IsusovZ PDF

1
Ellen G. White
ISUSOV IVOT
2 Isusov ivot
Nakladnici
A DVENTUS d.o.o.
w ww.adventus.hr
i ZNACI VREMENA
Izvornik
THE DESIRE OF AGES
by Ellen G. White
Ova se knjiga smije umnoavati, djelomino ili

u cijelosti, samo uz pisano doputenje nakladnika
Copyright by Ellen G. White Publications
Urednik
Josip Perii
Prijevod
Smaragda Stefanovi
Lektura
mr. urica Garvanovi-Porobija
Korektura
Ljiljana idara i Marijan Malai, prof.
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske
Zagreb, 2006.
3
Ellen G. White
ISUSOV IVOT
Peto izdanje
ADVENTUS
4 Isusov ivot
Ako nije drukije naznaeno, svi su biblijski tekstovi

navedeni iz prijevoda Kranske sadanjosti.
Brojke na marginama knjige ukazuju na brojeve
stranica izvornika; izostavljene su stranice na kojima
se u izvorniku nalaze ilustrativni prilozi.
Zahvaljujemo se obitelji ijom je potporom

izila ova vrijedna knjiga.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 232.9
WHITE, Ellen Gould

Isusov ivot / Ellen G. White ;
[prijevod Smaragda Stefanovi]. - 5. izd. -
Zagreb : Adventus : Znaci vremena, 2006.
Prijevod djela: The desire of ages. - Kazalo
ISBN 953-183-129-7 (Znaci vremena)
1. Isus Krist -- ivot i djelo
460531050
5
Predgovor
Svaki ovjek nosi u srcu enju za neim to nema. Ovu

je enju u ljudsku prirodu usadio milosrdni Bog. Stoga je o-
vjek esto nezadovoljan svojim ivotnim uvjetima i postignu-
ima, ma kakvi oni jesu. Bog eli da ovjek traga za najviim
dobrom i da u tom traganju otkrije neprolaznu sreu svog bia.
Svojim lukavim planom i prijevarom Sotona je izopaio ovu
enju ljudskog srca. Naveo je ljude na vjerovanje da se ona
moe utaiti zadovoljstvima, bogatstvom, udobnou, slavom ili
moi. No, milijarde zavedenih uviaju da sve to gubi svoju dra
i ostavlja duu praznom i nezadovoljnom kao to je i bila.
Boja namisao jest da ova enja srca povede ovjeka k
Onome koji je jedino moe ostvariti. On eli da se ona okrene
k Njemu, svom punom i cjelovitom ispunjenju. Ta se punina
nalazi u Isusu Kristu, Sinu vjenoga Boga. Jer Bog odlui u njemu
nastaniti svu Puninu. Budui da u njemu stanuje stvarno sva
punina boanstva. Isto je tako tono da je u Njemu ispunjena
svaka elja koju je vjeni Bog usadio i koju prirodno slijedimo.
Cilj je ove knjige da usmjeri na Isusa Krista kao na Onoga
u kojem sve nae enje mogu pronai svoje ostvarenje. Premda
ima puno knjiga s naslovom Isusov ivot, u kojima se moe
nai mnotvo podataka o dogaajima i obiajima iz povijesti
bogatog i raznovrsnog ivota Isusa iz Nazareta, moe se rei
kako ni pola nije reeno.
Namjera ove knjige nije da prikae usklaenost Evanelj
ili da prui kronoloki slijed znaajnih dogaaja i pouka iz Isu-
sovog ivota. Ona prikazuje kako se Boja ljubav otkrila u Nje-
govom Sinu, uzdie boansku ljepotu Njegova ivota, i to tako
da svi mogu sudjelovati u njoj, a ne samo zadovoljiti radozna-
lost sumnjiavih kritiara. Budui da je privlaio uenike do-
brotom svog karaktera, svojim dodirom punim suuti i nesebi-
nou svoje portvovnosti, budui da je preobraavao njihove
karaktere svojim stalnim druenjem s njima, i od sebinih stvarao
(5)
6 Isusov ivot
portvovne ljude, od uskogrudnih neznalica punih predrasuda

ljude s najirim znanjem i dubokom ljubavi za sve narode i rase,
tako je i namjera ove knjige da prikae milostivog Spasitelja
itatelju potaknuvi ga da doe k Njemu licem k licu, srcem k
srcu i da u Njemu nae, kao i apostoli iz davnih vremena, silnog
Isusa koji moe zauvijek spasavati i preobraziti u svoje bo-
ansko oblije sve koji po njemu dolaze k Bogu. Pa ipak, teko
je opisati Njegov ivot. To je slino pokuaju da se na platnu
naslika iva duga, da se crno-bijelim znakovima zapie najumilnija
glazba.
Na stranicama ove knjige spisateljica, nadahnuta osoba du-
bokog i dugog iskustva, otkrila je i opisala nove ljepote iz Isu-
sova ivota. Istaknula je nove dragulje iz te riznice dragocjeno-
sti. Uinila je dostupnim bogatstva o kojima se ne moe ni snivati.
Iz mnogobrojnih poznatih tekstova, iju je dubinu itatelj ve
ranije naslutio, sija nova i velianstvena svjetlost. Najsaetije re-
eno, Isus Krist je otkriven kao punina boanstva, beskrajno
milostiv Spasitelj grjenika, Sunce pravde, milosrdni Veliki sve-
enik, Iscjelitelj svih ljudskih bolesti, njeni Prijatelj pun su-
uti, postojani, dosljedni Sudrug koji je uvijek spreman pomo-
i, Knez doma Davidova, Zaklon svog naroda, Knez mira, Kralj
koji e doi, vjeni Otac, vrhunac i ispunjenost enji i nada
svih vjekova.
Ova je knjiga predana svijetu kao dio niza svetopisamske i
otkupiteljske povijesti Velika borba, u koji ulaze naslovi: Pa-
trijarsi i proroci, Izraelski proroci i kraljevi, Isusov ivot,
Djela apostolska i Velika borba. Ta djela prihvaamo kao oso-
biti Boji blagoslov ovjeanstvu i hvala Bogu to ih imamo
na hrvatskom jeziku, neka i u vie izdanja s molitvom da Go-
spodin svojim Svetim Duhom uini njihove rijei rijeima ivo-
ta za mnoge ije su tenje neispunjene, kako bi mogli iskusi(ti)
njega i silu njegova uskrsnua i udio u njegovim patnjama, i
tijekom cijele vjenosti s Njegove desne strane doivljavati pu-
ninu radosti, darovanu onima koji su u Njemu pronali sve,
Onoga koji se istie meu tisuama i Onoga koji je sav od
ljupkosti.
Nakladnici
7
1
Bog je s nama
Dat e mu ime Emanuel, ... Bog je s nama. Svjetlost spo- 19

znaje slave Boje vidjela se na licu Kristovu. Gospodin Isus
Krist bio je jedno s Ocem od vjenih vremena; On je bio otisak
njegove biti, otisak Njegove veliine i velianstva, odsjev nje-
gova sjaja. On je doao na na svijet kako bi objavio ovu sla-
vu. On je doao na ovu grijehom pomraenu Zemlju da otkrije
svjetlost Boje ljubavi, da bude Bog s nama. Stoga je za Njega
proreeno: Dat e mu ime Emanuel.
Doavi prebivati meu nama, Isus je trebao otkriti Boga i
ljudima i anelima. On je bio Rije Boja Boja misao koja
se mogla uti. U molitvi za svoje uenike On je kazao: Objavio
sam im ime tvoje milosrdan i milostiv, spor na srdbu, bogat
ljubavlju i vjernou da u njima trajno bude ljubav kojom
si me ljubio, i ja u njima. Meutim, ova objava nije dana samo
Njegovoj djeci na Zemlji. Na mali svijet udbenik je svemira.
Boja divna namjera milosti, tajne spasonosne ljubavi tema
je u koju aneli ele zaroniti i koja e se prouavati kroz bes-
krajne vjekove. Izbavljena e i bezgrjena bia u Kristovom kriu 20
pronai svoj nauk i svoju pjesmu. Vidjet e se da je slava koja
blista s Kristova lica slava samoportvovne ljubavi. U svjetlosti
s Golgote vidjet e se da je zakon te ljubavi pune samoodrica-
nja zakon ivota za Zemlju i Nebo; da ljubav koja ne trai
svoje ima svoj izvor u Bojem srcu; da se u Onome koji je
bio krotak i ponizan otkrio karakter Onoga koji prebiva u svjet-
losti kojoj nijedan ovjek ne moe pristupiti.
U poetku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist je
bio Onaj koji je razastro nebesa i poloio temelje Zemlji. Njegova
(7)
8 Isusov ivot
je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvije-

e. Uvrstio je bregove jakou svojom. Njegovo je more,
on ga je stvorio. (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunio Zemlju lje-
potom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku Oeve ljubavi na
svim djelima na zemlji, u zraku i na nebu.
Premda je sada savreno djelo oteeno grijehom, jo se
moe zamijetiti ono to je ispisano u poetku. Jo i danas sve
to je stvoreno objavljuje slavu Njegova savrenstva. Ne postoji
nita osim sebinog ovjekovog srca to ivi samo za se-
be. Nema ptice koja sijee zrak, ni ivotinje koja se kree po
zemlji, a da ne slui nekom drugom ivotu. Nema nijednog li-
sta u umi ili skromne vlati trave a da nema svoju slubu. Svako
drvo, grm i list izlijevaju ivotni sastojak bez koga ni ovjek ni
ivotinja ne bi mogli ivjeti, a opet i ovjek i ivotinja slue
ivotu drveta, i grma i lista. Cvijee odie mirisom i otkriva
21 svoju ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. Sunce rasipa svoju
svjetlost da razveseli tisue svjetova. Ocean, iako izvor svih naih
vrela i studenaca, prima rijeke iz svake zemlje, ali uzima da bi
dao. Magle koje izlaze iz njegovih njedara padaju kao kie i
natapaju zemlju, da bi iz nje moglo nicati i pupati.
Slavni aneli nalaze svoju radost u davanju davanju lju-
bavi i neumornog sluenja duama koje su pale i izgubile svo-
ju svetost. Nebeska bia pokuavaju zadobiti ljudska srca; ona
ovom mranom svijetu donose svjetlost iz nebeskih dvorova.
Ljubaznom i strpljivom slubom ona djeluju na ljudski duh tako
da izgubljene dovode u zajednicu s Kristom, koji im je mnogo
blii no to to oni mogu pretpostaviti.
Meutim, kad se okrenemo od svih manjih otkrivenja, on-
da gledamo Boga u Isusu. Promatrajui Isusa vidimo da je sla-
va naeg Boga u davanju. Ja nita od sebe ne inim, rekao je
Krist; kao to je mene poslao ivi Otac, i kao to ja ivim zbog
Oca... Ali ja ne traim slave svoje, ve slavu Onoga koji me
je poslao. (Ivan 8,28; 6,57; 8,50; 7,18) Tim je rijeima izlo-
eno veliko naelo, to je zakon ivota za svemir. Krist je sve
primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. (Tako se u nebeskim
dvorovima, u svojoj slubi za sva stvorena bia, kroz ljublje-
nog Sina Oev ivot izlijeva na sve; a preko Sina ivot se vra-
a, u hvali i radosnoj slubi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru
svega.) I tako se kroz Krista krug dobroinstava zatvara, otkri-
vajui karakter velikog Darovatelja zakon ivota.
Bog je s nama 9
Ovaj je zakon prekren na samome Nebu. Grijeh je potekao

iz sebinosti. Lucifer, kerub zaklanja, elio je biti prvi na Ne-
bu. On je teio da zavlada nebeskim biima, da ih odvoji od
njihovog Stvoritelja i pridobije za sebe njihovu vjernost. Iz tog
je razloga on netono prikazivao Boga, pripisujui Mu elju za
samouzvienjem. elio je Tvorcu punom ljubavi pripisati svoje
loe osobine. Tako je obmanuo anele. Tako je prevario ljude.
On ih je naveo da posumnjaju u Boju Rije i izgube povjere- 22
nje u Njegovu dobrotu. Budui da je Bog Bog pravde i neuspo-
rediva velianstva, Sotona ih je naveo da Ga smatraju strogim
i nemilosrdnim. Tako je naveo ljude da mu se pridrue u pobuni
protiv Boga, i no prokletstva spustila se na svijet.
Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogreno shvaen. Da
bi se mrane sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu,
trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu mo. To se nije moglo
ostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se naelima Bo-
je vladavine. On eli jedino slubu iz ljubavi, a ljubav se ne
moe zapovjediti; ona se ne moe zadobiti silom ili vlau. Sa-
mo ljubav moe probuditi ljubav. Poznavati Boga znai ljubiti
Ga. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema So-
toninom karakteru. Samo jedno Bie u cijelome svemiru moe
ostvariti ovo djelo. Boju ljubav moe obznaniti samo Onaj tko
poznaje njezinu visinu i dubinu. Nad mranom moi svijeta
mora granuti Sunce Pravde sa zdravljem u zrakama. (Mala-
hija 4,2)
Plan za nae spasenje nije bila naknadna misao, plan na-
injen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje po objavi
Tajne sakrivene od vjenosti. (Rimljanima 16,25) On je objava
naela koja su od vjenosti bila temelj Bojeg prijestolja. Od
samog poetka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad i
ovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bog
nije uzronik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo
postojanje osiguravajui sredstvo kojim e se suprotstaviti ovoj
stranoj mogunosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako
velika da se On zavjetovao dati svojega jedinoroenog Sina da
ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni.
(Ivan 3,16)
Lucifer je rekao: Povrh zvijezda Bojih prijesto u sebi dii,
... bit u jednak Vinjemu. (Izaija 14,13.14) Meutim, Krist,
On, boanske naravi, nije se ljubomorno drao svoje jednako-
10 Isusov ivot
sti s Bogom, nego se nje liio uzevi narav sluge i postavi sli-
an ljudima. Kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi
posluan do smrti, i to do smrti na kriu. (Filipljanima 2,6-8)
To je bila dobrovoljna rtva. Isus je mogao ostati kraj svo-
jega Oca. On je mogao zadrati slavu Neba i potovanje ane-
23 la. Meutim, On je izabrao vratiti ezlo u Oeve ruke i sii s
prijestolja svemira kako bi mogao donijeti svjetlost onima koji
su u mraku i ivot onima koji ginu.
Prije gotovo dvije tisue godina s Neba, s Bojega prije-
stolja, uo se glas tajanstvena znaenja: Zato, ulazei u svijet
[Krist] veli: Ni rtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio
tijelo... Evo, dolazim o meni je naime u svitku, to jest knjizi,
pisano da inim, Boe, volju tvoju. (Hebrejima 10,5-7) U
ovim je rijeima objavljeno ispunjenje cilja koji je bio sakriven
od vjenih vremena. Krist je bio spreman doi na na svijet i
utjeloviti se. On kae: Ali si mi pripremio tijelo. Da se poja-
vio u slavi koju je imao zajedno s Ocem prije postanka svijeta,
mi ne bismo mogli podnijeti svjetlost Njegove nazonosti. Ka-
ko bismo je mogli promatrati a da ne poginemo, otkrivenje je
Njegove slave bilo prigueno. Njegova boanska priroda bila je
obavijena ljudskom nevidljiva slava bila je u vidljivom ljud-
skom obliju.
Ovaj je veliki cilj bio navijeten slikama i simbolima. Grm
koji je gorio, u kojemu se Krist javio Mojsiju, otkrivao je Boga.
Simbol izabran da prikae Boanstvo bio je nizak grm, naoko
bez privlanosti. On je sakrivao Bezgraninog. Svemilostivi Bog
sakrivao je svoju slavu najjednostavnijom slikom, da bi ga Moj-
sije mogao promatrati i ivjeti. Tako je i u stupu od oblaka da-
nju i stupu od ognja nou Bog odravao vezu s Izraelom, ot-
krivajui ljudima svoju volju i pruajui im svoju milost. Boja
je slava bila priguena, a Njegovo velianstvo obavijeno velom,
kako bi Ga slabi vid ogranienih ljudi mogao gledati. Tako je
Krist trebao doi u ponienom tijelu (Filipljanima 3,21) po-
stavi slian ljudima. U oima svijeta On nije imao ljepote zbog
koje bi Ga poeljeli; ipak, bio je utjelovljeni Bog, svjetlost Neba
i Zemlje. Njegova je slava bila obavijena velom. Njegova velii-
na i velianstvo bili su sakriveni, da bi se mogao pribliiti tu-
nim ljudima izloenim kunji.
Bog je zapovjedio Mojsiju za Izrael: Neka mi sagrade Svetite
da mogu boraviti meu njima. (Izlazak 25,8) I On je prebivao
Bog je s nama 11
u Svetitu, usred svojega naroda. Tijekom cijelog njihovog za-

mornog lutanja kroz pustinju, simbol Njegove nazonosti bio
je s njima. Tako je Krist postavio svoj ator usred naeg ljud-
skog tabora. On je razapeo svoj ator kraj naih atora, da bi
mogao prebivati meu nama i upoznati nas sa svojim boan-
skim karakterom i ivotom. I Rije tijelom postala i nastanila
se meu nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju 24
ima kao Jedinoroenac od Oca pun milosti i istine. (Ivan 1,14)
Otkako je Isus doao prebivati meu nama, znamo da Bog
poznaje nae kunje i suosjea s nama u naim alostima. Sva-
ki Adamov sin i ki mogu shvatiti da je na Stvoritelj prijatelj
grjenicima. Jer, u svakom nauku o milosti, u svakom obea-
nju radosti, u svakom inu ljubavi, u svakoj boanskoj privla-
noj sili koja se otkrila u Spasiteljevu ivotu na Zemlji, mi vidi-
mo da je S nama Bog.
Sotona predstavlja Boji Zakon ljubavi kao zakon sebino-
sti. On objavljuje da je nama nemogue posluati njegova pra-
vila. On okrivljuje Stvoritelja za pad naih praroditelja i sve
patnje koje su nastale, navodei ljude da Boga smatraju zaet-
nikom grijeha, patnji i smrti. Isus je trebao razotkriti ovu pri-
jevaru. Kao jedan od nas, On je trebao pruiti primjer poslu-
nosti. Stoga je uzeo na sebe nau prirodu i proao kroz naa
iskustva. Zato je u svemu morao postati slian svojoj brai.
(Hebrejima 2,17) Ako bismo morali snositi bilo to od onoga
to Isus nije podnio, Sotona bi na toj pojedinosti prikazao ka-
ko je Boja sila za nas nedostatna. Zbog toga je Krist bio iskusan
u svemu (kao i mi). (Hebrejima 4,15) On je podnio svaku kunju
kojoj smo mi izloeni. On nije upotrijebio nikakvu silu u svoju
korist koja nije dareljivo ponuena i nama. Kao ovjek, suoio
se s kunjom i svladao je u sili koja Mu je dana od Boga. On
kae: Milje mi je, Boe moj, vrit volju tvoju, Zakon tvoj duboko
u srcu ja nosim. (Psalam 40,8) Dok je hodio inei dobro,
iscjeljujui sve koje avao bjee nadvladao, On je jasno upui-
vao ljude na karakter Bojeg Zakona i na narav svoje slube.
Njegov ivot svjedoi da i mi moemo na isti nain posluati
Boji Zakon.
Svojom je ljudskom prirodom Krist dodirnuo ovjeanstvo;
a boanskom je bio povezan s Bojim prijestoljem. Kao Sin o-
vjeji dao nam je primjer poslunosti; kao Sin Boji daje nam
silu da posluamo. Krist je iz grma na gori Horebu progovorio
12 Isusov ivot
Mojsiju govorei: Ja sam koji jesam... Ovako kai Izraelcima:

Ja jesam posla me k vama. (Izlazak 3,14) Bio je to zalog Izra-
elova osloboenja. Kad je doao postavi slian ljudima, On
se predstavio kao JA SA M. Dijete iz Betlehema, krotki i poniz-
ni Spasitelj, Bog je koji je tijelom oitovan. (1. Timoteju 3,16)
A nama kae: Ja sam pastir dobri. Ja sam ivi kruh. Ja sam
25 put, istina i ivot. Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.
(Ivan 10,11; 6,51; 14,6; Matej 28,18) JA SA M sigurnost svakog
obeanja. JA SAM; ne bojte se. Bog je s nama jamstvo je na-
eg osloboenja od grijeha, sigurnost nae sile da posluamo
zakon Neba.
Ponizivi se da bi uzeo na sebe ljudsku prirodu, Krist je
otkrio karakter suprotan Sotoninom karakteru. Meutim, On
je siao jo nie na stazi poniznosti. Ponizi sam sebe postavi
posluan do same smrti, i to do smrti na kriu. (Filipljanima
2,8) Kao to je veliki sveenik odlagao svoje prekrasne veliko-
sveenike haljine i vrio slubu u odjei od bijelog lana obi-
nog sveenika, tako je i Krist uzeo oblije sluge i prinio rtvu
sam Sveenik, sam rtva. Za nae grijehe probodoe njega,
za opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi
naeg mira, njegove nas rane iscijelie. (Izaija 53,5)
S Kristom se postupalo onako kako mi zaluujemo, da bi
se s nama postupalo kako On zasluuje. On je bio osuen zbog
naih grijeha, u kojima nije imao udjela, da bismo mi mogli
biti opravdani Njegovom pravdom, u kojoj nemamo udjela. Pre-
trpio je smrt koja je bila naa, da bismo mogli primiti ivot
koji je bio Njegov. Njegove nas rane iscijelie.
Svojim ivotom i smru Krist je postigao vie od same ob-
nove onoga to je bilo razoreno grijehom. Sotonina je namjera
bila da prouzroi vjenu razdvojenost izmeu Boga i ovjeka;
ali u Kristu mi smo se mnogo prisnije sjedinili s Bogom no
to bi to bilo da nikada nismo pali. Time to je uzeo nau pri-
rodu, Spasitelj se povezao s ovjeanstvom vezom koja se ne-
e nikada raskinuti. On je povezan s nama kroz svu vjenost.
Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog
Sina. (Ivan 3,16) On Ga je dao ne samo da ponese nae grijehe
i umre kao naa rtva; On Ga je dao palom rodu. Da bi nas
uvjerio u nepromjenjivost svoje odluke o miru, Bog je dao svojega
jedinoroenoga Sina da postane lan ljudskog roda, da zauvi-
jek zadri svoju ljudsku prirodu. To je zalog da e Bog ispuniti
Bog je s nama 13
svoju rije. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na ple-

ima mu je vlast. Bog je usvojio ljudsku prirodu u osobi svo-
jega Sina i prenio je u najvie Nebo. Sin ovjeji dijeli pri-
jestolje svemira. Sin ovjeji e ponijeti ime Savjetnik div-
ni, Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni. (Izaija 9,5) JA SAM
je Posrednik izmeu Boga i ovjeanstva, polaui svoje ruke
na oboje. On koji je svet, nevin, neokaljan, sasvim razliit od
grenika ne stidi se nazvati nas braom. (Hebrejima 7,26; 2,11)
U Kristu su meusobno povezane zemaljska i nebeska obitelj.
Proslavljeni je Krist na brat. Nebo je obavijeno ljudskom pri- 26
rodom, a ljudsko je privijeno nagradi Bezgranine ljubavi.
Bog o svom narodu kae: Kao drago kamenje krune oni
e blistat u zemlji njegovoj. A h, kako li e sretan, kako lijep
biti! (Zaharija 9,16.17) Uzdizanje e spaenih biti vjeno
svjedoanstvo o Bojoj milosti. Da u vjekovima koji nadolaze
On e pokazati izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom
prema nama u Kristu Isusu. Da se... saopi mnogolika Boja
mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vjenom
naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naem. (Efea-
nima 2,7; 3,10.11)
Kristovim djelom otkupljenja opravdana je Boja vladavina.
Svemogui je obznanjen kao Bog ljubavi. Sotonine su optube
opovrgnute, a njegov karakter razotkriven. Pobuna se ne moe
ponovno podignuti. Nikada vie grijeh ne moe dospjeti u Sve-
mir. Kroz vjena vremena svi e biti zatieni od otpada. Samo-
portvovnou ljubavi stanovnici su Neba i Zemlje povezani ne-
raskidivim vezama sa svojim Stvoriteljem.
Djelo otkupljenja bit e dovreno. Na mjestu na kome je
grijeh obilovao, Boja se milost jo vie umnoila. Sama Zemlja,
to polje za koje Sotona kae da pripada njemu, ne samo da e
biti izbavljena ve i uzviena. Na mali svijet, pod prokletstvom
grijeha, jedina tamna mrlja u Njegovom velianstvenom stvara-
nju, bit e potovana vie od svih ostalih svjetova u Bojem
svemiru. Ovdje, gdje je Boji Sin prebivao u ljudskom tijelu,
gdje je Kralj slave ivio, patio i umro ovdje, kad sve bude
On uinio novim, Boje e Svetite biti s ljudima i On e sta-
novati s njima: oni e biti njegov narod, i on sam, Bog bit e
s njima. (Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne vjekove, dok spa-
eni budu hodili u svjetlosti samoga Boga, oni e Ga hvaliti za
Njegov neizrecivi Dar, za Emanuela, Bog je s nama.
14 Isusov ivot
2
Izabrani narod
27 Vie od tisuu godina hebrejski je narod oekivao Spasite-

ljev dolazak. U taj su dogaaj oni polagali najsvjetlije nade. U
pjesmi i proroanstvu, u crkvenom obredu, u molitvi u domu,
oni su kao dragocjenost uvali Njegovo ime. A ipak Ga prili-
kom Njegova dolaska nisu prepoznali. Ljubljeni na Nebu za njih
je bio poput korijena iz zemlje sasuene. Na Njemu ne bjae
ljepote ... ni ljupkosti i oni nisu zamijetili na Njemu nikakvu
ljepotu da bi Ga poeljeli. K svojima doe, ali ga njegovi ne
primie. (Izaija 53,2; Ivan 1,11)
Ipak, Bog je izabrao Izraela. On ga je pozvao da meu lju-
dima sauva spoznaju o Njegovom Zakonu, simbolima i proro-
anstvima koji su upuivali na Spasitelja. On je elio da ovaj
narod bude kao vrelo spasenja za ovaj svijet. Ono to je Abraham
bio u zemlji svog obitavanja, Josip u Egiptu, a Daniel na babi-
lonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao biti meu narodi-
ma. On je trebao otkriti Boga ljudima.
Kad je pozvao Abrahama, Gospodin je rekao: Blagoslovit
u te... i sam e biti blagoslov... sva plemena na zemlji tobom
e se blagoslivljati. (Postanak 12,2.3) Isti su nauk ponavljali i
proroci. Premda je Izrael bio opustoen ratom i suanjstvom,
ipak je ostalo obeanje koje mu je bilo dano: Tada e Ostatak
Jakovljev, meu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve
dolazi, kao kapljice kie na travi koja ne eka na ovjeka niti
iekuje sina ovjejeg. (Mihej 5,6) U vezi s Hramom u Jeru-
zalemu, Gospodin je preko Izaije izjavio: Jer e se Dom moj
zvati Dom molitve za sve narode. (Izaija 56,7)
(14)
Izabrani narod 15
Meutim, Izraelci su svoje nade usmjerili na svjetovnu veli- 28

inu. Od ulaska u kanaansku zemlju oni su se udaljili od Bo-
jih zapovijedi i poli putovima neznaboaca. Bog im je uzalud
slao opomene preko svojih proroka. Uzalud su podnosili kazne
neznaboakog ugnjetavanja. Svaki duhovni preporod pratio je
sve dublji otpad.
Da je Izrael bio vjeran Bogu, On je mogao postii svoj cilj
uz pomo njihova uvaavanja i uzdizanja. Da su hodili putovi-
ma poslunosti, On bi ih uzdigao au, imenom i slavom nad
sve narode koje je stvorio. Svi narodi zemlje vidjet e, rekao
je Mojsije, da je nada te zazvano ime Jahvino, te e strahovati
od tebe. Kad oni uju za sve ove zakone, rei e: Samo je
jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod. (Ponov-
ljeni zakon 26,19; 28,10; 4,6) Meutim, zbog njihovog se ne-
vjerstva Boja namjera mogla ostvariti samo kroz neprekidne
patnje i ponienja.
Oni su odvedeni u babilonsko suanjstvo i rasijani po zem-
ljama neznaboaca. U nevolji su mnogi obnovili svoju vjernost
Njegovom Savezu. Dok su vjeali svoje harfe o vrbe i plakali
za opustoenim svetim Hramom, svjetlost istine blistala je iz
njih i spoznaja se o Bogu irila meu narodima. Neznaboaki
rtveni sustavi bili su izopaenje sustava to ga je Bog uspo-
stavio; mnogi iskreni promatrai neznaboakih obreda uili su
od Hebreja znaenje boanski uspostavljene slube i u vjeri us-
vojili obeanje o Otkupitelju.
Mnogi su prognanici trpjeli progonstvo. Nije bio mali broj
onih koji su izgubili ivot zato to nisu htjeli pogaziti subotu i
potovati neznaboake praznike. Kad su se idolopoklonici di-
gli da unite istinu, Gospodin je doveo svoje sluge pred lice
kraljeva i vladara, da bi oni i njihov narod mogli primiti svjet-
lost. Mnogo puta najvei vladari dovedeni su dotle da proglase
nadmonost Boga kojega su njihovi hebrejski robovi oboavali.
Babilonskim suanjstvom Izraelci su uinkovito lijeeni od
slube rezbarenim likovima. Tijekom stoljea koja su slijedila
oni su patili od ugnjetavanja neznaboakih neprijatelja, sve dok
nisu stekli vrsto uvjerenje da njihov napredak ovisi o poslu-
nosti Bojem Zakonu. Meutim, kod mnogih poslunost nije po-
tekla iz ljubavi. Pobuda je bila sebina. Oni su samo izvanjskim
znacima, kao sredstvima za postizanje nacionalne veliine, slu-
ili Bogu. Oni nisu postali svjetlost svijetu, ve su se, da bi iz- 29
16 Isusov ivot
bjegli kunju idolopoklonstva, zatvorili prema svijetu. U upu-

tama danim Mojsiju Bog je ograniio njihovo druenje s idolo-
poklonicima, ali je ovo uenje pogreno protumaeno. Njego-
va je namjera bila da ih zatiti od preuzimanja neznaboakih
obiaja. Meutim, ono je iskoriteno za podizanje zida odvaja-
nja izmeu Izraela i drugih naroda. Hebreji su smatrali Jeruza-
lem svojim Nebom, i doista su bili ljubomorni to Gospodin
pokazuje svoju milost i prema neznabocima.
Nakon povratka iz Babilona velika se pozornost posveivala
vjerskom odgoju. Po cijeloj zemlji, posvuda su se gradile sina-
goge u kojima su sveenici i knjievnici tumaili Zakon. Takoer
su osnivane i kole u kojima su se zajedno s umjetnou i zna-
nou predavala i naela pravde. Ali ove su se ustanove izopa-
ile. Za suanjstva mnogi su ljudi prihvatili neznaboake poj-
move i obiaje i unijeli ih u svoju vjersku slubu. U mnogo-
em su se prilagodili obiajima idolopoklonika.
Budui da su se udaljili od Boga, Hebreji su u velikoj mjeri
izgubili iz vida uenje o obrednoj slubi. Ovu je slubu zasno-
vao sam Krist. Svakim svojim dijelom ona je predstavljala Nje-
ga i bila puna ivotne snage i duhovne ljepote. Meutim, vrsto
se drei mrtvih formi, Hebreji su izgubili duhovni ivot koji
je proistekao iz njihovih obreda. Pouzdali su se u same rtve i
obrede, umjesto da su se oslanjali na Onoga na koga su te rtve
upuivale. Da bi popunili mjesto onoga to su izgubili, sveenici
i rabini umnoavali su svoje vlastite zahtjeve, i to su bivali stroi,
sve se manje otkrivala Boja ljubav. Svoju svetost mjerili su mno-
tvom svojih obreda, dok su njihova srca bila ispunjena gordo-
u i licemjerjem.
Sa svim njihovim sitniavim i tegobnim propisima Zakon
se nije mogao drati. Oni koji su eljeli sluiti Bogu i koji su
se trudili potivati rabinska pravila, muili su se pod tekim
bremenom. Oni nisu mogli imati mira od optubi nemirne sa-
vjesti. Tako je Sotona obeshrabrivao narod, umanjivao njegovo
razumijevanje Bojeg karaktera i izvrgavao prijeziru izraelsku
vjeru. On se nadao da e dokazati tvrdnju koju je postavio pri-
likom pobune na Nebu da su Boji zahtjevi nepravini i da
se ne mogu ispuniti. ak ni Izrael, izjavio je on, ne dri Za-
kon.
Premda su eljeli dolazak Mesije, Hebreji nisu pravilno ra-
30 zumjeli Njegovo poslanje. Oni nisu traili osloboenje od gri-
Izabrani narod 17
jeha, ve osloboenje od Rimljana. Oekivali su da Mesija doe

kao osvaja, da slomi silu tlaitelja i uzdigne Izrael do svjet-
skog carstva. Tako je bio pripremljen put da odbace Spasitelja.
U vrijeme Kristova roenja narod je bio ugnjetavan vlada-
vinom stranih gospodara i razdiran unutarnjim razmiricama.
Hebrejima je bilo doputeno da zadre neki oblik samouprave,
no ipak nita nije moglo prikriti injenicu da su bili pod rimskim
jarmom ili da su se pomirili s ograniavanjem svoje moi. Rim-
ljani su polagali pravo imenovati i opozivati velikog sveenika,
tako se do ove slube esto dolazilo prijevarom, potkupljiva-
njem, pa ak i ubojstvom. Na taj je nain sveenstvo postajalo
sve izopaenije. Unato tome, sveenici su jo uvijek zadrali
veliku mo koju su iskoritavali za ostvarenje sebinih i najam-
nikih ciljeva. Narod je bio izloen njihovim nemilosrdnim zah-
tjevima, a i Rimljani su ih teko oporezivali. Takvo stanje pro-
uzroilo je silno nezadovoljstvo. Narodne su bune bile uestale.
Pohlepa i nasilje, nepovjerenje i duhovna ravnodunost razje-
dali su i samo srce naroda.
Mrnja prema Rimljanima te nacionalni i duhovni ponos
naveli su Hebreje da se jo stroe pridravaju svojih bogoslu-
benih formi. Sveenici su nastojali odrati ugled svoje svetosti
i pretjeranom pozornou prema vjerskim obredima. Narod u
svom mraku i pod teretom, a vladari edni vlasti, eznuli su
za dolaskom Onoga koji e pobijediti njihove neprijatelje i ob-
noviti Izraelsko kraljevstvo. Oni su prouavali proroanstva, ali
bez duhovnog pronicanja u njihovu bt. Tako su previdjeli di-
jelove Pisma koji upuuju na Kristovu poniznost tijekom prvog
dolaska, a pogreno primjenjivali one koji govore o slavi Njegovog
drugog dolaska. Oholost je zamraila njihovu viziju. Oni su tu-
maili proroanstvo u skladu sa svojim sebinim eljama.
18 Isusov ivot
3
Kada doe punina vremena
31 Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina... da

otkupi podlonike Zakona, da primimo posinjenje. (Galaanima
4,4.5)
Spasiteljev je dolazak bio pretkazan u Edenu. Kad su Adam
i Eva prvi put uli obeanje, oekivali su da e se ono brzo
ispuniti. Oni su radosno pozdravili roenje svojega prvenca,
nadajui se da e on moda biti Izbavitelj. Meutim, ispunje-
nje obeanja se oduljilo. Oni koji su prvi primili ovo obeanje
umrli su ne vidjevi njegova ispunjenja. Poevi od Henokovih
dana, ovo obeanje ponavljali su patrijarsi i proroci, odrava-
jui ivom nadu o Njegovom dolasku, ali On jo nije dolazio.
Danielovo proroanstvo otkrilo je vrijeme Njegova dolaska, ali
nisu svi pravilno protumaili vijest. Prolazilo je stoljee za sto-
ljeem, glasovi proroka su iezli. Ruka tlaitelja teko je ugnje-
tavala Izrael, i mnogi su bili spremni uzviknuti: Gle, prolaze
dani, a od prorotva nita! (Ezekiel 12,22)
32 Meutim, poput zvijezda koje se kreu odreenim puta-
njama kroz beskrajna prostranstva, Boje namjere ne poznaju
urbu ni zakanjenje. Simbolima velike tame i pei koja se dimi
Bog je otkrio Abrahamu izraelsko ropstvo u Egiptu i objavio
da e vrijeme njihova boravka iznositi etiri stotine godina. Ko-
nano e, rekao je On, izii s velikim blagom. (Postanak 15,14)
Protiv te rijei uzaludno se borila sva sila faraonovog oholog
carstva. Tono onoga dana, koji je odreen u boanskom obe-
anju, sve ete Jahvine izioe iz zemlje egipatske. (Izlazak
12,41) Isto je tako na nebeskom Savjetu odreen i trenutak Kri-
(18)
Kada doe punina vremena 19
stova dolaska. Kad je velika ura vremena pokazala taj tren, Isus
se rodio u Betlehemu.
Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina. Pro-
vienje je upravljalo pokretima naroda i plimom ljudskih po-
buda i utjecaja, sve dok svijet nije postao zrelim za dolazak
Izbavitelja. Narodi su bili sjedinjeni pod jednom vladavinom.
Govorilo se jednim jezikom koji je posvuda bio priznat kao knji-
evni jezik. Hebreji, koji su bili rasuti, skupljali su se iz svih
zemalja u Jeruzalem na godinje blagdane. Vraajui se u svoja
mjesta mogli su po cijelom svijetu proiriti vijest o dolasku Me-
sije.
U to doba neznaboaki sustavi su gubili svoju mo nad
narodom. Ljudi su bili umorni od vanjskog sjaja i mitova. ez-
nuli su za vjerom koja bi mogla ispuniti njihovo bie. Premda
je izgledalo da je svjetlost istine napustila ljude, bilo je dua
koje su traile svjetlost, i koje su bile ispunjene zbunjenou i
tugom. One su bile edne znanja o ivom Bogu i sigurnosti ivota
nakon groba.
Budui da su se Hebreji udaljili od Boga, njihova je vjera
potamnjela i nada je gotovo prestala obasjavati njihovu budu-
nost. Rijei proroka se nisu razumijevale. Za narodne je mase
smrt bila uasna tajna: s onu stranu bila je neizvjesnost i tama.
Nije samo naricanje majki iz Betlehema, nego i pla iz velikog
srca ovjeanstva dopirao do proroka kroz vjekove glas koji
se uo u Rami pla i jauk mnogi: to za djecom Rahela tui
neutjena to ih nema. (Matej 2,18) U oblasti sjena smrtnoga
ljudi su bili neutjeeni. S enjom u oima oni su oekivali do-
lazak Izbavitelja, kad e se tama odagnati i tajna budunosti 33
razjasniti.
Izvan hebrejskog naroda postojali su ljudi koji su predvi-
ali pojavu boanskog Uitelja. Ovi su ljudi traili istinu i oni
su dobili Duh nadahnua. Jedan za drugim, kao zvijezde na
tamnom nebu, podizali su se takvi ljudi. Njihove proroke ri-
jei rasplamsale su nadu u srcima tisua u neznaboakom svi-
jetu.
Ve stotinama godina Biblija je bila prevedena na grki,
koji se tada iroko upotrebljavao po cijelom Rimskom Carstvu.
Hebreji su bili posvuda rasijani, a u njihovom iekivanju Me-
sijina dolaska u odreenoj su mjeri sudjelovali i neznaboci. Meu
onima koje su Hebreji smatrali neznabocima bilo je i ljudi koji
20 Isusov ivot
su bolje razumijevali biblijska proroanstva o Mesiji nego uitelji

u Izraelu. Bilo je onih koji su se nadali Njegovom dolasku kao
osloboditelju od grijeha. Filozofi su pokuavali proniknuti u tajnu
hebrejskog naina ivljenja. Meutim, fanatizam Hebreja prije-
io je irenje svjetlosti. Usmjereni odravanju podvojenosti iz-
meu sebe i drugih naroda, oni nisu htjeli podijeliti znanje koje
34 su jo imali u simbolinoj slubi. Pravi Tuma mora doi. Onaj
koga su svi ovi simboli prikazivali mora objasniti njihovo zna-
enje.
Bog je ovom svijetu govorio preko prirode, simbola i slika,
preko patrijaraha i proroka. ovjeanstvo je moralo dobiti po-
uku ljudskim jezikom. Vjesnik Saveza mora govoriti. Njegov se
glas mora uti u Njegovom Hramu. Krist mora doi izgovoriti
rijei koje e se jasno i konano razumjeti. On, Tvorac istine,
mora odvojiti istinu od pljeve ljudskih umotvorina koje su je
uinile neuinkovitom. Naela Boje vladavine i plan spasenja
moraju se jasno odrediti. Pouke iz Starog zavjeta moraju se u
cijelosti izloiti ljudima.
Meu Hebrejima je jo bilo nepokolebanih dua, potoma-
ka one svete loze preko koje je sauvano znanje o Bogu. Oni
su jo ekali ispunjenje nade u obeanje dano njihovim preci-
ma. Oni su jaali svoju vjeru drei se obeanja danog preko
Mojsija: Gospodin Bog na podignut e vam izmeu vae brae
proroka poput mene. Njega sluajte u svemu to vam god rek-
ne! (Djela 3,22) Oni su ponovno itali kako e Bog pomazati
Jednoga da donese radosnu vijest ubogima, da iscijeli srca
slomljena, da navijesti zarobljenima slobodu i godinu milo-
sti Jahvine. (Izaija 61,1.2) Oni su itali kako e na zemlji uspo-
staviti pravo, kako otoci ude za njegovim naukom, kako e
narodi doi Njegovoj svjetlosti i kraljevi k svjetlosti njegova sjaja.
(Izaija 42,4; 60,3)
Rijei to ih je Jakov izgovorio na samrti ispunjavale su ih
nadom: Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od
nogu njegovih udaljiti nee dok ne doe onaj kome pripada
kome e se narodi pokoriti. (Postanak 49,10) Opadanje moi
Izraela svjedoilo je da je Mesijin dolazak blizu. Danielovo je
proroanstvo slikalo slavu Njegove vladavine u imperiju koji e
naslijediti sva zemaljska carstva i prorok kae: Samo e stajati
dovijeka. (Daniel 2,44) Bilo je malo onih koji su razumjeli na-
rav Kristovog poslanja, ali je zato mnotvo oekivalo monog
kneza koji e uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i koji e

doi kao osloboditelj narodima.
Vrijeme se navrilo. Unieno vjekovnim prijestupima ovje-
anstvo je eznulo za dolaskom Otkupitelja. Sotona je radio na
tome da produbi ponor izmeu Zemlje i Neba i uini ga nepre-
mostivim. Svojim je laima poticao ljude na grijeh. Sotonina je 35
namjera bila da iscrpi Boje strpljenje i ugui Njegovu ljubav
prema ovjeku, tako da On prepusti svijet Sotoninoj vlasti.
Sotona je pokuao sakriti od ljudi znanje o Bogu, skrenuti
njihovu pozornost s Bojeg Hrama i uspostaviti svoje carstvo.
Njegova je borba za prevlast izgledala gotovo sasvim uspjelom.
Zapravo, Bog je u svakom narataju imao svoje predstavnike.
ak je i meu neznabocima bilo ljudi preko kojih je Krist ra-
dio da bi podigao narod iz grijeha i ponienja. Meutim, ovi
su ljudi bili prezreni i poraeni. Mnogi su od njih doivjeli na-
silnu smrt. Mrana sjenka koju je Sotona bacio na svijet posta-
jala je sve tamnijom i tamnijom.
Sotona je preko neznabotva vjekovima odvraao ljude od
Boga, ali izopaujui vjeru Izraela izborio je svoju veliku po-
bjedu. Povodei se za svojim shvaanjima i sluei im, nezna-
boci su izgubili spoznaju o Bogu i postajali sve izopaeniji.
Tako je bilo i s Izraelom. Naelo da se ovjek moe spasiti svojim
djelima poiva u osnovi svake neznaboake religije; sada je
to postalo naelo i hebrejske vjere. Sotona je zasadio ovo naelo. 36
Gdje god se ono usvaja, ljudi nemaju zatitu od grijeha.
Vijest o spasenju objavljena je ljudima preko ljudskih oru-
a. Meutim, Hebreji su teili da istina o vjenom ivotu osta-
ne u njihovoj iskljuivoj vlasti. Oni su nagomilali ivu manu i
ona se pokvarila. Vjera koju su pokuali zadrati samo za sebe
pretvorila se u sablazan. Oni su liili Boga Njegove slave i ob-
manuli svijet krivotvorenim evaneljem. Oni se nisu htjeli pod-
initi Bogu za spasenje svijeta, postavi Sotonini posrednici za
njegovo unitenje.
Narod kojega je Bog pozvao da bude stup i temelj istine
postao je Sotonin predstavnik. Obavljao je zadau koju mu je
Sotona povjerio da pogrenim predoavanjem Bojeg karaktera
navede svijet da Ga smatra tiraninom. I sami sveenici koji su
sluili u Hramu izgubili su iz vida smisao slube koju su vrili.
Oni su prestali u simbolima gledati ono to su oni predstavljali.
U prinoenju rtvenih darova ponaali su se kao glumci na sceni.
22 Isusov ivot
Obredi to ih je sam Bog uspostavio postali su sredstva za zasljep-

ljivanje uma i otvrdnjavanje srca. Ovim kanalima Bog nije mo-
gao vie nita uiniti za ovjeka. Cijeli se sustav morao ukinuti.
Obmana grijeha dosegla je svoj vrhunac. Sva orua za izo-
paenje ljudskih dua bila su pokrenuta. Promatrajui svijet,
Boji Sin je gledao patnju i bijedu. Sa saaljenjem je vidio kako
su ljudi postali rtve Sotonine svireposti. Sa suosjeanjem je
promatrao one koji su bili izopaeni, uniteni i izgubljeni. Oni
su izabrali vladara koji ih je kao robove okovao lancima za svoja
kola. Smeteni i prevareni kretali su se u sumornoj povorci pre-
ma vjenoj propasti k smrti u kojoj nema nade u ivot, k
noi nakon koje nema jutra. Sotonina orua udruila su se s
ljudima. Tijela ljudskih bia, stvorena da budu prebivalitem
samoga Boga, postala su stanite demona. Nadnaravne su sile
djelovale na osjetila, ivce, nagone i organe ljudi da bi ih potak-
nule na poputanje najniim strastima. Demonski peat bio je
utisnut u crte ljudskih lica. Ljudska lica su imala izraz zlih de-
mona kojima su ljudi bili opsjednuti. Takav je bio prizor koji
je promatrao Otkupitelj svijeta. Kakav prizor za Neizmjernu i-
stou!
Grijeh je postao znanou, a porok posveen kao dio reli-
37 gije. Pobuna je pustila korijene duboko u srcu i ovjekovo je
najokrutnije neprijateljstvo bilo usmjereno protiv Neba. Pred
cijelim svemirom pokazalo se da se bez Boga ovjeanstvo ne
moe podignuti. Onaj tko je stvorio svijet mora darovati novi
sastojak ivota i sile.
S neizmjernim zanimanjem stanovnici svjetova koji nisu pali
oekivali su da vide Jahvu kako ustaje i unitava stanovnike Zem-
lje. Da je Bog to uinio, Sotona bi bio spreman sprovesti svoj
plan, osiguravajui tako sebi podaniku pokornost nebeskih bia.
On je izjavio da naela Boje vladavine ne omoguuju oprata-
nje. Da je svijet bio uniten, On bi tvrdio da su se njegove op-
tube pokazale istinitima. Bio je spreman baciti krivnju na Bo-
ga i svoju pobunu proiriti i na nebeske svjetove. Meutim, umje-
sto da uniti svijet, Bog je poslao svojega Sina da ga spasi. Premda
su se izopaenost i prkos mogli vidjeti u svakom dijelu poko-
rene Zemlje, osiguran je nain za njezin oporavak. U trenutku
krize, kad je izgledalo da e Sotona pobijediti, Boji Sin je doao
kao Poslanik boanske milosti. U sva vremena, u svakom tre-
nutku, Boja se ljubav pokazivala palom ljudskom rodu. Unato
ljudskoj izopaenosti, znaci milosti neprekidno su se pokazivali.

A kad se navrilo vrijeme, Boanstvo se proslavilo izlijevanjem
obilja iscjeljujue milosti na svijet, milosti koja nikada nee biti
sprijeena ili zaustavljena, dok se plan spasenja ne izvri.
Sotona je likovao to je u ljudskom rodu uspio uniziti Boje
oblije. Tada je Isus doao da obnovi u ovjeku Stvoriteljevo
oblije. Nitko drugi do Krist nije mogao ponovno oblikovati 38
karakter koji je upropaten grijehom. On je doao istjerati de-
mone koji su nadzirali ljudsku volju. On nas je doao podignuti
iz praine, kako bi ponovno oblikovao uniteni karakter prema
uzoru svojega boanskog karaktera i uljepao ga svojom slavom.
24 Isusov ivot
4
Jer vam se danas rodi Spas
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,1-20.
43 Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu.

Zemaljska ivotna sredina bila Mu je surova i neprivlana. Nje-
gova je slava bila obavijena velom, kako velianstvenost Njegove
vanjtine ne bi postala predmetom privlanosti. On je izbjega-
vao svako vanjsko razmetanje. Bogatstva, ast ovoga svijeta i
ljudska veliina ne mogu nikada izbaviti duu od smrti. Isus je
odluio da nikakva primamljivost svjetovne prirode ne treba
pozvati ljude na Njegovu stranu. Jedino ljepota nebeske istine
treba privui one koji e Ga slijediti. Mesijin je karakter ve
puno ranije predvien u prorotvu i On je elio da Ga ljudi
prihvate na osnovi svjedoanstva Boje Rijei.
Aneli su bili zadivljeni velianstvenim planom otkuplje-
nja. Oni su promatrali kako e Boji narod prihvatiti Njegova
Sina, odjenutog u ljudsku odjeu. Doli su u zemlju izabranog
naroda. Drugi su se narodi bavili mitovima i oboavanjem la-
nih bogova. Aneli su doli u zemlju u kojoj je bila otkrivena
slava samoga Boga i u kojoj je zasjala svjetlost prorotva. Oni
su nevidljivo doli u Jeruzalem, onima koji su bili odreeni da
44 objanjavaju svete spise, slugama Bojeg doma. Ve je svee-
niku Zahariji, dok je sluio pred oltarom, bila objavljena bli-
zina Kristova dolaska. Pretea je ve bio roen, a Njegovo po-
slanje potvreno udom i proroanstvom. Vijest o Njegovu ro-
enju i velianstvenom znaenju Njegove misije irila se na sve
strane. Ipak, Jeruzalem se nije pripremao da pozdravi dobrodo-
licom svog Otkupitelja.
(24)
Jer vam se danas rodi Spas 25
Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnodunost tog

naroda koje ga je Bog pozvao da svijetu otkrije svjetlost svete
istine. Hebrejski je narod bio sauvan kao svjedok da se Krist
treba roditi iz Abrahamova potomstva i Davidove loze, a ipak
nije znao da je Njegov dolazak tako blizu. Jutarnja i veernja
rtva svakodnevno su u Hramu upuivale na Boje janje, ali ovdje
nije bilo priprema za Njegov doek. Sveenici i uitelji naroda
nisu znali da se uskoro treba zbiti najvei dogaaj svih vreme-
na. Oni su ponavljali svoje besmislene molitve i vrili bogoslu-
bene obrede da ih ljudi vide, ali u svojoj borbi za bogatstvima
i svjetovnom au nisu bili spremni za objavu Mesije. Ista rav-
nodunost prevladavala je u zemlji Izraela. Radost koja je odu-
evljenjem ispunjavala cijelo Nebo nije taknula sebina srca obu-
zeta svjetovnou. Samo je nekolicina eznula da vidi Nevidlji-
vog. Njima su poslani nebeski vjesnici.
Aneli su pratili Josipa i Mariju dok su putovali od svog
doma u Nazaretu do Davidova grada. Naredba carskog Rima o
popisu svih naroda u njegovoj prostranoj dravi obuhvatila je i
stanovnike galilejskih brda. Kao to je u davna vremena Kir
bio pozvan na prijestolje svjetskog carstva da bi mogao osloboditi
Gospodnji narod suanjstva, tako je i cezar August postao oru-
e za ispunjenje Boje nakane da Isusovu majku dovede u Betle-
hem. Ona je od Davidove loze, i Davidov se Sin mora roditi u
Davidovu gradu. Iz Betlehema e, kae prorok, izai koji e
vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjenih vre-
mena. (Mihej 5,2) Meutim, u gradu njihove kraljevske loze,
Josipa i Mariju ne poznaju niti ih potuju. Umorni i bez doma,
oni prolaze kroz uzanu ulicu, od gradskih vrata sve do isto-
nog kraja grada, uzaludno traei mjesto za noni poinak. Za
njih nema mjesta u pretrpanoj gostionici. U neuglednoj pro-
storiji koja je sluila kao zaklon za stoku napokon su nali uto-
ite, i u njoj je roen Otkupitelj svijeta.
Ljudi o tome nisu nita znali, ali je ova vijest ispunila Nebo 47
radou. Sveta bia iz kraljevstva svjetlosti privuena su Zemlji
jo dubljim i njenijim zanimanjem. Zbog Njegove nazonosti
cijeli je svijet postao svjetliji. Nad betlehemskim breuljcima
skupilo se bezbrojno mnotvo anela. Oni ekaju znak da ob-
jave Radosnu vijest svijetu. Da su izraelske voe bile vjerne po-
vjerenoj zadai, one bi mogle sudjelovati u radosti objavljiva-
nja Isusova roenja. Sad ih je to mimoilo.
26 Isusov ivot
Bog objavljuje: Jer na ednu u zemlju vodu izliti i po

tlu sunome potoke. estitima svie ko svjetlost u tami. (Izaija
44,3; Psalam 112,4) Onima koji trae svjetlost i koji je rados-
no prihvaaju zasjat e blistave zrake s Bojeg prijestolja.
Na poljima gdje je djeak David nekad vodio svoje stado,
pastiri su drali nonu strau. Tijekom tih sati tiine razgova-
rali su o obeanom Spasitelju i molili za dolazak Kralja na Da-
vidovo prijestolje. Najedanput im pristupi aneo Gospodnji, i
sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplaie. Aneo im ree:
Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju
za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj
Krist, Gospodin.
Na ove rijei, vienje slave ispunilo je due pastira koji su
sluali. Osloboditelj je doao Izraelu! Sila, uzdizanje i pobjeda
povezani su s Njegovim dolaskom. Meutim, aneo ih je morao
pripremiti da prepoznaju svojega Spasitelja u siromatvu i po-
nienju. I neka vam ovo slui kao znak, rekao je: Nai ete
Djetece povijeno u pelenice gdje lei u jaslama!
Nebeski vjesnik stiao je njihova strahovanja. On im je rekao
kako e pronai Isusa. Pun njenog obzira prema njihovoj ljud-
48 skoj slabosti, on im je dao vremena da se priviknu na boanski
sjaj. Tada se radost i slava nisu vie mogle skrivati. Cijelo je
polje bilo obasjano sjajnom svjetlou Bojih vojski. Zemlja se
utiala, a Nebo povilo da slua pjesmu: Slava Bogu na visini,
i na zemlji mir ljudima koje ljubi.
O, kad bi danas ljudski rod mogao prepoznati ovu pjesmu!
Objava koja je tada dana, melodija koja se tada ula, razlijegat
e se do kraja vremena i odjekivati do krajeva zemaljskih. Kad
grane Sunce Pravde, sa zdravljem na svojim zrakama, toj e se
pjesmi vratiti odjek glasa silnoga mnotva, kao glas mnogih voda
govorei: Aleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, na
Bog, Svemogui. (Otkrivenje 19,6)
Kad su aneli nestali, svjetlost je iezla, a sjenke noi ponov-
no su pale na betlehemske breuljke. Pastiri su dobro upamtili
najblistaviji prizor koji su ikada promatrale ljudske oi. Kad
aneli od pastira odu na nebo, pastiri ponu govoriti jedan dru-
gomu: Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj dogaaj s
kojim nas upozna Gospodin! Odu urno i nau Mariju i Josipa
s Djetecem gdje lei u jaslama.
Odlazei s velikom radou, pastiri su objavili ono to su
vidjeli i uli. Svi koji su uli pastire, divili su se onomu to
Jer vam se danas rodi Spas 27
su im rekli. A Marija je pamtila sve te dogaaje i razmiljala o

njima u srcu svome. Zatim se pastiri vrate slavei i hvalei Boga.
Udaljenost izmeu Neba i Zemlje nije danas vea no to
je bila kad su pastiri sluali aneosku pjesmu. Ljudski je rod
isto toliko predmet staranja Neba kao u vrijeme kad su obini
ljudi skromnih zanimanja usred dana sretali anele i razgova-
rali s nebeskim vjesnicima u vinogradima i poljima. Nebo mo-
e biti vrlo blizu i nama u naoj svakodnevici. Aneli iz nebes-
kih dvorova pratit e korake onih koji dolaze i odlaze po Bo-
joj zapovijedi.
Pria o Betlehemu je neiscrpna tema i u njoj je skrivena
dubina bogatstva i premudrosti znanja Bojega. (Rimljanima
11,33) Mi se divimo Spasiteljevoj rtvi kojom je zamijenio ne-
besko prijestolje jaslama, i pratnju anela koji su Ga oboavali
ivotinjama u talici. Njegova nazonost kori ljudsku gordost i 49
samodovoljnost. Ovo je, ipak, bio samo poetak Njegova neus-
porediva ponienja. Za Bojeg Sina bilo bi gotovo beskrajno
ponienje da je uzeo ljudsku prirodu ak i onda kad je Adam
u svojoj nevinosti prebivao u Edenu. Meutim, Isus je prihva-
tio ljudsku prirodu kad je ljudski rod ve etiri tisue godina
bio oslabljen grijehom. Kao i svako Adamovo dijete, On je pri-
mio na sebe rezultate djelovanja velikog zakona naslijea. Ka-
kvi su ovi rezultati bili, pokazano je u povijesti Negovih ze-
maljskih predaka. On je doao s takvim naslijeem dijeliti na-
e tuge i kunje pruiti i nam primjer bezgrjenog ivota.
Sotona je na Nebu mrzio Krista zbog Njegova poloaja u
Bojim dvorovima. Kad je svrgnut s poloaja, jo Ga je vie mrzio.
On je mrzio Onoga koji se zavjetovao da e iskupiti grjeni ljudski
rod. Ipak, Bog je dopustio Sinu da kao bespomono dijete, pod-
lono ljudskim slabostima, doe na svijet koji je Sotona pro-
glasio svojim posjedom. Dopustio Mu je da upozna ivotne opa-
snosti svojstvene svakoj ljudskoj dui, da vodi borbu koju mo-
ra voditi svako ljudsko dijete, izloen opasnosti neuspjeha i vje-
nog gubitka.
Srce zemaljskog oca njeno voli svog sina. On promatra
lice svog djeteta i drhti na pomisao o ivotnoj opasnosti. On
ezne da zatiti svoje drago dijete od Sotonine sile i sauva ga
od kunji i sukoba. Bog je dao svog jedinorodnog Sina da se
nae u jo eem sukobu, i mnogo stranijoj opasnosti, da bi
ivotna staza nae djece bila sigurna. U ovome se sastoji ljubav.
udite se, nebesa, i divi se Zemljo!
28 Isusov ivot
5
Posveenje
50 Oko etrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marija

su Ga odnijeli u Jeruzalem da Ga prikau Gospodinu i prinesu
rtvu. Bilo je to po hebrejskom zakonu, pa mu se Krist kao
ovjekova zamjena morao podrediti u svakoj pojedinosti. On
je ve bio podvrgnut obredu obrezanja, kao znaku Njegove po-
slunosti Zakonu.
Zakon je traio da majka prinese jednogodinje janje na
rtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao rtvu za grijeh.
Meutim, Zakon je predviao da se od siromanih roditelja, koji
nisu mogli donijeti janje, mogu prihvatiti u zamjenu dvije gr-
lice ili dva mlada goluba, jedan za rtvu paljenicu, a drugi za
rtvu za grijeh.
rtve koje su se prinosile Gospodinu morale su biti bez
mane. Ove su rtve predstavljale Krista i iz njih se vidi da je i
sam Isus bio bez ikakve tjelesne mane. On je bio nevin i bez
mane. (1. Petrova 1,19) Njegov tjelesni sustav nije oteen ni-
kakvom manom; Njegovo je tijelo bilo snano i zdravo. Cijelog
je svog ivota ivio u skladu s prirodnim zakonima. I tjelesno
51 i duhovno bio je primjer onoga to je Bog zamislio da ovje-
anstvo bude poslunou Njegovim zakonima.
Posveenje prvenaca potjee iz najstarijih vremena. Bog je
obeao da e dati nebeskog Prvenca da spasi grjenika. Svako
je domainstvo trebalo prihvatiti ovaj dar posveujui svog pr-
venca. Prvenac je trebao biti posveen sveenikoj slubi, kao
Kristov predstavnik meu ljudima.
(28)
Posveenje 29
Prigodom osloboenja Izraela iz Egipta, ponovno je izda-

na zapovijed o posveenju prvenaca. Dok su Izraelova djeca
bila u egipatskom ropstvu, Gospodin je uputio Mojsija faraonu,
egipatskom kralju, s porukom: Ovako kae Jahve: Izrael je moj
prvoroenac. Traim od tebe da mi pusti sina da mi iskae
tovanje. Ako odbije da ga pusti, ja u ubiti tvoga prvoro-
enca. (Izlazak 4,22.23)
Mojsije je predao svoju poruku; ali odgovor gordog kralja
je glasio: Tko je taj Jahve da ga ja posluam odvrati faraon
i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti u pustiti Izra-
elce. (Izlazak 5,2) Gospodin je znacima i udima radio za svoj
narod, aljui strane sudove na faraona. Na kraju, aneo smrti
dobio je nalog da ubije svakog prvenca od ljudi i stoke meu
Egipanima. Da bi bili poteeni, Izraelci su dobili upute da
dovratnike namau krvlju zaklanog janjeta. Svaka je kua mo-
rala biti obiljeena, da bi aneo, kad doe izvriti svoju smrto-
nosnu zadau, mimoiao izraelske domove.
Nakon ove osude nad Egiptom Gospodin je rekao Mojsiju:
Meni posvetite svakoga provoroenca! ... i od ljudi i od ivo-
tinja, meni pripadaju! Onoga dana kad sam pobio sve prven-
ce u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroence u
Izraelu, i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve. (Izlazak
13,2; Brojevi 3,13) Kad je uspostavljena sluba u atoru, Go-
spodin je izabrao Levijevo pleme, umjesto prvenaca iz cijelog
Izraela, da slui u Svetitu. Meutim, prvenca su jo smatrali
Gospodnjim vlasnitvom i stoga se on trebao otkupiti.
Tako je zakon o posveenju prvenca postao vrlo znaajan.
Premda je bio uspomena na Gospodnje udesno izbavljenje Iz-
raelove djece, on je prikazivao jo vee osloboenje koje e
izvojevati jedinorodni Boji Sin. Kao to je krv kojom su bili
poprskani dovratnici spasila prvence u Izraelu, tako Kristova
krv ima mo spasiti svijet.
Kakvo je znaenje tada imalo Kristovo posveenje! Ali sve- 52
enik nije vidio kroz zavjesu; on nije itao tajnu iza nje. Po-
sveenje djece bio je uobiajen prizor. Iz dana u dan sveenik
je primao novac za otkup kad su djeca posveivana Gospodi-
nu. Iz dana u dan on je rutinski radio svoj posao, obraajui
malo pozornosti na roditelje ili djecu, osim kad je zamijetio
neki nagovjetaj bogatstva ili visokog poloaja roditelja. Josip i
Marija bili su siromani; kad su doli sa svojim Djetetom, svee-
30 Isusov ivot
nici su vidjeli samo ovjeka i enu odjevene kao Galilejce, u

najskromnijoj odjei. U njihovom izgledu nije bilo niega to
je privlailo pozornost i oni su prinijeli dar predvien za siro-
manije slojeve.
Sveenik je zapoeo sa slubenim dijelom obreda. Uzeo je
Dijete u naruje i drao Ga pred oltarom. Kad Ga je vratio u
majino naruje, upisao je ime Isus u svitak prvenaca. Dok
je drao Dijete u svom naruju, nije ni slutio da je to Velian-
stvo Neba, Kralj slave. Sveenik nije ni pomislio da je ovo Di-
jete Onaj o kome je Mojsije pisao: Gospodin Bog na podig-
nut e vam izmeu vae brae proroka poput mene. Njega
sluajte u svemu to vam god rekne! (Djela 3,22) On nije mislio
da je ovo Dijete Onaj iju je slavu Mojsije elio vidjeti. Meu-
tim, na sveenikovim rukama lei Onaj koji je vei od Mojsija;
i kad je zapisao ime Djeteta, zapisao je ime Onoga koji je bio
temelj cjelokupnog hebrejskog naina ivljenja. Ovo je ime
predstavljalo smrtnu presudu u svemu tome jer je sustav rta-
va i darova zastario; simbol je gotovo dostigao svoju pravu sli-
ku, sjena svoju stvarnost.
Slava Boje prisutnosti napustila je Svetite, ali u Djetetu
iz Betlehema bila je zaklonjena slava pred kojom se aneli kla-
njaju. Ovo nesvjesno Dijete bilo je obeani Potomak, na koga
je upuivao prvi oltar na vratima Edena. To je bio Mesija, Knez
mira. On je bio Onaj koji se objavio Mojsiju: JA SAM. To je
bio Onaj koji je u stupu od oblaka i ognja bio voa Izraelu. To
je bio Onaj o kome su ve od davnina prorokovali vidioci. On
je bio enja svih naroda, Korijen i Mladica Davidova i sjajna
Zvijezda Danica. Ime ovog bespomonog Djeteta, upisanog u
izraelski svitak, to ga je proglasilo naim bratom, bilo je nada
palog ljudskog roda. Dijete za koje je plaena otkupnina bilo
je Onaj koji e platiti otkup za grijehe cijelog svijeta. On je
bio pravi Veliki sveenik postavljen nad kuom Bojom, Po-
55 glavar koji ima neprolazno sveenitvo, Posrednik s desne
strane Velianstva u nebu. (Hebrejima 10,21; 7,24; 1,3)
Duhovno treba duhovno razabrati. Boji Sin je posveen
u Hramu za zadau koju je doao izvriti. Sveenik Ga je proma-
trao kao to bi promatrao svako drugo dijete. Meutim, iako
nije vidio niti osjeao neto neobino, Boji je in u davanju
Sina svijetu bio prepoznat. Ovaj dogaaj nije proao a da Krista
netko ipak nije prepoznao. Tada je ivio u Jeruzalemu o-
Posveenje 31
vjek imenom imun. Bio je pravedan i poboan i oekivao je

utjehu Izraelovu. Imao je boansko nadahnue. Njemu je Duh
Sveti objavio da nee vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gos-
podnjega.
Kad je imun uao u Hram, vidio je jednu obitelj kako
prikazuje dijete pred sveenikom. Njihova je vanjtina govorila
o siromatvu; ali imun je shvatio upozorenja Duha i bio du-
boko osvjedoen da je Dijete prikazano pred Gospodinom Utjeha
Izraelova, Onaj koga je elio vidjeti. Zauenom sveeniku i-
mun je izgledao kao zanesenjak. Dijete je vraeno Mariji, a on
Ga uzima u naruje da Ga prikae pred Bogom, dok je radost
koju dotad nikada nije osjetio ispunjavala njegovu duu. Dok
je podizao malog Spasitelja prema Nebu, rekao je: Sad moe,
Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema rijei tvojoj ide
u miru, jer mi oi vidjee spasenje tvoje, koje si pripravio pred
licem svih naroda, svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda
tvoga Izraela.
Proroki duh poivao je na ovom Bojem ovjeku, i dok
su Josip i Marija stajali tu kraj njega, udei se njegovim rije-
ima, on ih je blagoslovio i rekao Mariji: Gle! Ovaj je odre-
en za propast i uskrsnue mnogih u Izraelu, za znak kojemu
e se protiviti a tebi e samoj ma probosti duu da bi se
otkrile misli mnogih srdaca.
Ula je takoer i proroica Ana potvrujui imunovo svje-
doanstvo o Kristu. Dok je imun govorio, njezino je lice bilo
ozareno Bojom slavom i ona je izlijevala zahvalnost koju je
srce osjealo to joj je doputeno da vidi Krista Gospodina.
Ovi ponizni potovatelji Boga nisu uzalud prouavali pro-
roanstva. Meutim, oni koji su se nalazili na poloajima vladara
i sveenika u Izraelu, iako su pred sobom imali dragocjeno ka-
zivanje prorotva, nisu ili Gospodnjim putem i njihove oi ni-
su bile otvorene da vide Svjetlost ivota.
Tako je to i danas. Vjerske voe i oni koji slue u Bojem 56
domu esto ne razlikuju dogaaje na koje je usmjerena pozor-
nost cijeloga Neba, i oni nezamijeeno prolaze. Ljudi priznaju
Krista u povijesti, ali se okreu od ivoga Krista. Krist, koji u
svojoj Rijei poziva na samoportvovnost, preko siromanih i
napaenih koji trae pomo i preko pravednih koji su upueni
na siromatvo, trud i poniznost, nije nita spremnije prihvaen
danas nego prije osamnaest stoljea.
32 Isusov ivot
Marija je razmiljala o imunovom otvorenom i dalekose-

nom proroanstvu. Dok je u svom naruju gledala Dijete i sje-
ala se rijei koje su izgovorili betlehemski pastiri, bila je ispu-
njena radou, zahvalnou i blistavom nadom. imunove rije-
i podsjetile su je na Izaijino proroko kazivanje: Isklijat e
mladica iz panja Jiajeva, izdanak e izbit iz njegova korijena.
Na njemu e duh Jahvin poivat, duh mudrosti i umnosti, duh
savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg... On e prav-
dom opasati bedra, a vjernou bokove. Narod koji je u tmini
hodio svjetlost vidje veliku; one to mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja... Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo;
na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vjeni, Knez mironosni. (Izaija 11,1-5; 9,2-6)
Ipak, Marija nije shvatila Kristovu misiju. imun je proro-
kovao o Njemu kao o svjetlosti koje e obasjavati neznaboce,
kao o slavi Izraelovoj. Na taj su nain aneli objavili Spasitelje-
vo roenje kao Radosnu vijest svim narodima. Bog je teio da
ispravi skueno hebrejsko shvaanje o Mesijinom djelu. On je
elio da ljudi u Njemu gledaju ne samo osloboditelja Izraela
ve i Spasitelja svijeta. Meutim, proi e mnogo godina dok i
Isusova majka shvati Njegovo poslanje.
Marija je oekivala Mesijinu vladavinu na Davidovom pri-
jestolju, ali nije vidjela krtenje patnjom kojim e ga zadobiti.
imun je otkrio da Mesija nee proi kroz ovaj svijet bez pre-
preka. Rijeima upuenim Mariji: A i tebi e samoj ma pro-
bosti duu, Bog je u svojoj njenoj milosti nagovijestio Isuso-
voj majci veliku bol koju je zbog Njega poela podnositi.
Gle! rekao je imun, Ovaj je odreen za propast i uskr-
snue mnogih u Izraelu, za znak kojemu e se protiviti. Oni
57 koji se ele ponovno podignuti moraju pasti. Mi moramo pasti
na Stijenu i razbiti se prije no to se podignemo u Kristu. Se-
binost se mora oboriti, oholost poniziti ako elimo upoznati
slavu duhovnog kraljevstva. Hebreji nisu eljeli prihvatiti ast
koja je dostignuta u poniznosti. Stoga i nisu mogli primiti svo-
ga Otkupitelja. On je bio znak protiv koga se govorilo.
Da bi se otkrile misli mnogih srdaca. U svjetlosti Spasi-
teljeva ivota otkrivaju se srca svih, poevi ak od Stvoritelja
pa do kneza tame. Sotona je prikazivao Boga kao sebinog i
surovog, kao Onoga koji polae pravo na sve, a nita ne daje;
koji trai slubu od svih svojih stvorenja za vlastitu slavu, a ne
Posveenje 33
podnosi nikakvu rtvu za njihovo dobro. Meutim, darovanje

Krista otkriva Oevo srce. To svjedoi da su Boji naumi za
nas naumi mira, a ne nesree. (Jeremija 29,11) To pokazuje
da je, dok je Boja mrnja prema grijehu jaka kao smrt, Nje-
gova ljubav prema grjeniku jaa i od smrti. Budui da je uzeo
na sebe nae spasenje, On nee potedjeti nita ma koliko
Mu to bilo drago to je nuno za izvrenje Njegova djela.
Nijedna istina potrebna za nae spasenje nije uskraena, nijed-
no udo milosti zanemareno, nijedno boansko sredstvo nije
ostalo neupotrijebljeno. Naklonost dolazi za naklonou, a dar
za darom. Cijela nebeska riznica otvorena je onima koje On
eli spasiti. Skupivi sva bogatstva svemira i otkrivi sve izvore
neizmjerne sile, On ih sve predaje u Kristove ruke i kae: Sve
je ovo za ovjeka; upotrijebi ove darove da ga uvjeri da ni na
Zemlji ni na Nebu nema vee ljubavi od moje. Svoju najveu
sreu on e nai u ljubavi prema meni.
Na golgotskom kriu suelile su se ljubav i sebinost. Nji-
hova je pojava na kriu dostigla svoj vrhunac. Krist je ivio da
tjei i blagoslivlja, a Sotona je usmrtivi Ga pokazao svu opa-
kost svoje mrnje prema Bogu. On je jasno pokazao da je stvarni
cilj njegove pobune zbacivanje Boga s prijestolja i unitenje
Onoga preko koga se pokazala Boja ljubav.
Kristovim ivotom i smru otkrile su se i misli ljudi. Od
jasala do kria Kristov je ivot bio poziv na podinjavanje se-
be i zajednicu u patnjama. On je skinuo koprenu s ljudskih
ciljeva. Isus je doao s nebeskom istinom i svi koji su sluali
glas Svetoga Duha bili su privueni k Njemu. Oni koji su sluili
sebi samima, pripadali su Sotoninom kraljevstvu. Svojim odno-
som prema Kristu svi e pokazati na kojoj se strani nalaze. Na
taj nain svatko sebi izrie presudu.
Na dan zavrnog suda svaka izgubljena dua shvatit e narav 58
svog odbacivanja istine. Prikazat e se kri, a njegovo pravo
znaenje uvidjet e svaki um koji je bio zaslijepljen prijestu-
pom. Pred prizorom Golgote i njezine tajanstvene rtve, grje-
nici e stajati osueni. Bit e odbaen svaki lani izgovor. Ljudsko
otpadnitvo pojavit e se u svom uasnom karakteru. Ljudi e
vidjeti to su izabrali. Svako pitanje istine ili zablude u dugoj
borbi bit e objanjeno. Pred sudom svemira Bog e stajati ist
od krivnje za postojanje ili trajanje zla. Pokazat e se da boanski
propisi nisu prouzroili grijeh. U Bojoj vladavini nije bilo ma-
34 Isusov ivot
ne, nije bilo nikakvog razloga za nezadovoljstvo. Kad se otkri-

ju pomisli svakoga srca, tada e se i vjerni i buntovnici sjedi-
niti u objavljivanju: Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju
naroda! Tko da te, Gospodaru, ne potuje i tvoje ime ne sla-
vi?... jer si pokazao svoja pravedna djela. (Otkrivenje 15,3.4)
35
6
Vidjesmo gdje izlazi
njegova zvijezda
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 2.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja 59

Heroda, dooe s istoka magi u Jeruzalem i upitae: Gdje je
novoroeni kralj idovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova
zvijezda, i doosmo mu se pokloniti.
Mudraci s Istoka bili su filozofi. Pripadali su velikom i utje-
cajnom drutvenom sloju koji je obuhvaao ljude plemenita pod-
rijetla i bio nositelj bogatstva i uenosti u njihovom narodu.
Meu njima bilo je mnogih koji su varali lakovjeran narod. Drugi
su bili estiti ljudi koji su prouavali znake Provienja u prirodi
i bili potovani zbog svoga potenja i mudrosti. Mudraci koji
su doli Isusu bili su ljudi takva karaktera.
Boja svjetlost uvijek svijetli usred tame neznabotva. Dok
su ovi mudraci prouavali zvjezdano nebo i pokuavali pronik-
nuti u tajnu koju su skrivale njegove sjajne staze, gledali su Stvori-
teljevu slavu. Traei jasniju spoznaju, okrenuli su se hebrej-
skim svetim spisima. U njihovoj zemlji uvali su se proroki
spisi koji su pretkazivali dolazak boanskog Uitelja. Bileam je
pripadao magima, iako je jedno vrijeme bio Boji prorok; Du-
hom Svetim on je pretkazao Izraelovo blagostanje i pojavu Me-
sije; a njegova proroanstva prenosila su se predajom iz stolje- 60
a u stoljee. Meutim, u Starom je zavjetu mnogo jasnije ob-
javljen Spasiteljev dolazak. Mudraci su s radou utvrdili da je
(35)
36 Isusov ivot
Njegov dolazak blizu i da e se zemlja napuniti spoznje Go-

spodnje slave.
Mudraci su vidjeli tajanstvenu svjetlost na nebu one noi
kad je Boja slava obasjala betlehemske breuljke. Kad je svjet-
lost iezla, pojavila se sjajna zvijezda koja se lagano kretala
nebom. To nije bila nikakva zvijezda stajaica ni neki planet,
pa je ova prirodna pojava pobudila najivlje zanimanje. Ta je
zvijezda bila udaljena skupina sjajnih anela, ali mudraci to ni-
su znali. Ipak, bili su uvjereni da ova zvijezda ima za njih po-
sebno znaenje. Oni su se savjetovali sa sveenicima i filozo-
fima i pretraivali svitke starih zapisa. Bileamovo proroanstvo
je objavilo: Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela ezlo se die.
(Brojevi 24,17) Je li mogue da je ova nepoznata zvijezda bila
poslana kao vjesnik Obeanoga? Mudraci su se obradovali svje-
tlosti istine poslane s Neba; sada se ona izlijevala na njih sjaj-
nijim zrakama. U snu su primili poruku da idu i potrae novo-
roenog Kralja.
Kao to je Abraham vjerom poao na Boji poziv iako nije
znao kamo ide (Hebrejima 11,8), kao to je Izrael u vjeri iao
za stupom od oblaka do Obeane zemlje, tako su i ovi nezna-
boci poli u potragu za obeanim Spasiteljem. Istonjake ze-
mlje bile su bogate dragocjenostima i mudraci nisu krenuli na
put praznih ruku. Bio je obiaj da se vladarima i ostalim visokim
odlinicima daju pokloni kao znak potovanja, i najskupocje-
niji darovi koji su se mogli pronai u zemlji prinijeti su kao
poklon Onome u kome su trebala biti blagoslovljena sva pleme-
na na Zemlji. Morali su putovati nou da bi mogli pratiti zvijez-
du; putnici su prekraivali sate ponavljanjem starih kazivanja i
prorokih izjava o Onome koga su traili. Prilikom svakog pre-
daha oni su istraivali proroanstva i tako se sve vie produb-
ljivalo njihovo uvjerenje da ih Bog vodi. Dok su pred sobom
imali zvijezdu kao vidljivi znak, imali su i unutarnje osvjedo-
enje Svetoga Duha koji je djelovao na njihova srca i nadahnji-
vao ih nadom. Putovanje, premda dugo, bilo je za njih sretno.
Stigli su u izraelsku zemlju silazei niz Maslinsku goru, gle-
dali su Jeruzalem pred sobom, kad, gle, zvijezda koja ih je vo-
dila cijelim mukotrpnim putem, zastaje nad Hramom i nakon
nekoliko trenutaka iezava iz vidika. Oni dalje hitaju urnim
koracima oekujui sa sigurnou da je Mesijino roenje rado-
61 sni pripjev na svakom jeziku. Meutim, uzaludno su se raspiti-
Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda 37
vali. Uavi u Sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje

uenje nisu nali nikoga tko bi ita znao o novoroenom Kra-
lju. Njihova pitanja nisu izazvala nikakvu radost, ve prije izne-
naenje i strah pomijean s prijezirom.
Sveenici su ponavljali predaju. Oni uzdiu svoju vjeru i
svoju pobonost, dok Grke i Rimljane proglaavaju neznabo-
cima i grjenicima veim od drugih. Mudraci nisu idolopoklo-
nici i u Bojim oima bolji su od ovih koji su samo po imenu
bili u slubi Njemu; pa ipak ih Hebreji smatraju neznaboci-
ma. ak i meu uvarima svetih spisa, njihovo revnosno raspi-
tivanje nije nailo ni na kakvo razumijevanje.
Dolazak mudraca brzo se razglasio po cijelom Jeruzalemu.
Njihova neobina misija izazvala je uznemirenost u narodu, koja
se pronijela u palau kralja Heroda. Lukavi Edomac bio je uzne-
miren nagovjetajem o moguem suparniku. Bezbrojna ubojstva
umrljala su njegovu stazu do prijestolja. Budui da je bio tuinske
krvi, narod nad kojim je vladao mrzio ga je. Njegova jedina
sigurnost bila je naklonost Rima. Meutim, ovaj novi Princ imao
je veu prednost. Bio je roen da vlada.
Herod je posumnjao da sveenici kuju zavjeru sa strancima
kako bi izazvali bunu u narodu i zbacili ga s prijestola. On je
prikrivao svoje nepovjerenje, odluan da veim lukavstvom spri-
jei njihove smiljene planove. Skupivi sveenike poglavare i
knjievnike raspitivao se za uenje njihovih svetih knjiga o 62
mjestu Mesijina roenja.
Ovo raspitivanje otimaa prijestolja, potaknuto zahtjevom
stranaca, povrijedilo je ponos hebrejskih uitelja. Ravnodunost
kojom su prili prorokim svicima razbjesnila je ljubomornog
carskog namjesnika. On je mislio da ele sakriti svoje poznava-
nje ovog predmeta. S autoritetom kome se nisu usudili suprot-
staviti naredio je da podrobno ispitaju i objave mjesto roenja
njihovog oekivanog Kralja. U Betlehemu judejskom odgo-
vorie mu jer je ovako pisao prorok:
Betleheme, zemljo Judina,
ti nipoto nisi najmanji meu Judinim gradovima,
jer e iz tebe izii voa
koji e biti pastir naroda moga Izraela.
Herod je zatim pozvao mudrace na tajni razgovor. Bura bijesa
i straha bjesnjela je u njegovom srcu, ali je sauvao mirno dranje
38 Isusov ivot
i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavlji-

vanja zvijezde i pretvarao se da radosno pozdravlja nagovjetaj
Kristova roenja. Zamolio je svoje posjetitelje: Idite i pomno
se raspitajte za dijete. Kad ga pronaete, javite mi, da bih i ja
doao i poklonio mu se. Rekavi to otpustio ih je da svojim
putem odu u Betlehem.
Sveenici i starjeine u Jeruzalemu nisu bili tako neobavi-
jeteni o Kristovom roenju, kao to su se pretvarali. Vijest o
posjetu anela pastirima doprla je do Jeruzalema, ali rabini su
je smatrali nedostojnom njihove pozornosti. Mogli su sami na-
i Isusa i spremno odvesti mudrace do Njegovog mjesta roe-
nja, ali su, umjesto toga, mudraci doli k njima da im skrenu
pozornost na roenje Mesije. Gdje je novoroeni kralj idov-
ski? rekli su. Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i
doosmo mu se pokloniti.
Oholost i zavist sada su zatvorili vrata svjetlosti. Da je po-
klonjeno povjerenje vijestima pastira i mudraca, oni bi doveli
sveenike i rabine u vrlo nezgodan poloaj, dokazujui suprot-
no od njihove tvrdnje da su tumai Boje istine. Ovi obrazo-
vani uitelji nisu se htjeli poniziti da ih pouavaju oni koje su
smatrali neznabocima. Nemogue je, govorili su oni, da ih je
63 Bog mimoiao i objavio vijest neukim pastirima i neobrezanim
neznabocima. Odluili su pokazati prijezir prema vijestima koje
su uzrujavale kralja Heroda i cijeli Jeruzalem. Nisu ak ni poeljeli
otii u Betlehem i vidjeti je li tako. Naveli su ljude da zanima-
nje za Isusa prihvate kao fanatino uzbuenje. Tu su sveenici
i rabini zapoeli odbacivati Krista. Otada je njihova oholost i
tvrdoglavost prerasla u duboko usaenu mrnju prema Spasite-
lju. Dok je Bog otvarao vrata neznabocima, hebrejske su voe
zatvarale vrata sebi samima.
Mudraci su sami otili iz Jeruzalema. Sjenke noi sputale
su se dok su prolazili kroz gradska vrata, ali na svoju veliku
radost opet su ugledali zvijezdu koja ih je povela prema Bet-
lehemu. Oni nisu primili nikakav nagovjetaj o skromnom Isu-
sovom stanju, kao to su ga dobili pastiri. Nakon dugog puta
bili su razoarani ravnodunou hebrejskih voa i napustili su
Jeruzalem s manje pouzdanja nego kad su uli u grad. U Betle-
hemu nisu nali kraljevsku gardu razmjetenu da titi novoro-
enog Kralja. Nijedan Ga ugledni ovjek nije posjetio. Isus je
bio stavljen u jasle kao u kolijevku. Njegovi roditelji, neobrazovani
seljaci, bili su Njegovi jedini uvari. Je li mogue da je to Onaj

o kome je pisano da e podii plemena Jakovljeva i da e
vratiti Ostatak Izraelov, i biti svjetlost narodima i spasenje
do nakraj zemlje? (Izaija 49,6)
Uoe u kuu i naoe dijete s Marijom, majkom njego-
vom; padoe niice i poklonie mu se. U siromanoj Isusovoj
pojavi prepoznali su prisutnost Boanstva. Predali su svoja srca
Njemu kao Spasitelju i tada Ga obasuli darovima zlatom, i
tamjanom, i smirnom. Kakvu su vjeru imali! Za mudrace s Istoka 64
moglo bi se rei ono to je kasnije reeno za rimskog kapeta-
na: Tolike vjere ne naoh ni u koga u Izraelu. (Matej 8,10)
Mudraci nisu proniknuli u Herodove namjere prema Isu-
su. Kad je cilj njihovog putovanja bio ostvaren, oni su se pri-
premali za povratak u Jeruzalem, namjeravajui ga obavijestiti
o svom uspjehu. Meutim, u snu su primili boansku obavi-
jest da vie ne odravaju nikakvu vezu s njim. Zaobilazei Jeruza-
lem, poli su u svoju zemlju drugim putem.
Na slian nain je i Josip primio opomenu da bjei u Egipat
s Marijom i Djetetom. A aneo ree: I budi ondje dok ti opet
ne kaem, jer e Herod traiti dijete da ga ubije. Josip je po-
sluao bez oklijevanja i, da bi bio sigurniji, poao je na put
nou.
Preko mudraca Bog je hebrejskom narodu skrenuo pozornost
na roenje svog Sina. Njihovo raspitivanje u Jeruzalemu, pro-
bueno zanimanje naroda, pa ak i Herodova ljubomora koja
je privukla pozornost sveenika i rabina, usmjerili su umove
na proroanstva o Mesiji i na veliki dogaaj koji se zbio.
Sotona se zauzeo da zakloni boansku svjetlost svijetu i upo- 65
trijebi svu mo svog lukavstva da uniti Spasitelja. Meutim,
Onaj koji nikada ne drijema i ne spava uvao je svog voljenog
Sina. Onaj koji je Izraelu poslao manu s neba i hranio Iliju u
vrijeme gladi, pobrinuo se za Marijino i Isusovo utoite u ne-
znaboakoj zemlji. Darovima mudraca iz neznaboake zemlje
Gospodin je osigurao sredstva za put u Egipat i za boravak u
tuoj zemlji.
Mudraci su meu prvima poeljeli dobrodolicu Otkupite-
lju. Oni su prvi poloili svoj dar kraj Njegovih nogu. Kakva je
prednost bila sluiti Mu svojim darom! Bog osobito cijeni dar
koji potjee od srca koje ljubi, inei ga najuspjenijim u slu-
bi Njemu. Ako smo svoje srce predali Isusu, mi emo Mu prinijeti
40 Isusov ivot
i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemalj-

ski imetak, svoje najvee umne i duhovne darove, dobrovoljno
emo posvetiti Njemu koji nas ljubi i koji je dao sebe za nas.
Herod je u Jeruzalemu nestrpljivo oekivao povratak mu-
draca. Kako je vrijeme prolazilo, a oni se nisu pojavljivali, nje-
gove su sumnje poele rasti. Nespremnost rabina da otkriju
Mesijino mjesto roenja kao da mu je ukazivalo da su prozreli
njegov plan i da su ga mudraci namjerno izbjegli. Ta ga je mi-
sao razbjesnila. Obmana nije uspjela, ali je preostalo pribjega-
vanje sili. On e im dati pouku s ovim djetetom-kraljem. Ti
oholi Hebreji trebaju vidjeti to mogu oekivati u svojim po-
kuajima da ustolie vladara.
Odmah je poslao vojnike u Betlehem s nalogom da ubiju
svu djecu od dvije godine i manje. Tihi domovi Davidova gra-
da bili su svjedoci prizora uasa, koji su jo prije est stotina
godina otkriveni proroku: Glas u Rami u se pla i jauk
mnogi: to za djecom Rahela tui neutjena to ih nema.
Ovu su nesreu Hebreji sami navukli na sebe. Da su u
vjernosti i poniznosti hodili pred Bogom, On bi na izuzetan
nain uinio za njih bezopasnim kraljev gnjev. Ali, svojim gri-
jesima oni su se odvojili od Boga i odbacili Svetoga Duha koji
je bio njihov jedini tit. Nisu prouavali Pisma sa eljom da se
usklade s Bojom voljom. Tragali su za proroanstvima koja su
se mogla tumaiti tako da se sami uzvise i pokau kako Bog
prezire ostale narode. U svojoj oholosti hvalili su se da e Me-
66 sija doi kao kralj koji e pobijediti njihove neprijatelje i po-
gaziti neznaboce u svojoj srdbi. Na taj nain izazvali su mr-
nju svojih vladara. Njihovim pogrenim prikazivanjem Kristove
misije, Sotona je namjeravao pripremiti unitenje Spasitelja, ali
to se vratilo na njihove glave.
Ovo okrutno djelo bilo je jedno od posljednjih to je po-
mrailo Herodovu vladavinu. Ubrzo nakon ubijanja nevine dje-
ice, bio je i sam prinuen pokoriti se takvoj sudbini koju ni-
tko nije mogao otkloniti. Umro je stranom smru.
Josip, koji je jo bio u Egiptu, dobio je nalog od Bojeg
anela da se vrati u izraelsku zemlju. Smatrajui Isusa nasljed-
nikom Davidova prijestolja, Josip se elio nastaniti u Betlehe-
mu, ali doznavi da u Judeji umjesto svojega oca vlada Arhelaj,
bojao se da bi sin mogao ostvariti oeve planove protiv Krista.
Od svih Herodovih sinova Arhelaj mu je svojim karakterom bio
najsliniji. Ve je njegovo stupanje na prijestolje bilo obiljeeno

neredima u Jeruzalemu i pokoljem u kome je rimska garda po-
bila tisue Hebreja.
Josip je ponovno usmjeren na sigurno mjesto. Vratio se u
Nazaret, u svoj raniji dom, gdje je Isus potom boravio gotovo
trideset godina, da bi se ispunilo to su rekli proroci: Zvat e
se Nazareanin. Galilejom je upravljao Herodov sin, ali u njoj
je bilo mnogo vie stranaca nego u Judeji. Na taj je nain ta-
mo bilo manje zanimanja za pitanja koja su se iskljuivo ticala 67
Hebreja i Isusove bi tvrdnje vjerojatno izazvale manju zavist kod
vlastodraca.
Tako je bio doekan Spasitelj kad je doao na Zemlju. inilo
se da ne postoji mjesto odmora ili sigurnosti za malog Otkupi-
telja. Bog nije mogao povjeriti svoga Sina ljudima, premda je
ostvarivao svoje djelo za njihovo spasenje. On je naloio ane-
lima da prate Isusa i da Ga tite dok ne zavri svoje poslanje
na Zemlji i ne umre od ruku onih koje je doao spasiti.
42 Isusov ivot
7
Kao dijete
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 2,39.40.
68 Djetinjstvo i mladost Isus je proveo u malom planinskom

selu. Na Zemlji ne postoji nijedno mjesto koje ne bi bilo po-
aeno Njegovom nazonou. Kraljevske palae imale bi pred-
nost primajui Ga kao gosta. Meutim, On je mimoiao domo-
ve bogatih, kraljevske dvorove i slavna sredita znanja, da bi
se nastanio u zabitom i prezrenom Nazaretu.
Iznimno znaenje ima kratak izvjetaj o Samuelovu djetinj-
stvu: A mladi je Samuel sve vie rastao u dobi i mudrosti, i
pred Jahvom i pred ljudima. (2. Samuelova 2,26) I milost je
Boja poivala na njemu. Slino i Isus, ozaren naklonou svog
Oca, napredovae u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i
ljudima. (Luka 2,52) Njegov je um bio ivahan i prodoran, a
Njegova su razboritost i mudrost nadmaivale Njegove godine.
Njegov je karakter bio uravnoteen i skladan. Snage uma i ti-
jela postupno su se razvijale u skladu sa zakonima djetinjstva.
Kao dijete, Isus se odlikovao posebno privlanom naravi.
Njegove uslune ruke uvijek su bile spremne posluiti drugi-
ma. On je pokazivao nepokolebljivu strpljivist i istinoljubivost
69 koja nikada ne bi rtvovala estitost. U naelu vrst kao stije-
na, Njegov je ivot otkrivao vrlinu nesebine ljubaznosti.
Isusova majka pratila je budnim okom razvitak Njegovih
snaga i zamijetila na Njegovu karakteru peat savrenstva. S ra-
dou se trudila da bodri taj bistar i prijemiv um. Posredova-
njem Svetoga Duha primila je mudrost za suradnju s nebeskim
silama u razvitku ovog Djeteta, koje je moglo svojim Ocem sma-
trati samo Boga.
(42)
Kao dijete 43
Od najranijih vremena vjerni u Izraelu s velikom su pozor-

nou odgajali mlade. Gospodin je dao upute da se djeca pou-
avaju, ak i od najmanjih nogu, o Njegovoj dobroti i veliini,
osobito onako kako su se otkrile u njegovom Zakonu i prika-
zale u povijesti Izraela. Pjesma, molitva i pouke iz Pisma morale
su biti prilagoene umu koji se razvija. Oevi i majke trebali
su pouiti svoju djecu da je Boji Zakon izraz Njegova karak-
tera i tako primanjem naela Zakona u srce, Boje se oblije
utiskivalo u duhovni svijet i um. Vei dio pouavanja bio je
usmen, ali mladi su takoer uili itati hebrejske spise, a per-
gamentski svici starozavjetnih zapisa bili su otvoreni za njiho-
vo prouavanje.
U Kristovo doba gradovi koji nisu pruali vjersko pouava-
nje mladih smatrali su se prokletim od Boga. Ipak, to je pou-
avanje postalo formalistino. Predaja je u velikoj mjeri potis-
nula Sveto pismo. Pravi odgoj vodio bi mlade da trae Boga,
ne bi li ga moda napipali i nali. (Djela 17,27) Meutim, heb-
rejski uitelji posvetili su pozornost obredima. Um je bio ispu-
njen gradivom beskorisnim za uenika, koje nee biti priznato
u vioj koli nebeskih dvorova. Iskustvo steeno osobnim pri-
hvaanjem Boje Rijei nije nalo mjesta u ovom odgojnom su-
stavu. Zauzeti krugom vanjskih obreda uenici nisu imali vre-
mena za mirne trenutke koje bi proveli s Bogom. Oni nisu uli
Njegov glas koji govori srcu. U svom traganju za znanjem, oni
su se okrenuli od Izvora mudrosti. Zanemarena je bt slube
Bogu. Naela Zakona bila su zamagljena. Ono to se smatralo
visokim obrazovanjem bilo je najvea prepreka istinskom raz-
vitku. Snage mladei bile su sputane obukom rabina. Njihovi
su umovi postali skueni i ogranieni.
Dijete Isus nije primalo pouke u kolama pod okriljem 70
sinagoga. Njegova je majka bila Njegov prvi zemaljski uitelj.
S njezinih usana i iz prorokih svitaka On je nauio nebeske
istine. One iste rijei to ih je sam izgovorio Mojsiju za Izra-
ela, sad je usvajao na krilu svoje majke. Kad je preao iz dje-
tinjstva u mladiko doba, nije traio rabinske kole. Njemu nije
bio potreban odgoj koji bi stekao na takvim izvorima, jer Bog
je bio Njegov Uitelj.
Pitanje postavljeno za vrijeme Spasiteljeva rada: Kako ovaj
poznaje Pisma kad ih nije uio?, ne upuuje na to da Isus nije
znao itati, ve samo da nije primio rabinsko obrazovanje. (Ivan
44 Isusov ivot
7,15) Budui da je stekao znanje na nain koji je dostupan i

nama, Njegovo dobro poznavanje Pisma pokazuje koliko je mar-
ljivo posvetio svoje rane godine prouavanju Boje Rijei. Uz
to, pred Njim je bila otvorena i velika knjinica stvorenih Bo-
jih djela. On koji je nainio sve, prouavao je pouke to ih je
Njegova vlastita ruka napisala na zemlji, moru i nebu. Odvo-
jen od nesvetih svjetovnih putova, on je sakupljao znanje iz
prirode. Prouavao je ivot biljaka i ivotinja i ovjekov ivot.
Od najranijih godina ivota sav je bio obuzet jednim ciljem:
da ivi na blagoslov drugima. Izvor tog cilja On je nalazio u
prirodi; nove ideje o nainu i sredstvima zasjale bi u Njegovu
umu dok je prouavao ivot biljaka i ivotinja. Neprekidno se
trudio da iz onoga to je vidio izvue primjere uz pomo kojih
bi iznosio ivu Boju Rije. Usporedbe kojima je u vrijeme svoje
slube rado davao svoje pouke o istini pokazuju kako je nje-
gov duh bio otvoren za utjecaje prirode i kako je prikupljao
duhovne pouke iz svoje svakodnevne ivotne okoline.
Na taj nain Isusu se otkrivalo znaenje Bojih rijei i dje-
la, dok je pokuavao razumjeti bt stvari. Nebeska bia bila su
Njegovi pratitelji, a On je njegovao svete misli i zajednicu. Od
trenutka kad je postao svjestan okoline, On je neprekidno ra-
stao u duhovnoj vrlini i poznavanju istine.
Svako dijete moe stei znanje kao to ga je Isus stekao.
Dok se pokuavamo upoznati s naim nebeskim Ocem uz po-
mo Njegove Rijei, aneli e nam se pribliiti, na e um
ojaati, na se karakter uzdii i oplemeniti. Postat emo sliniji
Spasitelju. Dok promatramo lijepo i velianstveno u prirodi,
nai e se osjeaji usmjeriti k Bogu. Dok je duh ispunjen div-
ljenjem, dua se okrepljuje dodirom s Beskonanim preko Nje-
71 govih djela. Zajednica s Bogom u molitvi razvija umne i moralne
sposobnosti, a duhovna sila jaa dok razmiljamo o onome to
je duhovno.
Isusov je ivot bio ivot u skladu s Bogom. Dok je bio dijete,
mislio je i govorio kao dijete, ali ni najmanji trag grijeha nije
kvario Boje oblije u Njemu. Ipak, On nije bio osloboen od
kunji. Zloa stanovnika Nazareta bila je poslovina. Natanae-
lovim pitanjem iskazano je miljenje o njihovom loem glasu:
Iz Nazareta moe li to dobro izii? (Ivan 1,46) Isus je postavljen
tamo gdje e se Njegov karakter iskuati. Bilo je nuno da stal-
no bude oprezan kako bi sauvao svoju istou. Bio je podlo-
Kao dijete 45
an svim borbama s kojima se i mi sreemo, kako bi nam mo-

gao biti uzor u djetinjstvu, mladosti i zreloj dobi.
Sotona je bio neumoran u svojim naporima da savlada Di-
jete iz Nazareta. Od najranijih godina Isusa su uvali nebeski
aneli, pa ipak je Njegov ivot bio duga borba protiv sila tame.
Kneza tame je vrijealo i zbunjivalo to da na Zemlji postoji i-
vot neuprljan zlom. Nije bilo sredstva kojim nije pokuao Isusa
uhvatiti u zamku. Nijedno dijete ljudskog roda, kao to je to
doivio na Spasitelj, nee nikada biti pozvano da ivi svetim
ivotom usred tako estoke borbe s kunjom.
Isusovi su roditelji bili siromani i ovisili su o svakodnev- 72
nom mukotrpnom radu. Upoznao je siromatvo, samoodricanje
i oskudicu. Ovo je iskustvo bilo Njegova zatita. U Njegovom
marljivom ivotu nije bilo trenutaka dokolice da prizovu ku-
nju. Nije bilo besciljnih sati koji bi otvarali vrata poronom
druenju. Koliko je god bilo mogue, On je zatvarao vrata ku-
au. Ni zarada, ni zadovoljstvo, ni odobravanje ni prijekor ni-
su Ga mogli navesti da pristane na zlo djelo. Bio je mudar da
prepozna zlo, a jak da mu se odupre.
Krist je bio jedino bezgrjeno bie koje je ivjelo na Zemlji,
iako je gotovo trideset godina ivio meu poronim stanovni-
cima Nazareta. Ova je injenica ukor onima koji misle da ne-
okaljan ivot ovisi o mjestu, bogatstvu ili napretku. Kunja, si-
romatvo, nedaa pravi je sustav obuke potrebne za razvijanje
istoe i postojanosti.
Isus je ivio u seoskom domu i vjerno je i radosno nosio
svoj dio tereta u domainstvu. On je bio Zapovjednik Neba i
aneli su radosno ispunjavali Njegovu rije; sada je On bio revan
sluga, posluni sin pun ljubavi. Uio je zanat i radio svojim
rukama s Josipom u drvodjeljskoj radionici. U priprostoj odje-
i obinog radnika prolazio je ulicama malog mjesta idui i vra-
ajui se sa svog skromnog posla. On nije upotrijebio svoju
boansku mo da smanji teret ili olaka svoj mukotrpan rad.
Isusov um i tijelo bili su razvijeni jer je radio u djetinjstvu
i mladosti. Svoje tjelesne snage nije koristio lakomisleno, ve
tako da ih sauva u zdravlju, da bi u svemu mogao obaviti to
bolji posao. ak ni u rukovanju alatom nije elio biti nesavr-
en. Bio je savren kao radnik, kao to je bio savren u karakteru.
Svojim nas je osobnim primjerom uio dunosti da budemo
marljivi, da na rad mora biti obavljen pravilno i temeljito i da
46 Isusov ivot
je takav rad dostojan potovanja. Vjeba koja ui ruke da budu

korisne i odgaja mlade da nose svoj dio ivotnog tereta daje
tjelesnu snagu i razvija svaku sposobnost. Svi trebaju raditi ne-
to to e biti blagotvorno za njih i od pomoi drugima. Bog
je odredio rad kao blagoslov i jedino marljivi radnik nalazi ast
i radost ivota. Nad djecom i mladei koja radosno preuzima
svoj dio obveza u domu, dijelei teret s ocem i majkom, poiva
Boje odobravanje s vrstim obeanjem punim ljubavi. Takva
djeca izai e iz doma da postanu korisni lanovi drutva.
73 Tijekom cijelog ivota na Zemlji, Isus je bio ozbiljan i us-
trajan radnik. On je oekivao mnogo, stoga je poduzimao mno-
go. Kad je otpoeo svoj rad, rekao je: Dok je dan, meni treba
initi djela onoga koji me posla. Dolazi no, kad nitko ne moe
raditi. (Ivan 9,4) Isus nije izbjegavao brige i odgovornosti, kao
to to ine mnogi koji tvrde da su Njegovi sljedbenici. Upravo
stoga to ele izbjei ovaj oblik odgoja, slabi su i nedjelotvorni.
Oni mogu imati dragocjene i poeljne osobine, ali su gotovo neko-
risni kad naiu na potekoe ili kad treba svladati prepreke. Pozi-
tivnost i energija, temeljitost i vrstoa karaktera koju je pokazao
Krist, trebaju se razviti i u nama, uz pomo iste discipline kojoj
je i On bio podvrgnut. Milost koju je primio primit emo i mi.
Dokle god je ivio meu ljudima na je Spasitelj dijelio sud-
binu siromanih. On je iz iskustva poznavao njihove brige i po-
tekoe, stoga je mogao utjeiti i ohrabriti sve skromne rad-
nike. Oni koji pravilno razumiju nauk Njegova ivota nikad ne-
e smatrati da treba praviti razliku meu drutvenim slojevi-
ma, da bogate treba cijeniti vie od estitih siromaha.
Isus je u svoj rad unosio radost i takt. Potrebno je veliko
strpljenje i duhovnost da bi se biblijska religija unijela u ivot
doma, u radionicu, da bi se podnijela napetost svjetovnih po-
slova, a oko usmjerilo na Boju slavu. U ovome je Krist na
pomonik. On nikada nije bio toliko obuzet svjetovnom bri-
gom da nije imao vremena za nebeske vrijednosti ili za razmi-
ljanje o njima. Radost svog srca esto je izraavao pjevanjem
psalama i nebeskih pjesama. Stanovnici su Nazareta esto slu-
ali Njegov glas kako se uzdie u hvali i zahvaljivanju Bogu.
On je pjesmom odravao zajednicu s Nebom i kad su se Njegovi
drugovi alili na umor od rada, bili su obradovani ugodnom
melodijom s Njegovih usana. Njegov hvalospjev kao da je od-
gonio zle anele i kao tamjan ispunjavao prostor mirisom. Misli
Kao dijete 47
Njegovih sluatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemalj-

skog izgnanstva na nebeski dom.
Isus je bio vrelo iscjeljujue milosti za ovaj svijet; i tijekom 74
svih tih godina povuenosti u Nazaretu Njegov se ivot izlije-
vao u potoke suuti i njenosti. Ljudi u godinama, alosni, opte-
reeni grijehom, djeca u igri i svojoj nevinoj radosti, mala stvo-
renja u umarcima, strpljive teglee ivotinje sve je bilo sretnije
u Njegovoj nazonosti. On, ija je rije odravala svjetove, sagi-
njao bi se da pomogne ranjenoj ptici. Nije bilo niega to ne
bi zamijetio, niega to nije bilo vrijedno njegove slube.
Tako, dok se razvijao u mudrosti i stasu, Isus je rastao u
milosti i kod Boga i kod ljudi. On je stjecao naklonost svih srca
pokazujui se spremnim suosjeati sa svima. Ozraje nade i
hrabrosti koja Ga je okruavala uinila Ga je blagoslovom za
svaki dom. esto su Ga subotom pozivali da ita pouke iz Pro-
roka u zbornici, i srca bi sluatelja ustreptala od radosti kad je
nova svjetlost zasjala s poznatih rijei svetih spisa.
Ipak, Isus je izbjegavao razmetanje. Tijekom svih godina
svog boravka u Nazaretu, nije pokazivao svoju udotvornu mo.
Nije traio visoke poloaje i nije prisvajao nikakva zvanja. Nje-
gov mirni i jednostavni ivot, kao i utnja Pisma o Njegovim
ranim godinama, ue nas vanoj pouci. to je mirniji i jedno-
stavniji ivot jednog djeteta to je slobodniji od umjetnih uz-
buenja a to usklaeniji s prirodom utoliko je povoljniji za
razvoj tjelesne i umne snage i duhovne sile.
Isus je na uzor. Ima mnogo onih koji se sa zanimanjem
bave razdobljem Njegove javne slube, dok ne zamjeuju pouke
iz Njegova djetinjstva. Meutim, upravo Njegov ivot u domu
primjer je za ugled djeci i mladei. Krist je pristao na siroma-
tvo, da bi nas u skromnim ivotnim okolnostima pouio kako
blisko moemo hoditi s Bogom. On je ivio da bi ugodio, dao
ast i proslavio svog Oca u obinim ivotnim okolnostima. Njegov
je rad otpoeo posveivanjem skromnom pozivu obrtnika koji
mukotrpno rade za svoj svakodnevni kruh. On je vrio slubu
Bogu isto toliko dok je radio za drvodjeljskim radnim stolom
koliko dok je inio uda za mnotvo. Svaki mladi koji slijedi
Kristov primjer vjernosti i poslunosti u svom skromnom do-
mu moe poloiti pravo na rijei to ih je Otac preko Duha
Svetoga izgovorio o Njemu: Evo sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika due moje. (Izaija 42,1)
48 Isusov ivot
8
Posjet u vrijeme Pashe
75 Dvanaesta godina bila je kod Hebreja prijelomna godina

izmeu djetinjstva i mladosti. Navrivi tu godinu hebrejski je
djeak prozvan sinom Zakona, a takoer i Bojim sinom. Pru-
ene su mu naroite mogunosti za vjersku pouku, a od njega
se oekivalo da uzme udjela u svetim blagdanima i obredima.
U skladu s ovim obiajem Isus je u svoje djeako doba u vri-
jeme Pashe posjetio Jeruzalem. Josip i Marija, kao i svi vjerni
Izraelci, ili su svake godine na Pashu, a kad je Isus navrio
potrebne godine, i Njega su poveli sa sobom.
Postojala su tri godinja blagdana: Pasha, Pedesetnica i Blag-
dan sjenica, kad su svi ljudi u Izraelu bili obvezni pojaviti se
pred Gospodinom u Jeruzalemu. Od ovih blagdana, na Pashu
je dolazilo najvie ljudi. Mnogi su dolazili iz svih zemalja po
kojima su Hebreji bili rasijani. Iz svakog dijela Palestine poklo-
nici su dolazili u velikom broju. Putovanje iz Galileje trajalo je
nekoliko dana i putnici su se udruivali u velike skupine radi
drutva i zatite. ene i starije osobe jahali su na volovima ili
76 magarcima strmim i kamenitim putovima. Jai ljudi i mladi
putovali su pjeice. Vrijeme Pashe odgovaralo je kraju oujka i
poetku travnja i cijela je zemlja bila vedra od cvijea i rados-
na od ptije pjesme. Du cijelog puta bilo je znamenitih mjesta
iz povijesti izraelskog naroda, i oevi i majke priali su svojoj
djeci o udima koja je Bog u davna vremena uinio za svoj na-
rod. Vrijeme putovanja prekraivali su pjesmom i glazbom i kad
su se jeruzalemske kule najposlije pokazale na vidiku, svi su
se glasovi udruili u pobjedonosnu pjesmu:
(48)
Posjet u vrijeme Pashe 49
Eto, noge nam ve stoje

na vratima tvojim, Jeruzaleme...
Neka bude mir u zidinama tvojim
i pokoj u tvojim palaama!
(Psalam 122,2-7)
Praznovanje Pashe poelo je s nastankom hebrejskog na-
roda. Posljednje noi njihovog ropstva u Egiptu, kad je izgle-
dalo da nema nikakvog znaka osloboenja, Bog im je naredio 77
da se pripreme za brzo osloboenje. On je spomenuo faraona
o konanom sudu nad Egipanima, i On je dao upute Hebreji-
ma da svoje obitelji skupe u svojim domovima. Poto su poprskali
dovratnike krvlju zaklanog janjeta, trebali su pojesti to janje,
peeno, s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga
blagujte, rekao je On, opasanih bokova, s obuom na noga-
ma i sa tapom u ruci. Jedite ga urno: to je Jahvina pasha.
(Izlazak 12,11) U pono su ubijeni svi prvenci Egipana. Tada
je kralj poslao poruku Izraelu: Ustajte i odlazite od moga na-
roda... Idite! Odajite tovanje Jahvi, kako ste traili. (Izlazak
12,31) Otkako su Hebreji izali iz Egipta kao nezavisan narod,
Gospodin je naredio da se Pasha praznuje svake godine. Kad
vas vaa djeca zapitaju, kazao je On, to vam taj obred ozna-
uje? odgovorite im: Ovo je pashalna rtva u ast Jahvi koji je
prolazio mimo kue Izraelaca kad je usmrivao Egipane, a nae
kue poteivao. Tako se iz narataja u narataj trebala ponavljati
povijest o ovom velianstvenom izbavljenju.
Pashi je slijedio sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruho-
va. Drugog dana blagdana prinosili su se Gospodinu prvi plo-
dovi godinje etve, jedan snop jema. Svi blagdanski obredi
bili su slika Kristova djelovanja. Izraelovo izbavljenje iz Egipta
bilo je oita pouka o otkupljenju, koju je Pasha trebala sauva-
ti u sjeanju. Zaklano janje, beskvasni kruh, snop prvih rodova
predstavljali su Spasitelja.
Veina ljudi Kristovog doba svetkovanje ovog blagdana svela
je na formalizam. Ali, kakvo je znaenje ovaj blagdan imao za
Bojeg Sina!
Po prvi put Dijete Isus promatralo je Hram. Vidio je sve- 78
enike odjevene u bijele haljine kako obavljaju svoju sveanu
slubu. Gledao je rtvu koja je krvarila kako lei na rtvenom
oltaru. On se nagnuo u molitvi s drugim poklonicima, dok se
oblak tamjana dizao pred Bogom. Bio je svjedok dojmljivog ob-
50 Isusov ivot
reda pashalne slube. Iz dana u dan sve je jasnije sagledavao

njihovo znaenje. Svaki in kao da je bio povezan s Njegovim
ivotom. U Njemu su se budili novi pogledi. Tih i utonuo u
misli, izgledao je kao da prouava neki veliki problem. Tajna
Njegovog poslanja otkrivala se Spasitelju.
Zaokupljen razmiljanjem o ovim prizorima, nije ostao kraj
svojih roditelja. elio je biti sam. Kad su se pashalne slube
zavrile, i dalje se zadrao u predvorju Hrama, pa kad su po-
klonici napustili Jeruzalem, On je ostao.
Ovim posjetom roditelji su eljeli dovesti Isusa u dodir s
velikim uiteljima u Izraelu. Dok je u svakoj pojedinosti bio
posluan Bojoj Rijei, nije se prilagodio rabinskim obredima
i obiajima. Josip i Marija nadali su se da e On biti pokrenut
da pokae vie potovanja prema uenim rabinima i da e mnogo
spremnije prihvatiti njihove zahtjeve. Meutim, Bog je u Hra-
mu pouio Isusa. Ono to je primio, odmah je poeo i dijeliti.
U to je doba jedna prostorija povezana s Hramom bila od-
vojena za svetu kolu po ugledu na proroke kole. Tu su se
okupljali vodei rabini sa svojim uenicima i ovdje je doao i
Djeak Isus. Zauzevi mjesto kraj nogu ovih ozbiljnih, uenih
ljudi, sluao je njihove pouke. Kao onaj koji ezne za mudro-
u, postavljao je pitanja ovim uiteljima o proroanstvima i
dogaajima koji su se tada zbivali i ukazivali na dolazak Me-
sije.
Isus se predstavio kao onaj koji je edan znanja o Bogu.
Njegova pitanja upuivala su na duboke istine koje su dugo bile
zamagljene, a koje su ipak bile od ivotnog znaenja za spase-
nje dua. Svako pitanje koje im je Isus postavio suoilo ih je s
boanskom poukom i otkrivalo novi pogled na istinu, pokazu-
jui kako je uska i povrna mudrost ovih mudrih ljudi. Rabini
su govorili o udesnom usponu koji e Mesijin dolazak doni-
jeti hebrejskom narodu, ali Isus je iznio Izaijino proroanstvo i
upitao ih za znaenje tih spisa koje upuuju na patnje i smrt
Bojeg Janjeta.
Ovi ueni ljudi obratili su Mu se pitanjima i bili zadivljeni
Njegovim odgovorima. S djejom poniznou ponavljao je rije-
79 i iz Pisma, otkrivajui im dubinu znaenja koja ovim mudrim
ljudima nikada nisu ni dola na um. Da su slijedili ove putoka-
ze istine, to ih je On istaknuo, pokrenuli bi reformaciju u ta-
danjoj religiji. Dolo bi do probuenja dubokog zanimanja za
duhovne istine, i kad bi Isus poeo svoju slubu, mnogi bi Ga

bili spremni prihvatiti.
Rabini su znali da Isus nije bio pouavan u njihovim ko- 80
lama, a ipak je Njegovo razumijevanje proroanstava daleko
nadmaivalo njihovo znanje. Oni su razabirali da ovaj misaoni
galilejski Djeak mnogo obeava. Poeljeli su Ga pridobiti za
svog uenika, da bi postao uitelj u Izraelu. eljeli su na sebe
preuzeti Njegov odgoj, osjeajui da tako osobit um moraju osob-
no oblikovati.
Isusove rijei pokrenule su njihova srca onako kako nika-
da nisu bila pokrenuta rijeima s ljudskih usana. Bog je elio
dati svjetlost ovim voama u Izraelu i On je upotrijebio jedino
sredstvo kojim je mogao doprijeti do njih. U svojoj oholosti njima
je bilo ispod asti da prime pouke od bilo koga. Da se Isus
pojavio i pokuao ih uiti, oni bi oholo odbili sluati. Oni su
sami sebi laskali da su Ga pouavali, ili u najmanju ruku pro-
vjeravali Njegovo poznavanje Pisma. Isusova mladenaka skro-
mnost i ljupkost rastjerala je njihove predrasude. Nesvjesno su
se njihovi umovi otvorili Bojoj Rijei i Sveti Duh je govorio
njihovim srcima.
Oni su morali uvidjeti kako njihovo oekivanje Mesije nije
podrano proroanstvom; ali se nisu htjeli odrei svojih teorija
koje su laskale njihovom astoljublju. Nikada ne bi priznali da
su pogrjeno razumjeli Pisma, smatrajui se njihovim tumai-
ma. Od jednog do drugog kruilo je pitanje: Kako ovaj poznaje
Pisma kad ih nije uio? (Ivan 7,15) Svjetlo je svijetlilo u tami,
ali tama ga ne obuze. (Ivan 1,5)
U meuvremenu Josip i Marija bili su vrlo zbunjeni i raa-
loeni. Prilikom naputanja Jeruzalema izgubili su Isusa iz vi-
da i nisu znali da je ostao. Zemlja je tada bila gusto nastanjena
i karavane iz Galileje bile su vrlo velike. Kad su naputali grad,
vladao je veliki mete. Zadovoljstvo putovanja s prijateljima i
poznanicima obuzelo je njihovu pozornost, pa na putu nisu pri-
mijetili Njegov nestanak sve do noi. Kad su zastali da se od-
more, nedostajala im je ruka pomonica njihovog Djeteta. Pret-
postavljajui da se nalazi s njihovim drutvom, nisu se brinuli.
Iako je bio mlad, imali su bezuvjetno povjerenje u Njega, oe-
kujui da e im On, kad bude potrebno, biti spreman pomoi
razumijevajui njihove elje, kao to je to uvijek inio. Sada su
se njihova strahovanja probudila. Uzalud su Ga traili u cije-
52 Isusov ivot
lom svom drutvu. Protrnuli, sjetili su se kako Ga je Herod po-

kuao unititi jo dok je bio malo dijete. Mrane su slutnje is-
punjavale njihova srca. Gorko su sebe korili.
81 Vrativi se u Jeruzalem, nastavili su traganje. Sljedeeg da-
na, kad su se umijeali u mnotvo poklonika u Hramu, njihovu
je pozornost privukao jedan poznati glas. Nisu se mogli preva-
riti, nijedan drugi glas nije bio slian Njegovom, tako ozbiljan
i srdaan, a ipak tako milozvuan.
Nali su Isusa u rabinskoj koli. Iako su bili radosni, nisu
mogli zaboraviti svoju alost i zabrinutost. Kad je ponovno bio
s njima, majka je izgovorila rijei koje su sadravale prijekor:
Dijete moje, zato nam to uini? Gle! Otac tvoj i ja s bolom
smo te traili.
Pa zato ste me traili? odgovorio je Isus. Zar niste znali
da ja moram biti u kui Oca svoga? A kako je izgledalo da
nisu razumjeli Njegove rijei, On je pokazao gore. Na Njegovu
je licu bila svjetlost kojoj su se udili. Boanstvo je bljesnulo
kroz ljudsku prirodu. Kad su Ga nali u Hramu, sluali su to
se zbivalo izmeu Njega i rabina i bili iznenaeni Njegovim pi-
tanjima i odgovorima. Njegove rijei pokrenule su niz misli koje
nee nikada biti zaboravljene.
Pitanje koje im je uputio sadri pouku: Zar niste znali,
rekao je, da ja moram biti u kui Oca svoga? Isus je bio zauzet
poslanjem koje je doao izvriti na ovome svijetu, ali Josip i
Marija zanemarili su svoju zadau. Bog im je ukazao veliku ast
povjeravajui im svoga Sina. Sveti aneli upravljali su tijekom
Josipova ivota da bi sauvali Isusov ivot. Meutim, oni su Ga
cijeli jedan dan izgubili iz vida, iako Ga ni za trenutak nisu
smjeli zaboraviti. Kad je otklonjena njihova briga, nisu okrivili
sami sebe, ve su krivnju bacili na Njega.
Za Isusove roditelje bilo je prirodno da Isusa smatraju svojim
djetetom. On je svakodnevno bio s njima i Njegov je ivot uvelike
bio slian ivotu ostale djece pa im je bilo teko razumjeti da
je On Boji Sin. Bili su u opasnosti da ne cijene blagoslov koji
im je darovan u nazonosti Otkupitelja svijeta. Bol izazvana
njihovim odvajanjem od Njega i blagi ukor to su ga sadrava-
le Njegove rijei bili su odreeni da u njihovu duu utisnu svetost
onoga to im je povjereno.
U odgovoru majci Isus je po prvi put pokazao da razumije
svoj odnos prema Bogu. Prije Njegova roenja aneo je rekao
Mariji: On e biti velik i zvat e se Sin Previnjega, Gospodin

