilojtić, ].)as vorgeschic htlic h e
Ut:rg ,vcrk »Suplja Stem1'c am Avala-
b e rg bei Belgt<ld in Serbit:n, WPZ
30, Berlin, 19 -13, str. 41-54 .
60 A. Benac, Pivnica kod Odžaka i
neki problemi kos tolačke kultu re,
GZM n. s. 17, Sar:o je::vo, 1962, str. 2 1-
-40;NTasić,Apparition et evolution
du groupe c ulturel d c Kostolac en
Yougoslavie::, Al VII, Beograd , 1966,
s tr. 19-29 .
128
48. Temelj kuće s apsidom, Vuče­ The foundation of a house with
dol , kraj 4 . tisućljeća prije Kri- an apse, Vučedol , end of the 4th
sta, fotoarhiv Arheološkog muzeja miUennium BC, photoardtive of the
u Zagrebu Archaeological Museum i.n Zag reb
Kostolačka kultura
Kostolačka je kultura kao samostalna kulturna pojava u arheološku
znanost ušla 1943. za hvaljujući Vladimiru Milojčiću. On ju je izdvojio među
nalazima iz Šuplje Stene na Avali , Kostolca,Vinče,Vučedola i Sarvaša kao novu
eneolitičku kulturu.59 Keramika te kulture bila je poznata i ranije, ali se obič­
no smatrala sastavnim dijelom ili jednom razvojnom fazom badenske, vuče­
dolske ili Co\ofeni kulture. Da je doista rijeć o samostalnoj kulturnoj pojavi,
potvrdila su kasnija istraživanja, osobito na lokalitetima Pivnica u sjevernoj
Bosni, na višeslojnom naselju Gomolava u Srijemu i revizijska istraživanja Vu-
čedola.60 Prema današnjem stanju istraženosti matično područje kostolačke
kulture nalazilo se u današnjoj Šumadiji, sjevernoj Bosni, Slavoniji i Srijemu,
odakle se kasnije proširila u istočnu Srbiju, rumunjsku Olteniju i Erdelj, na
sjever u Mađarsku pa sve do slovačkih p lanina.
 61 N. Tasić, Kostolačka ku ltura, PJZ
ur, st r. 249 .

Kostolačka se kultura pojavljuje samostalno u jednoslojnim naseljima

(Pivnica u sjevernoj Bosni, Cerić-Plandište kod Vinkovaca,Ašikovci kod Ple-
ternice) i na višeslojnim naseljima poput Vučedola , Sarvaša, Belegiša i Gomo-
lave. Potonja su osobito važna za određivanje relativnog kronološkog položa-
ja kostolačke kulture. Ona se razvila u vrijeme klasične badenske kulture,
vjerojatno kao relikt kasnoneolitičke populacije koju badenska kultura nije
uspjela potpuno asimilirati. Nakon jednog razdoblja koegzistencije kostolač­
ka je kultura potisnula badensku i nastavila samostalan život. U svome mla-
đem razvojnom stupnju omogućila je formiranje vučedolske kulture, ali je
pritom sama bila istisnuta iz svog matičnog područja i prisiljena da sebi po-
traži novi životni prostor. To je vrijeme njezina prodora na sjever preko
Mađarske čak u Slovačku.
Nositelji kostolačke kulture za svoja su naselja birali različite krajeve, i
ravničarske i bregovite. Pre ma topografskim obilježjima kraja razlikuju se i ti-
povi naselja. U ravničarskim slavonsko-srijemskim predjelima naj češća su vi-
šeslojna naselja na izdignutim lesnim gredama uz tokove rijeka, gdje se kos-
tolačka kultura smješta na temeljima starijih neolitičkih i eneolitičkih nase-
lja. Kostolačka su naselja gotovo redovito utvrđena opkopima ili šanc ima. Pra-
vi primjer utvrđenog naselja predstavlja lokalitet Cerić-Plandište kod Vinko-
vaca. Prostrani ovalni plato zaštićen je strmo usj ečenim , što prirodno, što do-
radom, dubokim opkopom. U planinskim predjelima sjeverne Bosne, središ-
nje i istočne Srbije razvio se tip teško pristupačnih gradinskih naselja.
Za razliku od svojih n eposrednih prethodnika, nositelji kostolačke kul-
ture gradili su čvrste i trajnije nadzemne stambene objekte najčešće pravo-
lrutnog oblika. Te hnika gradnje naslijeđena je kasnoneolitička tradicija: pod
od nabijene zemlje, zidovi od drvenih stupova i pletera premazani ilovačom.
Tu se ponovno suočavamo s pitanjem komu pripadaju čvrsti nadzemni ob-
jekti na Vučedolu i Sarvašu. Nositeljima badenske ili možda kostolačke kul-
ture? Budući da je badenska populacija u većini svojih naselja živjela u polu-
ukopanim jamskim objektima, ne pokazujući previše sklonosti za solidnijim
nastambama, uvjerljivo djeluje pretpostavka da je većina nadzemnih kuća na
spomenuta dva lokaliteta pripadala kostolačkoj kulturi61 (sl. 48).
Standardni način pokapanja pokojnika je tradicionalni skeletni ukop u
zgrčenom položaju. Međutim prisutan je i običaj spaljivanja, i to tako da se
pepeo i ostaci spaljivanja polažu u žaru pa pokapaju ili se samo spaljeni os-
taci stavljaju u jamu koja se pokrije poklopcem. Na slavonskim lokalitetima
zasad nema otkrivenih groblja, osim ponekih pojedinačnih skeletnil1 ukopa
unutar naselja.
Osnovna kulturna i stilska odrednica kostolačke kulture jest njezino
kerarničko posuđe vrlo dobre fakture i kvalitete, tamne sivosmeđe boje, a tek
vrlo rijetko izrazito crne. Dominiraju zdjele različitih tipova, no većina ima
svoje podrijetlo u badenskim oblicima ili čak onim još starijim, kasnoneoliti-
čkim . Najtipičnija je zdjela gotovo kalotastog oblika bez izraženog dna, umje-
sto kojeg ima samo malu ovalnu udubinu-umba u sredini. Drugi oblik pred-
stavljaju zdjele na kojima je naglašen i izdvojen vrat i blago zaobljeno rame.
Možda je najprepoznatljiviji oblik konična ili cilindrična šalica s izuzetno

129
 visokom vrpčastom ručkom, oblik nastao postupnom transformacijom klasi-
čnog vrča badenske kulture. Badensko naslijeđe vidljivo je i u oblicima vrete-
nastih amfora Fischbutte, koje su u kostolačkoj kulturi obično bez ukrasa.
Znatno veći pomak od baclenske kulture predstavlja ornamentika, kako po
tehnici izraele tako i po motivima. Kostolačka je kultura u južne panonske
krajeve uvela jednu potpuno novu tehniku, tzv. brazclasto urezivanje ili Fur-
chenstich, telmiku koju je inače po periferiji Karpatske kotline prenosila Retz-
-Gajary kultura. Osim spomenute primjenjuje se i tehnika finog žigosanja tu-
pim preclmetima koji daju polumjesečaste, okrugle, polukružne ili trokutaste
otiske. Oni su pojedinačni ili grupirani tvore razne geometrijske motive. Obi-
čno urezivanje, tako često na badenskoj keramici, sada gubi na značenju i pri-
sutno je samo kao okvirna linija najčešće s gornje, a rjeđe s donje strane ukra-
sne zone. Naime u kompoziciji ukrasnih motiva kostolačka je kultma predstav-
nik tzv. okvirnog stila (Rahmenstil), što znači ela se motivi grupiraju u hori-
zontalne ili vertikalne zone i polja. Vrlo je omiljeno slaganje motiva na načelu
šahovske ploče. Sami su motivi u osnovi vrlo jednostavni trokuti, rombovi,
kvadratići ili cik-cak crte. Tek njil1ove međusobne kombinacije raspoređene
po površini posude stvaraju bogat dekorativni stil, koji je upotpunjen bijelom
inkrustacijom (sl. 49).
Kostolački keramički stil nesumnjivo je nova pojava u okviru eneoliti-
ka Podunavlja i središnjeg Balkana. Poniknuo je u krilu baclenske kulture, ali
je prihvatio i usvojio novu dekorativnu tehniku: brazclasto urezivanje - i tako
našao svoje mjesto u vodećem ornamentalnom pravcu tog vremena na širo-
kom prostoru od Karpata i Alpa do središnjih dijelova Balkana.

49. Keramička zdjela ukrašena žigosa-
nim motivima šahovnice, Vučedol ,
kostolač ka kulnrra, kraj 4 . tisućljeća
prije Krista, Arheološki muzej u Zagrebu,
snimio 1.. Mjeda
A pottery bowl decorated with stam-
ped chess-board motifs, Vučedol , Kos-
tolac Culture, end of the 4th millennium,
Archaeological Museum in Zagreb, photo J..
Mjeda

130
 50. Snimka iz zraka položaja više- Aerial view of the multistrata set-
slojnog naselja na Vučedolu tlement at Vučedol near Vukovar,
kraj Vukovara, snimio Z. Purger photo Z. Purger

Vučedolska kultura

Na kraju eneolitika stigosmo i do najlje pše prapovijesne kulture, i to ne

samo u relacijama hrvatskih zemalja. Ishodišna područje vučedolske kulture
jest istočna Slavonija i Srijem. Tu se na visokoj desnoj obali Dunava, nedaleko
od Vukovara, smjestio eponimni lokalitet Vučedol , ali krajnje granice njezina
dosega bile su mnogo dalje. Danas pod pojmom vučedolske kulture podrazu-
mijevamo tri vremenska horizonta: horizont pretklasične i klasične vučedol­
ske kulture, horizont kasne vučedolske kulture i njezinil1 regionalnih varijan-
ti te horizont postvučedolskih manifestacija koje već pripadaju ranomu bron-
čanom dobu. Pretkla sična i klasična faza zadržavala se uglavnom u granicama
istočnoslavonskog i srijemskog prostora, a potkraj klasične faze došlo je do
prvih širenja prema mađarskoj Baranji i rumunjskom Banatu. U kasnoj fazi to
širenje poprima goleme razmjere pa svjed očanstva o vučedolskoj kulturi
nalazimo od okolice Praga na sjeveru i južnih Karpata do rumunjskog Banata
na istoku, jugoistočnoga alpskog prostora na zapadu i južne Bosne na jugu.
Jasno je da u to vrijeme više ne postoji kao jedinstvena vučedolska kultura,
n ego se razbila na ni.z regionalnih varijanti sa specifičnin1 obilježjima.

131
 ~
VI. Rasprostr~?J•enostvuče
v•e klaslcne ILL.I
ruq
e;:)
()i f7Jl 0
podruqe
kulture:~
'V'
v• srr
d Iske
~ishodlsno
v• enja kasne čedo
vu•v pod-
ls ke
D
fistribution
the
Vuce classiC
· map~
al
o v d o l Culture.
Vuce vu~
fthe
dol • d oand
Culture ILL.I
.., rimacy areo
extent
""ilie""'
1 Culture. p o hhe late

kulture.

134
52. Gt-adina kasne vučedolske kul- An elevated fortified settlement of
ture, Osječen.ica - Gorička kod the late Vučedol Culture, Osječe ni­
Dvora na U ni, s nimio A. Dur- ca-Gori čka near Dvor na Uni [on the
man Una River], photo A. Durman

Vučedolska je kultura europskoj znanosti poznata dulje od jednog sto- 62 K Descbn1.an , Die Pfahlbautt;ll·
fimde auf dem T.aibad1er Moo re,Ver-
ljeća, točnije od prvih istraživanja sojeničkog naselja na Ljubljanskom barju handlungen der K. K. Geologischen
1875. 62 Moritz Hoernes je u svome čuvenom djelu Urgeschichte der bi/den- Reichsanstalt,Wien , 1875.
63 M .H u ernes, Urgeschichtc de r bil-
den Kunst in Europa pod pojmom istočnoalpske sojeničke keramike prika- denden Kunst in Emo pa,Wien , 19 15,
s tr. 3 37-347.
zao i nalaze s Ljubljanskog barja, ali i iz Vučedola , Sarvaša i Erduta. 63 Gordon e.. G Cbilde,Thc Danube in P rehis-
Childe je 1929. predložio naziv slavonska kultura i on se održao sve do poja- rory, O xford , 1929, str. 210.
65 .~·. Dilnitrijević, Vučt;;dolska kultu·
ve kapitalne publikacije R. R. Schmidta Die Burg Vučedol, koja je definitivno r-J. i vu čedol ski k ulturni kon1pleks,
PJZ Ill, str. 299-303.
dala prevlast imenu vučedolska ku.ltura. 64 Tijekom tih stotinjak godina pozna- C)() A. lJunn.an , Vučedol - treće ti·
vanja vučedo lske kultw-e nastale su brojne, često potpuno kontradiktorne te- su ćljećep . n . e ., Katalog izložbe, Za-
greb, 1988, str. 13.
ze o njezinu podrijetlu i nastan.lru.6 5 Danas, međutim , možemo reći da je ona
stasala u slavonsko-srijemskom prostoru kao rezultat vremena obilježenog
velilcim etničkim promjenama što su ih prouzročile migracije istočnih step-
skih naroda (tzv. druga seoba stepskih naroda, koja se obično povezuje s
Indoeuropljanima).66 Ali njezini su korijeni u oživljenoj neolitičkoj , preciznije
rečeno sopotskoj tradiciji, obogaćeno; utjecajima eneolitičke kostolačke kul-
ture. U vučedolskoj su se kulnu-i, dakle na jedan izuzetno sretan način, spoji-
la nova dostignuća istoka - tu ponajprije mislimo na razvoj metalurgije - i
stari duh panonsko-podunavskoga neolitičkog svijeta.
U vrijeme rane i klasične vučedolske kulture njezini su nositelji birali
za svoja naselja uzdignute lesn e terase uz rijeke ili obronke i izdanke brega-
vitih sklopova (sl. 50). Većina je naselja bila utvrđena dotjerivanjem strmih pa-
dina, palisadama ili vodenim opkopima. U kasnoj fazi egzistencije ekspanziv-
na vučedolska kultura zauzela je istaknute, visoke topografske položaje pa u
to vrijeme dominira gradinski tip naselja (sl. 52). Na Ljubljanskom je barju kas-

135
D istražen e ot~opani
• • • ObJekt•
ooo obJekt!
pretpostavljeni obrambeni
površine O rov

53. Tlocrt Vučedola s djelomičnom re- A plan of Vučedol with a partial recon-
ko nstrukcijom naselja, crtež S. Foren- struction of the settlement, draw ing S.
baher Forenbaher

no vučedolske stanovništvo živjelo u sojenicama, dakle ponovno u jednoj vrsti

vrlo dobro zaštićenog naselja. Očito je i vrijeme završnog eneolitika bilo po-
puJacijski vrlo nemirno i potreba za fortificiranjem naselja bila je neizbježna.
Vučedolska populacija u svojim stalnim i često dugotrajnim naseljima
gradi uglavnom nadzemne četvrtaste kuće s podom od dobro nabijene ilova-
če. Unutrašnjost kuće opremljena je ognjištem i posebnom jamom, odnosno
podrumom za spremanje zaliha. Osobitu zanimljivost predstavlja Gradac na
Vučedolu, koji zapravo i nije standardan tip naselja. Taj relativno mali plato
uzdiže se strmo iznad ostalih prostranijih platoa (tzv. Kukuruzište Streim, Vi-
nograd Streim i Vinograd Karasović) na kojima je smješten kompleks naselja,
dok je Gradac bio neka vrsta akropole, upravnog i kultnog središta (sl. 53).Tu
je naime postojao samo jedan građevinski objekt: velika pravokutna kuća s
dvije prostorije i bočnim trijemom - zapravo klasični oblik megarona. Sličan
objekt na istome mjestu sagrađen je i u mlađoj fazi. Stariji megaron sadržavao
je talioničke peći unutar, a dvije i izvan zidova kuće i imao je karakter meta-
lurškoga obrtničkog središta. U mlađem se megaronu nalazila nadsvođena peć
potkovičastog oblika. Izuzetno značenje potonjem, međutim, daju elva n eobi-

136
čna pokopa. Ispred pročelja megarona u jednoj jami-podrumu L-oblika nala-
zio se dvostruki ukop muškarca i žene s nevjerojatno bogatom grobnom opre-
mom: pedesetak što čitavih što oštećenih posuda i još stotine keramičkih
ulomaka. Nema sumnje da su tu bili pokopani predstavnici višega društvenog
sloja, svojevrsne rodovske aristokracije. S lijeve strane pročelja istog megaro-
na otkrivena je žrtvena jama u kojoj je pohranjen jelen čiji se kostur izvanred-
no očuvao.Je li taj jelen pao kao žrtva u nekom ritualu vezanom uz osnivanje
naselja? Ili je odigrao svoju ulogu u nekom drugom kultnom obredu kakvih
je, zacijelo, u razvijenom eneolitiku bilo mnogo?
Obični vučedolski »smrtnici« živjeli su u naselju smještenom na pros-
tranim okolnim platoima. Četvrtaste kuće nizali su prstenasto uz rubove na-
selja (v. sl. 51). One nisu bile osobito velike pa su obično kao sastavni dio imale
jame-podrume bilo unutar same kuće bilo u neposrednoj njezinoj blizini. Te
su jame služile kao ostave, odnosno spremnice za zalihe, a sekundarno su ko-
rištene i kao otpadne jame. Središte je kuće kružno, uzdignuto ognjište, dok
o ostaloj opremi kuće možemo samo nagađati (sl. 54). Često se u kući nalazi i
mali kućni žrtvenik izrađen od gline, što pokazuje da su Vučedolci svoje
vjerske rituale prakticirali i individualno, a ne samo u zajedničkim sakralnim
prostorima. Zanimljivo je, međutim, da zasad nema dokaza o pokapanju po-

54. Vjerojatni izgled tipične

kuće vu čedolske kulture
rekonsU'uiran prema nala-
zima na Vučedolu, crtež M.
Gregl pt·ema rekonstrukciji
S. Forenbahera
The probable appearan-
ce of a typical house of
the Vučedol Culture recon-
structed according to the
finds at Vučedol, drawing M.
Gregl from reconstruction S.
rorenbaher's

137
138

eft
55. Zdjelica na četiri čepaste
nožice,Vučedol, vu čedolska
kultura, 3. tisućljeće prije
Krista, Gradski muzej u Vuko-
varu , s nimio N. Čače
A small bowl on four cork-
shaped feet, Vučed o l , Vuče­
dol Culture, 3nl millemlium
BC, Municipal Mu seum of Vu-
kovar, photo N. Čače
139
67 s. Dimitrije"ić,Vučcdolska ku.ln•-
m i vučedolski kulturni kompleks,
PJZ 111, str. 286-288, sl. 10.

kojnika u posebnim grobljima izvan naselja. Svi ukopi koje poznajemo obav-
ljeni su unutar naselja, vrlo često u napuštenim jamama-podrumima. Oni su
pojedinačni i grupni, a pratio ih je određeni grobni ritual. Grobovi, posebno
i bogato opremljeni, svjedoci su snažnog procesa društvenog raslojavanja
koje je u to doba zahvatilo vučedolsku kulturu.
Ako se ikoja keramička proizvodnja iz razdoblja prapovijesti može sma-
trati umjetničkom tvorevinom, onda je to s punim pravom keramika vučedol­
ske kulture. Izvanrednim skladom i dotjeranošću oblika i ukrasa ona je pot-
kraj eneolitika stigla gotovo do savršenstva. Naime ne smijemo zaboraviti ela
je sve posuđe još uvijek izrađivano prostoručno, bez pomoći lončarskog ko-
la.Južnopanonsld prostori tu su napravu upoznali tek s dolaskom Kelta, neg-
elje u 4. stoljeću prije Krista.
U kućama i jamama vučedolske kulture nađene su goleme količine ke-
ramičkog posuđa , onoga grubog, svakodnevnog, ali i vrlo fmog i kvalitetnog,
pomno ukrašenog. Budući da se i ovo fino nalazi u velikim količinama, očito
nije bilo izraclivano isključivo za neke posebne namjene, nego se vučeclolsko
stanovništvo takvim bogatim predmetima okruživalo i u svakodnevnom živo-
tu. To je keramika rađena od dobro pročišćene gline, a i tehnologija pečenja
znatno je usavršena, što rezultira boljom kvalitetom proizvoda.
Kad se arheološka znanost potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća
upoznala s vučedolskom kulturom, ona je djelovala kao da je odnekud, iz ne-
kog mnogo razvijenijeg i naprednijeg svijeta, bačena u ovo naše panonsko bla-
to. Bilo je to vrijeme poznavanja isključivo razvijene, klasične faze ove kulture.
No danas, kad možemo pratiti njezin cijeli razvojni put, vidimo da je ta evolu-
cija tekla vrlo mirno i logično upravo na tom panonskom tlu. Oblici oštro lo-
mljenih bikoničnih zdjela, zdjelica i lonaca samo su dalji nastavak već dobro
poznatih oblika ukorijenjenih u kasnoj vinčanskoj i sopotskoj kulturi. Zdjele
sa zaobljenim ramenom i razgrnutim obodom oblikovali su prije vučedolskih
kostolačld lončari, kao i keramičke žrtvenike sedlastog tipa. Dakle, većina vo-
dećih oblika nije u biti nikakva novost u ovim prostorima, kao što to nisu ni
tehnike ukrašavanja: urezivanje, brazdasto urezivanje, duborez i rovašenje.Ali
originalan je način kako je vučedolska kultura sve te već dobro poznate ele-
mente spojila i izgradila u jedan osebujan vlastiti stil. Koliko je vučedolska kul-
tura u oblikovanju i ukrašavanju keramike crpila od svojih prethodnica, naju-
očljivije je u ranoj, pretklasičnoj fazi (stupanj A po S. Dimitrijeviću67 ). Domi-
niraju bikonične zdjele , lonci, plitke zdjele razgrnutog oboda i zdjele sa za-
obljenim ramenom. Ukras se najčešće smješta samo na jednom segmentu
posude, onom gornjem ili na najširem dijelu posude, i to u obliku uskog friza
strogo geometrijsldh motiva, trokuta, rombova, izvedenih tehnikom brazdas-
tog urezivanja, običnog urezivanja ili rjeđe rovašenja i cluboreza.Već je prisut-
na primjena bijele inkrustacije, što na crnoj , sjajno poliranoj pozadini nagovi-
ješta prepoznatljiv crno-bijeli efekt tako karakterističan za klasičnu fazu. Pret-
klasična faza inaugurira i kasnije također vrlo karakterističan motiv kružnice
ili rozete, koji se samostalno pojavljuje na najširem dijelu posude.

140
58. Keramička •kadionica•,
Vučedol , vučedo ls ka kul-
tura, 3. tisućljeće prije Kri-
s ta, G~<tdski muzej u Vukova-
ru, snimio N. Čače
A pottery •thurible•, Vu-
čedol, Vučedol Culture, 3 rd
millennium BC, Munjcipal
Museum of Vukovar, photo
N . Čače

Klasična faza vučedolske kulture nastavlja s oblikovanjem dubokih bi-

koničnih zdjela, vrlo oštrog prijeloma, opremljenih s jednom širokom vrpčas­
tom ili tunelastom ru čkom (sl. 56). Dime nzije takvih zdjela variraju od gotovo
minijaturnih do golemih poput one iz spominjanoga groba bračnog para s
Vučedola. Brojno su zastupljene i jednostavne bikonične zdjele, zdjelice na če­
tiri čepaste nožice (sl. 55), u·bušasti vrčevi S-profila, vrećaste amfore s dvije mč­
kice na vratu ili na n ajširem dijelu trbuha, jednostavne jajolike posude ravnog
dna ili n a niskoj p rstenastoj nozi, amfore s visokim cilindričnim vratom koje
najveći obujam dosežu u ramenom dijelu. Navedenim standardnim oblicima
pridružuje se i niz specifičnih oblika poput dvodijelnih i trodijelnih boca (sl.
57), malih bikoničnih zdjela s pričvršćenim poklopcem i nizom m p ica, tako-
zvanih »kadionica« (sl. 58), visećih zidnih p osuda u obliku m odela krušn e peći
(sl. 59), kupa n a niskoj prstenastoj, zvon astoj ili križnoj nozi, p litkih četvrtastih
zdjela na četiri čepaste nožice, raznih tipova žrtvenih stolića itd. Dakle već i

143
 59. Keramička zidna posuda -
model krušne peći , Vučedol,
vučedolska kultura, 3. tisućlje­
će prije Krista, Gradski muzej u
Vukovaru, s nimio S. O lić
A pottery wall o rname nt or
vessel in the shape of a baker's
oven, Vučedo l, Vučedo l Culture,
3rcl millennium BC, Municipal Mu·
seum of Vukovar, photo S. O lić

mnoštvom i raznovrsnošću oblika keramičkog posuđa vučedolska kultura n ad-

mašuje sve prethodne. S klasičnom fazom možemo govoriti i o vrhuncu vuče­
dolskoga dekorativnog stila. On se zasniva na apsolutnom geometrizmu sa
sklonošću prema čistoj i strogoj organizaciji površine na pravilne frizove, od-
nosno naizmjenične me tope - to je tzv. arhitektonski stil. Metope popunjava-
ju geometrijski uzorci od najjednostavniji h cik-cak crta, trokuta i romb ova do
različitih tipova križeva, složenih lančanih motiva i šahovnica. Od krivocrtnih
mo tiva pojavljuju se jedino elipsa i kružnica, odnosno rozeta jednostavna ili
višestruka, često oivičena nizom trokutića ili zrakastim urezima. Nerijetko joj

144
 M itL Milićević, Religija vučedol ske
kulmre, Vučedol - treće tisućljeće p.
n . e., Katal og i%lozhc, Zagreb, 1988,
s tr. 30.
69 1: 1ežak, Vučedokr Kultge1·are
aus Vinkovci, AI XV1,Beograd, l 975 ,
Str. 11·12.

se pridaje simboličko značenje solarnog motiva. No kako je rozeta suviše uče­

stao motiv, teško da je baš uvijek imala takav smisao, osim u sasvim određe­
nom kontekstu kao što je to slučaj s velikom zdjelom iz groba bračnog p ara
u Vučedolu. Ta je posuda sama po sebi kao grobni prilog dio rituala, ona je
standardni vučedolski oblik, ali u ovom slućaju izuze tno velikih dimenzija, iz-
vrsne izrade, a rozete i križevi na n joj ispunjeni su crvenom, a ne uobičaj e­
nom bijelom inkrustacijom. U navedenim okolnostima i u kombinaciji s crve-
nom bojom - simbolom krvi, rađanja i života - možemo pre tpostaviti da roze-
ta ima smisao solarnog motiva kao simbola umiranja i ponovnog rađanja. Na
vučedolskoj se keramici često pojavljuju i drugi univerzalni simbolični moti-
vi poput križa i klepsidre , bilo kao samostalni motivi bilo unutar ukrasnil1
metopa. U izvedbi nabrojenih dekorativnih i simboličnih motiva dominiraju
tehnike rovašenja i duboreza, dakle tehnike koje izrezuju površinu oko moti-
va i tako ga čine reljefnim. Izrezane površine popunjavaju se bijelom inkrusta-
cijom, a katkad crvenom ili žutom. Bijela inkrustacija u razdoblju ranijega lda-
sičnog stupnja (stupanj B l) vrlo je proporcionalno izbalansirana u odnosu
na tamne dijelove posude, tako da bogate i raskošne ukrasne kompozicije n e
djeluju preteško, nego prozračno. To se ne bi moglo reći i za kasniji period
!dasičnog stupnja (stupanj B 2), kad su rovašene površine sve veće i veće, upra-
vo pretrpane bijelom inkrustacijom, pa se c ijeli u kras doima pomalo teško.
U klasičnoj vučedolskoj kulturi postoji i cijeli niz keramičkih predmeta
koji su nedvojbeno imali kultno obilježje. Najvažniji su brojni žrtvenici sed-
lastog ili rogolikog tipa različitih dimenzija. Oni najveći načinjeni su od nabi-
jene, zapečene zemlje i u neposrednoj su vezi s ognjištem, a i oni manji, prije-
nosni tipovi uvijek su negdje u blizini ognjišta.Takvi tipovi žrtvenika sastavni
su dio jednog širega egejsko-mediteranskog vjerovanja, p oznatog kao kult bo-
vida.68Vučedolski primjerci imaju vrlo bliske analogije u istovrsnim žrtvenici-
ma prethelenske kretske kulture i anatolskih halkolitičkih i ranobrončano­
dobnih gradova poput Catal Hiiyiika i Beycesultana.69 Sferi egejske duhovne
kulture pripada i motiv dvostruke sjekire ili labrisa kakav uočavamo na ne-
kim izuzetnim predmetima vučedolske kulture poput čuvene vučedolske go-
lubice.Taj bez premca najpoznatiji predmet i za laika simbol vučedolske kul-
ture zapravo je šuplja figura ptice nasađene na tri noge (sl. 6 0). Na glavi ima
otvor, što ukazuje na njezinu funkciju kultne posude. Njezin zatvoreni volu-
men možda djeluje pomalo strogo, ali izuzetno fino izvijena linija leđa i pri-
jelaz u rep pokazuju svu vještinu i nadahnuće davnoga vučedolskog umjet-
nika. Tijelo golubice ukrašeno je tipičnom vučedolskom ornamentikom izve-
denom rovašenjem, a na vratu se triput ponavlja spomenuti motiv lab risa. Go-
lubica nije i jedini lik ptice u vučedolskoj kulturi. U Vinkovcima je pronađena
glava keramičke figure ptice, možda patke. I ona je vrlo vješto oblikovana, s
dugačkim vratom i dugačkim plosnatim ldjunom. Oko ptice predočeno je ti-
pičnom vučedolskom rozetom izvedenom duborezom i brazdastim urezima.
Barske su se ptice nešto kasnije, u brončano doba, pojavljivale kao element
solarnog kulta, pa bismo takvo značenje mogli pridati i spomenutoj figuri iz
Vinkovaca.To više što na njoj nalazimo motiv dvostruke rozete okružene zra-
kanla koja u tom slučaju može imati značenje solarnog simbola. ]oš je jedna

145
 60. Obredna keram.ička posuda u
obliku golubice, Vučedol, vuče­
dolska kullura, 3. tis u ćljeće pri-
je Krista, ArheoloSk.i muzej u Z.'lgrc-
bu, snimio D. Virtuoso
146
A pottery cult vessel in the sha-
pe of a dove,Vučedol , Vučedo l Cul-
ture, 3rd millennium HC, Archaeo-
logical Mttscum in Zagreb, photo D.
Virn10so
J
61. Donji dio keramičke ljudske
figure s prikazom ob u će,
Vučedo l, vučedolska kultura,
3. tisućljeće prije Krista, Ar-
heološki muzej u Zagrebu, foto-
arhiv Muzeja
The lower section of a potte-
ry human figurine showing
footwea r, Vučedol Culture, 3rd
millennium BC , Archaeological
Museum in Zagreb, photoarch..ivc
of the M useum

životinja imala posebno mjesto u životu i religiji vučedolskog čovjeka. To je

jelen. Potvrdu tome nalazimo u već spominjanome žrtvenom ukopu jelena
na vučedolskom Gradcu, a u neposrednoj blizini, ispred mlađeg megarona,
otkrivena je i mala keramička figura jelena, kojemu je glava transformirana u
posudu. Po svemu sudeći figura je bila dio istoga kultnog obreda u kojem je
žrtvovan i pravi jelen.
Premda se često ističe siromaštvo ljudske figuralne plastike u okviri-
ma vučedolske kulture, to baš i nije sasvim tako. Ona nema učestalost i zna-
čenje antropomorfnih figura b alkansko-anatolskih neolitičkih kultura, ali je
nipošto ne smijemo mim oići, osobito ne s umjetničkoga gledišta. Jednu ka-
tegoriju čine jednostavne i neukrašene plosnate figure s elipsasta proši-
renotn stajaćom bazom. Obično su bez ikakvih naznaka spola ili imaju samo
blago reljefno istaknute grudi. No mnogo je zanimljivija druga kategorija fino
oblikovanih i bogato ukrašenih ženskil1 statueta. Među njima možemo izdvo-
jiti tip plosnatili figura u obliku violine i voluminozno oblikovane figure u
neobičnom, vjerojatno sjedećem položaju. Naime ove posljednje sačuvane
su samo fragmentarno pa je teško pouzdano rekonstruirati njil1ov prvobitni
izgled. Bogati ukrasi i na jednim i na drugim figurama načinj eni su tipičnim
vučedolskim tehnil{ama duboreza i rovašenja, a sastoje se od već poznatih i
ka rakterističnih geometrijskih motiva. No zanim ljivo je da su često kompo-
nirani tako da djeluju kao realističan prikaz nošnje drevne vučedolske žene.
Donji dio trodimenzionalno oblikovane figure s vučedolskoga Gradca zapra-
vo je vjeran prikaz nogu obuvenih u bogato ukrašene čarape i neku vrstu
papuča (sl. 6 1). Tipovi obuće vidljivi su i na nekoliko keramičkih modela
nogu, odnosno stopala iz Vučedola i Sarvaša. Iako su svi primjerci oštećeni i
nepotpuni, teško je zamisliti da su te noge bile clio neke ljudske figure u cjeli-
ni. Naime kaci bismo proporcionalno veličini nogu i stopala rekonstruira li
cijeli lil{, on bi morao closezati tridesetak centimetara visine.A takvih, gotovo

147

62. Gornji dio keramičke žen-
ske figure, Vinkovci, vučc­
dolska k ultura, 3 . ti sućljeće
prije Kris la, Gradski muzej u
Vmkovcima, c rtež K. Ro n čević
--- ---- -
The upper section of a female
pottery figurine , Vinkovci, Vu-
čed o l Culture , 3rd mille nnium
BC, Munic ipal Museum ofYinkovd,
drawing K. Rončevi ć

monumentalnih, statua dosad u svom obilju vučedolske keramičke proizvod-

nje nije bilo. Vjerojatnije je ovdje liječ o zavjetnim modelima pojeclinil1 dije-
lova tijela, običaju koji se u nekim ljudskim vjerovanjima i vjerskim obredi-
ma sačuvao do danas.
Najatraktivniji je primjerak statueta iz Vinkovaca (sL 62). Od nje je saču­
van gornji dio plosnatog tijela s dva široka batrljka i čepastom glavom. Na
donjem dijelu prednje strane nalazi se veće oštećenje na mjestu odakle su
vjerojatno izlazile noge koje nedostaju. Nakešeni položaj gornjeg dijela tijela
daje naslutiti da je figura prvobitno imala sjedeći stav. Bogati urezani ukrasi
predstavljaju zanimljivu odj eću koja se sastoji od nabrane suknje i prekriže-
nih naramenica. Budući ela naramenice ostavljaju slobodne grudi, možda
možemo u tome vidjeti posebnu, ritualnu odjeću. Na rukama-batrljcima na-
laze se urezani motivi križa. Teško je reći imaju li oni ulogu nekakvog simbola
na samoj figuri ili su prikaz običaja tetovu·anja ili skarificiranja. Naime isti
takvi urezani križevi prisutni su i na bedrima sačuvanoga donjeg dijela trodi-
menzionalne figure, takoder iz Vinkovaca (sL 63). Ona je oblikovana kao puna
plastika u nekom prilično neobičnom, nagnutom položaju.
Ljudski se lik pojavljuje u vučeclolskoj kulturi i u jednom drukčijem
obliku. Urezan na ulomcima keramike, odnosno na dnu posuda ili na kera-
mičkim amuletima. Stiliziran je u obliku klepsidre kojoj su dodani glava, ruke
i noge. Takav lik pokazuje da se s pravom često i sam motiv klepsidre smatra
ženskim simbolom (sL 64).
Prosperitet i bogatstvo vučedolske kulture zasniva se na razvijenome
stočarskom i lovačkom gospodarstvu, koje joj je svojom visokom akumula-
tivnošću omogućilo poznanstvo s m etalom. Ubrzo su i sami Vučedolci ovla-
dali metalurškom djelatnošću, dapače razvili su i prvu serijsku proizvodnju
metalnih, bakrenih predmeta zahvaljujući tehnici lijevanja u dvodijelnim
kalupima. Zanimljivo je da su proizvodili isključivo utilitarne predmete po-
put oruđa i oružja; najčešće su bakrene sjekire plosnatog tipa a trapeznog ili
lepezastog oblika te bojne sjekire s cjevastim produžetkom za nasad drška.

148
63. Donji dio keramičke ljudske
figure, Vinkovci, vučedolska
kultura, 3. tisućljeć e prije Kri-
sta , G1~tdski muzej u Vinkovcima,
crtež K. Rončević
The lower part of a pottery
human figurine, Vinkovci, Vu-
čedol Culture, 3rd millennium,
Municipal Museum of Vinkovcima,
drawing K. Rončević

Repertoar bakrenih predmeta dopunjavaju različita šila i dlijeta te listoliki

bode:li. Nakit niti bilo kakvi drugi ukrasni predmeti izracleni od bakra nisu
pronađeni ni na jednome vučedolskom lokalitetu.

Nagli porast populacije i povećana potreba za metalom, odnosno leži-

štima bakrene rude , uvjetovali su potkraj klasičnog stupnja vučedolske
kulture osvajanja novil1 područja. No time se razbilo jedinstvo kulture pa u
postklasičnom razdoblju egzistira nekoliko različitih regionalnih tipova
vučedolske kulture: u nekadašnjem matičnom području tzv. slavonsko-sri-
jemski tip, hrustovački tip na području zapadne Bosne, Debelo Brdo tip u
južnoj Bosni, šumadijski tip u Srbiji, te na sjeveru u Sloveniji, sjeverozapadnoj
Hrvatskoj i u dijelu Austrije slovenski tip , dok u Mađarskoj i u dijelu Slovačke
živi tzv. Mako i Nyirseg tip. Populacijsko i kulturno razjedinjenje vučedolske
kulture odrazilo se i u različitim stilskim obilježjima keramičke ostavštine
pojedinih regionalnih tipova. Kod jednih se donekle nastavlja tradicija dubo-
reza i rovašenja i to na način blizak B 2 stupnju , što znači s vrlo velikim rovaše-
nim površinama krcatima bijelom inkrustacijom. Taj stil najočitiji je na
zapadnobosanskome hrustovačkom tipu i on je najbliži onoj klasičnoj pre-
dodžbi vučedolske kulture. U slavonsko-srijemskom i slovenskom tipu
prevladava tehnika vrlo finoga i uskoga brazdastog rovašenja, a tin1e i znat-
no prozračnijih ukrasa. Šumadijski, Mako i Nyirseg tip predstavljaju dege-
neraciju klasičnoga vučedolskog stila. Ona se očituje u opadanju količine
ukrašenog posuđa, sužavanju ornamentalnil1 ploha i u korištenju običnog
urezivanja kao najjednostavnije tehnike.
Burno razdoblje smjene dviju epoha, eneolitičke i brončanodobne , bilo
je istodobno i kraj vučedolske kulture. Ali duh i tradicija vučedolske kulture
još su dugo živjeli u okvirima nekil1 ranobrončanoclobnih manifestacija kao
što je vinkovačka kultura u slavonsko-srijemskom prostoru i osobito ljubljan-
ska kultura sa svojom alpskom varijantom na području današnje Slovenije i
dijela Austrije te jadranskom varijantom rasprostranjenom u uskom obalnom
pojasu i na otocima istočnog Jadrana od Tršćanskog zaljeva do Albanije.

149
 T

· u N. Petrić, Pre::rhistorijske kulture

Pdješea, Pcljdki zbornik l , Zagreb,
1976; S. Dimitrijević, Problem ene-
o lita na istoć noj jadntnskoj ob:tli,
l'JZ lli, str. 370-377.
- ~S. DilnilrijCIJit, nav. dj., s tr..i77.

Vjerojatno će mnogim čitateljima upasti u oči da u poglavlju o eneoli-

tiku nismo uopće spominjali jadransku obalu. To nikako ne znači da je u tom
dijelu naše zemlje nakon neolitika iščeznuo sav život. Problem je isključivo u
premalom broju arheoloških istraživanja, rezultata i prije svega u premalo re-
levantnih nalaza. Zahvaljujuć i nekim istraživanjima na p oluotoku Pelješcu i
na otocima Hvaru i Korčuli, danas je jasno da se može izdvojiti jedna en eoli-
tička manifestacija koja se formirala na supstrahl kasne hvarske kulture pod
utjecajem kasne vinčanske kulture. Putevi širenja tih vinčanskih utjecaja
vjerojatno su vodili tokovima rijeka Drine i Neretve. Spome nuta eneo litička
kultura nazvana je nakovanskom kulturom prema špilji Nakovani na poluoto-
ku Pelješcu.70 Zasad je uglavnom prepoznajemo po tamnome keramičkom
po suđu ukrašen om kanelurama, dakle jednim načinom koji nema tradiciju u
neo liti čkim kulh1rama istočnog Jadrana.
U neposrednome o balnom zaleđu treba račtmati i s egzistencijo m la-
sinjske kulture - uostalo m već su uočene određene veze između hvarske i la-
sinjske kulture. 7 1 Nije isključeno ni postojanje nekog regionalnog tipa kasne
vučedolske kulture s obzirom na dokazanu prisutnost jadranske varijante lju-
bljanske kulture u rano brončano doba. No sve su to još uvijek više pretpos-
tavke i konstrukcije nego realna slika jednog razdoblja. Stoga je i nemoguće
na skromnoj materijalnoj ostavštini, kojom raspolažemo, tražiti tragove bilo
kakve umjetni čke djelatnosti.

64. Stilizirani ljudski lik u orant-

skom stavu m·ezan na ulomku
keram i čke posude, Vuče dol ,
vučedolska kultura, 3. tisuć­
ljeće prije Krista, Arheološki mu-
zej u Zagrebu, snimio N. Ilijić
A stylized human figure in a
worshipping stance incised into
a fr.tgmem of a potter}' vessel,Vu-
čedol, Vučedol Culture, 3rd mil-
lennium BC, Ar ehae::ological Mu-
seum in Zagreb, p hoto N. llij ić

150
SUMMARY
THE NEOLITHIC
The Starčevo Culture
The fi rst distinct representative of the clas-
sical agr icultural and p otteqr based Neolithic
on the territory of most of continental Croatia
was the St arčevo Culture. It extended in nor-
thern Croatia from the eastern border of Sla-
vonia along the interfluvial region of the Sava
and the Drava all the way to Bjelovar.The most
impor tant known sites are: Sarvaš near Osijek,
Vu čedol near Vukovar, Vinkovci, Igrač and Za-
du bravlje n ear Slavonski Brod, Pepelana n ear
Virovitica, and Ždralovi and Stara Rača near
Bjelovar.4.s,6 Settlements of the Starčevo Cul-
ture were located on elevated river banks or
on natural rises n ear streams, small rivers, or
marshes. The dwellings were exclusively dug
into the earth, with a special separated acces-
sible section . The most convincing in1age of a
Starčevo settlement and the structures in it is
offered by the site at Zadubravlje (Fig. l).s The
artistic tendencies of members of the St arčevo
Culture can b e perceived at present only on
their p ottery p rodu cts, su ch as vessels anci sta-
tuettes-iclols. The vessels are och er, brick-red,
The Impresso Pottery Culture
During the existence of the Starčevo Culture
through out a large part of northern Croatia, the
entire eastern coastline of the Adriatic sea th e
develop ment of the Impresso Potter y Culture.t3
The sites of this culture were flrst exclusively
related to caves, indicating that the people
mainly concen trated their lives around such
sites, occupied in hunting anci fishing, as well as
gathering various marine shellfish (i.e. frutti di
mare). No traces have been found th at would
or red .The forms are simple globular or hemi-
sph erical bowls, conical bowls, occasionally on
a low ring-shaped foot or somewhat higher co-
nic al p edestal . The coarse pottery used every-
day was decorated w ith barbotine decorations
or finger and nail impressions (Fig. 2), and the
finer ware was painted w ith a white slip in th e
early stages, and a clark one in the developed
phases of the culture. The motifs were origi-
nally strictly geometric with straight angles,
and spiral and meander ones were predomi-
nan t later. A series of pottery fragments from
the se ttlements at Vinkovci show a palette of
p ainted patterns typical for the classical phase
of the Starčevo Culture (Fig. 3, 4). The Starčevo
Culture was fond to a certain extent of the
sculptural formation of special anci unusual
sacrificial vessels o r altars, eviden tly objects
u sed in cult ceremonies (Figs. 7, 8), as well as
schematic human figurines (fig. 5).The anthro-
pomorphic forms include female figures in an
attitude of prayer applied as a shallow relief on
vessels (Fig. 6).
indicate cultivation of th e land and growing
c rops, only some few attempts at domesticating
stock. The pottery is very primitive, made of
unrefin ed clay w ith many sizable additions of
flin t and lin1estone, and is poorly fired. The
for ms are also very limited, consisting of sin1ple
spherical, h emispherical, or egg shapes w ithout
any particularly emphasizecl formation of the
foot or neck areas. The dominant decoration , on
th e basis of which this culture received its
151
 name, consists of impressions made by finger-
nails, fingers, or the edges of any sharply poin-
ted objects in the still soft clay before firing. In
the coastal regions, the most common instru-
ment used for such decoration were shells with
smooth or dentate edges (Fig. 9). ln the develo-
ped stage of this culture, the p opulation turned
to agriculture and the cultivation of the fertile
The Vinča Culture
The rich style of painted spirals on the ves-
sels of the Starčevo Culture disappeared in the
face of the modified stylistic and artistic inspira-
tion of new cultures, w hich were most probably
of foreign o rigin.The most well-know n represen-
tative of such major changes is the Vinča Culture.
The pottery products are fired using new techno-
logical processes that resulted in darker colours,
such as black and grey. A further advance was
represented by the intensive burnishing of the
fired surfaces to achieve a very glossy luster.The
classical globular and hemispherical forms were
joined by biconical shapes.A horizontal segmen-
The Sopot Culture
The Sopot Culture was distributecl in the
interfluvial region of the Danube, Sava and
Drava Rivers, from Srijem/Syrmia in the east to
Križevci on the west, and to the south it has
occasionally been found to have crossed the
Sava and to have left traces in northern Bosnia.
lt developed on the basis of the late Starčevo
Culture , and under the strong influence of the
Vin ča Culture. The p opulation of the Sopot
Culture built their settlements in low lying, often
m arshy areas, always in the immediate vicinity of
a river. They were smrounded by ditches and
palisades, and these represented the first forti-
fied settlements in this part of Europe (Sopot
and Otok near Vinkovci, Orolik, the Herman
vineyard near Osijek; Fig. 15).21 In hilly sections,
the sites were located on the terraces of moun-
tain foothills (Bapska, Klokočevik) . Rectangular
houses with one or more rooms were arranged
in rows inside the settlements (Fig. 16).
Perceived in terms of the pottery, the Sopot
Culture appears m ediocre and unattractive.
152
karst plains, and the centre of inhabitation was
transferred to northern Dalmatia, and sites at
the side of streams or on low-lying peninsulas
(Smilčić near Zadar, Vižula near Medulin). The
first permanent settlements were constructed
around water sources, mainly w ith a circular
plan. The dwelling structures were also circular,
built of wattle and daub .
tation could now be noted on the pottery: neck,
shoulder, and tl1e lower con e below the shoul-
der. The Vinća Culture, however, was a merely
p eripheral phenomenon in the territory of pre-
sent-day Croatia, and proof of its presence can
be found in the easternmost regions of Slavonia
only at the end of its existence (Bapska, Vuko-
var), (Fig. 10). Its importance for the Neolithic in
Croatia was nonetheless much greater than that
of a mere »presence« in the area. This culture
gave in1petus to the origin and development of
the Sopot Culture, as well as the majority of the
other later Neolithic cultures.
Coarse pottery in the form of p ots and four-
handled vessels with entire utilitarian charac-
teristics are predominant, as well as shallow
and deep bow ls of a sh;u·ply biconical profile.
The profiles were to become gentler in m ore
developed phases. Decoration is rare (applied
bands with finger-tip im p ressions, notch ed
wavy decoration combined w ith circular hol-
lows). The stabbed-ribbon style of decoration
apparent on the vessels from Bogdanovci (Fig.
11) is the result of strong influence from the
Vinča Culture. A charac teristic recognizable
fo rm of Sopot pottery is a bowl on a high , hol-
low, ovaHy perforated pedestal (Fig. 12). Alt-
hough the Sopot Culture seems unatt:ractive to
us, its role in the Neolithic of Croatia was major.
It w as responsible for transferring new ideas
introduced from the Vinča Culture further
towards the west and thus enabling tl1e forma-
tion of a series of cultures of the Central Euro-
pean Lengyel Complex. 20
The Korenovo Culture
The late Starčevo Culture in the most west-
ern areas of its distribution was the cradle of the
origin and development of the cultures of the
Linear Pottery complex. The Korenovo Culture ,
named after th e eponymous site in the village of
Malo Korenovo near Bjelovar, was a part of this
complex. It originated in the period of impor-
tant pop ulation and cultural changes caused by
the appearance of the Vinča Culture.The area of
central Croatia became open to cultural influ-
ences from the western parts of the Carpathian
basin and central Europe, w hile the previous
Balkan-Anatolian orientation became weaker.
Most of the settlements of the Korenovo Cul-
ture are found in the region of Bjelovar (Drlja-
novac, Malo Korenovo) and also in the Moslavi-
na area (K<tniška Iva,Tomašica), while individual
finds of Korenovo pottery show that its area of
The Brezovljani Type
of the Sopot Culture
Penetrating to the west, the Sopot Culture
came into contact with the previom;ly settled
members of the Koren ovo Culture in the region
of northwestern Croatia. The mixture of the
Sopot elements with the Korenovo substratum
caused the formation of a regional variant called
the Brezovljani Type of the Sopot Culture. Other
than at the eponymous site at Gornji Bre-
zovljani near Križevci, finds of the noted type
can be fo und in the vicinity of Bjelovar (Dr-
ljanovac) , TuropoJie (Staro Čiče), and near
Virovitica Oasenaš, Spišić Bukovica). The form
of the pottery vessels shows a dependency on
The Danilo Culture
The Impressed Ware Culture on the eastern
coast of the Adriatic was replaced in the Middle
Neolithic by the Danilo Culture. A large propor-
tion of the finds of this culture come from cave
sites, but the members of the Danilo Culture re-
mained there only temporarily, tlu·eatened hy
some danger or dill'ing seasonal migrations. The
main settlements were located on open terrain,
particularly in the flat and fertile areas of nor-
thern Dalmatia (Danilo, Smilčić , Bribir). The set-
distribution was considerably larger (Pakrac-Ga-
vrinica , Jakš i ć
near Požega, Pepelana near Virovi-
tica, Staro Čiče in the Turopolje region). The Ko-
renovo potter y vessels were fundamentally fired
using the oxidation technique, and only in the
final phase of the process was reduction firing
used. Such vessels have an exterior grey or black
colour, often not uniform with spotting. The
main decoration on Korenovo vessels was inci-
seci, and is based on two main principles : a sim-
ple linear form where the line itself is th e motif,
anci a bancled concept, w here the motifs consist
of two, and more rarely tlu·ee, paraHellines (Fig.
17) . The deep bowl with an S-shaped proille
from Kaniška Iva clearly shows that the Kore-
novo Culture fits into the Linear Pottery com-
plex in terms of form, concept, and manner of
decoration (Fig. 18).
the Sopot Culture , but the profiles are softer
and gentler. The Brezovljani pottery can be
instantly identified, however, on the basis of a
specific form of decoration resulting from the
technological methodology used in firing. A
combination of oxidizing and reducing firing
results in spotted surfaces in which the spots
show certain recognizable motifs (Fig. 20). The
presence of painted pottery is also significant.
The motifs were painted in red after firing, and
were simple linear designs composed along
the edge o f the vessels, reminiscent of the
Lengyel cultural horizon.26
tlements are usually round or semicircular in
plan, often with a spring or other source of wa-
ter in the centre, always protected witl1 a defen-
sive ditch.28 Although bone objects have been
found at the settlements of the Danilo Culture,
primarily various tools, but also some jewellery,
the attistic expression can be best perceived
through tl1e pottery production.The most nume-
rous pots are dark brown or black, with a po-
lished surface ornamentecl with a rich decoration
153
 composed of hollows, incisions, and relief or
applied elements.The motifs of spirals, triangles,
and parallel lines create a complicated decom-
tive composition covering the entire smface of
the vessels (Fi g. 22 , 23). Vessels with a pale yellow
colom- are also present, painted in grey, black,
and red with primarily straight angled geometric
motifs (Fig. 24). The Danilo pottery production
created one very special form of vessel on four
columnar legs with an elevated ring handle (Fig.
25). These vessels, often called rythons, were
ornamented with a rich incised decoration of
The Hvar Culture
The later Neolithic on the eastern Adriatic
coast was denoted by the Hvar Culture, which
partially succeeded and replaced the Danilo
Culture. The most important region of the Hvar
Culture is central Dalmatia, where the islands
are best explored (Grapčeva and Markova Caves
on Hvar, Vela špilja [cave] on Korčula, and
Gudnja on the Pelješac peninsula).34 The influ-
ence of the Danilo Culture is still visible in the
early developmental phases, such as in the fine
painted pottery with geometric decoration or
the presence of cult vessels (Figs. 30, 33). A spe-
cific trait of the Hvar Culture in the developed
stage included fine burnished black or dark
brown vessels, decorated with red, yellowish,
THE ENEOLITHIC
The Lasinja Culture
The beginning of a new period in most of
northern Croatia took place under the sign of
the Lasinja Culture. lt left traces throughout the
entire region between the Sava and Drava Ri-
vers, and further from Našice on the east to the
coastal Velebit Range in the southwest. The
Lasinja Culture is also known outside of Croatia
in the Sava valley section of Bosnia, in most of
continental Slovenia, in Austrian Carinthia and
Styria, and in western Hungary. Although offici-
ally a representative of the Eneolithic, the Lasi-
154
spirals, meanders, and various other geometric
motifs. These were apparently cult vessels that
probably served in certain religious rituals related
to a fertility cult. Anthropomorphic figura l sculp-
ture is also common in the Danilo Culture com-
plex. One variant consists of sin1ple bell-like sta-
tuettes with an undivided body and a rounded
top (Fig. 26), while examples from the other
group are somewhat more realistic, with a clear
reproduction of human or animal faces. Small
zoomorphic sculptures representing pigs, cattle,
or bears are also characteristic (Fig. 27).
greyish or black paint. The motifs of garlands,
arches, waves, semicircles, spirals, and meanders
are often further enclosed by incised lines (Fig.
34). The most recognizable form from the Hvar
Culture is a shallow, wide, and rounded bowl
with a ring-shaped neck. The incision of stylized
images either taken from reality or of a symbolic
nature, such as hunting scenes and landscapes,
are characteristic for vessels of the Lisičići vari-
ant, distributed in Herzegovina. Sin1ilar scenes,
however, can be found on vessels of the classic
central Dalmatian variants. Particular interest is
aroused by an interesting image of a ship on a
fragment of pottery from Grapčeva špilja [cave]
on the island of Hvar (Fig. 33).
nja Culture can actually be considered to be an
otispring of the late Neolithic. It is a result of an
autochthonic developmental process occurring
outside the region of the main Eneolithic events
and changes, and it contained elements and
members of the Vin ća , Sopot, and Lengyel Cultu-
res. The basic mode of existence of the Lasinja
Culture was a combination of agriculture and
stock-raising. Similarly as they remained faithful
to the traditions of the late Neolithic, they also
followed them in pottery production. The pre-
dominant forms are biconical bowls and pots,
and a jug with a single ring-shaped handle (Fig.
38) is a clistinctly Eneolithic form . The decora-
tion on the pottery is most often in the form of
various relief applied elements: in the form of
buttons, ribs, animal heads, or the partic ularly
characteristic tongue-like extensions (Fig. 39).
Another decorative style was based on tech-
niques of incised lines, stab marks, and stamp-
ing. The choice of motifs varies from simple
bundles of straight lines, zig-zag lines, and brai-
The Retz-Gajary Culture
In the period of the late Lasinja Culture, the
Retz-Gajary Culture appear s in northwestern
Croatia. It consisted of two regional variants of a
very widely distributed complex of cultures li-
ving on the edges of the Carpathian basin.These
were the Višnjica type in the Croatian Highlands
(Vindija, Velika Pećina) and Kevderc-Hrnjevac
type in western Slavonia (Hrnjevac, Pepelana).
One element that attracts attention in this cultu-
re is the pottery vessel of a dark colour, decorat-
ed w ith a special technique, so-called fmrowed
The Baden Culture
The late Neolithic settlements of the Vinča
and Sopot Cultures in the region of eastern Sla-
vonia, Syrrnia, and the southern Banat and Bačka
areas were destroyed suddenly by a new popu-
lation with whid1 the Eneolithic period begins.
The n ewly arrived people were members of
what is called the Baden Culture. Although their
material remains do not contain abundant metal
(copper and gold) objects as did certain other
Eneolithic groups, if their pottery production is
carefully surveyed, it appears that most of it was
created by i.mitating metal models. The almost
metallic siline of the black polished vessel sur-
faces contributes to such an impression. Even
the dominant form of jugs and pitchers with
spherical or bulb-shaped bodies, high cylindri-
cal necks, and even higher ribbon handles was
derived from metallic prototypes. The channel-
led and ribbed decoration also appears to have
been introduced from metallic examples. The
potter y vessels are of very high quality, and a
symbol of the Baden Cultme could be declared
the already noted shape of the jugs with a high
ded patterns, to motifs of pine brand1es, her-
ringbones or barbed w ire, as well as garlands
and semicircles. The figura! sculpture is repre-
sented by two types: simple flat featured sta-
tuettes w ith rectangularly formed heads an d
conical stumps in place of hands , breasts
emphasized in relief, and incised eyes and
m ouths (Ašikovci, Novoselec, Zarilac - all sites
in the Požega basin; Fig. 40). A second type has a
simple cylindrical figure with re lief elements
deno ting various parts of the faces.
inctstons [Furchenstich ] . The leading forms of
vessels were shallow hemispherical cups with
ribbon handles, and nicely formed high jugs
with S-shaped proftles. And w hile the noted cup
and deep bell-shaped bowl of the Višnjica type
were literally decorated with furrowed incisio ns
(Fig. 42), the Kevderc-Hrnjevac type has its own
decorative motifs of triangles, chess-board pat-
terns, and spirals, carried out with techniques in-
cluding notching, deep etching, and the normal
shallow incisions (Fig. 41).
handle (Fig. 43). Other characteristic forms
include e lo ngated spindle-shaped amphorae
(Fig. 45), biconical bowls w h ose rims are deco ra-
ted with incisions and stab marks.A special form
was a pot with a high cylindrical neck and two
large false handles firmly attached to the body of
the vessel (Fig. 46). Although the Baden Culture
is not p articularly well known fo r figural sculp-
ture, this category of artistic expression should
be considered. This primarily refers to two al-
most monumental examples from Vučedol (Fig.
47). These were two flat female figu res th at
belong to the so-called headless iclols othe rwise
known from Baden sites in Slovakia, Htmga ry
and Romania. 19. 2o The figures are stylized in
the form of two triangles joined at the tip s. O n
the front side of the lower part of the body, three
lines mark the sexual triangle, while the upper
pan of the body was decorated with an incised
crossed line . This X motif is present without
exception on all statuettes of the early Baden
Culture, and it apparently had a certain cult-sym-
bo lic meaning.
155
 The Kostolac Culture
The Baden Culture did not continue as long
in northeastern Croatia as it did in the north-
ern sections of the Pannonian plain. Extending
throughout an extremely large area, the original
uniformity of the culture w as lost and in the
northern Croatian area, it was in fact on the
southern periphery of a large cultural complex.
At the edges of such a weakened culture, the sti-
fled traditions of the previous local late Neo-
lithic cultures were reawakened, and the forma-
tion followed of a new Eneolithic phenomenon
known as the Kostolac Culture. After a period of
parallel existence, the Kostolac Culture pushed
aside the Baden Culture and continued as an
independent entity. The Kostolac settlements
The Vučedol Culture
The point of origin of the most important
Eneolithic phenomenon in the Croatian region
is eastern Slavonia and Syrmia. The eponymous
site of Vučedol was located on the high right
bank of the Danube, not far from Vukovar.
However, the boundaries of the Vučedol Cultu-
re were much further distant. At the end of the
classical phase and in the late development
phase, evidence of the presence of the Vučedol
Culture can be found from nearby Prague in
the north to the so uthern Carpathians to Roma-
nian Banat on the east, and from the southeast-
ern Alpine region on the w est to Bosnia in the
south. A unified Vučedol Culture no longer
existed in this period, of course, having been
broken up into a series of regional variants
with specific traits. The Vučedol Culture origi-
nated in the Slavonian-Syrmian region in a tin1e
marked b y major ethnic changes caused by the
migration of eastern steppe hordes (the so-cal-
led Inda-European wave).66 The roots of the
culture , however, were based in a renewal of
the Neolithic, specifically Sopot, tradition, en-
riche d by influences from the Kostolac
Culture. The Vučedol Culture thus joined in an
excepti o nally apt manner the new achieve-
ments of the east, i. e . the development of m e tal-
lurgy, and the earlier spirit of the Pannonian-
Danubian Neolithic world. The members of the
Vučedol Culture founded settlements on raised
!oess terraces along rivers or on the slopes of
billy zones. The settlements were fortified ei-
ther by improving steep slopes, or w ith palisa-
156
were regularly fortified with trenches and ditches
(Vučedol , Sarvaš, Cerić ,Ašikovci). The basic c ul-
tural and stylistic characteristic of the Kostolac
Culture is its pottery of good fabric and quality
with a dark grey-brown colour. Various types of
bowls inherited from the late Neolithic preclo-
minate, followed by conical or cylindrical cups
with exceptionally high ribbon handles. The
clecorative teclmiques used on the pottery ves-
sels include grooving and fine stamping with
blunt objects resulting in crescent, circular, or
triangular impressions. Various geometric motifs
were formed by such elements individually or in
groups, and these were filled with a white en-
crustation (Fig. 49).
eles o r moats. The pos1t10n of Gradac at
Vučedol, a small plateau rising steeply above
the rest of the extensive plateau, is of particular
inte rest. Gradac was some kind of acropolis, an
administrative and cult centre of the large set-
tlement co mplex (Figs. 50, 53).
If any pottery product from the prehistoric
p eriod can be considered an artistic creation,
then this certainly applies to the pottery of the
Vučedol Culture. With an exceptional harmony
and fineness of form and decoration, it al-
most achieved perfection at the end of the
Eneolithic. Neither the predominant leading
shapes (biconical bowls and pots) nor the
techniques of decoration (incision, grooving,
notching , deep etching) represented new
elements in these regions. The originality is
in the manner how the Vučedol Culture com-
bined all these already well-known elements
to create its own characteristic style. The stan-
dard forms include biconical bowls (Fig. 56),
bow ls on four small squat legs (Fig. 55), am-
phorae , and globular jugs. Other specific forms
consist of two and tlu·ee section flasks (Fig. 57) ,
small biconical bowls w ith attached lids, some-
times called thuribles (Fig. 58), hanging wall ves-
sels (Fig. 59), goblets on bell-shaped pedestals,
var ious types of small altar platforms, etc.
The decorative style is geometrically based
w ith a tenclency to a simple and strict organi-
zation of the surface area into regular friezes -
the so-called architectural style. The friezes or
metopes are filled w ith patterns from the sim-
plest zig-zag lines, triangles, and rhombi to va-
rious types of crosses, complicated chain motifs,
and chessboard patterns.The only curved motifs
present are ellipses and circles, o r rather roset-
tes often bordered by a row of triangles o r ray-
like incisions. A symbolism as a solar motif is
often attributed to this. Other wliversal symbo-
lic motifs s uch as crosses and clepsydra often
appear on Vučedo l pottery.As has already been
noted, in o rder to produce the decorative and
symbolic motifs, the techniques of notclling and
deep incision predom.inated, filled with w hite,
and more rarely red, encrustation that resulted
in exceptional colour effects o n the dark back-
g round of the vessels.
A series of objects w ith uncloubted cult cha-
racteristics existed in the classic phase of the
Vučedol Culture.The most important are nume-
rous altars of the saddle or horn type, the famous
vessel in the shape of a dove (Fig. 60), as well
as anthropomorphic figura! sculpture. The
latter are differentiated into simple tmdecorated
flat figures , anci volumino usly form ed female
images w ith rich incised decoration that occa-
sionally shows the clothing and footwear of the
members of the Vuče dol Culture (Figs. 61, 62, 63).
The human image also appears incised on pot-
tery vessels, stylized in the form of an hour-glass
to w hich a head, arms, and legs have been added
(Fig. 64). The turbulent period at the transition
point of two epoch s, the Eneolitllic and Bronze
Age, also marked the end of the Vučedol Culture.
The spirit and traclitions of this culture were
nonetheless to exist lengthily in the frameworks
of certain early Bronze Age phenomena such as
the Vinkovci anci Ljubljana Cultures.
157
 Nives Majnarić-Pandžić
v
BRONCANO •
t

ŽELJEZNO DOBA
 Apsolutni
damm.i
2000
SJEVERNA I ISTOČNA

i HRVATSKA
BRONČANO I ŽELJEZNO DOBA

SJEVEROZAPADNA
HRVATSKA
VREMENSKA TABLICA
ISTRA I HRVATSKO
PRIMORJE
UKA I SJEVERNA
DAlMACIJA
O
SREDNJA l JUŽNA
DALMACIJA
JADilANSKITIP 2000
r
----~-2QQ .................~?.~~-~~---····· ............................................................................... ............... .!~NO. ............. -~_LI~~~~~~-~-R.~~-1.: ... J.9.!19....
KU LTIJRNA VINKOVAČKA RANO BRONČANO BRONČANO ~ CE'n NSKA
DOBA 0 ;;§ K U t:fU ilNA
1800 GRUPA KULTURNA DOBA o:: O GRUPA 1800
·-·············· ············································· ...................................... ········································· ........................................ -~-o -···················· · · · ·· · ······ ········ · ··· ·

~ GRUPA (GARICA) O

::: u·····~········ · · · ~~·· · · ~J~~: i ~~%:!=! ~ ::

...J.?.QQ____--~-~- ---------------------------------- -- ------------------------------------ -------·-·cM;;~~~iiia:··----- -- --~-~ ---Z~~~------- -----------------------------g~-- .J.5.QQ____
f2 BELEGIŠ I l Vrčin) ~O ~~
....t iQQ ____ ......a;. ··-·--···········---~-------- ........................................... ····································-~--- .. ··B···········-··-················· ··-··----··--·······-------------~-- .. J 199....
VIROVITlCKA VIROVITIČKA ~ · ~
1300 KULTURNA K U LTURNA _[ Vl (Bezdanpča) O ..............
1300
....................................GRUPA············· ..............GR:ui>i ·······l·· ·························-··········· ................ ......................... ······································ .

....tfQQ................................................................................................................................. .. ··O ······ ......................... ·································ii3·· ...li?QQ....

KULTURNA KULTURNA ~ Vl
GRUPA GRliPA ,() Z
....t~_QQ.....................UGR-~m..t............ _______ ug_R@J ..........................ž.EiJEiNa········· __ ··@-~---························· ·····························g·~-- ----~-~_99....

l: ~~~~~
~~
~J~f :~
DOBA

ISTRA Il
"lo

· ·l~~ ~
. (~'L ~
>z

•:

800 JAPODSKA LIBU ~SKA 800

GRU PA GRIJPA
GRU PA DALJ Il : BUD I NJAK
2 Il A --~---····························--···
700 GRU PA MARTIJANEC !zAGREB- GORNJl GRAD l ;a 700
---------··-····. ·········································r ....................................... ···························· ·······-···· . .................................... . o
KAPTOL MARTIJANE o
;;§ l ISTRA ill 3 ll B
600 8 l ]AlŽADE 3 ~ 6oo
................. ·········································t ······································· ········································· . ·····································
O BELAJ
~
~
~ MLADA l ISTRA IV 4 Ul ...................................... .
::r FAZA
TURSKA
......5.~~---- -~---····· STARIJEG
. 500
ŽELJEZ NOG
BELAJ

~ DOBA
KUNAC
------~~~---- . .!~L .................................... .... ?~~~:~g-~J.I......
ISTRA V 4

······································· . .5.............................!Y... ······································· . --~-?.?. ...

GRAD
VA ...................................... .
RANOLATENSKA ISTRA VIA
5
......?.~~---················-~!~---········ ...................................... . ··················---·················· ·
300
····································· ······································· · ······-·-··-
;;§ ~
8 SREONJELATENSKA 6 O
0
200 K ULTlffiA 200
·······--······· · -~·-································--··· ....................................... ·······························--······································--························--······-~ ~---·----······

~
UJ
MALUNJEĆ.
OKI
ISTRA Vl B l7 V 3~
Ill -1
l OO >N KASNOLATENSKA l >N ~ 100
················ · --~- - -· ····· ·· ·"Kuii'URA · · ·· · ···· ······································· ························-················ ·r·················--·················· ---- - - - --·------------- -- - -----~- -- - - · ············

~ : ~
(Krono loške p odjele prema: K. Vinski - Gasparini, S. Gahrovcc · K. Mihovilić i Š. Batović).

160
Uvod

Život pojedinih zajednica ljudskog društva iz prapovijesnog razdoblja ' lv. Torbriigge, Pradavna Evropa, Rije·
ka 1969; N K. Samla rs, Prehistoric Art
poznajemo isključivo u njegovu odrazu u do nas stigloj ostavštini njihove in Europe, Harmondsworth 1968; S.
Piggo/1 - G. fi. Daniel, A Picture Book
materijalne kulture. Ta pak arheološka ostavština čuva vrlo često više ili ma- uf Early llritishArt, Cambridge 195 1; P.
jacobslbal, E<trly Celtic Art,Oxlb rd 1944.
nje vidljive sadržaje iz domene duhovne kuln1re koja obuhvaća, naravno, i
njihov umjetnički osjećaj i izraz. Očito je opet da umjetnost pojedinih zajed-
nica odražava i njihove duhovne i religiozne nazore, tehničke moguć nosti ,
bogatstvo i prosperitet, njihov mentalite t i otvorenost prema drugim suvre-
menim zaje dnicama, kao i njihovu prilagodljivost novom te kreativnu snagu
da stvore nove ideje, ili da viđeno i preuzeto prilagode svom umj etničkom
shvaćanju i ukusu.

U umjetničkom stvaralaštvu prapovijesnih zajednica osobito su vi-

dljive njihove veze s drugim gmpama, posebno s onima koje su civilizacijski
i kulturno njima nadmoćne , a koje katkada leže i u vrlo udaljenim krajevima.
Pritom nam još nisu uvijek jasno ocrtani putevi kojima su se te veze ostvari-
vale, mnoge karike saznanja arheologija još nije otkrila.
Razvoj kulture i umjetnosti u nekom području promatramo u okviru
tzv. arheoloških kulturnih grupa, tj. u okviru ljudskih zajednica ujedinjenill
istom ili sličnom materijalnom i duhovnom kulturom i nastanjenih na uglav-
nom jedinstvenom području. I materijal nu i duhovnu kultum shvaćamo kao
emanaciju života i tijeka razvoja tih zajednica. O jezičnim pitanjima, vezani-
ma za prapovijesne zajednice i bitno važnima za prosuc1ivanja o etnicitetu
pojedinih arheološkil1 grupa, zasada možemo vrlo malo reći, ali ona nisu ni
bitno važna za našu temu. Dakako, nazivi pojedinih arheoloških grupa pri-
vremeni su i uvjetovani stupnjem istraženosti arhe ološke ostavštine. Pojedini
autori s pravom teže k tome da se proučavanje i prikazivanje prapovijesne
umjetnosti odvoji od izlaganja općih i sistematiziranill znanja o prapovijes-
nim kuln1rama, tj. da se ne pretvara u nizanje poje dinih karakteristika kultu-
ra.1 Žele promatrati umjetnost odvojeno, ističući i objašnjavajući glavne um-
jetničke tendencije i stmjanja u duhovnoj kulturi europske prapovijesti. Na
žalost, ovdje će tom posve ispravnom zahtjevu za samostalnim prikaziva-
njem razvoja umje tnosti biti udovoljeno u vrlo maloj mjeri, jer je u Hrvatskoj
stupanj istraženosti p ojedinih regija i pojedinill razdoblja prilično nizak.

161

1 M. G'am~a 11 i11, U metnost na tlu j ugo·
slavije, Pra istorija, lkograd - Zagrch -
· Mostar 1982 (gdje su nalazi iz l:l.rnt·
ske vrlo skromno predstavljeni); Poje·
d ina poglavl ja ili re ferati o umjetnosti
pojedi nih kulturnih grupa, etničk ih za·
j edn ica ili regija ohulwać~ni su u zbor·
niku Duhovna kult ura Ilira, Sarajevo
19114. i u sintezi Praisrorij;o jugosla,•en·
skih :t.emalja u svescima rv i V. Sarajevo
1983. i 1987; Isticanje duhomog i um·
jerničkog vida arheolo~kc ha.~Linc zapa·
ža se i u knjizi R. 6wlćn, Od 13utmir:t
do Ilira, Samj~vo 1976.
162
l . Prikaz ko la s konjs kim dvopregom,
s bronćanodobn e glinene žare, crte:l K.
Ron čević p rema WTo rb rugge, 1969
A c art w ith a pair of horses, fro m a
Bro nzc Age clay urn , d rawing K. Ro n čević
from WTo rbriigge, 1969
Zasad, u ovoj fazi istraživa nja i p ri jednom od p rvih p okušaja sintetiziranja
prapovijesn e umjetnosti u nas,2 morat ćemo i dalje povezivati p ojedine wnje-
tničld oblikovane predmete s njihovim kulturnim okvirima.
Kako je na p očetku ove knjige već rečeno , istraživanje prapovijesne
umje tnosti bitno se razlikuje od studiranja umjetnosti u povijesnim razdob-
ljima. Dok iz povijesno dokumentiranih razdoblja posjedujemo višestruke
izvore za razumijevanje tadašnjega umj etni čkog izražavanja, u prvom redu
pisane p ovijesne izvore i književnost , prap ovijesn a n as razdoblja stavljaju
p red teško savlaclive teškoće, želimo li inte rp retirati umjetničke težnje, sadr-
žaje i p oruke tadašnjih ljudi. Ti su umj etnički radovi nastali u posve dr ugim
društve nim, gospodarskim , kulturni m i povijesnim uvjetima, a njih zbog pri-
rode arheoloških izvora sagledavamo najčešće samo fragmentarno. Zato su i
naši zaldjučci često fragmentarni, a povrh svega podložni p romjen ama uvje-
tavanima pojavom n ovih arheoloških nalaza i podataka.
Današnje shvaćanje wnjetnosti i suvremen a valor izacija umj etničkog
stvaralaštva, kao i cijen a n a kojoj se nalaze ostvare nja tzv. primije nje ne u mjet-
n osti, olakšavaju izbor p redmeta koji tre baju ilustrirati našu temu. Mnogi od
njih ne bi inače izdržali kritiku kao umjetničko eljelo, no, kako smo rekli, eu-
ropska prapovijesna umjetn ost op ćenito , pa i u našoj zemlji, zahtijeva upra-
vo ovakav suvremeni pristup u vrednovanju. Uglavnom ćemo se sretati s dva
lica umj etničkog izraza: s dekorativn om umjetnošću , naj češć e apstraktnom
i nefiguralnom , te s p rimitivnim figura lnim oblikovanje m koje se kreće od
krajnje stilizacije d o svojevrsn oga realističkog prikazivanja s poje dirtim n atu-
 ~ Izrada luk>tozoih predm cLa poveY:on:o
je uvijek s najnaprednijim radionicama
u kojima sc okupljaju najobrazm-:tn iji,
najdarovitiji majsto ri i mcta1un;i-c:kspe-
rimcntatori s novim tc::hnikama;Tako i
W Gropius me<lu osnovn im idtjam:o
::;vog pokrcla Bauhaus na"udi •Nema hil·
ne raz like iz medu un1jetnika i obrtnika.
Um jernik je samo obnnik najvišill ~...",.
ralističkim akcentima. Vrlo rijetko, ali ipak, susrest ćemo i prikaze narativnih litctadli.U l,Z:ogn'b 1959. 1S5;0spccija·
Uzaciji z'm ata na temelju pisanih rnikcn·
scena. Razvoj umjetničkih stilova i tendencija nizat ćemo u vremenskom skih izvora govori n1tl D. i M. Pctru~cv·
redoslijedu i pratiti ih regionalno, posebno zbog nejeclinstvenosti hrvatskoga ski. Najstariji pisani po daci o z:onatst'\'U
na Bal kan u, GCBI W/1. 1965. 13·51.
teritorija u zemljopisnom i kulturnom smislu. Izbor mora, na žalost, biti ne-
ujednačen; pojedina će razdoblja ili pojedine regije biti prikazani šturo, ovi-
sno o raspoloživim arheološkim izvorima, odnosno o stupnju istraženosti
n ekog područja.
»Umj etnički « izradeni predme ti, tj. predmeti koje je njihov stvaralac
želio estetski valorizirati, samo su clio ostavštine iz života prapovijesnog
čovj eka i ne mogu pružiti uvid u svu kompleksnost življe nja i zbivanja u vri-
jeme svog nastanka. Pa ipak, možda bolje nego druge vrste č ovjekove krea-
tivnosti, omogućavaju uvid u duhovni sadržaj, u intelektualnu i religioznu
sferu, a ujedno dokumentiraju domet telmičkog razvoja i njegovih moguć­
nosti. Kako je poznato, arheološka ostavština prapovijesnog čovjeka ogra-
ničena je na materijale koji ne propadaju: na kamen, glinu i metal u prvom
redu. Sve ostalo, izrađeno od drva, tekstila ili pruća, propalo je zauvijek, osim
u izu zetno rijetkim okolnostima. Pregledamo li izvore kojima raspolažemo,
uočavamo da su jednoobrazni: odbačeni ili zaostali predmeti iz naselja, ra-
dionica ili ostava p utujućih obrtni.l{a ili trgovaca. Najatraktivnije i najugled-
nije nalaze pronalazimo obično u inventarima bogatijih grobova ili u nam-
jerno ukopanim skupinama predmeta, tzv. ostavama. Ovi posljednji nalazi
javljaju se ili kao bHiga, kada sadrže predmete od skupocjenijih metala koji
su iz nekil1 razloga bili pohranjeni u zemlju, ili kao votivni darovi s nam-
je rom uspostavljanj a veza s onozemaljskom sferom. Isto tako , sam nači n i
obred pokapanja i izrade groba treba promatrati kao izričit znak duhovne
kul ture.
U našem su području figuralni prikazi relativno rijetki , pogotovo u
pojedinim razdobljima. Gotovo su uvijek utilitarne n amjene, naj češće služe
u kultne svrhe. Magijski, kultni sadržaj duboko je prožimao svaku kreaciju
koja ujedno predstavlja umj etničko djelo. Prapovijesnu umjetnost treba sva-
kako ocjenjivati mjerilima proizašlim iz stupnja razvoja svijesti stvaraoca u
pojedinoj sredini, ali svakako i prema njegovim ekonomskim i tehničkim
mogućnostima. Važnu ulogu ima i zemljop isni smještaj iz koje je proizašla
umj etni čko djelo, blizina ili udaljenost, otvorenost ili zatvorenost te sredine
prema c ivilizacijskim središtima na Mediteranu. Unošenje stranil1, napred-
nijih uzora često je skretalo tijek umjetničkog razvoja u sasvim nove, neoče­
kivane smjerove.
U prapovijesnom razdoblju vrlo se rijetko susreće radost umjetničkog
stvaranja lišena neke odredene svrhe. Lik, motiv, simbol, više ili manje uspješ-
no ili nadahnuto izveden, služi određenoj namjeni - prikazuje određeni sa-
držaj , simbolizira. neku temu, pre dstavlja mitski lik ili mitsko događanje, fik-
sira obredne propise i postupke. Prapovijesna je umjetnost svedena često na
umj etnički obrt i ograničena tehničldm mogućnostima stvaraoca, a često se
susreće povezana s telmičldm eksperimentiranjem; jer je zapravo prirodno
ela se nove tehnike i nove spozn aje primjenjuju u izradi luksuznih i sakral-
nih p re dmeta. 3

163
 2. Konjanik od brončanog lima, Kilr-
lid1 kod Koblenza, rani laten, 5.- 4.
stoljeće prije Krista, Zemaljski muzej
u Bmmu , crtež M . Gregl prema W Tor-
briigge, 1969
Hot·seman ofbronze sheet, Kar-
lich near Koblenz, early La Tene,
5th-4th cent. BC, National Museum in
Bonn, drawing M. Gregl from W Tor-
bti.Jgge, 1969

Kako se područje Hrvatske prostire na rubu visokih mediteranskih ci-

vilizacija, grčke i italske, ono je, osobito tijekom prvog tisućljeća prije Krista,
upravo od 7. stoljeća nadalje, ostvarilo gotovo redovite kontakte sa superiorni-
jim kulturama i tako doživjelo znatne promjene. Autohtone tradicije, oplođene
novim i razvijenijim znanjima i sadržajima, otada su se dinamičnije razvijale.
Jedna od bitnih crta prapovijesne umjetnosti u Europi očituje se u po-
kušaju ela od realnog, prirodnog uzora često prelazi u apstrakciju. Ujedno se
često događa da takvo umj etničko eljelo ne odgovara našem smislu za esteti-
ku; stvaraocu je bio važniji sadržaj i poruka, i u prvom je redu to želio jasno
pokazati i učiniti prepoznatljivim. Lik zato često odražava načelo , pa su neke
bitne crte naglašeno prikazane. Izgleda ela se nikada nisu pril<azivale određe­
n e osobe; prapovijesnom je umjetniku bila daleka pomisao o portretiranju
osoba. Likovi imaju opće značenje, shematizirani su clalde i svedeni na bitne
crte. Katkada se bitni elementi nekog lika ili predmeta prikazuju usporedno,
bez likovne povezanosti i sadržajne cjelovitosti. Očito, jedino važno bilo je
prikazati sve karakteristične elemente, a njil1ova realna povezanost nije bila
zanimljiva ni umjetnilcu ni gledatelju. Trebalo je prikazati samo simbole pred-
meta ili osobe, gledatelji su ionako poznavali realni izgled, bilo je dovoljno
upozoriti ili na njega (sl. 1 i 2).
Kako rekosmo, stanje istraženosti arheološkoga gradiva u Hrvatskoj suoča­
va nas zasad s mnogim prazninama i daleko smo od toga ela pratimo neprekinu-
tu nit stilskog razvoja, unatoč tome što su sačuvani pojedini vrlo lijepi primjerci
umjetničkog stvaralaštva iz prapovijesnog razdoblja. Zbog zemljopisno-lculturnili
značajki pratit ćemo razvoj u brončanom i željeznom dobu u sljedećim širim
područjima Hrvatske: u sjevernoj Hrvatskoj , gdje je gotovo u svim razdobljima
bolje proučen njezin istočni dio u Slavoniji i Srijemu , zatim u Istri s Hrvatskim
prin1orjem, u Lici i na istočnoj obali Jadrana, u Dalmaciji sa zaleđem. U pojeclin.in1
će se razdobljima ove široke regije moći i finije raščlaniti , ali bit će nekili peri-
oda kada za pojedina područja nećemo raspolagati ni s osnovnim podacima.