Bog dat e mu prijestolje Davida, oca njegova. On e vladati 82
kuom Jakovljevom dovijeka. (Luka 1,32.33) Ove rijei Marija
je sauvala u srcu; pa iako je vjerovala da e njezino Dijete
biti Mesija u Izraelu, ipak nije razumjela Njegovo poslanje. Sa-
da nije shvaala Njegove rijei, ali je znala da je poricao svoje
srodstvo s Josipom i da je proglasio sebe Sinom Bojim.
Isus nije zanemarivao vezu sa svojim zemaljskim roditelji-
ma. On se iz Jeruzalema vratio s njima kui i pomagao im u
njihovom ivotu ispunjenom tekim radom. Krijui u srcu taj-
nu svojega poslanja, ponizno je ekao odreeni trenutak da ot-
pone svoj rad. Poto je prepoznao da je Boji Sin, On je tije-
kom sljedeih osamnaest godina potvrdio svoju vezu koja Ga
je spajala s domom u Nazaretu, izvrujui dunost sina, brata,
prijatelja i graanina.
Kad Mu se u Hramu otkrila misija, Isus se klonio dodira s
mnotvom. elio je da se u tiini vrati iz Jeruzalema s onima
koji su poznavali tajnu Njegova ivota. Pashalnom slubom Bog
je elio svoj narod odvojiti od svjetovnih briga i podsjetiti ga
na svoje divno djelo izbavljenja iz Egipta. elio je da u ovom
djelu sagledaju obeanje o izbavljenju od grijeha. Kao to je
krv zaklanog janjeta titila domove Izraelaca, tako i Kristova
krv treba spasiti njihove due; oni se mogu spasiti jedino ako
vjerom u Krista uine Njegov ivot svojim ivotom. Simboli-
na sluba imala je vrijednost samo onda kad je vjernike usmje-
ravala ka Kristu kao osobnom Spasitelju. Bog ih je elio uvesti
u prouavanje puno molitve i razmiljanja o Kristovom posla-
nju. Meutim, dok je mnotvo naputalo Jeruzalem, uzbuenje
zbog putovanja i druenja esto je zaokupljalo njihovu pozor-
nost i sluba u kojoj su sudjelovali bila je zaboravljena. Spasi-
telja nije privlailo njihovo drutvo.
Budui da su se iz Jeruzalema Josip i Marija trebali vraati
sami s Isusom, On se nadao da e njihove misli usmjeriti na
proroanstva o Spasitelju koji e patiti. Na Golgoti je Isus po-
kuao olakati njezinu materinsku bol. I sada je mislio o njoj.
Marija e biti svjedok Njegove posljednje samrtne borbe i Isus
je elio da ona razumije Njegovu misiju, kako bi mogla izdrati
kad joj ma probode duu. Kao to je Isus bio odvojen od nje
i ona Ga oaloena traila tri dana, tako e On ponovno biti
izgubljen za nju tri dana kad bude rtvovan za grijehe svijeta. A
54 Isusov ivot
kad bude izaao iz groba, njezina e se alost opet pretvoriti

83 u radost. Koliko bi lake podnijela veliku tugu Njegove smrti
da je shvatila Pisma na koja joj je On sada elio usmjeriti misli!
Da su Josip i Marija odrali svoj um uzdignut prema Bogu
razmiljanjem i molitvom, oni bi razumjeli svetost povjerenja
koje im je ukazano i ne bi izgubili Isusa iz vida. Nemarnou
u jednom danu izgubili su Spasitelja, ali bilo im je potrebno
tri dana zabrinutog traganja da bi Ga nali. Tako je i s nama;
praznim razgovorom, ogovaranjem ili zanemarivanjem molitve,
moemo u jednom danu izgubiti Spasiteljevu nazonost, a bit
e nam potrebno mnogo dana bolnoga traganja da bismo Ga
nali i ponovno dobili mir koji smo izgubili.
U naem meusobnom druenju moramo paziti da ne
zaboravimo Isusa i olako nam ne promakne da On nije s nama.
Kad toliko postanemo zaokupljeni svjetovnim da ne mislimo o
Onome u koga polaemo svoju nadu u vjeni ivot, odvajamo
se od Isusa i nebeskih anela. Ova sveta bia ne mogu ostati
tamo gdje Spasiteljeva prisutnost nije poeljna, a Njegova se
odsutnost ne primjeuje. To je razlog este pojave obeshrab-
renja meu tobonjim Kristovim sljedbenicima.
Mnogi pohaaju bogosluja i Boja ih Rije osvjeava i tjei,
ali zbog zanemarivanja razmiljanja, budnosti i molitve, gube
blagoslov i osjeaju se siromanijima nego ranije. esto misle
da je Bog okrutno postupio prema njima. Ne uviaju da je to
njihova pogreka. Odvojivi se od Isusa, odvojili su se i od svjet-
losti Njegove prisutnosti.
Za nas bi bilo dobro da svakoga dana provedemo jedan sat
u razmiljanju o Kristovom ivotu. Trebamo ga prouavati u
svakoj pojedinosti, dopustivi svojoj mati da obuhvati sve pri-
zore, naroito one vezane za kraj Njegova ivota. Dok se tako
bavimo Njegovom velikom rtvom za nas, nae povjerenje u
Njega postat e mnogo postojanije, naa e ljubav oivjeti i dublje
e nas proeti Njegov Duh. Ako na kraju elimo biti spaeni,
moramo nauiti pouku o pokajanju i poniznosti u podnoju kria.
Dok se meusobno druimo, moemo biti od blagoslova
jedan drugome. Ako pripadamo Kristu, nae najljepe misli ba-
vit e se Njime. Voljet emo govoriti o Njemu i dok govorimo
jedan drugome o Njegovoj ljubavi, naa e srca omekati boanski
utjecaji. Promatrajui ljepotu Njegova karaktera, mi se preobraa-
vamo u tu istu sliku, uvijek sve slavniju. (2. Korinanima 3,18)
55
9
Dani borbe
Od svojih najranijih godina hebrejsko je dijete bilo okrueno 84

rabinskim zahtjevima. Za svako djelo u ivotu, do najsitnijih
pojedinosti, propisana su stroga pravila. Pod vodstvom uitelja
iz sinagoge mladi su uili bezbrojna pravila, jer se oekivalo
da ih kao pravovjerni Izraelci potuju. Meutim, Isusa ovo nije
zanimalo. Od djetinjstva je djelovao neovisno o rabinskim zako-
nima. Neprekidno je prouavao spise Staroga zavjeta i rijei Tako
veli Gospodin bile su stalno na Njegovim usnama.
Kad je poeo jasnije razumijevati stanje naroda, uvidio je
da su zahtjevi drutva i Boji zahtjevi bili u stalnom sukobu.
Ljudi su se udaljavali od Boje Rijei, a uzdizali teorije koje su
sami izmislili. Potovali su tradicionalne obrede koji nisu imali
nikakvu vrijednost. Njihova sluba bila je samo niz ceremonija;
svete istine to ih je ona trebala otkriti bile su skrivene od
vjernika. On je vidio da u njihovoj slubi lienoj vjere ne na-
laze mir. Oni nisu poznavali slobodu duha koja bi doprla do
njih da su u istini sluili Bogu. Isus je doao pruiti pouke o
znaenju slube Bogu i nije mogao prihvatiti mijeanje ljudskih
zahtjeva s boanskim propisima. On nije napadao propise ili
postupke obrazovanih uitelja; ali kad su Ga korili zbog Njegovih 85
jednostavnih navika, On je opravdavao svoje ponaanje izno-
enjem Boje Rijei.
Njeno i ponizno Isus je pokuavao odgovoriti zahtjevima
onih s kojima je dolazio u dodir. Budui da je bio tako ljuba-
zan i nenametljiv, knjievnici i starjeine pretpostavljali su da
e svojim uenjem lako moi utjecati na Njega. Oni su traili
(55)
56 Isusov ivot
od Njega da prihvati opa naela i predaju koju su ostavili stari

rabini, ali On je traio njihovu vjerodostojnost u Svetom pis-
mu. On je elio uti svaku rije koja je potekla iz Bojih usta,
ali nije mogao posluati ljudske izmiljotine. inilo se da Isus
zna Pisma od poetka do kraja i On ih je izlagao u njihovom
pravom znaenju. Rabini su se stidjeli da ih pouava jedno di-
jete. Tvrdili su da je njihova dunost objanjavati Sveto pismo,
a Njegova prihvatiti njihovo tumaenje. Bili su ogoreni to se
opire njihovoj rijei.
Oni su znali da u Svetom pismu ne mogu nai nikakvu po-
tvrdu za svoju predaju. Shvatili su da je Isus u duhovnom razu-
mijevanju bio daleko ispred njih. Ipak, bili su ljutiti zato to
86 nije sluao njihove naredbe. Ne uspijevajui Ga uvjeriti, potra-
ili su Josipa i Mariju i s optubom iznijeli im Njegov stav ne-
prihvaanja njihovih propisa. Tako je On pretrpio prijekor i osu-
du.
Jo iz najranijih dana Isus je poeo sam oblikovati svoj ka-
rakter, a ak ni potovanje i ljubav prema roditeljima nisu Ga
mogli odvratiti od poslunosti Bojoj Rijei. Pisano je bio je
Njegov razlog za svako djelo to je odstupalo od obiteljskih obi-
aja. Meutim, utjecaj rabina zagoravao Mu je ivot. Jo u
svojoj mladosti morao je uiti teku pouku utnje i strpljive
ustrajnosti.
Njegova braa, kako su se nazivali Josipovi sinovi, bili su
na strani rabina. Oni su stalno naglaavali da se predaja mora
potovati, kao da su to Boji zahtjevi. Oni su smatrali ljudske
propise mnogo viim od Boje Rijei i u velikoj im je mjeri
smetalo Isusovo jasno pronicanje u razlikovanju lanog i istini-
tog. Njegovu strogu poslunost Bojem zakonu osuivali su kao
tvrdoglavost. Bili su iznenaeni znanjem i mudrou koju je
pokazivao u odgovaranju rabinima. Znali su da nije primio ni-
kakvo obrazovanje od mudrih ljudi, ali su ipak uoili da je On
njima bio uitelj. Priznali su da je Njegovo obrazovanje uzvie-
nije od njihovog. Ali nisu razumjeli da je On imao pristupa dr-
vetu ivota, izvoru znanja kojega oni nisu poznavali.
Krist nije bio iskljuiv i naroito je uvrijedio farizeje to
se u ovom pogledu udaljio od njihovih strogih pravila. On je
naiao na podruje religije ograeno visokim zidovima izdva-
janja kao previe sveto za svakodnevni ivot. On je poruio ove
zidove podvojenosti. U svom dodiru s ljudima nije pitao: to
Dani borbe 57
je va kredo? Kojoj crkvi pripada? Koristio je svoju silu na

dobro prema svima kojima je bila potrebna pomo. Umjesto
da se odvoji u nekoj isposnikoj samici da bi pokazao svoj ne-
beski karakter, On je ozbiljno radio za ljudski rod. On je usaivao
naelo da se biblijska vjera ne sastoji od muenja tijela. On je
uio da ista i neokaljana vjera nije namijenjena samo odree-
nom vremenu i posebnim prilikama. U svako doba i na svakom
mjestu pokazivao je zanimanje za ljude s puno ljubavi i irio
oko sebe svjetlost radosne pobonosti. Sve je to bilo ukor fari-
zejima. To je pokazalo da se vjera ne sastoji u sebinosti i da
je njihova mrana predanost osobnim interesima daleko od prave
pobonosti. To je izazvalo i njihovo neprijateljstvo prema Isu-
su, tako da su Ga pokuali silom podrediti svojim propisima.
Isus je radio na tome da ublai svaku patnju koju je vidio. 87
On je imao malo novca za davanje, ali se esto liavao hrane
da bi pomogao onima ije su Mu potrebe izgledale vee od
Njegovih. Njegova su braa osjeala da Njegov utjecaj see da-
leko, nasuprot njihovom. On je imao istanano razumijevanje
koje nitko od njih nije imao ili elio imati. Kad su grubo go-
vorili sa siromanim, ponienim biima, Isus je potraio ba
te osobe i govorio im rijei ohrabrenja. Onima kojima je bilo
potrebno davao je au hladne vode, tiho spustivi svoj obrok
u njihove ruke. Poto je otklonio njihove patnje, istine koje je
pouavao bile su povezane s Njegovim djelima milosra i tako
urezane u sjeanje.
Sve je to izazvalo nezadovoljstvo kod Njegove brae. Bu-
dui da su bili stariji od Isusa, smatrali su da se On treba po-
koriti njihovim naredbama. Optuivali su Ga da sebe smatra viim
od njih i korili Ga da se uzdie iznad njihovih uitelja, svee-
nika i narodnih upravljaa. esto su Mu prijetili i pokuavali
Ga zastraiti, ali On je iao naprijed uinivi Sveto pismo svo-
jim vodiem.
Isus je volio svoju brau i stalno se ljubazno odnosio pre-
ma njima, ali oni su bili ljubomorni i pokazali su najodlunije
nevjerstvo i prijezir. Nisu mogli shvatiti Njegovo ponaanje. Velika
su im se proturjeja otkrila u Isusu. On je bio Boji Sin, a ipak
bespomono dijete. Stvoritelj svjetova, Zemlja je bila Njegova 88
svojina, pa ipak je siromatvo obiljeavalo Njegovo ivotno isku-
stvo na svakom koraku. Njegovo dostojanstvo i osobitost u cije-
losti su se razlikovali od zemaljske oholosti i uobraenosti; On
58 Isusov ivot
nije teio za svjetovnom veliinom i bio je zadovoljan ak i naj-

niim poloajem. To je ljutilo Njegovu brau. Oni nisu mogli
objasniti Njegovo trajno spokojstvo u kunji i siromatvu. Nisu
znali da je postao siromaan nas radi, da bismo se mi njego-
vim siromatvom obogatili. (2. Korinanima 8,9) Tajnu Nje-
govog poslanja nisu mogli razumjeti vie nego Jobovi prijatelji
njegovo ponienje i patnje.
Braa nisu razumjela Isusa zato to nije bio slian njima.
Njegovo mjerilo nije bilo i njihovo. Gledajui na ljude okrenuli
su se od Boga i Njegova sila nije postojala u njihovom ivotu.
Vjerski obredi koje su potovali nisu mogli preobraziti karak-
ter. Oni su davali desetinu od metvice, komoraa i kima, ali
su zanemarili najvanije u Zakonu: pravednost, milosre i vjer-
nost. (Matej 23,23) Isusov im je primjer stalno smetao. On je
na svijetu mrzio samo jedno: grijeh. Nije mogao biti svjedok
nekog loeg djela a da ne doivi bol koja se nije mogla skriti.
Postojala je jasna razlika izmeu formalista, iji je izgled sve-
tosti prikrivao ljubav prema grijehu i karaktera u kome je rev-
nost za Boju slavu uvijek bila najvanija. Zato to je Isusov
ivot osuivao zlo, suprotstavljali su Mu se kako u domu tako
i izvan njega. O Njegovoj nesebinosti i estitosti govorilo se s
podsmijehom. Njegova strpljivost i ljubaznost nazvane su ku-
kavitvom.
Od gorine koja pada u dio ljudskom rodu Isus nije izbje-
gavao nijedan dio. Bilo je i takvih koji su Mu se pokuavali na-
rugati zbog Njegova roenja, pa se ak i u djetinjstvu morao
sresti s njihovim podsmjeljivim pogledima i zlim doaptava-
njima. Da je odgovorio nestrpljivom rijei ili pogledom, da je
popustio svojoj brai jednim pogrenim postupkom, On vie
ne bi bio savreni uzor. Na taj nain On bi pretrpio neuspjeh
u provoenju plana naega otkupljenja. Da je ikada priznao da
moe biti opravdanja za grijeh, Sotona bi likovao, a svijet bi
bio izgubljen. Zbog toga je kua radio na tome da to teim
uini Njegov ivot, kako bi Ga naveo na grijeh.
Meutim, na svaku kunju On je odgovarao: Pisano je.
On je rijetko korio bilo koje loe djelo svoje brae, ali im je
89 iznosio rije od Boga. esto su Ga optuivali za kukaviluk kad
se nije htio udruiti s njima u nekom zabranjenom djelu; ali
On je odgovarao: Pisano je: Strah Gospodnji eto to je mu-
drost; Zla se kloni to ti je razumnost. (Job 28,28)
Dani borbe 59
Bilo je nekih koji su traili Njegovo drutvo, osjeajui mir

u Njegovoj nazonosti, ali mnogi su Ga izbjegavali zato to ih
je ukoravao Njegov besprijekoran ivot. Mladi su Ga drugovi
uporno nagovarali da ini to i oni ine. Bio je vedar i radostan,
oni su uivali u Njegovom drutvu i pozdravljali Njegove spremne
prijedloge, ali bili su nestrpljivi prema Njegovoj savjesnosti,
proglasivi Ga skuenim i uskogrudnim. Isus je odgovarao:
Pisano je: Kako e mladi istim sauvati put svoj? uvajui
rijei tvoje. ... U srce pohranih rije tvoju, da protiv tebe ne
sagrijeim! (Psalam 119,9.11)
esto su Ga pitali: Zato si toliko uporan u tome da bude
tako poseban, tako razliit od nas svih? Pisano je, rekao je
On, Blaeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu
Jahvinu! Blaeni oni koji uvaju propise njegove, itavim srcem
njega trae; koji ne ine bezakonje, ve hode putovima njego-
vim. (Psalam 119,1-3)
Kad su Ga upitali zato se ne pridruuje neozbiljnom za-
bavljanju mladih iz Nazareta, rekao je: Pisano je: Putu se propisa
tvojih radujem vie no svemu bogatstvu. Razmiljat u o na-
redbama tvojim i putove u tvoje razmatrat. Uivat u u pravi-
lima tvojim, rijei tvojih neu zaboravit. (Psalam 119,14-16)
Isus se nije borio za svoja prava. Njegov je rad esto bio
nepotrebno otean zato to je bio susretljiv i nije se alio. Ipak,
nije sustajao niti se obeshrabrivao. On je ivio iznad ovih
potekoa, kao u svjetlosti Bojega lica. Nije se osveivao kad
se s Njim postupalo grubo, ve je uvrede strpljivo podnosio.
Stalno su Ga pitali: Zato podnosi tako zlobno postupa-
nje ak i od svoje brae? Pisano je, govorio je On, Sine
moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka uva moje
zapovijedi, jer e ti produljiti dane i ivotne godine i podariti
spokojstvo. Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih
sebi oko vrata, upii ih na plou srca svoga. Tako e stei ugled
i uspjeti pred Bojim i ljudskim oima. (Izreke 3,1-4)
Od vremena kad su roditelji nali Isusa u Hramu, Njegov
je nain djelovanja za njih bio tajna. On nije elio s njima ulaziti
u sukob, ali je ipak Njegov primjer bio stalna pouka. On je
sliio na nekoga tko je bio odsutan. Svoje trenutke sree nalazio 90
je kad je bio sam s prirodom i s Bogom. Kad je mogao, ostav-
ljao bi svoj rad i odlazio u polja razmiljati u zelenim dolina-
ma, odravati zajednicu s Bogom na planinskim obroncima ili
60 Isusov ivot
podno umskoga drvea. Rano Ga je jutro esto zaticalo na

nekom skrivenom mjestu kako razmilja, istrauje Sveto pismo
ili se moli. S ovih tihih trenutaka On bi se vraao svome domu
da opet preuzme svoje dunosti i prui primjer strpljivog pod-
noenja mukotrpnog rada.
Kristov je ivot bio obiljeen potovanjem i ljubavlju pre-
ma majci. Marija je u svom srcu vjerovala da je njezino roeno
sveto Dijete taj dugo obeavani Mesija, ali nije smjela izraziti
svoju vjeru. Tijekom cijelog svog ivota na Zemlji sudjelovala
je u Njegovim patnjama. Sa alou je gledala kunje kojima je
bio izloen u djetinjstvu i mladosti. Branei ono to je znala
da je pravilno u Njegovom ponaanju i sama je dolazila u ku-
nje. Odnose u domu i majinsku njenu brigu nad djecom
smatrala je ivotno vanom u oblikovanju karaktera. Josipovi
su sinovi i keri znali to i, koristei njezinu brigu, pokuavali
Isusove postupke uskladiti sa svojim mjerilima.
Marija je esto prigovarala Isusu i traila od Njega da se
pokori rabinskom nainu postupanja. Meutim, Njega nije mo-
gao nitko uvjeriti da promijeni svoje navike razmiljanja o Bojim
djelima i pomaganja ljudima, pa ak i nijemim ivotinjama, da
se oslobode patnji. Kad su sveenici i uitelji zatraili Marijinu
pomo da Isusa uine poslunim, ona se vrlo uznemirila, ali je
mir zavladao njezinim srcem dok je On iznosio injenice iz Sve-
toga pisma koje su podravale Njegove postupke.
Ona se ponekad kolebala izmeu Isusa i Njegove brae koja
nisu vjerovala da je On Boji Poslanik, iako su postojali mnogi
dokazi da je Njegov karakter bio boanski. Ona je vidjela kako
se rtvuje za dobro drugih. Njegova je prisutnost unosila is-
tije ozraje u dom, a Njegov je ivot bio kao kvasac koji djelu-
je u drutvu. Nevin i bezazlen hodao je meu nepaljivim, gru-
bim, neljubaznim, nepravednim carinicima, lakomislenim rasip-
nicima, nepravednim Samarijancima, neznaboakim vojnicima,
grubim seljacima i arolikim mnotvom. On je izgovarao rije
suuti ovdje i rije ondje kad je vidio ljude umorne ali primo-
rane da nose teke terete. Dijelio je njihov teret i ponavljao
im pouke to ih je uio iz prirode, pouke o ljubavi, milosti i
Bojoj dobroti.
91 On je uio sve da sebe smatraju darovitim dragocjenim ta-
lentima, koji im mogu osigurati vjena blaga samo ako se pra-
vilno upotrijebe. Iskorjenjivao je svaku tatinu iz ivota, i svojim
Dani borbe 61
osobnim primjerom uio da svaki trenutak vremena donosi re-

zultate za vjenost; da se s njima treba postupati kao s blagom
kojeg valja koristiti za uzviene ciljeve. Nijedno ljudsko bie nije
drao bezvrijednim, ve je svakoj dui pruio spasonosni lijek.
U bilo kakvom drutvu se naao, iznosio je pouku koja je bila
prikladna za to vrijeme i te okolnosti. Teio je da nadahnjuje
nadom najsurovije, koji nita ne obeavaju, uvjeravajui ih da
mogu postati besprijekorni i bezazleni, ostvarujui takav karakter
koji e ih otkriti kao Boju djecu. esto je susretao one koji
su se prepustili Sotoninoj vlasti i koji nisu imali snage da se
otrgnu iz njegove zamke. Takvom obeshrabrenom, bolesnom,
zavedenom i palom ovjeku Isus bi upuivao rijei najnjenije
suuti, rijei koje su bile potrebne i koje su se mogle razum-
jeti. Susretao je i druge koji su vodili neposrednu borbu s nepri- 92
jateljem dua. Ove je hrabrio da ustraju, uvjeravajui ih da e
pobijediti; jer su Boji aneli bili na njihovoj strani i dat e im
pobjedu. Oni kojima je ovako pomogao bili su uvjereni da je
ovdje Onaj u koga mogu imati savreno povjerenje. On nee
izdati tajne koje su povjerili Njegovom suosjeajnom uhu.
Isus je bio iscjelitelj i tijela i due. On se zanimao za sva-
ku vrstu patnje koju je zapaao i svakom nevoljniku donosio
olakanje, a Njegove su ljubazne rijei bile kao melem koji umi-
ruje bol. Nitko nije mogao rei da je On uinio udo, ali sila
iscjeljujua sila ljubavi prelazila je s Njega na bolesne i
oajne. Na taj je nain On od samog djetinjstva nenametljivo
radio za ljude. To je bio razlog to su Ga mnogi, kad je otpo-
eo svoju slubu, rado sluali.
Ipak je Isus prolazio sam kroz djetinjstvo, mladost i zrelu
dob. U svojoj istoi i vjernosti sam je gazio u kaci, nikoga od
ljudi nije bilo da Mu pomogne. Nosio je straan teret odgovor-
nosti za spasenje ljudi. Znao je da e, ako ne doe do odlune
izmjene naela i ciljeva ljudskog roda, sve biti izgubljeno. To
je bilo breme na Njegovoj dui i nitko nije mogao procijeniti
teret koji Ga je pritiskivao. Ispunjen vrstom odlunou, os-
tvarivao je svoju ivotnu zadau da bude svjetlost ljudima.
62 Isusov ivot
10
Glas u pustinji
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 1,5-23.57-80; 3,1-18;
Mateju 3,1-12; Marku 1,1-8.
97 Meu vjernima u Izraelu, koji su dugo oekivali Mesijin

dolazak, pojavio se Kristov pretea. Ostarjeli sveenik Zaharija
i njegova ena Elizabeta oboje bijahu pravedni pred Bogom i
u njihovom tihom i svetom ivotu svjetlost vjere zasjala je kao
zvijezda u tami tih zlih dana. Ovom bogougodnom branom
paru dano je obeanje o sinu koji e ii pred licem Gospod-
njim i poravnati mu staze.
Zaharija je ivio u gornjoj Judeji, ali otiao je u Jeruzalem
da tjedan dana slui u Hramu; bila je to dunost koja se od svih
sveenika zahtijevala dvaput godinje. Zapade ga ... prema svee-
nikom obiaju da ue u hram Gospodnji i da prinese kd.
On je stajao ispred zlatnog oltara na svetom mjestu u Sve-
titu. Oblak tamjana s molitvama Izraela uzdizao se pred Bo-
gom. Iznenada je postao svjestan boanske nazonosti. Aneo
Gospodnji stajae s desne strane kadionog oltara. Poloaj an-
98 ela oznaavao je naklonost, ali Zaharija to nije zamijetio. Go-
dinama se molio za dolazak Otkupitelja; sada je Nebo poslalo
svog vjesnika s obavijeu da e ove molitve uskoro biti usli-
ene; Boja mu se milost inila prevelikom da bi mogao povje-
rovati! Bio je ispunjen strahom i samoosudom.
Meutim, bio je pozdravljen radosnim uvjeravanjem: Ne
boj se, Zaharija, jer je usliena tvoja molitva! Tvoja e ti ena
Elizabeta roditi sina komu e nadjenuti ime Ivan. Imat e ra-
dost i veselje, i mnoge e obradovati njegovo roenje. Daka-
ko, bit e velik pred Gospodinom... nee piti ni vina ni opojna
(62)
Glas u pustinji 63
pia; napunit e se Duhom Svetim... mnoge e sinove Izraelo-

ve vratiti Gospodinu, Bogu njihovu. On e ii pred njim s Ili-
jinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a ne-
pokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon na-
rod. Tada Zaharija ree anelu: Po emu u ja to spoznati? Ja
sam star, a ena mi je u poodmakloj dobi.
Zaharija je dobro znao kako je Abrahamu u starosti poklo-
njeno dijete, zato to je vjerovao da je vjeran Onaj koji je obe-
ao. Meutim, za trenutak je stari sveenik skrenuo svoju mi-
sao na slabost ljudskog roda. On zaboravlja da ono to je obe-
ao Bog moe ispuniti. Kakva suprotnost izmeu ovog nevjer-
stva i iste djetinjske vjere Marije, djevojke iz Nazareta, iji je
odgovor na udesnu vijest anela bio: Evo slubenice Gospodnje,
neka mi bude po rijei tvojoj! (Luka 1,38)
Roenje Zaharijina sina, kao i roenje Abrahamova djete-
ta, i Marijina djeteta, trebalo je pouiti o velikoj duhovnoj is-
tini, istini koju sporo uimo i brzo zaboravljamo. Sami smo ne-
sposobni initi bilo to dobro; ali ono to ne moemo uiniti,
uinit e Boja sila u svakoj dui koja se podini i vjeruje. Vje-
rom je poklonjeno dijete obeanja. Vjerom se raa duhovni i-
vot, a mi se osposobljavamo da inimo djela pravde.
Na Zaharijino pitanje aneo je rekao: Ja sam Gabriel, koji
stojim pred Bogom, i poslan sam da s tobom govorim i da ti
donesem ovu radosnu vijest. Pet stotina godina ranije Gabriel
je trebao objaviti Danielu proroko razdoblje koje e trajati sve
do Kristova dolaska. Spoznaja da je kraj ovog razdoblja blizu
pokrenula je Zahariju da se moli za Mesijin dolazak. Sada je
sm vjesnik, preko kojega je dano proroanstvo, doao najaviti
njegovo ispunjenje.
Rijei anela: Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom, po- 99
kazuju da se on nalazi na poloaju s visokim poastima u ne-
beskim dvorovima. Kad je doao Danielu s vijeu, rekao je:
Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela
[Krista] Kneza vaega. (Daniel 10,21) O Gabrielu Spasitelj go-
vori u Otkrivenju i kae: I on to pokaza znacima po svom an-
elu kojega posla svome sluzi Ivanu. (Otkrivenje 1,1) Ivanu
aneo objavljuje: Ja sam sluga kao i ti i tvoja braa proroci.
(Otkrivenje 22,9) Velianstvena je to misao aneo koji stoji
u asti do Bojega Sina izabran je da otkrije Boje namjere grje-
nim ljudima.
64 Isusov ivot
Zaharija je izrazio sumnju u rijei anela. On nee progo-

voriti sve dok se one ne ispune. A ti e, rekao je aneo,
zanijemjeti... do dana dok se ovo ne zbude; jer nisi vjerovao
mojim rijeima, premda su takve da e se ipak ispuniti u svo-
je vrijeme. Sveenikova dunost prilikom ove slube bila je da
se moli za oprost javnih i narodnih grijeha i za dolazak Mesije;
ali kad je Zaharija pokuao to uiniti, nije mogao izgovoriti
nijednu rije.
Iziavi blagosloviti narod on im je davao znakove i ostao
nijem. Dugo su ekali i poeli strahovati da ga nije pogodio
Boji sud. Kad je iziao iz Svetinje, njegovo je lice sjalo od Boje
slave i oni spoznae da je imao vienje u hramu. Zaharija im
je objasnio to je vidio i uo i kad se svri vrijeme njegove
slube, vrati se kui.
Uskoro nakon roenja obeanog djeteta, oev se jezik oslo-
bodio te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve itelje
u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti doga-
100 aji. Svi koji su uli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili:
to e biti ovo dijete? Sve je to trebalo pridonijeti usmjera-
vanju pozornosti na Mesijin dolazak, za koji je Ivan trebao pri-
premiti put.
Sveti Duh poinuo je na Zahariji i on je ovim velianstve-
nim rijeima prorekao poslanje svoga sina:
I ti e se, djetece, prorok Previnjega zvati,
jer e ii pred Gospodinom da mu pripravi putove,
da narodu njegovu prui spoznaju spasenja,
koje biva oprotenjem grijeha njegovih,
zahvaljujui milosrdnom srcu Boga naega,
zbog koga e nas pohoditi Sunce s visine,
da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj,
da upravi korake nae na put mira.
A djetece kako je raslo tako je jaalo duhom. Boravilo je
u pustinji do onoga dana u koji se jasno oitova Izraelu. Prije
Ivanova roenja, aneo je rekao: Dakako, bit e velik pred
Gospodinom. Sigurno nee piti ni vina ni opojna pia; napu-
nit e se Duhom Svetim. Bog je pozvao Zaharijina sina na ve-
liku zadau, najveu zadau koja je ikada bila povjerena lju-
dima. Da bi ispunio ovo djelo, Bog je morao raditi s njim. Boji
Duh bit e s njim ako bude potovao uputu anela.
Glas u pustinji 65
Ivan je trebao ii kao vjesnik Jahve, nositi Boju svjetlost

ljudima. On e dati novi pravac njihovim mislima. On im je
dojmljivo morao prenijeti svetost Bojih zahtjeva i njihovu
potrebu za Bojom savrenom pravdom. Takav vjesnik mora biti
svet. On mora biti hram u kome e prebivati Boji Duh. Da bi
ispunio svoju zadau, on mora imati zdrav tjelesni sastav, um-
nu i duhovnu snagu. Stoga je bilo nuno da vlada svojim elja-
ma i strastima. On je morao biti sposoban vladati svojim mo-
ima tako da bi mogao stajati meu ljudima nepokrenut okol-
nostima kao stijene i planine u pustinji.
U doba Ivana Krstitelja bila je vrlo rairena pohlepa za bo-
gatstvom, ljubav prema raskoi i razmetljivosti. Osjetilna zado-
voljstva, gozbe i pijanke izazvale su bolesti tijela i izopaenost,
umrtvljujui duhovno zapaanje i umanjujui osjetljivost pre-
ma grijehu. Ivan je trebao stajati kao reformator. Svojim uzdr-
anim ivotom i obinim odijelom trebao je ukoriti pretjeriva-
nja svog doba. Zbog toga upute dane Ivanovim roditeljima pred- 101
stavljaju pouku o umjerenosti koju je dao aneo s nebeskog
prijestolja.
U djetinjstvu i mladosti karakter je najspremniji da prima
dojmove. Tada treba stei mo vladanja nad samim sobom. Kraj
ognjita i za obiteljskim stolom vri se utjecaj iji je rezultat
kao vjenost. Vie od bilo kog prirodnog dara, navike steene
u djetinjstvu odluuju hoe li neki ovjek biti pobjednik ili
pobijeen u ivotnoj borbi. U mladosti je vrijeme sjetve. Ona
odreuje narav etve za ovaj ivot i ivot koji e doi.
Kao prorok, Ivan je trebao da vrati srca otaca prema djeci,
a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon
narod. U pripremanju puta za prvi Kristov dolazak, on je bio
predstavnik onih koji e pripremiti narod za drugi Kristov do-
lazak. Svijet se predao ispunjavanju svojih elja. Zablude i lai
kipte. Umnaaju se Sotonine zamke za unitenje dua. Svi koji
ele savrenu svetost u strahu Bojem moraju nauiti pouku umje-
renosti i samosvladavanja. Vie sile uma moraju podiniti elje i
strasti. Osnova za stjecanje umne snage i duhovne pronicavosti
je ta samodisciplina koja e nam omoguiti da razumijemo i pro-
vedemo u ivot svete istine Boje Rijei. Zbog toga umjerenost
nalazi svoje mjesto u djelu pripreme za drugi Kristov dolazak.
Po prirodnom redoslijedu Zaharijin bi sin bio odgojen za
sveeniku slubu. Meutim, odgoj u rabinskim kolama ui-
66 Isusov ivot
nio bi ga nespremnim za njegovo djelo. Bog ga nije poslao ui-

teljima teologije da ga naue kako tumaiti Pisma. Pozvao ga
je u pustinju da bi mogao uiti o prirodi i o Bogu te prirode.
Naao je svoj dom u osamljenom predjelu, usred neplod-
nih breuljaka, divljih klisura i stjenovitih pilja. Meutim, njegov
izbor bio je da se odrekne ivotnih uivanja i raskoi i prihvati
nemilosrdnu stegu pustinje. Ovdje je njegova okolina doprino-
sila navikama jednostavnosti i samoodricanja. Neometan bukom
svijeta, mogao je ovdje prouavati pouke iz prirode, objave i
providnosti. Rijei to ih je aneo uputio Zahariji esto su Iva-
nu ponavljali njegovi bogobojazni roditelji. Od djetinjstva oni
su mu ukazivali na njegovo poslanje i on je prihvatio sveto po-
vjerenje. Samoa pustinje bila je za njega dobrodolo utoite
od drutva u kome su gotovo prevladali sumnja, nevjerstvo i
102 neistoa. Nije vjerovao u svoju snagu da se odupre kunji, iz-
bjegavajui stalni dodir s grijehom, da ne bi izgubio osjeaj nje-
gove strane grjenosti.
Posveen Bogu od svog roenja kao nazirej, prihvatio je
ovaj zavjet kao svoj zavjet doivotnog posveenja. Njegova je
odjea bila odjea starih proroka haljina od devine dlake,
opasana konim pojasom. Hranio se skakavcima i divljim me-
dom koji je nalazio u pustinji i pio istu vodu s breuljaka.
Meutim, Ivan svoj ivot nije proveo u dokolici, u ispos-
nikoj sumornosti i sebinom izdvajanju. S vremena na vrijeme
odlazio je kako bi se sreo s ljudima; uvijek je bio zainteresiran
promatra onoga to se dogaalo u svijetu. Iz svog tihog uto-
ita pratio je razvoj dogaaja. Svojim pogledom rasvijetljenim
boanskim Duhom, prouavao je karakter ljudi, da bi mogao
pronai nain kako doprijeti do njihovog srca s nebeskom vi-
jeu. Teret njegove misije poivao je na njemu. U osamljenosti,
razmiljanjem i molitvom, trudio se da pripremi svoju duu za
ivotno djelo koje je bilo pred njim.
Premda u pustinji, nije bio poteen kunji. Koliko je god
bilo mogue, zatvorio je svaki put kojim bi Sotona mogao dje-
lovati, pa ipak ga je kua napadao. Njegova duhovna shvaa-
nja bila su jasna; razvio je snagu i odlunost karaktera, a uz
pomo Svetoga Duha mogao je primijetiti Sotonin pristup i odu-
prijeti se njegovoj sili.
U pustinji Ivan je pronaao svoju kolu i svoje svetite. Kao
i Mojsije usred midjanskih planina, bio je zaklonjen Bojom
Glas u pustinji 67
prisutnou i okruen dokazima Njegove moi. Njemu nije palo

u dio da kao veliki voa Izraela prebiva usred sveane velian-
stvenosti planinske osame; ve su pred njime leali vrhovi Mo-
aba, s onu stranu Jordana, govorei mu o Onome koji uvr-
uje bregove i opasuje ih silom. Sumorni i strani izgled priro-
de u njegovom pustinjskom domu ivo je prikazivao stanje Iz-
raela. Gospodnji rodni vinograd postao je neobraena pusto.
Meutim, iznad pustinje natkrililo se sjajno i divno nebo. Oluj-
notamni oblaci koji su se navlaili bili su natkriljeni dugom obe-
anja. Tako je nad Izraelovim ponienjem sjala obeana slava
Mesijine vladavine. Oblake gnjeva rastjerala je duga Njegove
zavjetne milosti.
Sam u tihoj noi itao je Boje obeanje Abrahamu o po-
tomstvu bezbrojnom kao zvijezde. Svjetlost zore, pozlaujui
moapske planine, govorila mu je o Onome koji e biti kao ju-
tarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka. (2. Samu-
elova 23,4) A u podnevnoj svjetlosti vidio je rasko Njegova 103
javljanja, kad e se otkriti Slava Jahvina, i svako e je tijelo
vidjeti. (Izaija 40,5)
S duhom punim strahopotovanja, ali i radosti, istraivao
je u prorokim svicima objave o dolasku Mesije obeanog
Potomka koji e smrskati glavu zmiji; iloh, Darovatelj mira,
koji se trebao pojaviti prije no to nestane kralja na Davidovu
prijestolju. Sada je dolo vrijeme. Rimski vladar sjedio je u dvoru
na brdu Sion. Na osnovi sigurne Boje Rijei, Krist je ve bio
roen.
Izaijini oduevljeni opisi Mesijine slave bili su predmet nje-
govog danononog prouavanja Mladica iz panja Jiajeva; Kralj
koji kraljuje po pravdi, i sud pravi izrie bijednima na zem-
lji; i utoite od nevremena... kao sjena u ednoj pustari;
Izrael se nee vie nazvati Ostavljenom, niti njegova zemlja
Opustoenom, nego e je Gospodin zvati Moja milina, a svoju
zemlju Udana. (Izaija 11,4; 32,2; 62,4) Srce osamljenog pro-
gnanika bilo je ispunjeno slavnim vienjem. Zaboravljajui na
sebe promatrao je Kralja u Njegovoj ljepoti. Gledao je velian-
stvenost svetosti, a sebe je smatrao neuspjenim i nedostojnim.
Bio je spreman poi kao nebeski vjesnik, ne bojei se ljudskog,
zato to je gledao na Boanstvenog. Mogao je stajati uspravno
i neustraivo u nazonosti zemaljskih vladara, zato to se du-
boko klanjao pred Kraljem nad kraljevima.
68 Isusov ivot
Ivan nije u cijelosti razumio narav Mesijina kraljevstva. On

je oekivao da Izrael bude osloboen od narodnih neprijatelja;
ali dolazak Kralja u pravdi i uspostava Izraela kao svetog na-
roda, bio je veliki cilj njegove nade. Na taj je nain vjerovao
da e se ispuniti proroanstvo izreeno prilikom njegova ro-
enja:
Da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, ...
da mu bez straha,
izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluimo
u svetosti i pravednosti pred njim u sve nae dane.
Vidio je svoj narod zaveden, samodovoljan i zaspao u svojim
grijesima. eznuo je da ga probudi za svetiji ivot. Vijest koju
mu je Bog dao da je pronosi bila je odreena kako bi ih pro-
104 budila iz uspavanosti i pokrenula da zadrhte zbog svoje velike
zloe. Prije no to sjeme Evanelja pronae mjesto, zemljite
srca mora se obraditi. Prije no to potrae iscjeljenje od Isusa,
morali su postati svjesni opasnosti od rana grijeha.
Bog ne alje vjesnike da laskaju grjenicima. On ne alje
vijest mira da bi kobnom sigurnou uljuljkao neposveene. On
optereuje savjest prijestupnika tekim bremenom i probada
duu strijelama osvjedoenja. Aneli koji slue iznose grjeniku
strane Boje sudove da bi produbili osjeaj potrebe i potaknuli
ga da uzvikne: to mi treba initi da se spasim? Tada Ruka
koja ga je ponizila do praha podie pokajnika. Glas koji je uko-
ravao grijeh i posramio gordost i slavoljublje, pita s najnjeni-
jom suuti: to hoe da ti uinim?
Kad je Ivanova sluba otpoela, narod se nalazio u stanju
uznemirenosti i nezadovoljstva, pred samim ustankom. Nakon
svrgnua Arhelaja, Judeja je pala pod neposrednu vlast Rima.
Svirepa vladavina i nasilje rimskih guvernera i njihovi odluni
napori da uvedu neznaboaka znamenja i obiaje potpalili su
pobunu koja je bila uguena u krvi tisua najhrabrijih Izrae-
laca. Sve ovo pojaalo je mrnju naroda prema Rimu i enju
da se oslobode rimske sile.
Usred nesloge i svae uo se glas iz pustinje, potresan i
ozbiljan, a ipak pun nade: Obratite se ... jer je blizu kraljevstvo
nebesko! On je pokrenuo ljude novom, zaudnom silom. Pro-
roci su upuivali na Kristov dolazak kao na dogaaj u dalekoj
budunosti; ali ovdje je postojala objava da je On tu. Sam Iva-
Glas u pustinji 69
nov izgled podsjeao je umove njegovih sluatelja na stare vi-

dioce. Svojim ponaanjem i odjeom bio je slian proroku Iliji.
Duhom i silom Ilijinom optuivao je iskvarenost naroda i ko-
rio ih zbog grijehova koji su prevladali. Njegove su rijei bile
jednostavne, neposredne i uvjerljive. Mnogi su vjerovali da je
on jedan od proroka koji je uskrsnuo iz mrtvih. Sav je narod
bio pokrenut. Mnotvo se sjatilo u pustinju.
Ivan je objavljivao dolazak Mesije i pozivao narod na po-
kajanje. Kao znak oienja od grijeha, krtavao ih je u vodama
Jordana. Tako je znaajnom, oitom poukom objavio da su oni
koji su sebe proglaavali Bojim izabranim narodom bili upr-
ljani grijehom i da bez oienja srca i ivota ne mogu imati
dijela u Mesijinom kraljevstvu.
Knezovi i rabini, vojnici, carinici i seljaci dolazili su uti 105
proroka. Sveana opomena od Boga uznemiravala ih je neko
vrijeme. Mnogi su dovedeni do pokajanja i prihvatili su krte-
nje. Osobe iz svih drutvenih slojeva pokorile su se zahtjevi-
ma Krstitelja kako bi imali udjela u kraljevstvu to ga je ob-
javljivao.
Mnogi knjievnici i farizeji dolazili su ispovijedajui svoje
grijehe i traei krtenje. Oni su sebe uzvisivali kao bolje od
ostalih ljudi i navodili narod da ima visoko miljenje o njiho-
voj pobonosti; sad su tajni grijesi njihovog ivota bili otkri-
veni. Meutim, Sveti Duh pokazao je Ivanu da mnogi od ovih
ljudi nemaju pravo osvjedoenje o grijehu. Bili su prevrtljivci.
Nadali su se da e kao prorokovi prijatelji nai milost kod Kneza
koji e doi. Primajui krtenje iz ruku ovog omiljenog mla-
dog uitelja, smatrali su da e pojaati svoj utjecaj na narod.
Ivan ih je doekao otrim pitanjem: Zmijski porodi! Tko
vas naputi da bjeite od srdbe to stie? Rodite, dakle, plodom
koji odgovara obraenju. Ne tlapite da moete u sebi rei: Imamo 106
za oca Abrahama, jer, kaem vam, Bog moe od ovih stijena
podii Abrahamu djecu.
Hebreji su pogreno protumaili Boje obeanje o vjenoj
naklonosti prema Izraelu: Ovako govori Jahve, koji daje da sunce
sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle nou, koji burka more
da mu valovi bue ime mu je Jahve nad Vojskama: Ako se
ikad ti zakoni poremete preda mnom rije je Jahvina onda
e i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem
mojim zauvijek! Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje is-
70 Isusov ivot
traiti temelji zemlje, onda u i ja odbaciti potomstvo Izraelo-

vo zbog svega to poinie rije je Jahvina. (Jeremija 31,35-
37) Hebreji su smatrali da im njihovo prirodno podrijetlo od
Abrahama daje pravo na ovo obeanje. Meutim, previdjeli su
uvjete to ih je Bog odredio. Prije no to je dao obeanje, On
je rekao: Zakon u svoj staviti u duu njihovu i upisati ga u
njihovo srce. I bit u Bog njihov, a oni narod moj.... jer u
oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neu vie spo-
minjati. (Jeremija 31,33.34)
Njegova milost osigurana je narodu u ijem je srcu zapi-
san Boji zakon. Oni su jedno s Njim. Meutim, Hebreji su se
sami odvojili od Boga. Zbog svojih grijeha patili su pod Njego-
vim sudovima. To je bio uzrok njihovog ropstva pod nezna-
boakim narodom. Njihovi su umovi bili pomraeni prijestu-
pom, a kako im je Gospodin u prolim vremenima ukazivao
tako veliku naklonost, opravdavali su svoje grijehe. Laskali su
sami sebi da su bolji od drugih ljudi i da im to daje pravo na
Njegove blagoslove.
Ovo je napisano za opomenu nama kojima je zapalo da
ivimo u posljednjim vremenima. (1. Korinanima 10,11) Kako
esto pogreno tumaimo Boje blagoslove i laskamo sebi da
zbog neke dobrote u nama uivamo naklonost! Bog ne moe
uiniti za nas ono to eli uiniti. Mi upotrebljavamo Njegove
darove da bismo udovoljili svojim eljama i da bi nae srce o-
tvrdnulo u nevjerstvu i grijehu.
Ivan je objavio uiteljima u Izraelu da njihova oholost,
sebinost i surovost pokazuju da su oni potomci Zmijini, smrtno
prokletstvo za narod, a ne djeca pravednog i poslunog Abra-
hama. S obzirom na svjetlost koju su primili od Boga, bili su
ak gori od neznaboaca od kojih su se osjeali mnogo viim.
Zaboravili su stijenu od koje su bili isklesani i jamu iz koje su
107 iskopani. Bog nije ovisio o njima u postizanju svog cilja. Kao
to je Abrahama pozvao iz neznaboakog naroda, tako je mo-
gao pozvati i druge u svoju slubu. Njihova srca mogu izgle-
dati beivotna kao stijenje u pustinji, ali ih Njegov Duh moe
pokrenuti da izvre Njegovu volju i prime ispunjenje Njegova
obeanja.
Ve je, kae prorok, poloena sjekira na korijen stabli-
ma: svako e stablo koje ne daje dobroga roda biti posjeeno
i baeno u oganj. Vrijednost drveta ne odreuje se njegovim
Glas u pustinji 71
imenom, ve njegovim rodom. Ako je drvo beskorisno, ime ga

ne moe spasiti od unitenja. Ivan je objavio Hebrejima da o
njihovom poloaju pred Bogom odluuje njihov karakter i i-
vot. Samo ispovijedanje vjere nema nikakve vrijednosti. Ako nji-
hov ivot i karakter nije u skladu s Bojim zakonom, oni nisu
Njegov narod.
Rijeima koje ispituju srce uvjerio je svoje sluatelje. Oni
su dolazili k njemu s pitanjem: to nam je onda initi? Odgo-
vorio je: Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji ne-
ma nijedne; tko ima hrane, neka uini tako. Opominjao je cari-
nike da ne ine nepravdu, a vojnike da ne ine nasilja.
Svi koji budu postali podanici Kristova kraljevstva, rekao
je, pruit e dokaze o svojoj vjeri i pokajanju. Ljubaznost, po-
tenje i vjernost pokazat e se u njihovom ivotu. Sluit e ne-
voljnima i donosit e svoje prinose Bogu. Oni e tititi nemo-
ne i pruit e primjer vrline i samilosti. Tako e Kristovi sljed-
benici pruati dokaze o preobraavajuoj sili Svetoga Duha. U
svakodnevnom ivotu vidjet e se pravda, milosre i Boja lju-
bav. Ako ne bude tako, oni e biti kao pljeva koja se baca u
vatru.
Ja vas krstim vodom u znak obraenja, govorio je Ivan,
ali onaj koji dolazi poslije mene jai je od mene. Ja nisam do-
stojan skinuti mu obuu. On e vas krstiti Duhom Svetim i og-
njem. (Matej 3,11) Prorok Izaija izjavljuje da e Gospodin oistiti
svoj narod od njihovih grijeha, dahom suda i dahom koji spa-
ljuje. Rije Gospodnja Izraelu je glasila: Kada na te ruku pru-
im, da luinom tvoju trosku oistim, da iz tebe uklonim olovo!
(Izaija 4,4; 1,25) Za grijeh ma gdje se naao Bog je oganj koji
prodire. (Hebrejima 12,29) U svima koji se podine Njegovoj
sili Boji e Duh spaliti grijeh. Ali ako se ljudi vrsto dre gri-
jeha, oni e se poistovjetiti s njim. Tada Boja slava koja uni-
tava grijeh mora unititi i njih. Jakov je poslije noi borbe s
anelom uzviknuo: Vidjeh Boga licem u lice, i na ivotu osta-
doh. (Postanak 32,30) Jakov je bio kriv zbog velikog grijeha 108
koji je uinio u svom ponaanju prema Ezavu, ali se pokajao.
Njegov prijestup je oproten i grijeh oien; stoga je mogao
podnijeti otkrivenje Boje nazonosti. Meutim, kad god su ljudi
dolazili pred Boga, a namjerno gajili zlo, bili su uniteni. Prili-
kom drugog Kristovog dolaska zli e biti uniteni dahom usta
Njegovih i iskorijenjeni svjetlou dolaska Njegova. (2. Solu-
72 Isusov ivot
njanima 2,8) Svjetlost Boje slave, koja daje ivot pravednici-

ma, unitit e grjenike.
U doba Ivana Krstitelja, Krist se upravo trebao pojaviti kao
Onaj koji e otkriti Boji karakter. Sama Njegova pojava otkri-
vat e ljudima njihov grijeh. Jedino ako se budu htjeli oistiti
od grijeha moi e ui u zajednicu s Njim. Samo oni koji su
istoga srca mogu prebivati u Njegovoj nazonosti.
Tako je Krstitelj objavljivao Boju vijest Izraelu. Mnogi su
pazili na njegove pouke. Mnogi su sve rtvovali da bi poslu-
ali. Mnotvo je slijedilo ovog novog uitelja od mjesta do mje-
sta i nije bilo malo onih koji su gajili nadu da bi on mogao
biti Mesija. Kad je Ivan vidio narod kako se okree k njemu,
koristio je svaku priliku da njegovu vjeru upravi prema Ono-
me koji e doi.
73
11
Krtenje
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 3,13-17;
Marku 1,9-11; Luki 3,21.22.
Glas proroka iz pustinje i njegova uzviena vijest rairili 109

su se po cijeloj Galileji. Vijest je doprla do seljaka u najzaba-
enijim brdskim mjestima i do ribara kraj mora, i u ovim jed-
nostavnim, ozbiljnim srcima naila na svoj najiskreniji odaziv.
U Nazaretu se ona kazivala u drvodjeljskoj radionici koja je pri-
padala Josipu i Jedan je prepoznao poziv. Njegovo je vrijeme
dolo. Okreui se od svog svakodnevnog napornog rada, opro-
stio se od majke i slijedio korake svojih sunarodnjaka koji su
se stjecali k Jordanu.
Isus i Ivan Krstitelj bili su roaci blisko povezani okolnos-
tima svog roenja; pa ipak nisu osobno poznavali jedan dru-
goga. Isus je ivio u Nazaretu u Galileji, a Ivan u Judejskoj pus-
tinji. U sasvim razliitim uvjetima, ivei povuenim ivotom,
nisu imali vezu jedan s drugim. Promisao je tako odredila. Ni-
kakva prilika nije trebala biti pruena koja bi ih optuivala da
su se dogovarali kako poduprijeti tvrdnje jedan drugoga.
Ivan je bio upoznat s dogaajima koji su obiljeili Isusovo
roenje. On je uo o posjetu Jeruzalemu u Isusovu djetinjstvu
i o tome to se dogodilo u rabinskoj koli. Znao je o Njego-
vom bezgrenom ivotu i vjerovao je da je On Mesija, ali o tome
nije imao pouzdano jamstvo. injenica da je Isus toliko godina
ostao nepoznat, ne dajui nikakvo posebno svjedoanstvo o svojoj
zadai, pruala je povod za sumnju u to je li On uistinu Obeani. 110
Krstitelj je, meutim, ekao u vjeri, uzdajui se da e Bog u
svoje vrijeme sve objasniti. Njemu je bilo otkriveno da e Me-
(73)
74 Isusov ivot
sija zatraiti da Ga krsti svojim rukama i da e se tada dati znak

o Njegovom boanskom karakteru. Tako e Ga on moi pred-
staviti narodu.
Kad je Isus doao krstiti se, Ivan je u Njemu otkrio istou
karaktera koju nikada ranije nije zamijetio ni u jednom ovje-
ku. Samo ozraje Njegove nazonosti bilo je sveto i ulijevalo
je strahopotovanje. Meu mnotvom koje se okupljalo oko njega
na Jordanu, Ivan je sluao mrane prie o zloinima i sreo se
s duama povijenim pod teretom bezbrojih grijeha; ali nikada
nije doao u dodir s ljudskim biem koje je toliko odisalo bo-
anskim utjecajem. Sve je to bilo u skladu s onim to je Ivanu
objavljeno o Mesiji. Ipak, ustezao se ispuniti Isusov zahtjev. Kako
moe on, grjenik, krstiti Bezgrenoga? I zato bi se Onaj ko-
me nije potrebno pokajanje podvrgnuo obredu koji je predstav-
ljao priznanje krivnje koju treba oprati?
111 Kad je Isus zatraio krtenje, Ivan se povukao uzviknuvi:
Treba da ti krsti mene, a ti dolazi k meni! Odlunim ali
ipak plemenitim autoritetom Isus je odgovorio: Pusti sada, jer
tako nam dolikuje da sve ispunimo to je u skladu s voljom
Bojom. Popustivi, Ivan je poveo Spasitelja do Jordana i uro-
nio Ga u vodu. Isus odmah izie iz vode. Iznenada se otvori-
e nebesa te on vidje Duha Bojega gdje silazi kao golub i sputa
se na njega.
Isus nije primio krtenje kao priznanje svoje vlastite kriv-
nje. On se poistovjetio s grjenicima, uinivi korak koji mi
trebamo uiniti i izvrivi posao koji mi moramo izvriti. Nje-
gov ivot patnji i strpljive ustrajnosti nakon krtenja takoer je
uzor nama.
Kad je iziao iz vode, Isus je priklonio glavu u molitvi na
obali rijeke. Pred Njim se otvara novo i znaajno razdoblje. On
je sada na irokoj pozornici ulazio u svoj ivotni sukob. Iako
je bio Knez mira, Njegov dolazak mora biti kao isukivanje ma-
a. Kraljevstvo to ga je On doao zasnovati bilo je suprotno
od onoga to su Hebreji eljeli. On, koji je bio temelj izrael-
skih obreda i ureenja, smatrat e se kao njihov neprijatelj i
ruitelj. On, koji je objavio Zakon na Sinaju, bit e osuen kao
prijestupnik. On, koji je doao slomiti Sotoninu silu, bit e pro-
glaen Belzebulom. Nitko na Zemlji nije Ga razumijevao i tije-
kom slube On je i dalje morao hoditi sm. Tijekom cijelog
Njegovog ivota Njegova majka i braa nisu shvaali Njegovu
Krtenje 75
misiju. ak Ga ni Njegovi uenici nisu razumijevali. On je pre-

bivao u vjenoj svjetlosti, kao jedan s Bogom, ali svoj ivot na
Zemlji morao je provesti u osamljenosti.
Kao jedan od nas, morao je nositi teret nae krivnje i ne-
sree. Bezgreni je morao osjetiti sramotu grijeha. Onaj koji je
volio mir, morao je prebivati s nemirom, istina je morala bo-
raviti s neistinom, istoa s neistoom. Svaki grijeh, svaka ne-
suglasica, svaka poniavajua pouda koju je prijestup donio
bila je muenje za Njegov duh.
Sam je morao utrti stazu, sam je morao nositi teret. Na
Njemu, koji je ostavio svoju slavu i prihvatio slabosti ljudskog
roda, mora poivati otkupljenje svijeta. On je sve to vidio i
osjeao, ali je Njegov cilj ostao nepoljuljan. O Njegovoj miici
ovisilo je spasenje palog roda i On je ispruio svoju ruku da
bi uhvatio ruku Svemone ljubavi.
Spasiteljev pogled kao da je prodirao u Nebo dok je izlije-
vao svoju duu u molitvi. Dobro je znao kako je grijeh otvrd-
nuo ljudska srca, i kako e im biti teko prepoznati Njegovu 112
misiju i prihvatiti dar spasenja. On je molio Oca za silu da po-
bijedi njihovo nevjerstvo, da slomi okove kojima ih je Sotona
zarobio i za njihovo dobro pobijedi ruitelja. On je traio do-
kaz da Bog prihvaa ljudski rod u osobi svoga Sina.
Nikada ranije aneli nisu sluali takvu molitvu. Oni su ar-
ko eljeli svom voljenom Zapovjedniku donijeti vijest ohrabre-
nja i utjehe. Ali ne sam Otac e odgovoriti na molbu svoga
Sina. Neposredno s prijestolja izlazile su zrake Njegove slave.
Nebesa su se otvorila i na Spasiteljevu glavu sila je najistija
svjetlost u obliku goluba prikladan znak Onoga koji je poni-
zan i krotak.
Od silnoga mnotva na Jordanu, malo njih, osim Ivana, ras-
poznavalo je ovo nebesko vienje. Ipak, sveana ozbiljnost bo-
anske Prisutnosti poivala je nad okupljenima. Narod je sta-
jao i u tiini promatrao Krista. Njegova prilika kupala se u svjet-
losti koja je vjeno okruavala Boje prijestolje. Njegovo po-
dignuto lice bilo je proslavljeno, to nikada ranije nisu vidjeli
na ovjekovom licu. Iz otvorenih nebesa uo se glas kako go-
vori: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!
Ove rijei potvrde dane su da bi nadahnule vjerom one
koji su bili svjedoci ovog prizora i ojaale Spasitelja za Njego-
vo poslanje. Iako su grijesi svijeta, koji je skrivio, poloeni na
76 Isusov ivot
Krista, iako se ponizio uzimanjem nae pale prirode na sebe,

glas s Neba proglasio Ga je Sinom Vjenoga.
Ivan je bio duboko dirnut kad je vidio Isusa kao poniznog
molitelja koji je sa suzama u oima traio Oevu potvrdu. Kad
Ga je okruila Boja slava i kad se zauo glas s Neba, Ivan je
prepoznao znak koji je Bog obeao. On je znao da je Onaj ko-
ga je krstio bio Otkupitelj svijeta. Sveti Duh je poivao na Nje-
mu i s ispruenom je rukom, pokazujui na Isusa, povikao: Evo
Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!
Nitko od sluatelja, pa ak ni sam govornik, nije razabrao
znaenje rijei Jaganjca Bojeg. Na brdu Moriji Abraham je
uo pitanje svoga sina: Oe!... gdje je janje za rtvu paljeni-
cu? Otac je odgovorio: Bog e ve providjeti janje za rtvu
paljenicu, sine moj! (Postanak 22,7.8) U ovnu koga je Bog dao
umjesto Izaka, Abraham je vidio simbol Onoga koji e umri-
jeti za grijehe ljudi. Sveti Duh je preko Izaije, prihvaajui ovo
slikovito prikazivanje, prorokovao o Spasitelju: Ko jagnje na
113 klanje odvedoe ga. ... A Jahve je svalio na nj bezakonje nas
sviju. (Izaija 53,7.6), ali izraelski narod nije shvatio ovu pouku.
Mnogi od njih smatrali su rtvene darove kao to su neznaboci
gledali na svoje rtve kao darove s pomou kojih sami mogu
umilostiviti Boanstvo. Bog je elio da ih poui kako iz Nje-
gove ljubavi proistjee dar koji ih miri s Njim.
Rije koja je upuena Isusu na Jordanu: Ti si Sin moj,
Ljubljeni moj, koga sam odabrao! obgrlila je cijeli ljudski
rod. Bog je progovorio Isusu kao naem predstavniku. Unato
svim naim grijesima i slabostima, nismo odbaeni kao bezvri-
jedni. On nas dobrostivo obdari u Ljubljenome. (Efeanima
1,6) Slava koja je poivala na Kristu zalog je Boje ljubavi pre-
ma nama. Ona nam govori o sili molitve kako ljudski glas
moe doprijeti do Bojeg uha i nae molbe biti prihvaene u
nebeskim dvorovima. Zbog grijeha Zemlja je odvojena od Ne-
ba i otuena od njegove zajednice; ali Isus ju je opet povezao
s podrujem slave. Njegova je ljubav okruila ovjeka dosegnuvi
do najvieg Neba. Svjetlost koja je iz otvorenih vrata padala na
Spasiteljevu glavu padat e i na nas dok se molimo za pomo
da se odupremo kunji. Glas koji je govorio Isusu kae svakoj
vjernoj dui: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!
Ljubljeni, sada smo djeca Boja, a to emo biti, jo se
nije oitovalo. Ali znamo: kad se to oituje, bit emo mu slini,
Krtenje 77
jer emo ga vidjeti onakva kakav jest. (1. Ivanova 3,2) Na je

Otkupitelj otvorio put, tako da najgreniji, najugroeniji, naj-
ugnjeteniji i najprezreniji mogu pronai pristup k Ocu. Svi mogu
imati dom u stanovima to ih je Isus otiao pripremiti. Ovo
govori Sveti, Istiniti, onaj koji ima Davidov klju; onaj koji
otvori i nitko ne zatvori; ovaj koji zatvori i nitko ne otvori
... Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne moe za-
tvoriti. (Otkrivenje 3,7.8)
78 Isusov ivot
12
Kuanje
Marku 1,12.13; Luki 4,1-13.
114 Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje avao.

Markove su rijei jo znaajnije. On kae: Odmah poslije toga
Duh ga natjera da ide u pustinju. I ostade u pustinji etrdeset
dana, i sotona ga kuae. Boravio je meu divljim ivotinjama...
Za to vrijeme nije nita jeo.
Kad je Isus odveden u pustinju da bude iskuan, Njega je
tamo odveo Boji Duh. On nije traio kunju. On je otiao u
pustinju da bude sm, da razmilja o svojoj misiji i radu. Postom
i molitvom trebao je ojaati sebe za stazu poprskanu krvlju kojom
je morao proi. Meutim, Sotona je znao da je Spasitelj otiao
u pustinju i smatrao je da je to najbolje vrijeme da Mu se priblii.
Na kocku su stavljena pitanja od velike vanosti za svijet
u sukobu izmeu Kneza svjetlosti i upravitelja kraljevstva ta-
me. Nakon ovjekova kuanja kojim ga je naveo na grijeh, Sotona
je proglasio da je Zemlja njegova, nazivajui sebe knezom ovoga
svijeta. Poto je praoca i pramajku naeg ljudskog roda prila-
godio svojoj naravi, mislio je ovdje zasnovati svoje carstvo. Izjavio
je da su ga ljudi izabrali za svog vladara. Svojim upravljanjem
115 ljudima odravao je svoju vladavinu nad svijetom. Krist je doao
pobiti ovu Sotoninu tvrdnju. Kao Sin ovjeji, Krist e ostati
odan Bogu. Tako e se pokazati da Sotona nije zadobio posve-
manju upravu nad ljudskim rodom i da je neosnovano njegovo
polaganje prava na svijet. Svi koji su eljeli osloboenje od
njegove sile bit e osloboeni. Podruje vlasti koju je Adam
izgubio kroz grijeh vratit e se.
(78)
Kuanje 79
Otkako je u edenskom vrtu reeno zmiji Neprijateljstvo

ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvojeg i roda nje-
zina (Postanak 3,15), Sotona je znao da ne dri potpunu vlast
nad svijetom. U ljudima se vidjela djelotvorna sila koja se odu-
pirala njegovoj vlasti. S vrlo velikim zanimanjem promatrao je
rtve koje su prinosili Adam i njegovi sinovi. U ovim je obredima
jasno raspoznavao znamenje veze izmeu Zemlje i Neba. Odlu-
io je umijeati se u ovu vezu. Netono je predstavljao Boga i
pogreno tumaio obrede koji su upuivali na Spasitelja. Ljudi
su bili navedeni da se boje Boga kao Onoga koji uiva u njiho-
vom unitenju. rtve koje su trebale ukazati na Boju ljubav
prinosile su se samo da bi ublaile Njegov gnjev. Sotona je bu-
dio grjene strasti u ljudima, da bi utvrdio svoju vlast nad nji-
ma. Kad je dana Boja pisana Rije, Sotona je prouavao proro-
anstva o Spasiteljevu dolasku. Iz narataja u narataj radio je
da zaslijepi ljude za ova proroanstva, da bi odbacili Krista u
vrijeme Njegova dolaska.
Prigodom Kristova roenja Sotona je znao da je doao Onaj
koji ima boansku zadau da ospori njegovu vlast. Drhtao je na
aneosku vijest koja je potvrivala autoritet novoroenog Kra-
lja. Sotona je dobro znao kakav je poloaj Krist imao na Nebu
kao ljubljeni od Oca. To to Boji Sin treba doi na ovaj svijet
kao ovjek ispunjavalo ga je uznemirenou i zebnjom. On nije
mogao dokuiti tajnu ove velike rtve. Njegova sebina dua ni-
je mogla razumjeti takvu ljubav za prevareni rod. Slavu i mir
Neba i radost zajednitva s Bogom ljudi su maglovito shvaali,
ali Luciferu, kerubu zaklanjau, one su bile dobro poznate. Otkako 116
je izgubio Nebo, odluio je nai osvetu navodei druge da podijele
njegov pad. To e postii time to e ih navoditi da podcjenju-
ju nebeska dobra i uprave srca onome to je zemaljsko.
Zapovjednik Neba nije bez prepreka zadobivao due ljudi
za svoje kraljevstvo. Od vremena kad je bio novoroene u Bet-
lehemu, Zli Ga je stalno napadao. Lik Boji otkrivao se u Kri-
stu, a na Sotoninim savjetima odlueno je da Ga treba nadvla-
dati. Nijedno ljudsko bie nije dolo na svijet i izbjeglo silu va-
ralice. Sve udruene sile zla vjeto su postavljene na Njegovu
stazu da bi se ukljuile u borbu protiv Njega i, ako je mogue,
nadvladale Ga.
Prigodom Spasiteljeva krtenja Sotona se nalazio meu svje-
docima. On je vidio slavu kojom je Otac osjenio svog Sina. On
80 Isusov ivot
je uo glas Jahve kako svjedoi o Isusovu boanstvu. Od Adamova

grijeha ljudski je rod izgubio neposrednu zajednicu s Bogom;
veza izmeu Neba i Zemlje odravala se kroz Krista; ali sada
kad je Isus doao u obliju grenog tijela (Rimljanima 8,3),
sam je Otac progovorio. On je ranije odravao vezu s ljudima
preko Krista; sada odrava vezu s ljudskim rodom u Kristu.
Sotona se nadao da e Boje gnuanje prema zlu donijeti vje-
no odvajanje izmeu Neba i Zemlje. Meutim, sada se pokaza-
lo da je veza izmeu Boga i ovjeka obnovljena.
Sotona je uvidio da mora ili pobijediti ili biti pobijeen.
Sporna pitanja ove borbe bila su previe znaajna da bi bila
povjerena njegovim udruenim anelima. On osobno mora vo-
diti ovaj rat. Sve otpadnike sile ponovno su se prestrojile protiv
Bojeg Sina. Krist je postao meta svakog paklenog oruja.
Mnogi smatraju da ova borba izmeu Krista i Sotone ne-
ma neko posebno znaenje za njihov ivot; za njih je ona nevana.
Meutim, u oblasti svakog ljudskog srca ova se borba ponav-
lja. Nikada ovjek ne naputa redove zla da bi sluio Bogu a
da se ne suoi sa Sotoninim napadima. Kunje kojima se Krist
odupro iste su kao i one za koje smatramo da im se teko odu-
piremo. One su se nametale Njemu u toliko veem stupnju u
kolikom je Njegov karakter nadmoniji od naeg. Sa stranim
teretom grijeha svijeta na sebi, Krist se odupro kunji apetita,
ljubavi prema svijetu, kao i ljubavi za razmetanjem koja vodi
117 oholosti. To su bile kunje koje su savladale Adama i Evu i ko-
je tako lako pobjeuju i nas.
Sotona je upuivao na Adamov grijeh kao na dokaz da je
Boji zakon nepravian i da se ne moe posluati. U naoj ljudskoj
prirodi Krist je morao otkupiti Adamov prijestup. Meutim, kad
je kua napao Adama, na njemu se nisu vidjele posljedice gri-
jeha. On je stajao u snazi savrene muevnosti, savreno krep-
ka uma i tijela. Bio je okruen edenskom slavom i u svakod-
nevnoj zajednici s nebeskim biima. Tako nije bilo s Isusom
kad je uao u pustinju da se suoi sa Sotonom. Tijekom etiri
tisue godina ljudski je rod opadao u svojoj tjelesnoj snazi, umnoj
moi i moralnoj vrijednosti. Krist je uzeo na sebe nemoi gri-
jehom oslabljenog ljudskog roda. Jedino na taj nain mogao je
spasiti ovjeka iz najveih dubina njegova ponienja.
Mnogi tvrde da kunja nije mogla nadvladati Krista. Meu-
tim, tada On ne bi mogao biti stavljen u Adamov poloaj. On
Kuanje 81
ne bi mogao izboriti pobjedu koju je Adam izgubio. Ako bismo

u bilo kom smislu imali puno teu borbu nego Krist, On nam
onda ne bi mogao pomoi. Meutim, na je Spasitelj uzeo ljudsku
prirodu sa svim njezinim sklonostima. Uzeo je ljudsku priro-
du s mogunou da popusti u kunji. Mi ne trebamo nita no-
siti to On nije podnio.
Kod Krista, kao i kod svetog para u Edenu, apetit je pred-
stavljao osnovu prve i velike kunje. Upravo tamo gdje je poeo
pad mora otpoeti i djelo naeg otkupljenja. Kao to je Adam
pao zbog poputanja apetitu, tako i Krist mora pobijediti odri-
canjem elji. Postio je etrdeset dana i etrdeset noi i, na
kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i ree: Ako si zaista
Sin Boji, naredi da ovo kamenje postane kruh. Isus odvrati:
Pisano je: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei
koja izlazi iz usta Bojih.
Od Adamova pa do Kristova vremena, ugaanje sebi poja-
alo je snagu elja i strasti, sve dok nisu gotovo neogranieno
zavladale. Tako su ljudi postali moralno unieni i bolesni i sa-
mi po sebi nisu mogli pobijediti. Krist je pobijedio umjesto
ovjeka izdravi najteu kunju. Radi nas je pokazao samosvla-
davanje koje je bilo jae od gladi ili smrti. U ovoj prvoj po-
bjedi bila su obuhvaena i druga pitanja koja ulaze u sve nae
borbe sa silama tame.
Kad je Isus uao u pustinju, bio je okruen Oevom slavom. 118
Obuzet zajednicom s Bogom, bio je uzdignut iznad ljudskih
slabosti. Ali slava Ga je napustila i On je bio ostavljen da se
bori s kunjom. Ona se obruavala na Njega svakoga trenutka.
Njegova ljudska priroda ustuknula je pred borbom koja Ga je
oekivala. etrdeset dana postio je i molio se. Slab i izmravio
od gladi, iscrpljen i izmuen duevnim oajanjem, tako mu je
lice bilo neljudski iznakaeno te oblijem vie nije naliio na
ovjeka. (Izaija 52,14) Sada je nastupila Sotonina prilika. Sada
je pretpostavljao da moe pobijediti Krista.
Kao da je to odgovor na njegove molitve, ovdje je priao
Spasitelju netko u prilici nebeskog anela. On je tvrdio da ima
nalog od Boga da objavi kraj Kristova posta. Kao to je Bog
poslao anela da zadri Abrahamovu ruku da ne rtvuje Izaka,
tako zadovoljan Kristovom spremnou da poe stazom po-
prskanom krvlju Otac je poslao anela da Ga izbavi; to je
bila vijest koja je stigla Isusu. Isus je bio klonuo od gladi, osjeao
82 Isusov ivot
je snanu elju za hranom, kad Mu je Sotona iznenada priao.

Pokazujui kamenje koje je bilo razbacano po pustinji i koje
je imalo izgled kruha, kua je rekao: Ako si zaista Sin Boji,
naredi da ovo kamenje postane kruh.
Iako se pojavio kao aneo svjetlosti, ove su prve rijei odale
Sotonin karakter. Ako si zaista Sin Boji. Ovdje je nagovjetaj
nepovjerenja. Da je Isus uinio ono to je Sotona predlagao,
to bi bilo prihvaanje sumnje. Kua namjerava svladati Krista
istim sredstvima koja su bila tako uspjena nad ljudskim rodom
u poetku. Kako se vjeto Sotona pribliio Evi u Edenu! Zar
vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?
(Postanak 3,1) Dovde su kuaeve rijei bile istinite, ali u nainu
njihova izgovaranja nalazilo se prikriveno omalovaavanje Bo-
jih rijei. Bilo je prikrivenog poricanja, sumnje u boansku
istinitost. Sotona je pokuao uliti u Evin um pomisao da Bog
nee uiniti onako kako je rekao, da je uskraivanje tako prekra-
snog ploda u suprotnosti s Njegovom ljubavi i suuti prema
ovjeku. Tako i sada kua tei da nadahne Krista svojim osob-
nim osjeajima. Ako si zaista Sin Boiji. Ove rijei svojom gor-
inom nanijele su Kristu bol. U tonu njegova glasa nalazi se
izraz krajnje nevjerice. Hoe li Bog tako postupati sa svojim
Sinom? Hoe li Ga ostaviti u pustinji s divljim ivotinjama, bez
hrane, osamljenog, bez utjehe? On nagovjeuje da Bog nika-
da nije pomiljao da Njegov Sin bude u takvom stanju. Ako si
119 zaista Sin Boji, pokai svoju silu time to e se osloboditi
gladi koja te mori. Naredi da ovo kamenje postanu kruhovi.
Rijei s Neba: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam
odabrao! (Matej 3,17) jo su odzvanjale u Sotoninim uima.
Meutim, on je odluio natjerati Krista da ne vjeruje u ovo
svjedoanstvo. Boja je rije bila dokaz Kristova boanskog po-
slanja. Doao je ivjeti kao ovjek meu ljudima, i ta je rije
objavila Njegovu vezu s Nebom. Sotonin cilj bio je da u Njemu
izazove sumnju u tu rije. Ako bi se Kristovo povjerenje u Boga
moglo uzdrmati, Sotona je znao da bi pobjeda u cjelokupnoj
borbi mogla biti njegova. Mogao bi nadvladati Isusa. Nadao se
da e Krist pod pritiskom potitenosti i prevelike gladi izgu-
biti vjeru u svoga Oca i da e uiniti udo u prilog sebi. Ako
to bude uinio, plan spasenja bit e skren.
Kad su se Sotona i Boji Sin po prvi put sreli u borbi, Krist
je bio zapovjednik nebeske vojske, a Sotona voa pobune na
Kuanje 83
Nebu, odakle je prognan. Sada je njihovo stanje oito obratno

i Sotona koristi najvie od svoje prividne prednosti. Jedan od
najmonijih anela kae on bio je prognan s Neba. Isusova
pojava upuuje na to da je On taj, pali aneo, zaboravljen od
Boga, ostavljen od ovjeka. Boansko bie moglo bi potkrije-
piti svoje tvrdnje nekim udom; Ako si zaista Sin Boji, naredi
da ovo kamenje postane kruh. Takav in stvaralake moi
govori Mu kua bio bi uvjerljiv dokaz boanske naravi. On
bi zavrio borbu.
Isus nije mogao sluati u miru, bez unutarnje borbe, najveeg
varalicu. Meutim, Boji Sin nije trebao dokazivati svoju boan-
sku prirodu Sotoni ili objanjavati razlog svoga ponienja.
Udovoljavanjem zahtjevima pobunjenika nita se nee postii za
dobro ovjeka ili u slavu Boga. Da je Krist pristao na prijedlog
neprijatelja, Sotona bi jo mogao rei: Pokai mi znak da Ti mogu
povjerovati kako si Boji Sin. Dokaz ne bi mogao slomiti silu
pobune u njegovom srcu. Krist nije trebao upotrijebiti svoju
boansku silu za osobnu korist. On je doao podnijeti kunju
kao to i mi to moramo initi, ostavljajui nam primjer vjere i
poniznosti. Ni ovdje ni u jednom kasnijem vremenu u svom ze-
maljskom ivotu, On nije uinio udo u svoju korist. Sva Njegova
velianstvena djela uinjena su za dobro drugih. Iako je Isus
prepoznao Sotonu od samog poetka, On nije bio izazvan da
ue u borbu s njim. Ojaan sjeanjem na glas s Neba, poinuo 120
je u ljubavi svog Oca. On nije htio pregovarati s kunjom.
Isus se suoio sa Sotonom rijeima iz Pisma. Pisano je,
rekao je On. U svakoj kunji oruje Njegove borbe bila je Boja
Rije. Sotona je traio od Krista neko udo kao znak Njegove
boanske prirode. Meutim, ono to je vee od svih uda, vrsto
pouzdanje u Ovako govori Jahve Gospod bio je znak koji se
nije mogao pobiti. Dokle god je Krist stajao na tom uporitu
kua nije mogao ostvariti prednost.
U vrijeme svoje najvee slabosti Krist je bio izloen naj-
eim kunjama. Sotona je mislio da e tako nadvladati. Na
taj je nain izborio pobjedu nad ovjekom. Kad je snaga posu-
stala i snaga volje oslabila, a vjera se prestala oslanjati na Boga,
tada su oni koji su dugo i hrabro stajali za pravdu bili pobije-
eni. Mojsije se umorio etrdesetgodinjim lutanjem Izraela, kad
se njegova vjera za trenutak prestala oslanjati na beskonanu
silu. On je posustao na granicama Obeane zemlje. Tako je bilo
84 Isusov ivot
i s Ilijom koji je neustraivo stajao pred kraljem A habom, u

sukobu s cijelim izraelskim narodom na elu s etiri stotine i
pedeset Baalovih sveenika. Nakon tog stranog dana na Kar-
melu, kad su ubijeni lani proroci i kad je narod objavio svoju
odanost Bogu, Ilija je da bi spasio svoj ivot, pobjegao pred
prijetnjama idolopok lonike Izebele. Na taj je nain Sotona
stjecao prednost nad slabostima ljudskog roda. On e i dalje
raditi na isti nain. Kad god je ovjek obavijen oblacima, zbu-
njen prilikama, ili ucviljen siromatvom i boli, Sotona je kraj
njega da ga kua i mui. On napada slabe toke naeg karak-
tera. eli poljuljati nae povjerenje u Boga koji doputa posto-
janje takvih okolnosti. Mi smo kuani kako bismo izgubili po-
vjerenje u Boga, posumnjali u Njegovu ljubav. esto nam ku-
a prilazi kao to je prilazio Kristu, iznosei pred nas nae
121 slabosti i nedostatke. On se nada da e obeshrabriti duu i slo-
miti na oslonac u Bogu. Tada je siguran u svoju rtvu. Kad
bismo ga doekali kao Isus, izbjegli bismo mnoge poraze. Pre-
govaranjem s neprijateljem mi mu dajemo prednost.
Kad je Krist rekao kuau: Ne ivi ovjek samo o kruhu,
nego o svakoj rijei koja izlazi iz usta Bojih, On je ponovio
rijei to ih je prije vie od etrnaest stoljea izgovorio Izra-
elu: Sjeaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po
pustinji ovih etrdeset godina... Ponizivao te i glau morio, a
onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da
ti pokae kako ovjek ne ivi samo o kruhu, nego da ovjek
ivi o svemu to izlazi iz usta Jahvinih. (Ponovljeni zakon 8,2.3)
Kad su u pustinji iznevjerila sva sredstva potpore, Bog je svom
narodu poslao manu s neba i dao im je u dovoljnoj i stalnoj
koliini. Ovo ih je staranje trebalo pouiti da ih On, dok se
uzdaju u Njega i idu Njegovim putovima, nee zaboraviti. Spa-
sitelj je sada provodio u djelo pouku koju je dao Izraelu. Heb-
rejskom je narodu pruena potpora Bojom rijeju i istom je
tom rijeju pruena i Isusu. On je oekivao Boje vrijeme koje
e Mu donijeti olakanje. Nalazio se u pustinji iz poslunosti
prema Bogu, i nije elio doi do hrane prihvaajui Sotonine
prijedloge. U prisutnosti svemira koji je svjedoio, On je dokazao
da je manja nesrea patiti, bez obzira to nas zadesilo, nego se
na bilo koji nain udaljiti od Boje volje.
Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei koja
izlazi iz usta Bojih. esto Kristov sljedbenik dospijeva tamo
Kuanje 85
gdje ne moe sluiti Bogu i nastaviti sa svojim svjetovnim pot-

hvatima. Moda se ini da e poslunost nekom jasnom Bo-
jem zahtjevu liiti ovjeka osnovnih sredstava. Sotona e ga na-
voditi da povjeruje kako mora rtvovati osvjedoenja svoje sa-
vjesti. Meutim, jedino to postoji na ovom svijetu na to se
moemo osloniti jest Boja Rije. Zato najprije traite kraljev-
stvo Boje i njegovu pravednost, a to e vam se nadodati! (Matej
6,33) ak i u ovom ivotu nije za nae dobro odvojiti se od
volje naeg nebeskog Oca. Kad usvojimo silu Njegove Rijei,
neemo slijediti Sotonine prijedloge da bismo dobili hranu ili
spasili svoje ivote. Nae jedino pitanje bit e: to je Boja za-
povijed? I koja su Njegova obeanja? Znajui ovo, mi emo po-
sluati prvo i imati povjerenja u drugo.
U posljednjem velikom sukobu i borbi sa Sotonom, oni koji
e biti odani Bogu vidjet e da im je uskraena svaka zemaljska
potpora. Zato to odbijaju kriti Njegov Zakon da bi bili po- 122
sluni zemaljskim silama, njima e biti zabranjeno kupovati i
prodavati. Na kraju e biti izdana naredba za njihovo unitenje.
(Vidi: Otkrivenje 13,11-17) Meutim, poslunima je dano obe-
anje: On e prebivati u visinama, tvre na stijenama bit e
mu utoite, imat e dosta kruha i vode e mu svagda dotjecati.
(Izaija 33,16) Boja djeca e ivjeti od ovog obeanja. Oni e
biti nahranjeni kad Zemlja bude opustoena glau. Nee se
postidjeti u vrijeme nevolje, bit e siti u danima gladi. (Psalam
37,19) Ovo vrijeme nevolje prorok Habakuk gledao je pred
sobom i njegove rijei izraavaju vjeru Crkve: Jer smokvino
drvo nee vie cvasti, niti e na lozi biti ploda, maslina e
uskratiti rod, polja nee donijeti hrane, ovaca e nestati iz to-
ra, u oborima nee biti ni goveda. Ali ja u se radovati u Jahvi
i kliktat u u Bogu, svojem Spasitelju. (Habakuk 3,17.18)
Od svih pouka to ih trebamo nauiti iz pr vog velikog
kuanja naeg Gospodina, nijedna nije vanija od one da vri-
mo nadzor nad eljama i strastima. U sva vremena kunje koje
su imale vezu s tjelesnom prirodom imale su najvie uspjeha u
izopaavanju i poniavanju ljudskog roda. Neumjerenou So-
tona radi da uniti umne i moralne snage to ih je Bog dao
ovjeku kao neprocjenjivi dar. Tako ljudima postaje nemogue
cijeniti ono to ima neprolaznu vrijednost. Kroz poputanje
osjetilnim zadovoljstvima Sotona pokuava iz due izbrisati svaki
trag slinosti s Bogom.
86 Isusov ivot
Neobuzdano poputanje koje za posljedicu ima bolesti i

degradaciju, koji su postojali u vrijeme prvog Kristovog dolas-
ka, ponovit e se sa snanije izraenim zlom prije Njegovog
drugog dolaska. Krist objavljuje da e stanje svijeta biti kao u
vrijeme prije potopa i kao u Sodomi i Gomori. Svaka pomisao
srca bit e uvijek zla. Sada ivimo na samome rubu tog stra-
nog vremena, stoga bismo trebali prihvatiti pouku iz Spasite-
ljeva posta. Samo neiskazanim patnjama to ih je Krist podnio
moemo ocijeniti zlo neobuzdanog poputanja. Njegov nam
primjer govori da je naa jedina nada u vjeni ivot mogua
podinjavanjem naih elja i strasti Bojoj volji.
Mi se ne moemo svojom vlastitom snagom oduprijeti bu-
nom negodovanju nae pale naravi. Ovim e kanalom Sotona
dovoditi kunju na nas. Krist je znao da e neprijatelj doi sva-
kom ljudskom biu, da iskoristi nasljedne slabosti i svojim la-
nim nagovjetajima uhvati u zamku sve one ije povjerenje ne
poiva u Bogu. Time to je proao zemljom kojom ovjek mora
123 proi, na Gospodin nam je pripremio put pobjede. Nije Nje-
gova volja da se naemo u nepovoljnom poloaju u sukobu sa
Sotonom. On nas ne eli zastraiti i obeshrabriti napadima zmije.
Ali, ohrabrite se, govori On, ja sam pobijedio svijet. (Ivan
16,33)
Neka onaj koji se bori protiv sile apetita gleda na Spasitelja
u pustinji kuanja. Neka Ga promatra u Njegovoj samrtnoj mu-
ci na kriu kako uzvikuje: edan sam! On je izdrao sve to
i mi moemo podnijeti. Njegova je pobjeda naa.
Isus se oslanjao na mudrost i silu svog nebeskog Oca. On
objavljuje: Gospod mi Jahve pomae, zato se neu smesti... i
znam da se neu postidjeti... Gle, Gospod mi Jahve pomae,
tko e me osuditi? Ukazujui na svoj vlastiti primjer, On nam
kae: Tko god se od vas Jahve boji... Tko u tmini hodi, bez
traka svjetlosti, nek se uzda u ime Jahvino, nek se na Boga
svog osloni. (Izaija 50,7-10)
Jer se pribliuje knez ovoga svijeta, kae Isus, on pro-
tiv mene ne moe nita. (Ivan 14,30) U Njemu nije bilo nie-
ga to bi odgovaralo Sotoninom vjetom lukavstvu. On nije pristao
na grijeh. ak ni u mislima nije poputao kunji. Tako moe-
mo i mi. Kristova je ljudska priroda bila sjedinjena s boan-
skom; bio je spreman za borbu Svetim Duhom koji je prebi-
vao u Njemu. On je doao da nas uini dionicima boanske
Kuanje 87
naravi. Dokle god smo vjerom sjedinjeni s Njim, grijeh vie nema
vlasti nad nama. Bog see za rukom vjere u nama, kako bi je
usmjerio da se vrsto uhvati za Kristovo boanstvo, da bismo
mogli ostvariti savrenstvo karaktera.
Krist nam je pokazao kako se to ostvaruje. Kojim sredstvi-
ma je pobijedio u sukobu sa Sotonom? Bojom Rijeju. Jedino
se Rijeju mogao oduprijeti kunji. Pisano je, rekao je On. I
mi smo obdareni skupocjenim i najveim obeanim dobrima,
da po njima, umaknuvi pokvarenosti koja je zbog opake po-
ude u svijetu, postanete dionici boanske naravi. (2. Petrova
1,4) Svako obeanje u Bojoj Rijei naa je svojina. Trebamo
ivjeti po svakoj rijei koja izlazi iz usta Bojih. Kad navale
kunje, nemojmo gledati na prilike ili na osobnu slabost, ve
na silu Rijei. Sva njezina sila pripada vama. Psalmist kae: U
srce pohranih rije tvoju, da protiv tebe ne sagrijeim. (Psa-
lam 119,11) Po rijeima usta tvojih uvah putove Zakona. (Psa-
lam 17,4)
88 Isusov ivot
13
Pobjeda
Marku 1,12.13; Luki 4,5-13.
124 Zatim ga avao odvede u Sveti grad, postavi ga na vrh hrama

i ree mu: Ako si zaista Sin Boji, baci se dolje, jer je pisano:
Naredit e svojim anelima za tebe
da te nose na rukama,
da ne bi gdje nogom udario o kamen.
Sotona sada pretpostavlja da se s Isusom sreo na svom tlu.
Lukavi neprijatelj iznosi rijei koje su potekle iz Bojih usta.
On se jo pojavljuje kao aneo svjetlosti i istie da je upoznat
sa Svetim pismom i da razumije smisao onoga to je napisano.
Kao to je Isus ranije koristio Boju Rije da bi podrao svoju
vjeru, kua je sada koristi da bi podrao svoju prijevaru. On
tvrdi da samo kua Kristovu vjernost, a sad hvali Njegovu po-
stojanost. Kad je Spasitelj izrazio povjerenje u Boga, Sotona zah-
tijeva od Njega da prui jo neki drugi dokaz svoje vjere.
Meutim, kunji ponovno prethodi nagovjetaj nepovjere-
nja: Ako si zaista Sin Boji. Krist je kuan da odgovori na ako,
ali On se uzdrao i od najmanjeg podlijeganja sumnji. On nee
dovesti svoj ivot u opasnost da bi Sotoni pruio dokaz.
125 Kua je mislio da e ostvariti prednost zbog Kristove ljudske
prirode i navesti Ga na pretpostavku da e Ga Bog sauvati.
Meutim, premda nas Sotona moe privlaiti na grijeh, on nas
ne moe natjerati da ga uinimo. Rekao je Isusu: Baci se dolje,
znajui da Ga on ne moe baciti dolje, jer bi se Bog umijeao
da Ga izbavi. Sotona nije mogao primorati Krista da se baci
(88)
Pobjeda 89
dolje. Sve dok Krist ne bi pristao na kunju, ne bi mogao biti

pobijeen. Ni sve zemaljske i paklene sile nisu Ga mogle nag-
nati da se i u najmanjoj mjeri udalji od volje svog Oca.
Kua nas nikada ne moe primorati da inimo zlo. On
ne moe upravljati umovima ako se ne pokore njegovom nad-
zoru. Volja mora pristati, vjera se mora odrei svog pouzdanja
u Krista prije no to Sotona primijeni svoju silu na nama. Me-
utim, svaka grjena elja koju gajimo prua mu uporite. Svaka
toka u kojoj ne postiemo boansko mjerilo predstavlja otvo-
rena vrata kroz koja moe ui da nas kua i uniti. Svaki pro-
pust ili poraz s nae strane daje mu priliku da prigovara Kristu.
Kad je Sotona navodio obeanje: Naredit e svojim ane-
lima za tebe, izostavio je rijei da te neprestano uvaju, to
jest na svim putovima koje Bog izabira. Isus je odbio zai s
puta poslunosti. Pokazujui savreno povjerenje u svog Oca,
On se nije htio svojevoljno staviti u poloaj u kojem bi se Nje-
gov Otac trebao umijeati da bi Ga spasio od smrti. On bi pri-
morao Provienje da pritekne u pomo i tako propustio ljudi-
ma ostaviti primjer povjerenja i pokornosti.
Isus je objavio Sotoni: Takoer je pisano: Ne kuaj Gospo-
dara, Boga svojega! Ove rijei izgovorio je Mojsije sinovima
Izraelovim kad su bili edni u pustinji i kad su od njega zahti-
jevali vode, uzvikujui: Je li Jahve meu nama ili nije? (Izla- 126
zak 17,7) Bog je za njih udesno djelovao, ali su sada u nevolji
posumnjali u Njega, traei dokaz da je On s njima. U svom
su Ga nevjerstvu htjeli staviti na kunju. Sotona je primoravao
Krista da uini to isto. Bog je ve posvjedoio da je Isus Nje-
gov Sin; a sada traiti dokaz da je On Boji Sin bilo bi kuanje
Boje Rijei kuanje Njega samoga. Tako bi to bilo kad bi se
trailo ono to Bog nije obeao. To bi jasno pokazalo nepovje-
renje i bilo bi stvarno provjeravanje ili kuanje Njega. Mi ne-
emo iznositi svoje molbe Bogu da bismo provjeravali hoe li
ispuniti svoju rije, ve zato to e je ispuniti; ne da bismo
provjeravali da nas voli, ve zato to nas voli. A bez vjere ne-
mogue mu je ugoditi, jer onaj koji eli pristupiti Bogu mora
vjerovati da postoji Bog i da nagrauje one koji ga trae. (Heb-
rejima 11,6)
Meutim, vjera ni u kom smislu nije sjedinjena s nagaa-
njem. Samo onaj koji ima pravu vjeru zatien je od nagaa-
nja. Jer nagaanje je Sotonino krivotvorenje vjere. Vjera polae
90 Isusov ivot
pravo na obeanja i donosi rod u poslunosti. Pretpostavka ta-

koer polae pravo na obeanja, ali ih koristi kao to ih je ko-
ristio Sotona, da bi opravdao prijestup. Vjera bi dovela nae
praroditelje da steknu povjerenje u Boju ljubav i posluaju Nje-
gove zapovijedi. Pretpostavka ih je dovela do prijestupa Njego-
va Zakona, vjerujui da e ih Njegova velika ljubav spasiti od
posljedica njihovog grijeha. Vjera ne polae pravo na naklonost
Neba bez ispunjavanja uvjeta uz koje se daje milost. Prava vje-
ra ima svoj temelj na obeanjima i svemu onome to nam pru-
aju Pisma.
esto nas Sotona, kad ne uspije u nama izazvati nepovje-
renje, uspijeva navesti na nagaanje. Ako nas navede da nepo-
trebno stanemo na put kuanja, on zna da je pobjeda njegova.
Bog e sauvati sve koji idu stazom poslunosti, ali odvojiti se
od nje znai stupiti na Sotonino tlo. Tu emo sigurno pasti.
Spasitelj nam je zapovjedio: Bdijte i molite, da ne padnete u
napast! (Marko 14,38) Razmiljanje i molitva sauvat e nas
od samovoljnog srljanja na put opasnosti i tako emo biti sau-
vani od mnogih poraza.
Ipak, izloeni napadima kuanja ne bismo smjeli izgubiti
hrabrost. esto kad doemo u neku teku nepriliku posumnja-
mo da nas je Boji Duh vodio. Meutim, Duh je vodio i doveo
Isusa u pustinju da Ga Sotona kua. Kad nas Bog dovodi u kunju,
On hoe ostvariti neku namjeru za nae dobro. Isus nije na-
gaao o Bojim obeanjima time to je svojevoljno poao u
129 kunju, niti je klonuo duhom kad je na Njega naila kunja. Ni
mi ne bismo trebali to initi. Nikakva kunja vea od ljudske
snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i nee dopustiti da bu-
dete kuani preko vaih snaga, nego e vam zajedno s kunjom
dati sretan ishod, da je moete podnijeti. (1. Korinanima 10,13)
On kae: Prinesi Bogu rtvu zahvalnu, ispuni Vinjemu zavje-
te svoje! I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit u te, a ti e
me slaviti. (Psalam 50,14.15)
Isus je bio pobjednik i u drugoj kunji, i sada Sotona poka-
zuje svoj pravi karakter. Meutim, on se ne pojavljuje kao strano
udovite s pandama na nogama i krilima kao u slijepog mi-
a. On je moni aneo, premda je pao. On izjavljuje da je voa
pobun i bog ovoga svijeta.
Postavivi Isusa na visoku goru, Sotona je uinio da na i-
vopisan nain kraljevstva ovoga svijeta, u svoj svojoj slavi, prou
Pobjeda 91
ispred Njega. Suneva je svjetlost poivala na gradovima s

hramovima, na mramornim dvorovima, plodnim poljima i rod-
nim vinogradima. Tragovi zla bili su skriveni. Isusove oi, koje
su maloas promatrale bijedu i unitenje, sada su poivale na
prizoru nenadmane ljepote i napretka. Tada se uo kuaev
glas: Dat u ti svu vlast nad njima i rasko koja im pripada,
jer je meni predana i dajem je komu hou. Dakle, sva e pripasti
tebi ako mi se pokloni.
Kristova se zadaa mogla ostvariti samo stradanjem. Pred
Njim se nalazio ivot alosti, nevolja, borbe i sramne smrti. On
je morao podnijeti grijehe cijeloga svijeta. Morao je podnijeti
odvajanje od ljubavi svojega Oca. Sada Mu je kua ponudio
prepustiti silu koju je oteo. Krist se mogao osloboditi od stra-
ne budunosti time to bi priznao Sotoninu vrhovnu vlast. Ali,
uini li to, znailo bi prepustiti pobjedu u ovoj velikoj borbi.
Sotona je zgrijeio na Nebu zato to je traio da se uzdigne
iznad Bojeg Sina. U sluaju da on sad nadvlada, bila bi to po-
bjeda pobune.
Kad je Sotona objavio Kristu da su kraljevstvo i slava ovo-
ga svijeta predani njemu i da e ih on dati onome kome hoe,
on je tvrdio neto to je samo djelomino bilo istina, i to je
rekao stoga da poslui njegovom vlastitom cilju prijevare. So-
tona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio Stvo-
riteljev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zem-
lja je Boja i On je sve predao svome Sinu. Adam je trebao
vladati podinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i
prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je jo ostao zakoniti
Kralj. Tako je Gospodin rekao kralju Nabukodonozoru: Svevi-
nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoe 130
i postavlja nad njim najniega od ljudi! (Daniel 4,14) Sotona
moe provoditi svoju preotetu vlast samo koliko Bog dopusti.
Kad je kua ponudio Kristu kraljevstvo i slavu ovoga svi-
jeta, predlagao je da Krist preda svoj stvarni kraljevski poloaj
nad svijetom i da vlada podinjen Sotoni. To je bilo isto kra-
ljevstvo kome su bile usmjerene nade Hebreja. Oni su eljeli
kraljevstvo ovoga svijeta. Da se Krist suglasio i ponudio im ta-
kvo kraljevstvo, oni bi Ga rado prihvatili. Meutim, proklet-
stvo grijeha, sa svim patnjama poivalo je na tome kraljevstvu.
Krist je izjavio kuau: Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospo-
daru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom slui!
92 Isusov ivot
Onaj koji se pobunio na Nebu, ponudio je Kristu kraljev-

stva ovoga svijeta da bi kupio Njegovu privolu naelima zla;
ali On se nije dao potkupiti; On je doao zasnovati kraljevstvo
pravde i nije elio napustiti ovaj cilj. Istom se kunjom Sotona
pribliava ljudima i kod njih ima bolji uspjeh nego kod Krista.
Ljudima nudi kraljevstvo ovoga svijeta uz uvjet da priznaju nje-
govu vrhovnu vlast. Zahtijeva da rtvuju potenje, opterete sa-
vjest i popuste sebinosti. Krist ih poziva da prvo trae kra-
ljevstvo Boje i njegovu pravdu, ali Sotona ide kraj njih i kae:
to god bila istina glede vjenog ivota, morate mi sluiti da
biste postigli uspjeh u ovom svijetu. Ja drim vau sreu u svojim
rukama. Mogu vam dati bogatstva, zadovoljstva, poasti i sreu.
Posluajte moj savjet. Nemojte dopustiti da vas povedu predodbe
neobina razumijevanja potenja i samoportvovnosti. Ja u vam
pripraviti put. Tako je mnotvo prevareno. Oni pristaju ivjeti
sluei sebi i Sotona je zadovoljan. Dok ih mami nadom u
svjetovnu vlast, on stjee vlast nad duom. Meutim, on nudi
neto to nije njegovo i to e se uskoro od njega oduzeti. U
zamjenu za to on im prijevarom oduzima njihova prava na na-
sljedstvo Bojih sinova.
Sotona je doveo u pitanje injenicu da je Isus Boji Sin.
Kad je bio konano odbijen, imao je dokaz koji nije mogao po-
rei. Boanska je priroda bljesnula kroz napaenu ljudsku. So-
tona nije imao sile da se odupre naredbi. Grei se od ponie-
nja i bijesa, morao se povui iz prisutnosti Otkupitelja svijeta.
Kristova pobjeda bila je tako potpuna, kao to je bio potpun
Adamov pad.
Tako se i mi moemo oduprijeti kunji i primorati Sotonu
da se udalji od nas. Isus je izborio pobjedu pokornou i vje-
131 rom u Boga, i On nam preko apostola govori: Prema tome,
pokorite se Bogu! Oduprite se avlu, pa e pobjei od vas! Pri-
bliite se k Bogu, pa e se i on pribliiti k vama! (Jakov 4,7.8)
Mi se sami ne moemo osloboditi kuaeve sile; on je pobije-
dio ljudsku narav i kad se u vlastitoj sili pokuamo oduprijeti,
postat emo plijen njegovih zamki, ali Tvrda je kula ime Jah-
vino: njemu se pravednik utjee i nalazi utoita. (Izreke 18,10)
Sotona drhti i bjei pred najslabijom duom koja nalazi utoi-
te u tom silnom imenu.
Kad se neprijatelj udaljio, Isus je samrtno blijed i iscrpljen
pao na zemlju. Nebeski su aneli promatrali sukob, gledajui
Pobjeda 93
svog voljenog Zapovjednika dok je prolazio kroz neizrecive pat-

nje kako bi za nas prokrio put spasenja. On je izdrao ispit,
vei od bilo kojega na koji emo mi ikada biti pozvani da ga
izdrimo. Aneli su sada sluili Bojem Sinu dok je leao kao
umirui. Bio je okrijepljen hranom, utjeen vijeu o Oevoj
ljubavi i uvjeravanjem da je cijelo Nebo proslavljalo Njegovu
pobjedu. Povrativi se u ivot, Njegovo je veliko srce suosje-
alo s ovjekom i On polazi dovriti djelo to ga je zapoeo;
ne odmarajui se dok neprijatelj ne bude pobijeen a na pali
ljudski rod otkupljen.
Cijena se naeg otkupljenja nee razumjeti sve dok otkup-
ljeni ne budu stajali sa svojim Otkupiteljem pred Bojim prije-
stoljem. Dok se slava vjenog doma bude odvijala pred naim
ushienim osjetilima, sjetit emo se da je Isus sve to ostavio
zbog nas, da nije postao samo prognanik iz nebeskih dvorova
ve da se zbog nas izloio opasnosti od neuspjeha i vjenog
gubitka. Tada emo poloiti svoje krune pred Njegove noge i
zapjevati: Dostojno je Janje koje je zaklano da primi mo,
bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i hvalu! (Otkrivenje 5,12)
94 Isusov ivot
14
Nali smo Mesiju
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 1,19-51.
132 Ivan Krstitelj sada je propovijedao i krtavao u Betaniji s

onu stranu Jordana. Nedaleko od ovoga mjesta, dok Izrael nije
preao na drugu stranu, Bog je zaustavio rijeku u njezinome
tijeku. Malo dalje odavde utvrdu su Jerihon poruile nebeske
vojske. U ovom trenutku uspomena na te dogaaje ponovno je
oivjela i potaknula ivo zanimanje za Krstiteljevu vijest. Nee
li Onaj koji je u prolim vjekovima tako udesno djelovao
ponovno pokazati svoju silu radi osloboenja Izraela? To su bi-
le misli koje su pokretale srce naroda koji se svakodnevno go-
milao na obalama Jordana.
Ivanovo propovijedanje tako je duboko zahvatilo narod da
je izazvalo pozornost vjerskih vlasti. Rimljani su iz bojazni od
ustanka sumnjiavo promatrali svako okupljanje naroda, i sve
to je upozoravalo na podizanje naroda budilo je strah hebrej-
skih poglavara. Ivan nije priznavao vlast Velikog vijea traei
133 njihovo odobrenje za svoj rad; korio je podjednako poglavare i
narod, farizeje i saduceje. Pa ipak, narod ga je revnosno slije-
dio. Zanimanje za njegov rad kao da je stalno raslo. Iako se
nije priklanjao njemu, Veliko je vijee dralo da je kao javni
uitelj bio pod njegovom nadlenou.
Ovo tijelo sainjavali su lanovi birani od sveenstva i na-
rodnih uitelja. Veliki sveenik je obino bio predsjednik. Svi
su lanovi morali biti ljudi zali u godine, ali ne stari, ljudi koji
nisu trebali poznavati samo hebrejsku vjeru i povijest nego imati
i ope znanje. Morali su biti bez tjelesnih mana, oenjeni i oevi,
jer se dralo da e tako biti ovjeniji i promiljeniji. Njihovo
(94)
Nali smo Mesiju 95
mjesto sastajanja bio je prostor povezan s jeruzalemskim Hra-

mom. U vrijeme hebrejske nezavisnosti Veliko vijee bilo je najvii
narodni sud sa svjetovnom i crkvenom vlau. Premda sada pod-
injeno rimskim namjesnicima, jo je imalo jak utjecaj na gra-
anske i vjerske prilike.
Veliko vijee nije moglo odloiti istraivanje Ivanova djelo-
vanja. Pojedini su se sjeali otkrivenja danog Zahariji u Hramu
i oeva proroanstva to je na njegovo dijete upuivalo kao na
Mesijina vjesnika. U meteima i promjenama koje su se dogo-
dile tijekom trideset godina, ovo se u velikoj mjeri izgubilo iz
vida. Sada je opet oivjelo u sjeanju uslijed uzbuenja izazva-
nog Ivanovim radom.
Davno je bilo kad je Izrael imao proroka, davno se nije
vidjela takva reforma kakva se sad dogaala. Zahtjev za ispo-
vijedanje grijeha inio se nov i poticajan. Mnoge voe nisu e-
ljele ii i sluati Ivanove pozive i javne optube, jer bi ih to
dovelo do otkrivanja tajni iz osobnog ivota. Ipak njegovo
propovijedanje bilo je neposredno objavljivanje Mesije. Bilo je
dobro poznato da su sedamdeset tjedana Danielova proroan-
stva, koji su obuhvaali i Mesijin dolazak, gotovo pri kraju i
svi su bili eljni sudjelovati u toj velikoj narodnoj slavi koja se
tada oekivala. Narodno oduevljenje bilo je tako veliko da je
Veliko vijee bilo prinueno prihvatiti ili odbaciti Ivanov rad.
Njegova je vlast nad narodom slabila. Postalo je ozbiljno pita-
nje kako odrati svoj poloaj. U nadi da e doi do nekog za-
kljuka, odaslali su na Jordan poslanstvo sveenika i Levita da
porazgovara s novim uiteljem.
Okupljeno mnotvo slualo je njegove rijei kad su se po-
slanici pribliili. S izvjetaenim autoritetom, sraunatim da osta-
vi dojam na narod i izazove prorokovo poputanje, doli su gordi 134
rabini. Mnotvo im je napravilo prolaz, pokretom potovanja,
gotovo straha. Ugledni ljudi, u svojim skupocjenim haljinama,
gordi na svoj poloaj i mo, stali su pred prorokom iz pustinje.
Tko si ti? upitali su.
Znajui kakve su bile njihove misli, Ivan je odgovorio: Ja
nisam Krist.
Tko si dakle? Jesi li Ilija?
Nisam.
Jesi li prorok?
Nisam.
96 Isusov ivot
Tko si, da moemo kazati onima to su nas poslali: to

kae za sebe?
Ja sam glas onoga to vie u pustinji: Ispravite put Gos-
podnji; kako to kaza prorok Izaija.
Rijei na koje se pozvao odnosile su se na ono divno Izai-
jino proroanstvo: Tjeite, tjeite moj narod, govori Bog va.
135 Govorite srcu Jeruzalema, viite mu da mu se ropstvo okona,
da mu je krivnja okajana... Glas vie: Pripravite Jahvi put kroz
pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu naemu. Nek se povisi
svaka dolina, nek se spusti svaka gora i breuljak. to je nerav-
no, nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit e se
tada Slava Jahvina, i svako e je tijelo vidjeti. (Izaija 40,1-5)
U stara vremena, kad je neki kralj putovao kroz zabaeni-
je dijelove svog kraljevstva, skupina bi ljudi bila upuena is-
pred kraljevskih koija da poravna strma mjesta i popuni u-
dubljenja, da kralj moe putovati sigurno i bez ikakvih prepre-
ka. Ovaj je obiaj upotrijebio prorok kako bi slikovito prika-
zao djelo evanelja. Nek se povisi svaka dolina, nek se spusti
svaka gora i breuljak. Boji Duh obara ljudsku gordost, kad
svojom udesnom silom probuenja dodirne duu. Svjetovna
zadovoljstva, poloaj i vlast tada postaju bezvrijedni. Odbacuju
se mudrovanja i svaka oholost koja se die protiv priznanja
Boga, a svaka se pomisao zarobljuje da se pokorava Kristu.
(2. Korinanima 10,5) Tada se poniznost i samoportvovna ljubav,
tako malo cijenjene meu ljudima, uzdiu kao jedina vrijednost.
To je djelo evanelja iji je jedan dio bila Ivanova vijest.
Rabini su nastavili sa svojim pitanjima: Zato onda krsti
kad doista nisi ni Mesija ni Ilija, ni prorok? Rije prorok od-
nosila se na Mojsija. Hebreji su bili skloni vjerovanju da e Mojsije
uskrsnuti iz mrtvih i da e biti uzet na Nebo. Nisu znali da je
on ve uskrsnuo. Kad je Krstitelj zapoeo svoju slubu, mnogi
su mislili da je on prorok Mojsije podignut iz mrtvih, jer je
bilo oito da temeljito poznaje proroanstva i povijest Izraela.
Takoer se vjerovalo da e se Ilija osobno pojaviti prije
Mesijina dolaska.
Ovo oekivanje Ivan je poricao, ali njegove rijei imale su
dublji smisao. Isus je kasnije rekao, pozivajui se na Ivana: On
je ako ete pravo Ilija koji ima doi. (Matej 11,14) Ivan
je doao u duhu i sili Ilijinoj izvriti istu zadau koju je izvrio
Ilija. Da su ga Hebreji primili, ona bi bila izvrena za njih.
Nali smo Mesiju 97
Meutim, oni nisu primili njegovu vijest. Za njih on nije bio

Ilija. On za njih nije mogao ispuniti misiju koju je doao ostva-
riti.
Mnogi od sakupljenih na Jordanu bili su nazoni prigodom 136
Isusova krtenja, ali znak koji se tada ukazao bio je otkriven
samo nekolicini meu njima. Tijekom prethodnih mjeseci Krs-
titeljeve slube mnogi nisu htjeli posluati poziv na pokajanje.
Tako su otvrdnuli svoje srce i zamraili svoje razumijevanje.
Kad je prilikom krtenja Nebo dalo svjedoanstvo Isusu, oni
to nisu zamijetili. Oi koje nikada nisu u vjeri upravljene k Njemu
koji je nevidljiv, nisu sagledale objavu Boje slave; ui koje ni-
kada nisu sluale Njegov glas, nisu ule rijei svjedoanstva. Tako
je i sada. esto se Kristova prisutnost i prisutnost anela koji
slue otkriva na skupovima ljudi, a ipak ima mnogo onih koji
to ne znaju. Oni nisu primijetili nita neobino. Meutim, ne-
kima se otkrila Spasiteljeva prisutnost. Mir i radost oivljuju
njihova srca. Oni su utjeeni, ohrabreni i blagoslovljeni.
Izaslanici iz Jeruzalema upitali su Ivana: Zato dakle kr-
tava? Oekivali su odgovor. Iznenada, dok je pogledom pre-
lazio preko mnotva, njegove su oi zaplamtjele, lice se ozarilo,
a cijelo bie pokrenulo dubokim osjeajem. Ispruenih ruku
uzviknuo je: Ja krstim odgovori mu Ivan a meu vama
stoji netko koga vi ne poznate. On je onaj koji dolazi poslije
mene. Ja mu nisam dostojan odrijeiti sveze na obui. (Ivan
1,27)
Vijest koju je trebalo odnijeti natrag Velikom vijeu bila je
jasna i nedvosmislena. Ivanove se rijei nisu mogle odnositi ni
na koga drugoga do na Onoga koji je davno bio obean. Me-
sija se nalazio meu njima! Iznenaeni sveenici i glavari gle-
dali su oko sebe u nadi da e otkriti Onoga o kome je Ivan
govorio. Meutim, u mnotvu Ga nisu mogli primijetiti.
Kad je prigodom Isusova krtenja Ivan upuivao na Njega
kao na Janje Boje, nova je svjetlost osvijetlila Mesijino djelo.
Prorokov je um bio upravljen na Izaijine rijei: Ko jagnje na
klanje odvedoe ga. (Izaija 53,7) Ivan je u tjednima koji su
slijedili s novim zanimanjem prouavao proroanstva i uenje
o rtvenoj slubi. On nije jasno razlikovao dva oblika Kristova
rada kao rtve koja pati i kao Kralja koji pobjeuje ali je
vidio da Njegov dolazak ima dublji znaaj od onoga koji su Mu 137
sveenici ili narod pridavali. Kad je u mnotvu primijetio Isu-
98 Isusov ivot
sa prilikom Njegova povratka iz pustinje, s povjerenjem je oeki-

vao da On da narodu neki znak o svom pravom karakteru. Go-
tovo je nestrpljivo oekivao da uje kako Spasitelj objavljuje
svoje poslanje; ali On nije izgovorio ni jednu rije, nije dao ni
jedan znak. Isus nije odgovorio na rijei kojima Ga je Krstitelj
objavio, ve se pomijeao s Ivanovim uenicima, ne dajui ni-
kakav vanjski dokaz o svom posebnom djelu, ne poduzimajui
nikakve mjere da na sebe skrene pozornost.
Sljedeeg dana Ivan vidi Isusa kako dolazi. Obasjan svjet-
lou Boje slave koja je poivala na Njemu, prorok prua ru-
ke i objavljuje: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!
Ovo je onaj za koga vam rekoh: Poslije mene dolazi ovjek koji
je preda mnom jer bijae prije mene. Ja ga nisam poznavao.
Ali sam zato doao krstiti vodom... Vidio sam Duha gdje sie s
neba kao golub i ostade na njemu. Ja ga nisam poznavao. Ali
mi onaj koji me posla da krstim vodom ree: Na koga vidi da
silazi Duh Sveti i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom
Svetim. I ja to vidjeh i svjedoim da je on Sin Boji. (Ivan
1,29-34)
Je li to Krist? Sa strahopotovanjem i uenjem narod je
promatrao Onoga koji je upravo bio proglaen Bojim Sinom.
Oni su bili snano pokrenuti Ivanovim rijeima. Govorio im je
u Boje ime. Sluali su ga iz dana u dan dok je korio njihove
grijehe, a svakim danom uvrivalo se njihovo uvjerenje da je
on bio poslanik s Neba. Meutim, tko je bio Ovaj koji je vei
od Ivana Krstitelja? U Njegovoj odjei i dranju nije bilo niega
to bi nagovjetavalo visok poloaj. On je oito bio jednostav-
na osoba, odjevena kao i oni sami u skromnu odjeu siroma-
nih. U mnotvu je bilo i onih koji su prigodom Kristova krte-
nja promatrali boansku slavu i uli Boji glas. Ali od tog se
doba Spasiteljev izgled znatno izmijenio. Prigodom Njegova kr-
tenja vidjeli su preobraaj Njegova lika u nebeskoj svjetlosti;
sada Ga je, blijedog, iscrpljenog i izmravjelog, prepoznao sa-
mo prorok Ivan.
Ali dok Ga je narod promatrao, vidio je lice na kome je
boanska milost bila usklaena sa svijeu o moi. Svaki po-
gled oka, svako obiljeje pojave odisalo je poniznou i izra-
zom neizrecive ljubavi. inilo se kao da je okruen ozrajem
138 duhovnog utjecaja. Premda je nain Njegova ponaanja bio
plemenit i nenametljiv, vrio je utjecaj na ljude osjeajem mo-
Nali smo Mesiju 99
i koja je bila skrivena, a nije se mogla posve potisnuti. Je li

bio Onaj koga je Izrael tako dugo ekao?
Isus je doao u siromatvu i poniznosti da bi nam mogao
biti i uzor i Otkupitelj. Da se pojavio u kraljevskom sjaju, ka-
ko bi onda mogao pruiti pouke o poniznosti? Kako bi nam
mogao iznositi tako prodorne istine kao na Gori blaenstava?
Gdje bi bila nada skromnih u ivotu da je Isus doao meu
ljudima prebivati kao kralj?
Meutim, mnotvu je izgledalo nemoguim da je Onaj, koga
je Ivan oznaio, povezan s njihovim uzvienim oekivanjima.
Stoga su mnogi bili razoarani i vrlo zbunjeni.
Rijei to su ih sveenici i rabini toliko eljeli uti: da e
Isus sada obnoviti Izraelsko kraljevstvo, nisu izgovorene. Oni
su oekivali i traili takvoga kralja: takvoga su kralja bili spremni
prihvatiti. Ali Onoga, koji je elio zasnovati u njihovim srcima
kraljevstvo pravde i mira, nisu eljeli primiti.
Sljedeeg dana, dok su dva uenika stajala u blizini, Ivan
je opet vidio Isusa u narodu. Opet je slava Nevidljivoga obas-
jala prorokovo lice kad je uzviknuo: Evo Jaganjca Bojeg! Ri-
jei su uznemirile srce uenika. Oni ih nisu posve razumjeli.
to znai ime koje Mu je dao Ivan Janje Boje? Ni Ivan ih
nije objasnio.
Ostavivi Ivana, otili su potraiti Isusa. Jedan od dvojice
bio je Andrija, brat imunov, a drugi evaelist Ivan. To su bili
Isusovi prvi uenici. Pokrenuti silom kojoj se nisu mogli odu-
prijeti, slijedili su Isusa eljni da razgovaraju s Njim, ali ipak
puni strahopotovanja i tihi, izgubljeni u osobitom znaenju misli:
Je li to Mesija?
Isus je znao da uenici idu za Njim. Oni su bili prvi plo-
dovi Njegove slube, a srce boanskog Uitelja obuzela je ra-
dost, jer su ove due odgovorile na Njegovu milost. Ipak, okrenuv-
i se, samo je upitao: to vi traite? Htio im je dopustiti da
sami odlue hoe li se vratiti ili izraziti svoju elju.
Oni su bili svjesni samo jednog cilja. Samo je Njegova na-
zonost ispunjavala njihove misli. Oni su uzviknuli: Rabbi, gdje
boravi? U kratkom razgovoru kraj puta nisu mogli primiti ono
za im su eznuli. eljeli su biti nasamo s Isusom, sjesti kraj
Njegovih nogu i sluati Njegove rijei.
Doite i vidite, odvrati im. Odoe, dakle, da vide te osta- 139
doe kod njega onaj dan.
100 Isusov ivot
Da su Ivan i Andrija posjedovali duh nevjerstva koji su imali

sveenici i poglavari, ne bi se kao uenici nali kraj Isusovih
nogu. Oni bi doli k Njemu kao kritiari, da osude Njegove ri-
jei. Mnogi na taj nain zatvaraju vrata najdragocjenijim prili-
kama. Ovi prvi uenici nisu tako uinili. Oni su se odazvali
pozivu Svetoga Duha kroz propovijedanje Ivana Krstitelja. Sa-
da su prepoznali glas nebeskog Uitelja. Za njih su Isusove ri-
jei bile pune svjeine, istine i ljepote. Boanska svjetlost bila
je baena na uenje Pisma Starog zavjeta. Viestruke teme is-
tine pojavile su se u novoj svjetlosti.
Skruenost, vjera i ljubav pripremaju um za primanje
mudrosti s Neba. Vjera koja kroz ljubav radi klju je znanja, i
tko ljubi, poznaje Boga. (1. Ivanova 4,7)
Uenik Ivan bio je ovjek iskrenih i dubokih osjeaja,
revnostan ali misaon. On je poeo razlikovati Kristovu slavu
ne svjetovnu rasko i mo, kao to su ga uili da se nada, ve
slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca pun milosti i is-
tine. (Ivan 1,14) Bio je obuzet razmiljanjem o ovoj udesnoj
temi.
Andrija je elio podijeliti radost koju je osjeao u svom
srcu. Potraivi svoga brata imuna uzviknuo je: Mi naosmo
Mesiju! imun nije ekao drugi poziv. On je takoer sluao
propovijedanje Ivana Krstitelja, i pourio je Spasitelju. Kristo-
ve su se oi zadrale na njemu, itajui njegov karakter i povi-
jest njegova ivota. Njegova ustra narav, njegova ljubav, srce
koje suosjea, njegovo kajanje, njegov mukotrpan rad i njego-
va muenika smrt sve je to proitao Spasitelj i rekao: Ti si
imun, sin Jonin; ti e se zvati Kefa, to jest Stijena.
Sutradan Isus odlui poi u Galileju. Meutim, susrete Fi-
lipa pa mu ree: Hajde za mnom! Filip je posluao nalog i
odmah postao Kristov djelatnik.
Filip je pozvao Natanaela. On je bio u mnotvu kad je Krs-
titelj uputio na Isusa kao na Boje Janje. Kad je Natanael po-
gledao Isusa, razoarao se. Moe li ovaj ovjek koji je nosio
znake mukotrpnog rada i siromatva biti Mesija? Ipak, Natana-
el nije mogao odbaciti Isusa, jer je Ivanova vijest donijela nje-
govom srcu vrsto uvjerenje.
140 U vrijeme kad ga je Filip pozvao Natanael se povukao u
jedan tihi gaj da razmilja o Ivanovoj vijesti i proroanstvima
o Mesiji. Molio se da mu se otkrije je li Onaj koga je Ivan na-
Nali smo Mesiju 101
javio Osloboditelj, a Duh Sveti je poinuo na njemu dajui mu

osvjedoenje da je Bog pohodio svoj narod i podigao za njega
rog spasenja. Filip je znao da njegov prijatelj istrauje proro-
anstva i dok se Natanael molio pod jednom smokvom, on je
otkrio njegovo sklonite. esto su se zajedniki molili na ovom
osamljenom mjestu skrivenom u liu.
Vijest Nali smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zako-
nu, i Proroci takoer!, uinila se Natanaelu kao neposredni
odgovor na molitvu. Filip je jo imao kolebljivu vjeru. On je
sumnjiavo dodao: Isus, sin Josipa iz Nazareta. Ponovo se pred-
rasuda pojavila u Natanaelovom srcu. Uzviknuo je: Iz Naza-
reta moe li to dobro izii?
Filip se nije uputao ni u kakvo raspravljanje. Rekao je:
Doi i vidi! Isus opazi Natanaela gdje mu se pribliava pa
ree za nj: Evo pravog Izraelca, bez lukavstva. Natanael je
iznenaen uzviknuo: Odakle me poznaje? Prije nego te Filip
pozvao odgovori mu Isus vidio sam te pod smokvom.
To je bilo dovoljno. Boanski Duh koji je svjedoio Nata-
naelu u njegovoj osamljenoj molitvi pod smokvom, sada mu je
govorio preko Isusovih rijei. Iako sumnjiav i sklon predra-
sudama, Natanael je doao Kristu s iskrenom eljom za istinom,
i sad je njegova elja bila ispunjena. Njegova vjera nadmaila
je vjeru onoga koji ga je doveo Isusu. On je govorio i rekao:
Rabbi! ti si Sin Boji! Ti si kralj Izraelov.
Da je Natanael imao povjerenja u rabinsko vodstvo, nika-
da ne bi naao Isusa. On je postao uenik zato to je sam
promatrao i rasuivao. Tako je to i danas u ivotu mnogih ko- 141
je predrasude zadravaju da prihvate dobro. Kako bi razliit bio
rezultat kad bi doli, i vidjeli!
Nitko nee doi do spasonosne spoznaje istine dokle god
se povjerava vodstvu ljudskog autoriteta. Kao i Natanaelu, i nama
je potrebno da prouavamo Boju Rije za sebe osobno i moli-
mo se za prosvjetljenje Svetim Duhom. Onaj koji je vidio Na-
tanaela pod smokvom, vidjet e i nas na tajnom mjestu moli-
tve. Aneli iz svijeta svjetlosti blizu su onih koji u poniznosti
trae boansko vodstvo.
Pozivanjem Ivana, Andrije, imuna, Filipa i Natanaela, ot-
poinje osnutak kranske Crkve. Ivan je svoja dva uenika uputio
Kristu. Tada je jedan od njih, Andrija, naao svog brata i po-
zvao ga Spasitelju. Tada je pozvan Filip i on je otiao traiti
102 Isusov ivot
Natanaela. Ovi primjeri trebaju nas pouiti o znaenju osob-

nih napora, o upuivanju neposrednih poziva naim roacima,
prijateljima i susjedima. Postoje takvi koji cijeloga ivota tvrde
da poznaju Krista, ali ipak koji nisu nikada uinili nikakav osobni
napor da dovedu makar i jednu duu Spasitelju. Oni sav rad
preputaju propovjedniku. On moe biti dobro osposobljen za
svoj poziv, ali ne moe uiniti ono to je Bog ostavio kao za-
dau vjernicima Crkve.
Postoje mnogi kojima je potrebna sluba kranskih srca
punih ljubavi. Mnogi su propali, a mogli su biti spaeni da su
njihovi susjedi, obini ljudi i ene, uloili osobni napor za njih.
Mnogi ekaju da budu osobno oslovljeni. U svakoj obitelji,
susjedstvu, gradu, tamo gdje ivimo, postoji rad koji trebamo
izvriti kao Kristovi misionari. Ako smo krani, ovaj e rad biti
za nas radost. im se tko obrati, u njemu se raa elja da i
druge upozna kakvog je dragocjenog Prijatelja naao u Isusu.
Spasonosna i posveujua istina ne moe biti zatvorena u nje-
govom srcu.
Svi koji su se posvetili Bogu bit e provodnici svjetlosti.
Bog e ih nainiti svojim posrednicima da drugima objave bo-
gatstvo Njegove milosti. Njegovo je obeanje: Njih i sve oko
brda svojega uinit u blagoslovom, i dat u im na vrijeme kiu,
i bit e to kia blagoslova. (Ezekiel 34,26)
Filip je rekao Natanaelu: Doi i vidi! On nije traio od
njega da prihvati tue svjedoanstvo, ve da sam promatra Kri-
sta. Otkad je Isus uzaao na Nebo, Njegovi su uenici Njegovi
predstavnici meu ljudima, i jedan od najdjelotvornijih naina
pridobivanja dua za Njega jest primjerom pokazati Njegov ka-
142 rakter u svom svakodnevnom ivotu. Na utjecaj na druge ne
ovisi toliko o tome to emo rei, koliko o tome tko smo. Lju-
di mogu pobijati i odbaciti nau logiku, oni se mogu odupri-
jeti naim pozivima; ali ivot nesebine ljubavi dokaz je koji
ne mogu porei. Dosljedan ivot, obiljeen Kristovom krotko-
u, sila je u ovom svijetu.
Kristovo uenje bilo je izraz dubokog osvjedoenja i isku-
stva i oni koji se ue od Njega postaju uitelji po boanskom
uzoru. Boja Rije koju izgovara onaj koji je i sam posveen
njome posjeduje ivotodavnu silu koja je ini privlanom za slu-
atelje i osvjedouje ih da je ona iva stvarnost. Kad ovjek
primi istinu u ljubavi prema njoj, on e je otkriti uvjerljivou
Nali smo Mesiju 103
svojega ponaanja i nainom svojega govora. On objavljuje ono

to je sam uo, vidio i opipao o Rijei ivota, tako da bi i drugi
mogli imati zajednicu s njim kroz poznavanje Krista. Njegovo
svjedoanstvo, s usana dotaknutih ivim arom s oltara, istina
je za prijemivo srce i ona posveuje karakter.
Onaj koji tei pruiti svjetlost drugima, i sam e biti bla-
goslovljen. Bit e to kia blagoslova. I tko napaja druge, sam
e se napojiti. (Izreke 11,25) Bog bi mogao postii svoj cilj
spaavanja grjenika bez nae pomoi; ali da bismo razvili
karakter slian Kristovom, moramo sudjelovati u Njegovu ra-
du. Da bismo sudjelovali u Njegovoj radosti radosti da vidi-
mo due otkupljene Njegovom rtvom moramo sudjelovati u
Njegovim naporima za njihovo otkupljenje.
Prvi izraz Natanaelove vjere, tako snaan, ozbiljan i iskren,
zvuao je kao glazba u Isusovim uima. A On mu uzvrati: Jer
ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjeruje! Vidjet e jo
vee od toga! Spasitelj je radosno oekivao svoje djelo propo-
vijedanja dobrih vijesti krotkima, zavijanja ranjenih srca i ob-
javljivanja slobode zarobljenima od Sotone. Drei na umu dra-
gocjene blagoslove to ih je donio ljudima, Isus je dodao: Za-
ista, zaista, kaem vam... vidjet ete otvoreno nebo i anele
Boje gdje uzlaze i silaze nad Sinom ovjejim.
Ovdje je Krist zapravo rekao: Na obali Jordana Nebo je bilo
otvoreno i Duh je siao na mene kao golub. Taj prizor potvr-
dio je da sam Boji Sin. Ako me vjerujete kao takvoga, vaa e
vjera oivjeti. Vi ete vidjeti da je Nebo otvoreno i da se nika-
da nee zatvoriti. Otvorio sam ga za vas. Boji se aneli penju
nosei Ocu molbe nevoljnih i ojaenih, i silaze nosei blago- 143
slov, nadu, ohrabrenje, pomo i ivot sinovima ljudskim.
Boji su aneli stalno u pokretu izmeu Zemlje i Neba i
Neba i Zemlje. Kristova uda za ucviljene i napaene bila su
uinjena Bojom silom kroz slubu anela. Svaki blagoslov od
Boga dolazi nam preko Krista slubom Njegovih nebeskih vje-
snika. Uzevi na sebe ljudsku prirodu, na je Spasitelj sjedinio
svoje interese s interesima palih Adamovih sinova i keri, dok
se svojom boanskom prirodom drao Bojega prijestolja. Na
taj je nain Krist posrednik u vezi ljudi s Bogom i Boga s lju-
dima.
104 Isusov ivot
15
Na svadbenoj sveanosti
144 Isus nije zapoeo svoju slubu nekim velikim djelom pred
Velikim vijeem u Jeruzalemu. On je otkrio svoju mo na obi-
teljskom skupu u malom galilejskom selu i tako pridonio rado-
sti jedne svadbene sveanosti. Na ovaj je nain pokazao svoju
naklonost prema ljudima i svoju elju da slui njihovoj srei.
U pustinji kuanja On je sam ispio au patnji, a sad je doao
pruiti ljudima au blagoslova i njom posvetiti veze ljudskoga
ivota.
S Jordana Isus se vratio u Galileju. U Kani, malom naselju
nedaleko od Nazareta, trebala se odrati svadba; mladenci su
bili Josipovi i Marijini roaci pa je Isus, znajui za ovaj obitelj-
ski skup, doao u Kanu i sa svojim uenicima bio pozvan na
sveanost.
Ponovno je sreo svoju majku, od koje je neko vrijeme bio
odvojen. Marija je ula o objavi Boje slave na Jordanu prigo-
dom Njegova krtenja. Vijesti su stigle i do Nazareta i u njezi-
nim mislima oivjele prizore koji su toliko godina bili sakri-
veni u njezinu srcu. Marija, zajedno s cijelim Izraelom, bila je
snano pokrenuta radom Ivana Krstitelja. Ona se dobro sjeala
proroanstva danog prilikom njegova roenja. Sada je njegova
145 povezanost s Isusom opet podgrijala njezine nade. Meutim,
do nje su takoer doprle i vijesti o Isusovu tajanstvenu odla-
sku u pustinju pa su je muile mrane slutnje.
Od dana kad je u domu u Nazaretu ula objavu anela,
Marija je slagala u srce svaki dokaz da je Isus Mesija. Njegov
mio, nesebini ivot uvjerio ju je da On ne moe biti nitko
(104)
Na svadbenoj sveanosti 105
drugi do Poslani od Boga. Ipak, na nju su nailazile sumnje i

razoaranja i ona je eznula za vremenom kad e se otkriti Nje-
gova slava. Smrt ju je rastavila od Josipa koji je s njom dijelio
spoznaju o tajni Isusova roenja. Sad vie nije bilo nikoga ko-
me bi mogla povjeriti svoje nade i strahovanja. Dva protekla
mjeseca bila su vrlo tuna. Bila je odvojena od Isusa u ijoj je
suuti nalazila utjehu; razmiljala je o imunovim rijeima: A
tebi e samoj ma probosti duu (Luka 2,35); sjetila se tro-
dnevne duboke duevne patnje kad je mislila da je zauvijek iz-
gubila djeaka Isusa i kad je brina srca oekivala Njegov po-
vratak.
Na svadbenoj sveanosti srela je istog njenog i poslunog
Sina. Ipak, nije bio isti. Njegov se lik izmijenio. Na Njemu su
se vidjeli tragovi borbe koju je vodio u pustinji, a novi izraz
dostojanstva i sile pruao je dokaz o Njegovom nebeskom po-
slanju. S Njim je skupina mladih ljudi, ije Ga oi prate s po-
tovanjem i koji Ga nazivaju Uiteljem. Ovi pratioci priaju Mariji
o tome to su vidjeli i uli prigodom krtenja i na drugim
mjestima. Oni zakljuuju: Nali smo onoga o kome je Mojsije
pisao u Zakonu, i Proroci takoer! (Ivan 1,45)
Kad su se gosti sakupili, inilo se kao da su mnogi bili
zaokupljeni nekom vrlo zanimljivom temom. Prigueno uzbu-
enje proimalo je drutvo. U skupinama su se vodili ivi ali
tihi razgovori, a ispitivaki su pogledi povremeno upuivani
prema Marijinu Sinu. Kad je Marija ula svjedoenje uenika o
Isusu, obradovala se da njezine najtajnije nade nisu bile uza-
ludne. Ipak, bila bi vie no ljudsko bie da se s ovom svetom
radosti nije pomijealo i malo prirodnog ponosa njene majke.
Kad je vidjela mnoge poglede upravljene na Isusa, eznula je
za tim da Ga privoli na to da ovom drutvu dokae kako je
doista Potovani od Boga. Nadala se da e Mu se moda pruiti
prigoda da pred njima uini neko udo.
Obiaj onoga vremena bio je da svadbene sveanosti traju
nekoliko dana. Ovom prigodom, prije no to se sveanost zavrila,
utvreno je da je nestalo vina. Ovo je otkrie izazvalo veliku
zbunjenost i aljenje. Bilo je neobino da prilikom sveanosti
ne bude vina, jer bi to upuivalo na nedostatak gostoljubivo- 146
sti. Kao roaka mladenaca, Marija je pomagala u pripremama
za sveanost i stoga je kazala Isusu: Nemaju vina. Ovim Mu
je rijeima ona pokuala nagovijestiti da bi On moda mogao
106 Isusov ivot
zadovoljiti njihove potrebe. Meutim, Isus je odgovorio: to

hoe ti od mene, eno? Zar moj as nije ve doao?
Ovaj odgovor, premda se inio otrim, nije izraavao hlad-
nou ili neljubaznost. Spasiteljev nain obraanja majci bio je
u skladu s istonjakim obiajima. On se upuivao osobama
kojima se eljelo ukazati potovanje. Svako je djelo Kristovog
zemaljskog ivota bilo u skladu s naelom to ga je sam dao:
Potuj oca svoga i majku svoju. (Izlazak 20,12) Na kriu, u
posljednjem djelu njenosti prema svojoj majci, Isus joj se ob-
raa na isti nain, preporuujui je staranju svog najmilijeg
uenika. I na svadbenoj sveanosti i na kriu, ljubav izraena
bojom glasa, pogledom i postupanjem bila je vjerni tuma
Njegovih rijei.
U svoje djeako doba, za posjeta Hramu, kad se pred Nje-
govim oima otkrila tajna Njegova ivotna djela, Krist je rekao
Mariji: Zar niste znali da ja moram biti u kui Oca svoga?
147 (Luka 2,49) Ove su rijei vjerno oznaile Njegov cjelokupni i-
vot i slubu. Sve je bilo podreeno ovom djelu, velikom djelu
otkupljenja, to ga je doao ostvariti svojim dolaskom na svi-
jet. Sad je ponovio pouku. Marija je bila u opasnosti da povje-
ruje kako joj njezin odnos prema Isusu daje posebno pravo nad
Njim, da u nekojoj mjeri upravlja Njime u Njegovu radu. Tri-
deset godina On je njoj bio sin pun ljubavi i poslunosti i Nje-
gova se ljubav nije promijenila, ali sada je morao misliti na ono
to je Njegova Oca. Kao Sina Najviega i Spasitelja svijeta, ni-
kakve Ga zemaljske veze nisu smjele odvratiti od Njegovog posla-
nja, ili utjecati na Njegovo ponaanje. On je morao biti slobo-
dan da bi inio Boju volju. Ovo je pouka i za nas. Boji su
zahtjevi iznad ljudskih veza. Nikakva zemaljska privlana sila
ne smije odvratiti nae noge sa staze na koju nas je On pozvao.
Jedina nada otkupljenja naeg palog ljudskog roda je u Kri-
stu; Marija je mogla nai spasenje samo u Bojem Janjetu. Sa-
ma nije imala nikakve zasluge. Njezina je povezanost s Isusom
nije postavljala u drukiju duhovnu vezu s Njim od bilo kojeg
drugog ljudskog bia. To su pokazale Spasiteljeve rijei. On je
nainio jasnu razliku izmeu svoje veze s njom kao Sina o-
vjejega i kao Bojega Sina. Njihova je rodbinska veza nije po-
stavljala u ravnopravan poloaj s Njim.
Rijei Zar moj as nije ve doao? upuuju da je svako
djelo u Kristovu ivotu na Zemlji bilo ispunjenje plana koji je
postojao od vjenih vremena. Prije no to je doao na Zemlju,

Isus je poznavao ovaj plan, savren u svim pojedinostima. Me-
utim, dok je hodio meu ljudima, bio je korak po korak voen
Oevom voljom. Kad je doao odreeni trenutak, On nije okli-
jevao da djeluje. S istom je pokornou ekao da nastupi to
vrijeme.
Time to je rekao Mariji da Njegov as jo nije nastupio,
Isus je odgovorio na njezinu neizreenu misao na iekiva-
nje to ga je gajila zajedno sa svojim narodom. Ona se nadala
da e se On otkriti kao Mesija i preuzeti prijestolje u Izraelu.
Meutim, vrijeme jo nije dolo. Ne kao kralj, ve kao ovjek
boli, vian patnjama Isus je prihvatio usud ljudskoga roda.
Premda Marija nije imala pravo razumijevanje o Kristovoj
zadai, imala je bezuvjetno povjerenje u Njega. Isus je odgo-
vorio na tu vjeru. Prvo udo uinio je da bi ukazao ast Mariji-
nom povjerenju i ojaao vjeru svojih uenika. Uenici e se
sresti s mnogobrojnim i snanim kunjama koje e ih voditi k
nevjerstvu. Njima su proroanstva, nedvojbeno, jasno otkrila da 148
je Isus Mesija. Oekivali su da e Ga vjerske voe primiti s
povjerenjem i veim od njihovoga. Objavljivali su narodu Kris-
tova slavna djela i svoje povjerenje u Njegovu zadau, ali su
bili zaueni i gorko razoarani nevjerovanjem, duboko ukori-
jenjenim predrasudama i neprijateljstvom prema Isusu koje su
pokazivali sveenici i rabini. Prva Kristova uda ojaala su ue-
nike da se suprotstave ovom protivljenju.
Nimalo zbunjena Isusovim rijeima, Marija je rekla onima
koji su sluili oko stola: to vam god rekne, uinite! Na taj
je nain uinila ono to je mogla da bi pripremila put Kristo-
vu djelovanju.
Kraj ulaza u kuu stajalo je est velikih kamenih posuda
za vodu i Isus je zapovjedio slugama da ih napune vodom. Oni
su to uinili. Tada, budui da je vino bilo neodlono potreb-
no, On je rekao: Sad zahvatite... i odnesite ravnatelju stola!
Umjesto vode kojom su posude bile ispunjene, poteklo je vino.
Ni kum ni gosti nisu primijetili da je ponestalo vina. Kad su
okusili ovo koje su sluge upravo donijele, kum je tvrdio da je
ono bolje od svakog vina to ga je prije pio, a znatno se razli-
kovalo i od onoga koje se sluilo na poetku sveanosti. Obra-
tivi se mladencu rekao je: Svatko najprije iznosi dobro vino,
a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si uvao dobro vino do sada.
108 Isusov ivot
Kao to ljudi prvo iznose najbolje vino, a zatim ono loije,

tako ini i svijet sa svojim darovima. Ono to on nudi moe
zadovoljiti oko i opiniti osjetila, ali to nee ispuniti ovjekove
enje. Vino se pretvara u gorinu, veselje u tugu. Ono to je
zapoelo pjesmom i veseljem, zavrava se umorom i muninom.
Meutim, Isusovi su darovi uvijek svjei i novi. Sveanost koju
On sprema za ovjeka uvijek daje zadovoljstvo i radost. Svaki
novi dar poveava sposobnost primatelja da cijeni i uiva Gos-
podnje blagoslove. On daje milost za milost. Izvor blagoslova
nee presuiti. Ako ostanete u Njemu, injenica da danas pri-
mate bogati dar osigurava primanje jo bogatijeg dara sutra.
Isusove rijei upuene Natanaelu izraavaju zakon o Bojem
postupanju prema djeci vjere. Sa svakim novim otkrivenjem svoje
ljubavi, On izjavljuje srcu koje prima: Vidjet e jo vee od
toga! (Ivan 1,50)
Kristov dar na svadbenoj sveanosti bio je znamenje. Voda
je predstavljala krtenje u Njegovu smrt; vino prolijevanje
149 Njegove krvi za grijehe svijeta. Vodu kojom su napunjene po-
sude donijela je ljudska ruka, ali joj je samo Kristova rije mo-
gla dati ivotvornu silu. Tako je i s obredima koji upuuju na
Spasiteljevu smrt. Samo Kristovom silom koja djeluje kroz vje-
ru oni uspjeno hrane duu.
Kristova je rije osigurala ono to je bilo potrebno za svet-
kovinu. Tako je obilno osigurana i Njegova milost kojom se briu
sva ljudska bezakonja i kojom se obnavlja i krijepi dua.
Na prvoj sveanosti na kojoj je bio nazoan sa svojim ue-
nicima, Isus im je pruio au koja je predoavala Njegovo djelo
za njihovo spasenje. Na posljednjoj veeri On ju je ponovno
pruio, zasnivajui sveti obred koji je trebao i dalje upuivati
na Njegovu smrt dok on ne doe. (1. Korinanima 11,26)
alost uenika zbog rastanka sa svojim Gospodinom ublaena
je obeanjem ponovnog sjedinjenja kad je rekao: Od sada, kaem
vam, sigurno neu vie piti od ovog trsova roda do onog dana
kad u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega. (Matej
26,29)
Vino to ga je Krist stvorio za svetkovinu, kao i ono to
ga je dao uenicima kao znamenje svoje krvi, bio je isti gro-
ani sok. Prorok Izaija misli na ovo kad govori o novome vinu
u grozdu i kae: Ne unitavajte ga, u njemu je blagoslov!
(Izaija 65,8)
Krist je u Starome zavjetu upozorio Izraela: Vino je pod-

smjeva, estoko pie buka, i tko se njima odaje, nee stei
mudrosti. (Izreke 20,1) On sam nije se pobrinuo za takvu vrst
pia. Sotona kua ljude poputanjem koje e zamagliti razum i
otupjeti duhovna opaanja, dok nas Isus ui da podinimo ni-
u prirodu. Njegov cjelokupan ivot bio je primjer samoodri-
canja. Da bi slomio mo apetita, On je za nas izdrao najteu
kunju koju ljudska priroda moe izdrati. Krist je naredio da
Ivan Krstitelj ne smije piti ni vino ni estoka pia. On je naloio
istu uzdrljivost i Manoahovoj eni. On je izrekao prokletstvo
nad ovjekom koji bi stavljao bocu na usne svoga blinjega.
Krist nije proturjeio svom vlastitom nauku. Neprevrelo vino
to ga je stvorio u svadbi bio je zdrav i osvjeavajui napitak.
Njegovo djelovanje trebalo je uskladiti ukus sa zdravim apeti-
tom.
Kad su gosti na sveanosti uoili kakvou vina, poeli su
se raspitivati, to je potaklo sluge da opiu udo. Drutvo je 150
neko vrijeme bilo toliko zaueno kako bi razmislilo o Onome
koji je uinio ovo udesno djelo. Kad su Ga napokon potraili,
utvrdili su da se On tako neujno povukao da to nisu zamije-
tili ni Njegovi uenici.
Drutvo je svoju pozornost sada usmjerilo na uenike. Oni
su sada prvi put imali prigodu da iskau svoju vjeru u Isusa.
Oni su ispriali to su vidjeli i uli na Jordanu, a to je u mno-
gim srcima rasplamsalo nadu da je Bog podignuo izbavitelja svo-
me narodu. Vijesti o udu proirile su se po cijelom kraju i
stigle do Jeruzalema. Sveenici su i starjeine s novim zanima-
njem istraivali proroanstva koja su upuivala na Kristov do-
lazak. Pojavila se arka elja da se vie dozna o poslanju ovog
novog uitelja koji se na tako nenametljiv nain pojavio u narodu.
Kristova je sluba bila u uoljivoj suprotnosti sa slubom
hebrejskih starjeina. Njihovo potovanje predaja i formalizma
unitili su svaku stvarnu slobodu miljenja i djelovanja. ivjeli
su u stalnom strahu od oskvrnua. Da bi izbjegli dodir s ne-
istima drali su se na odstojanju ne samo od neznaboaca ve
i od veine iz svog vlastitog naroda, ne elei im biti od koristi
niti zadobiti njihovo prijateljstvo. Bavei se stalno ovim pitanji-
ma, njihov je um zakrljao i njihov se ivotni vidokrug suzio.
Njihov primjer potkrepljivao je samoivost i netrpeljivost izmeu
svih narodnih slojeva.
110 Isusov ivot
Isus je zapoeo djelo reformacije svojim prisnim suosjea-

njem s ljudskim rodom. Pokazujui najvie potovanje prema
Bojem zakonu, ukoravao je licemjernu pobonost farizeja i po-
kuavao osloboditi narod od besmislenih pravila koja su ga ve-
zivala. elio je sruiti ograde koje su razdvajale drutvene slo-
jeve, da bi ljude mogao okupiti kao djecu jedne obitelji. Nje-
gova nazonost na svadbenoj sveanosti bio je osmiljeni ko-
rak prema ostvarenju tog cilja.
Bog je uputio Ivana Krstitelja da prebiva u pustinji, kako
bi ga zatitio od utjecaja sveenika i rabina i spremio za posebnu
zadau. Meutim, isposnitvo i osamljenost njegova ivota ni-
su bili uzor za ljude. Sam Ivan nije usmjeravao svoje sluatelje
da napuste svoje negdanje dunosti. On im je naloio da svo-
jom vjernou Bogu prue dokaze svog pokajanja na mjestu na
kome ih je On pozvao.
Isus je korio poputanje samome sebi u svim njegovim ob-
licima, ali je po svojoj naravi bio drutven. On je prihvaao
151 gostoljubivost svih drutvenih slojeva, posjeujui domove bo-
gatih i siromanih, i obrazovanih i neobrazovanih, u tenji da
uzdigne njihove misli od svakodnevnog na ono to je duhovno
i neprolazno. On nije odobravao raspusan ivot i nikakva sjen-
ka svjetovne lakoumnosti nije padala na Njegovo ponaanje;
ipak, On je nalazio zadovoljstvo u prizorima bezazlene radosti
i svojom je nazonou odobravao drutvene skupove. Hebrej-
ska svadba bila je dojmljiv dogaaj i njezina radost nije prou-
zroila nezadovoljstvo Sina ovjejega. Svojom nazonou na
sveanosti Isus je ukazao potovanje braku kao boanskoj usta-
novi.
I u Starom i u Novom zavjetu, branom vezom predstavlja
se njena i sveta zajednica koja postoji izmeu Krista i Njego-
va naroda. Kristovo razumijevanje radosti svadbenih sveano-
sti upuuje na radost onoga Dana kad e On dovesti svoju zaru-
nicu Oevu domu i otkupljeni s Otkupiteljem sjesti na veeru
svadbe Janjetove. On kae: I kao to se enik raduje nevjesti,
tvoj e se Bog tebi radovati. Nee te vie zvati Ostavljenom...
nego e te zvati Moja milina... jer ti si milje Jahvino. On e
se radovati tebi pun veselja, obnovit e ti svoju ljubav, kliktat
e nad tobom radosno. (Izaija 62,5.4; Sefanija 3,17) Kad je
Ivan primio vienje o nebeskim dogaajima, zapisao je: Uto
uh neto kao glas golemog mnotva, kao um velikih voda,
kao prasak jakih gromova: Alleluja! jer se domognu kraljevstva

Gospodin, na Bog, Svemogui. Veselimo se, kliimo od veselja
i zahvalimo Bogu, jer doe Janjetova svadba! Njegova se zarunica
opremila. Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu
gozbu! (Otkrivenje 19,6.7.9)
U svakoj dui Isus je vidio ovjeka kome treba uputiti poziv
za Njegovo kraljevstvo. Dopirao je do ljudskih srca, kreui se
meu njima kao Onaj koji im je elio blagostanje. On ih je tra-
io na gradskim ulicama, u obiteljskim kuama, u amcima, u
sinagogi, na obalama jezera i na svadbenoj sveanosti. Sretao
ih je na njihovim svakodnevnim dunostima pokazujui zani-
manje za njihove svjetovne djelatnosti. Unosio je svoje upute u
domove i dovodio obitelji u njihovim vlastitim domovima pod
utjecaj svoje boanske prisutnosti. Njegova snana osobna su-
ut pomogla Mu je da zadobije srca. esto se povlaio u brda
da bi se u samoi molio, to je bila priprema za Njegov rad meu
ljudima u aktivnom ivotu. Nakon toga vraao se da pomogne
bolesnima, da pouava neuke i raskine okove sa Sotoninih zarob-
ljenika.
Isus je pouavao svoje uenike osobnom vezom i drue- 152
njem. Sjedei meu njima na padinama planina, ponekad kraj
mora ili hodajui s njima putem, pouavao ih je i otkrio im
tajne Bojeg kraljevstva. On nije drao pridike kako to ljudi danas
ine. Gdje god su srca bila otvorena da prihvate boansku vi-
jest, On je otkrivao istine o putu spasenja. Nije nareivao svojim
uenicima da ine ovo ili ono, ve je rekao: Hajde za mnom!
Na svojim putovanjima kroz sela i gradove vodio ih je sa so-
bom da bi mogli vidjeti kako pouava ljude. Povezivao je nji-
hove interese sa svojim, i oni su se sjedinili s Njim u radu.
Kristov primjer u povezivanju s interesima ovjeanstva
trebaju slijediti svi koji propovijedaju Njegovu Rije i svi koji
su primili evanelje Njegove milosti. Ne trebamo se odrei odr-
avanja drutvenih veza. Ne trebamo se ograditi od drugih. Da
bismo dospjeli do svih drutvenih slojeva, moramo ih pronai
tamo gdje se nalaze. Oni e nas rijetko svojevoljno potraiti.
Srca ljudi nisu dirnuta boanskom istinom samo s propovjeda-
onice. Postoji jedno drugo polje rada; moda je ono skromnije,
ali je i ono vrlo plodno, a nalazi se u domu obinih, kao i u
raskonim kuama velikih ljudi, za gostoprimljivim stolom i na
skupovima za bezazleno drutveno uivanje.
112 Isusov ivot
Kao Kristovi uenici, ne trebamo se mijeati sa svijetom

samo iz ljubavi prema zadovoljstvu, da bismo se u besmislicama
sjedinili s njima. Takva druenja mogu donijeti samo tetu. Mi
ne smijemo nikada odobravati grijeh svojim rijeima ili djelima,
svojom utnjom ili prisutnou. Kuda god ili, trebamo nositi
Isusa u sebi, i otkriti drugima dragocjenost naega Spasitelja.
Meutim, oni koji pokuavaju sauvati vjeru krijui se unutar
kamenih zidova gube dragocjene prilike da ine dobro. Dru-
tvenim vezama kranstvo dolazi u dodir sa svijetom. Tko god
je primio boansko vidjelo treba osvjetljavati put onima koji
ne poznaju Svjetlost ivota.
Svi trebamo postati Isusovi svjedoci. Mo drutva, posve-
ena Kristovom milou, mora se korisno upotrijebiti u zado-
bivanju ljudi za Spasitelja. Dopustimo svijetu da vidi kako ni-
smo sebino obuzeti svojim osobnim interesima, ve kako e-
limo da i drugi dijele nae blagoslove i prednosti. Neka vide
da nas naa vjera ne ini nesuosjeajnima ili strogima. Svi koji
ispovijedaju da su nali Krista, neka slue kao to je i On sluio
na dobrobit ljudima.
Svijetu nikada ne trebamo pruiti laan dojam da su kra-
ni turobni, nesretni ljudi. Ako su nae oi usmjerene na Isusa,
153 vidjet emo suosjeajnog Otkupitelja, i svjetlost e nas Njego-
ve pojave obasjati. Gdje god vlada Njegov Duh, tu prebiva mir.
Tu e biti i radost, jer postoji blago, sveto povjerenje u Boga.
Krist je zadovoljan sa svojim sljedbenicima kad pokazuju,
premda su samo ljudska bia, da sudjeluju u boanskoj priro-
di. Oni nisu kipovi, nego ivi mukarci i ene. Njihova srca,
osvjeena rosom boanske milosti, otvaraju se i ire k Suncu
pravde. Svjetlost koja ih obasjava, odzrcaljuje se od njih drugi-
ma u djelima koja blistaju Kristovom ljubavlju.
113
16
U svom Hramu
Poslije toga sie Isus s majkom svojom, s braom i ueni- 154

cima u Kafarnaum, i tu ostade kratko vrijeme. Bijae blizu i-
dovska Pasha, te Isus uzie u Jeruzalem.
Na ovom se putu Isus pridruio jednoj od najveih skupi-
na koje su se uputile u glavni grad. On jo nije javno objavio
svoje poslanje i neprimijeen se pomijeao s mnotvom. U tim
prigodama esto se razgovaralo o Mesijinom dolasku na koji je
Ivanova sluba toliko upuivala. O nadi u nacionalnu veliinu
govorilo se s razgorjelim oduevljenjem. Isus je znao da se ova
nada nee ostvariti, jer je bila zasnovana na pogrenom tuma-
enju Svetoga pisma. S dubokom ozbiljnou objanjavao je pro-
roanstva pokuavajui potaknuti ljude na dublje prouavanje
Boje Rijei.
Hebrejske su voe uile narod da e u Jeruzalemu dobiti
pouke o tome kako da slue Bogu. Tu se tijekom pashalnog
tjedna okupljao velik broj ljudi, koji su dolazili iz svih dijelova
Palestine, pa ak i iz udaljenijih zemalja. Predvorja su Hrama
bila ispunjena arolikim mnotvom. Mnogi nisu mogli nositi sa
sobom rtve to ih je trebalo prinijeti kao znamenje velike rtve. 155
Da bi im se pomoglo, u vanjsko dvorite Hrama dovodili su i
prodavali ivotinje. Ovdje su se sakupljali ljudi iz svih slojeva
da kupe svoje darove. Ovdje se mijenjao sav strani novac za
kovani hramski novac.
Svaki je Hebrejin trebao plaati godinje pola sikla kao ot-
kup za se, a novac skupljen na taj nain koristio se za odra-
vanje Hrama (Izlazak 30,12-16). Osim toga, znatni su prihodi
(113)
114 Isusov ivot
potjecali od dobrovoljnih darova i stavljali se u riznicu Hrama.

Zahtijevalo se da se sav strani novac zamijeni za novac nazvan
hramskim sikalom koji je prihvaen za slubu u Svetitu. Za-
mjena novca pruala je prilike za prijevaru i otimanje, tako da
je to preraslo u sramotnu razmjenu dobara koja je sveenici-
ma bila izvor prihoda.
Trgovci su traili previsoke cijene za ivotinje koje su pro-
davali, a svoju su dobit dijelili sa sveenicima i poglavarima,
koji su se tako bogatili na raun naroda. Vjernike su uili da
Boji blagoslov nee poivati na njihovoj djeci i njihovim nji-
vama ako ne prinesu rtvu. Tako je mogla biti osigurana vi-
soka cijena za ivotinje, jer se ljudi koji su dolazili iz udaljenih
krajeva nisu htjeli vraati kuama a da ne izvre slubu zbog
koje su doli.
Prodaja u Hramu bila je vrlo isplativa, jer se tijekom Pashe
prinosio veliki broj rtava. Mete koji je nastajao podsjeao
je prije na buni stoni sajam nego na sveti Boji Hram. Ovdje
se moglo uti glasno pogaanje, mukanje stoke, blejanje ova-
ca, gukanje golubova pomijeano sa zveckanjem novca i gnjev-
nim prepiranjem. Zbrka je bila tako velika da je uznemira-
vala vjernike, a rijei upuene Vinjemu bile su zagluene me-
teom to je natkrilio Hram. Hebreji su bili vrlo ponosni na
svoju pobonost. Oni su se radovali Hramu, a svaku rije izgovo-
renu protiv njega drali su bogohulnom. Bili su vrlo strogi u
izvravanju obreda u Hramu, ali ljubav prema novcu nadvla-
dala je njihove obzire. Nisu nimalo bili svjesni koliko su dale-
ko odlutali od prvobitnog cilja slube koju je uspostavio sam
Bog.
Kad je Gospodin siao na goru Sinaj, mjesto je bilo po-
sveeno Njegovom nazonou. Mojsiju je bilo naloeno da po-
stavi granice oko gore i da je posveti, a rije Gospodnja ula
se u opomeni: Postavi naokolo granicu za narod i izdaj nared-
156 bu: Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnoja ne
dotiete! Tko se god brda dotakne, smrt e ga snai. Nikakva
ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut
ili strijelom ustrijeljen: bio ovjek ili ivine, neka na ivotu
ne ostane. (Izlazak 19,12.13) Tako je pruena pouka da je sveto
mjesto ono na kome Bog otkriva svoju prisutnost. Podruje se
Bojega Hrama trebalo drati posveenim. Meutim, u borbi
za dobitkom sve je to nestalo iz vidokruga.
U svom Hramu 115
Sveenici i poglavari koji su bili pozvani da budu Boji pred-

stavnici u narodu trebali su ispraviti zlorabljenje predvorja Hrama,
a narodu pruiti primjer potenja i samilosti. Umjesto da misle 157
samo o svome dobitku, trebali su razmotriti prilike i potrebe
vjernika i spremno pomoi onima koji nisu mogli kupiti po-
trebne rtve. Meutim, oni to nisu inili. Pohlepa je otvrdnula
njihova srca.
Na ovu sveanost dolazili su nevoljni, siromani i alosni.
Tu je bilo slijepaca i drugih invalida. Neke su donijeli na nosi-
lima. Dolazili su mnogi tako siromani da nisu mogli kupiti ni
najskromniju rtvu za Gospodina, ak toliko siromani da nisu
mogli pribaviti ni hranu kojom bi utolili svoju glad. Oni su bili
vrlo oaloeni tvrdnjama sveenika. Sveenici su se hvalili svo-
jom pobonou; tvrdili su da su zatitnici naroda, a bili su
uistinu bez suuti i samilosti. Siromani, bolesni i umirui uza-
ludno su molili za pomo. Njihove patnje nisu budile nikakvo
saaljenje u srcima sveenika.
Uavi u Hram Isus je sagledao cijeli prizor. Vidio je nepo-
tene radnje. Vidio je bijedu siromanih koji su mislili da bez
prolijevanja krvi nema oprosta njihovih grijeha. Vidio je vanj-
sko predvorje svog Hrama pretvoreno u mjesto nesvete trgo-
vine. Sveto ograeno zemljite postalo je prostrana mjenjani-
ca.
Krist je vidio da se neto mora uiniti. Mnogi obredi na-
metnuti su narodu bez pouavanja o njihovom znaenju. Vjer-
nici su prinosili svoje rtve, a nisu razumjeli da su one pred-
stavljale jedinu savrenu rtvu. Meu njima je stajao, neprepo-
znat i nepotovan, Onaj koga je predstavljala sva njihova slu-
ba. On je dao upute o rtvama. On je znao njihovu simboli-
nu vrijednost, i sada je vidio da su izopaene i pogreno shva-
ene. Duhovno je vrenje slube Bogu brzo iezavalo. Nika-
kva veza nije spajala sveenike i poglavare s njihovim Bogom.
Kristovo djelo sastojalo se u uspostavi jednog sasvim drukijeg
bogosluja.
Pronicljivim pogledom Krist je obuhvatio prizor, dok je stajao
na stubitu hramskog predvorja. Prorokim je okom gledao u
budunost i vidio ne samo godine ve i stoljea i epohe. Vidio
je kako e sveenici i poglavari liiti nevoljnike njihovih prava
i zabraniti da se evanelje propovijeda siromanima. Vidio je
kako e se Boja ljubav sakriti od grjenika i kako e ljudi nainiti
116 Isusov ivot
trgovinu od Njegove milosti. Dok je promatrao taj prizor, Nje-

govo je lice izraavalo ogorenje, vlast i silu. Narod je svoju
pozornost usmjerio na Njega. Oi onih koji su se bavili nesve-
158 tom trgovinom zaustavile su se na Njegovom licu. Nisu mogli
skriti svoj pogled. Osjeali su da ovaj ovjek ita njihove naj-
skrivenije misli i otkriva njihove tajne pobude. Neki su poku-
ali sakriti svoje lice, kao da su na njima bila ispisana nedjela
koja e proitati ove ispitivake oi.
Nered se stiao. Glasovi prodaje i cjenkanja su prestali. Tiina
je postala muna. Cio skup proeo je osjeaj strahopotovanja.
inilo se kao da su dovedeni na Boji sud da daju odgovor za
svoja djela. Promatrajui Krista, vidjeli su Boanstvo kako je
bljesnulo kroz ljudsku odjeu. Velianstvo Neba stajalo je kao
to e Sudac stajati u posljednji dan sada jo neokruen sla-
vom koja e Ga tada pratiti, ali s istom moi da pronikne u
duu. Njegove su oi prelazile preko mnotva, uoavajui sva-
kog pojedinca. Njegova se pojava s vladarskim dostojanstvom
uzdizala iznad njih, a boanska je svjetlost osvjetljavala Njego-
vo lice. Progovorio je, a Njegov jasan, zvonak glas isti onaj
koji je na Sinajskoj gori objavio Nakon koji sada prestupaju sve-
enici i poglavari odzvanjao je ispod hramskih svodova: Nosite
to odavde! Ne pravite od kue Oca moga prodavaonicu!
Silazei polako niz stube i podiui bi od uzica koji je
uzeo ulazei unutra, naredio je trgovakom drutvu da napusti
podruje Hrama. S revnou i strogou koje nikada ranije nije
pokazivao, isprevrtao je stolove mjenjaa novca. Metalni novac
je padao, resko zveei na mramornom podu. Nitko se nije usu-
dio dovesti u pitanje Njegovu vlast. Nitko se nije usudio zastati
i pokupiti svoj nepoteni dobitak. Isus ih nije tukao biem od
uzica, ali u Njegovoj je ruci taj jednostavni bi izgledao stra-
no, kao plameni ma. Slubenici Hrama, pohlepni sveenici,
preprodavai i trgovci stokom sa svojim ovcama i govedima urili
su s ovoga mjesta, s jedinom milju da pobjegnu od osude Nje-
gove nazonosti.
Silan je strah ovladao mnotvom koje je osjealo da ga za-
sjenjuje Njegovo Boanstvo. Uzvici uasa i straha silazili su sa
stotina problijedjelih usana. ak su i uenici drhtali. Bili su du-
boko uznemireni Isusovim rijeima i nainom postupanja koji
se tako razlikovao od Njegova uobiajena ponaanja. Sjeali su
se da je za Njega napisano: Jer me izjela revnost za Dom tvoj.
U svom Hramu 117
(Psalam 69,9) Buno se mnotvo sa svojom robom uskoro na-

lo daleko od Gospodnjeg Hrama. Predvorja su bila osloboena
nesvete trgovine i duboki mir i sveana ozbiljnost zamijenili
su prizor metea. Gospodnja prisutnost, koja je u stara vremena 161
posvetila goru, posvetila je sada i Hram podignut Njemu u ast.
ienjem Hrama Isus je objavio narodu svoju mesijansku
slubu i poetak svojega rada. Taj Hram, podignut za prebiva-
nje boanske Prisutnosti, bio je uoblien kao oita pouka za
Izrael i cijeli svijet. Od vjenih je vremena Boja namjera bila
da svako stvorenje, od sjajnog i svetog serafima do ovjeka, treba
postati hram u kome e prebivati Stvoritelj. Djelovanjem grije-
ha ljudski je rod prestao biti Boji hram. Potamnjeno i zlom
obeaeno ljudsko srce nije vie otkrivalo boansku slavu. Me-
utim, utjelovljenjem Bojeg Sina ispunjen je cilj Neba. Bog pre-
biva u ljudskom srcu i posredovanjem spasonosne milosti o-
vjekovo srce ponovno postaje Njegov hram. Bog je odredio da
jeruzalemski Hram bude stalno svjedoanstvo o uzvienoj sud-
bini svakoga ovjeka. Meutim, Hebreji nisu razumijevali zna-
enje graevine koju su gledali s toliko ponosa. Nisu htjeli predati
sebe i postati sveti hram Bojega Duha. Predvorja jeruzalem-
skog Hrama, ispunjena guvom i nesvetom trgovinom, pred-
stavljala su previe vjernu sliku hrama srca, oskvrnjenog prisut-
nou strasti i nesvetih misli. ienjem Hrama od kupaca i
prodavaa, Isus je objavio svoju misiju ienja srca od prljav-
tine grijeha od svjetovnih elja, sebinih sklonosti, loih
navika koje kvare duu. I doi e iznenada u Hram svoj Gospod
koga vi traite i aneo Saveza koga udite. Evo ga, dolazi ve
govori Jahve nad Vojskama. Ali tko e podnijeti dan njegova
dolaska i tko e opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj
ljevaev i kao luina bjelioeva. I zasjest e kao onaj to topi
srebro i proiava. Oistit e sinove Levijeve i proistit e ih
kao zlato i srebro. (Malahija 3,1-3)
Ne znate li da ste hram Boji, i da Duh Boji prebiva u
vama? Ako tko razara hram Boji, njega e Bog razoriti, jer je
svet hram Boji, a taj ste vi. (1. Korinanima 3,16.17) Nije-
dan ovjek ne moe sam izagnati zlo mnotvo to je zaposjelo
srce. Jedino Krist moe oistiti hram due. Meutim, On ne
eli ui nasilno. On ne dolazi u srce kao u Hram u stara vre-
mena, ve kae: Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko uje
moj glas i otvori vrata, ui u k njemu i veerati s njim. (Ot-
118 Isusov ivot
krivenje 3,20) On e doi ne samo na jedan dan, jer kae: Sta-

162 novat u meu njima i meu njima hodati... a oni e biti moj
narod. Satri nae opaine, baci na dno mora sve grijehe na-
e! (2. Korinanima 6,16; Mihej 7,19) Njegova e prisutnost
oistiti i posvetiti duu, da bi mogla postati svetim hramom
Gospodnjim i stan Boji u Duhu. (Efeanima 2,21.22)
Savladani strahom, sveenici i poglavari pobjegli su iz pred-
vorja Hrama, od ispitivakog pogleda koji je itao njihova sr-
ca. U svome bijegu sreli su druge koji su se uputili u Hram, i
naredili im da se vrate, priajui im to su vidjeli i uli. Krist
je gledao ljude koji su bjeali s njenim saaljenjem prema strahu
i neznanju o tome to sainjava pravo bogosluje. U ovom pri-
zoru sagledao je simboliku rasijavanja cijelog hebrejskog naro-
da zbog njihove zloe i okorjelosti.
Zbog ega su sveenici pobjegli iz Hrama? Zato se nisu
usprotivili Isusovoj naredbi? Onaj koji im je zapovjedio da idu
bio je drvodjeljin sin, siromani Galilejac, bez zemaljskog po-
loaja ili moi. Zato Mu se nisu suprotstavili? Zato su napus-
tili svoju nepravedno steenu zaradu i pobjegli na zapovijed
Onoga iji je izgled bio tako skroman?
Krist je govorio s kraljevim autoritetom i u Njegovoj pojavi
i tonu Njegova glasa bilo je neega emu se oni nisu mogli
suprotstaviti. Na rije zapovijedi shvatili su kao nikada ranije
svoje pravo stanje licemjera i pljakaa. Kad je boanstvo za-
sjalo kroz ljudsku prirodu, ne samo to su vidjeli opravdan gnjev
na Kristovom licu ve su razumjeli i znaenje Njegovih rijei.
Oni su se osjeali kao da se nalaze pred prijestoljem vjenog
Suca, s presudom izreenom za sadanjost i vjenost. Zakratko
bili su uvjereni da je Krist prorok, a mnogi su u tom asu vje-
rovali da je On Mesija. Sveti Duh podsjetio ih je na izjave pro-
roka o Kristu. Hoe li se prikloniti tom osvjedoenju?
Nisu se htjeli pokajati. Znali su da se pokrenula Kristova
suut prema siromanima. Znali su da su bili krivi za ucjenji-
vanje u poslovanju s narodom. Mrzili su Krista zato to je znao
njihove misli. Njegovo javno karanje znailo je poniavanje nji-
hove gordosti i zavidjeli su Mu to Njegov utjecaj na narod sve
vie raste. Odluili su Ga pitati o sili kojom ih je istjerao i tko
Mu je dao tu silu.
Polako i oprezno, ali s mrnjom u srcu, vratili su se u Hram.
Meutim, kakva je promjena nastupila za njihove odsutnosti!
U svom Hramu 119
Kad su pobjegli, siromani su ostali, i oni su sad promatrali 163

Isusa ije je lice izraavalo ljubav i suut. Sa suzama u oima
govorio je prestraenim ljudima oko sebe: Ne boj se, oslobodit
u te, a ti e me slaviti! Ja sam zato doao na ovaj svijet.
Narod se tiskao oko Krista, s hitnim dirljivim pozivima:
Uitelju, blagoslovi me! Njegovo je uho ulo svaki vapaj. Saa-
ljenjem koje nadilazi saaljenje njene majke, On se naginjao
nad djecom koja su patila. Svima je posveivao pozornost. Svatko
je bio izlijeen bez obzira od koje je bolesti bolovao. Nijemi
su u hvali otvarali svoje usne; slijepi su promatrali lice svojega
Iscjelitelja. Srca onih koji su patili postala su radosna.
Dok su hramski sveenici i slubenici promatrali ovo ve-
liko djelo, kakvo otkrivenje su za njih bili glasovi to su ih slu-
ali! Ljudi su priali o patnjama to su ih podnosili, o neostva-
renim nadama, bolnim danima i neprospavanim noima. Kad
je izgledalo da je i posljednja iskra nade ugasnula, Krist ih je
iscijelio. Teret je bio tako teak, svjedoio je jedan, ali naao
sam Onoga koji mi je pomogao. To je Krist Boji i ja u posvetiti
svoj ivot sluei Njemu. Roditelji su govorili svojoj djeci: On
vam je spasio ivot, podignite svoje glasove Njemu u slavu!
Glasovi djece i mladei, oeva i majki, prijatelja i promatraa
stopili su se u zahvalnosti i slavljenju. Nada i radost ispunja-
vale su njihova srca. Mir je zavladao njihovim umom. I dua i
tijelo bilo im je izlijeeno i oni su se vratili domu objavljujui
posvuda neusporedivu Isusovu ljubav.
Za Kristova raspea, oni koji su doivjeli takvo iscjeljenje
nisu se pridruili rulji koja je vikala: Raspni ga! Raspni ga!
Oni su suosjeali s Isusom, jer su osjetili Njegovu silnu suut
i udesnu silu. Znali su da je On njihov Spasitelj, jer im je po-
klonio zdravlje i tijela i due. Sluali su propovijedanje apostola
i Boja rije koja je ula u njihova srca podarila im je i razu-
mijevanje. Postali su posrednici Boje milosti i orua Njegova
spasenja.
Mnotvo to je pobjeglo iz predvorja Hrama vratilo se po-
lako nakon nekog vremena. Djelomino su se oporavili od straha
koji ih je obuzeo, ali su im lica jo izraavala neodlunost i
bojaljivost. Oni su s divljenjem promatrali Isusova djela uvje-
reni da su se u Njemu ispunila proroanstva o Mesiji. Grijeh
oskvrnua Hrama u velikoj je mjeri poivao na sveenicima.
Njihovim je djelovanjem predvorje pretvoreno u trnicu. U od- 164
120 Isusov ivot
nosu na njih, narod je bio nevin. Na ljude je Isusov boanski

autoritet ostavio dojam, ali utjecaj sveenika i poglavara bio je
puno vei. Oni su smatrali Isusovu slubu kao novinu i ospo-
ravali su Mu pravo da se mijea u ono to je doputeno crkve-
nom vlau. Bili su uvrijeeni zbog prekida trgovanja i oglui-
vali su se na uvjeravanja Svetoga Duha.
Sveenici i poglavari, prije svih drugih, trebali su u Isusu
prepoznati Gospodnjeg Pomazanika, jer su se u njihovim ruka-
ma nalazili sveti svici koji su opisivali Njegovo poslanje i zato
to su znali da je oienje Hrama bilo izraz sile vie od ljudske.
Premda su veoma mrzili Isusa, oni se nisu mogli osloboditi po-
misli kako postoji mogunost da je On prorok poslan od Boga
da obnovi svetost Hrama. S potovanjem to je proizalo iz ovog
straha, doli su k Njemu s pitanjem: Budui da to ini, koji
nam znak pokazuje?
Isus im je pokazao znak. U svjetlosti koja je zasvijetlila u
njihovim srcima i djelima koja je uinio pred njima, a koja je
trebao uiniti Mesija, pruio je uvjerljive dokaze o svom karak-
teru. I sada, dok su oni traili znak, On im je odgovorio pri-
om, pokazujui da ita njihovu zlu namjeru i vidi dokle e ih
ona odvesti. Razvalite ovaj hram, rekao je, i u tri dana opet
u ga podii!
Ove su Njegove rijei imale dvojako znaenje. On nije
govorio samo o razorenju hebrejskog Hrama i bogosluja ve i
o svojoj smrti o razorenju hrama svojega tijela. Hebreji su
ve kovali tu zavjeru. Kad su se sveenici i poglavari vratili u
Hram, predloili su da ubiju Isusa i tako se oslobode Onoga
koji im stvara potekoe. Ipak, kad im je predoio njihovu na-
mjeru, nisu Ga razumjeli. Smatrali su da se Njegove rijei od-
nose samo na Hram u Jeruzalemu, i s negodovanjem su uzvik-
nuli: etrdeset i est godina graen je ovaj hram, a ti e ga
podii u tri dana? Osjeali su da je Isus sada opravdao njiho-
vo nevjerstvo, i to ih je uvjerilo u odluci da Ga odbace.
Krist se nije trudio da nevjerni Hebreji razumiju Njegove
rijei, pa ak u to vrijeme ni Njegovi uenici. Znao je da e ih
Njegovi neprijatelji pogreno protumaiti i da e ih okrenuti
protiv Njega. Na Njegovom suenju iznijet e ih kao optubu,
a na Golgoti e ih izgovarati s ciljem da Ga rane. Meutim,
objasniti ih sada, znailo bi upoznati uenike sa svojim patnja-
165 ma i nanijeti im bol koju oni jo nisu mogli podnijeti. A i
U svom Hramu 121
objanjenje bi prerano otkrilo do ega e Hebreje dovesti nji-

hove predrasude i nevjerovanje. Ve su stupili na stazu kojom
e uporno ii sve dok On ne bude poveden kao janje na klanje.
Ove Kristove rijei izgovorene su radi onih koji e povje-
rovati u Njega. Znao je da e biti ponovljene. Budui da su
izgovorene za vrijeme Pashe, doprijet e do uiju tisua koje
e ih pronijeti u sve dijelove svijeta. Nakon Njegova uskrsnua
iz mrtvih njihovo e znaenje biti razjanjeno. One e mnogi-
ma postati uvjerljiv dokaz Njegove boanske prirode.
ak ni Isusovi uenici esto nisu razumijevali Njegove po-
uke zbog svog duhovnog mraka. Meutim, dogaaji koji su
uslijedili razjasnili su im mnoge od ovih pouka. Kad vie nije
iao s njima, Njegove su rijei postale potpora njihovim srci-
ma.
Spasiteljeve rijei koje su se odnosile na Hram u Jeruzale-
mu: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga podii!, imale
su dublji smisao nego to su sluatelji slutili. Krist je bio ute-
meljitelj hramskog ivota. Njegove su slube bile slika rtve Bo-
jeg Sina. Sveeniko je zvanje uspostavljeno da prikae Kristov
posredniki karakter i djelo. Cjelokupan plan rtvenog bogo-
sluja bio je predslika Spasiteljeve smrti za otkupljenje svijeta.
Ove rtve nee imati nikakvo znaenje kad bude ispunjen ve-
liki dogaaj na koji su vjekovima upuivale.
Budui da je cjelokupno obredno izlaganje istine simbo-
lino upuivalo na Krista, ono bez Njega nije imalo nikakvu
vrijednost. Kad su Hebreji zapeatili svoje odbacivanje Krista
time to su Ga predali da se pogubi, odbacili su sve ono to je
pridavalo znaenje Hramu i njegovim slubama. Nestalo je nje-
gove svetosti. On je bio osuen na unitenje. Od toga dana rtve
i sluba u vezi s njima postale su beznaajne. Kao i Kajinova
rtva, nisu izraavale vjeru u Spasitelja. Time to su Krista pre-
dali na smrt, Hebreji su zapravo razorili svoj Hram. Kad je Krist
razapet, unutarnja zavjesa u Hramu rascijepala se na dva di-
jela, od vrha do dna, oznaavajui da je prinijeta velika zavr-
na rtva i da je cijeli sustav rtava zauvijek prestao.
I u tri dana opet u ga podii! Sile tame kao da su nad-
vladale prilikom Spasiteljeve smrti i klicale su od radosti zbog
svoje pobjede. Meutim, iz unajmljena Josipova groba Isus je
iziao kao pobjednik. Razorua Poglavarstva i Vlasti i javno ih
izloi ruglu vodei ih u pobjedonosnoj povorci pobijeene nji-
122 Isusov ivot
me. (Koloanima 2,15) Posredovanjem svoje smrti i uskrsnu-

166 a, On je postao sluga atora, onoga koji podie Gospodin, a
ne ovjek. (Hebrejima 8,2) Ljudi su podigli hebrejski ator
sastanka, ljudi su sazidali hebrejski Hram, ali gornje Svetite
po ijoj je slici bilo nainjeno zemaljsko nije sagradio nije-
dan zemaljski arhitekt. Evo ovjeka komu je ime Izdanak... On
e sazidati Svetite Jahvino i proslaviti se. On e sjediti i vla-
dati na prijestolju. A do njega e na prijestolju biti sveenik.
(Zaharija 6,12.13)
Sluba prinoenja rtava, koja je upuivala na Krista, pres-
tala je, ali su ljudske oi sada bile usmjerene k pravoj rtvi za
grijehe svijeta. Zemaljska je sveenika sluba prestala, ali mi
gledamo na Isusa, sveenika novog zavjeta i na kropljenikoj
krvi koja govori bolje od Abelove. Jo nije otvoren put u Sve-
tinju nad svetinjama dok jo postoji prvi dio atora... Ali Krist,
poto se pojavio kao veliki sveenik buduih dobara prolazei
veim i savrenijim atorom koji nije napravljen rukom... uao
je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca
i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vjeni otkup. (He-
brejima 12,24;9,8-12)
Odatle slijedi da moe zauvijek spasavati one koji po nje-
mu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da posreduje za njih. (Hebre-
jima 7,25) Iako se sluba morala premjestiti iz zemaljskog u
nebeski Hram; iako e svetite i na Veliki sveenik biti nevid-
ljiv za ljudske oi, ipak uenici nee trpjeti nikakav gubitak.
Oni nee doivjeti nikakav prekid svoje zajednice niti smanje-
nje sile zbog Spasiteljeve odsutnosti. Dok Isus slui u nebeskom
Svetitu, On takoer slui i u Crkvi na Zemlji preko svojega
Duha. On je sakriven od naih oiju, ali se Njegovo obeanje
dano na rastanku ispunjava: Ja sam s vama u sve vrijeme do
svretka svijeta. (Matej 28,20) Premda svoju silu prenosi svo-
jim slugama, Njegova je prisutnost, koja daje snagu, jo u Nje-
govoj Crkvi.
Budui dakle da imamo uzviena velikog sveenika, Isu-
sa, Sina Bojega... drimo se vrsto vjere koju ispovijedamo!
Nemamo, naime, nekoga velikog sveenika koji ne bi mogao
suosjeati s naim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u
svemu (kao i mi), samo to nije sagrijeio. Dakle: pristupajmo
s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosre i na-
emo milost za pravodobnu pomo! (Hebrejima 4,14-16)
123
17
Nikodem
Nikodem je zauzimao visok i povjerljiv poloaj u hebrej- 167

skom narodu. Bio je visoko obrazovan, izrazito obdaren i uva-
en lan narodnog Savjeta. Kao i drugi, i on je bio pokrenut
Isusovim uenjem. Premda bogat, obrazovan i cijenjen, njega
je neobino privlaio skromni Nazareanin. Pouke koje su dolazile
sa Spasiteljevih usana ostavljale su na njega dubok dojam te je
zaelio saznati vie o ovim velianstvenim istinama.
Kristov autoritet izraen u ienju Hrama izazvao je veli-
ku mrnju sveenika i poglavara. Bojali su se sile ovoga stranca.
Takvu hrabrost nepoznatog Galilejca nisu eljeli podnositi. Od-
luili su uiniti kraj Njegovu djelovanju. Meutim, nisu se sla-
gali s ovom namjerom. Bilo je nekih koji su se bojali stati nasu-
prot Onome koga je tako oito pokretao Boji Duh. Sjeali su
se kako su proroci bili ubijani jer su osuivali grijehe izraelskih
voa. Znali su da je robovanje Hebreja nekom neznaboakom
narodu rezultat njihove upornosti u odbacivanju Bojih ukora.
Bojali su se da e sveenici i poglavari, kujui zavjeru protiv
Isusa, slijediti stope svojih otaca i navui nove nesree na narod.
Nikodem je dijelio ove osjeaje. Na jednom savjetovanju Velikog 168
vijea, kad se razmatralo kakav stav treba zauzeti prema Isusu,
Nikodem se zalagao za obazrivost i umjerenost. Uporno je isticao
da bi bilo opasno odbaciti Njegove opomene, ako je Isus doista
imao vlast od Boga. Sveenici se nisu usuivali ogluiti o ovaj
savjet i za neko vrijeme nisu nita poduzimali protiv Spasitelja.
Otkako je uo Isusa, Nikodem je pozorno prouavao pro-
roanstva o Mesiji, i to je vie istraivao, utoliko je jae bilo
(123)
124 Isusov ivot
njegovo uvjerenje da je On taj koji treba doi. Zajedno s mno-

gima u Izraelu, bio je duboko oaloen oskvrnuem Hrama.
Bio je svjedok prizora kad je Isus istjerao kupce i prodavae.
Vidio je velianstveno otkrivenje boanske sile; vidio je Spasi-
telja kako prihvaa siromane i lijei bolesne; vidio je njihove
radosne poglede i uo njihove rijei hvale; nije sumnjao da je
Isus iz Nazareta Poslani od Boga.
arko je elio razgovarati s Isusom, ali Ga iz straha nije
htio javno potraiti. Za hebrejskog poglavara bilo bi preveliko
ponienje da javno prizna svoju naklonost jednom zasad tako
malo poznatom uitelju. Ako Veliko vijee dozna za ovaj posjet,
navui e na sebe njihov prijezir i prijekor. Odluio se za tajni
razgovor, opravdavajui se time to bi, kad bi javno otiao, drugi
moda slijedili njegov primjer. Poto se podrobno raspitao o
Spasiteljevu mjestu poinka na Maslinskoj gori, priekao je dok
grad utone u san, pa Ga je onda potraio.
U Kristovoj je nazonosti Nikodem osjeao neku udnu bo-
jaljivost, koju je pokuao prikriti platem staloena i dostojan-
stvena dranja. Rabbi, rekao je, znamo da si od Boga doao
kao uitelj, jer nitko ne moe initi udesa koja ti ini ako
Bog nije s njim. Govorei o osobitim darovima to ih je Krist
imao kao uitelj, i o Njegovoj neobinoj sili kojom je inio u-
da, nadao se da e pripremiti put za ovaj razgovor. Ovim rije-
ima elio je smiljeno izraziti i izazvati povjerenje, ali su one,
zapravo, pokazivale nevjerstvo. On nije priznavao Isusa za Me-
siju, ve samo za uitelja poslanog od Boga.
Umjesto da prihvati ovakav pozdrav, Isus je upravio svoj
pogled na govornika kao da pronie u dubinu njegove due. U
svojoj beskonanoj mudrosti On je gledao ovjeka koji trai is-
tinu. Znao je njegov cilj i elei probuditi uvjerenje to je ve
postojalo u umu njegova sluatelja, neposredno, ali sveano i
ljubazno, istaknuo je najvanije: Zaista, zaista, kaem ti, tko
se odozgo ne rodi, taj ne moe vidjeti kraljevstva Bojega. (Ivan
3,3)
171 Nikodem je doao Gospodinu u elji da s Njim razmijeni
gledita, ali Isus mu je otkrio temeljna naela istine. Rekao je
Nikodemu: Ono to ti je potrebno nije teorijsko znanje, ve
duhovna obnova. Nije ti potrebno da zadovolji svoju radozna-
lost, ve da ima novo srce. Mora primiti novi ivot odozgo,
prije no to postane spreman da cijeni nebeske vrijednosti.
Nikodem 125
Dok ne nastupi ova promjena, koja sve obnavlja, razgovor o

mom autoritetu i mojoj misiji nee za tebe imati spasonosno
znaenje.
Nikodem je sluao propovijedi Ivana Krstitelja, o pokaja-
nju i krtenju, kojima je Ivan upuivao narod na Onoga koji
e krtavati Svetim Duhom. On je i sm smatrao da Hebrejima
nedostaje duhovnosti i da njima u velikoj mjeri upravljaju lice-
mjerje i udnja za svjetovnom slavom. Nadao se da e prigo-
dom Mesijina dolaska nastati bolje stanje. Ipak, vijest Ivana Krs-
titelja koja je pokretala ljude da ispituju svoje srce nije ga us-
pjela osvjedoiti o vlastitom grijehu. On je bio strogi farizej i
ponosio se svojim dobrim djelima. Bio je nadaleko potovan
zbog svoje dareljivosti i velikodunosti u podupiranju slube
u Hramu, osjeajui sigurnost u vjerovanju da je zadobio Bo-
ju naklonost. Uznemirila ga je misao o kraljevstvu koje je tako
isto da ga on u svom sadanjem stanju ne moe naslijediti.
Isusov slikoviti prikaz novoroenja nije bio sasvim nepo-
znat Nikodemu. Obraenici iz neznabotva koji su prihvatili
izralesku vjeru esto su usporeivani s tek roenom djecom.
Morao je shvatiti da Kristove rijei nije trebalo doslovno tuma-
iti. Meutim, na osnovi svog izraelskog podrijetla smatrao je
da mu je zajameno jedno mjesto u Bojem kraljevstvu. Sma-
trao je da mu nije potrebna nikakva promjena i stoga su ga
iznenadile Spasiteljeve rijei. Bio je pogoen njihovom nepo-
srednom primjenom na njega. Farizejska gordost borila se pro-
tiv iskrene elje ovjeka koji je traio istinu. udio se to Krist
razgovara s njim ne potujui njegov poloaj poglavara u Izraelu.
Iznenaen i ne vladajui sobom, odgovorio je Kristu rije-
ima punim ironije: Kako se moe ovjek, kad je ve star, ro-
diti? Kao i mnogi drugi, kad britka istina dopre do savjesti, i
on je otkrio injenicu da tjelesan ovjek ne prima ono to je
od Bojega Duha. U njemu ne postoji nita to odgovara du-
hovnim stvarima, jer se duhovne stvari duhovno razgledaju.
Meutim, Spasitelj nije na dokaz odgovarao dokazom. Po-
diui svoju ruku u sveanom i tihom dostojanstvu, s jo je
veom sigurnou istaknuo istinu: Zaista, zaista, kaem ti, tko 172
se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne moe ui u kraljev-
stvo nebesko. Nikodem je znao da Krist govori o krtenju vodom
i obnovi srca Bojim Duhom. Bio je uvjeren da se nalazi u pri-
sutnosti Onoga koga je Ivan Krstitelj prorekao.
126 Isusov ivot
Isus je nastavio: to je roeno od tijela, tijelo je; a to je

roeno od Duha, duh je. Po prirodi srce je zlo i Tko e isto
izvu iz neista? Nitko! (Job 14,4)
Nikakav ljudski izum ne moe pronai lijek za grjenu du-
u. Zato je tenja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne
pokorava Bojem zakonu niti to moe. Jer iz srca dolaze zle
misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krae, lana svjedoanstva,
psovke. (Rimljanima 8,7; Matej 15,19) Izvor u srcu mora biti
oien, da bi i potok postao ist. Onaj koji pokuava doseg-
nuti Nebo svojim vlastitim djelima, dranjem Zakona, pokuava
nemogue. Nema sigurnosti za onoga koji posjeduje samo le-
galistiku religiju, oblije pobonosti. Kranski ivot nije pre-
inaavanje ili poboljavanje staroga, ve preobraaj naravi. To
znai umiranje svome ja i grijehu i potpuno novi ivot. Ova
se promjena moe provesti samo uspjenim djelovanjem Sveto-
ga Duha.
Nikodem je jo bio zbunjen, pa je Isus upotrijebio sliku
vjetra da bi prikazao svoju misao: Vjetar pue gdje god hoe.
uje mu um, ali ne zna ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako
je sa svakim koji je roen od Duha.
Vjetar se uje u granama drvea, izazivajui utanje lia
i cvjetova; ali ipak nevidljiv je i nitko ne zna otkuda dolazi i
kuda ide. Tako je i s radom Svetoga Duha u srcu. Novoroenje
se ne moe bolje objasniti no to se moe objasniti kretanje
vjetra. Netko moda ne moe tono odrediti vrijeme i mjesto
ili utvrditi sve okolnosti svog obraenja, ali to nije dokaz da je
on neobraen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar,
Krist neprekidno radi na srcu. Malo-pomalo, moda nesvjesno
za onoga koji ih prima, nastaju dojmovi koji privlae duu Kri-
stu. Oni se mogu primiti razmiljanjem o Njemu, itanjem Svetog
pisma ili sluanjem rijei ivog propovjednika. A onda odjed-
nom, kada Duh uputi neposredniji poziv, dua se radosno pre-
daje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraenjem, ali to
je rezultat poziva Bojeg Duha strpljivog, dugotrajnog procesa.
173 Premda nevidljivo, djelovanje vjetra vidi se i osjea. Tako
e se rad Duha na dui pokazati u svakom djelu onoga koji je
osjetio njegovu spasonosnu silu. Kad Boji Duh osvoji srce, On
preobraava i ivot. Grjene misli se odbacuju, zla djela se
naputaju; ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdbe, za-
visti i svae. Radost zauzima mjesto alosti i lice odsjajuje ne-
Nikodem 127
beskom svjetlou. Nitko ne vidi ruku koja podie teret ili za-
mjeuje svjetlost koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi
onda kad se dua vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva
za ljudsko oko stvara novo stvorenje po Bojem obliju.
Ogranienim umovima nemogue je shvatiti djelo otkup-
ljenja. Njegova tajna nadmauje ljudsku spoznaju; ipak onaj koji
prelazi iz smrti u ivot razumije da je to boanska stvarnost.
Poetak otkupljenja ovdje moemo spoznati osobnim iskustvom.
Njegov rezultat dosee do vjenih vremena.
Dok je Isus govorio, zrake istine djelomino su obasjale
um ovog poglavara. Utjecaj Svetoga Duha koji omekava i po-
korava djelovao je na njegovo srce. Ipak, nije u cijelosti razu-
mio Spasiteljeve rijei. On nije toliko bio obuzet potrebom za
novim roenjem koliko nainom kako se ono postie. S ue-
njem je rekao: Kako to moe biti?
Ti si istaknut uitelj u Izraelu, i to li ne razumije? upitao
je Isus. Svakako, ovjeku kome je povjereno vjersko pouava-
nje naroda ne bi smjele biti nepoznate tako vane istine. Tim
rijeima Isus je Nikodemu uputio pouku da bi, umjesto osjea-
ja povrijeenosti jednostavnim rijeima istine, trebao imati
skromno miljenje o sebi, zbog svog duhovnog neznanja. Ipak,
Krist je govorio tako sveanim dostojanstvom, a pogled i boja
glasa izraavali su tako ozbiljnu ljubav, da se Nikodem nije uvri-
jedio kad je shvatio svoje poniavajue stanje.
Meutim, kad je Isus objasnio da je Njegova zadaa na Zemlji
da uspostavi duhovno, a ne privremeno kraljevstvo, Njegov se
sluatelj uznemirio. Videi to, Isus je dodao: Ako mi ne vjeru-
jete kad vam rekoh zemaljske stvari, kako ete mi vjerovati ako
vam budem govorio nebeske? Ako Nikodem nije mogao pri-
hvatiti Kristovo uenje koje prikazuje djelo milosti na srcu, kako
e shvatiti narav Njegovog slavnog nebeskog kraljevstva? Bez
razumijevanja naravi Kristova djela na Zemlji, on nee moi ra-
zumjeti Njegovo djelo na Nebu.
Hebreji koje je Isus istjerao iz Hrama smatrali su se Abra-
hamovom djecom, ali su pobjegli od Spasiteljeve nazonosti jer
nisu mogli podnijeti Boju slavu koja se pokazivala u Njemu. 174
Tako su dokazivali da Bojom milou nisu bili pripremljeni da
sudjeluju u svetim slubama u Hramu. Revno su odravali izgled
svetosti, ali su zanemarili svetost srca. Dok su bili pobornici slova
Zakona, neprekidno su krili njegov duh. Njihova velika potreba
128 Isusov ivot
bila je ta ista promjena koju je Krist objasnio Nikodemu novo

moralno roenje, oienje od grijeha i obnova znanja i svetosti.
Nije postojalo nikakvo opravdanje za sljepou Izraela u po-
gledu obnove. Nadahnut Svetim Duhom Izaija je napisao: Ta-
ko svi postasmo neisti, a sva pravda naa ko haljine okaljane.
David se molio: isto srce stvori mi, Boe, i duh postojan ob-
novi u meni! A preko Ezekiela dano je obeanje: Dat u vam
novo srce, nov duh udahnut u u vas! Izvadit u iz tijela va-
ega srce kameno i dat u vam srce od mesa. Duh svoj udah-
nut u u vas da hodite po mojim zakonima... (Izaija 64,5; Psa-
lam 51,12; Ezekiel 36,26.27)
Nikodem je sa zamagljenim umom itao ove dijelove Pis-
ma, ali sad je poeo razumijevati njihovo znaenje. Uvidio je
da najstroa poslunost samo slovu Zakona, primjenjivanog u
izvanjskom ivotu, nijednom ovjeku ne daje pravo na ulazak
u nebesko kraljevstvo. Po ljudskoj procjeni, njegov je ivot bio
pravedan i astan, ali u Kristovoj je nazonosti osjeao da je
njegovo srce neisto a njegov ivot nesvet.
Krist je privukao Nikodema. Dok mu je Spasitelj objanja-
vao novoroenje, eznuo je da se ova promjena izvri i u nje-
mu. Kojim bi se sredstvima to moglo postii? Isus je odgovo-
rio na neizgovoreno pitanje: Kao to je Mojsije podigao zmiju
u pustinji, tako mora biti podignut Sin ovjeji, da svatko tko
vjeruje u njega ima ivot vjeni.
To je bilo podruje koje je Nikodem poznavao. Znamenje
podignute zmije objasnilo mu je Spasiteljevu misiju. Kad je izra-
elski narod umirao od ugriza otrovnih zmija, Bog je naredio
Mojsiju da naini zmiju od mjedi i da je postavi visoko usred
zbora. Tada je po cijelom logoru oglaeno da e svi koji pogle-
daju zmiju ivjeti. Narod je dobro znao da zmija u sebi nema
nikakve sile da im pomogne. Ona je bila simbol Krista. Kao
175 to je kip nainjen u obliku smrtonosne zmije podignut radi
njihova izljeenja, tako je i Onaj u obliju grenog tijela tre-
bao biti njihov Otkupitelj. (Rimljanima 8,3) Mnogi su Izraelci
smatrali da ih rtvena sluba moe osloboditi grijeha. Bog ih
je elio pouiti da ona nema veu vrijednost od mjedene zmije.
Ona je trebala njihove misli usmjeriti ka Spasitelju. Oni nisu
mogli uiniti nita za sebe, ni za izljeenje svojih rana ni za
oprost grijeha, ve samo pokazati svoju vjeru u Dar Boji. Nji-
hovo je bilo da gledaju i ive.
Nikodem 129
Oni koje su zmije ugrizle, mogli su odgoditi svoj pogled

na mjedeni simbol. Mogli su zapitati kakva djelotvornost po-
stoji u tom simbolu. Moda su mogli potraiti znanstveno ob-
janjenje. Meutim, nije bilo vremena ni za kakvo objanjenje.
Morali su prihvatiti Boju rije upuenu preko Mojsija. Ne po-
gledati znailo je poginuti.
Raspravljanjem i razgovorima um se ne prosvjetljuje. Mi
moramo gledati i ivjeti. Nikodem je primio pouku i prihvatio
je. Istraivao je Sveto pismo na nov nain, ne radi teorijskih
rasprava, ve da bi primio ivot za svoju duu. Poeo je gle-
dati nebesko kraljevstvo kad se pokorio vodstvu Svetoga Duha.
Danas postoje tisue koje trebaju upoznati istu istinu koju
je Nikodem nauio iz dogaaja s podignutom zmijom. Oni se
oslanjaju na svoju poslunost Bojem Zakonu da bi ih ona
preporuila Njegovoj naklonosti. Kad su pozvani da gledaju na
Isusa i povjeruju da ih On svojom milou spaava, uzvikuju:
Kako to moe biti?
Kao i Nikodem, i mi moramo biti spremni da uemo u i-
vot na isti nain kao i najvei grjenici. Osim Isusa Spasenja
nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime
dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. (Djela 4,12)
Vjerom primamo Boju milost, ali vjera nije na Spasitelj, njom
se ne stjee nita. Ona je ruka kojom se hvatamo za Krista i
prisvajamo Njegove zasluge lijek za grijeh. Mi se ne moemo
ak ni pokajati bez pomoi Bojega Duha. Sveto pismo kae
o Kristu: Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou i
Spasitelja da dadne Izraelu obraenje i oprotenje grijeha.
(Djela 5,31) Pokajanje dolazi od Krista isto tako stvarno kao
i oprost.
Kako emo se onda spasiti? Kao to je Mojsije podigao
zmiju u pustinji, tako e se podignuti Sin ovjeji da svaki
koji je prevaren ili ugrizen od zmije moe pogledati i ivjeti.
Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! (Ivan 1,29) Svje- 176
tlost koja svijetli s kria otkriva Boju ljubav. Njegova nas lju-
bav privlai k Njemu. Ako se ne odupremo ovom privlaenju,
bit emo dovedeni do podnoja kria u pokajanju za grijehe
koji su raspeli Spasitelja. Tada Boji Duh kroz vjeru stvara novi
ivot u dui. Misli i elje postaju poslune Kristovoj volji. Srce
i um obnavljaju se prema obliju Onoga koji djeluje u nama
da bi sve pokorio sebi. Tada je Boji Zakon napisan u umu i
130 Isusov ivot
srcu i mi s Kristom moemo rei: Milje mi je, Boe moj, vrit

volju tvoju. (Psalam 40,8)
U razgovoru s Nikodemom, Isus je otkrio plan spasenja i
svoju misiju za svijet. Ni u jednom razgovoru On vie nije tako
cjelovito objasnio, korak po korak, djelo koje se mora ostvariti
u srcima svih koji e naslijediti nebesko kraljevstvo. Na samom
poetku svoje slube otkrio je istinu jednom lanu Velikog vi-
jea, umu koji je bio najprijemiviji i istaknutom uitelju na-
roda. Meutim voe Izraela nisu rado primile ovu svjetlost.
Nikodem je sakrio istinu u svom srcu i za tri godine bilo je
malo vidljiva roda.
Isus je dobro poznavao tlo na koje je bacio sjeme. Rijei
izgovorene nou na osamljenom brdu jednom sluatelju nisu
bile izgubljene. Izvjesno vrijeme Nikodem nije javno priznavao
Krista, ve je promatrao Njegov ivot i razmiljao o Njegovim
uenjima. Na savjetima Velikog vijea u vie navrata sprijeio
je planove sveenika da Ga unite. Kad je Isus najposlije bio
podignut na kri, Nikodem se sjetio uenja s Maslinske gore:
Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti
177 podignut Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega ima ivot
vjeni. Svjetlost tog tajnog razgovora obasjala je kri na Gol-
goti i Nikodem je u Isusu prepoznao Otkupitelja svijeta.
Nakon Gospodnjeg uzaaa, kad su se uenici rasijali zbog
progonstva, Nikodem je vano istupio naprijed. Upotrijebio je
svoje bogatstvo podupirui mladu Crkvu za koju su Hebreji
oekivali da e biti unitena Kristovom smru. U vrijeme opas-
nosti on, koji je bio tako obazriv i sumnjiav, bio je vrst kao
stijena, hrabrei vjeru uenika i dajui novana sredstva za na-
predak djela evanelja. Oni koji su ga ranije potovali, sad su
mu se rugali i progonili ga. Postao je siromaan u zemaljskim
dobrima, ali se nije pokolebao u vjeri koja se u njemu rodila
za nonog razgovora s Isusom.
Nikodem je prenio Ivanu izvjetaj o ovom razgovoru i nje-
govim perom on je zabiljeen za pouku milijunima. Istine koje
su tada iznijete i danas su isto tako vane kao to su bile one
sveane noi na tamnom brdu, kad se hebrejski glavar doao
raspitati o putu ivota kod skromnog Uitelja iz Galileje.
131
18
On mora rasti
Neko je vrijeme Krstiteljev utjecaj na narod bio vei od 178

utjecaja poglavara, sveenika i knezova. Da je sebe proglasio
Mesijom i da je podignuo ustanak protiv Rima, sveenici i narod
sjatili bi se pod njegov stijeg. Sotona je bio spreman namet-
nuti Ivanu Krstitelju misli koje potiu astohleplje svjetovnih
osvajaa. Meutim, imajui pred sobom dokaz o svojoj moi,
on je odluno odbio ovo privlano potkupljivanje. Pozornost
koja je bila usmjerena na njega on je preusmjerio na Drugoga.
Sad je vidio kako se val omiljenosti u narodu okree od
njega k Spasitelju. Iz dana u dan mnotvo se oko njega smanji-
valo. Kad je Isus doao iz Jeruzalema u predio oko Jordana,
mnotvo naroda skupilo se da Ga uje. Broj se Njegovih uenika
svakodnevno poveavao. Mnogi su dolazili zbog krtenja; premda
Krist nije krtavao, On je svojim uenicima odobrio vrenje ovog
obreda. Na taj je nain stavio peat na misiju svoga pretee.
Meutim Ivanovi uenici su s ljubomorom promatrali kako ra-
ste Isusova popularnost. Bili su spremni kritizirati Njegov rad
i nije dugo potrajalo kad su za to nali i priliku. Meu njima i
Hebrejima pokrenulo se pitanje moe li krtenje oistiti duu
od grijeha; tvrdili su da se Isusovo krtenje bitno razlikuje od
Ivanovog. Uskoro su poeli raspravljati s Kristovim uenicima
o obliku rijei koje treba izgovarati prigodom krtenja i na kraju
o pravu ovih potonjih da krtavaju.
Ivanovi su uenici doli k njemu sa svojim tubama govorei: 179
Rabbi, eno onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, i
komu si ti u prilog svjedoio, krsti, i svi idu k njemu. Tim je
(131)
132 Isusov ivot
rijeima Sotona kuao Ivana. Premda je Ivanova zadaa oito

bila pri kraju, on bi jo mogao ometati Kristov rad. Da je pokazao
samosaaljenje i izrazio alost ili razoaranje zbog toga to je
potisnut, sijao bi sjeme razdora, poticao zavist i ljubomoru i
ozbiljno usporavao napredak evanelja.
Po prirodi Ivan je imao mane i slabosti uobiajene za ljud-
ski rod, ali dodirom boanske ljubavi i on se preobrazio. On
je prebivao u sredini neuprljanoj sebinou i astohlepljem,
visoko iznad kunog ozraja ljubomore. Nije se nimalo slagao
s nezadovoljstvom svojih uenika, ve je pokazao kako je ja-
sno razumio svoj odnos prema Mesiji i kako je rado pozdravio
dobrodolicom Onoga kojemu je pripremio put.
Rekao je: Nitko ne moe nita prisvojiti to mu nije dano
s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: Ja nisam Mesija,
ve sam poslan pred njim. Tko ima zarunicu, taj je zarunik.
Ali zarunikov prijatelj, koji stoji i slua ga, od srca se veseli
zarunikovu glasu. Ivan je sebe predstavio kao prijatelja koji
je bio vjesnik izmeu zarunika, pripremajui put za vjena-
nje. Kad je mladenac primio svoju mladenku, zadaa je prija-
telja bila ispunjena. On se raduje srei onih ije je sjedinjenje
potpomogao. Tako je Ivan bio pozvan da usmjeri narod k Isu-
su, te je i svjedoenje o uspjehu Spasiteljeva djela bilo njegova
radost. Rekao je: Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac. On
mora rasti, a ja se umanjivati!
Gledajui u vjeri na Otkupitelja, Ivan se uzdignuo do visine
samoodricanja. Nije teio da privue ljude k sebi, ve da uz-
digne njihove misli sve vie i vie, sve dok one ne budu poi-
nule na Bojem Janjetu. On je bio samo glas, uzvik u pustinji.
Sad je radosno prihvatio tiinu i povuenost, da bi se oi svih
mogle okrenuti k Svjetlosti ivota.
Oni koji su vjerni svojemu pozivu kao Boji vjesnici, nee
traiti poasti za sebe. Ljubav prema sebi nestat e u ljubavi
prema Kristu. Nikakvo suparnitvo nee otetiti dragocjeni cilj
evanelja. Oni e prepoznati svoju zadau da kao Ivan Krsti-
180 telj objavljuju: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!
(Ivan 1,29) Uzdignut e Isusa, a s Njim e se uzdii i ljudski
rod. Jer ovako govori Vinji i Uzvieni, koji vjeno stoluje i
ime mu je Sveti: U prebivalitu visokom i svetom stolujem, ali
ja sam i s potlaenim i ponienim, da oivim duh smjernih,
da oivim srca skruenih. (Izaija 57,15)
On mora rasti 133
Prorokova dua, osloboena svoga ja, bila je ispunjena

boanskom svjetlou. Dok je bio svjedok Spasiteljeve slave,
njegove su rijei bile usklaene s rijeima to ih je Krist izgo-
vorio u svom razgovoru s Nikodemom. Ivan je rekao: Tko do-
lazi odozgo, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, on je zemaljski
i zemaljski govori... Koga Bog posla, taj govori Boje rijei, jer
On daje Duha bez mjere. Krist je mogao rei: Jer ne traim
svoju volju, nego volju onoga koji me poslao. (Ivan 5,30) O
Njemu je reeno: Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje, za-
to te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti mimo tvoje dru-
gove. (Hebrejima 1,9) Otac Mu daje Duha bez mjere.
Tako je i s Kristovim sljedbenicima. Mi moemo primiti 181
nebesku svjetlost jedino ako smo se spremni osloboditi svoga
ja. Ne moemo raspoznati Boji karakter ili primiti Krista
vjerom sve dok ne pristanemo pokoriti svoju svaku misao na
poslunost Kristu. Svima koji to ine Duh Sveti daje se bez mjere.
U Kristu stanuje stvarno sva punina boanstva, po njemu ste
i vi ispunjeni. (Koloanima 2,9.10)
Ivanovi su uenici izjavili da svi ljudi idu ka Kristu, ali Ivan
je s jasnijim pogledom rekao: Tko je primio njegovo svje-
doanstvo, a tako ih je malo bilo spremno prihvatiti Ga kao
Spasitelja od grijeha. Ali Tko je primio njegovo svjedoanstvo,
potvruje da je Bog istinit. (Ivan 3,33) Tko vjeruje u Sina,
ima ivot vjeni. Nema potrebe za raspravom da li Kristovo
ili Ivanovo krtenje isti od grijeha. Kristova milost daje ivot
dui. Bez Krista i krtenje je, kao i svaka druga sluba, bei-
votna forma. A tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti ivota.
O uspjehu Kristova djela, koji je Krstitelj primio s takvom
radou, bile su obavijetene i vlasti u Jeruzalemu. Sveenici i
rabini ljubomorno su pratili Ivanov utjecaj, kad su vidjeli na-
rod kako naputa sinagoge i odlazi u pustinju, ali tu je sad bio
Jedan koji je imao jo veu silu da privue mnotvo. Ove voe
u Izraelu nisu bile spremne da s Ivanom kau: On mora rasti,
a ja se umanjivati! Podignuli su se s novom odlukom da uine
kraj djelu to je od njih udaljavalo ljude.
Isus je znao da oni nee tedjeti napora da bi prouzroili
razdor izmeu Njegovih i Ivanovih uenika. On je znao da se
priprema bura koja e odnijeti jednog od najveih proroka ko-
ji je ikada poklonjen svijetu. elei da izbjegne svaku priliku
za pogreno razumijevanje ili razmirice, tiho je prestao sa svo-
134 Isusov ivot
jim radom i povukao se u Galileju. Mi takoer, ostajui vjerni

istini, moramo nastojati da izbjegnemo sve ono to moe dove-
sti do nesloge i nesporazuma. Jer gdje god se ovo pojavi, re-
zultat je gubitak dua. Kad god se pojave okolnosti koje pri-
jete da prouzroe razdor, trebamo slijediti primjer Isusa i Iva-
na Krstitelja.
Ivan je bio pozvan da bude voa reforme. Zbog toga, nje-
govi su uenici bili u opasnosti da svoju pozornost usredotoe
na njega, smatrajui da uspjeh rada ovisi o njegovu trudu, gu-
bei iz vida injenicu da je on bio samo orue preko koga je
Bog djelovao. Meutim, Ivanov rad nije bio dostatan da postavi
182 temelj kranskoj crkvi. Kad je ispunio svoju zadau, trebao je
izvriti drugu koju njegovo svjedoanstvo nije moglo postii.
Njegovi uenici to nisu razumjeli. Kad su vidjeli Krista kako
dolazi preuzeti rad, bili su ljubomorni i nezadovoljni.
Jo postoje iste opasnosti. Bog poziva nekog ovjeka da
izvri odreeni rad; i kad ga je izvrio prema svojim sposob-
nostima, Gospodin dovodi druge da ga nastave i unaprijede.
Meutim, kao i Ivanovi uenici, mnogi smatraju da uspjeh ra-
da ovisi o prvom djelatniku. Pozornost je usmjerena na ljud-
sko umjesto na boansko, nastupa ljubomora, i Bojem se dje-
lu nanosi teta. Tako nezaslueno potovan ovjek dolazi u ku-
nju da gaji samopouzdanje. On ne shvaa svoju ovisnost o Bogu.
Ljudi su naueni da se oslone na ovjekovo vodstvo i na taj
nain padaju u pogreku i bivaju odvedeni od Boga.
Boje djelo ne treba nositi ljudski lik i natpis. S vremena
na vrijeme Gospodin e uvesti razna orua preko kojih se naj-
bolje moe izvriti Njegova namjera. Sretni su oni koji se ele
poniziti izgovarajui zajedno s Ivanom Krstiteljem: On mora
rasti, a ja se umanjivati.
135
19
Na Jakovljevu zdencu
Na putu u Galileju Isus je prolazio kroz Samariju. Bilo je 183

podne kad je stigao u lijepu sikarsku dolinu. Na ulazu u ovu
dolinu nalazio se Jakovljev zdenac. Umoran od puta, sjeo je da
se odmori, dok su uenici otili kupiti hranu.
Hebreji i Samarijanci bili su ljuti neprijatelji, stoga su iz-
bjegavali svaku vezu jedni s drugima. U sluaju nune potrebe,
rabini su trgovinu sa Samarijancima smatrali zakonski dopu-
tenom, ali su osuivali sve drutvene veze s njima. Hebrejin
ne bi pozjamljivao od Samarijanca, niti bi primao od njega bilo
kakvu ljubaznost, ak ni zalogaj kruha ili au vode. Kupujui
hranu, uenici su postupali u skladu s obiajima svog naroda.
Meutim, vie od toga nisu inili. Traiti kakvu uslugu od Sa-
marijanaca ili im pokuati bilo kako pomoi, nije padalo na um
ak ni Kristovim uenicima.
Iznemogao od gladi i ei Isus je sjedio kraj izvora. Puto-
vanje od ranog jutra bilo je dugo, a sad Ga je obasjavalo i arko
podnevno sunce. Njegova se e pojaala milju o hladnoj,
osvjeavajuoj vodi koja je bila tako blizu, ali Njemu ipak ne-
dostupna, jer nije imao ni konopca ni kraga, a zdenac je bio
dubok. Sudbina ljudskog roda bila je i Njegova sudbina, i On
je ekao nekoga tko e doi i zahvatiti vodu.
Jedna ena iz Samarije pribliila se i, pravei se kao da Ga
ne vidi, napunila svoj krag vodom. Kad se okrenula da ode,
Isus ju je zamolio da Mu d vode. Takvu uslugu ne bi uskratio
nijedan istonjak. Na Istoku su vodu zvali Bojim darom. Po-
nuditi ednog putnika smatralo se tako svetom dunou da su
(135)
136 Isusov ivot
184 Arapi iz pustinje skretali sa svog puta da bi to uinili. Mrnja

izmeu Hebreja i Samarijanaca sprijeila je enu da ponudi ta-
kvu uslugu Isusu, ali Spasitelj je traio klju za ovo srce i is-
tananim razumijevanjem proisteklim iz boanske ljubavi On
uslugu nije ponudio, ve ju je zatraio. Ponuena je usluga mogla
biti odbaena, ali povjerenje raa povjerenje. Kralj Neba pri-
ao je ovoj prezrenoj dui, traei uslugu iz njene ruke. On,
koji je stvorio ocean, koji ima vlast nad vodama velikih dubina,
koji je otvorio izvore i rijena korita na Zemlji, odmarao se kraj
Jakovljeva zdenca i ovisio o ljubaznosti jedne strankinje da Mu
utoli e.
ena je vidjela da je Isus Hebrejin. U svom je iznenaenju
zaboravila ispuniti Njegovu molbu, ve je pokuala upoznati
njezin uzrok. Kako ti, rekla je ona, idov, moe iskati od
mene, Samarijanke da se napije?
Isus je odgovorio: Kad bi ti znala za dar Boji i tko je
onaj koji ti veli: Daj mi piti, ti bi u njega iskala i dao bi ti
ive vode. udi se to traim tako malu uslugu kao to je
gutljaj vode iz zdenca kraj naih nogu. Da si traila od mene,
dao bih ti da pije od vode vjenog ivota.
ena nije razumjela Isusove rijei, ali je osjeala njihovo
ozbiljno znaenje. Njen podsmijeh i lakomisleno ponaanje poeli
su se mijenjati. Pretpostavljajui da Isus govori o zdencu koji
je bio pred njima, kazala je: Nema ime ni zahvatiti, Gospo-
dine, a zdenac je dubok! Odakle ti onda iva voda? Zar si vei
od naega oca Jakova, koji nam dade ovaj zdenac? I on sam
pio je iz njega... Pred sobom je vidjela samo jednog ednog
putnika, umornog i pranjavog od pjeaenja. U svojim Ga je
mislima ona usporedila s potovanim patrijarhom Jakovom. Ga-
jila je osjeaj, to je bilo toliko prirodno, da se nijedan drugi
zdenac ne moe usporediti s ovim koji su iskopali njihovi oci.
Gledala je unatrag na pretke i unaprijed na dolazak Mesije, dok
je Nada predaka, sam Mesija, bio kraj nje, a ona Ga nije pre-
poznala. Koliko je danas ednih dua blizu ivoga izvora, koji
idu daleko traiti zdence ivota! Ne reci u svom srcu: Tko e
uzii na nebo? to jest da dovede Krista; ni: Tko e sii u
bezdan? to jest da izvede Krista od mrtvih! Blizu je tebi rije:
u tvojim ustima i u tvom srcu... Ako ustima priznaje Isusa Go-
spodina i srcem svojim vjeruje da ga je Bog uskrisio od mr-
tvih, bit e spaen. (Rimljanima 10,6-9)
Na Jakovljevu zdencu 137
Isus nije odmah odgovorio na pitanje koje se odnosilo na 187

Njega, ve je sa sveanom ozbiljnou rekao: Tko god pije od
te vode, opet e oednjeti. A tko pije od vode koju u mu ja
dati, sigurno nee nikad oednjeti. tovie, voda koju u mu
dati postat e u njemu izvorom one vode to struji u ivot vjeni.
Onaj koji tei da ugasi svoju e na izvorima ovoga svijeta,
pit e i opet e biti edan. Ljudi su posvuda nezadovoljni. Oni
eznu za neim to e zadovoljiti potrebu due. Samo Jedan
moe ispuniti ovu elju. Potreba ovog svijeta, blago svih na-
roda, jest Krist. Boanska je milost koju jedino On moe dati
kao iva voda ona isti, osvjeava i jaa duu.
Isus nije podrazumijevao da e jedno zahvaanje vode i-
vota biti dovoljno onome koji je trai. Onaj koji je okusio Kri-
stovu ljubav stalno e eznuti da primi jo vie, jer on ne tei
ni za im drugim. Bogatstva, asti i zadovoljstva ovoga svijeta
ne privlae ga. Stalni vapaj njegova srca je: Vie od Tebe!
On koji otkriva dui njezine potrebe eka da utoli njezinu glad
i e. Sve to ovjek moe dati i svako pouzdanje u njega iz-
nevjerit e. Zdenci e se isprazniti, jezera e se isuiti, ali na
Otkupitelj je neiscrpni izvor. Mi moemo piti i opet piti, i uvi-
jek nalaziti svjeu zalihu. Onaj u kome prebiva Krist ima u sebi
izvor blagoslova izvor one vode to struji u ivot vjeni. Iz
ovog izvora on moe crpiti snagu i milost dovoljnu za sve nje-
gove potrebe. Dok je Isus govorio o ivoj vodi, ena Ga je
promatrala sa ivom pozornou. On je izazvao njezino zani-
manje i probudio elju za darom o kome je govorio. Shvatila
je da voda o kojoj je govorio nije voda iz Jakovljeva zdenca;
jer nju je stalno pila pila i ponovno ednjela. Gospodine,
rekla je ona, daj mi te vode da vie ne ednim i ne dolazim
ovamo zahvatati.
Isus je sada naglo skrenuo razgovor. Prije no to e ova
dua moi primiti dar koji joj je On elio dati, mora priznati
svoje grijehe i svog Spasitelja. Idi odgovori joj Isus zovni
svoga mua te se vrati ovamo. Odgovorila je: Ja nemam mua.
Nadala se da e na taj nain sprijeiti sva ispitivanja u tom prav-
cu. Meutim, Spasitelj je nastavio: Dobro si rekla: Nemam mua
nastavi Isus jer si imala pet mueva, a onaj koga sada ima
nije ti mu. To si istinito rekla.
Sluateljica je zadrhtala. Tajanstvena ruka okretala je stra-
nice njezine ivotne povijesti, iznosei na vidjelo ono za to je
138 Isusov ivot
188 mislila da e ostati zauvijek skriveno. Tko je bio Taj koji je mogao
itati tajne njezina ivota? Do njezine svijesti doprle su misli o
vjenosti, o buduem sudu, kad e sve to je sad sakriveno biti
otkriveno. U toj svjetlosti probudila se njezina savjest.
Nije mogla nita porei, ali trudila se da izbjegne spomen
na tako neugodnu temu. S dubokim potovanjem rekla je: Go-
spodine, vidim da si prorok! Tada, nadajui se da e uutkati
osvjedoenje, okrenula se spornim vjerskim tokama. Ako je
to prorok, sigurno e je moi pouiti o ovim temama o kojima
se tako dugo raspravljalo.
Strpljivo joj je Isus dopustio da povede razgovor u elje-
nom pravcu. U meuvremenu je ekao priliku da ponovno
priblii istinu njezinom srcu. Nai su se oevi klanjali na ovo-
me brdu, rekla je ona, a vi kaete da je u Jeruzalemu mjesto
gdje se treba klanjati. Upravo pred njihovim oima nalazilo
se brdo Gerizim. Hram je na njemu bio poruen, ostao je sa-
mo oltar. Samarijanci i Hebreji prepirali su se oko mjesta bogo-
sluja. Neki od predaka samarijanskog naroda nekada su pripa-
dali Izraelu; meutim, zbog njihovih grijeha, Gospodin je do-
pustio da ih pobijedi jedan idolopokloniki narod. Tijekom mno-
gih narataja pomijeali su se s idolopoklonicima ija je vjera
polako kvarila njihovu vjeru. Oni su, istina, smatrali da ih nji-
hovi idoli samo podsjeaju na ivoga Boga, Vladara svemira;
ali ipak narod je bio naveden na tovanje rezanih likova.
Kad se u vrijeme Ezre obnavljao Hram u Jeruzalemu, Sa-
marijanci su se eljeli pridruiti Hebrejima u njegovu podiza-
nju. Ova im je prednost bila uskraena, i izmeu ovih dvaju
naroda razvilo se ogoreno neprijateljstvo. Samarijanci su na
brdu Gerizimu podigli suparniki hram. Ovdje su imali bogo-
sluja u skladu s Mojsijevim obrednim zakonom, iako se nisu
sasvim odrekli idolopoklonstva. Meutim, na njih su navalile
nesree, neprijatelji su razruili njihov hram, i inilo se kao
da su pod nekim prokletstvom, a ipak su se drali svojih pre-
daja i oblika bogosluja. Hram u Jeruzalemu nisu priznavali kao
dom Boji, niti hebrejsku religiju vrednijom od svoje.
Odgovarajui eni, Isus je kazao: Vjeruj mi, eno ree
joj Isus dolazi as kad se neete klanjati Ocu ni na ovoj gori
ni u Jeruzalemu. Vi ne znate emu se klanjate; a mi znamo
emu se klanjamo, jer spasenje dolazi od idova. Isus je pokazao
da je slobodan od hebrejskih predrasuda prema Samarijancima.
Sad je pokuao slomiti predrasude ove Samarijanke prema Heb- 189

rejima. Dok se pozivao na injenicu da je vjera Samarijanaca
bila iskvarena idolopoklonstvom, objavio je da su velike istine
o otkupljenju povjerene Hebrejima i da e se izmeu njih po-
javiti Mesija. U svetim spisima imali su jasno predoen Boji
karakter i naela Njegove vladavine. Isus je svrstao sebe meu
Hebreje kao one kojima je Bog dao znanje o sebi.
elio je uzdignuti misli svoje sluateljice iznad razgovora
o oblicima, obredima i spornim pitanjima. Ali dolazi as, rekao
je, i ve je tu kad e se pravi klanjaoci klanjati Ocu u du-
hu i istini, jer Otac takve klanjaoce eli. Bog je Duh, i koji mu
se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.
Ovdje je obznanjena ista istina koju je Isus otkrio Nikode-
mu kad je rekao: Tko se odozgo ne rodi, taj ne moe vidjeti
kraljevstva Bojega. (Ivan 3,3) Ljudi ne dolaze u zajednicu s
Nebom traei neko sveto brdo ili hram. Vjera se ne smije ogra-
niiti na vanjske oblike i obrede. Vjera koja dolazi od Boga je-
dina je vjera koja vodi k Bogu. Da bismo Mu pravilno sluili,
moramo biti roeni od boanskog Duha. To e oistiti srce i
obnoviti um, omoguavajui nam da bolje upoznamo i vie vo-
limo Boga. To e nam dati dragovoljnu poslunost svim Njego-
vim zahtjevima. To je pravo bogosluje. To je plod djelovanja
Svetoga Duha. Svaku iskrenu molitvu Duh oblikuje i Bog pri-
ma takvu molitvu. Kad god dua ezne za Bogom, pokazuje se
djelovanje Duha i Bog e se otkriti takvoj dui. On trai takve
potovatelje. On eka da ih primi i da ih uini svojim sinovi-
ma i kerima.
Dok je ena razgovarala s Isusom, Njegove su rijei sna-
no utjecale na nju. Nikada nije ula takvo miljenje od svee-
nika svoga naroda ili Hebreja. Kad je prolost njezinog ivota
bila stavljena pred nju, postala je svjesna svoje velike potrebe.
Shvatila je e svoje due, koju vode sa sikarskog zdenca ne
mogu nikada ugasiti. Nita to je dosad dolo u dodir s njom
nije u njoj probudilo uzvieniju potrebu. Isus ju je osvjedoio
da ita tajne njezina ivota; ipak, osjeala je da joj je On prija-
telj, koji je saalijeva i voli. Premda je sama istoa Njegove
nazonosti osuivala njezin grijeh, On nije izgovorio nijednu
rije optube, ve joj je govorio o svojoj milosti koja moe
obnoviti duu. Poela se osvjedoavati o Njegovu karakteru. U
njezinim se mislima pojavilo pitanje: Da nije moda ovo dugo- 190
140 Isusov ivot
oekivani Mesija? Kazala Mu je: Znam da ima doi Mesija koji

se zove Pomazanik. Kad on doe, sve e nam objaviti. Isus
odgovori: To sam ja koji govorim s tobom.
Kad je ena ula ove rijei, u njezinom se srcu rodila vje-
ra. Prihvatila je radosnu vijest s usana boanskog Uitelja.
Ova je ena bila prijemiva uma. Bila je spremna primiti
najplemenitije otkrivenje, jer se zanimala za svete spise, a Sveti
je Duh pripremio njezin um za primanje vee svjetlosti. Prou-
avala je starozavjetno obeanje: Proroka, kao to sam ja, iz
tvoje sredine, od tvoje brae, podignut e ti Jahve, Bog tvoj:
njega sluajte! (Ponovljeni zakon 18,15) eznula je da razu-
mije ovo proroanstvo. Svjetlost je ve zasjala u njezinu umu.
Voda ivota, duhovni ivot to ga Krist daje svakoj ednoj dui,
poela je izvirati u njezinu srcu. Gospodnji je Duh radio u njoj.
Jasna tvrdnja koju je Krist izloio eni ne bi se mogla izni-
jeti samopravednim Hebrejima. Krist je bio mnogo uzdraniji
kad je govorio s njima. Ono to je bilo uskraivano Hebrejima,
i kasnije uenicima nareeno da dre u tajnosti, njoj je bilo
otkriveno. Isus je vidio da e ona svoju spoznaju korisno upo-
trijebiti dovodei druge da sudjeluju u Njegovoj milosti.
Kad su se uenici vratili, iznenadili su se naavi svog Ui-
telja u razgovoru sa enom. On nije popio osvjeavajui gutljaj
koji je elio, a nije ni zastao da bi jeo hranu koju su uenici
donijeli. Kad je ena otila, uenici su Ga molili da jede. Zatekli
su Ga smirena, utonula u duboko razmiljanje. Njegovo je lice
blistalo i oni su se bojali da prekinu Njegovu zajednicu s Ne-
bom. Meutim, znali su da je slab i umoran i smatrali su svo-
jom dunou da Ga podsjete na Njegove tjelesne potrebe. Isus
je prepoznao njihovo zanimanje puno ljubavi i rekao: Ja imam
za jelo hranu za koju vi ne znate.
Uenici su se pitali tko Mu je to mogao donijeti hranu, ali
On je objasnio: Moja se hrana sastoji u tom da vrim volju
onoga koji me poslao i dovrim njegovo djelo. (Ivan 4,34) Isus
se radovao to je svojim rijeima probudio savjest ove ene.
191 Vidio ju je kako pije vodu ivota, pa su njegova glad i e bili
utoljeni. Izvrenje misije zbog koje je napustio Nebo jaalo je
Spasitelja u Njegovu radu i uzdizalo Ga iznad ljudskih potreba.
Posluiti dui koja je gladna i edna istine bilo je za Njega pu-
no vie nego jesti i piti. Za Njega je to bila utjeha i osvjeenje.
Dobroinstvo je bilo ivot Njegovoj dui.
Na Otkupitelj ea za tim da Ga upoznamo. On je gladan

suuti i ljubavi onih koje je otkupio svojom krvlju. Neizreci-
vom eljom ezne da pou k Njemu i imaju ivot. Kao to majka
oekuje osmijeh prepoznavanja od svog djeteta, koji kazuje o
buenju razuma, tako i Krist oekuje izraz zahvalne ljubavi koja
pokazuje da je u dui otpoeo duhovni ivot.
Dok je sluala Kristove rijei, ena je bila ispunjena radou.
Velianstveno otkrivenje gotovo ju je savladalo. Ostavljajui kr-
ag, vratila se u grad kako bi odnijela vijest i drugima. Isus je
znao zato je otila. Ostavljanje kraga nepogreivo je govorilo
o djelovanju Njegovih rijei. U iskrenoj elji svoje due da do-
bije vode ivota, zaboravila je svoje bavljenje kod zdenca, za-
boravila je Spasiteljevu e koju je eljela ugasiti. Srcem to je
kiptjelo od radosti urila je svojim putom da odnese drugima
dragocjenu svjetlost koju je primila.
Doite da vidite ovjeka koji mi ree sve to sam uinila!
rekla je ljudima u gradu. Da On nije Mesija? Njezine rijei
dirnule su njihovo srce. Njezino je lice imalo nov izraz, a cijela
njezina pojava pokazivala je promjenu. Zanimalo ih je da vide
Isusa. Oni izioe iz grada i dooe k njemu.
Dok je jo sjedio kraj zdenca, Isus je gledao itna polja
koja su se irila pred Njim, ije je njeno zelenilo milovala zlatna
sunana svjetlost. Pokazujui svojim uenicima ovaj prizor,
posluio se njime kao simbolom. Zar vi ne kaete: Jo etiri
mjeseca pa e doi etva? Evo, velim vam: podignite svoje oi
te promotrite njive kako su dovoljno bijele za etvu! Dok je
govorio, promatrao je skupine ljudi koje su pristizale na zde-
nac. Bilo je jo etiri mjeseca do etve, ali ovdje je etva za
eteoce sazrela.
etelac, rekao je On, prima plau i skuplja rod za ivot
vjeni, da se zajedno raduju sija i etelac. Ovdje se obistinjuje 192
poslovica: Jedan je sija, drugi je etelac. Ovdje je Krist is-
taknuo svetu slubu koju su duni initi Bogu oni koji prime
evanelje. Oni moraju biti Njegova iva orua. On trai njiho-
vu pojedinanu slubu. Bilo da sijemo ili anjemo, mi radimo
za Boga. Jedan baca sjeme, drugi skuplja rod; ali sija i etelac
primaju plau. Oni se zajedniki raduju nagradi za svoj trud.
Isus je rekao uenicima: Ja vas poslah da anjete ono oko
ega se niste trudili. Drugi su se trudili, a vi ste uli u plod
njihova truda. Spasitelj je ovdje unaprijed vidio veliku etvu
142 Isusov ivot
na dan Duhova. Uenici to nisu smjeli smatrati kao dostignue

vlastitih napora. Oni su uli u rad drugih ljudi. Poevi od Ada-
mova pada Krist je povjeravao sjeme Rijei svojim izabranim
slugama, da bi bilo posijano u ljudska srca. Jedno nevidljivo
orue, jedna svemona sila, radila je tiho ali djelotvorno da stvori
etvu. Rosa, kia i suneva svjetlost Boje milosti dane su da
osvjeavaju i hrane sjeme istine. Krist e zaliti sjeme svojom
kr vlju. Njegovi uenici imali su tu prednost da budu Boji
suradnici. Oni su bili suradnici s Kristom i svetim ljudima od
starine. Izlijevanjem Svetoga Duha na dan Pedesetnice obratit
e se tisue u jednom danu. To je bio uspjeh Kristova sijanja,
etva Njegova rada.
Rijeima izgovorenim eni kraj zdenca, posijano je dobro
sjeme, i etva je vrlo brzo prispjela. Samarijanci su doli, sluali
Isusa i uzvjerovali Ga. Okupivi se oko Njega na zdencu, oba-
suli su Ga pitanjima i udno primali Njegova objanjenja o onome
to im je bilo nejasno. Dok su sluali, njihova zbunjenost po-
ela je nestajati. Bili su slini narodu u velikom mraku, koji je
poao za iznenadnim zrakom svjetlosti dok nije naao dan. Ali
nije im bio dovoljan ovaj kratak razgovor. eljeli su uti vie i
pozvati svoje prijatelje da i oni sluaju ovog divnog Uitelja.
Pozvali su Ga u svoj grad, i molili Ga da ostane s njima. Dva
dana boravio je u Samariji i jo ih je vie povjerovalo u Njega.
Farizeji su prezirali Isusovu jednostavnost. Prelazili su preko
Njegovih uda kao da nisu postojala i zahtijevali znak da je On
Boji Sin. Meutim, Samarijanci nisu traili nikakav znak i Isus
nije uinio nijedno udo meu njima, osim to je otkrio tajnu
ivota ene na zdencu. Ipak, mnogi su Ga primili. U svojoj ra-
dosti rekli su eni: Ne vjerujemo vie zbog tvoga govora, jer
193 smo sami uli i znamo da je on uistinu Spasitelj svijeta.
Samarijanci su vjerovali da Mesija treba doi kao Otkupi-
telj ne samo Hebreja ve i cijelog svijeta. Sveti Duh je pretka-
zao preko Mojsija da e On biti prorok poslan od Boga. Preko
Jakova objavljeno je da e se Njemu pokoravati narodi, a pre-
ko Abrahama da e u Njemu biti blagoslovljeni svi narodi na
Zemlji. Na ovim je tekstovima iz Svetog pisma narod Samarije
zasnivao svoju vjeru u Mesiju. injenica da su Hebreji pogre-
no tumaili kasnije proroke, pripisujui prvom Kristovom do-
lasku slavu drugog dolaska, navelo je Samarijance da odbace
sve svete spise, osim onih koji su dani preko Mojsija. Meutim,
poto je Spasitelj odbacio ovo pogreno tumaenje, mnogi su

prihvatili kasnija proroanstva i rijei samoga Krista o Bojem
kraljevstvu.
Isus je poeo ruiti zid koji je razdvajao Hebreje i nezna-
boce i propovijedati spasenje svijetu. Iako je bio Hebrejin, slo-
bodno se mijeao sa Samarijancima, zanemarujui farizejske obi-
aje u svom narodu. Unato njihovim predrasudama, prihvatio
je gostoprimstvo ovog prezrenog naroda. Spavao je pod njiho-
vim krovovima, jeo je s njima za njihovim stolovima, sluio se
hranom koju su pripremale i sluile njihove ruke, uio je na
njihovim ulicama i postupao s njima s velikom ljubaznou i
dobrotom.
U jeruzalemskom Hramu nizak zid odvajao je predvorje od
svih ostalih dijelova svetoga zdanja. Na ovom zidu bili su natpisi
na raznim jezicima, koji su upozoravali da je samo Hebrejima
i nikome vie doputeno prijei ovu granicu. Ako bi se koji ne-
znaboac usudio ui u unutarnjost Hrama, on bi ga oskvrnuo
i taj prijestup platio ivotom. Meutim, Isus, osniva Hrama i
njegove slube, privlaio je neznaboce k sebi vezama ljudske
suuti, dok im je Njegova boanska milost donijela spasenje
koje su Hebreji odbacili.
Isusov boravak u Samariji bio je smiljen da bude blagoslov
za Njegove uenike, koji su jo bili pod utjecajem hebrejskog
fanatizma. Smatrali su da privrenost vlastitom narodu zahtijeva
od njih gajenje neprijateljstva prema Samarijancima. udili su
se Isusovom ponaanju. Nisu mogli ne slijediti Njegov primjer
i za ova dva dana u Samariji vjernost prema Njemu obuzdavala
je njihove predrasude; ali ipak, u srcu se nisu pomirili. Sporo
su uili da njihovo omalovaavanje i mrnja moraju ustupiti 194
mjesto samilosti i suuti. Ali nakon Gospodnjeg uzaaa, Nje-
gove su im se pouke vratile s novim znaenjem. Nakon izlije-
vanja Svetog Duha sjeali su se Spasiteljeva pogleda, Njegovih
rijei, potovanja i njenosti u dranju prema ovim prezrenim
strancima. Kad je otiao u Samariju da propovijeda, Petar je
unosio isti duh u svoj rad. Kad je Ivan pozvan u Efez i Smirnu,
sjeao se iskustva kod Sikara i bio zahvalan boanskom Ui-
telju, koji im je, gledajui unaprijed potekoe s kojima e se
morati sresti, pomogao svojim osobnim primjerom.
Spasitelj nastavlja isti rad kad eni iz Samarije nudi vodu
ivota. Oni koji se nazivaju Njegovim sljedbenicima moda pre-
144 Isusov ivot
ziru i izbjegavaju odbaene, ali nikakve okolnosti povezane s

roenjem ili nacionalnom pripadnou, nikakvi uvjeti ivota,
ne mogu od ljudi odvratiti Njegovu ljubav. Svakoj dui, ma ko-
liko bila grjena, Isus kae: Ako trai od mene, ja u ti dati
ivu vodu.
Poziv evanelja ne smije se ograniiti i iznositi samo iza-
branima, koji e nam, kako smatramo, uiniti ast ako ga pri-
hvate. Vijest treba pruiti svima. Gdje god su srca otvorena da
prihvate istinu, Krist ih je spreman pouavati. On im otkriva
Oca i slubu koju prihvaa Onaj to ita srca. Za takve On ne
upotrebljava nikakve poune prie. Njima, kao i eni kraj zdenca,
kae: To sam ja koji govorim s tobom.
Kad je sjeo da se odmori kod Jakovljeva zdenca, Isus je
dolazio iz Judeje, u kojoj je Njegov rad imao malo ploda. Odbacili
su Ga sveenici i rabini, pa ak i ljudi koji su tvrdili da su Njegovi
uenici nisu uspjeli shvatiti Njegov boanski karakter. Bio je
malaksao i umoran, a ipak nije zanemario priliku da progovori
eni koja je bila tuinka, odvojena od Izraela i ivjela u otvo-
renom grijehu.
Spasitelj nije ekao da se okupi mnotvo. Svoje pouke esto
je otpoinjao za nekolicinu ljudi okupljenih oko sebe, ali pro-
laznici, jedan po jedan, zastajali su da uju dok veliki broj nije
s divljenjem i strahopotovanjem sluao Boje rijei preko Ui-
telja poslanog s Neba. Djelatnik za Krista ne treba misliti da
ne moe istom ozbiljnou govoriti nekolici sluatelja kao i ve-
em skupu. Moe biti da je tu prisutan samo jedan koji slua
vijest, ali tko moe rei koliko e dalekosean biti njezin utje-
caj? ak i Njegovim uenicima inilo se nevanim da Spasitelj
195 svoje vrijeme posveti Samarijanki. Meutim, On je ozbiljnije i
rjeitije razgovarao s njom nego s kraljevima, velikodostojnici-
ma i velikosveenicima. Pouke to ih je dao ovoj eni ponav-
ljaju se do najudaljenijih krajeva Zemlje.
im je nala Spasitelja, Samarijanka je dovela druge k Nje-
mu. Dokazala je da je puno uspjeniji misionar od Njegovih
uenika. Uenici nisu vidjeli u Samariji nita to bi im poka-
zalo da je to polje koje obeava. Njihove misli bile su usmjere-
ne na veliko djelo koje treba izvriti u budunosti. Nisu vidjeli
da se upravo oko njih nalazi etva koju treba sabrati. Ali preko
ene koju su prezirali, sav je grad doveden da slua Spasitelja.
Ona je odmah odnijela svjetlost svojim sunarodnjacima.
Ova ena predstavlja kako djeluje stvarna vjera u Krista.