164

I. Rano brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja , od
p ribližno 2300. do približno 1600. godine prije Krista:
J. vinkovačk a grupa, 2 . grupa Somogyvar, 3. mno brončano doba
Istre, 4. cetinska grupa, 5. p osuška grupa, 6. rano brončano doba
srednje i sjeverne Bosne , 7. rano brončano doba p rimorsko-
·velebitskog prostora.
-. '-
The e arly Bro nze Age of Croatia and n eighbouring lands,
ea. 2300 to ea. 1600 BC.: l. The Vinkovci culture , 2.The Somo-
gyviir group , 3. The early Bronze Age of Istria , 4. The Cetina
group, 5.The Posušje group, 6.The early llronze Age of Northern
and Middle Bosnia, 7 .The early Bronze Age of Northe rn Adriatic
a nd Velebit region.
165
 3. Zdjela ukrašena urezanim i bijelo in-
krustiranim geometrijskim ornamen-
tima, vinkovačka kulturna grupa, rano
brončano doba, Vinkovci, Gradski muzej u
Vinkovcima, crtež K. Rončevi ć

A bowl decorated with incised geo-

lnetdc ornamentation and white in-
crustation, from the Vinkovci cultural
group, early Bronze Age, Vinkovci, ivlunici-
pal Museum of Vinkovci, d rawing K. Rončević

166
Rano brončano doba
(od približno 2300. do približno 1600. godine
prije Krista)

Težište interesa u proizvodnji i umj etničkom izražavanju prešlo je u of European and

·i Tht:; Tran sf()rfllalion
Anarolian Cu lnm: 4500-2500 B. C. and
rano brončano doba s izraele keramike na lijevanje bronce. Čini se da je proiz- its Legacy (c d. by 11/aria Gimbu/as ),
The journal of lndo·Euro pcan Srudies
vodnja ili nabava brončanih predmeta posve zaokupila brončanodobne zaje- 8/ 1·2, 1980; R. jovanović, Some Elc·
dnice. Nakon većil1 potresa i promjena u prethodnome bakrenodobnom (ili ments of the Step p e Culture in Yugos·
!avia, )IS 1 1/ 1·2, 1983, 3 1·34; is ti,
eneolitičkom) periodu, ranobronćanodobno društvo počinje živjeti u novim '1\unuli stepske kulture grobo\Ot s ja·
mama u Podunavlju, Starinar 27, 1976,
uvjetima. Stari i stabilni zemljoradnički svijet kasnog neolitika nestao je zau- 9-24; A. Be na c, Som e prohlem s of the
Weste rn Balkans:Th~ lleginning o f ln·
vijek. Pridošlice s istoka ili jugoistoka, razne indoeuropske grupe koje su u do-Etu·opc::~mization in the Coastal Zo-
ne ofYugoslavia and Albania,JTS 9/1·2,
nekoliko navrata nailazile i naseljavale karpatsko Podunavlje, posve su promi- 1981 , 15·3 1.
jenile zatečeno društvo. 4 U dmgoj polovici 3. tisućljeća prije Krista formirala se s S. DiJnitnjet;ić, Arheološka iskopava-
nja na području vinkovačkog muzeja
nova epoha, zovemo je ranim brončanim dobom, izmirivši stare i nove etničke od 1957.do 1965,Acta Musei Cibalen·
sis 1 ,Vi nkovci 1966;111. Garašanin, P]Z
komponente na nama još nepoznat naćin. Započeo je razvoj koji će stoljećinla IV, 47 1-475; S. Dimitrijević, Die friihe
dalje uglavnom mirno teći. Tek pred kraj drugog tisućljeća bronćanodobno Vinkovci-Kulm r, OA 7. 1982, 7·31. (Pra·
povijesne zajednice nije u vijek Jako
je društvo , pogotovo ono u panonskom Podunavlju, postigavši zavidan napre- definirati obično se u e uropskoj litcra·
turi nazi vaju kulturam a, što je osobi to
dak, stiglo ponovno u razdoblje nemira, promjena i etničkih pomicanja. Iako podesno za star ija razdoblja. U mladim
razvojnim fazama može .se pratiti po-
je, doduše , očita vitalna zainteresiranost za razvoj metalurgije i uključivanje stupno fonnir.tnje etničk ih zajednica i
one su od s redine posljedn jeg pr• povi·
svih grupa u široku komunikacijsku i trgovačku mrežu , koja je povezivala jesnog tisućljeća često poimence ime -
karpatska ležišta ruda s panonskim Podunavljem, jugoistočnim alpskim pros- novane u
sc vrijeJne
antičkim izvorima. U novije
češće uvodi termin kulnu·-
torom, Italijom i Balkanom, bilo bi pogrešno misliti ela je p osve zanemarena na grupa, kako bi se osjetili nosioci
kulnu·e i u sam om nazi vu . Kulturnim
proizvodnja keramike. Dapače, keramika, ta dnevna p otrošna roba, ali i pred- tip om nazivamo sk··up oblika materijal-
ne kulntre neke z.ajcdnicc , a kulntr ni
met potreban u kultu i ritualu, posebno grobnom, i dalje je masovno proizvo- ko mpleks obuhvaća više kul t urnih
grupa m edusobno ujedinjenih nt'kim
d ena, a u pojedinim kulturnim grupama i vrlo efektno ukrašavana. bitnim zajedničkin1 <.:rta ma).
Razvoj ranoga brončanog doba u sjevernoj Hrvatskoj pratimo u ok- 6 N. Pe/rit, Prilozi p retpo vijesti Jsu·c,
j atl!:mski zbo rnik 10, Pula - !lijeka 1978,
virima vinkovačke kulturne grupe , koja je naseljavala plodna područja 449-152;isti, lntroduzione alla prcistoria
ddi'Tstria, All i del Centro di dcerche
jugozapadne Panonije: od Blatnog jezera prema jugu , od Srijema preko storiche di Rovigno lX, Rovinj 1979.
Slavonije do u sjeverozapadnu Hrvatsku. 5 Njezini su utjecaji vidljivi, čini se, i - U hdnu·oin1 gruparna suvrcmcnima
vin kovač k oj : u mokrin skoj u sje ver·
na području Istre. 6 Često su naseljavaJu mjesta na kojima su u bakrenom nom Banatu, nagyrevskoj u istočnoj
Madarskoj i u madarskom Podu navlju
dobu svoja središta imali nositelji vučedolske kulture. Od vu čedolske kul- tc u grupi lklutić- llela Crk va u sjevero-
zapadno j Srbiji; !1/. Girić, Mokrin l, Ki·
ture vinkovačka je dosta toga baštinila, no ipak je i vrlo različita od svoje kinda-IJeogmd 1971 ; l. R6na, The Early
Rronzc Age llrn Cemetery at Ku les and
bakrenodobne prethodnic e.Vinkovačka zdjela (sl. 3) oči tuje tako jasn e remi- the Kuks·Group of the Nagyrćv Culru·
niscencije na vučedolsku dekoraciju, osobito u tehnici izrade ukrasa, pri re, Aiba Regia l , Szekesfebervar 1960,
7·15; isti, The Ccmc tcrics of the Nagy·
kojoj se urezan i žigosan motiv ispunjava bijelom inkrustacijom. Motivi su rćv Culnu·e,Alba Regia 2·3, 1963, 11 · 13;
i1I. Garašaui 11, Pra.istorija na tlu Sr-
tu šturi, strogo geometrijski, bitno osiromašeni u odnosu na b ogatu vuče­ bije Hl, Beograd 1973, 253·268.
dolsku ornamentiku; oblik zdjele posve je nov, vrlo karakterističan za ukus
ranoga brončanog doba, a susreće se u više suvremenih kulturnil1 grupa na
širem podrućju. 7 Ostali keramički oblici njegovani u vinkovačkoj kulturi
odražavaju opći ukus vremena. Prevladavaju vrčevi, amforice, zdjele s na-
glašeno izvučenim obodom (poput »švedskog šljema«). Površin e posuda

167
 "J E. Dayton, The Problem of Tin in
the Ancient World , World Archaeology
3, London 197ln2, 123·125;) . 0.Mttb·
/y, Copper :md Tin ... and the Nature of
the Metal Tr:tde in the Bronze Age,
Trans. of the Conncelicut Acad. of ArtS
and Sciences 4;, 1976; V. Fttrmanek,
Zu cinigen Fragen der sudiistlichen
Urnenfddt:r in der Slow:okd, Mitteil·
najčešće su n e ukrašene, ali fino izgladene i uglačane; pečene tamnosmeđe , u11gen der Berliner Gesellschaft fUr
Anthropologit:, Ethnologie u. Urgesch.i·
pa blistavo pofu·ane podsjećaju na svoje vjerojatne prototipove izrađene od chte B, 1987, 39·54.
brončanog lima. 9 J D. Mu blJI The Copper Ox-hidc In-
gots and the 13ronze Age Mem ls Trade,
Metalurška djelatnost ranoga brončanog doba izrasla je na ranijim teh- lmq :S931, 1977, 74-BS.
'u G GIJi/de, l'iecing together the Past,
nološkim iskustvima: na tehnologiji obrade kamena i minerala, koja je uklju· london 1956; G. Cbilde, Social Evoluti·
ćivala prospekciju terena zbog nalaženja ležišta potrebnih vrsta, organizaciju on, London 19Sl; H. G. D. Clark, AJchc·
o logy and SociCt)•, l.ondon 1957.
iskorištavanja sirovina, njihovu otpremu i radioničku obradu .Tim iskustvima
pridodana su i ona stečena u procesu izrade i pečenja keramike, te na meta·
lurškim saznanjima u obradi bakra i zlata koja su se znatno razvila od kasnog
neolitika tijekom bakrenog doba. Ta iz tradicije preuzeta znanja znatno su
se razvila u početku ranoga brončanog doba u novim tehnološkim proce-
sima uvedenima otkrićem nove sirovine - bronce , legure bakra i kositra.
To voljno i promišljeno stvaranje nove sirovine, je r prvi put u ljudskoj povi·
jesti se iz u prirodi nađenih elemenata stvaralo nešto novo, što u samoj
prirodi nije postojalo, svjedoči o golemom pomaku u ljudskoj kreativnosti!
Očito je kako je eksperimentiranjem otkriveno da je legiranje povećavalo
povoljna svojstva metala. Kako su ležišta kositra vrlo rijetka u odnosu na
ležišta bakra ili željeza, bilo je potrebno organizirati prijenos kositra. Tako su
trgovinom kositra razvijane nove komunikacije na ve like udaljenosti i polo·
ženi temelji trgovačkoj i transportnoj mreži preko cijele Europe. Kositar s
atlantskih obala, možda i iz srednje Europe (iz Češkog Rudogorja ili iz ma·
njih le žišta u Slovačkoj)8 trebalo je dopremiti u radionička središta u podru-
čjima bogatim kvalitetnom bakrenom rudačom . Kako je omjer bakra i kosi-
tra u bronci takav da bal(ar apsolutno prevladava u sastavu legure (idealni
omjer vrlo kvalitetne bronce u prapovijesnoj Europi iznosio je l 0 % kositra
na 90% bakra), bilo je posve prirodno i svrsishodno organizirati otpremu
kositra u područja bogata bakrom. 9 Bronca, tvrda i otpornija oci bakra, iz-
vrsno se lijevala u kamenim ili glinenim kalupima, a njezina je elastičnost
dozvoljavala izradu većih i čvršćih predmeta, što se osobito očitoval o u izra-
eli oružja koje se i usavršavalo usporedo s općim razvojem metalurgije bron-
ce.Tako su npr. kratki bodeži, izrađivani u bakreno i rano brončano doba, bili
u razvijeno brončano doba zamijenjeni dugim ubojitim mačevima i masiv·
nim bojnim sjekirama te moćnim kopljima. Lijevanje u kalupima omogućilo
je za ondašnje prilike masovnu proizvodnju, a taljenje loše izrađenih ili
oštećenih komada ponovnu upotrebu sirovine. Upravo će ti skupi predmeti
- razni primjerci oružja, biti često ukrašavani i reprezentirati tako nositelje
suvremenih dekorativnih stilova.
Gospodarstvo brončanog doba i dalje je počivalo na tradicionalnim
granama - poljoprivredi i stočarstvu, ali je metalurgija bronce donijela pravi
prevrat u povijesni razvoj , uzrokujući nezaustavljive promjene u sferi proiz-
vodnje i u društvenom strukturiranju. Traženje i otkrivanje ruda, organizaci·
ja njezinog vađenja, prerada i trgovina sirovinama i polu proizvodima, urni·
jeće lijevanja bronce - sve je to zahtijevalo specijalizirane obrtnike. Uz nuž-
nu podjelu rada stvorio se tako i poseban, moćan i ugledan obrtnički stalež. 10
Nastalo je novo povezivanje medu kulturnim grupama i raznim područjima,
ovisno o razmještaju ležišta sirovina - bakra, kositra i zlata. Odnosi i rasporedi

169

tl 1l1. Eliade, Kovaći i alkcrničari , Za·
greb 1983.
12 ]M. Co/es -A.F.Harding, The llronzt:
A g<: of Europ<:, London 1979, 1- 17.
170
T
5. Garninu-a zlatnog nakita iz oko- A set of golden jewellery from
lice Zagreba, rano bronča no do- the vicinity of Zagreb, early Bran-
ba ('), Arheološki muzej u Zagrebu, ze Age (?), Archaeological Museum in
sn.i.L1J..i0 K . Tadić Zagreb, photo K. Tadić
mec1u kulturnim grupama i pojedinim podmčjima zametnuti u rano brončano
doba ostat će na snazi gotovo cijelo tisućljeće , a tada će usvajanje i razvoj me-
talurgije željeza ostvariti nova povezivanja i nove usmjerenosti.
Vlasništvo nacl ležištima ruda, organizacija i kontrola proizvodnje i
raclioničkih središta te trgovanje broncom stvorili su novi društveni sloj s
političkom mo ći. Za osiguranje novih bogatstava bila je potrebna kasta rat-
nika, i ta dobro naoružana »aristokracija« dobila je v last , posebno snažnu u
razvijenim i naprednim kulturnim sredinama. »Dokumente« o snazi i ugledu
te ratnič ke klase arheologija očitava najčešće u njihovim bogatiJu grobovima,
podignutiina da bi ovj ekovj ečili svjetovni ugled i moć pokojnika i osigurali
mu dobar i ugodan zagrobni život. Među pripadnicima te vode će i moćne
klase mora ela su bile i osob e ko je su predvodile i organizirale kultni život
zajednice. Taj je društveni krug angažirao umjetnički obrt koji se odvijao
u radionicama smještenima najčešće uz sjedišta pripadnika vodećeg sloja.
U takvim su okolnostima nastajali primjerci kvalitetnog oružja i nakita,
ujedno dijelova nošnje te različiti predmeti namijenjeni kultu, izve deni više
ili manje uspješno u umj etničkom smislu, ali tehnički uvijek na najvišoj ono-
dobnoj razini.
Kao što se govori o neolitičkoj revoluciji u razvoju kulture čovjeka, tako
se i sada, u razdoblju organizirane upotrebe metala, može govoriti o svojevr-
snoj revoluciji, kako u društveno-gospodarskoj tako i u kulturno-ideološkoj
sferi društva.n Interpretacija arheološke ostavštine mora nadomjestiti , i vrlo
dobro zamjenjuje pisane povijesne izvore, a na svoj specifičan način može biti
vrlo rječita. U neprekinutom razvoju ljudske povijesti u Europi upravo s
brončanodobnom metalurgijom i njezinom tehnologijom započ inj e i uništa-
vanje prirodne čovjekove srecline. 12 U metalurškoj radionici odvijao se složen
proces. Tu se umjetnička zamisao o obliku i ukl·asu predmeta susretala s
6. Zlatna narukvica iz Bilja u Bara-
nji, rano bronča n o doba, Narodni
muzej u Budimpešti, crtež K. Ron čev i ć
prema A. Mozsolics
A gold bracelet from Bilje in Ba-
ranja, early Bronze Age, llungarian
National Museum in Budapest, drawing
K. Rončevi ć from A. Mozsolics

problemom tehničke izvedbe zamišljenog. Za tehničku realizaciju zamisli 1.\lv. To r/Jriigge, Pradavna Evropa,9; tV.
K. Sandllrs, Prehisroric Art in Europe,
bila je potrebna zanatska vještina, a vrlo često , upravo u onih predme ta koje 177- 182; L. Pnuli, Die Alpen in Fruh-
zeit und Miuelaher, Miin c h~n 1980,
vrednujemo kao umjetnički izvedene, bile su potrebne inovacije i eksperi- 267-292.
mentiranje. Dakle, umjetnička zamisao i htijenje dovodili su vrlo često do 1-t L. Mn/ten, Hephaistos, jahrh. des Ka-
iseri. de utsch. Archiieol. lnstituts 27,
unapređenja postupka i stjecanja novih tehnoloških iskustava. 13 Iz mitova i lkrlin 1912; JI. P Nilsson, Geschichte
der griechischen Religion, Miinch~n
saga te iz antičkih pisaca vidljivo je da je cijelom takvom procesu imanentan 1950, 526-529; J Fontenrose, Orion:
The Myth of the Hunter and Huntress,
i »alkemički« pristup , usko povezan s religioznim viđenjem i mitološkim in- Classical Studies 25, Uni\•. of California
terpretiranjem činjenica i otkrića. Umjetnik je, dakle, u izvedbi svog djela bio Puhlicalions, 9-12.
t s 1ll. Eliade, o. e.
ovisan o zanatskoj vještini kovača i ljevača. Treba pretpostaviti, a i predaja 16 Z . Vinski, O prcthistorijskim zlatnim
svjedoči o tome, ela je sam umjetnik često bio i majstor-zanatlija, tj. samostalni nalazima u .Jugoslaviji, A im JAZU l ,
1959, 207-23c\; A. M ozsollcs, Goldfun-
izvoditelj ideje. 14 Sigurno je ela je cijeli postupak stvaranja nekog izuzetnog, de des O~potfundhorizont~S von Haj-
dusamson, 46-47. Bcr. RGK, 1965-66,
umjetničkog djela u tadašnjoj ljudskoj svijesti bio religiozno konotiran. 15 T. 22, 2.
17 N Jllajuarić-Pmufilć, Der Goldfund
U brončano je doba većina umjetničkil1 djela bila izvođena u bronci, aus Orolik bei Vinkovci, Al 15, 1974,
21-26.
znatno manje u zlatu, što znači ela je izražavanje u keramici, u odnosu na rani-
je epohe, uglavnom došlo u drugi p lan. U Hrvatskoj je pronađeno nekoliko
ranobrončanodobnih z latnih nalaza, ukopani h nekoć s namjenom grobnog
inventara ili ostave, i oni svjedoče o cirkulaciji zlatnih nakita i među nosite-
ljima našil1 kulturnih grupa. Medu njin1a ističemo zlatne nakite iz Orolika kod
Vinkovaca (sl. 4), zatinl iz okolice Zagreba (sl. S) te raskošnu narukvicu iz Bilja
u Baranji (sl. 6). 16 Zlatni nakit iz Orolika pripMao je vjerojatno nekoj pripadni-
ci vinkovačke kulturne grupe. Predstavlja, zapravo, cijelu nakitnu garnituru
namijenjenu nošenju na grudima, a djelomično i na glavi. Sastoji se oci velike
prsne (peletom/ne) ploče izrezane iz clebljega zlatnog lima, a ukrašene u omi-
ljenoj brončanodobnoj tehnici iskucavanja i punciranja, postupku tako
prikladnom za ukrašavanje brončanog i zlatnog lima. Izvodilo se iskucava-
njem finin1 dlijetom ili tiještenjem pomoću matrice sa stražnje strane pred-
meta, clalde u negativu. Oivičen perlastim iskucanim nizom pektoral je očito
imao solarno simbolično značenje s kultnim motivom od pet međusobno
trokutasto rasporeclenih koncentričnili krugova. Rupice za pričvršćivanje
određivale su položaj pektorala pri nošenju na prsima. Mali kolutasti ukrasi i
prstenčići, izrezani iz poput papira tankog zlatnog lima, bili su vjerojatno
nanizani kao ogrlica, a dvije veće i dvije manje spiralno savijene vitice za kosu
dopunjavale su ovu doista bogatu nakitnu garnituru. Ona je zasad unikatna u
svom sastavu, tj. nema poznatih usporedbi. 17

171
18 Z. Vi11.<k l, o .c.; N. Jlla}llal'ić- l'all­
džić, o.c.
19 O ženskoj no~nji u panonskom Po-
dunavlju: L 116 n a, Di<: miuk rc: flronzc:-
zeit Ungarns und ihre slidostlichcn Bc-
zic:hungc:n, Budapc:St 1975, 245-247; G.
Scbullwcbei•.Ua "bllus, Smdic:n n t bron-
zczt:itlichcn Sch mucktrach tcn im Kar-
patcnbcckcn, M;uburgc:r Studic:n... 6,
1985.
2o A. J.1Juzsulics, o. e .; A. Ha rtnutnu,
Prii.hi srorische Goldfu ndc: aus Europa,
Berl in 1970, 3R-45.
Z I Z. Villskl, O or užju ranog brončanog
doba u Jugoslaviji, VAM7. 2, 1961, 1 i d.
T. VITI; N. Majual'ić-Pandžlć, Sr c:dnje
bronća no doba u i sloč noj Slavoniji,
!HAD 9, 1984, 63-90.
22 B. (~nuić, !'JZ IV, 117- 118.
17 2
T
Da nakit od zlatnog lima u Oroliku nije
izu zetak, svj edoči garnitura iz okolice Zagre ba 18
koja sadrži zlatne limen e trake i vrlo zašilje ne
limene tutule, a nalaz je m ožda ta kođer povezan
s nositeljima vinkovačke grupe. 19 U sjevernoj se
Hrvatskoj zlatni nakit nosio , dakako, još i poslije
- u srednje i kasno brončano d ob a , pove zan s
vatinskom grupom i s kulturom p olja (groblja) sa
žarama, ali o tome ćemo govoriti kasnije. Najose-
bujniji i vrlo dekorativan brončanodobni nakit
pred stavlja zlatna narukvica iz Bilja u Baranji (v. sl.
6). Masivno lijev ana, otvorenih i polumjesečasto
oblikovanih krajeva, narukvica je ukrašena flno
urezanom kompozic ijo m u o blik u zn akovito
raspoređenih spiralnih kuka. Sastav zlata, očitan
spektralnom analizom, kao i o blik i ukras tog izu-
zetnog nakita povezuju ga s vrlo dinamičnom
proizvodnjom zlatnog nakita u Karpatskoj kotli-
ni ,- točnije s područjem u sjeveroistočnoj Mac1ar-
skoj i sjeverozapadnoj Rumunjsko j. Te s u ve ze
bile osobito snažne u vrije me poodmaklog ra-
nog i početaka srednjega brončanog doba, dakle
tije kom 18, 17. i 16 . stolj eća prije Krista. 20 Da bilj-
ska n arukvica nije osamlje n dokaz o živ im ve-
zama izmedu naših i naved enih podru čj a , govo-
re i drugi nalazi, p osebno primjerc i oružja: kvali-
tetnih mačeva, b ojnih sje kira i rukobrana. 2 1 Dosta
brojni nalazi bojnih sjekira i pojedinačni nalazi 7. Ranobrončanodob ni tria n-
mačeva ipak nisu u n as reprezentativn o ukrašeni, gularni bodež iz groba u hum-
p a ih ovdje nećem o u zeti u o b zir. Očito je da ku, Garica na otoku Krku, Ar-
heolo~ki m uzej u 7~1g rebu , crtež M .
luks u zni n akit, p op ut biljske n arukvice , nij e Gregl
predstavljao samo n akit, n ego i statusni simbol An early Br onze Age tria n-
svog vlasnika. Nakit, op ćenito , ima vrlo često ap o- gular dagger fro m a tomb in a
tum ul us, Garica on the island of
trop ejsko i magijsko značenj e , a n akit grudi, glave, Krk, Archaeological M use um in Za-
p o jasa i ruku označava s tatusnu ulogu svog greb, drJwing M. Gregl
nositelja u društvu .
U Istri se nije dosad uspjelo izdvojiti odredenu i imenom p oznatu kul-
turnu gmpu za rano i srednje brončano doba. Slično prilikama u pan on skom
elijelu Hrvatske, i u Istri se očituj e povezanost ranoga brončanog doba s en e o-
litičkim supstratom .22 Tako se u početnoj fazi brončanoga doba javlja metli-
často ukrašavanje ke ramike , a naselja su p oznata iz špilja, ali ih ima i n a otvo-
renom, uz more. Čini se da u razvijen oj fazi ranoga brončanog dob a dolazi
i do osnivanja pravih za Istru tipičnih utvrdenih n aselja n a uzvisinama, tzv.
kasteljera (gradinskih naselja) . O njima ćemo, kao o osebujnoj istarskoj
naseobinskoj arhitektlll'i, govoriti p osebno . Brončanodobni grobni ritu al bio
je je dinstven - radilo se o p okopavanju p okojnika u zgrčenom p oložaju p od
 21 Jbidcm, 122· I 24 .
24 A. Glauičić, Arheološki nalazi iz ~e­
nja i okolice (ll), Senjski zbornik 3,
1968, H-ll; S. Forenbabe1; Vlaška peć
kod Senja , OA 11-12, 1987 , 83 i d.; Isti,
Vaganačka pećina, OA 10, 1985, l i d.
25 M. Garašanin, PJZ fV, 504 i d .,; N.
Tasić, Praistorija Vojvodine , Novi ~ad
humak, u grob izgrađen od kamenih ploča. Susrećemo se, dakle, s prvom grob- 1974, 2 12-224.
25> N Majnarić-Pcmdiić, Sre dnje bron-
nom arhitekturom koja je općenito karakteristična za istočnu jadransku oba- čano doba ... , 63 i d.

lu. Materijalna i duhovna kultura svojstvena Istri proteže se i na Kvarnerske :z6 Z. Viuskl~ o. e . s općenitim uvodom
u problematiku triangularnih bodeža;
otoke i Hrvatsko primorje. 23 Za detaljnije tipološke analize i grupi·
rJnja služi niz monogralljskih kata loga
Teško je odrediti trajanje pojedinih kulturnih grupa, one su naj češće izdanih u se1iji PrHhistorische Bronze-
fundc koje izdaje Insti tut za prethisto·
dinamične u prostoru, tako da dok na jednom području nestaju, na drugom rijsku arheologiju Sveučilišta u FrJnk-
furtu; bodeži sc obraduju u odjelu Vl.
se učvršćuju i jačaju, a na nekom tek pojavljuju.Vjerojatno je tako vi.t1..kovačka 27 l . Maroulć-R. Ćouić, Cetinska lmlnt-
kultura u vrijeme svoje pune razvijenosti u srijemsko-slavonskom području ra, PJZ IV, 191 i d.sl.15,T.33 i 34.
ZR R. Drecbsfer-Bižić, Istmživanje tumu-
izvršila ekspanziju na zapad i jugozapad, u sjeverozapadnu Hrvatsku, prema la ranog brončanog doba u Ličkom
Hrvatskom primorju do srednjeg Velebita, možda čak i u Istru. 24 Time je oslo- Osiku, VA!VlZ 9 , 1975, 1·22.
29 J. Marović - B. ĆolJić, o. e.
bodila krajeve svoje primarne rasprostranjenosti u Srijemu i istočnoj Slavo-
niji i tako omogućila da se tu pojavi vatinska kulturna grupa, mače podri-
jetlom iz srpsko-vojvođanskog Podunavlja. 25 I ovdje, kao i tamo, njezini su se
nositelji naselili na strateški važne položaje uz tokove velikih rijeka, a grupa
je postala onaj čil1itelj koji se u slavonsko-srijemskom području dalje dugo-
trajno razvijao i predstavljao srednje brončano doba, stvarajući ujedno teme-
lje za oblilcovanje kasnoga brončanog doba ovil1 krajeva. 25a
Brojni pri.tnjerci ranobrončanodobnog oružja, iako ih je zasada teško
odrediti u njiliov sigurni kulturni kontekst, svjedoče o cirkulaciji takvil1 izra-
đevina po području gotovo cijele Hrvatske. Najčešće je riječ o triangularnim
bodeži.tna (s trokutastim sječivima) i bodežima pričvršćeni.tna na dulju dršku
(bodeži na palici), koji su se upotrebljavali od Panonije, Istre i Kvarnera pre-
ma jugu, do sjeverne i srednje Dalmacije. Bodež iz Garice na otoku Krku (sl.
7), nekoć položen u grob kao grobni prilog uz ratnika, lijep je primjer razvi-
jenoga triangularnog bodeža ukrašenoga geometrijskim urezanim motivima.
Riječ je o vrlo vješto izrađenom i djelotvornom oružju koje, gledano tipo-
loški, što podrazumijeva i analizu njegova ukrašavanja, ujedinjava u sebi ka-
rakteristike italskih i zapadnomediteranskih radionica.26 Jednako kvalitetne
pri.tnjerke bodeža naći ćemo i u grobovima srednjodalmatinske cetinske kul-
turne grupe. 27 U sjeveroistočnoj Hrvatskoj i u Lici ovim se oblicima oružja
pridružuju bojne sjekire transilvanskog ili karpatsko-podunavskog tipa, koje
opet sa svoje strane naglašavaju već spomenute veze u koje su bili uključeni
tada naši krajevi. 28 S obzi.t·om na to da su svi spomenuti primjerci bili skupo
i rijetko oružje, u njil1ovim nositeljima i vlasnici.tna prepoznajemo pripadnike
gornjeg, vodećeg sloja ranobrončanodobnog društva. Povezani s proizvod-
njom tipova bodeža u srednjoj Europi i Italiji, prateći ujedno za to vrijeme
uobičajene oblli(e, naši su pri.tnjerci bodeža često bili ukrašeni pomodnim
geometrijskim ukrasnim stilom: kvalitetno lijevane oštrice, katkada na luksuz-
nijim prilnjercima s brončanim drškama, ukrašene su pravolinijski.tn motivi-
ma, najčešće trokuti.tna u raznim kombinacijama.
Na području srednjeg Jadrana i njegova neposrednog zaleđa , sa žilom
kucavicom uz rijeku Cetinu, živjela je u rano brončano doba cetinska kul-
turna grupa. Ranije gotovo nepoznata, danas je dobro prostudirana u raznim
pojavnostima svoga življenja. 29 Najviše je nalaza proistekla ipak iz grobova
cetmske grupe, redovito ukopanil1 u kamene humke, što se na ovom podru-
čju dovodi u vezu sa znatno ranijim kontaktima Balkana s istočnim stepski.tn

173
30Jhidcm, 2 1 8-2.~ 1.
3 1 .\:DiJuifrijevk~.
Die Ljubljana Kullur...,
AIS, 1967, 1-25 ;.\:Dilllilrijevi(, Ljubljan-
ska kultura ili dalji život vučedol,ke
baštine, PJZ Hl, 1979,367 i d.; ll. Čović,
Posuška kultu ra, GZM 44, 1989, 61 i d.
174
krajevima i procesom indoeuropeizacije našeg područja. 3° Keramika , kao
inače najkarakterističnija kulturna odrednica jedne prapovijesne grupe, u
ovom je slučaju h eterogena, i oblikovno i dekorativno , te odaje sudjelovanje
više sastavnica u oblikovanju te rane brončanodobne zajednice. Cetinsku
grupu možemo promatrati kao dugotrajniju pojavu, nastalu još pri kraju bak-
renog doba, a s vrlo intenzivnim življenjem tijekom čitavoga ranoga bron-
čanog doba. U najnovijim arheološkim istraživanjima otkriven je vjerojatni
nasljednik cetinske grupe, tzv. posuška grupa za koju nam je zasada nepo-
znato točnije vrijeme prestanka njezina postojanja. 31
Otkriveno je vrlo malo kulturnih grupa u našoj zemlji koje poput
cetinske pokazuju svu zamršenost i slojevitost kulturnih i etničkih odnosa u
vrijeme formiranja brončanog doba. Kako smo već naglasili, poznavanje kul-
turnih prilika u pojedinoj gmpi ovisi o njezinoj arheološkoj ostavštini, među­
tim u određivanju etničkih odnosa najčešće smo upućeni samo na pretpos-
tavke.Tako treba pretpostaviti da se život neprekidno razvijao iz starijeg peri-
oda u mladi, jer su prave cezure življenja zaista rije tkost. Povijesna nas iskus-
tva općenito uče da dio stanovništva gotovo redovito ostaje i dalje živjeti na
svom području čak i nakon dramatičnih promjena u političkoj, društvenoj i
etničkoj sferi. Arheološki su podaci po svojoj prirodi ograničeni na prikazi-
vanje segmenata samo pojedinih aspekata života, a u vrijeme mijenjanja kul-
turnih grupa etnički je kontinuitet arheološkim metodama teško znanstveno
pouzdano dokazati. Medutim, uvjereni smo ela je taj kontinuitet morao imati
važnu ulogu u daljnjem tijeku življenja.
8. Posuda ljubljanske kulture ja- A vessel of the Ljubljana Culture of
dranskog tipa, rano bronča no do- the Adriatic type, early Hronze Age, Gra-
ba, Grap čcva špilja na Hvaru, Od- bak cave on the island of I tvar, Archaeo-
sjek za arheologiju HAZU, snimio S. Di- logy Department of the Croatian Academ)' of
mitrijev ić Sciences and Arts, photo S. Dimitrijev ić

9. Brončani bodež iz grob-
nog humka u Živaljima kod
Obrovca, cetinska kultur-
na grupa, rano brončano
doba, Arheološki muzej u Spli-
m , crtež K. Rončević prema R.
Čović -1. Marović ~TZ rv:
A bronze dagger from a m-
mulus at Živalji near Obro-
vac, Cetina cultural group,
carly Bronze Age, Archaeolo-
gical Museum in Split, drawing
K. Rončević from B. Čović - I.
Marović, !'JZ
IV
32 B. Govedarica, o kulmrnom i kro-
nološkom položaju nalaza ljublja nske
kulture na jad ranskom području , All
3940, 401-412.; R. c'ović, PJZ IV, 8 17 -
Vrlo je nadalje zanimljiv odnos cetinske kultur- -818.
ne grupe sa sigurno bar djelomično istodobnom lju-
bljanskom kulturnom grupom na jadranskoj obali i
otocima. Dok je, dakle, ljubljanska grupa živjela na
uskom obalnom području i na otocima istočnog
Jadrana, cetinska je grupa bila okrenuta prema za-
leđu. 32 Praktički te dvije zajednice nisu jedna drugoj
oduzimale životni prostor i njihovo je supostojanje,
iako na uskom prostoru i u vjerojatno vrlo kratkom
vremenu, bilo moguće. Tako su nam nova otkrića
omogućila ela na život istočnog Jadrana s neposrecl-
t1irn zaleđem u rano brončano doba možemo gledati
kompleksnije, što je inače arheologu i povjesničaru
za ta udaljena razdoblja vrlo otežano. Ranije smo vidje-
li ela za pojedina područja u Hrvatskoj poznamo samo
smjenjivanje kulturnil1 grupa u vertikali vremena, a
prostor njil1ova življenja možemo samo vrlo široko
omec1iti. Tu, na Jadranu u rano brončano doba, sret-
nim okolnostin1a u arheološkim istraživanjima omo-
gućeno nam je ela na u žem prostoru sagledamo do-
dir i možebitni suživot dviju zajednica i tako nam je
pružen uvid u šarolikost zbivanja i složenost odnosa
u vremenu postanka jedne (ljubljanske) i početka
postojanja druge (cetinske) grupe.
Jadranski tip ljubljanske grupe poznamo naj-
bolje po njezinoj slikovito ukrašenoj keramici, gdje je
na tamnoj i uglačanoj površini kotačićem urezan slo-
bodniji geometrijski ukras, naglašen ulaganjem bijele
inkrustacije. Nemirne linije raznoliko variranil1 geo-
metrijskih motiva poput veza čipkasta prekrivaju
istaknute površine posuda (sl. 8).
Cetinska grupa iznenađuje bogatstvom i kvali-
tetom brončanil1 grobnil1 priloga, osobito oružja. To
više što na području cetinske grupe nema vlastitih
izvora sirovina i one su morale biti uvožene. Treba li
te lijepo ukrašene i vrlo kvalitetno izrac1ene bodeže
(sl. 9) smatrati uvozom, za buduća istraživanja ostaje
otvoreno pitanje ili su oni možda ipak bili izrac1ivani
u mjesnin1 radionicama u nama još nedovoljno poz-
natim naseljima. Svakako nam prisutnost tako boga-
tih priloga u grobnom inventaru omogućava da u
cetinskoj grupi zapazimo društvenu slojevitost, kao
vjerojatnu posljedicu indoeuropske patrijarhalne
strukture. Ipak, za upoznavanje stilskih karakteristika
cetinske grupe mnogo potpuniji izvor pružaju kera-
mički oblici (sl. 10) . Keramika je tehnološki bila dobro
izvedena, a primjeri fine keramike odaju smisao za
sldadne proporcije te za dopadljivo, iako jednolično
175
33 / . Marović - B. Ću1Jić,
176
o. e. 209-216.
l
oblikovanje i osebujni ukus u izvođenju dekoracije. Već se u najstarijem raz-
vojnom stupnju oblikovala tipična duboka zdjela na visokoj nozi i vrčevi , a u
razvijenom stupnju najljepše su oblikovane i stilski potptmo definirane posude
»tipa Kotarac«. Za taj dovršeni cetinski dekorativni sustav može se reći ela je u
određenom smislu kanonizirao: pojedine se ornamentalne sheme javljaju redo-
vito na za to pogodnim i och·eđenim oblicima posuda, ili na njihovim pojedinim
dijelovima. S malim brojem motiva, uvijek strogo geometrijskih, i s ograničenim
brojem ornamentalnih kombinacija, ostvareno je ipale efektno i karakteristično
ukrašavanje. Ornament je bio urezan, često ispunjen bijelom inkrustacijom , pa
sldadno kontrastira s glatkom i tamnom površinom posude. 33
Uspoređujući stil i ukus dviju grupa, koje su se u vremenu i prostoru do-
dirnule, kako se dogodilo cetinskoj i ljubljanskoj grupi jadranskog tipa, dobi-
vamo vrlo dobar uvid u njihovu različitost, a ujedno uvid u mogućnosti koje
arheološka ostavština pruža za definiranje pojedinih prapovijes.nill zajednica.
10. Posude razvije ne cetinske kul- Vessels of the developed Cetiua
turne grupe, tip Kotorac, rano cultural group, of the Kotorac
brončano doba, Arheološki muzej u type, early Bronze Age, Archaeo logi·
Spliru , crtež K. Rončev ić prema B. cal Museum in Split, d rawing K. Ron·
čović · I. Maro vi ć PJZ rv. čević from B. Čović · I. Marović PJZ rv.
 ~cs
1--------r-_",..--,--~ a ~
ll. Srednje brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, od
približno 1600. do približno 1300. godine prije Krista:
l . va tinska kulturna grupa, 2. grupa transdanubijske inkrustira-
ne keramike i lokalna grupa Bijelo Brdo- Dalj , 3. grupa s !icen-
skom keramikom, 4 . srednje brončano doba Istre , 5. kultura
grobnih humaka, 6 . srednje brončano doba Like, 7. srednje
brončano doba srednje i južne Bosne.
The middle Bronze Age of Croatia and neighbouring lands,
ea. 1600 to ea. 1300 BC: l.The Vatin group, 2.The Transclanu-
bian encrusted p o ttery group and local group of Bijelo Brdo -
- Dalj type , 3. The group of Litzen pottery, 4 . The middle
Rronze Age in Istria , 5.TheTumulus e ulture , 6.The middle Bron-
zeAge in Lika, 7.The middle Bronze Age in middle and Southern
Bosnia.
177
 12. Vatinska glinena amforica na A clay amphora on the high leg,
visokoj nozi, Sotin, srednje bron- Vatin Cultural Group, Sotin, middle
čano doba, Arheološki muzej u Za- Bronze Age, Archaeological Museum in
grebu, snimio L. M jeda Zagreb, photo L. Mjeda

Srednje brončano doba

(od približno 1600. do približno 1300. godine
prije Krista)
Arheološki nalazi sugeriraju da je u razvijenoj fazi ranoga brončanog H Formiranje \'lltinske kulrurc zasada
najbolje pratimo na području Banata.
doba došlo do otvaranja Slavonije i Srijema prema Podunavlju, što se očitovalo 1\o su poznati i najstariji oblici, tzv. pan-
čcvačk(H')moljički, koji se oslanjaju na
pojavom vatinske kulturne grupe u ovim krajevima. 34 Nadošla vatinska gru- ranjji razvoj mokrinske gn1pe, ali očitu­
ju i primitak jačih utjecaja s jugoistoka.
pa uhvatila je čvrsto korijenje u istočno m dijelu međuriječja Save, Dunava i Grupa se može svrstati u niz tzv. kan-
t/Jam.< kultu ra, razvijenih u I"Jnome
Drave i predstavljala otada glavn og nositelja srednjobrončanodobnoga kul- bron čanom dobu u srednjem Poduna-
turnog razvoja. Živeći na već ranije nastavanim telovima (brežuljcima nasta- vlju, a koje su svoj život nastavile i u
srednjem brončanom dobu. Vatinska je
lima nizanjem n aseobinskih slojeva u vis) vatinska je grupa proživjela nekoliko grupa bila svestrano razvijena: bogat-
stvo joj je počivalo na zemljomdnji i
razvojni11 etapa dobro dokumentiranih u arh eološkim slojevima.35 Nesumnji- stočarstvu (u Banatu je tako razvijena
zoomorfna plastika), razvijenoj meta-
vo su p oljoprivreda i stočarstvo predstavljali gospodarsku bazu života i ra- lurgiji bronce i zlata, domcstikaciji ko-
zvoja, ali ostala su nam i brojna svj edočanstva koja govore o vrlo razvijenoj nja i upotrebi kola. Uz djela navedena u
bilj dei 25 vidi još:l. B6na, Die mittlcrc
metalurškoj djelatnosti. Oblicima svog oružja i n akita vatinska kultura po- Bronzczcit...1 79 i d.;A. Mozsolics, Mors
en bois de cerf sur le territoirc du Aas-
kazuje povezanost s vojvođanska-srpskim Podunavljem, a preko njega i s sin des Carpathcs,AAH 3,1 953,69-11 1.
udalje nijim krajevima, s istočnom Mađarskom te s važnim sirovinskim i 3S B. Bl'llkllet; Gomolava a llrtkovci -
site prehistorique aplusieurs couches,
metalurškim karpatskim središtima. U tom se smislu n astavila orijentacija Epoque prčhisroriquc ct protohistorique

179
en Yougoslavic, Hcograd 197 1, 175-1 76;
B. jovanović, Stratigrafija Gomolave
( 1967-1971), RVM 20, 1971, 95-102;/V.
'JOsić, Poznoeneolitski, hron;r.anodobni
i sloj starijeg željeznog doba m1 Gonio-
Javi, RVM 14, 1965, 177 i d.; N. Maj-
nari6Pandžit, Srednje bron C:: ano do-
ba ... 6S-9l.
36 Vidi bilj. 2 1.
utemeljena već u prethodnom razdoblju, orijentacija vrlo važna i odlučujuća
za razvoj južnopanonskoga srednjeg brončanog doba. Nedavno otkrivena
garnitura skupocjenog oružja iz Vajske u južnoj Bačkoj, stari pojedinačni
nalaz brončanog mača s punolijevanim brončanim drškom tipa Apa iz Donje
Doline na Savi , nalazi graviranim uzorcima ukrašenih ratničkih sjekira tzv.
»ugarskog« tipa iz okolice Vinkovaca te brojni oblici naldta najbolje svjedoče
o vezama vatinske kulturne grupe s najnaprednijim srednjobrončanodobnim
metalurškim središtima karpatskog Podunavlja. 36 Treba biti svjestan činjenice
da su u brončano doba prava središta tehnološkog i ekonomskog napretka i
najvažnije točke u tadašnjoj trgovačkoj mreži komunikacija bila upravo
metalurška središta, gdje su se ujedno okupljali i razvijali svoju djelatnost
majstori umjetničkog obrta, a oni su stvarali i promovirati umjetničke stilove
rasprostranjene na širim područjima. I vatinska je keramika u svojim najre-
prezentativnijim proizvodima, a obično su to bile male amfore i zdjele, poka-
zivala želju da u glini oponaša oblike izvedene inače od brončanog lima.
Profili amforica, ukrasi njihovih držaka - polumjesečasti, rogoliki ili poput
valuta, te bradavičasta ispupčenja i urezani ukrasi poput kanelira u metalu,
sve to očituje želju da se u jeftinijem i dostupnijem materijalu, kakav je glina,
oponašaju sirupe posude od brončanog lima (sl. ll i 12). Dobro zaglađene, crne
i blistave površine posuda pridonose tome da te keramičke posudice zaista
vrlo sliče svojim metalnim uzorima.

l 3. »Etažni« v rčić s inkrustiranim

ukrasima, Baranja, rano brončano
doba, Muzej Slavonije u O sijeku , snimio
M. Top ić

A small .. multistoried.. jug with

encrusted decoration, Baranja, ear-
ly Bronze Age, Museum of Slavonia in
Os ijek, photo M. Topić

180
14 ...Etažna« žara bjelobrdsko-dalj-
ske inkrustirane keramike, Dalj,
srednje bro n ćano doba, Muzej Sla-
vonije u Osijeku, snimio M. Topić
A ..multistoried« urn of encrus-
ted pottery, Dalj, middle Bronze
Age, Musetun of Slavonia in Osijek ,
photo M. Topić

U sre dnjem brončanom dobu došlo je i do povezivanja Baranje i sje- ~7 E. Sp oji{; lzvjd laj o nalazima kera-
mike brončanog doba iz Kozarca, OZ
veroistočne Slavonije s kulturnim grupama zapadne Mađarske. Pojavili su se 5, 1956, 37-46; M . Ru lat, livadice, Dalj
- naselje iz bronćanog doba, AP 2 1,
tako nositelji vrlo osebujne i dekorativne keramike, ukrašene bogatim ukrasi- 1980, 45-47; j Sim ic, Nalaz južnopa-
nonske inkrusti.ran e kemmikc iz Ko--
ma ispunjenima bijelom inkrustacijom (sl. 13). Dosad je otkriveno nekoliko pačeva, Anali Zavo da JAZU 3, Osijek
n aselja s nalazima tzv. panonske (tran sdanubijske) inkrustirane keramike, 1984, 23-42; J. Silit it , Dalj - Livadice,
naselje il. bro n čanog d oba, istraživanja
tj. kulturne grupe. Pretežu oblici Pecs i Szekszard tipa, u Dardi, Kozarcu, 1979, oz 18-19, 7·35.
Batini i Lugu, koji posve odgovaraju karakteristikama onodobne kulture u
južnoj Transdanubiji, pa jasno govore o otvorenosti i povezanosti ovih krajeva
Hrvatske s kulturom sjevernijeg područja Y
Efektno oblikovanje vrčeva , žara i zdjela, tzv. etažna proftlacija, pojačano
je bogato ukrašenim površinama; urezani, žlijebljeni ili duborezno izvedeni
motivi bili su ispunjeni gustim i širokim namazima bijele inla·ustacije koja se
sastojala od smjese ish1canih školjaka, vapnenca i svojevrsnog ljepila. Motivi
ovdje nisu strogo geometrijski, kakvi su bili u vinkovačkoj ili cetinskoj kultur-
noj grupi, nego su se tu uz koncentrične krugove pojavili i stilizirani biljni
uzorci. Sama se po sebi nameće pomisao da su isti uzorci bili primjenjivani i

181
 Detalj urne (sa slike 15) s prika-
zom pogrebnih kola
Detail ofthe urn (from the figure
15) w ith an image of a funet-al cart

u tekstilnim vezovima. Iz tog izvora, ko·

jemu smo matični kraj odredili u zapad-
noj Mađarskoj , razvila se na našem pod-
mčju osebujna varijanta ( tj . kulturni tip),
karakteristična upravo za daljnji sred-
njobrončanodobni razvoj u sjeveroisto·
čnoj Slavoniji, južnoj Bačkoj i banatsko-
-srpskom Podunavlju. 38 Očita su pri·
marna nadahnuća te varijante. Ona pri-
padaju širokomu podunavskom krugu
grupa s inkrustiranom keramikom i s
ostvare nim lokalnim varijacijama. Zani·
mljiva je varijanta u sjeveroistočnoj Sla-
voniji kojoj smo prema najvažnijim na-
lazištima dali ime daljsko-bjelobrdski tip
srednjobrončanodobne inkrustirane ke-
ramike.39 Oba su navedena nalazišta groblja s paljevinskim grobovima u ža- 38 N. Srednje bron-
Majnarić-Pandžić,
čano doba..., 8l-85;S Karmanski, Na-
rama, što je kao ritual preuzeto iz tradicije grupa s inkrustiranom keramikom lazi bronzanodopske idoloplastikc iz
okoline Odžaka, Odžaci - Bačka Palan-
iz mađarskog Podtmavlja.40 Oblici posuda odaju novi ukus: poznajemo u pr- ka 1969; S. Kann ansk i, Katalog amro-
pomorfne i zoomorfne plastike iz oko-
vom redu visoke žare i zdjele - poklopce kao osnovne dijelove grobnog line Odžaka, Odžaci 1977; D. Garaša-
inventara; osnovno je oblikovanje posve mekano, pa visoki i blagi ljevkasti vra- nin,Transdanuhijska (jnžnopanonska)
grupa s inkrustin mom k eramikom , PJZ
tovi prelaze u obla ramena, a ona opet u trbuh, često stisnut plastičnom gline- IV, 536-540; N. Tasić, lnkrustovana
keramika transdanubijskog tipa, Pra-
nom trakom, u želji da se naglasi mekoća i podatnost gline kao materijala. Iz istorija Vojvodine, 227-228;N. Tasić, Ju-
goslovensku Podunavlje od indoevrop-
takvog profila i naziv »etažne posude« (sl. 14). Za razliku od gustih i debelih ske seobe do prod01<1 Skita, Novi Sad -
namaza u zgusnutoj dekoraciji panonske inkn1stirane keramike, kakvu smo · Beogml 1983, 77·85.
.w N 1l1ajnarić-Pandžić, Srednje bron-
prethodno opisali, ukras je ovdje koncipiran prozračno , izveden tankim ure- čano doba n istočnoj Slavoniji, izd.
HAD 9, Zagreb 1984,str. 63 i d.
zivanjem i fmim nanošenjem inkrustacije. Prevladavaju krivolinijski motivi, a -'0 J. JJ6na, Die miuJcrc Bronzezeit ... ,
čini se da je većina njih sadržavala simbolično značenje. Najjasniji je u tom 193 i d.;j Csa log, A Cemetery of the
Bron>;e Age... of lionrhad,Archeologiai
smislu prikaz kola na ramenu urne iz Dalja (sl. 15 i detalj) . Ovaj inače vrlo rijedak Ertcsito, 1942, 119-143;A. Uzsoki, Grii-
berfeld in Mosonszentmik16s-Janosha-
m o tiv izvrstan je primjer duha prapovijesne umjetnosti: likovni prikaz simbo- zaptL.,ta,An-abona l , Gyor 1959,53-73.
U svim t im grobovima žara, koja je pri-
lizira predmet, a njegovi bitni sastavni dijelovi poredani su jedni uz druge, mila ostatke spaljenog pokojnika, po-
bez želje da se ostvari stvarni prikaz tog predmeta. Važno je da likovna poru- krivena je zdjelom kao poklopcem i
predst avlja specifičnu i j cdnosrav nu

ka bude shvaćena, da promatrač očita poruku i ela je poveže s realnošću pred- »grobnu arhilekntruor..
-H j JI/addJ; Pravelci plastika,Ars slovaca
meta koji inače dobro poznaje. 41 Ovaj neswnnjivo litualan prikaz iz grobnog autiqua S, Bratislava 1979,H6-87,sl. 55-
kulta sugerira ela su i drugi motivi vjerojatno imali kultno značenje. Tako ·56; IV To r t" ·agge, Pradavna Evropa...
9; F H a mp!- ll. Friesi uge1; Archaeolo-
koncentrični krug simbolizira sunčani kolut koji je u predodžbi inače često giaAustriaca 50, 1971,280.
povezan s prikazom kola: putovanje iz života - elana u snu·t - i ponovno
uskrsnuće - povratak u život, prastari i vječni sin1boli posvjedočeni su ovdje

183

-ll 7.. Letica, Antropomorfn~ figurine
bronzanog doba u jugoslaviji, Beograd
1973, 23·39,T. 11-UJ; V. Dumltrescu, Ne·
cropolc de inciner:ui~ din cpoca hron-
zului dc la Cirna, Bucuresti 1961 ; l(
Hojfi/lel; Idol od ilo,".tC~ iz Oalja,VHA[)
15, 1928, 25 1-255; N. Mlljuari~·Pau­
džlć, O pmijddu sr~dnjobrončanodoh·
ne amropomorfnc plastike u jugoslaven-
skom Podunavlju, UA 7, 1982, 47-60.
·1.3 7.. Le/ ica, u. e.
184
16. Idol iz Dalja, bjelobr<lsko-daljskl lip in-
krustirane keranlike, srednje bron ča no
doba, 14. stoljeće prije Krista , Arheološki
muzej u Zagrebu , snimio K.Tadić
An idol from Dalj , the Bijelo Brdo-Dalj
type of encrusled pottery, middle Bronze
Age, 14lh cenl. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, photo K. Tadić
u razvijenome srednjem brončanom
dobu, okvirno u 15. ili 14. stoljeću pri-
je Krista.
Nositelji sreclnjobrončanodob­
nil1 grupa s inkrustiranom keramikom
razvili su i specifičan izraz svojil1 .kult-
nih nazora i ideja, figuralnu antropo-
mmfnu plastiku. Naše je podJ:učje već
znatno ranije, u neolitiku i eneolitiku,
kako je pokazano u prethodnim po-
glavljima, primjenjivalo tu vrstu idej-
nog i umjetničkog izražavanja. Naše-
mu razdoblju i prostoru najbliža je
vučedolska antropomorfna plastika.
Ne možemo ustvrditi da postoji po-
vezanost vučedolske i srednjobronča­
nodobne figuralne plastike, a njezina
je sličnost uvjetovana općim dekora-
tivnim stilom u obje kulturne grupe .
Svakako, važno je istaknuti da su sve,
baš sve, .kulturne grupe s in.la:ustira-
nom keramikom u srednjem i donjem
Podunavlju (grupe dubovačko-žuto­
brdska, Clrna-Girla Mare i Ostt·ov), uz
naš upravo predstavljeni daljsko-bje-
lobrdski tip, izrađivale antropomorfnu
plastiku, dok se njihovi prethodnici -
grupa transdanubijske inkrusti.rane keramike iz Mađarske - nisu izražavali na
takav način, što je svakako vrlo zanimljiva pojava.
Nesumnjivo je najpopularniji nalaz bjelobrdsko-daljskog tipa idol iz
Dalja (sl. 16). On je, ujedno, uz znameniti idol iz Kličevca , svojom veličinom i
brižljivošću izrade najnaočitiji predstavnik srednjobrončanodobne antropo-
morfne plastike u srednjem i donjem Podunavlju. 42 Veliki idol iz groba u
Dalju, visok 23 cm, prikazuje ženu odjevenu u bogatu haljinu s razgrnutom
suknjom, izvezenu i okićenu brončanim nakitima. Lik nosi pregaču sa sim-
bolima ženstvenosti, bogatu ogrlicu i ukrase za kosu i glavu (vidljivo na le-
đima statuete). Niz urezanih koncentričnil1 krugova na bočnoj strani suknje
vjerojatno prikazuje brončane limene našivke (tutule) na odjeću , ali možda
je riječ samo o vezu. Glava nedostaje, ali prema ostalim srodnim idolima
vjerujemo ela joj i nije bila posvećena posebna pažnja pri modeliranju. 43 Po-
novno se susrećemo sa shvaćanjem umjetnosti o kojem smo ranije govorili:
prikaz simbolizira lik koji je suvremenicima dobro poznat. Važno je bilo dati
elemente koji ga bitno obilježavaju, i
to je prikazano statusnim simbolima:
karakterističnom bogatom odjećom,
nakitom i simboličnim vezenim mo-
tivima. U arheološkoj je ostavštini
naglašen ktonički (podzemni i za-
grobni) karakter ovi11 prikaza, jer su
pretežno nađeni kao grobni prilog,
no pojedini nalazi iz naselja svjedoče
o tome da je lli(, najvjerojatnije prikaz
božice plodnosti, rađanja i smrti, bio
prisutan u kultu, kako u dnevnom ži-
vohi tako {u času smrti i priprema za
pokop. Manje je uvjerljiva interpre-
tacija da idoli predstavljaju heroi-
zirane pokojnike. U istočnoj Slavoniji
i Srijemu nađeni su slični idoli manjm
dimenzija na više mjesta, a svima je
zajednička crta da su plosnati, za raz-
17. Vrčić s licenskim ukrasom, li- A small jug with Litzen-type de-
ce nska keramika, Gušće na Savi, coration, Litzen pottery, Gušće on
lilm od idola iz dubovačko-žutobrd­ srednje brončano doba, 15. stoljeće the Sava River, middle Bronze Age,
ske kulhirne grupe te iz rumunjskili i prije Krista, Arheološki muzej u Za- l5th cent. BC,i\rchaeological Museum
grebu, snimjo K. Tadić in Zagreb, photo K.'J'adić
bugarskih grupa, kojih su idoli odje-
veni u široke zvonaste i šuplje suk-
nje.44 Simboli i sadržaji izraženi u srednjobrončanodobnim grupama s in- ...--t V /JuJuitrescu, o. e.; T. Fili/Jo, Kera·
mika i idolna p lastik.1. ot kc~nobronzo·
krustiranom keramikom u južnoj Panoniji nadživjeli su svoje vrijeme i bili vija nekt·opol p ri Orsoja, Arheologija
l S, Sofija 1974, 12·23.
utkani u duhovni svijet kasnoga brončanog doba i u opću europsku tradiciju 'i5 G. Kossack, Sntdien zuo1 Syn1bolgl1t
koja će egzistirati još dugo u prvom tisućlj eću prije Krista. 45 der Urnenfdder· und Hallstauzeit Mit·
telcuropas, Berlin 1954, 40·79.
Iz upravo navedenoga jasno je da su srednjobrončanodobna Slavonija i -Isa U Podgoraču kod Našit:a i ll Grabrov-
cu kod Da kova liccnska je keramika ot·
Srijem bili otvoreni i povezani sa životom i zbivanjima u sjevernijim i istočni­ kri vcna povezana ll cjelinama s trans-
jim područjima Panonije. No u istočnoj je Slavoniji, uz pojavu panonske inkru- danubijskom inkrustiranmu keranti-
kom, a u Novigradu kod Slavonskog
stu·ane keran.1.ike, posvjedočena u novijitn istraživanjima još jedna kulturna uarić-Paudžić, Diekeramikom;
Druda s vat inskom N Jl1aj-
Utzenkcramik in
pojava koja pokazuje veze sa zapadom i sjeverozapadom. Riječ je o nalazitna Slawonien. Tst.raživanja 5,Novi Sad 1976,
97 i d.; l. Paulutlić, Rezultati arheološ-
tzv.licenske keramike, ukrašene otisnutim vrpčastim ornamen titna (sl. 17). Tu kih iskopavanja na lokalitenJ Gmbro·
\"<IC u god.l980, 1HAO 9, 6 l ;J\ ( Majna-
skupitm kar.akterističnih nalaza ne možemo zasada proglasiti samostalnom rić-Pandžić, Sre.dnje brončano doba...•
kulturnom grupom, jer se u nas javlja uvijek povezana ili s panonskom inkru- 79-81; Ime je:: titzenska (liccnska) kera·
mika dobila prema njemačkoj riječi
45
stiranom keramilwm ili s vati11skom. " Ipak, licenska je keramika dovoljno smatra da (us die Lilze ukana vrpca) kojom se
je izveden karakterist ič n i
karakteristična i po obliku i ukrasu osebujna pojava, pa je možemo jasno de- ticenski ukms.

fmirati i izdvojiti. Vrčić iz Gušća na Savi je za licensku keramiku svojstven

oblil(, ukrašen nizom paralelnih vrpčastil1 otisaka izvedenima najvjerojatnije
kotačićem i inkrustiranitna bijelom bojom. Uz ovakve fino rađene vrčiće i zdje-
le s trakastim drškama jednaki se ukrasi javljaju i na grublje rađenoj keramici,
ali ovdje izvedeni stvanl.irn otiskivanjem usukane vrpce. Iako vrlo jednostavno

185

46 Z Benkovsky-Pivova ro va, Zur Pro-
blematik der Lit zcnkcramik in Oster-
rdch , I'Z 47, 1972, 198·2 12;N Jllajn a-
rić-Pandtić, Prilog problematici liccn-
>ke kc:ramikc: u sjeve rnoj Ju~:osl aviji ,
AV 27, 1977, 68-8 1; N. Jllajna rfć-Pan­
d:tić, Sred nje bronćano doba u i stOč­
noj Slavoniji, Izd. HAD-a 9, 79-HO.
186
l
18. Glinena amfor a iz groblja u š pi-
lji Bezdanj ača kod Vrh ovina u Lic i,
kasno brončano doba, 1 3.- 1 2 . stoljeće
prije Krista, Arheo lo~ki muzej u Zagre-
bu, snimio K. Tadić
A clay amphora fro m the ceme-
tery in Bezdanjača cave near Vr-
hovine in Lika, late Bronze Age, 13th-
· 12th c ent. BC, Archaeological Muse um
in Zagreb, photo K. Tadi ć
građen i ukrašen vrlo jednostavnim motivom , vrčić iz Gušća doima se vrlo
skladno; njegovu tamnu p ovršinu razigravaju nizovi nemirnih linija izvedenih
isprekidanim ubodima. Nalazi licenske keramike otvaraju sjeverozapadnu
Hrvatsku prema istočnoaJpskom p odručju i njegovu pretprostoru, gdje je
licenska k eramika predstavljena kao samostalna kulturna grupa. 46
Dakle, sjeverna je Hrvatska živjela otvorena utjecajima, ali sudjelujući i
sama kreativno u razvojnom tijeku srednjega brončanog doba. Arheološki je to
jasno odraženo u kasn oj fazi vati nske kulturne grupe u Slavoniji i Srijemu, kada
se u okvirima njezine belegiške faz e ujedinjuju svi ovi elementi. Na temeljni
razvoj etnički i kulturno žilave srednjobrončanodobne p odloge p ridošli su novi-
 teti iz mađarskog Podunavlja, obuhvaćeni pod nazivom »kultura grobnih huma-
ka«, te drugi iz istočnoalpskog prostora, i stvorili podlogu za razvoj napredne
kasno brončanoclobne kulture ovih krajeva. Ta će kasnobrončanodobna kultura
opet sa svoje stran e biti uključena u šira europska povezivanja i zbližavanja.
Sličnu otvorenost prema panonsko-karpatskom prostoru s jedne, a
prema istočnoalpskom i sjeveroitalskom području s druge strane, vidimo
posvjedočenu i u Lici. Tu je u blizini Ličkog Osika, na vrhu Ličkog polja,
otkrivena grupa od osam grobnih humaka sa skeletnim ukopima. Svaki je
humak b io podignut za jedan grob, smješten u jednostavnoj grobnoj arhitek-

19. Grobnica od kamenih ploča, Gra- A grave constructed with stone

dina na Veli kom Brijunu, rano bron· slabs at the walls on the hillfort of
čano doba, 18. stoljeće prije Krista, iz Veliki Brijun , early Bronze Age, 18 th
kataloga Archeologia e arte dell'lstria, cent. BC, from the catalogue Archcolo·
Pula 1985. gia e arte dell ' lstria, Pula 1985 .

187
 T

2 1. Tiocrt suhozidno izgrađenih ulaza A plan of the dry-walled entran-

u gradinu Monkodonja kod Ro- ce to the hillfort of Monkodonja
vinja, srednje brončano doba, 16.-13. near Rovinj , middl e 13r011Ze Age
ol 2 3 1 Sm stoljeće prije Krista, crte'- K. Rončević 16th-13th cent. BC, drawing K. Ronče­
prema B. Bačić, Adriatica vić from B. Bači ć , Adriatica

<l7 R. DnxbslwBitk~ Islr:divan jc lumula turi: na kame nom uredno popločenu p latformu položen je pokojnik sa
ranog bronćanog doba u Učkom Osi-
ku,VAMZ 9 . 197 5. 1-22. svojim grobnim prilozima, a nad njega poslagan humak od lomljenog kame-
1s R. Drecbs/eJ'8itit, PJZ rv, 244. na.47 Grobni prilozi, novi i iznenađujući za ove krajeve, kao ratnička sjekira
19 R. DrecbsleJ'Rižić, Nekropola b ron-
čanog doba u pećini llezdanjaći kod Krtenov tipa iz ttmmla 6 i posuda s okruglim ispupčenjima iz tumula 4, oči­
Vrbovina, VAMZ 12-13, 1979-80, 27-7!1.
tuju povezanost s panonsko-karpatskim područjem, najvjerojatnije preko
krajeva sjeverno od Save. Slučajni nalaz mača Sauerbmnn tipa iz uništenoga
groba u grobnom humku na p eriferiji Gospića možemo zasigurno protu-
mačiti kao odraz povezanosti s istočnoalpskim prostorom.48
U završnoj fazi srednjega brončanog doba osnovano je u Lic i naselje či­
je je izvanredno dobro sačuvano groblje otkriveno u pećini Bezdanjači kodVr-
hovina; nakon sustavnih istraživanja to nam je nalazište pmžilo podatke o vre-
menu koje je premostilo srednje u kasno brončano doba. 49 Stanovnici spome-
nutog naselja iskoristili su za polaganje svojih grobova fantastični špiljski pros-
tor kao prirodnu arhitekturu. Tako su pokojnici zajedno sa svojim grobnim
prilozima bili polagani u prirodne niše i n a špiljsko tlo, a sve nam je, n eošte-
ćena nanosima zemlje ili nekom kasnijom ljudskom intervencijom, što oboje
inače teško oštećuje arheološke ostatke, ostalo izvamedno sačuvano. Groblje je
bilo u upotrebi dulje vrijeme, kako svj edoče prilozi iz završnoga sre dnjeg i
starije faze kasnoga brončanog doba. Vrlo osebujna keramika (sl. 18) , izrađena
za grobni ritual i prilaganje u grob, očituj e povezanost s južnopanonskim pros-
torom, ali je oblikovanju dodala i lokalne specifičnosti. Amfora s visokim cilin-
dričnim vratom kojega skladno spaja narebrenim drškama sa širokim rame-
n om ukrašena je na istaknutim izbočinama užlje bljenim snopovima linija.

190
22. Vrsta megalitske toloidne (?)
građevine Mali Sv. Anđeo kod
Poreča, srednje brončano do·
ba (?), crtež M. Gregl prema A.
Šonje, 1966.
A type of megalithic domed
(?) structure at Mali Sv. An-
deo near Poreč, middle Bron-
ze Age (?), drawing M. Gregl from
A. Šonje, 1966.

Ovdje ćemo izuzetno spomenuti i grubu keramiku ,

nađenu uz ognjišta u Bezdanjači i upotrebljavanu u žrtve-
nim obredima, jer se ona može povezati sa srodnim oblici-
ma s bosanskih gradina Pod kod Bugojna i Varvare nacl vre-
lom Rame. 50 To opet upozorava na nove veze i usmje-
renost prema Balkanu. Uz same grobove u Bezdanjači oso-
bito su dragocjeni nalazi koji svjedoče o grobnim rituali-
ma: ognjište s brojnim ostacima posuda i kostima divljih i
domaćih životinja i s ostacima neke drvene konstrukcije;
uz mnoge su grobove sačuvana žrtvena mjesta, a i pojedi-
ni grobovi sačuvali su tragove ritualnih ćina. 51 Možemo, TL ocr t
dakle , govoriti o ideji rudimentarne sakralne arhitekture. R. 1:50
Život u blizini groblja u špilji Bezclanjači, možda na
gradini u Vatinovcu, trajao je okvirno od 14, do u 12. stoljeće
prije Krista i pružio nam uvid u vrlo važna etnička i kul-
turna previranja iz kojih će na prijelazu drugog u prvo
tisućljeće prije Krista na povijesnoj pozornici iskrsnuti etnikon zabilježen u ;n H. čouić, Uvo<l ll stratigr.tfijll i hrono-
Iogiju praistorijskih grad ina u Bosni)
kasnije vrijeme u antičkim pisanim izvorima kao narod Japoda. 52 GZM 20, 1965, 2 7 i d.; B. Čović, Velika
gradina u Varvari, GZM 32, 1978, 5-81;
Srednjobronćanodobna kultura Istre obilježena je vrlo upadljivom poja- R. Drecbsfei'Bižić, PJZ N, 258.
vom i sustavnom izgradnjom utvrđenih gradina, već spomenutih kasteljera. st Vidi bilj. 49, posebno str. 42-43.
;2 S. Čače, Prilozi prou čavanju politič­
Mnoge od njil1 bile su osnovane još u rano brončano doba, kada se u vrijeme kog uredenja naroda s jeverozapadnog
Ilirika, Radovi Filozofskog fakulteta u
pomicanja etničkih grupa, uvjetovanih posljednjim indoeuropskim seobama, Za<lrll 18 , 1979, 43-125 s <ljdornično
sabranim i zvorima o prapovijcsnim
pokazala potreba za stanovanjem na strateškim i dobro obranjivim položa- Japodima.
jima. Veliku teškoću u očitavanju naseljenosti istarskog poluotoka u srednje 53 C. JJ!Ia r cbesetti, l castdkri preistor i-
ci di Trieste e della Venezia Giulia, Tri-
brončano doba predstavlja činjenica da se na većini gradina dugo živjelo i da este 1903; A. G n irs, Istria Praeron1ana,
Karlshad 1924, 2!!-36.
su u kasnije vrijeme kasnobrončanodobne i željeznodobne pregradnje i nado- 54 n. Račić, Prilozi p o znavanju prahis-
gradnje vrlo oštetile ranije građevinske faze. Dosada su najbolje dokumenti- torijske gr•<linske fortifikac ije u Istr i.
Adriatica prachistorica et Antiqlla, Za-
rane Gradina na Velikom Brijunu i Monkodonja kod Rovinja. Prva je gradina greb 1970, 2 15 (dalje citi ran o kao
Adriatica).
obuhvaćala veliku površinu štiteći je s nekoliko vijenaca suhozidnih bedema
;; A . •~onje, l'retWstorijski nalazi posli-
i posebno konstruiranim ulazom. 53 Lijepo je sačuvana grobnica od kamenih je drugog svje tskog rata u Poreštini,
Ja<lranski zbornik 6 ,1lijeka - Pula 1966,
ploča izgrađena uz sam bedem (sl. 19). Fortiftkacije na gradini Monkodonja su- 295·330, posebno 311 -3 13.
;6 R. Ballaglia, La Venezia Giulia, Te rra
stavno su istraživane i pokazale su veliki napredak zamisli i izvedbe obrambe- d 'ltalia, Venezia 1945; R Battaglin, l
ne arhitekture upravo u srednje brončano doba. Monkodonjski ulazi u gradi- castcllieri della Venezia Giulia, Mcrav i-
glie <ld passaro, Milano 1958; JJ. Ba čić,
nu pokazuju nekoliko građevinskih faza te promišljen i svrsishodan sustav o . e ., 221-222; B. Lonza, Appunti sui
Castd llieri deU'Istria e della provincia
obrane (sl. 20 i 21). Na Monkodonji su otkrivene i pravolrutne kuće u gustin1 re- diTrieste,Triestc 1977.
dovima, što najavljuje ideju o protourbanoj prostornoj organizaciji naselja. 54
Možda ovom razdoblju pripada i prva prava sakralna arhitektura u našoj
zemlji - Mali Sv. Anđeo kod Poreča. Riječ je ili o toloidnoj suhozidnoj građe­
vini (poput košnice) ili o u nas najstarijoj megalitskoj kružnoj konstrukciji
(sl. 22). Pokretni nalazi uz tu arhitekturu vrlo su skromni, no ipak dozvoljavaju
određivanje građevine i u okvire srednjega brončanog doba. 55
Posebno je zanimljiva graclinaVrčin kodVodnjana. 56 Tu se živjelo već u
srednje, a posebno intenzivno na početku kasnoga brončanog doba. Tada su i
nastali grobovi specifični za to vrijeme u Istri, smješteni u grobnice konstruirane

191
 23. Detalj b edema i gr obova na gra-
dini Vrčin kod Vo dnjana, srednje
brončano cl o b a, fotoarhiv Arheološkog
muzeja btre u Puli p rema D. Canarela, U
Carso , 1968.
De tails of th e walls and graves o n
the hillfort ofVt·čin near Vodnjan,
midelle Bronze Age, photoarchive of the
Archaeological Museum of Istria in Pula
fro m D. Canarela, ll Carso, 1968.

57j M. 1bdd - M . Eicbel - C W Reci.! - A.

Jl'!a cc}Jiarulo, Bronze and Iron Age
Amber Artifacts in Croatia and Bosnia·
-Herccgovina,journal of field Ar chat:O·
lo!,')' 3/3, llostOn 1976, 3 13 i d.,;). M. rte
Na varro, Prehistoric Routes between
Northern Euro pe and Italy, defined by
the Amber Trade, The Geog rap hical
j ournal 66, 1925, 481-507; 1.' M alinow-
.<ki, L'ambre jaune baltiq uc c t lc pro-
bleme dc son exportation pendant k s
prcmkre• pćriodes dc l"age d u fe r, Sa-
varia 16, 1983, l n i d.
58 B. ćouić, Srednje: bronzano do ba u
l•tri, PJZ rv, 233 i d.
59 B. Bačić, o. e.
od kamenih ploča i p oložene u prostor izm edu vije naca višestrukih obram-
be nih b edem a u blizini ulaza u gradinu. Više grobova zajedno bilo je ograde-
no suhozidnim ogradam a i tvorila na taj način obiteljska grobna polja (sl. 23).
Čini se da u to vrije me nestaju grobni humci, a da grob ovi u koridorima me-
đu be demima odražavaju promjene u društvenoj strukturi. Osim u Vrčinu
takvi su grobovi p oznati i uz Gradinu na Velikom Brijunu. UVrčinu je n adeno
nešto gro bnih priloga, p o najp rije brončanog n akita, a posebno su zanimljive
jantarne perle kao svjedočanstvo o trgovini jantarom izmedu baltičkih zem a-
lja iJadrana već u to vrijeme .57
Keramika srednjega brončanog doba u Istri n ešto je finije izvedbe i
oblilmvno razvedenija od ranobron čanodo bne, a smisao za dekorativnost bio
je usredotočen na modeliranje drški. Počeo se p om alo p om aljati prep oznat-
ljiv i specifičan istarski stil koji se p otpuno oformio tek pri kraju drugog i na
prijelazu u prvo tisućljeće prije Krista. 58
Pomanjkanje istraživanja n a istočnoj jadran skoj o bali n e dozvoljava d a
se ni približno ocrta život u s rednje brončano doba. Na iste teškoće n ailazi-
mo i na kasnijem području Liburna i De lmata, ili u južn oj Dalmaciji. Nakon
ranobronč anodobnih grupa, pon ajprije cetinske, n e pozn amo nijednu cjelo-
vitiju kulturnu m anifestaciju srednjega brončanog doba osim p osu ške. Novija
istraživanja daju tek naslutiti ela se n a p ojedinim gradinama ipak živjelo i u
to vrijeme. 59

192
 "\
l
\.
\...
\

~cs l

1------r-~~------, G ~
•

m. Kasno brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, sta-
riji stupanj od približno 1300. do približno 1050. godine
prije Krista: l . virovitička grupa, 2. grupa Gredani-Barice, 3. gru-
pa Belegiš I. i II., 4. kasno brončano doba južne Mađarske, stariji
stupanj , 5. kasno brončano doba istočne Bosne, 6. kasno bron-
čano doba Like, 7. srednjobosanska i južnobosanska grupa.
The late Bronze Age of Croatia and neighbouring lands,
the firs t period, ea. 1300 to ea. 1050 BC.: l. The Virovitica
group, 2.The Gredani-Barice group, 3.The Belegiš Tand TI group,
4. The late Bronze Age in Southern Hungary - The first period,
5.The late BronzeAge in Eastern Bosnia, 6.The late Bronze Age in
Lika, 7.The late BronzeAge in Middle and Southern Bosnia.

193

60 K. Vinski-(;asparinl, Kultura polja sa
žarama u sjevernoj HrvatskoL Zadar
1973 (s prtgledom litemturt l osnovne
problematike); K. 11/nski-CasjJcll·inl,
PJZ lV, 547 i d.
6 t C. Reufrew, Trade: and culture
proccss in Eu ropean prch istory, Cur-
rent Anthropology 10, 1969, 15 1-169;
C. Renfrew, Trade as action at a distan-
ce: qut:stions of int~gration and com-
n1lmication. ln Sabloff and L1mberg-
-Karlovsl-:y (eds.), Ancitnt civilization
and trade, Albuquerque 1975, 3·59; Ear-
le-Erickson (tds.), Exchangt >TStt ms
in prchistor)', New York 1977; G. Dub);
1l1e tarlr growth of the Europtan eco-
nomy, Ithaca 1974.
Taj je proces vrlo zorno predočen i
6!
sa Siri m značenjem u st udijama A . Ben-
ea, Prediliri, Pro to ilir i i J>railiri, Simpo·
zijum o teritorij:Jinom i hronološkom
razgranićcnju llira u pralstorijsko do-
ba, Sarajt:vo 1964, 59-73; O t:toićkim
zajednicama starijeg željeznog doba u
Jugoslaviji. PJ7. V, 737 i d .
194
24. Velika votivna fibula tipa Goli-
njevo, Drežn ik na Korani , kasno
brončano doba, 9. - 8. stoljeće prije
Krista, Arheolo~ki muzej u Zagrebu,
crtež M. Gregl
A large votive fibula of the Go-
linjevo type, Dre7.nik on the Ko-
rana River, late Bronze Age, 9th·
-Sth cent. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, drawing M. Gregl
Kasno brončano doba
(od približno 1300. do približno 7 SO. godine
prije Krista)
Kasno brončano doba bilo je obilježeno raznovrsnim previranjima i
e tničkim pomicanjima, ali je, unatoč tome, ili u vezi s time, ovisno dakako o
načinu gledanja, ostvarena prilično jedinstvena kultura na širokom području
Podunavlja, jugoistočnih Alpa i sjevernog ruba Balkana. Odavle su se srodne
kulturne manifestacije širile pre ko srednje do ruba zapadne Europ e. Tada je
u bitnim crtama stvorena jedinstvena sfera ideja i kultne simbolike , očitovana
u prvom redu u prevladavajućem paljevinskom pokopavanju ffi1·tvil1 u žari,
u jednostavne zemljane rake na većim grobljima. Odatle i čitavom razdoblju
naziv vrijeme kulture polja sa žarama. 60 Jedinstvo se dalje očitovalo u široko
rasprostranjenom stmčevu kultu, a u velikoj mjeri i zajedničkim osnovnim
tipovima materijalne kulture. Varijacije na osnovne oblike omogućile su izdva-
janje većeg broja regionalnih kulturnih grupa na inače golemome prostoru
ujedinjenom kulturom polja sa žarama. Kasnobrončanodobno društvo ostva-
rilo je ujedno velik tehnološki napredak, metalurgija bronce dosegnula je
svoj najviši dome t u prapovijesti Europe, a trgovačke i kulturne veze bile su
uspostavljene i sa zaista udaljenim krajevima.61 Istodobno su polagani temelji l
za razvoj starijega željeznog doba, kada su poje dine kulturne grupe u Hrvat- 1
skoj stigle na sfun prag zabilježene povijesti. 62 Kasno brončano doba bila je
ujedno posljednja etapa povijesnog razvoja pred konačno formiranje etnič­
kih zajednica n a širokom području Europe, pa tako i Hrvatske. Zajednice koje
su u kasno brončano doba nastavale hrvatski prostor dale su važan doprinos
tom konačnom formiranju etničkih grupa, pogotovo na Jadranu i na sjevero-
zapadnom Balkanu. I inače je takav etnički doprinos kulture polja sa žarama
u stvaranju narodnosne strukture stariježeljeznodobnih naroda zamijećen u
cijeloj Europi - posvuda su u manjoj ili većoj mjeri , više ili manje vidljivo,
utkane tradicije i naroclnosni ulog kulture polja sa žarama. Tako su etničke
zajednice formirane u mladoj etapi kasnoga brončanog doba živjele i dalje , u
t
 65 A.Beunc, o.c.; A. Stipteoić, lliri,Z.tgn:b
1989. s navedenim izvorima i iscrp-
nom literdturom; R. Kalićić, Uburner,
Pannonicr und LIJyrier, Studien zur
Sprachwissenschaft und Kulturkuncle;
lnnsh rucker llt:itrii~;e wr Kulturwis·
scnschaft J4, Tnnshruck 1968,363·368;
M. Kozličić, Historijska gcogml1ja i stoč·
nog .Jad mna u starom vijeku,Split 1990 .
neprekinutom tijeku u stoljećima zadnjeg tisućljeća prije Krista, kada su pod r.• K. Vinski-Gasparini, Kultum polja sa
svojim etničkim ime nima ušle u vidokrug antičkih povjesničara. Kasno bron- žarama; K. Vinski-Ga~parinl~ OstfiVt s
pod ručja kulture polja sa ž:trama, PJZ
čano doba još je vrijeme etničke anonimnosti, no ona je postupno nestajala rv. 617.(>67.
65 A. Mozso/ics, Archaologischc lkitriige
tijekom starijega željeznog doba, kada je u nas bilo moguće etnički imenovati zur Geschichte der grossen Wanderung,
pojedine kulturne grupe - kao histarsku, japodsku, liburnslru, a možda već i AAH 8 , 1957, 119·156; rl. Mozso/ics,
Uronzefunde des Karpatenbt:ckens, Ru·
panonsku. 63 dapest 1967; Z. Vinski - K. Vinski·
--Gasparini, Prolcgomt"na k stalistici i
Najvažniji izvor za poznavanje simbolil<.e, umjetnič kog izraza i dostig- kronologiji prethistorijskih ostava u
Hrvatskoj i vojvodanskom pod ručj u
nuća umjetničkog obrta u kasnome brončanom dobu predstavljaju brojne Srijema, OA l , 1956, 57 i d .
66 WA. u. Hnum, Mitteldcutsche llort·
ostave - skupine predmeta ukopanih odjednom u zemlju. Ostave su kao p o- fundc:: der jiingercn llronzezeit, llerlin
java jedinstven arheološki fenomen i općenito su česte u brončano doba; u 196R; K. J-: Rinersboje1; ner Hortfttnd
von Duhi und seine llc::ziehungc n, ller.
kasnom se bronča nom dobu njihov broj izvanredno povećao, iz razloga o RGK 64, 1983, 139 i d.; P. Scbaue1; Der
urnt:nfelderzcitliche Depotfund von
kojima će još biti govora. Kako su grobovi tog vremena u Hrvatskoj dosta Dolina ... Kroatien, )ahrh. RGZM 1974,
121 i d.; 8 . Teržan, llronasta doba na
rijetki i siromašni grobnim prilozima, ostave su doista glavni izvor za pozna- Slovenskem , Ljubljana 1987, 65 i d ..
vanje duhovnog i umjetničkog stvaralaštva kasnoga brončanog doba. Oso- posebno 70·77.
r.? K. Vinskl·G'aspa riu i, Kultura polja sa
bito ih je mnogo nađeno u međuriječju Drave, Dunava i Save. 64 Pravi razlozi ?.amma; r 20.
i značenje ukopavanja u zemlju til1 brojnih ostava nisu potpuno razjašnjeni. 68 lhidcm , 2 14,T. 128.
6'> P. Seba um; o. e.
Donedavno je prevladavalo mišljenje da su one kao svojina p ojedinaca - bilo -o K. li Rittersboje1; o. e.; 7.. Vim/li, Uron·
kao osobno blago, bilo kao ostavština putujućil1 trgovaca ili ljevača bronce, Canodobnc ostave Lovas i Vuko var,
VAMZ l , 1958, 1 i d .
zakopane u nesigurnim i nemirnim vremenima - pa bi tako svjedočile o raz- " ć. Trube/kn, Kulturne prilike Bosne
i Hercegovine u doba prehistoričko,
doblju ratova i nestabilnih prilika.65 U novije se vrijeme širi opet mišljenje d a Vođa kroz prc::historijsku zbirlnt ... , S:tra·

je velil<. dio tih ostava bio ukopan u ritualne svrhe, kao votivni dar božanstvi- jevo 1914, 9 1, sl. 73;K. Viuski·Gaspari-
lli, o . c.; r 6 , 13;R. nrecbslei' Hiž l(;, l') Z
ma ili oprema za zagrobni život pojedinaca ili grupe žrtvovatelja.66 Već je, IV, 243-244 .
72 .f. '" lšklv, Brončanodobna ostava i z
doduše, i ranije bilo jasno da su neke od ostava u sjevernoj Hrvatskoj votivnog Slavonskog Broda - TJ vadićcva ulica,Vi·
jesti Muzeja Brodskog Posavlja 5·6,
(zavjetnog) karaktera: jasni su primjeri međimurska ostava Peklenica s rasko- Slavon ski Urod 1982, 167-179; Vt:lik
šno profiliranim iglama golemih dimenzija67 i ostava iz Gajine pećine kod Drež- broj ostava bronti u meduriječju, s jače
izražcnin1 :,r~diStem upra,To na podru·
nika na Korani s golemom lučnom fibulom s antropomorfnim prikazom koji čju Slavonskog llrod:t, svjedoči o inten-
zivnoj metalur5koj djclamosti u ovim
je inače vrlo rijedak u kasnobrončanodobnom repertoaru simbola (sl. 24). 68 kmjevima. Medutim, nepoznato nam je
podrijetlo sirovi ne (kositar je bio uvo·
Ova posljednja ostava bila je osim toga p ohranjena u pećinskom prostom , što žc::n iz udaljenih krajeva?). Na žalost,
analize sastava ovih b ronci ne:: mogu
je prema analogijama iz ondašnjeg vremena bila omiljena sredina za žrtvo- tlati konačan odgovor na pitanja o pod·
vanje. Od sasvim standardno sastavljenil1 ostava, kakve su zapravo i najčešće, rijetlu sirovine, jer brojna pretapanja
starih ili oštećenih bron čan ih p red·
ona iz Doline na Savi i.nterpretirana je u najnovije vrijeme kao votivna ostava meta u to vrijeme ne daju pravu sliku o
sastavu lcgure pojedinog p redmeta ko·
nekog ljevača bronce u kojoj su pohranjeni predmeti skupljeni za njegova ji se analizira. Takve analize, doduSe.
života kao staleška oprema za život na drugom svijetu.69 Očigledno je da će postoje, no još smo daleko od ko na<'·
nog rjdtnja podrijetla sirovina!
među velil<.im brojem kasnobrončanodobnih ostava trebati analizom odrediti
njil1ovu prvotnu namjenu, odnosno njihovo značenj e pri pohranjivanju. Neće
se svakako sve njih moći protumačiti kao votivne ostave, ali ih je znatno veći
broj negoli se dosada smatralo to vjerojatno bio. Posebno bi trebalo razmo-
triti ostave s bogatim oružjem i s brončanim posuđem. Već se i za neke stari-
je, srednjobronča.nodobne ostave moglo pretpostaviti da su bile ukopane iz
rin1alnih razloga, kao npr. ostava Lovas u zapadnom Srijemu/ 0 a svakako bi
kao žrtvene darove trebalo protumačiti i veći broj luksuznih predmeta, ug-
lavnom omžja, nađenih u vodama: poput mačeva iz Donje Doline, Doline na
Savi ili iz Plitvica. 71
Za upoznavanje ornamentil<.e kasnoga brončanog doba zanimljiv je na-
laz dobro sačuvanog i bogato ukrašenog pojasa izrađenog od brončanog lima
(sl. 25). Potječe iz jedne ostave iz Slavonskog Brocla,72 a predstavlja clio nošnje

195
 26. Pojasevi od brončanog lima iz o s-
tave Kapelna kod Osijeka, kasno
brončano doba, 10.-9 . stolj eće prije
Krista, Muzej Slavonije u Osijeku, snimio
M . Topić
Belts of bronze sheet metal from
the hoard found at Kapelna near
Osijek, late Bronze Age , 10th-9th
cent. BC, Museum of Slavon.ia in Osijek,
photo M. Topić

7J U istotnoj Mađarskoj i Tmnsilv:miji nekih kasnobronćanodobnih odlićnika. Ukrašen je geometrijskim motivima

nađeni pojasevi sugerimju da bi brod·
ski po jas mogao potjecati iz mmoSnjih
rad.ionica. T. Kemeuczel, Der Rronze-
funđ von Vajd:kska, Studit:n ztu· 13ron-
zezeit (l'estschrift W.A. v. Brunn), Mainz
1981 , 15 1-16 1; M. Petrescu-Dimbovil·
za, Depozitele de bronzuri din Roma·
ni a, Bucuresti 1977, na viš~ mjesta.
7-f T. Kcmcuczei, o. e.
» K. Viuski-Gospa riu f, Kultura polja sa
žamnm, 212 i d . (med u ili'Ojnim ostava·
ma ističe sc Brodski Varog, :1 medu na·
seobinski m nalazima koji svjedoče o
mcralurškoj đjt:la rnosti istič<: st: Novi·
grad na Savi; K. Viuskf·G'nsporlui, o. e .
T. 21; N Jllajuarić·Paudžić, Novigrad
na Savi, AP 19, 1977. 35·37; N. Majna·
rić-Pnudžić, Prilog poznavanju nast:lja
i naselje nosti Rrndskog Posavlja u
kasno brončano doba. IIIAD 16, 1991,
149 i d.
'6 / .Kflitm·Dirlmeie•; Giirtelhaken,
Giirtelblccht: und Ut:lchgiint:l der 13ron-
zezeit in Miucleurop a, PBF X'Tl, 2, Miin·
chen 1975, 99 i d .
77 K.lliuski·Gasporfui, Kultur:t polja sa
žarama, 18().181 , T. 11 1; l . K i/ian-Diri·
meie1; o. e., 96-98.
izvedenima urezivanjem i ubadanjem s lica pojasa, što je razlićito od inaće
uobičajene tehnike puncira.nja i iskucavanja koja se izvodila na naličju ukra-
šavane površine, proizvodeći na licu predmeta uvijek plastićni ukras. Brodski
se pojas odlikuje uravnoteženom i elegantnom dekoracijom: iz ljestvićasto
ispunjenih traka, koje rašćlanjuju cijelu površinu, izdižu se simboli sunca -
koncentrični krugovi u vertikalnom nizu; vijenac kukica oko sunćeve ploće
predoćava zrake i istiće znaćenje simbola, kao što porub i ispune s nizom
kukica također istiću središnju ulogu solarnog motiva. Takva simbolika tipi-
ć na za podunavske kulture kasnoga bronćanog doba dana je ovdje trijezno,
bez osjećaja da je potrebno ispuniti prostor pod svaku cijenu, dakle suprotno
koncepciji horror vacui, posudimo li termin iz antićke umjetnosti. Brodski je
pojas prema analogijama iz Mađarske, Slovačke i Vojvodine, ali i prema pred-
metima iz ostave u kojoj je bio nađen savijen u više navoja, nošen u ranom
razdoblju kasnoga bronćanog doba, tj. u 13. ili 12. stoljeću prije Krista. 73 Nema
sumnje da su takvi p ojasevi pripadali nošnji istaknutih pojedinaca, no kako
dosada ne poznamo grobove u kojima su bili priloženi kao grobni prilog i dio
nošnje, ne znamo jesu li pripadali muškoj ili ženskoj opremi. Po svom obliku
takav pojas nastavlja tradiciju razvijenoga srednjega bronćanog doba, kada su
također bili nošeni limeni pojasevi, ali s jednostavnijim ukrasima. Čini se da su
se radionice tih srednjobrončanodobnih pojaseva nalazile u jugoistoćnoj Ma-
đarskoj , u široj okolici Segeclina.74 lako je podrućje Slavonskog Broda vrlo
bogato ostavama brojnih bronćanih predmeta, i iako postoje svjedoćanstva o
živoj metalurškoj djelatnosti u suvremenim posavskim naseljima, nemoguće je
sa sigurnošću reći da su ovdje nastali i ovaj primjerak i njemu slićni pojasevi
iz južne Panonije. 75 Karakteristićnu dekoraciju brodskog pojasa neki autori
dovode u vezu s ukrašavanjem tekstila i daju joj ime »tekstilni stil«. 76 Mladi od
brodskog pojasa su reprezentativni limeni pojasevi tipa Kapelna. Ime su dobili
prema zajedničkom nalazu ćetiriju pojaseva u ostavi Kapelna kod Donjeg Mi-
holjca u sjeveroistoćnoj Slavoniji. 77 Taj je tip izrađen u obliku elipsoidne ploće
s izdankom za kopćanje s prednje i sa ćetvrtastim produženjem za flksiranje
kožnog remena sa stražnje strane (sl. 26). Bogata dekoracija prekriva ovdje