Svaki pravi uenik raa se u Boje kraljevstvo kao misionar.
Onaj koji pije vode, postaje izvorom ivota. Primatelj postaje
onaj koji daje. Kristova milost u dui je kao vrelo u pustinji,
koje izvire da osvjei sve i uini one koji su blizu smrti elj-
nim da piju vode ivota.
146 Isusov ivot
20
Ako ne vidite udesne znakove
196 Galilejci koji su se vraali s Pashe donijeli su izvjetaj o

Isusovim udesnim djelima. Sud koji su nad Njegovim djelima
izrekli velikodostojnici u Jeruzalemu otvorio Mu je put u Ga-
lileju. Mnogi su se ljudi tuili zbog zlouporabe Hrama, gramzi-
vosti i drskosti sveenika. Nadali su se da je ovaj ovjek koji
je poglavare nagnao u bijeg moda oekivani Osloboditelj. Sad
su doprle do njih vijesti koje su, ini se, potvrivale njihova
najsvjetlija iekivanja. Pronosio se glas da je prorok proglasio
sebe Mesijom.
Meutim, narod iz Nazareta nije vjerovao u Njega. Zbog
toga Isus nije posjetio Nazaret na svom putu u Kanu. Spasitelj
je svojim uenicima izjavio da prorok nema asti na svojoj
postojbini. Ljudi procjenjuju karakter prema onome koliko mogu
razumjeti. Uskogrudi i svjetovni ljudi sudili su o Kristu prema
Njegovom skromnom podrijetlu, prema Njegovoj skromnoj odjei
i svakodnevnom napornom radu. Nisu mogli procijeniti isto-
u tog duha na kome nije bila nijedna mrlja grijeha.
Vijesti o Kristovom povratku u Kanu ubrzo su se proni-
jele po cijeloj Galileji, donosei nadu patnicima i nevoljnici-
ma. U Kafarnaumu su vijesti privukle pozornost jednog hebrej-
197 skog plemia koji je bio u kraljevoj slubi. Sin ovog duno-
snika bolovao je od bolesti koja je, ini se, bila neizljeiva.
Lijenici su ga ostavili da umre, ali kad je otac doznao za Isusa,
odluio je potraiti pomo od Njega. Dijete je bilo vrlo iscrp-
ljeno i strahovalo se da nee ostati ivo do njegovog povrat-
ka; ipak plemi je osjeao da osobno treba obrazloiti sluaj.
(146)
Ako ne vidite udesne znakove 147
Nadao se da e oeve molbe probuditi saaljenje velikog Li-

jenika.
Stigavi u Kanu, zatekao je Isusa okruena mnotvom. Sa
srcem punim strepnje probio se do Spasitelja. Njegova se vjera
pokolebala kad je vidio samo jednostavno odjevena ovjeka,
pranjava i umorna od puta. Posumnjao je da ova Osoba moe
uiniti ono za to ju je doao moliti; ipak zadobivi priliku da
razgovara s Isusom rekao Mu je zato je doao i zamolio Ga da
poe s njim u njegov dom. Meutim, njegova je alost Isusu 198
ve bila poznata. Prije no to je slubenik napustio svoj dom,
Spasitelj je vidio njegovu nevolju.
Ali On je isto tako znao da je otac u svom umu uvjetovao
svoje vjerovanje u Njega. Ako ne ispuni njegovu molbu, on Ga
nee prihvatiti kao Mesiju. Dok je slubenik ekao muen
neizvjesnou, Isus je rekao: Ako ne vidite udesne znakove,
vi nipoto neete vjerovati.
I kraj svih dokaza da je Isus bio Krist, molitelj je odluio
svoju vjeru u Njega uvjetovati ispunjenjem svog zahtjeva. Spa-
sitelj je suprotstavio ovo sumnjiavo nevjerstvo jednostavnoj vjeri
Samarijanaca koji nisu traili nikakvo udo ili znak. Njegova ri-
je, vjeno prisutni dokaz Njegova Boanstva, imala je uvjer-
ljivu mo koja je doprla do njihovih srca. Krista je boljelo to
e Njegov narod, kome su povjerena sveta proroanstva, pre-
uti Boji glas koji im govori preko Njegova Sina.
Ipak, plemi je imao odreeni stupanj vjere, jer je doao
zatraiti ono to mu se inilo najdragocjenijim od svih blago-
slova. Ali Isus je za njega imao vei dar. elio je ne samo iscijeliti
dijete, ve slubenika i njegov dom uiniti sudionicima u bla-
goslovima spasenja i upaliti svjetlost u Kafarnaumu, koji je tre-
bao vrlo brzo postati poljem Njegova rada. Meutim, prije no
to bi poelio Kristovu milost, plemi mora razumjeti svoju po-
trebu. Ovaj dvorski ovjek predstavljao je mnoge u svom naro-
du. Oni su bili zainteresirani za Isusa iz sebinih pobuda. Nadali
su se da e dobiti neku posebnu korist Njegovom silom i svo-
ju su vjeru vezali za dobivanje ove privremene pomoi, a nisu
poznavali svoju duhovnu bolest i nisu vidjeli svoju potrebu za
boanskom milou.
Kao bljesak svjetlosti, Spasiteljeve rijei upuene plemiu
razotkrile su njegovo srce. Uvidio je da je iz sebinih pobuda
traio Isusa. Njegova kolebljiva vjera pojavila se pred njim u
148 Isusov ivot
svom pravom karakteru. S dubokom boli shvatio je da bi nje-

gova sumnja mogla njegovog sina stajati ivota. Znao je da se
nalazi u nazonosti Onoga koji moe itati misli i kome je sve
mogue. U dubokoj duevnoj patnji uzviknuo je ponizno mo-
lei: Gospodine... sii prije nego mi umre dijete! Njegova vjera
vrsto se uhvatila za Krista, kao to je to uinio i Jakov kad je,
borei se s Anelom, uzviknuo: Neu te pustiti dok me ne
blagoslovi. (Postanak 32,27)
Kao i Jakov, on je nadvladao. Spasitelj se ne moe udaljiti
od due koja se iznosei svoju veliku potrebu vrsto dri Nje-
ga. Idi, rekao je On, tvoj je sin iv. Plemi je s mirom i
199 radou koju nikada prije nije poznavao otiao od Spasitelja.
Ne samo to je vjerovao da e njegov sin ozdraviti, ve je s
vrstim povjerenjem uzvjerovao u Krista kao svog Otkupitelja.
Istog asa oni koji su u domu u Kafarnaumu bdjeli kraj
djeteta koje je umiralo primijetili su iznenadnu i tajanstvenu
promjenu. Sjenka smrti podignuta je s lica patnika. Groznia-
vost je zamijenilo njeno rumenilo zdravlja koje se vraalo. Usahle
su oi zasjale razboritou i snaga se opet vratila u slabo, iscrp-
ljeno tijelo. Na djetetu se vie nisu zamjeivali nikakvi znaci
bolesti. Njegovo gorue tijelo postalo je oputeno i vlano i
on je utonuo u miran san. Groznica ga je napustila usred najve-
e vreline dana. Obitelj je bila ushiena i nastala je velika radost.
Kana nije bila tako daleko od Kafarnauma da se dunos-
nik nije mogao vratiti kui te veeri nakon svog razgovora s
Isusom; ali on se nije urio na svom putu k domu. Tek je slje-
deeg jutra stigao u Kafarnaum. Kakav je to dolazak bio! Kad
je poao traiti Isusa, njegovo je srce bilo prepuno tuge. Sun-
ev sjaj inio mu se okrutnim, a pjesme ptica ismjehivanjem.
Kako su sasvim drukiji sad njegovi osjeaji! Cijela priroda kao
da ima novi izgled. On gleda novim oima. Dok putuje u tiho
i rano jutro, kao da cijela priroda hvali Boga zajedno s njim.
Dok je jo na odreenoj udaljenosti od svog doma, sluge mu
izlaze u susret, u elji da otklone strepnju koju, u to su bili
sigurni, on mora osjeati. On nije bio iznenaen vijestima to
su mu ih donijeli, ali s dubokim zanimanjem koje oni nisu mogli
razumjeti upitao je u koji je as djetetu bilo bolje. Odgovorili
su: Juer ga u sedmi sat ostavi groznica. Istog trenutka kad
se oeva vjera uhvatila za sigurno obeanje Tvoj je sin iv,
boanska je ljubav dotakla dijete to je umiralo.
Ako ne vidite udesne znakove 149
Otac je pourio pozdraviti svog sina. Prigrlio ga je na svoje 200

srce kao onoga koji je vraen iz mrtvih i bez prestanka je za-
hvaljivao Bogu za ovo udesno ozdravljenje.
Plemi je eznuo da dozna vie o Kristu. Kad je kasnije
uo Njegovo uenje, on i svi njegovi ukuani postali su Isusovi
uenici. Njihova nesrea bila je blagoslovljena obraenjem ci-
jele obitelji. Vijesti o udu irile su se; i u Kafarnaumu, u kome
je Krist uinio toliko monih djela, bio Mu je pripremljen put
za osobnu slubu.
Onaj koji je blagoslovio plemia u Kafarnaumu isto toliko
ezne da blagoslovi i nas. Meutim, kao i ucvijeljeni otac, mi
esto traimo Isusa u elji za nekim zemaljskim dobrom, i tek
nakon uslienja naeg zahtjeva polaemo povjerenje u Njego-
vu ljubav. Spasitelj nam eli dati vei blagoslov no to traimo,
odgaajui odgovor na nae traenje da bi nam pokazao zlo
naih srca i nau duboku potrebu za Njegovom milou. On
eli da odbacimo sebinost, to e nas navesti da Ga potrai-
mo. Priznavanjem svoje bespomonosti i prijeke potrebe, tre-
bamo se potpuno povjeriti Njegovoj ljubavi.
Plemi je elio vidjeti ispunjenje svoje molitve prije no to
bi povjerovao, ali morao je prihvatiti Isusovu rije da je nje-
gova molba usliana i da mu je poklonjen blagoslov. Mi tako-
er trebamo nauiti ovu pouku. Ne trebamo vjerovati zato to
vidimo ili osjeamo da nas Bog uje. Mi se moramo uzdati u
Njegova obeanja. Kad Mu pristupimo u vjeri, svaka molba ulazi
u Boje srce. Kad traimo Njegov blagoslov, trebamo vjerovati
da ga primamo i zahvaliti se to smo ga primili. Tada trebamo
prihvatiti svoje dunosti, uvjereni da emo blagoslov primiti kad
nam bude najpotrebniji. Kad nauimo tako initi, znat emo
da su nae molitve usliane. Bog e uiniti neogranieno vie,
prema bogatstvu svoje slave i djelotvornosti silne moi nje-
gove. (Efeanima 3,20.16; 1,19)
150 Isusov ivot
21
Bethesda i Veliko vijee
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 5.
201 U Jeruzalemu, kod Ovjih vrata, nalazi se ribnjak koji se

hebrejski zove Bethesda. Ima pet trijemova. U njima je lealo
mnotvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih: ekali su da izbije
voda.
U odreeno bi se vrijeme vode u ovom ribnjaku zamutile,
a postojalo je javno vjerovanje da je to bilo djelovanje nadna-
ravne sile pa e onaj koji ue u vodu poto se voda zamuti
ozdravit bio bolestan od ma kakve bolesti. Stotine su bolesni-
ka posjeivale ovo mjesto, ali kad se voda zamutila, guva je
bila tako velika da je masa urei naprijed gazila slabije ljude,
ene i djecu. Mnogi se nisu mogli ni pribliiti ribnjaku. Drugi,
koji su uspjeli prii blie umirali su na njegovom rubu. Oko
ovog mjesta bili su podignuti zakloni koji su titili bolesnike
od pripeke preko dana i hladnoe preko noi. Bilo je i nekih
koji su provodili noi pod ovim trijemovima, puzei do ruba
bazena iz dana u dan, uzaludno se nadajui ozdravljenju.
Isus se opet nalazio u Jeruzalemu. Dok je hodao sam, mo-
glo se vidjeti da razmilja i da se moli. Doao je do ribnjaka.
Vidio je nesretne bolesnike kako ekaju ono to im je kako
su smatrali bila jedina mogunost za ozdravljenje. elio je
pokazati svoju iscjeliteljsku snagu i svakog bolesnika uiniti
zdravim. Ali, bio je subotnji dan. Mnotvo je odlazilo u Hram
202 na bogosluje, pa je znao da bi takvo djelo ozdravljenja potak-
nulo predrasude Hebreja i prerano zaustavilo Njegov rad.
Meutim, Spasitelj je ugledao prizor krajnje bijede. Bio je
tu ovjek hrom i bespomoan ve trideset i osam godina. Nje-
(150)
Bethesda i Veliko vijee 151
gova je bolest u velikoj mjeri bila rezultat njegovog grijeha i

na nju se gledalo kao na Boju kaznu. Sam i bez prijatelja,
osjeajui se iskljuenim iz Boje milosti, ovaj bolesnik je pro-
veo duge godine u patnji. U vrijeme kad se oekivalo da e se
voda zamutiti, oni koji su se saalili na njegovu bespomonost
donijeli bi ga do trijemova. Meutim, u presudnom trenutku
nije imao nikoga da mu pomogne. Vidio je uzburkanost vode,
ali nikada nije mogao doi blie od ruba bazena. Drugi, jai,
uronili bi prije njega. Nije se mogao uspjeno boriti sa sebi-
nom gomilom koja se jagmila za prvenstvo. Njegovi ustrajni na-
pori prema jedinom cilju, njegova briga i stalno razoaranje
brzo su iscrpljivali ostatak njegove snage.
Bolestan ovjek leao je na svom leaju i s vremena na vri-
jeme podizao glavu da promotri bazen, kad se jedno njeno
lice puno suuti nagnulo nad njim, a rijei: eli li ozdraviti?
privukle njegovu pozornost. Nada je osvijetlila njegovo srce.
Osjeao je da e na neki nain dobiti pomo. Meutim, radost
ohrabrenja uskoro je iezla. Sjetio se koliko je puta pokua-
vao stii do bazena i kako sad ve ima malo nade da e preivjeti
dok se voda bude ponovno zamutila. Umorno se okrenuo i re-
kao: Gospodine... nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad
se pokrene voda, a dok ja doem, drugi sie prije mene.
Isus nije traio od ovog paenika da pokae vjeru u Nje-
ga. Jednostavno je kazao: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.
Meutim, vjera ovog ovjeka uhvatila se za tu rije. Svaki i- 203
vac i mii ustreptao je novim ivotom, a zdravlje je pokrenu-
lo njegove hrome udove. Bez dvojbe je pokrenuo svoju volju
da poslua Kristovu naredbu i svi njegovi miii odgovorili su
njegovoj volji. Skoivi na noge, utvrdio je da je postao ovjek
pun snage.
Isus mu nije dao nikakvo obeanje o boanskoj pomoi.
ovjek je mogao zastati, posumnjati i tako izgubiti svoju jedi-
nu priliku za ozdravljenje. Meutim, vjerovao je Kristovoj rije-
i i, postupajui po njoj, dobio snagu.
Istom vjerom i mi moemo primiti duhovno iscjeljenje. Zbog
grijeha odvojili smo se od ivota u Bogu. Nae su due boles-
ne i oduzete. Sami ne moemo ivjeti svetim ivotom vie no
to je nemoan ovjek mogao hodati. Postoje mnogi koji shva-
aju svoju bespomonost i eznu za takvim duhovnim ivotom
koji e ih dovesti u sklad s Bogom; uzalud se trude da ga po-
152 Isusov ivot
stignu. U oajanju oni viu: Jadan ti sam ja ovjek! Tko e

me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? (Rimljanima 7,24)
Neka ovi ljudi bez nade koji se bore pogledaju gore! Spasitelj
se nadvija nad one koje je iskupio svojom krvlju, govorei s
neizrecivom njenou i saaljenjem: eli li ozdraviti? On vas
poziva da ustanete zdravi i spokojni. Ne ekajte da osjetite ka-
ko ste ozdravili. Vjerujte Njegovoj rijei i ona e se ispuniti!
Stavite svoju volju na Kristovu stranu! Odluite Mu sluiti, i dje-
lovanjem po Njegovoj rijei primit ete snagu. Kakva god mo-
e biti loa navika i velika strast koja je dugim poputanjem
vezala i duu i tijelo, Krist je moe odrijeiti. On ezne da to
uini. On e dati ivot dui koja je mrtva zbog svojih prekr-
aja. (Efeanima 2,1) On e osloboditi roba kojega dre slabo-
sti, nesree i lanci grijeha.
Oduzeti se ovjek nakon izljeenja sagnuo da podigne svoj
leaj, zapravo samo jednu prostirku i pokriva, a kad se uspra-
vio s osjeajem ushita, traio je oko sebe svog Osloboditelja,
ali Isus je iezao u mnotvu. ovjek se bojao da Ga nee prepoz-
nati ako Ga bude ponovno vidio. Dok je urio svojim putem,
vrstim, slobodnim korakom, hvalei Boga i radujui se svojoj
novoj snazi, sreo je neke farizeje i odmah im ispriao o svom
izljeenju. Bio je iznenaen hladnoom kojom su sluali nje-
govo izlaganje.
Namrgoeni, prekinuli su ga pitanjem zato svoj leaj nosi
u subotnji dan. Strogo su ga podsjetili da nije po Zakonu no-
siti terete u Gospodnji dan. U svojoj radosti ovjek je zabora-
vio da je bila subota, pa ipak nije osjeao nikakvu osudu, jer
je posluao naredbu Onoga koji je imao takvu silu od Boga.
204 Hrabro je odgovorio: Onaj koji me ozdravi ree mi: Uzmi svoju
postelju i hodaj! Pitali su ga tko je to uinio, ali on nije mo-
gao odgovoriti. Ovi poglavari znali su dobro da se samo jedan
pokazao sposobnim da uini ovo udo; ali eljeli su pravi do-
kaz da je to bio Isus, da bi Ga mogli optuiti kao prekritelja
subote. Po njihovom rasuivanju, On ne samo to je prekrio
Zakon time to je iscijelio bolesnog ovjeka u subotu ve je
uinio svetogre naloivi mu da ponese svoj leaj.
Hebreji su tako izopaili Zakon da su od njega nainili ropski
jaram. Njihovi besmisleni zahtjevi postali su poslovini meu
drugim narodima. Naroito je subota bila ograena svakovrs-
nim besmislenim ogranienjima. Nije im bila radost, svetinja
Gospodinu i slavna. Knjievnici i farizeji nainili su od subot-

njeg svetkovanja nepodnoljiv teret. Hebrejinu nije bilo dopu-
teno potpaliti vatru, pa ak ni zapaliti svijeu subotom. Prema
tome narod je ovisio o neznabocima za mnoge usluge koje su
njihova pravila zabranjivala da ih sami uine. Nisu razmiljali,
ako su ta djela grjena, kako su i oni koji zapoljavaju druge
da im to urade isto toliko krivi kao da su sami izvrili taj rad.
Smatrali su da je spasenje ogranieno na Hebreje i da stanje
svih drugih, budui da je ve beznadno, ne moe biti gore.
Meutim, Bog nije dao nijednu zapovijed koju ne bi mogli po-
sluati svi. Njegovi zakoni ne odobravaju nerazumna ili sebi-
na ogranienja.
U Hramu Isus je sreo ovjeka kojega je izlijeio. Doao je
prinijeti rtvu za grijeh a i zahvalnicu za veliku milost koju je
primio. Naavi ga meu vjernicima Isus mu se otkrio rijei-
ma opomene: Eto, ozdravio si! Vie ne grijei, da ti se to gore
ne dogodi!
Iscijeljeni je ovjek bio presretan kad je sreo svog Oslo-
boditelja. Ne znajui za neprijateljstvo prema Isusu, rekao je
farizejima koji su ga ispitivali da je to Taj koji ga je iscijelio.
idovi stavie pred sud Isusa zbog toga to je to uinio u su-
botu.
Isus je bio izveden pred Veliko vijee da odgovara na op-
tubu zbog krenja subote. Da su Hebreji u to vrijeme bili neza-
visan narod, takva bi optuba posluila njihovoj nakani da Ga
ubiju. To je spreavala njihova pokorenost Rimljanima. Hebreji
nisu imali pravo osuditi na smrtnu kaznu, a optube iznijete
protiv Krista ne bi imale znaenja na rimskom sudu. Meutim, 205
bilo je i drugih ciljeva koje su namjeravali postii. Unato nji-
hovim naporima da sprijee Njegovo djelo, Krist je stekao, ak
i u Jeruzalemu, vei utjecaj u narodu no to su ga oni imali.
Mnotvo koje se nije zanimalo za pridike rabina bilo je privu-
eno Njegovim uenjem. Mogli su razumjeti Njegove rijei, i
njihova su srca bila zagrijana i utjeena. Govorio je o Bogu ne
kao o osvetoljubivom sucu, ve kao o njenom Ocu, otkrivajui
Boji lik onako kako se ogledao u Njemu samom. Njegove su
rijei bile kao melem za ranjenu duu. Kako svojim rijeima
tako i svojim djelima milosra lomio je surovu mo starih tra-
dicija i ljudskih zapovijedi i iznosio Boju ljubav u njezinoj
neiscrpnoj punoi.
154 Isusov ivot
U jednom od najranijih proroanstava o Kristu zapisano

je: Od Jude ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaka od nogu
njegovih udaljiti nee dok ne doe onaj kome pripada ko-
me e se narodi pokoriti. (Postanak 49,10) Narod se skup-
ljao oko Krista. Srcem punim nak lonosti mnotvo je radije
prihvatilo pouke o ljubavi i dobroj volji nego stroge obrede
koje su zahtijevali sveenici. Da se sveenici i rabini nisu
suprotstavili, Njegovo bi uenje izvrilo takvu reformu kakvu
ovaj svijet nikada nije doivio. A li, da bi odrali svoju mo,
ove su voe odluile slomiti Isusov utjecaj. Njegovo izvoe-
nje pred Veliko vijee i javna osuda Njegova uenja pomoi
e im da to postignu; jer narod je jo gajio veliko potovanje
prema svojim vjerskim voama. Ako je tko imao smjelosti da
osudi rabinske zahtjeve ili pokua olakati teret koji su na-
tovarili narodu, smatrali su ga krivim ne samo zbog bogohuljenja
ve i izdaje. Na ovoj osnovi rabini su se nadali da e izazvati
sumnju u Krista. Oni su Ga predstavili kao Onoga koji poku-
ava oboriti utvrene obiaje, i na taj nain izazvati podvoje-
nost u narodu i pripremiti put za potpuno podjarmljivanje od
strane Rimljana.
Meutim, planovi to su ih rabini tako revno pokuavali
provesti u djelo imali su svoje podrijetlo na jednom drugom
savjetu, a ne na Velikom vijeu. Budui da Sotona nije uspio
savladati Krista u pustinji, ujedinio je svoje snage da bi Mu se
odupro u Njegovoj slubi i, ako je mogue, sprijeio Njegov
rad. Ono to nije mogao izvriti neposrednim osobnim napo-
rom, odluio je postii lukavstvom. im se povukao nakon su-
koba u pustinji, odmah je na savjetu sa svojim zavjerenicima-
anelima usavrio planove za daljnje zasljepljivanje umova hebrej-
206 skog naroda tako da ne prepozna svog Otkupitelja. Isplanirao
je da u vjerskom svijetu radi preko svojih ljudskih orua ispu-
njavajui ih svojim neprijateljstvom prema Poborniku istine. On
e ih navesti da odbace Krista i to vie zagoraju Njegov i-
vot, nadajui se da e Ga obeshrabriti u Njegovom poslanju. Voe
u Izraelu postale su Sotonina sredstva u borbi protiv Spasitelja.
Isus je doao da uvelia i proslavi Zakon svoj, On nije
umanjio njegovu uzvienost, ve ju je uzdigao. Pismo kae: Ne
sustaje i ne malake dok na zemlji ne uspostavi pravo. (Izaija
42,21.4) Doao je osloboditi subotu od tekih zahtjeva koji su
je uinili prokletstvom umjesto blagoslovom.
Iz ovog razloga On je izabrao subotu da izvri djelo oz-

dravljenja u Bethesdi. Mogao je izlijeiti bolesnog ovjeka i u
neki drugi dan tjedna, ili ga je mogao izlijeiti a da mu ne naloi
da ponese svoj leaj. Ali, to Mu ne bi dalo priliku koju je elio.
U osnovi svakog djela u Kristovom ivotu na Zemlji nalazila se
neka mudra namjera. Sve to je inio bilo je vano samo po
sebi i po svojoj pounosti. Meu nesretnicima u ribnjaku iza-
brao je najtei sluaj na kome je iskazao svoju iscjeljujuu silu
i naredio ovjeku da ponese svoj leaj kroz grad i tako objavi
veliko djelo uinjeno nad njim. Ovo e pokrenuti pitanje to
je zakonito initi subotom i otvoriti Isusu put da optui heb-
rejska ogranienja u pogledu na Gospodnji dan i objavi da je
njihova predaja nitavna.
Isus im je objasnio da je djelo izljeenja bolesnih u skladu
sa zakonom o suboti. Ono je bilo u skladu s radom Bojih an-
ela koji neprekidno silaze i penju se izmeu Neba i Zemlje
sluei ovjeanstvu koje pati. Otac moj neprestano radi, zato
i ja radim. Svi su dani Boji, u kojima se trebaju provesti u
djelo Njegovi planovi za ljudski rod. Ako je hebrejsko tumae-
nje Zakona bilo pravilno, tada grijei i Jahve, ije djelo oivlju-
je i odrava svako bie otkako je postavio temelje Zemlji; tada
On, koji je objavio da je Njegovo djelo dobro i koji je ustano-
vio subotu kao spomen na dovrenje djela, mora zavriti svoj
rad i zaustaviti neprekidan hod svemira.
Treba li Bog zabraniti Suncu da vri svoju dunost subo-
tom, da uskrati svoje tople zrake da zagrijavaju Zemlju i hrane
biljke koje rastu? Mora li sustav svjetova mirovati tijekom tog
svetog dana? Treba li On narediti potocima da ne zalijevaju polja 207
i ume i naloiti morskim valovima da ne stvaraju svoje ne-
prekidne oseke i plime? Mora li penica i kukuruz prestati ra-
sti, a zarudjeli grozd zaustaviti rumenilo svoje zrelosti? Mora li
drvee i cvijee prestati pupati i cvasti subotom?
U tom sluaju ljudi ne bi dobili plodove zemlje i blagoslo-
ve koji ivot ine poeljnim. Priroda mora nastaviti svoj ne-
promjenjiv tijek. Bog ne moe ni za trenutak zadrati svoju ruku,
jer bi ovjek klonuo i umro. Tog dana i ovjek mora raditi.
ivotnim se potrebama mora odgovoriti, bolesni se moraju nje-
govati, oskudica se siromanih mora ublaiti. Nee ostati bez
krivice onaj tko u subotu zanemari pomoi u nevolji. Boji sveti
odmor nainjen je za ovjeka i djela milosra su u savrenom
156 Isusov ivot
skladu s njezinim ciljem. Bog ne eli da Njegova stvorenja ije-

dan as podnose bol koja se moe otkloniti subotom ili u bilo
koji drugi dan.
Iskanja od Boga su ak vea subotom nego ostalih dana.
Njegov narod u to vrijeme naputa svoj uobiajeni rad i pro-
vodi vrijeme u razmiljanju i bogosluju. Oni trae od Njega
mnogo vie pomoi nego drugih dana. Trae Njegovu poseb-
nu panju. Ponizno i uporno trae Njegove posebne blagoslove.
Bog ne eka da subota proe pa da tek onda ispuni ove molbe.
Nebeski rad nikada ne prestaje, te se i ljudi ne trebaju nikada
odmarati od dobrih djela. Subota nije zamiljena da bude raz-
doblje beskorisnog nerada. Zakon zabranjuje svjetovni rad na
Gospodnji dan odmora; naporan rad kojim zaraujemo za i-
vot mora prestati; nikakav rad tog dana za svjetovna zadovolj-
stva ili u nau korist nije u skladu sa Zakonom; ali kao to je
Bog prestao sa svojim stvaralakim radom i odmarao se u su-
botu i blagoslovio je, tako i ovjek treba napustiti svoje zani-
manje iz svakodnevnog ivota i te svete trenutke namijeniti
zdravom odmoru, slubi Bogu i svetim djelima. Kristovo izlje-
enje bolesnog bilo je u savrenom skladu sa Zakonom. Ono
je odalo poast suboti. Krist je istaknuo svoja jednaka prava s
Bogom u radu koji je bio isto tako svet i koji je imao isti ka-
rakter kao rad Njegovog Oca na Nebu. Meutim, farizeji su se
jo vie razjarili. Prema njihovom razumijevanju, On ne samo
to je prekrio Zakon, ve je time to je Boga nazvao Ocem
svojim proglasio sebe jednakim Bogu. (Ivan 5,18)
Sav hebrejski narod nazivao je Boga svojim Ocem, i oni
se ne bi tako razgnjevili da je i Krist predstavio sebe kako stoji
u istom odnosu prema Bogu. Optuili su Ga zbog bogohulje-
208 nja, pokazujui da Ga shvaaju kao Onoga koji na to polae
pravo u najuzvienijem smislu.
Ovi Kristovi protivnici nisu imali nikakve dokaze da se su-
protstave istinama to ih je On utiskivao u njihovu svijest. Oni
su mogli navoditi samo svoje obiaje i predaju, a to je izgle-
dalo slabo i beivotno u usporedbi s dokazima to ih je Isus
crpio iz Boje Rijei i stalnog tijeka prirode. Da su rabini osje-
ali ikakvu elju da prime svjetlost, bili bi osvjedoeni da Isus
govori istinu. Meutim, izbjegavali su injenice o kojima je
govorio u vezi sa subotom i pokuavali potaknuti srdbu pro-
tiv Njega zato to je tvrdio da je jednak s Bogom. Bijes glavara
nije znao za granice. Da se nisu bojali naroda, sveenici i ra-

bini bi tog trenutka ubili Isusa. Ali, narodni osjeaji prema Njemu
bili su snani. Mnogi su u Isusu prepoznali prijatelja koji je
izlijeio njihove bolesti i utjeio njihove tuge, pa su opravda-
vali Njegovo iscjeljenje bolesnika iz Bethesde. Tako su za neko
vrijeme voe bile primorane priguiti svoju mrnju.
Krist je odbio optubu o bogohuljenju. Moja je vlast, rekao
je, da vrim ovo djelo za koje me optuujete, jer sam ja Boji
Sin, jedan s Njim po prirodi, volji i cilju. U svim Njegovim dje-
lima stvaranja i provienja ja suraujem s Bogom: Sin ne moe
nita sam od sebe uiniti, nego samo ono to vidi da ini Otac.
Sveenici i rabini pozvali su na odgovornost Bojeg Sina ba
zbog onog djela zbog kojeg je poslan na svijet da ga izvri. Svojim
grijesima oni su se odvojili od Boga i u svojoj oholosti djelo-
vali su neovisno o Njemu. Bili su sami sebi dovoljni i nisu shvaali
potrebu za uzvienijom mudrou koja bi upravljala njihovim
djelima. Meutim, Boji Sin, bio je podinjen Bojoj volji i bio
je ovisan o Njegovoj sili. Krist je potpuno bio osloboen svo-
jega ja, tako da nije pravio nikakve planove za sebe. Prihva-
tio je Boje planove odreene za Njega i iz dana u dan Otac
Mu je otkrivao svoje planove. I mi trebamo ovisiti o Bogu tako
da na ivot bude jednostavno ostvarivanje Njegove volje.
Kad se Mojsije pripremao da gradi ator sastanka kao Boje
prebivalite, dobio je upute da sve stvari naini prema uzoru
koji mu je pokazan na brdu. Mojsije je bio pun revnosti da izvri
Boju naredbu; najdarovitiji, najvjetiji ljudi bili su mu pri ruci
da provedu njegove prijedloge. Ipak trebao je nainiti svako
zvonce, svaki ipak, svaku resu, svaki rub, svaku zavjesu, ili
bilo koju posudu u Svetitu potpuno u skladu sa slikom koja
mu je pokazana. Bog ga je pozvao na brdo i otkrio mu nebeske
stvari. Gospodin ga je pokrio svojom slavom, da bi mogao vidjeti
uzorak po kome su nainjeni svi predmeti. Tako je Izraelu, u 209
kome je elio nainiti svoje prebivalite, otkrio svoj slavni ideal
karaktera. Uzor im je pokazan na brdu, kad je Zakon dan na
Sinaju, i kad je Gospodin prolazei ispred Mojsija izjavio: Jahve!
Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdbu, bogat ljubav-
lju i vjernou, iskazuje milost tisuama, podnosi opainu, gri-
jeh i prijestup, ali krivca nekanjena ne ostavlja. (Izlazak 34,6,7)
Izrael je izabrao vlastiti put. On nije zidao prema modelu;
ali Krist, pravi hram za Boje prebivanje, oblikovao je svaku
158 Isusov ivot
pojedinost svog zemaljskog ivota u skladu s Bojim idealom.

On je rekao: Milje mi je, Boe moj, vrit volju tvoju, Zakon
tvoj duboko u srcu ja nosim. (Psalam 40,9) Tako se na kara-
kter treba izgraditi za stan Boji u Duhu. (Efeanima 2,22)
Moramo nainiti sve prema uzorku upravo Onoga koji je tr-
pio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.
(Hebrejima 8,5; 1. Petrova 2,21)
Kristove rijei ue nas da sebe smatramo neraskidivo po-
vezanima sa svojim nebeskim Ocem. Ma kakav bio na polo-
aj, mi ovisimo o Bogu koji sve sudbine dri u svojim rukama.
On nam je odredio posao i obdario nas sposobnostima i sred-
stvima za taj posao. Dokle god se podinjavamo Bojoj volji, i
uzdamo u Njegovu silu i mudrost, bit emo voeni sigurnim
stazama, da bismo ispunili svoj odreeni dio u Njegovom veli-
kom planu. Meutim, ovjek koji se uzda u svoju mudrost i
silu, odvaja se od Boga. Umjesto da radi u jedinstvu s Kristom,
on ispunjava ciljeve neprijatelja Boga i ovjeka.
Spasitelj je nastavio: to ovaj (Otac) ini, to jednako ini
i Sin... Jer kao to Otac uskrisuje mrtvace i vraa im ivot, ta-
ko i Sin vraa ivot komu hoe. Saduceji su smatrali da nee
biti uskrsnua tijela; ali Isus im je rekao da je jedno od najve-
ih djela Njegova Oca podizanje mrtvih, i da i On sam ima
silu da uini isto djelo. Dolazi as i ve je tu, kada e mrtvaci
sluati glas Sina Bojega, i koji ga budu posluali, ivjet e.
Farizeji su vjerovali u uskrsnue mrtvih. Krist izjavljuje da je i
sad meu njima sila koja daje ivot mrtvima, i da e je oni
vidjeti. Ista sila uskrsnua daje ivot duama koje su mrtve zbog
svojih prekraja i grijeha. (Efeanima 2,1) Taj duh ivota u Isusu
210 Kristu, sila njegova uskrsnua, oslobaa ljude od zakona grijeha
i smrti. (Filipljanima 3,10; Rimljanima 8,2) Nadmo zla je sru-
ena i dua se vjerom uva od grijeha. Onaj koji svoje srce otvara
Kristovom duhu postaje dioniar u toj monoj sili koja e nje-
govo tijelo podii iz groba.
Ponizni Nazareanin potvrdio je svoje stvarno uzvieno po-
drijetlo. Uzdigao se iznad ljudske prirode, odbacio je grijeh i
sramotu i stao otkriven, On kome su aneli pokazivali potova-
nje, Sin Boji, jedan sa Stvoriteljem svemira. Njegovi su slua-
telji bili zadivljeni. Nijedan ovjek nije nikada izgovarao rijei
kao to su bile Njegove, niti se ponaao s takvim kraljevskim
dostojanstvom. Njegovo kazivanje jasno je i jednostavno i potpuno
objavljuje Njegovu zadau i dunost svijeta. Jer otac ne sudi

nikomu, ve je sav sud dao Sinu, da svi potuju Sina kao to
potuju Oca. Tko ne potuje Sina, ne potuje ni Oca koji ga
posla. Jer kako to Otac ima ivot u sebi, tako je i Sinu dao da
ima ivot u sebi. Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin ovjeji.
Sveenici i poglavari postavili su se kao suci da osude Kri-
stov rad, ali On je izjavio da je i njihov Sudac i Sudac cijele
Zemlje. Svijet je povjeren Kristu i preko Njega je dolazio svaki
blagoslov od Boga palom ljudskom rodu. On je bio Otkupitelj
prije kao i poslije svog utjelovljenja. U trenutku kad se pojavio
grijeh, tu je bio i Spasitelj. Dao je svjetlost i ivot svima, i prema
mjeri darovane svjetlosti svakome e biti sueno. On koji je
dao svjetlost, koji je slijedio duu najnjenijim pozivima, tee-
i da je iz grijeha dovede u svetost, istodobno je i Zastupnik i
Sudac. Od nastanka velike borbe na Nebu Sotona je odravao
svoje djelo prijevarom, a Krist je radio na tome da objelodani
njegove planove i slomi njegovu silu. On je stao nasuprot varalici
i kroz sve je vjekove eznuo da otrgne zarobljene od njegove
vlasti, On je Onaj isti koji e izrei sud svakom biu.
A Bog dade mu vlast da i sud ini, jer je Sin ovjeji.
Zato to je okusio pravi talog ljudske bijede i iskuenja i zato
to shvaa slabosti i grijehe ljudi, zato to se umjesto nas hra-
bro suprotstavio Sotoninim kunjama, i to e postupati pra-
vedno i njeno s duama koje su spaene Njegovom prolive-
nom krvi zbog svega ovoga Sin ovjeji je odreen da sprovede
sud.
Meutim, Kristovo djelo nije bilo sud, ve spasenje. Jer
Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se
svijet spasi po njemu. (Ivan 3,17) Pred Velikim vijeem Isus 211
je izjavio: ... tko slua moju rije i vjeruje onomu koji me po-
sla, ima vjeni ivot. On ne dolazi na sud, ve je preao iz smrti
u ivot. (Ivan 5,24)
Pozvavi svoje sluatelje da se ne ude, Krist je pred njima
jo ire otkrio tajnu budunosti. Dolazi, naime, as, rekao je
On, kada e svi koji poivaju u grobovima uti njegov glas,
te izii iz njih: koji su inili dobro, na uskrsnue na ivot;
koji su inili zlo, na uskrsnue na propast. (Ivan 5,28.29)
Ovu sigurnost budueg ivota Izrael je tako dugo oeki-
vao, nadajui se da e je dobiti prilikom Mesijina dolaska. Je-
dina svjetlost koja moe obasjati tamu groba sada je zasjala nad
160 Isusov ivot
njima. Samovolja je slijepa. Isus je povrijedio predaju rabina i

nije se obazirao na njihov autoritet i oni nisu htjeli vjerovati.
Vrijeme, mjesto, prilika, snaga osjeaja koja je obuzela skup,
sve se ujedinilo da Kristove rijei pred Velikim vijeem uini
jo utjecajnijim. Najvia vjerska vlast cijelog naroda traila je
ivot Onoga koji je objavio sebe Obnoviteljem Izraela. Gospo-
dar subote bio je izveden pred zemaljski sud da odgovara za
krenje zakona o suboti. Kad je tako neustraivo objavio svoje
poslanje, Njegovi suci promatrali su Ga sa zapanjenou i bije-
som; meutim, Njegovim se rijeima nije moglo odgovoriti. Oni
Ga nisu mogli osuditi. Poricao je pravo sveenicima i rabini-
ma da Ga sasluavaju ili se mijeaju u Njegov rad. Oni nisu
dobili takvu ovlast. Njihove tvrdnje bile su zasnovane na njiho-
voj oholosti i bezobzirnosti. On nije htio priznati krivicu za koju
su Ga optuivali, a niti dopustiti da Ga oni pouavaju o vjeri.
Umjesto da se ispria za djelo zbog kojeg su Ga okrivili ili
da objanjava razlog svoga postupka, Isus se suprotstavio po-
glavarima i optueni je postao tuitelj. Ukorio ih je zbog tvr-
doe njihovog srca i nepoznavanja svetih spisa. Izjavio je da su
oni odbacili Boju Rije, budui da su odbacili Njega koga je
Bog poslao. Vi istraujte Pisma u kojima mislite da ima ivot
vjeni. I upravo ona svjedoe za me. (Ivan 5,39)
Svaka stranica povijesti, propisa, ili proroanstava staro-
zavjetnih spisa bila je obasjana slavom Bojeg Sina. Toliko ko-
liko je bio boanska ustanova, cjelokupni sustav judaizma bio
je jedinstveno proroanstvo Radosne vijesti. O Kristu svjedo-
e svi proroci. (Djela 10,43) Od obeanja danog Adamu, preko
212 niza patrijaraha i Mojsijevog Zakona, nebeska velianstvena
svjetlost uinila je jasnim tragove Otkupiteljevih stopa. Proro-
ci su gledali Betlehemsku zvijezdu ilo (kome pripada palica
vladalaka), koji treba doi, dok su se budui dogaaji u tajan-
stvenom tijeku odvijali pred njima. Kristova smrt prikazana je
u svakoj rtvi. U svakom se oblaku kda uzdizala Njegova pravda.
Svaka truba oprosne godine oglaavala je Njegovo ime. U duboko
dojmljivoj tajni Svetinje nad svetinjama nastavala je Njegova slava.
Hebreji su posjedovali svete spise i pretpostavljali da sa-
mo formalnom spoznajom rijei imaju vjeni ivot. Meutim,
Isus je rekao: Ni rijei njegove nemate... u vama. Odbacujui
Krista u Njegovoj Rijei, odbacili su Ga i kao linost. Ali vi
neete da doete k meni, rekao je On, da primite ivot.
Hebrejske su voe prouavale proroka uenja o Mesijinom

kraljevstvu, ali inili su to ne iz iskrene elje da doznaju istinu,
ve s namjerom da pronau dokaz koji e podrati njihove
slavoljubive nade. Kad je Krist doao na nain koji je bio su-
protan njihovim oekivanjima, nisu Ga primili, a da bi oprav-
dali sebe, pokuali su Ga prikazati kao varalicu. Kad su jednom
stupili na tu stazu, Sotoni je bilo lako da jaa njihovo protivljenje
prema Kristu. Iste rijei koje su trebale biti primljene kao do-
kaz Njegova Boanstva, bile su protumaene protiv Njega. Tako
su oni Boju istinu pretvorili u la i to im je Spasitelj nepo-
srednije govorio o svojim djelima milosti, utoliko su bili odluniji
u odbacivanju te svjetlosti.
Isus je rekao: Ja ne uzimam slave od ljudi. On nije elio
utjecaj Velikog vijea, ni njegovo odobrenje. Od njihovog pri-
znanja nije mogao primiti nikakvu poast. Bio je odjenut a-
u i vlau s Neba. Da je elio, aneli bi Mu doli odati po-
ast; Otac bi opet posvjedoio Njegovo Boanstvo. Meutim,
zbog njih samih, zbog naroda ije su voe bili, elio je da hebrej-
ski poglavari prepoznaju Njegov karakter i prime blagoslove koje
im je donio.
Ja sam doao u ime Oca svoga, a ipak me vi ne primate.
Ako bi drugi doao u svoje ime, njega biste primili. Isus je
doao po Bojoj punomoi, nosei Njegov lik, ispunjavajui Nje-
govu Rije i traei Njegovu slavu, a ipak Ga voe u Izraelu
nisu prihvatile; meutim, kad bi drugi doli, prisvajajui Kri-
stov karakter, a radei po svojoj volji i traei vlastitu slavu,
oni bi ih primili. A zato? Zato to onaj koji trai vlastitu slavu
privlai elju za samouzvienjem kod drugih. Takvim pozivima
Hebreji su se mogli odazvati. Oni bi prihvatili lanog uitelja 213
zato to bi laskao njihovoj gordosti odobravajui njihova mi-
ljenja i predaju koju su gajili. Meutim, Kristovo se uenje nije
podudaralo s njihovim predodbama. Ono je bilo duhovno i
zahtijevalo je rtvovanje sebe, i zato Ga nisu primili. Oni nisu
poznavali Boga i Njegov glas kroz Krista bio je glas stranca.
Ne ponavlja li se to isto i u nae doba? Zar nema mnogih,
ak vjerskih voa, ija su srca toliko otvrdnula na glas Svetoga
Duha da vie ne mogu prepoznati Boji glas? Zar oni ne odba-
cuju Boju Rije da bi mogli odrati vlastitu predaju?
Jer, kad biste vjerovali Mojsiju, rekao je Isus, vjerovali
biste i meni. On je, naime, o meni pisao. Ali ako ne vjerujete
162 Isusov ivot
njegovim spisima, kako ete vjerovati mojim rijeima? Isus je

govorio preko njihovog velikog voe, i oni bi Ga morali prepo-
znati u Kristovom uenju. Da su vjerovali Mojsiju, vjerovali bi
Njemu o kome je Mojsije pisao.
Isus je znao da su sveenici i rabini odluili oduzeti Mu
ivot; pa ipak On im je jasno protumaio svoju zajednicu s Ocem
i svoj odnos prema svijetu. Vidjeli su da njihovo suprotstavlja-
nje nije imalo nikakvog opravdanja, a ipak nisu uguili svoju
ubilaku mrnju. Obuzeo ih je strah dok su bili svjedoci uvjerljive
sile koja je pratila Njegov rad, ali oni su se ogluili na Njegove
pozive, sami sebe zatvorivi u tamu.
Oni su bili potpuno neuspjeni u potkopavanju Isusova
autoriteta i odvraanju potovanja i panje ljudi, od kojih su
mnogi vjerovali Njegovim rijeima. I sami su poglavari osjeali
duboku osudu dok je On osvjedoavao njihovu savjest o kri-
vici; ipak ih je to jo vie ogorilo protiv Njega. Odluili su
Mu oduzeti ivot. Razaslali su glasnike po cijeloj zemlji da
opominju narod protiv Isusa kao varalice. Razaslali su uhode
da motre na Njega i izvjeuju o tome to govori i radi. Dragi
je Spasitelj sad doista stajao pod sjenkom kria.
163
22
Ivanovo utamnienje i smrt
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 11,1-11; 14,1-11;
Marku 6,17-28; Luki 7,19-28.
Ivan Krstitelj je prvi objavljivao Kristovo kraljevstvo i bio 214

prvi u stradanju. Sa slobode koju je imao u pustinji i iz mno-
tva koje se oslanjalo na njegove rijei, naao se okruen zido-
vima tamnike samice. Postao je zarobljenik u Herodovoj tvr-
avi. Vei dio svoje slube Ivan je proveo u podruju istono
od Jordana, koja je bila pod upravom Herodovom. I sam je Herod
sluao Krstiteljevo propovijedanje. Raspusni je kralj drhtao slu-
ajui poziv na pokajanje. A Herod se bojao Ivana. Znao je da
je pravedan i Bogu posveen ovjek... Kad bi ga sluao, odmah
bi se zbunio, ali bi ga ipak rado sluao. Ivan je s njim postu-
pao dosljedno, optuujui njegovu grjenu vezu s Herodijadom,
enom njegovog brata. Herod je nemono pokuavao raskinuti
lanac strasti koji ga je sputavao, ali ga je Herodijada jo vre
uhvatila u svoje zamke, a Krstitelju se osvetila tako to je navela
Heroda da ga baci u tamnicu.
Ivanov je ivot bio ispunjen marljivim radom i stoga su ga
sumornost zatvorenikog ivota i nerad teko pritiskali. Kako
je tjedan za tjednom prolazio ne donosei nikakve promjene,
u njega se polako uvlaila potitenost i sumnja. Njegovi ga uenici
nisu zaboravili. Njima je bio doputen pristup u zatvor, tako
da su mu mogli donositi vijesti o Isusovim djelima i rei kako
se narod stjee k Njemu. Ali postavljali su pitanje zato ovaj
novi Uitelj, ako je Mesija, ne ini nita to bi utjecalo na Iva- 215
novo osloboenje. Kako moe dopustiti da Njegov vjerni vjes-
nik bude lien slobode, a moda i ivota?
(163)
164 Isusov ivot
Ova pitanja nisu bila beznaajna. Navodila su Ivana na

sumnje koje se inae nikada ne bi pojavile. Sotona se radovao
sluajui rijei ovih uenika i videi kako one ranjavaju duu
Gospodnjeg vjesnika. O, kako esto oni koji sebe smatraju pri-
jateljima dobrog ovjeka i koji eznu za tim da mu pokau svoju
vjernost, postaju njegovi najopasniji neprijatelji! Kako ga esto
njihove rijei obeshrabruju i rastuuju umjesto da jaaju nje-
govu vjeru!
Kao i Spasiteljevi uenici, Ivan Krstitelj nije shvatio narav
Kristova kraljevstva. Oekivao je da e Isus zauzeti Davidovo
prijestolje i, kako je vrijeme prolazilo, a Spasitelj nije zahtijevao
nikakvu kraljevsku vlast, Ivan je postao zbunjen i uznemiren.
On je objavljivao narodu da se Izaijino proroanstvo mora is-
puniti da bi se pripremio put pred Gospodinom; planine se i
bregovi moraju slegnuti, krivo ispraviti i neravna mjesta porav-
nati. Traio je da se obore visoka mjesta ljudske oholosti i mo-
i. Upuivao je na Mesiju kao na Onoga kome je lopata u ruci
i koji e temeljito oistiti svoje gumno, koji e skupiti ito u
svoje itnice i spaliti pljevu neugasivim ognjem. Kao i prorok
Ilija, u ijem duhu i sili je doao Izraelu, oekivao je da se
Gospodin otkrije kao Bog koji odgovara vatrom.
U svojoj zadai Krstitelj je postojano i neustraivo korio
nepravdu, kako u visokim tako i u niskim slojevima naroda.
Usudio se kralja Heroda jasno ukoriti zbog grijeha. Svoj ivot
nije smatrao toliko dragocjenim da ne bi mogao ispuniti odre-
enu zadau. I sad je iz svoje tamnice oekivao da Lav iz Judi-
na plemena zbaci oholost ugnjetaa, oslobodi siromane i nje-
ga koji je vapio. Isus se, ini se, ograniavao na okupljanje ue-
nika, lijeenje i pouavanje naroda. Jeo je za stolovima carinika.
Dok je svakim danom rimski jaram sve tee pritiskivao Izra-
ela, kralj Herod i njegova zla ljubavnica provodili su svoju vo-
lju, a vika siromanih i ojaenih uzdizala se do Neba.
216 Proroku iz pustinje sve se ovo inilo kao tajna koja nadi-
lazi njegovu mo razumijevanja. Bilo je trenutaka kad su nje-
gov duh muila aputanja demona, a sjenka strahovite bojazni
nadvijala se nad njim. Je li mogue da se dugooekivani Oslo-
boditelj jo nije pojavio? to je tada znaila vijest koju je osje-
ao da treba objaviti? Ivan je bio gorko razoaran rezultatom
svoje zadae. Oekivao je da e vijest od Boga imati isti utjecaj
kao itanje Zakona u doba Joije i Ezre (2. Ljetopisa 34; Nehe-
Ivanovo utamnienje i smrt 165
mija 8,9); da e uslijediti djelo dubokog pokajanja i vraanja

Gospodinu. Za uspjeh te zadae rtvovao je sav svoj ivot. Je
li to bilo uzalud?
Ivan se uznemirio kad je vidio da su njegovi uenici iz ljubavi
prema njemu gajili nevjeru prema Isusu. Je li njegov rad za
njih bio besplodan? Je li bio nevjeran svojoj zadai pa je sada
udaljen od posla? Ako se obeani Osloboditelj pojavio, a Ivan
pronaen vjernim u svom pozivu, zar Isus nee zbaciti mo
ugnjetaa i osloboditi svog vjesnika?
Meutim, Ivan se nije odrekao svoje vjere u Krista. Sjea-
nje na glas s Neba i silazak goluba na neumrljanu Isusovu is-
tou, silu Svetoga Duha koja je poinula na njemu kad se pribliio
Spasitelju i svjedoanstvo prorokih spisa sve je svjedoilo
da je Isus iz Nazareta Obeani.
Ivan nije elio razgovarati s prijateljima o svojim brigama
i sumnjama. Odluio je poslati poruku Isusu i o tom Ga upi-
tati. To je povjerio dvojici svojih uenika, nadajui se da e
razgovor sa Spasiteljem utvrditi njihovu vjeru i donijeti vrsto
pouzdanje njihovoj brai. A i on je eznuo za nekom Kristo-
vom rijei, koja e biti upuena neposredno njemu.
Uenici su doli Isusu sa svojom vijeu: Jesi li ti onaj
koji ima doi, ili da drugoga ekamo?
Malo je vremena prolo otkako je Krstitelj uputio na Isusa
i izjavio: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta! ... On
je onaj koji dolazi poslije mene. (Ivan 1,29.27) A sad postav-
lja pitanje: Jesi li ti onaj koji ima doi? To je bilo neobino
gorko i obeshrabrujue za ljudsku prirodu. Ako Ivan, vjerni pre-
tea, nije uspio prepoznati Kristovo poslanje, to se moglo oe-
kivati od samoivog mnotva?
Spasitelj nije odmah odgovorio na pitanja uenika. Dok su
stajali udei se Njegovoj utnji, bolesnici i jadnici dolazili su
k Njemu da ih izlijei. Slijepi su pipajui ili putom kroz mno-
tvo, bolesni iz svih drutvenih slojeva, neki sami krei put, 217
neki noeni od prijatelja, ivo su se komeali oko Isusa. Glas
monog Iscjelitelja prodirao je u gluho uho. Rije, dodir Nje-
gove ruke, otvarao je slijepe oi da vide svjetlost dana, prizore
u prirodi, lica prijatelja i lice Izbavitelja. Isus je ukoravao bo-
lest i izgonio groznicu. Njegov glas dopirao je do uha umiru-
ih i oni su ustajali u zdravlju i snazi. Oduzeti koje su opsjeli
zli duhovi posluali su Njegovu rije, njihova ih je maloumnost
166 Isusov ivot
naputala i oni su Ga oboavali. Dok je lijeio njihove bolesti,

uio je narod. Siromani seljaci i radnici, koje su rabini izbje-
gavali kao neiste, skupljali su se oko Njega i On im je izgova-
rao rijei vjenog ivota.
Tako je protekao dan i Ivanovi su uenici sve vidjeli i uli.
Najposlije ih je Isus pozvao k sebi i rekao im da idu i kau
Ivanu to su vidjeli, dodajui: Blago onomu koji se zbog me-
ne ne pokoleba. (Luka 7,23) Dokaz o Njegovu Boanstvu vi-
dio se u prilagoavanju potrebama ovjeanstva to je patilo.
Njegova slava pokazala se u Njegovu sagibanju do naeg poni-
enog poloaja.
Uenici su odnijeli vijest i to je bilo dovoljno. Ivan se sjetio
proroanstva o Mesiji: Jer me Jahve pomaza, posla me da ra-
dosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da
zarobljenima navijestim slobodu i osloboenje sunjevima; da
navijestim godinu milosti Jahvine. (Izaija 61,1.2) Kristova dje-
la nisu samo objavljivala da je On Mesija ve su pokazivala na
koji e se nain uspostaviti Njegovo kraljevstvo. Ivanu je otkri-
vena jednaka istina koja je dana Iliji u pustinji kad je doao
silan vihor, tako snaan da je drobio brda i lomio hridi, ali
Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je
potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je
oganj, ali Jahve nije bio u ognju, a poslije ognja Bog je pro-
roku progovorio apatom laganog i blagog lahora. (1. o Kralje-
vima 19,11.12) Tako je Isus trebao izvriti svoje djelo, ne zvec-
kanjem oruja i obaranjem prijestolja i kraljevstava, ve govo-
rei ljudskim srcima ivotom milosra i samoportvovnosti.
218 Naelo Krstiteljeva ivota samoodricanja bilo je naelo
Mesijina kraljevstva. Ivan je dobro znao koliko je sve ovo bilo
strano naelima i nadama izraelskih voa. Ono to je bilo za
njega uvjerljiv dokaz Kristova Boanstva, nee biti nikakav do-
kaz za njih. Oekivali su Mesiju koji nije obean. Ivan je vidio
da Spasiteljeva misija kod njih moe izazvati samo mrnju i osudu.
On, pretea, morao je piti au koju e sam Krist morati ispiti
do dna.
Spasiteljeve rijei: Blago onomu koji se zbog mene ne
pokoleba! bile su blagi ukor upuen Ivanu. To za njega nije
bilo uzalud. Razumijevajui jasnije narav Kristova poslanja, pod-
inio se Bogu za ivot ili smrt, onako kako e to najbolje po-
sluiti dobru djela to ga je volio.
Kad su se vjesnici udaljili, Isus je narodu govorio o Ivanu.

Suosjeajno Spasiteljevo srce okrenulo se vjernom svjedoku, sada
zatoenom u Herodovoj tamnici. On nije elio da narod zakljui
kako je Bog Ivana napustio ili da je njegova vjera klonula u
asu kunje. to ste izili gledati u pustinji? rekao je On. Trsku
koju vjetar njie?
Visoke trske koje su rasle pokraj Jordana, povijajui se na
svakom povjetarcu, bile su vjerne slike rabina koji su stajali kao
kritiari i suci Krstiteljeve zadae. Njih su i u jednom i u dru-
gom pravcu kolebali vjetrovi omiljenog narodnog miljenja. Nisu
se eljeli poniziti i prihvatiti Krstiteljevu vijest koja ispituje sr-
ca, a ipak iz bojazni od naroda nisu se usudili otvoreno uspro-
tiviti Njegovom djelovanju. Meutim, Boji vjesnik nije bio tako
straljiva duha. Mnotvo koje se okupljalo oko Krista bilo je
svjedok Ivanova rada. uli su njegovo neustraivo ukoravanje
grijeha. Samopravednim farizejima, saducejima, kralju Herodu
i njegovom dvoru, knezovima i vojnicima, carinicima i selja-
cima Ivan je govorio s podjednakom otvorenou. Nije bio trska
koja se ljulja, povijajui se na vjetrovima ljudskog velianja i
predrasuda. U tamnici bio je isti u svojoj vjernosti Bogu i u
revnosti za pravdom kao kad je propovijedao Boju vijest u pus-
tinji. U svojoj vjernosti naelu bio je vrst kao stijena.
Isus je nastavio: Ili to ste izili gledati? ovjeka u meke
haljine obuena? Ali ljudi to se oblae u sjajno odijelo i ive
u raskoi borave u kraljevskim dvorima. Ivan je bio pozvan
da ukori grijehe i neumjerenost svog vremena i njegova jedno-
stavna odjea i ivot pun samoodricanja bili su u skladu s ka-
rakterom njegove zadae. Bogata odjea i rasko ovoga ivota 219
nisu dio Bojih slugu, ve onih koji ive u kraljevskim dvo-
rima, vladara ovoga svijeta, kojima pripadaju njegova mo i
bogatstvo. Isus je elio usmjeriti pozornost na suprotnost iz-
meu Ivanove odjee i one koju su nosili sveenici i glavari.
Ovi zvaninici oblaili su se u bogatu odjeu sa skupocjenim
ukrasima. Voljeli su razmetanje i nadali se da e zasjeniti na-
rod i tako iznuditi vee uvaavanje. Oni su se vie brinuli da
izazovu divljenje ljudi nego da postignu istou srca koja e
zadobiti Boje odobravanje. Na taj nain pokazali su da njihova
vjernost nije pripadala Bogu, ve carstvu ovoga svijeta.
Pa to ste izili gledati? rekao je Isus. Proroka? Da, kaem
vam, i vie nego proroka! On je onaj o kome je pisano:
168 Isusov ivot
Eto glasnika svoga pred licem ti aljem

da pripravi put pred tobom.
Velim vam, nije nitko izmeu roenih od ene vei od
Ivana; ali najmanji u kraljevstvu Bojem vei je od njega. U
objavljivanju Ivanova roenja Zahariji, aneo je izjavio: Daka-
ko, bit e velik pred Gospodinom. (Luka 1,15) Po ocjeni Neba,
to to ini veliinu? Ne ono to svijet smatra veliinom; ne
bogatstvo, ili poloaj, ili plemenito podrijetlo ili intelektualni
darovi sami po sebi. Ako je umna veliina, sama po sebi, bez
viih vrijednosti dostojna potovanja, tada nae priznanje treba
pripasti i Sotoni, iju snagu uma nikada nije dosegao nijedan
ovjek. Meutim, kad se zlouporabi za udovoljavanje sebi, to
je dar vei, to on postaje vee prokletstvo. Moralna vrijednost
je ono to Bog cijeni. Ljubav i istoa su osobine koje On naj-
vie vrednuje. U Gospodnjim oima Ivan je bio velik kad se
pred poslanicima Velikog vijea, pred narodom i svojim ueni-
cima uzdrao od traenja poasti za sebe i uputio na Isusa kao
na Obeanoga. Njegova nesebina radost u Kristovoj slubi
predstavlja najuzvieniju plemenitost koja je ikada otkrivena u
jednom ovjeku.
Oni koji su uli njegovo svjedoanstvo o Isusu, posvjedo-
ili su o njemu nakon njegove smrti: Ivan nije uinio ni jed-
noga uda, ali sve to je rekao za ovoga ovjeka, bilo je isti-
nito. (Ivan 10,41) Ivanu nije bilo dano da prizove oganj s neba
ili da podie mrtve, kao to je Ilija inio, niti da vjeto rukuje
220 Mojsijevim monim tapom u Boje ime. Bio je poslan da oglasi
Spasiteljevu pojavu i pozove narod da se pripremi za Njegov
dolazak. Tako je vjerno ispunio svoju zadau da je narod, sje-
ajui se to ih je uio o Isusu, mogao rei: Sve to je rekao
za ovoga ovjeka, bilo je istinito. Takvo svjedoanstvo o Kri-
stu trebao je dati svaki Uiteljev uenik.
Kao Mesijin vjesnik, Ivan je bio vie nego prorok. Jer
dok su proroci vidjeli izdaleka Kristov dolazak, Ivanu je dano
da ga vidi, da uje svjedoanstvo s Neba o njegovom mesijan-
stvu i da ga predstavi Izraelu kao Poslanoga od Boga. Ipak je
Isus rekao: A najmanji u kraljevstvu Bojem vei je od njega.
Prorok Ivan bio je veza izmeu dviju razdoblja. Kao Boji
predstavnik ustao je kako bi pokazao da se Zakon i Proroci od-
nose na kransko razdoblje. Bio je manja svjetlost koju je tre-
bala slijediti vea. Ivanov je um bio rasvijetljen Svetim Duhom
da bi mogao rasvijetliti svoj narod, ali nijedna druga svjetlost

koja je ikada svijetlila ili e ikada zasjati nad palim ovjekom
nije bila tako jasna kao ona koja je potekla iz Isusova uenja i
primjera. Krist i Njegova misija bili su nejasno shvaeni pomo-
u rtava koje su bile samo sjena. ak ni Ivan nije potpuno
shvatio budunost, besmrtni ivot kroz Spasitelja.
Osim radosti koju je Ivan nalazio u svojoj zadai, njegov
je ivot bio ivot boli. Njegov se glas rijetko uo, osim u pus-
tinji. Dijelio je sudbinu osamljenih. Nije mu bilo doputeno da
vidi rezultat vlastita truda. Nije imao tu prednost da boravi s
Kristom i bude svjedok javnog pokazivanja boanske sile pra-
ene jo veom svjetlou. On nije mogao vidjeti kako se
slijepima vraa vid, kako bolesni ozdravljaju i mrtvi ustaju u
ivot. Nije vidio svjetlost koja je svijetlila iz svake Kristove rijei,
obasjavajui slavom obeanja prorotva. Najmanji uenik koji
je vidio Kristova silna djela i sluao Njegove rijei bio je u ovom
smislu mnogo povlateniji od Ivana Krstitelja i stoga je reeno
da je vei od njega.
Mnotvo to je slualo Ivanovo propovijedanje, pronijelo je
glas o njemu po cijeloj zemlji. Za rezultat njegova utamnienja
osjealo se veliko zanimanje. Ipak, njegov besprijekoran ivot
i jaka javna naklonost u njegovu korist navodili su na vjerova-
nje da se protiv njega nee poduzeti nikakve nasilne mjere.
Herod je vjerovao da je Ivan Boji prorok i namjeravao ga
je osloboditi. Meutim, oklijevao je s ovom namjerom bojei 221
se Herodijade.
Herodijada je znala da izravnim djelovanjem nikada nee
dobiti Herodovu suglasnost za Ivanovu smrt i stoga je odluila
postii svoj cilj lukavstvom. Na kraljev roendan trebalo je
napraviti zabavu dravnim dunosnicima i dvorskim plemiima.
Bit e pirovanja i pijanstva. Herod e tako postati neoprezan i
ona e po svojoj volji moi utjecati na njega.
Kad je stigao veliki dan, i kad se kralj sa svojom vlastelom
odao jelu i piu, Herodijada je poslala svoju kerku u sveanu
dvoranu da plesom zabavlja goste. Saloma je bila u prvom cvijetu
svoje enstvenosti i njezina je tjelesna ljepota zanijela vlastelu
koja je pirovala. Nije bilo uobiajeno da se na takvim sveano-
stima pojavljuju dvorske dame pa su Herodu upuene laskave
pohvale kad je ova ki izraelskih sveenika i knezova plesala
da bi zabavila njegove goste.
170 Isusov ivot
Kralj je bio omamljen vinom. Strast je zavladala, a razum

bio razvlaten. Vidio je samo dvoranu za zabavu s gostima koji
su pirovali, sveanu trpezu, iskriavo vino, bljetavu svjetlost i
mladu djevojku kako plee pred njim. U trenutku lakomisleno-
sti, elio je uiniti neto to bi ga uzdiglo pred velikim ljudima
njegovog kraljevstva. Pod prisegom je obeao da e Herodija-
dinoj keri dati to god bude zatraila, ak ako bi to bila i po-
lovica njegova kraljevstva.
Saloma je pourila svojoj majci kako bi saznala to traiti.
Odgovor je bio spreman glavu Ivana Krstitelja. Saloma nije
znala za e osvete u srcu svoje majke i ustuknula je pred izno-
enjem ovog zahtjeva, ali prevladala je Herodijadina odlunost.
Djevojka se vratila sa stranom molbom: Hou da mi sad od-
mah da na pladnju glavu Ivana Krstitelja. (Marko 6,25)
Herod je bio zapanjen i preneraen. Razuzdano je veselje
prestalo i zloslutna je tiina zavladala u dvorani pirovanja. Kralj
je bio obuzet uasom na misao da oduzme ivot Ivanu. Ipak,
dao je svoju rije i nije elio biti nepouzdan ili brzoplet. vrsto
obeanje dano je u ast njegovih gostiju i da je samo jedan od
njih rekao ijednu rije protiv ispunjenja ovog obeanja, rado
bi potedio ivot proroku. Pruio im je priliku da govore u
korist ovog sunja. Prevaljivali su velike razdaljine da sluaju
Ivanovo propovijedanje, znali su da je ovjek bez krivnje i Boji
sluga. Meutim, iako pogoeni djevojinim zahtjevom, bili su
222 previe omamljeni piem da bi mogli uloiti neki prigovor.
Nijedan se glas nije podigao da spasi ivot nebeskog vjesnika.
Ovi su ljudi zauzimali visoke, povjerljive poloaje u narodu i
na njima su poivale velike odgovornosti, pa ipak predali su
se pirovanju i pijanstvu sve dok im osjetila nisu otupjela. Nji-
hove su glave bile pomuene vrtoglavim prizorom glazbe i ples,
a savjest uspavana. Svojom su utnjom izrekli smrtnu presu-
du Bojem proroku da bi udovoljili osvetoljubivosti jedne raz-
vratne ene.
Herod je uzaludno ekao da bude osloboen prisege, a ta-
da je preko svoje volje naredio da se izvri pogubljenje pro-
roka. Uskoro je Ivanova glava donijeta pred kralja i njegove goste.
Zauvijek su bile zatvorene usne koje su vjerno opominjale He-
roda da se odvrati od grjenog ivota. Nikada se vie nee uti
taj glas koji je pozivao ljude na pokajanje. Pirovanje te jedne
noi stajalo je ivota jednog od najveih proroka.
O, koliko esto je ivot nevinih rtvovan zbog neumjere-

nosti onih koji bi trebali biti uvari pravde! Onaj tko au e-
stokog pia prinosi usnama ini sebe odgovornim za svu ne-
pravdu koju moe uiniti pod njezinom omamljujuom silom.
Kad osjetila postanu umrtvljena, ovjek ne moe trezveno ra-
suivati ili jasno zamijetiti to je pravilno a to pogreno. On
otvara vrata Sotoni da kroz njega ugnjetava i unitava nevine.
Vino je podsmjeva, estoko pie buka, i tko se njima oda-
je, nee stei mudrosti. (Izreke 20,1) Zbog toga posrnu isti-
na... a tko izbjegava zlo, bude opljakan. (Izaija 59,14.15) Oni
koji imaju pravo suenja nad ivotima svojih blinjih trebaju
se smatrati krivim za zloin kad podlegnu neumjerenosti. Svi
koji sprovode zakon trebaju i sami drati zakon. Trebaju biti
ljudi koji vladaju sobom. Trebaju potpuno gospodariti svojim
tjelesnim, umnim i moralnim silama da bi mogli posjedovati
snagu uma i visoki osjeaj za pravdu.
Glava Ivana Krstitelja odnesena je Herodijadi, koja ju je pri-
mila sa svirepim zadovoljstvom. Likovala je u svojoj odmazdi i
umiljala da se Herodova savjest vie nee uznemiravati. Ali iz
njezinog grijeha za nju nije proistekla nikakva srea. Njezino
ime postalo je ozloglaeno i omraeno, a Heroda je vie muila
grinja savjesti nego onda kad ga je prorok opominjao. Utjecaj
Ivanova uenja nije bio uutkan; on e se protezati na sve nara-
taje do kraja svijeta.
Herodu je stalno bio pred oima grijeh to ga je poi- 223
nio. Neprekidno je traio osloboenje od optubi nemirne
savjesti. Njegovo povjerenje u Ivana bilo je nepokolebano. Kad
se sjeao njegovog ivota samoodricanja, njegovih sveanih,
ozbiljnih poziva, njegovih zdravih prosudbi u savjetima i na-
ina na koji je umro Herod nije mogao nai mira. Zauzet
dravnikim poslovima, primajui poasti od ljudi, pokazivao
je nasmijano lice i dostojanstveno dranje, dok je prikrivao
nespokojno srce, stalno optereeno strahom da je na njemu
prokletstvo.
Ivanove rijei da se od Boga ne moe nita sakriti ostavile
su dubok dojam na Heroda. Bio je uvjeren da je Bog prisutan
na svakom mjestu, da je bio svjedok pirovanja u dvorani za pri-
redbe, da je uo naredbu da se Ivanu odsijee glava, da je vidio
Herodijadino likovanje i vrijeanje odrubljene glave onoga koji
ju je karao. I mnogo onoga to je Herod uo s prorokovih usana
172 Isusov ivot
sad je govorilo njegovoj savjesti mnogo razgovjetnije no to su

to inile propovijedi u pustinji.
Kad je Herod uo o Kristovim djelima, vrlo se uznemirio.
Mislio je da je Bog podigao Ivana iz mrtvih i poslao ga da s
jo veom silom osudi grijeh. Nalazio se u neprestanom strahu
da e Ivan osvetiti svoju smrt osuujui njega i njegov dom.
Herod je sada ponjeo ono to je Bog rekao da e biti poslje-
dica grijeha grjenog ivota srce uznemireno, oi utonu-
le, duu tjeskobnu. ivot tvoj visit e o niti; bojat e se i danju
i nou, i nee biti siguran za ivot svoj. U strahu koji e ti
stezati srce, i od prizora to e ga oi tvoje gledati, jutrom e
govoriti: Oh, da je ve veer! a naveer e govoriti: Oh, da
je ve jutro! od straha kojim e se straiti srce tvoje, i od onoga
to e gledati oima svojima. (Ponovljeni zakon 28,65-67)
Grjenikove su misli njegovi tuitelji, a ne postoji vee mue-
nje od aoka nemirne savjesti koje mu ne daju mira ni danju
ni nou.
Za mnoge umove sudbina Ivana Krstitelja obavijena je du-
bokom tajnom. Oni postavljaju pitanje zato je morao propa-
dati i umrijeti u zatvoru. Na ljudski pogled ne moe prodri-
jeti u tajnu ove mrane providnosti, ali to ne moe nikada po-
ljuljati nae povjerenje u Boga kad se sjetimo da je Ivan bio
samo sudionik u Kristovim stradanjima. Svi koji slijede Krista
nosit e krunu rtve. Oni e sigurno naii na nerazumijevanje
sebinih ljudi i postat e meta estokih Sotoninih napada. Soto-
nino je carstvo osnovano da uniti ovo naelo samoportvov-
nosti i Sotona e se boriti protiv njega gdje god se ono poka-
e.
224 Ivanovo djetinjstvo, mladost i muevno doba bilo je obi-
ljeeno postojanou i moralnom silom. Kad se uo njegov glas
u pustinji kako govori: Pripravite put Gospodnji, poravnajte
mu staze (Matej 3,3), Sotona se uplaio za sigurnost svog car-
stva. Grjenost grijeha otkrivena je na takav nain da su ljudi
drhtali. Sotonina sila nad mnogima koji su bili pod njegovom
vlau bila je slomljena. Bio je neumoran u svojim nastojanji-
ma da odvue Krstitelja od ivota bezuvjetnog pokoravanja Bogu,
ali u tome nije uspio. On nije savladao ni Krista. Prilikom ku-
anja u pustinji Sotona je bio pobijeen i njegov bijes bio je
velik. Sad je odluio da Krista oalosti time to e ubiti Ivana.
elio je nanijeti bol Onome koga nije mogao navesti na grijeh.
Isus nije posredovao da oslobodi svog slugu. Znao je da

e Ivan izdrati kunju. Spasitelj bi rado doao Ivanu da su-
mornost tamnice osvijetli svojom nazonou. Meutim, On se
nije namjeravao staviti u ruke neprijateljima i dovesti u opas-
nost vlastito poslanje. Rado bi oslobodio svog vjernog slugu.
Ali, zbog tisua koje e u buduim godinama morati poi iz
tamnice u smrt, Ivan je trebao ispiti au muenike smrti. Kad
Kristovi sljedbenici budu amili u samicama ili ginuli od ma-
a, sprava za muenje ili lomaa, naizgled naputeni od Boga
i ljudi, kakva e potpora njihovim srcima biti pomisao da je
Ivan Krstitelj, o ijoj vjernosti je dao svjedoanstvo i sam Krist,
proao kroz slino iskustvo!
Sotoni je doputeno da oduzme zemaljski ivot Bojem
vjesniku; ali onaj ivot koji je sakriven s Kristom u Bogu, uni-
tavatelj nije mogao dosegnuti (Koloanima 3,3). Likovao je to
je Kristu nanio bol, ali nije uspio pobijediti Ivana. Smrt ga je
samo zauvijek postavila izvan domaaja sile kunje. U ovoj borbi
Sotona je pokazao svoj karakter. Pred svemirom kao svjedokom
otkrio je svoje neprijateljstvo prema Bogu i ovjeku.
Premda Ivanu nije podareno nikakvo udesno izbavljenje,
on nije bio zaboravljen. Uvijek je imao drutvo nebeskih an-
ela koji su mu otvarali proroanstva o Kristu i dragocjena obe-
anja Pisma. To mu je bila potpora, kao to e to biti potpora
Bojem narodu tijekom vjekova koji e doi. Ivanu Krstitelju,
kao i onima koji e doi nakon njega, prueno je uvjeravanje:
Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,20)
Bog nikada ne vodi svoju djecu drukije no to bi ona sama
izabrala da budu voena kad bi mogla sagledati kraj od poet-
ka i razabrati slavu namjere koju ispunjavaju kao njegovi su-
radnici. Ni Henok koji je odveden na Nebo, ni Ilija koji se uznio
ognjenim kolima, nisu bili vei i vie potovani od Ivana Krs- 225
titelja koji je umro sam u zatvoru. Jer vam je s obzirom na
Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da
trpite za nj. (Filipljanima 1,29) Od svih darova to ih Nebo
moe dati ljudima, zajednica s Kristom u Njegovim mukama
najvee je povjerenje i najvia poast.
174 Isusov ivot
23
Blizu je kraljevstvo Boje
231 Doe Isus u Galileju. Tu je propovijedao Radosnu vijest

Boju. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Boje.
Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest! (Marko 1,14.15)
Mesijin dolazak objavljen je najprije u Judeji. U jeruza-
lemskom Hramu proreeno je Zahariji roenje Pretee, dok je
sluio pred oltarom. Na betlehemskim breuljcima aneli su
objavili Kristovo roenje. Mudraci su doli u Jeruzalem da Ga
potrae. U Hramu su imun i Ana svjedoili o Njegovu Boan-
stvu. Jeruzalem i sva Judeja sluali su propovijedanje Ivana
Krstitelja, a poslanstvo iz Velikog vijea, zajedno s mnotvom,
ulo je njegovo svjedoanstvo o Isusu. U Judeji Krist je primio
svoje prve uenike. Ovdje je proveo veliki dio svoje rane slu-
be. Bljesak Njegova Boanstva prigodom ienja Hrama, Nje-
gova uda iscjeljenja i pouke boanske istine s Njegovih usa-
na, sve je to objavljivalo ono to je nakon izljeenja u Bethesdi
izjavio pred Velikim vijeem da je On Sin Vjenoga.
Da su voe u Izraelu primile Krista, On bi im ukazao po-
ast time da postanu Njegovi vjesnici koji e odnijeti Rado-
snu vijest svijetu. Njima je pr vima pruena prilika da posta-
232 nu vjesnici kraljevstva Boje milosti. Meutim, Izrael nije znao
vrijeme svog pohoenja. Ljubomora i nepovjerenje hebrejskih
voa sazrijevali su u otvorenu mrnju i srce se naroda odvra-
alo od Isusa.
Veliko vijee je odbacilo Kristovu vijest pripremajui se da
Ga ubije, stoga se Isus udaljio iz Jeruzalema od sveenika,
Hrama, vjerskih voa, naroda koji je bio pouen Zakonu, i okre-
(174)
Blizu je kraljevstvo Boje 175
nuo se drugoj skupini ljudi da objavi svoju vijest i sakupi one

koji e evanelje odnijeti svim narodima.
Kao to je u Kristovo doba Svjetlost i ivot ljudi bio od-
baen od duhovne vlasti, tako je On bio odbaen od svakog
sljedeeg narataja. Povijest o Kristovu povlaenju iz Judeje uvijek
se iznova ponavljala. Kad su reformatori propovijedali Boju
Rije, nisu se namjeravali odvojiti od ve postojee Crkve, ali
vjerske voe ne bi trpjele svjetlost, pa su oni koji su je nosili
bili prinueni potraiti druge skupine ljudi koji su eznuli za
istinom. U naim danima malo je sljedbenika reformatora po-
krenutih njihovim duhom. Malo je onih koji sluaju Boji glas
i koji su spremni prihvatiti istinu bez obzira u kakvom se ob-
liku iznosi. Oni koji slijede stope reformatora, esto se su pri-
siljeni okrenuti od crkava koje vole, da bi objavljivali jasno uenje
Boje Rijei. Oni koji trae svjetlost mnogo su puta zbog toga
primorani napustiti Crkvu svojih otaca, da bi mogli biti poslu-
ni svjetlosti.
Rabini iz Jeruzalema prezirali su ljude iz Galileje kao grube
i neobrazovane, a ipak su oni bili mnogo pogodnije polje za
Spasiteljev rad. Bili su iskreniji i poteniji, manje pod vlau
fanatizma; njihov je um bio otvoreniji za prihvaanje istine. Od-
lazei u Galileju Isus nije elio izdvajanje ili povlaenje. Pokra-
jina je u to vrijeme bila gusto naseljena, vienacionalna, bro-
jila je znatno vei broj stanovnika nego Judeja.
Dok je Isus putovao Galilejom uei i lijeei, mnotvo iz
gradova i sela stjecalo se k Njemu. Mnogi su dolazili ak iz Ju-
deje i susjednih pokrajina. esto se morao skrivati od naroda.
Oduevljenje je toliko raslo da je bilo potrebno poduzeti mje-
re opreza da se kod rimske vlasti ne pojavi strah od bune. Nikada
ranije u svijetu nije postojalo takvo doba. Nebo se pribliilo
ljudima. Gladne i edne due koje su dugo oekivale izbavlje-
nje Izraela sad su uivale u milosti blagog Spasitelja.
Bt Kristova propovijedanja bila je: Ispunilo se vrijeme, 233
blizu je kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte u Radosnu vi-
jest! Tako je vijest evanelja, koju je iznosio sam Spasitelj, bi-
la zasnovana na proroanstvima. Vrijeme za koje je On obja-
vio da je izalo bilo je razdoblje obznanjeno Danielu preko
anela Gabriela. Sedamdeset je sedmica, rekao je aneo, odre-
eno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokraji opa-
ina, da se stavi peat grijehu, da se zadovolji za bezakonje,
176 Isusov ivot
da se uvede vjena pravednost, da se stavi peat vienju i pro-

rocima, da se pomae Sveti nad svetima. (Daniel 9,24) Jedan
dan u proroanstvu predstavlja jednu godinu. (Vidi: Brojevi 14,34;
Ezekiel 4,6) Sedamdeset tjedana ili etiri stotine i devedeset
dana predstavljaju etiri stotine i devedeset godina. Polazna toka
za ovo razdoblje je dana: Znaj i razumij: Od asa kad izae
rije Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem pa do Kne-
za Pomazanika: sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije sedmi-
ce, ezdeset i devet sedmica ili etiri stotine i osamdeset i tri
godine (Daniel 9,25). Zapovijed da se obnovi i sagradi Jeruza-
lem kako ju je objavio Artakserks Longiman (Vidi: Ezra 6,14;
7,1.9) stupila je na snagu u jesen 457. godine prije Krista. Od
ovog trenutka etiri stotine osamdeset i tri godine proteu se
do jeseni 27. godine poslije Krista. Prema proroanstvu, ovo
razdoblje trebalo je stii do Mesije, do Pomazanika. Godine 27.
Isus je prigodom svojega krtenja primio pomazanje Svetoga
Duha i uskoro nakon toga otpoeo svoju slubu. Tada se ob-
javljivala vijest: Ispunilo se vrijeme.
Zatim, aneo je rekao: I utvrdit e zavjet s mnogima za
sedmicu dana [sedam godina]. Sedam godina nakon to je Spa-
sitelj otpoeo svoj rad, evanelje je trebao propovijedati sam
Krist posebno Hebrejima u trajanju od tri i pol godine, a na-
kon Njega apostoli. ... A u polovici sedmice prestat e rtva i
prinos. (Daniel 9,27) U proljee 31. godine Krist, prava rtva,
prinesen je na Golgoti. Tada je zavjesa u Hramu bila rascijep-
ljena nadvoje pokazujui da je prola svetost i znaenje prino-
enja rtava. Dolo je vrijeme da prestane zemaljska rtva i
prinos.
Jedan tjedan sedam godina zavrio se 34. godine poslije
Krista. Tada su kamenovanjem Stjepana Hebreji konano za-
peatili svoje odbacivanje evanelja, uenici su se zbog pro-
gonstva rasijali po drugim zemljama propovijedajui Evane-
lje Rijei (Djela 8,4), a ubrzo nakon toga progonitelj Savao
obratio se i postao Pavao, apostol neznaboaca.
234 Vrijeme Kristova dolaska, Njegovo pomazanje Svetim Du-
hom, Njegova smrt i iznoenje Radosne vijesti neznabocima
bili su tono istaknuti. Razumijevanje ovih proroanstava i pre-
poznavanje njihova ispunjenja u Isusovom poslanju bila je pred-
nost hebrejskog naroda. Krist je svojim uenicima predoio
vanost prouavanja proroanstava. Pozivajui se na proroan-
Blizu je kraljevstvo Boje 177
stvo dano Danielu o njihovom vremenu, On je rekao: ... tko

ita, neka shvati! (Matej 24,15) Nakon svog uskrsnua Isus je
objasnio uenicima slijedei sve proroke, ... to se na njega
odnosilo u svim Pismima. (Luka 24,27) Spasitelj je govorio preko
svih proroka. Duh Kristov koji bijae u njima kad je una-
prijed navjeivao Kristu odreene patnje i proslavljenje to e
doi poslije njih. (1. Petrova 1,11)
Gabriel, aneo koji je po poloaju bio odmah do Bojeg
Sina, doao je s boanskom vijeu Danielu. To je bio Gabriel,
Njegov aneo, koga je Krist poslao da otkrije budunost volje-
nom Ivanu, a blagoslov izreen onima koji itaju i sluaju rije-
i proroanstva i koji dre to je u njima zapisano (Otkrivenje
1,3).
Nita ne ini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije
slugama svojim prorocima. Dok to je sakriveno, pripada Jahvi,
Bogu naemu, dotle objava nama i sinovima naim zauvijek.
(Amos 3,7; Ponovljeni zakon 29,28) Bog nam ih je dao, a Nje-
gov blagoslov pohodit e ponizno prouavanje prorokih spisa
praeno molitvom.
Kao to je vijest o prvom Kristovom dolasku objavljivala
kraljevstvo Njegove milosti, tako e i vijest o Njegovom dru-
gom dolasku objavljivati kraljevstvo Njegove slave. A druga vi-
jest, kao i prva, poiva na proroanstvima. Rijei anela upu-
ene Danielu o posljednjim danima trebaju se razumjeti u vri-
jeme posljetka. U to vrijeme mnogi e tumarati, i bezakonja
e rasti. A bezbonici e i dalje biti bezboni; bezbonici se
nee urazumjeti, a umnici e razumjeti. (Daniel 12,4.10) Sam
je Spasitelj dao znake svog dolaska i rekao: Tako i vi, kad vidite
da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Boje! ... Pazite sami
na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskob-
nih briga za ivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan. ... Bdij-
te i molite svaki as, da biste mogli umai svemu onomu to
se ima dogoditi i odrati se pred Sinom ovjejim. (Luka 21,31.
34.36)
Stigli smo do vremenskog razdoblja pretkazanog u ovim 235
recima Svetog pisma. Nastupilo je vrijeme kraja, proroka su
vienja otpeaena i njihove nas sveane opomene upozorava-
ju da je blizu dolazak naega Gospodina u slavi.
Hebreji su pogreno tumaili i primjenjivali Boju Rije i
nisu prepoznali vrijeme pohoenja. Godine slube Krista i Nje-
178 Isusov ivot
govih apostola dragocjene posljednje godine milosti izabra-

nom narodu proveli su u kovanju zavjera za unitenje Gos-
podnjih vjesnika. Zemaljska udnja za slavom tako ih je zaoku-
pila da je uzalud do njih dopirala ponuda duhovnog kraljev-
stva. Tako i danas carstvo ovoga svijeta zaokuplja ljudske mi-
sli, pa oni ne primjeuju brzo ispunjavanje proroanstava i do-
kaze o skorom dolasku Bojeg kraljevstva.
Ali vi, brao, niste u tami da bi vas onaj dan mogao izne-
naditi kao lopov. Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pri-
padamo noi niti tami. Premda nismo u mogunosti da zna-
mo as Gospodnjeg povratka, mi moemo znati njegovu bli-
zinu. Prema tome, ne spavajmo kao ostali, ve bdijmo i budi-
mo trijezni! (1. Solunjanima 5,4-6)
179
24
Nije li ovo sin Josipov?
Preko svijetlih dana Kristova djelovanja u Galileji prua se 236

jedna sjenka. Ljudi iz Nazareta su Ga odbacili. Zar on nije te-
sarov sin? govorili su.
Tijekom svog djetinjstva i mladosti, Isus je meu svojom
braom u nazaretskoj sinagogi sudjelovao u bogosluju. Od po-
etka svog rada nije bio s njima, ali su oni znali to se doga-
alo s Njim. Kad se ponovno pojavio meu njima, njihovo za-
nimanje i oekivanje dosegli su vrhunac. Tu su bila poznata
lica onih koje je poznavao iz djetinjstva. Ovdje su bili Njegova
majka, Njegova braa i sestre, i sve su se oi upravile u Njega
kad je uao u sinagogu u subotu i kad je zauzeo svoje mjesto
meu onima koji su sudjelovali u bogosluju.
U redovnoj slubi za taj dan, starjeina je itao iz proroka
i hrabrio narod da se jo uvijek nada dolasku Onoga koji e
uspostaviti slavnu vladavinu i slomiti svako nasilje. Pokuao je
ohrabriti svoje sluatelje iznoenjem dokaza da je Mesijin do-
lazak blizu. Opisivao je slavu Njegova dolaska, istiui misao
da e se pojaviti na elu vojske koja e osloboditi Izrael.
Kad je rabin bio prisutan u sinagogi, od njega se oeki-
valo da dri propovijed, a bilo koji Izraelac mogao je itati iz
proroka. Ove je subote zamoljen da sudjeluje u slubi. On us-
tade da ita. Prue mu svitak proroka Izaije. (Luka 4,16.17)
Tekst koji je proitao bio je jedan od onih koji su se, kako se
shvaalo, odnosili na Mesiju:
Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. 237
Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima,
(179)
180 Isusov ivot
Da navijestim osloboenje zarobljenicima

I vraanje vida slijepcima,
Da oslobodim potlaene,
Da proglasim godinu milosti Gospodnje.
Smota svitak, vrati ga posluniku... Oi sviju u sinagogi
bijahu uprte u nj... Svi su mu odobravali i divili se lijepim ri-
jeima to su izlazile iz njegovih usta. (Luka 4,18-20)
Isus je stajao pred narodom kao ivi tuma proroanstava
koja su govorila o Njemu. Objanjavajui rijei to ih je proi-
tao, govorio je o Mesiji kao pomagau ugnjetavanih, oslobodi-
telju zarobljenih, iscjelitelju bolesnih, kao o onome koji e vra-
titi vid slijepima i otkriti svijetu svjetlost istine. Njegovo utjecaj-
no postupanje i udesno znaenje Njegovih rijei proeli su slua-
telje takvom silom kakvu nikada ranije nisu osjetili. Plima boan-
skog utjecaja ruila je svaku prepreku i, kao i Mojsije, promatrali
su Nevidljivoga. Budui da su njihova srca bila pokrenuta Sve-
tim Duhom, odgovorili su usrdnim amen i hvalama Gospodinu.
Meutim, kad je Isus izjavio: Danas se ovo Pismo, koje
ste uli svojim uima, ispunilo, iznenada su bili pokrenuti da
misle o sebi i tvrdnjama Onoga koji im se obratio. Oni, Izraelci,
djeca Abrahamova, bili su prikazani kao da se nalaze u suanj-
stvu. Vijest im je bila upuena kao zarobljenicima koji se tre-
baju osloboditi sile zla; kao onima koji su u tami i kojima je
potrebna svjetlost istine. Njihova je gordost bila povrijeena, a
strahovanja pokrenuta. Isusove su rijei pokazale da je Njegov
rad za njih posve razliit od onoga koji su eljeli. Njihova se
djela mogu podvrgnuti neposrednom ispitivanju. I unato nji-
hovoj tonosti u obavljanju obreda, izbjegavali su ispitivanje tih
bistrih, prodornih oiju.
Tko je ovaj Isus? pitali su. On koji tvrdi da polae pravo
na slavu Mesije bio je drvodjeljin sin i radio je zanat sa svojim
ocem Josipom. Viali su Ga kako naporno radi, penjui se i
sputajui niz breuljke, poznavali su Njegovu brau i sestre,
Njegov ivot i rad. Vidjeli su Njegov razvitak iz djetinjstva u
mladost, i iz mladosti u muevno doba. Premda je Njegov ivot
bio besprijekoran, nisu mogli vjerovati da je On Obeani.
238 Kakva suprotnost izmeu Njegova nauka o novom kraljev-
stvu i nauka to su ga uli od svog starjeine! Isus nije nita
rekao o njihovu osloboenju od Rimljana. uli su o Njegovim
Nije li ovo sin Josipov? 181
udima i nadali se da e svoju silu upotrijebiti u njihovu ko-

rist, ali nisu zamijetili nikakav nagovjetaj takve namjere.
Kad su otvorili vrata sumnji, srca su im postala tvra, jer
su se za trenutak bila omekala. Sotona je odluio da slijepe
oi tog dana ne smiju progledati niti se due okovane ropstvom
osloboditi. estokom silom radio je na tome da ih uvrsti u
nevjerstvu. Kad su bili pokrenuti uvjerenjem da im se obraa
njihov Otkupitelj, nisu obraali pozornost na znak koji im je
ve ukazan.
Meutim, Isus im je dao dokaz svog Boanstva otkrivenjem
njihovih tajnih misli. Tada im ree: Sigurno ete mi navesti
uzreicu: Lijenie, izlijei sam sebe! Sve to si uinio, kako
smo uli, u Kafarnaumu, uini i ovdje, u svom zaviaju! Zaista,
kaem vam nastavi on nijedan prorok nema priznanja u
svom zaviaju. Zaista, takoer vam kaem, bijae mnogo udo-
vica u Izraelu u vrijeme Ilijino kad nebo osta zatvoreno tri go-
dine i est mjeseci te velika glad zavlada po svoj zemlji. Ali ni
jednoj od njih ne bijae poslan Ilija osim nekoj udovici u Sa-
repti, u zemlji sidonskoj. Mnogi gubavci bijahu u Izraelu u vri-
jeme proroka Elizeja, ali ni jedan se od njih ne oisti osim Si-
rijca Naamana. (Luka 4,23-27)
Ovim izlaganjem dogaaja iz ivota prorok, Isus je odgo-
vorio na pitanja svojih sluatelja. Slugama to ih je Bog izabrao
za posebno djelo nije bilo doputeno da rade za narod tvrda i
nevjerna srca. Meutim, oni koji su imali srca da osjeaju i vjere
da povjeruju, doivjeli su naroitu naklonost dokazima Njego-
ve sile kroz proroke. U Ilijino vrijeme Izrael se odvojio od Bo-
ga. vrsto su se drali svojih grijeha i odbacivali opomene Duha
preko Gospodnjih vjesnika. Na taj nain sami su se odcijepili
od kanala kojim je Boji blagoslov mogao doprijeti do njih.
Gospodin je proao kraj izraelskih domova i naao utoite za
svog slugu u neznaboakoj zemlji, kod jedne ene koja nije
pripadala izabranom narodu. Meutim, ova ena bila je udo-
stojena zato to je slijedila svjetlost koju je primila i njezino je
srce bilo otvoreno za veu svjetlost koju joj je Bog poslao pre-
ko svog proroka.
Zbog tog istog razloga bili su zaobieni u Elizejevo vrije- 239
me gubavci iz Izraela. Ali Naaman, neznaboaki plemi, bio
je vjeran svom uvjerenju u ono to je pravo i osjeao je veliku
potrebu za pomoi. Nalazio se u stanju u kojem je mogao pri-
182 Isusov ivot
miti darove Boje milosti. Ne samo da se oistio od gube ve

je bio i blagoslovljen znanjem o pravom Bogu.
Na poloaj pred Bogom ne ovisi o koliini svjetlosti koju
smo primili, ve o tome kako smo iskoristili ono to imamo.
Na taj nain ak i neznaboci, koji izaberu ono to je pravo,
koliko to mogu razlikovati, u povoljnijem su poloaju od onih
koji su dobili veliku svjetlost i koji tvrde da slue Bogu, ali na
tu svjetlost ne obraaju pozornost i svojim svakodnevnim ivo-
tom pobijaju ono to ispovijedaju.
Isusove rijei sluateljima u sinagogi udarile su u korijen
njihove samopravinosti, inei ih svjesnim gorke istine da su
se udaljili od Boga i izgubili pravo da budu Njegov narod. Sva-
ka rije sjekla je kao no kad im je bilo izneseno njihovo stvarno
stanje. Sad su prezirali vjeru kojom ih je Isus u poetku na-
dahnuo. Nisu htjeli priznati da je On koji je potekao iz siro-
matva i niih slojeva bio bilo to drugo do obian ovjek.
Njihovo je nevjerstvo izazvalo zlobu. Sotona je upravljao
njima i u bijesu povikali su protiv Spasitelja. Okrenuli su se
240 od Njega iji je zadatak bio da lijei i obnavlja; sad su poka-
zali svojstva unitavatelja.
Kad ih je Isus upozorio na blagoslove dane neznabocima,
pokrenula se estina nacionalnog ponosa Njegovih sluatelja i
Njegove je rijei uguila graja mnotva. Ovi ljudi bili su pono-
sni na dranje zakona, ali sad kad su njihove predrasude bile
povrijeene, bili su spremni poiniti ubojstvo. Skup se raziao
i, uhvativi Isusa, izgurali su Ga iz sinagoge i iz grada. Svi su,
ini se, eljeli Njegovo unitenje. Pourivali su Ga do ruba pro-
valije, namjeravajui Ga strmoglaviti dolje. Zrakom su letjeli uzvici
i kletve. Neki su bacali kamenje na Njega, kad je iznenada i-
ezao izmeu njih. Nebeski vjesnici koji su bili kraj Njega u
sinagogi bili su s Njim usred razbjenjela mnotva. Oni su Ga
zaklonili od Njegovih neprijatelja i odveli Ga na sigurno mjesto.
Tako su aneli zatitili i Lota i sigurno ga izveli iz Sodome.
Tako su zatitili Elizeja u malom planinskom gradu. Kad su okolna
brda bila puna konja, bojnih kola sirijskog kralja i velike voj-
ske naoruanih ljudi, Elizej je vidio kako su oblinje planinske
padine bile prekrivene Bojim vojskama konjima i vatrenim
bojnim kolima posvuda oko Gospodnjeg sluge.
U svim vjekovima aneli su bili blizu Kristovih vjernih sljed-
benika. Silni savez zla svrstan je u borbene redove protiv onih
koji e pobijediti, ali Krist eli da vidimo ono to je nevidljivo:

nebeske vojske utaborene oko onih koji ljube Boga, da bi ih
oslobodile. Neemo nikada doznati od kojih smo opasnosti,
vidljivih i nevidljivih, bili sauvani posredovanjem anela, sve
dok u svjetlosti vjenog ivota ne budemo sagledali Boja pro-
vienja. Tada emo znati da je cjelokupna nebeska obitelj po-
kazala zanimanje za nas ovdje dolje i da su vjesnici s Bojeg
prijestolja iz dana u dan pratili nae korake.
Kad je Isus u sinagogi itao proroanstvo, nije proitao
konani opis Mesijina rada. Proitavi rijei: Da navijestim go-
dinu milosti Jahvine, izostavio je reenicu i dan odmazde Boga
naega. (Izaija 61,2) To je bilo isto toliko istinito kao to je
bio prvi dio proroanstva; svojom utnjom Isus nije porekao
istinu. Meutim na ovom posljednjem izrazu Njegovi sluatelji
rado su se zadravali elei da se ispuni. Objavljivali su sudove
protiv neznaboaca ne shvaajui da je njihova krivnja bila ak 241
vea nego krivnja drugih. Njima je najhitnije bila potrebna mi-
lost koju su oni tako spremno uskraivali neznabocima. Tog
dana u sinagogi, kad je Isus stajao meu njima, imali su prili-
ku prihvatiti poziv Neba. On koji uiva u pomilovanju (Mihej
7,18) rado bi ih spasio unitenja koje su prizivali njihovi grijesi.
On ih nije mogao napustiti a da im ne uputi jo jedan po-
ziv na pokajanje. Pred kraj svog rada u Galileji, ponovno je po-
sjetio dom svog djetinjstva. Od odbacivanja to ga je doivio
ovdje, glas o Njegovu propovijedanju i udima ispunio je zem-
lju. Sada nitko nije mogao porei da On posjeduje silu veu
od ljudske. Ljudi iz Nazareta znali su da je iao inei dobro i
lijeei sve one koje je Sotona ugnjetavao. Oko njih su posto-
jala itava sela u kojima se ni u jednoj kui nije uo jauk bolesnih,
jer je On proao kroz njih i izlijeio sve njihove bolesnike. Mi-
lost koja se otkrivala u svakom pothvatu Njegova ivota pru-
ala je dokaz o Njegovu boanskom pomazanju.
Dok su sluali Njegove rijei, Nazareani su opet bili po-
krenuti Svetim Duhom. Meutim, ak ni sada nisu htjeli priz-
nati da je ovaj ovjek, koji je odrastao meu njima, bio druk-
iji ili vei od njih. Jo ih je peklo gorko sjeanje da je njima,
dok je za sebe tvrdio da je Obeani, osporavao mjesto u Izra-
elu, jer im je pokazao da su manje dostojni Boje naklonosti
od jednog neznaboca ili neznabokinje. Stoga, premda su po-
stavili pitanje: Odakle njemu ovo? Kakva li mu je mudrost
184 Isusov ivot
dana?, oni Ga nisu mogli primiti kao Bojega Pomazanika. Zbog

njihovog nevjerstva Spasitelj nije mogao uiniti meu njima
mnoga uda. Samo je nekoliko dua bilo otvoreno za Njegove
blagoslove i On se teka srca udaljio, da se nikada vie ne vrati.
Nevjerstvo, koje su ranije gajili, zavladalo je ljudima iz Na-
zareta. Ono je takoer vladalo i nad Velikim vijeem i naro-
dom. Za sveenike i narod prvo odbijanje oitovanja sile Sve-
toga Duha bilo je poetak kraja. Da bi dokazali kako je njiho-
vo prvo odbijanje bilo pravilno, nastavili su nakon toga sitni-
arski osuivati Kristove rijei. Njihovo odbacivanje Duha do-
stiglo je svoj vrhunac na golgotskom kriu, u unitenju njihova
grada i u rasijavanju naroda na sve etiri strane svijeta.
O, koliko je Krist eznuo Izraelu otvoriti dragocjene riz-
242 nice istine! Meutim, njihova je duhovna sljepoa bila takva
da im je bilo nemogue otkriti istine o Njegovu kraljevstvu.
vrsto su se drali svoga vjerovanja i svojih beskorisnih obreda
dok je nebeska istina ekala da je prime. Troili su svoj novac
na nitavne stvari, dok im je kruh ivota stajao na domaaju.
Zato nisu prili Bojoj Rijei i marljivo je prouavali da vide
jesu li bili u zabludi? Spisi Staroga zavjeta jasno su iznosili sva-
ku pojedinost Kristove slube, a On je stalno navodio proroke
i izjavljivao: Danas se ovo Pismo, koje ste uli svojim uima,
ispunilo. Da su iskreno istraivali Pismo, podvrgavajui svoje
teorije provjeri iz Boje Rijei, Isus ne bi morao plakati nad
njihovom okorjelou. On ne bi mogao izjaviti: Eto e vam se
ostaviti kua vaa pusta. (Luka 13,35) Mogli bi upoznati do-
kaz o Njegovu mesijanstvu, i nesrea koja je pretvorila njihov
ponosni grad u ruevine mogla bi se izbjei. Meutim, um Heb-
reja postao je skuen njihovim nerazumnim fanatizmom. Kri-
stove pouke otkrivale su nedostatke njihova karaktera i zahtije-
vale su pokajanje. Da su prihvatili Njegova uenja, njihov nain
ivota morao bi se izmijeniti i morali bi napustiti nade koje su
gajili. Da bi ih Nebo potovalo, moraju rtvovati potovanje ljudi.
Da bi posluali rijei ovog novog rabina, moraju poi protiv
miljenja velikih mislilaca i uitelja svog vremena.
Istina nije bila omiljena u Kristovo doba. Ona je neomilje-
na i u nae vrijeme. Postala je neomiljena otkako je Sotona prvi
put u ovjeku izazvao odvratnost prema njoj iznoenjem lai
koje su vodile samouzvienju. Zar se i mi danas ne sreemo s
teorijama i doktrinama koje nemaju osnovu u Bojoj Rijei? Ljudi
ih se dre tako vrsto kao to su se Hebreji drali svoje preda-

je.
Hebrejske su voe bile ispunjene duhovnim ponosom. Nji-
hova elja za osobnim proslavljanjem pokazala se ak i u slu-
bi u Svetitu. Voljeli su najvia mjesta u sinagogi. Voljeli su po-
zdrave na trgovima i bili zadovoljni kad su uli zvuk svojih titula
s usana ljudi. Dok je stvarna pobonost opadala, postali su jo
ljubomorniji na svoje predaje i obrede.
Budui da je njihov razum bio pomraen sebinim predra-
sudama, oni nisu mogli uskladiti silu Kristovih uvjerljivih rije-
i sa skromnou Njegova ivota. Nisu shvatili injenicu da stvar-
noj veliini nije potrebno vanjsko razmetanje. Siromatvo ovog
ovjeka u potpunoj je opreci s Njegovom tvrdnjom da je Me-
sija. Ako je On ono to tvrdi da jest, pitali su se oni, zato je
tako skroman? Ako je zadovoljan time to je bez oruane sile,
to e biti od njihovog naroda? Kako moe sila i slava koju su 243
tako dugo oekivali dovesti narode da budu hebrejski podani-
ci? Zar sveenici nisu uili da Izrael treba zavladati cijelom Zem-
ljom? Je li mogue da su veliki vjerski uitelji pogrijeili?
Meutim, nije samo odsutnost vanjske slave u Isusovu i-
votu bilo to to je navelo Hebreje da Ga odbace. On je bio
utjelovljenje istoe, a oni su bili neisti. Prebivao je meu lju-
dima kao primjer besprijekorne estitosti. Njegov ivot bez mane
osvijetlio je njihova srca. Njegova iskrenost otkrivala je njiho-
vu neiskrenost. Ona je uinila da se pokae sva prijetvornost
njihove licemjerne pobonosti i otkrila im bezakonje u njiho-
vom nakaradnom karakteru. Takva je svjetlost bila nepoeljna.
Da je Krist isticao farizeje i da je veliao njihovo znanje i
pobonost, oni bi Ga s radou pozdravili. Meutim, kad je
govorio o nebeskom kraljevstvu kao o razdoblju milosti za sve
ljude, iznosio je jedan vid religije koji nisu htjeli trpjeti. Njihov
osobni primjer i uenje nikada nisu bili takvi da slubu Bogu
uine poeljnom. Kad su vidjeli Isusa kako ukazuje panju onima
koje su oni mrzili i odbacili, u njihovim su se gordim srcima
pokrenule najgore strasti. Uslijed svog hvalisanja da e Lav iz
Judina plemena (Otkrivenje 5,5) uzdii Izrael vie svih naro-
da, oni ne bi mogli podnijeti razoaranje u svoje slavoljubive
nade bolje no to su mogli podnijeti Kristov prijekor zbog nji-
hovih grijeha i osudu koju su osjeali ve i od same nazonosti
Njegove istoe.
186 Isusov ivot
25
Poziv na obali mora
Marku 1,16-20; Luki 5,1-11.
244 Nad Galilejskim se morem raao dan. Uenici, umorni od

bezuspjenog nonog napornog rada, bili su u svojim ribarskim
amcima jo uvijek na jezeru. Isus je doao provesti koji mi-
ran trenutak na jezerskoj obali. U ranom se jutru nadao da e
imati malo odmora od mnotva to Ga je iz dana u dan prati-
lo. Meutim narod se ubrzo poeo okupljati oko Njega. Njihov
se broj brzo poveavao, tako da su Ga tiskali sa svih strana. U
meuvremenu uenici su doli na kopno. Da bi izbjegao tiska-
nje mnotva, Isus je uao u Petrov amac i zamolio ga da se
otisne malo dalje od obale. Tu su Isusa svi mogli bolje vidjeti
i uti, te je iz amca uio mnotvo na obali.
Kakav je to prizor bio za anele da razmiljaju o Njemu!
Njihov slavni Zapovjednik, sjedei u ribarskom amcu, ljuljao
se tamo-amo na nemirnim valovima i objavljivao dobre vijesti
o spasenju mnotvu koje Ga je slualo i koje se tiskalo sve do
same vode! On koji je bio Potovani Neba objavljivao je velike
istine o svom kraljevstvu obinom svijetu pod vedrim nebom.
Ipak, nije mogao imati pogodnije mjesto za svoj rad. Jezero,
245 planine, prostrana polja, suneva svjetlost koja se rasipala po
zemlji, sve Mu je to bila graa za slikovito prikazivanje pouka
i utiskivanje tih pouka u umove. Nijedna od Isusovih pouka
nije ostala bez roda. Svaka poruka s Njegovih usana dopirala
je do neke due kao rije vjenog ivota.
Mnotvo na obali poveavalo se svakog trenutka. Stari lju-
di oslanjajui se na tapove, snani seljaci s brda, ribari sa svog
(186)
Poziv na obali mora 187
mukotrpnog rada na jezeru, trgovci i rabini, bogati i ueni, stari

i mladi, donosei svoje bolesne i one koji su patili, tiskali su
se da uju rijei boanskog Uitelja. Prizore kao to je ovaj pro-
roci su unaprijed vidjeli i zapisali:
Zemlja Zebulunova i zemlja Neftalijeva,
Zemlja uz more i s onu stranu Jordana,
Poganska Galileja
Narod to je boravio u tmini
Vidje svjetlo veliko;
Onima koji prebivahu u tamnom predjelu smrti
Zasja svjetlo.
Osim mnotva na obalama Genezareta, Isus je u svojoj pro-
povijedi kraj mora drao na umu i druge sluatelje. Gledajui
vjekove koji e doi, vidio je svoje vjerne sljedbenike u zatvo-
rima i sudskim dvoranama, u kunjama, osamljenosti i patnja-
ma. Pred Njim je jasan svaki prizor radosti, borbe i tekoe. U
rijeima to ih je izgovorio onima koji su se okupili oko Nje-
ga, On je progovorio i drugim duama te iste rijei, koje e
dopirati do njih kao vijest nade u kunji, utjehe u tuzi i nebes-
ke svjetlosti u tami. Posredstvom Svetoga Duha ovaj glas koji
je govorio iz ribarskog amca na Galilejskom moru ut e se
kako objavljuje mir ljudskim srcima sve do kraja vremena.
Kad je zavrio propovijed, Isus se okrenuo Petru i rekao
mu da se otisne na more i baci svoju mreu. Meutim, Petar
je bio obeshrabren. Cijele noi nije ulovio nita. Za osamljeno-
sti razmiljao je o sudbini Ivana Krstitelja, koji je amio sam u
tamnici. Razmiljao je o budunosti Isusovoj i Njegovih sljed-
benika, o neuspjehu Njegova djela u Judeji i o zlobi sveenika
i rabina. ak i njegovo zanimanje pretrpjelo je neuspjeh; i dok
je promatrao prazne mree, budunost mu se uinila mranom,
punom obeshrabrenja. Uitelju, rekao je, svu no smo se
trudili, a nita nismo uhvatili. Ali na tvoju rije bacit u mree.
No je bila jedino povoljno vrijeme za lov uz pomo mrea 246
u bistrim jezerskim vodama. Nakon bezuspjena truda cijele noi,
izgledalo je beznadno baciti mreu danju, ali Isus je zapovjedio
i ljubav prema Uitelju pokrenula je uenike da posluaju. i-
mun i njegov brat zajedno su spustili mreu. Kad su pokuali
izvui, koliina ribe bila je tako velika da se mrea poela kidati.
Bili su primorani pozvati Jakova i Ivana u pomo. Kad je ulov
188 Isusov ivot
bio prikupljen, oba su amca bila tako optereena da im je

prijetila opasnost da potonu.
Meutim, Petar sad nije mislio vie na amce ili tovar. Ovo
udo, vie od svakog drugog kome je on bio svjedok, bilo je
za njega izraz Boje sile. U Isusu je vidio Onoga koji upravlja
cijelom prirodom. Boanska nazonost je otkrila njegovu osobnu
grjenost. Ljubav prema Uitelju, stid zbog nevjerstva, zahval-
nost zbog Kristove ljubaznosti, a nadasve osjeaj osobne neis-
toe u nazonosti beskrajne istoe, sasvim su ga savladali. Dok
su njegovi prijatelji prebirali sadraj mree, Petar je pao pred
Spasiteljeve noge, uzviknuvi: Udalji se od mene, Gospodine,
jer sam grenik!
Bila je to ista nazonost boanske svjetlosti koja je navela
proroka Daniela da padne kao mrtav pred Bojim anelom.
Rekao je: ... lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
Tako je i Izaija kad je vidio Gospodnju slavu, uzviknuo: Jao
meni, propadoh, jer ovjek sam neistih usana, u narodu ne-
istih usana prebivam, a oi mi vidjee Kralja, Jahvu nad Voj-
skama! (Daniel 10,8; Izaija 6,5) Ljudska priroda sa svojom
slabou i grijehom stavljena je nasuprot boanskom savren-
stvu, pa se on osjeao potpuno nesavrenim i nesvetim. Isto
je bilo sa svima kojima je dano da vide Boju veliinu i veli-
anstvo.
Petar je uzviknuo: Udalji se od mene, Gospodine, jer sam
grenik! ali se ipak vrsto drao Kristovih nogu, osjeajui da
se ne moe odvojiti od Njega. Spasitelj je odgovorio: Ne boj
se! Od sada e ljude loviti! Nakon to je Izaija vidio Boju
svetost i svoju vlastitu nedostojnost, bila mu je povjerena bo-
anska vijest. Poto je Petar poveden u samoodricanje i ovis-
nost o boanskoj sili, primio je poziv da radi za Krista.
Do ovog trenutka nijedan od uenika nije se kao suradnik
ujedinio s Isusom. Bili su svjedoci mnogih Njegovih uda i sluali
Njegova pouavanja, ali nisu posve napustili svoja ranija zani-
249 manja. Utamnienje Ivana Krstitelja bilo je za sve njih jedno
gorko razoaranje. Ako je takav morao biti rezultat Ivanova
poslanja, mogli su imati malo nade za svog Uitelja, protiv koga
su se ujedinile sve vjerske voe. U ovim okolnostima za njih
je bilo olakanje da se za kratko vrijeme vrate svom ribarenju.
Meutim, Isus ih sada poziva da napuste svoj raniji ivot i da
ujedine svoje interese s Njegovima. Petar je prihvatio poziv. Sti-
gavi na obalu, Isus je pozvao druga tri uenika: Hajdete za

mnom, i uinit u vas ribarima ljudi! Oni su odmah ostavili
sve i poli za Njim. Prije no to ih je pozvao da napuste svoje
mree i ribarske amce, Isus ih je uvjerio da e Bog zadovo-
ljiti sve njihove potrebe. Uporaba Petrova amca za djelo
evanelja bogato se isplatila. Onaj koji je bogat za sve koji ga
zazivlju, rekao je: Dajite, pa e vam se davati: dobra, zbijena,
stresena i preobilna mjera iskrenut e vam se u skut. (Rim-
ljanima 10,12; Luka 6,38) Takvom mjerom On je nagradio i
slubu uenika. Svaka rtva koja je uinjena u Njegovoj slubi
bit e nagraena prema izvanrednom bogatstvu svoje milosti.
(Efeanima 3,20; 2,7)
Za vrijeme te alosne noi na jezeru, kad su bili odvojeni
od Krista, uenike je optereivalo nevjerstvo, a i umor od bes-
plodna truda. Meutim, Njegova nazonost potakla je njihovu
vjeru i donijela im radost i uspjeh. Tako je i s nama; odvojen
od Krista, na rad je besplodan, a lako je nemati povjerenja i
gunati. Ali, kad je On blizu, a mi radimo po Njegovim upu-
tama, radujemo se dokazima Njegove moi. Sotonino je djelo
da obeshrabri duu, a Kristovo da je nadahne vjerom i na-
dom.
Jo dublja pouka koju je udo otkrilo uenicima, pouka je
i za nas da Onaj ija rije moe sakupiti ribe iz mora, moe
utjecati i na ljudska srca privlaei ih vezama svoje ljubavi, ta-
ko da Njegove sluge mogu postati lovci ljudi.
Ti galilejski ribari bili su skromni i neobrazovani ljudi, ali
Krist, svjetlost svijeta, imao je velike mogunosti da ih ospo-
sobi za poloaj za koji ih je izabrao. Spasitelj nije prezirao obra-
zovanje, jer kad njime upravlja Boja ljubav i kad je posveeno
Njegovoj slubi, oplemenjen um je blagoslov. Ali, On je mimo-
iao mudre ljude svog vremena zato to su bili tako puni samo-
uzvienja da nisu mogli suosjeati s ovjeanstvom koje pati i
postati suradnici s ovjekom iz Nazareta. U svom fanatizmu bilo
im je ispod asti da ih Krist ui. Gospodin Isus traio je su-
radnju onih koji e postati provodnici Njegove milosti. Prvo
to trebaju nauiti svi koji e postati Boji suradnici pouka je 250
o nepovjerenju u samoga sebe; tada e biti spremni da dobiju
Kristov karakter. To se ne moe stei obrazovanjem u najviim
kolama. To je plod mudrosti koja se moe dobiti samo od bo-
anskog Uitelja.
190 Isusov ivot
Isus je izabrao neobrazovane ribare zato to nisu bili ko-

lovani predajama i pogrenim obiajima svog vremena. Oni su
bili ljudi prirodno obdareni, ponizni i pouljivi, ljudi koje je
On mogao odgajati za svoj rad. U svakodnevnom ivotu ima
mnogo ljudi koji strpljivo obavljaju jednoline i mukotrpne po-
slove, nesvjesni da posjeduju takve moi koje bi ih, ako bi ih
razvili, izjednaile s najcjenjenijim ljudima u svijetu. Potreban
je dodir vjete ruke koji bi probudio te uspavane sposobnosti.
Takve je ljude Isus pozvao da budu Njegovi suradnici i dao im
prednost da se drue s Njim. Nikada veliki ljudi u svijetu nisu
imali takvog uitelja. Kad su proli Spasiteljevu obuku, uenici
vie nisu bili neznalice i neobrazovani. Postali su Mu slini umom
i karakterom; ljudi su znali da su bili s Isusom.
Najuzvieniji odgojni rad nije samo prijenos znanja, ve usa-
ivanje ivotne snage koja se prima dodirom uma s umom i
due s duom. Samo ivot raa ivot. Kakvu su prednost imali
oni koji su tri godine bili u svakodnevnom dodiru s tim boan-
skim ivotom iz koga je potekao svaki ivotodavni poticaj koji
je donio blagoslov svijetu! Vie od svojih drugova Ivan, ljub-
ljeni uenik, podinio je sebe sili tog udesnog ivota. On kae:
Da, ivot se oitovao, mi smo ga vidjeli i svjedoimo za nj, i
navjeujemo vam ivot vjeni, koji bijae kod Oca i koji se
nama oitovao. Uistinu, svi mi primismo od njegove punine:
milost za milost. (1. Ivanova 1,2; Ivan 1,16)
Apostoli naega Gospodina nisu imali nita to bi im doni-
jelo slavu. Bilo je oito da uspjeh njihova rada pripada jedino
Bogu. ivot ovih ljudi, karkater koji su izgradili i silno djelo
to ga je Bog uinio preko njih, potvruju ono to e On uiniti
za sve koji su pouljivi i posluni.
Onaj koji najvie voli Krista uinit e najvie dobra. Nema
251 granica korisnosti onoga koji odriui se sebe omoguava Sve-
tome Duhu da djeluje na njegovom srcu i ivi ivotom potpuno
posveenim Bogu. Ako ljudi bez aljenja ili sustajanja na putu
budu podnijeli nunu disciplinu, Bog e ih pouavati iz sata u
sat, iz dana u dan. On ezne da otkrije svoju milost. Ako Nje-
gov narod hoe otkloniti prepreke, On e u obilnim tokovima
izliti vode spasenja kroz ljudska korita. Kad bi jednostavni ljudi
bili ohrabreni da uine sve dobro koje mogu, kad ruke koje spu-
tavaju ne bi bile stavljene na njih da ugue njihovu revnost, ta-
da bi stotinu poslanika za Krista bilo tamo gdje je sada jedan.
Bog uzima ljude takve kakvi su i ako Mu se podine, odgaja

ih za svoju slubu. Boji Duh, primljen u duu, oivjet e sve
njezine sposobnosti. Um koji je potpuno posveen Bogu, pod
vodstvom Svetoga Duha skladno se razvija, ojaan da shvati i
ispuni Boje zahtjeve. Slab, kolebljiv karakter mijenja se u vrst
i postojan. Stalno posveenje uspostavlja tako blizak odnos
izmeu Krista i Njegovih uenika da kranin postaje slian Nje-
mu umom i karakterom. Vezom s Kristom on e imati jasnije
i ire poglede. Njegovo razumijevanje bit e prodornije, njego-
vo rasuivanje uravnoteenije. Onaj koji ezne da slui Kristu,
tako je potaknut ivotodavnom silom Sunca pravde da e roditi
mnogi rod na slavu Bogu.
Ljudi najvieg obrazovanja u umjetnosti i znanosti nauili
su dragocjene istine iz ivota jednostavnih krana koje je svi-
jet smatrao neukim. Meutim, ovi neznani uenici stekli su svoj
odgoj u koli koja je via od svih drugih. Sjedili su kraj nogu
Onoga koji je govorio kao to ovjek nikad nije govorio.
192 Isusov ivot
26
U Kafarnaumu
252 U razmacima izmeu svojih putovanja, Krist se stalno vra-

ao u Kafarnaum, koji je stoga poznat kao njegov grad. Bio
je na obalama Galilejskog mora i blizu granice lijepe Geneza-
retske ravnice.
Duboka jezerska udolina davala je ravnici koja je okrui-
vala njegove obale ugodnu junjaku klimu. Ovdje je u Kri-
stovo doba uspijevala palma i maslina, tu su bili vonjaci i
vinogradi, zelena polja i cvijee raskonih boja, zalijevani izvo-
rima ive vode koji su izbijali iz stijena. Na obalama jezera i
brdima koja su ga na maloj razdaljini okruavala smjestila su
se mnoga sela i gradovi. Jezero je bilo prekriveno ribarskim
amcima. Na sve strane zamjeivala se vreva poslovnog i aktiv-
nog ivota.
Sam je Kafarnaum bio vrlo prikladno sredite Spasiteljeva
rada. Budui da se nalazio na glavnom putu od Damaska pre-
ma Jeruzalemu i Egiptu, do Sredozemnog mora, bio je velika
prometna arterija. Ljudi iz mnogih zemalja prolazili su kroz grad
ili se zadravali u njemu da se odmore od svojih putovanja.
Ovdje se Isus mogao sresti s predstavnicima svih naroda i svim
drutvenim slojevima, s bogatima i velikanima, kao i sa siroma-
nima i skromnima, a Njegove su se poruke mogle odnijeti u
253 druge zemlje i mnogobrojne domove. Da je istraivanje proro-
anstava na taj nain bilo potaknuto, panja bi bila usmjerena
na Spasitelja i Njegova misija otkrivena svijetu.
Premda je Veliko vijee djelovalo protiv Isusa, narod je eljno
oekivao razvitak Njegove misije. Cijelo se Nebo pokrenulo. An-
(192)
U Kafarnaumu 193
eli su pripremali put za Njegovu slubu, djelujui na ljudska

srca i privlaei ih Spasitelju.
Svjedok Kristove sile u Kafarnaumu bio je sin cezareva
ovjeka koga je Krist izlijeio. Dvorski slubenik i njegov dom
radosno su svjedoili o svojoj vjeri. Kad se saznalo da je Uitelj
osobno meu njima, sav je grad uzavreo. Mnotvo se okupilo
oko Njega. U subotu je narod prepunio sinagogu, tako da se
mnotvo moralo vratiti u nemogunosti da ue.
Svi koji su sluali Spasitelja oduevili su se njegovom na-
ukom, jer mu rije bijae puna moi. Jer ih je uio kao onaj
koji ima vlast, a ne kao njihovi knjievnici. (Luka 4,32; Matej
7,29) Uenje je knjievnika i starjeina bilo hladno i kruto, kao
lekcija nauena napamet. Za njih Boja Rije nije imala nika-
kvu ivotnu silu. Njezina su uenja zamijenili vlastitim pojmo-
vima i predajom. U uobiajenom redoslijedu slube izjavljivali
su da objanjavaju Zakon, ali nikakvo nadahnue od Boga nije
pokretalo njihova srca ili srca njihovih sluatelja.
Isus nije imao nieg zajednikog s raznolikim temama o
kojima se raspravljalo meu Hebrejima. Njegov je cilj bio iz-
nositi istinu. Njegove su rijei bacale silnu svjetlost na uenja
patrijaraha i proroka, a sveti spisi izgledali su ljudima kao novo
otkrivenje. Nikada ranije Njegovi sluatelji nisu sagledavali ta-
kvu dubinu znaenja Boje Rijei.
Isus je sretao ljude na njihovom tlu, kao Onaj koji poznaje
njihove nevolje. On je uinio istinu lijepom time to ju je iz-
nosio na najneposredniji i najjednostavniji nain. Njegov jezik
bio je ist, dostojanstven i jasan kao rijeka koja tee. Njegov
glas bio je kao glazba onima koji su sluali monotone glasove
rabina. Meutim, iako je Njegovo uenje bilo jednostavno,
govorio je kao Onaj koji ima vlast. Ovo obiljeje postavilo je
Njegovo uenje nasuprot uenjima svih ostalih. Rabini su go-
vorili sa sumnjom i neodlunou, kao da se Sveto pismo moe
tumaiti tako da znai jedno ili sasvim suprotno od toga. Slu-
atelji su svakodnevno bili sve vie zbunjeni. Meutim, Isus je
izlagao uenje Pisma u skladu s njegovim nepogreivim auto-
ritetom. O bilo emu da je govorio On je govorio sa silom, tako
da se Njegovim rijeima nije moglo suprotstavljati.
Nastupao je ozbiljno, ali ne i ogoreno. Govorio je kao onaj 254
koji pred sobom ima odreeni cilj. Ljudima je prikazivao stvar-
nosti vjenog svijeta. U svakoj temi otkrivao je Boga. Isus je
194 Isusov ivot
pokuao razbiti zaslijepljenost koja je drala ljude zaokupljene

zemaljskim ciljevima. On je vrijednosti ovoga ivota postavio
u pravilan odnos: podreene vjenom interesu; ali nije omalo-
vaavao njihovo znaenje. Uio je da su Nebo i Zemlja meusob-
no povezani. Poznavanje boanske istine priprema ljude da bo-
lje obavljaju dunosti svakodnevnog ivota. Govorio je kao Onaj
koji je blizak Nebu, svjestan svoje veze s Bogom, a ipak pri-
znajui svoju zajednicu sa svakim lanom ljudske zajednice.
Poruke milosti uinio je raznovrsnima da bi odgovarale
Njegovim sluateljima. Znao je rijeju krijepiti umorne (Iza-
ija 50,4); jer je milost tekla s Njegovih usana, da moe ljudima
na najprivlaniji nain prenijeti blaga istine. Imao je takta u
sueljavanju s umovima punim predrasuda, iznenaujui ih sli-
kovitim prikazima koji su privlaili njihovu pozornost. Uz pomo
mate dopirao je do srca. Njegovi slikoviti prikazi bili su preu-
zeti iz svakodnevnog ivota, pa premda jednostavni, imali su
zaudnu dubinu smisla. Ptice u zraku, ljiljani u polju, sjeme,
pastir i ovce ovim pojmovima Krist je slikovito prikazao vje-
ne istine; i svaki put kad su nakon toga Njegovi sluatelji vi-
djeli ove pojave u prirodi, sjeali su se Njegovih rijei. Kristovi
slikoviti simboli stalno su ponavljali Njegove poruke.
Krist nikad nije laskao ljudima. Nikad nije govorio o ono-
me to bi potaklo njihove sklonosti, iluzije i obmane, niti ih je
hvalio zbog njihovih otroumnih pronalazaka; ali duboki misli-
oci bez predrasuda su prihvatili Njegovo uenje i utvrdili da
ono okuava njihovu mudrost. Divili su se duhovnoj istini izra-
enoj najjednostavnijim jezikom. Najobrazovaniji su bili oara-
ni Njegovim rijeima, a neobrazovanima su uvijek bile od ko-
risti. Imao je vijest za neuke; pa ak je i neznaboce uvjerio
da On ima vijest za njih.
Iscjeljujuim dodirom Njegova se njena suut sputala na
umorna i ojaena srca. ak i usred neobuzdanosti ljutih nepri-
jatelja bio je okruen ozrajem mira. Ljepota Isusove pojave,
ljupkost Njegova karaktera, a nadasve ljubav izraena u pogle-
du i boji glasa, privlaila je k Njemu sve one koji nisu okorjeli
u nevjerstvu. Da nije bilo blagog, suosjeajnog duha koji je zraio
iz svakog pogleda i rijei, On ne bi uspio privui tako veliko
mnotvo. Oni koji su patili i dolazili k Njemu, osjeali su da je
255 povezao svoj interes s njihovim kao vjerni i njeni prijatelj, pa
su eljeli saznati vie o istinama to ih je uio. Nebo se pri-
U Kafarnaumu 195
gnulo Zemlji. eznuli su da prebivaju u Njegovoj nazonosti,

kako bi utjeha Njegove ljubavi mogla stalno biti uz njih.
Isus je vrlo pomno zamjeivao promjenu u izrazu lica svojih
sluatelja. Radovao se licima koja su izraavala zanimanje i zado-
voljstvo. Spasitelj je bio sretan kad su strijele istine prodrle do
due, lomei prepreke sebinosti, pokreui pokajanje i na kraju
zahvalnost. Kad je oima prelazio preko mnotva sluatelja i
prepoznao lica koja je ranije vidio, Njegovo se lice ozarilo ra-
dou. Vidio je u njima budue podanike svog kraljevstva. Kad
je jasno iskazana istina dotakla neki ljubomorno uvani idol,
zamijetio je promjenu na licu; hladan, neprivlaan pogled koji
je govorio da svjetlost nije dobrodola. Kad je vidio da ljudi
odbacuju vijest mira, srce Mu je bilo duboko ranjeno.
U sinagogi je Isus govorio o kraljevstvu to ga je doao
zasnovati i o svojoj zadai da oslobodi Sotonine sunje. Izne-
nada je bio prekinut krikom uasa. Jedan je umobolnik istrao
izmeu ljudi uzviknuvi: Ha, to hoe od nas, Isuse Nazarea-
nine? Jesi li doao da nas upropasti? Znam tko si: Svetac Boji.
Nastala je opa zbrka i uzbuna. Narod je odvratio pozor-
nost od Krista ne pratei Njegove rijei. To je bio Sotonin cilj
zbog koga je doveo svoju rtvu u sinagogu. Meutim, Isus je
ukorio demona rekavi: Umukni i izii iz njega! Zli duh obori
ga pred svima te izie iz njega, a nita mu ne naudi.
Sotona je pomraio um ovog nesretnog patnika, ali u Kri-
stovoj je nazonosti zraak svjetlosti probio mrak. U njemu se
probudila enja za osloboenjem od Sotonine vlasti, ali se zli
duh opirao Kristovoj sili. Kad se ovjek pokuao obratiti Kri-
stu za pomo, zli duh je stavio rijei u njegova usta i on je
povikao u dubokoj duevnoj patnji i strahu. Opsjednuti od zlog
duha djelomino je shvatio da se nalazi u nazonosti Onoga
koji ga moe osloboditi, ali kad je pokuao doi nadohvat toj
monoj ruci, druga volja ga je zadrala i rijei drugoga nale
su svoj izraz. Sukob izmeu sotonske sile i njegove osobne enje
za slobodom bio je strahovit.
Onaj koji je pobijedio Sotonu u pustinji kuanja ponovno 256
se naao licem k licu sa svojim neprijateljem. Zli duh pokazao
je svu silu da bi zadrao vlast nad svojom rtvom. Izgubiti tlo
znailo bi prepustiti Isusu pobjedu. inilo se kao da mueni
ovjek mora izgubiti svoj ivot u borbi s neprijateljem koji je
unitio njegovo muevno doba. Meutim, Spasitelj je progovo-
196 Isusov ivot
rio s autoritetom i oslobodio zarobljenika. ovjek koji je bio

opsjednut stajao je pred zadivljenim narodom radostan to vla-
da sobom. ak je i zao duh posvjedoio o Spasiteljevoj boan-
skoj sili.
ovjek je slavio Boga zbog svog osloboenja. Oko koje je
donedavno sijevalo arom ludila, sad je odsjajivalo razumom i
bilo puno suza zahvalnica. Narod je zadivljen zanijemio. Kad
im se vratila mo govora, doviknuli su jedan drugome: to je
ovo? Nova i silna nauka! Samim neistim duhovima zapovi-
jeda! I sluaju ga! (Marko 1,27)
Tajni uzrok patnje koja je od ovog ovjeka nainila pojavu
zastraujuu za prijatelje i teret za samoga sebe bio je u njego-
vom ivotu. Bio je opinjen zadovoljstvima grijeha mislei da
ivot uini velikom zabavom. Nije ni sanjao da e postati strah
i trepet svijetu i sramota obitelji. Smatrao je da svoje vrijeme
moe prepustiti nevinim ludostima. Meutim, kad se jednom
naao na nizbrdici, noge su brzo silazile. Neumjerenost i lako-
mislenost izopaile su plemenite osobine njegove naravi i So-
tona je njime potpuno zavladao.
Kajanje je stiglo prekasno. Kad je htio rtvovati bogatstvo
i zadovoljstvo da bi povratio svoje izgubljeno ljudsko dostojan-
stvo, postao je bespomoan u rukama Zloga. Stao je na nepri-
jateljsko tlo i Sotona se dokopao svih njegovih sposobnosti. Kua
ga je namamio mnogim oaravajuim ponudama; ali kad je
nesretnik pao pod njegovu mo, neprijatelj je postao nemilosrdan
u svojoj svireposti i straan u estini svojih napada. Tako e
biti sa svima koji popuste zlu; ono to je poelo zanosnim zado-
voljstvom, zavrit e se u tami oajanja i ludilu razorene due.
Isti zli duh koji je kuao Krista u pustinji i koji je drao u
svojoj vlasti duevnog bolesnika iz Kafarnauma, vladao je i
nevjernim Hebrejima. Ali kod njih je on uzeo oblik pobono-
sti, elei ih u podruju njihovih pobuda prevariti za odbaci-
vanje Spasitelja. Njihovo stanje bilo je znatno beznadnije nego
stanje opsjednutog od zlog duha, jer nisu osjeali nikakvu po-
trebu za Kristom i zato su vrsto drani pod Sotoninom vlau.
257 Vremensko razdoblje Kristove osobne slube meu ljudi-
ma bilo je vrijeme kad su sile carstva tame najvie djelovale.
Vjekovima je Sotona sa svojim zlim anelima teio da zavlada
tijelima i duama ljudi da bi im donio grijeh i patnje; a tada je
za svu ovu bijedu teretio Boga. Isus je ljudima otkrivao Boji
U Kafarnaumu 197
karakter. Slamao je Sotoninu silu i oslobaao njegove robove.

Novi ivot, ljubav i sila s Neba pokrenuli su ljudska srca i knez
zla ustao je da se bori za nadmo svog carstva. Sotona je pri-
kupio sve svoje snage i na svakom se koraku borio protiv Kri-
stova djela.
Tako e biti i u posljednjoj velikoj borbi, u sukobu izmeu
pravde i grijeha. Dok novi ivot, svjetlost i sila silaze s Neba
na Kristove uenike, dotle novi ivot izvire odozdo i daje silu
Sotoninim posrednicima. estina vlada svakim zemaljskim
elementom. Lukavstvom steenim tijekom vjekova borbe, knez
zla preruen djeluje. Pojavljuje se obuen kao aneo svjetlosti
i mnotvo slua prijevarne duhove i avolske nauke. (1. Ti-
moteju 4,1)
U Kristovo doba voe i uitelji Izraela bili su nemoni da
se odupru Sotoninom djelu. Zanemarili su jedino sredstvo kojim
su se mogli oduprijeti zlim duhovima. Bojom Rijei Krist je
pobijedio Zloga. Izraelske voe bili su po imenu tumai Boje
Rijei, ali prouavali su je samo da bi poduprli svoju predaju i
nametnuli svoje ljudske obiaje. Svojim tumaenjem uinili su
da postane izraz miljenja koje Bog nikada nije dao. Njihovo
tajanstveno tumaenje uinilo je nejasnim ono to je Bog uinio
jasnim. Raspravljali su o beznaajnim tehnikim pitanjima, a
zapravo su poricali najosnovnije istine. Na taj nain sijalo se
nevjerstvo. Boja Rije bila je liena sile, a zli su duhovi provodili
svoju volju.
Povijest se ponavlja. S otvorenom Biblijom pred sobom, 258
izjavljujui da potuju njezina naela, mnoge vjerske voe na-
eg vremena razaraju vjeru u nju kao Boju Rije. Bave se sit-
niavim ispitivanjem Rijei, stavljajui svoja miljenja iznad nje-
zinih najjasnijih uenja. U njihovim rukama Boja Rije gubi
silu koja obnavlja. To je razlog to nevjerstvo bjesni, a bezako-
nje se nezadrivo iri.
Kad je potkopao vjeru u Bibliju, Sotona je usmjerio ljude
na druge izvore svjetlosti i sile. Na taj nain on neprimjetno
prodire. Oni koji se odvraaju od jasnih uenja Svetog pisma i
uvjerljive sile Bojeg Svetog Duha, prizivaju upravu demona.
Kriticizam i sraunato tumaenje Svetog pisma otvorili su put
spiritizmu i teozofiji tim osuvremenjenim oblicima starog
neznabotva da bi stekli uporite ak i u crkvama koje tvrde
da pripadaju Gospodinu Isusu Kristu.
198 Isusov ivot
Usporedno s propovijedanjem evanelja, rade i posrednici

laljivih duhova. Mnogi ljudi iz radoznalosti poinju suradnju s
njima, ali kad vide dokaze o djelovanju nadljudske sile, sve vie
su primamljeni, dok ne budu podreeni volji koja je jaa od
njihove. Oni se ne mogu osloboditi njezine tajanstvene sile.
Obrana due je slomljena. Ona nema nikakvu branu pro-
tiv grijeha. Kad se jednom odbace ogranienja Boje Rijei i
Njegov Duh, nitko ne zna do kojih dubina ponienja moe po-
tonuti. Tajni grijeh ili strast, koja je zavladala njime, moe ga
drati robom tako bespomonim kao to je bio opsjednuti od
zlog duha u Kafarnaumu. Pa ipak, njegovo stanje nije beznadno.
Sredstvo kojim moemo savladati Zloga isto je ono kojim
ga je Krist pobijedio silom Rijei. Bog ne upravlja naim umo-
vima bez naeg pristanka; ako elimo saznati i initi Njegovu
volju, Njegova obeanja postaju naa: Upoznat ete istinu, a
istina e vas osloboditi. Ako tko htjedne vriti volju njegovu,
znat e da li je moja nauka od Boga. (Ivan 8,32; 7,17) Vjerom
u ova obeanja, svaki ovjek moe biti osloboen zamki za-
bluda i vlasti grijeha.
Svaki ovjek ima slobodu da izabere silu koja e vladati
njime. Nitko nije tako nisko pao, nitko nije tako lo da ne moe
nai osloboenje u Kristu. Opsjednuti od zlih duhova, umjesto
molitve mogao je izgovarati samo Sotonine rijei, pa ipak neiz-
reena molba srca bila je ispunjena. Nijedan vapaj due u ne-
volji, premda i ne mora biti izraen rijeima, nee ostati ne-
uslian. Oni koji pristanu stupiti u zavjetni odnos s Bogom Ne-
259 ba nisu preputeni Sotoninoj sili ili slabostima vlastite naravi.
Njih Spasitelj poziva: Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi
mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom! (Izaija 27,5) Duhovi
tame borit e se za duu koja je ranije bila pod njihovom vlau,
ali Boji aneli borit e se za tu duu sa silom koja e nadvladati.
Gospodin kae: Moe li se otet plijen junaku? Moe li suanj
pobje pobjedniku? Da, ovako govori Jahve: Bit e oduzet suanj
junaku, pobjei e plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom
spore ja u se sporiti, tvoju djecu ja u izbaviti. (Izaija 49,24.25)
Dok je skup u sinagogi jo uvijek bio obuzet strahopoto-
vanjem, Isus se povukao u Petrov dom da se malo odmori. Me-
utim, i tu je pala sjenka. Majka Petrove ene leala je bolesna,
od groznice. Isus je zaprijetio bolesti, i bolesnica je ustala i
sluila potrebama Uitelja i Njegovih uenika.
U Kafarnaumu 199
Vijesti o Kristovom djelu brzo su se proirile po cijelom

Kafarnaumu. Iz straha od rabina, narod se nije usuivao doi i
potraiti izljeenje dok nije prola subota, ali im je Sunce zalo
s obzorja, svi su se pokrenuli. Iz domova, od prodavaonica,
trnica, stanovnici grada slijevali su se prema skromnom pre-
bivalitu u koje se Isus sklonio. Bolesne su nosili na nosilima,
drugi, oslanjajui se na take ili na prijatelje, nemono su kle-
cali dolazei Spasitelju.
Dolazili su i odlazili iz asa u as, jer nitko nije znao hoe
li sutranji dan zatei Iscjelitelja meu njima. Nikada ranije
Kafarnaum nije bio svjedok takvog dana. Zrak je bio ispunjen
glasovima pobjede i poklicima osloboenja. Spasitelj je bio
radostan u radosti koju je pobudio. Dok je bio svjedok patnje
onih koji su dolazili k Njemu, Njegovo srce bilo je pokrenuto
suosjeanjem i u svojoj sili radovao se da im povrati zdravlje i
sreu.
Isus nije prestao s radom dok i posljednji patnik nije bio
izlijeen. No je ve odmakla kad se mnotvo udaljilo i mir se
spustio na imunov dom. Dug, uzbudljiv dan je proao, i Isus
je potraio odmor. Meutim, dok je grad jo bio u snu, Spasi-
telj izie i ode na samotno mjesto... na goru da se moli.
Tako su prolazili dani Isusovog zemaljskog ivota. esto
je otputao svoje uenike da posjete svoje domove i otpoinu,
da se odmore, ali se s blagou opirao njihovim naporima da
Ga odvoje od rada. Povazdan je naporno radio, uei neuke,
lijeei bolesne, vraajui vid slijepima, hranei mnotvo, a 260
uveer ili rano ujutro povlaio se u tiinu gore da razgovara
sa svojim Ocem. esto je provodio itave noi u molitvi i
razmiljanju, vraajui se u osvit dana svom djelu meu ljudi-
ma.
Rano ujutro Petar i njegovi drugovi doli su k Isusu, govo-
rei Mu da Ga narod iz Kafarnauma ve trai. Uenici su bili
gorko razoarani prijamom na koji je Krist dotad nailazio. Vlasti
u Jeruzalemu traile su da Ga ubiju, ak su Mu i Njegovi su-
graani pokuali oduzeti ivot; ali je u Kafarnaumu doekan s
radosnim oduevljenjem i nade uenika ponovno su se probu-
dile. Moda bi meu slobodoljubivim Galilejcima bilo mogue
nai pobornike novog kraljevstva. S iznenaenjem su sluali Kri-
stove rijei: I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vi-
jest o kraljevstvu Bojem, jer sam za to poslan.
200 Isusov ivot
U uzbuenju to je tada zavladalo Kafarnaumom postojala

je opasnost da se izgubi iz vida cilj Njegove misije. Isus nije
bio zadovoljan samo tim da privue pozornost na sebe kao na
udotvorca ili iscjelitelja od tjelesnih bolesti. Teio je da pri-
vue ljude k sebi kao Spasitelju. Dok je narod elio dolazak
kralja koji e uspostaviti zemaljsku vladavinu, On je elio skre-
nuti njihove misli sa zemaljskog na duhovno. Samo svjetovni
uspjeh bio bi zapreka za Njegovo djelo.
Divljenje bezbrinog mnotva optereivalo je Njegov duh.
U Njegovom ivotu nije se pojavilo ni najmanje zalaganje za
sebe. Sinu ovjejemu bile su strane poasti koje svijet uka-
zuje poloaju, bogatstvu ili nadarenosti. Isus nije upotrebljavao
nijedno od sredstava kojima su ljudi pribavljali odanost ili zah-
tijevali potovanje. Vjekovima prije Njegova roenja, bilo je
261 proreeno o Njemu: On ne vie, on ne die glasa, niti se uti
moe po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj
to tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malake dok
na zemlji ne uspostavi pravo. (Izaija 42,2-4)
Farizeji su teili da se razlikuju svojim krajnje savjesnim
dranjem obreda i razmetljivou svog bogosluja i djelima mi-
losra. Revnost za vjeru dokazivali su time to su je nainili
predmetom rasprave. Rasprave meu protivnikim sektama bi-
le su glasne i duge, i nije bilo neobino uti na ulicama une
prepirke uenih tumaa Zakona.
Isusov ivot u odnosu na sve to bio je uoljivo suprotan.
U tom ivotu nikada se nije zamijetila nikakva buna rasprava,
nikakvo razmetljivo bogosluje, nikakvo djelo kojim bi se za-
dobilo odobravanje. Krist je bio sakriven u Bogu, a Bog se ot-
krio u karakteru svog Sina. Isus je elio tom otkrivenju usmje-
riti umove ljudi i njihovo potovanje.
Sunce pravde nije obasjalo svijet velianstvenim sjajem da
bi svojom slavom zasjenilo osjetila. O Kristu je napisano: ...
ko zora pouzdan mu dolazak. (Hoea 6,3) Tiho i blago poma-
lja se dnevna svjetlost na Zemlji, rastjerujui sjenke mraka i
budei svijet u ivot. Isto tako granulo je Sunce pravde sa
zdravljem u zrakama. (Malahija 4,2)
201
27
Ako hoe, moe me ozdraviti
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 8,2-4; 9,1-8.32-34;
Marku 1,40-45; 2,1-12; Luki 5,12-28.
Od svih bolesti poznatih na Istoku guba je bila najstra- 262

nija. Njezina neizljeivost, zaraznost i uasne posljedice na r-
tvama ispunjavali su strahom i najhrabrije. Meu Hebrejima
smatrala se osudom zbog grijeha, i otuda nazvana biem, pr-
stom Bojim. Duboko ukorijenjena, neunitiva, smrtonosna,
smatrana je znamenjem grijeha. Obredni je zakon proglaavao
gubavca neistim. Kao ve mrtav bio je izdvojen iz ljudskih
boravita. Sve to je dodirnuo bilo je neisto. Zrak je bio oku-
en njegovim dahom. Onaj na koga se sumnjalo da se razbolio
morao se pokazati sveenicima koji su ispitivali i odluivali o
njegovom sluaju. Ako je proglaen gubavcem, bio je izdvojen
iz obitelji, odsjeen od skupa Izraelova i osuen na druenje
samo s onima koji su bolovali od iste bolesti. Zakon je bio strog
u svojim zahtjevima. ak ni kraljevi i vladari nisu bili izuze-
tak. Vladar koji se razbolio od ove opake bolesti morao je od-
loiti ezlo i napustiti drutvo.
Daleko od svojih prijatelja i roaka, gubavac je morao no-
siti prokletstvo svoje bolesti. Bio je primoran objavljivati svoju
nesreu, razderati svoju odjeu i oglaavati uzbunu, opominju-
i sve da bjee iz njegove zarazne nazonosti. Uzvik: Neist!
Neist! koji se javljao planim glasom s osamljenih mjesta pro-
gonstva, bilo je upozorenje koje se slualo sa strahom i jezom.
U djelokrugu Kristove slube bilo je puno takvih patnika i
vijesti o Njegovu radu dopirale su do njih, pobuujui zraak
nade. Meutim, od vremena proroka Elizeja nije bilo poznato
(201)
202 Isusov ivot
263 tako neto kao to je oienje ovjeka za koga se prilijepila

ova bolest. Nisu se usuivali od Isusa oekivati da za njih ui-
ni ono to nikada nije uinjeno ni za jednog ovjeka. Ali po-
stojao je jedan u ijem se srcu probudila vjera. A ipak, nije
znao kako doi do Isusa. Bez dodira sa svojim blinjima, kako
se moe pojaviti pred Iscjeliteljem? Pitao se hoe li ga Krist
htjeti iscijeliti. Hoe li se sagnuti da primijeti ovjeka za koga
se vjerovalo da pati pod Bojim sudom? Nee li i On, kao fari-
zeji, pa ak i lijenici, izrei prokletstvo nad njim i upozoriti
ga da napusti boravite ljudi? Razmiljao je o svemu to mu je
bilo reeno o Isusu. Nijedan koji je traio Njegovu pomo nije
bio odbijen. Jadnik je odluio nai Spasitelja. Premda se mo-
rao kloniti gradova, moda e Ga moi sresti na nekoj spored-
noj stazi du planinskih putova ili Ga nai izvan gradova kako
ui. Potekoe su izgledale nepremostive, ali to je bila njego-
va jedina nada.
Gubavac je poveden Spasitelju. Isus ui kraj jezera i narod
je okupljen oko Njega. Stojei izdaleka, gubavac razabira neko-
liko rijei sa Spasiteljevih usana. Vidi Ga kako polae svoje ru-
ke na bolesnike. Vidi hrome, slijepe, oduzete i one koji su bili
na umoru od razliitih bolesti kako ustaju zdravi, hvalei Boga
za svoje osloboenje. Vjera jaa u njegovom srcu. On se sve
vie pribliuje okupljenu mnotvu. Ogranienja koja su mu na-
metnuta, sigurnost ljudi i strah s kojim su ga svi promatrali
sve je zaboravio. On misli samo o blaenoj nadi u izljeenje.
Njegova je pojava bila stravina. Bolest je strahovito pood-
makla i njegovo tijelo u raspadanju bilo je uasno pogledati.
Kad su ga spazili, ljudi su se u strahu povukli unazad. U svojoj
elji da izbjegnu dodir s njim, gazili su jedni druge. Neki su
ga pokuavali sprijeiti da se priblii Isusu, ali uzalud. On ih
nije ni vidio ni uo. Njihovi izrazi gaenja ne dopiru do njega.
On vidi jedino Bojeg Sina. On uje samo glas koji daje ivot
onima koji umiru. Probijajui se do Isusa, baca se pred Njego-
ve noge s uzvikom: Gospodine, ako hoe, moe me ozdraviti.
Isus je odgovorio: Hou. Ozdravi! poloivi ruku na nje-
ga. (Matej 8,3)
Promjena je odmah zahvatila gubavca. Njegovo je tijelo po-
stalo zdravo, njegovi ivci osjetljivi, njegovi miii vrsti. Gruba
ljuskasta povrina, svojstvena gubi, iezla je, a pojavila se meka,
rumena koa kao u zdrava djeteta.
Ako hoe, moe me ozdraviti 203
Isus je naloio ovjeku da ne objavi uinjeno djelo, ve 264

da se sa rtvom odmah pokae u Hramu. Takva rtva nije mogla
biti primljena sve dok sveenici ne pregledaju ovjeka i pro-
glase ga potpuno osloboenim od bolesti. Koliko god nevoljko
vrili ovu dunost, nisu mogli izbjei pregled i donoenje od-
luke u ovom sluaju.
Rijei iz Pisma pokazuju s kakvom je odlunou Krist
naloio ovjeku nunu utnju i brzo djelovanje. Isus mu ree:
Pazi, nikomu to ne kazuj! Ve idi, pokai se sveeniku te prinesi
dar to ga propisa Mojsije njima za svjedoanstvo. Da su
sveenici bili upoznati s injenicama o izljeenju gubavca, nji-
hova bi ih mrnja prema Kristu mogla navesti da donesu nepo-
tenu odluku. Isus je elio da se ovjek pokae u Hramu prije
no to bilo kakvi glasovi o ovom udu budu doprli do njih.
Tako se mogla osigurati pravina odluka i izlijeenom gubavcu
dopustiti da se vrati svojoj obitelji i prijateljima.
Postojali su i drugi ciljevi to ih je Krist drao u vidu kad
je preporuio ovjeku da uti. Spasitelj je znao da su Njegovi
neprijatelji stalno eljeli ograniiti Njegov rad i odvratiti na-
rod od Njega. Znao je da bi objavljivanje izljeenja gubavog
po okolini navelo druge bolesnike od ove strane bolesti da
se okupljaju oko Njega i da bi se podigao glas kako e se ljudi
zaraziti dodirom s njima. Mnogi od gubavaca ne bi uinili dar
zdravlja blagoslovom sebi ili drugima. Okupljanjem gubavaca
pruao bi priliku za optubu da kri ogranienja obrednog
zakona. Na taj bi nain Njegovo djelo propovijedanja Radosne
vijesti bilo sprijeeno.
Dogaaj je opravdao Kristov predosjeaj. Mnogi ljudi bili
su svjedoci izljeenja gubavca i eljno su oekivali da saznaju
za odluku sveenika. Kad se ovjek vratio svojim prijateljima,
nastalo je veliko uzbuenje. Unato Isusovom upozorenju, o- 265
vjek nije inio nikakav napor da zataji injenicu o svom izlje-
enju. Premda bi je doista bilo nemogue sakriti, gubavac ju
je ipak objavljivao posvuda. Smatrajui da mu je samo Isusova
skromnost stavila ovo ogranienje, iao je okolo objavljivajui
mo ovog Velikog Iscjelitelja. Nije shvatio da svako takvo ob-
javljivanje ini sveenike i starjeine odlunijima da unite Isu-
sa. Iscijeljeni je osjetio da je blagodat zdravlja vrlo dragocjena.
Radovao se svojoj punoj snazi, svom povratku obitelji i dru-
tvu i osjeao da je nemogue uzdrati se od davanja slave Lije-
204 Isusov ivot
niku koji ga je iscijelio. Meutim, razglaavanje ovog dogaaja

izazvalo je spreavanje Spasiteljeva djela. To je pokrenulo lju-
de da se okupljaju oko Njega u prevelikom broju, to Ga je
primoralo da za stanovito vrijeme prekine rad.
Svaki je in Kristove slube imao dalekoseni cilj. On je
sadravao vie no to je samo djelo pokazivalo. Tako je to bilo
i u sluaju s gubavcem. Dok je sluio svima koji su dolazili k
Njemu, Isus je eznuo da blagoslovi i one koji Mu nisu dola-
zili. Dok je privlaio carinike, neznaboce i Samarijance, ez-
nuo je da dopre do sveenika i uitelja koji su bili zatvoreni
predrasudama i predajom. Pokuao je sve da bi mogao dopri-
jeti do njih. Slanjem izlijeena gubavca sveenicima, pruio
im je svjedoanstvo, smiljeno da razorua njihove predrasude.
Farizeji su tvrdili da je Kristovo uenje bilo u suprotnosti
sa zakonom koji je Bog dao preko Mojsija, ali Njegova uputa
dana izlijeenom gubavcu da prinese dar po zakonu opovrg-
nula je ovu optubu. To je bilo dovoljno svjedoanstvo za sve
koji su bili spremni da budu osvjedoeni.
Voe u Jeruzalemu poslale su uhode da nau neki povod
kako bi Krista osudili na smrt. Odgovorio je pruanjem dokaza
o svojoj ljubavi prema ljudskom rodu, potovanjem zakona i
svojom silom da oslobaa od grijeha i smrti. Na ovaj im je nain
pruao svjedoanstvo. Uzvraaju mi zlo za dobro, mrnju za
ljubav moju. (Psalam 109,5) On koji je na gori dao pravilo:
Ljubite svoje neprijatelje i sam je primjerom potvrdio to na-
elo ne vraajui zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, nego nasu-
prot blagoslivljao. (Matej 5,44; 1. Petrova 3,9)
Isti sveenici koji su osudili gubavca na progonstvo potvr-
dili su njegovo ozdravljenje. Ova odluka, javno izreena i zabi-
ljeena, bila je trajno svjedoanstvo za Krista. A kad se iscije-
ljeni ovjek ponovno vratio u zbor Izraelov, nakon osobnog uvje-
266 renja sveenika da na njemu nema vie ni traga od bolesti, po-
stao je ivim svjedokom za svog Dobroinitelja. Radosno je prinio
svoju rtvu i veliao Isusovo ime. Sveenici su bili osvjedoeni
u Spasiteljevu boansku silu. Pruena im je prilika da upoznaju
istinu i iskoriste svjetlost. Odbaena, ona bi prola da se nikad
ne vrati. Svjetlost je odbaena od mnogih, a ipak nije uzaludno
dana. Mnoga srca, koja u odreenom razdoblju nisu pokazivala
nikakav znak, bila su pokrenuta. Tijekom Spasiteljeva ivota i-
nilo se da Njegova misija izaziva mali odaziv ljubavi kod svee-
nika i uitelja, ali nakon Njegova uzaaa i mnogi su svee-

nici prihvaali vjeru. (Djela 6,7)
Kristovo je djelo oienja ovog gubavca od strane bole-
sti slika Njegova djela oienja due od grijeha. ovjek koji je
doao Isusu bio je sav gubav. Njezin smrtonosni otrov pro-
eo je cijelo njegovo tijelo. Uenici su htjeli sprijeiti svog Uitelja
da ga dodirne, jer onaj koji se dotakne gubavca i sam postaje
neist. Meutim, polaganjem svoje ruke na gubavca, Isus se nije
oskvrnuo. Njegov dodir prenio je ivotodavnu silu. Gubavac se
oistio. Tako je i s gubom grijeha duboko ukorijenjenom,
smrtonosnom, koju je nemogue izlijeiti ljudskom silom. Sva
je glava bolna, srce iznemoglo; od pete do glave nigdje zdrava
mjesta, ve ozljede, modrice, otvorene rane. (Izaija 1,5.6) Ali
doavi da prebiva u ljudskom rodu, nije se oskvrnuo. Njegova
nazonost ima iscjeljujuu mo za grjenika. Tko god padne
pred Njegove noge govorei s vjerom: Gospodine, ako hoe,
moe me ozdraviti, ut e odgovor: Hou. Ozdravi. (Matej
8,2.3)
U nekim sluajevima izljeenja Isus nije odmah podario
traeni blagoslov. Meutim, u sluaju gube izreena molba od-
mah je ispunjena. Kad se molimo za zemaljske blagoslove,
odgovor na nau molitvu moe biti odloen ili nam Bog moe
dati neto drugo to nismo traili; ali tako nee biti kad tra-
imo osloboenje od grijeha. Njegova je volja da nas oisti od
grijeha, da nas uini svojom djecom i osposobi da ivimo sve-
tim ivotom. Krist je sam sebe predao za nae grijehe da nas
izbavi od sadanjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Bo-
ga, Oca naega! (Galaanima 1,4) Ovo je sinovsko pouzdanje
koje imamo u nj da nas usliava ako to molimo... znamo da
ve posjedujemo ono to smo ga molili. (1. Ivanova 5,14.15)
Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: opro-
stit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravednosti. (1.
Ivanova 1,9)
Izljeenjem oduzetog u Kafarnaumu Isus je opet dao pouku 267
o istoj istini. udo je uinjeno da bi se otkrila Njegova sila da
oprata grijehe. Iscjeljenje oduzetog takoer slikovito prikazuje
i druge dragocjene istine. Ono je puno nade i ohrabrenja, a
farizejima koji su bili sitniavi ono je i pouka i opomena.
Ovaj oduzeti je, kao i gubavac, izgubio svaku nadu u oz-
dravljenje. Njegova bolest bila je posljedica grjena ivota, a
206 Isusov ivot
njegove su patnje bile zagorene i griom savjesti. Odavno se

obraao farizejima i uenim ljudima u nadi da e ublaiti um-
ne patnje i tjelesnu bol. Meutim, oni su ga hladno proglasili
neizljeivim i prepustili Bojoj srdbi. Farizeji su patnje sma-
trali dokazom boanskog nezadovoljstva i drali su se podalje
od bolesnih i nevoljnih. Meutim, esto su ovi koji su sebe uz-
visivali kao svete bili znatno grjeniji od stradalnika koje su
osuivali.
Oduzeti ovjek bio je sasvim bespomoan i videi da ne-
ma izgleda za pomo s bilo koje strane, zapao je u oajanje.
Tada je uo o Isusovim velianstvenim djelima. Rekli su mu
da su drugi koji su bili isto tako grjeni i bespomoni kao on,
izlijeeni; ak su se i gubavci oistili. Prijatelji koji su mu ovo
prenijeli ohrabrili su ga da vjeruje kako i on moe biti izlije-
en ako bude odnesen Isusu. Meutim, njegova je nada klo-
nula kad se sjetio kako je bolest na njega dola. Bojao se da ga
bezgrjeni Lijenik nee podnijeti u svojoj nazonosti.
Ipak, nije toliko elio tjelesno ozdravljenje koliko oslobo-
enje od tereta grijeha. Ako bi mogao vidjeti Isusa i dobiti vrsto
obeanje o oprostu i pomirenju s Neba, bio bi zadovoljan da
ivi ili umre, u skladu s Bojom voljom. Uzvik samrtnika bio
je: O kad bih mogao doi pred Njega! Nije bilo vremena za
gubljenje; njegovo ve upropateno tijelo pokazivalo je znake
raspadanja. Preklinjao je svoje prijatelje da ga na postelji od-
nesu Isusu i oni su s radou prihvatili da to uine. Ali, mno-
tvo koje se sakupilo u kui i oko kue u kojoj se nalazio Spasitelj
bilo je tako zbijeno da je bolesniku i njegovim prijateljima bi-
lo nemogue doprijeti do Njega, pa ak ni uti Njegov glas.
Isus je pouavao u Petrovoj kui. Po obiaju, Njegovi su
uenici sjedili odmah do Njega i ondje su sjedili i farizeji i
uitelji Zakona koji bijahu doli iz svih galilejskih i judejskih
sela i iz Jeruzalema. Ovi su doli kao uhode traei kakvu op-
tubu protiv Isusa. Osim ovih uglednika steklo se i aroliko mno-
tvo revnih, poniznih, radoznalih i nevjernih. Zastupljene su
268 bile razne narodnosti i svi drutveni slojevi. A njega je snaga
Gospodnja gonila da ozdravlja. Duh ivota nadnio se nad sku-
pom, ali farizeji i uitelji nisu prepoznali njegovu prisutnost.
Nisu osjeali nikakvu potrebu, pa izljeenja nije bilo za njih.
Gladne zasiti dobrima, a bogatae otpusti praznih ruku. (Luka
1,53)
Oni koji su nosili oduzetog pokuavali su prokriti put kroz

mnotvo, ali uzalud. Bolesnik je gledao unaokolo s neizrecivom
patnjom. Kad je pomo za kojom je eznuo bila tako blizu,
kako moe napustiti nadu? Po njegovom prijedlogu prijatelji su
ga odnijeli na krov kue i, otvorivi krov, spustili ga kraj Isusovih
nogu. Izlaganje je prekinuto. Spasitelj je promatrao bolnu po-
javu i vidio oi koje su Ga moleivo promatrale. Razumio je
sluaj; privukao je k sebi taj zbunjeni i sumnjiavi duh. Dok je
oduzeti bio jo u domu, Spasitelj je osvjedoio njegovu savjest.
Kad se pokajao zbog svojih grijeha i povjerovao u Isusovu is-
cjeliteljsku mo, ivotodavna Spasiteljeva milost najprije je bla-
goslovila njegovo srce puno enje. Isus je promatrao prvi zraak
vjere kako prerasta u vrsto uvjerenje da je On jedini pomonik
grjeniku, i vidio kako jaa sa svakim naporom da prie u Nje-
govu blizinu. Rijeima koje su kao glazba doprle do uha ovog
patnika, Spasitelj je rekao: Sinko, oprataju ti se grijesi.
Teret beznaa skinut je s due bolesnog ovjeka; mir op-
rosta poiva nad njegovim duhom i osvjetljuje njegovo lice.
Nestalo je njegove tjelesne boli i cijelo je njegovo bie preo-
braeno. Bespomoni oduzeti bolesnik je ozdravio! Grjeniku
je oproteno!
Jednostavnom vjerom primio je Isusove rijei kao sreu
novoga ivota. Nije postavio nikakav novi zahtjev, ve je leao
u blaenoj tiini, presretan da bi to iskazao rijeima. Nebeska
svjetlost ozarila je njegovo lice, a narod je promatrao ovaj pri-
zor sa strahopotovanjem.
Rabini su nespokojno oekivali da vide kako e Krist po-
stupiti u ovom sluaju. Prisjeali su se kako im se ovaj ovjek
obraao za pomo i kako su mu uskratili nadu i suut. Neza-
dovoljni, izjavili su da on snosi Boje prokletstvo zbog svojih
grijeha. Sve se to osvjeilo u njihovom umu kad su pred sobom
vidjeli bolesnog ovjeka. Primijetili su zanimanje kojim su svi
promatrali ovaj prizor i osjeali uasan strah da ne izgube utjecaj
nad narodom.
Ovi dostojanstvenici nisu meusobno razmjenjivali rijei, 269
ve promatrajui lice jedan drugoga itali na njima istu misao
da je potrebno neto uiniti da bi se zaustavila bujica osjeaja.
Isus je izjavio da su grijesi oduzetog ovjeka oproteni. Fari-
zeji su se uhvatili za te rijei kao za bogohuljenje, predstavlja-
jui sebi da to mogu prikazati kao grijeh koji zasluuje smrt.
208 Isusov ivot
Govorili su u svom srcu: On vrijea Boga! Tko moe opra-

tati grijehe osim jedinog Boga? (Marko 2,7)
Usmjerivi svoj pogled na njih, od koga su se zaklonili i
ustuknuli, Isus je rekao: Zato tako mislite u srcima svojim?
to je lake, uzetomu rei: Oprataju ti se grijesi, ili rei: Ustani,
uzmi svoju postelju i hodaj!? Ali neka znate da Sin ovjeji
ima vlast opratati grijehe na zemlji. Rekao je, okrenuvi se
uzetome: Ustani, uzmi postelju svoju i hajde kui svojoj!
Tada je onaj koga su donijeli Isusu na nosilima skoio na
svoje noge s gipkou i snagom mladia. ivotodavna krv pro-
strujala je njegovim venama. Svaki organ njegovog tijela po-
eo je iznenada raditi. Rumenilo zdravlja smijenilo je bljedilo
smrti koja se pribliavala. On ustade, smjesta uze postelju i
izie naoigled sviju. Svi se snebivali, slavili Boga i govorili:
Takvo neto jo nigda ne vidjesmo!
O, udesna Kristova ljubavi, koja si se nadvila da iscijeli
grjene i ucviljene! Boanstvo koje ali i ublaava nedae o-
vjeanstva koje trpi! O, udesna silo koja se tako pokazuje si-
novima ovjejim! Tko moe sumnjati u vijest o spasenju? Tko
moe podcijeniti milosre Otkupitelja punog suuti?
Nita manje od stvaralake sile bilo je potrebno da bi se
povratilo zdravlje tom tijelu u raspadanju. Isti glas koji je donio
270 ivot ovjeku nainjenom od praha zemaljskoga, dao je ivot i
oduzetom na samrti. Ista sila koja je dala ivot tijelu obnovila
je i srce. On koji prilikom stvaranja ree i sve postade,
koji naredi i sve stvori (Psalam 33,9) rijeju je dao ivot
dui mrtvoj u prijestupima i grijesima. Izljeenje tijela bio je
dokaz sile koja je obnovila srce. Krist je naredio oduzetom da
ustane i hoda. Neka znate, rekao je On, da Sin ovjeji ima
vlast na zemlji opratati grijehe.
Oduzeti je u Kristu naao izljeenje i za duh i za tijelo.
Duhovno izljeenje bilo je praeno obnovom tijela. Preko ove
pouke ne smije se olako prijei. Danas postoje tisue koji pate
od bolesti tijela i koji, kao i oduzeti, eznu za vijeu Opro-
teni su ti grijesi. Teret grijeha sa svojim nemirom i nezadovo-
ljenim eljama osnova je njihove bolesti. Oni ne mogu nai
olakanje dok ne dou Iscjelitelju due. Mir koji samo On mo-
e dati pruit e snagu umu i zdravlje tijelu.
Isus je doao da uniti avolska djela. U njoj bijae ivot
i On, Rije, kae: Ja sam doao da ... imaju ivot i da ga imaju
u izobilju. On je ivotvorni duh. (1. Ivanova 3,8; Ivan 1,4;

10,10; 1. Korinanima 15,45) On jo uvijek ima istu ivotodavnu
silu kao onda kad je na Zemlji lijeio bolesne i davao oprost
grjenicima. On ti otputa sve grijehe, On iscjeljuje sve sla-
bosti tvoje. (Psalam 103,3)
Izljeenje oduzetog djelovalo je na ljude kao da se Nebo
otvorilo i otkrilo svu slavu boljega svijeta. Dok je ovjek koji
je bio izlijeen prolazio kroz mnotvo, blagoslivljajui Boga na
svakom koraku i nosei svoj teret koji mu je bio lak kao pero,
ljudi su odstupali da bi mu napravili mjesta, s licima koja su
odavala strahopotovanje, i netremice ga gledali, tiho apuui
meusobno: Danas vidjesmo udesa!
Farizeji su bili nijemi od zauenosti i savladani porazom.
Vidjeli su da ne postoji prilika da njihova ljubomora razjari
mnotvo. Velianstveno djelo uinjeno ovjeku koga su oni pre-
dali Bojoj srdbi ostavilo je takav dojam na narod da su rabi-
ni na neko vrijeme bili zaboravljeni. Vidjeli su da Krist posje-
duje silu koju su oni pripisivali samo Bogu; ali plemenito do-
stojanstvo Njegova dranja bilo je u uoljivoj suprotnosti s nji-
hovim nadmenim ponaanjem. Bili su zbunjeni i posramljeni
prepoznajui, ali ne priznajui nazonost uzvienijeg bia. to
je jai bio dokaz da Isus ima silu na Zemlji opratati grijehe,
to su se vre utvrdili u nevjerstvu. Iz Petrovog doma, u ko- 271
me su vidjeli oduzetog kako je izlijeen Njegovom rijeju, oti-
li su stvarati nove planove za uutkivanje Bojeg Sina.
Tjelesna bolest, ma koliko zloudna i duboko ukorijenjena,
izlijeena je Kristovom silom; ali bolest duha jo jae je ovla-
dala onima koji su svoje oi zatvorili pred svjetlou. Guba i
oduzetost nisu bile tako strane kao fanatizam i nevjerstvo.
U domu izlijeenog oduzetog ovjeka nastala je velika ra-
dost kad se vratio svojoj obitelji, nosei s lakoom leaj na kome
su ga prije kratkog vremena obazrivo iznijeli iz njihove sredine.
Okupili su se oko njega sa suzama radosnicama, jedva se
usuujui povjerovati svojim oima. Stajao je pred njima u punoj
snazi svoje muevnosti. Ruke koje su izgledale kao beivotne,
sad su bile hitre posluati njegovu volju. Tijelo koje je usahlo
i imalo boju olova, sad je bilo svjee i rumeno. Hodao je vr-
stim, slobodnim korakom. Radost i nada bili su ispisani na svakoj
crti njegovog lica, a izraz istoe i mira zauzeo je mjesto obiljeja
grijeha i patnji. Radosna zahvalnost uzdizala se iz tog doma i
210 Isusov ivot
Bog se proslavio u svome Sinu, koji je vratio nadu beznadnom

i snagu ranjenom. Ovaj ovjek i njegova obitelj bili su spremni
da svoje ivote poloe za Isusa. Nikakva sumnja nije pomraila
njihovu vjeru, nikakvo nevjerstvo nije sprijeilo njihovu vjer-
nost prema Onome koji je unio svjetlost u njihov mrani dom.
211
28
Levije Matej
Marku 2,14-22; Luki 5,27-39.
Od rimskih slubenika u Palestini carinici su bili najomra- 272

eniji. Nameti uvedeni silom stalno su smetali Hebrejima, pod-
sjeajui ih da su izgubili svoju nezavisnost. Ubirai poreza nisu
bili samo orua rimskog ugnjetavanja ve iznuivai koji su se
za svoj raun bogatili na teret naroda. Hebrejin koji bi prihva-
tio ovu slubu iz ruku Rimljana, smatran je izdajnikom asti
svog naroda. Preziran je kao otpadnik i svrstavan u najneuglednije
pripadnike drutva.
Ovom drutvenom sloju pripadao je Levije Matej koji e
biti pozvan u Kristovu slubu nakon etvorice uenika u Gene-
zaretu. Farizeji su procjenjivali Mateja po njegovom zanimanju,
ali Isus je u ovom ovjeku vidio srce otvoreno za prihvaanje
istine. Matej je sluao Spasiteljevo uenje. Kad mu je Boji Duh
otkrio njegovu grjenost, eznuo je da potrai pomo od Krista,
ali naviknut na rabinsku iskljuivost, nije mislio da e ga ovaj
Veliki Uitelj zamijetiti.
Sjedei jednog dana u svojoj kuici za ubiranje novca, ca- 273
rinik je vidio Isusa kako se pribliuje. Neizmjerno iznenaen,
uo je rijei koje su mu upuene: Hajde za mnom!
Matej ostavi sve te ustade i poe za njim. Nije bilo okli-
jevanja, dvoumljenja, razmiljanja o unosnom poslu koji treba
zamijeniti siromatvom i nevoljama. Za njega je bilo dovoljno
to e biti s Isusom, to e moi sluati Njegove rijei i sjedi-
niti se s Njim u Njegovu radu.
(211)
212 Isusov ivot
Tako je bilo i s uenicima koji su ranije bili pozvani. Kad

je Isus zatraio od Petra i njegovih drugova da Ga slijede, od-
mah su ostavili svoje amce i mree. Neki od ovih uenika imali
su ukuane koje su izdravali, ali kad su primili Spasiteljev po-
ziv, nisu oklijevali ili se pitali: Kako u ivjeti i izdravati obi-
telj? Bili su posluni pozivu, pa kad ih je Isus kasnije pitao:
Kad vas poslah bez kese, bez torbe i obue, je li vam to ne-
dostajalo?, mogli su odgovoriti: Nita. (Luka 22,35)
Matej u svom bogatstvu, a Andrija i Petar u svom siroma-
tvu stavljeni su pred istu kunju; svaki od njih posvetio je svoj
ivot istom cilju. U trenutku uspjeha, kad su mree bile pune
ribe, a poticaji staroga naina ivota najjai, Isus je kraj mora
zatraio od uenika da napuste sve zbog Radosne vijesti. Tako
se svaka dua iskuava je li jaa elja za prolaznim dobrima ili
elja za druenjem s Kristom.
Naelo uvijek puno trai. Nijedan ovjek ne moe uspjeti
u slubi Bogu ako cijelo njegovo srce nije u njoj i ne dri sve
za tetu prema prevanom poznavanju Krista. Nijedan ovjek
koji se ustee ne moe biti Kristov uenik, a jo manje Njegov
suradnik. Kad ljudi pravilno shvate veliko spasenje, samoport-
vovnost koja se ogledala u Kristovom ivotu pokazat e se i u
njihovom. Putem kojim god ih povede radovat e se da Ga sli-
jede.
Pozivanje Mateja da postane jedan od Kristovih uenika iza-
zvalo je veliko negodovanje. Izborom carinika za svog nepo-
srednog pratioca, vjerski je Uitelj vrijeao vjerske, drutvene
i narodne obiaje. Pozivajui se na predrasude naroda, farizeji
su se nadali da e struju narodnih osjeaja okrenuti protiv Isu-
sa.
Meu carinicima je nastalo iroko zanimanje. Boanski Uitelj
privukao je njihova srca k sebi. U radosti svog novog ueni-
274 tva, Matej je eznuo da svoje ranije sudrugove dovede Isusu.
U skladu s tim, nainio je gozbu u svojoj kui i sazvao sve
svoje roake i prijatelje. Nisu bili ukljueni samo carinici ve
i mnogi drugi koji su imali sumnjiv ugled i bili odbaeni od
svojih susjeda koji su se strogo pridravali propisa.
Gozba je prireena u Isusovu ast i On nije oklijevao da
prihvati ljubaznost. Dobro je znao da e to biti sablazan za fa-
rizejsku stranku i da e Ga dovesti u nepriliku u oima naroda.
Meutim, nikakvo ljudsko pravilo nije moglo utjecati na Nje-
Levije Matej 213
govo djelovanje. Vanjska obiljeja za Njega nisu imala nikakvo

znaenje. Ono to je privlailo Njegovo srce bila je dua edna
vode ivota.
Isus je sjedio kao uvaeni gost za stolom carinika, pokazu-
jui svojim suosjeanjem i drutvenou da priznaje dostojan-
stvo ljudskog roda, pa su ljudi eznuli da postanu vrijedni Nje-
gova povjerenja. Na njihova edna srca Njegove rijei padale
su s blagoslovljenom ivotodavnom silom. Probueni su novi
poticaji i mogunost novog ivota otvorila se ovim ljudima od-
baenim iz drutva.
Na skupovima kao to je bio ovaj, mnogo ljudi bilo je pod
dojmom Spasiteljeva uenja, koji su Ga priznali tek nakon
uzaaa. Kad se Sveti Duh izlio i tri tisue obratilo u jednom 275
danu, meu njima je bilo mnogo onih koji su prvi put uli is-
tinu za stolom nekog carinika pa su neki od njih postali prono-
sioci Radosne vijesti. Za samog Mateja Isusov primjer na gozbi
bio je trajna pouka. Prezreni carinik postao je jedan od najoda-
nijih evanelista, idui u svojoj slubi stopama svog Uitelja.
Kad su rabini doznali za Isusovu nazonost na Matejevoj
gozbi, iskoristili su priliku da Ga optue. Meutim izabrali su
da djeluju preko uenika. Buenjem njihovih predrasuda nada-
li su se da e ih odvojiti od njihova Uitelja. Njihov nain postu-
panja bio je da optue Krista uenicima, a uenike Kristu, usmje-
ravajui strijele tamo gdje e najvjerojatnije raniti. To je nain
na koji je Sotona radio jo od nezadovoljstva na Nebu, a svi
koji pokuavaju izazvati neslogu i otuenost pokrenuti su nje-
govim duhom.
Zato va uitelj jede s carinicima i grenicima?, upitali
su zavidljivi rabini.
Isus nije oekivao od svojih uenika da odgovore na op-
tubu, ve je sam odgovorio: Ne treba zdravima lijenik, nego
bolesnima. Idite i nauite to znai: Vie volim milosre nego
rtvu. Jer ja nisam doao da pozovem pravednike, nego gre-
nike. Farizeji su smatrali sebe duhovno zdravima, i stoga im
ne treba lijenik, dok su za carinike i neznaboce tvrdili da
umiru od bolesti due. Zar se tada Njegov rad kao Lijenika
nije sastojao u tome da poe ba onom drutvenom sloju ko-
me je potrebna Njegova pomo?
Meutim, premda su mislili tako visoko o sebi, farizeji su
bili u teem stanju od onih koje su prezirali. Carinici su bili
214 Isusov ivot
manje uskogrudni i manje samouvjereni, pa su tako bili otvo-

reniji utjecaju istine. Isus je rekao rabinima: Idite i nauite
to znai: Vie volim milosre nego rtvu. Tako je pokazao
kako, tvrdei da tumae Boju Rije, zapravo nimalo ne poznaju
njezin duh.
Farizeji su za neko vrijeme bili uutkani, ali postali su sa-
mo odluniji u svom neprijateljstvu. Zatim su potraili uenike
Ivana Krstitelja i pokuali ih okrenuti protiv Spasitelja. Ovi
farizeji nisu prihvatili Krstiteljevu djelatnost. Podrugljivo su
ukazivali na njegov trezven ivot, njegove jednostavne navike,
njegovu priprostu odjeu i proglasili ga fanatikom. Zato to
je objavljivao njihovo licemjerstvo, protivili su se njegovim rije-
ima i pokuali potaknuti narod protiv njega. Boji Duh po-
276 krenuo je srca ovih rugaa, osvjedoavajui ih o grijehu, ali
odbili su Boji savjet i izjavili da je Ivan opsjednut avlom.
Sad kad je Isus doao, druei se s narodom, jedui i pi-
jui za njihovim stolovima, optuili su Ga da je izjelica i pija-
nica. Oni koji su optuivali, bili su sami krivi. Kao to je Bog
pogreno predstavljen, i kao to Ga je Sotona zaodjenuo vlasti-
tim osobinama, tako su ovi loi ljudi lano predstavili Gospod-
nje vjesnike.
Farizeji nisu htjeli uzeti u obzir da je Isus jeo s carinicima
i grjenicima kako bi donio nebesku svjetlost onima koji sjede
u mraku. Nisu htjeli vidjeti da je svaka rije boanskog Ui-
telja bila ivo sjeme koje e isklijati i donijeti plod na slavu
Bogu. Odluili su da ne prihvate svjetlost, pa premda su se su-
protstavljali Krstiteljevom radu, sad su bili spremni pridobiti
prijateljstvo njegovih uenika u nadi da e osigurati njihovu
suradnju protiv Isusa. Govorili su da Isus ponitava stare pre-
daje i isticali suprotnost ozbiljne Krstiteljeve pobonosti i Isu-
sovog ponaanja u goenju s carinicima i grjenicima.
Ivanovi uenici su u to vrijeme bili u velikoj alosti. Bilo
je to prije njihova posjeta Isusu s Ivanovom porukom. Njihov
voljeni uitelj bio je u zatvoru i oni su provodili svoje dane u
tugovanju. Isus nije uinio nikakav napor da oslobodi Ivana,
ve je izgledalo kao da ak rui ugled njegovog uenja. Ako je
Ivan bio poslan od Boga, zato su Isus i Njegovi uenici ili
putem koji je bio toliko razliit od njegovog?
Ivanovi uenici nisu imali jasnu predodbu o Kristovom radu;
mislili su da moda postoji neka osnova za farizejske optube.
Levije Matej 215
Potovali su mnoga pravila koja su propisali rabini, i ak se

nadali da e biti opravdani djelima Zakona. Hebreji su provo-
dili post kao djelo zasluge, a najrevnosniji meu njima postili
su dva dana tjedno. Farizeji i Ivanovi uenici postili su kad su
ovi posljednji doli Isusu s pitanjem: Zato mi i farizeji esto
postimo, a uenici tvoji ne poste?
Isus im je vrlo blago odgovorio. Nije nastojao ispraviti nji-
hovo pogreno razumijevanje o postu, ve ih samo pravilno
uputiti u svoj rad. To je uinio koristei isti slikoviti izraz koji
je i sam Krstitelj upotrijebio u svom svjedoanstvu o Isusu. Ivan
je rekao: Tko ima zarunicu, taj je zarunik. Ali zarunikov
prijatelj, koji stoji i slua ga, od srca se veseli zarunikovu gla-
su. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac. (Ivan 3,29) Iva- 277
novi uenici nisu mogli a ne sjetiti se ovih rijei svog uitelja,
kad je Isus, uzimajui istu sliku, rekao: Zar moete natjerati
svatove da poste dok je zarunik s njima?
Gospodar Neba nalazio se usred svog naroda. Najvei Bo-
ji Dar predan je svijetu. Radost siromanima, jer je Krist doao
da ih uini nasljednicima svog kraljevstva; radost bogatima, jer
e ih pouavati kako da osiguraju vjeno bogatstvo; radost
neukima, On e ih umudriti na spasenje; radost uenima, On
e im otvoriti dublje tajne no to su oni ikada dokuili is-
tine koje su bile skrivene od postanja svijeta Spasiteljevom e
se misijom otkriti ljudima.
Ivan Krstitelj radovao se to je promatrao Spasitelja. Kakvu
su priliku za radost imali uenici koji su uivali posebno pra-
vo da hodaju i razgovaraju s Velianstvom Neba! To nije bilo
vrijeme njihovog tugovanja i posta. Svoja srca moraju otvoriti i
primiti svjetlost Njegove slave, da bi je mogli prosuti na one
koji sjede u tami i u sjeni smrtnoj. Bila je to svijetla slika koju
su izazivale Kristove rijei, ali preko nje je leala teka sjenka
koju je samo Njegovo oko raspoznavalo. Doi e vrijeme, re-
kao je On, kad e im ugrabiti zarunika; tada e oni, u to
vrijeme, postiti. Kad budu vidjeli svoga Gospodina izdanog i
raspetog, uenici e tugovati i postiti. Svojim posljednjim rije-
ima koje im je uputio u gornjoj sobi rekao je: Jo malo pa
me neete vidjeti; i opet malo pa ete me vidjeti. Zaista, za-
ista, kaem vam, vi ete plakati i jadikovati, a svijet e se ra-
dovati. Vi ete se alostiti, ali e vaa alost postati radou.
(Ivan 16,19.20)
216 Isusov ivot
Kad bude uskrsnuo iz groba, njihova e se alost pretvo-

riti u radost. Poslije svog uzaaa On e biti odsutan, ali preko
Utjeitelja jo uvijek e biti s njima i oni svoje vrijeme nee
provoditi u tugovanju. To je bilo ono to je Sotona elio. elio
je da na svijet ostave dojam kako su bili prevareni i razoa-
rani, ali oni su trebali vjerom gledati u gornje Svetite, u ko-
jem je Isus sluio za njih; trebali su otvoriti svoja srca Svetome
Duhu, Njegovom Zastupniku i radovati se u svjetlosti Njegove
prisutnosti. Ipak e doi dani kunje i probe, kad e se suko-
biti s vladarima ovoga svijeta i s upraviteljima carstva tame; kad
278 Krist ne bude osobno s njima i kad ne budu mogli prepoznati
Utjeitelja, tada e za njih biti prikladnije vrijeme za post.
Farizeji su se teili uzvisiti strogim potovanjem formi, dok
je njihovo srce bilo ispunjeno zaviu i svaom. Gle, kae Pi-
smo, vi postite da se prepirete i svaate i da pesnicom bijete
siromahe. Ne postite vie kao danas, i ut e vam se glas u visi-
ni! Zar je meni takav post po volji u dan kad se ovjek trapi?
Sputati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo,
hoe li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? (Izaija 58,4.5)
Pravi post nije samo vanjska sluba. Pismo opisuje post koji
je Bog odabrao kidati okove nepravedne, razvezivat spone
jarmene, putati na slobodu potlaene, slomiti sve jarmove,
dati... kruha gladnome, nasititi... potlaenog. (Izaija 58,6.10)
Ovdje je prikazan pravi duh i karakter Kristova rada. Njegov
cjelokupan ivot bio je rtvovanje samoga sebe za spasenje svijeta.
Postei u pustinji kuanja ili jedui s carinicima na Matejevoj
gozbi, On je davao svoj ivot za otkupljenje izgubljenih. Pravi
Duh posveenja ne pokazuje se u beskorisnom tugovanju, u
poniavanju tijela i mnogobrojnim rtvama, ve u pokoravanju
samoga sebe za dragovoljnu slubu Bogu i ovjeku.
Nastavljajui svoj odgovor Ivanovim uenicima, Isus je iznio
jednu prispodobu govorei: Nitko ne priiva zakrpe od neuva-
ljanog sukna na staru haljinu; inae nova zakrpa razvue staru
haljinu te rupa bude jo vea. Vijest Ivana Krstitelja nije trebala
biti proeta predajom i praznovjerjem. Pokuaj da se spoji fa-
rizejska prijetvornost s Ivanovim posveenjem uinio bi oiti-
jom pukotinu izmeu njih.
Kristovo uenje nije se moglo spojiti s farizejskim forma-
ma. Krist nije trebao zatvoriti pukotinu koja je nainjena Iva-
novim uenjem. On e uiniti izraenijom podvojenost izme-
Levije Matej 217
u staroga i novoga. Isus je dalje slikovito prikazao ovu inje-

nicu, govorei: Nitko ne ulijeva novo vino u stare mjehove;
jer novo vino prodere mjehove te se prolije, a mjehovi propad-
nu. Mjehovi koji su se upotrebljavali za uvanje novog vina,
nakon odreenog vremena postajali su suhi i krti i neprikladni
da ponovno poslue za istu svrhu. Ovom poznatom slikom Isus
je prikazao stanje hebrejskih voa. Sveenici, knjievnici i gla-
vari bili su usaeni u koloteinu obreda i predaja. Njihova srca 279
postala su stegnuta kao osueni vinski mjehovi s kojim ih je
usporedio. Dok su ostajali zadovoljni religijom koja se oslanjala
na Zakon, nisu mogli postati uvari ive nebeske istine. Smatrali
su da je njihova pravda sasvim dovoljna i nisu eljeli da bilo
to novo bude uneseno u njihovu religiju. Boju dobru volju
prema ljudima nisu prihvaali kao neto odvojeno od njih sa-
mih. Oni su je povezivali s vlastitim zaslugama za svoja dobra
djela. Vjera koja djeluje s ljubavlju i isti duu nije mogla nai
toku sjedinjenja s farizejskom vjerom sazdanom od obreda i
ljudskih naredbi. Napor da se Isusovo uenje sjedini s usta-
novljenom religijom bio bi uzaludan. Boja ivotodavna istina,
kao vino koje previre, unitila bi stare, trule mjehove farizej-
ske predaje.
Farizeji su smatrali sebe premudrima da bi im bila potrebna
pouka, previe pravednima da bi im bilo potrebno spasenje,
previe potovanima da bi im bilo potrebno potovanje koje
dolazi od Krista. Spasitelj se okrenuo od njih da bi naao dru-
ge koji bi prihvatili nebesku poruku. U neobrazovanim ribari-
ma, u cariniku na trgu, u eni Samarijanki, u obinom narodu
koji Ga je rado sluao, naao je svoje nove mjehove za novo
vino. Orua koja e se upotrijebiti u djelu evanelja jesu ljudi
koji rado prihvaaju svjetlost poslanu od Boga. To su Njegovi
predstavnici za prenoenje poznavanja istine ovom svijetu. Ako
Kristovom milou Njegov narod postane nov mijeh, tada e
ga On ispuniti novim vinom.
Kristovo uenje, premda predoeno novim vinom, nije bilo
novi nauk, ve otkrivenje onoga to se uilo od poetka. Me-
utim, za farizeje Boja je istina izgubila svoje prvobitno zna-
enje i ljepotu. Kristovo uenje za njih bilo je novo gotovo u
svakom pogledu, a bilo je i neprepoznato i nepotvreno.
Isus je istaknuo mo lanog uenja da razori potovanje i
enju za istinom. Nitko, rekao je On, poto je pio staro
218 Isusov ivot
vino, nee novoga, jer veli: Staro je bolje. Cjelokupna istina

koja je bila dana svijetu preko patrijaraha i proroka, zasjala je
novom ljepotom u Kristovim rijeima. Meutim, knjievnici i
farizeji nisu imali nikakvu elju za dragocjenim, novim vinom.
Dok se ne isprazne od starih predaja, obiaja i navika, u njihovu
umu i srcu nema mjesta za Kristovo uenje. vrsto su se drali
mrtvih formi okrenuvi se od ivotodavne istine i Boje sile.
280 To se pokazalo kao propast za Hebreje i to e se pokazati
kao propast za mnoge due u nae doba. Tisue ine istu gre-
ku koju su uinili farizeji ukoreni od Krista na gozbi kod Ma-
teja. Mnogi odbijaju istinu koja silazi od Oca svjetlosti, radije
nego da odbace neku voljenu zamisao ili se odreknu nekog idola
u svom shvaanju. Uzdaju se u sebe i oslanjaju se na svoju
mudrost ne razumijevajui svoje duhovno siromatvo. Oni uporno
nastoje biti spaeni na neki nain kojim bi mogli ostvariti neko
znaajno djelo. Kad uvide da ne postoji nikakav nain da utka-
ju sebe u to djelo, odbacuju ponueno spasenje.
Zakonska religija nikada ne moe dovesti due Kristu, jer
je to vjera bez ljubavi, bez Krista. Post ili molitva pokrenuti
duhom samoopravdanja mrski su u Bojim oima. Sveani bo-
goslubeni skup, itav niz vjerskih obreda, vanjska poniznost,
iznuena rtva, iskazuju da onaj koji sve ovo ini smatra sebe
pravednim, predodreenim za Nebo, ali to je sve prijevara. Naa
nam vlastita djela nikada ne mogu pribaviti spasenje.
Kao to je bilo u Kristovo doba, tako je i danas; farizeji
nisu bili svjesni svog duhovnog siromatva. Njima je upuena
vijest: Ti tvrdi: Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; nita
mi ne treba, a ne zna da si upravo ti nesretan, i bijedan, i
siromaan, i slijep, i go. Savjetujem ti da od mene kupi u vatri
eenog zlata, da se obogati, i da se obue u bijele haljine,
i da sakrije svoju sramotnu golotinju. (Otkrivenje 3,17.18) Vjera
i ljubav su zlato okuano u ognju. Meutim, kod mnogih ovo
zlato je potamnjelo i bogata riznica je izgubljena. Kristova je
pravda za njih nenoena haljina, netaknuti izvor. Njima se ka-
e: Ali imam protiv tebe to to si svoju prvu ljubav ostavio.
Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet poni ini-
ti prva djela! Inae, ako se ne obrati, doi u k tebi i ukloniti
tvoj svijenjak s njegova poloaja. (Otkrivenje 2,4.5)
rtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bo-
e, nee prezreti. (Psalam 51,19) ovjek se mora osloboditi
Levije Matej 219
samoga sebe da bi u punom smislu rijei mogao biti Isusov vjer-

nik. Kad se odrekne samoga sebe, tada Gospodin od ovjeka
moe nainiti novo stvorenje. Novi mjehovi mogu drati novo
vino. Kristova ljubav nadahnut e vjernika novim ivotom. U
onome koji gleda na Naelnika i Svritelja nae vjere pokazat
e se Kristov karakter.
220 Isusov ivot
29
Subota
281 Subota je proglaena svetom u vrijeme stvaranja. Budui

da je uspostavljena za ovjeka, vue svoje podrijetlo od vre-
mena dok su klicale zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvor-
jani. (Job 38,7) Mir se irio nad svijetom, jer je Zemlja bila u
skladu s Nebom. I vidje Bog sve to je uinio, i bjee veoma
dobro i poinuo je radujui se svom zavrenom djelu. (Posta-
nak 1,31)
Zato to se odmarao u subotu, blagoslovi Bog sedmi dan
i posveti, izdvojio ga je za svetu svrhu. On ju je dao Adamu
kao dan odmora. Bila je uspomena na djelo stvaranja, a time i
znak Boje moi i Njegove ljubavi. Pismo kae: udesima svo-
jim spomen postavi. Jer njima je oito ono to se moe doznati
o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se ne-
vidljiva svojstva, njegova vjena mo i boanstvo, promatrana
po njihovim djelima, opaaju od postanka svijeta. (Postanak
2,3; Psalam 111,4; Rimljanima 1,20)
Sve je stvorio Boji Sin. U poetku bijae Rije, i Rije
bijae kod Boga... Sve je po njoj postalo i nita to je postalo
nije bez nje postalo. (Ivan 1,1-3) Budui da je subota uspo-
mena na djelo stvaranja, ona je dokaz Kristove moi i ljubavi.
Subota upuuje nae misli na prirodu i dovodi nas u za-
jednicu s Tvorcem. U pjesmi ptica, u uzdisanju drvea, u glazbi
mora jo uvijek moemo uti Njegov glas, glas Onoga koji je
282 razgovarao s Adamom u Edenu za dnevnog povjetarca. Kad
promatramo Njegovu silu u prirodi, nalazimo utjehu, jer Rije
koja je sve stvorila daje ivot dui. Onaj koji je zapovjedio: Neka
(220)
Subota 221
iz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u naim srcima da

osvijetli spoznaju slave Boje na licu Kristovu. (2. Korinanima
4,6)
Ova misao motivirala je pjesmu:
Obradovao si me djelima svojim, o Jahve,
kliem zbog djela ruku tvojih.
Kako su silna djela tvoja, o Jahve,
i duboki naumi tvoji!
(Psalam 92,5.6)
Sveti Duh preko proroka Izaije objavljuje: S kime ete pri-
spodobit Boga? I s kakvim ga likom usporedit?... Zar ne znate?
Zar niste uli? Nije li vam od iskona otkriveno? Zar niste shva-
tili tko zasnova zemlju? On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom
su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro,
kao ator za stan razapeo... S kime ete mene prispodobit, tko
mi je ravan? kae Svetac. Podignite oi i gledajte: tko je to
stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve
zove po imenu. Zato kae, Jakove, i ti Izraele, govori: Moj
put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmie moja pravica? Zar ne
zna? Zar nisi uo? Jahve je Bog vjeni, krajeva zemaljskih stvo-
ritelj. On se ne umara, ne sustaje... Umornome snagu vraa,
jaa nemonoga. Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne obaziri 283
se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaem ti, po-
dupirem te pobjednikom desnicom. Obratite se k meni da
se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!
To je poruka ispisana u prirodi, koju subota treba sauvati u
sjeanju. Kad je Gospodin naloio Izraelu da svetkuje Njegove
subote, rekao je: Neka one budu znak izmeu mene i vas, ka-
ko bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va! (Izaija 40,18-29; 41,10;
45,22; Ezekiel 20,20)
Subota je bila ukljuena u Zakon sa Sinaja; ali tada nije
prvi put objavljena kao dan odmora. Izraelski narod je to znao
prije Sinaja. Na putu prema Sinaju subota je svetkovana. Kad
su je neki oskvrnuli, Gospodin ih je ukorio govorei: Dokle
ete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zako-
nima? (Izlazak 16,28)
Subota nije bila samo za Izrael, ve za sav svijet. Ona je
objavljena ovjeku u Edenu, pa kao i druge zapovijedi Dekalo-
ga, neprolazno obvezuje. O Zakonu u kome etvrta zapovijed
222 Isusov ivot
ini jedan dio, Krist izjavljuje: Dok opstoji nebo i zemlja, ni

jedna jota, ni jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee ne-
stati. Dokle god Nebo i Zemlja traju, subota e biti znakom
Stvoriteljeve moi. Kad Eden bude ponovno procvao na Zem-
lji, Boji sveti dan odmora potovat e svi pod Suncem. Od
subote do subote svaki stanovnik proslavljene nove Zemlje do-
lazit e da se pokloni pred licem mojim govori Jahve. (Matej
5,18; Izaija 66,23)
Nijedna druga ustanova koja je povjerena Hebrejima nije
tako cjelovito odvajala Hebreje od okolnih naroda kao to je
to bila subota. Bog je odredio da ih njezino potovanje imenu-
je za Njegove potovatelje. Ona je trebalo biti znakom njihova
odvajanja od idolopoklonstva i njihove veze s pravim Bogom.
Meutim, da bi subotu drali svetom, ljudi i sami moraju biti
sveti. Vjerom moraju postati sudionici u Kristovoj pravdi. Kad
je izdana zapovijed Izraelu: Sjeti se da svetkuje dan subot-
ni, Gospodin im je takoer rekao: Budite narod meni po-
sveen! (Izlazak 20,8; 22,30) Jedino je na taj nain subota mogla
obiljeiti Izraelce kao one koji slue Bogu.
Kad su se Hebreji odvojili od Boga propustivi Kristovu
pravdu vjerom uiniti svojom pravdom, za njih je subota izgu-
bila svoje znaenje. Sotona je teio da uzvisi sebe i odvue ljude
od Krista, pa je radio na tome da izopai subotu, zato to je
284 ona znak Kristove moi. Hebrejske su voe izvravale Sotoni-
nu volju okruavajui Boji dan odmora tegobnim zahtjevima.
U Kristovo je vrijeme subota postala tako izopaena da je nje-
zino potovanje prije odraavalo karakter sebinih i samovolj-
nih ljudi negoli karakter nebeskog Oca punog ljubavi. Rabini
su, zapravo, predstavljali Boga kao Onoga koji je dao zakone
koje ljudi nisu mogli potovati. Navodili su narod da Boga smatra
tiraninom, i misli da svetkovanje subote, kako to On zahtijeva,
ini ljude tvrdokornim i surovim. Kristovo djelo bilo je da ukloni
ova pogrena shvaanja. Premda su Ga rabini pratili nemilo-
srdnim neprijateljstvom, On se nije prikazao kao onaj koji se
priklanja njihovim zahtjevima, ve je iao pravo naprijed, dr-
ei subotu u skladu s Bojim Zakonom.
Jednog subotnjeg dana, kad se Spasitelj sa svojim uenici-
ma vraao s mjesta bogosluja, prolazili su kroz polje zrelog
ita. Isus je nastavio svoj rad do kasno pa su prolazei kroz
polja uenici poeli skupljati klasje i jesti zrnje, poto su ih
Subota 223
protrljali svojim rukama. Bilo kog drugog dana ovaj in ne bi

izazvao nikakvu primjedbu, jer je ovjek prolazei kroz itno
polje, vonjak ili vinograd, mogao slobodno ubrati ono to je
elio pojesti. (Vidi: Ponovljeni zakon 23,25.26) Meutim, ui-
niti to subotom smatralo se inom oskvrnua. Ne samo to je
otkidanje klasja bila neka vrsta etve, ve je i trljanje klasja
rukama bila vrsta vridbe. Na taj nain, po miljenju rabina,
uinjen je dvostruki grijeh.
Uhode su se odmah poalile Isusu govorei: Zato u su-
botu ine to nije doputeno?
Kad je bio optuen za prekraj subote u Bethezdi, Isus se
obranio potvrujui da je Boji Sin i izjavljujui da radi u skla-
du s Ocem. Sad kad su uenici napadnuti, On navodi tuite-
ljima primjere iz Starog zavjeta, djela koja su sluge Boje izvr- 285
ile subotom.
Hebrejski uitelji ponosili su se svojim poznavanjem Pisma,
a Spasiteljev odgovor sadravao je prijekor zbog njihova nepo-
znavanja svetih spisa. Zar niste itali, rekao je On, to uini
David kad skupa sa svojim pratiocima ogladnje, kako ue u kuu
Boju i uze postavljene kruhove, koje je doputeno jesti jedi-
no sveenicima? Tada im nastavi: Subota je stvorena radi
ovjeka, a ne ovjek radi subote. Ili, zar niste itali u Zako-
nu da subotnim danima sveenici u hramu kre subotu, pa su
ipak bez krivnje? A ja vam kaem da je ovdje neto vee od
hrama! Sin je ovjeji uistinu gospodar subote. (Luka 6,3.4;
Marko 2,27.28; Matej 12,5.6.8)
Ako je bilo pravo da David utoli svoju glad jedenjem kru-
ha koji je bio izdvojen za svetu uporabu, tada je bilo u redu
da apostoli udovolje svojim potrebama trganjem klasova tije-
kom svetih subotnjih sati. tovie, sveenici u Hramu obavljali
su vei rad subotom nego ostalim danima. Isti rad u svjetov-
nim poslovima bio bi grjean, ali rad sveenika bio je u slubi
Bogu. Oni su vrili obrede koji su ukazivali na iskupiteljsku
Kristovu mo i njihov rad bio je u skladu sa svrhom subote.
Meutim, sada je sam Krist doao. Uenici, radei Kristovo djelo,
bili su zaposleni u Bojoj slubi, i ono to je nuno za ostvare-
nje ovog djela bilo je pravilno initi u subotnjem danu.
Krist je elio pouiti svoje uenike i svoje neprijatelje da
sluba Bogu ima neopozivo prvenstvo. Cilj Bojeg djela u ovom
svijetu je ovjekovo otkupljenje, stoga ono to je potrebno uiniti
224 Isusov ivot
subotom radi izvrenja ovog djela u skladu je sa zakonom o

suboti. Isus je okrunio svoj dokaz proglaavajui da je On go-
spodar subote, On koji je iznad svakog pitanja i iznad svakog
zakona. Ovaj bezgranini Sudac oslobodio je svoje uenike kri-
vnje, pozivajui se na iste odredbe za koje su bili optueni da
ih kre.
Isus nije dopustio da ovo proe samo s upuivanjem uko-
ra svojim neprijateljima. Izjavio je da su oni u svojoj sljepoi
pogreno razumjeli svrhu subote. Rekao je: Da ste shvatili to
znai rije: Vie volim milosre nego rtvu, ne biste osudili
ovih nedunih. (Matej 12,7) Mnogi njihovi kruti obredi ne mogu
286 nadoknaditi nedostatak istinske estitosti i njene ljubavi koje
e uvijek obiljeavati pravog oboavatelja Boga.
Krist je opet ponovio istinu da rtve same po sebi nemaju
nikakvu vrijednost. One su bile sredstvo, a ne cilj. Njihov je
cilj bio da usmjere ljude k Spasitelju, i na taj ih nain dovedu
u sklad s Bogom. Bog cijeni slubu ljubavi. Kad ovo nedostaje,
sam niz obreda jest uvreda za Njega. Tako je i sa subotom. Ona
je bila odreena da dovede ljude u zajednicu s Bogom, ali kad
je njihov um bio obuzet zamornim obredima, cilj subote je pro-
maen. Samo vanjsko svetkovanje subote bilo je ruganje.
Jedne druge subote, kad je Isus uao u sinagogu, vidio je
ovjeka sa suhom rukom. Farizeji su Ga promatrali, eljni da
vide to e uiniti. Spasitelj je dobro znao da e zbog lijeenja
u subotu biti smatran prekriteljem, ali nije oklijevao da po-
rui zid obiajnih zahtjeva kojima je subota bila okruena. Isus
je naloio bolesnom ovjeku da ustane i tada je zapitao: to
je doputeno u subotu: initi dobro ili zlo? spasiti ivot ili ga
upropastiti? Meu Hebrejima postojalo je pravilo po kome ne
uiniti dobro, kad ovjek ima priliku za to, znai initi zlo; a
propustiti da se spasi ivot, znailo je ubiti. Na ovaj nain Isus
se sreo s rabinima na njihovom tlu. utjeli su. Tada ih srdito
sve naokolo pogleda te, oaloen zbog tvrdoe njihova srca,
rekne ovjeku: Isprui ruku! On je isprui i ruka mu ozdravi.
(Marko 3,4.5)
Kad je upitao: Je li doputeno u subotu lijeiti? Isus je
odgovorio: Ima li tko meu vama da svoju jedinu ovcu, kad
bi u subotu upala u jamu, ne bi prihvatio i izvadio? A koliko
je vredniji ovjek od ovce? Dakle, slobodno je subotom initi
dobro. (Matej 12,10-12)
Subota 225
Uhode se nisu usuivale odgovoriti Kristu u prisutnosti

mnotva, iz straha da ne upadnu u potekoe. Znali su da je
On govorio istinu. Radije bi pustili ovjeka da pati nego da kre
svoju predaju, dok bi ivotinju oslobodili zbog gubitka koji bi
vlasnik pretrpio ako bi ona bila zanemarena. Na taj nain za
nijemu ivotinju pokazivali su vie staranja nego za ovjeka,
koji je stvoren po Bojem obliju. Ovo prikazuje djelovanje svih
lanih religija. One potjeu iz ovjekove enje da se uzdigne
iznad Boga, ali konani rezultat je sputanje ovjeka ispod
ivotinje. Svaka religija koja se bori protiv Boje vladavine li-
ava ovjeka slave koju je imao prilikom stvaranja i koja e mu
se u Kristu ponovno vratiti. Svaka lana religija ui svoje pri- 287
stae da se nemarno odnose prema ljudskim potrebama, pat-
njama i pravima. Evanelje daje veliku vrijednost ljudskom ro-
du otkupljenom Kristovom krvlju i ui njenom uvaavanju o-
vjekovih elja i patnji. Gospodin kae: Rjei e biti ovjek neg
eeno zlato, rjei samrtnik od zlata ofirskog. (Izaija 13,12)
Kad se Isus okrenuo farizejima s pitanjem treba li u su-
botnjem danu initi dobro ili zlo, je li po zakonu spaavati i-
vot ili ubijati, suelio ih je s njihovim zlim namjerama. S ogor-
enom mrnjom traili su Njegov ivot, dok je On spaavao
ivot i mnotvu donosio radost. Je li bilo bolje ubijati subo-
tom, kao to su to namjeravali uiniti, nego lijeiti bolesne kao
to je On to inio? Je li bilo pravednije nositi ubojstvo u srcu
tijekom Bojeg svetog dana, nego voljeti sve ljude, to se izrazilo
u djelima milosra?
Izljeenjem suhe ruke Isus je osudio obiaj Hebreja, a etvrtu
zapovijed ostavio da stoji onako kako ju je Bog dao. Valja u
subotu dobro initi izjavio je On. Odbacivanjem besmislenih
hebrejskih ogranienja Krist je uzdigao subotu, dok su oni ko-
ji su se alili na Njega omalovaavali Boji sveti dan.
Oni koji dre da je Krist ukinuo Zakon, ue da je On krio
subotu i opravdao svoje uenike to to isto ine. Na taj nain
oni, zapravo, zauzimaju isti stav kao i Hebreji u svojoj sitnia-
vosti. U ovome oni proturjee svjedoanstvu samoga Krista koji
objavljuje: ... kao to sam i ja vrio zapovijedi Oca svog te
ostajem u njegovoj ljubavi. (Ivan 15,10) Ni Spasitelj, a ni nje-
govi sljedbenici nisu prekrili zakon o suboti. Krist je bio ivi
predstavnik Zakona. U Njegovu ivotu nije postojao nijedan pre-
kraj njegovih svetih pravila. Promatrajui ovaj narod svjedoka
226 Isusov ivot
koji je traio priliku da Ga osudi, On je neizazvan mogao kaza-

ti: Tko e mi od vas dokazati neki grijeh? (Ivan 8,46)
Spasitelj nije doao odbaciti ono to su govorili patrijarsi i
proroci; jer je On sam govorio preko ovih predstavnika. Sve
istine Boje Rijei potekle su od Njega. Meutim, ovi nepro-
cjenjivi dragulji bili su stavljeni u pogrene okvire. Njihov dra-
gocjeni sjaj postao je sluga zabludi. Bog je elio da se izvade
288 iz okvira zablude i stave u okvir istine. Ovo djelo mogla je iz-
vriti samo boanska ruka. Svojom povezanou sa zabludom,
istina je sluila ciljevima neprijatelja Boga i ovjeka. Krist je
doao da je postavi tamo gdje e proslavljati Boga i djelovati
za spasenje ljudskog roda.
Subota je stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote,
rekao je Isus. Ustanove koje je Bog uspostavio koriste ovje-
anstvu. Uistinu, sve ovo biva radi vas. I Pavao, i Apolon, i
Kefa, i svijet, i ivot, i smrt, i sadanjost, i budunost. Sve je
vae, a vi ste Kristovi, a Krist je Boji. (2. Korinanima 4,15;
1. Korinanima 3,22,23) Zakon Deset zapovijedi, iji je dio
subota, Bog je kao blagoslov dao svom narodu. I naredio nam
je Jahve, rekao je Mojsije, da sve ove naredbe vrimo u stra-
hopotovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili
sretni i da ivimo. (Ponovljeni zakon 6,24) Izraelu je preko
psalmista dana poruka: Sluite Jahvi u veselju! Pred lice mu
doite s radosnim klicanjem! Znajte da je Jahve Bog: on nas
stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce pae njegove.
Uite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesma-
ma; hvalite ga, ime mu slavite! (Psalam 100,2-4) A za sve koji
potuju subotu i ne oskvrnjuju je, Gospodin izjavljuje, njih
u dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu mo-
litve. (Izaija 56,6.7)
Stoga je Sin ovjeji gospodar i subote. Ove rijei pune
su pouke i utjehe. Zato to je subota nainjena za ovjeka, ona
je Gospodnji dan. Ona pripada Kristu. Jer sve je po njoj po-
stalo i nita to je postalo nije bez nje postalo. (Ivan 1,3) Poto
je On sve stvorio, stvorio je i subotu. On ju je odvojio kao
uspomenu na djelo stvaranja. Ona upuuje na Njega i kao Stvo-
ritelja i kao na Onoga koji posveuje. Ona oglaava da je On
koji je stvorio sve na Nebu i na Zemlji, i koji sve odrava, Gla-
va Crkvi i da smo Njegovom silom pomireni s Bogom. Jer, go-
vorei o Izraelu, On je rekao: Dadoh im svoje subote, kao znak
Subota 227
izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveu-

jem inim ih svetima. (Ezekiel 20,12) Tada je subota znak
Kristove sile da nas uini svetima. Ona je dana svima onima
koje Krist ini svetima. Kao znak Njegove sile koja posveuje,
subota je dana svima koji kroz Krista postaju dio Bojeg Izra-
ela.
A Gospodin kae: Zadri li nogu da ne pogazi subotu, i 289
u sveti dan ne obavlja poslove; nazove li subotu milinom a
asnim dan Jahvi posveen... tad e u Jahvi svoju milinu na-
i. (Izaija 58,13.14) Svima koji prihvate subotu kao znak Kri-
stove stvaralake i otkupiteljske moi, ona e biti milina. Gleda-
jui Krista u njoj, i sami imaju milinu u Njemu. Subota ih upuuje
na djela stvaranja kao dokaz Njegove velianstvene moi u ot-
kupljenju. Dok nas podsjea na izgubljeni edenski mir, govori
o miru obnovljenom kroz Spasitelja. Svako djelo u prirodi
ponavlja Njegov poziv: Doite k meni svi koji ste umorni i
optereeni, i ja u vas okrijepiti. (Matej 11,28)
228 Isusov ivot
30
I on postavi Dvanaestoricu
Ovo se poglavlje zasniva na Marku 3,13-19; Luki 6,12-16.
290 Zatim se uspne na goru te pozva k sebi one koje odabra.