198
 -,. Jbidem, 9R.
i 9 i l. Be nac - lJ. Ćom'(;, Glasi nac l, Sa-
rajevo 1956,T. 30, ll ;'J: .il , l.

cijelu površinu, a urezana je opet s lica pojasa. Sunčev simbol ostaje i ovdje
glavni sadržaj prikaza, ali se uz njega javljaju i razvedeniji, neke vrste slobod-
niji biljni motivi. Vertikalni niz urezan po sredini ploče, sastavljen je od jedno-
stavnih geometrijskih pravolinijskih motiva, dijeli ploču u dvije veće trokutas-
te zone koje nose osnovne- sunčeve simbole. Na jednoj od kopči prikazan je i
motiv koji ponavlja osnovni oblik kopče , a nasuprot njemu urezan je prikaz
ptice. Na sva četiri primjerka iz Kapelne kompozicija ukrasa je jedinstvena,
mijenjaju se samo detalji, što znači da se susrećemo s kanoniziranom dekora-
cijom. S obzirom na to ela sva četit·i primjerka potječu iz istog nalaza, prirod-
no je pretpostaviti da su rad jednog majstora, odnosno jedne radionice. jedan
od pojasa bio je poprt~.vljen u vrijeme nošenja, što govori da takvi pojasevi nisu
bili upotrebljavani samo u svečanim prigodama. Ostali predmeti iz ostave u
Kapelni , kao i srodni nalazi u Moravskoj i Mađarskoj, datit·aju nošenje ovih
atraktivnih pojaseva u 10. i 9. stoljeće prije Krista. Vrlo je zanimljivo mišljenje
nekih autora ela su podtmavski pojasevi tipa Kapelna pobudili u nešto kasnije
vrijeme izraelu pojaseva sličnog izgleda u Italiji - znamenitih cinturona. 78
Tehnika finog urezivanja, dotjerana katkada gotovo do cizeliranja, pri-
mjenjivala se i na lijevanim narukvicama (sl. 27 i 28). Zanimljivo je da bogati
urezani geometrijski ukras na lijevanom nakitu, kakav primjenjuje glasinačka
kultura, u vrijeme rane kulture polja sa žarama nije bio poznat u Hrvatskoj. 79
Najkarakterističniju dekoraciju kasnobrončanodobne kulture polja sa
žarama upoznajemo na posuđu i obrambenom oružju od brončanog lima.
Osnovni je materijal već sam upućivao na tehnički način ukrašavanja, pa je
tako počevši od ranoga brončanog doba primjenjivana »tehnika iskucavanja«
brončanoga ili zlatnoga lima. Površine su bile ukrašene s nutarnje strane isku-
canim nizovima točkica, kružića i bradavica, pa se na licu predmeta ukras oči­
tuje plastično. Ranije jednostavni motivi, uglavnom porubni ili krivolinijski,
bili su zamijenjeni u kulturi polja sa žara.ma složenijim prikazima u kojin1a
prepoznajemo jednostavnu naraciju simboličnog značenja: motiv barske ptice

27. Narukvica iz kasnobron-

čanodobne ostave u Bizov-
cu, 12. stoljeće prije Krista,
Arheološki muzej u Zagrebu,
snimio K.Tadić
A bracelet from a late
Bronze Age board found
at Bizovac, 12th cent. BC,
Archaeological Museum in Za-
greb, photo K. Tadić

199

so P. Pa l tt)\ Die Eimer Des Typus Kurd,
Studien zur Bronzezeit, Mainz 1981,
3 17 i d . (fu sintczno prikazuje i vjedra
tipa Hajduboszermeny); E Pa la) \ Der
Bronzcfund von Mczokovcsd, AAH 21 ,
1969, 167 i d .
" ' K Mi/Jovi/it , Po reStina u konteksm
željeznog doba Istre i susjednih kultu r-
nih skupina, Zbo rnik PoreStim: 2, Po-
reč 1987, 41 i d ., posebno 43 i T. ll; K.
Mi/JotJilić, Nekropola Gradine nad
Limskin1 kanalom, Histria archaeologi-
ca ffi/2, Pula 1972, 7 i d.
200
28. Ukrasni motivi kasnobronča­ Different decorative motifs of the
nodobnih narukvica iz sjeverne Urnfield Culture armrings from the
Hrvatske, Arheološki muzej u Zagre- North Croatia, 12th cent. BC , Archaeolo-
bu, crtez K. Rončević gical Museum in Zagreb, drawing K. Rončević
u nizu ili heralclićki suprotstavljen, ćesto povezan sa shematiziranim prikazom
sunćeve ladice; sve su to sadržaji prastaroga solarnog mita (sl. 29).
U južnopanonskim ostavama nađen je i velik broj ulomaka bronćanih
posuda raznovrsnih oblika, ali u tako fragmentarnom stanju da je njihov
prvobitni oblik danas vrlo teško rekonstruirati. Dosada je to uspjelo za jedno-
stavno i neukrašeno vjedro iz Bizovca, tipa Kurd iz 12. stoljeća, te za bogato
i tipićno ukrašeno vjedro iz Picuga kod Poreća (sl. 30), tipa Hajduboszermeny
iz 10. ili 9. stoljeća prije Krista. Ovo posljednje vjedro nađeno je daleko od
glavnog poclrućja njegove rasprostranjenosti u Karpatskoj kotlini. 80 Radionice
ovakvog posuda možemo smjestiti u mađarski dio Panonije , a naši bi nalazi
govorili o trajnoj međusobnoj povezanosti kasnobronćanodobnih središta u
karpatskom Podunavlju i južnoj Panoniji. Nalaz iz Picuga stigao je u Istru naj-
vjerojatnije sa snažnim valom novih kulturnih i etnićkih elemenata iz Pano-
nije, koji su već u ll . stoljeću prouzročili posvemašnju promjenu života na
istarskom poluotoku.81
29. Karakteristični simbolično-de­
korativni motivi kulture polja
sa žarama, izvede.ni na posudu
od brončanog lima, crtež M. Gregl
prema G. Kossack,l 954.
Characteristic symbolic-decora-
tive motifs of the Urnfield Cul-
ture on vessels of bronze sheet
metal, dr.1win g M. Gregl from G. Kos-
sack, 1954 .
 az G. Kossack, o. e.; L. Pauli, Keltischer
Volksglaube - Amulcttc und Sonderbe·
s tattungeo am Diirrnberg ..., Miinchc-
ner Ileitrage zur Vor-und F1iihgeschi·
chte 28, Miinchen 1975; R. Terž au,
llronasta doba na Sloveoskem, Ljubi ja·
na J 987, 7 7·78.
s ; K. Vinski-Gasparini, Kulmra polja sa
žarama, 183, T. 48, 22.
Religiozna svijest starije kulture polja sa žarama likovno je izražena,
84 R. Teržan, O jantarju z Debclcga
osim motivima sunčevog kulta i velikim brojem amuletnih privjesaka. Saću­ vrha nad Predgradom , AV 35, 1984.
110-llll.
vani su, na žalost, samo u ostavama što zamagljuje njihovu pravu ulogu u
nošnji i kultu .Tako i u ovom slućaju pomanjkanje bogatije opremljenih gro-
bova osjećamo kao velik nedostatak.Amuletima općenito pripisujemo magi-
čno i apotropejsko znaćenje. Najčešći su privjesci u obliku kotača, pješčanog
82

sata (klepsidre) ili su listoliki (sl. 31). Znatno su rjeđi vrlo stilizirani antropo-
morfni amuleti (sl. 32). Općenito se amuletima ovih oblika pripisuje podunav-
ska podrijetlo, ali su se proširili na golemo, ranije navedeno , područje kulture
polja sa žarama. Posebno je zanimljiv i jedinstven lijevani privjesak u obliku
bika, a imao je najvjerojatnije takoder ulogu amuleta (sl. 33). Nevješto obli-
kovan i u prilično; mjeri stiliziran, izražava ipak smisao za naturalistička pri-
kazivanje detalja, ovdje u oblikovanju glave, njuške i naglašenih rogova. Na-
den je u ostavi Poljanci kod Slavonskog Broda ukopanoj u 12. ili ll. stoljeću,
pa tako predstavlja najstariji prikaz bika u sjevernoj Hrvatskoj , lika inače
stranog repertoaru i uobičajenoj simbolici kulture polja sa žarama. 83 Vjero-
jatno kao lik preuzet iz Egeje, gdje je odavno bio poznat kao simbol, osobito
važan npr. u kretsko - mikenskom svijetu, bičić iz Poljanaca pripada istomu
dotoku pojmova, ideja i oblika koji je u sjeverozapadnu Hrvatsku donio i tzv.
keftiu ingot iz ostave u Kloštar Ivaniću iz ll . stoljeća i jantarne perle
obrađene poput tipa Tirins iz Križevaca. 84 (Ingot keftiu tipa vrlo je karakter-
ističan i specifičan egejski oblik prenošenja bronce u sirovu stanju, nalik na
raširenu oderanu volovsku kožu, a ime je dobio prema prikazima Krećana -
egipatskih Keftiu, koji su često na freskama ili urezanim scenskim prikazima
nosili takve ingote .) Mali ingot iz Kloštar Ivanića po svom obliku tek predsta-
vlja sličnost s keftiu tipom, ali je jedinstven, posve unikatan nalaz u hrvat-
skim ostavama i ne možemo ga povezati s nijednim ch·ugim domaćim obli-
kom prenošenja sirove, odnosno poluobradene bronce. Navodno je sličan,

201

ss K Vinski-Gasparini, o. e., 215,T. 96;
H. G Bucbulz, Keftiubarrcn tmd Erzhan-
del im n vorchristilichen Jahrtausend,
PZ 37/-12, 1959, 1-40,T. 5,5; U novije se
vrijeme posumnjalo u autentičnost na-
laza ingota iz Makarske - L. Vagnetti,
Osservazioni sul cosiddetto dpostigli.o
di Makarska, Studi ci primi e rapporri di
scavo, l , Roma 197 1, 203-2 16; Na mjes-
to ingota iz Makarske stupaju sada pri-
mjerci mačeva s Jadrana ili iz zaJeda, B.
Terž a u, o. e.
86 S. Ercegovk~ Kasnobrončanodohna
ostava iz Sviloša, RVM 4, 1955, 17 i d. T.
I-III; K Vinski-Gasparllli, Kultura polja
sa žara ma, 220,T 88; A. Mozsulics, Der
Goldfund von Vclcm-Szentvid, Bonn
1950, 3 1,'1: IX, 4.
8 7 S. Ercegović, o. e.
""K. Vinski-Gasparini, o . e ., 211 ,1". 85.
202
1
30. Vjedro od brončanog lima iz Picu-
ga, kasno brončano doba, 10.-8. stolje-
će prije Krista, Muzej Poreštine u Poreću,
crtež M. Gregl prema K. Mihovilić, 1987.
A pall of bronze sheet metal from
Picugi, late BronzeAge, lOth-8th cent.
BC, Museum of the Poreč Region in Poreč,
drawing M. Gregl from K. Mil10vilić , 1987.
tek nešto stariji ingot iz 14. ili 13. stoljeća bio davno otkriven u Makarskoj;
čini se da jantarne perle tipa Tirins s obje jadranske obale, govore u prilog
jadranskom putu za prenošenje til1 oblika i drugih ideja i znanja iz Egeje. 85
Iz jednostavnog nakita od brončane žice, kojega je najizrazitiji pred-
stavnik fibula u obliku violinskog gudala (ili Peschiera tip), razvio se tijekom
12. stoljeća dopadljivi ukrasni stil svijanja brončane žice u višestruke petlje,
osmice i spiralne diskove, tzv. »pozamenterijski stil«. Stil je u prvom redu bio
primjenjivan za izradu kićenih fibula, poput one iz srijemske ostave u
Svilošu (sl. 34) ili za izradu dijadema, kakav je onaj iz Siska spleten od zlatne
žice (sl. 3S).R6 Pozamenterijska sviloška fibula izvrsno je sačuvana, elegantno
i odmjereno oblikovana s prekrasnom plemenitom patinom, koja je sama po
sebi svjedok izvrsne kvalitete bronce od koje je takav nakit izrađivan. Fi-
bula nosi i niz amuletnih listolikih privjesaka, pa kao cjelina predstavlja
pektoralni nakit s najvjerojatnije apotropejskim značenjem. 87 Kao dijelovi
pektoralnog nakita nosile su se i pločice iz ostave Bingula-Divoš izrađene na
proboj (sl. 36). Uz privjeske na lančićima , na pločicama su prikazani i solarni
i lunarni simboli, a na jednom primjerku sjedi plastično obWwvana ptičica,
koju smo već upoznali kao jedan od najčešćih simboličkih prikaza kulture
polja sa žarama. 8 R Opisani pektoralni nakiti najavljuju istaknut način nošenja
simboličkog nakita kakav će se održati i u kasnije vrijeme, posebno u Ja poda
i Liburna, u njima svojstvenim oblicima. Osim dekorativne nani.je ne i kult-
noga simboličnog značenja, pektorali su nesumnjivo označavali i društveni
položaj svojih nositelja.
U keramičkim oblicima i njihovom ukrašavanju prevladavala je i dalje
težnja za oponašanjem metalnih posuda, što se očituje temeljninl oblicima
posuda, ali i njihovim ukrašavanjem, rebrenjem i poliranjem površine »na vi-
31. Brončani amuletni privjesci iz os-
tave Pričac, kasno brončano doba, 12.
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, crtež K. Rončević
Bronze amulet p endants from
the board ofPričac, late BronzeAge,
12th century BC, Archaeological Mu-
seum in Zagreb, drawing K. Rončević
32. Brončani antropomorfni privjesci iz ostava Pričac
i Brodski Varoš, kas no bronč ano doba, 12. stoljeće pri-
je Krista, Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej Brodskog
Posavlja, crtež K. Rončević
Bronze anthropomorphic p endants from the
boards ofPričac and Brodski Varoš, late BronzeAge,
12th cent. BC, Archaeological Musewn in Zagreb ;md Museum
of the Sava Basin in Slavonski Brod, drawing K. Rončević

soki sjaj«. U 12. i ll . stoljeću u sjevernoj je Hrvatskoj vodeća kulturna grupa 8? K. Vinski -Gasparini, Kultur:l polja sa
žarJma sa svojim grupama, PJZ rv, 547
bila grupa Zagreb , vrlo bliska srednjoeuropskoj grupi Baierdorf-Velatice i d ., 566 i d .; R. Pittiom; Urgeschich te
des osterreichischcn Raumes, Wien
(sl. 37). 89 Kasnije, na prijelazu ll . u 10. stoljeće nastao je u krilu kulture polja 1954' 408-444.
?O S. Gabrovec, PJZ IV, 52 i d.; S. Gttbro-
sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj novi kulturni i stilski kompleks, promatran vec, P]Z v; 178 i d.
obično kao mlada faza kulture polja sa žarama. Njegov regionalni razvoj pra- 9t Z. Vinski - K Vinski-Gasparini, O
utjecajima istočno-alpske i h alštatske
timo u grupi Velika Gorica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i donjem Pokuplju kulture i balkanske ilirsk<O kultur<O na
slavonskosrij<Omsko Podunavlje, ARR·
te u grupi Dalj u istočnoj Slavoniji. Srodan razvoj pratimo na području Do- JAZU 2, 1962, 263-293; P. Medović, Nas<O-
lenjske i Štajerske u grupama Dobava, Ruše i Ljubljana. 90 Dok Velika Gorica Ija starij<Og gvozdenog doba u jugoslo-
venskom Podunavlju, Beograd 1978; S.
pokazuje očitu orijentiranost prema zapadu, grupa Dalj povezana je s kraje- G<tbrovec, Die Vcrbindtmgen zwischen
den Siidostalpen und dem jugoslawi-
vima uz Dunav, a u svojoj starijoj fazi sa zapadnomadarskim Podunavljem. sche n Donaugeb iet in d er alteren
Eisenzt:it, Die altere Eiscnzeit in der
Tijekom 9. i 8. stoljeća u obje su grupe sazrijevale okolnosti koje su omogu- Woiwodina... , Novi Sad 1981 , 155 i d .;
ćile neprekinuti razvoj u željezno doba. 91 K. Vinsk/-Gttsparini, Kulrura polja sa ža-
rnma,T. 119.
Pred kraj kasnoga brončanog, a na pragu željeznog doba javlja se, do- 92 IV.A. v. Brunn, Mitteldeutsch e Hon-
fuodt: der jiingeren Bronz<OZ<Oit, Berlin
duše vrlo rijetko, i ljudski stiliziran prikaz. Urezan na nožici već spomenute 1968, 230.251.
vrlo velike lučne fibule tzv. tipa Golinjevo nađen je u Gajinoj pećini u Drež-
niku na Korani (v. sl. 24). Lik je prikazan u živahnom pokretu - hodu ili ples-
nom koraku. Zbog neobično velikih dimen zija i izvrsne očuvanosti fibule
pomišlja se s velikom sigurnošću da je bila votivni dar, pogotovo stoga što je
nađena u špilji, mjestu omiljenom u prapovijesti za polaganje žrtvenih d a-
rova.92 Ljudski lik iz Drežnika donekle podsjeća na prikaz, mezan na vratu

33. Brončani privjesak iz ostave u

Poljancima kod Slavonskog Broda,
kas no bronćano doba, 12. stoljeće
prije Krista, Muzej Brodskog Posavlja,
crtež K. Ro n čević
A bronze pendant from the ho-
ard found at Poljanci n ear Sla-
vonski Brod, late Bronze Age, 12th
century BC, Museum of the Sava Basin
in Slavonski Brod, drawing K. Rončevi ć

203
 ·- -'V'.r

l
.
)
(
"'"'.'-
~-_..., ""'
\
')
.---/·J
~cs ,..._\
r \J
1------.,.---."..--.,----- Cl ~
....... ~
{

IV. Kasno brončano doba Hrvatske i susjednih zemalja, tnla-
đi stupanj, od približno 1050. do približno 800. godine
prije Krista: l . Grupa Dalj, 2. Grupa Val, 3. Gm pa Novigrad-Do-
nja Dolina, 4. Bosutska grupa, 5. Grupa Zagreb, 6. Japodska
grupa u Lici, 7. Grupa Istra I., 8. Liburnijska gmpa, 9. Grupa
Velika Gorica, 10. Srednjodalmatinska grupa, ll. Srednjobo-
sanska grupa.
The late Bronze Age of Croatia and neighbouring lands, the
second period, ea. 1050 to ea. 800 BC.: l . The Dalj gro up,
2. The Val group, 3. The Novigrad-Donja Dolina group, 4. The
Bosut group, 5.The Zagreb group, 6.The Iapodian group in Lika,
7 . The early Iron Age group of Istria I. , 8. The Liburnian group,
9. The Velika Gorica group, 10. The group of Middle Dalmatia,
ll. The group in Middle Bosnia.

204
34. Brončana fibula •pozamenterijskog« A bronze fibula of the multiple wire ele-
stila iz ostave u Svilošu, Srijem, kasno ment style from a hoard at Sviloš in
bron č ano doba, 12. stolj eće prije Krista, Syrmia, late Bronze Age, 12th cent. BC, Arc ha-
ArheoloSki Muzej u Zagrebu, snimio K.Tadić eological Museum in Zagreb, photo K. Tadić

velikoga glinenog p itosa nađenoga u naselju Novigrad na Savi istočno od 93 N. Majnarić-PandžiC, Novigrad na
Savi - Gradina, kasnobrončanodobno
Slavonskog Broda. Novigradski nalaz pripada 10. ili 9. stolj eću prije Krista. naselje, AP 19, 1977, 35-37; Uz spome-
nutu baierdorfsko-vclatičku grupp,
Jednostavno, i ne baš precizno urezan, pojačan bijelom inkrustacijom, ljudski koja je živjela ll velikom dijelu Hrva t-
ske ll p osljednja dva stoljeća drugog
se lik izvrsno ocrtava na tamnosmeđoj i uglačanoj pozadini velike posude za tisućljeća st. ere , u Posavini je: bila zn~_t­
spremanje zaliha (sl. 38). 93 no skromnija grupa Gredani-Baricc' i
joS neimenovana kulrurna grupa iz ve-
likih naselja u Novigradu i u Donjoj
Na sjevernoj, višoj obali Save, znatno manje izloženoj poplavama nego Dolini; K. M i ni cb r eite1; Uajer-Gredar)i,
li je to bosanska obala, podignuto je u 13. st. prije Krista n aselje. Ono je , ši- Nova Gradiška, nekropola brončanog
doba,AP 16 i 17, 1974 i 1975; K.Minlc/:J-
reći se duž obale u pravcu današnjega sela Novigrad, trajalo dulje vrijeme, reile•; Brončanodobne nekropole: s pa-
ljcvinskim grobovima grupe Greda ni, u
sigurno do u 10. stoljeće. U naprednom i bogatom naselju otkriveno je u ar- Slavoniji, lliAD 9, 1984, 9 1 i d .; Z Ma-
rić, Donja Dolina i problem etničke
heološkim istraživanjima postojanje raznih obrta, medu kojima je istaknutu p ripadnosti p rc:drimskog stanovniStva
ulogu imalo lijevanje brončanih predmeta, kako svjedoče nalazi brojnih sjeverne Bosne, GZM 19, 1964, 5 i d.

ljevačkih kalupa.
Dvije kuće koje smo otkopali pokazuju način prilikama prilagođene
konstrukcije. Podignute na drvenim platformama, položenima na drvene ver-
tikalne stupce pobijene u čvrstu podlogu obale, te su kuće bile zaštićene od
uobičajene vlage, ali i od povremenih visokih vodostaja. Uz prikaz stvarnih
arheoloških tragova kućnih konstrukcija izradili smo prema tim podacima i
idealnu rekonstrukciju jedne novigradske kuće (sl. 39 i 40).
Dok za brončanodobne kulturne grupe u sjevernoj Hrvatskoj ne znamo
i teško se možemo nadati da ćemo doznati etnička imena njihovih nositelja,
u mnogo smo povoljnijem položaju za područja današnje Like, sjeverne Dal-

205
36. Dio pektorah10g n akita od bronce
iz ostave Bingula-Divoš, kasno bron-
čano doba, 12. sto lj eće prije Krista,
Arheološki muzej u Z.1grebu, snimio K.
Tadić

Part of a bronze pectoral ornament

from the Bingula-Divoš hoard, late
Bronze Age, 12th cent. BC, Archaeo lo-
gical Museum in Zagreb, p hoto K. Tadić

macije i Istre, osobito od ll. stoljeća nadalje. Tada su se tu, n aime, formirale 9i Izbor iz 1.a n~u temu najva7.nijih antič­
kih pisaca vidi kod A. Stlptević, Iliri, Za·
svojstvene kulturne pojave, zemljopisno dobro omeđene, i od tada su se s unu- grc:b 1989, 19-32.1\• je dana i osnovna
bibliografija novijih pisaca; Za Histre i
trašnjim kontinuitetom dalje razvijale sve do vremena kada su antički pisci Japode vlada ustaljeno mišljenje o nji·
zapisali etnička imena njihovih nositelja:]apoda, Liburna i Histra. 94 Ukratko, hovu neprekinutom razvoju od kasnog
J l. stoljeća do romanizacije K. Jloflbo-
u/1/ć - S. Gabrovec, l'JZ V; R. Drecbslel'
u poodmaklom ll. stoljeću prije Krista zametnule su se na tim područjima -Bižlć, PJZ V;Takvog je mišljenja u SVO·
klice kulturnog razvoja koje su tijekom prvog tisućljeća ostvarile osebujne i jim ranijim radovima bio i .~. Barović
(Al Vl, 1965, 55 i d.), no u najnovijoj
jasno definirane kulture i etničke zajednice koje su zatekli najprije grčki kolo- sintezi o razvoju liburnske kuln•re (PJZ
V) prekida taj kontinuirani razvoj i po-
nizatori, a kasnije na izmaku prapovijesnog doba i rimski osvajači. stavlja ga tc:k od 9 . stoljeća prije Krista
nadalje.
Matično područj e ]apoda može se smjestiti u današnju Liku, i sva su 9S R. Drecbslei'Bižić, j apodska grupa,
kasnija širenja japodske kulture tije kom razvoja željeznog doba započinjala PJZV,;S91 i d.
•J6 Jbidem, 424 i d.
odatleY5 Kako smo vidjeli na primje ru špilje Bezdanjače, područje Like otvo-
rilo se prema Panoniji i njezinim kulturnim tokovima već pred kraj srednjega
brončanog doba. U 12. i ll . stoljeću ta se povezanost nastavila i pojačala , što
je razumljivo s obzirom na zemljopisni smještaj Like, na najpogodnijem pri-
lazu sjevernom Jadranu. Osin1 na oblicima brončanih predmeta i keramike,
utjecaji iz kruga p anonske kulture polja sa žarama očitovali su se i u pojavi
spaljivanja pokojnika i pokopavanja u žarama, što je na jap odskom podrućju
bila novost. Očito je, dakle, da je kultura polja sa žarama odigrala svoju ulogu
u nastajanju najstarije japodske kulture, no autohtoni način skeletnog po-
kopavanja, koji je trajao i dalje uz paljevinski, svjedoči da je autohtoni ele-
ment i dalje imao jalwg udjela. 96 Razn e manifestacije materijalne i duhovne
kulture potvrđuju tu situaciju zapaženu u grobnom ritualu.

207
 97 R. Drecbsler--Bižić. Rezultati istra ži~
vanja japodske nekropole u Kompo-
lju ... , VA MZ 2 , 196 1, 67 i d .: R. Drecb-
s/er-BiZić, Les to m hes des Japod cs p ri---
historique ~t Komp olje, lnvent..a ria ar-
d 13eologica 9, Zagreb l 966; ll Drecb-
s!eJ ~Bižić, Naselje i grobovi p rahistorij-
skih Japod a u Prozoru kod O toi:ca.
VAJ.'VlZ 6-7, 1972/73, 1-54; R. Drec/Jslel'
Tada je započeo život na gradinama koje su i dalje, tijekom cijeloga -Bižič, Caras lćris riqu es des agglo m~nl­
rio ns forrifiees d ans la rćgion des Jap o-
zadnjeg tisućljeća prije Krista bile važna proizvodna, politička, trgovačka i des, Posebna i zdan ja Al'Rillill 24, 6, Sa-
duhovna središta željeznodobne japodske kulture. Među njima navodimo rajevo 1975.
9R R. Drecbs!eJ' Riiic, PJZ V, 399 i d .
kao najvažnije i dosad opsežnije istraživane gradine one u Kompolju, V rep-
c u , Smiljanu i Prozoru.97 Dosadašnja istraživanja japodskih gradina općenito
su prilično skromna, no ipak neka od njil1 omogućavaju da sagledamo pri-
mjere tipične obrambene sheme sa suhozidnim bedemima izgrađenim u
koncentričnim prstenovima i samim naseljem razmještenim na te rasama ko-
je su umjetno dotjeravane i prilagođavane . Najranije vrijeme življenja na gra-
dinama zasada najbolje ilustriraju gradina Velika Punta iznad Srpskog polja i
Stražbenica u selu Vrebac. Groblja smještena ispod gradinskih naselja sadrže
biritualne ukope, žarne i skeletne grobove smještene u većim izduženim
humcima, kao u Vrepcu, ili u ravnim grobljima na povišenim položajima, kao
u Kompolju, Prozoru i Smiljanu. Ta groblja najbolje svjedoče o kontinuira-
nom životu u naseljima, jer su bila u upotrebi od kasnoga brončanog do u
starije željezno doba ili tijekom cijelog starijeg do u mlađe željezno doba.98
Većina brončanih nalaza očituje svojstva kakva se susreću širom
područja na koje je utjecala metalurški nadmoćna kultura polja sa žarama. S
gledišta našeg interesa u ovoj knjizi ističemo zanimljivo ukrašen nož iz
Metka (Medak u Ličkom polju) (sl.41). U svojim bitnim crtama taj je bojni nož
proistekao iz repertoara oblika kulture polja sa žarama, ali ima paralela i u
liburnskom krugu koji je također dobio mnoge poticaje iz južnopanonske
kasnobrončanodobne kulture . Ono što nož iz Metka odlikuje jest njegov
neobičan i rijedak ukras: paralelno s rebrom, koje ojačava hrbat noža, ure-
zana je i u dinamičnom i ritmičnom pokretu pril<:azana povorka vrlo stilizi-
ranih ratnika s kacigama na glavi. Na kacigama je označena šiljasta perjanica,

38. Posuda za spremanje zaliha, s

urezanim antropomorfnim
prikazom, iz Novigr ada na Sa-
vi, kasno brončano doba, 10.-8.
stoljeće p1ije Klista, Muzej Brodskog
Posavlja u Slavonskom Brodu, crtež
A. Fortuna
A storage vessel with an inci-
sed anthropomorphic image
from Novigrad on the Sava
River, late Bronze Age , l0th-
-8th cent. BC, Museum of the Sava
Basin in Slavonski Brod, draw ing A.
Fortuna

209

99 R. Drec!Jslei~Bižić, Dva zanimljiva na-
laza i z jap udskc nekro pole u Prozoru,
VAMZ 21.19!l!l, 17 i d.,T. l , 1-5.
1ou B. (."ović, Od llut.mira do Tl ira, Sara-
jevo 1976, H 7-14!l; l! Lo Scbiaw, ll ~;rup­
po liburnicu-iap odico, Alli della Acca-
dcmia nazio nale dei Lined 8 , 14 (367),
Roma 1970 , 363 i d.
H H K Kilicm Nordgrcnzc des tig~iischcn
1 a š ljem po tipu pripada vremenu kasnoga drugog tisućljeća prije Krista. Da
Kulturhcrciches in mykenischcr und
nachmykenischer Zeit, Jahresbericht
Inst. Vorgesch. d . Uni v. Frankfurt, 1976 ,
112 i d .;Vidi bilj. !!5.
102 š. Ba tovit , Sćpultures de la peupla-
de illyrienne des T.iburncs, Inventaria
archacologica Y :; l , llonn 1962; f. Jila-
rovil.~, Salone dans la prćhistoire , Dis-
putationcs Salo nit:mae 1970 , Split 1975,
sl. 5, 2.
212
T
ovaj vrlo stilizirani prikaz doista predočava povorku ratnika, svjedoči mnogo
mlađa poj asna kopča iz Kom polja (sl. 42) na kojoj su kacige prikazane mnogo
vjernije, no tijela ratnika i dalje predstavljaju jednostavni šrafirani trokuti. 99
Ovako zamišljeni antropomorfni prikazi u svojoj su biti strani motivima i
temama kakve je njegovala kultura polja sa žarama, a bliski su s jedne strane
upravo nastajućemu sjeverozapadnobalkanskomu geometrijskom stilu, a s
druge narativnim scenama kakve je razvijao jadranski krug. 100 Ratnički nož
iz Metka svjedoči dakle o miješanju komponenti i shvaćanja iz panonskog,
balkanskog i jadranskog kruga, i to u vrlo ranom vremenu nastajanja
japodske kulture. U 12. i ll. stoljeću odvijale su se Jadranom žive trgovačke
veze koje su kasnomikenski i postmikenski svijet povezivale s gornjim Jadra-
nom i završecima europskoga jantarskog puta. Već smo spominjali ingot,
navodno iz Makarske, koji je po nekima bio ciparskog podrijetla, LOJ kao i
astragalne perle tipa Tirins, kakve nalazimo u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji
(u Vrsima i Privlaci na liburnskom području i u Solinu na kasnijem delmat-
skom tlu). 102 Ta se trgovina odvijala dakle na istočnojadranskom području i
sezala dublje u zaleđe , u vrijeme kada se, približno istodobno s japodskom,
zametala i osebujna i samosvojna kultura koja je u velikoj mjeri sudjelovala
40. 'tlocrt temelja kuća iz kasnobrončano­ The plan of a house foundation from the
dobnog naselja u Novigradu na Savi, late Bronze Age settlement at Novigrad on
12.- 1O. stolje će prije Krista, fotoarhiv Arheo- the Sava River, 12th-10th cent. BC, photo;u·chivc
loškog zavod a Filozofskog fakulteta, Zagreb, of the Archaeological Dep;utment, Faculty ofPhilosoph)\
snimila N. Majnarić-Pandžić UniVersit)' of Zagreb, p hoto N. Majnarić-P;mdžić
 HH 111. Suić, Prilog poznavanju o dnosa
Liburnije i Pic cnuma u stari je željezno
doba, VATIO 55, 1953, 7 1-101 ; Š. Rtl/V·
vic.:, Le relazionl cuJtu ra li tra k sponde
aclriatiehe nell' eta d el fer ro ,JOP, 11-93.
lO-J Tema još nije za sebno razradcna, ali
se u :;tlld ijama N.. Drecbsle1~Bižić i S.
Ratovića p ojedine veze i podudarnos-
u rađanju »prave« liburnske kulture u 9. stoljeću. Th se ti u tipovin1a matt::.rijalne ku l lure često
navode.
dalde tijekom ll. i 10. sto ljeća formirala jedna u biti još "'' .1: I:Jatouić, Pregled željeznog d oba
na istoč noj jadranskoj obali, VAHO 58
kasnobrončanodobna kultura, preuzimajući s jedne stra- ( 1966), 1973, 47-74.
ne novitet e koji su navirali iz južnopanonskog areala ao<l D. Lo/lini. Sintesi della civilt~l pice-
na, JOP, 11 7-1 53; R. Pem11i, La · Koine•
kulture polja sa žarama, otvorena ujedno prilikama koje t~driatit·a e il suo proct::.sso di for mazi-
one, JOP, 95-1 15; A. Re11ac, Iliri u Apu-
su vladale na japodskom području s druge s trane liji, GClll 26, 1988,43-79.
Velebita, i uspostavljajući od samoga svog početka kon-
takte sa suprotnom italskom obalom. 105
Za Liburne, koji su stanovali na sjevernom dijelu
istočne jadranske obale, između Raše i Krke te na otoci-
ma, s granicom prema Japodima u zaleđu na Velebitu,
možemo ustvrditi da su pravi mediteranski narod, ori-
jentiran ponajviše na more i preko njega na suprotnu ,
tj . ita Isku obalu. Njihova se povijest može arheološki
pratiti u neprekinutom razvoju od 9 . stoljeća tijekom
cijeloga posljednjeg tisućljeća prije Krista, a ostavila je
svog traga i u vrijeme rane romanizacije liburnskog po-
dručj a. No, fazi najranije liburnske kulture 9. stoljeća ,
koja je već pripadala starijemu željeznom dobu, pretho-
dila je prijelazna faza o kojoj smo upravo govorili i koja
je premostila vrijeme od kasnoga brončanog u rano že-
ljezno doba. Vremenski je uglavnom paralelna s netom
opisanim pojavama na japodskom području u Lici, a
bliskost obiju kulturnih grupa posvjedočena je u mno-
giln prilil(ama. 104 Istaknuta uloga Liburna na Jadranu za-
počela je već u ovo rano vrijeme, tj. u ll. i 10. stoljeću ,
a arheološka svjedočan stva o povezanosti sa suprotnom
obalom na području antičkog Picenuma nekiln su au-
torima dokaz za povijesnu zbilju pretpostavljenill bal-
kansko-ilirskil1 seoba. Pretpostavlja se da su se one zbi-
le u nekoliko navrata polazeći s istočne jadranske oba-
le na zapadnu. 105 Danas se, doduše, javljaju sumnje u
moguć nost arheološkog dokazivanja takvih ilirskih
seoba,106 no ostaje n epobitna či11jenica da su veze izme-
đu obiju obala postojale i ela su imale važnu ulogu u
formiranju kulturnog razvoja u oba područja. Kako se
na mnogo mjesta na Jadranu, od sjevernog do južnog,
nailazi na izričite tragove liburnskili oblika materijalne
kulture, može se već u prvim stoljećilna posljednjeg

41. Brončani nož s geometrijski stilizi- A bronze knife with a geometrically

ranim prikazom povorke ratnika, stylized scene of a procession of war-
Medak kod Gospića, kasno bronć ano riors, Medak near Gospić, late Bro11Ze
cl oba, 1O. stolj eće prije Krista ,Arheološki Age, 1 Ot h cent. RC, Archaeological Museum
muz~:j u Zagrebu, crtež K. Rončević in Zagreb, draw ing K. Ronče vi ć

213
107 S. Batović, Problemj kulture željez-
nog doba na jstočnoj jadranskoj obali,
Mater!_jali SAD] XII, Zadar 1976, 89-
· 112;5. Batović, Uvod u željezno doba
na na5ern primorju, Radovj Filozofskog
fakulteta ll Zadru 18, 1979,2341 ;S. Ra-
louić, KulLura starih Uburna, Donu~ti
XY, !lijeka 1982, 7·38; M. Suić, Istočna
jadranska obala lll'st:lldO SkiJa kovu Pe-
dp lli, Rad JAZU 306, Zagreb 1955; M.
Suić, Granice Ubllrnije kroz stoljeća,
Radovi Instituta JAZU ll Zadm 2, 1955,
273 i d.; M. Suić, Antički grad na istoč­
nom Jadranu, Zagreb 1976 (dalje Ami č­
ld grad); S. Cače, Naselje i nekropola u
okviru liburnske zajednice, Dometi XV,
12, !lijeka 1982, 53 i d .
IOR S. Batović, Liburnska grupa, PJZ V,
339 i d. (osobito 355·358).
214
tisućljeća stare ere govoriti o »liburnskoj talasokraciji«, tj. vladavini morem,
koja je osim važne političke uloge obuhvaćala i važnu trgovačku i gusarsku
aktivnost. Općenito se proučavanjem liburnske arheološke ostavštine poku-
šavalo zahvatiti dublje u povijesnu interpretaciju materijalnih ostataka, više
negoli se to inače činilo s arheološkom baštinom drugih kulturnih grupa na
našem tlu. 107 Nesumnjivo su tome znatno pridonijeli i podaci antičkih pisaca
koji su često spominjali Liburne, ali o tome će biti govora poslije.
Na kulturu koja se u poodmaklom ll. stoljeću formirala na području
Liburna djelovala je također u određenoj mjeri kultura polja sa žarama, me-
đutim ne tako očigledno kao na podrućju Japoda, vjerojatno zbog prilićne
zemljopisne izoliranosti liburnskog područja prema kopnu. U to vrijeme
zasnovana gradinska naselja, dosad uglavnom slabo istraživana, zauzimala su
također istaknute položaje sa strateškom vrijednošću. Liburnski grobni
ritus , arheologu uvijek bitna i prepoznatljiva karakteristika duhovne kul-
ture, ostao je različit od kulture polja sa žarama i nadovezuje se na stariji
brončanodobni običaj pokopavanja, a ostao je nepromijenjen i dalje, ti-
jekom cijeloga željeznog doba. Takav tipični liburnski grob predstavljao je
sanduk od kamenih ploča s pokojnikom na boku u zgrčenom položaju.
Dakle, ritual povezan sa starijom tradicijom na istočnoj obali Jadrana, opi-
sanom prije na primjeru cetinske kulturne grupe. 108 Osim groblja na
ravnom javljali su se i dalje grobovi u humcima. Grobni prilozi, za nas jedi-
no svjedočanstvo o nošnji i svojstvima tadašnje materijalne kulture i druš-
tvenih odnosa, prikazuju jednostavnu i jednoličnu nošnju kakva je bila
42. Brončana pojasna kopča s prika-
zom ratnika, Kompolje kod Otoč­
ca, starije željezno doba, Arheološki mu-
zej u Zagrebu, crtež K. Rončević
A bronze belt buckle with an ima-
ge of warriors, Kompolje near Oto-
čac, early IronAge,Arcbaeological Mu·
seum in Zagreb, drawing K. Rončević
 109 S. Balovit, Uvod u željezno doba na
na~em primorju (vidi bilj. 107).
11o V. Mi/ojtić, Die dorische Wandc·
rung im Uchte der vorgeschichtUchen
Funde, Archaol. Anzeiger 63/64, Berlin
1948/49; M. Garašanin, Arh eolo~lti
prilozi problemu velike egejske seobe,
Diadora 2, Zadar 1960, 117-134.
raširena na širokom području s obje strane Jadrana i u njegovu blisku zaleđu: 111 K. Vii/ski-Gasparini, Srednje i kas-
no brončano doba u zapadnoj Jugosla-
velike lučne fibule s dva dugmeta na luku, ukrašene urezanim geometrijskim v iji,VAMZ 5, 1971 , 1-14;S. Barović, PJZ
IV, 281; S. Gabmvec - K Mibovi/ić, PJZ
motivima jelove grančice ili riblje kosti (sl. 43), jednostavne trakaste naruk- v, 293, 334-335.
vice s bikoničnim profilom i spiralne privjeske izrađene od brončane žice.
Nošnju su dopunjavala zrna jantara, o kojima je već bilo riječi. U ovo rano
vrijeme postojala je prilična kulturna jedinstvenost istočne jadranske obale,
ali unatoč tome već su se tada zametnule regionalne grupe koje su u dalj-
njem razvoju stekle vlastite fizionomije: liburnska, histarska, delmatska u
srednjoj Dalmaciji i sa zaleđem u Bosni i Hercegovini i tzv. južnodalmatinska,
koja je dosada najslabije istražena. 109
Razdoblje koje obuhvaća posljednja tri stoljeća drugoga i prijelaz na
posljednje tisućljeće prije Krista općenito se smatra nemirnim, a njegova se
arheološka ostavština očitava kao svjedočanstvo din.amičnil1 kretanja većih
ili manjih etničkih skupina, u okviru tzv. panonsko-balkanskih seoba. Ujedno
je to bilo vrijeme prenošenja raznih roba i kulturnih dobara.11 0 Tako se i
dogodilo da su s jedne strane opće karakteristike kulture bile ujednačene ,
označavajući vrijeme živih i intenzivnili dodira, no s druge su se strane une-
seni i preuzeti noviteti povezivali sa zatečenim tradicijama u pojedinim
područjima; spajali su se s njima na posebne načine, stvarajući tako osnovicu
za daljnji specifični regionalni razvoj .Još smo daleko od toga da arheološki i
povijesno pobliže pratimo pravce tih pokreta, ali naziremo ih dolinama rije-
ka Kupe, Une i Cetine zatim Savom preko Ljubljanskih vrata na istarski polu-
otok i gornji Jadran .U 1

43. Brončana lučna jednopetljasta

liburnska fibula, Vrsi kod Nina,
kasno brončano doba, 11.-10. stolje-
ćeprije Krista, Arbt:ološki muzej u
Zadru, crtež K. Rončt:vić
A bronze Liburnian single-lo-
oped bow fibula, Vrsi near Nin,
late Bronze Age, llth-10th cent.
BC, Archaeological Museum in Zadar,
drawing K. Rončević

215
 ---
'''S. GabroiJC!c - K. Mi/Jou/1/ć, ihidcm,
293-338.
Il .S Stariju li teraturu i valorizirana miSije-
oja vidi u bilj. 109.
l l-i T E. Hawemick. Urn~nfddtrZeirli­
chen Glaspcrlcn, ZcW;chrili fUr schwei-
zerisch~ ArchHologie un tl Kun stgeschi-
chrc 55, 197!!, 11 5- 157.
jedanaesto i 10. stoljeće prije Krista znače prijelomno razdoblje i za
istarski poluotok. Povezanost s panonskom i jugoistočnoalp skom kulturom
polja sa žarama ovdje je izrazitija nego na području ]apoda i Liburna. Ta
zemljopisno dobro definirana prostorna cjelina, »gotovo da ima više otočni
nego poluotočni karakter«, zameće u to vrijeme kulturu koja je također zna-
čila početak dugog, neprekinutog i cvatućeg razvoja koji će prekinuti tek
rimska osvajanja. 11 2 Nakon stolj eća življenja na ranobrončanodobnim i sred-
njobrončanodobnim gradinama i nakon običaja pokopavanja nespaljenih
pokojnika, javila su se, možda već pri kraju 12. stoljeća, strujanja iz sjevernog
i sjeveroistočnog područja. Za područje same Istre mogli bi pretpostaviti i
doseljenje manjih ili većih etničkih grupa, jer su promjene i u duhovnoj i u
materijalnoj kulturi bile izrazite. Tijekom ll. stoljeća oblikovala se tzv. I. faza
kulture Histra, označena posvuda novim grobnim ritualom, pokopavanjem
spaljenog pokojnika u žaru. Tipične žare tog vremena oblikovane su poput
vrča s izrazitom visokom drškom, a ukrašene vrlo jednostavnim urezanim
motivima, horizontalnim linijama na vratu ili obrubom koncentričnih krugo-
va oko plastičnog ispupčenja na trbuhu. Najbolji predstavnik tog razvojnog
stupnja jest groblje Gradine nad Umskim kanalom, ali su u to vrijeme bila
osnovana i druga, kasnije vrlo važna središta Histra - Nezakcij, Picugi i Be-
ram.113 Nošnju tog vremena predstavljaju jednostavni ili višestruki tordirani

44. •Sojeničarske• perle od plavozelene staklene paste,

inkrustirane bijelom staklenom niti, Gradina nad
Umskim kanalom, kasno brončano doba, 11 .-10. stolje-
će prije Krista, Muzej Poreštine u Poreću, fotOarhiv Arheološ-
kog muzeja lstre u Puli
A •pile-dwelling• type head of blue-green glass
paste, with a whlte glass thread, Gradina above Lim
Fiord, late Dronze Age, llth-lOth cent. BC, Museum of the
Poreč Region in Poreč, photoarchive of the Archaeologic;tl Mu-
seum of Istria in Pula

torkvesi (ogrlice od brončane masivnije žice), igle i narukvice tipične za kul-

turu polja sa žarama u 12. i ll. sto ljeću. Na groblju Limske gradine nađeno
je i nekoliko vrlo živopisnih staklenih perli bačvastog oblika, plavozelene
boje s inkrustiranom bijelom niti koja se kao spirala ovijala oko zrna perle
(sl. 44). Te tzv. sojeničarske perle (»Pfablbauperlen«, jer su dosada najčešće na-
lažene u švicarskim sojeničarskim naseljima iz vremena kasnoga drugog i
početka prvoga tisućljeća prije Krista) morale su pripadati vrlo slikovitim
ogrlicama za koje mislimo ela su u Istru bile uvezene. 114 Neki od karakteris-
tičnih oblika za prvu fazu histarske kulture istovjetni su, ili vrlo slični i srodni,
s tipovima koji su se uglavnom istodobno pojavili i na liburnskom i delmat-
skom području ; no, općenito su se u Istri nosili raznovrsniji tipovi.

2IG
 It s j Mlađill, Sitna p ra povijesna plasti-
ka u A.rheol o~k om muzeju Istre u Puli,
Diadora 9, Zadar 1980, sl. 2, 9;] Du/m;
Poskus kro nološke razdclirve dobov-
skega žarnega grobišča, AV 29, 1978 ,
36-45; K. Mibovi/ić, PJZ V, 30 3.
116Vidi bilj . !l l.
tl 7 š. Ba/ović, PJZ IV, 2!!-289.

45. Brončani antropomorfni pnVJe-

sak iz Picuga, kasno brončano doba,
ll .-l O. sto lj eće prije Krista, Arheološki
muzej Istre u Puli, fotoarhiv Muzeja
A bronze anthropomorphic pen-
dant from Picugi, late Bronze Age,
ll th-l Ot h cent. BC, Archaeological Mu-
sewn of Istria in Pula, photoarchivc of the
Museum

Iz ovog vremena potječe i vrlo stiliziran antropomorfni privjesak iz

Picuga, jednakog stila kao i primjerci iz jugozapadnopanonske kulture polja
sa žarama (sl. 45) . 1 15 Unutat- prve faze histarske kulture arheološka je
ostavština toliko bogata da se na temelju grobnih cjelina i stilskih obilježja
mogu razdvojiti dvije podfaze. Mlađa faza, koja pripada 10. stoljeću, označena
je u prvom redu pojavom kosih rebara (kanelira) na trbuhu posuda, najčešće
žara, što je također stilski element preuzet iz repertoara mlađe kulture polja
sa žarama. Za naše zanimanje u ovoj knjizi najzanimljiviji nalaz iz 10. stoljeća,
ili nešto kasnije, s obzirom na mogućnost duge upotrebe, predstavlja već ra-
nije spomenuto vjedro od brončanog lima tipa Hajduboszermeny iz Picuga
(v. sl. 30). Po podrijetlu, a najvjerojatnije i po proizvodnji, to vjedro pripada
karpatsko-panonskomu radionićkom krugu i predstavlja osnovni rekvizit gar-
niture za piće . Tu, u Picugima, vjedro je nađeno sekundarno preuređena,
vjerojatno nakon oštećenja; bila mu je smanjena prvobitna visina i širina, a
ostali su sačuvani ukrasi - kultni prikaz sunčeve lađice s ptičjim protomama,
izvedenima u karakterističnoj kasnobronćanodobnoj tehnici obrade bronča­
nog lima iskucavanjem. 116
Gotovo sve navedene spoznaje crpimo iz inventara grobova; suvreme-
na naselja na gradinama jedva ela su istraživana_ Međutim, u Istri je ipak
otkrivena i manja grupa nalaza s materijalom kakav gotovo posve nedostaje
na japodskom i liburnskom području; rijeć je o ostavama brončanog oružja
i oruđa. U prvom redu o sjekirama sa zaliscima ili o šupljim sjekirama (kelta-
vima) koje su mogle biti dvojako korištene, kao oružje i kao oruđe. Osobito
mjesto pripada ostavi koja je najvjerojatnije radionička , a bila je ukopana na
gradini Monte Grosso kod Štinjana. U blizini o stave nađeni su ostaci
brončane zgure i tragovi pepela, što najvjerojatnije upućuje na radionicu. Ne
treba naglašavati koliko je to važan podatak, jer ukazuje na lokalnu proizvod-
nju brončanih predmeta. 117

2 17
 T

46 . Kratki mač u koricama, Mušja ja-

ma u Škocjanu, kasno brončano
doba, 9. stoljeće p rije Krista, crtež M.
Gregl prema J. Szo mbathy, 1912.
A short sword in its sheat, Mušja
jama a t Škocjan, late Bronze Age,
9th cent. BC, drawing M. Gregl, from].
Szombathy, l 9 12 .

U vreme nu kada je nestala kultura srednjega bron ča­

nog doba i kada se u nekim bitnim crtama promijenio život
na istarskom poluotoku, zasnovan je posve novi kulturni
razvoj, u početku prožet karakteristikama panonske i alp-
ske kulture polja sa žarama, ali ubrzo prerađen u dodiru s
jadranskom sferom. Tako je ostvaren n ov i osebujan povije-
sni sklop iz kojega se rodila histarska civilizacija starijega
željeznog doba. Tome je svakako pridonijela otvorenost
Istre prema Italiji i jadranskom svijetu koja se osobito inten-
zivu·ala u prvim stoljećima posljednjeg tisućljeća stare ere .
Arheološka nas ostavština ovlašćuje da zaključimo kako je
Istra počevši od ll . stoljeća napredovala na mnoge nač ine:
život je na gradinama bio bolje organiziran, usavršili su se i
obrambeni sustavi, materijalna je kultura postala bogatija

218
 l i S j Szombntb)l Altenumsfunde aus
Hohkn be i St. Kanzian im osterreich i·
sehen Kiistcnlande, Mitteilungen der
Priihistorischen Kommission 2, Wien
19 13; G. v. Merbart, Donauliintlische
Bezichungcn der friih eisenzeitlichcn
Kuln1ren Mittclitalicns, Bonn er jahrbu·
cher 147, Bonn 1942, 28·33;S. Bntović,
L'et~t del bronzo recente suiJa COSla
oblicima i dodirima s drugim kulturnim grupama, a o složenijoj duhovnoj orientale dcll'Adriatico, GCBI 16, 19!lU,
kulturi svjedoči raznovrsniji grobni ritus. Mnoge aspekte života posredno ·rHclmets ll·lY; TJ. ffencken, Earliest European
... , Bulletin ... 2!!, Cambridge
naslućujemo: morale su se uvoziti sirovine za proizvodnju brončanih pred- 197 1.
119 R. Peron i, vidi bilj. 106.
meta ili sami predmeti, što znači da je postojala organizirana trgovina i odre-
đeno društveno strukturiranje koje je omogućavalo sve te djelatnosti , uklju-
čujući i planiranu izgradnju gradinskih obrambenih sustava i izgradnju grob-
nica. Iako grobni ritualni običaji u to vrijeme nisu predviđati prilaganje oruž-
ja u grob, pa nam je oprema ratnil(a gotovo nepoznata, ona je morala biti
značajna , sukladno s ulogom ratnika u društvenoj organizaciji u ta nemirna
vremena koja su zahvatila velike prostore i Apeninskog i Balkanskog polu-
otoka. U tom n am smislu oslonac p ružaju brojni nalazi luksuznog oružja iz
najveće votivne (zavjetne) ostave u istarskom Krasu - iz Mušje jame u Škocja-
nu. lako je to nalazište danas izvan granica Hrvatske, navodimo ga jer pruža
važan oslonac za interpretaciju prilika n a istarskom području. 118 Mačevi,
koplja i kacige, žrtvovani podzemnim božanstvima u prvim sto lj ećima pos-
ljednjeg tisućljeća prije Krista ubacivanjem u grotlo Mušje jame, po svom su
podrijetlu, čini se heterogeni; uz oblike iz kulture polja sa žarama javljaju se
i balkanski tipovi i posve je vjerojatn o da su se poneki od svih tih oblika
or užja nosili i upotrebljavali na istarskom poluotoku i u vrijeme formiranja
rane histarske kulture (sl. 46).
Istra se ubraja inače među regije koje nisu raspolagale zalihama i
ležištima vlastitog metala, pa ovdje n e možemo ni očekivati samosvojan obli-
kovni repertoar svojstven samo ovom području . Svi su se takvi krajevi morali
opskrbljivati uvezenim proizvodima ili bar poluproizvodima.Takva je situa-
cija očita u ranoj fazi, ali u stoljećima koja su slijedila, Histri su ipak stvorili
osebujan stil okarakteriziran njihovim odabirom i ukusom te određenom prila-
godbom oblika i ukrasa. Na primjeru arh eološke ostavštine na gradini Monte
Grosso kod Štinjan a već smo vidje li da je najvjerojatnije postojala lokalna
proizvodnja iz uvezene sirovine, bar za izradu jednostavnih predmeta. Kasnije
su osnivane lokalne metalurške radionice pri većim središtima, kao u Nezak-
ciju, Picugima ili Bermu, a treba u njima pretpostaviti, kako ćemo izložiti
poslije, i boravak stranih putujućih majstora - u p rvom redu to reu ta. 119

219

•
o ~
V. Starije željezno doba Hrvatske i susjednih zemalja, od pri-
bližno 750. do približno 300. godine prije Krista: l. Grupa
Martijanec -Kaptol, 2. Starije željezno doba Transdanubije,
3. Starije željezno doba istočne Madarske, 4. Grupa Dalj, 5. Bo-
sutska grupa, 6. Grupa Donja Dolina-Sanski Most, 7. Japodska
grupa, 8. Štajerska grupa, 9. Gorenjska grupa, 1O. Dolenjska i
belokrajil1ska grupa, 11. Notranjska grupa, 12. Uburnska grupa,
13. Sreclnjoclalmatillska grupa, 14. Sreclnjobosanska i južnobo-
sanska grupa, 15.Južnodalmatillska grupa.
220
l
)
l
.
·-
r "'\\.J
./•-'
.
The early Iron Age of Croatia and neighbow·ing lands, ea.
750 to ea. 300 BC.: l. The Martijanec-Kaptol group, 2.The early
Iron Age in Transdanubia , 3. The early Iron Age of Eastern
Hungary, 4. The Dalj group , 5. The Bosut group , 6. The Donja
Dolli1a -Sanski Most group , 7.The !apod ian group , S .The group in
Štajerska, 9. The group ill Gorenjska , 10. The group in Dolenjska
and Bela Krajina, 11 .The group in Notranjska, 12. The Liburnian
group, 13.The group il1 Middle Dalmatia, 14.The group ill Middle
and Southern Bosnia, 15.The group in Southern Dalmatia.
Starije željezno doba
(od približno 750. do približno 300. godine
prije Krista)

Početkom posljednjeg tisućljeća stare ere došlo je do otvaranja panon- 1 2o F 1-lolste, Zur Redeutung und Zeit-
stellung der sogennantcn •thrakokitu-
sko-karpatskog područj a p rema istoku. Te su se veze osobito intenzivirale u mcrischcit- Pfcrdegeschirrbronzen ... ,
\Vienc r prii.historisdu::r Zeitscluift 27 ,
8. stoljeću, kada je cijeli niz novosti s istoka, iz kavkasko-pontskog i donjodu- \Vien 1940: G. Kussack, • Kim mer ische.:
Bronzen. Uemerkungen zur ZcitstcllLmg
navskog područja, stigao u panonsku kasnu kulturu polja sa žarama.120 Nove in Ost· und Mittele uropa, Situla 20/ 2 1,
Ljullljan a 1980, 109 i d .;J Harmatta,
tehnike, osobito širenje metalurgije željeza i novi način ratovanja s istaknu- Lc problCme cimnl erien ,Ar<.:hat=ologiai
Er tesito 1946-1 48 , Audap est, 70 i d .; S.
tom ulogom ratnika-konjanika, arheološki su jasno odraženi u velikom broju GabnJIJeC, Oi e Verhindungcn zw ischen
ostava koje sadrže rekvizite konjske opreme, nakit dekoriran u tzv. telmici na den Si..idostalpcn und dcrn jugos.lawi+
sehen Donaugebier in der tilreren Ei·
proboj (a jour) i predmete izrade ne od željeza. Pojava tog novog materijala seuzdt, Die iiltere Ei senzt:i t in dt=r \Voi-
~rodina untl ihre Verbindungen mi t an-
potaknula je istraživače ela je povijesno protumače kao svjedočanstvo prodo- tleren donauliindischcn w1d bcnachbar-
Len Gehietcn , Novi Sad 1981, 155 i d.
ra istočnih ratnika-konjanika u kaq)atsko Podunavlje.121 Kako povijesni izvori 12 1 r: J-lolste i S. Gabrouec od autora na-

ve<knih u lli lj. I 20 Le R. PI/tion l, Urgc·

bilježe ratničke sukobe urartskih i asirskih vladara s Kimeranima (Gimirai iz schichtc des Ostcrrcicltische n Raume s,
ondašnjih p isanih izvora) u poodmaklom 8. stoljeću, 122 nametnula se ideja da Wien 1954, 48 4 i d .
t 22 l f.' Angeli, A. l Terenožldn i S. c;abro-
se novi oblic i i nalazi s istočnim karakteristikama u Podunavlju pripišu p ro- uec sa s vojim prilozima u Die Hallstatt·
kulntr, Fri.ihform europiiischer Einheit,
doru kimerskih ratnika koji su , proclirući kroz donje Podunavlje i preko kar- Ste yr 1980.
patskih prijelaza na istoku Rumunjske, povukli sa sobom i tračke grupe. Tako 1 2.i E Ho/ste, o. e.
124S. GaiJrovec, Žarnogrobi~ćna kom-
je nastao pojam »tračko-kimerijskog udara« koji je , navodno, donio kraj cva- ponenta v simlski umetnosti, Umernost
alpski h !Urov in Vt=ne:tov, I.juhljana
tućoj civilizaciji kasne kulture polja sa žarama u Panoniji. 123 lako se danas 1962, 3·7; /! S/a re, Prazgod ovin skc ko·
vin ske po.sode iz Slovenije, Zbornik
gleda nešto rezerviranije na etničku interpretaciju prodora koji je donosio Filozofske fah'ltltete 2 , Ljubljana 1955,
istočne elemente u karpatsko Podtmavlje, činjenica je da je u 8. stoljeću 103·236.
12'5 O. ll Frey, Die Entstchung der Sitll -
došlo cio bitnih promje na koje su kasnobrončanodobne kulturne grupe pre- lenklmst, Berlin 1969 (dalje Die Entste·
hung) ;F.Stare, o . e .; r. Knez, lknkmaler
obrazile u nove zajednice s različitim gospodarskim, društveninl i duhovnim der Situ kn kunst i n Slowenien, Fundka-
w log und Bibliographie, AV 34, 1983
shvaćanjima. Dotadašnji brončanodobni poredak i mentalitet tada je n epo- (1984), 85·105.
vratno nestao i nastupila je nova razvojna etapa europske civilizacije, kada su
se naši krajevi našli na rubu i nadomak visokih mediteranskih civilizacija -
grčke , italske i etrurske. U tim nesigurnim i nemirnim vremenima, osobito u
8. stoljeću, pojedine manje grupe nositelja panonske htlture polja sa žarama
povukle su se prema zapadu i sudjelovale u jugoistočnoa lpskom prostoru u
formiranju najstarije kulture željeznog doba na tom tlu.124 Iz tog razvijenog i
ekonomski naprednog područja u pretprostoru jugoistočnih Alpa stizale su
mnoge inovacije, novi oblici, medu njima i italski po podrijetlu, u cijelu
zapadnu i sjevernu Hrvatsku. Ujedno su izvanredna toreutička dostignuća,
kakva su ranije obilježavala kulturni i tehnološki cvat cijele kulture polja sa
žarama u Podunavlju, postajala sve rjeda u njil1ovu nekad matičnom podru-
čju, dok su , čini se, dalje živjela u širem području istočnil1 Alpa, posebno u
smislu održavanja tradicije oblikovanja i ukrašavanja posuđa od brončanog
lima. Upravo su tu u sljedećim stoljećima bila i ostvarena najljepša dosti-
gnuća Wwvnog izraza starijega željeznog doba u okviru situlske tmljetnos-
ti. 125 Najvjerojatnije je stanovništvo, koje se zbog novonastalih n estabilnih
p rilika povlačila iz ravne i otvorene Panonije u sigurniji alpsld prostor, bilo

22 1
ur. V. Jlu.flillet; Dalj. Co rpus vasorum
amiquo rum, fasc. 2, lldgradc 1938; K.
Vinski·G'asparini, Kul rura polja sa ža-
rama, 158-170 ,T. Il;-J 20; R. Vasić, Dalj·
ska grupa, PJZ V, 533 i d.
127 7.. Vinski- K Vinski-Gasparini, vidi
bilj. 9 1, posebno 273 i d.;S. Ga bmvec,
vidi bilj. 120.
12s P. Medović, vidi bilj. 91; N Tctsić, The
Bosur Group of the Basara bi complex
and the •Thraco-Cimmerian• fmds in
Yugoslav regions along the Danube and
the centml Balkans, Dalcanica 2, Beo-
gr-•d 197 1' 27-67.
129 N Tctsić, Busutska gm pa - nova kul-
tura starijeg gvozdenog doba na p o-
dručj u Vojvodine i uže Srbije, Mate rijali
SADJ VU, Slavonski Brod 197 1, 6 1·83.
222
r
privučeno i tamošnjim bogatim ležištima željezne rudače, nove i ključne
r
sirovine ko ja je obećavala nove mogućnosti obrtnog i trgovačkog razvoja i
p onovni prosperitet. Područje zapadne Hrvatske n ije u tim zbivanjima osta-
lo po strani i mnogi će n am nalazi to ilustrirati. S nalazima iz Istre, o kojima
će poslije biti govora, hrvatska je željeznod obna kultura sudjelovala čak i u
p ozn avanju narativnog izraza u okvirima situlske umjetnosti.
Dosad ašnji arheološki podaci govore o tome da je i međuriječje Drave,
Dunava i Save bilo također prilično opustošeno . Broj u kopanil1 ostava bio je
zn atno smanjen , a život u naseljima mlađe kulture polja sa žarama osiroma-
šen , iako su ipak p ostojala središta koja su se razvila baš u to vrijeme, kao np r.
Dalj, smješten na visokoj strateški vrlo p ovoljnoj dunavskoj obali u sjevero-
istočnoj Slavoniji. 126 Općenito se u 8. i 7. stoljeću zap ažaju novi ob likovni, d e-
korativni i kulturni elementi te n ova kulturna orijen tacija: došlo je do pove-
zivanja s Balkanom i jugoistočnim alpskim područjem uz, kako smo već na-
glasili, prevladavajuće utjecaje s istoka.127 Pravci trgovački11 prometnica, p o-
loženi u brončano doba, sada su se djelomično izmijenili i p rilagodili novim
sirovinskim revirima, ponajviše onima koji su obilovali kvalitetnim že ljeznin1
rudačama . Organ izirana je i izgrađena nova mreža putova s pratećim naselji-
ma, a općenito se u sirovinama bogatim područjima zapaža zamjetan porast
stan ovništva. Nadalje su se sada uz stoljećima primjenjivao kult paljevinskog
ukopa u žari, koji je obilježavao cijelo dugotrajno kasno brončano doba, p o-
novno pojavili skeletni ukopi opremljeni n akitom kakav je poznavao ilirski
Balkan , ponajprije glasinačko područje , ili ranoželjeznodobni istočnoalpski
krug. Markantno naselje u Dalju izvrsno ilustrira ovo povijesn o događanje .
Samo je naselje osnovano u 10. stoljeću , a dalo je ime regionalnoj istočnosla­
vonskoj grupi mlađe kulture polja sa žarama - daljskoj kulturnoj grup i, koja
je trajala d o kasnog 8. stolj eća kada su tradic ionalne oblike kasn oga bronča­
nog d oba nadopunili prvo elementi s istoka, p osebno izraženi tzv. tračko-ki­
merijskim tipovima konjske opreme, a zatim balkanski i alpski elementi. I
dok je stan ovništvo prap ovijesnog Dalja u značajn om očitovanju svoje
duhovne kulture, tj. daljnjom primjenom rituala žarnog ukopa, ostalo vjerno
tradiciji, dotle je obližnje suvremeno središte u Vukovaru, smješteno n ešto
istočnije na dunavskoj obali, preuzelo u određenom broju skeletni način sa-
hranjivanja kao novi ritual. U tim se vukovarskim grobovima, na nalazištu
Lijeva Bara, susreću upravo tipovi nakita koji govore o n ovim p ovezivanjima
i o n ovim shvaćanj ima u ranome željeznom dobu. Medu istočnim tip ovima
nastupila je u Vukovaru i ke ramika stila Basarabi (sL 47 i 48), novog atraktivno-
ga dekorativn og sustava, koji putem Srije ma povezuje sjeveroi stočnu
Hrvatsku s intenzivnim kulturnim promjen ama, arhe ološki vrlo dobro reg-
istril·anima u vojvođanskom i srpskom dijelu Podunavlja.128 Dok se, naime na
području uz Dunav, od Baranje i zapadne Bačke p reko istočne Slavonije do
zapadnog Srijema, razvijala kasnobrončanodobna i stariježeljeznodobna
daljska kulturna grupa, okrenuta u kulturnom smislu prema sjeveru, zapadu
i jugu, istočno od nje, u Srijemu i srpskom Po dunavlju , kulturni je tijek bio
izričito p ovezan s istokom . Taj specifični kulturni razvoj arheološki je obuh-
vaće n u okviru bosutske kulturne grupe , nazvane prema vrlo značajnoj i
intenzivno naseljenoj Gradini n a Bosutu kod Šida. 129 Kasnobrončanodobna
 47. Posuda ukrašena u stilu Basara-
bi, tijeva Bara u Vukovaru, starije
željezno doba, 7. stoljeće prije Kri-
sta, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio
M. Čolić
A vessel decorated in the Basa-
rabi style, Lijeva Bara in Vukovar,
early Iron Age, 7th cent. BC, Archaeo-
logical Museum in Zagreb , photo M.
čolić

bosu tska grupa, po postanku izgleda nešto mlađa od daljske, doživjela je kra- t30 ]Sim it, Stariji nalazi bosurske grupe
iz Vukovara, IHAO 9, 1984, 107-11 5; U
jem 8. stoljeća nastajanje svoje stariježeljeznodobne kulture pritjecanjem Arheolo~kom muzeju u Zagrebu čuv-•ju
sc joS neobjavljeni keramički nalazi s Li-
vrlo intenzivnih istočnih utjecaja. I to ne samo istočnih metalnih oblika, kao jeve Bare u Vukovaru, te iz Sarengr-•da,
ukrašeni bogatim basarapskim dcko-
u Dalju, nego i pojavom posve novog stila u keramič koj proizvodnji - stila rom. Za upoznavanje nalaza iz AMZ
°
Basarabi. 13 Keramika stila Basarabi općenito je izvrsne kakvoće , a među ob- dugujem posebnu zahvalnost muzej-
skom savjetniku O. llalen-l.etunić.
licima prevladavaju zdjele s uvijenim ili povijenim obodom, ošu·o profilirani t3t Vid i bilj. 128-130; N Tasit, Jugoslo-
vc:nsko Podunavlje:... , Novi Sad - Beo-
vrčići s naglašenim niskim i trbušastim donjim dijelom i šalice s kaneliranim grad 1983, 109-136; V. Tloffillel; o. c.T. 33,
1, 3,6.
trbuhom. Međutim, osobito se ističe svojstven ukras na posudama: bogate, 132Jil.Eberl, Der Goldfund von IJalj,Ja-
maštovite i slobodno razvijene kombinacije geometrijskih motiva, tekućih hrcshcfte des 6sterreichischen Archa-
ol.lnstitutc:s ll , Wien 1908, 259-276.
spirala, urezanih ili žigosanil1, s nizovima žigosanih S-motiva, katkada i s mo-
tivom malteškog križa, pa i s ponekim stiliziranim figuralnim prikazom. Često
su udubljeni motivi bili ispunjeni bijelom inkrustacijom koja se kontrastne
ističe na fino obrađenoj i sjajnoj tamnoj površini basarapskog posuđa.
Vrijeme prevladavanja tog stila u Srijemu pripada 7. i traje još u početku 6.
stoljeća, a dosta je takve keramike stiglo i na područje daljske grupe u najistoč­
niju Slavoniju, u Dalj i Vukovar. 13 1
U Dalju je nađen i jedan jedinstven nalaz koji osim dekorativne i umjet-
ničke vrijednosti predstavlja i odraz povijesnih zbivanja koja smo upravo
pokušali skicirati. Na danas zaboravljenome mjestu »u vinogradima« u Dalju
bio je na prijelazu u naše stoljeće otkriven skupni zlatni nalaz.132 Ne znamo
je li nam nalaz potpuno sačuvan, jer u slučaju pronalaženja zlarnih predmeta

223
49. Zoomorfna, zlatnim limom ob-
ložena fibula iz Dalja, starije že-
lje zno doba, 7. stolj eće prije Krista,
Prirodoslov ni muzej u Beču , crtež K.
Ro nčević prema M. Ebert, 1908.

A zoomorphic fibula covered

w ith gold leaf from Dalj, early
Iron Age, 7th cent. BC, Natural History
Museum in Vienna, dt~twing K. Rončević
from M. Ebert, 1908.

uvijek postoji opasnost da bar dio njih bude raspršen u trgovini umjetničkim 133 ft•f. lloerues, Goldfundc aus der Hall-
stattperiod e , t\llitteihmgc::n dt::r Zentr.d-
p redmetima (zloglasni »Kunsthandel«), a ne znamo ni to je li se radilo o nala- kommission 4,Wien 1906 ;0. Meugbiu ,
Zum Goldfund von i\>lid1alkow, Wiener
zu groba ili ostave-blaga. Najvažniji pre dmet za naše zanimanje, ali i inače, jest Priihisto riseher Zeitsduifi 3,Wien 1916;
zoomorfno oblikovana brončana pločica (fibula?) obložena zlatnim limom (sl. M. Gimbutas, T he Treas ure of Mi~hal­
kov, Archae ology 12/2, 1959 ,8 4-87.
49). Uz nju su nađeni i zlatni okovi konjske opreme, narukvica od zlatnog li- 154 1\1/. Parouić-Pe.tikan, Poreklo i data-
c ija urne iz !loljarova,GCill 24, 198 8 ,81
ma, perle, karičica i razne pločice. Zoomorfna je pločica ovdje, na slavonskoj i d., posebno 84-85.
obali Dtmava, svjedok sasvim novoga likovnog ukusa i kontakata na početku 1.\5 M. Đuknić - B. Jovanović, ilirska
knezevska ne kropola u Ate nici, Čačak
starijega željeznog doba. Izlivena od bronce u obliku grabežljivog četveronošca 1966,'1: 19, l ; f:' Fin/a , WMBH 6 , 1899,
51-52.
s razjapljenom njuškom i isplaženim jezikom, pločica je bila obložena tankom 136 7:. Vinski, Zoomorphe Kleinplastik
zlatnom uplatom (tijelo u komadu, a rep, uho i jezik zasebno). Lik je stiliziran aus dem siidpannonischen Vonaura-
wn , Sym bolac Hrozny, Ard1iv o rientalis
na specifičan način: pril\:azan u proftlu, samo s dvije noge, fantastičnog izgle- 18/ 4 , Praha 1950, 331-342; B. Čović,
Umjetnost kasnog bro nzanog i starijeg
da, ali s naturalističkim naglašavanjem pojedinih detalja tijela - napet bok, željeznog doba na istočnoj jad ranskoj
obali i u nje nom zaleđu , Duhovna k·ul-
skvrčene šape i povijena kralježnica izvrsno dočaravaju tren pred skok život- t ura Tl ira, Saraje vo 1984, 7-40 ; R. Vttsić,
Umetničke težnje na tlu Jugoslavije u
inje. Tijelo je prekriveno ukrasima, najčešće koncentričnim kmžićima, a na gvozdeno d oba, Starinar 37, Reograd
prednjem je dijelu tijela ponovljen u obrisu lik sa.tue životinje. Sve, od izbora 1986, 1-24.

životinje, vjerojatno je riječ o vuku, do njena prikaza i ukrašavanja, odaje istoč­

ni, stepsko-kavkaski izvor, a analogije daljskom nalazu u znamenitim zlatnim
nalazima u Fokoru u istočnoj Mađarskoj i Mihalkovu u Galic iji potvrc1uju tu
orijentaciju. 133 Daljski je nalaz u nas posve izuzetan, polu-anjeno ili žrtvovano
blago. I u oba navedena slučaja, u Fokom i Mihalkovu, radilo se o ostavan1a bo-
gatoga zlatnog nakita, pa tako na jednoj liniji od sjeveroistoka prema jugoza-
padu kroz Karpatsku kotlinu susrećemo nalaze koji zbog svoje vrijednosti i
dekorativnosti sigurno predstavljaju ostavštinu tada vodećega društvenog
sloja. Sva tri nalaza sadrže isprepletene karakteristike istočne - azijske stepske
umjetnosti i oblike poznate na karpatskopanonskom području. U novije se vri-
jeme pojavilo mišljenje da se u životinjskim likovima poput netom prikazanih
mogu prepoznati elementi grčke arhajske umjetnosti iz 6. stoljeća, 134 kakvi su
uočeni na prikazima vepra s Glasinca ili iz kneževskog groba u Atenici. 135 Me-
đutim, životinjski prikazi iz Dalja te iz Fokora i Mil1alkova ipak su stilski vrlo
različiti od arhajski nadahnutih likova i vjerojatnije je njihovo vremensko
određivanje u rano razdoblje starijega željeznog doba u 7 . stoljeću.
Dok su nalazi poput daljskog blaga izolirani, stilizirani životinjski likovi,
ponajčešće u vidu malih brončanih plastika, široko su rasprostranjeni u našoj
zemlji. 136 Mnogi od til1 likova bili su u prvom redu nadahnuti s istoka, ali in1a

225
 50. Primjer stal"iježeljeznodobne bron-
čane plastike: jelen iz Surduka, 6.-
-5. stoljeće prije Krista, Arheološki mu-
zej u Zagrebu, snimio K. Tadi ć
Examples of eady Iron Age bron-
ze figurincs: a deer from Surduk,
6th-5th cent. HC, Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo K Tadić
51. Brončana figurica konja iz Da-
lja, starije željezno doba , 6.-5. sto-
lje će prije Krista , A.rheološ.k.i muzej
u Zagrebu, snimio K. Tadić
Bronze figurine of a horse from
Dalj, 6th-5th cent. BC, Archaeolo-
gical Museum in Zagreb , photo K.
Tadić

i prikaza preuzetih s Mediterana (ponajviše lik bika i pijevca). U tim plastič­

nim zoomorfnim figuricama povezuje se s više ili manje uspjeha ritualno,
simbolično i magijsko osjećanje s umjetničkim izražavanjem. Prevladavaju li-
kovi konja, koje povezujemo s i stočnim dotokom ideja, zatim jeleni i psi te
druge domaće životinje (sl. 50 i 51). Govoreći općenito , vidljivo je da se u po-
četku starijega željeznog doba javio interes za puno figuralne oblikovanje. Ta
je pojava u većem dijelu Hrvatske ilustrirana nalazin1a sitne životinjske p las-
tike, a samo je na jadranskom području, u Histra, zaživjela p rava skulptura o
kojoj će kasnije biti više govora. Životinjska se plastika tog vremena javlja u
dva vida: brižljivije i vješto m odelirana i izlivena u bronci, te grubo stilizirana
i izrađena od gline (sl. 52 i 53). Te figurice odražavaju, dakako, različit stupanj
vještine i ukusa majstora koji su il1 modeli rali. Bile su omiljene kod }apoda i
Liburna te Histra, a susreću se i na nalazištima u z Dunav. često su figurice bi-
le aplicirane na neku podlogu - na pektorale, fibule ili brončano posuđe, no
posjedujemo i lijep broj samostalnil1 figurica, nošenih, doduše , često u funk-
ciji privjesaka - amuleta.
Zoomorfni se likovi javljaju aplicirani i na glineno posuđe. Znamenit i
odavno poznat takav nalaz predstavlja par askosa iz Dalja s ručkama u obliku
znatno stiliziranih životinja (sl. 54 i 55). Likovno su te drške bez pravih para-

52. Glinena figurlca krave, Turska ko-

sa kod Topuskog, starije željezno
doba, 6.-4. sto ljeće prije Krista, Grad-
ski muzej u Karlovcu, snimio G. V ra ni ć
Small clay figurine of a cow, Tur-
ska kosa near Topusko, early Iron
Age, 6th-4th cent. BC, Municipal Mu-
seum of ~u·lovae, photo G. Vranić

226

l;S7 NK.Sauda rs, Prehistori<.:Art in Eu·
rore, 1968,208 i dr., l1g. 2 17.
1311 Starijcželj~znodoh na kultura Sred-
nje i Zapadne Europe r.tščlanjena je u
niz regionalnih grupa, a one su ol'Vir·
no pove~anc u zapadnohalštatski i istcr
l'nohaJStatski krug. Imc cijelom mzd o-
blju dalo je veliko groblje od preko 2000
grobova otkrive no u 19. stoljeću u Gor-
njoj Austriji. Ou 7. stoljeća prije Krista
bilo je na luks uznoj i grobnoj ker:tmici
na čitavom područj u hal~tatskc kultu-
re primjenjivano slikanje crnom bojom
na cnrcnoj pudlu~.i . Posebnom slikovi·
toSću i likovno m vrijednošću, katkada
s 11gumlnim i scenskim prikazima, is-
tiče se oslikana kemmika u istočnohal­
štatskom krugu. llz istočnoalpski pros-
tor i njegov prctp rostor, od jugo>.apad-
nc Slovačke preko istočne Austrije i
mađarske Transdanuhijc, ist oć n oh a l·
štatskom krugu pripada i vdik dio
sjeverne Hrvatske.
139 K. Vinski-Gasparini, Grupa Manija-
nec-Kaptol, PJZ V, 1!!2-231.
•~o.! D. Afu/JI)I The Coming of the Age
of Iron, New Jl aven 1980, 25-53.
228
54. i 55. Par glinenih, crvenom bojom oslikanih askosa sa
zoomorfnim drškama i pripadajućim šalicama za
piće, Dalj, starije željezno doba, 7. stoljeće prije Krista,
Arheolo~ki muzej u Zagre bu, snimio K. Tadić
lela, ali ih neki autori i zričito povezuju s istokom ili jugoistokom, čak s frigij-
skim životinjskim stilom. 137 Dok su tako oblikovani askosi (vrčevi za piće) ,
oslikavani na tipično stariježeljeznodobni (istočnohalštatski) način crnom i
crvenom bojom, B B osam ljeni u istočnoj Slavoniji i Srijemu , dotle se askosi i
općen ito glineno posude sa zoomorfnirn drškama ili aplikacijama u vidu
životinjskih glavica često javljaju u jugoistočnoalpskom prostoru i sjeveroza-
padnoj Hrvatskoj . Najčešći je prikaz bika i općenito bovida, n o javlja se i
prikaz stilizirane ptice ili neodredive rogate životinje. Sve vezano za one sta-
riježeljeznodobne kulturne grupe u kojima su se živo i dulje vrijeme održa-
le tradicije kulture polja sa žarama. Za nas koji pratimo razvoj likovnog izraza
na području Hrvatske, tu je od temeljne važnosti n edavno izdvojena i defini-
rana kulturna grupa Martijanec- Kaptol. 139
Prije n egoli prijeđemo na iznošenje karakteristika likovnog izraza svoj-
stvenoga grupi Martijanec- Kaptol, trebali bismo rezimirati osnovne tr~ndove
i osobitosti novog razdoblja. Vidjeli smo da se intenzivna i redovita upotreba
željeza javila u srednjem Podunavlju u 8. stoljeću , dakle još u vrijeme traja-
nja najmlađih izdanaka kulture polja sa žarama. Svakako možemo tvrditi da
je metalurgija željeza zna čila tehnološki i kulturni prevrat i pridonijela nas-
tajanju nove povijesne epoh e - željeznog doba. Općenito je poznato da kori-
jeni metalurgije željeza u Sredozemlju i na Bliskom istoku sežu duboko u
drugo tisućlje će prije Krista, a primat su imale, kako je arheološki dokazano,
kulture Bliskog istoka. 140 Saznanja o tehnologiji željeza mora da su se širila
raznim putevima, a za naše je krajeve , čini se, vrlo važan pravac s istoka. Kao
što smo na početku ovog poglavlja izložili, u nas se u 8. stoljeću pojava ob-
A pair of clay t·ed-painted askoi with zoomorphic
handles and matching cups for beverages, Dalj,
early Iron Age, 7th cent. BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo K. Tadić

Kimetijci,Kijev 1976.
rade željeza podudara s arheološki u više navrata posvjedočenim novim kul- 1-11 A. l .Tereno:ikin,
G. Km·sack, vidi bilj. 120;5. Ga//us-1.'
l ·i2
turnim pojavama koje upućuju na izvore u pontsko-stepskom području. I H orvat/J, Un p e uple cavalicr prćscythi­
quc en Hongrk, Oissertationes Panno-
tamo su takve kulturne pojave bile prisutne već vrlo rano u prvom tisućlje­ nicae fl/ 9, Budapest 1939; G)< Gazda-
pusztai, Caucasian Relations of the Oa-
ću, ali se kao prava snaga osjećaju osobito u 8. stoljeću, obuhvaćene nazivom nubian Oasin in the Ea rly IronAge,AAH
predskitskog ili kimerijskog horizonta. 111 Dok su uspješna i razvijena arheo- 19/H, 1967,:\07-334.
1-B l( Vejvoda - l. 1llirnik, IstraZivanja
loška istraživanja u mađarskom Potisju pokazala da su te nove pojave rezul- prethis torijskih tumula u Kaptolu kraj
Slavonske Požq;e, VAM7. 5, 197 1,T.V, 6.
tat priliva etničkih grupa pridošlih s istoka, za naše područje, osobito za sje- 1-i-4 G. Kossa ck, Sildbaycrn wtihrcnd
vernu Hrvatsku, takvih sigurnih arheoloških pokazatelja zasada nemamo. 142 d e r Hallsta ttzcit, Be rlin 1959; 1:' Stare,
Prazgodovinske Vače, l.juhljana L9 54.
U početku se željezo, kao skupa i rijetka sirovina, javljalo u ograničenoj 54 i d.; .1: (,'af>rovec, PJZ V, 125.
145 ll. O. FrCJI Der Ostalpenmum und
mjeri, npr. na skupocjenijim komadima oružja kombinirala se s broncom. dk antike \Vel t in der friihcn Eisenzeit,
Gcrmania 44, 1, 1966,48 i d.; A. Guidi,
Najljepši takav primjer iz sjeverne Hrvatske jest sjekira iz ratničkog groba l Scambi tra le ccrchia hallstatti;ma mien-
u grobnom humku IV u Kaptolu kod Slavonske Požege.143 U to rano vrijeme tale e il mondo a sud delle Alpi nel Vfl
secolo a. C., Kleine Schriften 13, Mar-
od željeza se izrađivao čak i nakit. 144 Poslije, tijekom 7. stoljeća i dalje, željezo burg 198.); L. /Junj(mte, Out of Etruria.
"Etruscan Influence North and South.
je u šlo u opću upotrebu i njegova je proizvodnja rasla, postaj alo je sve jefti- BAR 103, 1981.
146 G. Kossack, Prunkgrtihcr. Bcmcr~
niji i pristupačniji materijal, vrlo prildadan za izradu oružja i orucla. Na nakitu kungcn zu Eige nschaften und Aussage·
se željezo zadržalo za izradu konstmktivnih dijelova, npr. na fibulama , ali tada we11, Sntdien zur Vor· und Frfthgcscltich-
tlichcn Archiiologie, Werner Festschrift
se obično prekrivalo broncom, kao materijom atraktivnijeg izgleda - najljepše l, Mlind1e ne r Hcitragc zur Vor- und
Frlihgeschichte, Miinchen 1974, 3-33;
primjere za to predstavljaju lučne fibule tipa Vače. Usporedo s ubrzanim raz- T. Kuez, FUrstcnsitze tmd Flirsteng.tii-
ber der Hallsta ttkulLUr in Slowcnicn,
vojem metalurgije željeza teklo je i usavršavanje obrade brončanih predme- Archaologic Alpen Adria l , Klagenfurt
ta, ujedno se intenzivirao promet na starim komunikacijama, a otvorene su i 1988, 59-67; II. lliirke, lntcntionalc
und funk[ionale Daten, dn Deitmg z ur
brojne nove prometnice, trgovina se razgranata i uspostavljene su veze s civi- Theorie und Mcthodik der Graberar-
chaologie, A..rchaoJ. Kurrespondcrn·.-
lizit·anim jugom - italskim, grčkim i etrurskim svijetom. 145 Procesi društvenog blatt 23, 1993, 111-1 46.
raslojavanja, započeti još u brončano doba, u novim su se uvjetitna ubrzali
i ojačali. 146

229
Kulturna grupa Martijanec - Kaptol

O nastanku, karakteru i razvoju starijega željeznog doba u sjevernoj Vidovi(:, Arhe olo ška istraživanja u
147 .J.
Međi mu rju u 1 ~78 . godi ni, i\'luzcjski
Hrvatskoj svjedoči kulturna grupa Martijanec-Kaptol, ime novana prema n aj- vj esnik 2 . Koprivnica 1979 ;). lliduvi(~
Arheološka istraZivanja starijeg žcljcz·
značajnijim nalazištima. Novija istraživanja u Medimurju mogla bi joj dodati i nog dob11 u Međimurju, Muzejski vjes·
ime Goričan. 1 47 Analiza najstarijih nalaza pokazala je da se grupa razvila u ni k 5, Va raždin 1982;1 Vidovic~ Arheo·
loška istraživanja u Goričanu 1983. g.,
dmgoj polovici 8. stoljeća prije Krista, na tradicijama lokalnih jugoistočnoalp­ Muzejski vjesnik 7, Čakovec 1981.
J..fs K. Vinski·Gaspar/111, I skopavanje
skil1 i zapadnopanonskih elemenata kulture polja sa žarama. O tome svjedoči kneževskog tumula kod Martij:m ca u
Podravini, VAMZ 2 , 1961 , 39-66.
istovjetni grobni ritus spaljivanja pokojnika i njegova pokopavanja u žari te 14'> G Kossack, vidi bilj. 144, 117· 124;
pojedini oblici posuđa, ukrasnih motiva i tehnika. Bitna je novost, kao važna B. Ćouić, Pogrebni običaji praistorij·
skih stanovnika glasinačkog područja ,
osobitost starijega željeznog doba, sahranjivanje istalmutili članova društva u GZM 18, 1963, 4 1-62.
grobne humke, što općenito govori o temeljnim promjenama u struktmi dru- l .f9a I Mimik - l' Vejvoda, Pre thisto·
rijski Kaptol, Zbornik Kaptol 1221·
štva. O čvrstoj društvenoj organizaciji, kalGTa je očito bila potrebna za izved- ·1991, Kaptol 199 1, 9 i d.
I SO Is ko pavanja je 1990. godine izvela
bu planirane izgradnje tih katkada monumentalnih grobnih konstrukcija, go- ekipa Gn1dskog muze ja u Varaždinu pod
vodstvom muzejskog savjetnika, arheo~
vore još jasnije brojni primjeri dobro utvrdenih i prostranil1 naselja. Ipak, gro- loga Marine Šimek. Gla vni grob je pru·
bni prilozi iz grobova u humcima, pokopani ritualno u z pokojnike, govore žio izvanred ne novosti za poznavanj e
povijesti 6. stoljeća p rije Krista u Po·
najjasnije, u ime cjelokupne arheološke ostavštine, o pokojnikovu društve- dravi ni, posebno jake veze sa skit.izira·
nim panonskim svijetom. O tome će
nom statusu. Očito je najistaknutije mjesto u društvu , pogotovo od druge po- izvijcslit.i M . Šin1t~k kojoj zah valjujem
na pokazivanju Lcrcna i nalaza.
lovice 7 . stoljeća zauzimao ratnik - »knez«, rodovski ili plemenski voda, zajed-
no s pripadnicima svoje obitelji. ilustrativan i dobro istražen p rimjer tahih
prilika p ružaju grobovi u grobnim humcima u selu Kaptol u Požeškoj kotli-
ni. Budući da je u arhitektonskom smislu moćan i vrijedan tumul u Martijan-
cu kod Varaždina bio opljačkan već u prapovijesno doba, 148 a grobovi iz Go-
ričana u Medimurju nisu objavljeni u dovoljnoj mjeri, nalazi iz Kaptola p red-
stavljaju zasada najbolji primjer za upoznavanje razvoja kulture i umjetnosti
7 . i 6. stoljeća prije Krista u sjevernoj Hrvatskoj.
Grobni hwnci, kao predstavnici grobne arhitekture u grupi, svakako za-
vre duju da se navedu njiliove bitne značajke. Oni su redovito nasuti od ze-
mlje i nemaju kamenog vijenca na obodu , kakav je inače uobičajen u onodo-
bnim zap adnohalštatskim tumulima u Europi i na Balkanu. 149 Za razliku od
rodovskil1 tumula u Dolenjskoj, tumuli u sjevernoj Hrvatskoj sadrže jedan,
glavni grob, te uz njega jedan do dva sekundarna groba. Izuzetan slučaj pred-
stavlja p et grobova u tumulu IV u Kaptolu, a kaptolski turnuli i inače imaju
zanimljivu i specifičnu grobnu arhitekturu. 149a Nedaleko od Martijanca, kod
sela Jalžabet, nalazi se najveći ttmml u nas, visok oko 8, a promjera oko 70
metara. Iako nije iskopavan, ima indicija da je bio konstruiran s plaštem od
lomljenog kamena poslaganog iznad grobne komore. Najnovija istraživanja u
podnožju divovskoga jalžabetskog tumula, koja su otkrila grobnu konstrukci-
ju - pravu arhitekturu složenu od pravokutnil1 lomljenih ploča od pješče­
njaka, govore u prilog toj pretpostavci. t;o Slična izgradnja grobne komore,
duge oko 4 metra, bila je otkrivena i u Martijancu, u tumulu također golemih
dimenzija, s promjerom oko 50, a visine oko 2 metra. Svi se navedeni tumuli

231
 57. Slikanim s piralnim kukama ukra- A vessel from Kaptol decorated with
šena posuda iz Kaptola, starije želje- painted s pirally-ar ranged hook-like
zno doba, 7. sto ljeće prije Krista, Arheo· elements, early Iron Age, 7th cent. BC, Archa-
loški muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić eological Museum in Zagreb, photo K. Tadić

!Sl Vidi bilj. 148.