Oni dooe k njemu. I on postavi Dvanaestoricu da ga prate,
da ih alje da propovijedaju.
Na obronku planine ispod drvea to je prualo zaklon,
nedaleko od Galilejskog mora, dvanaestorica su pozvana u apo-
stolsku slubu i tu je izgovoren i Govor na Gori. Polja i brda
bili su omiljena mjesta Isusova boravka i znatan dio Njegova
uenja iskazan je pod vedrim nebom prije no u Hramu ili si-
nagogama. Nijedna sinagoga ne bi mogla primiti mnotvo koje
Ga je slijedilo, ali to nije jedini razlog zbog koga je izabrao da
pouava u poljima i gajevima. Isus je volio prizore u prirodi.
Za Njega je svako tiho mjesto bilo sveti hram.
Pod drveem u Edenu prvi su stanovnici Zemlje izabrali
svoje svetite. Tu je Krist odravao vezu s Ocem ovjeanstva.
Kad su prognani iz raja, nai su praroditelji i dalje odravali
bogosluja na poljima i gajevima, i tu ih je Krist nalazio s evan-
eljem svoje milosti. Krist je govorio s Abrahamom pod hra-
291 stovima kod Mamre; s Izakom kad je uveer odlazio u polja da
se moli; s Jakovom na padini breuljka kod Betela; s Mojsijem
usred midjanskih planina i s djeakom Davidom dok je uvao
svoja stada. Po Kristovoj uputi hebrejski je narod petnaest sto-
ljea svake godine naputao svoje domove tjedan dana i stano-
vao u sjenicama nainjenim od zelena granja palmovih grana,
granica s lisnatih drveta i potone vrbovine. (Levitski zako-
nik 23,40)
(228)
I on postavi Dvanaestoricu 229
U obuavanju svojih uenika Isus je izabrao da se povue

iz gradske zbrke u tiinu polja i breuljaka, jer je to bilo vie
u skladu s poukama o samoodricanju kojima ih je elio pou-
iti. Tijekom svoje slube volio je okupljati narod oko sebe pod
modrim nebom, na nekom travom obraslom obronku ili na obali
kraj jezera. Ovdje, okruen djelima svog stvaralatva, mogao
je skrenuti misli svojih sluatelja s umjetnog na prirodno. U
rastu i razvitku prirode bila su otkrivena naela Njegova kra-
ljevstva. Podiui svoje oi prema Bojim breuljcima i pro-
matrajui krasna djela Njegovih ruku, ljudi mogu nauiti dra-
gocjene pouke o boanskoj istini. Kristovo uenje ponavljalo
bi im se u svim pojedinostima iz prirode. Tako je to sa svima
koji izlaze u polja s Kristom u svojim srcima. Oni e se osjeati
okrueni svetim utjecajima. Pojedinosti iz prirode prenose pri-
e naega Gospodina i ponavljaju Njegove savjete. Dodirom s
Bogom u prirodi, um se uzdie, a srce nalazi poinak.
Sad je trebalo uiniti prvi korak u organiziranju Crkve koja
e nakon Kristova odlaska biti Njegov predstavnik na Zemlji.
Oni nisu imali na raspolaganju skupocjeni hram, ve je Spasi-
telj svoje uenike poveo na omiljeno mjesto boravka, pa su u
njihovim umovima sveta iskustva tog dana zauvijek bila pove-
zana s ljepotom brda, doline i mora.
Isus je pozvao svoje uenike kako bi ih mogao poslati kao
svoje svjedoke, da objave svijetu to su vidjeli i uli od Njega.
Njihova je sluba bila najznaajnija sluba na koju su ikada ljud-
ska bia bila pozvana i stajala je odmah iza slube samoga Kri-
sta. Oni su trebali postati Boji suradnici u spaavanju svijeta.
Kao to su u Starom zavjetu dvanaest patrijaraha stajali kao
predstavnici Izraela, tako su i dvanaest apostola trebali stajati
kao predstavnici evaneoske Crkve.
Spasitelj je poznavao karakter ljudi koje je izabrao; pred
Njim su sve njihove slabosti i pogreke bile otkrivene; znao je
i opasnosti kroz koje e morati proi, odgovornosti koje e po- 292
ivati na njima, pa je Njegovo srce bilo puno njene ljubavi
prema ovim izabranicima. Sam na brdu blizu Galilejskog mo-
ra, On je cijelu no proveo u molitvi za njih, dok su oni spavali
u podnoju brda. S prvom svjetlou zore pozvao ih je da do-
u k Njemu, jer im je imao neto vano iznijeti.
Ovi su uenici neko vrijeme marljivo radili udrueni s Isu-
som. Ivan i Jakov, Andrija i Petar, s Filipom, Natanaelom i Ma-
230 Isusov ivot
tejem bili su povezani s Njim prisnije no ostali i bili svjedoci

veeg broja Njegovih uda. Petar, Jakov i Ivan bili su u jo blis-
kijoj vezi s Njim. Bili su gotovo stalno s Njim, pratei Njegova
uda i sluajui njegove rijei. Ivan se progurao najblie Isusu,
tako da se isticao kao onaj koga je Isus volio. Spasitelj ih je
sve volio, ali Ivanov duh bio je najprijemiviji. Bio je mlai od
ostalih i s djetinjim je povjerenjem otvorio svoje srce Isusu.
Tako je stekao veu Kristovu naklonost, pa su preko njega Spasi-
teljeva najdublja duhovna uenja prenesena Njegovom narodu.
Na elu jedne od skupina u koje su apostoli bili podijelje-
ni, stoji Filipovo ime. On je bio prvi uenik kome je Isus uputio
jasan nalog: Hajde za mnom. Filip je bio iz Bethezde, Andri-
jina i Petrova grada. On je sluao uenje Ivana Krstitelja i uo
kad je Ivan proglasio Krista za Boje Janje. Filip je iskreno tra-
io istinu, ali je bio spora srca za vjerovanje. Premda se i sam
pridruio Kristu, ipak njegovo objavljivanje Krista Natanaelu
pokazuje da nije bio posve uvjeren u Kristovo Boanstvo. Premda
je glas s neba proglasio Krista Bojim Sinom, za Filipa je On
bio Isus, sin Josipa iz Nazareta. (Ivan 1,45) Filipov nedosta-
293 tak vjere pokazao se ponovno kad je nahranjeno pet tisua ljudi.
Isus je elio da ga okua kad je upitao: Gdje da kupimo kruha
da jedu ovi ljudi? Filipov odgovor otkrio je njegovo nevjer-
stvo: Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki neto
malo dobije. (Ivan 6,5.7) Isus je bio alostan. Premda je Filip
vidio Njegovo djelo i osjetio Njegovu silu, ipak nije imao vjere.
Kad su se Grci raspitivali kod Filipa za Isusa, nije iskoristio
priliku da ih upozna sa Spasiteljem, nego se obratio Andriji.
Opet, u onim posljednjim trenucima prije raspea, Filipove su
rijei obeshrabrivale vjeru. Kad je Toma rekao Isusu: Gospo-
dine... ne znamo kamo ide. Kako bismo mogli poznavati put?
Spasitelj je odgovorio: Ja sam put, istina i ivot... Kad biste
mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Filipov odgovor
otkrio je nevjerstvo: Gospodine, pokai nam Oca, i dosta nam
je! (Ivan 14,5-8) Uenik koji je tri godine bio s Isusom bio je
tako spora srca, tako slab u vjeri.
U sretnoj suprotnosti s Filipovim nevjerstvom bilo je Nata-
naelovo djetinje povjerenje. On je bio ovjek vrlo iskrene na-
ravi, ovjek ija je vjera poivala u nevidljivoj stvarnosti. Ipak,
Filip je bio uenik u Kristovoj koli i boanski je Uitelj strp-
ljivo podnosio njegovo nevjerstvo i sporo razumijevanje. Kad
se Sveti Duh izlio na uenike, Filip je postao uitelj po boan-

skom redu. Znao je o emu govori i pouavao je sa sigurnou
koja je osvjedoavala sluatelje.
Dok je Isus pripremao uenike za njihovo rukopoloenje,
jedan koji nije bio pozvan nastojao im se nametnuti. Bio je to
Juda Iskariotski, ovjek koji je tvrdio da je Kristov sljedbenik.
On je sada istupio, zahtijevajui mjesto u ovom uem krugu
uenika. S velikom ozbiljnou i prividnom iskrenou izjavio
je: Uitelju, ja u te slijediti kamo god poe. Isus ga nije ni
odbio ni pozdravio dobrodolicom, ve je samo prozborio a-
losne rijei: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin
ovjeji nema gdje da nasloni glavu. (Matej 8,19.20) Juda je 294
vjerovao da je Isus Mesija, i pridruujui se apostolima, nadao
se da e osigurati sebi visok poloaj u novom kraljevstvu. Ovu
nadu Isus je elio sruiti izjavom o svom siromatvu.
Uenici su eljeli da Juda postane jedan od njih. Imao je
izgled koji je ulijevao potovanje, bio je ovjek otrouman, dje-
lotvoran, darovit i oni su ga preporuili Isusu kao ovjeka koji
e Mu pruiti znaajnu pomo u radu. Bili su iznenaeni kad
ga je Isus primio tako ravnoduno.
Uenici su bili vrlo razoarani to Isus nije pokuavao us-
postaviti suradnju s voama u Izraelu. Smatrali su da je pogreno
to nije ojaao svoje djelo osiguravajui podrku ovih utjecaj-
nih ljudi. Da je odbio Judu, oni bi u svojim umovima postavili
pitanje o mudrosti svog Uitelja. Kasniji e im Judin ivot po-
kazati koliko je opasno dopustiti bilo kakvom svjetovnom prosu-
ivanju da djeluje u odluivanju o podobnosti ljudi za Boje
djelo. Suradnja takvih ljudi koje su uenici eljeli predala bi
djelo u ruke njegovih najveih neprijatelja.
Ipak, kad se pridruio uenicima, Juda nije bio neosjetljiv
prema ljepoti Kristova karaktera. Osjeao je utjecaj boanske
sile koja je privlaila due Spasitelju. On koji nije doao slomiti
napuknutu trsku niti ugasiti stijenj to tinja nee odbiti ovu
duu dok i jedna elja bude sezala k svjetlosti. Spasitelj je itao
Judino srce; On je znao dubinu grijeha kome e Juda podlei
ako ga Boja milost ne oslobodi. Povezujui ovog ovjeka sa
sobom, On ga je postavio tamo gdje je, iz dana u dan, mogao
biti doveden u dodir s izvorom nesebine ljubavi. Ako bi otvo-
rio svoje srce Kristu, boanska milost izagnala bi demona sebi-
nosti, pa bi ak i Juda mogao postati podanik Bojeg kraljevstva.
232 Isusov ivot
Bog uzima ljude takve kakvi jesu, s osnovnim crtama u ka-

rakteru, i obuava ih za svoju slubu, ako ele prihvatiti Nje-
gov red i uiti od Njega. Oni nisu izabrani zato to su savr-
eni, ve unato svom nesavrenstvu; kroz poznavanje i provo-
enje istine, kroz Kristovu milost, mogu biti preobraeni u Nje-
govo oblije.
Juda je imao iste prilike kao i drugi uenici. Sluao je
iste dragocjene pouke. Meutim, provoenje istine kao to je
295 Krist zahtijevao razmimoilazilo se s Judinim eljama i cilje-
vima te on nije elio napustiti svoje zamisli da bi primio mu-
drost s Neba.
Kako je njeno postupio Spasitelj sa svojim buduim iz-
dajnikom! U svom uenju Isus se zadravao na naelima do-
broinstva koja su udarala u sam korijen pohlepnosti. Iznio je
Judi gnusni karakter lakomstva i vie puta je ovaj uenik razu-
mio da je ocrtan njegov karakter i istaknut njegov grijeh, ali
nije elio priznati i napustiti svoju nepravdu. Bio je sam sebi
dovoljan i umjesto da se odupre kunji, nastavio je slijediti svoje
nepotene postupke. Krist je bio pred njim ivi primjer onoga
to bi on postao da je ponjeo blagodat boanskog posredova-
nja i slube; ali Juda se ogluio na sve te pouke.
Isus mu nikada nije uputio otri ukor zbog njegovog la-
komstva, ve je s boanskim strpljenjem podnosio ovog grje-
nog ovjeka, ak i dok mu je davao dokaz da ita njegovo srce
kao otvorenu knjigu. On mu je izloio najuzvienije pobude za
pravilno postupanje, pa za odbacivanje nebeske svjetlosti Juda
nije imao nikakvo opravdanje.
Umjesto da hodi u svjetlosti, Juda je izabrao da sauva svoje
mane. Gajio je zle elje, osvetnike strasti, mrane i turobne
misli, sve dok Sotona nije sasvim zagospodario ovim ovjekom.
Juda je postao predstavnik Kristovog neprijatelja.
Kad se udruio s Isusom, imao je neke dragocjene crte ka-
raktera, koje su mogle biti blagoslov za Crkvu. Da je htio ponijeti
Kristov jaram, mogao je postati jedan od najznaajnijih aposto-
la, ali mu je srce postalo tvrdokorno kad mu je pozornost bila
usmjeravana na mane, a oholost i pobuna poticale su njegovu
sebinu slavoljubivost te se na taj nain onesposobio za rad
koji bi mu Bog povjerio da izvri.
Svi apostoli imali su ozbiljne mane kad ih je Isus pozvao
u svoju slubu. ak i Ivan, koji je doao u najprisniju vezu s
poniznim i krotkim Spasiteljem, po svojoj naravi nije bio po-

nizan i popustljiv. On i njegov brat nazvani su sinovi groma.
Dok su bili s Isusom, svako poniavanje pokazano prema Nje-
mu probudilo je u njima srdbu i ratobornost. Plahovitost, osve-
toljubivost, kritiki duh, sve je to bilo u voljenom ueniku. Bio
je gord, eljan da bude prvi u Bojem kraljevstvu. Meutim, iz
dana u dan nasuprot svom nasilnikom duhu, promatrao je Isu-
sovu njenost i blagost i sluao Njegove pouke o poniznosti i
strpljenju. Otvorio je svoje srce boanskom utjecaju i postao
ne samo sluatelj ve i tvorac Spasiteljevih rijei. Njegovo ja 296
bilo je sakriveno u Kristu. Nauio je nositi Kristov jaram i po-
nijeti Njegovo breme.
Isus je ukoravao svoje uenike, On ih je opominjao i upo-
zoravao; ali Ivan i njegova braa nisu Ga napustili; izabrali su
Isusa bez obzira na prijekore. Spasitelj se nije povukao od njih
zbog njihovih slabosti i pogreaka. Oni su nastavili do kraja di-
jeliti Njegove kunje i uiti pouke iz Njegova ivota. Promatra-
njem Krista preobrazili su svoj karakter.
Apostoli su se znatno razlikovali u navikama i naklonos-
tima. Tu su se nalazili carinik Levije Matej i vatreni zelot
imun, odluni neprijatelj rimske vlasti; velikoduni i nagli Pe-
tar i podli Juda; Toma, iskrena srca, ali stidljiv i bojaljiv, Fi-
lip, spora srca i naklonjen sumnji, i slavoljubivi, prostoduni
Zebedejevi sinovi. Isus ih je doveo u zajednicu s njihovim ra-
zliitim manama; svi su imali naslijeene i steene sklonosti k
zlu, ali u Kristu i kroz Njega trebali su prebivati u Bojoj obi-
telji, uei da postanu jedno u vjeri, uenju, duhu. Doivjet
e svoje kunje, svoje alosti, svoje podvojenosti u miljenju;
ali dokle god je Krist prebivao u srcu, nije moglo biti nikakvih
razmirica. Njegova e ih ljubav povesti da imaju ljubav jedan
prema drugome; Uiteljeve pouke dovest e do usklaivanja svih
razlika, dovodei apostole u jedinstvo, sve dok ne budu bili jedne
misli i jednog rasuivanja. Krist je veliko sredite i oni e se
pribliiti jedan drugome u istoj mjeri u kojoj se priblie sredi-
tu.
Kad je zavrio svoje pouavanje uenika, Isus je sakupio
malu skupinu oko sebe i kleei usred njih i poloivi ruke na
njihove glave, izgovorio je molitvu, posveujui ih za Njegovo
sveto djelo. Tako su Gospodnji uenici bili rukopoloeni za slu-
bu evanelja.
234 Isusov ivot
Kao svoje predstavnike meu ljudima, Krist nije izabrao

anele koji nisu nikada pali, ve ljudska bia, ljude s istim sklo-
nostima poput onih koje ele spasiti. Krist je uzeo na sebe ljudsku
prirodu, da bi se mogao pribliiti ovjeanstvu. Boanskoj pri-
rodi bila je potrebna ljudska priroda; jer je donoenje spase-
nja svijetu zahtijevalo i boansko i ljudsko. Boanskoj prirodi
bila je potrebna ljudska priroda da bi ovjeanstvo moglo imati
kanal za vezu izmeu Boga i ovjeka. Tako je i sa slugama i
vjesnicima Kristovim. ovjeku je potrebna sila koja je izvan njega
i iznad njega, da bi ga obnovila po Bojem obliju i pripre-
297 mila za izvrenje Bojeg djela; ali ovo ne ini ljudsko sudjelo-
vanje nebitnim. Ljudski rod oslanja se na boansku silu, Krist
prebiva u srcu vjerom, i suradnjom s boanskim silama ovje-
kove snage postaju upotrebljive za dobro.
Onaj koji je pozvao galilejske ribare, jo poziva ljude u svoju
slubu. On eli da svoju silu iskae isto toliko kroz nas kao i
kroz svoje prve uenike. Ma koliko bili nesavreni i grjeni, Gospo-
din nam prua svoju ponudu da doemo na boansko pouava-
nje kako bismo, ujedinivi se s Kristom, mogli initi Boja djela.
Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona
izvanredna uspjenost pripisuje Bogu, a ne nama. (2. Korina-
nima 4,7) Stoga je propovijedanje evanelja povjereno grje-
nim ljudima, a ne anelima. Ovo otkriva da sila koja djeluje
kroz slabosti ljudske naravi jest Boja sila, pa smo na taj nain
ohrabreni u vjerovanju da sila koja moe pomoi drugima, koji
su isto tako slabi kao i mi, moe pomoi i nama. A oni koji i
sami nose na sebi slabost trebaju biti blagi prema onima koji
iz neznanja grijee. (Hebrejima 5,2) Poto su i sami ugroeni,
oni poznaju opasnosti i potekoe puta i stoga su pozvani da
dosegnu druge koji se nalaze u slinoj ugroenosti. Postoje due
zbunjene sumnjom, optereene slabostima, slabe u vjeri i ne-
spremne da se uhvate za Nevidljivoga; ali prijatelj koga mogu
vidjeti, koji dolazi k njima umjesto Krista, moe postati alka
koja e privrstiti njihovu kolebljivu vjeru za Krista.
Zajedno s nebeskim anelima trebamo postati djelatnici u
predstavljanju Isusa svijetu. Gotovo s nestrpljivom eljom aneli
oekuju nau suradnju; jer ovjek mora postati kanal za vezu s
ovjekom. Kad s posveenjem cijeloga srca predamo sebe Kri-
stu, aneli se raduju to mogu otkriti Boju ljubav preko naih
glasova.
235
31
Govor na Gori
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 5. 6. i 7.
Krist je rijetko nasamo okupljao svoje uenike da bi pri- 298

mili Njegove rijei. On nije odabirao za svoje sluatelje samo
one koji su poznavali put ivota. Njegov je plan bio da dopre
do mnotva koje se nalazilo u neznanju i zabludi. Iznosio je
svoje pouke o istini tamo gdje su mogle doprijeti do pomra-
ena razumijevanja. On je sam bio Istina, stojei opasanih be-
dara i ruku uvijek ispruenih da blagoslivlja, a rijeima opo-
mene, usrdne molbe i ohrabrenja teio je da podigne svakoga
tko bi doao k Njemu.
Govor na Gori, premda posebno namijenjen uenicima, izgo-
voren je u prisutnosti mnotva. Nakon rukopoloenja apostola,
Isus je zajedno s njima poao na obalu mora. Tu se narod poeo
okupljati jo od ranoga jutra. Osim uobiajenih velikih skupina
iz galilejskih gradova, bilo je naroda iz Judeje, pa ak i iz samog
Jeruzalema; iz Pereje, iz Dekapolisa, iz Idumeje, daleko s juga
Judeje; iz Tira i Sidona, fenikih gradova na obalama Sredozem-
nog mora. Kad se ulo to sve ini, oni dooe da ga uju
i da se izlijee od svojih bolesti... jer je iz njega izlazila sila
koja je lijeila sve. (Marko 3,8; Luka 6,17-19)
Na uzanoj obali nije bilo mjesta ni za stajanje na kojemu
bi njegov glas mogao dosegnuti sve one koji su Ga eljeli uti,
pa ih je Isus poveo na padinu brijega. Spustivi se na udolinu
koja je bila ugodno mjesto za okupljanje mnotva, On je sam
sjeo na travu, a uenici i mnotvo slijedili su Njegov primjer.
Mjesto uenika bilo je uvijek do Isusa. Narod se neprekid- 299
no tiskao oko Njega, ali su uenici shvatili da ne smiju dopus-
(235)
236 Isusov ivot
titi da ih itko udalji iz Njegove blizine. Sjeli su sasvim kraj Njega,

kako im ne bi promakla nijedna rije Njegove pouke. Bili su
paljivi sluai, eljni da razumiju istine koje su trebali objaviti
svim zemljama i svim naratajima.
S osjeajem da e uti neto nesvakidanje, oni su se sada
primicali oko svog Uitelja. Vjerovali su da e se kraljevstvo
uskoro uspostaviti, a iz dogaaja tog jutra stekli su uvjerenje
da e se u vezi s tim objaviti neki proglas. Osjeaj iekivanja
obuzeo je mnotvo, a ivost na licu dokazivala je duboko za-
nimanje. Dok je narod sjedio na zelenom obronku breuljka,
oekujui rijei boanskog Uitelja, njihov je um bio ispunjen
mislima o buduoj slavi. Bilo je knjievnika i farizeja koji su
oekivali dan u koji e zagospodariti nad omrznutim Rimlja-
nima i dokopati se bogatstva i sjaja velikog svjetskog carstva.
Siromani seljaci i ribari nadali su se da e uti vrsto obeanje
kako e njihove bijedne nastambe, oskudna hrana, ivot ispu-
njen tegobnim radom i strah od neimatine biti zamijenjeni dvo-
rovima izobilja i danima dokolice. Umjesto grube odjee koja
im je danju bila ogrta, a preko noi pokriva, nadali su se da
e im Krist dati bogate i skupocjene haljine njihovih poroblji-
vaa. Sva srca bila su razbuena ponosnom nadom da e Izrael
uskoro biti poaen pred narodima kao izabran od Gospodi-
na, a Jeruzalem uzdignut kao glava jednog sveopeg carstva.
Krist je razoarao nadu u svjetovnu veliinu. U Govoru na
gori pokuao je raskopati djelo stvoreno pogrenim odgojem i
svojim sluateljima dati pravi dojam o svom kraljevstvu i svom
vlastitom karakteru. Ipak, nije neposredno napao zablude na-
roda. On je vidio bijedu svijeta zbog grijeha, pa ipak nije pred
njih iznosio ivu sliku njihove nesree. Pouavao ih je o nee-
mu neusporedivo boljem od onoga to su oni poznavali. Ne
spreavajui njihove zamisli o Bojem kraljevstvu, govorio im
je o uvjetima pod kojima mogu ui u njega, doputajui im da
sami donesu zakljuke o njegovoj naravi. Istine to ih je uio
nisu manje znaajne za nas no to su bile za mnotvo koje Ga
je slijedilo. Nita manje nije potrebno nama no to je bilo nji-
ma da nauimo osnovna naela Bojega kraljevstva.
Kristove rijei upuene narodu na Gori bile su rijei bla-
goslova. Sretni su oni, rekao je, koji prepoznaju svoje duhovno
300 siromatvo i osjeaju potrebu za otkupljenjem. Evanelje treba
propovijedati siromanima. Ono se ne otkriva onima koji su du-
Govor na Gori 237
hovno gordi, onima koji tvrde da su bogati i kojima nita nije

potrebno, nego onima koji su ponizni i skrueni. Za odrjee-
nje od grijeha postoji samo jedan nain biti siromaan du-
hom.
Gordo srce tei da zaslui spasenje; ali nae pravo na Nebo
i naa podobnost za njega temelji se na Kristovoj pravednosti.
Gospodin ne moe uiniti nita za obnovu jednog ovjeka sve
dok se on, osvjedoen u vlastitu slabost i osloboen svake po-
misli da je dovoljan sam sebi, ne podini Bojoj upravi. Tada
moe primiti dar koji mu Bog eli podariti. Nita nije uskrae-
no dui koja osjea svoju potrebu. Ona ima neogranieni pri-
stup k Njemu u kome se nalazi sva punina. Jer ovako govori
Vinji i Uzvieni, koji vjeno stoluje i ime mu je Sveti: U pre-
bivalitu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaenim
i ponienim, da oivim duh smjernih, da oivim srca skrue-
nih. (Izaija 57,15)
Blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti! Ovim rijeima
Krist ne ui da tugovanje samo po sebi ima mo da otkloni
krivicu grijeha. On ne odobrava prijetvornu ili smiljenu po-
niznost. Tugovanje o kome govori ne sastoji se od potitenosti
i jadikovanja. Premda smo alosni zbog grijeha, trebamo se ra-
dovati dragocjenoj prednosti to smo Boja djeca.
esto alimo zato to nam naa zla djela donose neugod-
ne posljedice; ali to nije pokajanje. Prava alost zbog grijeha
rezultat je djelovanja Svetoga Duha. Duh otkriva nezahvalnost
srca koje je omalovaavalo i alostilo Spasitelja i u skruenosti
nas dovodi podnoju kria. Svakim grijehom iznova ranjavamo
Isusa, i kad pogledamo na Njega koga smo proboli, plaemo
zbog grijeha koji su Mu nanijeli patnje. Takvo plakanje povest
e nas k odbacivanju grijeha.
Svjetovni ljudi mogu proglasiti ovu alost slabou, ali to
je snaga koja pokajnika vezuje za Beskonanoga sponama koje
se ne mogu prekinuti. Ona pokazuje da Boji aneli vraaju
dui vrline koje su izgubljene uslijed tvrdoe srca i prijestupa.
Suze onoga koji se kaje samo su kine kapi koje prethode sun-
evu sjaju svetosti. Ova alost oglaava radost koja e postati
ivi izvor u dui. Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla
od Jahve, Boga svojega. Ne gnjevi se vie lice moje na vas,
jer sam milostiv rije je Jahvina. (Jeremija 3,13.12) Oalo-
enima na Sionu On je odluio dati vijenac mjesto pepela,
238 Isusov ivot
301 ulje radosti mjesto ruha alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto du-
ha oajna. (Izaija 61,3)
Za one koji plau u kunji i alosti postoji utjeha. Gorina
alosti i ponienje bolji su od poputanja grijehu. Kroz nevolje
Bog nam otkriva slaba mjesta u naem karakteru, kako bismo
Njegovom milou pobijedili svoje slabosti. Nepoznata poglav-
lja u vezi s nama samima otkrivaju nam se i proba dolazi, bez
obzira hoemo li prihvatiti Boji ukor i savjet. Kad na nas doe
kunja, ne trebamo se gnjeviti i aliti. Ne trebamo se buniti ili
ulagati trud da se izvuemo iz Kristove ruke. Trebamo poniziti
duu pred Bogom. Gospodnji su putovi nejasni onome koji eli
sagledati pojedinosti u svjetlosti koja mu godi. Naoj ljudskoj
naravi oni izgledaju mrani i tuni. Meutim, Boji su putovi
putovi milosti i kraj im je spasenje. Ilija nije znao to ini kad
je u pustinji, molei se da umre, rekao da mu je dosadio ivot.
U svojoj milosti Gospodin ga nije uhvatio za rije. Ilija je, ipak,
trebao izvriti jo jedno veliko djelo; i kad je ovo djelo izvrio,
on nije trebao umrijeti obeshrabren i osamljen u pustinji. Nje-
ga nije oekivalo silaenje u smrtni prah, ve uzdizanje u slavi
u povorci nebeskih bojnih kola do prijestolja na visini.
Boja Rije onima koji su alosni glasi: ... I vidjeh putove
njegove. Izlijeit u ga, voditi i utjeit one to s njime tuguju.
Jer u im tugu u radost pretvoriti, utjeit u ih i razveselit
nakon alosti. (Izaija 57,18; Jeremija 31,13)
Blago krotkima. Potekoe s kojima se sreemo mogu se
znatno umanjiti tom krotkou koja je sakrivena u Kristu. Ako
imamo poniznost svog Uitelja, uzdii emo se iznad prijezira,
predbacivanja i neprilika kojima smo svakodnevno izloeni, i
oni e prestati sumornou zasjenjivati na duh. Najuzvieniji
dokaz o plemenitosti jednog kranina je vladanje samim so-
bom. Onaj koji pred zlostavljanjem ili surovou ne sauva blag
i postojan duh, liava Boga prava da u njemu otkrije savren-
stvo svog karaktera. Poniznost srca sila je koja donosi pobjedu
Kristovim sljedbenicima; ona je obiljeje njihove veze s gor-
njim dvorovima.
Zaista, uzvien je Jahve, ali gleda na ponizna. (Psalam
138,6) Bog njeno promatra one koji otkrivaju krotak i poni-
zan Kristov duh. Svijet ih moda promatra s prijezirom, ali u
Njegovim oima oni imaju veliku vrijednost. Propusnicu za ne-
beski dvor nee dobiti samo mudri, veliki, dobroinitelji, ne
Govor na Gori 239
samo vrijedni radnici, puni revnosti i neumorne marljivosti. Ne; 302

irom otvoren ulaz imat e siromani duhom, koji eznu da Krist
svojom prisutnou boravi u njima, koji su krotkoga srca, ija
je najdublja enja da ine Boju volju. Oni e biti u mnotvu
onih koji su oprali i ubijelili svoje haljine u Janjetovoj krvi. Zato
stoje pred prijestoljem Bojim i slue mu dan i no u njegovu
hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit e se na njih da
boravi s njima. (Otkrivenje 7,15)
Blago ednima i gladnima pravednosti. Osjeaj nedo-
stojnosti uinit e da srce osjea glad i e za pravdom, i ova
enja nee biti iznevjerena. Oni koji u svom srcu budu nai-
nili mjesta za Isusa, razumjet e Njegovu ljubav. Svi koji eznu
za tim da budu karakterom slini Bogu, ostvarit e svoju e-
nju. Sveti Duh nikada nee ostaviti bez pomoi nijednu duu
koja gleda na Isusa. On uzima od onoga to je Kristovo i daje
njoj. Ako se na pogled stalno zadrava na Kristu, djelovanje
Duha nee prestati sve dok se naa dua ne preobrazi u Nje-
govo oblije. ista e ljubav proiriti duu, dajui joj sposob-
nost za uzvienija dostignua, za uveano znanje o nebeskim
vrijednostima, tako da joj nee biti uskraena punina. Blago
ednima i gladnima pravednosti, jer e se nasititi!
Milostivi e nai milost, a oni koji su istoga srca vidjet
e Boga. Svaka neista misao oskvrnjuje duu, slabi moralni osje-
aj i nastoji izbrisati djelovanje Svetoga Duha. Ona pomrauje
duhovni vid, tako da ljudi ne mogu gledati Boga. Gospodin moe
oprostiti, i oprata grjeniku koji se kaje, ali premda nam je
oproteno, dua je povrijeena. Tko eli jasno razlikovati du-
hovne istine, mora izbjegavati svaku neistou u govoru ili u
mislima.
Meutim, Kristove rijei pokrivaju vie no samo slobodu
od osjetilne neistoe, vie no slobodu od obrednog oskvrnua
koje su Hebreji tako strogo izbjegavali. Sebinost nas prijei
da gledamo Boga. Sebian duh prosuuje o Bogu kao o potpu-
no jednakom sebi. Dok to ne odbacimo, ne moemo razumjeti
Njega koji je ljubav. Jedino e nesebino srce, krotak duh pun
povjerenja, vidjeti da je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdbu,
bogat ljubavlju i vjernou, iskazuje milost tisuama. (Izlazak
34,6)
Blago mirotvorcima. Istina raa Kristov mir. On je u skladu
s Bogom. Svijet je u neprijateljstvu s Bojim zakonom, grje-
240 Isusov ivot
305 nici su u neprijateljstvu sa svojim Tvorcem; i kao rezultat toga

oni su u neprijateljstvu jedan prema drugome. Psalmist izjav-
ljuje: Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uivaju, ni o to se oni
ne spotiu. (Psalam 119,165) Ljudi ne mogu stvoriti mir. Ljudski
planovi za oienje i uzdizanje pojedinca i drutva nee os-
tvariti mir, zato to ne dopiru do srca. Jedina sila koja moe
stvoriti ili stalno odravati istinski mir jest Kristova milost. Kad
je ona usaena u srce, bit e odstranjene zle sklonosti koje iza-
zivaju svau i nesporazume. Umjesto trnja rast e empresi,
umjesto koprive mirta e nicati, a pustinja ivota neka kli-
e... nek ljiljan procvjeta. (Izaija 55,13; 35,1)
Mnotvo je bilo zadivljeno ovim uenjem koje se toliko raz-
likovalo od pravila i primjera farizeja. Ljudi su stekli uvjerenje
da se srea sastoji u posjedovanju svjetovnih dobara, da je vrlo
poeljna slava i ast od ljudi. Bilo je vrlo ugodno nazvati se
rabinom i biti velian kao mudar i poboan, a svoje vrline
pokazivati pred svijetom. To se smatralo krunom sree. Meu-
tim, u prisutnosti ovog mnotva Isus je izjavio da e zemaljska
dobit i ast biti sva nagrada koju e takve osobe pobrati. Go-
vorio je sa sigurnou i sila osvjedoenja pratila je Njegove ri-
jei. Narod se utiao, a osjeaj bojazni nadvio se nad njih. Sum-
njiavo su gledali jedan drugoga. Tko e od njih biti spaen
ako je uenje ovog ovjeka ispravno? Mnogi su bili uvjereni
da je ovaj izuzetni Uitelj pokrenut Bojim Duhom i da su mi-
sli koje izgovara boanske.
Poto je objasnio u emu se sastoji prava srea i kako se
moe postii, Isus je odreenije uputio na dunost svojih ue-
nika, kao uitelja izabranih od Boga, da povedu druge stazom
pravde i vjenoga ivota. Znao je da e oni esto patiti zbog
razoaranja i obeshrabrenja, da e se sretati s odlunim pro-
tivljenjem, da e biti napadani i da e se njihovo svjedoan-
stvo odbacivati. Dobro je znao da e u izvravanju svoje misije
ovi ponizni ljudi, koji su tako pomno sluali Njegove rijei, morati
podnositi klevete, muenja, zatvor i smrt, pa je nastavio:
Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kra-
ljevstvo nebesko! Blago vama kad vas budu grdili i progonili i
kad vam zbog mene budu lano pripisivali svaku vrstu opai-
ne! Radujte se i kliite od veselja, jer vas eka velika nagrada
306 na nebesima! Ta, tako su progonili i proroke koji su ivjeli pri-
je vas!
Govor na Gori 241
Svijet voli grijeh, a mrzi pravdu, i to je bio razlog njego-

vog neprijateljstva prema Isusu. Svi koji odbace Njegovu bez-
graninu ljubav smatrat e kranstvo uznemiravajuim im-
benikom. Kristova svjetlost rastjeruje tamu koja pokriva njiho-
ve grijehe, stvarajui potrebu za reformom. Dok oni koji se po-
koravaju utjecaju Svetoga Duha poinju borbu sa samim sobom,
dotle se oni koji se vrsto dre grijeha bore protiv istine i nje-
zinih nositelja.
Na taj nain stvara se razdor i Kristove sljedbenike optu-
uju kao one koji unose nemir u narod. Meutim, prijateljstvo
s Bogom donosi im neprijateljstvo ovog svijeta. Oni nose Kri-
stovu sramotu. Oni slijede stazu koju su utrli najplemenitiji na
Zemlji. Radosno, a ne sa alou, trebaju se suoiti s progon-
stvom. Svaka estoka kunja jest Boje sredstvo za njihovo ople-
menjivanje. Svaka takva proba osposobljuje ih za rad u surad-
nji s Njim. Svaki sukob ima svoje mjesto u velikoj borbi za pravdu
i svaki e pridonijeti radosti njihove zavrne pobjede. Drei
ovo na umu, proba njihove vjere i strpljenja bit e radosno pri-
hvaena, bez straha i izbjegavanja. Brini da ispune svoju ob-
vezu prema svijetu, usmjeravajui svoju elju na Boje odo-
bravanje, Njegove sluge moraju ispuniti svaku dunost, ne ob-
zirui se na strah ili naklonost ljudi.
Vi ste sol zemlji, rekao je Isus. Nemojte se povlaiti iz
svijeta da biste izbjegli progonstvo. Trebate prebivati meu
ljudima, da okus boanske ljubavi moe biti kao sol koja e
sauvati svijet od kvarenja.
Srca koja odgovaraju utjecaju Svetoga Duha kanali su kroz
koje protjee Boji blagoslov. Kad bi oni koji slue Bogu bili
uklonjeni sa Zemlje, i Njegov Duh se povukao izmeu ljudi,
ovaj bi svijet bio preputen pustoi i unitenju, plodovima
Sotonine vladavine. Premda grjenici to ne znaju, oni u ovom
svijetu duguju ak i za blagoslove ovog ivota prisutnosti Bo-
jeg naroda koga omalovaavaju i ugnjetavaju. Meutim, ako su
krani to samo po imenu, oni su kao sol koja je izgubila svoj
okus. Oni nemaju nikakav utjecaj na dobro u svijetu. Svojim
pogrenim predoavanjem Boga gori su od nevjernika.
Vi ste svjetlo svijetu. Hebreji su mislili da dobra spase-
nja prisvoje samo za svoj narod, ali Krist im je pokazao da je
spasenje kao i sunev sjaj. Ono pripada cijelom svijetu. Reli- 307
gija Biblije ne moe se zatvoriti izmeu korica knjige, niti iz-
242 Isusov ivot
meu zidova crkve. Nju ne treba povremeno iznositi samo za

osobnu korist, a nakon toga opet pomno odlagati ustranu. Ona
treba posveivati svakodnevni ivot, pokazivati se u svakom
poslovnom sporazumu i u svim naim drutvenim odnosima.
Pravi se karakter ne oblikuje izvana i onda odjene; on zrai
iznutra. Ako elimo druge uputiti na stazu pravde, naela se
pravde kao dragocjenost moraju uvati u naim srcima. Nae
ispovijedanje vjere moe objavljivati teoriju religije, ali naa
stvarna pobonost propovijeda rije istine. Dosljedan ivot, sveti
razgovor, nepokolebljiva estitost, djelotvoran, dragovoljan duh,
primjer pobonosti to su sredstva kojima se svjetlost prenosi
svijetu.
Isus se nije zadravao na odredbama Zakona, ali nije osta-
vio svoje sluatelje u uvjerenju da je doao odbaciti njegove
zahtjeve. Znao je da uhode stoje spremne kako bi Ga uhvatile
za svaku rije koja bi se mogla iskriviti da slui njihovom cilju.
Znao je za predrasudu koja je postojala u mislima mnogih Nje-
govih sluatelja, i stoga nije govorio nita to bi uzdrmalo nji-
hovu vjeru u religiju i ustanove koje su im predane preko Mojsija.
Krist je osobno dao i moralni i obredni zakon. Nije doao uni-
titi povjerenje u vlastite upute. U skladu sa svojim velikim po-
tovanjem Zakona i Proroka, pokuavao je oboriti zid zahtjeva
predaja kojim su Hebreji bili ograeni. Dok je odbacivao nji-
hovo pogreno tumaenje Zakona, briljivo je opominjao svoje
uenike da ne odbacuju ivotne istine koje su povjerene Heb-
rejima.
Farizeji su bili ponosni na svoju poslunost Zakonu; pa ipak,
tako su malo poznavali njegova naela u svakidanjem ivotu,
da su im Spasiteljeve rijei zvuale kao hereza. Kad je oistio
besmislice kojima je istina bila zatrpana, smatrali su da je odbacio
i samu istinu. Doaptavali su jedan drugome da On omalova-
ava Zakon. itao je njihove misli i odgovorio im rijeima: Ne-
mojte misliti da sam doao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh
da ih ukinem, ve da ih ostvarim. Ovim je Isus pobio optube
farizeja. Njegovo poslanje u svijetu bilo je da obrani svete zah-
tjeve Zakona za koje su Ga optuivali da ih kri. Da se Boji
308 Zakon mogao promijeniti ili ukinuti, Krist ne bi trebao snositi
posljedice naih prijestupa. On je doao objasniti odnos Zako-
na prema ovjeku i slikovito prikazati njegova pravila vlastitim
ivotom poslunosti.
Govor na Gori 243
Bog nam je dao svoje svete propise zato to voli ljudski

rod. Da bi nas zatitio od posljedica prijestupa, otkrio je naela
pravde. Zakon je izraz Boje milosti; kad ga prihvaamo u Kri-
stu, on postaje naa misao. On nas uzdie iznad sile prirodnih
elja i sklonosti, iznad kunji koje vode u grijeh. Bog eli da
budemo sretni i On nam daje pravila Zakona da bismo slua-
jui ih mogli imati radost. Kad su prigodom Kristova roenja
aneli pjevali: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje
ljubi! (Luka 2,14), objavljivali su naela Zakona koji je On do-
ao uiniti velikim i slavnim.
Kad je Zakon objavljen na Sinaju, Bog je objavio ljudima
svetost svoga karaktera, kako bi isticanjem suprotnosti mogli
vidjeti grjenost svoga karaktera. Zakon im je predan da ih osvje-
doi o grijehu i otkrije im njihovu potrebu za Spasiteljem. On
bi to uinio da su njegova naela bila primijenjena na srce s
pomou Svetoga Duha. Ovo se djelo jo uvijek mora obavljati.
U Kristovom ivotu zakonska su naela uinjena jasnim; i dok
Boji Sveti Duh utjee na srce, dok Kristova svjetlost otkriva
ljudima njihovu potrebu za Njegovom krvi koja isti i za Njego-
vom pravdom koja opravdava, Zakon je jo uvijek sredstvo koje
nas dovodi Kristu da bismo mogli biti opravdani vjerom. Savr-
en je Zakon Jahvin duu krijepi. (Psalam 19,8)
Dok opstoji nebo i zemlja, rekao je Isus, ni jedna jota,
ni jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se
sve ne ostvari. Sunce koje sija na nebu, vrsta zemlja na kojoj
prebivate, Boji su svjedoci da je Njegov Zakon nepromjenjiv i
vjean. Premda oni mogu proi, boanska e pravila ostati. Lake
da prou nebo i zemlja nego da propadne jedna kovrica iz
Zakona. (Luka 16,17) Sustav slika koji je upuivao na Isusa kao
na Boje Janje morao se ukinuti prigodom Njegove smrti; ali
pravila Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i Boje prijesto-
lje.
Budui da je savren Zakon Jahvin, svako udaljavanje od
njega mora biti zlo. Krist osuuje one koji su neposluni Bo-
jim zapovijedima i ue i druge da tako ine. Spasiteljev ivot 309
poslunosti ispunjavao je sve zahtjeve Zakona; On je dokazao
da se u ljudskoj prirodi moe drati Zakon i pokazao savren-
stvo karaktera koje poslunost razvija. Svi koji su posluni, kao
to je i On bio posluan, isto tako objavljuju da je Zakon svet
i pravedan i dobar. (Rimljanima 7,12) S druge strane, svi koji
244 Isusov ivot
kre Boje zapovijedi podravaju Sotoninu tvrdnju da je Zakon

nepravian i da se ne moe sluati. Na taj nain oni podra-
vaju prijevare velikog protivnika i obeauju Boga. Oni su djeca
Zloga koji je bio prvi pobunjenik protiv Bojeg zakona. Dopu-
stiti im pristup na Nebo znailo bi ponovno unijeti klice nesloge
i pobune i ugroziti blagostanje svemira. Nijedan ovjek koji svo-
jom voljom zanemaruje jedno naelo Zakona nee ui u ne-
besko kraljevstvo.
Rabini su smatrali svoju pravdu propusnicom za Nebo; ali
Isus je izjavio da je nedovoljna i bezvrijedna. Farizejsku su pravdu
sainjavali izvanjski obredi i teorijsko poznavanje istine. Rabi-
ni su tvrdili da su sveti u svojim osobnim naporima da odre
Zakon; ali njihova djela razdvojila su pravdu od religije. Dok
su do sitnica bili toni u potovanju obreda, dotle je njihov
ivot bio nemoralan i unien. Sa svojom takozvanom pravdom
ne bi mogli nikada ui u nebesko kraljevstvo.
Najvea obmana ljudskog uma u Kristove dane bila je da
samo pristajanje uz istinu sainjava pravdu. U cjelokupnom
ljudskom iskustvu teorijsko znanje istine pokazalo se nedovolj-
nim za spasenje ovjeka. Ono ne donosi plodove pravde. Rev-
nosno potovanje onoga to se naziva teologijskom istinom e-
sto je udrueno s mrnjom prema pravoj istini otkrivenoj u
ivotu. Najmranija poglavlja povijesti optereena su izvjei-
ma o zloinima to su ih poinili vjerski fanatici. Farizeji su
tvrdili da su Abrahamova djeca, hvalei se posjedovanjem bo-
anskih proroanstava; ipak ih ove prednosti nisu sauvale od
sebinosti, zlobe, elje za dobitkom i najnieg licemjerstva. Sma-
trali su sebe najpobonijima na svijetu, ali njihova takozvana
pravovjernost navela ih je da razapnu Gospodina slave.
Jo uvijek postoji ista opasnost. Mnogi primaju za gotovo
da su krani, jednostavno zato to su prihvatili neka osnovna
teologijska naela. Meutim, oni nisu unijeli istinu u svakodnevni
ivot. Oni nisu povjerovali u nju i nisu je zavoljeli, pa stoga
310 nisu primili silu i blagodat koja dolazi od posveenja istinom.
Ljudi mogu tvrditi da vjeruju u istinu; ali ako ih to ne ini is-
krenima, ljubaznima, strpljivima, trpeljivima, umnima, onda je
to prokletstvo za one koji je posjeduju, a preko njihovog utje-
caja to je prokletstvo i za svijet.
Pravda koju je Isus propovijedao predstavlja usklaenost
srca i ivota s otkrivenom Bojom voljom. Grjeni ljudi mogu
Govor na Gori 245
postati pravedni samo ako imaju vjeru u Boga i odravaju ivu

vezu s Njim. Tada e prava pobonost uzdizati misli i opleme-
niti ivot. Tada e se vanjski oblici religije uskladiti s unutar-
njom istoom kranina. Tada obredi koje zahtijeva sluba Bogu
nisu beznaajne sveanosti, kao one kod licemjernih farizeja.
Isus pojedinano uzima zapovijedi i objanjava dubinu i
irinu njihovih zahtjeva. Umjesto da odbaci ijednu jotu od nji-
hove snage, On pokazuje koliko su dalekosenija njihova na-
ela i otkriva sudbonosnu pogreku Hebreja u njihovom vanj-
skom iskazivanju poslunosti. On izjavljuje da se Boji Zakon
prestupa zlom milju ili poudnim pogledom. ovjek koji pri-
staje na najmanju nepravdu, kri Zakon i uniava svoju moral-
nu narav. Ubojstvo prvo zaivi u mislima. Onaj tko u svom srcu
ustupa mjesto mrnji, postavlja svoje noge na stazu ubojice i
njegovi su prinosi mrski Bogu.
Hebreji su gajili duh odmazde. U svojoj su mrnji prema
Rimljanima izgovarali teke javne optube i radovali Zloga po-
kazujui njegova svojstva. Na taj nain obuavali su se za stra-
na djela na koja ih je on navodio. U vjerskom ivotu farizeja
nije postojalo nita to bi neznabocima uinilo pobonost pri-
vlanom. Isus ih je pozvao da ne varaju sami sebe milju da u
srcu mogu ustati protiv svojih ugnjetaa i gajiti tenju da se
osvete za njihova zla.
Istina je da postoji gnjev koji se moe opravdati, ak i kod
Kristovih sljedbenika. Kad vidimo da se Bog vrijea, a Njegova
sluba ne potuje, kad vidimo da se nevini ugnjetavaju, tada
pravedni gnjev obuzima duu. Takav gnjev, proizaao iz istan-
anih moralnih naela, nije grijeh. Meutim, oni koji prilikom
bilo kakvog izazova misle da imaju slobodu poputati gnjevu
ili mrnji, otvaraju svoje srce Sotoni. Ako elimo biti u skladu
s Nebom, iz due moramo izagnati gorinu i neprijateljstvo.
Spasitelj ide dalje od ovoga. On kae: Dakle: ako donese
dar svoj na rtvenik i tu se sjeti da ti brat ima neto protiv
tebe, ostavi dar tu pred rtvenikom, hajde i najprije se izmiri
s bratom, pa onda doi i prinesi dar svoj! Mnogi su revni u 311
vjerskim slubama, dok izmeu njih i njihove brae postoje
nesretne nesuglasice koje bi mogli rijeiti. Bog zahtijeva od njih
da uine sve to stoji u njihovoj moi da ponovno uspostave
sklad. Sve dok to ne uine, On ne moe prihvatiti njihovu slubu.
Dunost kranina u tom sluaju jasno je istaknuta.
246 Isusov ivot
Bog na sve izlijeva svoje blagoslove. Koji ini da njegovo

sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i
nepravednima. On je dobar prema nezahvalnima i zlima. (Luka
6,35) On nam zapovijeda da budemo slini Njemu. Ljubite svoje
neprijatelje, kae Isus, i molite za one koji vas progone, ka-
ko biste postali sinovi svoga Oca nebeskog. To su naela Za-
kona i ona su izvori ivota.
Boji ideal za Njegovu djecu uzvieniji je od najuzvienije
misli koju ljudski um moe dosegnuti. Dakle: budite savreni
kao to je savren Otac va nebeski! Ova zapovijed je i obea-
nje. Plan spasenja podrazumijeva nae cjelovito osloboenje
od sotonske sile. Skruenu duu Krist uvijek odvaja od grije-
ha. On je doao raskopati djela avolja i postarao se da Sveti
Duh bude darovan svakoj dui koja se kaje, da bi je sauvao
od grjenosti.
Sredstvo kojim nas kua navodi na zlo ne smije se sma-
trati izgovorom za neko zlo djelo. Sotona se raduje kad uje
da oni koji se nazivaju Kristovim sljedbenicima opravdavaju izo-
blienost svog karaktera. Ta opravdanja, zapravo, vode ka gri-
jehu. Za grijeh ne postoji opravdanje. Sveti karakter, ivot sli-
an Isusu pristupaan je svakom Bojem djetetu koje se kaje i
vjeruje.
Ideal kranskog karaktera je slinost Kristu. Kao to je Sin
ovjeji bio savren u svom ivotu, tako i Njegovi sljedbenici
trebaju biti savreni u svom ivotu. Isus je u svemu bio kao
Njegova braa. On je postao tijelo, kao to smo i mi. On je
bio gladan, edan i umoran. Svoj ivot odravao je hranom i
osvjeavao snom. Dijelio je ovjekovu sudbinu, premda je bio
bezgrjeni Boji Sin. Bio je Bog u tijelu. Njegov karakter treba
postati na. Gospodin kae o onima koji Ga vjeruju: Stanovat
u meu njima i meu njima hodati. Ja u biti njihov Bog, a
oni e biti moj narod. (2. Korinanima 6,16)
Ljestve to ih je Jakov vidio, iji je donji dio poivao na
zemlji a vrh dopirao do nebeskih vrata, do samog praga slave,
jesu zapravo Krist. Da te ljestve samo za jednu preku nisu do-
spjele dodirnuti zemlju, bili bismo izgubljeni. Meutim, Isus je
siao do nas tamo gdje smo se nalazili. On je uzeo nau pri-
rodu i pobijedio, da bismo i mi, uzimajui Njegovu prirodu,
312 mogli pobijediti. Postavljen u obliju grenog tijela (Rimlja-
nima 8,3) ivio je bezgrjenim ivotom. Sada se svojom bo-
Govor na Gori 247
anskom prirodom dri nebeskoga prijestolja, a svojom ljudskom

prirodom dopire do nas. On nam nalae da vjerom u Njega
dosegnemo slavu Bojeg karaktera. Stoga moramo biti savreni
kao to je savren Otac nebeski.
Isus je pokazao u emu se sastoji pravda i usmjerio nas
na Boga kao na njezin izvor. Sada se okrenuo praktinim duno-
stima. U davanju milostinje, u molitvi, u postu, govorio je On,
ne treba nita uiniti to bi privuklo pozornost ili slavljenje
vlastite linosti. Iskreno dajimo za dobro siromanih koji pate.
U molitvi neka dua bude u vezi s Bogom. U postu ne idimo
pognute glave i srcem ispunjenim mislima o sebi. Srce farizeja
je pusta i nekorisna zemlja na kojoj nikakvo sjeme boanskog
ivota ne moe napredovati. Onaj koji se bezuvjetno podini
Bogu podarit e najprihvatljiviju slubu. Jer druenjem s Bo-
gom ljudi postaju Njegovi suradnici, otkrivajui u ljudskoj pri-
rodi Njegov karakter.
Sluba uinjena u iskrenosti srca ima veliku plau. Otac
tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit e ti. Karakter se oblikuje
ivotom kojim ivimo Kristovom milou. U dui se poinje
obnavljati izvorna ljepota. Osobine Kristova karaktera su poda-
rene i lik Boanskog poinje jasno svijetliti. Lica ljudi i ena
koji hodaju i rade s Bogom izraavaju nebeski mir. Okrueni
su nebeskim ozrajem. Za ove due poelo je Boje kraljev-
stvo. Oni imaju Kristovu radost, radost to su blagoslov ovje-
anstvu. Oni imaju tu ast to su prihvaeni da slue Uitelju;
njima je povjereno da izvruju Njegovo djelo u Njegovo ime.
Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ne moemo slu-
iti Bogu podijeljena srca. Biblijska religija nije jedan utjecaj
meu mnogim drugim; njezin utjecaj treba biti najvei, proi-
majui svaki drugi i vladajui nad svakim drugim. Ona ne treba
biti slina platnu po kome je tu i tamo nabaena boja, ve tre-
ba proeti cio ivot, kao platno utopljeno u boju, sve dok sva-
ka nit tkanja ne poprimi duboku, neizbljedivu boju.
Zato, bude li ti oko zdravo, itavo e ti tijelo biti u svjetlu.
Ali ako ti je oko bolesno, itavo e ti tijelo biti u tami. istoa
i nepokolebljivost cilja uvjeti su primanja svjetlosti od Boga.
Onaj koji eli upoznati istinu mora biti voljan prihvatiti sve to
ona otkriva. On ne moe uiniti nikakvu nagodbu s grijehom.
Biti kolebljiv i mlak u pokoravanju istini znai izabrati tamu 313
grijeha i sotonsku obmanu.
248 Isusov ivot
Svjetovna naela postupanja i nepromjenjiva naela prav-

de ne mogu neosjetno prelaziti jedno u drugo, kao to to ine
dugine boje. Izmeu njih vjeni Bog povukao je iroku, jasnu
crtu. Slinost Kristu toliko se razlikuje od slinosti Sotoni kao
to je podne suprotno ponoi. Zato su samo oni koji ive Kri-
stovim ivotom Njegovi suradnici. Ako se u dui gaji ijedan grijeh,
ili ako se u ivotu zadrava ijedna loa navika, cijelo bie je
zatrovano. ovjek postaje orue nepravde.
Svi koji su izabrali slubu Bogu trebaju poinuti u Njego-
vom staranju. Krist je pokazao na ptice koje lete nebom, na
cvijee u polju i naloio svojim sluateljima da razmiljaju o
ovim djelima Bojeg stvaranja. Zar vi niste mnogo vredniji od
njih? rekao je On. (Matej 6,26) Mjera boanske panje koja se
poklanja svakom djelu u omjeru je s njegovim poloajem na
ljestvici postojanja. Promisao bdi nad malim, smeim vrapcima.
Poljsko cvijee, trava koja kao sag prekriva zemlju, dijele
pozornost i staranje nebeskog Oca. Umjetnik nad umjetnicima
mislio je na ljiljane, nainivi ih tako prekrasnim da nadmauju
Salomonovu slavu. Koliko se mnogo vie brine za ovjeka koji
je slika i slava Boja! On ezne da vidi svoju djecu kako otkrivaju
karakter slian Njegovom. Kao to suneva zraka daje cvijeu
raznolike i njene boje, tako i Bog daje dui ljepotu svog
karaktera.
Svi koji odaberu Kristovo kraljevstvo ljubavi, pravde i mira
uinivi Njegovo dobro pretenijim od svega ostalog, povezani
su s viim svijetom i dobivaju svaki blagoslov koji je potreban
za ovaj ivot. U knjizi Boje providnosti, u knjizi ivota, svat-
ko od nas ima svoju stranicu. Ta stranica sadri sve pojedino-
sti nae povijesti; ak i vlasi na glavi izbrojene su. Bog uvijek
misli na svoju djecu.
Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutranji dan. (Matej
6,34) Mi trebamo slijediti Krista iz dana u dan. Bog ne pokla-
nja pomo za sutra. On svojoj djeci ne daje odjednom sve upute
za njihov ivotni put, da se ne bi zbunila. On im kazuje samo
toliko koliko mogu upamtiti i izvriti. Snaga i mudrost koja se
poklanja jest za sadanje hitne potrebe. Ako komu od vas ne-
dostaje mudrosti za danas neka ite od Boga, koji svima daje
obilno i bez prigovora, i dat e mu je. (Jakov 1,5)
314 Nemojte suditi, da ne budete sueni! Nemojte smatrati
sebe boljim od ostalih ljudi i nemojte postavljati sebe za njiho-
Govor na Gori 249
va suca. Budui da ne moete razabrati pobude, ne moete su-

diti drugome. Kritizirajui ga, navlaite osudu na sebe; jer poka-
zujete da sudjelujete sa Sotonom, klevetnikom brae. Gospo-
din kae: Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istra-
ite! To je na zadatak. Kada bismo sami sebe prosuivali,
ne bismo bili kanjavani. (2. Korinanima 13,4; 1. Korinanima
11,31)
Dobro drvo raat e dobre plodove. Ako je rod neukusan
i nekoristan, drvo je zlo. Tako i rod koji se donosi u ivotu
prua dokaz o stanju srca i savrenstvu karaktera. Dobra djela
nikada ne mogu kupiti spasenje, ali su dokaz vjere koja djeluje
preko ljubavi i isti duu. Pa premda se vjena nagrada ne daje
zbog nae zasluge, ipak e ona biti u omjeru s radom obavlje-
nim kroz Kristovu milost.
Na taj nain Krist je izloio naela svog kraljevstva i uka-
zao na njih kao na velika ivotna pravila. Da bi istaknuo pou-
ku, dodao je jedan slikoviti primjer. Nije dovoljno, rekao je,
da samo sluate moje rijei. Poslunou morate ih uiniti te-
meljem svog karaktera. Ja je samo ivi pijesak. Ako zidate na
ljudskim teorijama i umotvorinama, vaa e se kua sruiti. Nju
e zbrisati vjetrovi kunji, oluje probe. Meutim, ova naela
koja sam vam ja dao odoljet e. Primite me; zidajte na mojim
rijeima: Svatko tko slua ove moje rijei i izvrava ih moe
se usporediti s mudrim ovjekom koji svoju kuu sagradi na
litici. Udari pljusak, navalie potoci, dunue vjetrovi i jurnue
na kuu, ali se ona ne srui, jer je sagraena na litici. (Matej
7,24.25)
250 Isusov ivot
32
Rimski kapetan
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 8,5-13; Luki 7,1-17.
315 Krist je rekao plemiu ijeg je sina iscijelio: Ako ne vidite

udesne znakove, vi nipoto neete vjerovati. (Ivan 4,48) Bio
je oaloen to Njegov narod trai ove vanjske znakove o Nje-
govom mesijanstvu. Stalno se udio njihovom nevjerstvu. Meu-
tim, divio se vjeri rimskog kapetana koji je doao k Njemu.
Kapetan nije sumnjao u Kristovu silu. On Ga ak nije ni molio
da doe i osobno uini udo. Samo reci rije, kazao je, i
ozdravit e sluga moj.
Kapetanov sluga, postavi oduzet, leao je na samrti. Kod
Rimljana su sluge bili robovi, kupovani i prodavani na tritu,
i prema njima se postupalo sa surovou i zlostavljanjem; ali
kapetan je bio naklonjen svom sluzi pa je vrlo elio njegovo
ozdravljenje. Vjerovao je da ga Isus moe izlijeiti. On nije vidio
Spasitelja, ali izvjetaji to ih je uo nadahnuli su ga vjerom.
Unato hebrejskom formalizmu, ovaj Rimljanin bio je osvjedoen
da je njihova religija bila nadmonija od njegove. Ve je probio
prepreke nacionalnih predrasuda i mrnje koje su razdvajale
osvajae i pokoreni narod. Pokazao je potovanje prema Bojoj
slubi i ljubaznosti prema Hebrejima kao Njegovim
potovateljima. U Kristovom uenju, kako mu je bilo izneseno,
naao je ono to je ispunjavalo potrebu njegove due. Sve to
je bilo duhovno u njemu prihvatilo je Spasiteljeve rijei. Meutim,
osjeajui se nedostojnim da doe pred Isusa, obratio se
hebrejskim starjeinama da zamole za izljeenje njegovog sluge.
316 Oni su poznavali Velikog Uitelja, pa e znati, mislio je on,
kako Mu prii da bi zadobili Njegovu naklonost.
(250)
Rimski kapetan 251
Kad je Isus uao u Kafarnaum, srelo Ga je poslanstvo star-

jeina, koje Mu je prenijelo kapetanovu elju. Naglasili su: Za-
sluuje da mu to uini jer voli na narod. I sinagogu nam je
sagradio.
Isus je odmah krenuo prema kapetanovu domu, ali okruen
mnotvom, polako je napredovao. Vijest o Njegovu dolasku sti-
gla je prije Njega i kapetan, u nedostatku samopouzdanja, po-
slao mu je poruku: Gospodine, ne mui se dalje, jer nisam
dostojan da ue pod moj krov. Meutim, Isus je nastavio svojim
putom i kapetan, osmjelivi se, najposlije Mu prie. Dopunio
je poruku govorei: Zato se i ne smatrah dostojnim da pristupim
k tebi nego reci rije i ozdravit e sluga moj! Jer i ja koji
sam podlonik imam pod sobom vojnike te jednom velim: Idi!
i ide; drugome: Doi! i doe; i svome sluzi: Uini to!
i uini. Kao to sam ja predstavnik sile Rima i moji vojnici
moju vlast priznaju vrhovnom, tako i Ti predstavlja silu Bes-
konanog Boga, pa sve to je stvoreno pokorava se Tvojoj rije-
i. Ti moe zapovjediti bolesti da nestane i ona e Te poslu-
ati. Moe pozvati svoje nebeske vojnike i oni e dati iscjelju-
juu silu. Izgovori samo jednu rije i moj e sluga biti izlijeen!
Kad to u Isus, zadivi mu se te se okrene mnotvu koje
ga je slijedilo, i ree: Kaem vam, tolike vjere ne naoh ni u
Izraelu. Kapetanu je rekao: Idi! Neka ti bude kako si vjero-
vao! I njegov sluga ozdravi u isti as.
Hebrejske starjeine koje su preporuivale kapetana Kri-
stu, pokazale su koliko su udaljeni od duha evanelja. Nisu 317
prepoznavali da je naa velika potreba samo oslanjanje na Bo-
ju milost. U svojoj pravdi preporuivali su kapetana zbog naklo-
nosti koju je pokazao naemu narodu. Meutim kapetan je o
sebi rekao: Nisam dostojan. Njegovo je srce bilo dirnuto Kri-
stovom milou. Uvidio je svoju nedostojnost; ali nije se bojao
traiti pomo. Nije se uzdao u svoju dobrotu; njegov dokaz bila
je njegova velika potreba. Kapetanova vjera uhvatila se za Kri-
sta kakav On jest. Nije vjerovao u Njega samo kao u udotvor-
ca, ve kao u Prijatelja i Spasitelja ljudskog roda.
Na taj nain svaki grjenik moe doi Kristu. Tada nas
ne zbog pravednih djela koja smo mi uinili, ve po svom mi-
losru spasi. (Titu 3,5) Kad ti Sotona govori da si grjenik
i da se ne smije nadati Bojem blagoslovu, reci mu da je Krist
doao na svijet da spasi grjenike. Mi nemamo nita to bi nas
252 Isusov ivot
preporuilo Bogu; ali razlog koji moemo uvijek iznositi jest

nae krajnje bespomono stanje, koje Njegovu otkupljujuu si-
lu ini nunom. Odriui se svakog oslanjanja na sebe, moe-
mo gledati na golgotski kri i kazati:
Moje su ruke prazne,
u Tvoj kri samo uzdam se.
Hebreji su od djetinjstva pouavali o djelu Mesije. Njima
su pripadale nadahnute izjave patrijaraha i proroka i simbolina
pouka iz rtvene slube. Meutim, podcijenili su svjetlost; pa
u Isusu sada nisu vidjeli nita to bi poeljeli. Meutim, kape-
tan roen u mnogobotvu, odgajan u idolopoklonstvu carskog
Rima, obuavan kao vojnik, prividno lien duhovnog ivota
svojim odgojem i okolinom, jo vie odvojen licemjerjem He-
breja i prijezirom svojih sunarodnjaka prema izraelskom naro-
du ovaj ovjek shvatio je istinu za koju su Abrahamova dje-
ca bila slijepa. Nije ekao da vidi hoe li Hebreji primiti Ono-
ga koji je tvrdio da je njihov Mesija. Kad je svjetlo koje ras-
vjetljuje svakoga ovjeka dolo na ovaj svijet (Ivan 1,9) zasjalo
nad njim, on je premda izdaleka razabrao slavu Bojeg Sina.
Za Isusa je ovo bilo vano djelo koje je evanelje trebalo
izvriti meu neznabocima. S radou je unaprijed gledao
okupljanje dua iz svih naroda u Njegovo kraljevstvo. S dubo-
kom alosti prikazao je Hebrejima rezultat njihovog odbaciva-
318 nja Njegove milosti: Zato vam velim da e mnogi doi s istoka
i zapada te sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u
kraljevstvu nebeskom, dok e sinovi kraljevstva biti baeni u
krajnju tamu, gdje e biti pla i krgut zub. A h, koliko je
onih koji se jo uvijek pripremaju za isto sudbonosno razoa-
ranje! Dok due u tami neznabotva prihvaaju Njegovu milost,
koliko je mnogo onih u kranskim zemljama nad kojima svjetlost
sja samo da bi bila zanemarena!
Vie od trideset kilometara od Kafarnauma na jednoj padini
koja se uzdizala iznad prostrane, divne jizreelske ravnice, lealo
je selo Nain, prema kome se Isus sada uputio. Mnotvo, Njegovi
uenici i drugi bili su s Njim i cijelim putom ljudi su prilazili,
eznui za Njegovim rijeima ljubavi i suuti, nosei svoje bo-
lesnike da ih izlijei i stalno se nadajui da e On koji je po-
sjedovao tako udesnu silu proglasiti sebe kraljem Izraela. Mno-
tvo se tiskalo idui za Njegovim stopama i radosna pratnja puna
Rimski kapetan 253
iekivanja ila je za Njim stjenovitom stazom prema vratima

planinskog sela.
Dok su se pribliavali, ugledali su pogrebnu povorku kako
izlazi iz sela. Sporim, tunim koracima kretala se k mjestu po-
greba. Tijelo mrtvaca noeno je na elu povorke na otvorenim
nosilima, oko kojih su se nalazile narikae koje su ispunjavale
zrak svojim naricanjem. inilo se da su se svi ljudi iz ovog mjesta
sakupili da izraze svoje potovanje umrlom i svoju suut oa-
loenima.
Bio je to prizor koji je izazvao saaljenje. Umrli je bio jedinac
u majke, a ona je bila udovica. Osamljena i uplakana ena pra-
tila je do groba svoju jedinu zemaljsku potporu i utjehu. Kad
je Gospodin opazi, saali se nad njom. Dok se kretala zaslijep-
ljena suzama, ne primjeujui Njegovu nazonost, On joj je priao
i njeno rekao: Nemoj plakati! Isus je namjeravao njezinu a-
lost pretvoriti u radost, pa ipak se nije mogao uzdrati od ovog
izraza njene suuti.
Zatim pristupi k lijesu, dotae ga se. Njega ak ni dodir
s mrtvacem nije mogao oskvrniti. Nosai su zastali, a pla na-
rikaa je prestao. Dvije skupine ljudi okupile su se oko nosila,
nadajui se premda nije bilo nade. Bio je nazoan Onaj koji je
otklanjao bolest i kome su se pokoravali demoni; pokorava li
se i smrt Njegovoj moi?
Jasnim, zapovjednikim glasom izgovorio je rijei: Mladiu,
tebi govorim, ustani! Taj glas dopire do uiju mrtvaca. Mladi
otvara svoje oi. Isus ga uzima za ruku i podie. Njegov po-
gled pada na onu koja je kraj njega plakala, i majka i sin se
sjedinjuju u dugim, vrstim i radosnim zagrljajima. Mnotvo je
promatralo u tiini, kao opinjeno. Sve prisutne obuze strah. 319
U utnji i sa strahopotovanjem stajali su neko vrijeme, kao da
se nalaze u samoj Bojoj nazonosti. Tada su slavili Boga: Ve-
lik se prorok govorili su pojavi meu nama. Bog pohodi
narod svoj. Pogrebna povorka vratila se u Nain kao pobjed-
nika povorka. I rairi se to miljenje o njemu po svoj Judeji
i po svoj okolici.
Onaj koji je stajao kraj oaloene majke na vratima Naina,
s dubokom alosti promatra svakoga koji plae kraj odra. On
je dirnut naom boli. Njegovo srce koje je voljelo i bilo puno
saaljenja, srce je nepromjenjive njenosti. Njegova rije, koja
je dizala mrtve u ivot, nije manje djelotvorna sada nego onda
254 Isusov ivot
kad je bila izgovorena mladiu iz Naina. On kae: Dana mi je

sva vlast, nebeska i zemaljska. (Matej 28,18) Ova sila nije uma-
njena protjecanjem godina, niti iscrpljena neprekidnim dje-
lovanjem Njegove neizmjerne milosti. Za sve koji Ga vjeruju
On je jo uvijek ivi Spasitelj.
320 Isus je majinu veliku alost pretvorio u radost kad joj je
vratio sina; pa ipak ovaj je mladi pozvan samo u ovozemalj-
ski ivot da podnosi njegove alosti, njegovu muku i njegove
opasnosti i opet doe pod vlast smrti. Meutim, Isus nas tjei
u naoj boli za mrtvima porukom beskrajne nade: Onaj koji
ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova i imam
kljueve smrti i podzemlja. Sad, budui da djeca imaju zajed-
niku krv i meso, jednako i sm postade sudionik u tome da
smru uniti onoga koji ima vlast nad smru, to jest avla, i
da oslobodi sve koji cijeli ivot bijahu podvrgnuti ropstvu stra-
hom od smrti. (Otkrivenje 1,18; Hebrejima 2,14.15)
Sotona ne moe drati mrtve u svojoj vlasti kad ih Boji
Sin pozove u ivot. On ne moe drati u duhovnoj smrti ni-
jednu duu koja vjerom prihvaa Kristovu rije sile. Bog kae
svima koji su mrtvi u grijehu: Probudi se, ti to spava, usta-
ni od mrtvih. (Efeanima 5,14) Ta Rije je vjeni ivot. Kao
to nam Boja rije koja je pozvala prvog ovjeka u ivot jo
uvijek daje ivot; kao to je Kristova rije: Mladiu, tebi govo-
rim, ustani! dala ivot mladiu iz Naina, tako je i rije: Usta-
ni od mrtvih! ivot dui koja je prihvaa. Bog nas istrgnu iz
vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina. (Ko-
loanima 1,13) Sve nam se to nudi u Njegovoj rijei. Ako pri-
hvatimo tu rije, osloboeni smo.
Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od
mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oivjet e i vaa
smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama. Jer e
sam Gospodin sa zapovjednikim zovom, s glasom arkanela i
sa zvukom trube Boje sii s neba, i najprije e uskrsnuti umrli
u Kristu. Zatim emo mi ivi, mi preostali, biti skupa s njima
odneseni u zrak na oblacima u susret Gospdinu. I tako emo
zauvijek biti s Gospodinom. (Rimljanima 8,11; 1. Solunjani-
ma 4,17.18) Ovo su rijei utjehe kojima On nalae da tjeimo
jedan drugoga.
255
33
Tko su braa moja?
Marku 3,20-35.
Josipovi sinovi ni najmanje nisu bili naklonjeni Isusu u Nje- 321

govom radu. Izvjetaji koji su dopirali do njih o njegovu ivotu
i djelima ispunjavali su ih uenjem i strahom. uli su da je
cijele noi posveivao molitvi, da Ga je preko dana pratilo
mnotvo ljudi i da nema vremena ni jesti. Njegovi su prijatelji
smatrali da se iscrpljuje svojim neprekidnim radom; nisu mogli
razumjeti Njegov stav prema farizejima, a bilo je i nekih koji
su se bojali da Mu je um poremeen.
Njegova su braa ula ovo, a takoer i farizejsku optubu
da avole izgoni Sotoninom silom. Teko su podnosili prijeko-
re koji su stizali na njih zbog srodstva s Isusom. Znali su ka-
kav su mete stvorile Njegove rijei i djela, i ne samo da su
bili uznemireni Njegovim smjelim tvrdnjama nego su bili i ljuti
zbog Njegovog javnog optuivanja knjievnika i farizeja. Odlu-
ili su kako Ga moraju uvjeriti ili primorati da prestane s tak-
vim nainom rada, pa su naveli Mariju da se udrui s njima,
smatrajui da e Ga zbog Njegove ljubavi prema njoj moi na-
govoriti da bude razboritiji.
Upravo prije toga Isus je po drugi put uinio udo izlije-
ivi opsjednutog, slijepog i nijemog ovjeka i farizeji su po-
novili optubu: On izgoni zle duhove uz pomo poglavice zlih
duhova. (Matej 9,34) Krist im je jasno rekao da pripisujui djelo
Svetoga Duha Sotoni sami sebe odjeljuju od izvora blagoslova. 322
Oni koji su govorili protiv samoga Isusa, ne raspoznajui Nje-
gov boanski karakter, mogu primiti oprost; jer ih Sveti Duh
(255)
256 Isusov ivot
moe dovesti do toga da uvide svoju zabludu i pokaju se. Ma

kakav bio grijeh, ako se dua pokaje i povjeruje, krivnja je oprana
Kristovom krvlju; ali onaj koji odbaci djelovanje Svetoga Du-
ha, postavlja se tamo gdje ga pokajanje i vjera ne mogu doseg-
nuti. Svojim Duhom Bog radi na srcu; kad ljudi namjerno odbace
Duha i izjave da je On od Sotone, presijecaju dovod kojim Bog
moe odravati vezu s njima. Kad se Duh zauvijek odbaci, onda
ne postoji nita vie to bi Bog mogao uiniti za ovjeka.
Farizeji kojima je Isus uputio ovu opomenu ni sami nisu
vjerovali u optubu koju su iznijeli protiv Njega. Nije bilo ni-
jednog od tih dostojanstvenika koji nisu osjeali privlanost
prema Spasitelju. U svojim su srcima uli glas Duha koji Ga je
proglaavao za Pomazanika Izraela, i koji ih je poticao da se i
sami priznaju za Njegove uenike. U svjetlosti Njegove nazo-
nosti, shvatili su svoju neposveenost i eznuli za pravdom koju
sami nisu mogli ostvariti. Meutim, poto su Ga odbacili, bilo
bi previe poniavajue da Ga prihvate kao Mesiju. Budui da
su svoje noge postavili na stazu nevjerstva, bili bi odvie gordi
da priznaju svoju zabludu. Da bi izbjegli priznavanje istine,
oajnikom su estinom pokuali osporiti Spasiteljevo uenje.
Dokaz Njegove moi i milosti doveo ih je do oaja. Nisu mogli
sprijeiti Spasitelja da ini uda, nisu mogli uutkati Njegovo
uenje; ali su inili sve to su mogli da Ga lano predstave i
izopae Njegove rijei. Ipak ih je pratio Boji Duh koji osvjedo-
uje, pa su morali podignuti mnogobrojne prepreke kako bi
se oduprli Njegovoj sili. Najmonija pokretaka sila koja je
mogla pokrenuti ljudsko srce borila se s njima, ali joj se oni
nisu eljeli pokoriti.
Bog nije taj koji zasljepljuje ljudima oi ili otvrdnjava nji-
hova srca. On im alje svjetlost da bi ispravio njihove zablude
i poveo ih sigurnim stazama; tek odbacivanjem ove svjetlosti
oi osljepljuju, a srce otvrdnjava. esto je ovaj tijek postupan
i gotovo neprimjetan. Svjetlost dopire do due preko Boje Rijei,
preko Njegovih slugu ili neposrednim djelovanjem Njegovog Du-
ha; ali kad se ijedan zraak svjetlosti prezre, nastaje djelomina
umrtvljenost duhovnih osjetila, pa se sljedee otkrivanje svjetlosti
mnogo nejasnije raspoznaje. Tako se tama poveava, sve dok
323 ne nastane no u dui. Tako je to bilo s ovim hebrejskim voama.
Bili su uvjereni da boanska sila prati Krista, ali da bi se oduprli
istini, pripisivali su rad Svetoga Duha Sotoni. inei to oni su
Tko su braa moja? 257
svojevoljno izabrali prijevaru; pokorili su se Sotoni i otad su

bili pod vlau te sile.
Usko povezana s Kristovom opomenom o grijehu protiv Sve-
toga Duha i jest opomena protiv praznih i zlih rijei. Rijei su
znak onoga to je u srcu. Ta, usta govore onim ega je srce
prepuno! Ali rijei su vie no izraz karaktera; one imaju sna-
gu da utjeu na karakter. Ljudi su pod utjecajem vlastitih ri-
jei. esto, u jednom trenutku pokrenuti od Sotone, izraavaju
svoju ljubomoru ili loe pretpostavke, izraavajui ono u to
stvarno ne vjeruju; ali rijei izvruju utjecaj na misli. Prevareni
su svojim rijeima i poinju vjerovati da je istina ono to su
izgovorili Sotoninim poticanjem. Poto su jednom izrazili neko
miljenje ili odluku, esto su previe gordi da je povuku i poku-
aju dokazati kako su u pravu, sve dok ne povjeruju da doista
i jesu. Opasno je izgovoriti rije sumnje, opasno je staviti pod
znak pitanja i kritizirati boansku svjetlost. Navika nepromi-
ljenog i podcjenjivakog kritiziranja djeluje na karakter tako
to razvija nepotovanje i nevjerstvo. Mnogi su poputajui ovoj
navici ili sve dotle, nesvjesni opasnosti, dok nisu postali spremni
kritizirati i odbaciti djelo Svetoga Duha. Krist je rekao: Ja vam
kaem da e ljudi za svaku nekorisnu rije to je izreknu od-
govarati na Sudnji dan. Tvoje e te rijei opravdati, tvoje e te
rijei osuditi.
Tada je dodao jednu opomenu onima koji su bili oduev-
ljeni Njegovim rijeima, koji su Ga rado sluali, ali se nisu predali
Duhu Svetome da u njima prebiva. Dua ne biva unitena samo
uslijed opiranja ve i uslijed nemarnosti. Kad neisti duh izie
iz ovjeka, rekao je Isus, luta pustim mjestima traei pokoja.
Ali ga ne nalazi. Tada veli: Povratit u se u svoju kuu iz koje
sam iziao. Kad stigne, nae kuu praznu, pometenu i ureenu.
Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe,
te ue i tu se nastani.
U Kristovo doba, kao i danas, ima mnogo onih nad kojima
je za neko vrijeme Sotonina vlast izgledala slomljenom; Bojom
milou osloboeni su od zlih duhova koji su vladali duom.
Radovali su se Bojoj ljubavi; ali kao sluatelji iz prie koji su 324
predstavljeni kamenitim tlom, oni nisu ostali u Njegovoj ljubavi.
Nisu se svakodnevno predavali Bogu, da bi Isus mogao prebivati
u srcu; pa kad se zao duh vratio sa sedam drugih duhova,
gorih od sebe, njima je potpuno zavladala sila zla.
258 Isusov ivot
Kad se dua preda Kristu, nova sila zagospodari novim sr-

cem. Nastaje promjena koju ovjek nikada ne moe sam za sebe
izvriti. To je nadnaravno djelo, koje uvodi nadnaravni sastojak
u ovjekovu narav. Dua koja se podini Kristu postaje Njego-
va tvrava, koju On dri u svijetu pobune i nastoji da nijedan
drugi autoritet, osim Njegovog, ne bude u njoj priznat. Dua
koju tako dre nebeske sile neosvojiva je za Sotonine napade.
Meutim, ako se ne podinimo Kristovoj vlasti, nama e zago-
spodariti onaj koji je zao. Mi se moramo nai pod vlau ili
jedne ili druge od ove dvije velike sile koje su u sukobu za
vrhovnu vlast u svijetu. Ne moramo svojevoljno izabrati slubu
carstva tame da bismo pali pod njegovu vlast. Dovoljno je samo
da zanemarimo povezati se s kraljevstvom svjetlosti. Ako ne su-
raujemo s nebeskim silama, Sotona e zauzeti srce i nainiti
ga svojim prebivalitem. Jedina obrana od zla je Krist koji pre-
biva u srcu s pomou vjere u Njegovu pravdu. Sve dok ne po-
stanemo ivotno povezani s Bogom, neemo se nikada moi odu-
prijeti nesvetom utjecaju samoljublja, samozadovoljstva i sklo-
nosti prema grijehu. Mi moemo napustiti mnoge loe navike,
za neko vrijeme moemo raskinuti zajednicu sa Sotonom; ali
bez ivotne veze s Bogom, koja se ostvaruje podinjavanjem
Njemu iz trenutka u trenutak, bit emo poraeni. Bez osob-
nog poznanstva i stalne zajednice s Kristom preputeni smo
na milost i nemilost neprijatelju, i na kraju emo provoditi
njegove naloge. Tim bude posljednje stanje onoga ovjeka gore
od prvoga. Tako e biti, kae Isus, i ovome pokvarenom na-
rataju. Nema tvrdokornijih ljudi od onih koji su prezirali poziv
milosti i prkosili Duhu blagodati. Najuobiajeniji izraz grijeha
protiv Svetoga Duha je uporno omalovaavanje nebeskog po-
ziva na pokajanje. Svaki korak u odbacivanju Krista jedan je
korak prema odbacivanju spasenja i prema grijehu protiv Sve-
toga Duha.
Odbacujui Krista hebrejski je narod uinio neoprostiv
grijeh; a odbijanjem poziva milosti i mi moemo uiniti istu
325 greku. Mi vrijeamo Kneza ivota i izlaemo Ga sramoti pred
Sotoninom zbornicom i pred svemirom kad odbijamo sluati
Njegove opunomoene vjesnike i umjesto njih sluamo Sotonine
posrednike koji ele odvojiti duu od Krista. Sve dok tko ovo
ini, ne moe nai nadu ili oprost, i na kraju e izgubiti svaku
elju da se pomiri s Bogom.
Dok je Isus jo pouavao narod, Njegovi uenici donijeli

su vijest da su Njegova majka i braa vani i da Ga ele vidjeti.
Znao je to se nalazilo u njihovim srcima, pa onomu koji mu
to javi odgovori: Tko je moja majka, i tko su moja braa? I
prui ruku prema svojim uenicima te ree: Evo moje majke
i moje brae! Tko god, naime, vri volju moga nebeskog Oca,
on je moj brat, moja sestra i majka.
Svi koji su eljeli primiti Krista vjerom bili su sjedinjeni s
Njim vezom koja je prisnija od ljudskih rodbinskih veza. Oni
e postati jedno s Njim, kao to je i On bio s Ocem. Njegova
majka bila je bliskija i spasonosnije povezana s Njim, kao ona
koja je vjerovala i provodila u djelo Njegove rijei, nego kroz
svoje prirodno srodstvo. Njegova braa ne bi imala nikakvu
korist iz svoje veze s Njim, sve dok Ga ne bi prihvatili kao
svog osobnog Spasitelja.
Kakvu bi potporu Krist imao od svojih zemaljskih roaka
da su vjerovali u Njega kao u Onoga koji je doao s Neba i da
su suraivali s Njim u izvravanju Bojeg djela! Njihovo nevjer-
stvo bacilo je sjenku na Isusov zemaljski ivot. Ono je pred-
stavljalo dio gorine ae boli koju je On ispio za nas.
Boji Sin je duboko osjeao neprijateljstvo raspaljeno u 326
ljudskom srcu protiv evanelja, i ono je za Njega bilo najbol-
nije u Njegovom domu, zato to je Njegovo srce bilo puno lju-
baznosti i ljubavi i zato to je cijenio njenu paljivost u obitelj-
skim odnosima. Njegova braa eljela su da On odobri njihove
zamisli, premda bi to bilo u potpunom neskladu s Njegovom
boanskom zadaom. Gledali su na Njega kao na Onoga kome
je potreban savjet. Sudili su o Njemu sa svoje ljudske toke
gledita i smatrali su da bi, govorei samo ono to bi bilo prihvat-
ljivo za knjievnike i farizeje, izbjegao neslogu i sukobe koje
su izazvale Njegove rijei. Smatrali su Ga nerazumnim kad je
tvrdio da ima boanski autoritet i kad se pred rabinima postavljao
kao Onaj koji kori njihove grijehe. Znali su da farizeji trae priliku
da Ga optue i smatrali su da im je On dao dovoljno povoda.
Svojim slabim mjerilima nisu mogli prozreti poslanje koje
je doao ispuniti i stoga nisu mogli suosjeati s Njim u Njego-
vim kunjama. Njihove grube, prijezirne rijei pokazivale su da
nemaju pravo razumijevanje o Njegovom karakteru i da nisu
prepoznali sjedinjenje boanske prirode s ljudskom. esto su
Ga viali obuzetog boli, ali umjesto da Ga utjee, svojim du-
260 Isusov ivot
hom i rijeima samo su ranjavali Njegovo srce. Njegova je osjet-

ljiva narav stavljana na muke, Njegove su pobude pogreno razu-
mijevane, a Njegov je rad bio nepriznat.
Njegova su braa esto iznosila filozofiju farizeja, koja je
bila nezanimljiva i zastarjela, i usuivali se misliti kako oni mogu
uiti Njega koji je razumio cjelokupnu istinu i poznavao sve
tajne. Bez ustruavanja su osuivali ono to nisu mogli razum-
jeti. Njihova predbacivanja dirnula su Ga do sri, a Njegova dua
bila je umorna i ojaena. Javno su ispovijedali vjeru u Boga i
mislili da brane Boga, dok je Bog bio s njima u tijelu, a oni
Ga nisu poznavali.
Sve ovo uinilo je trnovitom stazu kojom je hodio. Nera-
zumijevanje u vlastitom domu toliko je alostilo Krista da je za
Njega bilo olakanje otii tamo gdje ga nije bilo. Postojao je
jedan dom koji je volio posjeivati dom Lazara, Marije i Mar-
te; jer je u ozraju ljubavi i vjere Njegov duh nalazio odmor.
Pa ipak, na Zemlji nije bilo nikoga tko bi mogao spoznati Nje-
govo boansko poslanje ili razumjeti teret koji je nosio za ljud-
ski rod. esto je mogao nai okrjepu samo u samoi i razgo-
voru sa svojim nebeskim Ocem.
327 Oni koji su pozvani da stradaju za Krista, koji moraju pod-
nositi nerazumijevanje i sumnjienje, ak i u vlastitom domu,
mogu nai utjehu u pomisli da je Isus podnosio to isto. On
suosjea s njima. Poziva ih da u Njemu nau zajednicu i pot-
poru tamo gdje je On to nalazio u zajednici s Ocem.
Oni koji prihvate Krista kao svog osobnog Spasitelja nisu
ostavljeni kao siroad, da sami snose ivotne kunje. On ih pri-
hvaa kao lanove nebeske obitelji; On ih poziva da Njegovog
Oca nazivaju svojim Ocem. Oni su Njegova djeca, draga Bo-
jem srcu, povezana s Njim najnjenijim i najtrajnijim vezama.
On prema njima gaji bezgraninu njenost, koja toliko nadilazi
ono to su na otac ili majka osjeali prema nama u naoj bes-
pomonosti koliko je boansko iznad ljudskog.
U zakonima koji su dani Izraelu postoji jedan lijep, sliko-
vit prikaz o Kristovom odnosu prema svom narodu. Kad je uslijed
siromatva Hebrejin bio primoran napustiti svoje nasljedstvo i
sebe prodati kao roba, dunost iskupljenja i njega i njegovog
nasljedstva pripadala je onome tko je bio njegov najblii roak.
(Vidi: Levitski zakonik 25,25.47-49; Ruta 2,20) Tako i djelo ot-
kupljenja, nas i naeg nasljedstva, izgubljenog zbog grijeha, pri-
pada Onome koji je od roda najblii nama. Da bi nas izbavio,

On je postao na roak. Gospodin Spasitelj blii je od oca, majke,
brata, prijatelja ili voljenog bia. Ne boj se, govori On, jer
ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Jer dra-
gocjen si u mojim oima, vrijedan si, i ja te ljubim. Stog i da-
jem ljude za tebe, i narode za ivot tvoj. (Izaija 43,1.4)
Krist voli nebeska bia koja okruuju Njegovo prijestolje;
ali kako se moe objasniti velika ljubav kojom ljubi nas? Mi je
ne moemo razumjeti, ali svojim iskustvom moemo znati da
je ona istinska. Ako odravamo svoju rodbinsku vezu s Njim, s
kakvom emo se njenou odnositi prema onima koji su bra-
a i sestre naega Gospodina! Zar neemo brzo prepoznati zah-
tjeve naeg boanskog srodstva? Prihvaeni u Boju obitelj, zar
neemo potovati svoga Oca i svoje srodnike?
262 Isusov ivot
34
Poziv
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 11,28-30.
328 Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni, i ja u

vas okrijepiti. Ove rijei utjehe Isus je izgovorio mnotvu koje
Ga je pratilo. Spasitelj je rekao da jedino kroz Njega ljudi mo-
gu primiti spoznaju o Bogu. O svojim uenicima govorio je kao
o onima koji su primili znanje nebeskih veliina. Nikoga nije
ostavljao da se osjea izdvojenim od Njegova staranja i ljubavi.
Svi koji su umorni i natovareni mogu doi k Njemu.
Knjievnici i rabini, sa svojim iscrpljujuim potovanjem
vjerskih formi, imali su potrebe koju obredi pokajanja nikada
nisu mogli ispuniti. Carinici i grjenici mogli su se pretvarati
kako su zadovoljni osjetilnim i zemaljskim, ali u njihovim sr-
cima ivjelo je nepovjerenje i strah. Isus je promatrao alosne
i one ije je srce bilo optereeno, one koji su izgubili nadu, i
koji su pokuali zemaljskim radostima umiriti duu ispunjenu
enjom, pozivajui sve da u Njemu nau odmor.
Njeno je pozvao ljude koji su naporno radili: Uzmite ja-
ram moj na se, i uite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.
Tako ete nai pokoj svojim duama.
Tim rijeima Krist govori svakom ljudskom biu. Znali to
ili ne, svi su umorni i natovareni. Svi su pritisnuti teretima koje
samo Krist moe ukloniti. Najtei teret koji nosimo jest teret
grijeha. Kad bismo bili ostavljeni da sami nosimo ovaj teret,
329 on bi nas unitio. Meutim, Bezgrjeni je zauzeo nae mjesto.
A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. (Izaija 53,6) On
je ponio teret nae kazne. On e uzeti teret s naih umornih
plea. On e nam dati odmor. On e ponijeti i teret briga i
(262)
Poziv 263
alosti. On nas poziva da bacimo sve svoje brige na Njega; jer

nas nosi na srcu.
Stariji Brat naeg ljudskog roda je kraj vjenog prijestolja.
On promatra svaku duu koja svoje lice okree prema Njemu
kao Spasitelju. On iskustveno poznaje slabosti ljudskog roda,
koje su nae potrebe i gdje poiva teina naih kunji; jer On
je bio iskuan u svemu kao i mi, osim grijeha. On bdi nad to-
bom, Boje dijete, koje strepi. Jesi li u kunji? On e te oslo-
boditi. Jesi li slab? On e te ojaati. Jesi li u neznanju? On e
te prosvijetliti. Jesi li ranjen? On e te izlijeiti. Gospodin
odreuje broj zvijezda, pa ipak lijei one koji su srca skre-
na, i povija rane njihove. (Psalam 147,4.3) Doite k meni
jest Njegov poziv. Kakva god bila tvoja strahovanja i kunje,
iznesi svoj sluaj pred Gospodina. Tvoj duh bit e ojaan da
izdri. Put e biti otvoren pred tobom da se oslobodi ponie-
nja i potekoa. to si svjesniji svoje slabosti i bespomonosti,
to e jai postati u Njegovoj sili. to je tei tvoj teret, toliko
e blaeniji biti odmor kad ga povjeri Nositelju bremena! Od-
mor koji Krist nudi ovisi o jasno odreenim uvjetima. Ove uvjete
moe svatko ispuniti. On nam jasno govori kako se moe pro-
nai Njegov odmor.
Uzmite jaram moj na se, kae Isus. Jaram je orue slube.
Stoka se upree u jaram da bi radila, a jaram je nuan da bi
mogla uspjeno raditi. Ovim slikovitim prikazom Krist nas ui
da smo pozvani u slubu dokle god traje na ivot. Moramo
uzeti na sebe Njegov jaram da bismo mogli postati Njegovim
suradnicima.
Jaram koji nas vee za slubu jest Boji Zakon. Veliki Zakon
ljubavi otkriven u Edenu, objavljen na Sinaju, a u Novom za-
vjetu napisan na srcu, jest ono to vezuje ovjeka koji radi po
Bojoj volji. Kad bismo bili ostavljeni da idemo za svojim
sklonostima, upravo tamo kamo bi nas vodila naa volja, mi
bismo stali u Sotonine redove i usvojili njegove osobine. Stoga
nas Bog vee za svoju volju koja je uzviena, plemenita i koja
uzdie. On eli da strpljivo i mudro preuzmemo dunosti slu-
be. U ljudskoj je prirodi i sam Krist ponio jaram slube. On je
rekao: Milje mi je, Boe moj, vrit volju tvoju, Zakon tvoj du-
boko u srcu ja nosim. (Psalam 40,8) Jer ne sioh s neba da 330
vrim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. (Ivan 6,38)
Ljubav prema Bogu, revnost za Njegovu slavu i ljubav prema
264 Isusov ivot
palom ljudskom rodu doveli su Isusa na Zemlju da strada i umre.

To je bila sila koja je vladala Njegovim ivotom. On nam na-
lae da usvojimo to naelo.
Ima mnogo onih ije srce pati od boli pod teretom briga
jer ele dostii svjetovni ideal. Oni su odabrali slubu svijetu,
prihvatili njegove potekoe, usvojili njegove obiaje. Na taj je
nain njihov karakter naruen, a njihov ivot malaksao. Da bi
udovoljili slavoljublju i svjetovnim eljama, povreuju savjest i
stavljaju na sebe dodatni teret grizoduja. Neprestana briga
iscrpljuje ivotne sile. Na Gospodin eli da odbace ovaj rop-
ski jaram. On ih poziva da prihvate Njegov jaram i kae: Jer
jaram je moj sladak, a moje breme lako. On im nalae da naj-
prije trae Boje kraljevstvo i njegovu pravdu, i obeava da e
im se dodati sve to im je potrebno za ovaj ivot. Briga je sli-
jepa i ne moe raspoznati budunost; ali Isus od poetka vidi
kraj. U svakoj potekoi On ima pripremljen svoj put da nam
donese olakanje. Na nebeski Otac ima tisue naina da se
skrbi za nas, o kojima mi nita ne znamo. Oni koji prihvate
naelo da slubu i proslavljanje Boga stave na prvo mjesto, shvatit
e kako potekoe iezavaju i kako im je pred nogama staza
poravnjena.
Uite od mene, kae Isus, jer sam krotka i ponizna srca.
Tako ete nai pokoj svojim duama. Trebamo ui u Kristovu
kolu, da bismo se od Njega nauili poniznosti i krotkosti.
Otkupljenje je postupak u kome se dua obuava za Nebo. Ovo
obuavanje znai poznavanje Krista. To podrazumijeva oslo-
boenje od zamisli, navika i postupaka koji su steeni u koli
kneza tame. Dua se mora osloboditi od svega to se suproti
vjernosti Bogu.
U Kristovom srcu u kome je vladao savreni sklad s Bo-
gom, bio je savren mir. Nikada se nije uzdizao zbog pohvala,
niti se obeshrabrio zbog prijekora ili razoaranja. Usred najve-
eg suprotstavljanja i najokrutnijih postupaka uvijek je bio hra-
bar. Meutim, mnogi koji izjavljuju da su Njegovi sljedbenici
imaju zabrinuto i uznemireno srce, zato to se boje sebe povjeriti
Bogu. Oni se ne predaju potpuno Njemu; jer se boje poslje-
dica koje takvo predanje moe donijeti. Dok se ne podine Bogu,
ne mogu nai mir.
Ljubav prema sebi donosi nemir. Kad budemo roeni odoz-
go, u nama e poivati isti duh koji je poivao u Isusu, duh
Poziv 265
koji Ga je doveo dotle da se ponizio kako bismo mi mogli biti 331

spaeni. Tada neemo traiti najvia mjesta. Mi emo eznuti
da sjedimo kraj Isusovih nogu i uimo od Njega. Razumjet e-
mo da se vrijednost naeg rada ne sastoji od vanjskog sjaja i
buke u svijetu, ni od toga to smo vrijedni i revni u vlastitoj
sili. Vrijednost naeg rada moe se mjeriti vrijednou Svetoga
Duha koga smo primili. Povjerenje u Boga donosi svetije oso-
bine umu, tako da u strpljenju moemo sauvati svoju duu.
Jaram se stavlja volovima da bi im pomogao u vui, i olakao
teret. Tako je isto i s Kristovim jarmom. Kad je naa volja nes-
tala u Bojoj volji i mi upotrebljavamo Njegove darove na
blagoslov drugima, uvidjet emo da nam je ivotni teret lak.
Onaj koji hodi putem Bojih zapovijedi, hodi u drutvu s Isu-
som i srce nalazi odmor u Njegovoj ljubavi. Kad se Mojsije molio:
Objavi mi svoje putove, da te shvatim, Gospodin mu je
odgovorio: Ja u osobno s tobom poi... i poinak ti priu-
titi. I preko proroka primili smo vijest: Ovako govori Jahve:
Stanite na negdanje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji
put vodi k dobru? Njime poite i nai ete spokoj duama
svojim! (Izlazak 33,13.14; Jeremija 6,16) I opet govori: O, da
si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka srea bi tvoja bila, a
pravda tvoja kao morski valovi. (Izaija 48,18)
Oni koji dre Krista za Njegovu rije i predaju svoje due
Njegovoj zatiti, svoje ivote Njegovom vodstvu, nai e mir i
spokojstvo. Nita na svijetu ne moe ih oalostiti kad ih Isus
obraduje svojom prisutnou. U savrenom pomirenju nalazi se
savren odmor. Gospodin kae: Tko se tebe dri, uva ga jed-
nako u miru, jer se u tebe uzda. (Izaija 26,3 DK) Nai ivoti
mogu izgledati zamreni, ali ako se povjerimo mudrom, Veli-
kom Graditelju, On e izgraditi uzorak ivota i karaktera koji
e biti na Njegovu slavu. Taj karakter koji izraava slavu ka-
rakter Kristov bit e primljen u Boji raj. Obnovljeno ovje-
anstvo hodit e s Njim u bijelim haljinama, jer je dostojno.
Budui da kroz Krista ulazimo u odmor, Nebo poinje ovdje.
Mi odgovaramo na Njegov poziv: Doite... i uite od mene i
u tom dolaenju zapoinjemo vjeni ivot. Nebo je neprekidno
pribliavanje Bogu kroz Krista. to smo dulje u blaenstvu Neba,
to e nam se sve vie i vie otvarati slava; i to vie poznaje-
mo Boga, utoliko e silnija biti naa srea. Dok hodimo s Isu-
som u ovom ivotu, moemo biti ispunjeni Njegovom ljubavlju,
266 Isusov ivot
332 zadovoljni Njegovom prisutnou. Sve to ljudska priroda mo-

e podnijeti, moemo ovdje primiti. Ali to je to kad se uspo-
redi s onim to e nastati poslije? Zato stoje pred prijestoljem
Bojim i slue mu dan i no u njegovu hramu. A onaj koji sjedi
na prijestolju spustit e se na njih da boravi s njima. I vie
nigda nee ni ogladnjeti ni oednjeti; vie ih nigda nee mo-
riti ni sunce ni ikakva ega, jer e ih Janje, koje stoji na-
sred prijestolja, pasti i voditi na izvore ive vode. I Bog e
otrti svaku suzu s njihovih oiju. (Otkrivenje 7,15-17)
267
35
Utiaj se, umukni
Marku 4,35-41; 5,1-20; Luki 8,22-39.
Taj dan u Isusovom ivotu bio je prepun dogaaja. Kraj 333

Galilejskog mora izgovorio je svoje prve prie, poznatim sliko-
vitim prikazima ponovno objanjavajui narodu narav svojega
kraljevstva i nain na koji ono treba biti zasnovano. Svoj rad
povezao je s radom sijaa, razvoj svog kraljevstva s razvojem
goruinog sjemena i djelovanjem kvasca u tri mjere brana.
Veliko zavrno odvajanje pravednih od zlih prikazao je priama
o penici i kukolju i o ribarskoj mrei. Neusporediva dragocje-
nost istina to ih je uio prikazana je sakrivenim blagom i
skupocjenim biserom, dok je priom o domainu pouio svo-
je uenike kako trebaju raditi kao Njegovi predstavnici.
Cijeli dan uio je i lijeio, a kad se spustila veer, mnotvo
je jo uvijek bilo oko Njega. Sluio im je dan za danom, jedva
zastajui da bi uzeo hranu ili se odmorio. Zlobno kritiziranje i
pogreno predoavanje kojim su Ga farizeji stalno proganjali,
uinili su Njegov rad znatno teim i munijim; sad je na kraju
dana bio tako premoren da je odluio potraiti odmor na ne-
kom osamljenom mjestu preko jezera.
Istona obala Genezareta bila je nenastanjena, jer su se tu
i tamo kraj jezera nalazili gradovi; ipak bila je to pusta oblast
u usporedbi sa zapadnom stranom. Stanovnitvo je bilo vie 334
neznaboako no hebrejsko i odravalo je slabe veze s Galile-
jom. Tako je ovaj kraj nudio Isusu samou koju je traio, pa je
sada naloio svojim uenicima da Ga tamo prate.
(267)
268 Isusov ivot
Kad je otpustio mnotvo, uzeli su Ga onako kako tu bi-

jae u lau i brzo otplovili. Ali nisu uspjeli otploviti sami. Tu,
nedaleko od obale, bili su i drugi ribarski amci, i oni su se
ubrzo napunili ljudima koji su pratili Isusa, eljni da Ga gledaju
i sluaju.
Spasitelj se napokon oslobodio pritiska mnotva i, savladan
umorom i glau, legao na krmu i ubrzo zaspao. Veer je bila
blaga i ugodna i mir je poivao nad jezerom; ali se iznenada
preko neba navukla tama, vjetar je divlje zapuhao niz planinske
klance duljinom istone obale i jezero je zahvatila strana bura.
Sunce je zalo i nona se tmina spustila na uzburkano more.
Bijesno ibani vjetrovima koji su urlali, valovi su estoko plju-
tali po lai s uenicima i prijetili da je potope. Ovi ovrsnuli
ribari proveli su svoj ivot na tom jezeru i sigurno vodili svoje
barke kroz mnoge oluje, ali sad su se njihova snaga i umijee
pokazali bezvrijednima. Bili su nemoni u zagrljaju te divlje oluje
i nada ih je naputala kad su vidjeli da se njihova laa puni.
Obuzeti naporom da spase sebe, zaboravili su da je u lai
Isus. Sada, videi da je njihov trud uzaludan, a smrt neizbje-
na, sjetili su se Onoga po ijoj su zapovijedi krenuli preko je-
zera. U Isusu je bila njihova jedina nada. U svojoj bespomo-
nosti i oajanju povikali su: Uitelju, uitelju! Meutim, gusti
mrak sakrivao Ga je od njihovih pogleda. Glasovi su im nesta-
jali u urliku oluje i odgovora nije bilo. Obuzeli su ih sumnja i
strah. Je li ih Isus zaboravio? Je li On koji je pobijedio bolest
i demone, pa ak i smrt, sada nemoan da pomogne svojim
uenicima? Zar ih je zanemarivao u njihovoj nevolji?
Ponovno su zvali, ali odgovora nije bilo, osim zavijanja bi-
jesne oluje. Njihova laa ve tone. Trenutak samo i strani e
ih valovi progutati.
Iznenada, bljesak munje probija tamu i oni vide Isusa kako
spava, neuznemiren bukom oluje. Zaueni i oajni povikali su:
Uitelju! tebe se nita ne tie to mi ginemo? Kako se moe
tako mirno odmarati dok se oni u opasnosti bore sa smru?
335 Njihova vika budi Isusa. Dok bljesak munje osvjetljuje Isu-
sa, oni vide nebeski mir na Njegovu licu. U Njegovu pogledu
itaju njenu ljubav koja zaboravlja na sebe; i oni, okreui svoja
srca k Njemu, uzvikuju: Uitelju, uitelju, izgibosmo!
Nikada dua nije izustila taj uzvik a da je on ostao bez od-
govora. Kad su dograbili svoja vesla da uine i posljednji na-
Utiaj se, umukni 269
por, Isus je ustao. Stajao je usred svojih uenika, dok je bura

bjesnjela, valovi se razbijali nad njima i munje osvjetljavale nje-
govo lice. Podigao je svoju ruku, kojom je tako esto inio djela
milosti, i progovorio razbjenjelom moru: Utiaj se! Umukni!
Bura je stala. Silni se valovi smirili. Oblaci se razili i ne-
stali, a zvijezde zasjale. Laa se smirila na tihome moru. Tada,
okrenuvi se svojim uenicima, Isus je alosno upitao: Zato
se toliko straite? Kako nemate vjere? (Marko 4,40)
Uenici su umuknuli. ak ni Petar nije pokuao izraziti
strahopotovanje to je ispunjavalo njegovo srce. amci koji su
krenuli da prate Isusa bili su u istoj opasnosti kao i apostoli.
Strah i beznae obuzeli su i ljude u amcima; ali Isusova zapo-
vijed unijela je mir u ovaj prizor pometnje. estina oluje pri-
bliila je amce jedne drugima i svi u njima vidjeli su udo. U
miru koji je nastao zaboravljen je strah. Ljudi su aputali je-
dan drugome: Tko je, dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more
pokoravaju?
Kad su Ga probudili da se sretne s olujom, Isus je bio sa- 336
vreno miran. Nije bilo nikakvog straha ni u rijeima ni u po-
gledu, jer nije bilo straha u Njegovom srcu. Meutim, On nije
poivao posjedujui svemonu silu. Nije poivao u miru kao
Gospodar zemlje i mora i neba. Tu je silu odloio jer kae:
Ja sm od sebe ne mogu nita initi. (Ivan 5,30) On se uzdao
u Oevu mo. Isus je poivao u vjeri vjeri u Boju ljubav i
staranje a sila rijei koja je utiala buru bila je Boja sila.
Kao to je Isus poinuo vjerom u Oevoj brizi, tako i mi
trebamo poinuti u brizi naeg Spasitelja. Da su uenici imali
povjerenja u Njega, sauvali bi mir. Njihov strah u vrijeme opas-
nosti otkrio je njihovo nevjerstvo. U svojim naporima da se spase,
zaboravili su Isusa, i tek kad su se razoarani u svoje oslanja-
nje na sebe okrenuli k Njemu, On im je mogao pruiti pomo.
Kako je iskustvo uenika esto i nae iskustvo! Kad se na-
vuku oluje kunje i estoko sijevaju munje, a valovi nadiru preko
nas, sami se borimo s olujom, zaboravljajui da postoji Onaj
tko nam moe pomoi. Uzdamo se u vlastitu snagu sve dok ne
izgubimo nadu i gotovo ne izginemo. Tada se sjetimo Isusa i
ako Njega prizovemo da nas spasi, na uzvik nee biti uzaludan.
Premda sa alou kori nae nevjerstvo i samopouzdanje, On
nikada ne proputa pruiti nam pomo koja nam je potrebna.
Bilo na kopnu ili na moru, ako imamo Spasitelja u srcu, mi
270 Isusov ivot
nemamo zato strahovati. iva vjera u Otkupitelja utiat e more

ivota i izbavit e nas od opasnosti na nain koji On smatra
najboljim.
Postoji jo jedna duhovna pouka iz ovog uda smirivanja
bure. Iskustvo svakog ovjeka svjedoi o istinitosti Pisma: Ali
opaki su poput mora uzburkanog, koje se ne moe smiriti...
Nema mira grenicima! govori Bog moj. (Izaija 57,20.21) Gri-
jeh je razorio na mir. Dok se ja ne pokori, ne moemo nai
mir. Nikakva ljudska sila ne moe obuzdati strasti koje gospo-
dare srcem. Mi smo ovdje bespomoni kao i uenici u utiava-
nju razbjenjele bure. Meutim, Onaj koji je naredio da se umire
divovski valovi u Galileji, izgovorio je rije mira svakoj dui.
Ma koliko estoka bila bura, oni koji se obrate Isusu s uzvi-
kom: Gospodine, spasi! dobit e osloboenje. Njegova milost
koja miri duu s Bogom utiava borbu ljudskih strasti i u Nje-
govoj ljubavi srce ima mir. Smiri oluju u tih povjetarac, va-
337 lovi morski umukoe. Obradovae se tiini, u eljenu luku on
ih povede. (Psalam 107,29.30) Dakle: opravdani vjerom u miru
smo s Bogom po naem Gospodinu Isusu Kristu. Mir e biti
djelo pravde, a plod pravednosti trajan pokoj i uzdanje. (Rim-
ljanima 5,1; Izaija 32,17)
U rano jutro Spasitelj i Njegova pratnja doli su na obalu
i svjetlost sunca koje se raalo kao da blagoslivlja mirom, dodi-
rivala je more i zemlju. Ali tek to su kroili na obalu, njihove
oi zamijetile su prizor uasniji od strane bure. Iz nekog skro-
vita meu grobovima dva poremeena ovjeka ustremila su se
na njih da ih rastrgnu. Na ovim ljudima visjeli su dijelovi lanaca
koje su raskinuli bjeei s mjesta zatoenja. Tijelo im je bilo u
ranama, a posjekotine od otra kamenja krvarile su. Njihove
su oi sijevale ispod duge, neuredne kose. ini se da su de-
moni koji su vladali nad njima potpuno izbrisali svaku slinost
s ljudskim biem, pa su vie sliili na zvijeri nego na ljude.
Uenici i njihova pratnja pobjegli su uasnuti. Odmah su
primijetili da Isus nije bio s njima, pa su se okrenuli da Ga
potrae. Stajao je tamo gdje su Ga ostavili. On koji je stiao
buru, koji je ranije sreo Sotonu i pobijedio ga, nije pobjegao
pred ovim demonima. Kad su se ovi ljudi, krguui zubima i
bacajui pjenu iz usta, pribliili Njemu, Isus je podigao istu
ruku koja je smirila valove, i ljudi nisu mogli prii blie. Sta-
jali su pred Njim bijesni, ali bespomoni.
S autoritetom je naredio neistim duhovima da iziu iz njih.