"' V.Vejvodtt - J. Mimik, bilj. l43, 187,
sl. 2.
mogu smatrati »kneževskima«. 151 Kaptolski su humci manjih dimenzija, s pro-
mjerom oko 50 m, a visine prosječno oko 2 metra, a kako su izoravanjem bili
vrlo sniženi, teško je sigurnije zaključivati o njihovoj prvobitnoj visini. Među
14 istraženih kaptolskih tumula zapažene su raznovrsne konstrukcije. Paž-
ljivim je iskopavanje m ustanovljen o ela se u procesu pokopava n ja točno defi-
niralo podru čje samoga groba, ili prostor namijenjen nekim ritualnim či­
nima. Tako ima s lučaj eva ela je grobni prostor bio oivi čen suhoziclnim vijen-
cem od oblutaka ili nepravilno Io mlje nog kamenja. Kneževski grob l u tu-
mulu IV bio je obložen oblucima, a tumul I sadrži osebujnu i zanimljivu
ogradu posvećenog prostora u obliku ukopanog rova koji omeđuje pravo-
kutni prostor veličine 5 x 6 metara, otvoren na južnoj strani. Rov je dubok
gotovo l metar, širok p ola metra i mjestimično oivičen obluc ima, a do vrha
je bio ispunjen pougljenjenim drvom hrasta i bukve. U ograđenom prostoru
nije bilo groba, p a se ovdje očito susrećemo s rijetkom žrtvenom konstruk-
cijom vezanom uz kult mrtvih.152 Čini se ela je i tum ul XI predstavljao kakvu
kultnu konstrukciju. Opravdano je, dakle, zaključiti da je u Kaptolu postojala
svjesno i promišlje no podignuta grobna arhitektura, s određenim pravilima
i značenj em .

232

1S3 B. 1iuža11 Starejša železna doba na
slovenskcm Štajerske m, Ljubljana 1990;
K. Villski-Gaspar/111, Kultura polja sa ža-
rama, 150 i d.
15~ G. Kossack, vidi bilj. 144, 108-109;
R. Pittio11f, o. c.,sl.406415;M. Plcblero-
vii, Nove Košariska, Bratislava 1969;.ill.
Plcblerovc), Zur Typologie der hallstau-
zeitlichcn Keramik aus Nove Košaris·
ka, SlA 16/2, 1968;] Du/(11; Halšrarska
keramika v Sloveniji, Dela S.AZU 23,
Ljubljana 1982,90-91.
234
58. žara s poklopcem iz kneževskog gro-
ba u Martijancu oslikana crnim geo-
metrijskim motivima, starije željezno
doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, crtež S. Čerkez
An uro with a lid from a princely
grave at Martijanec, painted wid1 black
geometric motifs, early Iron Age, 7th
cent. BC, Archaeological Museum in Za-
greb, drawing S. Čerkez
Život na utvrđenom naselju, da-
nas zvanom »Graca«, nad potokom u
Kaptolu, kao i pokapanje u grobne
humke podignute u njegovom podno-
žju, započeli su u kasnom 8. stoljeću
prije Krista. Ovdje treba istaknuti ras-
pored naselja i njegovih grobova u
prostoru. Na padinama naselja leži
nekoliko još neistraženih grobnih hu-
maka, ali je glavnina nekropole, pre-
težito istražene, smještena s druge
strane potoka, što je i inače na više
mjesta potvrđeni prostorni odnos i ras-
pored između prapovijesnog naselja i
njegovog groblja . Iz ranih grobova
(tumul II) poznamo keramiku izrađe­
nu posve u tradiciji i maniri kulture polja sa žarama. Ona je u prvim stoljećima
zadnjega prapovijesnog tisućljeća pokazivala sličan tijek razvoja na podru čju
od sjeverne Slovenije (od grupe Ruše) do sjeverne Hrvatske (grupe Dalj). 153
No već u to rano vrijeme, na prijelazu u 7. stoljeće, pojavili su se sporadično i
elementi koji su nagovijestili daljnji razvoj : s izrade jednobojne keramike
ukrašene plastičnim raščlanjivanjem površine - kaneliranjem, fazetiranjem,
žljebljenjem, ispupčivanjem ili, rjeđe , urezivanjem jednostavnih geometrijskih
motiva, prešlo se u 7. stoljeću na oslikavanje keramike.154 Odabrani geometrij-
ski motivi slikani su na crvenoj podlozi crnom bojom ili grafitom. Iz početn ih
skromnih motiva razvija se tijekom 7. stoljeća složena i efektna dekoracija (v.
sl. 56 i 58). Kosi meandar i ljestvičasti motivi prekrivaju čitavu površinu visoke
trbušaste žare iz Martijanca. Pokazana je želja da se ne ostavlja nimalo prazne,
neukrašene površine (pojava koju u klasičnoj umjetnosti nazivamo horror
vacui, tj. strah od praznine). Oblici posuda predstavljaju zapravo daljnji razvoj
kasnobrončanodobnih formi, a u jugoisto čnoalpskom i zapadnopanonskom
prostoru, tj. u takozvanom istočnom halštatskom krugu, vrlo su karakteristični
upravo za 7. stoljeće. To je ujedno vrijeme uspona i uspješnog razvoja hal-
štatske kulture u sjevernoj Hrvatskoj (tj. stariježeljeznodobne kulture nazvane
prema važnom nalazištu Hallstatt u gornjoj Austriji). Ukras na prikazanoj urni
izvrsno je komponirao: kosi meandar ritmički naglašava oblinu ramena i
trbuha, elegantno sužavanje ljevkastoga visokog vrata prate ljestvičasti nizovi,
prijelaz na razgrnuti obod posude omeđen je čvrstim i smirujućim pojasom,
raščlanjenim poput šahovnice, a meandarske kuke obješene na obrubnu
59. Žara iz Kaptola ukrašena užljebljenim
motivima i plastičnim zoomorfnim
protomama oslikana grafi.tom, starije želje-
zno doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološ-
ki muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić
An urn from Kaptol decorated with
grooved motifs and relief zoomor-
phic heads, early Iron Age, 7th cent.
BC, A.rchaeological Museum in Zagreb, pho-
to K. Tadić

traku pri dnu trbuha sugeriraju stabilnost inače uskog dna. Žara je bila pokri- 155 A.Siegfried-Weiss, Der Ostalpcnraum
in der HaUstattzeit und seine Beziehun-
vena poklopcem s rogolikom drškom. Ovo remek-djelo haJštatskoga geo- gen zum Mittclmeergebiet, Hamburger
Beitr'.ige zur Archaologie 6, 1979.
metrijskog stila odaje promišljen i obliku posude savršeno prilagođen, 156 O. H. FreJ\ die Entstehung, 72 i d. s
navedenom literaturom; G. Ca1nporea·
maštovito razigran geometrijski ukras. Iako tipičan za istočnohalštatski izraz, le, la c ultur.t d d »principh:, Civilt3 <le·
takav dekorativni sustav odaje i poznavanje te određene kontakte s grčkim i gli Etruschi, Milano 1985,79 i d.
1'>7 K . Vinski-Gasparini, P]Z V, 202-206.
italskim ukrasnim stilovi.ma. 155 Tako se npr. podrijetlo meandra, kakav se javlja ISH Ibidcm, 204 s navedenom litera-
u istočnim Alpama i sjeverozapadnoj Hrvatskoj, može povezati s orijentalizira- turom.
159 lbidem, 201-202 s navedenom lite-
jućim meandarskim motivima 7 . stoljeća, kada se orijentalizirajući dekorativni raturom.
stil i ukus (»orientalizzante«) proširio iz istočne Grčke u Italiju. 156 Uz vrlo omi-
ljeni meandarski motiv čest je i ukras jednostavnom kukastom ili nasuprotno
postavljenom spiralom. Spirala ili svastika također su se slil<ale crnom bojom
na crvenoj podlozi ili su se na jednobojnom posuđu izvodile žljebljenjem,
urezivanjem, a pokatkad i žigosan jem (sl. 57 i 59). 157 Zanimljivo je da se spirala
kakvu susrećemo u Kaptolu i Goričanu te na slovenskim nalazištima, u novije
doba pribraja elementima koje halštatska kultura i umjetnost duguju basarap-
skim utjecajima, pristiglima s istoka u Podunavlje i dalje na zapad. 158
Uz često dekoriranje keramičkog posuđa slikanjem rjeđe se primjenji-
valo i ukrašavanje apliciranjem, tj. lijepljenjem metalnih !amela, najčešće ko-
sitrenih ili cinčanih limenih traka na površinu posude. Obično su ocrtavale
jednostavne geometrijske motive. Najljepše primjerke te tehnike ukrašavanja
u sjevernoj Hrvatskoj predstavljaju dvije žare iz tumula u Martijancu (v. sl.
56). 159 Što se tiče podrijetla te ukrasne tehnike, ono nije zadovoljavajuće raz-
jašnjeno, ali privlačna je izvoditi taj stil ukrašavanja iz italskih uzora. O sobito
je u nas čest u drugoj polovici 7. stoljeća, a pokatkad se javlja i u 6. stoljeću

235
160 C. Dobiat, Das hallstattzcitlichc
Gr'.iberfcld von Klcinklcin und seine
Keramik, Schild von Steic r, Bciheft l ,
Graz 1980.
161 B. Terž an, Posodje v grobovih hai-
Statskih veljakov na Dolcnjskem, Simla
20-2 1, Ljubljana 1980, 343-352; G. Kos-
sack, Trinkgcscrurr als Kultgcr'.it der
Hallstanzeit, Vari a archaeologica (Fcst-
sdlfift W. Unverzagt), 16, 196 4,96-105.
162 W! Augeli, Krieger tutc.l Salzberren,
HaUstattkultur in Ostalpcnraum, Mainz
1970, 99 i d.; IV. Augeli, HaUstatt und
B)•či Skala, Annalen des Naturrustori-
sch cn Museums Wien 73, 1969.
163 A. Du/m; Okras žlvalskih glav na
posodah halštatskega obdobja Slo ve-
nijc, AV 29, 1978, 85 i d.
164 S. Ga/Jivvec, Grob s trinožnikom iz
Novega Mesta, AV 19, 1968, 157-180;
F. Srare, Etruščani in jugovzhodni pred-
alpski prostor, Razprave SAZU 9/3, Lju-
bljana 1975, 193 i d .
236
prije Krista. 160 Sljedeći karakterističan i likovn o vrlo osebujan naćin ukraša-
vanja jest dodavanje plastićnih zoomorfnih izdanaka na ramenu posude. Ta-
kvo ukrašavanje naj češće je bilo primjenjivana n a raznim varijantama osnov-
n og oblika bikonićne žare s ljevkastim vratom (sl. 59). Pritom prevladavaju
naturalističke , više ili manje stilizirane glavice bovida, omiljenoga halštat-
skoga simboličnog lika. Urna iz tumula I n a međimurskom nalazištuTurčišće­
-Dvorišće (sl. 60) bila je prevućena - oslikana grafitom po cijeloj površini , a
na ramenu nosi niz u cjelini modeliranih barskih ptica koje jasno odaju svoje
kasnobrončanodobne uzore i svjedoče o o državanju tradicionalnih simbola
i motiva. Uz često zoomorfne protome, koje vjerojatno treba shvatiti kao
pars pro toto prikaza životinje, javljali su se katkada zaista prikazi cijele živo-
tinje, obično tvoreći dršku posude. Askosi iz Kaptola i Goričana (sl. 61 i 62)
najljepši su takvi primjeri u nas i nesumnjivo ih se može povezati s već opi-
sanima daljskim primjercima. Svi ti askosi i popratne šalice uz njih (kao u
Dalju) govore o tome da se ritualu gozbe i gozbene žrtve pridavala veliko
značenje u svim važnijim stariježeljeznodobnim središtima sjeverne Hrvat-
ske. 161 Zapaženo je da modelacija glave bika na gorićanskom askosu vrlo
nalikuje znamenitoj brončanoj figuri ci bika iz kneževskoga groba u šp ilji
Byći Skala u Moravskoj, što samo govori o jedinstvenosti istočnohalštatskog
stila, ali i o vrsnosti majstora modelara goričanskoga grobnog posuda.162 Svi ti
manje-više realistični zoomorfni prikazi pripadaju 7 . stoljeću , a kasnije, od 6.
stoljeća nadalje, zoomorfni su prikazi postali potpuno stilizirani i shemati-
zirani do te mjere, da su katkada ćak teško prepoznatljivi. Obično parom
životinjskih glavica ukrašavaju vrh drške posude (sl. 63). 163
Uz navedene načine ukrašavanja keramike primjenjivali su se nadalje,
evoluirani, ali tradicionalno naslijeđeni motivi i tehnike žljebljenja, žigosanja,
urezivanja i plastičnih izdanaka. U Kaptolu, a pogotovo u Goričanu , često se
izrađivala keramika posve prevučena grafi tom , crna i sjajno uglačana, ukraše-
na obično motivima spirale. U Kaptolu je grafitno slikanje općenito znatno
rj eđe nego u Goričanu, no često je premazivanje čitave površine grafitom,
ćin1e se postizavao efekt me talnog sjaja. Posuda bi tako sličila znatno skuplji-
ma izrađ evinama od brončanog lima.
Dok smo motiv meandt·a izvodili iz orijentalizirajuće grčke umjetnosti,
a za spiralu naveli kao prevladavajuće mišljenje da je u sjeverozapadnu Hr-
vatsku stigla s istoka iz Podunavlja, iz kruga stila Basarabi, te dok smo isticali
tradicionalne kasnobronćano dobne izvore za pojedine tehnike i motive ukra-
šavanja, Kaptol nam je dao i izvame dno važne nalaze koji pokazuju poveza-
n ost stanovnika kaptolske »Grace « sa zapadom, tj. dolenjskim područjem, a
njegovim posredstvom i s italskom umj etnošću. Rijeć je o nalazu glinenih,
fino izrađenih i skladno ukrašenih tronoga u grobu s askosom (grob l u tu-
mulu XII), oblika posve novil1 u ovoj sre dini (sl. 64). S obzirom na to da je u
Novom Mesn1, znamenitome dole njskome halštatskom središtu, nađen bran-
ćani tronog, kao prilog bogatome muškom grobu u istom tumulu u kojem je
bio sahranjen i knez s brončanim oklopom, dobili smo izvrstan putokaz za
razumijevanje kaptolskog tronoga.Analiza brončanog tron oga iz Novog Mes-
ta jasno je pokazala da je riječ o predmetu izrađenom u Italiji, točnije u Etruri-
ji, i da je odande uvezen u Dolenjsku. 164 Datiran u drugu polovicu 7 . stoljeća
60. Žara iz grobnog humka u Turčišću-Dvo­
rišću kod Ćakovca, oslikana grafitom i
ukra~ena stiliziranim ptičjim likovima, starije
željezno doba, 7. stolj eće plije Krista, Muzej
M eđimurja u Čakovcu , sn.imio K. Tadić
An urn from a tumulus at Turčišće-Dvo­
rišće near Ćakovec, painted with graphi-
te and decorated with stylized bird images,
early Iron Age, 7th cent. BC, Museum of
Međimurje in Čakovec, pho to K.Tadić

pruža i podupire vremensku odrednicu i kaptolskoga groba. S poluloptastim 16s B. Teržan, vidi hi1j. 153. karta 26; l(
Vejwda -I.JIJ/mlk, vidi bilj. l43; [ 3. l ;
recipijentom i sa na van povijenim nožicama kaptolski tronog vjerojatno imi- Fibula s oblogom na luku i prikazom
patkice iz Kaptola veže se uz primjer-
tira tip kakav smo upoznali u Novom Mestu. Dapače, urezan niz trokuta na ke iz sjeverne l!alije, koji su oko 600.
godine prije Krista stigli u jugoistočni
primjerku iz Novog Mesta preveden je u Kaptolu u skladno narebrene (uka- alpski prostor - M. Gušt/n, Gomile sta-
rejše železne doba Iz okolice Boštanja,
nefu·ane) trokute, što dobro dočarava ukrašavanje primjenjivana inače često Varia archaeologica, l:lrežice 1974,87 i d.,
na metalnim posudama. Ne treba sumnjati da je kaptolski tronog rađen pre- posebno 96-98; 8. Tertttll, Zur Gesell·
schaftsstruknlr wiihrend der alteren
ma metalnome italskom prototipu, ali je skladno prilagođen autohtonim Hallstallzcit im Ostalpcn-wcstpannoni-
schen Gebiet,Hallstatt Kolloqulum Vesz-
tehnikama ukrašavanja. Iako nije dostignuo razinu profinjenosti svog metal- prcm 19!!4, Budapest 19!!6, 227 i d.,
osobito 236-239.
nog uzora, ipak posjeduje draž i osebujnu harmoni čn ost. Ujedno je svjedo-
čanstvo da su do kaptolskih uglednika posredno stigli odjeci običaja primje-
njivanih u etrurskom svijetu u 7. stoljeću prije Krista. U zajednici s opisanim
askosom u istom grobu, tronog naglašava važnost i rafiniranost garniture za
piće i gozbu koja je imala značenje i za života pripadnika vladajućeg sloja i u
njihovu grobnom ritualu i zagrobnim predodžbama. Pojedini primjerci fibula
i ostaci priloženih kola u jednom od grobova potkrepljuju činjenicu ela je
Kaptol bio otvoren putem jugoistočnoga alpskog prostora prema Italiji. 165

237

tC.C. S. Gabrovec, D~ r Begin n der HaU-
SL1Llkulrur und der Osten, Die Hallstau-
kttltur, Stcyr 1980, 30-4 1; .\: Gn bmvec,
vidi bilj. 120.
238
61 . Grafitom oslikan askos sa zoomor-
fnom drškom iz groba u tumulu u
Goričanu, snu·ije željezno doba, 7.sto-
ljeće prije Krista, Muzej Međimurja u Ča­
kovcu, snimio K. Tadić
An as kos painted with graphite,
with zoomorphic handle, from a
tumulus grave at Goričan, early Iron
Age, 7 th cent. BC, Museum o f Međimurje
in Čakovec, ph o to K .Tadić
Ažur.i.rana (tj. na proboj rađena) i vrlo slikovita garnitura okova za konj-
ske uzde iz ratnićkoga groba l u tum u lu X (sl. 65) svje doći o luksuznom opre-
manju i sprezanju jahaćeg konja. Polaganje jahaćih rekvizita u grobove u pa-
nonskom Podtmavlju i istočnim Alpama općenito oznaćava visok društveni
položaj pokojnika. 166 U Kaptolu se dakle, uz jednostavne funkcionalne dije-
love konjske opreme, kao što su žvale, javlja garnitura okova s uzda, izuzetno
62. Grafitom oslikan askos sa zoomor-
fnom drškom iz Kaptola, starije želje-
zno doba, 7. stoljeće prije Krista, Arheo-
loški muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić
An askos painted with graphite, with
a zoomorphic haodlc, from Kaptol,
early Iron Age, 7th cent. HC, Archaeologi-
cal Museum in Zagreb, photo K. Tadić

167 R. Vasić, The openwork Jklts and

lijepo i kvalitetno lijevana u tehnici na proboj. Tehnika lijevanja na proboj the Early Iron Age Chronology in the
specifična je i pomodna ukrasna tehnika 8. i 7. stoljeća, primjenjivana osim Northern Ralkans, Al 12, 197 1, 1-13; S.
Gallus- 1.' Horvatb, o. e. (bilj. 142).
za ukrašavanje konjske opreme i u izradi oružja i pojasnih okova. Obično se
javlja u kontekstu istočne , »tračko-kimerijske« grupe nalaza. 167 Kaptolska je
garnitura vrlo nalik na poznati bugarski nalaz iz Sofronijeva, opet i tamo iz
groba ratnika pokopanog u grobnom humku, što izvrsno svjedoči o istočnim

239
 l<lR lJ. Hli11se/, llc:irl'ilge zur rcgionalcn
und chronologischcn Glicderung der
iilttn :n UaiJstattzt:it an <.ltr unteren
Oo nau, Bonn 1976, 174,T.67, I I-20;6R.
'"J A . Be1tac- B. (.'m•fć, Glasi nac 2, Sa-
rajevo 19S7,si.6,T. XX i X:XVll.
,-o V. Vej1~ula - l . Mimik, o. e. (bilj.
143).TV
,-, Lj.PojJovft, Katalog nalaza iz nekro-
pole kod Trchen i~ta , Beograd 1956, T.
e.
18-19; 1i·ubefkn, Kopanje starina na
Glasincu u godi ni 1889, GZ'l n, Sara-
e.
jew 1890, 68 i d.: 1i·uflelkn, Kulmr-
ne prilike Bosne i Hercegovine u pre-
historićko doba, S:>r:tjevo 19 14, 129, sl.
lO!!; R. Vasić, Donja Dolina i ~ ! akedo­
nija, GCBI XlV. 1975, 81 i d.; R. Vasić,
Prilog proučavanju grčkog oružja u
Jugoslaviji, GCRI }('X/18, 1982, 5-24.
,-z ill. Ptunofc.\Pc:šllum, O karotkleru grč­
kog m;~tc:rij:~ la na Gl:tsincu i putovima
n jegovog J)fOdiranja, Stari nar l l , Iko·
grad 1960, 21 i d .: Nakon sto je izašla
sinteza P. F. Sttn:J 1ll, Zur c iscnzcitlichen
llew;~ffnung und Kampfesweise in Mit-
tditalicn, Marhurgcr Studicn zur Vor-
und Friihgeschidlte, J.ll, Mainz 1981,
upozoreni smo i na velik hroj grčkog
obrambenog oruzja u Italiji. No, prem-
da je Kaprol posredno imao veze s ital·
skim tipovima materijaln~ kulturt:, za
63. Drška grafitirane zdjelice sa zoo- The handle of a gr.tphite bowl with preuzimanje grčkog oružja iz Italije
morfne stiliziranim ukrasom, Kli- zoomorphic stylized dec01·ation, došao bi u obzir samo jadranski pul, a
nac-grad kod Petrinje, starije želje- Klinac-grad near Petrinja, early t"j je:: zas;u..l arheoloSki vrlo slabo istra-
zno doba, 5.-4. stoljeće prije Krista, pri- Iron Age, 5th-4th cenr. HC, private col- žen z..1 ovo vrijeme. Po~tavlja sc. narav-
no, i pitanje ol\~> mnja nert:rvanske ma-
vatna zbirka, cnež K. Hon čevi ć lection, drawing K . Ron čević gistrale u unutrašnjost, tj. na sjcvcro7.a-
padni Balkan i njegovim posredsl\•om
dalje n.~ sjc,·cr ; R. Gnbrfčt!l•fć, Nam na i
Grci, Ootina rijeke Nert:l\'t: od prethis-
vezama kaptolskog nalaza, kao i o njegovu vremenskom određenju na kraj 7 . torije do ranog srednjeg vijeka, !HA D
5. Split 1980, 161·167; Gabričević na·
stoljeća. 168 U kaptolskome kneževskom grobu 2 u tumulu IX tehnika na pro- vodi dolinu Ncrc"•e kao najpovoljniji
t rgovački put na istoč n oj obali Jadrana
boj primijenjena je u ukrašavanju još jednog specifičnoga statusnog rekvizita za ulazak u unu1111Snjost Balkana. Spo-
minju ga Teopomp i Pseudo Skilaks u
- stanovite vrste skeptra, kakvi su već odavno poznati iz glasinačkih knežev- 4. stoljeće p 1i je Krista. Gabrićević je vrlo
skih grobova u jugoistočnoj Bosni.16<> U Kaptolu se, u grobu s netom opisa- oprezan zbog p omanjkanja arheolo·
ških nalaza, aU vjeruje da Narona od 4.
nom konjskom garniturom izvedenom na proboj, nalazio i skeptar s bronča­ stoljeća prije Krista ima empo r ij sa stal·
no nastanjenom grupom grčkog življa;
nom drškom završenom s dvije nasuprotne postavljene bikovske glavice (sl. ill. Zauiunuić, Dchnatsko·grćk i od nosi
na Jad mou , J Ol~ 301 i d .. osobito .~02;
66), likom vrlo omiljenim u istočnohalštatskoj kulturi. Opširno o putevi ma grćkog importa
raspravlja R. Perouf, La •koine• adria-
Da su kaptolski ratnici dobavljali skupocjene dijelove svoje opreme i tica e il suo proccsso di formazionc,
]OP, 95 i d. Pretpostavlja t:ksport oruž-
preko Balkana, svjedoče dvije kacige nađene u najbogatijim kneževskim gro- ja i posuđa od brončanog lima preko
bovima, grobu l u tumulu IV i grobu l u tumulu X. U ovom posljednjem Jadrana od kr.tja 7. stOljeća p rije Krisra.
Kao mogućnost navodi tri komuni-
grobu nalazio se uz konjsku garnituru i netom opisani skeptar i brončani ko- kaci jska pravca: pul direktno preko
Jadmna (nema o blika iz \'Cnetskog-sjc-
rintski šljem. Taj tip kacige, na srednjem i sjeverozapadnom Balkanu vrlo vcrnojadranskog i slovenskog podru č­
ja). cirl:umjadmnski pur kopnom, duž
rijedak, u Panoniji je pak posve izuzetan nalaz. U tumulu IV nađena je, opet ohale (iz veneL~kog podrućja u sloven-
sko i u nekt: c.lijdo\'t: hn".>tskog i bo-
uz konjsku garnituru, koplja i već spomenutu bojnu sjekiru kombiniranu od sanskog podrućja), tc preko isloćnoa lp­
bronce i željeza - skupocjena obrambena ratnička oprema: grčko-ilirska kaciga skog područja (kroz Slovt:niju dolinom
Save u Hn-ats~-u do Donje Doline i do-
i zaštitna prsna ploča - kao clio oklopa - te nazuvci grčkog tipa. 170 Obje su line Une) .
173 O vrl o zanimljivoj razlici izmedu
kacige bile , čini se, proizvedene u nekoj od grčkih oružarskil1 radionica na ju- muških i ženskih ukopa u kaptolskim
gu Balkana, a analogni nalazi iz bogatil1 i grčkom svijetu bliskih kneževskih tumulima i o njcjl'.inoj sociološkoj dimen-
ziji vidi H. 1eržau, Zur Gesellschafts·
grobova u Trebeništu kod Ohrida, u kneževskom grobu »Arareva gromila« na struk t ur wiih rencl eler iilleren llallstatt-
zdt in1 ostalpen-wc::stpannonischen Gc-
Glasincu te iz Donje Doline na Savi označavali bi trgovačke pravce kojima je b icl, Hallstau Kolloquium, Vcszprem
1984, 227 i d.
grčka roba kasnog 7. i 6. stoljeća prije Krista stizala čak do ruba južne Pano- ,-,K. Vfuski·Gasparfui, !'JZ V, 2 19 i d.
nije.171 Konkretne pravce trgovački11 putova još ne možemo odrediti, a pose-
bno je zanimljivo, no još otvoreno pitanje je li tako rano- na kraju 7. stoljeća
bio otvoren neretvanski put ulaska s Jadrana u unutrašnjost. 172 Svakako ela
nalazi u Kaptolu, otvoreni prema istoku, zapadu i jugu, provociraju rješavanje
tih bitno važnih pitanja. 173 lntepretirajući mogućnosti nabave luksuznil1 i u
naprednijim radionicama proizveclenili predmeta, treba imati na umu, osin1
trgovine, i ratni plijen te gostinske i vjenčane darove, kao i prisustvo stranih
putujućih majstora u domaćim raclionicama. 174

241

175 V. Vejvoda -1. Mim ik, vidi bilj. 143,
T. VI, I O;T.XTTl ,2 ;A.Dulat; vidi bilj. 163.
116 Umetnost alpskih lllrov in Venetov,
Ljubljana 1962.
177 Vidi bilj. 166.
11 • R. Te1-žan, vidi bilj. 153, 145-147.
179 z.Vinski - K Viuski-Gaspariui, vidi
bilj. 91, 263-293; R. Vas/t, P.JZ V, 555; K.
Vinski-Gasparini, P]Z V, 206-209; B.
Te1ožan, vidi bilj. 153.
242
64. Par glinenih pos uda -tronoga iz A pair of clay vessels - tripods from
Kaptola, starije željezno doba, 7. sto- Kaptol, early Iron Age, 7th cent. BC,
ljeće prije Krista, ArhcoloSki muzej u Archaeological Museum in Zagreb , dra-
Zagrebu, crlež K . Rončević wing K. Ronče vić
Iako Martijanec i Kaptol, oba za grupu eponimna nalazišta, imaju mno-
go zajedničkih crta, oč itu ju i neke bitne različitosti. To su svakako razill(e u
grobnom kultu i grobn oj arhitekturi, no u prvom redu različite kulturne ori-
jentacije i povezanosti. Kaptol je bio otvoren prema istoku i Balkanu, a Mar-
tijanec prema istočnoalpskom krugu , zap adnoj Panoniji i Italiji. Iako smo za-
ključili da trgovina u starijem željeznom dobu povezuje i vrlo udaljena po-
dručja, ne bismo ipak mogli pomišljati na izravne kontakte; mnogo je vjero-
jatnije posredovanje više posrednika među pojedinim udaljenijim regijama.
Unutar grupe Mru:tijanec-Kaptol razvijao se dvojak umjetnički izraz: apstrak-
tni geometrijski te figuralni . Ovaj posljednji nije imao interesa za prikazivanje
ljudske figure , nego se zadržao na zoomorfnim prikazima, naturalističkima u
starijoj i vrlo stiliziranima u mlađoj fazi razvoja. 175
Među grobnim prilozima nalazi se i dosta ulomaka brončanih posuda.
Uglavnom su bile izrađivane u stilu i tehnici kulture polja sa žarama. Na oba
su nalazišta nađene i neukrašene sitllle iz druge polovine 7. stoljeća što svje-
doč i o činj enici, koju je trebalo i pretpostaviti, da su garni ture za piće bile
sastavljene od raznolikil1 posuda i da su stari motivi izvođeni u novim obli-
cima i tehnikama.176 Tzv. situlska umjetnost, primjenjivru1a u Dole njskoj u
svim fazama razvijenoga starijega željeznog doba, nije dosada zapažena u
grupi Martijanec-Kaptol; no, oprema knezova-ratnika u kaptolskim grobo-
vima svjedoči o tome da s u oni ratovali na isti na čin kao i ratnici prikazani u
svom punom sjaju i ratničkoj opremi (gotovo bismo mogli reći i viteškoj) na
frizovima dolenjskih situla ili pojasnih kopči. Oboružani kopljin1a i bojnom
sjekirom, oni jašu ili vode svoje dobro zauzdane konje, a na glavama nose
kacige. Dolenjski su knezovi nosili alpske ili italske tipove kac iga, a kaptolski
su nabavili grčke. 177 Inače se za način ratovanja kopljima i bojnom sjekirom
drži da je preuzet preko Podunavlja iz istočnoeuropskih stepa. Isto vrijedi i
za pridavanje važne uloge jahaćem konju u opremi istočnohalštatskog ratni-
ka.178 Sudeći po predmetima iz dosad istraženih kaptolskih humaka, život sta-
novnika Grace postajao je nakon 600. godine prije Krista sve siromašnijim, a
najkasnije u drugoj polovini 6. stoljeća naselje je bilo napušteno. 179
65. Brončani dijelovi konjske opre-
me, ukrašeni u tehnici lijevanja na
proboj , Kaptol, starije željezno do-
ba, 7. stoljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić
Bronze parts of horse equip-
ment, dccorated in the p erforated
technique, Kaptol, early Tron Age,
7th cent. BC, Archaeological Museum in
Zagre b , photo K. Tadić
243
 IRO il. lfulpe, NcCI·opola h:.llstauiana dc
la Ferigile,llucurcsLi 1967; /. Vened/kuu
- T.Gerasirnou, ThrJkischc Kunst ,\Vicn
- Miinchen 1973.
'"' B. Teržan, Ccrtoška fibula, AV27,
1976, 3 17 i d.; U Slavoniji i Srij~mu su-
sreću se fi bule varijanti V i J(lll po pod·
jeli Tcržanove.
182 R. Vasić, l'JZ V, 556-557; R. Vasić, 1'1i·
log proučavanju Sarnirskih fibula u
jugoslaviji, CCill 23/2 1, 1985.12 1-155;
R . 14tslć, Prilog prouCavanju lut nih ll-
hula s pravougaonom snagom na Ual-
kanu, AV 38, 1987,41.i d.
183 Gospodari srebra, katalog izložbe,
Beograd 1990; V. Hlrmkoua- Grozda-
nova, Spotnenici od hclcnisti~kiot pe-
riO<l vo SR Makedonija, Sko pje 1987,
8 1 i d.; R Popović, Novac Skordiska,
lleograd -Novi Sad 1987, 3 1·32,66-67 s
navedenom literaturom; J::. Pa~nlić, An-
tička naselja i komunikacije u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo 1960.
244
Pošto je poslije 550. godi-
ne prije Krista prestao život na
stariježeljeznodobnim naseljima
tipa Martijanec-Kaptol, a možda i
na naseljima tipa Dalj u istočnoj
Slavoniji, tj . u onim središtima ko-
ja su bila predstavnici kulture i
dekorativnog stila razvijenoga
na kasnobrončanodobnim teme-
ljima, do obnove života u južnoj
Panoniji, točnije u Slavoniji i Sri-
jemu, došlo je tek pred kraj 6.
stoljeća prije Krista. Ta je nova
kultura bila izričito orijentirana
prema jugu, tj. prema Balkanu,
heleniziranom u većoj ili manjoj
mjeri, te prema istoku, gdje su se
u donjem Podunavlju, u okviru
kruga Ferigile razvijali samosvoj-
na tračko-sldtsko-getska kultura
i dekorativni stil. 180 Sve su te či­
njenice arheološld dobro predo-
čene u panonskoj nošnji i naki- 66. Brončani »skeptar« (žezlo)
tu. Tijekom 5. i 4. stoljeća prije ukrašen u tehnici lijevanja
na proboj; te primjerak bron-
Krista nosile su se u istočnoj Sla- čanog ·skeptra«s drškom u-
voniji i Srijemu razne varijante fi- krašenom protomama sti-
bula općepomodnog tipa Certa- liziranih bikovskih glava,
Kaptol, starije željezno doba,
sa, zatim varijacije glasinačkih
181
7. stoljeće ptije Krista, Arheološ-
fibula s narebrenim lukom i tra- ki muzej u Zagrebu, snimio K..lltdić
pezoidnom nožicom , a osobito A bronze scepter decorat-
e d in the perforated techni-
istaknuto mjesto u bogatijoj noš- que, and the second exam-
nji pripadalo je balkanskim tipo- ple with a handle decorat-
vima nakita, nadahnutoga grč­ ed with stylized heads, Kap-
tol, early Iron Age, 7th <:entu·
kim predlošcima: malim !učnim ry BC, Archaeological Museum in
fibulama s ćetvrtastom nožicom Zagreb, p hoto K. Tadić
koja završava dugmetom , izrađe­
nima često od srebra, a rijetko oci
zlata, i ukrašenima karakteristi-
čnim tremoliranim urezanim motivima (sl. 67). Nešto su mlade vrlo dekora-
tivne fibule sa šarnirskom konstrukcijom pričvršćivanja igle na lulc.1112 Taj
posljednji tip, tzv. fibule tipa Štrpci-Čurug imale su i vrlo slikovite čvoraste ili
zvjezdaste ukrase na luku (sl. 68), većil1 su dimenzija i također izrađivane od
srebra. Na njima su se u južnoj Panoniji pojavili posve novi ukrasni motivi:
pal meta i svojstvena zoomorfna stilizacija na šarn.irskoj pločici. Srebro je u to
vrijeme na Balkanu i na Jadranu bilo vrlo omiljeno i cijenjeno za izradu naki-
ta, a i sam je Balkan posjedovao bogate sirovinske izvore olova i srebra. 183
 67. Srebrna luč n a fibula s četvrtas­
tom nožicom, u krašena trem oUra-
nim urezanim u krasom , KuZlnin,
starije željezno doba, 5. stoljeće prije
Krista, Arheološki muzej u Zagrebu ,
fotoarhiv Muzeja
A silver bow fibula with a s quare
foot, dccorated with a t remulo u s
incised d ecoration, Kuzmin, early
Iron Age, 5th cent. BC, Archaeological
Museum in Zagreb , from the photo-
archive of the Museum

68. Srebrna fibula tipa štt·pci-Čurug iz

ženskog groba u Bogdanovcima
kod Vukovara, kraj starijeg željeznog
doba, 4 . stoljeće pri je Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, snimio K . Tadić
A silver fibula of the Štrpci-Čurug
type from a female grave in Bog-
danovci near Vukovar, the end of the
early Iron Age, 4 th cent. BC, Archaeo-
logical Museum in Zagreb, photo K. Tadić

245
Ul-i j Bmušmid, Predmeti iz grobova
ranijeg !atenskog doba u Tlogdannvei-
ma (kotar Vu kovar), VHAD 10, 1909,
231 i d.; N. Majuarić-Pauđ:žić, Vukovar,
vjtkovn i hrvatski grad na Dunav u,
Zagreb 1994,74, 77.

Uz fibule tipa Štrpci-Čurug nosile su se i narukvice izrađene poput

širokih manšeta od narebrenog srebrnog lima, s krajevima u obliku stilizi-
ranill zmijskih glavica. Najljepši primjerci takvili narukvica nađeni su u grobu
jedne žene u Bogdanovcima kod Vukovara (sl. 69) u kojem je bio priložen i
predmet neuobičajen i dotada nepoznat u domaćoj panonskoj kulturi: srebr-
na kutijica za mirise ukrašena filigranom i granulacijom. Kutijica je u grob
položena kao dio toaletnog pribora , pa nam govori o određenom luksuzu uve-
denom u život podunavskih stanovnil(a. Uz dvije narukvice nošene u paru i
kutijicu za mirise bogdanovačka je žena nosila i ranolatenske fibule, posve
strane domaćim oblicima, a u ovim su se krajevima počele širiti u drugoj po-
lovini 4. stoljeća. 1114 Uz znamenitu ostavu ( ili grob) srebrnog nakita sličnih ka-
rakteristika iz Čuruga u Bačkoj , te uz ženski grob iz Velike u Požeškoj kotlini
i brojne grobove iz Donje Doline na Savi, bogdanovački grob najavljuje s ti-
povima novoga nakita skori i sudbonosni susret dviju civilizacija: domaće, na

69. Par srebrnih narebrenih narukvi-

ca sa zoomo1·fnim krajevima i s
parom fibu la tipa Dux iz ženskog
groba u Bogdanovcima koci Vuko-
vara, kraj starijeg željeznog doba, 4.
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, snimio K.Tad i ć
A pair of silver ribbed bracelets
with zoomorphic terminals anci
the pair of Dux rype fibulas, from a
female grave at Bogdanovci near Vu-
kovar, d1e e nci of the early Iron Age,
4th cent. BC, At·chaeological Musctml in
Zagreb, phoro K. Tadić

246

tB5 j Totlomult, Skordisci, Novi Sad- Beo-
grad, 1974,'1: l-VJ; D. Solwč-.~timac, Velika,
Slavonska Požega - grob iz mladeg željez-
nog doba, AP 22, 19!!1 , 45; D. Sokat-Sii-
mac, Rckognosciranjt:: terena u Velikoj,
Sl. Požcg.1, Al' 21, 1980, 2()()-201,'1: 126-127;
Ć TI·u/Je/ka, Der \'OrgcschicbtliCbe PfithJ·
bau im Save bette bci Donja Dolina... , (da-
lj<:: C. Truhclk.1, Donja Dolina), WMBH IX,
1904,3 i d., 145, 153,T. 5/-51, 54 itd.; 1:
Kwncs -E. J'I!tres-MSzalxl, Corpus ofCdtic
Finds in ll ungar)' l, Budapest 1987: T. Mal'
to11, Die Fruhlatent::zdt in Ungarn , Arch.
Hungarica Xl, lludapest 1933.
tM Z Vi11skl, Zwei kahnformige Ohrringc
aus Erdut in Kroatit::n..Jahrhuch fUr klcin-
asiatischc Forschung l, l (Fcstschrift Bos-
ser!) Istambul- Heidelberg 1950,66-74.
248
7 1. Zlatna ogrlica s filigran ski ukraše- A gold necklace with filigree deco-
nim zrnima iz žen skog groba u Sri- rated heads from a female grave
jemskoj Mitrovici, statije željezno doba, at Srijemska Mitrovica, early Iron
S.-4. stoljeće prije Krista, Arht:ološki Age, Sth-4Lb cent. BC, Archaeological
muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić Mu seum in Zagreb, photo K. Tadić
određeni naćin he leniziran e, koja u svoje krilo prima nove i u modu tek pris-
p jele oblike iz keltskoga ra.nolatenskog kruga, upravo udomaćenog u zapad-
noj Mađarskoj. 1 85
Kao svjedočanstvo o nošenju zaista profinjenog nakita u panonskoj
sredini može poslužiti par čunj astih naušnica od e lektrona iz Srijemske Mit-
rovice (sl. 70), kićeno ukrašenih filigranom i granulacijom. Na:ušnke su sigurni
uvoz iz južnijih balkanskil1 radionica i jasan dokaz da je m editeranski i južno-
balkanski ukus dopro i do udaljenijih krajeva sjeverno od Save. 186 Pojedini
skupocjeniji prin1jerci ženskog nakita izrađivani su dalde od zlata. Najljepši
sačuvan nalaz potječe opet iz groba neke žene iz Srijemske Mitrovice (sl. 7 1):
 '"7J Hmušmid, l'rethistorijsk.i zlatan
nakit iz M itrovicc ...,Prctltistorijski p red-
meti iz srijemske županije,VTIAD 6, 1902,
73·76.
l HH E. jereJJJ, Zur Geschichte d tr sp~l­
ten Ei sen zeit inTransdanubicn,sp;itcis-
cnzeirlichc Grabfuntl e von lleremend,
AAH 25/1·2, 1973, 65 i d.; N. Majnarić·
gracilna zlatna ogrlica od spiralno savijene tanke zlatne žice ukrašena je većim -Pandžić, Kasnohalšt<ltski grobovi -
Vinkovci kod Silosa, AP 15, 1973, 39-40;
i šupljim bilmničnim zrnima od zlatnog lima koja nose s velikim ukusom Prije su se astmgalni pojasevi sm at rali
izričiti m prilogom muške kasnohalštat 4

izveden filigranski motiv latica rozete. 187 skc opreme , vidi J 8runšmid u b ilj.
187,7 1.
Uz navede ne tipove nakita, koji su nastali na pobudu izvana ili su trgo- J Bntn.~·ntirl, Kasnoh alš tatski grob
1 H'J

sa Vučedol a kod Vukovara, VHAO 6,

vinom uvezeni, javili su se kao domaći oblik i karakterističan dio južnopa- 1902, 68-7 1;ill.Guštiu- B.Teržau, An-
nonske nošnje tzv. astragalni pojasevi, sastavljeni oci bron čanih astragalnil1 cienl Euro p e and the Medite rra nean!
Warm.inster 1977,77 i d., karta fibula s
štapića , povezanil1 poput članaka u naizgled masivne, a u stvari savitljive i čelvrtasto m nožicom na st r. 79.

elastične pojaseve. Dosada su otkriveni kao dio ženske opreme. 188 Bogati
ženski grobovi koje smo naveli ne mogu se smatrati predstavnicima tzv.
kneževskih grobova, jer za takvu interpretaciju nedostaju osnovni elementi
kakve smo ranije uočili u slučaju grupe Martijanec-Kaptol. Ovi nam grobovi,
naprotiv, pril(azuju južnopanonsko društvo kao demokratičnije negoli je to
bilo u ranije vrijeme. Uz ženske grobove nađeni su i suvremeni grobovi muš-
karaca-ratnika oboružanih jakim željeznim kopljima i dugim bojnim noževi-
ma .Ti su grobovi pripadali vjerojatno istom društvenom sloju kojemu j žene
s netom opisanim nakitom. 189
Svakako treba spomenuti i male životinjske plastike: jelena iz Surduka,
konjića iz Dalja (sl. 72) ili ovna iz Siska (sl. 73). Sve su stilizirane, ali živahnog
pokreta i s vrlo uspjelim naturalističkim pojedinostima. Pripadaju duhu sta-
riježeljeznodobne umjetnosti j proizvod su domaćil1 radionica iz međuriječja
Drave , Dunava i Save. Nisu služile samo kao privjesci, n ego i kao slobodne
figurice. Početak oblikovanja treba tražiti u vremenu kada je slavonsko-srijem-

72. Brončani privjesak u obliku ko-

njića , iz Dalja, starije željezno doba,
5.-4. stoljeće prije Krista, At"hl:ološki
muzej u Zagrebu, s nimio K. Tadi ć
A bt·onze pendant in the shape of
a horse, from Dalj, carly Iron Age,
5th-4th cent. BC, Archaeological Mu·
seu m in Zagreb, photo K. Tadić

249

1!10 Z. Vi11skl, Zoomorphe Kkinplastik
aus den sudpannonischen Donauraum,
Symbola<:: l lrozn)', Praha 1950, 331-312.
191 R. llnsit, PJZ V, 555-558; Uz navede-
m: tehnike granulacije i filigrana i novih
dekorativnih motiva treba spomenuti
i perle od mliječn obijclog stalda u ob-
liku amforica. Radionice koje su izra-
divalc naveden e ukrasne predmete:: i O·
dmžavale odredeni kasnohalštatsk i bal-
kanski uk.\tS po svemu su de("i pre:::živ·
jek su propast domaće stariježcljczno-
dohne kuln1re i održale se još neko vri-
jeme u keltskoj l<ttenskoj civilizaciji na
panons kom tlu: M . Sz abo, Auf den Spu-
ren der Keltcn in Ungarn, Budapest
197 1,4!!-58.
19! 1: Kot•ftcs - E. Petres - M. Sz a(J(J,
vidi bilj. 1!15.
250
73. Brončana figurica ovn a iz Siska,
starije željezno doba, 5. stolj eće prije
Krista, Arheološki muzej u Zagrebu, sni-
mio K.11t di ć
A bro nze figurine of a ram from
Sisak, early Iron Age, Sth cent ne,
Ard1aeological Museum in Zagreb, photo
K. Tadić
sko Podunavlje bilo otvoreno prema istoku i prihvaćal o od njega mnoge
značajne novosti. Ipak, ove je konkretne p rimjere teško vremenski uže odrediti,
jer su nađeni izvan arheološkog konte ksta. 190
U navedenim grobovima pred stavlje n nam je svijet završnoga starijega
željeznog doba u južnoj Panoniji kao civiliziran i p rofinjen , sa sre dištima koja
su održavala veze s he leniziranim jugom i u kojima su se p oznavale i primje-·
njivale n eke od tekovina s balkanskog juga. 19 1 Kad p om islimo da ni Jap odi
ni Liburni, povezani izravno s Jadranom nisu nikada ni usvojili ni upotreb-
ljavali komp lic irane zlatarske tehnike granulacije i filigran a, tada drugim oči­
ma gledamo na kulturne i civilizacijske prilike u južnoj Pan o niji. Treba sva-
kako u tim krajevima nazrije ti prisustvo putujuć ih trgovaca i majstora finih
zanata. Ujedno se p okazalo da upravo u taj panonski svije t postupno ulazi
nova kultura s keltsko-late nskim oblic ima; nalazi iz Bogdanovaca, Velike i
Čuruga n ajavljuju blizinu nove epohe, u početku arheološki odražene kao
bezazle n dodir au tohtonog življa s modom i novitetima pridošlih Kelta, na-
seljenih već nešto sjevernije u Podunavlju.192 Taj dodir bez naznačene slutnje
o skoroj i potpunoj prop asti starije željezno dobne kuln u·e arh e ološki izvr-
sno dočarava upravo nošnja južnopan onskih žen a; obogaćena oblicima i moti-
vima s juga bila je već pripre mlje na prihvatiti i n ove pomodne oblike, tada
p revladavajuće u srednjoeuropskoj modi . No, na to sporadično uvođenje no-
voga dekorativnog stila i novih shvaćanj a ubrzo je slijedio prodor keltskih
osvajača sa sjevera; arheološld ga zapažamo u novim grobljima, p onajprije u
Osijeku koji je ležao na putu prodiranja prema Balkanu. Početkom 3. stoljeća
prije Krista istočnom Slavonijom i Srije mom zavladala je posve nova kultura,
tzv. latenska (nazvana p rema znamenitom nalazištu La Tene u Švicarskoj), koju
su sa sobo m d onije li Kelti i koja je radikalno prekinula s auto hto nim tradici-
jama ovog područja.
74. Histarski •vrč za vodu•, ukrašen
motivom meandra, Nezakcij, sta-
rije željezno do ba, 9. -8. stoljeće prije
Krista , A rheol o~ ki m uzej Istre u Puli,
snimio K. Tadić
A Histrian •Water jug•, decorated
with meande r motifs, Nesactium,
carly lron Age , 9th-8 th cent. BC, Archa-
eological Museum o f lslria in Pula, photo
K. Tadi ć

v
Zeljezno doba Istre - Histarska grupa
Kultura željeznog doba u Istri gradila se na temeljima položenima u ' ''·'S Ga!Jmvec- K. Mi/Jovi/ić, PJZ V, 293
i d.; S. 8atuulć, !.'t: til dd b ronzo rt:cton-
ll . i 10. stoljeću prije Krista. 195 U 9. je stolj eću za čitavo istarsko područje re suUa costa orientale deii'Adriatico,
GC BT 18 , 1980, 2 1 i d .
oblikovan karakterističan i jedinstven umjetnički izraz, oč itovan u prvom
redu u oblicima i ukrašavanju keramike. Osnovni i najčešći oblik, tzv. vrč za
vodu (»Wasserkrug«) , najčešće je ukrašavan meandrom (sl. 74, 75 i 76). Motivi
rombova i m eandra, izvođeni u pseudovrpčastoj te hnici, prekrivati su velik
dio površine posude, a često su bili ispunjeni bije lom inkmstacijom, pos-

251
 75. i 76. Histat·ski •vrčevi za vodu .. , uk-
rašeni motivom meandra, Ne-
zakcij, starije željezno doba, 9.- 8.
sto ljeće prij e Krista, Arheol oški
muzej IMre u Puli, snimio K. Tadić

t9< S. G"biVtJec - K. Mlboullić, PJ7. V, tižući tako u prapovijesti osobito omiljen bikromni koloristički efekt. Mean-
324-325; No, rada se javljaju i novi mo-
tivi: ljudski lik na posudi iz Nt:zakcija dar se javljao u dva osnovn a vida, kao kosi - nesimetričn i ili uglati, sime-
(rl. Puscbi, La nt:cropoli preromana di
Nt:s:~zio, Atti XXJI, l'ort:č 1905, 113, sl. tričan i tekući, stilski i p o tehničkom izvođenju osebujan i svojstven upravo
66) re novi, kulturi ~.1rnih polja str:mi
prikazi, kao jelen iz Pic.:uga (V. Kultu;
Istri, a suvremen protogeometrijskim i ranogeometrijskim motivima n a
Prahistorijska nekropola lkr:rn1, lli st ria grčkoj keramici. 194 Ukrašavanje meandrom nije bilo ograničeno samo na ke-
archaeologica 10/1 , Pula 1979, !15-13 1,
T 12, l) i ptica mediteranskog nadahnu- ramiku; nož iz Nezak cija (sl. 77) predstavlja ne samo v rijedan i d ekorativan
ća, podignuta na nogama i dinamićna u
prikazu. Uopće, u Istri, kao i u lt:~liji , ri- predmet nego i veliku rijetkost kao grobni prilog. Istarsld grobni ritual nije,
gidna je u-adicija k ulwrc polja sa žamma
ubrzo oživljena i oplt:mt:njt:na rncdi te- naime, kao ni japoclsld ili liburnsld , predviđao pri laganje oružja među grob-
mnskim duhom koji je stizao iz kruga
grčke geometrijske umjt:tnosti.
ne priloge.
t95 S. Gttbmvec-K. Mibuullit, o. e. 308-309;
J: (Tabrovec, UmcLnosL llirov v prazgo~
Istarska druga faza, nastala u 9- s toljeću prije Krista, vrem enski je para-
<lovinskem obdobju na področju scvc- lelna s vilanovskim razdo bljem u Italiji, a u Istri se može ocijen iti posve sa-
rozahodnt: in severne jugoslavije::, Du-
hovna lmlmr:t Ilira, Sarajevo 19!14, 41 i mosvojnom.Trajala je i u 8. stoljeću, kada su utjecaji iz sjeverne Italije i Pice-
d.; H. O. Fre_g nic Enrsrc::hung, 83-87.
numa (današnje March e) donijeli n ove uzore. Tada su se histarska kultura i
umjetnički izraz prilagodili i oslonili na preuzete novosti i počeli zapostav-
ljati svoj originalni histarski stil. U 8. su stoljeć u tako započe le veze s esten-
skom kulturom venetskog pod ručj a (sa središtem u Este) i one su ostale du-
gotrajne i odlučujuće za daljnji hista.rsld razvoj. 195 Tada se, među ostalim no-
vostima, motiv meandra počeo oblagati limenim lamelama, vjerojatno l;>aš

252
Histrian ..water jugs.. , decol'ated
with meander motifs , Nesactium,
early Iron Age, 9th-8th cent. BC,
·Archaeological Museum of Istria in Pula,
photo K. Tadić

J% JJ. 'f €ržnn -E Lo Scbinoo - 1V. 1'i'fllll-

pod venetskim utjecaje m , a i dalje u želji ela se postigne koloristički efekt. O pu:t-Orel, Most na Soč i (S. Lucia) fl,
Ljubljana 1984, u više grobova: np r.
takvoj smo tehnici ukrašavanja govorili opširnije u poglavlju o grupi Martija- 13 19 B, 114 e itd.
nec-Kaptol. No, da Istra nije samo preu zimala nego i davala, pokazuju nalazi ' ~" D. Gtngnuić, Nalazi geometr ijske
kcmmike iz Daunije na području istre:.
trbušastih istarskih žara s karakterističnom drškom na ramenu u grobovima Histria archacologica l O/ l, Pula 1979,
57-77; S. fJ(I/uvić, Le relazioni culrurali
u Este i Sv. Luciji na rijeci Soči. 1 % Najkasnije u 8. stoljeću započeo je i uvoz tra k sponde adriatiche nell'et.'t del fcr-
slikane japigijske keramike iz apulskih radionica u Istru i te se trgovačke veze m ,JOP, 11 i d ., posebno 5S<JI , ;,I. 19-23.
19" S. GllbiVIICC - K. illibuui/1(;, PJZ V,
s južnom Italijom nisu prekidale ni u sljedećim stoljećima. 197 298-~00 .

Željezno se doba Istre mo že pratiti tijekom šest razvojnih faza , od

početaka u ll. stoljeću pa sve do rimskog osvojenja 177. godine prije Krista.
O prvoj smo fazi govorili u poglavlju o brončanodobnoj Istri, je r je to prije-
lazno razdoblje pre ma form iranju starijega željeznog doba; druga je faza
trajala u 9. i 8. stoljeću , u·eća u 7, četvrta u 6, peta u 5, a šesta faza od 4. do 2. sto-
ljeća prije Krista. 19s Dakako da je to vrlo okvirna podjela, ali ipak pomaže da
se tipološki i dekorativno vrednovani n alazi mogu povezati s povijesnim vre-
menom koje je u obližnjoj Italiji i na Mediteranu zabilježeno u literarnim
izvorima , pa nešto od tog povijesnog uvida u prapovijesna zbivanja možemo
prenijeti i na histarske prilike. S obzirom na neprekinut i povezan kulturni
razvoj tijekom čitavoga posljednjeg tisućlj eća prije Krista, posjedujemo

253

78. Trakasta brončana narukvica s
motivom meandra i ptica, Nezak-
cij, starije željezno doba, 8. stolj eće
prije Krista, A.rheoloSki muzej Istre u
Puli, crtež K. Ron čević prema Gabrovec-
·Mihovilić l'J Z V
199 L. 8raccesi Grccit:t adrhltica. Rolo·
1 konkretni o slonac da istarsku željezn odobnu
goa 1977; 5. ćate, vidi bilj. 52, lH-101;
lstrn, uronjena u .Jad ran i bliska Apenin-
skom puluotoh.'l.J, ostvarila je t":Ule mnu·
gostranc i u-..tjne odnose:: s mediteran-
skim kulturama. Odatle i njezino bogat-
st vo i očita napred nost u odnosu na
druge ;i,eljeznodobne autohtone grupe
u Hrvatskoj. Uhurni, iako nositelji jad-
r:mske talasokr'dcije u prvim stoljećima
posljednjeg prapovijesnog tisućljeća,
jedva sc u tom smislu mogu usporediti
s Hisrrin1a. 1Jistri su i u dru~tvcnom po-
retku postigU viši stupanj orgfmi1.acijc.
nadmsU su plcmensku strukturu stvo+
tivSi plemenski &'lvez sa Sl'cdištem u Nc-
1.akeiju (kako svjedoči Uvije). Na to su
bili očito prinudcni zbog rimske opa-
snosti, aiJ su ujedno i bili dorasli stva·
ranju ta"-·-ve više otgan.iz:tcijc. Blizina
Italije, koja je stoljećima znaćila civili-
zacijsku i kulturnu prednost, hogatsrvo
i napredak, u 2. stolj eću prije Krista po-
stala je pogubna za hisr:trsku zajednicu
i njt:z.inu san1ostalnost. Histri su pn'i
od amohtonih naroda naSe zemlje izgu-
bili samostalnost i hili uldju~eni nakon
pada Nez:tkcija 177.godine prije Krism
u rimsku državu (S. (;abruvec, PJZ V,
335).
><HJ ll. J'rlruui, Sntdi su ila cronologia del-
le civilt3 di 8 te e Golasc::cca , Origincs,
Firenze 1975; ll. Peruu i, ]OP, 95 i d.; G.
Tvgolari, La Protostoria delle Venezie,
Popoli e eivilta dell'ltalia :mtic;t IY, Ro-
ma 197S; Skeplično se o mogućnostima
spoznavanja etnogcnctskih procesa u
prapovijesti izražava K. m' Reiubaue1;
Dit: "f:thnogent:se• der ,.ltalike r« aus
der Sich t der Vor- und rrcihgcsdtichte,
D. Kandlcr-P{tlsson (Hrsg.), Ethnogenesc
europiiischer Volket; Stuugart -New York
1986, 137 i d.
zot R. Pemui, o. e.; S. Gnbrot'<?C, Jugoisto-
čno:tlpska regija, PJZ 1Y, 83-85.
254
77. Brončani bodež ukrašen motivom A bronze dagger decorated with a
kosog meandra, Nezakcij, starije motif of oblique meanders, Nesac-
željezn o doba, 9.-8. sto ljeć e prije timn, carly Iron Age, 9th-8Lh cent. BC,
Krista, Arheološki muzej Istre u Puli, Archaeological 1\lluscum of Istria in Pula,
crtež K. Ro nčevi ć prema Gabrovec-Miho- drawing K. RonC'ević from Gabrovec-Mi-
vilić PJZ V. hovilić , PJZ V.
A handed bronze bracelet with a
motif of meanders and birds, Ne-
sactium, early Iron Age, 8th cent. BC,
Archaeological Museum of Istria in Pula,
drawing K. Rončević , from Gabrovec-Miho-
vilić, PJZV.
kulturu pripišemo etniku Histra koji su u pos-
ljednjim s toljećima prije Krista bili vrlo dobro
poznati antičkim p iscima. 199 Već smo rekli da
nam je moguće na sličan način govoriti o kulturi
Ja poda u Lici , Liburna u sjevernoj Dalmaciji i Hr-
vatskom primorju s Kvarnerom te o kulturi Del-
mata u srednjoj Dalmaciji. Proućavanja na Ape-
ninskom poluotoku pokazala su da se u isto vrije-
me kada u Istri teče osebujan i karakterističan
regionalni razvoj, u 9. i 8. stoljeću i u Italiji ko-
načno oblikuju pojedini italski narodi. 200 Moglo
bi se govoriti o postojanju kulturne zajednice
gornjojadranskih regija već u 9. stoljeću, u smislu
naziva protokoine adt·iatica, a u njoj su sudje-
lovala područja Veneta, Notranjske, Istre, Pice-
numa i Liburna. 201
U 8. su se stoljeću počeli u Istru uvoziti i
predmeti etrurskog podrijetla. Među najstarije
takve predmete pripadaju široke trakaste naruk- 79. Brončani skeptar s likom
konjića, Nezakcij, starije
vice oblil<ovane poput manšeta od brončanog željezno doba, 7. - 6. sto-
lima, s otvorenim krajevima koji su se spajali kva- ljeće prije Krista, Arhcološ-
čicom (sl. 78).Javljaju se na više istarskih nalazišta ld muzej Istre u Puli, snimio
K. Tadić
koja su tijekom čitavoga željeznog doba bila važ- A bronze scepter with
na središta u kulturnom, gospodarskom, politič­ representation of birds
and a horse, Nesactium,
kom i kultnom smislu : u Nezalcciju , Puli, Picu-
carly Iron Age, 7th-6th cem.
gima i Bermu. Narukvice su ukrašene fino ureza- BC, Archaeological Museum
nim motivima - kosim ili tekućim meandrom uz of Istria in Pula, photo K. Tadić
80 . Geometrijs kim motivima o slika-
na etruščanska žara, Nezakcij, sta-
rije željezno doba, 8. stoljeće prije
Krista, Arheološki muzej Istre u Puli, fo-
toarhiv Muzeja
An etru.scan um painted w ith geo-
metric m otifs, Nesactiwn, early Iron
Age , 8th cent. BC, Archaeological Mu-
seum of Istria in Pula, photoarchivc of the
Museum

mbove, a u dva nasuprotna friza nizom stiliziranih ptica. Iako je motiv p tice lUl K. Jlfibotlilltt, l li:,tri i Etntščani, Pula
1986,41. 7.
stari e urop ski kasnobrončanodobni motiv, stilizacija tih p tičica , kao i tekući 20.:\ Slične ko m binacije vidjet ćemo u Li-
burna, osohiLO na njihovim pektorali·
meandar, upozoravaju na mogućnost njihove pripadnosti ita lsko-etrurskom ma. te u.Japoda.
ukrasnom repertoaru. Narukvice pripadaju najvjerojatnije prvoj polovini 8 . K. Mibovi/ić. o. c.40. 6.
l Ol

stolj eća prije Krista.202

Na brončanom skeptru iz Nezakcija, gdje nad glavicama stiliziranih
ptica stoji ill< konjića (sl. 79), op et vidimo stare brončanodobne motive ujedi-
njene s novima iz željeznog doba .203 O kontaktima h.istarske kulture s e tnu--
skim svije tom svjedoči i oslikana žara iz Ne zakcija (sl. 80) . Na svijetlo žutoj
p odlozi geome trijski su motivi naslikani u obrublje no m frizu podijeljenom
u metope ; nižu se simboli sunca - svastika i mrežasto ispunjeni prostori.
Urna je ocijenjena kao rad južn oetrurskih radionica u drugoj polovini 8.
stoljeća prije Krista? 04 Ti vrlo rani ko ntakti između Istre i etrurskog svijeta,
a bili su najvjerojatnije posre dni, bacaju novo svjetlo na mnogostrukost ve za
s italskim svijetom. Zanimljivo je da je ta skupocjena, u Istru uvezena, po su-
da bila u Nezakciju upo trijebljen a kao žara, dakle, kao posve usvojen pred-
met u h.istarskom svijetu .

255
 8 1. Oslikan a žara iz Picu ga s p lasti-
čnim zoomorfnim ukrasima, s tari-
je željezno doha, 7.-6. stoljeće prije
Krista, Arheo l o~ki muzej Istre u Puli,
snimio K. Tadić
256
A painted urn from Picugi w ith
zoomorph.ic relief decoration,
carly lron Age, 7th-6th cent. BC, Archa-
eological J\'luscum oflstria in Pula, photo
K. Tadi ć
82. Brončana drška lepeze iz Ne-
zakcija, starije željezno doba, 6. sto-
lj eće prije Krbta , Arheološ ki muze j
Is tre u Puli, snimio K. Tadić
The bronze handle of a fan from
Nesactium, carly Iron Age , 6th cent.
BC, An:haeological Museum of Istria in
Pula, photo K. Tadić

O daljnjem trajanju uvoza etrurskih proizvoda

svjedoči žara iz Picuga (sl. 81). Na bjeličasto oslli(anoj
površini izveden je smeclecrvenom bojom jedno-
stavan geometrijsld ukras; glavna je dekoracija pred-
stavljena plastičnim životinjama (lisicama?), razmješ-
tenima na ramenu i poklopcu urne. Tijela su im vrlo
izdužena i vretenasta, do krajnosti stilizirana, s nagla-
šenom šiljastom glavom i ušima. 205 Žara je u Etruriji
napravljena u 7. stoljeću, a pril(azuje u biti srodan
sadržaj i stil ukrašavanja posuđa kakve smo već opi-
sali u istočnohalštatskom krugu u poglavlju o grupi
Martijanec-Kaptol. Kontakti s etrursldm središtima
trajali su i u 6. i 5. stoljeću , o čemu ćemo govoriti po-
slije u svezi s histarskom kamenom monumental-
nom skulpturom. O uvozu etrurske luksuzne robe za
potrebe histarskoga vodećega društvenog sloja go-
vore i brončane lepeze priložene u nezal(cijske grobo-
ve. Lijevane su telmikom na proboj , s jeclnostavnin1
geometrijskim ukrasom, a u jednodijelnom kalupu.
Sa sldaclno oblikovanim clrškama (sl. 82) i lepezasto
proširenin1 gornjim dijelom, kojemu bi se pri vrhu
pričvrstio širi dio lepeze od organskog materijala, tj.
lepeza u pravom smislu, ovi nalazi govore o trgovini
pomoclnim artiklima, a ujedno svjedoče i o rafinira-
nosti opreme nezakcijskih elama. Lepeze su se
uglavnom nosile u 6. stoljeće prije Krista. 206
Već smo spomenuli ela je uvoz slikane geome-
trijske japigijske, tj. apulske keramike u Istru zapo-
čeo u 9. ili 8. stoljeću. Ta rana osllimna keramika bila je ukrašena vrlo jedno- zos fbide m, 67, 30.
106 K illibuvilić, Tlrončane lepeze iz bt:u··
stavno; ukras se sastoji od zonalno rasporeclenih širokih crnil1 horizontalnil1 sldh željeznodobnih nekropola, Sit ula
traka. Izmjenjuju se s čistim zonama ukrašenima motivima mrežaste ispu- 20/21 , l.jubljana 1980,279 i d.

njenili rombova, šrafiranih crtica i snopova crta - sve nasllicano crnom bojom
na oker pocllozi.Japigijska geometrijska keram&a, tehničld vrlo fino izraclena,
bila je oslikana clvobojno- svijetlim okerom i crnom bojom (sl.83).Tek se kas-
nije, osobito u 6. i 5. stoljeću prije Krista, dodala i crvena boja. Uvoz slikane
apulske keramike trajao je neprekinuto do u kasno 5. stoljeće , a najveći broj
nalaza, kao svjedočanstava o živoj trgovini s južnom Italijom, potječe iz Ne-
zakcija. Te keramike ima, međutin1, i u drugim histarskim središtima, posebno
u Picugima. Najčešće se uvozila kuglasta posuda s dvije oble drške (stamnos)
te krater na nozi (posuda za miješanje vina), a rjecle vrčevi i askosi; dakle,

257
 \ '

H3. Geometrijskim motivima oslika- An Apulian urn with painted geo-

n a a pulska žara iz Nezakcij a, stari- metric motifs from Nesactium,
je željezno doba, 7 .-6. s toljeće prije early Iron Age, 7th-6th cent. BC, A.rcha-
Krista, Arheološki muztj Istrt u Puli, cologic.:al Museu m of Istria in Pula, photo
snimio K.' l adić K.Tadić

20- n. Gln.~ouić, vidi bilj. 197,74. redom sve posude za pripremanje i u živanje pića na gozbi. Sekundarno nami-
208 J Ou/m; llal ~tatska keramika v Slo-
ve niji, Ljubljana 1982, 154-155, T 20. jenjene grobnom kultu, veće su se posude upotrebljavale kao žare . Trgovina
168·172. a pulskom keramilwm kretala se od južne Italije, duž istočne obale Apeninskog
209 PJZ V, sl. 13, l i 3.
210 G: Fngnlari, vidi bilj. 200. poluotoka, a pritom je istaknuta uloga pripadala picenskoj obali kao posred-
niku u trgovini. 207 Sama Istra, do koje je stizao zapadni krak tih trgovačkih
putovanja (istočn i je skretao na istok prema Liburniji), služila je dalje kao pro-
lazno podn1čje za tt·govanje s jugoistočnoalpskim prostorom. Tako u Dolenj-
skoj i Beloj Krajini n ailazimo ne samo na uvezene i u domaćoj sredini prilwa-
ćene apulske posude nego i na njil1ove imitacije. 208 .
Specifičn i su oblici tzv. daunijski krateri, ukrašeni crnim i crvenim slika-
njem s geometrijskim motivima (sl. 84). Na rame p osude dodana je još plastična
i stilizirana životinjska glavica s vrlo naglašenim ušima. Tu se ponovno susre-
ćemo s ukusom i načinom ukrašavanja ke ramičkih posuda kakav smo zapazili
u grupi Martijanec-Kaptol, jedino je Wc životinje različit? 09 Italski primjerci
odaju izvore na kojima se nadahnjivao istočnoalpski halštatski krug. Krajem 6.
stoljeća prije Krista osnovana je Spina - živo trgovačko središte na gornjem
Jadranu, smješteno u delti rijeke Pada, pravo medunarodna središte u kojem
su jedni uz druge živjeli, proizvodili i trgovali s udaljenim krajevima Europe Et-
rurci i Grci, ali i drugi Italici. Nešto ranije bila je osnovana sjevernije od Spine,
ali još uvijek u široj delti Pada, ven etskaAdrija u kojoj su grčki trgovci i obrtni-
ci ostavili također znattlijeg traga. 210 Iz ta dva sred išta kretala je od kraja 6.
stoljeća p rije Krista u-govina grčkom i raznom italskom robom na sjever u

258
84. Oslikani daunijski krater sa zoo-
morfnim aplikacijama, Nezakcij,
starije že ljezno doba, 6.-5. stoljeće
p rije Krista, Arheološki muzej Istre u
Puli, snimio K. Tad i ć
A p a inted Daunian krater w ith
zoomorphic app lied elements, Ne-
sactium, early Iro n Age, 6 th-5th
c e nt. BC , Arch aeological Mu setun of Ts-
tria in Pula, p hoto K. Tad ić

Istru, ali i n a istok, na suprotnu jadransku obalu.m Atička ojnohoe (vrč za 2 11 G. Jllansuelli, Rutte maritm~ e pc-
netmzione. Apptmtl suHa circolazione
vino) oslikana crnim figurama ( sl. 85) jedan je od najljepših sačuvanih svjedoka culturalc ncll'alto e mcdioAdriatico du-
rante l' eta classica, VAHD 68, 1966, 17 1
o navede nim trgovačkim pothvatima_Proizvedena u nekoj atičkoj radionici i d.; S. Batoufć, vidi bilj. 197, 58-89; K.
Mibouilić, Archcologia e arte dell'ls-
oko 490. godine prije Krista, stigla je jadranskim trgovačkim pute m do Spine tria, Pula 1985,27.
ili Adrije, pa dalje u Nezakcij . Položena kao grobni prilog u kolektivnu grob- 2 12 A. Puscbf, La necropoll preromana
di Nesazio (vidi bilj. 194); Trebalo b i
nicu broj 12, u p rvom sektoru nezakcijske n ekrop ole, iz koje, na žalost, zbog reći par riječi o p rebogat ome nezakcij-
skom groblju, položcnom na visokom
načina kolektivnog ukopavanja ne možemo izdvojiti pojedine grobne cje- platou uz bedeme grada, istraženom na
samom početku nakg stoljeća, kada
line, ta je izvan redna i vremenski precizno odrede na vaza izgubila tako svoju metoda arheološkog iskopava nja i nje-
gova dokumcnt.iranja nije još bila do-
prvorazre dnu vrijednost za upoznavanje vremenske pripadnosti svih nalaza voljno razvijena. Područje: groblja bilo
koji su bili nekoć pokopani zajedno s njom. Ne treba posebno isticati da takvi je pregradiv-dno tijekom višestoljetne
upotrebe u prapovijcsno vrijeme, a i
uvezeni i točno vremenski određeni predmeti imaju golemu vrijednost za kasnije u vrijeme življenja u rims kodo-
bnom Nc:zukciju. U arheološkim istmži-
datiranje domorodačkih predmeta upotrebljavanih s njima u isto vrijeme.Vri- vanjima gro blje je bilo o značeno u ok-
viru 6 zona, a tako i objavlje no. To do-
jeme trajanja upotrebe takvih clragocjenil1 pre clmeta, prije nego li su predani nekle otežava saglc::davanje cjelovitosti
ove znam enite nekropole. Osim tih su-
u grobnu opre mu, treba naravno određivati oci slučaj a do slučaja. Izgubivši bjektivn ih arhcol o~ki h nedostata ka i
zbog specifičnih histarskih ritualnih običaja kole ktivnog p okopavanja u grob- samo je nezakcijsko groblje sadržavalo
· veći broj kolc:ktivnih grobnica koje su
nice svoju punu znanstve nu vrijednost za arheološku inte rpre taciju, ojnohoe nastajale, tj. b ile upotrebljavane tije-
kom dul jeg razdoblja i u njima nisu sa-
je, d akako, zadržala svoju estetsku, kulturnu i povijesnu vrijednost . Oslikana čuvan i netaknuti, originalno po loženi
grobovi: novi su ukopi devastimli i dis-
blistavim crnim firnisom, na prednjoj strani n osi n aslikanu figuralnu scenu: locirali stare . Stoga nismo ni u spome-
nutoj grobnici 12, u kojoj su nadeni
četveropreg (quadriga) u živom pokretu prikazan je u času kada se konji brojni uvezeni i luksuzni predme ti,
propinjući se zaustavljaju ispred teško naoružan og ratnika koji im se su- osobito iz 6. i 5. stoljeća p rije Krista,
dobili pravi oslonac za potp unije sagle-
protstavlja kopljem. Nezakcijski kupci tog skupog predmeta upoznali su se davanje tijeka razvoja h.istarske k-ulture
i mjesta, tj. uloge predmeta uvezenih u
njegovim posredstvom s izrazom grčke klasične umjetnosti ranog 5. stoljeća. 212 njezinu sredinu .

259

213 Umctno>t al pskih llirov in Vcnctov,
Ljubljana 1962; H. O. Fi"CJ I Die Entste·
hun g.
2l-f T. Knez, Situlska umjetnosL u Jugo·
slavi ji, Duhovna kulLura Ilira, Samjt:vo
19!!4, 89 l d .; fl. O. Fre)\ Die Kunst der
Situlc n , Mctallarbeitcn der Vorzdt im
SlidostaJpenraum, ll'EK 23, Rc rlin 1973.
260
85. Atička ojnohoe (vrč za vino) osli-
kana crnim figurama, Nezakcij,
oko 480. godine p rije Krista, Arheološ·
ki muzej Istre u Puli
A black figured Attic oinochoe
(wine jug), Nesactium, ea. 480 BC,
Archaeological Museum of Istria in Pula
U nezakcijskoj grobnici 12 sačuvana
je, u z bogatu kolekciju grčkih i apulskih va-
za, i prava riznica toreutskih proizvoda, više
od dvadeset brončanih situla, među njima
če tiri ili više fig uralno ukrašenih . One su, na
žalost, sačuvane u tako malim fragme n tima,
d a ih je moguće potpunije sagledati je dino
oslanj aju ći se usporedbeno na znatno bolje
sačuvane nalaze iz Dolenjske i gornje Itali-
je.2u Pod pojmom situlske umjetnosti podra-
zumijevamo figuralne narativn e p rizore iz-
vedene iskucavanjem na unutarnjoj stijenci
p osude od brončanog lima, najčešće na situ-
lama, odakle tom dekorativnom stilu i ime.
Međutim , n a isti su nač i n ukrašavan e i veće
pravokutn e pojasne kopče , oružje (kacige i
korice noževa), rjeđe limeni nakit. Situlska
je umjetnost izrasla iz tradicije kulture polja
sa žar ama koja je bila i sama ranije izvan-
redno razvila toreutičku proizvodnju, pose-
bno od tankoga b rončanog lima. Preu zevši
tehnička zn anja i vještinu, te dekorativn e
motive u izradi i ukrašavanju brončanoga li-
menog posuda, to reu ti 7. stoljeća prije Kri-
sta oplodili su ta znanja novim idejama, sa-
držajima i stilskim shvaćanjima kakva su u
orijentalizirajućoj epohi p rožela italski svijet.
Krajem 7. stolj eća stvore na je najstarija faza
situ lske umje tnosti i njezini su p roizvodi sti-
gli kao italski uvoz u Dolenjsku i Istru, koja
je već , kako smo maločas izložili , b ila u ldju-
čena u »međunarodnu« trgovinu i kontakte. 214 Poklopac situle iz Nezakcija
(sl. 86) ukrašen je u orij entalizirajućem stilu, pokazuje izravnu povezanost s
venetskim kru gom i najljepši je primjer p risustva rane situlske umjetnosti u
histarskoj ku lturi. Iz grobnice 12 potj eče niz fragmenata situla iz Idasične
faze razvoja u kasn o m 6. i ranom 5. stoljeću (sl. 87,88 i 89), na kojima su u tri
ili četi ri friza rea l istično prikazane scene iz života i kulta vladajućeg sloja:
dostojanstven e povorke su dionika u svečanostima , ratnik na bojnim kolima ,
sudionici u gozbi, koje dvore nji11ovi poslužitelji, p iju piće iz situla, slušaju
 !l~ S. GaiJ>Ywec. Kulturgcschichtlichc
Emwicklung, Die l!all>rattkultu r, Sterr
1980,45-53.
21<• Vidi bilj. 213-2 14; Scena orača na
nczakcijskoj si tuli (K. Mlboulli<', AV 43,
1992, p1i log 2, desn o dolje) .
Veže je uz prin1jerke sa scenom simp·
lcgm c, tj . •svete :l.cnidbe• (bleJVS gt1·
izvođenj e glazbe ili promatraju natjecateljske borbe parova boraca ... , a javlja mos). Te prizore treba najvjemjamije
vezati uz kult plodnosti, a o njemu im a-
se i motiv sijača ili orača uz plug itd. U svojem shvaćanju situlski je stil bio mo u Nt:zakciju dosta svjetloćanstaV"..t
(L 11ollft11Jie. Out nf Etr uria ... RAR 103,
nadahnut duhom arhaike i istaknutim iclealizi.ranjem patrijarhalnog druš- 1981 ' 4 0, l ) .
tva. 215 Radovi iz ldasične faze predstavljaju vrhtmski domet situlske umjet- z•- K. Mibovifić, Die Si tula mit Schiff-
kampfszcnc aus Ncsactium, AV ·f3 ,
nosti koja se stvarala u radionicama između Bologne,Veneta,Tirola, Dolenjske 1992,67 i d.

i lstre. 216 Nedavno su u Nezakciju nađene, opet u jednoj kolektivnoj grobnici, 2l8 S. KuJ.~ot, Poja\ ~t llkuvnuH antropo-
morfizma u jadranskom haze nu u ?.cljc-
tri figuralne ukrašene , ali vatrom vrlo oštećene situle .Jedna od njih zaslužu- 1.11 0 doba, Zadar J 989 ( w kopisna d iser-
ta cija). poglavlje .~~scene s hrod ovim:t~~,
je posebnu pažnju jer sadrži u situlskoj umjetnosti dosad nepoznat prilGtZ - 153 i d.
scenu pomorske bitke. lako vrlo oštećena situla je restaurirana do te mjere
da jasno razabiremo tri friza s već poznatim scenama na stražnjoj strani, a na
p rednjoj je nosila širok pojas prikaza pomorske bitke (sl. 90 i 9 1) . 217 Si tula
pripada ldasičnoj fazi iz 5. stoljeća prije Krista i predstavlja dragocjen izvor
za proučavanje ratne opreme i izgleda broda, a ujedno otvara pitanje gdje je
ona sama bila izrađena i treba li prilcaz tumačiti kao odraz realističnoga povi-
jesnog događaja ili iz zagrobnih prikaza.Analiza tipa broda pokazala je ela se
vjerojatno radi o histarskoj seriliji-lembosu, i da je neki majstor izvan Istre
izradio situlu po narudžbi n ezakcijskog naručitelja prikazujući za to vrijeme
sigurno česte sukobe izmedu trgovački11 lada i jadranskil1 gusara, među koji-
ma su se uz Liburne isticali i Histri. Sagledana u cjelini svi11 svojil1 likovnih
prikaza, na prednjoj i stražnjoj strani, situla je bliska skupini primjeraka
izrađivani11 izmedu Bologne i retijskih Alpa. 218

86. Brončani poklopac situle iz Ne-

zakcija, ukrašen ol'ijentaliziraju-
ćim motivima, rana faza situlske
umjetnosti, 7. stoljeće prije Krista,
Arheološki muzej I stre u Puli, encž K .
Ho n čcvić prema j. Mladi.J.1, 1974.

A bronze situla lid from Nesacti-

um, decorated with Olientalizing
n1otifs from the early phase of situ-
la art, 7 th century I3C, Archaeological
M use um o f Istria in Pula, dr:lwi.ng K. Ron-
čevi ć, fro m j. Mladin, 1974 .

261
 7: Knez, Nove sirulskc umctnlnc,
1:1,
Kronika 20, Ljubljana 1972. 6 S i d.; ff.
Kriss, l'ozni primjerlti sirulsktga stila,
Umetnost alpskih lli rov in Venetov, 61·
-65;}. Mladin, l.lrončane posude i ~ljt·
mm i iz Istre, Oiadora 7 , 7.1dar 1974,
35·158.

U Nezakciju su otkriveni i primjerci iz najmlađe faze izrade figuralne

ukrašenih situla iz druge polovice 5. i iz 4. stoljeća prije Krista. Figuralni je
prikaz tada bio sveden najčešće samo na jedan friz, znatno rjeđe na dva, a
obično su predstavljene povorke životinja, ponaj češće jelena. Figuralni su
frizovi bogato uokvireni nizovima stiliziranih biljnih motiva. Ti su kasni pri-
mjerci nositelji tzv. »ornamentalnog realizma«, a vrlo lijepe situle poznamo
upravo iz Istre i Dolenjske. 21 9 Dok za najstarije proizvode situlske umjetno-
sti treba pretpostaviti da su gotovi uvezeni iz estenskog kruga, za situle
klasične, a pogotovo najmlađe, faze moguće je pomišljati da su izrađene u
središtima Histra i u Dolenjskoj kao djela putujućih majstora - toreuta, stra-
nog ili domaćeg podrijetla, a izobraženih u razvijenim radioničkim središtima
sjeverne Italije. S obzirom na doista vrlo velik broj nalaza brončanih posuda

88. Fragment brončane situle iz Ne-

zakcija s prikazom sudionika u sve-
ča noj povorci, klasič n a faza sirulske
umjetnosti, oko 500. godine prije Krista,
ArheoloSki muzej Istre u Puli, s nimio K.Tadić

Fragment of a bronze situla from

Nesactiu1n with a ritual ceremon ial
procession, the classic phase of sin!la
art, ea 500 BC, Archaeological Museum of
Istria in Pula, photo K. Tadić

263
 89. Fragmenti brončane s inde iz
Nezakcija s prikazom ritualne goz-
be i vozača na bornim kolima, kla-
sič na faza situlske umjetnosti, oko
500. godine prije Krista, Arheološki
muzej Istre u Puli, snimio K. Tad ić
Fragments of the bronze situla
from Nesactium with a banquet
scene and a chariot with the dri-
ver, the classic phase of situla art,
ea. 500 BC, Archaeological Museum of
Istria in Pula, photo K. Tadić

264
 no G. J1lnnsueliJ: Ancom sui problemi
deii'•Arte delle situle«,Situla 14-15, Lju-
bljana 1974,95-11 3.
221 };'.dl FilifJpo, R.1pporli iconogralici
di alcuni mon umem i dell'ane deUe sino-
lc, Vent:tia l, l~<dova 1967, 97 i d .; A.
/:.'ilJI/ el; Die Kunst des Osthalb tattkrd-
ses und ihre lkziehungen zu den Nach-
bargcbieten, Rola odd1.ialywan kr~gu
raznih vrsta i tipova u Istri, od posve jednostavnih obUka do kompliciranijih halstackiego... ,Wrodaw 1980, 195 i d.;
JI . l:J/me1; Darstcllungsinhalte in der
i ula·ašenih, sigurno je da su na području Histra morale djelovati domaće Kunst der Hallstattkuln<r. Gedanken zum
•(iberhohtcn• Leben im Situlcnhereich
radionice za izraelu brončanog posuđa. Takva su središta mogla povremeno und Osthallstattkreis. Die II:<Listatt-
prihvaćati putujuće toreute koji bi u već pripremljenim uvjetima radili luk- kulrur, Symposium Steyr 191!0, 261 i d .
22l i 1. 11moroso, N ecropoli prcistoriche
suzno posuđe za gozbu, a na narudžbu i za potrebe histarske aristokraci- dei Pizzughi, Alli e rnemorie ll, P:.arenzo
je .220 Ipak se u histarska središta nije prestalo uvoziti i gotove luksuzne 1889; t<Kučm; l'rah.istorijska nekropo-
la Beram, Histria archaeologica 10/1,
p redmete, kako svj e doči estenska situla iz Nezakcija (sl. 92). Pripada naj- 1979,85- 12 1 sa starijom literaturom; R.
Haćlć, Novi ilirski žarni grobovi u Puli,
mlađoj fazi proizvodnje situla, a odlikuje se elegantnim oblikom sa suženim Jadmnsk.i zbornik :\,ltijt:ka - !'ula 1951!,
.~ l 5-322 ; A. (,'JJ irs, Istria praeroman;a,
dnom i zvonolikim proširenjem gornjeg dijela. Figuralni friz nosi prikaz Karlsbad 1925; H. Baćić, ilirsko 2arno
groblje u Kaštelu kod Ruja, Jadranski
velikih ptica u letu , raširenih krila. Donji, nefiguralni friz ispunjen je biljnim zbornik 2 , 1957,381-432.
lepezastim motivima koji naglašavaju sužavanje donjeg dijela situle. Za-
nimljivo je da nijedan sličan primjerak nije nađen u dolenjskom području
koje se u 5. i 4. stoljeću u proizvodnji situla posve osamostalilo od Italije.
Histri, nasuprot tome, i dalje održavaju trgovačke veze s gornjom Italijom .
Kao potvrdu tim vezama možemo spomenuti i motiv orača na dvije ne-
zakcijske situle iz klasične faze , motiv kakvog poznaju samo gornja Italija i
Istra (sl. 93). 221
Kad je već govor o histarskim željeznodobnim središtima, trebamo ih
bar sažeto predstaviti. Nezakciju je među njima sigurno pripadala vodeća
uloga. Izgrađen nad dubokim zaljevom na strmoj uzvisini na jugoistoku
istarskog poluotoka, bio je zaštićen monumentalnim bedemima, na žalost
još uvijek nedovoljno istraženima. Unutar tih bedema bila je smještena i
nekropola s izuzetno bogatim grobovima o kojima je već bilo dosta govora.
Premda je naselje moralo biti i bogato i moćno , o njemu i o načinu života u
njemu znamo vrlo malo. Sva znanja crpimo dakle iz bogatoga groblja, pa su
nam inventar i grobna arhitektura tih grobova jedini oslonac za rekonstruk-
ciju života u naselju, za stvaranje slike o materijalnoj i duhovnoj kulturi te o
društvenoj strukturi n ezakcijskog stanovništva u zadnjem tisućljeću prije
Krista. Naselje je bilo osnovano još u ll. stoljeća prije Krista i neprekidno
je živjelo, razvijalo se i bogatilo tijekom posljednjih prapovijesnil1 stoljeća ,
posebno u 6. i 5. stolj eću , kada je histarska kultura općenito stigla u svoj
zenit. Upravo je Nezakcij svojim padom pod rimsku vlast 177. godine prije
Krista označio opći la-aj histarske samostalnosti. U vrijeme svoga punog
razvoja bio je središte plemenskog saveza, što je svakako nadrastalo ulogu
poznatih nam kneževskih središta iz Dolenjske ili Kaptola; predstavljao je
politički, gospodarstveni i kultni centar o čemu će nas, uz već rečeno , uvje-
riti i monumentalne nezakcijske skulpture, jedinstveni nalazi n a istočnom
dijelu Jadrana.
Među ostalim histarskim središtima osobito se ističe skupina od tri
gradinska naselja podignuta n a tri brežuljka u nizu, u Picugima kod Poreča,
te Beram, Pula i Kaštel kod Buja. 222 Podno svil1 tih naselja bila su smještena
njihova groblja. Iako su prve gradine bile osnovane još u brončano doba, u
starijem se željeznom dobu njihova izgradnja znatno intenzivirala i usavr-
šila, a ujedno su nam te faze izgradnje najbolje sačuvane . Arh eološki ih
podaci svrstavaju u preclurbanu i protourbanu fazu razvoja organiziranih
naselja. Dosad nema u našim krajevima nijednog slučaj a da bi u predantičko

265
223 M. Suić, Antički gmd na istočnom
jad mnu, Zagreb 1976,9-35.
224 B. Baćić, Prilozi poznavanju prah is-
torijske grddinske fortifikacije u 1stri,
Adriatica, 215 i d.

doba gradinsko naselje imalo urbani karakter, već su u socijalnom smislu sva
ostala u okvirima patrijarhalnog društva. 223 Primjeri histarskih gradina oči­
tovali su se kao politička, gospodarska, kulturna, obrtna i kultna središta
svog užeg ili šireg teritorija, s pripadajućim prostorom koji im je omogu-
ćavao samostalan život i razvoj. Svakako da je smještaj gradinskih naselja ovi-
sio o geomorfološkim uvjetima terena, a njihova je različitost uvjetovala i
raznolikost gradinskih sustava. Istra svojim dobro istraženim primjerima
pokazuje da su na gradinskim ·n aseljima strateške prednosti položaja redo-
vito promišljeno korištene i dalje usavršavane, a nedostaci vješto uklanjani
(sl. 94). Na žalost, nijedna od oko 300 dosad registriranih istarskih gradina
nije u potpunosti arheološki istražena, pa je život na njima poznat samo
parcijalno i često je potrebno kombinirati podatke dobivene na raznim na-
lazištima. Dosad se najviše pažnje posvetilo sustavu utvrda, zadivljujućoj
arhitekturi, još i danas dobro vidljivoj u istarskom pejzažu (sl. 95). Na velikom
broju nalazišta zabilježeni su oblik i opseg upadljivih kamenih bedema i
strateški branjeni ulazi u naselje. 224 Komplicirani i više puta pregrađivani
ulazi u gradinu odaju mediteransku koncepciju. Uz ulaz je katkada bila
podizana i kula. Obrambene su konstrukcije redovito bile izgrađivane od
neobrađenog kamenja, katkada samo malo potkresanoga, složenoga u tehni-
ci suhozida. Vanjsko i unutarnje lice tih širokih i moćnih bedema bilo je iz-

90. Brončana situla iz Nezakcija s A bronze s itula ft·om Nesactium

prikazom pomorske bitke - razvi-
jen plašt i detalj orača, kla s ična faza
situlske umjetnosti, oko 500. godine
prije Ktista, Arheološki muzej I stre ul'uli,
crtež M. Gregl prema K. Mihovilić, 1992.
with a scene of a maritime battle
- the ornamentation as if unfolclccl, the
classic phase of si tula art, ea. 500 BC,
Archaeological Museum of Istria in Pula,
drawing M. Gregl, from K.Mihovilić, 1992.

266

225 M. Suić,o. e., 75-B l ;'lhko i u Kaštelu
kod Duja i u Puli, vidi hilj. 222.
268
92. Brončana estenska s itula iz Ne-
zakcija, kasna faza situlske umjetno-
sti , 4. stol j eće prije Krista, Arheološki
muzej Istre u Puli, crtež M. Gregl prema
Gabrovcc-Mihovilić PJZ V.
A bronze Este-type situla from
Nesactium, the late phase of situla
art, 4th cent. BC, Archaeological Muse-
um of Istria in Pula, drawing M. Gregl
from Gabrovcc-Mihovi li ć, PJZ V.
građeno pažljivije, a unutrašnjost zida ispunjena lomljenim kamenje m i zem-
ljom. O dodatnim drvenim konstrukcijama, koje su, dakako, postojale i imale
važnu ulogu u konačnom oblikovanju utvrde i ostvarivanju obrane te kretanju
po bedemima, vrlo smo slabo obaviješteni, kao i o rasteru naselja, odnosno
rasporedu nastambi i unutarnjih saobraćajnica . Međutim , to što je sačuvano
i što je arheološki istraženo svjedoči o smišljeno organiziranom prostoru i
o stabilnoj društvenoj strukturi zajednica koje su izvodile i održavale takve
zahtjevne građevinske konstrukcije. U naseljima u kojima se dugo živjelo,
u nekima i više stoljeća , dolazilo je, naravno, do obnova, dograđivanja i usa-
vršavanja utvrda, osobito u vrije me intenzivnijih dodira s grčkim i italskim
svijetom. 225
Promatrajući gradinsku arhitekturu na našem širem području , tj . na
Jadranu i u njegovu balkanskom zaleđu , možemo ustanoviti da su postojala
dva osnovna načela izgradnje kuća , oslonje na ponajprije na klimatske uvjete
i sirovine za gradnju . Prvi, arhitektonski primitivniji tip jest kuća sa zem-
ljanom, utabanom i premazanom podnicom te sa zidovima konstruiranima
 226 S. Gabrovec - K. Mi/JotJilić, l') Z V,
.US-33 1;Sustavno p rovedeno iskopava-
nje izvrsno sač uvanog naselja u Sv. Lu-
d ji ( Most na Soći) u jugozapadno j Slo·
vc niji pruž.ilo je mnogo, dosada u na-
5im krajevima ncpM.natih gradevinskih
detalja. No. treba im ati na umu da se
::,verolucijsko naselje nalazl na samom
rubu dosega italske ku lmrc u starije
od vertikalno ukopanih stupaca spojenih prućem ili daskama i oblijepljenima žd jt:zno doba; D. St,oljšak , Razis-
kovanje prazgodov inske nasclbinc na
glinom. Dakako da su takvi zidovi mogli biti i dekorativno dorađeni, s plas- Most u na Soči , G01·iSki tetnik l , Gorica
tićnim ukrasima ili slikarijama na kućnom mazu. Drugi tip stambene arhitek- 1974, 5 i d.; D. Stvljšak, Mo st na Soči,
nova razisko\tmja prazgodovinskc n:t-
ntre, naclalumt s Mediterana, solidnije je konstmiran, sa suhozidnim temeljem sd bi.ne, Alli dei Civici Musci di Storia
cd Arte di Trieste 13, 191'13, 97 i d.; D.
(soklom) i drvenom nadgradnjom.226 St10/jšak, Prazgodovinska naselbina na
~lostu na Soči , Situla 20-21 , Ljubljana
Kao što smo već spominjali, u nezakcijskom su groblju nađeni zname- 1980, 187-197.
22-.f. Fisc1Je1; Die vorromischt:o $1:ulptu-
niti primjeri monume ntalne kamene plastike, razneseni u sekundarnoj rcn von N esacrium , Hamburger ReitrH-
upotre bi na više mjesta, najćešće ipak ugrađeni u mlađe grobove. lako su te ge zur Archaologic, l 1, 1984;N Ca 111/Ji,
Scpul kralni s p ome nici a m ropomorf-
skulpture nade ne teško oštećene, za naše podrućje predstavljaju jedinstvene nog karak-re ra kod Ilira, Duhovna kultu-
ra Ilira, Sa rajevo 1984, 105·1 17.
i dragocjene spomenike. Najveći ih je broj nađen u Nezakciju, no ima indi-
cija, doduše malobrojnih i n esigurnih, da su nađeni i u drugim histarskim
središtima.227 Nezakcij se u svakom slućaju dokazao kao najrazvije nije sredi-
šte Histra, povezano mnogobrojninl vezama s italskim i općenito jadranskim
svijetom, što smo uočili na primjerima uvezenih predmeta. Postojanje razno-
vrsnih oblika kamene skulp ture, govori osim toga i o prihvaćanju ideja i novih
umjetnićkih shvaćanja. Ujedn o to znači da je Nezakcij dostignuo nužnu razi-
nu gospodarske moći, društvene organizacije i kulntrne otvorenosti potrebne
za takve procese.
Svu histarsku kamenu plastiku možemo grupirati u dvije osnovne
grupe: prvu, brojniju, predstavljaju teške kamene ploće i postolja za kamene
skulpture, ukrašena geometrijskim linearnim reljefno izved enim dekorom, a
drugu grupu ćine pune slobodne figure s arhajskim stilskim značajkama .
Kamene su ploće bile dijelovi grobnica, a ukrašavane su simbolićnim i starin-
skim motivom meandra kojega su Histri svojedobno tako rado usvojili. Uz

...
..
o

93. Motiv orača na nezakcijskoj situli

iz klasič ne fa ze , oko 500. godine prije
Krista , simle u Arheološko m muzeju Istre
u Puli, crte?. M. Gregl prema K. Mihovilić ,
1966.
Drawing of ploughman from situla
in Nesactium, the dassic phase of si-
mla art, ea .SOO BC, Archaeological Museum
of Istria in Pula, drawing M. Gregl from K.
Mihovilić , 1966.

269
 94. Shematizirani tlocrti istarskih Simplified plans of Istrian hill-
gradina, pretežno iz starijeg želje- forts, mostly from the early lronAge,
znog doba, crtež K. Rončev ić prema drawing K. Rončev ić from C. Marche-
C. Marchesetti 1903. setti 1903.

270
 22A N. Cambi, u. e.; S. Ku kot, Histarska
plastika u konte kstu umjetnosti jadran-
skog područja od 7. do 5. sL pr. n . e., Ra-
dovi Filozofskog fakulteta u Zadru 13,
1987, 75-1 12;5'. Kulwč, vidi bilj. 2 18.
229 S. Gabrouec - K. Miboul/ic, PJZ V,
324 i d.

meandar su se klesale svasti ke i spirale (sL 96).Te geometrijski ukrašene ploče

starije su po postanku od pojave pune plastike. 228 Međutim, one su se i dalje
izrađivale , i u vremenu kada je puna skulptura krasila nezakcijsko groblje, o
čemu svjedoče istovjetno ukrašeni i obrađeni postamenti za skulpturu . Sama
skulptura nije stilski ujednačena ni istodobna, a vjerojatno nije bila ni radio-
nički jedinstvena. 229 U njoj se očituju razni utjecaji, ugledavanje na različite
uzore, različit stupanj skulptorske vještine i talenta i, konačno , raznovrsni sa-
držaji. Najnovije analize nezakcijske plastike promijenile su ranija mišljenja
da tu skulpturu treba promatrati kao fenomen koji se gotov, sa strane i odjed-
nom pojavio u Nezakciju. Dapače , nazire se mogućnost da se na području
Histra prati postupni razvoj od antropomorfne, vrlo stilizirane stele do pune

95. Picugi, tri gradine u nizu značaj­ Picugi, the landscape near Poreč is charac-
no obilježavaju pejsaž u bli zini Po- terized by these three hillforts in a row,
reča , fotoarhiv Arh~:ološkog muzeja from the photoarch.ivc of the Archaeologie<tl
Istre u Puli Museum of Istria in Pula

271
 96. U plitkom reljefu meandrom i
spiralom ukrašeni kameni blo-
kovi - dio grobne arhitekture, Ne-
zakcij, starije željezno doba, 6. sto-
ljeće prije Krista, Arheolo~ki muzej
Istre u Puli, snimio K. Tadić
Stone blocks decorated in shal-
low relief with a meander and
spiral decoration, part of a grave
~trucn•re , Nesactitun, carl)' lronAge,
6th cent. BC,Archaeological Museum
of Istria i11 Pula, photo K. Tadi ć

272
97. Kamena s kulptura nagog mladića Stone sculpture of a n aked youth,
- kumsa, Nezakcij, starije željezno Nesactiu m, early Iron Age, 6th cent.
d oba , 6.stoljeće prije Krista, Arheološki BC , Archaeo logical Museum of Istria in
muzej Istre u l' uli, snimio K. Tadić Pula, p ho 10 K. Tadić

skulpture. 229" Takvim je gledanje m n ezakcijska kamen a plastika povezana s N. (.fllllbi, vidi bilj. 227; S. Kukot,
ll?".J
vidi bilj. 228.
cje lokupnom h istarskom materijalnom i duhovnom kulturom, s njezinim no TT. Zli m , Eine hallstattzci tlicht:
Stele von H irschlanden, Germania 42,
magistralnim razvojnim tijekom. 1964,27 i d .; Upmvo nam stela iz Hir·
schlandena ukazuje na to da su nezak·
Tri vrlo oštećena torza n agih mladića - k urosa (sl. 97) n e pružaju dobre cijski kurosi imati jednu rui..'U po lože.
nu preko prsa, a dr ugu preko srmka,
uvje te za stilsku analizu , jer im n e dostaju bitni d ijelovi tijela, ali ip ak ~to je vid ljivo i na našoj sl. 97; nisu da·
jasn o očituju opći duh kasne arhaike. Od grčke se arhaike ipak razlikuju u Ide bile prckri?.cne p reko prsa kako
p retpostavlja N. Cambi, o. e. l i O.
nekoliko crta: toraks im je izn ad stru ka oblikovan p lošno i pomalo .kržljavo, l.SI Najpotpunije skupljene analogije i

poput stele, i u suprotnosti s punokrvno i dobro mo deliranim d onjim dij e- primjeri iz Italije mogu se naći u ra·
dov ima S. Kukot nave::de nima u hilj .
lom tijela. Zapaža se i specifičan, očito ritualan, p oložaj mku: jedne u visini 2 18 i 228.

stmka, a druge ruke p olo že ne koso preko prsa sa zn akovito odmaknutim

palcem. Noge su opet mode lirane ravn o , bez karakterističn og arhajskoga
iskoraka. Nedavno naden a i znatno bo lje sačuvana skulptura kneza-ratnika
iz Hirschlandena u južnoj Njemačkoj , p rvobitno p ostavljena u fu nkc iji gro b-
ne stele na vrhu visokoga grobnog humka, p ruža dobrodošlu usp oredbu s
nezakcijskim kipovima. Na oba se n alazišta zap ažaju iste zajedničke crte:
jednako disprop o rcion alno oblikovan gornji dio tijela, n aglašena muškost
i pote nc ija likova s uspravljenim falusom , te isti položaj ruku i nogu .230
Zbog oštećenosti nema, n a žalost, dovo ljno eleme nata za ocje nu kako su u
stvari bili prikazani n ezal(cijski likovi, da li takođ er kao ratnic i s pojaso m
i bodežom za pasom , s nekim d rugim rekvizitima ili, što je vjerojatnije ,
posve nagi poput kurosa. Primjeri iz Italije 23 1 i udaljeni grobn i spome nik
iz Hirschlandena svjedoče ipak o to me ela su i nezakcijski kipovi imali
ulogu grob nih antropomorfnih stela. Stilski su n ezakc ijski likovi oblikovani
suptilno i gracilno , p o etrurskom ukusu, i oč ituju vrije me kada se u kasno-
arh ajskom o blikova n ju najavljuje klasični stil 5. stolje ća p r ije Krista.
Ipak, zadržavaju i bitne karakteristike izraza svojstvenog južn om pred-
alpskom svijetu.

273

l .\ l S. Kuko(~. vidi hi lj. 22!l;F. Sta re, Upo-
dobitev rojs rva na p~ktOralu iz lllakc
na Notnmjsk~m . VAMZ 4, 1970 , 13-30.
276
99. Detalj jahača na konju s monumentalnog
kamenog bloka sa slike 98
Detail of the rider on the horse from the
monumental stone block on the figure 98
Istaknuto mjesto najzanimljivijega nezakcijskog spomenika pripada
velikomu kamenom bloku koji na vrhu nosi vrlo stiliziranu skulpturu konja-
nika, a na prednjem dijelu u visokom reljefu isldesan lik kurotrofne žene
(majke-dojilje), pril{azane u času poroda (sl. 98, 99 i 100). Tijelo žene, oko tre-
ćine manje od prirodne veličine , lagano je povijeno prema čučećem položa-
ju, a nedostaje mu odbijena glava i donji dio nogu. Glava je prvobitno morala
nadvisivati kameni blok i bila je najvjerojatnije oblikovana kao slobodna
puna plastika. Žena-majka nosi na grudima veće dijete koje se samo rukama
pridržava za nju, a njezine ruke, položene uz rubove široko rastvorene i na-
turalistički prlliazane vulve, tumače glavnu temu prlliaza - porod, kao izraz
vrhunske plodnosti. 232 Naturalizmom , robustnošću i rustičnošću izvedbe
ovaj se prikaz odvaja od ostalih nezakcijskil1 skulptura i nesumnjivo izraža-
100. U visokom reljefu isklesan lik
žen e - dojilje i rodilje, Nezakcij,
s tarije željezno doba, 6. stoljeće pri-
je Krista, Arheološki muzej ls tt·c u Puli,
s nimio K.Taclić
An image i.t1 high relief of a woman
nursi.tlg and giving birth, Nesac-
tium, early Iron Age, 6th cent. BC,
An:hacological Museum of Istria in Pula,
photo K . Tadić
277

233 Osim u obliku plastika, javlja se tvo·
reći katkad i luk fibule;M. Gušliu, Varia
archacologi<.'a, Brt:žicc 1974,95-98 s kar-
tom rasprostranjenosti; idejnn ukra~ava­
nje luka životinjskim likovima potječe iz
tmdlc.:ije kulture polja sa iarama (prika-
zi barskih ptica na luku), ali se u stari-
jem željeznom dobu izbor likova pove-
ćava suvremenim simbolin1a: konjem,
psom, ovnom, bikom i konjskom zapre-
gum. '1\t se istiće fibula s tropregom
koji tvori luk iz Nezakcija (sl. ! OI).
278
l Ol . Plastika konjskog trop rega (nedo-
staju kola s vozačem), dio luka
fibu le , Nezakcij, starije željezno do-
ba, 6.-5. stoljeće prije Krista, Arheo-
lo~ki muzej Isu·e u Puli, snimio E. Hre-
ljanović
A sculpture of a troika (the vehi-
cle with the driver is missing), part
of the bow of a fibula, Nesactium,
early Iro n Age, 6th-5th cent. BC, Archa-
eological Museum oflstria in Pula, photo
E. Hreljanović
va histarsku duhovnu i estetsku samosvojnost i izvornost. Konjanik, takoder
teško oštećen , prikazan je veoma stilizirano. To još više vrijedi za prikaz
konja, izduženog, ukočen og i bez ikakvih anatomskih naznaka. Konjanik
sjedi nespretno p ostav lje n, a skulptoru je, čini se, bilo najvažnije da istakne
njegove n oge obuvene u čizmice, kao što je i nagoj ženi-porodilji na pred-
njem dijelu istoga kamenog bloka pažljivo uklesao brojne spiralne kolutove
narukvica na obje ruke. Oč ito se radilo o važnim iko nografski.m detaljima.
Konjanik je kao prikaz inače dosta čest, i u samom Nezakciju i u Dolenjskoj
i gornjoj Italiji, n o posvuda u malim dimenzijama (sl. 101 i 102). 233 Na bloku
ispred konjanika zapaža se ostatak baze nekog odlomljenog, nama nepozna-
102. Vrlo stiliziran prikaz
jahača na konju, luk
fibule (?), Nezakcij, sta-
rije željezno doba, 6.-5.
stoljeće prije Krista, Ar-
heološki muzej btre;: u Puli,
snim io E. Hn::ljanović
A small bronze rider
on a horse, the bow
of a fibula (?), Nesac-
tium, early Iron Age,
6th-5th cent.BC.;Archa-
eological Museum o f Is-
tria in Pula, photo E. l ire-
ljanović

2j4 Toko su mislili P. Slicott1; Rdazione
prdiminarc sugli scavi di N csazio,Aui
e memorie 18, Parcnzo 1902, te A. Pu-
sebi, A. G'ulrs i F Stare u navedenim
djelima (vidi bilj. 194, 222 i 232).
l.iS j . lllfniliu, UmjcUtički sp omenici
prahisto rijskog Nezakcija, Pula 1966;
K. ;llibovi/Ić, Archcologia e artt: dell"ls-
tria, Pula 19!15, 2 1. 46; A. Stipčević, Arte
<kgli llliri , Milano 1963.
280
l 04. Kamena s kulptura konjske gla-
ve, Nezakcij, starije željezno d oba,
6.stoljeće prije Krista, Arheološki mu-
zej Istre u Puli, snimio E. Hrelja n ović
A stone seul p ture of a hm-se head,
Nesactimn, early IronAge, 6 th cent.
BC, A.rd1aeological Museum of Istria in
Pula, photo E. ll relj anović
tog lil<a - možda ptice. Nesumnjivo je na tome monumentalnom kamenom
bloku prikazana smišljena i duboko znaćajna ikonografska i sadržajna cjelina
koja otvara pitanje da li je i taj blok predstavljao samo n adgrobni spomenik,
kako se u novije vrijeme uvjerljivo dokazuje, ili je možda ipak bio dio neke
kultne arhitekture , nekog »Svetišta plodnosti«, prema mišlje nju kakvo je pre-
vladavala u ranijoj literatmi. 234 Čini nam se da glavna uloga ovoga monu-
mentalnog bloka i dalje ostaje otvoreno p itanje, dok se za sve ostale nezak-
cijske skulpture njihova uloga u funkciji n adgrobnih spomenika, naj ćešće
stela, pokazala vrlo uvjerljivim rješenjem.
Estetski najvrednija, ujedno i najpopularnija histarska skulptura, jest
dvojna glava iz Nezakcija (sl. 103). Ikonografski i stilski bliska je etrw-skom
izrazu kasne arhaike , s već nagoviještenim c rtama klasićnog ukusa. Datu-ana
od 6. u 5. stoljeće, ovisno o stilskoj interpretaciji pojedinih autora, predstavlja
tako profinjen rad da mnogi pretpostavljaju kako je uvezena iz etrurske
Italije u južnu Istru. 235 Ta dvoglava h erma najvjerojatnije je također predstav-
ljala nadgrobni spomenik. U Nezakciju je nađen još jedan ulomak ženske
glave, s frizurom povezanom vrpcom i s prikazanom naušnicom , no ulomak
je tolil<o oštećen da je o njemu vrlo teško nešto pobliže reći, osim da je po
stilu i vrije dnosti najbliži dvojnoj glavi.
 Profinjen i nadahnut rad predstavlja još jedna skulpturirana konjska l.\
6
N en m /Ji, o. e.
glava (sl. 104). Meko i znalačld profilirana, sa shematiziranim anatomskim de-
taljima, odudara od drugih prikaza konja, a ujedno upozorava na to da je u
Nezakciju bilo nekoliko (barem tri) konj aničkih skulptura. Po dimenzijama
ta glava nije mogla pripadati konju isklesanom na vrhu opisanoga monumen-
talnoga kamenog bloka, a to je i stilsld potvrđeno znatno višom kvalitetom
izrade ove glave. I konj aničke su figure, također mogle, prema arhajskim
grčkim paralelama, predstavljati nadgrobne spomenike, sa značenjem heroi-
zi.ranil1 pokojnika. 236
Histarsku kamenu skulpturu treba promatrati u okviru stilskili i umjet-
ničkili strujanja na zapadnom Jadranu, gdje se unutar orij entalizi.rajućega i
arhajskoga stilskog shvaćanja rodila ipak originalna umjetnost sklona pri-
hvaćanju općih trendova, ali i održavanja vlastitili tradicija i njihova uklapa-
nja u n ovi izraz. Te tendencije pratimo od oblikovanja sitnil1 predmeta preko
sve izrazitije želje da se razvije figuralni izraz, a konačno do monumentalne
skulpture kao najvišega stvaralačkog dometa. U prosuđivanju tog razvoja
ovisni smo još o saznanjima iz Italije , posebno srednje i sjeverne, gdje su
relevantni nalazi zn atn o bolje dokumentirani i valo rizirani. Još u vije k h istar-
sku umjetnost starijega željeznog doba promatramo kao sintezu grčkoet­
rmsko-histarske arhaike s orijentalizirajući.m re miniscenc ijama i nagovješta-
jima klasičnog stila, jer se sve te komponente isprepleću i teško ih je, a možda
i nepotrebno, odvajati.

281
Japodska grupa u starije željezno doba
(9. do 4. stoljeće prije Krista)

H 7 R. DrecbsleFBižić, Japodske kape i

U prvim stolj ećima posljednjeg tisućlj eća prije Krista djelovali su na oglavlja, VAMZ 3, 1968, 29-; 1.
oblikovanje japodskoga umjetničkog izraza u većoj mjeri ukus, simbolika i u~ L Bakarić, Gornji Kosinj - PleSina
glavica,AP l988, Ljubljana 1990,8 1-82.
dekorativne tehnike kulture polja sa žara ma. Ipak, već u to vrije me Ja podi su
odabirali iz šireg repertoara sebi svojstvene motive i primjenjivali ih na obli-
c ima svojstvenima za njihovu nošnju, a katkada i ograničenima upravo na
nju. Možda su najbolji primjer za to japodske kape i oglavlja. 237 Brojni nam
primjeri pokazuju da je jedna od istaknutih značajki japodske ženske nošnje
bila bogato ukrašavanje glave. Tako opremljena osoba time je , zacije lo , iska-
zivala svoj društveni položaj za života, sa željom da tako bude pre dstavljena
i u svome posmrtn om življenju. Od najstarijil1 jednostavnih kožnih kapa, op-
točeni h brončanim našivcima ili našivenim tokama, ti su se dijelovi nošnje
razvijali dalje u limena oglavlja i kape , izrađene od brončanog lima, a ukra-
šen e je dnostavnim i uravnoteženim geometrijskim kompozicijama: na njima
p rimije njena tehnika ukrašavanja doista je potekla iz kruga kulture polja sa
žara ma, ali već je tada, n a prijelazu u starije željezno doba tijekom 8. stoljeća,
bez ob zira na svoje podrijetlo, postala vrlo raširenom p ojavom . Konična li-
mena kapa (sl. 105 i 106), ukrašen a na opisani način, bila je s gornje strane
otvorena, ostavljajući vidljivom kosu, ili je tu bila zatvorena tkaninom. S ruba
kape visjeli su i zveckali pri pomicanju štapićasti privjesci. Uz kapu su se n a
glavi znale nositi i dvodije lne sljepoočnjače, češće i same ukrašene u reziva-
njem. Ned avno otkriven i vrlo dobro očuvan grob iz Gornjeg Kosinja p oka-
zao je da su se u kosu katkada mogle u taknuti i naočite ukrasne brončane
igle većili dimen zija, a u kićenju glave mogao je sudjelovati i masivni bron-
čani torkves. 238 Kape su se kao ukras glave i dio nošnje nosile uglavnom u
7. i 6. stolj eću prije Krista. Pri izradi ukrasa za glavu , koncipiranih opet po-
put kapa, upotrebljavali su se i spletovi raznih višestrukih lančića od žice.] a-
podi su, proizvodeći svoje nakite i dijelove nošnje, i inače često primje nji-
vali brončanu žicu . Takav ukus dobro ilustriraju vrlo omilje n e i dugotrajno
nošene žičane fibule oblikovan e s elva spiralna diska u obliku naočala. Taj
osnovni oblik fibule bio je nošen tijekom stoljeća, a na njemu su se mijenjali
samo pojedini detalji; sa savijanja žice prešlo se s vreme nom n a izrezivanje
diskova od brončanog lima, a spona je povećavala dimenzije . Drugi pogodan
primjer jesu jednostavno ili složenije pleteni lančići na kojima su se nosili
raznovrsno oblikovani privjesci, obješeni na fibulama ili drugim nakitima za
prsa. Od žice su se plele i višestmke osmičaste p etlje na glavicama dvokra-
kih igala. Iako su Japodi tijekom razvoja svoje višestoljetne željeznodobne
kulture pokazali izričitu sklonost za nošenje masivnog n akita, ipak je u okviru

283
 106. Japodska kapa - oglavlje od bron-
čanog lima ukrašeno iskucavanjem,
Kompolje, starije željezno doba, 7.
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, snimio D.Virtuoso
Iapodian cap - a head covering of
bronze sheet metal dccorated with em-
bossing, Kom polje, carly Iron Age, 7th
cent. BC, A.rchaeologie<tl Museum in Zagreb,
photo D. Vi.rtuoso

H9 /:J. čović, Umjetnost kasnog bronza-

nog i starijeg 1djcznog doba na isroč­
noj j adranskoj obal i i u njenom '"1lcdu,
Duhovna kultu m Ilira, Samjcvo 1984,
9-20 .
tog općeg ukusa svoje mjesto našao žičani i savitljivi nakit koji se pri noše-
nju pomicao, ljeskao i zveckao.
Uz plastično ukrašavanj e izvedeno iskucavanjem bron čanog lima
Japodi su primjenjivali i telullku urezivanja izvodeći jednostavne geometrij-
ske ukrase. Kako je središnje japodsko područj e u Lici bilo u blizini prosto-
ra na kojem je od 10. sto ljeća prije Krista prevladavao sjeverozapadnobal-
kanski geometrijski stil ,239 njegovi su se odjeci osjećali i u Japoda. Zamjetljivi
su na već opisanom bodežu iz Metka ili na po jasnoj kopči iz Kompolja (v. sl. •
41 i 42). Japodi se ipak nisu čvršće vezali uz zapadno balkanski geometrijski
način strogog i suhoparnog d ekoriranja. Reducirali s u ga samo na neke
motive, a njih su slob odnije i pojednostavljeno izvodili. Isto tako, bliski jad-
ranskom svijetu, već su vrlo rano, kako vidimo u Metku i Kompolju, uključili
i figuralni prikaz u sferu geometrijskog izražavanja. Time su se bitno raz-
likovali od umj etničkog i idejnog shvaćanja u krajevima dublje na Balkanu,
gdje se sva de koracija, iako vrlo bogata i kićena , strogo kre tala u sferi suhih
varijac ija na osnovne geom etrijske she me .
Uočljiva je dalje sposobnost japodskih kovača i lj evača da o d raznih
stilskih elemenata, bilo preuzetih iz tradicije, bilo prihvaćenih iz suvremenih
kulturnih grupa s kojima su se održavale veze, stvore nove kompozitne
forme. Takav primjer predstavljaju tzv. dvodijelne fibule tipa Prozor, izra-
divane i nošene u 8. stoljeću prije Krista na prilično ograničenom prostoru
središnjega japodskog kraja, gdje očito treba prepoznati i područj e njihove
izrade; uz njih se mogu dodati složeni privjesci obješeni najčešće na fibule

284
 2 1o R. Drec/Jslei'Hižić, japod~kc dvo·
delnc fihulc tipa Prozor, AR.R,IAZU 2,
1962, 295·3 12; R. Drec/Jslei'Hižlć, Rc·
zult:ni istraživanja japodske nekropole
u Kompolju ..., VAMZ 2, 1961, ·r 13, l;
32, 1·2.
21 1 R. Vasić, T he opcnwork lk lts and
the Iron Age Chronolog)' in th~ North·
s namjerom da slikovito rese grudi (sl. 107). 240 Ujedno nam ti osebujni oblici, c m llalkans,J\1 12,197 1, 1· 13.
2 12 fl. O. !'rf!)', Die Emsrehung.
namijenjeni samo uskom japodskom području, jasno dokazuju postojanje
domaćih japodskih radionica. Možemo ih pretpostaviti u svim većim dosa-
da spominjanim središtima, ali zasad u tom smislu naselje na gradini u
Prozoru izbija u prvi plan. Na pektoralnim privjescima često se primjenji-
vala još jedna]apodima omiljena telmika, te lmika lijevanja na proboj. Ona je
i inače primjenjivana na širem prostoru srednjeg i zapadnog Balkana. 241
Iako su se rijetki prikazi ljudskih likova javili već u vrijeme kasnoga
brončanog doba, tj. u njegovu mlađem razdoblju - u ranim stolj ećima pos-
ljednjeg tisućlj eća , kada su bili izvedeni pojedinačno i najčešće u obliku
privjesaka ili urezani u krajnjoj geometrijskoj stilizaciji, do pojačanog inte-
resa za antropomorfne prikaze došlo je tek tijekom 7. sto lj eća prije Krista.
To se zbilo ponajprije u području sjeverne Italije i jugoistočnill Alpa u
okviru najranije situlske umjetnosti, 242 ali je taj interes kasnije zahvatio znat-
no šire područje, o čemu dobro svjedoče lijevane brončane figurice u Ja-
poda (sl. 108). Najčešće su prikazane žen e u dugim zvonolikim haljinama s
pokrivalima za glavu (mekanim širokim kapama ili posebno složenim mara-
mama, kako su ih donedavno nosile žene u Lici i Dalmatinskoj zagori) (sl.
108,1). Osim odjeće, plastično ispupčenje posred grudi tih Wwva naglašava
njihovu ženstvenost. Ruke su prikazane, kako smo to pri izradi idoloplastike
susretali u gotovo svim prapovijesnim razdobljima, svedene na minimum -
kao mali rašireni bau·ljci, ili savijene u ramenu i stilizirane na način koji pod-
sj eća na ptičje protome (sl. 108, 2·3). Da je zaista riječ o ptičjim prikazima,
svjedoči najzanimljiviji i naj pažljivije izveden lik žene, odjevene na isti način
kao i u drugin1 primjerima, ali okarakteriziran na mjestu ruku s dva para
stiliziranill ptičjil1 glava na dugim vratovima (gusaka ili labudova?). Odjeća
tog lika bogato je i plastično ukrašena, pa je tako taj prikaz izgubio uobičajenu

107. Brončana dvodijelna fibula tipa Pro·

zor, Prozor, starije željezno doba, 7.· 6.
sto lj eće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, fotoarhiv Muzeja
A bronze two-part fibula of the Pro·
zor type, Prozor, cm·ly Iron Age, 7th·6th
cent. BC, Archaeological Mtt~e um in Zagreb
from the phOtoarc hivc of the Museum

285

243 B. Teržan, l'olmescčaste fibulc, AY
4 1, 1990,49-88, posebno 72-73.
214 R. Drecbs/ei•Riž/ć, ]apodi, Katalog
izložbe •Kcltoi•, Ljubljana 1984, 57-58.
24S K. Krome1; La piccola plastica inter-
no-alpina ed estcnse, Este e la civilta pa-
leoveneta a cent o anni. .. , Firenze 1980,
135-14 1, 137, T. 14 e; T. Algne1•Foresli,
Der Ostalpenraum und ltalien: ihre kul-
turelen Deziehungen im Spiegel der antl>-
ropomorpben Klcinplastik aus Bronze
des 7.Jhrd. v. Chr., firenze 1980, osobito
27 i d.; F. St aril, Kipec ilirskcga bojevni-
ka z Vač, AV 13-14, 1962-63, 383 i d.
246 S. Batović, Nekoliko ilirskih antro-
pomorfnih figura iz sjeverne Dalmaci-
je,AV 6/2, 1955,233-246.
247 S. Ljubić, Japudija i predhistoričko
otkriće u l'rozoru ... ,Vl!AD 7, 1885,T. l ,
4; V. Hoff/l/el; l'rethistoričko groblje u
Smiljanu kraj Gospića, VHAD 8, 1905,
197, sl. 25,9.
286
108., 1-6. Stilizirane brončane antropomorfne figurice
žena i ratnika, Prozor, Smiljan i Drenov kla-
nac kod Otočca, starije željezno doba, 7 .-6. sto·
ljeće prije Krista, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio
K. Tadić , crte7. K. Rončević
plošnost. Iako se ti plastićni ukrasi doimaju u prvom redu ornamentalno,
mora da su imali i simbolićno znaćenje , kao i prikazi ptica. Pri dnu h aljine
mogli bismo, naime, opet prepoznati antitetično postavljene ptićje likove (sl.
108, 4). Za n alaze iz zaleđa gornjeg Jadrana i iz gornje Italije, npr. iz znameni-
tih južnotirolskih svetišta, pomišlja se da su ti likovi odjek mitskih predodžbi
s istoćnog Mediterana i da prikazuju božicu života i smrti - »Gospodaricu
životinja« (potnia theron)/ 43 i vrlo je vjerojatno da odjek tih ideja n alazimo
i u Japoda, koji su i inaće u 6. i 5. stolj eću prije Krista bili širom otvoreni
prema gornjojadranskom i istoćnoalpskom svijetli. Općenito su prirodne
komunikacije olakšavale i prefe ri.J:ale trgovinu s Jadranom i preko njega s
Italijom te s podrućjem jugoistočnih Alpa. 244 Lik na slici 108 ,3 ima nešto
kraću haljinu, a noge su mu odjevene u m ekane i široke ćizmi ce. lako su svi
likovi p lošni i prikazani statično , figurice ipak dočaravaju pokret, uhvaćen u
jednom trenutku (sl. 108, 3-4). Uz prevladavajući broj ženskih likova javljaju se
ipak i muški prikazi (sl. 108, 5·6) - nagi, itifalični i s pokrivalom za glavu u
kojem bi, vjerojatno, trebalo prepoznati kacigu. Ovaj je lik prikazan u živom
pokre tu. Prema svojim općim svojstvima pridružuje se nizu ratničkih figuri·
ea u punoj plastici kakve su se izrađivale od 7. stoljeća prije Krista nadalje 245
u gornjoj Italiji i Dolenjskoj , ali se od njih u detaljima razlikuje i posve se
uklapa u japodski antropomorfni stil. O figuricama s teškin1 naoružanjem,
kakve su poznate iz japod skih nalazišta na rijeci Uni , iz ]ezerina i Ribića te
u Liburna, bit će govora u poglavlju o Liburnima. lako je nekoliko antropo-
morfnih privjesaka, poput opisanih, nađeno i na liburnskom tlu i u Beloj kra-
jini s lijeve stran e rijeke Kupe, njihov velik broj na japodskim nalazištima
upućuje na to da im je tu bilo i matićno podrućje. 246 Posebno ih je velik broj
nađen u groblju p odno gradine u Prozoru . Najćešće su bili uklopljeni u
n ošnju kao nakit sa simb olićnim značenjem amuleta, a nosili su se na razlići­
te načine: obješeni u većem broju na vrpci oko ćela, poput di jadema u Pro·
zoru, ili su , kao u Smiljanu, ukrašavali kožni pojas. 247 Mogli su se, dakako,
nositi i nanizani u đerdanu ili obješeni na fibuli. Izrađivali su se i nosili najvje·
rojatnije od 6. do 4. stoljeća prije Krista.
Stylized bronze anthropomorphic figurines
of women and warriors, Prozor, Smiljan, and
Drenov klanac near Otočac , carly Iron Age, 7th-
-6th cent. BC, Archaeological Museum in Zagreb, pho to
K. Tadić, drawing K. Ro nče vić

2~" R. Drechslet'Bitić, PJZ V, 395, karta

Na ovom bi mjestu trebalo reći nešto i o amropomorfnoj plastici 3. sl. 24, 10.
kakva je u novije vrijeme pronađena na stariježeljeznodobnim nalazištima u 249 L. Cučković, AJ·hcološka o tkri ća na
karlovačko m područj u, Karluvm; 1982,
Pokuplju.To se područje kulturno, a i etnički, pripisivalo dosad Japodima/ 48 5-6; L Cu čković, l'rethisto rijskc gline·
ne figurine sjeverozapad ne Hrvmsk e,
no nova intenzivna istraživanja otkrila su neke posebnosti u kulturi ovog IHAO 14, 1989, 7!> l d.
prostora u kojem kasnije antički pisci spominju pleme Kolapijana. Među .tim
posebnostima istaknuto mjesto ima svakako osebujna glinena antropomorf-
na plastika. 249 Najbogatije izvorište za njezino poznavanje jest nalazište
Turska kosa kod Topuskog. Riječ je o utvrdenom naselju na strateški pogod-
nom uzvišenju iznad rječice Gline, s njemu pripadnim grobljem i jednim

l 09. Glinene antropomorfne figurice

s ogrlicom i privjescima te plas-
tičnim detaljima odjeće, Turska ko-
sa i Kiringrad kod Topuskog, starije
željezno doba, 8.- 6. stoljeće prije Kri-
sta, Gradski mu7.ej u Karlovc u i Arheološ-
ki muzej u Zagrebu, crtezi K. Rončević i
M. Gregl
Anthropomorphic clay figurines
with a necklace and pendants, as
well as relief details of clothing,
Turska kosa and Kiringrad near To-
pusko, early Iron Age, 8th-6th cent.
BC, Mtmicipal Museum of Karlovac and
Archaeological Museum in Zagreb, dra-
wings M. Gregl and K. Rončević

287
 1
110. Glineni konjić s Turske kose kod
Topuskog, starije željezno doba, 6. -
-4. stoljeće prije Krista, Gradski m u-
zej u Karlovcu, crtež M . Gregl
A clay figure of horse, Turs ka
kosa near Topusko, early Iron Age ,
6th-4th cent. BC, Mmticipal Must:um
of Karlovac, drawing M . Gregl

»kultnim mjestom<<iz kojega i potječe najveći broj primjeraka antropomorf-

ne i zoomorfne glinene plastike. Antropomorfne su figurice (sl. 109) bile
prilično jednoobrazno oblikovane i stilizirane na način koji pokazuje da se
nimalo nije držalo do estetskih kriterija, već samo do njihova simboličnog
značenja. Pa, ipak, u svojoj robustnosti i ekspresivnosti one očituju od-
ređenu draž. Njil1ovo ukrašavanje imalo je bitnu ulogu i trebalo je predočiti
njil1ov idejni sadržaj i razlog zbog kojega su izrađivane. Figurice su , iako na-
oko nezgrapne i primitivne, predstavljene s jasno oblikovanim dijelovima
tijela, uključujući katkad i glavu s licem. Svima je zajedničko da ih poneki
detalj ili nekoliko naglašenih detalja definiraju u njihovim određenim svoj-
stvima. Većina je likova pril(azana naga, s plastično naglašenim pupkom ili
ispupčenj em u predjelu grudi ili s obje dojke. Na većini je napadno
naglašeno prikazana metalna ogrlica, jednostruka ili dvostruka, često i s
privjescima. Za neke figurice , na žalost redovito oštećene, treba pretpostavi-
ti da su bile odjevene u duge haljine , a za poneke muške likove s raskorače­
nim nogama da su prvotno možda jahali na glinenim konjićima - stilizira-
nim figuricama koje su takoder nađene u većem broju (sl. 110) .
Posebno mjesto pripada krajnje stiliziranom prikazu ženskog lika na
piramidalnom utegu koji je mogao biti nošen kao amule tni privjesak (sl. 111) .

111 . Glineni uteg s urezanim prika-

zom kićeno odjevene že ne, Tur-
ska kosa kod Topuskog, starije že-
ljezno doba, 8.-6. stolj eće p rije Kri-
sta, Gradski m uzej u K arlovcu , crtež M.
Gregl
A clay weight with an engraved
image of an ornately dressed wo-
man, Turska kosa nearTopusko,
early Iron Age, 8th-6th cent. BC, Mu-
n icipal Museum of Karlovac, drawing
M. Gregl

288
 2so L. ('u čkouićJ Brončanodubni nala zi
iz karlovačke regijc ,AV 39-40, 19H!Hl9,
437 i d. , 44L , bilj. 21·23; M. TUI/1(/ IliČ·
-jeore1nov. Ormož v prazgodovini, Lju~
bljana 1989, s l. 17, 24 , 2; tlf. Vomer·
- Gojković - N Ko/m; Arcbaeologia Poe·
tovionen sis, stara in nova arhcoloSka
spoznaja, Ptuj 1993, 50.
zs t L. (!učkouić, o. e. 445 s navede nom
Realistični prikaz odjeće i nakita urezan je grubo u površinu glinenog utega: literdturom.
žena je odjevena u dugu i nabranu odjeću, haljinu i ogrtač, nosi na glavi 25 1" Tj. Ču<'kOI)it\ Prcthistorijskc glinene
figurine ... LHAD 14,74-75.
kapu optočenu tokama, a toke su našivene takoder pri dnu prednje strane
haljine; ženin vrat resi višestruka ogrlica s velikim razdjelnikom za pojedine
niske de1:dana posred grudi. S oštećenog lica motre nepravilno urezane oči:
bolje sačuvano desno oko znatno je veće i impresivno razrogačeno .
Osim cijelih likova na Turskoj su kosi unutar kultnog mjesta nađeni i
plastični pril{azi pojedinih dijelova ljudskog tijela; riječ je o elva prikaza
donjeg dije la noge sa stopalom (sl. 112). Nad realistički prikazanim stopalom
s izrazitim palcem dobro je modeliran g ležanj oko kojega se obavija metal-
na nanogvica. Dok je ovaj nalaz zasada bez pravih paralela, drugi je prim-
jerak, modeliran jednostavnije i također s prikazom nanogvica, moguće
povezati s nekim sličnim nalazima iz prvih stoljeća posljednjeg tisućljeća
prije Krista. 250 Iako iz tog razdoblja prikazi ljudskih likova u vidu glinenih
figurica nisu nepoznati, posebno ih ima u slovenskoj Podravini, a donekle i
ulu·vatskoj Posavini, 251 statuetama iz Pokuplja moramo priznati vlastitu izra-
žajnost i osebujnost. Povoljna je situacija ela ih se upravo na Turskoj kosi
našao velik broj , i to u slojevima istraživanog kultnog mjesta, koje se kao
manji ograđeni prostor nalazilo u blizini tamošnjeg onodobnoga groblja;
ukupno sa zoomorfnim figuricama ima ih više od 350 primjeraka. Unutar
kultnog prostora naišlo se na intenzivne tragove gorenja, na razbijeno po-
sude vrlo fine fakture i izvedbe, često i minijaturnih dimenzija, kao i vrlo
velik broj životinjskih kostiju, što sve jasno određuje smisao tog prostora i
na njemu izvođenih kultnih čina. Prema položaju u slojevima najstariji su
modeli ljudskih nogu, slijedi piramidalni uteg s prikazom žene odjevene u
bogatu nošnju s nakitom, a najmladi su pojednostavljeni i shematizirani
ljudski likovi s naglašenim prikazom metalnog nakita. Okvirno bi trajanje
upotrebe kultnog mjesta na Turskoj kosi trebalo smjestiti između 9. i 5.
stoljeća prije Krista. ma

112. Puna plastika ljudske noge- stopalo

s nanogvicom oko gležnja i potkoljeni·
ea sa stopalom, Turska kosa kod To·
puskog, kasoobrončano · starije željez-
no doba, 9.-8. stoljeće prije Krista, Grad·
ski muzej u Karlovcu, crtež M. Gregl
Figures of human legs- a foot with
an an.klet around the ankle , and a calf
with a foot, Turska kosa near Topu-
sko, early Iron Age , 9th·8th cent.
BC, Munlcipal Museum of Karlovac, dra·
wing M. Gregl

289

252 N Majnarić-Pandžić, Prilog pozna-
vanju kasnog brončanog i starijeg želje·
znog doba na Kordunu i Baniji, !HAD
10, 1986, 32·33, sl. 9; Idoli, katalog
izložbe, Zagreb - Karlovac 1991 , 24.
253 L. ćucković, vidi bilj. 250, str. 443-
-444.
290
113. Glinena figurica vrlo stilizi-
ranog lika medvjeda, Gradi-
na Belaj kod Karlovca, stari-
je željezno doba, 7.-5. s toljeće
prije Krista, privatna zbirka, atež
Z. Homen
A clay figurine of a very sty-
lized bear, hillfort Belaj near
Karlovac, early Iron Age, 7th-
·5th cent. BC, private collection,
drawing Z. Ho men
Dok se u starijim slojevima javlja velik broj životinjskih kostiju koje
svjedoče o žrtvovanju mladih i zdravih životinja, u mladim se slojevima jav-
lja velik broj glinenih zoomorfnih figurica , a nalazi kostiju znatno su rjeđi.
Kao da su figurice darivane umjesto žrtvenih životinja, a prikazani likovi -
ovce, koze, srne, goveda i svinje - odgovaraju upravo ranije u stvarnosti
žrtvovanim životinjama. Čini se da su figurice konja bile češće povezane s
figurom konjanika. U Pokuplju se javlja još jedan životinjski lik, dosad
nepoznat na drugim nalazištima. Pronađen najprije na Gradini u selu Belaj
(sl. 11 3), pomaže da razumijemo i znatno stiliziranije prikaze otkrivene na
Turskoj kosi. Belaj ski primjerak, iako takoder vrlo stiliziran i sveden na mini-
mum karakterističnih crta, sugerira ipak lik uspravljenog medvjeda. Zdepast
i težak donji clio tijela te odredena razlika izmedu prikaza ušiju i podignute
šiljaste njuške čini se da opravdavaju ovakvu interpretac iju. Svakako ela bi u
krajevima oko Kupe lik medvjeda bio očekivan prikaz. Medutim, poneki
znatno stilizirani ji »trorogi« likovi s Turske kose teško bi promatrača naveli
na to da u njima prepozna medvjedi prikaz. 252 Dakako , moglo bi se i ovdje
raditi o istovjetnom prikazu, svedenom na osnovni simbol - tro rogu glavicu,
što bi s obzirom n a već više puta isticani stav prapovijesnog majstora, da je
važno istaknuti samo osnovni i općeprepoznatljivi simbol nekog lika, bilo
prilično uvje rljivo .
Za razliku od ove, najvjerojatnije kolapijanske, figuralne plastike koja
je p okazivala povezanost sa stilskim shvaćanjima panonskih, predalpskih i
pounskih figuralnih prikaza,253 zoomorfna plastika iz Like proistekla je iz
drugog stilskog osjećanja i ukusa. Riječ je o većem broju brončanih životinj-
skil1 figurica, najčešće u ulozi privjesaka. Možda su medu njima najkarakteris-
tičniji prikazi konjića, izduženih i pojednostavljenih o blika, stiliziranih, s
pone kim realističnim detaljem, a od njih su opet najzanimljiviji oni s natrag
okrenutom glavom i visoko podignutim repom, takode r savinutim unazad -
114. Brončani p r ivjesak u obliku konjića s
natrag zabačenom glavom i naprijed povi-
nutim repom, Prozor, starije željezno cio-
ba, 6 .-5. stoljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, snimio D. Virtuoso
A bronze pendant in the shape of a
small horse w ith its head throw n back
anci tail raised fmwarcls , Prozor, early Iron
Age, 6th-5th c ent. BC, Archaeological Museum
in Zagreb, photo D.Virtuoso

115. Brončana figurica ptice (kokoši) s na-

mjenom privjeska, Prozor, starije željezno
clo ba, 5.-4. stoljeće prije Krista, Arheološki mu-
zej u Zagrebu, snimio K. Tadić
A bronze figur ine of a bird (hen) to be
used as a pendant, Prozor, early Iron Age,
5th-4th cent. BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo K. Tadić

tako da je cijeli lik komponiran simetrično (sl. 114). Već smo zapazili da je u
japodskom umjetničkom ukusu općenito bio izražen smisao za simetrič­
nost, a ovim karakteristično stiliziranima i vrlo dekorativnim konjićima po-
kazan je jedan od najljepših primjera takvog izraza. Dosad su takvi privjesci
nalaženi najčešće u Prozoru, pa tu treba tražiti i najvjerojatnije mjesto njihove
izraele. Postavlja se pitanje podrijetla prikaza životinje s natrag zabačenom
glavom, jer u ovim krajevima nema za njega ranijih uzora. Obično se pomišlja!o

291
116. Brončana fibula s lukom u ob-
liku psa i nožicom u obliku ptice
(ili zeca?), Prozor, starije željezno
doba , 6.-5 . s tolj eće prije Krista, Ar·
heološki muzej u Zagrebu, snimio K.
Tadić

A bronze ttbula with a how in

the shape of a dog and a foot in
the shape of a bird (or rabbit?),
Prozor, early Iron Age, 6th-5th
cent. BC, A.rd1aeological Museum in
Zagreb, photo K .Tadić

117. Brončana fibula s nožicom u ob-

liku ovnove glave, Prozor, starije
željezno doba, 5. stolj eće prije Kri-
sta,ArheoloSki muzej u Zagrebu, snimio
K. Tadić
A bronze fibula with a foot in
the shape of a ram's head, Pro-
zor, early Iron Age, 5th cent. BC,
Archaeological Museum Zagreb, photo
K. Tadić

>5 l R. Drecbslei'BI:tić, Wu\IZ 6-7, 1972-
·73,T. X, 5; Ako je lik konjića i nastao uz
isto<'m: potic.,jc,ovdjc je temeljito pre-
rađen . Umjesto •i stočnjačkog• ži\'Og po-
kl·eta, napetih i muskuloznih povrSina,
u Japoda je lik prika7.,n s tati č no, stili-
ziran u naj većoj mjeri i s naglaSenom
simctričnoSću - a una jo~ naglaSava sta-
tičnost lika. ll Prozoru sc: zoomorfna
plastika ( uz likove konjića joSi kozlić u
grobu 13) javlja u ženskim grobovima.
Za lik ptice: s krijestom, pjetlića, smatra
sc da je preuzet s Mediterana u 5. i 4.
stoljeću prije: Krista.
255 R. Vasić, Jedan prilog proučavanju
umetnosti Japoda, Starlnar 20, Acograd
1969, 383·390.
2% M . Guši/u, Varla archaeologlca,
Arcžicc 1974, 8 7 l d ., poschno 97 s
kartama.
na istočno , euroazijsko podrijetlo iz repertoara »životinjskog stila«, pa čak
neki autori u ovim figuricama prepoznaju lik grifona, fantastičnoga životinj-
skog lika orijentalnog nadahnuća. 254 Vjerojatnije ih ipak trebamo shvatiti
kao stilski variran prikaz konjića, lika i inače omiljenog u Japoda; treba se
samo sjetiti čestih prikaza konjskih glava na pločicama pektoralnih nakita.
Pri izradi prozorskih konjića n ajvjerojatnije su svoju ulogu odigrali predlošci
s juga Balkana, iz kruga arhajske grčke umjetnosti/ 55 no to, dakako , ne niječe
da je Grčka ovakvu stilizaciju mogla preuzeti s istoka posredstvom orijenta-
lizirajućega grčkog stila. Uz lik konja izrađivao se i prikaz ovna ili ptice koja
stoji noseći na leđima druge ptičice (sl. 115). Osim takvih punolijevanih figu-
rica-privjesaka čitav se životinjski lik mogao izraditi i kao sastavni dio nakita,
npr. luka fibule modeliranoga u plastičnu figuricu psa ili lika konjića s pti-
com (sl. 11 6). Uz fibule kojima je čitav luk bio izliven u obliku životinjskog
lika, a takve su najčešće bile nošene u jugoistočnoalp skom području u 7 . i
6. stoljeću prije Krista,256 zoomorfni plastični dodaci izrađivali su se i na
nožicama fibula . Takve su fibule znatno mlađe, pripadaju 5. i 4. stoljeću . Iz
Prozora poznamo takav primjerak ukrašen glavicom ovna ili koze (sl. 11 7).
Japodska zoomorfna plastika može se povezati i sa suvremenim nalazima iz
južne Panonije o kojima će poslije biti riječi.

292
 2;- N Cambi, Duhovna kultura Ilira,
Sarnjevo 19134. JUI3.
lSR JJ. Rauu/fl, Japodska nekropola na
Crkvini u Golubiću,GZM 23, 1968, 81·
·98: JJ. Rauu/g, Japodski kameni sepul·
km! ni i sakralni spomenici, Starinar 23.
!lcograd 1972, 23·51: Autorica opisuje
frngmcm stclc iz Golubića kod llihaća,
sa sačuvanim gornjim dijdom tenskog
lika s prikazom nakita, frizure i odjeće;
stilski i tipo loSki prikaz pripada vre-
Važan i još neriješen problem predstavlja pojava japodskih urni ukra- menu kasne arhaike.
>SH• D. Serge}evslti, Japodskc urne,
šenih urezanim n arativnim prikazima. One, doduše , nikada nisu bile nactene GZM 4-5, 1950, 45·95; D. Sergejet•slti, Jz
na ličkome japodskom području, nego isključivo na unsldm japodsldm nala- problematike ilirske umjetnosti, GCBT
IIT/ 1, 1965, 11 9-142; D. Reudić-Mio,'e­
zištima. Tom važnomu likovnom fenomenu treb a ipak posvetiti par riječi. S uić, O nt:kim zanemarenim komponen-
tama kod •japodskih urni•, VAMZ 15,
obzirom na to da je ponovni studij fragmenata odavno nađenih spomenika 1 982,1-10;J.Sarić, Japodskc urne u Lici,
VAMZ 9, 1975,23 i d.; O. Re udić·Mio·
uspio otkriti nove skulpture, čak i medu dobro i višestruko proučavanim čević, Umjetnost Uira u antičko doba,
Duhovna kultura Ilira, 6; i d.
histarskim spomenicima,257 treba se nadati da će se možda i na središnjem 1. s9 D. Ro~kovht, Oe l'origine de ...J'ambre.:
japodskom području otkriti kameni spomenici kakvi su odavno poznati, ali trouve dans les localites illyro-grec-
qucs des llalkans, llullet in de l' Acade-
i u novije vrijeme dalje otkrivani u unsldh Japoda.258 Nedavno je tako u Golu- mie serbe 28, 8, lkogmd 196 1;J:'Stare,
O porijekl u jan tara kod dolenjskih Ilira
biću otkrivena nadgrobna stela s prikazom žen e, datirana vrlo rano. Poznata i Japoda u starije žcljezno doba, neo-
je opširna i višegodišnja rasprava o najranijoj pojavi japodskih kamenih urni, bjavljeno predavanje na postdiplom-
skom studiju arheologije na f ilozof-
a danas je jasno da su najstarije takve urne bile ukrašene u duhu kasne ar- skom fakultetu u Zagrebu 1968.godine.
l 6AI J M. Todd - M. fl. Efebe/ - G: Ir( Beclt-
haike i da su likovno srodne situlskoj umjetnosti, ali s prikazima drugih -A.Maccbiamlo, vidi bilj. 57.
sadržaja. 2 58a Ipak, i dalje ostaje nerazjašnjenom (i enigmatičnom) opća nezain- >6 1 R. Drecbsle•'JJiiić, Rezultati istr:tži-
vanja japodskc nekropole u Kompolj u,
teresiranost balkanskih plemena za izradu kamene skulpture. VAMZ 2, 1961, 102·103,T. 28-31 , 53.

Svakomu tko razgledava bogatu japodsku zbirku s ličkih nalazišta što

se čuva u Arheološkome muzeju u Zagrebu, upast će u oči velika količina
n aldta od jantara. Od đerdana s velikim brojem jantarnih perli, katkad i vrlo
velikih dimenzija, do brojnih fibula kojih su lukovi obloženi velikim ovalnim
zrnom jantara. Osim tih jednostavno izrađenih nakita ističu se i pojedini
primjeri vrlo fino izrađene jantarne figuralne plastike , posebno iz Kompolja
i Prozora. S obzirom na magična, apotropejska i iscj eljujuća svojstva koja su
se od prapovijesnih razdoblja pa do u antičko doba pripisivala jantaru - toj
zlatnožutoj ili crvenkastoj materiji koja je pri trljanju ili glađenju očitovala
efekte elektriciteta - za mnoge jantarne izrađevine treba, osim njil1ova de-
ko~ativnog izgleda, pretpostaviti njihovo magič no i simbolično značenje.
Neuobičajeno velika količina jantara u japodsldm grobovima odavno je po-
buđivala pitanja o podrijetlu te materije u Ja poda. Tako se, uz davne teorije
o baltičkom podrijetlu japodskog jantara, šezdesetih godina našeg stoljeća
javilo i mišljenje o njegovu lokalnom p odrije tlu iz domaćih ličkih crno-
goričnih smola.259 Ipak, novije su prirodoznanstven e analize poje dinih ja-
pod skih uzoraka pokazale da je zaista rij eč o njihovoj provenijenciji iz
baltičkih krajeva. 260 Međutim , kako ispitivanja naših uzoraka nisu dosada
bila ni sustavna ni sveobu hvatna, moglo bi se dogoditi da se u budućnosti
oba mišljenja pokažu ispravnima, tj. da su se velike potrebe za jantarnom
sirovinom zadovoljavale iz dvaju izvora: uvozom sa sjevera za izradu fino
modeliranog naldta i amuleta u specijaliziranim radionicama, najvjerojatnije
u području rijeke Pada, te iz domaćih izvora za izradu jednostavnih perli i
obloga fibule . Jednako je važno i rješavanje pitanja gdje je jantar bio
obrađivan i oblikovan, katkad u izvanredne, umjetnički vrijedne izrađevine.
Za rješavanje tog pitanja veliku važnost imaju jantarni nalazi iz ženskoga
groba 47 u Kompolju. 261 U grobu je bilo priloženo nekoliko jantarnih figu-
ralno oblikovanih plastika, a uz njih i nešto poluproizvoda i sirovoga grume-
nja jantara. Najpoznatije i dosad najčešće reproducirane plastike jesu ženske
glavice, nježnoga izduženog lica, ovalnih glatkih obraza, fino oblikovanih

293
119. Jantarna plas tika figure odje-
vene u nabrani hiton, Kom-
polje, starije željezno doba, oko
500. godine prije Krista, Arheo-
loSki muzej u Zagrebu , crtež M.
Gregl prema R. D rechsler-Bižić 1961.
An a mber figur ine dresse d
in a pleated chiton, Kompo-
lje, early Iron Age, ea. 500 BC,
Archaeological Museum in Zagreb,
draw ing M. Gregl from R. Dred1sler·
-B iž ić 196 1.

usta i vitkoga pravilnog nosa te ispupčenih i obrubljenih b a-

demastih očiju (sl. 118).Jedno je lice prikazano en face , drugo
u profilu, oba s prekrivenom i podvezanom kosom. U grobu
se nalazila još jedna ženska glavica prikazana u profilu, ali
modelirana puno sumarnije. Uz glavice koje su bile nošene
obješene poput perli ili privjesaka, u grobu se nalazila i figu-
rica osobe pril{azane u cjelini i odjevene u dugi naborani
hiton. Lik je prikazan u ponešto zgrčenom položaju (sl. 119).
Dok su opisana ženska lica blaga i smirena, lice tog lika,
prikazano u poluprofilu, s vrlo velikim i naglašeno obrublje-
nim okom i punokrvno modeliranim nosom, ima mesnata,
razvučena i poluotvorena usta. Kosa je prikazana slobodno,
s pramenovima začešljanima u lice. Nabori odjeće koja seže
do gležnjeva vrlo su pažljivo izvedeni, a jedna ruka viri iz na-
bora koje kao da grčevito pridržava. Slično vrijedi i za drugu,
neprirodno položenu ruku. Stopala su bosa i modelinma od
gležnjeva, a prikazana opet u profilu. Prikaz se, dakako, mo-
rao prilagoditi raspoloživom grumenu jantara i u toj se činje­
nici možda krije veći broj razloga za položaj i izvedbu lika;
međutim, njegova impresivnost i briga posvećena prikazu , i
u cjelini i u detaljima, sugerira određenu i karakterističnu
situaciju koja je određivala značenje W{a. I ova je jantarna fi-
gurica plosnata i neobrađena sa stražnje strane, a mogla se,
kao i ostale, nositi kao privjesak. 261a
Posve je očito da kompoljske plastike predstavljaju kasni arhajski stil ,r,,,F. Stare je u ill:u u hitonu vidio lik
žene pri porodu, vidi bilj. 232; Sličan je
iz prijelaza 6. u 5. stoljeću prije Krista i da najljepše analogije za njih poz- lik otkrin:n u Satricumu , takoder kao
grobni p rilog (Civilt11 di btzio primitivo,
namo iz italsko-etrurskog svijeta na suprotnoj jadranskoj obali, iz padskog Roma 1976., T 94, 13; U Kompolju u
područja koje je u to vrijeme kulturno pripadalo grčko-etrurskoj sferi. 262 Za grobu 47 nađena nakitna garnitura,
o-rilski je povezana i može se pretpo-
sve kompoljske likove poznamo bliže ili dalje analogije, i s područja veliko- staviti da je i nabavljena i nošena kao
cjelina.
grčke južne Italije i iz groblja oko ušća Pada u Jadran, gdje se u to vrijeme >62 D. E. Stroug, Catalogue of the Car·
vcd Am ber, London 1966, 27·29; N.
kao cvatuće trgovačko središte razvijala Spina. S obzirom na stilska obilježja, Alfieri -E E. tl rias - ill. Him1e1; Spina.
te na zrelost i profinjenost izrade, kompoljske plastike treba protumačiti Die ncucmdccktc Etruskcrstadr und
die griechischen Vase: n ih rer G dibc:r,
kao uvoz sa zapadne jadranske obale; to uvjerljivo podupire i sam zemljo- Miinchen 19115.
l6.1 R . Drec/Jslei •BI:tlć, PJ Z V, T. 46 ll i
pisni smještaj Kompolja uz važnu prapovijesnu magistralu koja je polazeći 12,T.47, 14.
od liburnske obale, negdje u području podno sjevernog Velebita, preko pri-
jevoja Vratnik ulazila u Liku. To tumačenje podupiru i drugi japodski nalazi
jantarne plastike, kao ovnovske glavice iz Prozora - sljedeće postaje na putu
u tmutrašnjost Like - te ženska glavica sa stiliziranom frizurom ili glava bra-
datog muškarca na poluobradenom grumenu jantara, takoder iz Kompolja.
Njima se pribraja i veća plastika s antitetički postavljenim glavama dvaju rat-
nika s halkidičkim kacigama i simboličkim prikazom okruglog štita (sl.
12 0).263 Dok s u svi navedeni nalazi služili kao privjesci ili aplike, posljednja
je plastika vjerojatno bila upotrijebljena kao balčak nekog bodeža ili noža.
U Kompolju je nađen još jedan vrlo rijedak prikaz koji ovdje na kontinentu

295
 120 Jantarni privjesak u obliku dvije an-
titetično postavljene ratničke glave,
Prozor, starije željezno doba, oko 500.
godine prije Krista , Prirodoslovni muzej u
Bd~u . crtež K . Rončević
An amber pendant in the form of
two opposed warrior heads, Prozor,
early Iron Age, ea. SOO BC, Natural l lis·
tory M useum in Vien na, drawing K. Ro n·
čević

263a T.ik d clnna prika~m je:: i na zname-
nitoj urni iz Ribića , A. Stipčević, lllt·i ,
Zagreb 1989, 167.
263b O toj tc matic i1 aU za znatno kasn~c
vrij eme, vrlo zanimljivo raspr:tvlja S. Co-
će, Pr ilozi pro ućavanju politićkog ure·
denja naro da sjeverozapadnog llirika,
Rado vi Filozofskog fakulteta u Zadru
18, 1978/79,43 i d ., osobito 7 1·8 1.
264 R. Drecbsle• •fližić, Dv:t zanimljiva
nala7"1 iz japodske nekropole u Prozo·
ru,VAMZ 21, 19B!!, 17 i d .,T 2·3.
govmi o vezama s morem -lik delfina od jantara iz groba 262 ; takav smo lik su-
sreli još jednom - urezan na jednoj od japodskih kamenih urni iz okolice
Bihaća. 2 63a
Razmatrajući problem mjesta nastanka upravo opisanih plastika, tre-
balo bi u obzir uzeti i mogućnost da su jantar ovdje lokalno obradili putu-
jući majstori iz ItaLij e; to bi lijepo objasnilo činjenicu ela su u kompoljskom
grobu 47 uz izrađene plastike dodani i poluobrađeni primjerci i grumenje
jantarne siroyine. Međutim , naše dosadašnje poznavanje japodskih utvr-
đenih naselja 6. i 5. stolj eća prije Krista ne pruža nam pravi oslonac za takvu
pretpostavku. Radionice luksuznih predmeta, kakve smo upoznali u drugim
krajevima halštatske Europe , pa i Hrvatske u Istri, postojale su i djelovale u
naseljima koja su već dostigla određeni razvojni gospodarski stupanj, odra-
žen u društvenoj strukturi stanovništva. Arheološki odraz takvog razvijenoga
protopovijesnog društva nalazimo u tzv. »burgovima« koji su bili uključeni u
»internacionalnu« trgovačku mrežu. O tome opet svjedoče raznovrsni uveze-
ni predmeti, ali i sirovinski izvori kao podloga za gospodarski napredak
Arheološki opipljiv dokaz za takve prilike pružaju tzv. kneževski grobovi,
poznati u nas u sjevernoj Hrvatskoj. Svega toga u Ja poda nema i njihova nam
se društvena struktura pokazuje kao plemenska, vojno-demokratična i soci-
jalno uravnotežena, bez postojanja izričito jakih središta koja bi vladala veli-
kim područjem sa subordiniranim zajednicama. 263b Stoga je na poznatim
japodskim naseljin1a vrlo teško pretpostaviti mjesta za boravak putujućih
majstora koji bi u lokalnoj radionici izrađivali skupe i profinjene umjetničke
predmete. Prema tome, jantarne figuralne plastike iz Kompolja stigle su
najvjerojatnije kao uvoz u japodsku sredinu.
Ipak, imamo dokaza i o lokalnoj obradi i ukrašavanju jantara! O njoj
svjedoče ne samo jednostavne perle i glatko oblikovano zrnje ukrašeno je-
dnostavnim urezanim motivima, najčešće koncentričnim kružićima, nego i
veliko ovalno zrno iz Prozora s urezanim geometrijski stiliziranim scenskim
prikazom (sl. 121). 264 Na njemu se u horizontalnim zonama nižu jednostavni
motivi koncentričnih kružića , šrafiranih uglastih traka i kotačića, a najširi je

296
 265 Takav je rirual prisutan u Histra,
Liburna i Japoda, dok su ostala ilirska
plemena na Balkanu isticala ratničku
opremu u muškim grobovima. Isto vri·
jedi i ~.a južnu i'"•noniju te jugoistočno·
alpski pretprostor, gdje se uprdvo u
starijem ~eljeznom <!obu javljaju vrlo
reprezentativne ratničke opreme prido·
dane u grob kao prilog.
pojas bio ostavljen za, u Japoda već odavno omiljeni, narativni prikaz povor-
ke ratnika. Iako je to zrno mlađe, vjerojatno iz 3. stoljeće prije Krista, spomi-
njemo ga ovdje jer može, a najvjerojatnije i predstavlja rad domaćeg majsto-
ra. Na njemu je prikazana povorka ratnika kakve smo ranije susreli na kasno-
brončanodobnom nožu iz Metka, ili na brončanim pojasnim okovima iz
Kompolja (v. sl. 41 i 42). Na jantarnom zrnu prikazana su četiri ratnika odjeve-
na u tipičnu kariranu odjeću kakvu poznamo s najmlađih situla iz kasnog 5. i
4. stoljeća, a cijela je povorka ponovno izvedena krajnje stilizirano, samo su-
marnim , ali vrlo naočitim prikazima kaciga i okruglih malih štitova nošenih
na lijevom ramenu. lako se na tom zrnu prepoznaju mlađi ornamenti, ipak
je očito da su duh i ideja prikazivanja nastavak ranijih likovnih koncepcija u
}apoda, pa ga zato ovdje i uključujemo . Na njemu zaista moramo osjetiti
domaći ukus i tradiciju, lišene duha arhaike ili klasične umjetnosti sjeverno-
mediteranskil1 kultura, poput onoga koji smo zapazili pri analizi kompolj-
skih jantarnih likova. Doduše, oblici oružja prika-
za nog na prozorskom zrnu pripadaju tom antič-
kom svijetu, ali su predočeni na način zapadno-
balkanskog stila.
Rezimirajući možemo reći da je japodski
svijet jedino u svom gornjemu društvenom slo-
ju, kojemu je pripadala žena pokopana u grobu
47 u Kompolju, kao i ostali nositelji jantarnih uk-
rasa i amuleta iz Kompolja i Prozora, pribavljao i
u uskom krugu usvajao uvezene predmete , nas-
tale u različitoj kulturnoj i duhovnoj sredini. Iz te
sredine, koju smo u ovom slučaju prepoznali kao
prekojadransku, stižu pojedine ideje, teme i mo-
tivl koji su na svoj način bili uključivani u do-
maći liburnski ili japodski svijet te zaživjeli ovdje
neko vrijeme s više ili manje odjeka u domaćoj
kulturi. Prikazi ratnika i njihove opreme imaju za
nas još jedno prozaičnije značenje; posredstvom
ovih prikaza upoznali smo naime japodskog
ratnika kojega inače, zbog već spomenutil1 ritu-
alnih pogrebnih običaja, ne bismo konkretno
u poznali.265

121. Jantarno plosnato zrno s ureza-

nim geometrijski stiliziranim pri-
kazom ratnika, Prozor, mlade že-
ljezno doba, 3.-2. stolj eće prije Kri-
sta, Prirodoslovni muzej u Beču , crtež K.
Rončević

A flat amber head with incised

stylized geometric images of war-
riors, Prozor, late Iron Age, 3rd-2nd
cent. BC, Natural Histoq• Museum in
Vienna, drawing K. Rončević

297

266 R. Drecbslet•BI:iić,PJZ V, 433, T.46, 13.
267 Tek su u Istri prilike bile ponešto
drukčije , jer je tu u blizini, na gornjem
Jadranu ostvarena kerami čka domaća
proizvodnja tzv. gornjojadranskog stila
u 5. stoljeću prije Krista (altoadriati-
co), nadahnuta uvezeno m grčko-ital­
skom keramikom; B. M . Felletii-Maj, La
cronologia della necropoli di Spina e la
ceramica Alto-Adriatica, Studi Etruschi
14, Firenze 1940, 43 i d .; K Mibuvilić,
Archeologia e arte dell' Istria, Pula 1985,
49, 117.
268 S. Gabrovec, Grob z oklepom iz N o-
vega mesta, Situla l , Ljubljana 1960, 27
l d.,39,sl.2.
269 R. Drec/Jslet•Bi:iić, vidi bilj. 261,T. 6,
14;1<. Drecbslet•Bi:iić, P}Z V, T. 44, 9·10.
298
r
122. Jantarna plastika u obliku ko-
njića , nekoć luk fibule (?) Vrebac,
starije željezno doba, 5.-4. stolj e će
prije Krista, Arheološki muzej u Zagre-
bu, snimio D.Virtuoso
A miniature amber figure in the
form of a horse, once a fibula bow
(?). Vrebac, early Iron Age Sth4th
cent. BC, Archaeological Museum in
Zagreb, photo D.Virtuoso
Grupi uvezenih jantarnih plastika treba najvjerojatnije pripisati i ko-
njića iz Vrepca (sl. 122); stilski je jednostavno koncipiran, kao puna plastika
na samostalnom postamentu, oblikovan vješto i s uspjelim realisti čnim
detaljima. Ipak, nij~ posve isključeno da je bio izrađen na japodskom tlu, to
više što je vjerojatno bio apliciran na fibulu. 266 Svakako je vrlo značajan
podatak da je uvoz umj etnički oblikovanog jantara naišao na odjek u do-
maćim japodskim radionicama i poticao domaće majstore na modeliranje i
jednostavno ukrašavanje jantara. Takva je reakcija inače posve različita od
uobičajenog odnosa prema uvozu luksuzne robe u naše krajeve. ]er, kako
smo vidjeli, uvoz apulske ili grčke slikane keramike nije uopće djelovao na
domaću proizvodnju. Uvezeni predmeti, namijenjeni određenom društveno
istaknutom sloju, zadržali su svoju egzotičnost i vrijednost, a domaći maj-
stori su ostali pri svojim tradicionalnim oblicima i ukrasima. Takvo je pona-
šanje arheološki posvjedočena od 7. do 4. stoljeća prije Krista. 267 Djelovanje
uvezenih predmeta na rad u domaćim radionicama javit će se na istočnoj
obali Jadrana i u njegovu najbližem zaleđu tek u helenističko vrijeme, a o
tome će poslije biti govora.
Među predmetima uvezenima u japodsku Liku, odnosno među preu-
zetim likovima, simbolima i sadržajima treba još spomenuti vrlo stilizirane
brončane privjeske u obliku poprsja krilatih sfingi (sl. 123) . Podrijetlom iz
italsko-etrurske sfere u japodsku su Liku bili najvjerojatnije preuzeti posred-
stvom dolenjskog prostora. U Dolenjskoj su likovi minijaturnih sfingi bili
poznati već u drugoj polovini 7. stolj eća prije Krista, uz ostali italski uvoz,
i služili su za ukrašavanje kaciga. 268 Na japodskom se tlu ti likovi javljaju
lijevani pojednostavljeno i u upotrebi privjesaka.269 Kao i za niz drugih
izvana preuzetih likova i simbola, ne znamo kakvo su značenje imali u japod-
skoj sredini.
 21 0 N. Venclova, Prchistoric Glass in
Bohemia, Praha 1990, 222·256 s opšir-
nom općom literarurom o žcljeznodolr
nom staklu; R. Drecbslei'Bižlt, PJZ V,
433; R. Drecbsle>'Bižlć, VAMZ 6-7,
1972-73,T. 39-40.
2 7 1 A . Be11ac, Utvrdena ilirska naselja
(1), Sarajevo 1985; A. Be11ac, Utvrđen a
praisrorijska naselja u zapadno m dijelu
jugoslavije, Materijali SADJ 22, Novi
Sad 1986,22-36.

Koloristički ugođaj među japodskim nakitom stvarale su raznovrsne

staklene perle. Zajedno s jantarnim i metalnim privjescima tvorile su sliko-
vite ogrlice i đerdane. Poluprozirne jednobojne perle, narebrene poput di-
nja, te višebojne perle s očicama i bradavicama, bile su uvažene iz napred-
nih središta staklarske proizvodnje s Mediterana, iz Italije ili iz jugoisto-
čnoalpskog prostora. No, ima i đerdana od velikil1 i teških neprozirnili perli
od sive staklene paste, ukrašenili žutim u koncentrične krugove umetnutim
staklenim nitima. Te pomalo sumorne perle govore o postojanju lokalne i
prilično primitivne staklarske proizvodnje.270
Morali bismo, dakako, nešto reći i o japodskim naseljima u kojima se
odvijao život i proizvodnja koju smo upravo djelomično pregledali kroz
prizmu dekorativnih stilova. Neka od tih naselja češće smo navodili, tako
Prozor, Kompolje i Vrebac, da spomenemo samo najistaknutije i arheološki
najbolje istražene. Svima je zajedničko da su gradinskoga tipa, s obrambenim
sustavima koji su se prilagodili terenu i istaknuli njegove prirodne pogod-
nosti. To je ujedno razlog raznovrsnosti pojedinih gradinskih tlocrta i
izvedbe utvrda. Nema sumnje da su gra-
ditelji kamenih suhozidnih bedema vodili
računa i o onodobnom načinu ratovanja.
U japodskoj Lici postojao je pravi sustav
gradinskih n aselja; ona su naime bila izgra-
đena tako da kontroliraju svoj pripadajući
prostor i postojeće ili tek uspostavljene
komunikacije. Zapaženo je najviše individu-
alnih gradina, ali ih ima i dvojnili, kada je
to prirodna konfiguracija izabranili stra-
teških položaja omogućavala, a vrlo rijetko
postoji i trojni gradinski kompleks (npr.
gradina Trojvrh kod Plaškog) . O organi-
zaciji života u naselju govori razmještaj
kuća na prirodnim ili izgrađenim terasa-
ma, ili na platou unutar bedema (sl. 124-
125). U sustav su često bili uključeni i veći
prostori ograđeni niskim zidom za smještaj
stoke, te ritualni prostor ili objekt, najčeš­
će u obliku posebnog humka (tumula)

123. Brončani privjesak u obliku unutar bedema. 271 Svakom gradinsko m

glavice stilizirane krilate s finge,
Kompolje, starije željezno doba,
7.-6. stoljeće prije Krista, Arheološ-
ki muzej u Zagrebu, crtež M. Gregl
A bronze pendant in the form
of the head of stylized winged
sphinx, Kompolje, early Iron Age,
7th-6th cent. BC, Archaeological
Museum in Zagreb, drawing M. Gregl
naselju pripadao je određeni teritorij
potre ban za življenje: poljoprivredno zem-
ljište, pašnjaci, izvori vode, izvori sirovina
- u prvom redu građevnog materijala, drva
i kamena. Šumama bogato japodsko po-
dručj e u Lici davalo je i svoje proizvode:
lovn e životinje, šumske plodove, med i

299
 126. Gradina Mali Vrh u Toliću na Kr-
bavskom polju, starije željezno do-
ba, snimila R. Drechsler-lližić
The hilliort of Mali Vrh at Tolić
in Krbavsko polje, early Iron Age,
photo R. Drechsler-Bižić

272 R. Drecbslei'Bižić, P]Z V, 424-429. razne smole. Mreža puteva trasirana je unutar gradinskog teritorija, ali i
prema drugim gradinama te još dalje, priključujući se komunikacijama na
veće udaljenosti.Već je naveden primjer takvog važnog puta koji je s Jadrana
stizao preko planinskog prijevoja Vratnika na Ko mpolje i Prozor (kroz
današnji Otočac) te dalje na zapadni Balkan i prema Panoniji (sl.l27). Uz gradi-
n e su se nalazili i predviđeni prostori za grobove gradinskih stanovnika. Ta
su groblja bila uvijek položena u određenom odnosu prema naselju, u njego-
voj blizini i najčešće u podnožju gradine. Smještena su na prirodna uzvišenja
poput greda ili u podignute velike i izdužen e humke s više ukopa, a pron a-
đena su i ravna groblja. 272
Dosadašnji a1·heološki radovi nisu još istražili veće površine japodskih
ličkih gradina, ali na njima treba svakako očekivati i veći ne izgrađeni pros-
tor za okupljanje, poput trga, kao i dijelove n aselja posvećene pojedinim
obrtnim djelatnostima. Ličke gradine, s platoima i terasama ispranima često
od atmosferilija, pružaju n ešto slabije mogućnosti istraživanja, ali bi isko-
pavanja većih razmjera sigurno pružila rezultata.
Uz gradine se mjestimično naziru i manja naselja bez u tvrda, poput
podgrada, ali je s obzirom n a plavnost ličkih polja cijeli život bio pretežno
organiziran na p ovišenim položajima u z r ubove polja. Većina je naselja

304
127.Gradina Kompolje kod Otočca,
starije i mlađe željezno doba, sni-
mila R. Drechslcr-Bi žić

The hlllfort of Kompolje near

Otočac, early and late Iron Age,
pho to R. Orechsler- Bi :lić

živjela tijekom cijeloga starijeg željeznog doba, trajala i dalje u mlade želje- 273 lbidcm, 391-441.
zno doba te dočekala rimska osvajanja pre d kraj posljednjeg tisuć ljeća prije
Krista. Tada su, nesumnjivo , ojačala utvrđenja uz one putove kojima su rim-
ske legije prodirale u unutrašnjost japodskog teritorija.
Razdoblje starijega željeznog doba u Japoda p odijeljeno je, kako smo
naveli i za kulturu Histra, na temelju osnovnih tipova materijalne kulture u
p et uzastopnih vremenskih faza koje očituju međusobnu povezanost i kon-
tinuitet življenja.273 Očito je da je od 10. stoljeća prije Krista nadalje, tijekom
posljednjeg tisućljeća , rasla gustoća stanovništva.
Pri kraju ovoga sumarnog izlaganja o svojstvima stila i likovnog izraza u
Japoda u vrijeme starijega željeznog doba, možemo zaključiti da su pojedini
tradicionalni oblici i motivi trajali stoljećima, uz veće ili manje stilske promje-
ne. Moglo bi se ustvrditi da je japodski ukus bio prilično konzervativan i sklon
tradicionalnim zasadama te da je, iako otvoren kontaktima s drugim sredi-
nama i preu zimanju pojedinil1 njihovfu elemenata, mnogo toga rado prera-
đivao i preuzeto prilagodavao svojim estetskim i idejnim shvaćanjima. Tako
je dočekan i kraj 4. stoljeća prije Krista, kada se područje u neposrednoj bli-
zini, na sjeveru i istoku od japodske Like, počelo otvarati novim kulturnim i
stilskim shvać anjima iz keltsko-latenskog kruga u panonskom Podunavlju.