Njegove su rijei prodrle do pomraenih umova ovih nesret-
nih ljudi. Nejasno su shvatili da je blizu Onaj koji ih moe spa- 338
siti od demona koji su ih muili. Pali su pred Spasiteljeve noge
da Mu se poklone; ali kad su se usne otvorile da zamole za
Njegovu milost, demoni su divlje viui progovorili kroz njih:
to hoe od mene, Isuse, Sine najuzvienijeg Boga? Zaklinjem
te Bogom, ne mui me!
Isus je zapitao: Kako se zove? Odgovor je glasio: Ime
mi je legija... jer nas je mnogo. Koristei nesretne ljude kao
posrednike za prenoenje poruke, zamolili su Isusa da ih ne
poalje izvan tog predjela. Nedaleko na padini brijega paslo je
veliko krdo svinja. Demoni su molili da im dopusti ui u njih,
i Isus im je dopustio. Odjednom je bezrazloan strah zahvatio
krdo. Ono je bjesomuno pojurilo niz litice i u nemogunosti
da se zaustavi na obali, stropotalo se u jezero i utopilo.
U meuvremenu kod opsjednutih od demona nastupila je
udesna promjena. Svjetlost je prosvijetlila njihove umove. Nji-
hove su oi zasjale razboritou. Pojave tako dugo izobliene
u sotonski lik postale su iznenada blage, ruke umrljane krvlju
postale su mirne i radosnim glasovima slavili su Boga za svoje
osloboenje.
uvari svinja vidjeli su s litice sve to se zbilo i pourili
su odnijeti vijest svojim poslodavcima i cijelom narodu. U strahu
i uznemirenosti cjelokupno stanovnitvo skupilo se da sretne
Isusa. Ova dva ovjeka opsjednuta demonima bili su strah i
trepet za cijelu okolicu. Nitko nije sigurno prolazio kraj mje-
sta na kome su se oni nalazili, jer bi se s demonskom jarou
ustremili na svakog putnika. Sada su ovi ljudi odjeveni i zdra-
va razuma sjedili kraj Kristovih nogu, sluali Njegove rijei i
slavili ime Onoga koji ih je izlijeio. Meutim, narod koji je
promatrao ovaj velianstveni prizor nije se radovao. Gubitak
svinja bio im je vaniji nego osloboenje ova dva Sotonina
roba.
Ovaj gubitak bio je doputen u milosti prema vlasnicima
svinja. Obuzeti svjetovnim dobrima nisu marili za neusporedi-
ve vrijednosti duhovnog ivota. Isus je elio raskinuti utjecaj
sebine ravnodunosti, da bi mogli primiti Njegovu milost. Me-
utim, alost i srdba zbog zemaljskog gubitka zaslijepili su nji- 339
hove oi za Spasiteljevu milost.
272 Isusov ivot
Pojava nadnaravne sile probudila je praznovjerje u narodu

i potakla njihova strahovanja. Iz boravka ovog Stranca meu
njima mogu slijediti dalje nesree. Nasluivali su novanu
propast i odluili se osloboditi Njegove nazonosti. Oni koji
su s Isusom preli jezero priali su o svemu to se dogodilo
prethodne noi, o svom stradanju u oluji i kako su vjetar i
more bili umireni. Meutim, njihove rijei nisu ostavile nikakav
dojam. U strahu narod se okupljao oko Isusa, prek linjui Ga
da ih napusti i On je pristao, ukrcavi se odmah za suprotnu
obalu.
Ljudi iz Gerase imali su pred sobom ivi dokaz o Kristo-
voj moi i milosti. Vidjeli su ljude kojima je vraen razum, ali
su toliko strepili za svoje zemaljske interese da su Onoga koji
je pobijedio kneza tame pred njihovim oima smatrali nezva-
nim gostom, i Dar Neba bio je udaljen s njihovih vrata. Mi se
nemamo priliku okrenuti od Kristove linosti kao to su to uinili
Geraani, ali jo uvijek postoje mnogi koji ne ele posluati Nje-
gove rijei zato to bi poslunost obuhvatila i rtvovanje ne-
kog od svjetovnih dobara. Iz straha da Njegova nazonost ne
izazove novane gubitke, mnogi odbacuju Njegovu milost i uda-
ljuju od sebe Njegovog Duha.
Meutim, osjeaj osloboenih od demona bio je sasvim
drukiji. Oni su eljeli nazonost svog Osloboditelja. U Njego-
voj su se blizini osjeali zatieni od demona koji su muili
njihove ivote i upropastili njihovo najbolje ivotno doba. Kad
se Isus spremao da ue u lau, prili su Mu, kleknuli do Nje-
govih nogu i molili Ga da ostanu kraj Njega kako bi mogli stal-
no sluati Njegove rijei. Meutim, Isus im je naloio da idu
kui i kau kakve im je velike stvari uinio Gospodin.
To je bila njihova zadaa otii u neznaboaki dom i
govoriti o blagoslovu to su ga primili od Isusa. Bilo im je teko
biti odvojenima od Spasitelja. Sigurno su ih oekivale velike
potekoe u druenju sa svojim neznaboakim sugraanima.
Njihova odvojenost od drutva kao da ih je onesposobljavala
za rad koji je On naznaio. Meutim, im ih je Isus usmjerio
na njihovu dunost, bili su spremni posluati. Ne samo to su
govorili svojim ukuanima i susjedima o Isusu, ve su ili kroz
cijeli Dekapolis, objavljujui posvuda Njegovu mo spaavanja
i opisujui kako ih je oslobodio od demona. U ovom radu mo-
340 gli su primiti vei blagoslov nego da su, samo zbog osobne
koristi, ostali u Njegovoj nazonosti. Spasitelju se pribliavamo

radom na irenju dobrih vijesti o spasenju.
Dva ovjeka izlijeena od demona bili su prvi misionari
to ih je Isus poslao da propovijedaju Radosnu vijest u podruju
Dekapolisa. Ovi su ljudi imali prednost sluati Isusovo uenje
samo nekoliko trenutaka. Do njihovih uiju nije nikada doprla
nijedna propovijed s Njegovih usana. Nisu mogli pouavati na-
rod kao to su to mogli uenici koji su svakodnevno bili s Isu-
som. Meutim, u svojoj su osobnosti nosili dokaze da je Isus
bio Mesija. Mogli su kazati ono to su znali; ono to su sami
vidjeli i uli i osjetili od Kristove sile. To je ono to moe uiniti
svatko ije je srce taknula Boja milost. Ivan, ljubljeni apostol,
napisao je: to bijae od poetka, to smo uli, to smo svojim
oima vidjeli, to smo promatrali i to su nae ruke opipale o
Rijei ivota... to smo vidjeli i uli, to navjeujemo i vama.
(1. Ivanova 1,1-3) Kao Kristovi svjedoci trebamo govoriti ono
to znamo, ono to smo sami vidjeli, uli i osjetili. Ako smo
korak za korakom slijedili Isusa, imat emo to odreeno rei
o nainu na koji nas je vodio. Moemo rei kako smo provjerili
Njegovo obeanje i utvrdili da je istinito. Moemo posvjedo-
iti ono to znamo o Kristovoj milosti. To je svjedoanstvo na
koje nas Gospodin poziva, a zbog njegova nedostatka svijet gine.
Premda narod iz Gerase nije primio Isusa, On ih nije pre-
pustio tami koju su izabrali. Kad su Ga zaklinjali da ode od
njih, oni nisu uli Njegove rijei. Oni nisu znali to su odba-
cili. Stoga je On ponovno poslao svjetlost, i to preko onih koje
nee odbiti da sluaju.
Sotonina namjera bila je da unitenjem svinja odvrati na-
rod od Spasitelja i sprijei propovijedanje evanelja u tom pod-
ruju. Meutim, upravo ovaj dogaaj uznemirio je cijelo pod-
ruje kao nita drugo, i usmjerio pozornost na Krista. Premda
se Spasitelj osobno udaljio, ljudi koje je izlijeio ostali su kao
svjedoci Njegove sile. Oni koji su bili posrednici kneza tame
postali su donosioci svjetlosti, vjesnici Bojega Sina. Ljudi su
se divili dok su sluali udesne novosti. U cijelom tom podruju
vrata su se otvarala evanelju. Kad se Isus vratio u Dekapolis,
narod se stjecao oko Njega, i tri dana su, ne samo stanovnici 341
jednog grada ve tisue iz cijele okolice, sluali vijest o spase-
nju. ak i sila zlih duhova podvlatena je naem Spasitelju i
djelovanje zla okrenulo se na dobro.
274 Isusov ivot
Susret s opsjednutima iz Gerase nosio je pouku za ue-

nike. On je pokazivao svu dubinu ponienja u koju Sotona eli
uvui sav ljudski rod i Kristovu misiju oslobaanja ljudi od nje-
gove sile. Ova unesreena bia, nastanjena u grobovima, ko-
jima su vladali demoni, u ropstvu neobuzdanih strasti i gnus-
nih pouda, pokazuju to bi ljudski rod postao da je prepu-
ten Sotoninoj vlasti. Sotona vri stalan utjecaj na ljude da umrtvi
osjetila, da zavlada umom na zlo i potakne nasilje i zloin. On
oslabljuje tijelo, pomrauje um i poniava duu. Kad god ljudi
odbijaju Spasiteljev poziv, podinjavaju se Sotoni. Danas to mnogi
ine u svakom podruju ivota: u domu, u radu, pa ak i u
crkvi. To je razlog to su se nasilje i zloin rairili po Zemlji i
moralna tama, kao koprena smrti, pokriva ljudska naselja. Svo-
jim posebnim kunjama Sotona vodi ljude u sve vee zlo, dok
krajnji rezultat ne bude poronost i propast. Jedina sigurna za-
tita protiv njegove sile nalazi se u Isusovoj prisutnosti. Pred
ljudima i anelima Sotona se otkrio kao ovjekov neprijatelj i
unitavatelj. Krist se pak otkrio kao ovjekov prijatelj i oslo-
boditelj. Njegov Duh razvit e u ovjeku sve ono to e ople-
meniti karakter i uzvisiti prirodu. On e u tijelu, dui i duhu
izgraditi ovjeka za slavu Bogu. Bog nam nije dao duh boja-
ljivosti, ve duh snage, ljubavi i trijeznosti. (2. Timoteju 1,7)
On nas je pozvao da postignete slavu karakter Gospodina
naega Isusa Krista; pozvao nas je da budemo jednaki slici
njegova sina. (2. Solunjanima 2,14; Rimljanima 8,29)
A due koje su tako nisko pale da su postale Sotonina orua,
Kristovom silom opet su preobraene u vjesnike pravde koje
Boji Sin alje da kau to ti je sve uinio Gospodin u svome
milosru.
275
36
Dodir vjere
Marku 5,21-43; Luki 8,40-56.
Vraajui se iz Gerase na zapadnu obalu, Isus je zatekao 342

mnotvo okupljeno da Ga doeka i ono Ga je pozdravilo s ra-
dou. Ostao je neko vrijeme na obali uei i lijeei, a zatim
je krenuo prema kui Levija-Mateja da bi se na gozbi sreo s
carinicima. Tu Ga je pronaao Jair, starjeina sinagoge.
Ovaj je hebrejski starjeina u velikoj boli doao k Isusu,
bacio se pred Njegove noge i uzviknuo: Evo mi ki umrije.
Doi i stavi svoju ruku na nju pa e oivjeti!
Isus je odmah krenuo s ovim poglavarem njegovom domu.
Premda su uenici vidjeli toliko Njegovih djela milosra, bili
su iznenaeni Njegovim odgovorom na molbu ovog oholog ra-
bina; ipak pratili su svog Uitelja, a narod ih je slijedio s ne-
strpljenjem i iekivanjem.
Kua starjeine nije bila daleko, ali Isus i Njegova pratnja
sporo su napredovali, jer Ga je mnotvo ometalo sa svih stra-
na. Zabrinuti otac bio je nestrpljiv zbog odlaganja; ali Isus, sa-
alijevajui narod, zastajao je tu i tamo da pomogne nekom
patniku ili utjei neko ojaeno srce.
Dok su ili putem, jedan je glasnik krio sebi put kroz
mnotvo, nosei Jairu vijest da je njegova ki mrtva, i da ne
zamara dalje Uitelja. Rije je doprla do Isusova uha: Ne boj 343
se, rekao je On. Samo vjeruj! Ozdravit e!
Jair se pribio uz Spasitelja i zajedno su urili prema domu
ovog poglavara. Unajmljene narikae i svirai frulai bili su ve
tu ispunjavajui zrak svojim naricanjem. Prisutnost mnotva i
(275)
276 Isusov ivot
jauk dirali su Isusov duh. Pokuao ih je umiriti govorei: Ne-

mojte plakati, jer nije umrla, ve spava! Ljutile su ih ove stran-
eve rijei. Vidjeli su dijete u zagrljaju smrti i stoga Mu se
podsmijevali. Zahtijevajui da svi napuste kuu, Isus je poveo
sa sobom oca i majku ove djevojice i tri uenika Petra, Ja-
kova i Ivana i svi su zajedno uli u sobu umrle.
Isus se pribliio postelji i uzevi svojom rukom djeju ru-
ku, njeno, uobiajenim jezikom njezina doma, izgovorio rije-
i: Djevojice, ja ti govorim, ustani!
Drhtaj je odmah proao kroz beivotno tijelo. Bilo ivota
opet je kucalo. Usne su se razmaknule u osmijeh. Oi su se
iroko otvorile kao da se bude iz sna i djevojka je u udu proma-
trala skupinu kraj sebe. Ustala je, a njezini su je roditelji zagr-
lili plaui od radosti.
Na putu prema kui ovog poglavara Isus je u mnotvu sreo
jednu nesretnu enu koju je dvanaest godina muila bolest i
uinila njezin ivot teretom. Sva svoja sredstva potroila je na
lijenike i lijekove, da bi na kraju samo bila proglaena neiz-
ljeivom. Meutim, njezine su nade oivjele kad je ula o iscje-
ljenjima to ih je Krist inio. Bila je uvjerena da bi, kad bi
samo mogla doi do Njega, bila izlijeena. U slabosti i patnja-
ma dola je do obale na kojoj je On uio. Pokuala se progu-
rati kroz mnotvo, ali uzalud. Ponovno Ga je slijedila od ku-
e Levija-Mateja, ali Ga jo uvijek nije mogla dostignuti. Po-
ela je oajavati, kad joj se On, krei svoj put kroz mnotvo,
pribliio.
Zlatna prilika se pojavila. Bila je u prisutnosti Velikog Li-
jenika! Ali usred te zbrke nije mogla govoriti s Njim, niti uh-
vatiti vie od trenutanog prolaska Njegove pojave. U strahu
da ne izgubi jedinu priliku za svoje iscjeljenje, progurala se na-
prijed, govorei u sebi: Dotaknem li se samo i Njegovih ha-
ljina, ozdravit u! Dok je prolazio, posegnula je naprijed i us-
pjela dirnuti samo rub Njegove odjee. Tog trenutka znala je
da je bila iscijeljena. U tom jednom dodiru bila je usredoto-
ena vjera njezinog ivota i odmah su njezinu bol i slabost zami-
jenili snaga i savreno zdravlje.
344 Sa zahvalnim srcem pokuala se izvui iz mnotva, ali Isus
je iznenada zastao i narod zajedno s Njim. Okrenuo se i gledajui
okolo upitao glasom koji se razgovijetno uo iznad buke mno-
tva: Tko me se dotae? Narod je odgovorio na ovo pitanje
Dodir vjere 277
zauenim pogledom. Poto su Ga gurali sa svih strana i tu i

tamo grubo pritiskivali, to je pitanje bilo udno.
Petar, uvijek spreman da govori, rekao je: Vidi narod to
se tiska oko tebe... i pita: Tko me se dotae? Isus je odgovorio:
Netko me se dotae... jer sam osjetio da je iz mene izila sila.
Spasitelj je mogao razlikovati dodir vjere od nemarnog dodira
neopreznog mnotva. Takvo povjerenje ne smije ostati nezami-
jeeno. elio je ovoj poniznoj eni uputiti rijei utjehe koje e
za nju biti izvor radosti rijei koje e biti blagoslov za Nje-
gove sljedbenike sve do kraja vremena.
Gledajui prema eni, Isus je nastojao saznati tko Ga je
dodirnuo. Uviajui da je zatajivanje uzaludno, ona je drui
stupila naprijed i bacila se pred Njegove noge. Sa suzama za- 347
hvalnicama opisala je svoje patnje i kako je nala iscjeljenje.
Isus joj je njeno rekao: Keri, tvoja te vjera ozdravila, hajde
u miru! Nije pruio priliku za praznovjerje u kome bi se is-
cjeljenje smatralo podarenim zbog samog ina dodira Njegove
odjee. Iscjeljenje je ostvareno ne samim dodirom s Njim ve
vjerom koja se uhvatila za Njegovu boansku silu.
Zaueno mnotvo koje se tiskalo oko Isusa nije prepoznalo
nikakvo strujanje ivotne snage. Meutim, kad je bolesna ena
ispruila svoju ruku i dodirnula Ga, vjerujui da e ozdraviti,
osjetila je silu ozdravljenja. Tako je i u duhovnom ivotu. Govoriti
povrno o vjeri, moliti se bez duevne gladi i ive vjere, nema
nikakvu vrijednost. Formalna vjera u Krista koja Ga prihvaa
samo kao Spasitelja svijeta ne moe nikada donijeti izljeenje
dui. Vjera koja spaava nije samo pristajanje razumom uz isti-
nu. Onaj koji eka da stekne cjelovito znanje prije no to e
pokazati vjeru, ne moe primiti blagoslov od Boga. Nije dovoljno
samo vjerovati o Kristu; mi moramo vjerovati u Njega. Jedina
vjera koja e nam koristiti jest ona koja Ga prihvaa kao osob-
nog Spasitelja, koja usvaja Njegove zasluge. Mnogi dre da je
vjera odreeno miljenje. Spasonosna vjera jest sporazum po
kojem se oni koji prime Krista sami pridruuju zavjetnom od-
nosu s Bogom. Prava vjera je ivot. iva vjera znai poveanje
ivotne sile, potpuno povjerenje uz pomo kojega dua postaje
pobjedonosna sila.
Nakon izljeenja ene, Isus je elio da ona objavi blagoslov
koji je primila. Darovi koje nudi Radosna vijest ne smiju se primiti
kriomice ili uivati u tajnosti. Tako nas Gospodin poziva da pri-
278 Isusov ivot
znamo Njegovu dobrotu: Vi ste mi svjedoci, rije je Jahvina,

a ja sam Bog. (Izaija 43,12)
Nae priznanje Njegove vjernosti izabrano je nebesko sred-
stvo za otkrivanje Krista svijetu. Mi trebamo prepoznati Njego-
vu milost onako kako su je obznanili sveti ljudi iz davnina; ali
ono to je najdjelotvornije jest svjedoanstvo naeg osobnog
iskustva. Mi smo Boji svjedoci dok u sebi otkrivamo djelova-
nje boanske sile. Svaki pojedinac ima ivot koji se izdvaja od
svih drugih i iskustvo koje se bitno razlikuje od njihovog. Bog
eli da se naa hvala uzdie k Njemu obiljeena naom osobi-
tou. Takva dragocjena objavljivanja na hvalu ljepote Njegove
milosti, podrana kranskim ivotom, imaju neodoljivu silu koja
djeluje za spasenje dua.
348 Kad je deset gubavaca dolo k Isusu da ih izlijei, naloio
im je da idu i pokau se sveenicima. Usput su se oistili; ali
samo jedan od njih vratio se odati Mu slavu. Drugi su otili
svojim putem, zaboravivi Onoga koji ih je izlijeio. Koliko je
mnogo onih koji jo uvijek ine to isto! Gospodin stalno dje-
luje za dobro ljudskog roda. On uvijek daje svoje darove. On
podie bolesne iz postelje iznemoglosti, oslobaa ljude od
opasnosti koje se ne vide, alje nebeske anele da ih sauvaju
od nesrea, zatite od kuge to se ulja kroz tmine i poasti
to hara o podne (Psalam 91,6); ali njihova srca ostaju nedir-
nuta. On je dao sva bogatstva Neba da ih otkupi, pa ipak su
ravnoduni prema Njegovoj velikoj ljubavi. Svojom nezahval-
nou zatvaraju svoja srca pred Bojom milosti. Kao vrijes u
pustinji ne osjeaju kad doe dobro i njihove due nastanjuju
suha mjesta u pustinji.
Za nae je osobno dobro da u svjeem sjeanju sauvamo
svaki Boji dar. Tako se vjera snai da trai i primi sve vie i
vie. Za nas se vee ohrabrenje nalazi u najmanjem blagoslovu
koji smo osobno primili od Boga, nego u svim izvjetajima koje
moemo itati o vjeri i iskustvu drugih. Dua koja se odaziva
Bojoj milosti bit e slina zalivenom vrtu. Njezino e zdravlje
brzo procvasti; njezina e svjetlost zasjati u tami i Gospodnja
e se slava vidjeti na njoj. Sjetimo se tada velike naklonosti i
ljubavi Gospodnje i bogatstva Njegove njene milosti. Kao i iz-
raelski narod, postavimo nae kamenje za spomen i upiimo
na njemu dragocjenu povijest o tome to nam je Bog uinio.
Dok promatramo Njegovo postupanje prema nama u naem pu-
Dodir vjere 279
tovanju kroz ovaj svijet, izjavimo iz srca omekanog zahvalno-

u: to da uzvratim Jahvi za sve to mi je uinio? Uzet u
au spasenja i zazvat u ime Jahvino. Izvrit u Jahvi zavjete
svoje pred svim pukom njegovim. (Psalam 116,12-14)
280 Isusov ivot
37
Prvi evanelisti
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 10; Marku 6,7-11;
Luki 9,1-6.
349 Apostoli su bili lanovi Isusove obitelji koja Ga je pratila

dok je pjeice putovao kroz Galileju. Dijelili su s Njim napor i
potekoe koje su Ga snalazile. Sluali su Njegova izlaganja, hodali
su i razgovarali s Bojim Sinom i iz Njegovih svakodnevnih po-
uka nauili kako raditi na uzdizanju ljudskog roda. Dok je Isus
sluio nepreglednom mnotvu okupljenom oko sebe, Njegovi
su uenici bili prisutni, eljni da izvre Njegov nalog i olak-
aju Njegov rad. Pomagali su u rasporeivanju naroda, u dovo-
enju bolesnika Spasitelju i stvaranju udobnosti za sve. Palji-
vo su traili zainteresirane sluatelje, objanjavali im Pisma i
na raznolike naine djelovali za njihovu duhovnu korist. Prenosili
su ono to su nauili od Isusa i svakoga dana stjecali bogata
iskustva. Meutim, bilo im je potrebno i iskustvo u samostal-
nom radu. Njima je jo trebalo puno pouka, strpljenja i njenosti.
Sada, dok je bio osobno s njima, da ih upozori na njihove po-
greke i da ih savjetuje i ispravlja, Spasitelj ih je poslao kao
svoje predstavnike.
Dok su bili s Njim, uenici su esto bili zbunjeni uenjem
sveenika i farizeja, ali bi s tim svojim dvojbama oni dolazili
Isusu. On im je, nasuprot predaji, iznosio istine iz Pisma. Na
taj je nain jaao njihovo povjerenje u Boju Rije i u velikoj
ih mjeri oslobodio straha od rabina i njihovog robovanja obi-
350 ajima. U obuavanju uenika primjer Spasiteljeva ivota bio
je djelotvorniji od bilo kog istog doktrinarnog uenja. Kad su
se odvojili od Njega, sjeali su se svakog pogleda, naina govora
(280)
Prvi evanelisti 281
i svake rijei. esto, dolazei u sukob s neprijateljima evane-

lja, oni bi ponavljali Njegove rijei i zapaajui njihov utjecaj
na narod, vrlo su se radovali.
Pozvavi dvanaestoricu k sebi, Isus im je zapovjedio da dvo-
jica po dvojica idu u gradove i sela. Nijedan nije poslan sam,
ve se brat pridruio bratu, prijatelj prijatelju. Tako su mogli
pomagati i bodriti jedan drugoga, savjetovati se i moliti zajed-
no, kako bi snaga jednoga dopunjavala slabosti drugoga. Na taj
isti nain Isus je kasnije poslao i sedamdesetoricu. Spasiteljeva
namjera bila je da se vjesnici evanelja udrue na taj nain. U
nae bi vrijeme evaneoski rad bio znatno uspjeniji da se ovaj
primjer dosljednije sprovodio.
Vijest uenika bila je ista kao i vijest Ivana Krstitelja i sa-
moga Krista: Blizu je kraljevstvo nebesko. Oni nisu smjeli
raspravljati s narodom oko toga je li Isus iz Nazareta Mesija;
ali su u Njegovo ime trebali initi ista djela milosti koja je On
uinio. On im je zapovjedio: Lijeite bolesnike, uskrisujte mrtva-
ce, istite gubavce, izgonite zle duhove! Badava ste primili, ba-
dava i dajte!
Tijekom svog rada Isus je posvetio vie vremena lijeenju
bolesnih nego propovijedanju. Njegova su uda svjedoila o
istinosti Njegovih rijei, da nije doao unititi, nego spasiti.
Njegova je pravda ila pred Njim, a slava Gospodnja bila je Nje-
gova zalaznica, zadnja straa. Kud god je iao, vijesti o Njego-
voj milosti ile su ispred Njega. Tamo gdje je proao, oni nad
kojima je pokazao svoju suut radovali su se u zdravlju i isku-
avali svoju steenu snagu. Mnotvo se okupljalo oko njih da s
njihovih usana slua o djelima to ih je Gospodin uinio. Njegov
glas bio je prvi zvuk koji su mnogi ikada uli, Njegovo ime
prva rije koju su ikada izgovorili, Njegovo lice prvo koje su
ikada ugledali. Zato da ne vole Isusa i pjevaju Mu hvalospjev?
Kad je prolazio kroz manja mjesta i gradove, On je bio kao
ivotvorna struja, dijelei ivot i irei radost kud god je iao.
Kristovi sljedbenici trebaju raditi kao i On. Mi trebamo
nahraniti gladne, obui neodjevene i utjeiti nevoljne i ucvilje-
ne. Mi trebamo sluiti oajnicima i nadahnuti nadom beznad-
ne. Tada e se i na nama ispuniti obeanje: Pred tobom e
ii tvoja pravda, a Slava Jahvina bit e ti zalaznicom. (Izaija
58,8) Kristova ljubav koja se pokazala u nesebinoj slubi bit
e djelotvornija u promjeni grjenika nego ma ili sudska dvorana.
282 Isusov ivot
351 Oni su nuni da zadaju strah prekriteljima zakona, ali misio-

nar pun ljubavi moe biti djelotvorniji. Prijekorom srce esto
postaje tvre; ali omekat e pod djelovanjem Kristove ljubavi.
Misionar ne treba samo otklanjati bolesti tijela, on mora po-
vesti grjenika Velikom Lijeniku koji moe oistiti duu od gube
grijeha. Bog je odredio da bolesni, nesretni, opsjednuti zlim
duhovima, trebaju uti Njegov glas preko Njegovih slugu. Pre-
ko svojih ljudskih posrednika On eli biti Utjeitelj kakvoga svijet
ne poznaje.
Na svom prvom misionarskom putovanju uenici su tre-
bali poi samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Da su
sad propovijedali evanelje neznabocima i Samarijancima, iz-
gubili bi utjecaj meu Hebrejima. Izazivanjem farizejskih
predrasuda upleli bi se u sukobe koji bi ih obeshrabrili na po-
etku rada. ak su i apostoli sporo razumijevali da evanelje
treba odnijeti svim narodima. Sve dok sami nisu mogli razu-
mjeti ovu istinu, nisu bili spremni raditi za neznaboce. Da su
Hebreji htjeli primiti evanelje, Gospodin bi ih uinio svojim
vjesnicima za neznaboce. Stoga su oni prvi trebali uti vijest.
Na cijelom podruju Kristova djelovanja postojale su due
koje su se probudile i shvatile svoju potrebu koje su bile
gladne i edne istine. Dolo je vrijeme da se ovim srcima pro-
etim enjom poalju vijesti o Njegovoj ljubavi. Uenici su trebali
poi k svima takvima kao Njegovi predstavnici. Vjernici bi ta-
ko bili povedeni da gledaju na njih kao na uitelje imenovane
od Boga. Tako, kad Spasitelj bude uzet od njih, ne bi ostali
bez uitelja.
Na ovo prvo putovanje uenici trebaju poi samo tamo gdje
je Isus bio prije njih, gdje je ve stekao prijatelje. Njihova pri-
prema za put treba biti najjednostavnija. Nita ne smije skre-
nuti njihove umove od velikog djela ili na bilo koji nain iza-
zvati protivljenje i zatvoriti vrata buduem radu. Ne trebaju
prihvatiti odjeu vjerskih uitelja, niti upotrijebiti odjeu ko-
jom bi se njihova pojava razlikovala od skromnih seljaka. Ne
trebaju ulaziti u sinagoge i pozivati narod na javna bogosluja;
jer njihovi napori trebaju biti usmjereni radu od kue do ku-
e! Ne trebaju gubiti vrijeme na nepotrebno pozdravljanje ili
ii iz kue u kuu radi zabave. Ali u svakom mjestu trebaju
prihvatiti gostoprimstvo onih koji su bili dostojni, koji e ih
srdano primati kao da prihvaaju samoga Krista. U domove
Prvi evanelisti 283
trebaju ulaziti s divnim pozdravom: Mir ovoj kui! (Luka 10,5)

Taj dom bio bi blagoslovljen njihovim molitvama, njihovim pjes- 352
mama hvale i otvaranjem Svetih pisama u obiteljskom krugu.
Ovi uenici trebaju biti vjesnici istine kako bi pripremili
put za dolazak njihovog Uitelja. Vijest koju je trebalo nositi
bila je rije vjenog ivota; a sudbina ljudi ovisila je o njihovom
prihvaanju ili odbacivanju te vijesti. Da bi njezinom sveanom
ozbiljnou ostavili dojam na ljude, Isus je zapovjedio svojim
uenicima: Ako vas gdje ne prime, ili ne posluaju vaih rijei,
iziite iz te kue ili grada i otresite prah sa svojih nogu. Zaista,
kaem vam, na Sudnji dan lake e biti Sodomi i Gomori nego
onom gradu.
Sada Spasiteljevo oko pronie u budunost; On gleda ira
podruja na kojima e uenici, nakon Njegove smrti, morati
svjedoiti za Njega. Njegov proroki pogled obuhvaa iskustvo
Njegovih slugu kroz sve vjekove, sve dok ne bude po drugi put
doao. On je upozoravao svoje sljedbenike na borbe koje e
morati prihvatiti; otkrio im je prirodu i plan borbe. Otvoreno
je iznio pred njih opasnosti s kojima e se sueliti, samoodri-
canje koje e biti potrebno. elio je da izraunaju cijenu kako
ih neprijatelj ne bi iznenadio. Njihov rat nije trebalo voditi protiv
tijela i krvi, ve protiv zlih duhova koji borave u nebeskim
prostorima. (Efeanima 6,12) Oni e se morati boriti s nadna-
ravnim silama, ali e im na raspolaganju stajati i nadnaravna
pomo. Sva nebeska duhovna bia nalaze se u ovoj vojsci. Vii
od anela nalaze se u ovim redovima. Duh Sveti, zastupnik Za-
povjednika Gospodnje vojske, silazi da bi upravljao borbom.
Mi moemo imati puno slabosti, nai grijesi i pogreke mogu
biti teki, ali Boja milost pripada svima koji je trae s poniz-
nim srcem. Sila Svemoguega predviena je za one koji imaju
povjerenje u Boga.
Evo, kae Isus, aljem vas kao ovce meu vukove. Zato 353
budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! Sam Krist
nikada nije prikrivao nijednu rije istine, ve ju je uvijek s lju-
bavlju izgovarao. On je pokazivao istanano razumijevanje i
briljivu i ljubaznu panju u svom ponaanju s ljudima. Nikada
nije bio grub, nikada nije bez potrebe izgovarao otru rije,
nikada nije nanosio nepotrebnu bol osjetljivoj dui. On nije osu-
ivao ljudske slabosti. Neustraivo je optuivao licemjerstvo, ne-
vjerstvo i nepravdu, ali alost je bila u Njegovom glasu dok je
284 Isusov ivot
izgovarao svoje otre ukore. Plakao je nad Jeruzalemom, gra-

dom koji je volio, koji nije htio primiti Njega Put, Istinu i
ivot. Oni su odbacili Njega, Spasitelja, ali On ih je promatrao
s njenim saaljenjem i tako dubokom alou koja je slomila
Njegovo srce. Svaka je dua bila dragocjena u Njegovim oi-
ma. Premda se uvijek boanski dostojanstveno ponaao, s
najnjenijim obzirom sputao se do svakog lana Boje obi-
telji. U svim ljudima vidio je pale due koje je svojom slu-
bom trebao spasiti.
Kristove sluge ne smiju raditi po nalozima tjelesnog srca.
Njima je potrebna bliska zajednica s Bogom, kako se vlastito
ja optereeno izazovima ne bi podiglo, i oni prosuli bu-
jicu neprikladnih rijei, koje nisu kao rosa ili blage kie to
osvjeavaju uvenulo bilje. To je ono to Sotona eli da ine,
jer su to njegove metode. Zmaj se rasrdio; sotonski se duh ot-
kriva u srdbi i optuivanju. Meutim, Boje sluge moraju biti
Njegovi predstavnici. On eli da postupaju samo u skladu s ne-
beskim nainom, po istini koja nosi Njegov lik i Njegov pot-
pis. Sila kojom trebaju nadvladati zlo je Kristova sila. Kristova
slava je njihova sila. Oni svoj pogled trebaju usmjeriti na Nje-
govu ljubaznost. Tada mogu iznositi evanelje s boanskim tak-
tom i blagou. A duh koji ostaje blag i kada je izazvan puno
e djelotvornije govoriti u korist istini nego svaki dokaz, ma
kako bio snaan.
Oni koji su doli u sukob s neprijateljima istine trebaju se
sresti ne samo s ljudima ve i sa Sotonom i njegovim predstav-
nicima. Neka se sjete Spasiteljevih rijei: Evo, aljem vas kao
ovce meu vukove. (Luka 10,3) Neka poinu u ljubavi Bo-
joj pa e im duh ostati miran, ak i kad ih osobno rue. Go-
spodin e ih opskrbiti cjelovitim boanskim orujem. Njegov
Sveti Duh utjecat e na razum i srce, tako da njihovi glasovi
nee imati obiljeje zavijanja vukova.
354 Nastavljajui svoje pouke uenicima, Isus je rekao: uvaj-
te se ljudi. Nisu smjeli pokloniti potpuno povjerenje onima
koji ne poznaju Boga a pruaju im svoje savjete; jer bi to Sotoni-
nim predstavnicima donijelo prednost. ovjekovi izumi esto
djeluju nasuprot Bojim planovima. Oni koji zidaju Gospodnji
hram trebaju zidati prema uzoru pokazanom na brdu prema
boanskoj slici. Bog se obeauje i evanelje izdaje kad se
Njegove sluge uzdaju u savjet ljudi koje ne vodi Sveti Duh. Svje-
Prvi evanelisti 285
tovna mudrost je ludost pred Bogom. Oni koji se oslanjaju na

nju sigurno e pogrijeiti.
Jer e vas predavati sudovima... Izvodit e vas zbog mene
pred upravitelje i kraljeve da svjedoite pred njima i pogani-
ma. (Matej 10,17,18) Progonstvo e rairiti svjetlost. Kristove
e sluge biti dovedene pred velike ljude ovoga svijeta koji, da
nije toga, nikada ne bi uli za evanelje. Istina je pogreno
predoena ovim ljudima. Oni su sluali lane optube protiv
vjere Kristovih uenika. esto je jedino sredstvo za upoznava-
nje s njezinim pravim karakterom svjedoanstvo onih koji su
dovedeni pred sud zbog svoje vjere. Za istrage od njih se trai
da odgovaraju, a od njihovih sudaca da sluaju svjedoenje to
ga oni iznose. Boja e se milost dodijeliti Njegovim slugama
da odgovore ovoj iznenadnoj potrebi. Jer e vam se, kae Isus,
onoga asa dati to treba da govorite. Jer neete govoriti vi,
nego e Duh Oca vaega govoriti preko vas. Kad Boji Duh
bude prosvijetlio umove Njegovih slugu, istina e biti iznesena
u njezinoj boanskoj sili i dragocjenosti. Oni koji odbace is-
tinu ustat e da optue i ugnjetavaju uenike. Meutim, u gubi-
cima i patnjama, ak i u smrti, Gospodnja djeca moraju otkriti
krotkost svog boanskog Uzora. Na taj nain vidjet e se razli-
ka izmeu Sotoninih i Kristovih predstavnika. Spasitelj e biti
uzvien pred vladarima i narodom.
Uenici nisu bili obdareni hrabrou i postojanou mue-
nika, sve dok im takva milost nije bila potrebna. Tada se is-
punilo Spasiteljevo obeanje. Kad su Petar i Ivan svjedoili pred
savjetom Velikog vijea, ljudi ponu se diviti. Prepoznali su u
njima Isusove pratioce. (Djela 4,13) O Stjepanu stoji napisano
da svi koji su sjedili u Velikom vijeu upru pogled u Stjepana
i opaze da mu je lice poput lica aneoskoga. Ljudi ne mo-
goe odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. (Djela 6,15.10)
Piui o svom suenju na cezarevu sudu, Pavao kae: Za prve
moje obrane nitko mi nije pritekao u pomo; tovie, svi su
me ostavili... Ali mi je Gospodin pritekao u pomo i jaao me 355
da se mojim posredstvom propovijedanje potpuno izvri i da
ga uju svi pogani. I izbavljen sam od lavljih usta. (2. Timo-
teju 4,16.17)
Kristove sluge nisu trebale pripremati posebno sastavljene
govore koje e iznijeti kad ih dovedu na suenje. Njihova pri-
prema trebala se obavljati iz dana u dan sakupljanjem drago-
286 Isusov ivot
cjenih istina Boje Rijei i jaanjem vjere molitvom. Kad budu

izvedeni pred sud, Sveti Duh e ih podsjeati na svaku istinu
koja e biti potrebna.
Svakodnevna, ozbiljna tenja da se upozna Bog i Isus Krist
koga je On poslao, dat e snagu i sposobnost dui. Znanje ste-
eno marljivim istraivanjem Pisma bljesnut e kroz sjeanje u
pravo vrijeme. Meutim, ako je tko zanemario upoznati se s
Kristovim rijeima, ako nikada u nevolji nije iskusio silu Nje-
gove milosti, takav ne moe oekivati da e ga Sveti Duh pod-
sjetiti na Njegove rijei. Trebali su sluiti Bogu svakodnevno s
nepodijeljenom ljubavi, i zatim se uzdati u Njega.
Neprijateljstvo prema evanelju bit e tako estoko da e
se zanemariti i najnjenije zemaljske veze. Kristove uenike iz-
dat e na smrt pojedinci iz njihovog doma. Svi e vas mrziti
zbog mene, dodao je On. Tko ustraje do konca, taj e se
spasiti. (Marko 13,13) Meutim, rekao im je da se progonstvu
ne izlau nepotrebno. On je esto ostavljao jedno polje rada i
odlazio u drugo, da bi izbjegao one koji su traili Njegov i-
vot. Kad su Ga odbacili u Nazaretu i kad su Ga Njegovi sugra-
ani pokuali ubiti, siao je u Kafarnaum u kome je narod bio
zadivljen Njegovim uenjem jer mu rije bijae puna moi.
(Luka 4,32) Tako se Njegove sluge nisu smjele obeshrabriti
progonstvom, nego potraiti mjesto u kojemu bi jo uvijek mogli
raditi za spasenje dua.
Nije sluga vei od svoga uitelja. Kad su kneza Neba na-
zvali Belzebubom, i Njegove e uenike takoer pogreno pred-
stavljati. Meutim, ma kakva bila opasnost, Kristovi sljedbenici
moraju javno ispovijedati svoja naela. Oni moraju prezirati
prikrivanje. Ne mogu ostati neopredijeljeni, dok se ne uvjere
u sigurnost ispovijedanja istine. Oni su postavljeni kao straari,
da opominju ljude na opasnost koja im prijeti. Istina primljena
od Krista mora se objaviti slobodno i otvoreno svima. Isus je
rekao: to vam kaem u tami, recite na svjetlu, to ujete u
skrovitosti, propovijedajte na krovovima!
356 Sam Isus nikada nije otkupljivao mir nagodbom. Njegovo
srce prelijevalo se ljubavlju za sav ljudski rod, ali nikada nije
bio popustljiv prema njegovim grijesima. On je bio preveliki
Prijatelj da bi utio kad su oni polazili putem koji e upropas-
titi njihove due due koje je otkupio svojom krvlju. Nasto-
jao je da ovjek postane vjeran sebi, i vjeran svom viem i vje-
Prvi evanelisti 287
nom dobru. Kristove su sluge pozvane na isti rad i trebaju se

uvati da ne rtvuju istinu u tenji da sprijee neslogu. Oni
trebaju teiti za onim to promie mir (Rimljanima 14,19);
ali se pravi mir ne moe nikada osigurati kompromisom. Nije-
dan ovjek ne moe biti vjeran naelu a da ne izazove pro-
tivljenje. Djeca nepokornosti protivit e se duhovnom kr-
anstvu. Meutim, Isus je zapovjedio svojim uenicima: Ne
bojte se onih koji ubijaju tijelo, a due ne mogu ubiti! Oni
koji su vjerni Bogu nemaju razloga da se boje ljudske sile niti
Sotonina neprijateljstva. U Kristu je sigurnost njihovog vje-
nog ivota. Oni se trebaju bojati samo toga da se ne odreknu
istine i na taj nain iznevjere povjerenje kojim ih je Bog po-
astio.
Ispunjavanje ljudskih srca sumnjom Sotonino je djelo. On
ih navodi da gledaju na Boga kao na strogog suca. On ih navo-
di da zgrijee, a zatim da sebe smatraju previe zlima da se
priblie svom nebeskom Ocu i pokrenu Njegovu suut. Gospodin
sve to zna. Isus uvjerava svoje uenike u Boju suut prema
njima u njihovim potrebama i slabostima. Nijedan uzdah ne
moe se oteti iz grudi, nijedna bol osjetiti, nijedna alost pro-
bosti duu, a da ne zadrhti Oevo srce.
Biblija nam prikazuje Boga na Njegovom uzvienom i sve-
tom mjestu ne u stanju nerada, ili u tiini i samoi, ve okru-
enog s deset tisua puta deset tisua i tisuama tisua svetih
bia, koja ekaju da izvre Njegovu volju. Kroz tokove koje mi
ne moemo prepoznati, On odrava ivu vezu sa svakim pod-
rujem svoje vladavine. Meutim, Njegovo zanimanje i zanimanje
cijeloga Neba usmjereno je na na siuni svijet, na due za
ije je spasenje dao svog jedinorodnoga Sina. Bog se saginje
sa svog prijestolja da uje zov potlaenih. Na svaku iskrenu
molitvu On odgovara: Evo mene. On podie alosne i prez-
rene. U svim naim tugama On je tuan. U svakoj kunji i svakoj
napasti aneo iz Njegove neposredne blizine je tu da izbavi.
ak ni vrabac ne pada na zemlju bez Oeva znanja. Soto-
nina mrnja prema Bogu navodi ga da mrzi sve to je predmet
Spasiteljeva staranja. On tei da uniti Boje djelo i uiva ak i
u unitavanju nijemih stvorenja. Jedino Boja zatitnika briga 357
uva ptice da nas uveseljavaju svojim radosnim pjesmama. Me-
utim, On ne zaboravlja ak ni vrapce. Dakle: ne bojte se! Vi
vie vrijedite od mnotva vrabaca.
288 Isusov ivot
Isus je nastavio: Kao to vi mene priznajete pred ljudima,

tako u ja vas priznati pred svetim anelima. Vi trebate biti
moji svjedoci na Zemlji, korita kroz koja e moi tei moja mi-
lost za iscjeljenje svijeta. Na taj nain bit u va predstavnik
na Nebu. Otac ne gleda va grjeni karakter, nego vas vidi odje-
vene u moje savrenstvo. Ja sam posrednik preko koga e ne-
beski blagoslovi doi k vama. Svatko tko me priznaje uzima-
jui udjela u mojoj rtvi za izgubljene, bit e priznat kao dionik
u slavi i radosti otkupljenih.
Da bi ovjek priznao Krista, Krist mora ivjeti u njemu.
On ne moe prenijeti ono to nije primio. Uenici mogu teno
govoriti o nauku, mogu ponavljati rijei samoga Krista; ali ako
ne posjeduju krotkost i ljubav slinu Kristovoj, oni Ga ne pri-
znaju. Duh suprotan Kristovom duhu odrie Ga se, bez obzira
kako Ga rijeima ispovijedao. Ljudi se mogu odrei Krista go-
vorei zlo, besmislenim razgovorima, neistinitim ili neljubaz-
nim rijeima. Oni Ga se mogu odrei izbjegavanjem ivotnih
tereta, tenjom za grjenim zadovoljstvom. Oni Ga se mogu odrei
prilagoavanjem svijetu, neljubaznim ponaanjem, ljubavlju prema
vlastitim stavovima, samoopravdanjem, njegovanjem sumnje, iza-
zivanjem nevolja i prebivanjem u tami. Na sve te naine govore
da Krist nije u njima. Tko se mene odrie pred ljudima, kae
On, i ja u se njega odrei pred svojim Ocem nebeskim.
Spasitelj je upozorio svoje uenike da se ne nadaju da e
se neprijateljstvo svijeta prema evanelju nadvladati i da e
nakon nekog vremena protivljenje prestati. On je rekao: Ni-
sam doao da donesem mir, nego ma. Ovo stvaranje razdora
nije posljedica evanelja, nego rezultat protivljenja njemu. Od
svih progonstava najtee je podnositi neslogu u obitelji, otue-
nje najdraih zemaljskih prijatelja. Meutim, Isus kae: Tko vie
ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko vie ljubi
sina ili ker nego mene, nije me dostojan. Tko ne uzme kri
svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.
Zadaa Kristovih slugu je visoka poast i sveto povjerenje.
Tko vas prima, kae On, mene prima; a tko mene prima,
358 prima onoga koji me je poslao. Nijedno djelo ljubaznosti ui-
njeno njima u Njegovo ime nee ostati nepriznato i nenagra-
eno. Istim njenim priznanjem On obuhvaa najslabije i naj-
nie iz Boje obitelji: Tko napoji jednog od ovih malenih
one koji su kao djeca u svojoj vjeri i poznavanju Krista samo
Prvi evanelisti 289
aom hladne vode jer je moj uenik, zaista, kaem vam, si-
gurno mu nee propasti plaa.
Tako je Spasitelj zavrio svoje prouavanje. U Kristovo ime
izabrana dvanaestorica otila su kao to je i On otiao da
donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboenje
zarobljenicima i vraanje vida slijepcima, da oslobodim potla-
ene, da proglasim godinu milosti Gospodnje. (Luka 4,18.19)
290 Isusov ivot
38
Doite... te se malo odmorite
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 14,1.2.12.13;
Marku 6,30-32; Luki 9,7-10.
359 Na povratku sa svog misionarskog putovanja okupie se

kod Isusa te ga izvijestie o svemu to su uinili i uili. Tada
im ree: Doite vi sami napose, na samotno mjesto, te se malo
odmorite! Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da
apostoli nisu imali vremena ni za jelo.
Uenici su doli k Isusu i sve Mu ispriali. Njihova prisna
veza s Njim ohrabrila ih je da Mu iznesu svoja dobra i nepo-
voljna iskustva, svoju radost promatrajui rezultat svog truda i
svoju alost zbog svog neuspjeha, svojih pogreaka i svojih
slabosti. Poinili su pogreke u svom prvom radu kao evane-
listi, a poto su Kristu iskreno govorili o svim iskustvima, On
je vidio da ih jo treba pouavati. On je takoer vidio da su se
umorili od rada i da im je potreban odmor.
Meutim, tamo gdje su se tada nalazili nisu mogli imati
potreban mir jer je tako mnogo ljudi dolazilo i odlazilo da
apostoli nisu imali vremena ni za jelo. Narod je u mnotvu sli-
jedio Krista, eljan da ih iscijeli i da uje Njegove rijei. Mnogi
su osjeali da ih On privlai, jer im se inilo da je On izvor
svih blagoslova. Mnogi od onih koji su se tada okupljali oko Krista
da prime dragocjeni blagoslov zdravlja, prihvatili su Ga kao svo-
ga Spasitelja. Mnogi drugi, tada u strahu od farizeja da Ga pri-
360 znaju, obratili su se prilikom izlijevanja Svetog Duha i pred srditim
sveenicima i poglavarima priznali Ga kao Bojeg Sina.
Meutim, sada je Isus eznuo za mirom, da bi mogao biti
sa svojim uenicima, jer im je puno toga imao rei. U svom
(290)
Doite... te se malo odmorite 291
radu proli su kroz kunje sukoba i sretali su se s razliitim

protivljenjem. Dosad su se u svemu savjetovali s Kristom; ali
su neko vrijeme bili sami, pokatkad mueni dvojbom to da
ine. U svom radu stekli su mnogo ohrabrenja, jer Krist ih nije
poslao bez svoga Duha, i vjerom u Njega inili su mnoga u-
da; ali sad su imali potrebu da se nahrane Kruhom ivota. Bilo
im je potrebno da odu na neko mirno mjesto, na kome bi u
zajednici s Kristom dobili upute za budui rad.
Tada im ree: Doite vi sami napose... te se malo odmo-
rite. Krist je pun njenosti i suuti prema svima koji su u
Njegovoj slubi. elio je pokazati svojim uenicima da Bog ne
zahtijeva rtvu, ve milost. Svim srcem radili su za narod, a to
je iscrpljivalo njihovu tjelesnu i umnu snagu. Njihova je du-
nost bila da se odmore.
Videi uspjeh u svom radu, uenici su bili u opasnosti da
to pripiu sebi, u opasnosti da gaje duhovni ponos i tako
pokleknu pod Sotoninim kunjama. Pred njima se nalazila ve-
lika zadaa, pa su najprije morali nauiti da njihova sila ne po-
iva u njima samima, ve u Bogu. Kao i Mojsije u Sinajskoj
pustinji, kao i David meu judejskim breuljcima, ili pak Ilija
kod potoka Kerita, uenicima je bilo potrebno da se odvoje
od prizora svoje stalne djelatnosti i budu u zajednici s Kristom,
prirodom i svojim srcima.
Dok su uenici bili odsutni zbog svog misionarskog puta,
Isus je posjeivao druge gradove i sela, propovijedajui Rado-
snu vijest o kraljevstvu. Otprilike u to vrijeme primio je vijest
o smrti Ivana Krstitelja. Ovaj je dogaaj oivio pred Njim zavr-
nicu ka kojoj su bili usmjereni Njegovi koraci. Na Njegovoj su
se stazi gomilale tamne sjenke. Sveenici i rabini nastojali su svim
silama izazvati Njegovu smrt, uhode su Ga pratile u stopu, i na
sve su se strane umnaale zavjere za Njegovo unitenje. Vijesti
o propovijedanju apostola po cijeloj Galileji doprle su i do Heroda,
skreui njegovu pozornost na Isusa i Njegov rad. To je Ivan
Krstitelj! rekao je on. Uskrsnuo je od mrtvih. Izrazio je elju
da vidi Isusa. Herod je osjeao stalni strah od pobune koja bi
tajno izbila s ciljem da ga zbaci s prijestolja i slomi rimski jaram
s hebrejskog naroda, u kojemu je bio rasprostranjen duh nezado- 361
voljstva i pobune. Bilo je oito da Kristov javni rad u Galileji
nee moi jo dugo trajati. Prizori Njegovih patnji su se pribliavali
i On je eznuo odvojiti se za neko vrijeme od buke mnotva.
292 Isusov ivot
alosna srca Ivanovi su uenici prenijeli njegovo unakae-

no tijelo i sahranili ga. Tada odoe i javie Isusu. Ovi su ue-
nici bili ljubomorni na Krista kad im se inilo da odvlai na-
rod od Ivana. Stali su na stranu farizeja, osuujui Ga kad je
sjedio s carinicima na Matejevoj gozbi. Sumnjali su u Njego-
vo boansko poslanje zato to nije oslobodio Krstitelja. Me-
utim, sada kad je njihov uitelj bio mrtav, kad su eznuli za
utjehom u svojoj velikoj boli i za vodstvom u svom buduem
radu, doli su k Isusu i sjedinili svoje interese s Njegovima.
Njima je takoer trebalo neko vrijeme mira za zajednicu sa
Spasiteljem.
U blizini Bethezde, na sjevernom dijelu jezera, nalazio se
jedan osamljeni krajolik, koji je sada, lijep u svom svjeem pro-
ljetnom zelenilu, bio prikladno mjesto za odmor Isusu i Njego-
vim uenicima. Krenuli su amcem preko vode prema tom mje-
stu. Tu bi oni bili daleko od prometa na putovima, gradske
uurbanosti i nemira. Prizori iz prirode bili su sami po sebi
odmor, promjena dobrodola osjetilima. Tu su mogli pratiti Kri-
stove rijei bez sluanja ljutitih upadica, odgovora i optubi knji-
evnika i farizeja. Tu su mogli uivati kratko vrijeme u drago-
cjenoj zajednici i druenju sa svojim Gospodinom.
Odmor koji su uzeli Krist i Njegovi uenici nije bio odmor
zbog ugaanja sebi. Vrijeme koje su proveli u povuenosti nije
bilo posveeno traenju zadovoljstva. Razgovarali su zajedno o
Bojem djelu i o mogunosti za njegovo unapreenje. Uenici
su bili s Kristom i oni su Ga mogli razumjeti; njima nije mo-
rao govoriti u priama. Ispravljao je njihove pogreke i objasnio
im kako treba pristupati ljudima. On im je otkrio mnogo pot-
punije dragocjeno blago boanske istine. Bili su oivljeni boan-
skom silom i nadahnuti nadom i hrabrou.
Premda je Isus mogao initi uda, premda je opunomoio
uenike da ine uda, ipak je svoje iscrpljene sluge uputio da
se izdvoje, odu u prirodu i odmore se. Kad je govorio da je
etva velika i da je poslenika malo, nije svojim uenicima na-
metnuo potrebu za neprestanim trudom, ve je rekao: Zato
molite gospodara etve da poalje poslenike u etvu svoju. (Matej
362 9,38) Bog je svakom ovjeku odredio zadau prema njegovim
sposobnostima (Efeanima 4,11-13) i On ne eli neke opteretiti
odgovornostima a da drugi nemaju nikakvog tereta, nikakvog
napora due.
Doite... te se malo odmorite 293
Kristove su rijei suuti upuene Njegovim poslenicima da-

nas isto tako pouzdano kao to su bile progovorene Njegovim
uenicima. Doite vi sami nasamo, i poinite malo. On govori
onima koji su iscrpljeni i umorni. Nije mudro biti stalno pod
pritiskom rada i uzbuenja, ak i u sluenju duhovnim potre-
bama ljudi; jer se tako zanemaruje osobna pobonost, a umne,
duevne i tjelesne snage preoptereuju. Od Kristovih uenika
trai se samoodricanje, a rtve se moraju podnijeti; ali isto tako
mora se voditi briga da zbog njihove pretjerane revnosti, So-
tona ne iskoristi slabost ljudske prirode i nanese tetu Bojem
djelu.
Po miljenju rabina biti uvijek uurban i zauzet poslom
predstavljalo je vrhunac religije. Da bi pokazali svoju uzvie-
niju pobonost, bili su ovisni o nekim vanjskim radnjama. Ta-
ko su svoje due odvajali od Boga i izgraivali svoju samodo-
voljnost. Iste opasnosti jo uvijek postoje. Kad god se poveava
djelatnost i kad ljudi postignu uspjeh u ma kom radu za Boga,
postoji opasnost uzdanja u ljudske planove i metode. Tada po-
stoji sklonost da se manje moli i ima manje vjere. Kao i uenici,
mi se nalazimo u opasnosti da izgubimo iz vida svoju ovisnost
o Bogu i pokuamo od svoje djelatnosti nainiti spasitelja. Tre-
bamo stalno gledati na Isusa, shvaajui da Njegova sila vri
rad. Dok ozbiljno radimo na spaavanju izgubljenih, moramo
odvojiti vrijeme i za razmiljanje, molitvu i prouavanje Boje
Rijei. Samo e se rad izvren s mnogo molitava, i posveen
Kristovom zaslugom, na kraju pokazati uspjenim za dobro.
Nijedan drugi ivot nije bio toliko ispunjen radom i odgo-
vornou kao to je bio Isusov ivot; pa ipak koliko esto su
Ga zatjecali na molitvi! Koliko je postojana bila Njegova zajed-
nica s Bogom! U povijesti Njegovog zemaljskog ivota stalno
se ponavljaju biljeke kao to su ove: Rano ujutro, dok je jo
bio mrak, ustade, izie te ode na samotno mjesto, i tu je molio.
I veliko se mnotvo naroda slijegalo da ga uje i da se lijei
od svojih bolesti. A on se povlaio na samotna mjesta da moli.
U to vrijeme ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu no
molei Boga. (Marko 1,35; Luka 5,15.16; 6,12)
U ivotu koji je u cijelosti bio posveen dobru drugih, Spa-
sitelj je smatrao nunim da se povue od prometa na putovi- 363
ma i mnotva koje Ga je iz dana u dan pratilo. On se morao
okrenuti od ivota neprekidnog rada i dodira s ljudskim po-
294 Isusov ivot
trebama, kako bi potraio mir i neraskidivu zajednicu sa svo-

jim Ocem. Kao jedan od nas, kao sudionik u naim potrebama
i slabostima, bio je posve ovisan o Bogu, i na tajnom mjestu
molitve traio je boansku silu da bi mogao poi osnaen za
dunosti i kunje. U grjenom svijetu Isus je izdrao borbe i
duevne patnje. U zajednici s Bogom mogao je skinuti teret boli
koja Ga je pritiskala. Tu je nalazio utjehu i radost.
U Kristu je vapaj ljudskog roda dopro do Oca beskonane
milosti. Kao ovjek upuivao je molitve Bojem prijestolju, dok
se Njegova ljudska priroda nije ispunila strujom nebeske sna-
ge koja treba spajati ljudsko i boansko. Stalnom vezom pri-
mao je ivot od Boga, kako bi mogao pruiti ivot svijetu. Nje-
govo iskustvo mora postati i nae.
Doite vi sami napose poziva nas On. Ako posluamo
njegovu rije, postat emo jai i korisniji. Apostoli su traili
Isusa i ispriali Mu sve; a On ih je hrabrio i pouavao. Kad
bismo danas uzeli vremena da idemo k Isusu i kaemo Mu sve
svoje potrebe, ne bismo bili razoarani; On bi se naao s nae
desne strane da nam pomogne. Nama je potrebno vie jedno-
stavnosti, vie povjerenja i pouzdanja u naeg Spsitelja. On, ije
je ime Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni; On za koga
stoji napisano na pleima mu je vlast Divni je Savjetnik. Po-
zvani smo da traimo mudrost od Njega. On ... svima daje obilno
i bez prigovora. (Izaija 9,5; Jakov 1,5)
Svi oni koje Bog odgaja moraju otkriti ivot koji nije u
skladu sa svijetom, njegovim obiajima i postupcima; i svatko
treba imati osobno iskustvo u stjecanju znanja o Bojoj volji.
Mi Ga moramo osobno uti kako govori srcu. Kad utihne svaki
drugi glas i kad u miru ekamo pred Njim, tiina due ini
Boji glas razgovijetnijim. On nam nalae: Prestanite i znajte
da sam ja Bog. (Psalam 46,11) Samo se tu moe nai pravi
spokoj. To je najuspjenija priprema za sve one koji rade za
Boga. Usred uurbanog mnotva i napora snanog ivotnog
djelovanja, dua koja se tako osvjeila bit e okruena ozra-
jem svjetlosti i mira. ivot e odisati mirisom i otkrivati bo-
ansku snagu koja e doprijeti do ljudskih srca.
295
39
Podajte im vi jesti
Marku 6,32-44; Luki 9,10-17; Ivanu 6,1-13.
Krist se sa svojim uenicima povukao na jedno osamljeno 364

mjesto, ali njihovo dragocjeno vrijeme prepuno mira ubrzo je
narueno. Apostoli su mislili da su se povukli tamo gdje ih ni-
tko nee uznemiravati; ali im je mnotvu nedostajao boan-
ski Uitelj, pitali su se: Gdje je On? Netko izmeu njih zami-
jetio je smjer u kojemu su otili Krist i Njegovi apostoli. Mno-
gi su kopnom krenuli da ih pronau, dok su drugi poli svo-
jim amcima preko vode. Pasha se pribliavala, pa su se iz bliza
i daleka skupljale skupine hodoasnika, na svom putu u Jeru-
zalem, da vide Isusa. Njihovom broju pridruivali su se mnogi
drugi, sve dok se nije okupilo pet tisua ljudi, osim ena i djece.
Prije no to je Krist stigao na obalu, mnotvo Ga je ve eka-
lo. Meutim, On se nezamijeeno udaljio od njih, da malo vre-
mena provede nasamo sa svojim uenicima.
S padine breuljka promatrao je mnotvo u pokretu i nje-
govo se srce ispunilo suosjeanjem. Premda mu je ono odu-
zelo odmor, Isus nije bio nestrpljiv. Dok je promatrao narod
kako stalno pristie, On je vidio veu potrebu, koja je zahtijevala
Njegovu pozornost. I saali se nad njima, jer su bili kao ovce
bez pastira. Ostavivi svoje odmorite, naao je jedno prikladno
mjesto na kojemu im je mogao sluiti. Oni nisu primili nika-
kvu pomo od sveenika i poglavara; ali od Krista su potekle 365
iscjeljujue rijeke ivota dok je mnotvo pouavao putu spase-
nja.
(295)
296 Isusov ivot
Ljudi su sluali rijei milosra koje su tako slobodno tekle

s usana Bojeg Sina. Sluali su blagotvorne rijei, tako jedno-
stavne a tako jasne da su za njihove due bile kao balzam iz
Gileada. Iscjeljenje Njegovom boanskom rukom donijelo je ra-
dost i ivot onima koji su umirali, i olakanje i zdravlje onima
koji su patili od bolesti. Dan im je izgledao kao Nebo na Zem-
lji, te uope nisu bili svjesni koliko dugo nisu nita okusili.
Proao je najvei dio dana. Sunce se nagnulo k zapadu, a
narod je jo uvijek oklijevao. Isus je cijeli dan radio bez hrane
i odmora. Bio je blijed od umora i gladi, a uenici su Ga mo-
lili da prestane sa svojim napornim radom. Meutim, On se
nije mogao rastati od mnotva koje se stalno pomicalo k Nje-
mu.
Uenici su na kraju doli do Njega pourujui Ga da ras-
pusti narod, jer je to za njegovo dobro. Mnogi su doli izda-
leka i od jutra nisu nita jeli. U okolnim gradovima i selima
mogli bi kupiti hranu. Ali, Isus im je rekao: Podajte im vi jesti,
i tada je, okrenuvi se Filipu, upitao: Gdje da kupimo kruha
da jedu ovi ljudi? On je ovo rekao da bi okuao vjeru svog
uenika. Filip je pogledao ovu mnoinu ljudi i pomislio kako
je nemogue nabaviti hranu da se ispune potrebe tolikog mno-
tva. Odgovorio je da kruh za dvije stotine groa ne bi bio ni
izdaleka dovoljan da svakome pripadne po djeli. Isus se raspi-
tivao koliko hrane mogu pronai meu prisutnima. Ima ovdje
jedan djeak, rekao je Andrija, sa pet jemenih kruhova i sa
dvije ribe. Ali to je to za tolike ljude? Isus je zapovjedio da
Mu se to donese. Zatim je rekao uenicima da narod posjeda
na travu u skupinama od pedeset ili sto, da bi se sauvao red
i da bi se svi mogli osvjedoiti o onome to e uiniti. Kad je
ovo bilo izvreno, Isus je uzeo hranu, pogleda u nebo te bla-
goslovi i razlomi kruhove. Zatim ih je davao uenicima da im
podijele. Svi su jeli i nasitili se. I dignu punih dvanaest koa-
ra ulomaka i to je ostalo od riba.
On koji je pouavao narod kako da osigura mir i sreu,
bio je pun obzira prema njegovim tjelesnim potrebama isto toliko
kao i prema njegovim duhovnim tenjama. Narod je bio umo-
ran i malaksao. Bilo je majki s djecom u naruju i djece koja
su se drala za njihov skut. Mnogi su satima stajali. Oni su bili
366 tako zaokupljeni Kristovim rijeima da ni u jednom trenutku
nisu pomislili sjesti, a mnotvo je bilo tako veliko da je prije-
Podajte im vi jesti 297
tila opasnost da jedni druge pogaze. Isus im je elio pruiti

priliku za odmor, pa ih je pozvao da sjednu. Na tom je mjestu
bilo puno trave te su se svi mogli udobno odmoriti.
Krist nikada nije uinio udo ako ono nije trebalo zadovo-
ljiti neku stvarnu potrebu, a karakter svakog uda vodio je lju-
de k drvetu ivota, ije lie slui za iscjeljenje narodima. Jed-
nostavna hrana koju su uenici dodavali svojim rukama sadra- 367
vala je cijelu riznicu pouka. Podarena je hrana bila skromna;
riba i jemeni kruh bili su svakodnevna hrana ribara iz oko-
lice Galilejskog mora. Krist je mogao iznijeti pred narod bogat
objed, ali hrana pripremljena samo da zadovolji tk ne bi pruila
nikakvu pouku za dobro ovih ljudi. Krist im je ovom poukom
pokazao da su prirodni Boji darovi ovjeku bili izoblieni.
Nikada ljudi nisu toliko uivali u raskonim gozbama
pripremljenim da zadovolje izopaeni ukus, koliko su ovi ljudi
uivali u odmoru i jednostavnoj hrani koju je Isus priredio tako
daleko od ljudskih naselja.
Da su ljudi danas skromni u svojim navikama i da ive u
skladu sa zakonima prirode, kao to su to inili Adam i Eva u
poetku, bilo bi izobilja hrane za potrebe ljudskog roda. Tada
bi bilo manje nestvarnih potreba i vie prilika da se radi na
Boji nain. Meutim, sebinost i poputanje neprirodnom u-
kusu donijeli su grijeh i bijedu na svijet, obilje na jednoj stra-
ni i oskudicu na drugoj.
Isus nije elio privui ljude k sebi podilazei njihovoj elji
za raskoi. Za to mnotvo, umorno i gladno nakon dugog i uz-
budljivog dana, jednostavna hrana bila je potvrda ne samo Nje-
gove sile ve i Njegovog njenog staranja za njih u svakida-
njim ivotnim potrebama. Svojim sljedbenicima Spasitelj nije
obeao rasko ovoga svijeta; njihova hrana moe biti jednostavna,
pa ak i oskudna, njihova sudbina obiljeena siromatvom, ali
je Njegova Rije zalog da e se njihovim potrebama odgovo-
riti, jer je obeao ono to je bolje od svjetovna dobra trajnu
utjehu svojom osobnom prisutnou.
Time to je nahranio pet tisua ljudi, Isus je podignuo veo
sa svijeta prirode i otkrio silu koja stalno djeluje za nae dobro.
Bog svakodnevno ini uda stvarajui zemaljske etve. Prirod-
nom pokretakom snagom vri se isto djelo koje se pokazalo
davanjem hrane mnotvu. Ljudi pripremaju tlo i siju sjeme, ali
ivot od Boga ini da sjeme proklija. Boja kia, zrak i suneva
298 Isusov ivot
svjetlost ine da zemlja donosi rod, najprije stabljiku, zatim

klas potom pun klas zrna. (Marko 4,28) Sm Bog svakog
dana hrani milijune sa zemaljskih etvenih polja. Ljudi su po-
zvani da surauju s Bogom u staranju za ito i u pripremi kru-
ha, i zbog toga gube iz vida boansku pokretaku silu. Oni ne
368 daju Bogu slavu koja pripada Njegovom svetom imenu. Djelo-
vanje Njegove sile pripisuje se prirodnim uzrocima ili ljudskom
oruu. Slavi se ovjek umjesto Bog, i Njegovi milostivi darovi
kvare se za sebinu uporabu i postaju prokletstvo umjesto bla-
goslova. Bog tei da sve to promijeni. On eli oivjeti naa otup-
jela osjetila da razlikuju Njegovu milostivu dobrotu i proslav-
ljaju Ga zbog djelovanja Njegove sile. On eli da Ga prepozna-
mo u Njegovim darovima, da bi nam oni, prema Njegovoj
namjeri, doista bili na blagoslov. Kristova uda uinjena su da
bi se ostvario taj cilj.
Kad je mnotvo bilo nahranjeno, preostalo je jo dosta hra-
ne. Meutim, On koji pod svojom vlau ima sve izvore bes-
krajne sile, rekao je: Skupite pretekle ulomke da nita ne pro-
padne! Te rijei znae puno vie od stavljanja kruha u koare.
Pouka je dvostruka. Nita se ne smije rasipati. Ne smijemo do-
pustiti da nam izmakne ijedna prednost. Mi ne bismo smjeli
zanemariti nita to slui za dobrobit ljudskog bia. Neka se
sve sakupi to e smanjiti oskudicu gladnih ljudi na Zemlji. U
duhovnom smislu treba pokazati istu briljivost. Dok su se ko-
are punile ostacima hrane, ljudi su mislili na svoje prijatelje
kod kue. eljeli su da i oni uzmu udjela u kruhu koji je Krist
blagoslovio. Sadraj koara podijeljen je meu eljnim mno-
tvom i odnesen u sve okolne krajeve. Tako su sudionici na go-
zbi trebali drugima prenijeti kruh koji silazi s Neba da utoli
glad due. Trebali su ponoviti ono to su nauili o divnim Bojim
djelima. Nita nije smjelo propasti. Nijedna rije koja se odno-
sila na njihovo vjeno spasenje nije smjela uzaludno pasti na
zemlju.
udo s kruhovima prua pouku ovisnosti o Bogu. Kad je
Krist nahranio pet tisua ljudi, hrana nije bila nadomak ruke.
Oito, On nije imao nikakvih sredstava na raspolaganju. Bio je
u divljini s pet tisua ljudi, osim ena i djece. On nije pozvao
to silno mnotvo da Ga slijedi; doli su bez poziva ili naredbe;
ali On je znao da e nakon dugog sluanja Njegovih pouka osjetiti
glad i umor; On je bio jedno s njima u njihovoj potrebi za hra-
nom. Bili su daleko od doma i ve se sputala no. Mnogi od

njih nisu imali novca za hranu. On koji je zbog njih postio
etrdeset dana u pustinji nije htio dopustiti da se vrate svojim
domovima gladni. Boja providnost postavila je Isusa tamo gdje
se nalazio; i On je ovisio o svom nebeskom Ocu za sredstva
kojima se trebala ispuniti ova potreba.
Kad se naemo na tjeskobnim mjestima, moramo se uzdati 369
u Boga. Moramo pokazati mudrost i rasuivanje u svakom i-
votnom pothvatu, kako ne bismo nepromiljenim postupcima
doveli sebe u kunju. Mi ne smijemo padati u tekoe, zane-
marujui sredstva koja nam je Bog osigurao i zloupotrebljava-
jui sposobnosti koje nam je On dao. Kristovi poslanici moraju
izriito sluati Njegove upute. Djelo je Boje, pa ako elimo
drugima donijeti blagoslov, moramo slijediti Njegove planove.
Nae ja ne smijemo uiniti sreditem; nae ja ne moe primiti
nikakvu ast. Ako sainjavamo planove prema vlastitim zami-
slima, Gospodin e nas prepustiti naim vlastitim pogrekama.
Meutim, kad se hodei po Njegovim uputama naemo na tjes-
kobnim mjestima, On e nas izbaviti. Mi se ne smijemo predati
obeshrabrenju, ve u svakoj neprilici trebamo traiti pomo od
Njega koji ima vlast nad neiscrpnim izvorima. esto emo biti
okrueni tekim okolnostima i tada se, u potpunom povjere-
nju, moramo osloniti na Boga. On e uvati svaku duu koja je
dospjela u neprilike nastojei se drati Gospodnjeg puta.
Krist nam je zapovjedio preko proroka ... podijeliti kruh
svoj s gladnima, i putati na slobodu potlaene; odjenuti
onoga koga vidi gola i uvesti pod krov svoj beskunike. (Izaija
58,6-9) On nam je dao nalog: Idite po svemu svijetu i propo-
vijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju! (Marko 16,15) Ali
kako nam esto srca klonu i vjera nestaje kad vidimo koliko je
velika potreba, a kako su mala sredstva u naim rukama. Kao
i Andrija, gledajui pet jemenih kruhova i dvije male ribe, i
mi uzvikujemo: Ali to je to za tolike? esto oklijevamo ne-
spremni dati sve to imamo, bojei se troiti i potroiti za druge.
Meutim, Isus nam je zapovjedio: Podajte im vi jesti. Njegov
je nalog i obeanje; a iza njega se nalazi ista sila koja je nahra-
nila mnotvo kraj mora.
U Kristovom djelu sluenja privremenim potrebama glad-
nog mnotva nalazi se duboka duhovna poruka za sve Njegove
poslanike. Krist je primio od Oca; On je podijelio uenicima;
300 Isusov ivot
oni su podijelili mnotvu; a ljudi jedni drugima. Tako e svi

koji su sjedinjeni s Kristom primiti od Njega kruh ivota, nebesku
hranu, i podijeliti je drugima.
U posvemanjem oslanjanju na Boga, Isus je uzeo malu za-
lihu kruha; pa premda je to bila mala koliina ak i za Njegovu
obitelj uenika, nije ih pozvao jesti, ve im je poeo dijeliti
hranu pozivajui da poslue narod. Hrana se umnaala u Nje-
govim rukama i ruke uenika, seui Kristu koji je sam Kruh
370 ivota, nisu nikada bile prazne. Mala koliina bila je dovoljna
za sve. Kad je ispunio potrebe naroda, ostaci su bili sakupljeni
i Krist i Njegovi uenici jeli su zajedno tu dragocjenu hranu
primljenu s Neba.
Uenici su bili kanali za odravanje veze izmeu Krista i
Njegova naroda. To bi trebalo biti veliko ohrabrenje i za Njegove
dananje uenike. Krist je veliko sredite, izvor svake sile. Nje-
govi uenici moraju primati od Njega. Najumniji, najduhovniji
mogu podariti samo ono to su primili. Sami od sebe ne mogu
dati nita to bi ispunilo potrebe due. Mi moemo dati samo
ono to primamo od Krista; i mi moemo primati samo kad
dajemo drugima. Koliko dajemo, toliko emo primati; i ukoli-
ko vie dijelimo, utoliko emo vie i primati. Tako moemo stalno
vjerovati, imati povjerenja, primati i davati.
Djelo izgradnje Kristova kraljevstva napredovat e, prem-
da njegov napredak izgleda spor, a nemogunosti kao da svje-
doe protiv napretka. Djelo je Boje, pa e On osigurati sred-
stva i poslati prave pomonike, revne uenike, ije e ruke ta-
koer biti pune hrane za mnotvo koje umire od gladi. Bog
nije ravnoduan prema onima koji u ljubavi rade pruajui ri-
je ivota duama koje umiru, koje opet, sa svoje strane, seu
za hranom za druge gladne due.
U naem radu za Boga vreba opasnost da se previe osla-
njamo na ono to svojim darovima i sposobnostima moe ui-
niti ovjek. Na taj nain gubimo iz vida Najveeg Poslanika.
Vrlo esto onaj koji radi za Krista ne uspijeva shvatiti svoju osob-
nu odgovornost. On se nalazi u opasnosti da svoj teret prebaci
na organizaciju, umjesto da se osloni na Njega koji je izvor svake
sile. Velika je pogreka uzdati se u ljudsku mudrost ili brojeve
u Bojem djelu. Uspjean rad za Krista ne ovisi toliko o broje-
vima ili darovitosti koliko o istoi namjere, o iskrenoj jedno-
stavnosti i ozbiljnoj vjeri koja se oslanja na Boga. Osobne odgovor-
nosti moraju se nositi, osobne dunosti prihvatiti, osobni se

napori moraju ulagati za one koji ne poznaju Krista. Umjesto
da prebacite svoje odgovornosti na nekoga koga smatrate znat-
no darovitijim od sebe, radite prema svojim sposobnostima.
Kad do vaeg srca dopre pitanje: Gdje da kupimo kruha
da jedu ovi ljudi? neka va odgovor ne bude odgovor nevjere.
Kad su uenici uli Spasiteljevu uputu: Podajte im vi jesti, u
njihovim mislima iskrsnule su sve potekoe. Oni su postavili
pitanje: Trebamo li ii u sela kupiti hranu? Tako i sada, kad 371
narodu nedostaje kruh ivota, Gospodnja djeca postavljaju pi-
tanje: Trebamo li poslati po nekoga da doe izdaleka i da ga
nahrani? Ali to kae Krist? Posjedajte ljude, i On ih je tu
nahranio. Tako kad ste i vi okrueni duama koje su u nevolji,
znajte da je Krist tu. Odravajte prisnu vezu s Njim. Donesite
svoje jemene kruhove Isusu.
Sredstva koja imamo moda nam nee izgledati dostatna
za rad; ali ako krenemo naprijed u vjeri, vjerujui u Boju silu
koja jest dostatna, pred nama e se otvoriti obilni izvori. Ako
je djelo od Boga, On e sam osigurati sredstva za njegovo
izvrenje. On e nagraditi iskreno, jednostavno pouzdanje u
Njega. I ono to je neznatno, ali se mudro i tedljivo koristi u
slubi nebeskog Gospodina, poveat e se tijekom samog ina
davanja. U Kristovoj ruci mala koliina hrane ostala je nepo-
troenom sve dok se gladno mnotvo nije nasitilo. Ako idemo
Izvoru svake sile, primiti ispruenim rukama vjere, bit emo
podrani u svom radu ak i pod najnepovoljnijim okolnostima,
osposobljeni da drugima damo kruh ivota.
Gospodin kae: Dajite, pa e vam se davati. Tko krto
sije, krto e i eti; tko obilato sije, obilato e i eti! ... A Bog
moe tako obilato izliti na vas svaku vrstu milosti, da mognete
imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i jo imati vika
za koje mu drago dobro djelo, kao to stoji pisano:
Razdijeli, dade siromasima;
Njegova dobrotvornost ostaje zauvijek.
Onaj koji daje sijau sjeme, dat e i kruh za hranu. On
e umnoiti vae sjeme i uinit e da uzrastu plodovi vae
pravednosti; tako ete postati bogati u svemu za svaku dare-
ljivost koja je takva da po nama daje zahvalu Bogu. (Luka 6,38;
2. Korinanima 9,6-11)
302 Isusov ivot
40
No na jezeru
Marku 6,45-52; Ivanu 6,14-21.
377 Sjedei u ravnici obrasloj travom u sumraku proljetne ve-

eri, ljudi su jeli hranu za koju se Krist pobrinuo. Rijei koje
su tog dana sluali dolazile su im kao Boji glas. Djela izljee-
nja kojima su bili svjedoci mogla je uiniti samo boanska sila.
Meutim, udo s kruhovima ostavilo je dojam na svakoga u tom
silnome mnotvu. Svi su imali koristi od tog uda. U Mojsijevo
doba Bog je hranio Izrael manom u pustinji; tko je ovaj koji ih
je nahranio ovog dana ako ne Onaj o kome je prorokovao Moj-
sije? Nikakva ljudska sila ne moe stvoriti od pet jemenih
kruhova i dvije male ribe dovoljno hrane za tisue gladnih lju-
di. Oni su govorili jedni drugima: Ovo je uistinu prorok koji
ima doi na svijet.
Ovo uvjerenje jaalo je u tijeku cijeloga dana. Ovo krun-
sko djelo je jamstvo da je dugooekivani Osloboditelj meu
njima. Nade naroda sve su se vie podizale. To je Onaj koji e
od Judeje nainiti zemaljski raj, zemlju u kojoj tee mlijeko i
med. On moe ispuniti svaku elju. On moe slomiti silu omrz-
nutih Rimljana. On moe osloboditi Judu i Jeruzalem. On moe
iscijeliti vojnike ranjene u borbi. On moe opskrbiti cijele vojske
hranom. On moe osvojiti narode i dati Izraelu dugo eljenu
nadmo.
378 U svom oduevljenju narod Ga je spreman odmah okruni-
ti za kralja. Uviaju da On ne ini nikakav napor da privue
pozornost na sebe ili da sebi pribavi ast. U ovom se On bitno
razlikuje od sveenika i poglavara pa su se bojali da nikada
(302)
No na jezeru 303
nee zahtijevati svoje pravo na Davidovo prijestolje. Poto su

se zajedniki savjetovali, sloili su se da Ga silom uzmu i proglase
kraljem Izraela. Uenici su se udruili s mnotvom u izjavi da
je Davidovo prijestolje zakonito naslijee njihova Uitelja. Skrom-
nost, govorili su oni, pokree Krista da odbije takvu poast.
Neka narod uzdigne svog Osloboditelja. Neka oholi sveenici i
poglavari budu primorani tovati Onoga koji dolazi zaodjenut
vlau od Boga.
Revnosno su se pripremali provesti svoju namjeru; ali Isus
je sagledao kakav je proces pokrenut i razumio je ono to oni
nisu mogli razumjeti kakav e biti rezultat takvog pokreta. ak
i sad sveenici i poglavari trae Njegov ivot. Oni Ga optuuju
da odvaja narod od njih. Nasilje i pobuna pratit e napore da
Ga postave na prijestolje i djelovanje e duhovnog kraljevstva
biti ometeno. Pokret se mora zaustaviti bez odlaganja. Pozvavi
svoje uenike, Isus im zapovjeda da uzmu amac i da se odmah
vrate u Kafarnaum, preputajui Njemu da raspusti narod.
Nikada ranije nije im izgledalo tako teko ispuniti Kristov
nalog. Uenici su se dugo nadali nekom narodnom pokretu koji
e postaviti Isusa na prijestolje; oni nisu mogli podnijeti pomi-
sao da e biti uzaludno sve ovo oduevljenje. Mnotvo koje se
okupljalo da proslavi Pashu bilo je eljno vidjeti novog proro-
ka. Njegovim sljedbenicima ovo se uinilo zlatnom prilikom da
svog voljenog Uitelja postave na Izraelovo prijestolje. U aru
ovog novog stremljenja k slavi, teko im je bilo da odu sami i
ostave Isusa osamljena na toj pustoj obali. Oni su se bunili protiv
takvog dogovora; ali Isus je sada govorio s takvom vlau kakvu
nikada ranije nije pokazivao prema njima. Znali su da bi dalje
opiranje s njihove strane bilo beskorisno pa su se u tiini okrenuli
prema moru.
Isus je tada naredio mnotvu da se razie; Njegov nain
postupanja bio je tako odluan da se nisu usuivali ne posluati
Ga. Rijei hvale i ushita zamrle su na njihovim usnama. Njiho-
vi su koraci bili zaustavljeni u samom pokuaju da Ga uhvate,
a radostan i revnostan pogled iezao je s njihovih lica. U tom
mnotvu ima ljudi snana uma i vrste odlunosti; ali Isusovo
kraljevsko dranje i nekoliko Njegovih mirnih rijei naredbe,
umirile su mete i sprijeile njihove planove. U Njemu su pre- 379
poznali silu koja je iznad svih zemaljskih vlasti i bez ikakva su
se pitanja pokorili.
304 Isusov ivot
Ostavi sam, Isus ode... na goru da moli. Satima je nastavio

usrdno razgovarati s Bogom. Te molitve nisu bile za Njega osob-
no, ve za ljude. Molio se za silu da ljudima otkrije boanski
karakter svoje misije, da Sotona ne bi pomraio njihovu mo
razumijevanja i izopaio njihovo rasuivanje. Spasitelj je znao
da su Njegovi dani osobne slube na Zemlji bili gotovo na iz-
maku i da je malo onih koji e Ga prihvatiti kao svoga Spasi-
telja. U duevnoj patnji i borbi molio se za svoje uenike. Na
njih su trebale doi strahovite kunje. Njihove dugo njegovane
nade, zasnovane na iroko proirenim zabludama, bit e izne-
vjerene na vrlo bolan i poniavajui nain. Umjesto uzdizanja
na Davidovo prijestolje, oni e biti svjedoci Njegova raspea.
To je doista trebalo biti Njegovo pravo krunjenje. Ali, oni to
nisu razumijevali, pa kad na njih dou velike kunje, teko e
ih razaznati kao kunje. Bez Svetoga bi Duha, koji e im prosvi-
jetliti razum i proiriti razumijevanje, vjera uenika pala. Isusa
je boljelo to to su njihova shvaanja o Njegovom kraljevstvu
bila u velikoj mjeri ograniena na svjetovno velianje i ast.
Na Njegovom je srcu leao teak teret zbog njih i On je s te-
kim duevnim patnjama i suzama izlijevao svoje molitve.
Uenici nisu odmah krenuli s kopna, kako im je Isus zapo-
vjedio. ekali su neko vrijeme, u nadi da e im se pribliiti.
380 Meutim, kad su vidjeli da se mrak brzo sputa, ... uoe u
laicu. I bili su na putu prema Kafarnaumu. Napustili su Isu-
sa s nezadovoljstvom u srcima, ljutiti na Njega vie no ikada
otkako su Ga priznali za svojega Gospodina. Gunali su zato
to im nije bilo doputeno da Ga proglase kraljem. Okrivljavali
su sebe to su se tako lako pokorili Njegovoj zapovijedi. Sma-
trali su da su veom upornou mogli postii svoj cilj.
Nevjerstvo je obuzelo njihove umove i srca. astohleplje
ih je zaslijepilo. Znali su da farizeji mrze Isusa, i arko su Ga
eljeli vidjeti na visokom poloaju to ga je po njihovom mi-
ljenju zasluivao. Biti sjedinjen s Uiteljem koji moe initi ve-
lianstvena uda, a ipak biti optuen kao varalica, bila je ku-
nja koju su oni teko podnosili. Jesu li se uvijek trebali smatrati
sljedbenicima lanog proroka? Zar Krist nikada nee preuzeti
kraljevsku vlast? Zato se On koji je posjedovao takvu silu nije
otkrio u svom pravom karakteru i uinio njihov put manje bol-
nim? Zato nije spasio Ivana Krstitelja od nasilne smrti? Ueni-
ci su tako razmiljali sve dok na sebe nisu navukli veliku du-
No na jezeru 305
hovnu tamu. Pitali su se je li Isus moda neki varalica, kako

su to farizeji tvrdili?
Uenici su tog dana bili svjedoci Kristovih velianstvenih
djela. inilo se kao da je Nebo silo na zemlju. Sjeanje na taj
velianstveni, slavni dan trebalo ih je nadahnuti vjerom i na-
dom. Da su, bez optereenja u svojim srcima, razgovarali o ovom
danu, ne bi doli u kunju. Meutim, njihovo razoaranje za-
okupilo je njihove misli. Kristove rijei: Skupite pretekle ulom-
ke... da nita ne propadne! bile su prepune znaenja. To su
bili trenuci velikih blagoslova za uenike, ali su ih oni sve za-
boravili. Nalazili su se usred uzburkanih voda. Njihove su mi-
sli bile uznemirene i nerazborite, a Gospodin im je dao neto
drugo to e potresti njihove due i zaposliti njihove umove.
Bog to esto ini kad ljudi sami sebi stvaraju terete i nevolje.
Uenici nisu imali potrebe stvarati nevolje; opasnost se brzo
pribliavala.
Neprimjetno im se pribliavala velika bura, a oni za nju
nisu bili spremni. To je bila iznenadna suprotnost vrlo lijepom
danu, i stoga kad ih je oluja zahvatila, oni su se prestraili.
Zaboravili su svoje nezadovoljstvo, svoje nevjerstvo i svoju ne-
strpljivost. Svi su radili kako bi sauvali lau od potonua. Bet-
saida nije bila morem daleko od mjesta na kojem su oekivali
da e sresti Isusa. Po obinom vremenu putovanje je zahtije-
valo samo nekoliko sati, ali sada su plovili sve dalje i dalje od
mjesta kojemu su teili. Do etvrte none strae muili su se 381
veslajui. Tada su umorni shvatili da su izgubljeni. eznuli su
za prisutnou svog Uitelja, jer im je more u buri i mraku
prualo pouku o njihovoj bespomonosti.
Isus ih nije zaboravio. Onaj koji je s obale bdio vidio je
ove prestraene ljude kako se bore s olujom. Nijednog trenut-
ka nije izgubio iz vida svoje uenike. S dubokom su zabrinutou
Njegove oi pratile amac s dragocjenim teretom koji je bura
bacala tamo-amo, jer su ovi ljudi trebali postati svjetlost svi-
jetu. Kao to majka u svojoj njenoj ljubavi bdi nad svojim
djetetom, tako je i milostivi Uitelj bdio nad svojim uenici-
ma. Kad su se njihova srca pokorila, kad je njihovo nesveto
slavoljublje utihnulo, a oni se u poniznosti molili za pomo,
pomo im je stigla.
U trenutku kad su mislili da su izgubljeni, zraak svjetlo-
sti otkrio je tajanstvenu priliku koja im se pribliavala po vodi.
306 Isusov ivot
Meutim, oni ne shvaaju da je to Isus. Onoga koji im je doao

u pomo, smatrali su neprijateljem. Obuzeo ih je uas. Ruke
koje su vrsto drale vesla miiima kao od eljeza, sada su ih
ispustile. amac je preputen udima valova; sve oi usmjere-
ne su na ovu ljudsku priliku koja hoda po velikim, zapjenua-
nim valovima razbjenjela mora.
Mislei da je to privienje predznak njihova unitenja, po-
vikali su u strahu. Isus je iao kao da e ih mimoii; ali pre-
poznali su Ga i povikali preklinjui za Njegovu pomo. Njihov
se voljeni Uitelj okrenuo, Njegov glas utiao je njihov strah:
Odvani budite! Ja sam, ne bojte se!
im su shvatili ovu udesnu injenicu, Petar je bio goto-
vo izvan sebe od radosti. Kao da je jedva mogao povjerovati,
povikao je: Gospodine, ako si ti, naredi mi da doem k tebi
po vodi! Doi! ree mu.
Gledajui u Isusa, Petar je sigurno hodao; ali kad se u
samozadovoljstvu okrenuo prema svojim sudrugovima u am-
cu, njegove su se oi odvojile od Spasitelja. Vjetar je bio e-
stok. Valovi su se visoko podizali i prolazili upravo izmeu
njega i Uitelja; i on se uplaio. Za trenutak Krist je bio sa-
kriven od njegova pogleda i njegova je vjera klonula. Poeo
je tonuti. Meutim, dok su siloviti valovi prijetili smru, Pe-
tar je podignuo svoje oi s bijesnih valova i upravljajui ih
na Isusa, uzviknuo: Spasavaj, Gospodine! Isus je odmah do-
hvatio ispruenu ruku rekavi: Malovjerni, zato si posum-
njao?
Idui jedan kraj drugoga, dok je Petrova ruka poivala u
Uiteljevoj ruci, zajedno su uli u amac. Meutim, Petar je
sada bio tih i miran. Nije imao razloga da se pred svojom bra-
382 om hvali; gotovo je izgubio ivot zbog nevjerstva i samouz-
vienja. Kad je skrenuo svoj pogled s Isusa, izgubio je upori-
te pod nogama i potonuo je usred valova.
Kako smo esto, kad naiu nevolje na nas, i mi slini Pe-
tru! Gledamo valove, umjesto da svoje oi netremice drimo
upravljene na Spasitelja. Nai koraci poinju klizati i nabujale
vode prelaze preko naih dua. Isus nije pozvao Petra da doe
k Njemu da bi poginuo; On nas ne poziva da Ga slijedimo da
bi nas zatim napustio. Ne boj se, kae On, jer ja sam te otku-
pio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prela-
zi, s tobom sam; ili preko rijeke, nee te preplaviti. Poe li
No na jezeru 307
kroz vatru, nee izgorjeti, plamen te opaliti nee. Jer ja sam

Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. (Izaija 43,1-3)
Isus je itao karakter svojih uenika. Znao je kako e se
estoko kuati njihova vjera. U ovom sluaju na moru elio je
otkriti Petru njegove vlastite slabosti pokazati mu da je nje-
gova sigurnost u stalnoj ovisnosti o boanskoj sili. Usred bura
kunji moi e sigurno hoditi samo ako se u potpunom nepo-
uzdanju u sebe osloni na Spasitelja. U onoj toki u kojoj je mi-
slio da je jak, Petar je bio slab; i sve dok nije shvatio svoju
slabost nije mogao razumjeti svoju potrebu ovisnosti o Kristu.
Da je nauio pouku koju mu je Isus elio pruiti tim iskustvom
na moru, ne bi pretrpio neuspjeh kad ga je sustigla velika ku-
nja.
Iz dana u dan Bog pouava svoju djecu. Prilikama iz sva-
kodnevnog ivota priprema ih da odigraju svoju ulogu na iro-
koj pozornici koju im je Njegova promisao odredila. Rezultat
svakodnevnih proba odredit e njihovu pobjedu ili poraz u ve-
likoj ivotnoj krizi.
Oni koji ne uspiju razumjeti svoju stalnu ovisnost o Bogu
podlei e kunji. Mi moemo pretpostavljati da nam noge sa-
da vrsto stoje i da nikad neemo biti pomaknuti. Moemo s
povjerenjem rei: Znam kome sam vjerovao; nita ne moe
pokolebati moju vjeru u Boga i Njegovu Rije. Meutim, Sotona
pokuava iskoristiti nae naslijeene i steene crte karaktera i
zaslijepiti nam oi da ne vide nae potrebe i mane. Jedino svjesni
svoje slabosti i stalno gledajui na Isusa i mi moemo sigurno
hoditi.
Kad je Isus zauzeo svoje mjesto u amcu, vjetar je prestao
i laica se odmah nae na obali kamo su ili. Nakon noi
uasa nastupila je svjetlost svitanja. Uenici i ostali koji su bili
u amcu pali su pred Isusove noge sa zahvalnim srcima govo-
rei: Ti si uistinu Sin Boji.
308 Isusov ivot
41
Prekretnica u Galileji
383 Kad je sprijeio narod da Ga proglasi kraljem, Krist je znao

da je u Njegovu ivotu nastupila prekretnica. Mnotvo koje Ga
je danas eljelo uzdignuti na prijestolje, sutra e se od Njega
okrenuti. Razoaranje njihove sebine slavoljubivosti preobra-
tit e njihovu ljubav u mrnju i njihovo slavljenje u kletve.
Premda je to znao, nije poduzeo nita da krizu sprijei. Od sa-
mog poetka nije pruao svojim sljedbenicima nikakvu nadu u
zemaljske nagrade. Jednome koji je doao postati Njegovim
uenikom rekao je: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijez-
da; a Sin ovjeji nema gdje da nasloni glavu. (Matej 8,20)
Da su ljudi mogli imati zajedno svijet i Krista, mnotvo bi Mu
ponudilo svoju odanost; ali takvu slubu On nije mogao pri-
hvatiti. Mnogi od onih koji su bili povezani s Njim bili su pri-
vueni nadom u svjetovno kraljevstvo. Ovi ljudi ne smiju osta-
ti u svojoj obmani. Duboka duhovna pouka iz uda donijet e
sobom jo neposredniju kunju.
udo s kruhom proulo se i blizu i daleko i sljedeeg se
jutra vrlo rano narod okupljao u Betsaidi da vidi Isusa. Dolazi-
li su u velikom broju kopnom i morem. Oni koji su Ga napu-
stili protekle noi vratili su se, oekujui da e Ga jo uvijek
tu nai; jer nije bilo lae kojom bi mogao prijei na drugu
stranu. Ali njihovo je traganje bilo besplodno i mnogi su se,
traei Ga, uputili u Kafarnaum.
384 U meuvremenu stigao je u Genezaret nakon izbivanja od
samo jednog dana. im se doznalo da se iskrcao, ljudi ... oblete
(308)
Prekretnica u Galileji 309
cio onaj kraj i ponu donositi bolesnike na posteljama tamo

gdje su uli da se nalazi. (Marko 6,55)
Nakon nekog vremena otiao je u sinagogu i tu su Ga na-
li oni koji su doli iz Betsaide. Od Njegovih uenika doznali
su i kako je preao preko mora. Jakost oluje i mnogi sati uza-
ludna veslanja nasuprot nepovoljnim vjetrovima, Kristova pojava
koja je hodala po vodi, strah koji se tada pojavio, Njegove umi-
rujue rijei, Petrov doivljaj i njegov ishod s iznenadnim uti-
avanjem bure i iskrcavanjem iz lae, sve je vjerno ispriano
zadivljenom mnotvu. Jo uvijek nezadovoljni, mnogi su se okup-
ljali oko Isusa pitajui: Uitelju, kad si ovamo doao? Nadali
su se da e s Njegovih usana uti daljnji opis ovog uda.
Isus nije potkrijepio njihovu radoznalost. Sa alou je re-
kao: Ne traite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one
kruhove i nasitili se. Nisu Ga traili s nekim uzvienijim po-
budama; ve su se zato to su bili nahranjeni kruhom na-
dali da e primiti i druge zemaljske koristi time to su se po-
vezali s Njim. Spasitelj im je zapovjedio: Nastojte sebi priba-
viti ne propadljivu hranu, ve hranu koja ima trajnost za ivot 385
vjeni. Nemojte traiti samo materijalne koristi. Neka glavni
napor ne bude staranje za sadanji ivot, ve traite duhovnu
hranu, upravo onu mudrost koja e ostati za vjeni ivot. To
moe dati samo Boji Sin, jer njega za to ovlasti Bog Otac.
Za tren se zanimanje sluatelja probudilo. Uzviknuli su: to
da inimo... da radimo djela koja Bog hoe? Oni su izvrili
mnoge naporne pothvate da bi se preporuili Bogu, i bili su
spremni uti neko novo pravilo uz pomo kojeg bi mogli pri-
baviti veu zaslugu. Njihovo pitanje je znailo: to trebamo i-
niti da zasluimo Nebo? Koja cijena se trai da dobijemo ivot
koji e doi?
Ovo djelo Bog hoe odgovori im Isus da vjerujete u
onoga koga je on poslao. Cijena Neba je Isus. Put u Nebo ide
kroz vjeru u Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta. (Ivan
1,29)
Meutim, narod nije odluio usvojiti ovo izlaganje boan-
ske istine. Isus je obavljao ba ono poslanje koje je proroan-
stvo navijestilo da e Mesija izvriti; ali oni nisu vidjeli nita
od onoga to su njihove sebine nade naznaile kao Njegovu
zadau. Krist je doista jednom nahranio mnotvo jemenim
kruhovima; ali u Mojsijevo doba Izrael je bio hranjen manom
310 Isusov ivot
etrdeset godina, te su stoga puno vee blagoslove oekivali

od Mesije. Njihova nezadovoljna srca pitala su se zar Isus ne
moe, ako ve moe uiniti toliko udesnih djela kojima su bili
svjedoci, dati zdravlje, snagu i bogatstvo cjelokupnom svom
narodu, osloboditi ga od njegovih ugnjetaa i uzvisiti do moi
i asti? injenica da je On tvrdio kako je Poslani od Boga, a
ipak nije prihvaao da bude Izraelov kralj, bila je tajna koju
nisu mogli dokuiti. Njegovo odbijanje pogreno je protuma-
eno. Mnogi su zakljuili da se On nije usuivao zahtijevati svoje
pravo zato to je i sm sumnjao u boansku narav svojega po-
slanja. Na taj su nain otvorili svoja srca nevjerstvu, i sjeme
to ga je Sotona posijao donijelo je rod svoje vrste, u pogre-
nom razumijevanju i otpadu.
Sad je jedan rabin podsmjeljivo upitao: Koji znak, dakle,
ini... da ti povjerujemo kad ga vidimo? Koje je tvoje djelo?
Nai su oevi jeli manu u pustinji, kao to stoji pisano: Dade
im kruh s neba za jelo.
Hebreji su potovali Mojsija kao onoga koji je dao manu,
pripisujui slavu oruu, a gubei iz vida Onoga koji je izvrio
to djelo. Njihovi oevi gunali su protiv Mojsija, odricali i sum-
njiili njegovu boansku zadau. Sad u istom duhu potomci
386 odbacuju Onoga koji im je donio vijest od Boga. Zaista, za-
ista, kaem vam odvrati im Isus nije vam Mojsije dao kruh
s neba. Darovatelj mane stajao je meu njima. Sm Krist je
vodio Hebreje kroz pustinju i svakodnevno ih hranio kruhom
s Neba. Ta je hrana bila uzor pravog kruha s neba. ivotodav-
ni Duh, proistjeui iz beskonane Boje punine, prava je mana.
Isus je rekao: Jer kruh je Boji onaj koji silazi s neba i daje
ivot svijetu. (Ivan 6,33)
Jo uvijek mislei da Isus govori o zemaljskoj hrani, neki
od Njegovih sluatelja uzviknuli su: Gospodine... daj nam uvijek
taj kruh. Isus je otvoreno rekao: Ja sam kruh ivota.
Slikoviti izraz koji je Krist upotrijebio bio je poznat Heb-
rejima. Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, rekao je: ... ovjek
ne ivi samo o kruhu, nego... o svemu to izlazi iz usta Jahvi-
nih. A prorok Jeremija je napisao: Kad mi dooe rijei tvo-
je, ja sam ih gutao: rijei tvoje ushitie i obradovae srce mo-
je. (Ponovljeni zakon 8,3; Jeremija 15,16) Sami rabini imali
su jednu poslovicu o tome da jedenje kruha, u svom duhovnom
smislu, znai prouavanje zakona i izvravanje dobrih djela; esto
se govorilo da e prilikom Mesijina dolaska sav Izrael biti na-

hranjen. Uenje proroka razjasnilo je duboku duhovnu pouku
u udu s kruhovima. Ovu pouku Krist je pokuao objasniti svojim
sluateljima u sinagogi. Da su razumjeli sveta Pisma, razumjeli
bi Njegove rijei kad je kazao: Ja sam kruh ivota. Samo dan
ranije onemoalo i gladno mnotvo bilo je nahranjeno kruhom
koji je On dao. Kao to su od tog kruha primili tjelesnu snagu
i osvjeenje, tako su od Krista mogli primiti duhovnu snagu
za vjeni ivot. Tko dolazi k meni, rekao je On, sigurno nee
ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno nee nikada oednjeti.
Meutim, dodao je: Gledali ste me, i ne vjerujete.
Oni su vidjeli Krista svjedoenjem Svetoga Duha, u objavi
Boga njihovim duama. ivi dokazi Njegove sile iz dana u dan
stajali su pred njima, pa ipak su traili jo neki znak. Da im je
i on dan, ostali bi isto tako nevjerni kao to su i ranije bili.
Ako nisu bili uvjereni onim to su vidjeli i uli, bilo bi beskorisno
pokazivati im jo udesnija djela. Nevjerstvo e uvijek nai oprav-
danje za sumnju, i razlozima pobiti i najjai dokaz.
Krist je opet uputio poziv tim tvrdokornim srcima. A tko
doe k meni, sigurno ga neu izbaciti van. Svi koji Ga vjerom 387
primaju, kazao je On, imat e vjeni ivot. Nitko ne moe biti
izgubljen. Ne postoji nikakva potreba da farizeji i saduceji
raspravljaju o buduem ivotu. Ljudi vie ne moraju tugovati u
beznadnoj boli za svojim mrtvima. A volja onoga koji me po-
sla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, ve da ga
uskrisim u posljednji dan.
Meutim, narodne su voe bile uvrijeene: Zar nije ovo
pitali su Josipov sin komu poznajemo oca i majku? Kako
sad moe rei: Ja sam siao s neba? Pokuali su stvoriti pred-
rasudu time to su podsmjeljivo spomenuli Isusovo skromno
podrijetlo. Pokazivali su s omalovaavanjem na Njegov ivot kao
galilejskog obrtnika i Njegovu siromanu i skromnu obitelj. Tvrd-
nje ovog neobrazovanog drvodjelje, govorili su, nisu vrijedne
njihove pozornosti. Na raun Njegovog tajanstvenog roenja
podmetali su misao da je sumnjiva podrijetla, prikazujui ljud-
ske okolnosti Njegova roenja kao mrlju u Njegovu ivotu.
Isus nije pokuao objasniti tajnu svog roenja. On nije dao
nikakav odgovor na pitanje o svom dolasku s Neba, kao to
nije dao nikakav odgovor na pitanje u vezi sa svojim prijela-
zom preko mora. Nije skretao pozornost na uda koja su obi-
312 Isusov ivot
ljeavala Njegov ivot. Dobrovoljno je sebe nainio ovjekom

bez ugleda uzevi na sebe oblije sluge. Meutim, Njegove su
rijei i djela otkrivali Njegov karakter. Svi ija su srca bila otvo-
rena za boansko prosvjetljenje, u Njemu su prepoznali Jedino-
roenca od Oca punog milosti i istine. (Ivan 1,14)
Predrasuda farizeja bila je puno dublja no to su to otkri-
vala njihova pitanja: ona je imala svoj korijen u izopaenosti
njihovog srca. Svaka Isusova rije i djelo poticali su u njima
neprijateljstvo, jer duh koji su gajili nije u Njemu mogao nai
nikakav odjek.
Nitko ne moe doi k meni ako ga ne privue Otac koji
me posla. I ja u ga uskrisiti u posljednji dan. U Prorocima
stoji pisano: Svi e biti uenici Boji. Tko god slua Oca i prima
njegovu nauku, dolazi k meni. Kristu nee doi nitko do onih
koji odgovore na Oevu ljubav koja privlai. Meutim, Bog
privlai sva srca k sebi, te stoga Kristu nee doi jedino oni
koji se hoe oduprijeti toj Njegovoj privlanoj sili.
U rijeima Svi e biti uenici Boji Isus se poziva na Iza-
ijino proroanstvo: Svi e ti sinovi Jahvini biti uenici, i ve-
lika e biti srea djece tvoje. (Izaija 54,13) Ovaj dio svetih Pi-
388 sama Hebreji su prisvajali sebi. Hvalisali su se da je Bog njihov
uitelj. Meutim, Isus je pokazao kako je beskorisna ova tvrd-
nja, jer je rekao: Tko god slua Oca i prima njegovu nauku,
dolazi k meni. Jedino preko Krista mogue je upoznati Oca.
Ljudska priroda ne moe izdrati prizor Njegove slave. Oni koji
su saznali o Bogu, sluali su glas Njegova Sina i u Isusu iz Naza-
reta prepoznat e Onoga koji je objavio Oca preko prirode i ob-
jave.
Zaista, zaista, kaem vam, onaj koji vjeruje ima vjeni i-
vot. Preko ljubljenog Ivana koji je sluao ove rijei, Sveti Duh
objavio je crkvama: A ovo je to svjedoanstvo: Bog nam je dao
ivot vjeni, i taj je ivot u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima
ivot. (1. Ivanova 5,11.12) A Isus je rekao: I ja u ga uskrisiti
u posljednji dan. Krist je postao jedno tijelo s nama, da bismo
mi mogli postati jedan duh s Njim. Posredovanjem ovog jedin-
stva ustat emo iz groba ne samo kao izraz Kristove sile, nego
zato to je Njegov ivot vjerom postao naim ivotom. Oni koji
promatraju Krista u Njegovom pravom karakteru i primaju Ga
u srce, imaju vjeni ivot. Krist prebiva u nama Duhom, a Boji
Duh, primljen vjerom u srca, zaetak je vjenog ivota.
Narod je usmjeravao Krista na manu koju su njihovi oevi

jeli u pustinji, kao da je davanje te hrane bilo vee udo od
onoga to ga je Isus uinio, no On je pokazao kako je neznatan
bio taj dar kad se usporedi s blagoslovima to ih je doao podariti.
Mana je mogla odrati samo ovozemaljski ivot; ona nije pri-
jeila pribliavanje smrti niti je osigurala besmrtnost; ali Kruh
s Neba hranit e duu za vjeni ivot. Spasitelj je rekao: Ja
sam kruh ivota. Oevi vai jedoe manu u pustinji i pomri-
jee. Ovo je onaj kruh to s neba silazi da onaj tko od njega
jede ne umre. Ja sam ivi kruh koji je siao s neba. Ako tko
jede od ovoga kruha, ivjet e zauvijek. Ovom slikovitom prika-
zivanju Krist sada dodaje drugo. On jedino smru moe po-
kloniti ivot ljudima i rijeima koje slijede pokazuje na svoju
smrt kao sredstvo spasenja. On kae. Kruh koji u ja dati
jest tijelo moje za ivot svijeta.
Hebreji su bili zauzeti pripremom za svetkovanje Pashe u
Jeruzalemu u znak sjeanja na no osloboenja Izraela, kad je
aneo zatira teko pogodio egipatske domove. Bog je elio da
oni u pashalnom janjetu vide Janje Boje i kroz ovo znamenje 389
prihvate Njega koji je dao sebe za ivot svijeta. Meutim, He-
breji su otili tako daleko da su znamenje smatrali najvanijim,
dok je njegovo znaenje ostalo neprimijeeno. Oni nisu raspo-
znali Gospodnje tijelo. Ista ona istina koja je slikovito prikaza-
na u pashalnoj slubi bila je iskazana rijeima Kristove pouke.
Meutim, ni nju nisu prepoznali.
Sad su rabini ljutito povikali: Kako nam ovaj moe dati
tijelo svoje za jelo? Pretvarali su se da Njegove rijei razumiju
u istom doslovnom smislu kao i Nikodem kad je upitao: Kako
se moe ovjek, kad je ve star, roditi? (Ivan 3,4) U odree-
noj su mjeri oni shvatili znaenje Isusovih rijei, ali to nisu
eljeli priznati. Pogreno tumaei Njegove rijei, nadali su se
da e u narodu pokrenuti predrasude protiv Njega.
Krist nije ublaio svoje slikovito prikazivanje. On je pono-
vio istinu jo snanijim rijeima: Zaista, zaista, kaem vam, ako
ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, neete
imati ivota u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima
ivot vjeni. I ja u ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje
pravo jelo i krv je moja pravo pie. Tko jede tijelo moje i pije
krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.
314 Isusov ivot
Jesti Kristovo tijelo i piti Kristovu krv znai primiti Ga kao

osobnog Spasitelja, vjerujui da nam On prata grijehe i da smo
u Njemu savreni. Mi emo postati sudionici u Njegovoj pri-
rodi ako promatramo Njegovu ljubav, ako prebivamo u njoj, ako
pijemo od nje. Ono to je hrana za tijelo, to Krist mora biti za
duu. Hrana nam ne moe koristiti ako je ne jedemo, ako ne
postane dio naeg bia. Tako i Krist nema nikakvu vrijednost
za nas ako Ga ne upoznamo kao osobnog Spasitelja. Teorijsko
znanje nee nam uiniti nikakvo dobro. Moramo se hraniti Njime,
moramo Ga primiti u srce tako da Njegov ivot postane na.
Mi moramo crpsti Njegovu ljubav i Njegovu milost.
Meutim, ak i ovi slikoviti prikazi nisu mogli iskazati
prednost povezanosti vjernika i Krista. Isus je rekao: Kao to
je mene poslao ivi Otac, i kao to ja ivim zbog Oca, tako e
i onaj koji mene jede ivjeti zbog mene. Kao to je Boji Sin
ivio vjerom u Oca, tako i mi trebamo ivjeti vjerom u Krista.
On se tako potpuno podinio Bojoj volji, da se sam Otac ot-
krio u Njegovom ivotu. Iako je bio kuan u svemu kao i mi,
stajao je pred svijetom neokaljan zlom koje ga je okruavalo. I
mi trebamo pobijediti tako kao to je Krist pobijedio.
Jesi li ti Kristov sljedbenik? Tada je sve to je napisano u
vezi s duhovnim ivotom napisano za tebe i moe se postii
390 tvojim sjedinjenjem s Isusom. Je li tvoja revnost posustala? Je
li se tvoja prva ljubav ohladila? Prihvati ponovno ponuenu Kri-
stovu ljubav! Jedi Njegovo tijelo i pij Njegovu krv, i postat e
jedno s Ocem i Sinom.
Nevjerni Hebreji nisu htjeli vidjeti bilo to drugo osim naj-
doslovnijeg znaenja Spasiteljevih rijei. Obrednim zakonom
njima je bilo zabranjeno okusiti krv i sad su Kristove rijei pro-
tumaili kao svetogre i meusobno su raspravljali o njima.
Mnogi su ak i meu uenicima govorili: Tvrd je ovo govor!
Tko ga moe sluati?
Spasitelj im je odgovorio: Zar vas ovo sablanjava? A da
jo vidite Sina ovjejega kako ulazi gdje je prije bio? Duh je
onaj koji oivljava, a tijelo ne vrijedi nita. Rijei koje sam vam
ja rekao jesu duh i ivot.
Kristov ivot koji daje ivot svijetu nalazi se u Njegovoj ri-
jei. Svojom je rijeju Isus lijeio bolesti i istjerivao zle duhove;
svojom je rijeju utiao more i podizao mrtve; i narod je svje-
doio da je Njegova rije imala silu. On je govorio Boju Rije,
kao to je govorio preko svih proroka i uitelja u Starom zavjetu.

Cjelokupna Biblija jest objavljivanje Krista, i Spasitelj je elio
usmjeriti vjeru svojih sljedbenika na ovu Rije. Kad se Njegova
vidljiva nazonost bude povukla, Rije mora biti njihov izvor
sile. Kao i njihov Uitelj, oni e morati ivjeti o svakoj rijei
koja izlazi iz usta Bojih. (Matej 4,4)
Kao to se na tjelesni ivot odrava hranom, tako se i na
duhovni ivot odrava Bojom Rijeju. Svaka dua za sebe tre-
ba primiti ivot iz Boje Rijei. Kao to sami za sebe moramo
jesti da bismo primili hranjive sastojke, tako moramo primiti
Rije sami za sebe. Mi je ne bismo smjeli primiti samo posre-
dovanjem tueg uma. Moramo pozorno prouavati Bibliju, tra-
ei od Boga pomo Svetoga Duha, da bismo mogli razumjeti
Njegovu Rije. Trebali bismo uzeti jedan biblijski redak i us-
mjeriti um na zadau otkrivanja misli koju je Bog postavio za
nas u njemu. Trebamo razmiljati o toj misli sve dok ona ne
postane nae vlasnitvo i ne spoznamo to govori Jahve Gospod.
U svojim obeanjima i opomenama Isus misli na mene. Bog
je toliko volio svijet da je dao svog jedinoroenoga Sina da ja,
vjerujui u Njega, ne poginem, nego da imam ivot vjeni.
Iskustva vezana za Boju Rije moraju biti moja iskustva. Mo-
litva i obeanja, pravila i opomene moji su. S Kristom sam
razapet na kri; ivim ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni:
ivot koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Bo-
jega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.
(Galaanima 2,20) Kad vjera tako primi i usvoji naela istine, 391
ona e postati dio bia i pokretaka sila ivota. Boja Rije,
prihvaena u dui, oblikuje misli i sudjeluje u razvitku karak-
tera.
Gledajui stalno oima vjere na Isusa, postat emo osnaeni.
Bog e dati najdragocjenija otkrivenja svom gladnom i ednom
narodu. Oni e pronai da je Krist osobni Spasitelj. Dok se hrane
Njegovom Rijei, oni e otkriti da je ona duh i ivot. Rije razara
ono to je naslijeeno, zemaljsku narav, i daruje novi ivot u
Kristu Isusu. Sveti Duh dolazi dui kao Utjeitelj. Preobraa-
vajuom silom Njegove milosti u ueniku se ponovno stvara
Boji lik; i on postaje novo stvorenje. Ljubav preuzima mjesto
mrnje i srce poprima slinost s Bogom. To, zapravo, znai ivjeti
o svakoj rijei koja izlazi iz usta Bojih. To znai jesti Kruh
koji silazi s Neba.
316 Isusov ivot
Krist je izgovorio jednu svetu, vjenu istinu o odnosu izmeu

sebe i svojih sljedbenika. On je poznavao karakter onih koji
su tvrdili da su Njegovi uenici, i Njegove su rijei okuale nji-
hovu vjeru. Izjavio je da moraju vjerovati i djelovati prema Nje-
govom nauku. Svi koji su Ga primili bit e dionici u Njegovoj
prirodi i u skladu s Njegovim karakterom. Ovo je obuhvaalo
odricanje od njihovih omiljenih ambicija. To je zahtijevalo
potpuno podinjavanje Isusu. Pozvani su da postanu samopo-
rtvovni, krotki i ponizni u srcu. Oni moraju hoditi uskom sta-
zom kojom je iao i ovjek s Golgote, ako ele imati udjela u
daru ivota i slavi Neba.
Kunja je bila prevelika. Oduevljenje onih koji su Ga e-
ljeli silom nainiti kraljem ohladilo se. Ovaj im je govor u si-
nagogi, izjavili su, otvorio oi. Sad su izvedeni iz zablude. U
njihovim su umovima Njegove rijei bile neposredno priznanje
da On nije Mesija i da nee uslijediti nikakva zemaljska nagra-
da iz povezanosti s Njim. Njegova sila da ini uda bila je za
njih dobrodola, eljeli su se osloboditi bolesti i patnje, ali nisu
voljeli Njegov samoportvovni ivot. Nisu marili za tajanstve-
no, duhovno kraljevstvo o kojemu je govorio. Oni neiskreni i
sebini koji su Ga traili, nisu Ga vie eljeli. Ako ne uloi svoju
silu i utjecaj da bi postigli osloboenje od Rimljana, oni ne
ele imati nita s Njim.
Isus im je otvoreno rekao: Ali ima meu vama nekih koji
ne vjeruju, i dodao: Zato sam vam rekao... da nitko ne moe
392 doi k meni ako mu Otac nije dao dara. elio je da shvate
kako e, ako ne budu privueni k Njemu, to biti stoga to nji-
hova srca nisu bila otvorena Svetom Duhu. Zemaljski ovjek
ne prima ono to dolazi od Duha Bojega, jer je to za nj ludost.
On to ne moe ni upoznati, jer se to mora uz pomo Duha
prosuivati. (1. Korinanima 2,14) Vjerom dua moe proma-
trati Isusovu slavu. Ova slava sakrivena je sve dok se Svetim
Duhom vjera ne rasplamti u dui.
Javnim ukorom njihova nevjerstva ovi su se uenici jo vi-
e udaljili od Isusa. Bili su vrlo nezadovoljni i, elei zadati
bol Spasitelju i zadovoljiti osvetoljubivost farizeja, okrenuli su
Mu lea i napustili Ga s prijezirom. Oni su nainili izbor
uzeli su oblije bez duha, ljusku bez jezgre. Njihova odluka nakon
toga nikada nije promijenjena, jer vie nisu ili za Isusom.
On dri u ruci lopatu i oistit e svoje gumno; skupit e

svoju penicu u itnicu. (Matej 3,12) To je bilo jedno od ta-
kvih vremena ienja. Rijeima istine pljeva je bila odvojena
od ita. Stoga to su bili previe tati i uvjereni u svoju pravdu
da bi primili ukor, previe su voljeli svijet da bi prihvatili i-
vot poniznosti, mnogi su se okrenuli od Isusa. Mnogi jo to
isto ine. Due se danas kuaju kao to su se kuali uenici u
sinagogi u Kafarnaumu. Kad se istina uvjerljivo razjasni srcu,
ljudi uviaju da njihovi ivoti nisu u sk ladu s Bojom voljom.
Oni vide potrebu za cjelovitom promjenom u sebi, ali ne bi
htjeli prihvatiti rad pun samoodricanja. Stoga se ljute kad se
otkriju njihovi grijesi. Odlaze uvrijeeni, kao to su i uenici
napustili Isusa, mrmljajui: Tvrd je ovo govor! Tko ga moe
sluati?
Hvala i laskanje bili bi ugodni njihovim uima, ali istina
nije dobrodola; oni je ne mogu sluati. Kad su Ga gomile sli-
jedile, kad je nahranio mnotvo i kad su se uli pobjedonosni
poklici, njihovi glasovi podizali su se u velianju, ali kad je
ispitivanje Bojeg Duha otkrilo njihov grijeh i naloilo im da
ga ostave, okrenuli su lea istini i vie nisu ili s Isusom.
Kad su se ovi nevjerni uenici okrenuli od Isusa, njima je
ovladao drugi duh. Nisu mogli vidjeti nikakvu privlanost na
Onome koji im se ranije inio tako zanimljivim. Potraili su
Njegove neprijatelje, jer su bili u skladu s njihovim duhom i
radom. Pogreno su tumaili Njegove rijei, krivotvorili Njego-
ve izjave i pogreno prikazivali Njegove pobude. Branili su svoje
ponaanje sakupljanjem svake pojedinosti koja bi se mogla okre-
nuti protiv Njega; ovim je lanim glasinama pokrenut takav gnjev 393
da Mu je ivot bio u opasnosti.
Vijesti da po svom vlastitom priznanju Isus iz Nazareta nije
Mesija brzo su se proirile. Na taj nain osjeajna struja na-
roda u Galileji okrenula se protiv Njega, kao to se to godinu
dana ranije dogodilo u Judeji. O, Izraele! Odbacili su Spasitelja
zato to su eznuli za osvajaem koji bi im dao zemaljsku silu.
eljeli su jelo koje prolazi, a ne ono koje traje vjeno.
Sa alosnim srcem Isus je gledao one koji su bili Njegovi
uenici kako odlaze od Njega, ivota i Svjetlosti ljudi. Svijest
da je Njegovo smilovanje podcijenjeno, da je Njegova ljubav
neuzvraena, Njegova milost omalovaena, Njegovo spasenje
odbaeno, ispunjavala Ga je neizrecivom tugom. Takav razvi-
318 Isusov ivot
tak dogaaja nainio Ga je ovjekom boli koji poznaje tugu.

Ne pokuavajui sprijeiti one koji su Ga naputali, Isus se okre-
nuo dvanaestorici i rekao: Zar ete i vi otii?
Petar je odgovorio pitanjem: Gospodine, komu emo oti-
i? Ti ima rijei vjenoga ivota. Zatim je dodao: I mi vjerova-
smo i poznasmo da si ti Krist, Sin Boga ivoga.
Komu emo otii? Uitelji u Izraelu bili su robovi for-
malizma. Farizeji i saduceji vodili su stalne rasprave. Napustiti
Isusa znailo bi zapasti meu pobornike obreda i meu slavo-
ljubive ljude koji su teili za vlastitom slavom. Uenici su nali
vie mira i radosti otkako su prihvatili Krista nego to su imali
tijekom cijelog ranijeg ivota. Kako se mogu vratiti onima koji
su prezirali i proganjali Prijatelja grjenika? Dugo su oekivali
Mesiju; sad je doao i oni se ne mogu okrenuti od Njegove
nazonosti onima koji su traili Njegov ivot, a njih proganjali
zato to su postali Njegovi sljedbenici.
Komu emo otii? Ne od Kristova uenja, Njegovih po-
uka o ljubavi i milosru, u tamu nevjerstva, u poronost svi-
jeta. Dok su Spasitelja napustili mnogi koji su bili svjedoci Nje-
govih udesnih djela, Petar je izrazio vjeru uenika: Ti si Krist.
Sama pomisao da izgube ovo sidro svojih dua ispunjavala ih
je strahom i boli. Ostati bez Spasitelja znailo je biti odnesen
strujom na mrano i burno more.
Mnoge Isusove rijei i djela izgledali su tajnovito ograni-
enim umovima, ali svaka rije i djelo imali su odreen cilj u
radu na naem otkupljenju; sve je bilo isplanirano kako bi
ostvarilo svoj cilj. Kad bismo bili sposobni razumjeti Njegove
394 ciljeve, sve bi nam izgledalo vano, potpuno i u skladu s Nje-
govom misijom.
Premda sad ne moemo razumjeti Boja djela i putove,
moemo raspoznati Njegovu veliku ljubav koja poiva u osnovi
svih Njegovih postupaka prema ljudima. Onaj koji ivi blizu Isusa
imat e razvijeno razumijevanje o tajni pobonosti. On e pre-
poznati milost koja upravlja ukorom, koja ispituje karakter i
iznosi na vidjelo namjere srca.
Iznosei probnu istinu, koja je uinila da se tako znatan
broj Njegovih uenika vrati natrag, Isus je znao kakav e biti
rezultat Njegovih rijei; ali morao je ispuniti cilj milosti. Una-
prijed je vidio da e u trenutku kunje svaki od Njegovih ljub-
ljenih uenika biti estoko kuan. Njegove samrtne muke u
Getsemaniju, izdaja i raspee bit e za njih najtea kunja. Da

nije dolo do prethodne kunje, mnogi pokrenuti samo sebi-
nim pobudama, bili bi povezani s njima. Kad njihov Gospodin
bude osuen u sudnici, kad mnotvo koje Ga je pozdravljalo
kao svog kralja bude vikalo na Njega i ruilo Ga, kad gomila
koja se ruga bude vikala: Raspni ga!, kad njihova svjetovna
htijenja budu iznevjerena, ovi bi sebini ljudi odricanjem svo-
je vjernosti Isusu nanijeli uenicima gorku i teku bol, udru-
ujui se s njihovom alosti i razoaranjem zbog ruenja naj-
draih nada. U tom trenutku tame primjer onih koji su otili
od Njega mogao bi odvui i druge. Meutim, Isus je dopustio
ovu krizu da bi svojom osobnom nazonou mogao jo jaati
vjeru svojih pravih sljedbenika.
Otkupitelj pun saaljenja znajui u cijelosti sudbinu koja
Ga je oekivala, njeno je poravnao stazu uenicima i pripre-
mao ih za njihovu najveu kunju i ojaao za zavrnu probu.
320 Isusov ivot
42
Predaja
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 15,1-20; Marku 7,1-23.
395 Knjievnici i farizeji, oekujui da e vidjeti Isusa na Pashi,

pripremili su Mu zamku. Meutim, znajui njihovu namjeru,
On je izostao s ovog skupa. Tada pristupie k Isusu farizeji i
knjievnici. Budui da On nije otiao k njima, oni su doli k
Njemu. U jednom trenutku inilo se da e narod Galileje pri-
hvatiti Isusa kao Mesiju i da e mo sveenika u tom podruju
biti slomljena. Misija dvanaestorice, koja je upuivala na razvi-
tak Kristova djelovanja, i dovodila uenike jo neposrednije u
sukob s rabinima, ponovno je izazvala ljubomoru voa u Jeruza-
lemu. Uhode koje su na poetku Njegove slube poslane u Ka-
farnaum, i koje su Mu pokuale pripisati krivnju zbog krenja
subote, bile su dovedene u zabunu, ali rabini su bili rijeeni
da sprovedu svoju namjeru. Sad su poslali jedno drugo poslanstvo
da motri Njegovo kretanje i pronae neku optubu protiv Njega.
Kao i ranije, motiv za optube bilo je Njegovo nepotivanje
odredbi predaja koje su optereivale Boji Zakon. One su bile
neposredno odreene da tite dranje Zakona, ali su ih drali
svetijim od samog Zakona. Kad su dolazile u sukob sa zapovijedi-
ma danim na Sinaju, prednost se davala rabinskim odredbama.
Meu propisima najrevnosnije se primjenjivao onaj o obred-
nom ienju. Zanemarivanje formi to ih je trebalo potovati
396 prije objeda smatralo se stranim grijehom, koji e biti kanjen
i na ovom i na onom svijetu, pa se stoga i unitenje prijestup-
nika dralo vrlinom.
Bilo je bezbroj pravila o ienju. Cijeli ovjekov ivot bio
bi jedva dovoljan da ih sve naui. ivot onih koji su se pokuavali
(320)
Predaja 321
pridravati rabinskih zahtjeva bio je duga borba protiv obredne

neistoe i beskrajan niz pranja i ienja. Dok su ljudi bili
zaokupljeni beznaajnim sitnicama i pravilima koje Bog nije
zahtijevao, njihova pozornost bila je skrenuta s velikih naela
Njegova Zakona.
Krist i Njegovi uenici nisu potovali ova obredna pranja,
i uhode su ovo zanemarivanje uinile osnovom svoje optube.
Oni nisu izvrili neposredan napad na Krista, ve su doli k
Njemu kritizirajui Njegove uenike. U nazonosti mnotva re-
kli su: Zato tvoji uenici kre predaju starih? Ne peru ruk
prije jela.
Kad god vijest istine s posebnom silom dopre do dua, So-
tona pokree svoje predstavnike da otponu rasprave oko nekih
beznaajnih pitanja. Tako on pokuava skrenuti pozornost sa
stvarnog predmeta. Kad god se zapone neko dobro djelo, uvijek
postoje sitniari koji su spremni raspravljati o formi ili tehni-
kim pitanjima, da bi odvojili misli sa ive stvarnosti. Kad se
ini da Bog na poseban nain radi za svoj narod, neka on ne
dopusti da bude uvuen u rasprave koje e samo upropastiti
due. Pitanja koja sadre najvee znaenje za nas glase: Vjeru-
jem li u Bojeg Sina vjerom koja spaava? Je li moj ivot u skladu
s boanskim Zakonom? Tko vjeruje u Sina, ima ivot vjeni;
a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti ivota. Ako vrimo njegove
zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo. (Ivan 3,36; 1. Iva-
nova 2,3)
Isus nije uinio nikakav pokuaj da obrani sebe ili svoje
uenike. On se nije pozivao na optube protiv sebe, ve je i
dalje otkrivao duh koji je pokrenuo ove pobornike ljudskih ob-
reda. On im je dao primjer njihovog svakidanjeg postupanja,
onog to su uinili neposredno prije svog dolaska k Njemu. A
zato vi krite Boju zapovijed, rekao je, zbog svoje predaje?
Mojsije je, naime, rekao: Ispuni svoje dunosti prema ocu i
majci! i Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smru! A
vi kaete: Tko god rekne ocu ili majci: Ono ime bih ti mogao
pomoi posvetni je dar, taj je sigurno slobodan od dunosti
prema ocu i majci. Tako ukidoste zapovijed Boju zbog svoje
predaje. Oni su ukinuli petu zapovijed kao da nema znae- 397
nja, no bili su vrlo toni u provoenju predaja svojih starjei-
na. Uili su narod da je davanje imovine Hramu daleko svetija
dunost ak i od potpomaganja roditelja; kao da je, ma koliko
322 Isusov ivot
velika bila potreba, svetogre dati ocu ili majci bilo koji dio
od onoga to je tako posveeno. Bilo je dovoljno da nemarni
potomak izgovori rije korban nad svojim imetkom, posvetiv-
i ga tako Bogu, pa ga je mogao tijekom cijelog svog ivota
zadrati za svoje potrebe, a da nakon njegove smrti bude pre-
nesen u slubu Hramu. Na taj je nain imao slobodu da u i-
votu, pa i u smrti, ne potuje svoje roditelje i vara ih pod po-
krivalom lane posveenosti Bogu.
Nikada, rijeju ili djelom, Isus nije smanjio ovjekovu ob-
vezu u davanju darova i prinosa Bogu. Krist je sm davao sve
upute Zakona o desetini i prinosu. Kad je bio na Zemlji, po-
hvalio je onu siromanu enu koja je sve to je imala priloila
u hramsku riznicu. Meutim, od prividne revnosti za Boga sve-
enici i rabini stvorili su izgovor kojim su prikrivali vlastitu elju
za samoisticanjem. Obmanjivali su narod. Natovarili su mu te-
ke terete koje Bog nije nametnuo. ak ni Kristovi uenici nisu
bili sasvim osloboeni jarma koji im je nametnut naslijeenim
predrasudama i vlau rabina. Sada, otkrivanjem pravog rabin-
skog duha, Isus je teio osloboditi robovanja predaji sve one
koji su stvarno eljeli sluiti Bogu.
Licemjeri! rekao je On obraajui se lukavim uhodama,
lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavi: Ovaj me narod tuje
usnama, a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da me tu-
je dok nauava kao moju nauku zapovijedi ljudske. Kristove
rijei bile su optuba protiv cjelokupnog farizejskog sustava.
Izjavio je da rabini, postavljanjem svojih zahtjeva iznad boan-
skih pravila, stavljaju sebe iznad Boga.
Poslanici iz Jeruzalema bili su prepuni bijesa. Nisu mogli
optuiti Krista kao prekritelja Zakona sa Sinaja, jer je govorio
kao njegov branitelj protiv njihove predaje. Velika pravila Za-
kona, koja je On iznosio, bila su u uoljivoj suprotnosti prema
sitniarskim pravilima koja su izmislili ljudi.
Isus je objasnio mnotvu, a nakon toga znatno iscrpnije
svojim uenicima, da oskrvnue ne dolazi izvana, ve iznutra.
istoa i neistoa u vezi su s duom. Zla djela, zle rijei, zle
misli, prekraj Bojeg Zakona, a ne zanemarivanje vanjskih ob-
reda koje je stvorio ovjek, pogane ovjeka.
398 Uenici su zamijetili bijes uhoda kad je razoblieno njiho-
vo lano uenje. Vidjeli su ljutite poglede i uli poluglasne ri-
jei nezadovoljstva i osvetoljubivosti. Zaboravljajui koliko je esto
Predaja 323
Isus dokazao da ita srce kao otvorenu knjigu, govorili su Mu

o utjecaju Njegovih rijei. Nadajui se da e On moi odobro-
voljiti razbjesnjele zvaninike, kazali su Isusu: Zna li da se
sablaznie farizeji kad ue tu rije?
On je odgovorio: Iupat e se svaka sadnica koju nije
zasadio moj nebeski Otac. Obiaji i predaja, koje su rabini ta-
ko visoko vrednovali, bili su od ovoga svijeta, a ne s Neba. Ma
koliko veliki ugled uivali kod naroda, nisu mogli izdrati Bo-
ju kunju. Svaki ljudski izum koji je zamijenio Boje zapovijedi
pokazat e se bezvrijednim onog dana kad e skrivena djela,
bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud. (Propovjednik 12,14)
Zamjenjivanje Bojih zapovijedi ljudskim pravilima nije
prestalo. ak i meu kranima nalaze se odredbe i obiaji ko-
ji nemaju bolju osnovu no to je predaja otaca. Takve odred-
be, koje poivaju samo na ljudskom autoritetu, istisnule su one
to ih je Bog uspostavio. Ljudi se vrsto dre svoje predaje,
potuju svoje obiaje i gaje mrnju prema onima koji ih ele
upozoriti na njihovu pogreku. Danas, kad nam se nalae da
usmjerimo pozornost na Boje zapovijedi i vjeru Isusovu, vi-
dimo isto neprijateljstvo koje se pokazalo i u Kristove dane. O
Ostatku Bojeg naroda stoji napisano: Tada, obuzet gnjevom
protiv ene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina
potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isu-
sovo svjedoanstvo. (Otkrivenje 12,17)
Znajmo, Iupat e se svaka sadnica koju nije zasadio moj
nebeski Otac. Umjesto vlasti takozvanih crkvenih otaca, Bog
nam zapovjeda da prihvatimo rije vjenog Oca, Gospodara neba
i Zemlje. U njoj se jedino nalazi istina koja nije pomijeana sa
zabludom. David je rekao: Umniji sam od svih svojih uitelja,
jer razmiljam o svjedoanstvima tvojim. Razumniji sam i od
staraca, jer tvoje uvam naredbe. (Psalam 119,99.100) Neka
svi koji prihvaaju ljudski autoritet, crkvene obiaje ili predaju
otaca, posluaju opomenu izreenu Kristovim rijeima: Uza-
lud misli da me tuje dok nauava kao moju nauku zapovijedi
ljudske.
324 Isusov ivot
43
Sruene ograde
Marku 7,24-36.
399 Nakon sukoba s farizejima Isus se povukao iz Kafarnauma

i, preavi preko Galileje, uputio se u brdovit predio na grani-
cama Fenicije. Gledajui prema zapadu, mogao je vidjeti kako
su se u dolini rairili stari gradovi Tir i Sidon, sa svojim mno-
goboakim hramovima, velianstvenim palaama, trgovakim
centrima i lukama punim brodova. Iza toga rasprostiralo se pla-
vetnilo Sredozemnog mora, preko kojeg e vjesnici evanelja
ponijeti Radosnu vijest sreditima velikog svjetskog imperija.
Ali, jo nije dolo vrijeme tome. Neposredan rad koji je stajao
pred Njim bila je priprema uenika za njihovo poslanje. Dola-
zei u ovaj kraj nadao se da e nai mir koji nije imao u Betsaidi.
Ipak, kad je krenuo na put, to nije bio Njegov jedini cilj.
Najedanput, ena Kananejka, koja doe iz toga kraja, po-
vika: Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ker mi vrlo mui
zli duh. (Matej 15,21.22) Narod iz ovoga kraja imao je staro
kanaansko podrijetlo. Bili su idolopoklonici i stoga prezreni i
omrznuti od Hebreja. Ovom je narodu pripadala i ova ena koja
je sada dola Isusu. Bila je neznabokinja i stoga su joj bile nedo-
stupne prednosti koje su Hebreji svakodnevno uivali. Meu
400 Fenianima je ivjelo i puno Hebreja, te su vijesti o Kristovom
radu dospjele i u ovaj kraj. Neki od ovih ljudi sluali su Nje-
gove rijei i bili oevici Njegovih udesnih djela. Ova ena ula
je o proroku koji je, kako se govorilo, lijeio sve vrste bolesti.
Kad je ula o Njegovoj moi, u njezinom se srcu rodila nada.
Nadahnuta materinskom ljubavlju, odluila Mu je iznijeti slu-
(324)
Sruene ograde 325
aj svoje kerke. vrsto je odluila svoju nesreu povjeriti Isusu.