305
 /

Liburnska grupa
u starije željezno doba
(9. do 4 . st. prije Krista)

Kao što smo u poglavlju o kasnome brončanom dobu

128. Beretinova gradina u Radovinu kod naveli, nositelji kulture starijega željeznog doba na sjevernom
Zadra, raspored nastambi, crtei M. Gregl Jadranu za posljednjeg tisućljeća - stare ere bili su Liburni.
prema š. Batovi ć, 1968.
The Beretin hillfort at Radovin near
Nastavali su usko obalno podt·učje između rijeka Raše i Krke i
Zadar, the arrangement of dwellings, njemu pripadajuće otoke. Liburnsko je područje od svog zaleđa
drawing M. Gregl from š. Batović, 1968. bilo odvojeno planinskim lancem Vele bita, no ipak su Liburni s
tim zaleđem održavali veze različitog intenziteta u pojedinim
razdobljima. Životni im je interes, naravno, bio ipak okrenut Jad-
274 S. Batović, l') ZV. 339-390 s podrobno ranu. Susjedi Histra, J apoda i Delmata, povezani s njima i njihovim prilikama,
navedenom starijom litcrdturom.
275 Jbidem 346-349; nckadaSnju fazu l,
Liburni su svoju kulturu razvijali neprekinuto, gotovo od početka posljed-
sada prijelaznu fa zu, Batović je ob radio
u svesku PJZ IV, 27 1-330. O odvajanju
njeg prapovijesnog tisućljeća nadalje, sve do romanizacije. Antički ih pisci
kasnobronča nodohne fuzc iz cjelovitog spominju vrlo rano; sačuvana je tako vijest o njil1ovu sukobu s Grcima u 8.
razvoja željcznodobnc liburnskc kultu-
re izrazili su svoje rezerve S. Gab rovcc stoljeću , sukobu 734. godine prije Krista radi prevlasti nad otokom Krfom
i B. Čović u zavclnom pog.lavlju !'JZ V,
906. kojim su Liburni prije toga vladali, kao vjerojatno i većim dijelom istočnog
276 Najbolje vidljivo u poglavlju o istar- Jadrana.
skoj grupi u PJZ V. 298-304, osobito
300-304. Razdoblje liburnske željeznodobne kulture analizirao je i sintetizirao
u okviru pet razvojnih faza Šime Batović . 274 U svojim ranijim radovima
Batović je početke liburnske željeznodobne kulture određivao na prijelaz
ll . u 10. stoljeće prije Krista, dakle u vrijeme kada je još trajala mlađa faza
kasnoga brončanog doba. U novije je vrijeme odredio prave početke želje-
znog doba u Liburna tek u 9. stoljeće i takvim je postupkom postigao ,
doduše, povezanost liburnske kulture s kronološkim podjelama italskih
kulturnili grupa ranoga željeznog doba (s tzv. civilizacijom Villanova), ali je
time liburnski razvoj odvojio od razvojnog tijeka u Histra i Japoda. 275 Slije-
deći Batovićeve zaključke ovdje smo najstariju liburnsku fazu opisali u
poglavlju o kasn ome brončanom dobu, ali ponovno n aglašavamo, kao i u
Histra i Japoda, povezanost starije željeznodobne kulture s njezinim kasno-
brončanodobnim korijenima. 276
Po svemu sudeći Liburni su od 9. pa do polovine 6. stoljeća prije Krista
bili vodeća pomorska i politička snaga na istočnom Jadranu, što se očitovalo
u vrlo bogatom razvoju njihove materijalne i duhovne kulture. Naselja iz tog
ranijega razdoblja liburnske povijesti nisu još dovoljno istražena, ali ili je
ipak otkriven velik broj na tipičnim gradinskirn položajima. Do danas je na
čitavom liburnskom području registrirano oko 600 gradina, pa treba zaklju-
čiti da uz pojedina važna središta, kao što su bili Nin (liburnska i antička
Aenona) i Zadar Qader), oba izgrađena na obali u nizini i na zaštićenim

306
 177 S. Batovlt', Kuhum starih Liburna,
Dometi ~:v, 12, Rijeka1982, 7·39.
21x B. Cović, Pou bei Bugojno..., Pose-
bna izdanja AN UBiH 24, 975,
Sarajevo J
121-129; R. Ćovk', Die Wallburg Pod bd
Bugojno und ihre pannonisch-adr iatis-
che llezichungcn, ta Venetia nell'area
1990, 487-
l"adano-danubiana, l"adova
položajima na poluotoku, brojem prevladavaju gradinska naselja. 277 Kako u -497; 1991. jevo
H. Čović, Pod kod Bugojna l , Sara-

Ninu i Zadru, tako su i na istraživanim gradinskim naseljima (Bribiru i Ra- 1.79 ,{: Batooit~. Istraživanje ilirskog nase::·
lj a u Radovinu, Diadom 4, Zadar J961!,
dovinu) sačuvani arheološki slojevi koji odražavaju stoljetni razvoj liburnske 55 i d.; š. Batovlć, Jsrmživanje prapovi-
kulture. Unutrašnji raspored u naselju zasada je u nas vrlo malo istraživan. 9. 1980.
jesti u Bribiru, Diadora 5S-95.
11l0Vidi bilj . 277.
Dok je npr. u Bosni višegodišnje istraživanje prapovijesnog naselja Pod kod 2H l M. Suić, Prilog poznavanju odnosa
Bugojna dalo dobar uvid u tu problematiku,278 u Hrvatskoj se radilo znatno doha,VAJID
Liburnije i Piecnuma u starije željezno
SS. 1953; R. Penmi, La •koi-
manje. A najviše upravo u liburnskim naseljima u Radovinu i na Bribiru JOI~ ne• adtiatica... ,JOP, 95-115; { Batouić,
11-93; D. Clogović, Prilozi pozna-
(Bribirskoj glavici) , a donekle i na Gradini u Danilu.Tako se otkrila smišljena vanju željeznog doba na sjevernom
Jadranu , Zagreb 1989 (dalje Prilo>.i), na
organizacija prostora za javne potrebe na Beretinovoj gradini u Radovinu viSe mjesta.
kod Zadra (sl. 128). Tu su otkriveni suhozidni temelji prilično pravilnog niza OA 282 1ll. Zaninović, Liburnia militaris,
13, 191!8, 43-67. K. Mi/Jovi/ić, vidi
podjednako velikih građevina otvorenih prema zaj edničkoj gradinskoj ko- bilj. 217.73 i d .
munikaciji.279 U pojedinim kućnim prostorijama otkriveni pitosi za čuvanje
hrane govore možda i o organizaciji čuvanja i raspodjele hrane u naselju. U
gradinskim su naseljima otk.tiveni i uređaji komunalne 'namjene, u prvom redu
za prikupljanje i čuvanje vode; naj češće su to lokve, ali nađene su i cisterne
izdubene u živcu (na Bribim). U više godina istraživanima bribirskim b ede-
mima otkriveni su i otvori za odvod oborinskih voda.
Sustav putova koji su naselje povezivali s njegovim teritorijem ili s
drugim suvremenim naseljima takode r je malo istraživao. Pretpostavlja se
ipak da su rimske ceste često bile izgradivane na trasama prapovijesnih ko-
munikacija. I inače je rana rin1ska izgradnja na položaju starih autohtonil1
naselja vrlo često sačuvala njihov osnovni raster, tj. njihove bitne komunika-
cije te mjesta zajedničkog i kultnog prostora. Tako su i ta prapovijesna jedno-
stavna graditeljska ostvarenja predurbanih naselja na našoj obali dala svoj
autohtoni doprinos antičkomu jadranskom urbanizmu. Mrežom putova i vi-
zualno međusobno dobro povezane gradine sugeriraju zaključak da je čitavo
liburnsko područje bilo izvanredno organizirano i kulturno cjelovito. Sva-
kom je naselju opet pripadalo područje za poljoprivrednu djelatnost i paš-
njake, a uz groblja, kao kultna mjesta, zapaženi su također kultni objekti i
prostori i na gradinama. 280
Od 9. stoljeća nadalje umnožavali su se oblici materijalne i duhovne
kulture zajednički razli čitim etničkim jadranskim kulturama željeznog doba,
očitovala se protokoine adriatica - jadranska (pra)zajednica uključujući i li-
burnsko područje. Te su međusobne veze trajale dugo, a dokazuju ih slični
običaji i rituali, duhovni nazori i sadržaji, moda, telmologija i međusobna trgo-
vina. Nema sumnje da su Liburni svoju sveprisutnost i ulogu na veillcom dijelu
istočnog Jadrana dugovali svom brodarskom i moreplovnom umijeću , kao i
čvrsto uspostavljenim vezama i uporištima na obje jadranske obale. 281 Ranije
spomenuti Strabonov podatak o borbi za otok Krf na jugu Jadrana, kada je
Grcima pošlo za rukom oružjem potisnuti Liburne, najbolje svjedoči o opsegu
liburnske prevlasti na moru (talasokracija). Liburni su razvili veliku vještinu
u izgradnji brzih, laganil1 i dobro naoružanih brodova (s gotovo sigurno sliko-
vito ukrašenim provama!), i o njima su nam spomen sačuvali antički pisani
izvori. I sanu su Rimljani odredeni tip broda nazivali li burnom. 282
Od 9. stoljeća nadalje počeli su takoder monotonu i skromnu nošnju
ranijeg vremena smjenjivati raznovrsniji i maštovitiji tipovi: manje lučne

307
2A3 S. Batouić, vidi bilj. 279, 61 ,T. 21 , 1-
·2; .~.Hatović, PJZ V, T. 36, 9.

fibule različitih varijanti, dvodijelne zrrtijaste fibule sa spiralnim diskom na

nožici i lukovičastom glavicom na igli, tordirane brončane ogrlice i male
spiralnonaočalaste fibule. Liburni su se tada izrazitije odvojiH od svoga bal-
kanskog zaleđa i u sljedećim je stoljećima posve prevladala njihova jadran-
ska orijentacija. Ipak, veze sa zaleđem nisu nikada bile prekinute i Liburnija
je ostala prostor s kojim je zaleđe , u prvom redu japodsko, ali njegovim
posredstvom i ono dublje na Balkanu, komuniciralo s jadranskim kulturama
i trgovinom. U naselju u Radovi nu kod Posedarja, osnovanom u 9. stoljeću
prije Klista, odvijala se i domaća metalurška proizvodnja sudeći po tamo
nađenim kalupima za lijevanje bronce, no sirovina za izradu brončanih pred-
meta tamo se svakako uvozila, najvjerojatnije upravo preko zaleđa. Razvojni
ritam liburnske kulture ubrzavao se tijekom 8. i 7. stoljeća prije Kt·ista - u
vrijeme dok je liburnska snaga dominirala većim dijelom istočnog Jadrana.
Uz živopisni razvoj domaće nošnje , o podizanju standarda življenja i mnogo-
struldm trgovačkim i civilizacijskim vezama najbolje govori prilično inten-
zivan uvoz južnoitalske keramike iz Apulije, oslikane karakterističnim geo-
metrijskim u zorcima (sl. 129). Takvu smo keramiku opisali već u histarskoj
kulturi istog vremena. Veliki krateri (posude za pripravljanje pića - miješanje
vina s vodom) oslikani su oker bojom i prekriveni tamnosmeđim ili crnim
naslikanim širokim trakama u kombinaciji s mrežasto šraftranim jednostav-
nim geometrijskim motivima. Uvozila se i keramika iz sjeverne Italije, oso-
bito venetske situlaste posude oslikane crno- crvenim horizontalninl traka-
ma i, nešto rjeđe, glinene venetske posude ukrašene metalnim zakovicama
te nekoliko tipova italskih ftbula .283 Dok je uvezeni nakit djelovao poticajno
na domaći razvoj i izraelu, uvezena keramika nije nailazila na odaziv u lokal-
noj proizvodnji, vjerojatno zbog neprimjerene tehnološke razine domaćih
obrtnika.
Izrađivali su se i višedijelni brončani pektorali s protomama ptica na
rubovima i geometrijskim urezanim motivima n a p l očicama , i ovdje često sti-
liziranima u obliku sunčevih lađica (sl. 130). Zbog malog broja dobro doku-
mentiranih grobova i pomanjkanja antropoloških nalaza, tj. analiza, zasada
je teško sa sigurnošću razlikovati karakteristični muški nakit od ženskoga.
Pretpostavlja se da su veliki i naočiti pektoralni nakiti, osobito bogati u 8. i
7. stoljeću, a koji su se u cjelini sastojali od fibule s privjescima sa simbolič­
nim i magičnim značenjem, pripadali muškoj nošnji. U komponiranju više-
dijelnih pektorala važnu su ulogu imali pleteni karičasti lančići s privjescima
koji su cijeli nakit vertikalno povećavati do znatnih dimenzija, čak i do 60 cm.
Ženama su sigurno pripadale ogrlice, đerdani te narukvice , kalemovi za
predenje i češlj evi.
Jantarni nakit, nošen već u ll. i 10. stoljeću prije Kt·ista uglavnom u
obliku perli, sada se u m lađe vrijeme nosio mnogo češće: posebno su se isti-
cali složeni nakiti za gmdi - pektorali iz vremena 8. do 6. stoljeća, sastavlje ni
od dviju iH v iše pločica raznog oblilca i veličina , često sa završecima u obliku
stiliziranih ptičjih protoma (sl. 131). Neke od sastavnih pektoralnih pločica
predočavaju n esumnjivo sunčevu barku. Očito je stara simbolika, koju je
nekoć kultura polja sa žarama proširila na golema europska prostranstva,

308
 131 .Jan tarna trodijelna pektoralna
pločica s ptičjim protomama, Nin,
starije željezno doba, 8.-7. s toljeće
prije Krista, Arheološki muzej u Za-
dru, crtež K. Ronćević
A tripartite pectoral plate of am-
ber with bird protomes, Nin, early
lro nAge, 8th-7th cent. BC, Archaeo-
logical Museum in Zadar, drawing K.
Ronćević

živjela u željeznodobnoj Italiji i na Jadranu još i u ovo vrijeme .

I dalje su se često nosile jantarne p erle, nanizane u bogate ogr-
lice - tog čestog dijela ženske nošnje, a lukovi jednostavnih fi-
bula od brončane žice oblagali su se, kao i u Japoda, velikim jan-
tarnim zrnom.
Na sjevernom Jadranu i u najbližem zaleđu nosili su se i
vrlo karakteristični pektorali s trapezoidnim pločicama koje na
gornjim uglovima završavaju antitetič no postavljenim i vrlo sti-
liziranim konjskim glavicama (sl. 132). Na pločicama su visili
dulji lančići , a na njima trapezoidno izduženi privjesci - kao
krajnja stilizacija ljudskog lika, proizašla iz geometrijskog stila.
Pojavu konjskog lika u Panoniji i na sjeverno m Balka_n u obično
dovodimo u vezu s otvaranjem tih krajeva pre ma istoku, poseb-
no izraženom u 8. i 7 . stoljeću prije Krista. Lik konja, povezan
vjerojatno s ktoničnim (podzemnim, zagrobnim) značenjem, ali
i sa sunčevim kultom, postupno se uvriježio i potisnuo te zami-
jenio heraldičke prikaze ptičjih protoma. 284 U južnoj Panoniji i
u Japoda susreli smo konjski lik i kao punolijevanu plastiku. Za-
sada nema sigurnih podataka d a bi i Liburni izrađivali takve fi-
gurice, jer rijetki nalazi koje čuvaju muzeji n a liburnskom po-
.l
dručju n emaju podataka o mjestu nalaženja, i vjerojatno su bili
uvezeni s japodskog područja. 285 Pektorali s konjskim glavicama
bili su nošeni od kraja 6. stoljeća , a osobito rado tijekom 5. i u
ranom 4. stoljeću prije Krista. Istovjetno stilizirani pektoralni
p rivjesci nosili su se i na lokalnim fibulama tipa Certosa i na
zoomorfnim ranolatenskim fibulama, što govori o tome da su
privjesci preživjeli kao domaći tradicionalni oblik u vrijeme
kada su ranolate nska moda i simbolika već počele preobliko-
vati stariježeljeznodobne tipove286 ( sl. 133). Na tom zasada vrlo rijetkom tipu 284 A. Stiptević, Kulll1i simboli kod llira,
Sarajevo 1981, 59-65; D. Glogović, Pri-
fibule na sjevernom Jadranu zoomorfna nožica oblikovana je također poput lozi,44.
285 S. Batović, Nakit na tlu sjt:verne Dal·
konjske glavice, što tu u biti ranolatensku fibulu uklapa u lokalnu sjeverno- macije od p rapovijesti do danas, Zadar
liburnsku kultum. I98t ,si.I6, 11-12.
2>16 D. Glogović, Prilozi,T. 40, l-2.
Na sjevernome liburnskom području javio se još jedan tip vrlo dekora- 2a7 n>idem,T. 42, 1-3.

tivnoga pektoralnog brončanog privjeska, lijevana tehnikom n a proboj (sl.

134). Krajnje stiliziran privjesak u cjelini predstavlja antropomorfni lik: ženu
odjevenu u dugu zvonastu suknju, podbočenu rukama o bokove i s ptičjim
ili konjskim prikazima uz rame ili skute. 287 U kombinaciji tradicionalnoga
geometrizma i odavno prihvaćene te hnike na proboj, prikazan je lik s broj-
nim simboličnim detaljima koji određuju njegovu ulogu i značenje za nosi-
te lje. Naracija o tom liku, njegov scenski prikaz, zamijenjen je nabrajanjem

311
132. Brončani privjesak s konjskim protomama i sti-
liziranim antropomorfnim privjescima, Vinica,
kasna faza starijeg željeznog doba, 5.-4. stolj eće
prije Krista, Peabody Museum, crtež M. Gregl prema D.
Glogović, 1989.

A bronze pendant with ho rse heads and stylized

anthropomorphic pendants, Vinica, late phase of
the early Iro n Age, 5th-4th cent. BC, Peabody Mu·
seu m, drawing M. Gregl from D. Glogović, 1989.

133. Brončani pektoralni privjesak s vrlo stiliziranim
antropomorfnim prikazom i privjescima u obliku
kauri-pužića, Kastav, starije željezno do ba, 5.-4. sto-
ljeće prije Krista, crtež M. Gregl prema D. Glogović, 1989.
Bronze antropomorphic pectoral vith pendants
in the form of cowry-snail sheUs, Kastav, early
Iron Age, 5th-4th cent. BC, dmwing M. Gregl, from D.
Glogović, 1989.
134. Brončana zoomorfna fibula s p ektoralnim priv-
jeskom s konjskim protomama, Grobnik, starije že-
ljezno doba, 4. stoljeće prije Krista, A.rheoloSki muzej
u Zagrebu, crtež M. Gregl prema D. Glogović, 1989.
A bronze zoomorphic fibula w ith pectoral pen-
dants with horse heads, Grobnik, early Iron Age, 4th
cent. BC, Archaeological Museum in Zagreb, drawing M.
Gregl, from D. Glogović, 1989.

312
J 35. Brončane fibule tipa Osor s velikim
diskom na nožici i ž ičanim svitcima na
luku, Nin, ~tarije željezno doba, 8.-7.
stoljeće prije Krista , ArheoloSki muzej u
Zadru, snimio K.Tadić
Bronze fibulae of the Osor type
with large discs on the foot and wire
shields on the bow, Nin, early Iron
Age, 8th-7th cent. I3C, Archaeological
Museum in Zadar, photo K . Tadić

288 Tbidcm,T. 42 .
simboličnih defmicija unutar jednog i jedinstvenog prikaza. Među tim detalji- 2A9 D. Glogo vić, O fibu!ama tipa Osor,
m a figuriraju i razni tipovi privjesaka koji vise na lančićima i pri nošenju AJU\)AZU 8/9, 1982, 75-85;0. G/ogovlć,
Prilozi, 25·28.
apotropejski zveckaju: stilizirane pos udice ili košarice, astragalni članci, inu- 290 /?Ir( v. Nase, Die goldene Prunkllbc l
tacije kauri-pužića ili trok u taste antropomorfne pločice. 288 aus Vulci..., Jahrh. RGZM 3 1, 1984,
247 i d .
Vjerojatno najljepši nakit 8. i 7. s toljeća prije Krista predstavljaju velike
dvodijelne fibule tzv. tipa Osor, s golemim pločastim diskom na nožici i spi-
ralninl izbojcima na luku, proftli.ranim.a poput malih žičanih stožaca (sl. 135 i
136). Ukras na disku nožice .fibule ujedinjava elva dekorativna načela: starin-
ski način ukrašavanja lima iskucanim polukuglicama te m odernije fino ure-
zivanje. Središnji motiv predočava slobodnu meandroiclnu kompoziciju,
sunčev simbol sa zaštitnim značenjem - svastiku. Na ostalim fibulama tipa
Osor javljaju se i simboli malteškog križa, a uvijek su osnovni simbolični
prikazi smješteni unutar pravokutnika ili povezani s njime. 289 Koncepciju
izraele clvoclijelnih fibula s istaknuto dekorativnim lukovima i zasebnim igla-
ma pratimo u Liburna od 9 . stoljeća prije Krista. Upravo taj nakit dobro ilu-
strira kompozitni i eklektički ukus s težnjom k sabiranju većeg broja detalja,
ukus koji je stoljećima bio imanentan liburnskom stilu izraele nakita. Od
paralelnog razvoja sličnih fibula na tlu Italije liburnske su se razWwvale upra-
vo svojom dvodijelnošću , jer u Italiji preteže jednostavna jednodijelna i od
detalja pročišćenija kompozicija. 290
· Od 7. stoljeća prije Krista nadalje počela se u liburnskim naseljima
upotrebljavati i uvezena grčka keramika: korintska, pronađena u novije vrije-
me u dugovječnom naselju u Jaderu - najvažnijoj liburnskoj luci, ali poznata
odavno i u drugim istočnojaclranskim središtima - na Visu, na Korčuli i u So-
linu, tj . posvuda kuda je dopirala grčka trgovina. Liburnski ]ader, veliko lučko
i trgovačko središte Jadrana, ležao je uz put kojim se uz našu obalu plovilo
od juga na sjever Jadrana. S obzirom na svoju razvedenost i mnoštvo otoka i

313

29 1 D. Vrsalović, Arh~oloSka b1r-Jžlvanja
u podmorju istoćnog jadrana, prilog
poznavanju trguv:atkih plovnih p utova
i privrednih p rilika na Jadran u u antici,
Zagreb 1979, 35 i d . (neobjavljen a di-
sertacija).
Z'JZ B. C'fo vit, Importations of Bronzc
Vessds in the \V~stern Dalkans (7th to
5th Century) , L'Ad riatico tra Mediterra-
neo e penisola balcanica ndl'antichita,
Taranto 1983; R. Vasit, Greek 13ronzc
Vessels Found in Yugoslavia, Živa ami.ka
33/2, Skopje 191!3, 11!5-194.
293 Vidi bilj. 172.
294 S. Batovit, Contribution aux et udes
dc la ceramiquc corinthicnnc sur la
cote orientale de l'Adria tique, VAliD
77, 1984, 37 i d.
295 P. Lisila1; Ccn ni sulla ccramica anti-
ca,Al 14 , 1973, 3-27; P. Lisitm; Dilješke
o grčkoj ke ramici s na~ ih prijadranskih
nalazi~ta . Radovi Filozofskog fakulre::ra
u Zadru 14-15, 1976, 3 13-327; tl/. N/kn-
/alici, Arhajski import u Dalmaciji,
VAHD 61! ( 1966), 1973, 1!9-ll!l.
2% ill. Niko/alici, Maloazijski import u
istočnom jadranu, J OP, 273 i d .
314
136. Brončana fibula tipa Osor, Zaton,
starije željezno doba, 8. -7. stolj eće
prije Krista, Arheološki muzej u Zadru,
crtež K. Rončević
A bronze fibula of the Osor type
with large disc on the foot, Zaton,
early Iron Age, 8 th-7th cene BC, Ar-
chaeological Museum in Zadar, drawing
K. Rončević
luka, istočna jadranska obala bila je za grčki način plovidbe znatno pogod-
nija od italske. 291 Dobar dokaz za trgovanje duž istočnog Jadrana predstav-
ljaju i grčki predmeti pristigli u balkansko zaleđe: u prvom redu razni tipovi
grčke keramike i brončanog posuđa. 292 Putovi kojima se trgovalo korintskim
i atičkim slikanim vazama tekli s u svakako duž istočne obale, a važna su
im polazišta bila ranoosnovane grčke kolonije na jonskoj obali i na otoku
Krfu (Apolonija, Epidamnos, Dirahion, Korkira), ali i na jadranskom jugu
(Buthoe-Budva i u šće Neretve u kojem je poslije osnovana Narona). Nere-
tvom se putovalo i trgovalo s balkanskim tržištima sigurno već u 6. stolje-
ć u prije Krista .293
Među korintskim vazama nađenima na istočnom Jadranu mogu se
prepoznati originalni proizvodi korintskih keramičarskih radionica, oni su
ujedno i najbrojniji , ali i imitacije tipičnih korintskih oblika i uzoraka iz ital-
skih radionica ili iz jugozapadne Makedonije_294 Uvoz korintske keramike u
istočnojadranske krajeve upravo zorno predočava raznovrsnost robe kojom
se trgovalo i šarolikost njezinog p odrijetla. Noviji nalazi i njihova podrobna
analiza predstavljaju jadransku trgovinu kao prilično složen me hanizam. U
6. su stoljeću na sjeverni Jadran počele stizati i atičke vaze oslikane crnim
figurama na crvenoj podlozi, a u 5. stolj eću i poslije atičke i italske vaze s
crvenim figurama na crnoj pozadini. 295 Iako rijetki, pojavili su se i proizvodi
maloazijskih grčkil1 radionica, a uvoz grčke keramike nije prestao ni u kasni-
jim stoljećima. 296 Grčka trgovina, prisutna na južnom Jadranu znatno ranije,
počela je u 6. stoljeću dominirati i sjevernim Jadranom, a njezina su jaka
uporišta bila smještena u grčko-italskim , grčko-etrurskim ili grčko-venet­
skim kolonijama u širem području ušća rijeke Pada: ponajprije u Spini i
Adriji, a na našoj obali u histarskim i liburnskim središtima. Zanimljivo je
da se apulska geometrijski oslikana keramika širila drugim putovima. Zao-
bilazila je jug Jadrana na našoj obali i pratimo je prema nalazima od zapadne
obale srednjeg Jadrana dalje u njezinu širenju prema sjeveru, gdje na li-
burnskom i histarskom području prevladava nad svom ostalom uvoznom ke-
ramikom. Isto tako, dok je korintska i atička keramika prenošena s jadranske
297}.Du/m; vidi bilj. 208, 154- 15!1,T. 20;
-~- Ba loul<~ Apulska keramika s geo m et-
ri jskim ukrJsom na istočnoj jadmnskoj
o bali, Zadar 1972.
2')~ Vidi bilj. 295.

obale u b ogata središta balkanskog zaleđa, apulska se keramika s jadr.mskog

sjevera širila u jugoistočni alpski prostor, u Dolenjsku. Očito je, dakle, da su
posrednici trgovine grčkim vazama bili različiti i da su svoja tržišta odabirali
prema zemljopisno-kulturnim i političkim prilikama.297
Vrlo lijepo sačuvani primjerci korintske i atičke keramike sa srednjeg
Jadrana (s Korčule ,Visa ili Solina) (sl. 137) ne maju, na žalost, naj češće podata-
ka o točnim mjestima nalaženja, pa ih je teško povijesno inte rpretirati. 298
Naprotiv, vrlo oštećeni i skromni ulomci iz liburnskih naselja imaju veliku vri-
jedn ost , jer svojim autentičnim položajem u arheološkim slojevima predstav-
ljaju pouzdan odraz povijesnih zbivanja i kontakata u liburnskoj kulturi.
Oružje u Liburna gotovo nam je posve nepoznato, ponajprije zbog ka-
raktera grobnog kulta koji nije predviđao takvu vrstu grobnih priloga. Ipak,
posve je jasno da su Liburni, kao važna politička snaga na Jadranu u prvoj
p olovini posljednjeg tisućlj eća prije Krista, bili dobro obon1žani.Vrlo su nam
stoga dragocjeni rijetki likovni prikazi ratnika. Iz Nin a je sačuvan dosta
nespretno i grubo izliven brončani privjesak (sl. 138) koji prikazuje teško
naoružanog ratnika, vrlo stiliziranog i reduciranog na minimum karakter-
ističnih crta - na prikaz kacige i štita. Privjesak u svemu odgovara likovima
ratnika kakvi u svečanim povorkama koračaju frizovima gornjoitalskih i

138. Brončani privjesak u obliku

teško naoružanog ratnika, Nin,
starije željezno doba, 6. sto ljeće
p rije Krista, Arheološki muzej u Za-
dru, snimio K. Tadi ć
A bronze pendant in the form
of a heavily armed warrior, Nin,
early Iron Age , 6th cent. BC, Archa-
eological Museum in Zadar, photo K.
Tadi ć

139. Brončani privjesak u obliku teš- A bronze pendant in the form

ko naoružanog ratnika, nep ozna- of a heavily armed warrior, uni-
to nalazište, starije željezno doba, 6. dentified site, early Iron Age, 6th
stoljeće prije Krista, Arheološki mu- cent. BC, Archaeological Museum in Za-
zej u Zadr u, snimio K. Tadić dar, photo K. Tadić

316
140. Glinena figurica nage žene sa A clay figurine of a naked wo-
Čikata na Malom Loš inju, sta- man from Čikat on Mali Lošinj,
rije željezno doba, privatna zbii:ka, earl}' Iron Age, private collection, dra-
crtež K. Ro n čević wing K. Rončevi ć

dolenjskih situla iz kasnog 6. i 5. stoljeća prije Krista. Postoji još jedan, nešto 299 Vidi bilj. 245 .
.!<Kl W1orbnigge, Fig(i rliche Zcichnun-
bolje izrađen, ali i oštećeniji privjesak s nepoznatoga liburnskog nalazišta gen der Hallswuzcit aus Noruostbayern
und iJu-e Oezi«hungen zur antikcn Welt ,
(sl. 139); oba se ratnika mogu shvatiti kao prikazi izdvojeni iz narativnog festschrift M. Spindler,M(inch«n 1969,
1-24.
konteksta situlskih prizora s kojima su u smislu pars pro toto vjerojatno i .1o1 .~. /Jatoulć, PJZ V,T. 40, ·1-3.
povezani. Iako su privjesci plosnati, dočaravaju pla stičnost i uvjerljivost
prikaza. Tipovi ratničke opreme n aglašavaju pripadnost cirkumjadranskom
krugu koji je dosad najpotpunije predstavljen nalazima na zapadnom dijelu
gornjeg Jadrana.299 Ti se likovi odlikuju bitnim značajkama željeznodobne
umjetnosti u krajevima na rubu mediteranskih civilizacija . Umjetnički zrelo
i snažn o koncipirani prikazi grčko-italskoga arhajskog stila ovdje su na peri-
feriji bili nužno sh ematizirani, kako zbog umjetničke i tehničke nemoći tako
i zbog različitoga idejnog pristupa. Bila su naglašavana samo bitna obilježja
prikaza. U izradi se očito pridavala vrlo umjerena pažnja estetskom izgledu
ili harmoničnosti oblika, a u tretiranju zamišljenog sadržaja kao da još nije
ni bila artikulirana neka stvarna umjetnička težnja.300 U Liburna se, uz vrlo
žive tradic ije geometrijskog stila, teško uvodio figuralni izraz. O tome još
bolje svjedoče ženski likovi iz Nina ili Zatona, gotovo identičn i s japodskim
prikazima o kojima je već bilo riječi. 301 Među liburn skim nalazima javljaju
se i mali brončani zoomorfni privjesci, stilski i sadržajno isti kao oni koje
smo također opisali u Japoda, posebno iz naselja u Prozoru. Kako liburnske
zoomorfne figurice potječu redom s nepoznatil1nalazišta, najvjerojatnije ih
treba protumačiti kao uvoz s japodskog tla, i samo bi ih se krajnjim opre-
zom moglo pripisati liburnskoj proizvodnji. No one su u Liburniji bile no-
šen e i upotre bljavan e, pa jasno govore o već spominjanim vezama s japod-
skim zaleđem .
Možda bi se u krug antropomorfnog izražavanja u Liburna mogla
uvrstiti i vrlo stilizirana ženska statueta, slučajni nalaz s Čikata na Lošinju
(sl. l40). Prikazana je posve naga, s naglašenom frizurom- dugom pletenicom
što pada na leđa, i s vrlo istaknutim pupčanim otvorom . Statueta je obilježena

317
302 S. Ku ko~ Prapovijesn.i antropomor-
fni kipić s Cikata na otoku Lo~inju, Ra-
dovi filozofskog fakulteta u Zadru, ll,
1985, 5-12; lV.Turbriigge O>ilj. 300) spo-
minje halštatske zvečke u obliku gline-
nih ptica sa šupljim tijelom; sn1atra da
odaju »gotovo šamani sti čku ulogu!(.
Možda hi u tom pravcu trebalo pronla-
rrari šupljinu u tijelu čikatskc figurice.
303] Jlf/adiu, Sitna prapovijesna plasti-
ka u Arheološkom muzeju Istre, Oi:tdo-
ra 9, 1980.
30·1 D. Clugo/Jh', Prilozi, 40.
318
i jednim neobičnim i dosad nezapaženim svojstvom - unutar tijela izractena
joj je velika šupljina što spaja okrugli otvor na tjemenu s otvorenim pupkom.
I ona, dakle, kao i svi željeznodobni antropomorfni prikazi, simbolizira lik s
određenim ikonografskim sadržajem, nama, na žalost, nepoznatim. U ovom je
času figurica s Čikata osamljen nalaz koji stilski posve odudara od japodskih
ili liburnskih prikaza iz vremena oko polovine posljednjeg tisućljeća prije
Krista. Već smo zapazili činjenicu da antropomorfna plastika nije bila čest li-
kovni medij izraza u našim krajevima u željezno doba, za razliku od znatno
češćih zoomorfnih plastika. Zato čikatsku statuetu, koja je zasada bez parale-
la, treba promatrati kao regionalni i samosvojni izraz, određen lokalnim mo-
gućnostima likovnog izražavanja. 302 Doduše, uz čikatsku figuricu poznata
nam je još jedna iz histarskih Picuga (v. sl. 45), ali različito oblikovana i znatno
starija, nađena tamo u svojstvu grobnog priloga. 303
Već smo spominjali, a na nekim predmetima i jasno vidjeli, u prvom
redu na pojedinim oblicin1a fibula, povezanost liburnske kulture s jugoisto-
čnoalpskom halštatskom kulturom u Dolenjskoj. Slično smo zapazili i u japod-
skoj kulturi, pa je ona vjerojatno i predstavljala medij prenošenja dolenjskih
oblika, iako je svoju ulogu u smislu posredovanja moglo odigrati i područje
sjeverno od Kvarnera, o čemu svjedoče nalazi s Grobnika i iz Kastva. 304
Rezimirajući možemo zaključiti da je stariježeljeznodobna kultura u
Liburna živjela i razvijala se odražavajući vlastite tradicije , neprestano ih
ipak obogaćujući oblicima i ukrasima preuzimanima iz spominjanih bliskih
kultura. Do bitne transformacije kulture i dekorativnog stila došlo je tek
pred kraj 4. stoljeća prije Krista, kada se Jadranom proširila helenistička civi-
lizacija, a sa sjevera i sjeveroistoka počela prodirati nova shvaćanja i oblici
iz keltskog i keltiziranog svijeta. Međutim, u životu Liburna nije doš lo do
cezure i njihova je kultura , preoblikovana u novim povijesnim zbivanjima,
trajala neprekinuto podliježući tek tijekom zadnjeg stoljeća prije Krista pos-
tupno; romanizaciji.
Delmatska grupa
u starije željezno doba l
l

(9. do 4. stoljeća prije Krista) l

l

l \
l \
~--------·~~~~~~
141. Brončana fibula tipa Goli-
njevo, prijelaz kasnog bronča­
nog u starije željezno doba, 8.
stoljeće prije Krista, crtež M.
Gregl prema B. Čović, 1971.
A brooze fibula of the Goli-
njevo type, the tr.msition from
the late Bronze Age to early Iron
Age, 8th cent. BC, drawing M.
Gregl from B. Čović, 1971.

Delmatska se grupa razvijala na obali između Krke i Neretve, zahvaća­ ~os S. BatuuiL', Pregled željeznog doba
na istočnoj jadl".mskoj obali, VAHD 6S,
jući i duboko u zaleđe, u jugozapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu. Na tom 1966,47 i <!., osobito 63-68;S. Batović,
Da~natska kulnua željeznog doba, R.1 ·
velikom području , kao i drugdje u susjednim krajevima na Jadranu i njego- dovi Filozofskog_ fakulteta u Z.1dru 25,
1986,5 i d.;B. Cović, Srednjodalmatin·
voj pozadini, polagali su se temelji željeznodobne kulture već od kasnoga ska grupa, PJZ V. 442 i d .
brončanog doba, a u tom je razvoju sudjelovalo više etničkih zajednica, koje 306 B. čović, Dva specifična tipa zapa·
dnobalkanske lučne fibule, GZM 26,
su se najkasnije u 4. stoljeću prije Krista ujedinile pod vodstvom očito tada 197 1' 3 13·331.
dominantnoga ilirskog plemena Delmata. Odatle grupi i ime , iako je ne mo- ~o7 ć. Tm /:Jelka, Prehistorijski nalazi iz
Am,GZM 19 , 1907; B. Čuuić, l'mistorij·
žemo smatrati etnički kompaktnom u onom smislu kako smo to mogli u ska zbirka Franj evačkog samost.1na na
Humcu kod l.jubu~kog, 100 godina mu·
Histra, Liburna ili Japoda u prvim stoljećima posljednjeg prapovijesnog ti- zeja na Humcu, Ljubuški 191!5.
sućljeća. Grupu su definirali i sintezno obradili Šime Batović i Borivoj Čović 3M l') Z V, T. 48, J.

u okviru pet razvojnih faza. 305 ·

Već su kasnobrončanodobni počeci grupe pokazali osebujnosti i ocr-

tali područje na kojem se kultura dalje neprekinuto razvijala. Najbolji prim-
jer toga samosvojnog razvoja jest lučna fibula tzv. tipa Golinjevo (sl. 141). 306
Strmo uzdignut i pomalo asimetričan luk, poligonalno profiliran između dvaju
međašnjih dugmeta, nagovještava ukus koji se u delmatskoj, kao i u glasina-
čkoj , grupi održao stoljećima. Mekoća i pravilnost oblika, opredjeljenje za si-
metričnost - sve svojstva koja smo upoznali u dosada prikazanim željezno-
dobnim grupama - bili su u Delmata i na Glasincu zamijenjeni robustnom i
efektnom asimetričnošću. Na ftbulama tipa Golinjevo urezivani su i jedno-
stavni uzorci zapadnobalkanskoga geometrijskog stila. I inače su se na po-
dručju delmatske grupe razvijali i nosili najljepši poznati primjerci zapadno-
balkanskoga geometrijskog stila, možda najbolje predstavljenog u ostavi bron-
čanih predmeta u Krehin Gracu u zapadnoj Hercegovini. 307 Th se ipak u okvi-
ru strogo linearnih geometrijskil1 motiva javio i geometrijski stiliziran lik
jelena kao najava novih tema. 308 Iako nađen južnije od delmatskog područja ,
na tlu tzv. južnodalmatinske grupe, spominjemo ovdje i nalaz ostave bronča­
nih predmeta otkrivene u Cavtatu. U nalazu su među ostalim predmetima
sačuvane tri masivne brončane narukvice ukrašene urezanim geometrijskim
motivima šraftranih trokuta, odnosno rombova (sl. 142). Kao i drugi oblici u
srednjoj i južnoj Dalmaciji, i te narukvice i njihovi popratni nalazi očituju

319

~<>9 R DrecbsleFBižić Ostava kasnog
bronČanog doba iz ~kolice Cavtata,
AlilljAZU VIli-IX, 1982, 63 i cL
~ Hl Vidi bilj. 305.
.l> > Vidi sntdije A. Benca u bilj. 27 1; P.
Oreč, Prapovijesna naselja i grobne
mile (l'usu šje, Grude i Lištica), GZM
32, 1978, 181-25 1.
320
14 2. Masivno lijevane brončane naruk-
vice ukrašene geometrijskim mo-
tivima iz ostave u Cavtant, kasno
bronćano doba, 11.-10. stoljeće prije
Krista, crtež M. Gregl prema R. Drechs-
ler-13ižić , 1982.
Cast solid bronze bracelets de-
corated with geometric motifs,
from a hoard found at Cavtat,
late Bronze Age, l l th-l Oth cent. BC,
drawing M. Gregl from R. Drechskr-Bi-
žić, 1982.
isprepletanje oblika iz panonskog Podunavlja s geometrizmom koji se od
kraja drugog tisućljeća razvijao u srednjoj i južnoj Bosni. Strogi pravolinijski
geometrizam cavtatskih narukvica određuje ih na početak posljednjeg tisuć­
go~ ljeća i pokazuje da je južna Dalmacija bila obuhvaćena prenošenjem deko-
rativnih uzoraka unutrašnjošću zapadnog Balkana. 309
Delmatska je grupa cijelo vrijeme svog razvoja očitovala usku pove-
zanost s liburnskom grupom, pogotovo u krajevima sjeverno od Cetine , dok
je južnije područje između Cetine i Neretve bilo sastavni dio šire regije u zale-
đu , a ujedno od 7. stoljeća nadalje pod jačim djelovanjem glasinačke grupe
koja se upravo širila na velika prostranstva središnjeg i zapadnog Balkana
(kulturni kompleks Glasinac-Mati povezivao je krajeve od jugoistočne Bosne
preko Crne Gore do sjeverne Albanije, djelujući i u susjednim krajevima). 310
Željezno doba u punom smislu započelo je na delmatskom području
u 9. stoljeću prije Krista.Tada su nastanjene i brojne gradine, povezane u već
poznate sustave koji su ostvarivali dobru organizaciju čitavog prostora. Do-
sada je registrirano oko 400 gradina, ali sustavno su istraživane samo one u
unutrašnjosti. 311 Istraživanjima je postalo očigledno da se trajno stanovalo
tek na nešto više od polovice poznatih gradina, dok su ostale imale ulogu
zbjega ili mjesta za povremena okupljanja plemenskih zajednica (pri sveča­
nostima i kultu). Zapazila se također da su za delmatske gradine u unu-
trašnjosti često birani položaji koji su omogućavali njihov potkovasti tlocrt.
lako dosada nije bilo sustavno istraživano, obalno je područje u pojedinim
mikroregijama pružilo zanimljive podatke o organizaciji ukupnog prostora.
Na području između Trogira i Splita jasno se uočava smišljeno i organizirano
podizanje gradin a i gomila koje osim kultno-grobne imaju često i abram-
_j
 :\ l l J. Babić, Gradine i ~omilt" izmedu
Trogir.t i Splita u odnosu na prirodne
put<::vt::, Putevi i komunikacije u prai:,to-
riji, Materijali SA f)J \6, Ueograd 19!!0,
61 i d.;J.Babit, Prostor izmedu T rogira
i Splira,"Ii·ogir 19!!4 .
.\ l ' l. Marović, Sinjska r~gija u prahisto·
beno-stratešku namjenu. Svaki je istaknuti položaj u prostoru bio obilježen riji. n-JAn 8, Split 19!14. 27 i d .
.H-i G. Nuvak. Stari Grci na Jadranskom
gomilom, a naselja i gomile općenito posve uranjaju u prirodni okvir i mak- moru. 1t1d JAZU 322, Zagreb 1961;]
simalno su ga koristile. 3 12 U novije vrijeme na delnutskom je području Brun(mid, Die lnschrif[Cll und i\IUn-
z~n <kr gricehischen Stiidte IJalmati·
otkriven za te krajeve neočekivan i ranije nepoznat tip - sojeničko naselje c ns, Wien 1898: D. Reudić·Minće1•ić.
Grd u UaJmaciji i njihove veze s ilir-
na rijeci Cetini. 313 No, s obzirom na vrlo raznovrsna zemljopisna svojstva skim svijetom, Iliri i antički svijet, Split
1989. 135 i u.: D. Reudić·Miućet•ić. l
cijelog podmčja, od unutrašnjosti do mora, takva raznovrsnost koncepcije i Grcci in Ad riat ico, Studi romagnoli 13,
same izvedbe arhitekture posve je razumljiva. l'acnza 1%-i, l i d.
31~ $. !Jatuuić. IJeJmaL,ka kultum zdjtZ·
Grobna arhitektura odgovara tipovima koje smo upoznali u Liburna: nog doba, Radovi Filozofskog fah:ultela
u 7.aclru 25, 19!16, 5 i d., sl. 2 i 4.
uz groblja na ravnom s kamenim sanducima - kućama pokojnika, dizali su se
i grobni humci, kameni ili zemljani. Tek je od 4. stoljeća prije Krista grčki
utjecaj počeo znatnije djelovati na grobni ritual, šireći se iz grčkih kolonija
osnovanil1 na otocima nasuprot delmatskoj obali ili u srcu delmatskog po-
dručja (Issa, Pharos, Korkyra, Tragurion, Epetion) .-~ 11 Kao u Histra i Liburna,
tako su i u Delmata bile u upotrebi kolektivne grobnice s ukopima tijekom
duljeg vremena, što danas arheolozima vrlo otežava vremenske procjene
pojedinih grobnih priloga.
Uz najmlađe primjerke fibula tipa Golinjevo javljaju se u 8. stoljeću, tra-
jući i u 7. stoljeće prije Krista, jednostavne lučne fibule s lukom ukrašenim
g ustim nizovima urezan ih grančica, ili s tordiranim ukrasom. Čini se da su se
nosile, iako vrlo rijetko, i jednostavne dvodijelne fibule s velikim ukrasnim
diskom, ali ukrašene znatno skromnije od pravil1 liburnskih pri..mjeraka. 315
Razdoblje 8. i 7. stoljeća općenito očituje veću povezanost delmatske kulture

143. Zlatna narukvica sa završe-

cima u obliku lavljih glava,
kasni arhajski stil , 6. sto ljeće
prije Krista, Salona, ArheoloSki
muzej u Sp liru, crtež M. Gregl pre·
ma M. Nikolanci, 1976.
A golden bt·acelet with ter-
minals in the shape of lio n
heads, late A.rchaic, 6th cent.
BC, Salona, Archaeological 1\llu·
scum io Split, drawing M. Gregl
from M. Nikolanci, 1976.

321

3 16 l . Ma rov/t , Žcljeznodobni grobovi
u 7.aganj doc u... , VAIIO 65-67, 1963-65,
5 i d.
.~1 7 M. N ikola nel, )OP, 275.
~IR J Mtii'OIJi t - M. Niko/anci, Nove gr-
č ke kacige i knemidc u Dalmaciji,
VAHO 61, 1959, H1·93; T. Mm·ovit,
L'elmo greco-illi rico,JOP, 287 i cl.
jl9 M. N/ko/anci - T. Marović, Četiri
groba iz nekropole u Vičoj Luci (orok
Brač),VAHO 70-71 ( 196H) 1969, 5·55.
322
144. Vitreja od svijetložućkastog stakla
l
(
s prikazom antiteti č oo postavljenih ko-
zoroga, Viča Luka na Braču, starije želje-
zno doba, 5.-4. stoljeće prije Krista, Ar-
heološki muzej u Splitu, crtež M. Gregl pre-
ma M. Nikolanci, 1976.
A glass gem made of pale yellow
glass with an image o f facing mountain
goats, Viča Luka on the Island of
Brač, early Tron Age , 5th-4th cent. BC,
Archaeological Muse um in Split, drawing M.
Gregl from M. Nikolanci , 1976.
s liburnskom što će poslije oslabiti u korist veza s glasinačkim kmgom. Ne
1
treba zaboraviti ni pojačanu helenizaciju od 6. stoljeća nadalje. Repertoar ob-
lika karakterističnih za 8. i 7 . stoljeće (tj. dmge faze delmatske kulture) dobro
prikazuje nalazište u Žaganj docu na otoku Braču . 316
Grčka uvezena roba pojavljuje se intenzivno od 6. stoljeća nadalje.
Najljepše korintske vaze nađene na našoj obali potječu upravo s podmčja
Delmata, iz prapovijesne Salone i s Korčule. Na žalost, lišene podataka o nala-
zištu i o arheološkom kontekstu kojemu su na našem području pripadale, slu-
že nam, osim kao prekrasni muzejski izlošci, samo kao dokaz živih trgovačkih
kretanja Grka Jadranom u 6. stoljeću . Možda je tako proizvod jonskih zlatar-
skih radionica bila i zlatna namkvica s lavljim glavama na krajevima, naclena
odavno u Saloni (sl. 143). Detaljima svoje izrade i stilskog obilježja pripada
vjerojatno kasnoarhajskom razdoblju pred kraj 6. stoljeća prije Krista.-m
Kao i dmgdje na periferiji mediteranskih civilizacija, taj je uvoz živio
odvojeno od domorodačke kulture, pripadajući očito određenom i malobroj-
nom društvenom sloju, a domaća se kultura i dalje razvijala svojim ritmom i
p rema unutarnjim zakonima. Ipak, Delmati su se u nečem jasno razlikovali
od Histra i Liburna, osobito od 6. stolj eća nadalje: svoje su muževe u grobu
predstavljali kao ratnike, opremljene željeznim kopljima i velikim noževima
(nalik na grčke mahaire) te skupim obrambenim oružjem, kakvo su kacige,
katkad a kombinirane u ratničkoj garnituri sa štitnicima za potkoljenice -
knemidama grčkog tipa. Na delmatskom su se podmčju nosile tzv. grčko­
-ilirske kacige, izrađivane kao i knemide negdje u helenskom podmčju, naj-
vjerojatnije u oružarskim radionicama na južnom Jadranu ili Jonskom moru ,
a već su pri izradi bile namijenjen e prodaji ilirskim kupcima. 318 Rj ečit prim-
jer o takvim prilikama pmža n alazište u Vičoj Luci na sjeveru Brača. Podno
dobro utvrđene domorodačke gradine nalazilo se groblje s pokopanim ratni-
cima, opremljenima om žjem grčkog tipa, s uvezenom grčkom robom, ali i s
domorodačkim proizvodima 5. i 4. stoljeća prije Krista. 319 Uz oružje, koje je
predstavljalo visok domet toreutičke vještine, ali u ovom slučaju i slabu pod-
logu za dekorativno izražavanje, u Vičoj su Luci nađene tri lijepe staklene ge-
me, odnosno vitreje. Dvije bolje sačuvane prilično su velike, ovalnog oblika i
lijevane od svij etložućkastog stakla te probušene po dužini. Na jednoj je
prikazan heroj (Herak!o) u borbi s grifo nom, a na drugoj dva nasuprot postav-
lje na kozoroga (sl. 144). Uobičaj en istoč ni motiv drveta života među konfron-
tiranim životinjama pretvoren je ovdje u ružin pupoljak. Jedna od vitreja
nađena je u grobnici s uvezenom, crnim firnisom oslikanom kampanskom
145 . Primjer megalitskih zidova na An example of megalithic walls
i stočnoj obali Jadrana , Tor nad on the easte rn coast of the Adriatic,
Jelsom na Hvaru, 4 . sto ljeće prije Tor above Jelsa on the island of
Krista , snimio M. Zaninović Hvar, 4th cent. BC, photo M. Zaninović

keramik:om 4. stoljeća prije Krista, i to bi bila najkasnija vremenska odrednica 320 M . Niko/a uel, JO I~ 276-279; R. Dre-
ciJsle> •Rižić,Rezultati istrnj,ivanja ... u
za polaganje vitreje u grob. Ipak, za proizvodnju i nošenje takvih vitreja treba Kompo lju... , VAMZ 2, 1961. 95; MiSije-
nje R. Drcchslc r·Rižić da su ove geme
pretpostaviti širi vremenski okvir 5. i 4 . stolj eća. Po ikonografskim detaljima proizvod domaćih rJd ionka. nije po
vitreje bi pripadale najvjerojatnije jonsko-istočnogrčkom stilu, prožetom mom sudu vjerojatno, jer sc teme, rcali·
zam i kvaliteta p rik az:t posve r:t zlilo.tju
orijentalnim motivima i tehnikama. Bračke vitreje treba povezati s primjer- od do maćega ilirskog ukusa i tchnii"-
kih mogućnosti izvedbe.
kom iz japodskog Kompolja, gdje je vitreja nađena navedena u z još jedno
jantarne zrno na žičani luk domaće fibule ,320 te s primjercima iz o stave

323
 146. Male lučne fibule s osebujno p rent-
d enom četvrtastom nožicom , Gradac
kod Posušja i Gorica, starije željezno
doba, 4. stolj eće prije Krista, crtež M.
Gregl prema B. Čović l'JZ V, T. 49,4.
Two small bow fibulas with a spe-
cific form of a square foot, Gradac
and Gorica near Posušje, early
Iron Age, 4th cent. BC , drawing M.
Gregl from B. Čović PJZ V, PL. 49,4.

32 1 S.Batoui<~ Ostava izjagodnje Gornje

u okviru zadnje faze liburnskc kulnll"e,
Diadora 7. Zadar 19 74, 159 i d ., osobito
217-21!!;'[ 23 i 33-35 ( u daljnjem tek-
stu J agod nja Gornja)-
32 2 L}-Popo/JIL~ Katalog izložbe •Keltoi•,
Za greb-Ljubljana 1984, 29.
525 G. N ovak, o. e. (bilj. 314);M. Zanino-
vii; Gradina u Danilu i Tor nad Je lsom,
Materijati SADJ 15, Prilcp 1976 , 17-29 ;
J\1. Za11i11ović, Nalazi sa Tora kod Jelse
kao prilog njegovoj kronologiji, OA 7 ,
l982, 61-76;A. Fa/Je1; Prilog kronologiji
fortifikacija u primorskom 1liriku,J OP.
227 i d.; A. Fa1Je1; Poćeci urbanizacije
n a otocima sjevernog jadrana, Arheo-
loška istraživanja na oto cima Cresu l
Lošinju, II-lAD 7, 1982, 61-78.
324 M Suić, Antički grad ... (bilj. 223),
75-HL
325 fbidc m, 79 .
liburnskog nakita u Jagodnji Gornjoj. U Jagodnji s u vitreje (s prikazima
Herakla i lava) bile ukomponirane u osebujni domorodački nakit. 32 1 Sve to
govori o činjenici da je istočnojadransko tržište bilo otvoreno najraznovrsni-
jim grčkim i italskim proizvodima, a neke je, poput ovih vitreja, usvojilo i
prilagodila nošenju na svoj način. Moglo bi se govoriti o određenoj grčko­
ilirskoj sintezi, procesu koji je arheološki zapažen u mnogin1 ilirskim zajed-
nicama na Balkanu koje su živjele na društvenoj razini vojne demokracije. 322
U 5. i 4. stoljeću formiran je na Jadranu c ijeli niz tipova koji su svoj razvoj
nastavili i dalje u 3. stoljeću, tj. u vrijeme kada je većina jadranskih kultura
podlegla znatnoj helenizaciji, nive lirajući ujedno svoje ranije kulturne i
stilske posebnosti.
U 4. stoljeću prije Krista u delmatskoj su se grupi na Jadranu počele
izgrađivati utvrde od tesanika -poligonalnih ili u o bllim kvadera vellid.h di-
menzija. Zidovi su vrlo vješto složeni, a javljaju se i prve prave kule. Nema
sumnje da je ta arhitektura u Delmata nastala na poticaj grčkoga graditeljstva,
prisutnog n a delmatskom području već u prvoj p olovini 4. stolj eća, kada su
osn ovan e grčke kolonije na Visu Ossa), Hvaru (Pharos), na Korčuli (Korkyra
Melaina) te uskoro i kolonije na obali u Trogiru (Tragurion) i Stobreču (Epe-
tion).323 Bedemi tih kolonija bili su izgrađeni u tzv. megalitskoj tehnic i i ta su
središta svakako predstavljala žarišta iz kojih su se u autohtonu sredinu
prenosila nova tehnička građevinska znanja (sl.1 45). U početku se nova tehni-
ka primjenjivala u pregrađivanju ili dograđivanju starijill utvrda, a pritom je
obično sačuvan raniji perim etar zidova na domorodačkim gradinama.324 U
dosadašnjim istraživanjinla stambene arhitekture na delmatskim gradinama
(opsežnija istraživanja izvedena su u Danilu kod Šibenika) potvrđeno je da i
tu prevladavaju pravokutni tlocrti. Ne može se, naravno, isključiti ni postoja-
nje okruglih i primitivno nadsvođenil1 nastambi, jer su takve kuće poznate
posvuda n a Mediteranu, a tradicija takve gradnje u suhozidu zadržala se na
istočnom Jadranu i do n ovijeg vrem ena (kažuni u Istri, bunje u Dalmaciji).
Međutim , dosadašnja arheološka istraživanja nisu ih p otvrdila u prapovijesnim
naseljima. Većina kuća na gradinama imala je jednu prostoriju, rjeđe dvije , a
tal(Ve predstavljaju ujedno n ajrazvijeniji oblik prapovijesne stambene arh.i-
tekture .325 Dakako da se gradnja kuća prilagođavala terenu , i gdje je bilo mo -
guće uklesavala u liticu , a taj je clio bio i najčvršći konstruktivni dio nastambe.
Lijepe takve, na žalost neobjavljene, primjere p oznamo s Gradine u Danilu.
Često su se nastambe dizale s nutarnje strane bedema, koristeći ga ujedno
kao oslonac. Naselje se u nizovima širi prema središtu koje, obično neizgra-
đeno, tvori naseobinski zajednički prostor - trg. Koliko god su to jednostav-
n a rješenja, ona su vrlo praktična i razumna i predstavljaju ide ju svrsishodne
organizacije naselja.

324
 ~16 Z. lliuski - K. llluski-Gaspariul,
ARRJA7.U 2, l %2, 281-2!!2 sa starijom
lire•~trurom.
327 R. llnsić, Ein Bcitrag zu den Ooppcl-
nadcln in Ralkanraum, PZ 57, 1982, 220-
·257.
328 z.
ll/11sld, Ein liburnischcr Dcpot-
fluld aus Raška, AT 2, 19;6. 19-30, sl. J ;
Glasinački i balkanski tipovi , osobito nakita, djeluju na delmatsku kul- D. Glogović, Prilozi, 31-32; llatovićev ter-
nUn ranolatcnoidna fibu la nije pogodan,
turu tijekom 5. i 4. stoljeća prije Krista. Ipak, male lučne fibule sa specifično jer ne odgo'""' ni p ovijesnoj srvarnos-
prerađenom četvrtastom nožicom (sl. 146) pokazuju osebujnu reakciju ri ni ripoloSkim izvorima toga tipa.
32Aa J. Mm·ouić, Salone dans la preh is-
delmatskog majstora n a balkanske oblike. Uočljivo je pritom udaljavanje od toirc, Disputationes Salunir:mae 1970,
18-19, sl. 7.
grčkih zajedničkih prototipova, kakvo je bilo svojstveno i glasinačkom stilu, .U9 C. 1i'ltbelka, Rano !atenski nalaz i,.
a pogotovo je to vidljivo ako se prisjetimo ranije opisanih fibula s četvrta­ Vrućice, G7.M 13, 190 1, 1·22; Ć. 1i·ubel­
ka, Donjll Oolina,WMBH 9. 1901 , iz gro-
stom nožicom iz Srijema, koje su ostale bliske harmoničnim balkanskim pro- bova na •gredama• Nikole Sokića, Sripe
Ja ka rića i Mart Perrovića Ml.; A. Re1wc
totipovima (tzv. fibulama dipilonskog stila). 326 S Balkana su u delmatsku grup u -B. G'oulć, Glasi nac TT,Sarajevo 1957,'1'.
47-48, ;o; PJZ v;r 50. 2!!-29.
bile preuzete i dvokral(e srebrne igle i ukosnice.327 3.10 S.JJatouić, Pregled željeznog doba ...,
U 5. se stoljeću na istočnoj jadranskoj obali začela moda srebrnil1 fibula, VAHD61! , 1%6, (>B-72;S. Batoolć, Konav-
le u pmpovijesti, Konavoski zbornik ll,
karakterističnill ponajprije za Liburne, a u nešto manjoj mjeri i za Delmate. Riječ Dubrovnik 191!8, 76 i d .
.~3 t N. Drecbs/ei'Rižit, vidi bilj. 309.
je o tipu lučne fibule s duljom nožicom koja je okrenuta prema luku. Prema jed- 5.~•J Posade/, Prchistorićko groblje kod
nom od n ajljepših primjeraka nađenih u liburnskoj ostavi nakita u Baškoj na Stona, G7.M 17, l905,44 I-444;.i'. Baro-
vić, Konavle ... vidi bilj. 330.
otoku Krku , fibula je dobila i ime.328 Razvila se iz lokalnih oblika, tzv. certosoid- 5.i.~ O rome svjcdoći cirkulacija novca

nih fibula 6. i 5. stolj eća prije Krista, i ostala vrlo omiljen i bogato variran naldt na č itavoj istOčnoj jadranskoj obali: po-
ćinjt s novcima iz kovnica Velike Gr-
i u sljedećim stoljećima, pa će o njoj još biti riječi u poglavlju o helenističkom čke (stateri Metap onra) i grčkih kolo-
nija na našoj obali, zatjm s novcima iz
razdoblju na istočnom Jadranu. Od polovine 4. stoljeća, približno istodobno sa sjeverne Afrike te napokon rimskim re-
publikanskim novcima; J RnmSmid,
širenjem helenističkog ukusa i helenisti č kih proizvoda, koji su ubrzo osvojili Ole lnschriftcn und Miinzen... (vidi bilj.
3 14); D. Rendić-Miočeuić, lonios •to ge-
istočnojadranske krajeve, javili su se i keltski ranolatenski oblici. Ističu se fibule nos lllyrios• i novci grčko-ilirskih kov-
- taj mnogo traženi naldt. Medu ranolatenskim zoomorfnim žičanim fibulama nica nll Jadr:rnu, Adliarica, 347·376; Z.
Vuknl - l . Mim ik, Pre-Roman Coinage
osobito se ističe primjera!<: iz Salone. 328" Prema dosadašnjoj evidenciji nalaza on tht;:Ttrri tory of !Vlodern Yugoslavia,
Bulletin of the Institute o f Archaeology,
pretpostavljamo da su takvi ranolatenski naldti stigli u srednju Dalmaciju preko London 1976, 175·2 11 .
balkanskog zaleđa, gdje za njih znamo i znatno više arheološkil1 tragova. 329 33•1 r: Papazoglu, O teriroriji Ilirskog
plemena Ardijcja, Zbo rnik Filozofskog
Južn o od delmatske grupe u južnoj Dalmaciji i južnoj Hercegovini , od fak ul teta Vll/l , Ileogmd 196~ ; H Pn-
pazopJu, PorekJo i razvoj ilirske dri.a·
Neretve do sjeverne Albanije, razvijala se u posljednjem tisuć ljeć u kultura vc, GCRI 5, 1967, 123 i d.; H l'npn-
zoglu , Srednjobalkanska plemena u
srodna uglavnom delmatskoj . Kao i delmatska, nalazila se u sferi glasinačkih prcdrimsko doba, Djela ANUUill 30,
Samjevo 1%9.
utjecaja. Dosada nije bilo moguće etnički odrediti tu grupu, pa se spominje
kao južnodalmatinska,:Ho iako to nije osobito pogodan naziv s obzirom na
područj e na kojem grupa živi kao kulturno je dinstvena.
S počecima te grupe sreli smo se u vrijem e kasnoga bronča nog doba
kojemu pripadaju brončane geometrijsld ukrašene narukvice iz Cavtata;331
č ini se da se n akon tog vremena kulturni razvoj odvijao na sličan način kao
u Delmata. U 6. stoljeću prije Krista počelo se i tu osjećati znatno prisustvo
g rčke trgovine i prihvaćanje grčkih proizvoda, a to se u slj edećim sto ljećima
dalje pojačavalo. U 5. stoljeću postojala su važnija središta blizu Stona i Cav-
tata,332 gdje je nađena uvezena grčka keramika oslikana crvenim figurama, a
nađene su i fibule glasinačkog tipa te fib ule sa šarnirom (tipa Štrpci) . U to su
se vrijem e i na tom području kao važan politički činitelj pojavili naoružani
p le men sld odličnici, a njihova su sjedišta bila ne sam o sre dišta političke mo-
ći i organizacije društvene zajednice, nego i mjesta obrta, trgovine , tehno-
loškog razvoja i zametka novčanog privređivanja. 333
I južnoclalmatinskom području dala je od kraja 4. stoljeća bitni pečat
sveobuhvatna helenizacija , i tu su u n eposrednoj blizini zasnovan a i prva ur-
bana središta u Ulcinju , Risnu, Meclunu i na Ošanićima koci Stoca. Ta su
središta sudjelovala u stvaranju moći ilirske države Pleurata,Agron a,Teute i
Gen c ija, moćnih arclijejskih vladara. 334

325

VI. Mlade željezno i hclenističko doba Hrvatske i susjed-
nih zemalja, od približno 350. do prijelaza u kršćan­
sku eru: l . Po dručje Skorcliska, 2 . Pocl.ručjeTauri ska , 3. Mlade
željezno doba južne Mađarske i Bačke , 4. Mlade željezno doba
Istre, 5. Mlade željezno doba u Liburna, 6. Mlađe željezno
doba u Japoda, 7. Mlade željezno doba u Delmata.
326
T
Late Iron Age and Helenistic Period of Croatia and neigh-
bouring lands, the 4th cennu-y BC to Romanization in the
t st century AD: l. The Regio n settled by Scordisci, 2.The Region
settled byTaurisci, 3. Late Iron Age of Southern Hungary and Bačka,
4. Late Iron age of Istria, S. Li burn ian late Iron Age , 6. Iapodian late
Iron Age , 7. Lale Iron Age in Middle Dalmatia.
Keltsko-latenska kultura
mlađega željeznog doba
u sjevernoj Hrvatskoj
eod 4. stoljeća prije Krista do romanizacije
u l. stolj eću poslije Krista)

O ko p olovine 5. stolj eća prije Krista došlo je u Srednjoj i Zapadn oj 335 K. Spi ndle1; Die fruht:n Kcltt:n, Srutt·
gart 1983; Theo Cd ts, katalog i zlo~be ,
Europi do bitnih promjen a u kulturi, umjetnosti i tehnologiji kasnohalštatske Milano 199 1; Die Ke lten in Mitteleu·
ropa, Salzburg 1980.
keltske civilizacije. U tim su se promjenama posebno istaknuli krajevi u sred- 336 P. ]acobstbal, Early Celtic An, Ox·
njem toku Rajne, na švicarskoj visoravni i u istočnoj Francuskoj .335 Nakon veli- fo rd 1944; P. M. Du 1Jt1/ - Cb. Hawkes,
Celtic Art in Ancknt Europe, Lo ndon
koga gosp od arskog napretka, koji se među ostalim odrazio u živim ve zama sa 1976; V. Jllegaw, An of the Europcoan
Iron Age, Bath 1970.
sredozemnim kulturama, posebno s etrmsko-grčkom Italijom i grčkim kolo- ll7 Tresors des princes ccltcs, Paris 1988,
nijama n a sjevernoj obali Til·enskog mora, n apretka koji je trajao od kraja 7 . i s bibliografijom; IV. Kim mig, Das Klein·
aspcrglc, Stuuga rt 1988; j Kelle1; Das
tijekom 6. do u rano 5. stoljeće prije Krista, keltska je Europa sve ono što je keltische Fiirstengrah von Reinheim l ,
Mainz 1965; Die Kd te n in Mitteleu·
stvorila, prilwaćajući mnogo toga s juga, preobrazila u vlastitu novu kulturu ropa, Salzburg 1980, 225·227, s biblio·
grafijom .
i originalni umjetnički izraz. Tako je sredino m 5. stoljeća ostvarena tzv. laten-
ska kultura s !ate nskim dekorativnim stilovima (nazvana prema znamenitom
nalazištu La Tene u Švicarskoj). Europski krajevi sjeverno od Alpa prestali su
živjeti kao kulturna provincija ovisn a o Mediteranu i uspjeli su n ap okon, pri
kraju prapovijesnog razdoblja, stvoriti vlastiti izraz, vjeran svome duhu, men-
talitetu i svje tonazoru. Početke tog keltskog osamostaljenja pratimo najbolje
u stvaranju ranolatenskoga dekorativn og stila.336 Neke od motiva koji su u
grčkom ili e trurskom likovnom izražavanju bili rubni ili popratni glavnoj
temi prikazivanja, keltski su majstori uočili kao vrelo inspiracije za svoje ose-
bujno stilizirane i u bezbroj varijacija p roživljavane motive: biljne vitice, spi-
ralne preplete, ljudske i životinjske maske - sve je to u keltskim toreutičkim
radionicama zaživjelo vlastitim životom . Iz harmoničnih mediteranskih motiva
koji su vil·tuozno, ali bez o sobitih dekorativnih p retenzija ukrašavali Keltima
toliko omiljen o brončano posuđe ili grčke slikan e vaze, izvili su se u rukama
keltskih majstora maštoviti i apstraktni, asimetrični i fantastični dekori; ras-
tvaraju se p oput zamršenih arabeski i prekrivaju površine brončanog i zlatnog
nakita ili posuđa. Stvoren a je originalna i stilski jedinstvena ko ntinentalna
europska umjetnost! Pozn ate »kneževske « garniture nakita ili posuđa za goz-
bu iz Kleinasperglea u Wiirttembergu (oko 450. godine prije Krista), Reinhei-
ma na srednjoj Rajni (oko 400. godine prije Krista),Waldalgeshe ima (oko 350.
godine prije Krista) i niz drugih prikazuju najviše domete ranolatenskoga
dekorativnog stila. 337 Tim je primjerima pre dstavljena svojevrsna ranolaten-
ska »dvorska« umjetnost koja već svojim nazivom govori da se razvila u istaknu-
tim radionicama smještenima u središta moći i kulture .

327
 147. Ranolatenski željezni mač s kori-
cama ukrašenim antitetično postav-
ljenim stiliziranim parom zmajeva,
Osijek-Ciglana u Donjem gradu,4.-
-3. stoljeće prije Krista , Muzej Slavo-
nije u Osijeku, snimio R. Bartolovi ć, crtež
K. Rončević
328
An early La Tene iron sword w ith
a sheath dccorated with a stylized
pair of dmgons placed symmetrically,
Osijek-Ciglana in the Lower Town,
4th-3rd cent. BC, Museum of Slavonia
in Osijek, photo R. Bartolović, drawiJ1g
K. Rončević
 33B P. Rerresjord Ellis, The Celtic Em pi·
rt:, london-Durham 1990, 23·42.
339 FPapazoglu, Srednjobalkanska ple-
me na (bilj. 334), 209 i d.;j.1odorovii;
Skordisci, Novi Sad- Beograd 1974, 197-
·206 (izbor iz amičkib pisaca u o rigina·
lu i prijevodu).
340 N. Majuarić-Paudžić, Kcltsko-1aten-
ska kulrunt u Slavoniji i Srijemu, Vin-
Poznata je činjenica da su Kelti oko 400. godine prije Krista krenuli u kovc i 1970;). Todorović, o. e .; H. Jova-
uović, Keltska kultura u Jugoslaviji -
osvajanja i koloniziranje velilwg dijela Europe, na jugu, istoku i zapadu. Os- istočna g rupa, l'JZ V, 805 i d.

vajanja u Italiji tijekom prve polovine 4. stoljeća ostavila su dubok trag u elje li-
ma rimskih povjesničara. Horror gallicus ostao je stalno prisutan u antičkom
svijetli sve do kasnijih rimskih osvajanja. 338 Do prodora u srednje Podunavlje
i koloniziranja tamošnjih strateških područja došlo je također tijekom 4. sto-
ljeća, no ti su nam događaji zabilježeni najbolje u arheološkim nalazima. Ratnič­
ki pohodi povedeni u srednjopoclunavske zemlje raznosili su i uvodili laten-
slm kulturu i !atenski stil prosječne estets ke i vrijednosne razine, jer je »dvor-
ski« stil već nestajao; početak seoba očito se podudario s prestartkom življe-
nja u matičnim ranolatenskim »kneževskim« središtima, gdje su za keltsku
aristokraciju djelovale vrsne zlatarske i druge radionice (stakla, fine keramike,
izvrsne kovnice itd.). Iz toga ranog stila proizašli su oblici znatno skromniji,
ali stilski definirani, jedinstveni i jasno prepoznatljivi (tzv. La Tene B stil, proi-
zašao iz waldalgesheimskog stila).
Sjeve rna Hrvatska i Srijem našli su se pred kraj 4 . stoljeća, nakon smr ti
Aleksandra Velikog i sloma vojne moći njegove države, na putu keltskih trupa
koje su kretale na jug Balkana - u zlatom i svim dragocjenostima bogatt1 Grčku.
Na području između Baranje i Bačke te Save su sreli smo već u drugoj polo-
vini 4. stoljeća prije Krista !atenske nakite u domaćoj sredini (Čurug,Velika i
Donja Dolina), što jasno svj edoči da su prvi kontakti autohtonog svijeta i na-
dolazećih keltskih osvajača već tada ostvareni. Na prijelazu u 3. stoljeće doma-
ća je kultura posve nestala, potisnuta i zamijenjena napre clnijom latenskom
civilizacijom. Prestao je život na utvrdenim stariježeljeznodobnim naseljima,
a čitav se prostor organizirao na posve nov način . Intenzivna poljoprivredna
djelatnost, obrti i nove komunilmcije u prostoru odredili su razmještaj manjih
naselja, otvorenih, tj. osnovan.il1 bez utvrda, poput većih majura ili zasel.aka.
To razdoblje kolonizacije, stabilizacije u novom području i rascvata !atenske
kulture pratimo uglavnom na arheološkoj ostavštini iz grobnil1 nalaza. Nakon
neuspjele ratne e kspedicije u Grčkoj , iz koje je posebno zapamćen i kasnije
toliko opisivan poraz kod delfskog svetišta 279. godine prije Krista,339 clio
se keltskih četa vratio u južnu Panoniju i naselio u području od ušća Drave
do ušća Save i Morave u Dunav, osobito u Srijemu i istočnoj Slavoniji. Antički
izvori te Kelte navode kao Skordiske i oni su, očito kao politički, kulturno i
civilizacijski najjača snaga, organizirali život i drugih manjil1 etničkil1 zajedni-
ca naseljenil1 u mecluriječju Save, Dunava i Drave u poslje dnja tri stoljeća pri-
je Krista. 540
U Osijeku je na lokalitetu Zeleno polje (Ciglana u Donjem gradu) ot-
kriveno veće keltsko groblje. Ratnik pokopan u grobu 29 pripadao je genera-
ciji osvajača (sl. 147). Potpunu pobjedu nad domaćim stanovništvom nije kelt-
skim osvajačima donijela san1o njihova legendarna borbenost i organizacija
na bojnom polju , nego i njihovo vrlo djelotvorno željezno oružje: mačevi ,
koplja, željezom okovani štitovi i masivni bojni noževi, kao i sudjelovanje rat-
n.il(a-konjanika u borbama. Sva ta mtna sredstva bila su mnogo nadmoćnija
sredstvima kojima se autohtono društvo u Panoniji moglo Keltima suprotsta-
viti. Dug i elastičan izvrsno kovan željezni mač iz Osijeka, opremljen je željez-

329
 148. i 149. Primjeri srednjolatenskih
keltskih mačeva iz Slavoni-
je i Srijema, s koricama ukra-
šenima urezanim vegetabilnim
motivima, 3.-2. sto ljeće prije
Krista, razna nalazišta, veći broj
primjeraka u Arheološkom muzeju
u Zagrebu, crtež K. Rončević pre-
ma K.Vmski -Gasparini, 1959.
Examples of middle La Tene
Celtic swords from Slavonia
and Syrmia, the sheaths deco-
rated with incised floral motifs ,
3rd-2nd cent. BC, various sites,
most of the matelial in the Ar-
chaeological Museum in Zagreb,
dr.twi.ng K. Rončević from K. Vin-
ski-Gasparini, 1959.

nim limenim koricama koje su na svom gornjem dijelu bile ukrašene apotro-
pejskim m otivom antitetično postavlje nih i stiliziranih grifona. Mačevi s tak-
vom fino urezanom dekoracijom, stiliziranom na način ranolatenskog stila ,
imali su u razvijenom 3. i u 2. stolj eću, tj. u razdoblju srednjeg latena, svoje na-
sljednike. Na koricama tih mlađih mačeva motiv grifona bio je zamijenjen sti-
liziranim biljnim kompozicijama (sl. 148 i 149) koje su dobro odražavale opći
duh keltske !atenske umjetnosti. Nijedna kompozicija nije bila ponovljena,
svaki od tih mačeva predstavljao je upravo zbog svojih ukrasa unikat, djelo
majstora-oruža.ra koji je u okvirima zaje dničkoga !atenskoga stilskog obilježja
ostvarivao izvorno djelo.
U nas posve rijedak primjer !atenskog stila s antropomorfnim plastič­
nim prikazom predstavlja jabučica mača oblikovana p oput muške glave iz
Kupinova (sl. 150 i 151). Lice s pla stično naglašenim očima, obrazin1a i ustima,
visokim čelom i kratko ošišanom i karakteristično počešljanom kosom zasad

330
150.Jabučica željeznog srednjolaten-
skog mača sa stiliziranom muš-
kom glavom, Kupinovo, 3.-2. stolje-
će prije Krista, Arheološki muzej u Za-
grebu , snimio K. Tadić
The pommel of an iron sword
of the middle La Tene period wiLh
a stylized man's h ead, Kupinovo,
3rd-2nd cent. BC, Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo K. Tadić

331

:141 N. Majuarit-Pmu/iit, o .c.,T. 18.3-3a;
B. ]ovmwvit, The Scordisci and their
Art, The CelLs in Ccm rnl Europe, Alha
Regia 14, Sz~kesfeh~n-ftr 1975, 167 i d.;
M. Sz a/Xi - If Pe/n?.<, Decomted weapons
of th e La Tene Iron Age in the 0 Jr-
pathiatl Basin, Budapest 1992.
~42 J. Filip, Die Kcltc n in Min clcuropa,
Praha 1956;Tile Cd ts, Milano 199 1;AJ.
Sza/J6, The Cc lts and their Movcmems
in the Third Centuq• 13. C., The Cd ts,
Milano 1991, ,Wj-j l 9.
3·H TaJ...'Ve lijevane imitacije flligrana i
granulacije javljaju se od juznc P:tnoni-
je, p reku zap adne Mada rs ke do u Slova-
čk u i Mornvsku; M . Szab6, Sur la ques-
tion d u filigran<: dans !'an d<:s Ccltes
orientaux, Aiba Regia 14, 1975, 147 i d .;
M. Szabo, Auf tkn Spur<:n tkr Kd t<:n in
Ungarn, Budapest, 197 1, 4B-64 .
j4~ j. Todomuić, Ein Bei trag zur stilisti-
schen und zeitlich<:n &stimmung tkr
asrmgaloiden Gilrtcl in jugoslawicn,
Al5, 1964 ,45-48;D.Boi it, Kasnolat<:n-
ski astragalni pojasevi tipa Beograd,
Starinar 32, 1982, 47-56.
3-i> l. Stauczik - A. WulaJ\ Kcltische
l!ronzegiirtd •ungariscb cn• '!)•ps im
Karpatenbecken, Folia Archaco logica
22, 1971, 17 i rJ .; B.)ovauović, Keltski
člankoviti pojas iz Hrtkovaca, RVM 2B,
1982-83, 27 i d .
332
T
151. Željezni srednjolatenski mač s jabu- Iron sword of the middle La Tene type
čicom u obliku muške glave, Kupino- w ith the pommel in form of a stylizcd man's
vo, 3. i 2. stoljeće prije Klista, Arh colo~ki head, Kupinovo, 3rd-2nd cent. BC, Archaeo-
muzej u Zagrebu , crtež M. Gn:gl logical Museum in Zagreb, drawing M. Gregl
je u nas ostalo osamljen primjer, ali se inače uklapa u tzv. istočni keltski stil,
nastao i razvijen u panonskom Podunavlju, a primje njivan pretežno u sred-
njolatenskom razdoblju. 34 1
Fibule i narukvice, kao naj češći nakit, slijedile su u bitnim crtama opći
razvoj oblika i ukrašavanja prisutan na golemome europskome keltskom
prostoru. 342 Tako u Slavoniji i Srijemu, kao i drugdje u karpatskom Podu-
navlju, nastupa ubrzo nakon naseljavanja naklonost k plastičnom ukraša-
vanju. Stari biljni motivi, izvođeni i dalje u tehnici urezivanja, kalm smo vidjeli
na koricama srednjolatenskill mačeva, mogli su se oblikovati i izrazito plas-
tično , kao na paru brončanih narukvica iz Vukovara (sl. 152). Međutim, u z te
nadaleko u keltskom svijetu rasprostranjene načine plastičnog formuliranja
osnovnih biljnih uzoraka, postojala je u južnoj Panoniji i druga vrsta plas-
tičnog ukrašavanja, nepoznata u zapadnim keltskim krajevima. Rij eč je o plas-
tičnom ukr"lŠavanju površina nakita izvedenom pseudogranulac ijom i pseu-
dofiligranom, postupkom pri kojem su lijevanjem u kalupu imiti.rane tehnike
prave granulacije i filigrana (sl. 153). 343 Upravo smo te, podrijetlom helenske ,
tehnike upoznali u Slavoniji i Srije mu u prethodnom vre menu, kao rezultat
povezanosti panonskih i balkanskih radionica_Na zlatnim naušnicama ili na
zlatnoj ogrlici iz Srijemske Mitrovice kuglice ili fma žica bili su minuciozno
pričvršćeni lemljenjem na svoju podlogu. I u srednjem latenu javljaju se upra-
vo u istim krajevima primjerci pravoga filigrana i granulacije, uvijek n a sre-
brnom ili zlatnom, daJde dragocjenijem materijalu (sl. 154). U tim se primjerima
dakle susrećemo s inače vrlo rijetkim prežicima iz starijil1 vremena, koji su
se, uz poneke tradicionalne dijelove nošnje - poput astragalnih ženskih po-
jaseva, zadržali upravo u domeni d ekorativnih tehnika. 344 Treba pomišljati na
to da su neke od južnopanonskih radionica 5. i 4_stoljeća na neki način pre nije-
le svoj repertoar oblika, ukus i tehnič ka znanja novostvorenoj civilizaciji mla-
đega željeznog doba u južnoj Panoniji.
Uz već navedeni ženski nakit i dijelove nošnje - fibule , n arukvice i
nanogvice, treba spomenuti još jedan vrlo naočit dio nošnje žena iz višega
društvenog sloja - člankovite pojaseve sastavljene oci raznoliko profiliranih i
lijevanih brončanih štapićastih članaka, ukrašenih često crvenim emajlom. 34;
Emajl - staklarska tehnika prevlačenja metalnog nakita kolorističkim ukrasi-
ma, bila je vrlo omiljena i tehnički razvije na u Kelta općenito . Emajl crvene
boje - simbol životne snage, u početku je vjerojatno zamjenjivao -.skupe s
152. Dvodijelna brončana narukvica
ukrašena u plastičnom stilu, Vu-
kovar, srednji laten, 3. stoljeće prije
Krista , ArheoloSki muzej u Zagrebu,
snimio K . 'l"adi ć

A two-part bronze bracelet with

plastic decoration, Vukovar, mid-
dle La Tene, 3rd cent. BC, Archaeolo-
gical Museum ln Zagreb, photo K. Tadić

Mediterana uvožene koralje, a uskoro je zaživio samostalno i javljao se naj-

češće baš na nakitu ili dijelovima nošnje. Na tim slikovitim pojasevima ističu
se i zoomorfno oblikovane kopče, često s glavom konja (sl. 155) i različiti pri-
vjesci. Među njima imaju istaknuto mjesto zanimljivo stilizirani antropo-
motfni privjesci iz Novih Banovaca (sl. 156).
Keramika razvijenog 3. i 2. stoljeća prije Krista proizvođena je novim i
bitno usavršenim telmičkim postupkom - na brzo rotirajućem lončarskom
kolu. Vrlo finog sastava gline, izvrsno pečena u specijalnim lončarskim peći­
ma, sive boje i bez ukrasa, !atenska keramika predstavlja, doduše, vrlo kva-
litetnu, ali ipak samo serijsku proizvodnju. Visoke vaze i lo,nci, sa širim ili
užim otvorom, užim ili širim vratom, visoke ili posve plitke zdjele, pretežno
mekani profili posuda, s oblim horizontalnim rebrima koja su s lakoćom
izvođena pri vrtnji posuda na kolu, omfalos (oblo ispupčenje) na dnu zdjela,

153. Brončana nantkvica ukrašena lije-

vanim pseudotlligranom i pseudo-
granulacijom, Vukovar, srednji laten,
3.-2. s toljeće prije Krista, Arheološki
muzej u Zagrebu, snimio K .Tadić
A bronze bracelet decorated with
cast pseudo-filigree and psudo-gra-
nulation, Vukovar, middle La Tene, 3rd-
-2 nd cent. BC, Ard1aeologi cal Museum in
Zagreb, photo K. Tadić

333

316 j Filip, o. e .; R. Pittioni, llrgeschich·
te des iisterreichischen Raumes, Wien
J 954, 680-706; ]. IV. Neugelmue1; Die
Kdten im Osten 6sterreichs, St. Piil·
ten-Wien 1992.; Corpus of Celtic Finds
in Hungary l, Dudap est 1987, 79 i d.;M.
Sza/J6, Eastern Celtic Art, Szć.kesfehćr·
var 1974, 14-36.
3-1 7J N€n1eti~ Contribution conccrnant
lc facies latC.nie n du nonJouest de la
Rouman ie, Alba Regia 14 , 1975, IH7 i d.;
V. Kruta - M. Sza/J6, Canthares danu·
biens du lile siecle avant notre i-rc. Un
exempk d'i.nfluence hellćnistique sur
les Celtes orientaux , Etudcs ccltiques
19, !"Mis 1982,5 1-67.
.HR H. O. J-i·eJl Die ll ed eutung der Gallia
Cisalpina fiir die Entstchu.ng der Oppi·
da-Kultur, Smdkn zu Siedlungsfragen
der I.atcnczcit, Marburg 1984, l i d.;].
Filip, o. c.;J J11eduna D ie latene7.eitli-
1
chcn Siedlungcn in Mihren, llrno 1980;
Keltische Oppida, Symp osium 1970, J.
-lli, Archeologickć rozhkdy 23, 3-5,
Praha 197 1; B.]om nović -M.jova 11ović,
Gomolava, naselje mlađeg gvozdenog
doba, Novi Sad - Beograd 1988.
334
.... ___ 154. Srebrna narukvica ukraše-
na pravim JUigranom igra-
nulacijom, Osijek, srednji
)ateo, 3.-2. stolj eće prije Kri-
sta, Arheološki muzej u Zagrebu,
cne1. K. Rončev ić
A silver bracelet decorated
with true Hligree and gra-
nulation, Osijek, middle La
Tene, 3rd-2nd cent. BC, Archa-
eological Museum in Zagreb, elm-
w ing K. Ron čević
tanke stijenke i prstenaste noz1ce posuda -
osnovni su pojmovi koji označavaju pretežnu
srednjolatensku keramičku proizvodnju (sl. 157). 346
Sve nam govori o postojanju specijaliziranih kera-
mičarskih radionica, dobro informiranih o prom-
jenama oblika i ukusa na širokom keltskom po-
dručju.Ali, opet je panonsko Podunavlje dodavalo
svoje posebnosti, prouzročene tradicijom ili kon-
taktima s domorodačkim kulturama u susjedstvu
te helenističkim svijetom. 347 U Podunavlju su se
tako vrlo rado proizvoclile p osude s dvije visoke
drške - poput pravih kantharosa (sl. 158). U 2. i l.
stoljeću prije Krista razvila se ovdje i specifična
ukrasna tehnika keramičkih posuda: glačanj e jed-
nostavnih motiva u nešto tamnije m tonu na sivoj
podlozi (sl. 159).
Na prijelazu 2. u l. stolj eće prije Krista raz-
voj zajednice Skordiska dostignuo je razinu, kad
se, kao i drugdje u keltskoj Europi, prešlo na novu
organizaciju življenja i privređivanj a. Najbolji
odraz novih prilika pru žaju prostrana i utvrđena
n aselja, podignuta na strateški povoljnim položaji-
m a. Takva naselja - tzv. oppida, sa specifično izgra-
đenim bedemima (murus gallicus), detaljno je
opisao Cezar u svome djelu »O ga Iskome ratu«. 348
Ta kasnolate nska civilizacija opp ida, koja je o bi-
lježila u kontinentalnoj Europi posljednje stoljeće
prije Krista, doživjela je vrhtmac prapovijesn oga
društvenog razvoja, ela bude grubo prekinuta u
daljnjem napredovanju rimskim osvajanjima.
Panonska kasnolatenska naselja bila su utvr-
đena n a način koji je odgovarao tamošnjim geo-
155. Brončana pojasna kopča s emajli- A bronze belt buckle w ith enamel
ranim ukrasom i zoomorfnim zavr- decoration and zoomo rphic terminals,
šetkom, Dalj , srednji laten, 3.-2. sto· Dalj, middle La Tene, 3rd-2nd cent. BC,
ljeće prije Krista, Arheološki muzej u Archaeological Museum in Zagreb , from
Zagrebu, fotoarhiv Muzeja the p hotoarchive of the Museum
 156. Brončani vrlo stilizirani antropo-
morfni privjesci pojasa s emajliranim
ukrasom, Novi Banovci, srednji laten,
2. stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, snimio K. Tadić
Very stylized bronze anthropomor-
pWc pendants on a belt with enamel
ornamentation, Novi Banovci, middle
La Tene, 2nd cent. BC, Archaeological Mu-
sewn in Zagreb, photo K . Tadić

mmfološkim prilikama: zemljanim nasipima s drvenom nadgradnjom i širo-

kim opkopima u koje je obično puštena voda iz obližnjih vodotokova. Bez ka-
rakterističnoga galskog zidanja bedema - kamenom i drvom u sustavu kazeta,
panonska naselja ne mogu nositi s pravom ime oppida, ali ipak su svojom
osnovnom protourbanom koncepcijom sva veća kasnolatenska naselja na
svoj način jedinstvena (v. sL 160). Ona su središta uprave, trgovine i obrta; iz
njih je bio organiziran privredni život, njima su prilagođene komunikacije
uključujući ih u djelotvoran sustav kontrole nad cijelim područjem. U Pa-
noniji je razdoblje posljednjeg stoljeća prije Krista bilo vrijeme opasnosti,

335

349 B.]uvauuvit - M.]U/JllllOVić, o. e .;
R.jouanović, Praistmi ja Vojvodine , Novi
Sad 1974, 277 i d .; N. Majnarić-Pan­
džić, Prilog p roblematici kasnolatc::n-
skih utvrdenih naselja u Slavoniji, OA
9, 1984, 23 i d.; H. B6uis, Die Spiitkelti·
sche Siedlung Gellerthcgr - Tabin in
Budapest, Budapes t 1969; R. Ceb/Jard,
De r Glasschmuck aus dem Oppidum
von Manching, Ausgrabungen in Man-
c hing ll , Wicsbaden - Stuttgart 1989.
~5o F 11'1aie1; Oic hcmalte Sp:itlatene-Ke-
mmik von Manching, Die Ausgrabungen
in Manc hing Ili,Wicsbaden L970;B.Jo-
Vl11IO llić - J11. .Jovanovit, o. e.
351 K. Pink, Die Miinzp ragung der Os t-
kcltcn und ihrer Nachbarn, Diss. Pann.
ll, 15, Iludapeot 1939; K. Pink, EinfUh-
nmg in die keltische Miinzk<mde,Archa-
eologia Austriaca, Beiheft 4, Wien 1960;
P. Popović, N ovac Skordh;ka, Beograd -
-Novi Sad 1987.
336
157. Srednjolatenska posuda oblikova-
na na brzorotirajućem lo n č arskom
kolu, Dalj, 3.-2. stolj eće prije Krista,
Arh eološki muzej u Zagrebu, fotoarh iv
Muzeja
A middle La Tene vessel produced
o n a fa st potter's w heel , Dalj, 3 rd-
-2nd cent. BC , Archaeological Museum
in Zagreb, from the photoarchive o f the
Museum
sukoba sa sve moćnijim Dačanima na istoku, a s Rimljanima na jugu i zapadu.
U panonskim su se naseljima otla·ile prave radioničke četvrti: lončara s lon-
čarskim pećima, ljevača bronce i kovača željeza, proizvodnje staldenog nakita
i kovnice novca.349 Mnoge su sred.njolatenske telmike i oblici trajali dalje i u
kasnom !atenu, a kao posve nov dekorativni postupak pojavilo se u posljed-
njem stoljeću slil(anje keramike bijelom i crvenom bojom , u je dnostavnim
vodoravnim pojasevima ili s geom etrijskim uzorcima 350 (sl. 16 1).
Važan element laten ske c ivilizacije bio je u svim keltskim krajevima
upotreba novca. Mnogi od keltskih kovova bili su ujedno medij za očitovanje
!atenskoga umjetničkog duha. Stoga tom fenomenu , koji zapravo n ajavljuje
kraj europskoga prapovijesnog razvoja, treba posvetiti potrebnu pažnju. Bo-
raveći u svojstvu plaćenika u makedonskoj vojsci krajem 4 . i u 3. stoljeću
plije Krista keltski su ratnici došli u d oticaj s novcem . Bili su isplaćivani po-
n ajprije srebrnim te tradralunama Filipa II, rjeđe Aleksandra Velikog, a u p eon-
skoj vojsci i novcima kralja Audoleonta. Kada je priljev Filipova novca, tog
panhelenskoga plaćevnog sredstva, postao manji, a kovanje prestalo pred
polovinu 2. stoljeća prije Krista p odunavski su Kelti počeli kovati imitacije
m akedonskog novca; u početku vjerne kopije svojih predložaka, a ubrzo,
tijekom 2. stolj eća, počeli su rezbari kalupa za kovanje n ovca stilizirati preu-
zete osnovne motive i isticati vlastito viđenje prik:azivanih likova: Zeusove lo-
vorom ovjenčane i bradate glave na aversu te s likom o limpijskog konjanika
(ili »turnirskog jahača«) na reversu, u slučaju ugledanja na Filipov novac, te s
likom Heralda na aversu i Zeusa na tronu na reversu pri kopiranju Aleksan-
drova novca. Poneki od rezbara kalupa bili su vrsni umjetnici, a te barbarske
emisije srebrnog novca pružaju često najbolji uvid u umje tnost istočnih Kel-
ta (sl. 162-164). 35 1 Tipična je stilizacija lica, kose i vijenca na aversu: pretje rano
zaobljen i istaknut obraz, katkada do groteske stiliziran nos i usta, nemirni
ritam lišća na vijen cu , stiliziranog češće u S-vitice ; na reversu je prikazan ka-
rakteristično she matiziran konjanil(, s naglašenim ele mentima kacige, katka-
da je prikazan i bez n ogu (poput »la-ojačke lutl(e«), a najveć a je pažnja pripala
 .lS2 K. Plnk. Die Miinzpragung ... , vidi
bilj. 351.
~H N. Majuarić·PaudžiC; o. e , 25; 1; 5, 3.
~51 V. Lišćić, Nalaz barbarskog novca u
selu Ribnjačka , Numizmatičke vijcsri 4,
8/9, Zagreb 1957, 1-11 ; V. Liščić, Zago·
netan naLpis na varvarskom novcu, /.i·
va antika ll , Skopje 1961 , 1 4 J.L 43 ; 1~
prikazu konja. On je u pokretu, s podignutom nogom i plastično naglašenim Kos, Keltski novci Slovenije, Ljubljana
1977; O. Rendić-Mioćeuić, Proh::gome·
i zaobljenim sapima i gubicom stiliziranom poput pačjeg kljuna. Često je na ilirskoj numografiji, GClll ill/ l , 1965,
prikazan konj bez konjanika. Na najvećem broju istočnokeltskih novaca nedo- 90·91.

staje natpis, ali se javljaju poneki simboli koji često pružaju mogućnost odre-
đivanja pojedinih tipova. 352
U Srijemu prevladava srijemski tip s više varijanti, a na u žem podmčju
istočne Slavonije - izmedu Osijeka i Vinkovaca - pronađen je manji broj
srebrnih tetradrahmi, obilježen i jednom osobitošću - motivom lire otisnute
izn ad konjskog lika (bez konjanika!) na reversu (sl. 163). Ovi istočnoslavonski
novci kovani su po ugledu na novac kralja Audoleonta, a nose i njegov mo-
nogram. Nekoliko je primjeraka nađeno prigodom iskopavanja na kasno-
latenskim utvrđenim naseljima, pa postoji ozbiljna pretpostavka da su u tom
području i kovani. 353
Problem za sebe predstavljaju novci nađeni u ostavi u selu Ribnjačka
kod Bjelovara (sl. 164). Sačuvani vrlo dobro, izrađeni od srebra izvrsne kvali-
tete, stilski i dekorativno vrlo efektni, ističu se ipak ponajprije natpisom na
reversu . Tip slova n a natpisu nije posve razjašnjen, no n atpis neki čitaju
Sosthenes.354 Iako je taj novac nađen na području keltskih Tam·iska koji su u

160. Idealna rekonstrukcija tipične

panonske kasnolatenske utvrde,
l. sto ljeće prije Krista, c rtež M. Gregl
Reconstruction of a typical late
La Tene fortification in Panno-
nia, l st cent. BC, drawing M . Gregl

339

35~> j Bnmšmid, Srebrni nakit !aten-
skog d oba iz jarka kod Mitrovice,
VHAD Vl, 1902, 84 i d.; N Majnarić­
-l'mrdžić, Novi nalaz pojasne: kopče
tipa l.ami.nd iz Si ~ka,VAMZ 23, 1990, 55
i d. ; T. Knez, Novo M esto U, 1992,24.
340
161. Geometrijs kim motivima oslika-
na keramika, Sarvaš, kasni laten ,
l. sto l jeće prije Krista, Muzej Slavo-
nije u Osijeku, fotoarhiv Muzeja
Pottery painted with geomeu·ic
motifs, Sarvaš, late La Tene, 1st
cent. BC, Museum of Slavonia in Osijek
from the p hotoarchivc of the Museum
posljednja tri stoljeća prije Krista nastavali u z Dolenjsku i sjeverozapadnu
Hrvatsku, ipak mu dosada nije određena točnija kovnička pripadnost. Prikazi
su tematski uobičajeni, ali se odWcuju specifičnim detaljima: na aversu Zeusa-
vu glavu pokriva stilizirana kapa s bubrežastim motivima, čestima u keltskoj
simbolici i dekoraciji, brk mu je povijen u karakterističnu S-viticu, a n ad tur-
nirskim jahačem na rubu reversa teče spomenuti natpis. U posljednjem sto-
lj eću p rije Krista južna se Panonija otvorila prema donjedunavskom dačkom
području i preuzela neke oblike. Osobito se to zapaža uz Savu u Srijemu.
Srebrna garnitura pojaseva i fibula iz sela Jarak (v. sl. 169) predstavlja taj novi
kasnolatenski ukus u oblikovanju tzv. »astragalnill« fibula (s plasti čno raščla­
njenim lukom) i velike ovalne pojasne kopče iskuca.ne od srebrnog lima i
ukrašene zakovicama poput rozeta. Sklad i vještina izrade jat-ačke kopče nai-
šli su n a odjek u proizvodnji jeclnostavnijill pojasnil1 kopči tzv: tipa La.minci
koje su se nosile posvuda u južnoj Panoniji, a stigle čak i do Dolenjske. 354 "
Iz južne Panonije, naseljene na istoku Skordiscin1a, a na zapadu Tauris-
c ima, !atenska kultura i stil djelovali su i na domaću kulturu Japocla, Liburna
i Delmata. Na]apode je, s obzirom na neposrednije prostorne kontakte, kelt-
 162. Istočnokeltski srebrni novac s
prikazom •turnirskog j a ha ča• na
reversu, 2. s to ljeće prije Krista , Ar·
h eolo~k.i muzej u Zagrebu, snimio l.
Mirnik
An easte rn Celtic s ilver coin with
an im age o f a •tournamen t rider•
on the reverse, 2 nd cent. BC, Archa·
cological Museum in Zagreb, photo l.
~!irn i k

163. Keltski srebrni novac (drah-

ma), is točnoslavo n s ki tip, Pri-
vlaka - Gradin a na Bosu tu, 2.- l .
s toljeće prije Krista, Gradski mu-
zej u Vinkovcima, snimio Ž. Brnić
A Celtic silver coin (drach-
ma), of the eastern Slavo n.ian
type, Privlaka-Gradina on the
Bosut River, 2nd-lst cem . BC,
Mun icipal Museum in Vinkovci,
photo ž. Brnić

164. Keltski srebrni novac iz skupnog A Celtic s ilver coin from a board
nalaza iz Ribnjačke kod Bje lovara, found at Ribnjačka near Bjelovar,
2. s to ljeće prije Kris ta, Arheološki 2nd cent. BC, Archaeological Museum
muzej u Zagrebu, snimio T. Mirn ik in Zagreb, photo l. M.irnik

341
 165. Polikromna cilindrična zrna od stak-
lene paste s prikazima ljudskih lica,
Prozor u Lic i, mlade željezno doba, 3.-2.
stolj eće prije Krista, Arh eološki muzej
Zagrebu, snimio O. Virtuoso
Polyc.hromic cylindrical heads
of glass paste with images of hu-
man faces, Prozor , late Iron Age,
u 3 rd-2nd cent. BC, Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo O. Virtuoso

355 Z. Marić, Keltski dementi u mlađe
ždjezno doba Bosne i Hercegovine,
GZM lli, 1963,63 i d .; Z. Marić, Japod-
ske nekropole u dolini Une, GZM 23,
19611, 5 i d .
356 Z. Ma,-/ć, vidi bilj. 355;R. Drecbslel'
·Biilć, PJZ V. T. 47.
3S7 Tbe E.Jlaevemlck, Gesichtsperlen,
Madrider Mittdlung<::n 18, 1977,152 i d;
D.Baleu-le/uuić, Perle s tri lica prona-
đene na podmčju Uke,VAMZ 23, 1990,
41 i d.
3SB z. Marić, Donja Dolina ... , GZM 19,
1964;1: 23, 45; D. llafeu-l,e/wtić, o. e., 45.
J5t~a D. Balen-Letu nic.~ o. e., 54,T. 2.
ska kultura djelovala snažnije, osobito na Japode naseljene uz rijeku Unu u
zadnja četiri stoljeća prije Kristova rođenja. 355 Svoju je latenizaciju doživjela
i mlađeželjeznodobna kultura ličkih Japoda, a to se vrlo jasno zapaža upravo
u preoblikovanju fibula u pomodne latenske tipove koji su ipak zadržali i
n eke Japodima svojstvene detalje. 356
Likovno vrlo zanimljiv i slikovit !atenski nakit, nađen u Prozoru i Kom-
polju, predstavljaju polikromna cilindrićna zrna od staklene paste s prikazi-
ma ljudskih lica stiliziranil1 u maske (sl. 165). Perle s prikazom ljudskih maski
javljale su se od kasnog 6. stoljeća prije Krista u više mediteranskih zemalja
kao posljedica žive i razgranate fenićke trgovine. 357 S Mediterana su stigle i
na Crno more , gdje je u tamošnjim staklarskim radionicama započela njilio-
va samostalna proizvodnja; te su perle pojednostavljene i znatno stilizirane,
izrađivane gotovo uniformno, a namijenjene među raznim tržištima i karpat-
skom Podunavlju. Tamo su se n osile uglavnom u 3. i 2. stoljeća prije Krista,
povezane s ostalim predmetima nošnje i nakita raznili lateniziranih domaćili
kulturnili grupa. Iz Podunavlja mora da su stigli i p rimjerci nađeni na ja pod-
skim n alazištima, a zrno s ljudskim maskama iz Donje Doline dokumentira
jedan od trgovačkih putova. 358 Na zrnin1a su naj češće p rikazana tri lica, a nji-
ma dominiraju istaknute, širom otvorene oći , dok vertikalu lica naglašavaju
izdu ženi plastičn i nosevi. Na mjestima ušiju ili kose izveden e su plastične
kvržice. Na najčešće tamnomodroj podlozi lica su ocrtana žutom, bijelom ili
zele nom bojom; dva su lica istovjetna, a treće je od njili različite boje. Nema
sumnje da su te perle uz dekorativno imale i ap otropejsko značenje, s mo-
gućim kultno-mitološkim sadržajem . Zrna su bila n ošena obješena vertikalno
n a đerdanu, tako da su lica bila dobro vidljiva, a za n aj veći prin1jerak, nađen
u jedno me prozorskom grobu, može se pretpostaviti da je resio dršku želje-
znog nožića. 358" Japodsld su primjerci najzapadniji nalazi na trgovačkim
putovima koji su pristizali s kontinen talne stran e u Liku i pokazuju da s u
se oba važn a japodska središta u Kompolju i Prozoru nalazila na važnoj i

342
 --

167. Pojasna pločica od željeza oblo-

ženog brončanin1limom, ukraše-
nim mitološkim scenama, Prozot·
u Lici, mlade željezno doba, 2. stolj eće
prije Krista,Arheološki muzej u Zagrebu,
snimio D. ViLtuoso, crtež M. Gregl, prema
katalogu izložbe Kelti i njihovi suvremenici
An iron belt plate coated with
bronze sheet metal and decorated
with mythological scenes, Prozor,
late Iron Age, 2nd cent . BC, Archaeolo-
gical Museum in Zagreb, photo D. Vir-
tuoso, dt~1wiL1g M. Gregl from the exllibi-
tion catalogue, Kelti i njihovi suvremenici

344
 .\S9 R. Drecbsfe"Bižić, Nekropola pm·
historijskihjapoda u Prozoru,VAMZ6-7,
1972-73,T. 40; dojam mstit nosti izmde i
osebujnog izgleda ovih perli potkrijcp-
ljcn je i kemijskom analizom sasmva koji
svjedo či o domaćoj izradi .

staroj magistrali koja je i u ovo kasno doba nadalje p ovezivala panonsko Po-
dunavlje s Jadran om . U obrnutom smje ru stizali su u tmutrašnjost jadranski
helenistički motivi.
Kao i jantar, tako je i stakleni nakit općenito bio u Ja poda omiljen tije-
kom čitavoga željeznog doba. Uz upravo opisane uvezene antropomolfne per-
le - svjedočanstva o trgovini na velikim udalje nostima, nosile su se različite
vrste ranije spominjanih perli, pa tako i u Lici proizveden e tamnosive velike
pe rle inkrustirane žutim i bijelim nitima u vidu koncentričnih krugova (sl.
166). I one su očito služile u apotropejske svrhe.359
U Prozoru su nađena četiri likovno i sadržajno izvam edno zanimljiva
p ojasna okova u obliku izduženil1 trapezoidnil1 pločica (sl. 167). One su izrađene
od željeza te obložene tankim brončanim limom s tiještenim scenskim prika-
zom. Riječ je o narativnim prikazima općenito rijetkima u ilirskim krajevima:
p o dva konjanika u paru jašu na konjima što se živo propinju , a konjske su
glave stilizirane n a keltski način ; dalje je prikazan borbeni susret dvaju ratni-
ka pješalca ili suprotstavljanje dvaju boraca koji su se na poprište sukoba (?)
dovezli u svojim lađicama . Na svim prozorskim pločicama središnji lik ipak
predstavlja božanstvo okruženo i definirano s više simboličnih prikaza. Ono

168. Dijelovi nošnje iz groba u Troš- Elements of attire from a grave

mariji kod Ogulina, mlade želje- at Trošmarija near Ogulin , late
zno doba, 2. stoljeće prije Krista, Iron Age, 2ncl cent. BC, Archaeol o-
Arheološki muzej u Zagrebu, snimio D. gical Museum in Zagreb, photo D. Vir-
Virruoso tuoso

345

360 Keltoi, Kelti i njihovi suvremenici na
tlu jugoslavije, l jubljana 1984, 59, sl. 15.;
D. Balen - Letunit , Figuralno ukrašene
trapezoidne pojasne kopče tipa Prozor,
VAl\1Z 28-29, 1995-96, 23 i d .
.161 fJ. Rasle1; Nek ropola na Velim ledi-
nama u Gostilju (Vonja Zeta), G7.M 24,
1969,5 i d. ,T. 7,30/2; Zilfarić, Omamen-
tirdn t: pojasne kopće sa gradine u Oša-
nićima kod Stoca, GZM 26-28, 1 972/7:~ .
257-260,T. 1-2; D. Rendić-Miočević, Du-
hovna kultura Ilira, 76 .
.162 A. Stipčević, Iliri, Zagreb 1989,149.
346
j
169. Dijelovi nošnje -par fibula i poj asna Silver belt buckle and fibulas,Jarak
kopča od srebra , Jarak ko d Srijemske near Syrmia , late Iron Age, I st cent. BC,
Mitrovice, kasni laten , l. stoljeće prije Kri- Archaeological Museum in Zagreb, photo K.
sta, Arheološki muzej u Zagrebu, snimio K. Tadić Tadić
je uvijek krilato, a iz glave mu silaze zrake uperene poput oštrih ili valovito
izvijenih strijela na zemlju. Božanstvo flankiraju, ili su nad njim, ptice gra-
bežljivice, a rozete, privjesci i koncentrični krugovi zatvaraju cijelu dekora-
tivnu i simboličnu scenu. Lik božanstva , možda sunčevog , djeluje zastrašuju-
će . 360 S obzirom na vješto prikazane likove u pokretu te helenističke ukras-
ne detalje , kao i s obzirom na rasprostranjenost takvih pojasnili kopči (nađe­
ne su još uz Skadarsko jezero u Gostilju i u Oša.J.l.ićima na donjoj Neretvi), va-
lja pomišljati na to da su takve pločice rađene na neilirskom području, u ra-
clionicama koje su, baveći se temama kakve su Ilire zanimale, takve izrađevi­
ne namijenili ilirskim kupcima. 361 Uz kopče iz naših krajeva svakako treba
spomenuti i pojasnu kopču iz Donjih Selaca uAlbaniji.Ta predstavlja znatno
savršeniji toreutski rad, s prikazom borbe kao jedinom temom: ratnici na tom
prikazu n ose grčko-ilirske kacige, bore se b ojnim sjekirama poput Ilira, a
nose okrugle štitove makedonskog tipa. 362Vratimo li se ponovno n a pojasne
okove iz Prozora, nađene znatno sjevernije, jasno vidimo da su, ukrašetl.i dru-
gim sadržajem, s istaknutom ulogom mitoloških likova i simbola, pred stavljali
različit duh i svjetonazor.
U selu Trošmarija u ogulinskom kraju , u području sjeverne japodske
granice, otkriven je vrlo zanimljiv nalaz koji izvrsn o predočava sinkretistički
duh ko jim su japodski majstori vješto spajali do maći tradicionalni ukus s
 170. Primjeri jantarnog nakita iz osta-
ve novca i nakita, Lički Ribnik kod
Gospića , mlađe željezno doba, 2.-1.
stoljeće prije Krista, Arheološki muzej u
Zagrebu, snimio D. Virtuoso
Examples of amber jewellery from
the board of coins and jewellery,
Lički Ribnik near Gosp i ć, late Iron
Age, 2nd-lst cent.BC,Archaeological Mu-
seum in Zagreb, photo D. Virluoso

!atenskim stilom, prevladavajućim na keltskom području u neposrednoj blizi- 363 R . Drec/Jsfei~Bižić, !.atenski grob iz
Trošmarije, Adriatica, Zagreb 1970,
ni. 363 Nalaz potječe iz nekog vjerojatno ženskoga groba, a sastoji se od dviju 243-2;0,T. 1-2.
brončanih srednjo latenskih fibula i dvaju okova za pojas (sl. 168). Poput
prozorskih pločica i ovi su okovi trapezoidno izduženi, samo su manjih
dimenzija . Uz ukras od dvije antitetično postavljene spirale, koje ponešto
podsjećaju na ukrase latenskih korica mača, tj. na poput lire stilizirane gri-
fone , osnovni i istaknuti ukrasni motiv čini lik konja. Prikazana je glava na
visokom i vitkom vratu koji prelazi u zaobljen i snažan grudni koš, a konjska
je griva naglašeno geometrijski stilizirana. Očito je da je konjski lik nadahnut
keltskim prikazima, preuzetima vjerojatno s reversa keltskih barbarskih no-
vaca kakvi su u srednjem !atenu bili u opticaju u panonskim i sjeverozapad-
nim hrvatskim krajevima. Konjski je lik, omiljen od ranije u japodskome likov-
nom repertoaru, bio vrlo lako prihvaćen i prikazan u novom i pomodnom stil-
skom izrazu. Fibule iz Trošmarije pokazuju niz tipoloških značajki vezanih uz

347
364 J Klemenc, Ostava u Ličkom Ribn i-
ku,VHAD 16, 1935, 83- 125,T. 1-3.
365 j . K/e mene, o. e .

autohtonu modu, pa su kao i pojasni okovi rad domaćih majstora koji s u dje-
lovali prožeti suvremenim !atenskim stilom i sadržajima, ali sasvim u skladu
s vlastitim tradicionalnim ukusom.Trošmarijski nalaz pripada 2. stoljeću prije
Krista.
Međutim, japodsko podmčje u Lici bilo je i dalje otvoreno prema Jadra-
nu. Najdragocjeniji nalaz za dokazivanje veza s Jadranom otkriven je u Lič­
kom Ribniku blizu Gospića. Riječ je o bogatoj ostavi novca i srebrnog naki-
ta.364 Uz srednjolatenske i kasnolatenske fibule ostava sadrži zrna i privjeske
od jantara, te brojne sitne ukrase, pretežno od srebrnog lima: antropomorfne
privjeske, rozete, pletene lančiće, tiješteni lim i privjeske ukrašen e filigra-
nom (sl.l70 i 171).Jedan od karakterističnih oblika privjesaka čini se da je ure-
zan i na prozorskim trapezoidnim pojasnim kopčama. Ostava je osim nakita
sadržavala i 357 komada novca, pretežno rimskih republikanskih de nara, ko-
vanih u raznim vremenima tijekom posljednja tri stoljeća prije Krista. Među
njima se nalazio i srebrni novac numidskog kralja Jube iz polovine posljed-
njeg stoljeća prije Krista, a najmlađi su novc i Augustovi. Ostava, dakle, sadrži
dragocjenosti koje su bile u upotrebi tijekom 2. i l. stoljeća prije Krista, a u
svom je sastavu predstavljala veliku vrijednost (veći broj srebrnih fibula i
privjesaka nosi tragove pozlate). Blago je najvjerojatnije bilo sklonjeno u
zemlju, točnije u krečnjačku pukotinu i prekriveno zemljom, u vrijeme pa-
nonsko-ilirskog ustanka protiv rimske okupacije u prvom desetljeću kršćan­
ske ere (6. do 9. godine).365

171 . Primjeri s r ebrnog nakita iz osta- Examples of silver jewellery from

ve nakita i novca, Lički Ribnik kod the hoard of coins and jewellery, Lič­
Gospića , ml ađe željezno doba, 2.-1. ki Ribnik near Gospić, late Tron Age,
sto ljeće prije Krista, Arhc ol o~ki mu- 2nd-1st cent. BC, Archaeological Mu-
zej u Zagrebu, Sllimio D. Virmoso seum in Zagreb, photo D. Virruoso

348
 ---- ------- -..,
' '
/
/
''
'
/
/ '
l
l
l
l
l
l
l
l

l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l

_________ j
'
l

172. Srebrna libw-nska okrugla pločasta fibula s pri- Silver Liburnian flat fibulas w ith image
kazom ljudskog lika, te pločasta fibula s prikazom dvJ. of human faces , Nin, late Iron Age, 3rd-
ljudska li ca, Nin, mlađe željezno cloba , 3~2.stoljeće prije -2nd cent. BC, Archaeological Museum in Zadar,
Krista, Arheološki muzej u Zadru, crtež K. Rončević drawing K. Rončević

Helenističkorazdoblje na
istočnom Jadranu
(3. do l. stoljeće prije Krista)

Potkraj 4. stoljeća prije Krista proširio se grčkim mediteranskim svijetom Y><i.f G Droy sen, Geschichte des Helle-
nism us l-ITT, Stuugart 1952-1954; W
i Bliskim istokom helenistički stil, nastao isprepletanjem kasnoklasične grčke Zscbietz scbJuanu, Die hellenistische
und riimischc Kunst, 1939.
wnjetnosti s raznim orijentalnim stilovima. Zbilo se to kao posljedica gran-
dioznih osvajanja Aleksandra Velikog koja su omogućila i potaknula stvaranje
nove kompozitne civilizacije i umjetnosti. Pritom su određeni i odabrani ori-
je ntalni motivi i sadržaji, prilagođeni i profiltrirani kroz prizmu grčkoga
kasnoklasičnog ukusa, dali osnovni pečat helenističkoj umjetnosti. 366
Nove ideje, oblike i sadržaje prihvatio je i istočni Jadran. Medij kojim
su se nove ideje širile treba svakako prepoznati u grčkim kolonijama osno-
vanima na južnom i srednjem Jadranu, no nesumnjivo je i vrlo razvijena i
razgranata trgovina onog vremena pridonosila opće m širenju ideja i tehnika.
Posredstvom grčldh istočnojadranskih kolonija stigla je urbana mediteran-
ska civilizacija na domak liburnsldm i delmatskim zajednicama i one su se
znatno promijenile prilagođavajući se novim civilizacijskim odnosima i preu-
zimajući helenistički ukus. Tradicionalni je izraz izmijenjen u velikoj mjeri
na otocima i u obalnom pojasu , a potpunije je sačuvan ostao uglavnom dub-
lje u unutrašnjosti. Ipak se tradicija održavala i dalje u karakterističnoj prila-
godbi preuzetih helenističkih oblika i motiva domaćem ukusu i tehnološ-
kim mogućnostima . Helenistička je dekoracija općenito razvijala varijacije
biljnih motiva stiliziranih najčešće u rozete , palmete, grančice, listove, no i
dalje se u središtu pažnje nalazio ljudski lik, p redstavljen ipak vrlo općenito ,
bez portretnih zamisli. U to vrijeme liburnske su radionice stvorile niz novill.
nakitnih oblika, a najljep ši su pre dmeti bili izrađivani od srebra. Stare geo-
metrijske motive i jednostavne ukrase od spiralno savijene žice, toliko drage
ranijoj proizvodnji nakita, nadopunili su , a katkada i posve nadomjestili,

349
 173. Srebrni liburnski nakit helenisti-
čkog stila, Baška na Krku, mlade že-
ljezno doba, 3.-2. sto lj eće prije Krista,
Prirodoslovni muzej u Beču , crtež K. Ron-
čević prema fotografiji , fotoarhiv Muzeja
Silver Liburnian jewellery in the
Hellenistic style, Baška on the Is-
land of Krk, late iron Age, 3rd-2nd
cent. BC, Nanual History Museum in VierUla,
drawing K. Ron čević fro m a photograph in
the photoarchive of the Museum

367 z. Vinski; vidi bilj. 328. biljni motivi, privjesci u obliku ljudskih maski ili poprsja, rozete i razni do-
datni motivi, često izvođeni tremolirajućim linijama. Iz gotovo svih većil1
liburnskih središta potječu reprezentativni primjerci nakita novoga stila.
Srebrne okrugle pločaste fibule (sl.l71) nose tako u središtu reljefno izveden
prikaz glave ili poprsja sa svojstveno stiliziranom frizurom, kapom i bogatim
nakitom vrata; sve obrubljeno plastičnim okvirom djeluje poput medaljona.
U slučaju kada su na fibuli predstavljene zajedno dvije glave (sl. 172), uokvi-
ret1ima porubima poput niše, u scenu je uveden i prostorni - arhitektonski
motiv.
Vrlo lijepu garnituru helenističkog nakita poznamo odavno iz Baške
na otoku Krku (sl. 173). Nalaz je vjerojatno bio ukopan kao ostava - blago, ali
nije isključeno da je izvorno pripadao i grobu. 367 U Baškoj su sabrani karak-
teristični oblici helenizirane libm·nske primijenjene umjetnosti: fibule s je-
zičastom nožicom, povijenom prema luku, a ukrašene jednostavnim tremo-
liranim biljnim ukrasima na svim vidljivim površinama. Uz fibulu su se nosili
brojni privjesci: spiralni, navučeni na iglu fibule, kolutovi s l ančićima, a na
njima stilizirane ljudske maske, zatim veliki kolutovi opleteni žicom i s nani-
zanim perlama te velik privjesak s prikazom ženske glave s pravim naušnica-
ma liburnskog tipa i okićenim poprsjem. Uz helenističke motive živi na ovom
nakitu i dalje stari ukus opletanja i savijanja žice. U Baškoj su nađeni i drugi
vrlo tipični liburnski nakiti, poput izduženih pločastih fibula i čertozoidnih
fibula s dugmetom u obliku bočice na nozi. Na luk ovili posljednjili fibula če­
sto su navučena narebre na srebrna zrna.

l
350
 .168 .~. Batović,Plattenfibdn aus Kroa·
tien, Germa nia 36, 3/4, 1958, 361·372;
.~. Batović, Ost11va iz Jagodnje Gornje,
192·205.
369 S. Batović, Platten.fibeh1 (vidi bilj. 368),
T. 48, 7.
370 S. Ba/uvić, Jagod nja Gornja, 159·167;
Helenizam u vodi srebro u masovnu
Izdužene pločaste fibule (sl. 174) svojstvene su upravo Libumima i up otrebu u svim krajevima u kojin1a je
djelovao. Na JadrJn izlazi i Ln amcnita
izrazit su primjer kako su od raznih dekorativnih elemenata, preuzetih iz prapovijcsna trgovačka cesta od Bospo·
ra preko Soluna i Ohrida p rema alban-
etrurske i helenističke Italije , u liburnskim radionicama stvarani osebujni, skoj o bali, do grčkil1 kolonija Apolonije
kompozitni i eklektički nakiti. 368 Izrađivane su u velikom broju varijanti, a i OirJhija (kasnije je tom trasom izgra-
dena Via Egnatia). Tom se komunikaci·
neke od njih sadrže reminiscencije na zmijaste fibule; vidljivu površinu fi- jom tlovol.ilo srebro s Pangeja i iz Da-
mastio na; lJ. Rendić·J\1iočević, Oko da-
bula čine pričvršćeni dugi srebrni limovi, ukrašeni ponekim helenističkim tir.wja srebrna womorfnog nakita iz
goričke ostave, iliri i antički svijet, Split
motivima, a brojne kuglice koje su umetnute uz rubove odražavaju želju da 1989, 59 i d. govori o mogućnosti da su
se uvezeni poluproizvodi mogli na is to-
se izdužene plohe raščlane efektnim plastičnim naglascima. Sličnu namjenu čni Jadran uvozili i tu montirati i dovr-
šiti, što pretpostavlja dobro opremlje-
imaju i češće aplicirane rozete ili rjec1e ljudska maska. Na fibuli tipa Baška iz n e domaće radionice.
same Baške ljudske su maske šturo stilizirane, ali pokatkad ima nalaza s priv- 37 t š. Ba/ović, ]agodnja Gornja, !65·167.

jescima koji su kvalitetnije oblikovani posjeduju sličnosti s etrurskim pri-

vjescima nošenima na naušnicama. 369
Nakon odavno otkrivene i u svijetu već poznate ostave iz Baške , u no-
vije je vrijeme nađena slična ostava srebrnog nakita podno jedne od najistak-
nutijih i najvećih liburnskih gradina u selu ]agodnja Gornja u blizini Zadra.
Gradina u Jagodnji ima izvrsno sačuvan obrambeni sustav koji je vrlo dobro
i smišljeno, s više kamenih vijenaca, obuhvaćao i štitio golemo područje pri-
rodnog brežuljka (sl. 175). Gradina se nalazi u unutrašnjosti, u trećem nizu
utvrđenih naselja koji je tekao usporedno s prvim nizom uz samu liburnsku
obalu. 370 Iako gradina nije bila istraživana, s njezine su površine skupljeni, uz
domaću grubu keramiku, i ulomci južnoitalske i grčke uvezene keramike, što
daje naslutiti da je u blizini prolazila trgovačka prometnica koja je liburnska
pristaništa povezivala s unutrašnjošću. 371 Dosadašnji nalazi datiraju život na

174. Primjeri pločastih liburn-

skih fibula od srebra, mlade
željezno doba, 3.-1. stoljeće
prije Krista, Nadin i Ase.rija,
Arheološki muzej u Zadm, snimio
K. Tadić
Example.s of flat llburnian
silver fibulae, late Iron Age,
3rd-lst cent. BC, Nadin and
Asseria, Archaeological Museum
in Zadar, photo K. Tadić

351
372 Z. Brusić, Upotreba novca u pred-
rinisko doba na zadarskon1 podntčju 1
Dvadeset stoljeća upotrebe novca na
zadarskom području, Zadar 1987, 9 i d.

gradini u Jagodnji između 6. i 2. stoljeća prije Krista. Između dva donja suho-
zidna bedema bila je ukopana vrlo bogata ostava nakita, brojem i raznovrs-
nošću nakita bogatija od upravo opisanog nalaza iz Baške. Bogatstvo tipova
pojedinih nakita u tom nalazu omogućilo je detaljnu studiju njihova razvoja.
I tu je vidljivo da je liburnska tradicija izrade i oblikovanja nakita živjela i dalje,
ali bitno obogaćena helenističkim i italskim detaljima, a katkad i njihovim
duhom. U ]agodnji dobro upoznajemo nakit glave i vrata - sljepoočnjače ,
naušnice i ogrlice. Uz privjeske kakve smo već upoznali, u]agodnji nailazimo
na jedinstven slučaj - u ulozi privjesaka na ogrlici su obješeni imitirani novci
grada Metaponta s utisnutim žitnim klasom (sl. 176) . O cirkulaciji pravih meta-
pontskih statera na Jadranu dobro smo obaviješteni iz drugih nalaza, najčešće
iz ostava samog novca koje su se u posljednjim stoljećima prije Krista javljale
kao svjedočanstvo žive trgovine. 372
Ostava iz Jagodnje sadrži dosta lokalno oblikovanih tipova nakita. Tako
su živjeli i dalje pojedini oblici tradicionalnog nakita, ali w1atoč njihovoj ki-
ćenosti i izradi u srebru, pokazuju rustični i provincijalni ukus neke lokalne
liburnske radionice i njezin dosta nizak tehnički domet. Tu radionicu može-
mo pretpostaviti čak u gradini podno koje je i zakopana. Možda je najbolji

<~

~
175. Tlocrt liburnske gradine u selu
Jagodnja Gornja, željezno doba, 6.-
-2. sto ljeće prije Krista, crtež K. Ron-
čević prema š. Batović , 1974.
A plan of the Liburnian hillfort
at Jagodnja Gornja, Iron Age, 6th-
-2nd cent. BC, drawing K. Rončević
from š. Batović, 1974.

352
176. Srebrna ogrlica s privjescima - imitac ijo m
novca grada Metaponta , iz ostave nakita Ja-
godoja Gornja, mlađe željezno doba , 3.- 2.
s tolj eće prije Krista, Arhcolo~ki muzej u Zadru ,
crtež K. Rončević prema Š. Batov ić, 1974.
A silver necklace with pendants im.itating
the coins of the city of Metapontum, from a
jewellery l10ard fo und at Jagodnja Gornja,
late Iron Age, 3rd- 2nd cent. RC, Archaeological
Museum in Zadar, drawing K. Rončević from š. BaLO-
vi ć, 1974.

177. Sljepoočnjače od srebrne žice s Temple rings of silve r wire with

uloženim helen istič kim vitrc jama,
iz ostave nakita J agodnja Gornja,
mlade željezno doba , 3.-2. s toljeće
prije Krista, Arheološki muzej u Zadru,
crtež M. Gregl prema Š.llatović , 1974.
enclosed Hellenistic glass gems, from
a jewellery hoard found at Jagodnja
Gornja, late Iron Age, 3rd-2nd cent.
BC, AJ·chaeological Museum in Zadar, dra-
wing M. Gregl from š. Barović, 1974.

primjer za određivanje kakvoće r.ida te liburnske radionice nalaz dviju velikih

sljepoočnjača u kojima su u rustično ispletenim okvirima od srebrne žice ulo-
žene dvije lije pe i profinjen e helenisti čke vit.reje (sl. 177).Takve su staklene ge-
me s intaljo ukrasom na i stočnom Jadranu prava rijetkost (spomenuli smo ih
izViče Luke na Braču i iz japodskog Kompolja), a ovdje su uJagodnji, baš kao
i u Kompolju, nošene na prilično barbarski način . Ipak, ta rustičnost i estet-
ska nemoć odražavaju jaku liburnsku samosvojnost i upornu vjernost svojim
osnovnim tradicijama. Helenistička kultura i stil nisu, dakle, ni u Liburna ni u
Japoda uspje li prevladati, ne go je osnovni domaći ukus bio zadržan sve do
konačne i kulturno nivelirajuće romanizacije. Ostava iz Jagoclnje sadrži obli-
ke 4. i 3. stoljeća prije Krista, a u zemlju je bila pohranjena krajem 3. ili na prije-
lazu u 2. stolj eće, kada je rimska vojna prisutnost u ovim krajevima postajala
sve konkretnija i opasnija.
Daljnji vrijedni i jedinstveni primjerci liburnskog nakita i dijelova
nošnje potječu iz groblja koje se steralo ispod velikoga utvrđenog središta Li-
burna u Aseriji (današnje Podgrađe kod Benkovca). Svjetska stručna javnost
odavno se upoznala s osebujnošću liburnske proizvodnje srebrnog nakita
upravo na primjem najljepšega aserijskog nalaza - velikoga srebrnog pojasa

353
 178. Veliki bronč ani pojas obložen sre-
brnim i dj elo mično p ozlaćenim li-
mom s reljefnim prikazom Meduze,
Aserija u Liburniji, mlade željezno
doba, 2.-1. stolj eće prije Krista, Arheo-
loški muzej u Splitu, snimio Z. Alajbeg
A large bronze be lt covered with
silver and partly gilded sheet metal
w ith relie f images of Med usa, Asse-
ria in Liburnia, t11e late Iron Age, 2nd-
-1st cent. BC, Archaeological Museum in
Split, p hoto Z. Alajbeg

373 P. Rei11ecke, Entrem ont und Gun-
destrup, PZ 34-35/1, 1949-50, 365, T.
20, 1, je upozorio na proi zvodnju luk-
suznog srebrnog nakita u liburniji; /.
Marović, Nekoliko oeobjclodanjenih
srebrnih predmeta s liburoskog podru-
čja uArhcoloSkom muzeju u Splitu,Ad-
riatica, 265 i d .
:174 Z. Brusić, Helen i stička reljefna ke-
ramika u Liburniji, Diadora 10, 1988,
19 i d.
s reljefnim prikazom Meduze (sl. 178). 373 Pojas je opet b io izrađen od bronča­
ne ploče kao o snovice, a ona je bila obložena tankim srebrnim limovima;
limovi su učvršćeni srebrnim o brubnim trakama koje cijelu površinu tog
pojasa raščlanjuju u metopne prostore. Trake su pričvršćene zakovicama s
velikim srebrnim polukalotastim glavicama koje, kao i na pločastim fibulama,
imaju vlastitu dekorativnu ulogu . Sačuvan n am je samo dio aserijskog p ojasa,
zakrivljen prema obliku struka. Uz dvije g lavice sunčeva lika, smješte na u oba
lijeva metopna polja, središnji je prostor rezerviran za veliki i markantni lik
Meduze. Prikazana je stilom kakav smo upoznali na n akitu iz Baške ili Jagod-
nje, ali s dosta ikonografskih de talja: p ažljivo su pril<azan.i uvojci i dvostruka
ogrlica, a izraz lica smiren je, strašan i odbojan, s otvorenim očima, d obro mo-
d eliranim nosom i punim usnama koje odražavaju nadmoćni smiješak. U kosi
prikazana p o lukuglasta izbočenja kao da doča ravaju n akit. Na pojedinim dije-
lovima pojasa sačuvani su tragovi p ozlate, tako na ukrasnim glavama i obrub-
nim trakama. Ostali dijelovi nisu bili pozlaćivan.i, pa je cijeli pojas sjajio u vrlo
efe ktnoj kombinaciji sre bra i zlata.
U Liburniji se tijekom 2. i l. stoljeća prije Krista rado upotrebljavala i
helenistička reljefna keramika.374 Ta dekorativna i tehnički kvalitetn o izrađe­
na keramika bila je općenito vrlo tražena n a čitavu Mediteranu, a izradivana
je kao jeftinija zamjena za helenističko metalno p osude iz istočnomedite­
ranskih radionica (važno središte izrade bilo je u Aleksandriji). Izradivana u
kalupu, reljefpa se ke ramika, kao i mnogi drugi proizvodi helen.isti č ke p rimi-
jenjene umje tnosti, proizvodila serijski. Ukrašavan a je raznovrsnim biljnim
ukrasima; lo tosove latice, rozete, češeri i lišće, složeni u raznolikim kompozi-
c ijama unutar h orizonta lnih p ojaseva, razigravaju površinu kratera ili zdjela,
kao najčešćih oblika (sl. 179). Uz biljn e javljaju se i figuralni motivi, najčešće
sile ni, bakanti i amorini. U svim većim liburnskim središtima, n a gradinan1a u
Radovinu, Nadinu, Bribiru,Velikoj Mrdakovic i i Dragišić-gradini , ili u njihovim
grobljima (npr. p odno Aserije), pronalažene su reljefno ukrašen e helenističke
posude. Služile su kao stolno posuđe za pripremu i p osluživanje vina, ali

354
180. Gnathia vaze, Vis (Issa), helenisti-
čko doba, 3.-2. stoljeće prije Krista,
Arheološki muzej u Splitu
Helle nistic pottery of Gnathia
type, Vis (Issa) , 3rd-2nd cent. BC,
Archaeological Museum in Split

37S lbidem,34 s naveUenom liter.:antrom.

očito i prigodom grobnog rituala. Zapaža se ipak osobitost liburnskih J76 B. Kirigin, Tipovi helen ističkih po-
nalaza: tako je u Liburniji bio prefe riran krater u odnosu na zdjelu, a deko- suda na tlu jugoslavije, Keltoi, l jubljana
1984. 83 i d. (s osnovnom literaturom
racija je stilizi.ranija od one na originalnim primje rcima iz istočnomediteran­ na str. l02);S. Cate, liburnija u razdob-
lju od 4 . do J. st. pr. n . e., Z.1dar 1985.
ski.h radionica, kao što su različiti i sastav gline i boja. Stvarnost lokalne (neobjavljena disertacija), 648 i d.
proizvodnje helenistič ke reljefne keramike u lokalnim istočnojaclranskim
radionicama d okazao je nalaz kalupa za izraelu keramike kao i nalaz tehno-
loški odgovarajuće keramičarske peći iz helenističke Isse (Vis). 375 Uz he-
len.isti čku reljefnu keramiku gornji društveni sloj Liburna upotrebljavao je i
sjevernoitalsku, kampansku i afričku luksuznu keramiku, što sve, dakako,
govori o bujnoj trgovini raznovrsnom mediteranskom robom duž istočnojad­
ranske obale.376

357
3778. Kirig in, o. e.
378 jR. Green, Gnathia Pouery in the
Akademischcs Kunstmuseum Ronn,
Mainz 1976; ISSA - otok Vis u hclcnisti·
čko doba, katalog izložbe, Split 19!!3,
10.12; B. Migotti, Grčko-hclenistička
keramika iz Starog Grada na Hvaru,
VAMZ 19, 1986, 148-153; B. Kirigin,
Grčkoitalske amfore najadranu, AV 45,
1994, 15 i d .
Jednako omiljena i prisutna na čitavoj istočnojadranskoj obali i u ve-
ćim središtima zaleđa bila je i druga vrsta helenističke južnoitalske keramike
- Gnathia. 377 Bogata raznovrsnim oblicima, među kojima opet pre težu
posude za piće , oslikana je svijetlim figurama na crnoj blistavoj površini. Uz
figuralne prikaze slikali su se i helenističkom stilu svojstveni biljni motivi, ali
i jednostavni geometrijski uzorci. Gnathia je bila slikana polikromno: bijelom,
crvenom, žutom i smeđom bojom u različitim nijansama. U razvijenoj fazi
proizvodnje dodan je rebrast ukras (kaneliranje) na većem dijelu posude, a
slikani se dekor tada ograničio na vrat posude, smanjujući ujedno i repertoar
figuralnih prikaza (sl. ISO). Najjače središte uvoza Gnathia keramike bila je Issa
u kojoj ne samo da pronalazimo primjerke iz raznih italskih proizvodnih sre-
dišta nego se u tom važnome helenističkom gradu na istočnom Jadranu ke-
ramika te vrste bila proizvodila i lokalno. Iako podražava bitne crte Gnathia
tipa, isejska je keramika uvela i neke vlastite geometrijske motive i, dakako,
ponešto grublj u tehničku izradu. 378
Prožete helenističkim i rimskim stilom, suočene s tim daleko višim
civilizacijskim dometom življenja i stvaranja, pogotovo posredstvom grčkih
kolonija u vlastitoj sredini, sve su navedene istočnojadranske zajednice bile
posve pripremljene na konačnu romanizaciju koja je prevladala početkom
naše ere. Pritom su, naravno, proživljavale različit stupanj otpora prema rim-
skim osvajačima tijekom posljednja dva stoljeća pred Kristovo rođenje - poz-
nat je žestoki delmatski otpor i liburnska kooperativnost, da spomenemo
samo najpoznatije primjere. Ipak, prapovijesna je epoha u našim krajevima
tada konačno ustupila svoje mjesto antičkoj , predavši joj ipak bogato nasljed-
stvo koje se još dugo osjećalo i pridonosilo živopisnosti i originalnosti rimske
provincijalne kulture i umjetnosti.

358
SUMMARY
Preface
This is the ftrst attempt to present the art of
the prehistoric period in Croatia. 2 The state of
research , unfortuna tely, is generally unsatis-
factory, so all the objects presented here (main-
ly products of applied art, according to the pre-
sent definition) have to be considered in their
archaeological or cultural context. The develo p-
ment of individual groups from w hic h the
selected objects come must be toud1ed o n in
passing in at least the most summary mrumer.
The present-day comprehension of art, the eva-
luatio n of artistic creatio n , anci the price that is
attached to the crea tions of so-called applied art
facilitated the cho ice of o bjects for this book.
Many of them 0therwise wo uld not endure cri-
ticism as artistic works. Tw o types of artistic
expression can be noted: the decorative ru·ts,
most often abstract ru1d non-figura!, and a sub-
sequent primitive figura! formation that ranges
fro m extreme stylizatio n to a distinct realistic
representation with individual naturalistic ac-
cents. The representation of narrative scenes
can very rarely be found. Figura! representations
are relatively rare in Croatia, pru·ticularly in cer-
tain individual p erio ds. They are always of utili-
tarian purpose , m ost ofte n relate d to r eligio n .
The Early Bronze Age (ea. 2300 to ea. 1600 BC)
The Vinkovci Cultural Group lived in north-
ern Croatia in the fertile regions of southwest-
ern Pannonia,5 often at the settlement sites of
the earlier Vu č edol Culture. This Vinkovci Cul-
ture o therwise inherited much from its prede-
cessor. The bow l in Fig. 3 is clearly reminiscent
of Vu čedol decoratio n, although in a geometric
fo rm and considerable less rich. The form of ves-
sel is also n ew and is characteristic fo r several
contempo rary early Bronze Age groups it1 the
A magical significance deeply permeates each
artistic c reatio n .
The development of artistic styles and ten-
dencies will be listed in chrono logical order and
w ill be traced regionally, esp ecially because of
the lack of unifo rmity of the Croatian territory
in the geographical and cultural sense. The area
of present-day Croatia was located on th e edge
of the advanced Mediterranean civilizatio ns, and
it represented a ro ute to the Danubian basin and
the southeastern Alpine region. This can be very
concretely discerned in th e ar chaeological
material from the 7 th century BC. The choice of
themes must be uneven - individual periods
and individual regions will be presented in a
meager fashion , as research to date has been
very inadequate. We are still ver y distant from a
position of being able to trace an uninterrupted
thread of stylistic development. The material
will be presented in the framework of the fo l-
lo wing Croatian regions: n o rth e rn Croatia,
(whose easte rn section of Slavonia and Syrmia is
almost always better studied in all p eriods),
Istria with the northe rn Croatian coastal region,
Lika, the eastern Adriatic coast, and Dalmatia
w ith its hinterland.
broader ru·ea. 7 The remaining Vinkovci vessels
ru·e undecorated, but finely p roduced and po-
lished. Several discoveries of golden jewellery
have been made in Croatia as witness to the ci.t'-
culation and wearing of lux urious objects: Oro-
lik near Vinkovci, the vicinity of Zagreb, and Bilje
in the Baranja region. 16 The stratigraphic cir-
cumstances of the find from Orolik (Fig. 4) indi-
cate that tl1e jewelle ry could have belonged to a
female fro m the Vinkovci Cultural Grou p. 17 The
359
 chance finel from the Zagreb vicinity (Fig. 5) is
clifficult to assign du:onologically and culturally
(particularly after the discovery of the cemetery
at Varna. 19 In terms of the composition of the
gold and the form of the decoration, the bracele t
from Bilje (Fig. 6) belongs to the production of
the Pannon.ian Danube region from the period of
the later early Bronze Age and the beginning of
the middle BronzeAge (18th-16th centuries BC).20
A cultural group for Istria in the early and
middle Bro nze Age has not been distinguished,
defined, anci named, but nonetheless ties w ith
the Eneolithic substratum are clear.22 The first
Isu·ian castetlieri were established at the end
of the early Bronze Age, and the contemporary
tumuli with graves constructed of stone slabs
The Middle Bronze Age Cea. 1600 to ea. 1300 BC)
111 the developed phase of the early Bronze
Age, Slavon.i.a and Syrmia opened up towards
the Danube p lain, and the Vati n Culn1re arrived
and occupied the existing tells, partic ularly
developing metallurg ical activities together
w ith the Carpathian Danubian region. The typi-
cal pottery forms (Fig. ll , 12) appear to imitate
vessels of sheet bronze.
The middle Bro11Ze Age saw the connection
of Baranja and northeastern Slavon.i.a with west-
ern Htmgary. The bearers of the ch aracteristic
and decorative trans-Danubian encrusted p ot-
tery appeared (Fig. 13, 14).3 7 The softly rounded
o r more shat-ply profiled formatio n of jugs and
urns, often with multiple levels of profiling, and
the characteristic bowls have decoration inten-
si.fied with w hite encrustation. The motifs are
not stric tly geome tric, and rather along with
concentric ci.J·cles, stylized flora! p atterns ap-
pear. 38·40 The urn from Dalj (Fi g. 15) has images
of a rin1al f1.me ra.l cart; symbolic and cult m ea-
nings are also assumed for the o ther customary
m o tifs. Figura! anthropomorphic sc ulpture is
present in the central Danubian groups with
encrusted pottell'· The large (23 cm tall !) idol
from Dalj (Fig. 16) was the most popular fmd of
this type in Croatia.
Middle .13ronze Age Slavo n ia also had connec-
tio ns with the west in addition to those w ith
D<mubian Pannonia. The piteller from Gušće on
the Sava (Fig. 17) is a typical representative of
Litzen pottery. 45-16 Although northern Croatia
was open to influences, it also participated in
the creatio n of unique cultural phenomena: i11
the developed middle Bronze Age this was th e
Belegiš Cultural group (or the late phase of the
360
represented the earliest lstrian grave archi-
tecture.23 The triangular dagger from Garica
on the island of Krk (Fig. 7), decorated with
incised geometri c motifs, comes from such a
grave mound.20· 27
T he central Adriatic region and its hinterland
along the Cetina River were do minated in
the early Bronze Age by the Cetina Cultural
Group 29-30,35 Its pottery is hcterogeneous both
in form and decoration, revealing the participa-
tion of multiple components in the creation of
this group (Fig. 10).The tlne ware shows a sense
of harmonious proportions and pleasi..ng, almost
canon.i.cal geometri.c decoration; individual orna-
mental schemes appear regularly on suitable and
distinct forms of vessels.
Vati.J1 Culture) that contained Vatin, Litzen, and
elements of the Tumulus Culrure.45a,46
A si.Jnilar op en attitude towards Pannonia and
th e Alpine area can be noted for the Li ka
region.47,sn-sJ In the final phase of the middle
Bronze Age a settlement existed near Vrhovine
whose cemetery w as discovered in the cave of
Bezdanjača. 'TI1e natural and richly divided cave
interior was utilized as a form of grave architec-
uu·e, in w hich the deceased were placed surroun-
ded w ith rid1 grave goods. The very distinctive
pottery (Fig. 18) shows an appar ent connection
w ith the southern Pannonian area, but specific
local elements were added to the shapes and de-
cat-ation . Use of tl1e cave as a cemetery extended
approximately from the 14 th to the 12th cennu·y
BC, and it offers a view of the etlmic and cultural
background from w hich the etlmic entity later
called the Iapodes by classical writers appeared
on the historical stage at the transition fro m the
second to the first millennia.s2
The middle Bronze Age culn1re of Istria was
characteri zecl by the systematic constructio n of
fortified hillforts called castellieri. The best do-
cumented archaeologically are Gradina on the
island of Veliki B1iuni and Monkoclonja near
Rovi.J1j (Fig. 19, 20, 2 1) . 55·54 The th o los like dry-
walled cult structure of Mali Sv. Allđeo near
Poreč may also come from this period (Fig . 22) .55
The hillfort ofVrčin near Vodnjan was settled in
the middle Bronze Age and at the transition to
the late Bronze Age. 5 ' A specific form of Istrian
grave architecture is also known from this site:
grave vaults made of stone slabs were placed
between the ci.J·cles of the defensive walls near
the entrance to tl1e hillfort (Fig. 23). 57
The Late Bronze Age (ea. 1300 to ea. 750 BC)
Other than in the manner of burial and the
material culture,6° the uniformity of the Um -
field Culture can also be perceived in the sphere
of spiritual culture and symbo lism . Late Bronze
Age society in general , and specifically in the
regions of present-day Croatia, achieved a great
technological advance and establishe d m er-
chant and cultural connectio ns w ith many
areas.6 1 A significant source for knowledge of
this period is offered by the extremely rich
boards from the regi on between th e Drava,
Sava, and Danube.M-69
A belt of bronze sheet metal from Slavonski
Brod (Fig. 25) is interesting as an introductio n
to the various types of ornamentation.72 Deco-
rated with incised geometric motifs on the front
of the belt, it differs from the o therwise then
usual technique of punching and embossing
from the reverse side of a sheet metal object.
According to analogies from Vojvodina, Hungary,
and Slovakia, but also according to the context of
the hoard in w hich it was found , the belt was
worn in the 13th or 12th centuries BC.73 ll con-
tinues the tradition of the middle Bronze Age
sheet metal belts, and was probably made in
southeastern Hungary.74-76 The examples from
the board of Kapelna near Osijek (Fig. 26) were
later than the first belt, they are fro m the lOth or
9th centuries BC.77 Some authors co1U1ect them
with the Italian cintumnUB
The technique of fine e ngraving is also
found on cast bracelets (Fig. 27, 28).
The most characteristic decoration of the
Urnfield Culture can be noted on the vessels
and defensive weapons (Fig. 29).The most beau-
tiful finel of a decorated bronze pall comes from
Picugi in Istria (Fig. 30), discovered far beyond
the main area of distribution of s uch vessels
in the Carpathian basin. 80 This pall of the Haj-
duboszermeny typ e from the lOth or 9th cen-
nlfies BC could have arrived in Istria as part of
a wave of cultural and etlulic elements from
Pannonia. 81
The religious spirit of the earlier Urnfield
Culture was most often expressed artistically by
amulet pendants from boards (Fig. 31, 32). 82 The
p endant in the form of a bull from the hoard of
Poljanci east of Slavonski Bro d is rare (Fig. 33).
Such an image, unusual for its enviromnent and
period, represents an influx of ideas and forms
from th e Mediterranean. 84·R5
Simple jewellery formed of w ire, such as the
Peschiera type fibula, evolved at th e end of the
second millemlium into the decorative >>Possa-
mente rie<< style. Tllis is represented by a bronze
fibula from Svlloš anci a diadem of gold wire
from Sisak (Fig. 34, 35).86 The fibula from Svlloš
can be considered ~ectoral jewellery w ith
apotropaic meaning. 7 The hoard of Bingula
Divoš contained parts of pectoraljtwellery with
solar and lunar symbo ls (Fig. 36). 8
The tendency to i.mitate metal vessels fur-
tller dominated p o tte ry procluction. In the 12th
and ll th centuries in nort11ern Croatia the lea-
ding group was that of Zagreb , closely related to
the central European Baierdorf-Velatice culmral
group (Fig. 37). 8 9 lt was followed at the transi-
tion of the millemlia by the Velika Gorica group
in no rthwestern Croatia and th e Dalj group in
eastern Slavonia.9Mt At the thresho ld of the
early iron Age, stylized human images appear,
altho ugh they are rare. Such exist on a Golinje-
vo type fibula from a cave at the Korana River
(Fig. 24)92 o r on a pithos from the settlement at
Novig rad on tl1e Sava River east of Slavonski
Brod (Fig. 38). 93
Influences from the Paru1onian region of the
Urnfield Culture can be p erceived from the
12th century in Lika, the m ost favourable area
for passage to the northern Adriatic. Settlement
at llillfort sites began t11en , of w hich tl1e o n es at
Kompo lje,Vrebac, Smiljan and Prozor have been
excavatecl with the ir corresp onding cemete-
ri es.97·911 The bronze knife trom Medak at Ličko
Polje (Pig. 41) has a shape commo n fo r the Um -
field Culture, but it is decorated in a manner
similar to the western Balkan geometric style: a
scene w itl1 a procession of very stylized war-
riors in a dynamic and rhythmic movement.
This same scene was shown in a clearer manner
by the much later belt buckle from Kompolje
(Fig. 42). 99 The proxin1ity of the Adriatic cultural
circles can be distin ctly felt in Lll<a. 100
The Liburnians were directly involved in
Adriatic affairs, and their culn1re, also w ith cer-
tain influences from the Urnfielcl Culture, began
to be formed at the end of the second milleml.i-
um BC. 104- 107 Rep resentative e le ments of the
typical attire of the earliest phase are large bow
fibulae w ith two buttons on the ar ch , decoratecl
with incisecl geometric motifs (Fig. 43).
The llth and lOth centuries signified a pe ri-
od of major changes for the Tsu·ian peninsula
as well. The connection with the Pannonian
and southeastern Alpine Urnfield Cultures is
mo re strongly emphasized h ere than in the
Iapoclian and Liburnian regio ns. 112·113 The
changes in the spiritual and material cultme are
361

very pronounced. The stylized anthropomor-
phic pendant from Picugi (Fig. 45) is stylistically
identical to those from the so uthwestern
Pannonian Urnfield C ulture. 11 5 Other examples
of connections with the Urnfield Culture
circle have already been noted in the example
The Early Iron Age (ea. 750 to ea. 300 BC)
In the first centuries of the last prehistoric
millennium, the Pannonian-Carpathian region
again became open to influences from the
east. 120·124 New formal, decorative, and cult ele-
ments can be perceived for the Sth and 7th cen-
turies, and at the same time southern Pannonia
created connections w ith the Balkans and with
the southeastern Alpine region.U4-127 The tran si-·
tion from the late Bronze Age to the early Iron
Age can be followed in the Dalj Cultural group
in eastern Slavonia. In its framework, at Vukovar,
the Basarabi pottery style then appeared (Fig. 47,
48), as the representative of a new and attractive
decorative system. This appearance ties eastern
Slavonia to the Danube region ofVojvodina. 128·13 1
The rich, inventive, and freely developed combi-
natio n of geometric mo tifs, numing spirals, rows
of stamped S-shaped motifs, and the occasional
Maltese cross and stylized figural scene clearly
m ark th e new taste. Basarabi pottery was pro-
duced during the 7 th century BC, and also at the
beginning of the 6th.
A unique find was discovered long ago at
Dalj - a hoare\ of golden jewellery. 132 We have
selected a zoomorphic decorative plate, proba-
bly a fibula, coated with gold leaf (Fig. 49). This
is witness to an entirely new artistic taste and
various contacts here on the Slavonian bank of
the Danube at the beginning of the Iron Age. All
the characteristics - from the choice of animal
(wolf?) to its decoration - exhibit eastern,
steppe origins, and analogies from Fokoru and
Michalkow would confirm the attribution of the
flnd from Dalj.133 AJI three cited finds show an
admixture of characteristics of Asiatic art and
fo rms know n in the Carpath.ian-Pannonian re-
gion. Recent suggestions that the Dalj fm d in fact
represents GreekArchaic art,134-13 5 would be dif-
flcult to accept both for stylistic reasons and in
the context of the three cited fuels. ns
While the Dalj scene was an isolated ele-
m en t , stylized zoomorphic images, most fre-
quently small bronze figurines, are fairly com-
mon. 136 Images introduced from the east can be
found , but so can those taken from the Medi-
terranean. Images of horses, deer, and dogs pre-
362
T
of the pai! from Picugi (Fig . 30). 116 However,
tlu·ough contacts w ith the Adriatic and Italic
spheres, an original Histrian culture was gra-
dually created that was to come to full expres-
sion in the 9th century BC and o nwards.
clominate (Figs. 50, 51), cast in bronze or coarsely
modelled in day (Figs. 52, 53).These small figures
were frequently used as applied elements - on
pectoral jewellery, fibulae, or bronze vessels, but
freestanding figurines also exist, most often
worn as pendant-amulets. Zoomorphic figures
also appear applied to pottery vessels; the painted
askoi found long ago at Dalj (Figs. 54, 55) 137·138
are rare finds to date in northeastern Croatia.
In contrast to this, such vessels w ith zoomorphic
handles or applied elements of animal heads are
often found in northwestern Croatia and the
southeastern Alpine region. They can be noted
in the framework of the Martijanec-Kaptol cul-
tural group. 139 This group originatecl during the
Sth century BC anci continued during the 7th
and the early 6th centuries. lt contains grave
finds from typical grave mo unds (or tumuli)
extending from the Drava River basin (Marti-
janec and Goričan), 147 ·151 to Kaptol in the Po-
žega basin_149,149a,152
The typical fme pottery of this g roup is rep-
resented by an urn from Martijanec (Figs. 56, 58).
The original modest motifs develop during the
7 th century into a free-spirited and effective
d ecoration: oblique meanders and step-like
d esigns cover the entire surface of the globular
urns.155 This masterpiece of the Hallstatt geo-
mett·ic style exhibits a considered geometric de-
coration, pelfectly accommodated to the form of
the vessel and imaginatively playful. Willie typi-
cal of the eastern Hallstatt artistic expression, it
nonetheless indi cates certain contacts w ith
Greek and Italic styles. 156 Eastern Hallstatt spirals
are considered to be related to Basarabi influen-
ces in the m ore recent literature on this sub-
ject.158 A technique of drawing the motifs a nto
the surface of the vessel is shown by urns, also
from Martijanec and Kaptol (Figs. 57, 58). 159· 160
The addition of prominen t figura! zoomo rphic
elements is a characteristic manner of artistic
decoration (Figs. 59, 60). Figures of entire animals,
as wer e discovered o n askoi at Kaptol and
Goričan (Figs. 61, 62), are rarer.All of these more
or less realistic zoom orphic images belong to
the 7 th century BC; from the 6th century
onwards, the figures were entirely stylized and
schematic (Fig. 63). 163
ln addition to vessels decorated in this man-
ner, the traditional, inherited, but nonetheless
evolved motifs and techniques were also utilized
for pottery production: grooving, stan1ping, inci-
sions, and relief applied elements. The sites of
Kaptol and Goričan often have shiny graphite
pottery.
Relations with the Italic world via Lower
Carniola are shown by a pair of clay tripods in a
grave with an askos from Kaptol (grave l , tumu-
lus Xli: Fig. 64). We can clearly consider that a
bronze trip od, such as was found in one grave at
Kandija in Novo Mesto, 164- 165 had served as a
model for this pair of tripods from Kaptol, man-
ufactured in the second half of the 7th century.
The Kaptol tripods simultaneously indicate the
sophisticated nature of the equipment for feast-
ing and drinks, which obviously had signifi-
cance in the lives of the inhabitants of the forti-
fied settlement of Graca at Kaptol, at whose
base large turnuli were raised. Individual types
of fibulae and the remains of a vehicle from
another grave at Kaptol show the evident con-
nections that most probably existed via the
southeastern AlRine region in the direction of
northern Italy. 1
The openwork set of horse equipment (Fig.
65) defines the 7th century wa.rrior frot"!l K~tol
(grave l , tumulus X) as a mounted soldter. 1 -t 6 R
Connections with the Balkans, and p articularly
with the Glasinac circle, are indicated by a stone
scepter with a stylized zoomorphic bronze han-
elle (Fig. 66).This scepter uni.fies the Balkan man-
ner of placing a stone scepter as a mark of the
rank of the deceased with a zoomorph.ic sty-
lization of a bull's head on a bronze handle.
A predilection for Balkan type weapons is
shown by individual examples of defensive war-
rior equipment from the graves at Kaptol: the
find of a Corinthian helmet from a grave with
The Iron Age of Istria- The Histrian Group
The foundations placed in the ll th and lOth
centuries were the basis for further develop-
ment. !93 The characteristic artistic idiom was
formed in the 9th century, clearly recognizable
in the shaping and decoration of pottery (Figs. 74,
75, 76). Motifs of meanders in a pseudo-banded
technique cover most of the vessel surface, often
with white encrustation. The meanders appear
in oblique, non-symmetrical forms, or as sharp-
edged, symmetrical and flowing elements, sty-
horse equipment and the described scepter,
and a Greco-Illyrian helmet and greaves (kne-
mides) of the Greek type from grave l in turnu-
Jus rvt70-174
The sites of Martijanec and Kaptol have com-
mon elements in addition to considerable diffe-
rences, the latter particularly in the burial c ult
and grave architecture, as well as in varied cul-
tural orientations: the Kaptol group was open to
irlfluences from the lower Danube region and
the Balkans, while the Martijanec group was ori-
ented to the Alpine region, western Pannonia,
and Italy. Although early Iron Age trade connec-
tions extended into very distant areas, it is not
necessary to claim direct contacts: an intermedi-
ate role held by a series of middle men between
distant regions is more likely.Tvvo kinds of artis-
tic expression developed within the Martijanec-
-Kaptol group: abstract geometric and figura!
zoomorphic, the latter naturalistic in the earlier
phase, and hi~hly stylized in the later develop-
mental stage.1 s
There are no signs of life at the settlements
of the Martijanec-Kaptol group after 550 BC,
and revitalization occurred only in the 5th and
4th centuries. This later phase of the early Iron
Age culture was oriented to the hellenized
Balkans, but also to the lower Danube region,
the late Ferigile circle.180•182· 183 The rich female
atti..re of this period is represented by the grave
of a woman at Bogdanovci near Vukovar, with a
pair of silver bracelets (Fig. 69) and a small silver
box for scent decorated with filigree and gran-
ulation. This attu·e also included early La Tene
fib ulae of the Dux type. 184-185 In southern
Pannonia, fine jewellery in1ported from Balkan
workshops was worn: U:l6 a boat-shaped electron
earring from Srijemska Mitrovica (Fig. 70) and a
gold necklace from the same town (Fig. 71).187
Small zoomorphic figuri11es were still produ-
ced, sometimes in lively movement and with
successful naturalistic details (Figs. 72, 73). 19° · 19 1
listic ally and in the technique of manufacture
unique specifically to Istria, and contempora-
neous with the proto-Geometric and early Geo-
metric styles of Greek pottery. 194 Meanders also
appear on bronze objects: a knife from Nesac-
tium (Fig. 77) with such decoration is also one of
the rare examples of the placement of weapons
in the Histrian burial ritual.
The Histrian second phase was formed in
the 9th century, and continued into the 8th
363
 century, w hen influences from Italy led to th e
introduction of new models. Histrian culn1re
and artistic forms were then adapted and de-
pended on the acquired new elements, neglect-
ing their own original Histrian style. Con-
nections with the Veneto and Apulia began at
this p oint anci continued for centuries. 19;,l97
The Iron Age of Istria has been very well stu-
di ed, divided into 6 developmental phases. J9ll As
early as the 9th century BC, it is possible to
speak of the existence of a cultural community
of the upper Adriatic region, in the sense of a
pm to koine adriatica. 210
Etruscan products were imported into Istria
in the 8th century, and can be found at several
Histrian centres: Nesactium, Pula, Picugi, and Be-
ram: bracelets (Fig. 78),202 a painted um from
Nesactium (Fig. 80), 204 an urn from Picugi (Fig.
8 1),2°5 and bronze fans from graves at Nesac-
tium (Fig. 82). 206 The import of Apulian pottery
began w ith the geometrically painted Iapygian
pottery, and continued with Daunian potte ry
(fi gs. 83, 84), which was in use to the late 5th
century. 207 After the foundation of trade centres
in the 6th century BC at Adria and Spina, Attic
figured pottery arrived in Istria: the black-fi-
gured oi.nochoe from Nesactium (rig. 85), pre-
served in collective grave vault 12, is the most
beautiful such find .212 In addition to a rich col-
lectio n of Greek, At tic, and Apulian vases, grave
vault 12 also contained a true treasury of tore-
utic products - m ore than 20 bronze sin1lae, at
least four of them with figura! decoration .They
ranged fro m early examples of situla art (Fig. 86)
to several fragments from the classic phase
(Figs.87, 88,89)!! 14-216·221 A particularly intriguing
find is the most recently discovered situla found
in a grave vault beneath the Roman temple at
Nesactium. It w as d ecorated with a scene of a
sea battle (Figs . 90, 91), the first such in1age
known in the framework of situla art.217 This
situla belongs to the classical phase o f the 5th
century and was manufactured beyond Istria,
being related to the group of situlae found
between Bologna and the IU1aetian Alps. 218
Figurally d ecorate d situlae continued to be
imported to Istria in the late 5th and 4th cen-
turies BC during the period of the late phase of
sit ula art (Fig. 92). More modest sheet bronze
vessels were most probably produced in local
Histrian workshops. 21 9
Not a single one of the 300 or so Histrian
h.i.llforts , w hich even today still dominate the
landscape, has been excavated in a modern and
systematic manner (Figs. 94, 95). 222·225 The for-
tification ard1itecn1re is the aspect best rese-
arched to the present.
364
The cernetery of Nesactium contained pro-
rninent examples of monumental stone sculp-
ture, all w ithout exception found in a secondary
position, i.e . in secondary use. 227 The His-
t ria n stone sculpture can be divided into two
basic groups: the more numerous one con-
tains heavy stone slabs and bases for sculp-
tures, decorated with geometric motifs ca rried
out in linear relief, and the other group consists
o f full-fcatured and free-standing figures w ith
Archaic stylistic characteristics. Slabs as sec-
tions of grave vaults were decorated w ith sym-
bolic motifs of meanders, swastikas and spi.rals
(Fig. 96).They are earlier than the seul p ture per
se in terms of orig.in,228 but they were also pro-
duced at the same time as the sculpture. The
sculpture itself was neither stylistically no r
chro no logically uniform , and there is little
li.keW1ood that it was produced in one work-
shop.229 Various influences and mod els can be
noted, as well as di.verse levels of sculpn1ral
skills , and, of course, different contents. It is
p ossible today to follow the gradual d evelop-
m ent from anthropomorphic stylized tomb-
stones to the Histria n figura! sculptures. 229"
Three very clamagecl lwuroi (fig. 9 7) show a
general spirit of the Jate Archaic period, but
they are also similar to the warriors from
H.irschlanden .230 At Nesactium they similarly
served as anthropomorphic stelae (or tomb-
stones). The most interesting mo nument from
Nesactiurn was a large stone block: the upper
side has a stylized sculpture of a m o unted
warrior, and o n the front side in high relief
the i.n1age of a woman, shown giving birth (Figs.
98, 99, 100). 252 ·2 -H It was generally t hought in
earlier texts that the sculpture from Nesactium
was related to religious architecture ,234 but
today, esp ecially in comparison w ith Greek and
Italian examples, the concept of its role as gra-
ve monuments or tornbstones is much more
convincing.
The esthetically most valuable and also the
most popular element is the do uble head or
janus (Fig. 103). 23; Dated to the late 6th o r early
5th centuries BC, it was probably imported
to southern Istria from Etruscan Italy. Another
ins pired work is the badly damaged head of
a horse (Fig. 104). Skillfully pro filed, w ith sche-
matic anatomic details , it stands out from the
o ther sculptures of horses fro m Nesactium (at
leas t three equestrian sc ulptures existed at
Nesactium). 230
Histrian art of the early Iron Age can be con-
side red as a synthesis of the Greek-Etruscan-His-
trian archaic periods w ith an intimation of the
arrival of the classical style .
The Iapodian Group in the Early Iron Age
(9th to 4th Centuries BC)
The Iapodes selected individual motifs and
techniques from the broad repertory of the
Urnfield Culture and utilized them in forms
appropriate to their individual attire. A good
example of this would be the Iapodian caps
(Figs. 105, 106). 237· 238 In addition to sheet metal
work, the Iapodes were fond of jewellery made
from w ire and multiple chains (spectacle fibulae
and munerous pectoral elements with chains
and penda.nts). An interest in a.nthropomorphic
images is evident from the cast pendants (Fig.
l 08: women in long bell-shaped dresses and cha-
racteristic head coverings, among which the
most interesting image is that with two pairs of
stylized bird heads in place of hands)_243 Along
with the predominantly female figures, an image
appears of an ithyphallic male with a helmet (?)
on his head.24' -247
A special role is played by the anthropomor-
phic figurines from the Pokuplje (a region along
the Kupa River).248 The greatest amount of clay
figurines comes from a cult site (a mound of la-
yer s of sacrificial gifts) at Turska Kosa near
Topusko.They were homogeneously formed in a
manner indicating that rather than esthetic cri-
teria, merely a symbolic meaning was of impor-
tance. Although awkward and primitive, such
figures were represented with clearly marked
body parts, and occasionally with heads and fa-
ces. The occasional detail or several emphasized
details define these in1ages in terms of certain
traits. Metal necklaces are emphasized, for exam-
ple, in this maru1er (Fig. 109) .
A special place is occupied by a female figure
with well described clothing and jewellery on a
pyramidal weight (Fig. 111). Images of individual
sections of the human body were found at
Turska Kosa in addition to entire bodies, such as
a leg with a foot (Fig. 112). 250 -25 1 An intensive
layer of burning was discovered within the cult
area at1\u·ska Kosa, as well as shattered very fine
vessels and a large number of ani.n1al bones. A
general date for utilization of the cult site would
extend from the 9th to the 5th centuries BC. 2 5 1a
Zoomorphic sculpture appears elsewhere in the
Kupa River region, such as a highly stylized bear
from the hillfort of Belaj (Fig. 113).
In contrast to these sculptures of the
Colapiani, which indicate a relation to the sty-
listic conceptions expressed in the Paru1o11ian,
pre-Alpine, and Una valley figura! scenes,25 3 the
zoomorpl1ic sculpture of the Lika region origi-
nated from a different stylistic comprehension
and taste. The numerous cast bronze figurines-
pendants most often show horses; the in1age
with a reversed head is most interesting (Fig.
114). 254· 255 Images of a ram and a bird appear
(Fig. 115), the arch of a fibula can also represent
an image of an animal (Fig. 116),256 or it can be
an addition to the foot of a fibula (Fig. 11 7).
The great quantity of amber among the mate-
rial of the lapodes is quite striking: from beaded
necklaces to fibula bow covers. In addition to
such sin1ply modelled beads and elements, indi-
vidual examples of very finely made figura!
sculpture can be noted , particularly from Kom-
polje anci Prozor. Female grave 47 contained the
most well-known sucl1 finds: 261 female heads
with gentle elongated faces (Fig. 118) witl1 clear
cluracteristics of the archaic style. They were
worn as pendants. The figure clotl1ed in a long
pleated chiton was conceived in an entirely dif-
ferent maru1er (T'ig. 119), with a dramatic facial
expression and a som ewhat contorted posi-
tion.2613 The best analogies for the Kompolje
sculptures from the period of the transition
from tl1e 6th to 5th centuties BC can be found
in the Italic world, particularly in the region of
the Po River delta on the opposite Adriatic
coast. 262 It should be emphasized that Kompolje
itself lies on an import~mt prehistoric route lea-
ding from the Liburnian coast across the moun-
tain pass of Vratnik into the Lika region. It
undoubtedly took part in trade between the
Adriatic and tl1e Ball(an hinterland. Along with
the already mentioned figures, tl1is would be
indicated by an amber bead with the antitheti-
cally placed heads of two heavily armed war-
riors with Chalcidician helmets and circular
sl1ields (Fig. 120) .263They are joined by the image
of a dol p hin from grave 262 at Kompolje.
Although the above amber sculpture must be
hypothesized as imports into the Iapodian area,
proof also exists for local working and decora-
tion of amber.A large oval head from Prozor CFiP"-
121) has a carved geometric stylized scene. 2 ' 4
The domestic taste and traditions can be per-
ceived in this, divested of the spirit of the archa-
ic or classical art of the northern Mediterranean
cultures. The forms of weapons on tl1is scene
may belong to this classical world, but they are
represented in a manner developed in the west-
ern Balkan style.
Individual traditional forms and motifs lastecl
365

for centuries, w ith greater or lesser stylistic
changes.The taste of the la pod es was conserva-
tive; from contacts with other, often more devel-
The Liburnian Group in the Early Iron Age
(9th to 4th Centuries BC)
Settled in the narrow coastal region between
the Raša and Krka Rivers, including the islands,
the Uburnians represented a significant mariti-
me power in the Adriatic in the first cenmries of
the last millennium BC (the Liburnian thalasso-
cracy). Their prehistoric development is pre-
sented in the framework of five phases.274·276
Some 600 hillforts have been registered in the
Libur.nian region, but other than Radovin near
Zadar and Bribir near Šibenik, they have been
poorly researched. Two centres on the coast,
Nin-Aenona and Zadar-Iader, have resulted in
considerable data.277,279·280 From the 9th centu-
ry onwards, the mo notonous and modest attire
of the earlier centuries was replaced by more
varied and imaginative types.The developmental
rhythm of Libur.nian Culture increased dming
the 8th and 7th cenmries BC, tied in as it was
with the greatest extent of their thalassocracy.
The import of Apulian pottery (Fig. 129) and ves-
sels from the Venetan region began then .183
Attire with magical-apotropai.c meaning would
include pectoral jewellery dating from the 8th
to 6th centuries, consisting of several plates
(Figs.130, 13 l).They bear symbols taken fro m the
Urnfield Culture tradition, but with early Iron
Age motifs (Fig. 132). Various p endants, often
with stylized anthropomorphi.c traits, hang from
small chains on the pectoral jewellery. At the
end of the early Iron Age in the northern Li-
The Delmatian Group in the Early Iron Age
(9th to 4th Century BC)
The Delmatian Group developed on the eastern
Adriatic coast between the Krka and Neretva
Rivers, also encompassing the far hinterland in
southwestern Bosnia and western Herzegovina.
Several cultural and ethnic compo nents partici-
pated in the development of this culture from
late Bronze Age foundations, and at the latest in
the 4th century BC, they were all united under
the leadership of the dominant Delmatae. The
366
1
oped, areas, they borrowed new elements, but
they often modified and adapted them to fit
their own esthetic conceptions.
burnian region pectoral pendants cast in a per-
forated technique appear, w ith very specific
anthropomorphi.c stylization (Fig. 134).287-288The
unusual and unique female stamette, a chance
find from the island of Loš inj, could also perhaps
be placed among anthropomorphic examples
(Fig. 140).3°2
Typical Liburnian style jewellery of the 8th
and 7th centuries BC woul d be represented
by fibulae of the Osor type (Figs. 135, 136). The
decoration on the disc foot of this fibula unites
two decorative principles: the earlier manner
of decorating sheet metal by embossing and
the more m odern technique of fme engraving
with meander-type compositions. 289·29° Greek
pottery was imported to Liburnian settlements
from the 7 th century: Corinthi.an ware, 291·294
and Attic painted figured ware. 295 Produc ts
from the Greek workshops of Asia Minor also
appeared. 296-297
The Liburnian Culmre maintained its own
traditions, but enriched by elements from other
nearby c ultures. A fundamental transformation
of the culture and the decorative style o nly
occurred at the end of the 4th century BC, when
Hellenistic civilization began to spread through-
out the Adriatic Sea, and new conceptions and
forms from the Celtic and Celtic influen ced
world began to penetrate from the north and
the northeast.
development is described in the fra mework of
five phases. 305 ·
The specificity of the Delmatian culmre is
shown immediately by fibulae of the Golinjevo
type (Fig. 141).3°6 Jn general, the Delmatian re-
gion has resulted in the most attl·active exam-
ples of the western Balkan geometric style of
decoration. 3°7-3°8 The Iron Age in the true sense
began in the 9th cenmry.The more than 400 hill-
_j
forts registered to date were settled then.311 -3 12
In addition to hillforts, a pile-dwelling settlement
was noted and excavated at the Cetina River.3l3
The grave architecture shows two forms: in addi-
tion to flat cemeteries with stone coffms, fol-
lowing the ancient tradition of this area, tumuli
also were erected. This region became helle-
nized from the 4th century, as is apparent from
the burial ritual. The Greek colo nization of the
eastern Adriatic coast began in the first half of
the 4th century, with the successive foundation
of Issa, Pharos, Korkyra, Tragurion, and Epetion,
the nurseries of Greek civilization.314 Imported
Greek luxury goods had appeared from the 6th
century BC. In addition to Corinthian vases from
Salona and Korču la, a golden bracelet with lions'
heads from Salona should be noted (Fig. 143),
perha~s a p rod u ct of a late Archaic Ionian work-
shop. 17 As was the case elsewhere on the pe-
riphery of Mediterranean civilization, sud1 im-
ports took p lace separately from the autochtllo-
nic culture, evidently belonging to tl1e limited
upper social classes.The Delmatae differed from
the llistri, Liburni, and Iapodes in their place-
ment of weapons in male graves. Rich graves
contained products of Greek workshops that
had been made for the Jllyrian market.31S-3l9 An
example is offered by the site of Viča Luka on
The Celtic La Tene Culture of the Late Iron Age
in Northern Croatia
(4th Century BC to Romanization in the Ist Century AD)
Northern Croatia and Syrm.ia at the end of
the 4th century BC lay directly on the route of
the Celtic troops passing to the southern
Balkan region.At tl1e transition to the 3rd cen-
tury, the autochthooic culture was suppressed
and entirely under La Tene influence . Life
ended at the early Iron Age fortified settle-
ments, and the entire region was organized in a
new manner.
A large cem e tery was discovered in Os~ek, at
the site of Ciglana in the Lower Town. 3 0 The
warrior from grave 29 belonged to the genera-
tion of conquerors and had an early La Tene
sword (Fig. 147), decorated on the scabbard with
a motif of stylized griffms. In the middle La Tene,
in the 3rd and 2nd cenn1ries BC, the swords
were redesigned and have stylized flora! com-
positions as decoration (Figs. 148, 149), which
reflected the general spirit of Celtic art very
well. Not a single composition was repeated,
the north of tl1e island of Brač with graves from
the 5th and 4th centuries BC.319 Three glass
gems from the 4th century were discovered
there in addition to weapons (Fig. 144). Accor-
ding to iconographic details shown here they
would belong to the Ionian style , pervaded with
oriental motifs and techniques. In the case of
Vića Luka, as well as other Balkan communities
that lived at the social level of a military democ-
racy, it would be possible to speak of a certain
Greco-Illyrian synthesis. 322
Under the influence of Greek architecture,
actually present in the Delmatian region from
the 4th century BC in the cited colonies,3 23 forti-
fications were erected of lat:pe skillfully fitted
worked stones (Fig. 145).32 B 2 One well-known
example is the site of Tor above Jelsa on the
island of Hvar.
South of the Delmatian group, from the
Neretva River to northern Albania, a ct!lnu·e
related to that of the Delmatae evolved in the
last millennium BC, but it is insufficiently
researched. 330·333 Universal Hellenization is
the essential in1age of this region from the end
of the 4th century, which is most clea rly
evident in the foundation of the first urban
centres at Ulcinj, Risan, Medun, and Ošanići
near Stolac. 334
each decorated sword was a unique, personal
work of art.
An entirely rare sword witll an anthropo-
morphically shaped pommel (Figs. 150, 151) was
found at Kupinovo.lt corresponds to the eastern
Celtic style } 41 Fibulae and bracelets, as the most
common jewellery types, followed in essential
details the general development of the Celtic
European region.342 Excellent examples pro-
duced .in the plastic style were found at Vukovar
(Fig. 152), anci jewellery clecorated with cast
pseudo-filigree and pseudo-granulation was also
worn in southern Pannonia (Fig. 153).31 3 Jewel-
lery of precious metal decorated with real fili-
gree and granulation appears in the middle La
Tene period (Fig. 154).344 Segmented female
belts often decorated w ith red enamel are very
attractive.34 5 They are closed with zoomorphic
buckles with characteristic stylized horse heads
(Fig. 155), and various pendants were also worn.
367
 A large, stylized anthropomorphic pendant is
known from Novi Banovci (Fig. 156) .
In addition to the usual middle La Tene ves-
sels,346 the kantharos type of vessel appears in
southern Pannonia more frequently (Fig. 158) .347
One specific decorative teclm.ique is pol.ish.ing
(burn.ishi.ng) of simple motifs in a darker tone on
a grey background (Fig. 159). Painted pottery
appeared in the late La Tene, as it did elsewhere
in the Celtic world (fig. 161).35°
Among emissions of Celtic silver coinage, the
eastern Slavonian type is emphasized with an
image of a lyre on the reverse (J1ig. 163),3 51 pro-
bably mintecl in the fortified settlements between
Osijek and Vinkovci. 353 In northwestern Croatia,
silver coins with inscriptions were found in the
village of Ribnjačka near Bjelovar (Fig. 164).354
From northern Croatia, settled on the east by
the Scordisci and on the west by theTaurisci, the
La Tene culture and style affected the autoch-
thonic cultures of the Iapodes and Libumi and
to some extent the Delmatae. The Iapocles set-
tled along the Una River were open to greater
influences from tl1e La Tene culture. In the Lika
region, the fibulae types influenced by the la
Tene still retained individual details characteris-
The Hellenistic Period in the Eastern Adriatic
(3rd to Ist Centuries BC)
Tlu·ough the m ediation of the Greek eastern
Adriatic colonies, the urbanized Mediterranean
civilization arrived within reach of the Liburnian
and Delmatean groups. Although the traditional
means of expression were considerably modi-
fied, particularly on the islands and the littoral, it
remained fairly well conserved in the interior.
The borrowecl Hellenistic forms anci motifs
were adapted to the local taste and technologi-
cal possibilities. Luxmious examples of jewel-
lery in this new style come from all the major
Liburnian centres. Silver fibulae with a flat disc
anci a head or bust (Fig. 172), or two heads fra-
m ed in a niche, which introduce spatial-arcllitec-
tmal motifs are excellent representatives of tllis
new period.
A fine set of silver Liburnian jewellery has
long been known from Baška on the island of
Krk (Fig. 173). 367 The majority exhibit the
characteristic forms of Hellenized Liburnian
applied art.
Elongated banded fibulae (J1ig. 174) were dlarac-
teristic for the Liburnians - a composite and ec-
368
tic for the Iapodes.3 56 Japodian graves at Kom-
polje anci Prozor contained polyclu·omatic cylin-
drical beacls with inuges of 3 human faces (Fig.
165); such items arrived in this region w ith other
ta Tene forms from the Danube basin across the
Sava River. 3SR,3SRa
Four belt plates of artistic and conceptual
interest were found at Prozor (Fig. 167). ln con-
trast to the finds noted above, these were rela-
ted to the more southern Balkan areas in the
close hinterland of the Adriatic, with Gostili on
Lake Skadar and Ošanići on the lower Neretva
River. 361-362
In the village ofTrošmarija near Ogulin in the
northern Iapoclian region, one grave exhibits a
certain ta Tene ascendancy in the autochthonic
attire (Fig. 168).363 The Iapodian region in Lil{a
was also still open to influences from the Adri-
atic region. A rich board of coins and silver jew-
ellery from Lički Ribnik (Figs. 170, 171)346 contai-
ned pendants of amber and silver, middle and
late La Tene fibulae, and 357 coins from the last
three centuries BC. The latest coins were Augu-
stan, so it appears that the board was most pro-
bably buried during the Pannonian-Illyrian rebel-
tion against the Roman occupation in 6-9 AD.365
lectic type of jewellery from Liburnian craft cen-
tres.368 The repertory of jewellery was even w ider
in the hoard of Jagodnja Gornja near Zadar,
buriecl at a hillfort with an exceptionally well-
preservecl fortification system (Fig. 175). 570371
The Libunlian tradition, considerably e nriched
by Helle nistic and Italic elements, can b e espe-
cially well observed in the jewellery from
Jagoclnja. Imitations of the coinage of the c ity of
Metaponttun (Fig. 176) appeared as pendants on
necklaces.Two beautiful and elegant Hcllenistic
glass gems were enclosed in a simply woven
mount of silver w ire (J1ig. 177). This would all
indicate the existence of a local Liburnian work-
shop of provincial anci rustic taste, perhaps
located at the hillfort of ]agodnja itself. The
hoard contains forms from the 4th and 3rd cen-
turies BC.
A large silve r belt with a relief image of
Meclusa (Fig. 178) stands out from the material
found in the cemetery excavatecl at the base
of the large fortified Liburnian centre at As-
se ria .373
J
 In all major Liburnian centres, at the hillforts
of Radovin, Nadin, Bribir, Velika Mrdakovica,
Dragišić-Gradina or at their corresponding ceme-
teries, large quantities of Hellenistic relief pot-
tery were fOLmd (Fig. 179). 374 Some of this pot-
ter y was produced locally, as is shown by finds
of mo ulds for its productions.375 Gnathian pot-
tery was equally popular (Fig. 180),577 and it was
also produced locally at Tssa.3 78
Ex posed to and penneated by the Hellenistic
and Roman styles, and faced with these higher
civilizationallevels of existence and creation, par-
ticularly due to the mediation of the Greek
colonies in their very midst, all the above east-
e rn Adriatic groups were entirely prepared for
NAPOMENA
Rukopis Stojana D i mitirjevića dovršen je 1979, a ruko pis TihomileTežak-Gregl i Nives
the final phase of Romanization that occurred at
the beginning of the first millennium AD. They
nan11·a1ly went tlu·ough various stages of resis-
tance towards the Roman conquerors during
the last two centuries before the birth of Christ;
the vigorous opposition of the Delmatians and
the cooperative attitude of the Liburnians are
well documented, to mention only the best
known examples.
The prehistoric epoch in these regions thus
finally gave way to the classical period, handing
over a rich inheritance, traces of which could
still be sensed in Later periods, contributing live-
liness and originality to Roman provincial c ultu-
re and a rt.
Majnarić-Pandžić 1993.
369
PRILOZI
BIBLIOGRAFIJA

Paleolitik
Bengtson , H.- Milojčić V. , Grosser historischer Welta tl as, l. dio (Vorgeschischte und
Altertum), M.i.inchen 1958.

Hawkes,]., Prethistorija, Historija čovječanstva- kulturni i na učni razvoj (UNESCO, 1963),

Zagreb 1966. (prijevod s engleskoga).

Milojčić , V. , Chronologie der jiingeren Steinzeit Mittcl- mlCI Si.iclosteuropas, Berlin 1949.
Mi.iller- Karpe, Handbucb der Vorgeschichte, Erster Band,Aitsteinze it, Mi.inchen 1966.

Pittioni, R., Die Urgeschishte des Oesterreiehischen Raum es, Wien 1949.

Vuković , S., Paleolitska

kamena industrija spilje Vin dije, Historijski zborni!,, Ul/ 1-4, Zagreb 1950.
Vuković , S. , Donjopaleolitska oruc1a oci vaJu ća tipa >>PebbleTool« na području sjevernog
dijela Hrvatskog zagorja, Arheološki vestnik, XVlll, Ljubljana 1967.

N eolitik i eneolitik
40 godina arhcološkil1 istraživanja u sjeverozapadno j Hrvatskoj, Katalog izložbe, Kopriv nica
1986.

Banner,]., Die Pece ler Kultur, Budapest 1956.

Batović, Š.,Jadranska zona u: (A . Benac m·.) Praistorija jugoslavenskih zemalja JJ, Neolit,
Sarajevo 1979, 473-635.
Benae , A. , Pivnica kod Odžaka i neki problemi kostolačke kulture, Glasnlli Zemaljskog muze-
ja u Sarajevu n. s. 17, Sarajevo 1962, 21-40.
Benac , A., (ur.), Praistorija jugoslavenskih naroda II , Neolit, Sarajevo 1979.
Benae , A. , (ur.), Praistorija jugoslavenskih naro d a Ili , Eneolit, Sarajevo 1979.
Bregant,T , Poroč ilo o raziskovanju koli šča in gradbenih ostaHn ob Resnikovem prekopu pri
Igu, Poročilo o raziskovanju neolita i eneolita v Sloveniji l , Ljubljana 1964,7-25.

Chilcle, G. ,The Danube in Prehistory, Oxfo rd 1929.

Chilclc, G. ,The Prehistory of European Society 1958.

Desclunan, K. , Die Pfahlbautenfunde auf dem Laibache r Moore,Verhancllungen eler KuK.

Geologischen Reichsanstalt, Wien 1 H75.
DimitTijević , S. , Problem neolita i eneolita u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, Opuscula archaeo-
logica 5, Zagreb 1961, 5-H6.
Dimitrijević, S., Sopotsko-lendelska kultura, Zagreb 1968.
Dimitrijević , S., Starčevačka kttlntra u slavonsko-srijemskom prostoru i problem prijelaza

373
 ranog u srednji neo lit u srpskom i hrvatskom podunavlju , Simpozij neo tit i eneolit u
Slavoniji,Vukovar 1969, 7·96.
Dimitrijev ić , S., Das Neolithikum in Syrmic.:n, Slawonien und Nordwestkroatien,
Archaeologia Iugoslavica 10, Beograd I 969, 39-77.
Dimitrijević , S., Problem sntpnjevanja starčevačke kulture s posebnim obzirom na doprinos
južnopanonskih nalazišta rješavanju ovog problema, Materijali Saveza arheoloških društa·
va.Jugoslavije, lO, Beograd 1974, 59·123.
Dimitrijević, S., ldoloplastika u lasi.njskoj kulturi , Godišnjak Centra za balkano loška ispitiva-
nja I 1, Sarajevo 1976, 59·85.
Dimitrijevi ć, S., Neolit u sjeverozapadnoj I lrvatskoj, Arheološka istraživanja u sjeverozapad·
noj Hrvatskoj , Izdanja HAD-a 2, Zagreb 1978, 71·129.
Dimitrijević , S., Sjeverna zona u (A.Benac ur.): Praistorija jugoslavenskih zema lja Il, Sarajevo
1979, 229-363.
Dinli.trijević , S., Zur Frage der Retz·Gajary-Kultur in Nordjugoslawien und ilu-er Stellung im
Pannotli.schen Raum , Beric h RGK 6 1, Mainz-Frankfurt 1980, 17·88.
Durman,A. , Vučedol · 3. tisuć lj eće prije naše ere, Katalog izložbe, Zagreb 1988.

Garašanin, M. , Hronologija vin ča nske grupe, Ljubljana 1951 .

Gar-ašan in , M. , Genetische und c hro nologische Pro bleme des fru.hkeranli.schen
Neolitlli.kums auf de m nli.ttle ren Balkan, Actes du VTI Ie Congres, Beograd 197 1.
Ga rašan in, M. , Umetnost na tlu Jugoslavije - Praistorija, Beograd-Zagreb-Mostar 1982.
Garašanin-Arandelović , D. , Starčevačka kulnu·a, Ljubljana 1954.

I Ioernes, M., Urgescluclue ele r bildenden Kunst in Europa, Wien 1915.

Homen, Z. , Lasi njski naseobi..11ski objekti i novi nalazi iz Heketinca, Muzejski vjesnik 3,
Koprivtli.ca 1980, 42-49.

Kalicz, N., Die Pecder (Baclene r) Kultur und Anatolien , Budapest 1963.
Korošec,]., Za nimive upoclobitve na kerami č nih fragmenti h iz » Grap čeve spi lje« na l !varu ,
Arheološki vestn.ik VI II/l , Ljubljana 1957, 3·9.
Korošec,J., Prelli.storijska gline na plastika ll Jugoslaviji, Arheološki radovi i rasprave JAZU l ,
Zagreb 1959, 61-119.
Korošec, P. , Poročilo o r.uiskovanju neolita v Ajclovski jami, Poroč ilo o raziskovanju paleoli·
ta, neolita in eneolita v Sloveniji 4, Ljubljana 1975.

Marković , Z. , Sjeverna 1-Inratska od neolita do brončanog doba, Koprivtli.ca 1994.

Mengh.in, 0. , Urgesclli.chte Niede riiste rreichs , Heimatkuncle von N iederčiste rrcich , Heft 7,
Wien 1921 .
Milićević , M., Religija vučccl olske kuture, u: Vučedo l · 3. ti~ućljećc prije nove ere, Katalog
izložbe, Zagreb 1988, 30·32.
Mil ojčić , V. , Kiiro s-Starčevo-Vin ča , Re inecke Festsdu·ift, Mainz 1950, l 08-11 7.
Miloj čić ,V. , Das vorgesclli.chtliche 13ergwe rk »Šuplja stena« amAvalaberg be i Helgrad in
Serbien, Wiener Pra historische Zeitshrift 30, Berlin 1943, 4 I-54.
Mi t ojčić , V. , Clu·onologie der ji.ingeren Steinzeit Mittcl· unci Si.idosteuropas, Berlin 1949.
Miloj či ć , Z., Zur Chronologie eler ji.inge re n Stein-und Hronzezeit Siiclost-und Mitteleurop as,
Germania 37/1-4, Be rlin-Frankfurt 1959, 65-84.
Miniclu ·e iter, K. , Prvi rezultati arheoloških istraživanja u Pepelanama godinc 1985, Arheološka
istraživanja u Podravilli. i kaln.i čko-bilogorskoj regiji , lzdanja HAD-a 14, Zagreb 1990, 19·39.
Milli.clu-eiter, K., Kultni prcdme ti s tarčevač ke kulture ll sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi Insti tuta
za arheologiju u Zagrebu 9, Zagreb 1992, 7·23.
Minichreiter, K. , Sta rčevačka ku Inu-a u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb 1992.
Mossler, G., Neues zum vorgesch.ichtliche n Pfahlbau in Keutschacher See, Festsrchrift fi.ir
Rudolf Egger, Band III , Klagenfurt 1954.
Mi.iller-Karpe , H., Hand buch ele r Vorgesclli.chte, Zweiter Band,Jungsteinzeit, Mi.inchen 1968.
Muller-Karpe, 1-1., 1-Ianclbuch de r Vo rgeschichte, D ritter Band, Kupferzeil, Mi.inchen I 974.

Ncusn1pny, E., Die 13acle ne r Kultur, Symposium i"1ber die Entstehung und Clu-onologie eler
Hadener Kulntr, Bratislava 1973, 317-353.
Novak, G., Prethistorijski Hvar, Grapčeva spilja, Zagreb 1955.

374
Novak, G. , Markova spilja na Oloku Hvaru ll, Arheološki radovi i raspraveJAZU 2, Zagrcb
1962, 19-103.
Novotny, B., Zur Idola trie der Hadener Kultur in der Slowakci, Slovenska areheol6gia 29/ l ,
Niu·a-Bratislava 1981 , 131-138.

Pavuk,J. , Uber die Kontakte zwischen Balkan und Mitteleuropa in Neolithikuro, Godišnjak
Centra za balkanološka ispitivanja 13, Sarajevo 1976, 33-45.
Petrić , N. , Prethistorijskc kulture Pelješca, Pclješki zbornik l , Zagreb 1976.
Pittioni, R. , Urgeschichte des Oesterreichische n Rau ms, Wi<.:n 1954.

Scluuidt, R. R. , Die Burg Vučedol , Zagreb 1945.

Srejović , D., Neolitska plastika centraJn obalkanskog područja u (ur. L. Trifunović) : Neolil cen-
traJnog Balkana, Beograd 1968, 177-241. ·
Šepe r, M., Prapoviestne glinene figure, Vjesnik llrvatskog arheološkog društva n. s. 24/25,
Zagreb 1944, l-64.
Šimek, M., Idol iz Vindije , Muzejski vjesnik ll , Va1·aždi11 1988, 38-43.

Tasić ,N., Apparition et evolution du groupe c ulturel de Kostolac en Yougoslavie,

Archaeologia Iugoslavica 7, Beograd l 966, 19-29.
Tasić, N. , Die Idole der Baden-Kultur i11 Vinča , Archaeologia Jugosla vica 20-21 , Beograd
1980/81 , 27-32.
Tasić, N.,Jugoslovensko Podunavlje od indoevropske seobe do prodora Skita, Novi Sacl-
·Beograd 1983.
Tcžak, T.,Vu čecloler Kultgerate aus Vinkovci , Archaeologia Jugosla vica 16, Beograd 1975,3-14.
Težak-Gregl,T. , Neo liti čka i encolitička antropomorfna plastika iz fundusa Arheološkog
muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 16/17, Zagreb 1983/84, 15-49.
Težak-Gregl. T., Dva nova groba badenske kulture s Vu čedo l a , Opuscula archaeologiea 10,
Zagreb 1985, 23-39.
Težak-Gregl,T. , O problemu icloloplastike u badenskoj kulturi (povodom najnovijeg nalaza
na Vu čedo lu) , Opuscula arehaeologica 13, Zagr eb 1988, 11-21.
Težak-Gregl,T. , Kultura linearnotrakaste keramike u središnjoj Hrvatskoj , Zagreb 1993.
Težak-Gregl,T. , Prapovijesno nalazište Ozalj-Stari grad , Opuscula archaeologica 17(1993.) ,
Zagreb 1994, 165-183.
Trenz,A., Prazgodovinske najclbe iz Velikega Kamna , Posavski muzej Brežice, knjiga 7,Veli ki
Kamen, Brežice 1985 , 15-19.

Vasić , M. M., Praistoriska Vi11ča Ill , Beograd 1936.

Brončano i željezno doba

Amoroso, A. , l.e necropoli preistoriche dei Pizzughi,Atti e mcmorie della Societa istriana eli
archeologia e storia patria V, Parenzo 1889.
Arias, P. ,Arte greca ed etmsca a Spina, Mostra dell 'Etruria padana e della cita di Spina,
Bologna 1960.

Babić , 1. , Prostor izmedu Trogira i Splita,Trogir 1984, 3 1-42.

Barović, š., Nekoliko ilirskih antropomotfnih figura iz sjeverne Dalmacije, AV Vl/2, 1955, 233 i d.
Barović, š., Pregled željeznog doba na istočnoj jadranskoj obali, VAHD 68, 1966 (1973), 44-74.
Batović, Š.,Apulska keramika na istočnoj jadranskoj obali, Zadar 1972.
Barović, š., Nin e !'Italia meridionalc,Archivio storico pugliese 26, fasc.lli-IV, Bari 1973.
Batović, š., Le rclazioni cu!turali Lra lc sponde adriatic he ne li ' eta elel ferro, J O I~ 11-93.
Barović, š., L'et.1 elel bronza recente sulla costa orientale dell ' i\clrialico, GCBI 16, 1980, 21-62.
Barović, š., Nakit na tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, Zadar 1981 .
Batović, Š., Kultura starih Liburna, Dometi XV, 12, Rijeka 1982, 7-40.
Barović, Š., ProbiCmes de !'age du fer dans la region balcano-adriatique, L'Adriatico tra
Mediterraneo e pen isola balcanica nell'antichita,Taranto 1983, 67-85.
Barović, š. , Istarska kultura željeznog doba, Radovi Filozofskog fakulleta u Zadru 26, Zacla1·
1987,5-74.

375
 Battaglia, R. , R.icerche palc tnologic he e folcloristiche sulla casa istriana primitiva,Atti e
me morie 28, 1926.
Beaumont, R. L , Greek influences in the Adriatic Sea before tl1e fourth Century B.C.,The
Hournal of He llen ic Sn1dies LVI/ll, London 1936, 159 i d.
Be nac ,A., Iliri u Apuliji, GCBI 26, 1988, 43-67.
Bergma.nn, J.,Vorgescl1ichtc als Geschichte- neue Methoden zur ethnischen und historiscl1en
Interp retation urgeschichtlich en Que llen, Actes du V!lie Congres international des sci-
ences p rehistoriques e t protohistoriques, Beograd 1973, Il, 78-84.
Be nnond-Montanari, G., Le int1ue nze meditcrranee a nord elel Po, Mostra dell' Etruria
padana e delle c ita di Spina, Bologna 1960.
Boardman,]., Greek Sculpnirc,TheArchaic Period, London 1978.
Boas , F. , Um p rimitivnog čoveka , Beograd 1982.
Bonfantc , L , Out of Etruria . Etruscan Influence North and South, BAR l 03, 1981.
Braccesi, L , Greciti1 acl1·iatica, Bologn a 1971.
Bravar, G. , La c ivil dt istria na prima della romanizzazio.ne, ll istria, Trieste 1972.
Brunšmid,]., Prethistorijski predmeti iz srijemske županije,VHAD VI, Zagreb 1902, 68 i d.
Brusić , Z. ,Tehnike grobne i stambene arhitekture na nekim graclinskim naseljima južne
Liburnije, Materijali, telu1ike i strukture predantičkog i antičkog graditeljstva na i stočn o m
jadran skom prostoru, Zagreb 1980, 9 i cl.
Brusić , Z., Helenistička reljefna keramika u Liburniji, Diadora l O, 1988, 19-63.

Cambi , N. , Sepul kralni spomenici anu·opomorfnog karaktera koclllira, Duhovna kultura Ilira,
Sa rajevo 1984, 105-117.
Canarella , D. , Tl Carso,Trieste 1968.
Cardarelli,A. i dr., Castcllieri ne l C u·so e nell' lstria: cronologia degli insediamenti tra media
etit del bronzo e prima eta del ferro, Preistoria elel Caput Adriac,Trisete 1983, 87-112.
Coare lli , F., L'ore ficeria nell'arte classica, Milano 1966.

Čović, B., Od 13utmira cio Ilira, Sarajevo 1970.

Čović, B., Umjetnost kasnog bronzanog i starijeg željeznog doba na istočnoj jadrans koj obali
i u njenom zaledu, Duhovna kultura Ilira, Sarajevo 1984 ,7-40.

Degrassi, A., Culti dell 'Istria preromana e romana, Adriatica, Zagreb 1970,615-632.
Drechs le r-Bižić , R. , Istraživanje nekropole praistorijsld h ]apoda u Kompolju , ARR]AZU l ,
1959.245-280.
Drechsler-Bižić , R., Latenski grob izTrošmarije, Adriatica, Zagreb 1970, 243-250.
Drechsl e r-Bižić , R. , Srednje brončano doba u Lici i Bosni, P]Z IV, 242 i d .
Drechsl e r-Bižić , R., japodska kulnn·na grupa, PJZ fV, 374 i d.
Drechsle r-Bižić, R. , Japoclska grupa, PJZ V, 391 i d .
Dukat, Z.- Mirnik, 1., Pre-Roman Coinage on the territory of modern Yougoslavia, Bulletin of
Insti nit of Archaeology 13, London 1976, 175-2 10.

Ebert, M. , Der Gold fund von Dalj. jahreshe fte cl. Osterreich.ischen Archaeologischen
Instin1ts XI,Wien 1908, 259-276.
Eliade, M., Sveto i profano, Novi Sad 1986.
Eliade, M. , Kovači i a lke mičari, Zagreb 1983.

Ferri, S., Stele Daunie 1-VIl, Bollettino ci'Arte 47-52, Roma 1962-1 967.
Fischer,J., Die vorromisch en Skulpnu·en von Nesactium, Hamburger Beitrage zur
Archaologie ll , 1984, 9-98.
Fogolari, G. , Orientalna komponenta v situlski umetnosti, Umetnost alpskih llirov u1
Ve ne tov, Ljubljana 1960, 9-2 1.
Fogolari , G. , L1 protostoria deiJe Venezie, Popo li e Civilta dell'ltalia antica IV, Roma, 1975.
Forlati-Tamaro, l3., A proposito de alcune sculpture eli Nesazio, Bulletino di Palctuologia ita-
liana 48, Roma 1927.
Frey, 0 .1-1., Die Entstehung de r Situlcnk.unst, Berlin 1969.
Frey, O. H. ,Jugoslawien unter ele m Einfluss der grit:chische n Ko1onisation.lntcgrationspro-
ble me in Geschichte und Gegenwart, Gottingen 1984, 29-48.
Gabrovec, S. , Nekate ri aktualni problemi sintlske ume tnosti,Traclitiones 5-6, Acta Instituti
Ethnographiae SAZU, Ljubljana 1979, l l 5 i d.

376
C.abrovec, S., Istarska grupa, PJZ V, 293 i cl.
Garašanin, D., Ka problemu falera sa figuralni.m predstavama, RVM 9, 1960,200-202.
Garašani.n, M., Skulpnmt troglava božanstva iz Vaćana kod Bribira, Stari.nar ll , Beograd 1960,
65-74.
Garašanin, M. , Praistorija. Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb 1982.
Glogov ić , D. , Nalazi geomeu·ijske keramike iz Daunije na podwčju Istre, Histria a rchaeologi-
ca 10 , 1, Pula 1979, 57-84.
Glogović , D., Prilozi p oznavanju željeznog doba na sjevernom Jadranu, Zagreb 1989.
Gnirs,A. , Istria praeromana, Karlsbad 1925.
Graziosi, P. , L'arte preistorica in Italia , Firenze 1973.

Hanfmann, G.M.A. , Etruskische Plastik, Stuttgart 1986.

Hard ing, A.E, Illyrians, ltalians and Mycenae ans. Trans-Adriatic Contacts during the Late
Bronze Age, Illi ria IV,Tirana 1976, 157-162.
Hoe rnes, M. , Die priihistorische Nekropole von Nesaktium ,jahrbuch der Zentralkommission
zur Erforsc hung und Erhaltung der Baude nkmalc, N.E 3,Wkn 1905.
J-loerncs, M. - Mcnghin , 0., Urgeschlchtc de r bildenden Kunst in Europa , Wien 1925.

Jurkić-Gh..i.t~trdi , V, Autohtoni kultovi u odnosu prema helenis tičkoj i grčkorimskoj religiji u

antičkoj Ist ri, Jadra nski zbornik 12, 1985, 595-600.

Kastel ic,J, Conservatismo e nuove correnti nell'arte degli !Iliri e dei Veneti,Atti del I" Sim p.
intern. di Protostoria italiana, Roma 1969, 19-27.
Kati č ić, R. , Suvremena istraživanja o jeziku s tarosjed ilaca ilirskih provincija, Simpozij o teri-
torijalnom i kronološkom razgra ničenju Il..i.t·a u praistorijsko doba, Sarajevo 1964 , 9-58.
Kdti i njihovi suvremenici na tlu jugoslavije (izd. M. Guštin), Katalog izložbe, Ljubljana-Za-
greb-Beograd 19R4.
Knez,T , Situlska umjetnost u Jugoslaviji , Duhovna kultura Ili ra , Sarajevo 1984, 89-104.
Konig, M. E. I~. Die geistige Entwicklung des Menschen im Lichte alter und neuer f-orschung,
Ac tes du VlHe Congres intern. des sciences prćhistoriques ct protohistoriques, Il, Beograd
1973, 99 i cl.
Kossack, G., Studie n zum Symbolgut der Urnenfelder und Ilallstattzeit MiLtelcuropas, Berlin
1954.
Kossack, G. ,Trinkgesch..i.t-r als Kultge rat der l lallstattzeit, Va ria archaeologica (Festschrift W
Unve rzagt) , Berli n 1964,96 i cl.
Kossack, G. , Prolegomena zur Bilderzahlung hei den lllyrern, Zbornik A. Be nca, Sarajevo
1991, 151 -162.
Kovacs,'[ , Bronzezeitlid1e Tradition in der hallstattzeitlichen KtmstTransdanubiens, Sympo-
sium Steyr, 1980, 65-7R.
Kovač. L. , Nezakcijskl kult- simbo li čke forme i njihove transformacije oci 6. st. pr. 11. e. do
6 . s t. 11. e . 1-lisu·ia archaeologica 22-23 , Pu la 1991-1992, 44 i d.
Kučar, V. , Pmhistorijska nekropola Bera m, Histria arc haeologica 10/1 , Pula 1979 , 85-13 1.
Ku koč , S., Pra povijesni antropomorfni kipić s ( :ikata na otoku Lošinju , Radovi rilozofskog
fakulteta u Zadru 24 , 1985, 5-12.
Kuko č, S., ll istarska p lastika u kontekstu umjetnosti jadranskog područja od 7. do 5. st. pr.
n . e ., Radovi filozofskog fakulteta u Zadru 13, 1987, 75-11 2.
Kukoč, S., Pojava Wwvnog antropomorfizma u jadranskom bazenu u željezno doba, rukopisna
disertacija, Zadar 1989.

Letica, Z.,Antropomorfne figurine hronzanog doba u J ugoslaviji, Dissertationes et 1110110-

graphiae XVI, Beograd 1973.
Lis ičar, P. , Ce 1uli sulla ceramica antica,Al 14, 1973.~ i d.
Lisi čar, P. , Bilješke o grč koj keramici s naših prijadranskih nalazišta , Radovi Filozofskog fakul -
teta u Zadru 14-15, 1976,3 13-327.
Lo Schiavo, E, ll gruppo libunlico-iapodico,Atti della Accademia Nadona le dei Lincei ... , ser.
VTII, vol. XIV, fasc. 6, Roma 1970 .
Lollitli, D., Sintesi della civil ta picena,JOP, 117 i d.
Lonza, B., App unti sul castellieri cld l'lstria e de lla provincia eli Trieste, Pisa 1977.
Ljubić, Š., Popis arkcologičkoga odjela Nawdnog zemaljskog muzeja u Zagrebu, Zagre h l H89.

377
 Mano Zisi, Đ ., Die autochtone Bevolkerung ... und ihre kulture lle Bezil:hungcn zur gtiechisd1en
Zivilisation,Actes du VIlle Congres .. . , III, Beograd 1973, 163-174.
Mano Zisi, Đ .,- Popović, Lj. Iliri i Grci, katalog izložbe, Beograd 1960.
Mansfeld , G. , Graber mit Wagenbeigaben vom Fri.ihdynastikum de~ Vordercn O rien ts bis zur
Hallstattzeit Mitteleuropas, Keltski voz, Brežice 1984, 9 i cl.
Man~uelli , G. , Roue marittime e pe netrazio ne. Appunti sulla ci..rcolazione cultura le nell 'alto c
medio Adriatico dmante !'eta classica, VAI!D 68 (1966), 1973, 171 i d.
Mansuelli, G., Ancora sui problemi cleli'>>Arte delle situle«, Situla 14/15, Ljubljana 1974, 95 i d.
Marc hesetti, C. , I castelli eri pre i ~ torici di Trieste e della Regione Giulia,Trieste 1903.
Marchesetti, C. , !sole elel Quarnero, Notizie degli Scavi di An tic hita, Ro ma 1924.
Marić, Z. , Ornamentirane pojasne ploče sa gradin e u Ošanićima kod Stoca, GZM 27-28,
1973, 35-40.
Marković ,(., Ukrasni predmeti jz kn e:l.evskog groba sa lokaliteta Lisijevo polje kod
Ivangrada, Duhovna kultura Ilira , Sara jevo 1984, 81-87.
Marović , 1., Nekoillw neobjelodanjenjh sre brnih predmeta s liburnskog područj a u Arheo-
loškom muze ju u Splitu, Adriatica praehistorica et a ntiqua, Zagreb 1970, 265-284.
MastrociJ.1que, A. , !.'ambra e l'Ericlano. Stucli sulla lelteratura e sul commercio dell'ambra in
eta preromana, Este 1991 .
Matthiius, H., Spatmykenische und urn enfeld e rzeitliche Vogel p las tik , Stuclien zu r Bronzezeit
(Festschrift W. v. Brunn), Mainz 198 1, 277 i d.
Megaw, J V S.,The Shape-Changes: Art of the Iron Age Cclts,Archaeology 31/3, 1978, 30 i d .
Megaw,]. VS. , A..rtofthe European lron Age, Bath 1970.
Migotti , R., Grčko-helenistička keramika iz Starog Grada na l !vant, VAMZ 19, 1986, 148- 153.
Mihovili ć , K ., Nekropola Gradine iznad LiJ.nskog kanala, Histria archaeologica lll/2 , Pula 1972.
Mihovilić , K. , Bronč ane lepeze iz istarskih željeznodobnih nekropola , Situ la 20/21, Ljubljana
19fl0, 279-2fl3 .
M ih ov ili ć , K., Istra u p ra povijesti, Arheologija i umje tnost Tstre, katalog izložbe , Pula 1986.
Mihovilić, K. , H..istri i Et ru šča ni , katalog izložbe, P ula 1986.
Mirnik, 1., O pticaj novca uzduž i stoč n e jadranske obale kroz stoljeća , Do meti J\..'Y, 12, Rijeka
19H2, 53-60.
Mlaclin,J., Umj e tn i č ki spo menici prahistorijskog Nezakcija, Pula 1964.
Mladin,].. Brončane posude i šljemovi iz Istre , Diadora 7, Zadar 1974, 35 i d .
Mladin ,J., Sitna pra povijesna plastika u Arheo loškom muzeju Istre u Puli, Diaclora 9, Zadar
1980, 165-196.
Moscati, S., L1 civilta m editerr.mea, d alle o rigini della stolia all avcnto clell'elenismo, Milano 1980.

Nava, M.T .. , Stelle Daunic, Firenze 1980.

Nikolanci, M. ,A.rhajski import u Dalmaciju, VAHD 6H ( 1966), 1973, 89 i d .
Nikolanci , M.,Jaclranski Grci kao periferija jadranskog svijeta , Materijali XII , Zadar 1976,
149 i d .
Nilwlanci, M. , Maloazijski import na istočnom Jaclranu ,JOP, 273 j d .
Novak, G. , Stari Crci na)aclranskommo ru, Rad .JAZU 322,Zag reb 1961 , 169 i cl.

O rlanclini, P. , L'arte clell ' ltalia p reromana , Popo li e civilta deli'Italia antica VJ!, Roma 1978 .

Pallolt ino, M., Civilt;t artistica etrusco-italica, FiJ.·enze 197 1.

Parovi ć-Pešikan , M. , O karakteru grč kog mate rijala na Glasincu i puteviJ.11a njegovog p rodira-
nja, Starinar XI, Beograd 1960, 2 1 i d .
Parov ić-Pešikan, M., Po reklo i datacija urne iz Boljarova i pitanje p ojave eolskog bucchero-a
na Ba lkanu , GCBI 24, 1988, 8 1-99.
Per011i, R., La »koinĆ« adriatica e il suo processo di forma zione,JOP, 95-115.
Pe trić , N., I.ntroduzione alla preistoria dcll'fstria , Atti elel Centro d i ricerche sto riche d i Ro-
vigno , Rovinj 1979, 185 i cl.
Petrić , N., KomunilGlcije u prethistoriji Jadrana, Putevi i komunikacije u praistoriji, Materijali
1 6 , Peć 1978, 2 1 i d.
Popović, Lj. , Arhajska grčka kultura na srednjem Balkanu , Beograd 1975.
Poweii ,T.G.E. , Umetnost praistorije, Beograd 1970 .
Prebtoria dd Caput Aclriae, katalog izložbe ,Trieste 1983 .
Puschi, A. , Scavi di Nesazio, Atti e mcmorie 19,Trieste 1903,266 i d.

378
Puschi, A. , La necropoli prcromana eli Ncsazio, Atti e memoric, 21 ,Trieste 1905, 3 i d.
Raclmilli, A. M., !.a c ul tura dei castellieri, Aquileia e !'alto Aclriatico 2, lkli..ne 1972,7- 16.
Raunig , B. ,Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici, Starinar 23, 197 4, 29 i cl.
Rei.necke, P. ,Antre.tnont u nd Gunclestrup , PZ 34/5, l , 1949/50,365 i d.
Rendić-Mi očević, D. , L'Adriatico e la collonizzazione greca, Preistoria della Em ilia e
Romagna Il, Bologna 1963.
Rend i ć-Miočević , D. , Umjetnost Ilira u antičko doba, Duhovna kultura Ilira, Sarajevo 1984 ,
65 i d.
Rendi ć-M iočević, D. , Srebrne naušnice nepoznatih japodskih radionica, Iliri i anti čk i svijet,
Split 1989, 47 i d.

Sandars, N.K. , Prehistoric Art in Europe , Harmomlsworth 1968.

Schaaf, U. -Taylo ur, A., Siidimpo rte im Razm nord! ich der Alpen (6.-4.Jahrhundert v. Chr.),
Ausgrabungen in Deutschland , 3 13 i d.
Scrgcjsvski., D. ,Japoclske urne , GZM 4-5 , 1950, 45 i d .
Srej ov i ć , D., Doba upotrebe metala , U metnič ko blago Jugoslavije , Beograd 1969, 77-94.
Stare , F. , Prazgodovinske posode iz Slovenije , Zbornik l'ilozofske fakultete ll, Ljubljana 1955,
103-190.
Stare, F. , Kipec ilirskega bojevnjka z Vač , AV 13/14 , 1962-1 963, 383-434.
Stare, E, Upodobitev rojstva na pektoralu iz Ulake na No tranjskem,VAMZ TY, 1970 , 13-30.
Stare, F. , Etruščani in jugovzhodni predalpski prostor, Razprave SAZU (l. razred) IX/3,
Ljubljana 1975, 193 i cl.
Sti cotti, P. , Relazione preliminare sugli scavi di Nesazio, Atti e memoric 18 , P<u·c11ZO 1902, 12 1 i cl.
Stipčević , A. , Arte degli llliri, Milano 1963.
Stipčević , A. , Il ir i, Zagreb 1989.
S tipčević , A. , Kultni simboli kod ilira, Sarajevo 198 1.
Strong , D.E., Catalogue of the Carved Amber, London 1966.
S uić , M., Istočna jadranska obala u Pseudo Ski la kovu Periplu , Rad JAZU 306, Zagreb 1955 ,
136-1 49.
S uić , M., Antički grad na i stočno m Jadranu, Zagreb 1976.

Šeper, M., Prapoviestne g linene figure, VHAD 24 , 1944, 2 1-23.

Šimić , ]. , Stariji nalazi bos utske grupe iz Vukovara, lliAD 9 , 1984, 107 i d.
Šonje, A., Prethisto rijski nalazi poslije Drugog svjetskog rata u Po reš tini, jadranski zbornik
Vl , llijeka-Pula 1966, 295 i cL

Torbriiggc , W., Pradavna Evropa, Rijeka 1969.

T01·briigge, W., l'igiirliche Zeichnungcn der Hallstattzcit aus Nordostbayern und iiu·e I3ezie-
hungen zur antiken Welt, Festschrift fi.ir M. Spindler, Mi.inchen 1969, l i d.
Umetnost alpskih llirov in Venetov, katalog izložbe, Lju bljana 1962.

Vasić, R. , Pojava velike kamene plastike kod Ilira, Živa antika XV /l , Skopje 1965, 149- 162.
Vasić , R., Jcdan prilog proučavanju umetnosti .Japoda, Stari nar XX, 13eograd 1970 , 383-390.
Vas ić, R. , Figura! Elements in the Iron Age in Yugoslavia, I3alcaruca 8 , Beograd 1977 , 43 i d.
Vasić, R., Greek Bronze Vessels foun d i.n Yugoslavia, Živa antika 33/2, Skopje 1983, 185-1 94.
Vasić , R. , Prilog proučavanju šarnirskih fibula u Jugoslaviji , GCBI 23 , Sarajevo 19H5 , 12 1-155.
Vas ić , R. , U m etničke težnje na tlu Jugoslavije u gvozdeno doba, Starinar 37, Beograd 19H6, 1-24.
Venclova, N., Glass Beacls w ith Human Face Decoration (Maskenperlen) and the ir Derivates
in Central Europc,Arheologicke Rozhledy 26/6, 1974, 593-602.
Vimki-Gasparini, K., Kultura polja sa žara ma u sjevernoj Hrvatskoj, Zad ar 1973.
Vin ski-Gasparini, K. , Praistorija jugoslavenskih zemalja rv, Sarajevo 1983 , 493-503, 547-61 7,
637-646.
Vin ski-Gaspari.J1i, K. , Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo 1987, 182-231 .
Vinski, Z. , Ein liburnischer Depotfund aus Baška, Al 2, Beograd 1956, 19-30 .
Vi.J1ski, Z. , Zoom orphe Kleinplasti.k aus dem si.idpan nonischen Donauraum , Symbolae
Hrozny, Praha 1950, 33 1-342.
Vi.J1slci, Z. , Povodom izložbe »Iliri i Grci•, Vijesti muzealaca i konzervatora Hnratske lX/2 ,
Zagreb 1960, 57-61. ·

Zi."n·n, H., Eine hallstauzeitliche Srele von llirschlanden, Germania 42 , 1964, 27 i d.

379
 Skraćenice češće navođene literature

AAH Acta Archaeologica Academiae Sciemiarum Hungaricac, Budapest

Al Archaeologica Tugosla vica, Beograd
AP Arheološki pregle d , Beograd i Ljubljana
ARRJAZU Arheološki radovi i rasprave JAZU, Zagreb
Atti e me morie Atti e memorie della Socie tit isu·iana , Po reč
AV Arheološki vestnik SAZU, Ljubl jana
BAR Uritish Archaeological Reports, Oxford
Ber. RGK Re ric ht Romisch-germanischen Kommission , Frankfurt
Diss. Pann. Dissertatio nes Pannonicae, Budapest
GCRI Godišnjak Centra za balkano loška ispitiva nja, Sa rajevo
GZM Clasnik Zemaljskog mu zeja u Sarajevu , Sarajcvo
ll !AD Izdanja Hrvatskog arheološkog društva , Split ili Zagreb
IP l':K j a hrbuch fOr Prahistorische u. Ethnographische Kunst, Berlin
Jahrb . RGZM Jahrbuch Riimisch-germa nischen Zenrralm useums, Mainz
) IS The Journal of Inc.lo-European Studies
JOP .J adranska o ba la u prorohistoriji , Zag reb 1976.
KPŽ K. Vinski-Gasparini , Kultura polja sa žarama u sjevernoj Hrvat5koj,
Zadar ·1973.
J\ilaterijali SA D.J Materijali Saveza arheoloških društava .Jugoslavije
OA Opuscula archaeologica, Zag reb
oz Os ječ ki zborni k, Osijek
PUF Priihistorische Bronzefunde , MCinchen
PJZ Pra istorija jugoslavens kih zemalja IV, Sarajevo J 98:).
Praistorija jugoslavens kih zemalja V, Sarajevo 1987.
PZ Pr;Hlisto rische Zeitschrift, Be rli n
RVM Rad vojvoc1anskih muzeja, Novi Sad
SADJ Savez arheoloških društava j ugoslavije
SAZU Slovenska akademija znanosti in umetnosti , Ljubljana
SLA Slovenska archeologia, Bratis la va
VAHD Vjesnil< za arheo logiju i historiju dalma tinsku , Split
VA IVIZ Vjesnik Arhe ološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb
\!HAD Viestnik Hrvatskoga arheološkoga društva , Zagreb
WM RII Wissenschaftliche Mitreilungen aus Bosnicn und de r lle rzegovina, Wie n

380
Pojmovnik

ARRl- udubljcnjc u st ije ni , pripećak kojim su se ljudi u starije kameno doba koristili kao
zaklonom ili zaštićenim boravištem
AMFORA- keranlička posuda jajolika ili kuglasta oblika s naglašenim cilil1dričnim ili ljcvkas-
tim vratom te dvje ma ru čka ma na vratu ili najširem dijelu p osude
AMULET- predmet koji ljudi nose na tijelu kao čarobno sredstvo za obranu od raznih zala;
privjesak (amajlija) s magijskim značenjem
ANTROPOMORFAN- poput čovj eka , čovj ekolik
APSIDA- u arhitekturi polukružni ili polugonalni prostor, obično naclsvotlen, dodan
građevini u dužinskoj osi
APSOLUTNA KRONOLOGIJA - odrec1ivanjc vreme na prema stvarnim datumima, izražavan je
starosti u godinama (us p. relativna kronologija)
AltHAJSKT STIL - nastao u hele nskoj sredini, prenesen na šire područje Mediterana, primjc-
njivan u arhitekturi, kiparstvu i plastici 6. st. prije Krista
ARTEFAKT - predme t i zrađen ljudskom ruko m, dakle •umjetno•. Izraz se pretežito rabi za
oruclc iz starijega ,kamenoga doba.
ASKOS (grč.) posuda za piće koja služi kao vrč od kojega se oblikom razlikuje - nije postav-
ljen vertikalno i nema izrazite stajaće površine
ATAŠA - dio drške koj im se ona pričvršćujc za tijelo metalne posude; često oblikovan deko-
rativno

BIKONlČAN - izraz ko ji označava da kakav predmet ima o blik dvaju suprotstavlje nih stoža-
ca čij e su osnove sp ojene
BOREAL- vremenski odsječak holocena (v. holocen) oko 7000. do 5500. g. prije Krista , obilje-
žen klimatskim zatopljenjem. Prosječna tcmperantr.t 741 dva je s tupnja viša od današnje.
BUTA - keranlička jajolika posuda s elva p ara ru čki

CIZELIRA NJE - postupak pažljiva i završna finim oruđ e m izvodena dotjerivanja površine
mctalnoga predmeta
C-14- v. Datiranje metodom raclioaktivnoga ugljika

DATIRANJE METODOM RADIOAKTIVNOGA UGLj iKA - metoda koja se u arheologiji i

geologiji primjenjuje za odredivanje apsolutne starosti organskih nalaza.Temelji se na
spoznaji da sve živo tije kom života iz atmosfere prima radioaktivni ugljik (C-14). Taj proces
prestaje nakon smrti pa sc radioaktivn i uglji k počinje raspadati u normalan ugljik (C-12).
Vrijeme potre bno ela se količ ina radioaktivnoga ugljika raspadne na polovicu početne
vrijednosti iznosi oko 5700 godina. Mjere nje m od nosa količine raclioaktivnoga i normal-
noga ugljika mog uće je odred ili vrijeme koje je prote klo od snu-li određe noga živog
b ić a.
DILLN lJ - danas zastarjeli izraz za pleistocen (v.) , odnosno ledeno doba

•ETA7..NA« PROFILACIJA - razvedeni oblik posude u pro i1Ju u d va ili tri zaoblje na odsječka

381
 FEMUR- bedrena kost
Fll3ULA - spona za zakopčavanje odjeće
FILIGRAN- zlatarska teh nika ukrašavanja kojom se žica lemi na podlogu; izrađeno u srebru,
zlatu ili bronci
FRANKO-KANTARRIJSKA UMJETNOST- umjetnost špiljskoga zidnoga slil<arsrva na prostoru
današnje južne Francuske (osobito pokrajine Dordogne) tc sjeverne i istočne Španjolske.
Vrhunac doseže u vrijeme magdatenijenske kulture. Naj poznatiji su nalazi u špiljama
Altam ira, Lascaux, Niaux, Font de Gau me, Les Trois Freres.

GRAFITNO SLIKANJE- slikanje uzorka gratitom na keramičkoj podlozi; često je i cijela

posuda prcvučena grafi tom, pa je površina crna i sjajna
GRANULACI]A- zlatarska tehnika ukrašavanja kojom se sitne kuglice leme na podlogu; izvo-
eli se u srebru, zlatu, rijetko u bronci
GRAVIRANJE- fino urezivanje ukrasa u metalnu podlogu
GRIFON - fantastična životinja orijentalna podrijetla

HAMANGlA KULTURA- neolitička kulnu·a rasprostranjena u Dobrudži (Rumunjska,

Bugarska) poznala po nalazima keramič kih statueta prilaganih u grobove
HOLOCEN- geološka oznaka za najmlađe razdoblje razvitka Zemlje koje je počelo
završetkom ledenog doba prije otprilike deset tisuća godina. Stariji naziv aluvij.
HORROR GALICUS - strah od G;\la; izraz nastao i navoden u antičkih pisaca nakon keltskoga
prodora kroz Italiju do Rima 387. prije Krista
HORROR VACUI - strah od praznog, neispu njenog prostora

IKONOGRAFSKI- opisuje i tumači ukn1se i simbole na Wwvnim prikazima

INCIZIV- zub sjck u tić
INGOT- oblil< prenošenja lijevana sirova metala određene težine i sastava
INKRUSTACI]A- ukrašavanje umetanjem. odnosno utiskivanjem fini jega ili skupocjenijega
materijala u jednostavnu podlogu. U prapovijesti izraz označava ulu-ašava nje keramičkog
posuda pri čemu sc prah dobiven drobljenjem školjaka ili puževih kućica utiskuje.: u ure-
zane ili udublje ne ukrasne motive. Najčešće je taj prah bijele boje, ali može biti crven ili žut.
INTERGLACIJAL - u ledeno doba toplo razdoblje izmedu dviju oledbi u kojem je klima
s li čnija današnjoj , a katkad ča k i toplija
ISKUCAVANJE LIMA- v. toreutika
lTlFALIČAN - s izrazitim ili naglašenim simbolin1a muškosti
IVERAŠKO ORUDE- paleolitičko oruđe izrađeno odlamanjem ivera od kamene jezgre. Iver
oštril1 rubova mogao sc rabiti kao orude za rezanje ili se daljnjom obradom preraditi u
različito specijalizirano oruđe: svrdla, dubila, š iljke .

JEZGRAŠKO ORUĐE- paleolitičko kameno oru<lc.: oblikovano okresivanjc.:m kamenoga gru-

mena ili oblutka, odnosno jezgre.:, uz pomoć drugoga kamena ili koštane palice

KANELIRA · uzdužna plitka užljebina , utor, brazda; žljebast ukras na stupu, ili na
keramičkome posuclu
KANTI fAROS (grč.)- posuda s dvije visoke drš ke
KOHOS KULTURA- prva neolitička poljodjelska kultura u prostoru jugoistočne Mađarske,
nazvana prema rijeci K6ros. Srodna je.: starčcvačkoj kulturi sjeverne Hrvatske.
KOSTENKI- nalazište iz vremena mlađeg paleolitika na obali rijeke Don u Ukraj ini. Stanište
paleolitičkih lovaca s tragovima nasLambi, velikom količinom kamenih izrađevina te
bogatom figuralnom plastikom Ojudski i životinjski likovi) izrađenom u kosti , s l onova č i
ili kamenu.
KRATER (grč. ) - široka posuda s dvije drške namijenjena pripremanju vina za gozbu; javljaju
se brončani i keramički primjerci, najčešće bogato ukrašeni
Kll.ONOLOGI]A - prikaz nekih događaja vremenskim slijedom od najstarijeg prema najmlademu
KULT- vjerski, religiozni obred; služenje i obožavanje božanstva
KUROTROFAN (grč .) - uzgajaLclj(ica) djeteta, dojilja

LARI l PENATI- u starorimskoj mitologiji kućni d uhovi; dobre duše predaka

382
LENDEI.':iKA KlJLI"URA ·niz srodnih kulturnih pojava kasnog neolitika na podrućju srednje
Europe, u prvom redu prepoznatljivil1 po oslikanom keramičkom posudu
LEPENSKI VIR· ribarsko-lovačko naselje iz vremena prijelaza me7.olitika u neolilik, poznato po
dobro sačuvanim temeljima trapezoidnih nastambi i po osebujnim kamenim skulpturama
UCENSKA KERAMIKA (njem. die Litze)- keramika ukrašena otiskom usukane vrpce
LUEVANJE U TEl INICI •IZGUBlJENOG VOSKA• (a cera perduta, a ci re perduc) · postupak
modeliranja željena predmeta od voska, preko kojega se preYi a či glina; pri pečenju gline
vosak iscuri i tako sc dobiva profi11jeni kalup sa svim ukrasnim pojedinostima; kalupi
služe za jednokratnu uporabu
LITIČKO RAZDOBlJE- razdoblje uporabe kame na za izradu oruđa i oružja

MEANDAR - linija koja teče izlomi jeno pod pravim kutom , pojam nastao prema vrlo krivu-
da vom toku rijeke Meandar u Maloj Aziji; linija ili traka vodi se pod pravim kutom i zavi-
ja; postoji ravni ili kosi meandar
MEANDROIDAN - poput meandra
MEGALITSKI (grč . megalit) - suhozidna građevina od veli ka neob rađena kamenja
MEGARON- trodijelna pravokutna gradevina , sastoji sc oci trijema, predvorja i glavne pros-
tm·ijc u č ijem se središtu nalazi ognjište, čes to izmedu četi ri stupa
MIKROLIT!- sitne, kamene izradevine koje su mogle služili kao vršci za strelice ili zupci za
hat·pune, pile, n oževe ili srpove
MONOKROMI]A - ukntšavanje uporabom samo jedne boje
MURRUS GALLICUS - na poseban način od kamena i drva sagrađen bedem u keltskim
naseljima u Galiji; detaljno ih je opisao Cezar u svom djelu .o galskome ralll•

NATUHJEN (franc. natoufien)- natufijcnska kultura, predneolitička kultura na Bliskom

istoku č iji žitelji žive u stalnim naseljima, grade okntgle kolibe od sušene opeke i ža nju
samonilde, dakle divlje wstc žitalica

OJNOHOE- grčki naziv vrča za vino ; izradivanog od bronce ili keramike

OLDOWAN - najstarija paleolitička kultura jednostavno okresanih oblutaka, nazvana prema
nalazištu u klancu Olclowai u Tanzaniji (2- 1. '5 milijuna godil1a)
OPPlDUM (lat.) (oppida) - karakterističnim bedemima utvrdena kasnolatenska naselja
(v.murrus gallicus)
OPSI.DIJAN- crna ili siva staklasta stijena vulkanskoga podrijetla, zbog o!:trih rubova u pri·
jelomu prikladna za izradu oruđa za rezanje
O RANT -lik u molitvenom stavu raš irenih ili pod ignutih ruku, dlanova okrenutih prema gore

PALJSADA - ograda ili prepreka od zašiljenih stupova pobodeni h u zemlju , često na vrhu
nasipa
PEKTORALNI NAKIT (PEKTORAL) · nakit koji se nosi na grudima, s ukrasnom i kultnom
ulogom
PLE!STOCEN- ledeno doba, stariji vremenski odsjek kvartara, posljednjega geološkoga raz-
doblja u razvoju Zemlje
POLIKROMIJA- ukrašavanje uporabom više različitih boja
PRJJE SADAŠNJOSTI- oznaka koja se dodaje apsolutnim datum ima dobivenima mjerenjima
pomoću raz li č itih modcrnil1 fizikalnih ili kemijskih metoda. Kao godina sadašnjosti kon-
vencionalno sc uzima 1950.
PROBOJ, LIJEVANJE NA PROBOJ - posebna tclmika lijevanja brončanih predmeta pri kojoj
sc ukras postiže otvorima u stijenci predmeta
PROTOMA · naziv za ljudsko poprsje ili prednji dio 7.ivotinjske figure koja je ukrasni ele-
me nt u lj kovnoj ili primijcnjenoj umjetnosti tc u arhitekturi
PSEUDOFILIGRAN ·zlatarska telmika ukrašavanja kojom se lijevanjem oponaša filigr.mski
ukras, v. filigran
PSEUDOGRANUI.ACIJA · zlat;u·ska tehnika ukrašava nja kojom se lijevanjem imitira granulira-
ni ukras, v. granulacija
PUNCJRANJE- postupak ukrašava nja kojim sc sa stražnje strane iskucan i motivi reljefno
ističu na prednjoj strani predmeta

383
 RELATIVNA KRONOLOGUA- određivanje vremena prema m eđu sobnom odnosu pojedinih
kultura ili razdoblja bez obzira n a utvrđene stvarne datume (usp. apsolutna kronologija)
RJTON - posuda u obliku životinjskoga roga, životinjske glave ili općenito stilizirane životinje
ROM.ANELLJEN (fnme. romanellien)- kultura na prijelazu kasnoga paleolitika u mezolitik,
rasprostranjena u južnoj Italiji
RUČNI KLIN- kameno omde Si.ljasto-jajolika ili bade masta oblika, načinjeno od kamene jez-
gre okresane s obje strane

SEDIMENT - naslaga, taložina

SINKRETIZAM- spajanje različ iti.l1, katkada i proturječnih nazora, 1.11anja ili vjerovanja
SITULA - vjedro s pom i čnim clrškama koje se uti ču u no sače pričvršćene pod obodom
posude
SKEPTAR (grč.)- vrsta žezla
SOLARNA SIMI:lOLIKA - su n čeva simbolika
SPONDILUS- sredozemna školjka spondylus gaedempus, osobito cije njena u prapovijesti
za izraelu nakita: narukvica, privjesaka, zrna ogrlica
STRATJGRAFUA - arheološka metoda proučavanja slojeva koji leže jedan iznad drugoga .
Ako nije bilo nikakvih tektonskih ili mehaničkih poremećaja oni najdonji su stariji , a
gornji mladi , pa tako i arheološki nalazi u njima. Razdvajanjem kulturnih slojeva u
zemlji moguće je odrediti vre menski slijed odredenil1 p ojava.
STRATUM - sloj
SUPSTRAT- jedinstvena mate rijalna osnova različitih pojava, procesa ili kultura. U arheologi-
ji podloga, osnova, temelj na kojem· se razvija neka ku ltura.

ŠARNIR - način spajanja igle i luka fibu le pomoću zakovica

TELL - umjetni brežuljak nastao taloženjem ruševina nastambi i razli č i lill otpadaka, te sral.nim
obnavljanjem naselja na istom položaju tijekom duljeg vremena i kroz nekoliko ljudskih
generacija; višeslojno naselje
TOLOIDAN (grč. tholos) - građ evina u obliku košnice
TORElJTI - majstori koji izrađuju fine metalne predmete hladnim putem
TOREUTIKA- obradba metala hladnim putem, čekićem i jednostavnlm instrumentima s
nutarnje strane sa svrhom izvedbe re ljefna ukrasa na površini
TOTEM- životinjski znak ljutbke zajednice, roda ili plemena koje sma tra ela potječe od te
životinje i drži je svojom zaštitnicom
TREMOLIRAN UKRAS (tal. tremolo)- ispre kidanim urezima izveden ukras
TUM UL - kntžni zemljani ili kameni hu mak nasut iznad jednoga ili više grobova; grobni
h umak izgrade n od zeml je ili kamena, ili u kombinaciji obojega
TUTULI - ukrasne p l očice izrađene od vrlo tanka lima, našivane na odjeć u
VENERA - u starorimskoj mitologiji božica ljubavi i lje pote

VOTIVNI - zavjetni

ZSELJZ KULTURA - kultura srednjega neolitika u zapadnoj Madarskoj, jugozapadnoj

Slovačkoj , Moravskoj te Donjoj Austriji. Pripada kompleksu ku ltura linea rnotrakaste
kera:mike.
ZOOMORFA N - u obliku životinje

)84
KAZALO LOKALITETA

Abri Montastruc 19 Bukovac kod Lokava 47, 48 Erdut 135

Ad rija 258, 259, 3 14, 364 Byč i Skala 236 Este 252, 253
Alck~andrij a 354
Allone 22 Cata l lli.'tyiik 145 Fćre-en-Tarcl c nois 52
Altarnira 18 Cavtat 160,319,320,325 Fokor 225, 362
Ap olo nija 314, 351 Cerić- Pianclište 129, 155 Font de Gaume 18
Arareva gromila na Glasincu 241 Cerje Tu1.no 117 rosna 51
Aserija (Podgrađe kod Be nkovca) 351, Cernička Sagovina 62, 63, 64
353, 354,368 Che lles 22 Gajina peć in a koci Drežnika na Korani
Ašikovci 11 6 , ll8, 129,154, 155 Clactou-on-sea 22 194, 195,203
Ale nica 225 Combare llc.:s 18 Garic.:a na o toku Krku 160, 172, 173,
Crvma stijena 33, 42, 47, 49, 52 360
Badanj kod Stoca 49 Gavrinica koci Pakraca 90, 153
Baden-Kiinigshohle 122 Čakovm: kod Josipdola 11 3, 115, 116 Glasinac 225, 319
Bapska 62, 78, 80,81, 85, RH, 120, 122, Černavoda 61 Golubić 293
152 (';ikata na Malom Lošinju 3 17,3 18 Gomolava J 22, 128, 129
Baška na Krku 325, 350-352, 354, 368 Čurug 246, 250, 329 Gorica 324
Batina 18 1 Goričan 23 1,235, 236, 238, 240, 362,
Bebrina 113 Dalj ! Hl , 182, 183, 184, 222, 223, 225, 363
Beketinec 116, 11 7 226,228,236,244,249,334,336,362 Gornja Ce rovečka pećina 48
Belaj 160, 290, 365 Damastion 35 1 Gornji Bre:wvljani 62, 92, 93, 94, 153
Bclegiš 129 Danilo kod Šibenika 62, 78, 95, 98, l 04, Gornji Kosinj 283
Beli Manastir 113, 120 , 122 153 Gosti lj 346, 368
Bcr;un 216,2 19 , 254, 265, 364 Darda 181 Grabrovac 120, 122, 185
Berendijev vinograd u Vukovaru HO Dautan 90 •Graca• u Kaptolu 234, 236, 242, 363
Be retinova gradi na u Radovima 306, 307 Dirahion 314,351 Gradac.: kod Posušja 324
Bezda njača 160, 186, 190, 191 ,207, 360 Dolina na Savi 195 Gradac.: na Vučedolu 63 , 113, ·126, 136,
Beyees ultan 145 Doln.iVestonicc 17, 18 147, 156
Bilje u Baranji 17 1, 172, 359, 360 Donja Dolina na Savi 180, 195, 24 1, Gradina Čardak u sdu Konjsko brdo
Bingula-Divoš 202,207, 361 246,329,342,360 kod Peruš i ća 303
13i:wvac 199, 200 Donja Selca 346 Gradina Mali vrh u Toliću na
Bogdanovci 84, 85, 152,245, 246, 250, Donja Vrba 120, 122 Krbavskom polju 304
363 Drad1c.:nloch 36 Gradina Monkodonja 160, IH9, 190,
Bosiljevo 11 3 Dragišić-gradina 354, 369 19 1, 360
Brassempo uy 17 Dre nov klanac 286 Gradina na Bosuttt 222
Bribir 78, 98, 153, 307 354, 366, 369 Drlja novae 7H, 90, 93, 119, 120, 153 Gradina na Vel ikom Brijunu 187, 191 ,
Brijuni 78, 98, 11 6 192,360
Brodski Varoš 198, 203 Dakovačka Satnica 120 Gradina nad Lin1skim kanalom 216
Bruniqucl 17 Gradina Trojvrh kod Plaškog 299
Budinjak 160 Epetion 32 1, 324, 367 Gradina u Danil u 307, 324
13uclva 314 Epidam nos 3 14 Grad in a u Vrati novcu 19·1

385
Gradina Velika Punta iznad Srpskog Krapina 8 , 24, 25, 26, 28, 30, 33, 35, 38, Novo Mesto 236, 2:)7, 363
polja 209 40, 54,55 Novoselac 11 8, 154
Gradina Vrčin 191 , 192, 360 Krehin Gradac 319
G rapčeva špilja na Hvaru 62, 105-109, Križevci 201 Okić 160
116, 154, 174 Krkov i ć 64, 77 Olduvai Gorgc 21 ,54
Grobnik 312,3 18 Kukuruzište Streitn (Vu čedol) 136 Orol ik 88, 152, 168, 171, 172, 359
G udnja na Pelješcu 62, 64, l 06, l l 6, 154 Kupinovo 330·332, 367 Osijek 78, 87, 250, 334
Gundestrup 158 Kuzmin 245 Osijek-Ciglana 328,329, 367
Gušće na Savi 185, 186, 360 Osječenica·Gori čka kod Dvora na Uni 135
La Ferrassie 35 Ostrovu! Banului 53
Hallstan 234 Lascaux 16, 18 Ošarući koci Stoca 325, 346, 367, 368
Hermanov vinograd kod Osijeka 62, 87, Lasinja 115, 116 Otok 62,82, 88, 152
88, 152 La Tene 250, 327 Ozalj 11 O, 116
Hirsch.landen 273,364 Laussel 12, 17
Hrnjevac 11 9·12 1, 155 Le Moustier 25 Pakrac 78
Lespug ue 17 Panjorovica na Dugom otoku 25, 33,
Igra č 6:), 64, 70 , 151 Les Tro is-rrt:res 18 34, 38
lssa 32 1,324, 357, 358, 369 Li č ki Osik !60, 187 Pećine na Brini 25, 33
lst[tll6sko 44 Lički Ribnik kod Gospića 347, 348,368 Paklenica 195
lsturitz 19 Lingby 5 1 Pepelana 62-65,7 1,74,78 , 90, 119, 120,
lžula-Medulin 64, 77, 152 Lisi čići kod Konjica l 05 151, 153, 155
Lopar na Rabu 38, 42, 47, 48, 55 Pharos 321 , 324,367
Jagodnja gornja 324, 35 1, 352, 353, 354, Lovas 195 Picugi 200, 202,216, 217,219, 254, 256,
368 Lug 181 257, 265,271,3 18 , 361,362,364
Jakovo-Kormadin 81 Pivnica 128, 129
Jakš i ć kod Požege 90, 11 3, 11 5·117, 153 Ljublja nsko Barje 135 Plitvice 195
Jalžabet 160, 231 Ljubljansko Barje·Resnjkov prekop l l S Pod gorač kod Našica 185
Jami na Sredi 38, 47, 48,64 Pod kod Bugoj na 191 , 307
Jarak 340, 346 Makarska 202, 212 Poljanci 201 , 203, 361
Jasenaš 93 , 15:) M<lU sv. Anđeo 191 , 360 Popovč i ca- Katinska kod Satnice 11 9
]ezerine 286 Mali Vital 301 Potočka zija lka 42
Malo Kore novo 62, 78, 89, 90, 152, 153 Pričae 203
Kamenec Podolski 39 Malunje 160 Privlaka 212
Kaniška Iva 62, 74, 78, 90, 91 , 153 Markova špilja na Hvaru 64, 106, 109, Privlaka-Gradina na Hosutu 337,341
Kapc.:lna 198, 199, 36 1 ll 6 , 154 Prozor 209,282,285,286, 291·293,
Kaptol kod Požege 229, 23 1·233, 235· Martijanec 160, 230, 2:31,234, 235, 242, 295·297, 299,30 1, 304,317, 342·
·239, 241-244, 265, 362, 363 244,362,363 ·346, 36 1, 365, 368
Karlich kod Koblenza 164 Medak u Ličkom polju 209, 212,213, Pula 254, 265, 364
Kastav 3 12,3 18 284,297,:)6 1 Punihc 20, 22·24, 38, 54
Kaštel kod Buja 265 Medu n 325, 367
Keutschacher see 11 5 Metapont 325, 352, 353,368 Radovin 25 , 33, 34,307, 308, 354,366,
Kiringracl 113, 288 Mihalkov 225, 362 369
Kleinaspergle 327 Monte Circeo 36 Ražanac 38
Kličevac 184 Monte Grosso kod Štinjana 2 17 , 219 Reinheim 327
KUnac Grad kod Petrinje 160, 24 l Mušja jama u Škoejanu 218, 2 19 Ribić 286, 296
Kloko čevi k 78, 88, 152 Ribnjačka kod Bjelo\rara 339, 34 1,368
K l ošta r- Iva nić 201 Nadin 351, 354,369 Risan 325, 367
Kneževi Vinogradi 71 Nakovana 150 Romualdova pećina 38, 42, 47, 48, 55
Kompolje 209, 212, 2 14, 284, 293·297, Narona 241 ,3 14
299,304,305,323, 342,353,36 1, Nezakcij 2 16, 219, 251 , 252, 254,255, Sal i na Dugom otoku 38
365,368 257-269, 271·273, 275, 277·281 , 363, Salona 321 , 322, 325,367
Koprivni č ki Bregi 62 :364 Samatovci 80, 86
Koprivnička Reka 62 Niaux 18 Sarvaš 62, 64, 7 1, 72, 74, 11 3, 120, 122,
Korkira 314,321, 324,367 Nin (/\eona) 306,307, 309·31 l , 3 13, 123, 125, 128, 129, 135, 147, 151 ,
Kostenki 17 3 16,3 17, 349.366 155,340
Kostolac 128 Novi Banovci 333, 335, 368 Satricum 295
Koška 116 Novigrad kod Slavonskog Broda 185, Sitlari 52
Koza rac 18 1 198, 205,209,2 12,361 Sisak 202,206,249,250, :)6 1

386
Slavonski Brod 195, 197, 198, 360
Slivnica 25, 33, :H
S mil č i ć kod Zadr;t 62, 64, 76, 77, 78,
89, 90, 95, 96-98, 99-103, 105-107,
116, 1S2, 153
Smiljan 209, 286,361
Sofronijevo 239
Solin 2 12, 313,3 15,316
Sopot 62, 78, 82, 87, 88, 1S2
Sotin 178, 179
Spina 258,259, 295, 314, 364
Srijemska Mitrovica 247, 248, 332, 363
St.Acheul 22, 54
Stara Rača 63, lS1
S tarčevo 163
Staro Čiče 78, 90 , 93, 153
Ston 32S
Stražbenica u selu Vrebac 209
Surduk 226, 249
Sviloš 202,205,361
Sv. Lucija (most na Soči) 253, 269
Szodliget 53
Šandalja I 21, 22, 38, 52, 54
Šandalja II 38, 42, 46, 47, 52, SS
Šarengrad 223
Škarin Samograd 64
Špišić-Bukovica 93, 153
Šuplja Stena na Avali 128
'J'omašica 62, 78, 90, 91 , 153
Tor nad Jelsom 323, 367
Traguri on 32 1, 324, 367
Tre benište 241
Trošmarija kod Ogulina 345,346,347,
348,368
Turčišće-Dvorišće 236,237
Turs ka kosa kod Topuskog 160, 226,
227,287-290,365
Ulcinj 325 , 367
Vajska 180
Vama 360
Varvara 191
Vela jama na Lošinju 25, 33, 34, 38, 45,
47, 55 , 11 6
Vela špilja na Korčuli 106, 108, 11 6 , 154
Velika Mrdakovica 354-356, 369
Velika peć ina 24, 25, 30, 33, 38,40-44,
55, 119-121, 155
Vclil<a u Požeškoj kotlini 246, 2SO, 329
Veliki Vital 30 l
Venosa 22
Veternica 24, 25, 27, 30, 3 1, 36-38,40, 55
Viča Luka na Hraču 322,323, 353, 367
Vi le nica 20, 24, 30, 38, 55
Vinča 79, 126, 128
Vindija 24, 25, 30, 32, :n. 38, 42, 44, 45,
49, 52, 53, 55, 11 9-12 1, l 'iS
Vinica 312
Vinkovci 56,62-6S, 68-71, 73, 74,80 , 11 3,
11 6, 120, 122, 145,148, 149,15 1
Vinograd Karasović (Vu čedo l) 136
Vinograd Stre im (Vu čedol) 136
Vlastelinski brijeg u Sarvašu 63
Vorganska p eć na otoku Krk'U 64
Vrapče 208
Vrčin 160
Vrebac 209, 298,299,36 1
Vrlovka 117
Vrsi 212, 215
Vu čed o l 62, 64, 7 1, 73, 74, 113, 120 ,
122-124, 126-131, 133, 135-137, 139,
14 1-147, 150, 151, 155, 156
Vukovar 63, 78, 152, 223,332,333,362,
367
Vukovar-Lijeva bara 222-224, 238
Zadar Oader) 306, 307,313,366
Zadubravlje 62-65, 67,74. 151
Zagreb-Gornj i grad 160
Zagreb-okolica 170-172,359
Zarilac J 18, 1S4
Zaton 314,3 17
Zhoukoudian 30 , 33, 35
Žaganj dolac na Braču 322
Ždralovi 63, 64 , 11 6, 151
Živalji kod Obrovca 175
Wa ldalgesheim 327
Wi llendorf 14, 17, 18
387
KAZALO KULTURA
Abevilijcn 22, 54
Alpska varijanta ljubljanske kulture 149
Anzabegovo-Vršnik kulntra 63,74
Are nsburška kultura 5 1
Ašd eje n 20, 22, 23, 54
Azilije n 50 , 5 1
Baclenska kultura 58, 8 1, 112-1 14, 120 ,
122-130, 155
Haps ko-Jcmlcbka kultura 82
Basara bi (stil) 222-224, 236, 362
B<.:legiška faza vatinske kulturne grupe
186,360
13elokrajinska grupa 220
13osutska grupa kasnog brončan og
doba 204,222,223
Bosuts ka grupa starijeg željeznog doba
220,222, 22:3
Brczovljanski tip sopotske kulture 58,
92-94, 153
13ubanjsko-salkucanska kultura 11 3, 114
fi udakalitsz-Be li Manastir tip bade nske
kulture 126
Butmirska ku lmra 6 1,98
Cetinska kulturna grupa J 60, 165, 173-
176, 181 , 192,214 ,360
Cotofcni k-ultura 128
' Harnangia kultura 61
Čavdar-Krcmikovci-Karanovo kultura
63
Dan.ilska kultura 58, 78, 90, 94-103,
105, 106, 109, 153, 154
Debelo Brdo tip vučedol ske kulnu·e 149
De lmatska kultura m lađ eg željeznog
doba 326, 340, 368
Ddmatska kultura starijeg željeznog
doba 215,254, 3 19-322,324,325,
366,367
Do le njska grupa 220
Dubrovačko-žutobrdska kulturna grupa
184, 185
Epigravetije n 45, 53
Estenska kulntra (krug) 252, 263
Glasinačka kulntrna grupa 199, 3 19 , 320
Gorenjska grupa 220
Gravetijen 17, 18, 34, 44-49, 5 1-53,55
Grupa Be l o tić-13cla Crkva 167
Grupa Dobava 203
Grupa Donja dolina-Sanski Most 220
Grupa Gre dani-Harice 193,205
Grupa Ljubljana 203
Grupa Ruše 203,234
Grupa s licenskom keram i.kom 160,
177' 185, 186, 360
Grupa Sornogyvar 165
Grupa Val 204
Grupa Velika Go rica 160,20 :3,204, 361
Halštatska kulttmt (starije željezno
doba) ll, 160 , 195,209,2 13.2 14 ,
22o-228, 230-232,234-239,24 1-259,
265, 270, 272,273,275, 277-285,
288-292, 294-299, 30 l ' 303-306,
309-3 14, 316-319,322, 324, 329,
362-364
Hamburška kultura 5 l
Hclenistička kultura (helenizam) 298,
3 18,:325, :326, 349,35 1,353,355 ,
357,366,368
Histarska kultura mlađeg željeznog
doba 326
Histarska kultura starijeg željezn og
doba 195, 215, 218, 251, 252, 255,
259, 260 , 265, 273, 30 5, :308, 363, 364
!Jrustovački tip vučed olske lm lnu·e 149
Hvars ka kultura 58, l 04-J 09, 11 6, 150,
154
Istarska kultura kasnog bro nčanog
doha 204,216,2 17,219 , 36 1, 362
Istarska kultura ranog bron ča n og doba
160, 165, 172, 173,360
Istarska kultura srednjeg bron ča nog
doba 160, 177,191, 192,360
.Jadranska varijanta (tip) ljubljanske
kulnn·e 149, 150, 160, 174-176
Japodska kultm~l kasnog bronča nog
doba 204,207, 2 12
Japodska kultura mladeg željeznog
doba 326, ;40, 342, 368
Japodska kulntra starijeg željeznog
doba 160, 195,207, 209, 220,254,
283, 3 18,365
Južnobosanska grupa kasnog
bro nča n og doba 193
Južnobosanska grupa starijeg željeznog
doba 220
Južnodalmatinska grupa starijeg že-
ljeznog doba 2 15,220,3 19, :325
Kakanjska kultura 100 , l 01
Karanovo Ill 74
Kevdere-Hrnjevac tip Retz-Ga jary
kuture 119, 155
Klaktonijen 22, 27, 28,54
Komple ks lincarnotrakaste keramike
60,87,89,9 1, 152, 153
Korenovska kultura 58, 74, 78, 89-91,
93, 152, 153
Koros kultura 63, 71 , 74,89
Kos tolačka kultura 58, 11 3, 12 1, ·123,
126, 128-130 , 135, 140, 155, 156
Kretska kultura 145
Kultunt grobnih htunaka 160, 177, 187,
360
Kultura impresso-keramikc 58, 64,75-
·77, 95, 102, 151, 153
Kulntra Lep enskog vira (lepenska
 kultura Đerdap a) S l , 60
Kulllu<t Like u kasno brončan o doba
193, 36 1
Kuln u-a Like u srednje b ro nčan o doba
177, 187, 190, 19 1, 360
Kulrura linearnotrakaste kemm.ike 60,
89-91.
Kultura polja sa žal<tma 172, 194, 199-
·203, 207, 209, 212-2 14,2 16-219,
22 1, 222,228,23 1,234, 242,260,
278,283,308, 36 1, 362,365 , 366
Kulturna grup a Baie rclorf-Vclatiee 203,
205, 36 1
Kulturna grupa Bije lo Brdo-Dalj
(daljsko-bjclobrdski tip inkruslit-an e
ke rami ke) 177, 18 1, I !B, 184
Kult urna grupa Cirna-Girla mare 184
Kullllrna grupa Dalj (kasn o b ro n ča n o
doba) 160,203,204,220,222, 223,361
Ku ltu rna grupa Dalj (starije željezn o
doba) 160 , 220,222, 223 , 234, 362
Kulturna grupa Martijanec-KapLO! 160,
220 ,228,23 1,242 , 249, 253, 257,
258 , 362, 363
Ku lturna grupa Novigrad-Donja dolina
204 ' 205, 2 11
Kulturna grupa Ostrov 184
Kulturna grupa panonske (transdan u-
bijske) inkrustirane keramike 160,
177, 181, 183, 184, 185
Kulturna gm pa Zagre b 160 , 203,204,
361
Kulmrni kompleks Glasinac-Mati 320
Lasinjska kultum 58, 110, l l2-l l 9, 12 1,
150, 154, 155
T.ale nska kultura (mlađ e željezno doba)
l l , 160 ,209, 248, 250 ,297,30 1,305,
326, 327, 329, 330 , 332-338, 340,
342, 344-35 1, 353, 354, 367, 368
- Sko rd isci (is ločni Kelti) 326 , 329,334,
336, 340 , 368
-Taurisc i (zapadni Kelti) 326, 339, 340,
368
Le nde lska kultura 58, 87, 93, 94, ll O,
112, 115, 154
Le ndelski kulturni kompleks (ho rizont)
85,88, 93, 110, 152, 153
Liburnska kultura mladeg željeznog Slove nski tip Vučedol ske kulture 149
doba 326, 340, 368 Soli tre jen 47,48
Liburnska kullura starijeg zcljcznog do- Sopotska kultura 58, 78-88, 9 1, 9:3, 112,
ba 160, 195,212,2 13,215,220,254, 113, li S, 118, 122, 135 , 140, 152-156
306-308, 311' 3 16, 318, 320, 322, 366 Sopotsko-lcndelska kul.tura 82
l.iburnska kulturna grupa starijeg želje- Srednjobosanska grupa kasnog
znog doba 204,207, 361 brončanog doba 193, 204
Lužiank:y kultura 94 Srednjobosanska grupa starijeg zeljez-
Ljubljanska k ultura 149, 157, 175 nog doba 220
Srcdnjoda lmali..nska gru pa kasnog
Magdale n ijen 49-52, 55 b ro n č an og doba 204
Mako tip vučedol ske kult ure 149 Srcdnjodalmatinska grup a starijeg že-
Mikokijen 23,25 ljeznog doba 220
Mikrogravetijen 47 S tarčevačka kultl.H-a 56, 58, 60, 63-65,
Mikro musterijcn 33 67-7 5,79. 82-84, 89,90 , 15 1, l 52
Mokri nska kulturna grupa 167, 179 S tarčevač ki kulturni komp leks 60, 63
Mondsee lip Retz-Gajary kulture 119 Sze kszard tip panonske (tt~tn sdan u­
Musterijen 16, 20, 23-35, 37, 39, 42, 44, bijske) inkrustu-ane keramike 18 1
5 1, 54,55
Štajerska grupa 220
Nagy rćvska kulntrna grupa 167 šu madijski tip vučedolske kult ure 149
Nakovanska kultura 150
Narufije n Sl Tajasije n 23, 25
Notranjska grupa 220 Tarde noazijen 52, 53
Ny it·sćg tip vučedolske kulture 149 Tesalska monokromna keramika 63
Tisapolgarska kuln1ra 113
O lduvan 22
O l ~ev ij en 42 , 44 Uny lip badcnske ku lture l26
Olševski orinjasijen 32, 4 1-44 , 47-49
Orinjasije n 33. 34, 40-43, 47, 48 , Sl , 55 Vatinska kul turna grupa 160, 172, 173,
Ossarn tip badenske kultm e 126 177- 1HO, 185, 186, 360
Vit1ča n ska kultura 58, 63, 72, 74,78-85,
Pecs tip panonske (transdanubijske) 87-90, J 12- 115, 11 8 , 122-124, 126,
inluustirane kerami ke 18 1 140, 150, 152- 155
Posuška grupa 16 5,174 Vi n kovačka kult urna gm pa 149, 157,
Protoori njasijen 42 160 , 165-168, 17 1-173,
Protosesklo kultura 63 18 1, :359
Viwvit ička kultm na gr upa 160, 193
Re tz-Gajary kultura 58, 11 3, 119- 12 1, Viss Lip badcnske kulture 126
130, 155 Višnjica tip Retz-Cajary kult ure 119,
Ripoli kultura 98 121,155
Roma ne lijen 47 Vučedo l s ka kultura 58, 113, 114 , 121,
128, 129, 13 1, 133-135, 1.37, 1:39-
Sesklo kultura 74 150 , 156, 157, 167, 184, 359
Slavonska kultura 135
Slavonsko-srijemska kullura 82 Zseliz kultura 87
Slavons ko-slijemski tip vuče dols ke kul-
tu re 149
389
 GDJE JE ŠTO?

PNOS!.OV EDJC([J

Uvod 9

STOJAN DIMITRIJ EVIĆ: PALEOLITIK

Uvod 15 Stariji paleolitik 21 Srednji paleolitik 24 Mlađi palcolitik 40 Mezolitik ili

srednje kameno doba 50 Summa1y 54

TIHOMILA TEŽAK - GREGL: NEOU T fK I ENEOLITIK

NHOLT77K 59 Uvod 59 Starčevačka kultura 63

Kuhura imp resso- keramike 75 Vi nča nska kultura 79
Sopotska kultura 82 Korcnovska kultura 89
Brezovljanski tip sopotskc kultu re 93 Danilska kultura 95 Hvarska kultural05
RNEOLJ'JJK I ll Uvod 111 Lasinjska kul tu ra 115 Retz - Gajary kultura 119
Badenska kultu ra 122 Kostolačka kultura 128 Vučedols ka kultma 131 Summary 151

NIVES MAJNARIĆ - PAN D ŽIĆ: BRONČANO I ŽELJEZNO D OBA

Uvod 161 Rano bronča no doba 167 Srednje brončano doba 179 Kasno brončano
doba 194
Starije želje7.no doba 221 Kultura Martijanec - Kaptol 231 Željezno doba Istre -
Histarska grupa 251 Japodska grupa u starije žcljewo doba 283 Liburnska grupa
u starije željezno do ba 306 Delmatska grupa u starije željezno doba 319
Keltsko - !atenska kultura mlađega željeznog doba u Sjevernoj Hrvatskoj 327
Hclen ističko razdoblje na istočnom j adranu 319 Summary 359

PHJLO?.l 371 Bibliografija 373 Skraćenice češće na vodene literature :$80

Pojmovnik 381 Kazalo lokaliteta 385 Kazalo kultura 388 Gdje je što? 390

390
l.l l' - Katalogizacija u publikaciji
Naciona lna i S\'e uči lišna knjižnica, Zagreb

UOK 7.031. 1(-i\)7 '5)

MA]N i\HJ Ć-Pandžić, Nive:.

Prapovijest Stojan IJimitrijevic
Tihomila Težak-Gregl, N i ve~ t\lajnari ć­
Pandžit' ; ravnatelj edicije Žarko Domljan
; < prijevod na engleski ilarbara Smith -
Ot;:mo > . - /~tgreb : Naprijed : lnstirut t.a
povije~t umjetno~ti , 199S. - .~90 str. :
ilustr. i u bojama ; 26 cm. - ( Povijest
umjetnosti u Hrvatskoj l Naprijed )

Bibliografija: str 37!> - 379. - 1\azala. -

Summaries.

ISB ' 9'i:H78-086-2 ( i\apri jcd )

L Oimitrijc,• ić, Stojan 2. Tezak-G r('gl,

Tihom.ila

9Hl l lil065
 S. Dimitrijević, T. Težak-Gregl, N. Majnarić-Pa ndžić
PRAPOVIJEST

Izdaje
Naklada NAPRIJED d.d.
Zagreb, Pa lmotićeva 30

Za izdavača
Ing. Zdenko Ljevak

Lektor
Katica Maj dand ž i ć-Stupac

Korektori
Radosna Petris-Ma rtin čić
Nada Brnardić (za engleski)

Prijevod na eng leski

Barbara Smith-Demo
Kaza la lokaliteta i kultt1ra
Iva Cvitan

Izrada karata
Milivoj Mervar

G rafi čka i likovna oprema

Alfred Pal
Nadzor nad izradom likovnih priloga
Milan Mirić

Slog i [otolitogntfska priprema

Studio LJ EVAK

Tisak i uvez
TIZ Zrinski, Čakovec
1998.

Naklada 2 000

M.K. 1998-11