On mora izlijeiti njezino dijete. Traila je pomo od pogan-
skih bogova, ali nije dobila nikakvo olakanje. Pokatkad je do-
lazila u kunju da misli: to taj hebrejski uitelj moe uiniti
za mene? Meutim, stigla je vijest da On lijei sve vrste bole-
sti, i to jednako za bogate kao i za siromane. Odluila je ne
napustiti svoju jedinu nadu.
Krist je poznavao stanje ove ene. Znao je kako Ga ona
eli vidjeti i stoga je izaao na njezinu stazu. Sluei joj u nje-
zinoj boli, mogao je pruiti ivi prikaz pouke koju je elio ot-
kriti. Stoga je poveo svoje uenike u ovo podruje. elio je da
upoznaju neznanje koje vlada u gradovima i selima u blizini
zemlje Izraela. Ljudi kojima je bila pruena svaka prilika da ra-
zumiju istinu, nisu nita znali o potrebama onih koji su ivjeli
oko njih. Nije uinjen nikakav napor da se pomogne duama
u tami. Zid razdvajanja koji je podigla hebrejska oholost, pri-
jeio je ak i uenike da suosjeaju s neznaboakim svijetom.
Meutim, ova se ograda morala sruiti.
Krist nije odmah odgovorio na eninu molbu. On je pri-
hvatio ovu predstavnicu prezrena roda kao to bi to Hebreji
uinili. Ovim je namjeravao pokazati uenicima kakvom bi se
hladnoom i bezdunou Hebreji odnosili u takvom sluaju,
to je pokazao svojim doekom ove ene, kao i saaljivo postu-
panje koje On eli pokazati u takvoj nesrei, to je otkrio svo-
jim kasnijim uslianjem njezine molbe.
Meutim, premda Isus nije odgovorio, ena nije izgubila
vjeru. Kad je proao kao da nije uo, ona Ga je slijedila, izriui
i dalje svoje molbe. Budui da im je dosadila svojom namet-
ljivou, uenici su zahtijevali od Isusa da je otjera. Vidjeli su
da je njihov Uitelj postupao prema njoj ravnoduno i stoga
su mislili da odobrava hebrejske predrasude prema Kanaanci-
ma. Meutim, Spasitelj kojemu je ova ena iznijela svoju mol-
bu, bio je milostiv pa je odgovarajui na zahtjev uenika re-
kao: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.
Premda je ovaj odgovor izgledao kao da je u skladu s pred- 401
rasudama Hebreja, on je nosio ukor uenicima, koji su kasnije
razumjeli kao podsjetnik na ono to im je esto govorio da
je doao na svijet spasiti sve koji Ga budu prihvatili.
ena je iznosila svoj sluaj s jo veom ozbiljnou, pada-
jui pred Njegove noge i viui: Gospodine, pomozi mi! Jo
326 Isusov ivot
uvijek oito odbacujui njezine molbe u skladu s bezosjeajnom

hebrejskom predrasudom, Isus je odgovorio: Nije pravo oduzeti
kruh djeci i baciti ga psiima. To je, zapravo, bila izjava da
nije pravedno rasipati blagoslove dodijeljene Bojem omiljenom
narodu na strance i tuine u Izraelu. Ovaj bi odgovor potpuno
obeshrabrio nekog manje upornog molitelja. Meutim, ena je
uvidjela da je dola njezina prilika. Ispod oita Isusova odbaci-
vanja vidjela je samilost koju On nije mogao sakriti. Jest, Go-
spodine!, odgovorila je, jer i psii jedu mrvice to padaju sa
stola njihovih gospodara. Dok djeca u domu jedu za oevim
stolom, ni psi ne ostaju nenahranjeni. Oni imaju pravo na mr-
vice to obilno padaju sa stola. Stoga, zar u mnotvu blagoslo-
va danih Izraelu postoji i jedan blagoslov za nju? Na nju se gledalo
kao na psa, pa zar onda ona nema pravo psa na jednu mrvicu
od Izraelova obilja?
Isus je tek napustio svoje polje rada jer su knjievnici i
farizeji traili da Mu oduzmu ivot. Gunali su i alili se. Poka-
zivali su nevjerstvo i gorinu i odbili spasenje koje im se tako
iroko nudilo. Ovdje je Krist sreo jednu enu iz nesretnog i
prezrenog naroda koja nije imala prednost primiti svjetlost Boje
R ijei; ipak, ona se odmah podinila Kristovom utjecaju i
pokazala vjeru u Njegovu sposobnost da joj uslii molbu. Ona
je molila za mrvice koje padaju s Gospodareva stola. Ako mo-
e dobiti pravo jednog psa, voljna je da je smatraju psom. Nije
posjedovala narodne i vjerske predrasude ili oholost koja bi
utjecala na njezino ponaanje i odmah je priznala Isusa kao Ot-
kupitelja i kao Onoga koji moe uiniti sve to od Njega trai.
Spasitelj je zadovoljan. On je okuao njezinu vjeru u sebe.
Svojim je postupanjem prema njoj pokazao da ona koju su
smatrali odbaenom od Izraela nije vie tuinka, ve dijete Boje
obitelji. Kao dijete ima pravo na Oeve darove. Krist sada is-
punjava njezin zahtjev i zavrava pouku uenicima. Okrenuvi
se k njoj s izrazom saaljenja i ljubavi, rekao je: O eno, velika
402 je tvoja vjera. Neka ti bude kako eli! Od tog je trenutka njezina
ki ozdravila. Zli duh je vie nije uznemiravao. ena se udalji-
la, priznajui svojega Spasitelja, sretna to je usliana njezina
molitva.
To je bilo jedino udo to ga je Isus uinio dok je bio na
ovom putu. Doao je do granica Tira i Sidona da bi izvrio ovo
djelo. elio je pomoi ucviljenoj eni, istodobno svojim djelom
Sruene ograde 327
milosti prema pripadniku prezrenog naroda ostavljajui primjer

na dobrobit svojim uenicima kad ne bude vie s njima. elio
ih je povesti iz njihove hebrejske iskljuivosti da bi prihvatili
rad za druge izvan svog vlastitog naroda.
Isus je eznuo da otkrije duboke tajne istine koje su bile
vjekovima skrivene, kako e neznaboci biti sunasljednici s He-
brejima i dionici istog obeanja u Kristu Isusu Radosnom vi-
jeu. (Efeanima 3,6) Ovu istinu uenici su sporo uili i bo-
anski Uitelj im je davao pouku za poukom. Nagraujui ka-
petanovu vjeru u Kafarnaumu i propovijedajui evanelje sta-
novnicima Sikara, On je ve dokazao da ne sudjeluje u netr-
peljivosti Hebreja. Meutim, Samarijanci su imali neko znanje
o Bogu; a kapetan je pokazao ljubaznost prema Izraelu. Sad je
Isus doveo uenike u dodir s jednom neznabokinjom za koju
su smatrali da od bilo kog iz svojega naroda nema nikakav jai
razlog oekivati pomo od Njega. elio je pruiti primjer ka-
ko treba postupati prema takvoj osobi. Uenici su smatrali da
On previe dareljivo dijeli darove svoje milosti. elio je poka-
zati da se Njegova ljubav ne moe ograniiti na rasu ili narod.
Kad je rekao: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama
doma Izraelova, izrekao je istinu, a svojim djelom prema Ka-
naanki ispunio je svoju zadau. Ova je ena bila jedna od izgub-
ljenih ovaca koju je Izrael trebao spasiti. To je bila njihova odre-
ena zadaa, zadaa koju su zanemarili, a Krist ju je izvrio.
Ovaj je in otvorio duu apostola znatno potpunije prema
radu koji ih je oekivao meu neznabocima. Vidjeli su iroko
polje korisna rada izvan Judeje. Vidjeli su due koje podnose
alosti nepoznate onima koji su sretniji od njih. Meu ovima
koje su bili naueni prezirati bilo je dua koje su iekivale
pomo monog Iscjelitelja, koje su bile gladne svjetlosti istine,
koja je tako izobilno bila dana Hebrejima.
Nakon toga, kad su se Hebreji mnogo upornije odvraali
od uenika zato to su izjavili da je Isus Spasitelj svijeta i kad 403
je zid razdvajanja izmeu Hebreja i neznaboaca bio poruen
Kristovom smru, ova pouka i sline njoj koje su pokazivale
da je djelo evanelja nesputano obiajima ili nacionalnou,
imale su moni utjecaj na Kristove predstavnike kao smjernice
u njihovom radu.
Spasiteljev posjet Feniciji i udo to ga je ovdje uinio sa-
dravali su znatno dublju namjeru. Ovo djelo nije uinjeno samo
328 Isusov ivot
za ojaenu enu, niti samo za Njegove uenike i one koji e

prihvatiti njihov rad, ve da trajno vjerujete da je Isus Mesija,
Sin Boji, te da vjerujui imate ivot po njemu. (Ivan 20,31)
Iste sile koje su prijeile ljude da dou Kristu prije tisuu i
osam stotina godina [pisano 1898., prim. prev.] djeluju i danas.
Duh koji je podigao zid razdvajanja izmeu Hebreja i neznabo-
aca jo je uvijek aktivan. Gordost i predrasude podigle su jake
zidove razdvajanja izmeu razliitih skupina u ljudskom dru-
tvu. Krist i Njegovo poslanje pogreno su predoeni i vrlo mno-
go ljudi je smatralo da su, zapravo, iskljueni iz slube evan-
elja. Meutim, neka se ne osjeaju odvojenim od Krista. Ne
postoji nikakva prepreka koju ovjek ili Sotona moe podignuti
a da je vjera ne moe savladati.
Fenianka se vjerom suprotstavila preprekama koje su bi-
le podignute izmeu Hebreja i neznaboaca. Nasuprot obeshrab-
renju, ne gledajui na okolnosti koje bi je mogle navesti da
posumnja, pouzdala se u Spasiteljevu ljubav. Krist eli da se i
mi tako pouzdamo u Njega. Blagoslovi spasenja pripadaju sva-
koj dui. Nita drugo, osim vlastitog izbora, ne moe sprijeiti
ovjeka da postane sudionikom u Kristovim obeanjima preko
evanelja.
Drutvene razlike su mrske Bogu. On ne priznaje nita to
ima takvo obiljeje. U Njegovim oima due svih ljudi imaju
jednaku vrijednost. On je izveo sav ljudski rod od jednoga o-
vjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj, poto je ljudi-
ma odredio ustaljena godinja doba i mee postojbine njihove,
s nakanom da trae Boga, ne bi li ga moda napipali i nali,
jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas. Bez razlike u godi-
nama, drutvenom poloaju, narodnosti i vjerskoj pripadnosti,
svi su pozvani da dou k Njemu i ive. Tko vjeruje u nj, sigurno
nee biti postien. Jer nema razlike; Nema tu vie ni ido-
va ni Grka; nema vie ni roba ni slobodnjaka. Bogata se i
siromah sreu: obojicu ih Jahve stvori. Isti je Gospodin sviju,
bogat za sve koji ga zazivlju, jer: Tko god zazove ime Gospod-
nje, spasit e se. (Djela 17,26.27; Galaanima 3,28; Izreke 22,2;
Rimljanima 10,11-13)
329
44
Pravi znak
Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 15,29-39; 16,1-12;
Marku 7,31-37; 8,1-21.
Na povratku iz tirskog kraja doe preko Sidona ka Gali- 404

lejskom moru, usred podruja Dekapolisa. (Marko 7,31)
Stanovnici Gerase, opsjednuti od zlih duhova, bili su iz-
lijeeni u oblasti Dekapolisa. Ovdje je narod, uzbuen unite-
njem svinja, primorao Isusa da ih napusti. Ali sluali su glas-
nike koje je ostavio za sobom i sada su Ga eljeli vidjeti. Kad
je ponovno doao u ovaj kraj, mnogo se ljudi okupilo oko Nje-
ga i doveli su Mu gluhonijema ovjeka. Isus nije po svom obi-
aju izlijeio ovjeka samo rijeju. Uzevi ga u stranu iz mno-
tva, stavio je svoje prste u njegove ui i dodirnuo njegov je-
zik; gledajui prema nebu uzdahnuo je na misao o uima koje
se nee otvoriti istini i jezicima koji nisu htjeli priznati Otku-
pitelja. Na rijei: Otvori se!, ovjeku se povratila mo govo-
ra i, zanemarujui nalog da nikome ne govori, objavljivao je
posvuda o svom izljeenju.
Isus je otiao na jedno brdo i tu se oko Njega okupilo mno-
tvo, donosei i polaui svoje bolesne i hrome pred Njegove
noge. On ih je sve iscijelio; a narod, premda mnogoboaki,
slavio je Boga Izraelova. Tri su se dana nastavili okupljati oko
Spasitelja, spavajui nou na otvorenom, a preko dana tiska-
jui se puni enje da uju Kristove rijei i vide Njegova djela.
Na kraju ova tri dana nestalo im je hrane. Isus ih nije elio 405
otpustiti gladne, traio je od uenika da im daju hrane. Uenici
su ponovno otkrili svoje nevjerstvo. U Betsaidi su vidjeli kako
je s Kristovim blagoslovom njihova mala zaliha bila dovoljna
(329)
330 Isusov ivot
da nahrani mnotvo; ipak sada nisu iznijeli sve to su imali,

uzdajui se u Njegovu silu da to umnoi za gladno mnotvo.
tovie, oni koje je nahranio u Betsaidi bili su Hebreji; a ovi
su bili neznaboci i mnogoboci. Hebrejske predrasude bile su
u srcima uenika jo uvijek jake, pa su odgovorili Isusu: Otkud
bi ih netko mogao ovdje u pustinji nasititi kruhom? Meutim,
posluni Njegovoj rijei, donijeli su Mu ono to su imali se-
dam kruhova i dvije ribe. Mnotvo je bilo nahranjeno, i preo-
stalo je sedam velikih koara. etiri tisue ljudi, osim ena i
djece, bilo je tako okrijepljeno i Isus ih je otpustio radosnih i
zahvalnih srca.
Tada je uzeo lau i sa svojim uenicima otplovio jezerom
do Magdale, na junom dijelu Genezaretske nizine. Na granici
Tira i Sidona Njegov se duh osvjeio dubokim povjerenjem Si-
rofenianke. Neznaboaki Ga je narod iz Dekapolisa radosno
primio. Sad kad se jo jednom iskrcao u Galileji, u kojoj se
Njegova sila najdojmljivije otkrila, u kojoj je uinio najvie djela
milosti i iznosio svoje uenje, bio je doekan s oholim nevjer-
stvom.
Jednom poslanstvu farizeja pridruili su se predstavnici bo-
gatih i dostojanstvenih saduceja jedne stranke sveenika
sumnjiavaca i narodnih plemia. Ove dvije sljedbe bile su u
ljutom neprijateljstvu. Saduceji su se dodvoravali vladajuoj sili
da bi sauvali svoj poloaj i ugled. S druge strane, farizeji su
poticali narodnu mrnju prema Rimljanima, eznuvi za danom
kad e zbaciti jaram osvajaa. Meutim, farizeji i saduceji sad
su se ujedinili protiv Krista. Slian tei slinome; pa se zlo,
gdje god ono postoji, udruuje sa zlom da bi se unitilo dobro.
406 Sad su farizeji i saduceji doli Kristu traei znak s Neba.
Kad je u vrijeme Joue Izrael izaao u boj s Kanaancima kod
Bet-Horona, Sunce je stalo na zapovijed voe sve dok nije izvo-
jevana pobjeda; mnoga su se slina uda pokazala u njihovoj
povijesti. Takav su neki znak traili od Isusa. Meutim, ono to
je bilo potrebno Hebrejima nisu bili takvi znakovi. Samo vanj-
ski dokaz ne bi im mogao koristiti. Ono to je njima bilo po-
trebno nije bilo umno prosvjetljenje, ve duhovna obnova.
Tako vi znate, rekao je Isus, protumaiti izgled neba
prouavanjem neba mogli su unaprijed odrediti vrijeme a
znake vremena ne znate! Kristove rijei, izgovorene u sili Sve-
toga Duha, koje su ih osvjedoile o grijehu, bile su znak koji
Pravi znak 331
je Bog dao za njihovo spasenje. Dani su i znakovi izravno s

Neba da bi se potvrdila Kristovo poslanje. Pjesma anela pasti-
rima, zvijezda koja je vodila mudrace, golub i glas s Neba pri-
godom Njegova krtenja, bili su svjedoci za Njega.
On uzdahnu iz dna due te ree: emu ovaj narataj trai
znak? Ali mu se nee dati drugi znak, osim znaka Jone.
Kao to je Jona bio tri dana i tri noi u kitovom trbuhu, Krist
e biti isto toliko vremena u krilu zemlje. Kao to je Jonino
propovijedanje bilo znak Ninivljanima, tako je i Kristovo pro-
povijedanje bilo znak Njegovu narataju. Meutim, kakva su-
protnost u prihvaanju rijei! Narod velikog neznaboakog grada
zadrhtao je kad je uo Boju opomenu. Kraljevi i plemii su
se ponizili; uzvieni i niski zajedno su plakali pred nebeskim
Bogom i On im je podario milost. Ninivljani e na sudu ustati
s ovim naratajem, rekao je Krist, i osudit e ga, jer su se
obratili na Jonino propovijedanje. A evo, ovdje je neto vie
od Jone! (Matej 12,40.41)
Svako udo to ga je Krist uinio bilo je znak Njegova bo-
anstva. On je vrio upravo onaj rad koji je navijeten kao Me-
sijin; ali su za farizeje ova djela milosra bila izriita sablazan.
Hebrejske su voe gledale s bezdunom ravnodunou na ljud-
ske patnje. U mnogim sluajevima njihova sebinost i ugnje-
tavanje prouzroile su patnje to ih je Krist otklonio. Tako su
Njegova uda bila za njih prijekor.
Ono to je navelo Hebreje da odbace Spasiteljev rad bilo
je najuzvieniji dokaz Njegova boanskog karaktera. Najvee zna-
enje Isusovih uda oituje se u injenici to su bila na blago-
slov ljudskom rodu. Isusov je ivot otkrivao Boji karakter, i to 407
je najvei dokaz da je doao od Boga. inio je Boja djela i
govorio Boje rijei. Takav je ivot najvee od svih uda.
Kad se u nae vrijeme iznosi vijest istine, ima mnogih ko-
ji, kao i Hebreji, viu: Pokai nam znak. Uini neko udo.
Krist nije uinio nijedno udo na zahtjev farizeja. On nije ui-
nio nijedno udo u pustinji kao odgovor na Sotonino podme-
tanje. On nam ne daje silu da se obranimo ili da zadovoljimo
zahtjevima nevjerstva i oholosti. Meutim, evanelje ne ostaje
bez znaka svog boanskog podrijetla. Zar nije udo to se mo-
emo otrgnuti iz Sotonina ropstva? Neprijateljstvo prema So-
toni nije prirodno ljudskom srcu; ono je usaeno Bojom mi-
lou. Kad se onaj koji je bio podvlaen upornoj, kolebljivoj
332 Isusov ivot
volji, oslobodi i cijelim srcem podini Bojoj privlanoj sili,

ostvareno je udo; isto je tako i kad ovjek koji je bio u velikoj
zabludi shvati moralnu istinu. Svaki put kad se neka dua obrati
i naui ljubiti Boga i drati Njegove zapovijedi, ispunjava se Boje
obeanje: I dat u vam novo srce, i nov duh udahnut u u
vas. (Ezekiel 36,26) Promjena ljudskog srca, preobraaj ljud-
skog karaktera udo je to otkriva Spasitelja koji uvijek ivi i
radi na spaavanju dua. Dosljedan je ivot u Kristu veliko udo.
U propovijedanju Boje rijei, znak koji e se pokazati sada i
uvijek jest prisutnost Svetoga Duha, koji pretvara rije u ob-
navljajuu silu za one koji je sluaju. To je Boji svjedok pred
svijetom o boanskom poslanju Njegova Sina.
Oni koji su eljeli znak od Isusa nevjerstvom su tako otvrd-
nuli svoje srce da u Njegovom karakteru nisu prepoznali Boji
lik. Nisu htjeli vidjeti kako je Njegovo poslanje bilo ispunjenje
Pisma. U prii o bogatau i Lazaru Isus je rekao farizejima: Ako
zaista ne sluaju Mojsija i Proroka, nee vjerovati ni ako tko
od mrtvih uskrsne. (Luka 16,31) Nikakav znak koji bi im se
mogao dati na nebu ili zemlji ne bi im bio od koristi.
Isus je uzdahnuo iz dna due i okrenuvi se od skupine
sitniara, ponovno uao u lau sa svojim uenicima. U munoj
tiini opet su preli preko jezera. Nisu se vratili na mjesto koje
su napustili, ve su se usmjerili prema Betsaidi u ijoj je bli-
zini bilo nahranjeno pet tisua ljudi. Kad su stigli na drugu
stranu, Isus je rekao: uvajte se kvasca farizejskog i saducej-
408 skog. Hebreji su jo od Mojsijeva vremena imali obiaj uklo-
niti kvasac iz svojih domova za vrijeme praznika Pashe, jer su
bili naueni smatrati ga znamenjem grijeha. Ipak uenici nisu
razumjeli Isusa. Prilikom svog iznenadnog odlaska iz Magdale,
zaboravili su ponijeti kruh, pa su sa sobom imali samo jedan
komad. Razumjeli su da se Krist poziva na ovu okolnost upo-
zoravajui ih da ne kupuju kruh od farizeja ili saduceja. Nji-
hov nedostatak vjere i duhovnog pronicanja esto ih je dovo-
dio do slinih pogrenih razumijevanja Njegovih rijei. Sad ih
je Isus prekorio to su mislili da se On, koji je nahranio tisue
s malo riba i jemenih kruhova, u ovoj sveanoj opomeni po-
zvao samo na zemaljsku hranu. Prijetila je opasnost da lukavo
rasuivanje farizeja i saduceja prome Njegove uenike nevjer-
stvom kao kvascem, navodei ih da olako razmiljaju o Kristo-
vim djelima.
Pravi znak 333
Uenici su bili skloni misliti da je njihov Uitelj trebao is-

puniti zahtjev za znakom na nebu. Vjerovali su da je On imao
potpunu mogunost to uiniti i da bi takav znak uutkao Nje-
gove neprijatelje. Nisu razabrali licemjerstvo ovih sitniara.
Mjesecima nakon toga, kad se skupilo golemo mnotvo
naroda, tako da su jedni drugima gazili noge, Isus je ponovio
isto uenje. Isus poe govoriti najprije svojim uenicima: u-
vajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja! (Luka 12,1)
Kvasac stavljen u tijesto djeluje neosjetno, mijenjajui i-
tavu koliinu u skladu sa svojom prirodom. Ako se tako dopu-
sti licemjerju da ivi u srcu, ono proima karakter i ivot. Jedan
uoljiv primjer farizejskog licemjerja Krist je ve ukorio optu-
ujui primjenu korbana kojim se prikrivalo zanemarivanje
dunosti djece takozvanom dareljivou prema Hramu. Knji-
evnici i farizeji neprimjetno su podmetali prijevarna naela.
Prikrivali su stvarnu namjeru svojih doktrina i koristili svaku
priliku da ih vjeto utisnu u misli svojih sluatelja. Ova lana
naela, kad se jednom prihvate, djeluju kao kvasac u tijestu,
proimajui i mijenjajui karakter. Ovo prijevarno uenje ui-
nilo je da narod tako teko prihvati Kristove rijei.
Isti utjecaji djeluju i danas preko onih koji pokuavaju Boji
Zakon objasniti usklaujui ga sa svojim postupcima. Ova vr-
sta ljudi ne napada Zakon otvoreno, ve uvodi spekulativne te- 409
orije koje potkopavaju njegova naela. Oni ga objanjavaju ta-
ko da unitavaju njegovu snagu.
Licemjerstvo farizeja bilo je proizvod sebinosti. Proslav-
ljanje sebe samih bilo je cilj njihova ivota. To ih je dovelo do
toga da izvru i pogreno primjenjuju Pismo i zaslijepilo ih u
odnosu na cilj Kristove misije. ak su se i Kristovi apostoli na-
lazili u opasnosti da gaje ovo podmuklo zlo. Oni koji su se ubra-
jali u Isusove sljedbenike, ali nisu napustili sve da bi postali
Njegovi uenici, u velikoj mjeri podlegli su utjecaju farizejskog
rasuivanja. Oni su se esto kolebali izmeu vjere i nevjerstva
i nisu prepoznali bogatstva mudrosti skrivene u Kristu. ak i
uenici, premda su naoko napustili sve zbog Isusa, u srcu nisu
prestali traiti za sebe velike stvari. Ovaj duh potaknuo je sva-
u oko toga tko e biti najvei. On se postavio izmeu njih i
Krista, inei ih tako malo suosjeajnima s Njegovim poslanjem
samoportvovnosti, i tako sporima da razumiju tajnu otkuplje-
nja. Kao to e kvasac, ako se ostavi da dovri svoj rad, izazvati
334 Isusov ivot
pokvarenost i raspadanje, tako e i samoiv duh, ako se gaji,

izazvati oskvrnue i unitenje due.
Koliko je meu Kristovim sljedbenicima danas, kao i u stara
vremena, rairen ovaj podmukli, varljivi grijeh! Kako je esto
naa sluba Kristu i naa zajednica jednog s drugim naruena
tajnom eljom za uzdizanjem svoga ja! Kako spremno dolazi
misao da sami sebi estitamo, i elja za ljudskim odobravanjem!
Samoljublje, elja za lakim putom od onoga koji je Bog odre-
dio vodi k zamjeni boanskih pravila ljudskim teorijama i pre-
dajom. Rijei Kristove opomene izgovorene su Njegovim ue-
nicima: uvajte se kvasca farizejskoga.
Kristova je vjera ista iskrenost. Revnost za Boju slavu je
pobuda usaena Svetim Duhom i samo uspjeno djelovanje Duha
moe usaditi ovu pobudu. Jedino Boja sila moe otkloniti sa-
moivost i licemjerstvo. Ova je promjena znak Njegova djelo-
vanja. Kad vjera koju prihvaamo razori sebinost i prijetvor-
nost, kad nas vodi da traimo Boju slavu a ne svoju, moemo
biti sigurni da je to pravi put. Oe, proslavi ime svoje! (Ivan
12,28) bilo je osnovno pravilo Kristova ivota i, ako Ga slije-
dimo, ono e biti osnovno pravilo i naeg ivota. On nam za-
povijeda da ivimo kako je on ivio, i ako vrimo njegove
zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo. (1. Ivanova 2,6.3)
335
45
U sjenci kria
Marku 8,27-38; Luki 9,18-27.
Kristov se rad na Zemlji brzo primicao kraju. Pred Njim 410

su se u ivom prikazu otkrivali prizori ka kojima su vodili Nje-
govi koraci. ak i prije no to je na sebe uzeo ljudsku prirodu,
vidio je cijelu duljinu staze kojom je morao proi da bi spasio
ono to je izgubljeno. Svaku bol koja je kidala Njegovo srce,
svaku teku uvredu koja se sruila na Njegovu glavu, svaku
oskudicu koju je morao podnijeti, jasno je vidio prije no to je
odloio svoju krunu i kraljevsku odjeu i siao s prijestolja da
bi svoje Boanstvo zaodjenuo ljudskom prirodom. Pred Njego-
vim se oima pruala cijela staza od jasala do Golgote. Poznavao
je patnju koja e doi na Njega. Sve je to On znao, a ipak je
rekao: Evo dolazim! U svitku knjige pie za mene: Milje mi
je, Boe vrit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.
(Psalam 40,8.9)
Pred oima je stalno drao ishod svojega poslanja. Njegov
zemaljski ivot, prepun napornog rada i samoportvovnosti, bio
je ispunjen radou u nadi da sav trud nee biti uzaludan. Da-
jui svoj ivot za ivot ljudi, On e vratiti svijet odanosti Bogu.
Premda je prvo morao primiti krtenje krvlju, premda su gri-
jesi svijeta teko pritiskivali Njegovu nevinu duu, premda je
na Njemu leala sjenka neizrecive boli, On je, ipak, zbog rado-
sti koja Mu je izloena, izabrao kri i sramotu.
Prizori koji su se nalazili pred Njim bili su jo skriveni od
izabranih suradnika u Njegovoj slubi, ali vrijeme kada e mo-
rati promatrati Njegove samrtne muke bilo je blizu. Morat e 411
(335)
336 Isusov ivot
gledati Njega, koga su voljeli i u koga su imali povjerenja, ka-

ko e biti predan neprijateljima i prikovan na golgotskom kri-
u. Uskoro e ih morati ostaviti da se bez utjehe Njegove na-
zonosti suoe sa svijetom. Znao je da e ih proganjati esto-
ka mrnja i nevjerstvo i elio ih je pripremiti za te kunje.
Isus i Njegovi uenici stigli su sada u jedan od gradia oko
Cezareje Filipove. Bili su izvan granica Galileje, u podruju u
kojem je prevladavalo idolopoklonstvo. Ovdje su uenici bili
odvojeni od judaistikog utjecaja i dovedeni u blii dodir s po-
ganskim bogotovljem. Oko njih su bili zastupljeni oblici pra-
znovjerja koji su postojali u svim dijelovima svijeta. Isus je elio
da upoznavanje s ovim probudi njihovu odgovornost prema ne-
znabocima. Za svog boravka u ovom kraju nastojao je manje
pouavati narod a potpunije se posvetiti svojim uenicima.
Namjeravao im je govoriti o patnjama koje Ga oekuju.
Meutim, prvo je otiao nasamo i molio se da njihova srca bu-
du spremna primiti Njegove rijei. Kad im se pridruio, nije
odmah izrekao ono to im je elio rei. Prije no to e ovo
uiniti pruio im je priliku da pokau svoju vjeru u Njega kako
bi se osnaili za kunju koja e doi. Upitao je: Za koga dre
ljudi Sina ovjejega?
Uenici su sa alou morali priznati da Izrael nije u Nje-
mu prepoznao Mesiju. Neki su Ga, istina, proglasili Davidovim
sinom kad su vidjeli Njegova uda. Mnotvo to je bilo nahra-
njeno kod Betsaide eljelo Ga je proglasiti kraljem Izraelovim.
Mnogi su Ga bili spremni prihvatiti kao proroka; ali nisu vje-
rovali da je Mesija.
Isus je sada postavio drugo pitanje, koje se odnosilo samo
na uenike: A za koga me vi drite? Petar je odgovorio: Ti
si Krist, Sin Boga ivoga!
Petar je od poetka vjerovao da je Isus Mesija. Mnogi dru-
gi, koji su bili osvjedoeni propovijedanjem Ivana Krstitelja i
prihvatili Krista, poeli su sumnjati u Ivanovo poslanje kad je
baen u tamnicu i ubijen; oni su sada sumnjali da je Isus Me-
sija kojega su tako dugo oekivali. Mnogi od uenika koji su
oduevljeno oekivali da Isus zauzme svoje mjesto na Davido-
vom prijestolju napustili su Ga kad su prozreli da nema takvu
412 namjeru. Meutim, Petar i njegovi sudrugovi nisu se pokole-
bali u svojoj odanosti Njemu. Nepostojanost onih koji su Ga
juer slavili a danas osuivali nije unitila vjeru pravih Spasite-
U sjenci kria 337
ljevih sljedbenika. Petar je izjavio: Ti si Krist, Sin Boga ivoga!

On nije oekivao da kraljevske poasti okrune njegovog Gos-
podina, ve Ga je prihvatio u Njegovu ponienju.
Petar je iskazao vjeru dvanaestorice. Pa ipak, uenici su
jo uvijek bili daleko od razumijevanja Kristove misije. Protiv-
ljenje sveenika i poglavara i njihovo netono predoavanje nisu
ih mogli odvojiti od Krista, ali su ih jo uvijek vrlo zbunjivali.
Oni nisu jasno vidjeli svoj put. Utjecaj njihovog ranog odgoja,
uenje rabina i mo predaje jo uvijek su zaklanjali pogled na
istinu. S vremena na vrijeme obasjavale su ih dragocjene zrake
svjetlosti od Isusa, no ipak, esto su bili kao ljudi koji posru
u tami. Meutim, ovog dana, prije no to su se suoili s velikom
kunjom svoje vjere, Sveti Duh je u sili poinuo na njima. Za
neko su se vrijeme njihove oi odvojile od onoga to je vid-
ljivo da bi gledale na nevidljivo. (2. Korinanima 4,18) Pod
ljudskim oblijem prepoznali su slavu Bojeg Sina.
Isus je odgovorio Petru: Blago tebi, imune, Jonin sine,
jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski!
Istina koju je Petar priznao jest temelj vjere kranina. To
je ono to sm Krist objavljuje da je vjeni ivot. Meutim, po-
sjedovanje ove spoznaje nije bio razlog za samouzvienje. Ovo
nije otkriveno Petru ni njegovom mudrou ni njegovom do-
brotom. Ljudski rod sam od sebe nikada ne moe dostii po-
znavanje boanskog. Od neba je vie: to jo da uini? Od
eola dublje: to jo da mudruje? (Job 11,8) Jedino duh po-
sinatva moe nam otkriti duboka Boja djela ono to oko
nije vidjelo, to uho nije ulo, na to ljudsko srce nije pomi-
slilo. A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispitu-
je, ak i dubine Boje. (1. Korinanima 2,9.10) Prisan je Ja-
hve s onima koji ga se boje, a Petrovo prepoznavanje Kristo-
ve slave dokaz je da je bio uenik Boji. (Psalam 25,14; Ivan
6,45) Doista, Blago tebi imune Jonin sine, jer tebi to ne objavi
tijelo i krv, nego Otac moj nebeski.
Isus je nastavio: A ja tebi kaem: ti si Petar Stijena, i
na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i Vrata pakla nee je nad-
vladati. Rije Petar znai kamen kamen koji se kotrlja. Pe- 413
tar nije bio stijena na kojoj je utemeljena Crkva. Vrata paklena
nadvladala su ga kad se s kletvom odrekao svoga Gospodina.
Crkva je sazidana na Onome koga ne mogu nadvladati paklena
vrata.
338 Isusov ivot
Vjekovima prije Spasiteljeva dolaska Mojsije je pokazao na

Stijenu Izraelova spasenja. Psalmist je pjevao o utvrdi. Izaija
je napisao: Stog ovako govori Jahve Gospod: Evo, postavljam
na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac.
(Ponovljeni zakon 32,4; Psalam 62,7; Izaija 28,16) Sam Petar
nadahnuto piui, primjenjuje ovo proroanstvo na Isusa. On
kae: ... ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin. Pristupi-
te k njemu, ivomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali
koji je u oima Bojim izabran, dragocjen, te dopustite da se
od vas samih kao ivog kamenja sagradi duhovna kua. (1. Pet-
rova 2,3-5)
Nitko, naime, ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga
koji je ve postavljen, a taj je Isus Krist. (1. Korinanima 3,11)
Na toj stijeni, rekao je Isus, sagradit u Crkvu svoju. U pri-
sutnosti svih nebeskih duhovnih bia, u prisutnosti nevidljive
paklene vojske, Krist je osnovao svoju Crkvu na ivoj Stijeni.
Ta Stijena je On sm Njegovo tijelo za nas slomljeno i ranje-
no. Crkvu koja je sazidana na ovom temelju vrata paklena nee
nadvladati.
Kako je slaba izgledala Crkva kad je Krist izgovorio ove
rijei! Postojala je samo aica vjernika, protiv kojih e biti us-
mjerena sva sila zlih duhova i zlih ljudi, ali se ipak Kristovi
sljedbenici nisu trebali bojati. Sazidani na Stijeni njihove sna-
ge, oni ne mogu biti srueni.
est tisua godina vjera je zidana na Kristu. est tisua go-
dina vihori i bure sotonskog bijesa udaraju o Stijenu naeg spa-
senja; ali ona nepomino stoji.
Petar je izrazio istinu koja je sm temelj vjere Crkve, i Isus
ga je poastio kao predstavnika cijeloga tijela sastavljenog od
vjernika. On je rekao: Tebi u dati kljueve kraljevstva nebes-
kog, pa to god svee na zemlji, bit e svezano i na nebesi-
ma, a to god razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebe-
sima.
Kljueve kraljevstva nebeskog Kristove su rijei. Sve ri-
jei Svetoga pisma Njegove su i ovim su obuhvaene. Ove rijei
imaju silu da otvore i zatvore Nebo. One objavljuju uvjete uz
414 koje se ljudi primaju ili odbacuju. Tako je djelo onih koji
propovijedaju Boju Rije miris ivotni za ivot ili miris smrt-
ni za smrt. Njihovo se poslanje mjeri vjenim uincima.
U sjenci kria 339
Spasitelj nije povjerio djelo evanelja samo osobno Petru.

Kasnije, ponavljajui rijei koje su izgovorene Petru, primjenjuje
ih neposredno na Crkvu. U biti to isto bilo je izgovoreno i dva-
naestorici kao predstavnicima vjernikog tijela. Da je Isus dao
neki poseban autoritet jednom od uenika nad ostalima, ne bismo
tako esto nalazili kako se prepiru oko toga tko je najvei. Oni
bi se podinili elji svog Uitelja i potovali onoga koga je On
izabrao.
Umjesto da je imenovao jednoga koji e biti njihov voa,
Krist je rekao uenicima: Ne dopustite da vas nazivaju rab-
bi; Takoer ne dopustite da vas nazivaju voama, jer imate
samo jednog Vou: Krista! (Matej 23,8.10)
... Krist glava svakome ovjeku. Bog koji je sve poloio
pod Spasiteljeve noge, a njega dade za glavu nad svima Crkvi,
koja je njegovo tijelo punina Onoga koji ispunjava sve u svi-
ma. (1. Korinanima 11,3: Efeanima 1,22.23) Crkva je sazi-
dana na Kristu kao svom temelju i ona slua Krista kao svoju
Glavu. Ona ne smije ovisiti o ovjeku, ili da njom ovjek vlada.
Mnogi tvrde da im poloaj povjerenja u Crkvi daje vlast da
nareuju to drugi trebaju vjerovati i initi. Bog ne odobrava
takvo pravo. Spasitelj izjavljuje: Ta vi ste braa. Svi su izloeni
kunji i podloni pogrekama. Ni na jedno se smrtno bie ne
moemo osloniti da nas vodi. Stijena vjere je iva prisutnost
Krista u Crkvi. Na nju se moe osloniti i najslabiji, a oni koji
sebe smatraju najjaima pokazat e se najslabijima ako Krista
ne uine svojom silom. Proklet ovjek koji se uzdaje u ovje-
ka, i slabo tijelo smatra svojom miicom. Gospodin je stijena
i djelo mu je savreno. Blago svima koji se njemu utjeu!
(Jeremija 17,5; Ponovljeni zakon 32,4: Psalam 2,12)
Nakon Petrova priznanja Isus je naloio uenicima da ni-
kome ne kau da je On Krist. Ovaj nalog On im je dao zbog
odluna otpora knjievnika i farizeja. A i vie od toga, narod
pa ak i apostoli imali su tako pogrenu predodbu o Me-
siji da pravi pojam o Njegovom karakteru ili djelu ne bi stekli
ni kad bi Ga javno proglasili njime. Meutim, iz dana u dan
On im se otkrivao kao Spasitelj, elei tako pruiti pravi po-
jam o sebi kao Mesiji.
Uenici su jo uvijek oekivali da Krist zavlada kao zemaljski 415
vladar. Premda je tako dugo krio svoje namjere, vjerovali su
da On nee uvijek ostati u siromatvu i povuenosti; da je blizu
340 Isusov ivot
vrijeme kad e zasnovati svoje kraljevstvo. Da mrnja sveenika

i rabina nee nikada biti pobijeena, da e Krist biti odbaen
od svog naroda, da e biti osuen kao varalica i razapet kao
zloinac takvu misao apostoli nikada nisu gajili. Meutim,
pribliavao se as sila tame, pa je Isus morao svojim uenici-
ma otkriti sukob koji je pred njima. Bio je alostan jer je una-
prijed vidio kunju. Do ovog trenutka uzdrao se da im objavi
bilo to o svom stradanju i smrti. U svom razgovoru s Nikode-
mom rekao je: Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji,
tako mora biti podignut Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u
njega ima ivot vjeni. (Ivan 3,14.15) Meutim, uenici to ni-
su uli, a i da su uli, ne bi razumjeli. Meutim, sad su bili s
Isusom, sluajui Njegove rijei, promatrajui Njegova djela, dok
se, bez obzira na skromnost Njegovih okolnosti i protivljenja
sveenika i naroda, mogu pridruiti Petrovom svjedoanstvu:
Ti si Krist, Sin Boga ivoga! Sada je dolo vrijeme da se ski-
ne koprena koja je skrivala budunost. Otada poe Isus izla-
gati svojim uenicima da mora ii u Jeruzalem, gdje e mnogo
trpjeti od starjeina, glavara sveenikih i knjievnika, da e
biti ubijen i da e uskrsnuti trei dan.
Uenici su sluali nijemi od tuge i uenja. Krist je pri-
hvatio Petrovu izjavu kojom Ga je priznao kao Bojeg Sina; pa
su im sada Njegove rijei kojima je navijestio svoje patnje i smrt
bile neshvatljive. Petar nije mogao utjeti. Zgrabio je svoga Ui-
telja, kao da Ga je elio udaljiti od zle kobi koja se isprijeila,
i uzviknuo: Boe sauvaj! Tebi se takvo to ne smije dogoditi!
Petar je volio svoga Gospodina, ali Isus ga nije pohvalio
to je pokazao elju da Ga zatiti od patnje. Takve Petrove rijei
nisu mogle biti pomo i okrjepa Isusu u velikoj kunji koja Ga
je oekivala. One nisu bile u skladu s Bojim ciljem milosti
izgubljenom svijetu, ni s poukom o samoportvovnosti koju je
Krist doao pruiti svojim osobnim primjerom. Petar nije e-
lio vidjeti kri u Kristovom radu. Dojam koji su izazvale Pet-
rove rijei bio je u potpunoj suprotnosti s onim koji je Krist
elio ostaviti na um svojih sljedbenika, pa je Spasitelj bio po-
krenut da izgovori jedan od najozbiljnijih prijekora koji je ika-
416 da preao preko Njegovih usana: Sotono, idi mi s oiju! Ti si
sablazan za me, jer tvoje misli nisu Boje, ve ljudske.
Sotona je pokuavao obeshrabriti Isusa i odvratiti Ga od
Njegove misije, a Petar je u svojoj slijepoj ljubavi dao glas ku-
U sjenci kria 341
nji. Knez zla bio je zaetnik ove misli. Njegovo je poticanje

bilo iza ovog prenagljenog uzvika. Sotona je u pustinji ponu-
dio Kristu vladavinu svijetom uz uvjet da se odrekne staze poni-
enja i rtve. Sad je iznio istu kunju Kristovom ueniku. elio
je da Petrov pogled zadri na zemaljskoj slavi kako ne bi mo-
gao vidjeti kri ka kojemu je Krist elio usmjeriti njegove oi.
Preko Petra Sotona je opet sruio kunju na Isusa. Meutim,
On se na to nije osvrtao; On je mislio na svog uenika. Soto-
na se postavio izmeu Petra i njegovog Uitelja da uenikovo
srce ne bi bilo dirnuto prizorom Kristova ponienja za njega.
Kristove rijei nisu izgovorene Petru, ve onome koji ga je poku-
ao odvojiti od njegovog Otkupitelja. Sotono, idi mi s oiju!
Nemoj se vie postavljati izmeu mene i mog zabludjelog slu-
ge. Dopusti mi da budem s Petrom licem k licu, da bih mu
mogao otkriti tajnu svoje ljubavi.
Za Petra je to bila gorka pouka, koju je on sporo uio, da
Kristova staza na Zemlji vodi kroz duboke duevne patnje i
ponienja. Uenik je ustuknuo od sudjelovanja u patnji sa svo-
jim Gospodinom. Meutim, u ognju pei za preiavanja mo-
rao je upoznati njezin blagoslov. Mnogo kasnije, kad je njego-
va ivahna pojava ve bila povijena pod teretom godina i truda,
pisao je: Prestanite se uditi, ljubljeni kao da vam se to
neobino dogaa poaru koji bjesni meu vama da vas isku-
a! Naprotiv, radujte se to ste dionici u Kristovim patnjama,
da se mognete radovati i veseliti i u as kad se objavi njegova
slava! (1. Petrova 4,12.13)
Isus je sad objasnio svojim uenicima da je Njegov ivot
samoodricanja primjer kakav treba biti njihov ivot. Pozivajui
oko sebe s uenicima i narod koji se naao u blizini, On je
rekao: Ako, dakle, tko hoe ii za mnom, neka se odree sa-
mog sebe, neka uzme svoj kri i neka me slijedi! Kri je bio
povezan sa silom Rima. On je bio sredstvo najsvirepijeg i naj-
uvredljivijeg oblika smrti. Od najgorih zloinaca zahtijevalo se
da nose kri do mjesta izvrenja smrtne kazne, i esto, kad su
ga postavljali na njihova plea, oni su se oajnikom snagom
opirali sve dok nisu bili svladani, a orue za muenje prive- 417
zano za njih. Meutim, Isus je svojim sljedbenicima zapovjedio
da uzmu kri i da ga nose idui za Njim. Njegove rijei, prem-
da nejasno shvaene, ukazivale su uenicima na njihovo prihva-
anje najteeg ponienja do same smrti radi Krista. Spasitelje-
342 Isusov ivot
ve rijei nisu mogle opisati potpunije samopredanje. Meutim,

On je sve to prihvatio zbog njih. Isus nije smatrao Nebo mje-
stom koje bi poelio, a da mi budemo izgubljeni. On je napu-
stio nebeske dvorove za ivot poruge, uvreda i poniavajue
smrti. On, koji je imao neprocjenjivo blago Neba, postao je siro-
manim, da se Njegovim siromatvom mi obogatimo. Mi treba-
mo ii stazom kojom je On iao.
Ljubav prema duama za koje je Krist umro predstavlja
raspinjanje svoga ja. Svako Boje dijete treba odsad sebe sma-
trati karikom u lancu sputenom da se spasi svijet, ujedinje-
nim s Kristom u Njegovom planu milosti, i ii s Njim da trai
i spasi izgubljene. Kranin treba stalno drati na umu svoje
posveenje Bogu i obvezu da karakterom otkrije Krista svije-
tu. Samoportvovnost, suut, ljubav iskazana u Kristovom i-
votu trebaju se ponovno pokazati u ivotu onih koji rade za
Boga.
Tko hoe sauvati svoj ivot, izgubit e ga, a tko izgubi
radi mene svoj ivot, nai e ga. Sebinost je smrt. Nijedan
organ u tijelu ne bi mogao ivjeti ako bi ograniio svoj rad sa-
mo za sebe. Srce, zanemarujui da alje ivotvornu krv ruci ili
glavi, brzo bi izgubilo svoju snagu. Kao naa ivotvorna krv,
tako se i Kristova ljubav iri u svaki dio Njegovog duhovnog
tijela. Mi smo udovi jedan drugome i dua koja ne daje umri-
jet e. to koristi ovjeku, rekao je Isus, ako dobije sav svijet
a izgubi svoj ivot? to li moe dati ovjek kao otkupninu za
svoj ivot?
Iza siromatva i ponienja u kojemu se nalazio, On je ukazao
uenicima na svoj dolazak u slavi, ne u sjaju nekog zemaljskog
prijestolja, ve u slavi Boga i nebeske vojske. Te e tada, rekao
je, platiti svakomu prema djelima njegovim. Za njihovo je ohrab-
renje izrekao ovo obeanje: Zaista vam kaem, ima nekih koji
nee umrijeti dok ne vide Sina ovjejega gdje dolazi sa svo-
jom kraljevskom vlasti. Ali, uenici nisu razumjeli Njegove ri-
jei. Slava im je izgledala daleko. Njihove su oi bile prikovane
za ono to su blie vidjeli, za zemaljski ivot neimatine, poni-
enja i patnje. Moraju li napustiti arko oekivanje Mesijina kra-
ljevstva? Zar svojega Gospodina nee vidjeti kako se podie na
418 Davidovo prijestolje? Zar je mogue da je Krist trebao ivjeti
ivotom poniznog lutalice bez doma, biti prezren, odbaen i
pogubljen? alost je titala njihova srca, jer su voljeli svojega
U sjenci kria 343
Gospodina. Sumnja je, takoer, muila njihove due, jer nisu

mogli razumjeti da e Boji Sin biti podvrgnut tako okrutnom
ponienju. Pitali su se zato treba dobrovoljno poi u Jeruza-
lem i doivjeti takvo postupanje kakvo im je rekao da e tamo
podnijeti. Kako se moe pokoriti takvoj sudbini i ostaviti ih u
veoj tami od one u kojoj su traili put prije no to im se On
sam otkrio?
U podruju Cezareje Filipove Krist je bio izvan Herodova
i Kaifina domaaja, razmiljali su uenici. Nije se morao bojati
hebrejske mrnje ili rimske sile. Zato da ne radi ovdje daleko
od farizeja? Zato se treba predati na smrt? Ako treba umrijeti,
kako e onda osnovati svoje kraljevstvo, tako vrsto da ga ni
vrata pakla nee moi nadvladati? Za uenike je to doista bila
tajna.
Oni su sad upravo putovali obalama Galilejskog mora, prema
gradu u kojem e se ugasiti sve njihove nade. Nisu se usui-
vali ita progovoriti s Kristom, ve su tihim i alosnim glasom
razgovarali o tome kakva e biti budunost. Unato svojim
pitanjima, prionuli su za misao da e neka nepredviena okol-
nost moda otkloniti nesreu koja je, ini se, oekivala njiho-
vog Gospodina. Tako su est dugih, tunih dana alili i dvojili,
nadali se i strahovali.
344 Isusov ivot
46
Isusovo preobraenje
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 17,1-8; Marku 9,2-8;
Luki 9,28-36.
419 Pribliavala se veer kad je Isus pozvao k sebi svoja tri

uenika Petra, Jakova i Ivana i poveo ih preko polja, daleko
uz krevitu stazu do jedne osamljene planinske padine. Spasi-
telj i Njegovi uenici proveli su dan u putovanju i pouavanju,
pa ih je uspon na planinu jo vie zamorio. Krist je skinuo te-
rete s due i tijela mnogobrojnim nevoljnicima i On je poda-
rio treptaj ivota njihovim oslabljenim tijelima. Meutim, bio
je odjeven ljudskom prirodom, te se zajedno sa svojim ueni-
cima umorio od uspinjanja.
Svjetlost zalazeeg sunca jo je poivala na ovom planin-
skom vrhu i svojom slavom, koja je polako iezavala, pozlai-
vala stazu kojom su ili. Meutim, naskoro je svjetlost napu-
stila brdo i dolinu i sunce iezlo na zapadnom obzorju, pa su
se osamljeni putnici nali obgrljeni nonom tamom. Tama u nji-
hovoj okolici kao da je bila odjek njihovih dua punih tuge,
oko kojih su se poeli gomilati i zgunjavati oblaci.
Uenici se nisu usuivali zapitati Krista kamo ide i s kakvom
namjerom. U planini je esto provodio cijele noi na molitvi.
On, ija je ruka oblikovala planine i doline, poznavao je pri-
rodu i uivao u njezinoj tiini. Uenici su ili za Kristom; ipak
su se pitali zato ih njihov Uitelj vodi ovom napornom strmi-
nom kad su umorni i kad je i Njemu potreban odmor.
Napokon im je Krist rekao da ne trebaju ii dalje. Otiavi
420 nekoliko koraka od njih, ovjek boli izlijevao je svoja moljenja
s velikom vikom i suzama. Molio se za snagu da izdri kunju
(344)
Isusovo preobraenje 345
za dobro ljudskog roda. On sam iznova mora se uhvatiti za

Svemoguega, jer je jedino na taj nain mogao razmiljati o
budunosti. Izlijevao je sve elje svog srca za svoje uenike da
u likovanju sila mraka njihova vjera ne klone. Gusta rosa pre-
krila je Njegovu pognutu pojavu, ali On se nije obazirao na
to. None su se sjenke zgunjavale oko Njega, ali On nije gle-
dao na njihovu tamu. Tako su sati sporo prolazili. U poetku
su uenici s iskrenom odanou sjedinjavali svoje molitve s
Njegovima, ali nakon nekog vremena zaspali su svladani umo-
rom, iako su se trudili sauvati svoje zanimanje za ovaj prizor.
Isus im je govorio o svojim patnjama. On ih je poveo sa sobom
da bi se mogli sjediniti s Njim u molitvi. Sad se ak molio za
njih. Spasitelj je primijetio utuenost svojih uenika, elio im
je olakati bol uvjeravanjem da njihova vjera nije bila uzalud.
ak ni svi meu dvanaestoricom nisu mogli primiti otkrive-
nje koje im je elio dati. Samo trojica koji trebaju biti svje-
doci Njegove velike boli u Getsemaniju bili su izabrani da budu
s Njim na brdu. Breme to ga je iznio u svojoj molitvi bilo je
da im se otkrije slava koju je imao s Ocem prije postanka 421
svijeta, da se Njegovo kraljevstvo otkrije ljudskim oima i da
Njegovi uenici budu osnaeni dok to promatraju. Usrdno se
molio da budu svjedoci otkrivenja Njegova Boanstva, to e
ih tjeiti u trenutku Njegovih najveih patnji spoznajom da je
On doista Boji Sin, a Njegova poniavajua smrt dio plana
otkupljenja.
Njegova je molitva usliana. Dok je u poniznosti kleao na
kamenitom tlu, nebo se iznenada rastvorilo, zlatna vrata Bo-
jega Grada iroko otvorila, a svete zrake obasjale brdo i pre-
krile Spasiteljevu priliku. Boanska priroda iz Njegove unutra-
njosti bljesnula je kroz ljudsku prirodu i srela se sa slavom koja
je dolazila odozgo. Krist, koji je dosad leao niice, ustao je i
uspravio se u svom boanskom velianstvu. Bol due je iez-
nula. Njegovo je lice sjalo kao sunce, dok su Njegove haljine
bile bijele kao svjetlo.
Rasanjeni uenici promatrali su izlijevanje slave koja je
obasjala brdo. Sa strahom i uenjem gledali su sjajni lik svo-
jega Uitelja. Kad su mogli podnijeti ovu udesnu svjetlost, vi-
djeli su da Isus nije sam. Kraj Njega su bila dva nebeska bia,
u bliskom razgovoru s Njim. To su bili Mojsije, koji je razgova-
rao s Bogom na Sinaju, i Ilija, koji je dobio uzvienu prednost,
346 Isusov ivot
danu jo samo jednom Adamovom sinu, da nikada ne doe pod

vlast smrti.
Na vrhu Pisge, prije petnaest stoljea, Mojsije je stajao i
promatrao Obeanu zemlju. Ali zbog grijeha kod Meribe, nije
mogao ui u nju. Njemu nije pripadala radost da uvede sinove
Izraelove u nasljedstvo njihovih predaka. Njegova usrdna mol-
ba: Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaenu zem-
lju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon! (Ponov-
ljeni zakon 3,25), bila je odbijena. Sad je morao napustiti na-
du koja mu je etrdeset godina rasvjetljavala tamu pustinjskih
lutanja. Grob u pustinji bio je krajnji domet svih onih godina
velikog napora i briga koje su pritiskivale duu. Meutim, Onaj
koji moe uiniti neogranieno vie od onoga to moemo
moliti ili misliti (Efeanima 3,20) odgovorio je ovako na molitvu
svojega sluge. Mojsije je preao u carstvo smrti, ali nije tre-
bao ostati u grobu. Sam Krist pozvao ga je natrag u ivot.
Kua Sotona smatrao je da polae pravo na Mojsijevo tijelo
zbog njegova grijeha, ali ga je Spasitelj Krist pozvao da izie
iz groba (Juda 9).
Mojsije na Gori preobraenja bio je svjedok Kristove po-
bjede nad grijehom i smru. On je predstavljao one koji e us-
422 tati iz groba prilikom uskrsnua pravednih. Ilija, koji je bio uzet
na Nebo ne vidjevi smrti, predstavlja one koji e ivjeti na
Zemlji prilikom Kristovog drugog dolaska i koji e se preo-
braziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube kad
se ovo raspadljivo tijelo obue neraspadljivou i da se ovo
smrtno tijelo obue besmrtnou. (1. Korinanima 15,51-53)
Isus je bio obuen u nebesku svjetlost, kao to e biti kad se
po drugi put pojavi bez odnosa prema grijehu... da im dadne
potpuno spasenje, jer e On doi u slavi svoga Oca sa sve-
tim anelima. (Hebrejima 9,28; Marko 8,38) Spasiteljevo se
obeanje uenicima sada ispunilo. Na brdu je u malom pred-
stavljeno budue kraljevstvo slave Krist kralj, Mojsije pred-
stavnik uskrsnulih svetih, a Ilija preobraenih.
Uenici jo nisu shvatili prizor; ali radovali su se to je
strpljivi Uitelj, Krotki i Ponizni, koji je prolazio zemljom kao
bespomoni stranac, potovan od izabranika Neba. Vjerovali su
da je Ilija doao objaviti Mesijinu vladavinu i da e se uskoro
na Zemlji uspostaviti Kristovo kraljevstvo. Sjeanje na strah i
razoaranje zauvijek e odbaciti. eznuli su za ivotom ovdje
Isusovo preobraenje 347
gdje se otkrila Boja slava. Petar je uzviknuo: Gospodine, dobro

je da ostanemo ovdje. Napravit u ovdje, ako ti je po volji, tri
sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji. Uenici su bili
uvjereni da su Mojsije i Ilija bili poslani da zatite njihovog Ui-
telja i uspostave Njegovu kraljevsku vlast.
Meutim, prije krune mora doi kri. Predmet njihovog
razgovora s Isusom nije bio Kristovo proglaavanje za kralja,
ve smrt koja e se zbiti u Jeruzalemu. Nosei slabosti ljudske
prirode, optereen boli i grijehom, Isus je sam koraao meu
ljudima. Dok Ga je pritiskivala tama predstojee kunje, On je
bio osamljen u duhu, u svijetu koji Ga nije poznavao. ak i
Njegovi voljeni uenici, obuzeti svojim osobnim sumnjama, a-
lostima i slavoljubivim nadama, nisu shvatili tajnu Njegova po-
slanja. Prebivao je usred ljubavi i prijateljstva na Nebu, ali je
bio osamljen u svijetu koji je sam stvorio. Sad je Nebo poslalo
svoje vjesnike Isusu; ne anele, ve ljude koji su izdrali pat-
nje i alosti, i koji su mogli suosjeati sa Spasiteljem u kunji
Njegovog zemaljskog ivota. Mojsije i Ilija bili su suradnici s
Kristom. Oni su sudjelovali u Njegovoj enji da spasi ljude.
Mojsije se usrdno molio za Izrael: Ipak im taj grijeh oprosti...
Ako nee, onda i mene izbrii iz svoje knjige koju si napisao.
(Izlazak 32,32) Ilija je poznavao osamljenost duha, jer je za tri 425
i pol godine nosio teret mrnje i kletve naroda. Stajao je za
Boga sam na Karmelskoj gori. Sam je utekao u pustinju razo-
aran i oajan. Ovi ljudi, izabrani i poaeni mimo svakog anela
oko prijestolja, doli su razgovarati s Isusom o Njegovom stra-
danju i utjeiti Ga uvjeravanjem u suut Neba. Nada svijeta,
spasenje svakog ljudskog bia, bilo je predmet njihova razgo-
vora.
Svladani snom, uenici su malo uli od onoga to se doga-
alo izmeu Krista i nebeskih vjesnika. Propustivi da bdiju i
da se mole, nisu primili ono to im je Bog elio dati spo-
znaju o Kristovim stradanjima i slavi koja e doi nakon njih.
Izgubili su blagoslov koji su mogli dobiti da su sudjelovali u
Njegovom samoportvovanju. Spora srca za vjerovanje ovi su
uenici malo cijenili blago kojim ih je Nebo eljelo obogatiti.
Ipak, primili su veliku svjetlost. Bili su uvjereni da cijelo
Nebo zna za grijeh koji su Hebreji uinili odbacivi Krista. Do-
bili su jasniji uvid u djelo Otkupitelja. Vidjeli su svojim oima
i sluali svojim uima ono to je nadilazilo ljudsko razumijeva-
348 Isusov ivot
nje. Oni su bili oevici njegova (boanskog) velianstva (2.

Petrova 1,16) i shvatili da je Isus doista Mesija za koga su pat-
rijarsi i proroci svjedoili i koga kao takvog svemir i Nebo pri-
znaju.
Dok su oni jo netremice promatrali prizor na brdu, pre-
krije ih svijetao oblak, i zau se glas iz oblaka: Ovo je Sin moj,
Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega sluajte! Dok su pro-
matrali oblak slave, sjajniji od onoga koji je iao ispred Izra-
elovih plemena u pustinji, dok su sluali Boji glas koji je go-
vorio uzvienom velianstvenou koja je potresla brda, ue-
nici su popadali po zemlji. Ostali su niice, sakrivenih lica, sve
dok im se Isus nije pribliio i dodirnuo ih, rastjeravi njihov
strah svojim dobro poznatim glasom: Ustanite i nemojte se
bojati! Usudivi se podignuti svoje oi, vidjeli su da je nebes-
ka slava prola, a Mojsije i Ilija iezli. Stajali su na brdu sami
s Isusom.
349
47
Sluba
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 17,9-21; Marku 9,9-29;
Luki 9,37-45.
Isus i Njegovi uenici cijelu su no proveli na brdu, a kad 426

se sunce rodilo, sili su u dolinu. Duboko zamiljeni i utljivi,
uenici su bili ispunjeni strahopotovanjem. ak ni Petar nije
imao to rei. Rado bi ostali na tom svetom mjestu taknutom
nebeskom svjetlou na kojemu je Boji Sin otkrio svoju slavu,
ali su trebali izvriti zadau za narod koji je na sve strane ve
traio Isusa.
U podnoju brda okupilo se veliko mnotvo predvoeno
ostalim uenicima, koji su znali kamo je Isus otiao. Dolazei,
Spasitelj je zapovjedio trojici koji su Ga pratili da nita ne go-
vore o onome emu su bili svjedoci: Nikom ne govorite o ovom
vienju dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih! O otkrivenju
koje su dobili uenici su trebali razmiljati u svojim srcima,
ne objavljujui ga javno. Prenosei ga mnotvu izazvali bi sa-
mo podsmijeh ili praznu znatielju. ak i devetorica apostola
nee razumjeti prizor sve do Kristova uskrsnua iz mrtvih. Ka-
ko su sporo shvaala ak i ova trojica omiljenih uenika, vidi
se iz injenice to su se, bez obzira na ono o emu je Krist
govorio da Ga oekuje, meusobno pitali to bi trebalo znaiti
uskrsnue iz mrtvih. Ipak, nisu traili nikakvo objanjenje od 427
Isusa. Njegove rijei o budunosti ispunjavale su ih alou; nisu
traili nikakvu daljnju objavu o onome to su smatrali da se
moda nikada nee dogoditi.
Kad su ljudi u ravnici ugledali Isusa, potrali su Mu u su-
sret, pozdravljajui Ga s potovanjem i radou. Ipak, Njegovo
(349)
350 Isusov ivot
je pronicavo oko zamijetilo da su vrlo zbunjeni. Uenici su iz-

gledali smeteni. Upravo se dogodilo neto to im je nanijelo
ponienje i gorko razoaranje.
Dok su ekali u podnoju brda, jedan im je otac doveo
svog sina da ga oslobode nijemog duha koji ga je muio. Kad
je Isus poslao dvanaestoricu da propovijedaju po Galileji, apo-
stoli su dobili vlast nad neistim duhovima da ih izgone. Dok
su ili jaki u vjeri, zli su se duhovi pokoravali njihovoj rijei.
Sada su u Kristovo ime naredili duhu koji je muio svoju rtvu
da je napusti; ali zli im se duh samo podsmjehivao, razmeui
se iznova svojom moi. Nespremni da objasne svoj neuspjeh,
uenici su osjetili da nanose sramotu sebi i svom Uitelju. U
mnotvu je bilo knjievnika koji su dobro iskoristili ovu pri-
liku da ih ponize. Gurajui se oko uenika, obasipali su ih
pitanjima, elei dokazati kako su oni i njihov Uitelj varalice.
Rabini su pobjedonosno objavili da je ovdje zao duh koga ni
uenici a ni sam Krist ne mogu savladati. Narod je bio sklon
pristati uz knjievnike, i mnotvom je ovladao osjeaj prijezira
i poruge.
Meutim, optube su iznenada prestale. Videi da se Isus
i tri uenika pribliavaju, narod je brzo promijenio raspoloe-
nje i okrenuo se da ih sretne. No zajednice s nebeskom sla-
vom ostavila je traga na Spasitelju i Njegovoj pratnji. Na njiho-
voj je pojavi poivala svjetlost koja je strahopotovanjem ispu-
njavala one koji su ih gledali. Knjievnici su u strahu uzma-
knuli, dok je narod dobrodolicom pozdravio Isusa.
Kao da je bio oevidac svega to se dogodilo, Spasitelj je
doao do mjesta sukoba i upravljajui svoj pogled na knjiev-
nike, upitao je: O emu se prepirete s njima?
Glasovi koji su prije toga bili tako samopouzdani i izazov-
ni, sad su utihnuli. Cijelim je mnotvom zavladao muk. Sad je
ojaeni otac prokrio put kroz mnotvo i bacivi se pred Isu-
sove noge, izlio svoju nevolju i razoaranje.
428 Uitelju, rekao je, dovedoh k tebi sina koga je opsjeo
nijemi duh. Gdje ga god uhvati, omlauje njime... Rekoh tvo-
jim uenicima da ga istjeraju, ali nisu mogli.
Isus je pogledao oko sebe na zanijemjelo mnotvo, svad-
ljive knjievnike, zbunjene uenike. itao je nevjerstvo u svakom
srcu i glasom je punim alosti uzviknuo: O nevjerni narata-
Sluba 351
ju... dokle u jo morati ostati kod vas? Dokle li vas podnositi?

Tada je naloio nesretnom ocu: Dovedite ga k meni!
Doveli su djeaka i kad se Spasiteljev pogled spustio na
njega, zao ga je duh bacio na zemlju u grevima agonije. Le-
ao je valjajui se i bacajui pjenu, parajui zrak svojim ne-
ljudskim kricima.
Ponovno su se Knez ivota i knez sila tame sreli na boj-
nom polju Krist u ispunjavanju svojega poslanja oslobo-
enje zarobljenicima... da oslobodim potlaene (Luka 4,18),
a Sotona u elji da svoju rtvu zadri pod svojom vlau. An-
eli svjetlosti i ete zlih anela, nevidljivi za ljudske oi, doli
su blizu promatrati sukob. Isus je za trenutak dopustio zlom
duhu da pokae svoju silu, da bi oni koji su to gledali mogli
razumjeti osloboenje koje e se ostvariti.
Mnotvo je promatralo zaustavljenog daha, a otac u borbi
izmeu nade i straha. Isus je zapitao: Koliko ima vremena da
mu se ovo dogaa? Otac je opisao duge godine patnji, i tada
je povikao kao da vie ne moe izdrati: Ako to moe, po-
mozi nam smiluj nam se! Ako to moe...! ak i sada otac
je sumnjao u Kristovu mo.
Isus je odgovorio: Ako moe... Sve je mogue onomu koji
vjeruje! Kristu nije nedostajala sila; ozdravljenje sina ovisilo
je o oevoj vjeri. Sa suzama koje su nahrupile, razumijevajui
vlastitu slabost, otac se prepustio Kristovoj milosti, uzviknuv-
i: Vjerujem! pomozi moju nevjeru!
Isus se okrenuo djeaku koji je patio i rekao: Nijemi i gluhi
due, ja ti zapovijedam, izii iz njega i vie se ne vraaj u nj.
Zauo se krik i nastala je samrtna borba. Zli duh, izlazei, kao
da je odnosio i ivot svoje rtve. Djeak je ostao leei nepo-
mino i oito bez ivota. Mnotvo je aputalo: Umro je. Me-
utim, Isus ga je uzeo za ruku, podigao ga, i predao u savre-
nom zdravlju uma i tijela njegovom ocu. Otac i sin slavili su
ime svojega Izbavitelja. Mnogi ostanu zaprepateni pred veli- 429
anstvenou Bojom, dok su se knjievnici, pobijeeni i pog-
nute glave zlovoljno udaljili.
... Ako to moe, pomozi nam smiluj nam se. Koliko
je mnogo grijehom optereenih dua izgovaralo ovu molitvu.
Svima odgovor Spasitelja punog saaljenja glasi: Ako moe...
Sve je mogue onomu koji vjeruje! Vjera nas povezuje s Ne-
bom i daje nam snagu da se uspjeno borimo sa silama tame.
352 Isusov ivot
U Kristu Bog nam je dao sredstvo za pobjeivanje svake grje-

ne osobine i odupiranje svakoj kunji, bez obzira na njezinu
jainu. Meutim, mnogi osjeaju da im nedostaje vjera i stoga
ostaju odvojeni od Krista. Neka se ove due u svojoj bespo-
monoj nedostojnosti oslone na milost svog suosjeajnog Spa-
sitelja. Ne gledaj na sebe, ve na Krista! On, koji je lijeio bo-
lesne i izgonio zle duhove dok je hodao meu ljudima, i danas
je isti moni Otkupitelj. Vjera dolazi iz Boje Rijei. Tada se
uhvati za Njegovo obeanje: A tko doe k meni, sigurno ga
neu izbaciti van. (Ivan 6,37) Baci se pred njegove noge s uz-
vikom: Vjerujem! pomozi moju nevjeru. Ne moe nikada
propasti dokle god to ini nikada.
U kratkom vremenskom razmaku omiljeni su uenici pro-
matrali vrhunac slave i ponienja. Vidjeli su ljudsku prirodu
preobraenu u Boje oblije i, s druge strane, unienu do sli-
nosti Sotoni. S brda na kome je razgovarao s nebeskim vjesni-
cima, i gdje Ga je glas iz sjajne slave proglasio Bojim Sinom,
vidjeli su Isusa kako silazi da se sretne s najpotresnijim i naj-
neprihvatljivijim prizorom, s umobolnim djeakom, iskrivljena
lica, koji je krgutao zubima u grevima boli koju nijedna ljud-
ska sila nije mogla otkloniti. Ovaj moni Otkupitelj, koji je sa-
mo prije nekoliko sati stajao ovjenan slavom pred svojim zadiv-
ljenim uenicima, spustio se da podigne Sotoninu rtvu sa zemlje
po kojoj se valjala te je obnovljena uma i zdravog tijela vrati
ocu i njezinom domu.
To je bila zorna pouka o otkupljenju Boanstvo iz Oeve
slave sputa se da spasi izgubljene. To je predstavljalo i misiju
uenika. ivot Kristovih slugu ne treba prolaziti samo na vrhu
brda s Isusom u trenucima duhovnog prosvjetljenja. Njihov
djelokrug je dolje u ravnici. Due koje je Sotona uinio robo-
vima oekuju rije vjere i molitve da ih oslobodi.
Devet uenika sad je duboko razmiljalo o gorkoj injenici
svog neuspjeha, pa kad je Isus opet ostao nasamo s njima, po-
stavili su Mu pitanje: Zato ga mi ne mogosmo istjerati? Isus
430 im je odgovorio: Zbog vae nevjere... Zaista, kaem vam, ako
imadnete vjere koliko goruino zrno te reknete ovom brdu:
Prijei odavde onamo, prijei e; i nita vam nee biti nemo-
gue. Ova se vrsta moe istjerati samo molitvom. Njihovo
nevjerstvo, koje ih je odvojilo od dublje suuti s Kristom, i ne-
Sluba 353
mar kojim su promatrali povjereno im sveto djelo, prouzroili 431

su njihov neuspjeh u sukobu sa silama tame.
Kristove rijei koje su upuivale na Njegovu smrt donijele
su im alost i sumnju. Izbor trojice uenika da prate Isusa na
brdo izazvao je ljubomoru devetorice. Umjesto da jaaju svoju
vjeru molitvom i razmiljanjem o Kristovim rijeima, bavili su
se svojim obeshrabrenjima i osobnim uvredama. U takvom su
mranom stanju otpoeli sukob sa Sotonom.
Da bi uspjeli u takvom sukobu, morali su pristupiti radu
u drukijem duhu. Njihova se vjera morala osnaiti usrdnom
molitvom, postom i poniznou srca. Morali su biti osloboeni
sebinosti i ispunjeni Duhom i Bojom silom. Ozbiljna ustraj-
na moljenja Bogu u vjeri vjeri koja vodi do potpune ovisno-
sti o Bogu i posveenja Njegovom djelu bez ustezanja mogu
jedino pomoi ljudima da dobiju potporu Svetoga Duha u bor-
bi s poglavarima i vlastima, s upraviteljima tame ovoga svijeta,
s duhovima pakosti ispod neba.
Zaista, kaem vam, ako imadnete vjere koliko goruino
zrno, rekao je Isus, te reknete ovom brdu: Prijei odavde
onamo, prijei e. Premda je goruino sjeme tako malo, ono
sadri isto tajanstveno naelo ivota koje pokree rast i najve-
eg drveta. Kad se zrno goruino baci u zemlju, mala klica
koristi svaki sastojak koji je Bog predvidio za njezinu prehra-
nu i brzo uspostavlja stalan rast. Ako imate takvu vjeru, drat
ete se Boje Rijei i svih korisnih sredstava to ih je On odredio.
Tako e jaati vaa vjera i privesti vam u pomo silu s Neba.
Prepreke to ih je Sotona postavio na vaoj stazi, premda iz-
gledaju nepremostive kao vjeni bregovi, nestat e pred zah-
tjevom vjere. Nita vam nee biti nemogue.
354 Isusov ivot
48
Tko je najvei?
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 17,22-27; 18,1-20;
Marku 9,30-50; Luki 9,46-48.
432 Vrativi se u Kafarnaum, Isus nije otiao na dobro poznata

mjesta na kojima je uio narod, ve je sa svojim uenicima ti-
ho potraio kuu koja je trebala biti Njegov privremeni dom.
Za svog preostalog boravka u Galileji Njegova je namjera bila
pouavati uenike, a ne mnotvo.
Na putu kroz Galileju Krist je opet pokuao pripremiti misli
svojih uenika za prizore koji su Ga oekivali. Rekao im je kako
treba ii u Jeruzalem, biti ubijen i uskrsnuti. Dodao je neobi-
nu i sveanu izjavu da e biti predan u ruke svojih neprijate-
lja. ak ni sada uenici nisu shvatili Njegove rijei. Premda je
sjenka velike boli pala na njih, duh suparnitva naao je mje-
sta u njihovim srcima. Raspravljali su meusobno koga bi tre-
balo drati najveim u kraljevstvu. Namjeravali su sakriti ovu
prepirku od Isusa i stoga se nisu kao obino primicali k Nje-
mu, ve su zaostajali, tako da je On bio ispred njih kad su uli
u Kafarnaum. Isus je itao njihove misli. On je eznuo da ih
posavjetuje i poui. Meutim, ekao je miran trenutak kad e
njihova srca biti otvorena za Njegove rijei.
Uskoro, kad su stigli u grad, skuplja crkvenih prihoda pri-
ao je Petru s pitanjem: Zar va uitelj ne plaa hramskoga
433 poreza? Ovaj porez nije bila graanska obveza, ve vjerski pri-
donos to ga je godinje svaki Hebrejin morao platiti za pot-
pomaganje Hrama. Neplaanje ovog poreza smatralo se nevjer-
nou Hramu i po miljenju rabina najteim grijehom. Spa-
siteljev stav prema rabinskim zakonima i Njegovi jasni ukori
(354)
Tko je najvei? 355
braniteljima predaja, pruali su izgovor za optubu da On eli

sruiti slubu u Hramu. Sad su Njegovi neprijatelji vidjeli pri-
liku da unite Njegov ugled. U skupljau poreza nali su pri-
kladnog saveznika.
U skupljaevu pitanju Petar je vidio nagovjetaj koji je na-
padao Kristovu odanost Hramu. Revan za ast svojega Uite-
lja, urno je odgovorio, ne savjetujui se s Njim, da e Isus
platiti porez.
Meutim, Petar je samo djelomino razumio namjeru ovog
ovjeka koji mu je postavio pitanje. Postojali su neki slojevi za
koje se smatralo da su osloboeni plaanja poreza. U Mojsije-
vo vrijeme leviti, kad su bili izdvojeni za slubu u Svetitu, ni-
su dobili nikakvo nasljedstvo meu narodom. Gospodin je re-
kao: Stoga Levi nema udjela ni batine sa svojom braom: Jahve
je njegova batina. (Ponovljeni zakon 10,9) U Kristovo su se
vrijeme sveenici i leviti jo uvijek smatrali posebno posvee-
nima Hramu i od njih se nije zahtijevalo da daju godinji pri-
nos za njegovo odravanje. Proroci su takoer bili osloboeni
ovog plaanja. Zahtijevajui porez od Isusa, rabini su odbacili
Njegovu tvrdnju da je prorok ili uitelj, postupajui prema Njemu
kao prema bilo kojoj obinoj osobi. Njegovo odbijanje plaa-
nja poreza znailo bi nepotovanje Hrama, dok bi se, s druge
strane, plaanje uzelo kao opravdanje za to to su Ga odbacili
kao proroka.
Samo malo prije toga Petar je priznao Isusa kao Bojeg Si-
na, ali sad je propustio priliku da otkrije karakter svojega Ui-
telja. Svojim odgovorom skupljau da e Isus platiti porez on
je, zapravo, potvrdio pogrenu predodbu o Njemu, koju su
sveenici i poglavari pokuali razglasiti.
Kad je Petar uao u kuu, Spasitelj se nije pozvao na ono
to se dogodilo, ve je upitao: to ti se ini, imune, od koga
zemaljski kraljevi pobiraju carine ili porez? Od svojih sinova
ili od tuih? Petar je odgovorio: Od tuih! Onda je Isus re-
kao: Dakle su sinovi osloboeni. Dok se narod neke zemlje
oporezuje za izdravanje svojega kralja, djeca vladareva su toga
osloboena. Tako je i Izrael, po vlastitoj izjavi Boji narod, bio
pozvan da odrava Njegovu slubu, ali Isus, Boji Sin, nije imao 434
takvu obvezu. Ako su leviti bili osloboeni zbog svoje poveza-
nosti s Hramom, koliko je to vie trebao biti On kojemu je Hram
bio dom Njegova Oca!
356 Isusov ivot
Da je Isus platio porez bez protivljenja, On bi zapravo po-

drao opravdanost zahtjeva i tako se odrekao svoje boanske
prirode. Ali dok je smatrao za dobro ispuniti zahtjev, porekao
je tvrdnju na kojoj je on bio zasnovan. U nainu kako je osi-
gurao plaanje poreza pruio je dokaz o svom boanskom ka-
rakteru. Jasno je pokazao da je On jedno s Bogom i zbog toga
nije podloan porezu kao obian podanik kraljevstva.
Hajde na more, naloio je Petru, baci udicu i prvu ribu
koju uhvati uzmi te joj otvori usta pa e nai stater. Uzmi ga
i podaj im ga za me i za se!
Premda je svoju boansku prirodu zaodjenuo u ljudsku, ovim
je udom otkrio svoju slavu. Bilo je oito da je to Onaj koji je
preko Davida objavio: Ta moje su sve ivotinje umske, tisue
zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve
to se mie u poljima. Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer
moja je zemlja i sve to je ispunja. (Psalam 50,10-12)
Premda je razjasnio da ne podlijee nikakvoj obvezi pla-
anja poreza, Isus nije stupio ni u kakvu raspravu s Hebrejima
o ovom predmetu, jer bi oni pogreno protumaili Njegove ri-
jei i okrenuli ih protiv Njega. Da ih ne bi sablaznio odbija-
njem davanja poreza, On je uinio ono to se s pravom od Njega
nije moglo zahtijevati. Ova pouka imat e veliku vrijednost za
Njegove uenike. Uskoro su se trebale dogoditi znaajne pro-
mjene u njihovom odnosu prema slubi u Hramu i Krist ih je
pouio da se nepotrebno ne suprotstavljaju uspostavljenom po-
retku. Koliko je god mogue, trebaju izbjei pruanje povoda
za pogreno tumaenje svoje vjere. Krani ne smiju rtvovati
nijedno naelo istine, no kad god je to mogue oni trebaju iz-
bjei rasprave.
Dok su Krist i uenici bili sami u kui, a Petar otiao na
more, Isus je pozvao druge k sebi i upitao: O emu ste putem
raspravljali? Isusova nazonost i Njegovo pitanje cijeli su pre-
dmet postavili pod sasvim drukije svjetlo od onoga u kome
435 im se pojavljivao dok su se usput prepirali. Nisu progovorili
zbog sramote i samoosuivanja. Isus im je rekao da e umri-
jeti za njih, pa se njihovo sebino vlastoljublje nalo u bolnoj
suprotnosti s Njegovom nesebinom ljubavlju.
Kad im je rekao da e biti ubijen i da e ponovno ustati,
Isus ih je pokuao uvesti u razgovor o velikoj kunji njihove
vjere. Da su bili spremni prihvatiti ono to im je On elio ob-
Tko je najvei? 357
javiti, bili bi poteeni gorkih patnji i oajanja. Njegove rijei

donijele bi utjehu u trenutku alosti i razoaranja. Meutim,
premda je tako otvoreno govorio o onome to Ga oekuje, Nje-
govo spominjanje injenice da uskoro treba ii u Jeruzalem
ponovno je rasplamsalo njihovu nadu da e kraljevstvo uskoro
biti uspostavljeno. Ovo je potaklo pitanja o tome tko e zau-
zeti najvia mjesta. Nakon Petrova povratka s mora uenici su
mu prenijeli Spasiteljevo pitanje i na kraju se jedan ohrabrio
upitati Isusa: Tko je najvei u kraljevstvu nebeskom?
Spasitelj je okupio svoje uenike oko sebe i rekao im: Tko
eli biti prvi, neka bude zadnji od sviju i sluga svima! U ovim
rijeima bilo je ozbiljnosti i utjecajnosti koje uenici uope ni-
su mogli razumjeti. Ono to je Krist raspoznavao, oni nisu mo-
gli vidjeti. Nisu razumjeli narav Kristovog kraljevstva i ovo
nepoznavanje bilo je oit uzrok njihove prepirke. Meutim, stvar-
ni je uzrok leao mnogo dublje. Objanjavajui narav svojega
kraljevstva, Krist je mogao privremeno uguiti njihovu raspra-
vu, ali to ne bi dotaklo uzrok koji se nalazio mnogo dublje.
ak i kad su dobili najcjelovitiju spoznaju, svako je pitanje
prvenstva moglo obnoviti nevolju. Na taj nain na Crkvu bi se
navuklo zlo nakon Kristova odlaska. Rasprava oko najvieg mjesta
predstavljala je djelovanje istog duha koji se javio u poetku
velike borbe u gornjim svjetovima i koja je dovela Krista s Neba
da umre. Pred njim se podiglo vienje o Luciferu, sinu zore,
koji je slavom nadmaivao sve anele oko prijestolja i koji je
bio povezan s Bojim Sinom najvrim vezama. Lucifer je re-
kao: ... Bit u jednak Vinjemu (Izaija 14,12.14), pa je elja
za samouzdizanjem unijela svau u nebeske prostore i protje-
rala mnotvo Bojih anela. Da je Lucifer stvarno elio biti sli-
an Svevinjem, nikada ne bi napustio svoje odreeno mjesto
na Nebu; jer se duh Svevinjega jasno pokazuje u nesebinoj
slubi. Lucifer je elio Boju mo, ali ne Njegov karakter. elio
je za sebe najvie mjesto, i svako stvorenje pokretano njego- 436
vim duhom uinit e to isto. Na taj nain neizbjeno nastaju
otuenost, svae i nesloga. Vlast postaje nagrada najjaih. Soto-
nino carstvo je carstvo prinude; svaki pojedinac smatra drugo-
ga preprekom na svom putu napretka ili pak stepenicama po
kojima e se popeti na vie mjesto.
Dok je Lucifer smatrao da je ono to treba dostii jed-
nakost s Bogom; Krist, Uzvieni, ponizi sam sebe postavi poslu-
358 Isusov ivot
an do smrti, i to do smrti na kriu. (Filipljanima 2,7.8) Sad

se kri nalazio upravo pred Njim, a Njegovi su uenici bili to-
liko ispunjeni samoivou pravim naelom Sotoninog car-
stva da nisu mogli suosjeati sa svojim Gospodinom niti Ga
ak razumjeti dok je govorio o svom ponienju za njih.
Vrlo njeno, ali sa sveanim naglaskom, Isus je pokuao
ispraviti zlo. On je pokazao koje naelo vlada u nebeskom kra-
ljevstvu i u emu se sastoji prava veliina ocijenjena mjerilima
nebeskih dvorova. Oni koje su pokretali ponos i ljubav prema
isticanju, mislili su o sebi i nagradi koju e dobiti, a ne o tome
kako e vratiti Bogu darove koje su primili. Oni nee imati ni-
kakvog mjesta u nebeskom kraljevstvu, jer su se uvrstili u So-
tonine redove.
Prije asti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred
ljudima, Nebo bira djelatnika koji, kao Ivan Krstitelj, pred Bo-
gom zauzima nisko mjesto. Uenik koji najvie slii djetetu
najuspjeniji je u radu za Boga. Nebeska bia mogu suraivati
s onim koji ne eli uzvisiti sebe, ve spasiti ljude. Onaj koji
najdublje osjea svoju potrebu za boanskom pomoi, molit e
se za nju, pa e mu Sveti Duh darovati dio Isusove svjetlosti,
to e ojaati i uzdii duu. Nakon susreta s Kristom poi e
raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je pomazan za
svoju slubu i imat e uspjeha tamo gdje bi mnogi ueni i um-
ni pretrpjeli neuspjeh.
Ali, kad se ljudi uzvise, smatrajui da su nezamjenjivi za
uspjeh Bojeg velikog plana, Gospodin e uiniti da ostanu po-
strani. Tako e se jasno pokazati da Gospodin ne ovisi o nji-
ma. Rad nee stati zato to su uklonjeni iz njega, nego e ii
naprijed s veom silom.
437 Isusovim uenicima nije bilo dovoljno da samo budu pou-
eni o naravi Njegova kraljevstva. Bila im je potrebna promje-
na srca koja bi ih dovela u sklad s Njegovim naelima. Pozvav-
i dijete k sebi, Isus ga je doveo meu njih, uzeo njeno u svoje
naruje i rekao: ... Ako ponovo ne postanete kao mala djeca,
sigurno neete ui u kraljevstvo nebesko. Jednostavnost, za-
boravljanje na sebe i djeja ljubav ispunjena povjerenjem
osobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veliine.
Isus je ponovno objasnio uenicima da se Njegovo kraljev-
stvo ne odlikuje zemaljskim dostojanstvom i razmetljivou. Kod
Isusovih nogu zaboravljaju se sva ova posebna obiljeja. Bogati
Tko je najvei? 359
i siromani, ueni i neobrazovani susreu se ne pomiljajui

na drutveni sloj, ili svjetovno prvenstvo. Svi se susreu kao
due otkupljene Kristovom krvlju, podjednako ovisni o Onome
koji ih je otkupio Bogu.
Iskrena, skruena dua dragocjena je u Bojim oima. On
stavlja svoj peat na ljude ne prema drutvenom sloju, ne pre-
ma njihovu bogatstvu, ne prema njihovoj umnoj veliini, ve
prema njihovom jedinstvu s Kristom. Gospodin slave zadovo-
ljan je onima koji su krotka i ponizna srca. Daje mi, rekao
je David, tit svoj koji spasava... tvoja me briljivost kao
bitni sastojak ljudskog karaktera uzvisi. (Psalam 18,36)
Tko primi radi mene jedno malo dijete kao to je ovo,
rekao je Isus, mene prima. A tko mene primi, ne prima toli-
ko mene, nego vie onoga koji je mene poslao. Ovako govori
Jahve: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnoje nogama!
Ali na koga svoj pogled svraam? Na siromaha i ovjeka duha
ponizna, koji od moje rijei dre. (Izaija 66,1.2)
Spasiteljeve su rijei probudile u uenicima osjeaj nepo-
vjerenja prema sebi. Odgovor nije ni na kog posebno aludirao,
ali Ivan je bio potaknut da upita je li u jednom sluaju njegov
postupak bio pravilan. U djetinjem duhu izloio je taj predmet
Isusu. Uitelju, rekao je on, vidjesmo jednoga koji izgoni zle
duhove u tvoje ime, i htjedosmo mu zabraniti jer te ne slijedi
s nama.
Spreavajui ovog ovjeka Jakov i Ivan smatrali su da bra-
ne ast svog Gospodina, ali su poeli uviati da su bili ljubo-
morni radi sebe samih. Priznali su svoju pogreku i prihvatili
Kristov ukor: Nemojte mu braniti! Jer nema nikoga tko bi
inio udo u moje ime i onda ubrzo mogao o meni zlo govo-
riti. Nije se smjelo odbaciti nikoga tko je na bilo koji nain 438
pokazao prijateljstvo prema Kristu. Bilo je mnogo onih koji su
duboko pokrenuti Kristovim karakterom i djelima otvarali u vjeri
svoja srca Njemu, pa su uenici, koji nisu mogli itati pobude,
morali biti paljivi da ne obeshrabre ove due. Kad Isus ne bu-
de vie u tijelu meu njima, i djelo bude preputeno njihovim
rukama, ne smiju se odati sebinom i iskljuivom duhu, ve
otkriti istu dalekosenu suut koju su vidjeli kod svoga Ui-
telja.
injenica da se tko u svemu ne usklauje s naim osobnim
zamislima i shvaanjima nije opravdanje za to to mu zabra-
360 Isusov ivot
njujemo raditi za Boga. Krist je veliki Uitelj; mi ne trebamo

suditi ni zapovijedati, ve svi u poniznosti sjediti kraj Isusovih
nogu i uiti se od Njega. Svaka dua koju je Bog uinio rev-
nom predstavlja kanal preko kojeg e Krist otkriti svoju ljubav
koja prata. Kako bismo trebali biti paljivi da ne obeshrabrimo
nekog od nositelja Boje svjetlosti i tako presijeemo zrake ko-
jima bi On obasjao svijet!
Grubost ili hladnoa to ih neki od uenika pokazuju pre-
ma osobi koju Krist privlai takav in kao onaj Ivanov, kad
je zabranio ovjeku da ini uda u Kristovo ime moe skre-
nuti stope na neprijateljsku stazu i prouzroiti gubitak jedne
due. Za takvoga koji to ini Isus je rekao: Bilo bi mu bolje
da mu objese o vrat mlinski kamen to ga okree magare i da
ga bace u more. Zatim je dodao: Ako te na grijeh navodi ru-
ka tvoja, odsijeci je! Bolje ti je kljastu ui u ivot nego s dvje-
ma rukama otii u pakao u neugasivi oganj. Ako te na gri-
jeh navodi noga tvoja, odsijeci je! Bolje ti je hromu ui u i-
vot nego da bude s dvjema nogama baen u pakao. (Marko
9,43-45)
emu ovaj ozbiljan govor, od koga nijedan drugi ne moe
biti stroi? Zato to je Sin ovjeji doao... da trai i spasi to
je izgubljeno. Zar e onda Njegovi uenici pokazivati manje
obzira prema duama svojih blinjih od obzira to ga je po-
kazivalo Velianstvo Neba? Za svaku duu plaena je beskrajna
cijena i stoga je straan grijeh odvratiti jednu duu od Krista
tako da su za nju uzaludni Spasiteljeva ljubav, ponienje i sa-
mrtne muke.
Jao svijetu zbog sablazni! Istina, sablazni moraju doi. (Ma-
tej 18,7) Svijet, potaknut od Sotone, sigurno e se suprotstav-
ljati Kristovim sljedbenicima i pokuavati unititi njihovu vje-
ru, ali teko onome koji je uzeo Kristovo ime a nae se da obavlja
439 ovaj posao. Naeg Spasitelja poniavaju oni koji tvrde da Mu
slue, ali koji pogreno predstavljaju Njegov karakter, a time
su mnogi prevareni i povedeni na pogrene staze.
Svaku naviku ili obiaj koji bi vodio u grijeh nanijevi
sramotu Kristu, bez obzira na rtve, bolje je odbaciti. Ono to
obeauje Boga ne moe koristiti dui. Nebeski blagoslov ne
moe pratiti nijednog ovjeka koji kri vjena naela pravde.
Samo jedan grijeh kojemu se ugaa dovoljan je da unizi karak-
ter i zavede druge. Kad bismo odsjekli nogu ili ruku, ili kad
Tko je najvei? 361
bismo ak i oko izvadili da bismo spasili tijelo od smrti, ko-

liko bismo trebali biti odluniji odbaciti grijeh koji donosi smrt
dui!
U odreenoj se slubi svakoj rtvi dodavala sol. Ovo, kao
i rtvovanje tamjana, oznaavalo je da jedino Kristova pravda
moe tu slubu uiniti prihvatljivom Bogu. Pozivajui se na ovaj
postupak, Isus je rekao: Svatko e, naime, biti vatrom zaso-
ljen. Imajte u sebi sol i tako ete imati mir meu sobom.
Svi koji ele prinijeti sebe kao rtvu ivu, svetu i ugodnu Bo-
gu (Rimljanima 12,1) moraju primiti spasonosnu sol, pravdu
naeg Spasitelja. Tada oni postaju sol zemlji, i kao to sol uva
od raspadanja, tako oni spreavaju zlo meu ljudima. (Matej
5,13) Meutim, ako je sol izgubila svoj okus, ako pobonost
postoji samo po imenu bez Kristove ljubavi, tada tu nema ni-
kakve sile za dobro. Taj ivot ne moe izvriti nikakav spaso-
nosni utjecaj na svijet. Vaa snaga i djelotvornost u izgraiva-
nju mojega kraljevstva, kae Isus, ovisi o vaem primanju mo-
jega Duha. Morate postati dionici u mojoj milosti, da biste po-
stali miris ivota na ivot. Tada nee biti nikakvog suparnitva,
nikakve sebinosti, nikakve elje za najviim poloajem. Imat
ete takvu ljubav koja ne trai svoje, ve dobro drugih.
Neka grjenik koji se kaje upravi svoje oi na Jaganjca
Bojeg koji uzima grijeh svijeta! (Ivan 1,29) i gledanjem do-
ivi promjenu. Njegovo e se strahovanje pretvoriti u radost,
njegove sumnje u nadu. Izniknut e zahvalnost. Kameno je srce
razbijeno! Bujica ljubavi izlijeva se u srce. Krist je u njemu izvor
vode koja tee u vjeni ivot. Kad gledamo Isusa, ovjeka boli,
upoznatog s tugom, kako radi na spaavanju izgubljenih, kako
Ga poniavaju, preziru, ismjehuju, gone iz grada u grad, dok
nije ispunio svoju misiju; kad Ga gledamo u Getsemaniju, s krup-
nim kapima krvavog znoja i kako na kriu umire u samrtnim
mukama kad ovo vidimo, nae ja nee vie buno zahtijevati
da bude cijenjeno. Gledajui na Isusa postidjet emo se svoje
hladnoe, svoje neosjetljivosti, svoje sebinosti. Bit emo sprem- 440
ni biti neto ili nita, tako da od srca moemo sluiti Uitelju.
Radovat emo se ako nosimo kri za Isusom, trpimo kunju,
sramotu ili progonstvo za Onoga koga volimo.
Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sebi uga-
ati. (Rimljanima 15,1) Nijedna dua koja vjeruje u Krista, prem-
da joj vjera moe biti slaba a koraci nesigurni kao u maloga
362 Isusov ivot
djeteta, ne smije se prezirati. Svim onim to smo kao prednost

dobili nad drugima bilo to obrazovanje ili uglaenost, ple-
menitost karaktera, kranski odgoj, vjersko iskustvo duni
smo onima koji imaju manje mogunosti, i koliko god to lei u
naoj moi, trebamo im sluiti. Ako smo jaki, moramo podu-
prijeti ruke slabijih. Aneli slave koji stalno gledaju lice nebe-
skog Oca raduju se slubi ovim najmanjima. Oni se posebno
brinu za due koje su prestraene, koje imaju mnoge neugod-
ne crte karaktera. Aneli su uvijek prisutni tamo gdje su naj-
potrebniji, kraj onih koji imaju najee borbe sa sobom i ije
su okolnosti vrlo obeshrabrujue. U ovoj e slubi suraivati
Kristovi pravi sljedbenici.
Ako bi tko od ovih malih bio pobijeen i uinio neko zlo
protiv vas, tada je vaa zadaa da ga pokuate vratiti dobru.
Nemojte oekivati od njega da prvi uini napor za pomirenje.
to mislite?, rekao je Isus, Zar nee ovjek koji ima stotinu
ovaca, kad mu jedna od njih zaluta, ostaviti devedeset i devet
u gori te poi traiti zalutalu? I uspije li mu da je nae, zaista,
kaem vam, vie se raduje zbog nje nego zbog devedeset i de-
vet koje nisu zalutale. Tako nee ni Otac va nebeski da se iz-
gubi ni jedan od ovih malenih.
U duhu blagosti pazi na samoga sebe da i ti ne bude
iskuan (Galaanima 6,1), idi onome koji grijei te ga ukori
nasamo. Nemoj ga osramotiti, iznosei njegovu krivnju dru-
gima, niti nanositi sramotu Kristu objavljujui grijeh ili pogre-
ku onoga koji nosi njegovo ime. esto se onome koji grijei
mora jasno iznijeti istina; on se mora dovesti dotle da uvidi svoju
pogreku, da bi se mogao popraviti. Meutim, ti ne treba su-
diti ili osuivati. Nemoj uiniti nikakav pokuaj da bi oprav-
dao samoga sebe. Neka sav tvoj trud bude za njegovu obnovu.
U postupanju s ranama due potreban je najnjeniji dodir, naj-
tananija osjetljivost. Jedino ljubav koja istjee iz ovjeka s Gol-
gote ovdje moe biti od koristi. Sa saaljivom njenou neka
brat postupa s bratom, pa ako uspije, on e spasiti njegovu
duu od smrti i postii oprotenje mnogih grijeha. (Jakov
5,20)
441 Meutim, ak i ovaj napor moe biti nedovoljan. Tada, re-
kao je Isus: Dovedi jo jednoga ili dvojicu sa sobom. Mogue
je da e njihov zdrueni utjecaj prevladati tamo gdje je utjecaj
prvoga ostao neuspjean. Budui da nisu bili sudionici u toj
Tko je najvei? 363
potekoi, oni e najvjerojatnije djelovati nepristrano, pa e ta

injenica njihovom savjetu dati vee znaenje kod onoga koji
grijei.
Ako ih ni tada ne poslua, onda, a nikako prije toga, to
pitanje treba iznijeti pred cijeli skup vjernika. Neka se vjerni-
ci, kao Kristovi predstavnici, ujedine u molitvi i usrdnoj mol-
bi s ljubavlju da bi se prijestupnik popravio. Sveti Duh e govo-
riti preko svojih slugu, molei zabludjelog da se vrati Bogu.
Apostol Pavao nadahnut kae: Kao da Bog opominje po na-
ma. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom! (2. Korina-
nima 5,20) Onaj koji odbaci ovaj zajedniki prijedlog preki-
nuo je vezu koja ga spaja s Kristom, i tako se sam odvojio od
zajednice vjernih. Nakon toga, kae Isus, smatraj ga pogani-
nom ili carinikom. Meutim, on se ne smije smatrati odvojenim
od Boje milosti. Neka ne bude prezren ili zanemaren od svoje
ranije brae, ve njegovan s njenou i suosjeanjem, kao
jedna od izgubljenih ovaca koju Krist jo uvijek eli dovesti u
svoj tor.
Kristova uputa o postupku prema zabludjelom ponavlja
u znatno odreenijem obliku uenje dano Izraelu preko Moj-
sija: Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dunost ti je koriti
svoga sunarodnjaka. Tako nee pasti u grijeh zbog njega.
(Levitski zakonik 19,17) To znai da onaj, tko zanemari dunost
koju je Krist odredio, da pokua vratiti one koji su u zabludi
i grijehu, postaje sudionikom u grijehu. Za zla koja smo mogli
zaustaviti isto smo toliko odgovorni kao da smo sami krivi za
ta djela.
Meutim, onome koji ini zlo trebamo usmjeriti pozornost
na zlo. To ne smijemo nainiti predmetom svojih meusobnih
komentara i kritiziranja; ak ni nakon kazivanja crkvi nemamo
pravo to ponoviti drugima. Spoznaja o pogrekama krana bit
e samo uzrok spoticanja za svijet koji ne vjeruje; a razmilja-
njem o ovome moemo imati samo tetu, jer se promatranjem
i mi mijenjamo. U tenji da ispravimo pogreke nekog brata,
Kristov Duh e nas voditi da ga titimo koliko je god to mogue
od kritiziranja ak i njegove brae i jo mnogo vie od prijekora
nevjernog svijeta. I sami grijeimo i trebaju nam Kristova mi-
lost i pratanje; pa upravo onako kako elimo da On postupa
s nama, On nam nalae da i mi postupamo jedan prema dru-
gome.
364 Isusov ivot
442 to god sveete na zemlji, bit e svezano i na nebesima,

a to god razrijeite na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesima.
Vi djelujete kao poslanici Neba i vae je djelo za vjenost.
Meutim, sami ne moramo nositi ovu veliku odgovornost.
Gdje god se iskrenim srcem slua Njegova rije, tu prebiva i
Krist. On nije prisutan samo na skupovima u crkvi, ve e biti
i tamo gdje god se uenici, ma koliko ih malo bilo, sastaju u
Njegovo ime. Tako On kae: Ako dvojica od vas na zemlji jed-
noduno zamole to mu drago, dat e im Otac moj nebeski.
Izjavom Otac moj nebeski Isus kao da podsjea svoje
uenike da On, dok je svojom ljudskom prirodom povezan s
njima, sudjeluje u njihovim kunjama i suosjea s njima u nji-
hovim patnjama. On je svojom boanskom prirodom povezan
s prijestoljem Beskonanoga. Kakve li sigurnosti! Nebeska se
sveta bia sjedinjuju s ljudima suosjeajui i radei na spaava-
nju onih koji su izgubljeni. Sva sila Neba sjedinjuje se s ljud-
skom sposobnou da due privue Kristu.
365
49
Na Blagdan sjenica
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 7,1-15.37-39.
Triput godinje zahtijevalo se od Hebreja da se iz vjerskih 447

razloga okupe u Jeruzalemu. Skriven u stupu od oblaka Izra-
elov nevidljivi Voa dao je upute o ovim skupovima. Za ropstva
Hebreja ona se nisu mogla potovati, ali kad se narod vratio u
svoju zemlju, svetkovanje ovih spomen-obiaja jo jednom je
zapoelo. Prema Bojoj zamisli, ove su obljetnice trebale pod-
sjeati narod na Njega. Ali, s malo iznimaka, sveenici i na-
rodne voe izgubili su iz vida ovaj cilj. Onaj koji je osnovao
ove narodne skupove i koji je shvaao njihovo znaenje gledao
je njihove izopaenosti.
Blagdan sjenica bio je posljednji godinji skup. Bog je elio
da u ovo vrijeme narod razmilja o Njegovoj dobroti i milosti.
Cijela je zemlja bila pod Njegovim vodstvom, primajui Nje-
gov blagoslov. Danju i nou Njegovo staranje nije prestajalo.
Sunce i kia uinili su da zemlja daje svoj rod. Ljetina je
sakupljena u palestinskim dolinama i ravnicama. Masline su bile
obrane, a dragocjeno ulje uskladiteno. Palma je donijela svoje
obilje. Rumeni grozdovi bili su izmuljani u vinarskim preama.
Blagdan je trajao sedam dana i za njegovu svetkovinu sta- 448
novnici Palestine, zajedno s mnogima iz drugih zemalja, ostav-
ljali su svoje domove i dolazili u Jeruzalem. Narod je dolazio
iz bliza i daleka nosei u rukama znakove svoje radosti. Stari i
mladi, bogati i siromani, svi su nosili neki dar kao prilog za-
hvalnosti Onome koji je okrunio godinu svojom dobrotom i
uinio da Mu plodnost nie za stopama. Sve to je moglo zado-
(365)
366 Isusov ivot
voljiti oko i uveliati svenarodnu radost doneseno je iz gora,

pa je grad izgledao kao krasna uma.
Ovaj blagdan nije bio samo izraz zahvalnosti za etvu ve
i sjeanje na Boju zatitniku brigu o Izraelu u pustinji. Po-
stavljajui uspomenu na ivot pod atorima, Izraelci su tijekom
ovog blagdana stanovali u kolibama ili sjenicama od zelenog
granja. Njih su podizali na ulicama, u predvorju Hrama ili na
krovovima kua. Breuljci i doline oko Jeruzalema bili su tako-
er proarani ovim prebivalitima od lia, oivjevi od naroda.
Vjernici su proslavljali ovu posebnu prigodu svetim pjes-
mama i zahvalnou. Ovom je blagdanu prethodio Dan oie-
nja, kad je nakon ispovijedanja svojih grijeha narod bio progla-
en pomirenim s Nebom. Na taj nain pripremljen je put za
radost ove svetkovine. Hvalite Jahvu, jer je dobar, jer je vjena
ljubav njegova! (Psalam 106,1) Ove su se rijei pobjedonosno
uzdizale, dok je raznovrsna glazba izmijeana s povicima Ho-
sana! pratila zajedniko pjevanje. Hram je bio sredite sveop-
e radosti. Tu se vidio sjaj rtvenih obreda. Tu je, stojei s obje
strane bijelih mramornih stuba svete graevine, zbor levita
predvodio slubu pjevanja. Mnotvo vjernika, maui palminim
i mirtinim granicama, prihvaalo je pjevanje, i pripjev bi odje-
kivao, da bi zatim pjesmu prihvaali i pronosili glasovi koji su
bili blizu i daleko, sve dok okolni breuljci nisu uzvratili je-
kom hvalospjeva.
Hram i njegova predvorja bili su nou osvijetljeni umjet-
nom svjetlou. Glazba, mahanje palminim granama, radosni uz-
vici Hosana!, veliko mnotvo naroda, nad kojim se rasipala
svjetlost objeenih svjetiljaka, sveenike odore i velianstve-
nost obreda, spojili su se u prizor koji je ostavljao dubok do-
jam na promatrae. Meutim, najdojmljiviji obred svetkovine,
onaj koji je izazvao najveu radost, bio je obred koji je obnav-
ljao uspomenu na jedan dogaaj iz pustinje.
U osvit dana sveenici su dugim i prodornim zvukom za-
trubili svojim srebrnim trubama, a trube koje su odgovarale i
radosni uzvici naroda iz njihovih sjenica odjekivali su brdima i
449 dolinama, pozdravljajui blagdanski dan. Zatim je sveenik iz
tekue vode Kidrona zahvaao krag vode i podiui ga visoko,
uz zvuk truba, penjao se irokim stepenicama Hrama, laganim
i odmjerenim korakom pratei takt glazbe i pjevajui: Eto, noge
nam ve stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. (Psalam 122,2)
Na Blagdan sjenica 367
Donosio je krag do oltara koji je bio smjeten usred pre-

dvorja za sveenike. Tu su se nalazile dvije srebrne posude, a
kraj svake je stajao po jedan sveenik. Krag vode ispranjen
je u jednu posudu, a krag vina u drugu; sadraj obiju posuda
otjecao je u jednu cijev koja je bila povezana s Kidronom i
tako odvoen do Mrtvog mora. Ovo otjecanje posveene vode
predstavljalo je izvor koji je na Boju zapovijed potekao iz stijene
da bi ugasio e djeci Izraelovoj. Tada bi se zaorila radosna
pjesma: Jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.
I s radou ete crpsti vodu iz izvor spasenja. (Izaija 12,2.3)
Dok su se Josipovi sinovi pripremali za Blagdan sjenica, 450
primijetili su da Krist ne ini nijedan pokret koji bi oznaavao
Njegovu namjeru da na njemu sudjeluje. Promatrali su Ga sa
zabrinutou. Od izljeenja u Betsaidi, On nije pohaao narod-
ne skupove. Da bi izbjegao beskorisne sukobe s voama u Je-
ruzalemu, ograniio je svoj rad na Galileju. Njegovo oito zane-
marivanje velikih vjerskih skupova i neprijateljstvo koje su
sveenici i rabini pokazivali prema Njemu, zbunjivalo je narod
oko Njega, ak i Njegove uenike i Njegovu rodbinu. U svojim
poukama isticao je blagoslove iz poslunosti Bojem Zakonu, a
sam je izgledao ravnoduan prema slubi koju je Bog usposta-
vio. Njegovo druenje s carinicima i drugima koji su bili na
loem glasu, Njegovo nepotovanje rabinskih propisa i sloboda
kojom je odbacio obiajne zahtjeve u vezi sa subotom, sve kao
da Ga je postavljalo nasuprot vjerskim slubenicima, uzroku-
jui mnogobrojna pitanja. Njegova su braa smatrala da grijei
to se otuuje od velikih i uenih ljudi iz naroda. Osjeali su
da su ovi ljudi u pravu i da Isus grijei to se stavlja nasuprot
njima. Meutim, bili su svjedoci Njegova besprijekorna ivota,
pa premda se nisu ubrajali u Njegove uenike, bili su duboko
dirnuti Njegovim djelima. Njegova omiljenost u Galileji godila
je njihovom slavoljublju. Jo su se nadali da e dati oit dokaz
svoje moi, to bi farizeje navelo da uvide kako On jest ono
to je tvrdio da jest. to ako bi On bio Mesija, kralj Izraelov!
Gajili su ovu misao s gordim zadovoljstvom.
Oni su toliko to eljeli da su poticali Krista da ide u Jeru-
zalem. Otii odavde, govorili su, te idi u Judeju, da i tvoji
uenici ondje vide tvoja djela to ih ini, jer nitko tko eli
javno biti poznat ne djeluje sakriveno. Ako ve ini takva dje-
la, pokai se svijetu! Rije ako izraavala je sumnju i nevjer-
368 Isusov ivot
stvo. Oni su Mu pripisivali kukaviluk i slabost. Ako zna da je

Mesija, emu onda ta udna uzdrljivost i nedjelotvornost? Ako
stvarno posjeduje takvu silu, zato onda hrabro ne poe u Je-
ruzalem i ne obrani svoje pravo? Zato da ne izvri u Jeruzale-
mu ona velianstvena djela o kojima se govori da ih je inio u
Galileji? Nemoj se skrivati po zabaenim krajevima, govorili su
oni, i initi ta silna djela u korist neukih seljaka i ribara. Po-
javi se u glavnom gradu, pridobij potporu sveenika i poglava-
ra i ujedini narod u uspostavi novoga kraljevstva.
451 Ova Isusova braa prosuivala su iz sebinih pobuda, koje
se tako esto nalaze u srcima onih koji su eljni isticanja. Ovaj
duh vladao je svijetom. Bili su uvrijeeni zato to je Krist pro-
glasio sebe Kruhom ivota, umjesto da trai zemaljsko prije-
stolje. Bili su duboko razoarani kad Ga je napustilo toliko pu-
no Njegovih uenika. Okrenuli su se od Njega da bi izbjegli
kri priznanja onoga to su otkrivala Njegova djela da je On
Poslani od Boga.
Tada im ree Isus: Moje vrijeme jo nije dolo. Za vas je
uvijek zgodno vrijeme. Vas svijet ne moe mrziti, a mene mrzi,
jer ja svjedoim o njemu da su mu djela zla. Vi uziite na ovaj
blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se jo nije ispunilo
moje vrijeme. To ree i ostade u Galileji. Njegova braa su
Mu govorila zapovjednikim glasom, odreujui Mu put kojim
treba ii. Vratio im je njihov prijekor, svrstavajui ih ne sa svo-
jim uenicima punim samoodricanja, ve sa svijetom. Vas svi-
jet ne moe mrziti, rekao je On, a mene mrzi, jer ja svjedo-
im o njemu da su mu djela zla. Svijet ne mrzi one koji su
mu slini po duhu; on ih voli kao svoje.
Svijet za Krista nije bio mjesto spokojstva i samouzdiza-
nja. Krist nije ekao priliku da prigrli njegovu mo i slavu. Svijet
za Njega nije imao takvu nagradu. Bio je mjesto na koje Ga je
poslao Otac. On je bio darovan za ivot svijeta kako bi ostva-
rio veliki plan otkupljenja palog ljudskog roda. Meutim, nije
smio biti nepromiljen, niti uriti u opasnost, niti ubrzavati krizu.
Svaki dogaaj u Njegovu radu imao je svoj odreeni trenutak.
On je morao strpljivo ekati. Znao je da treba primiti mrnju
svijeta, znao je da e Njegov rad okruniti smrt; ali prerano se
izloiti ovome ne bi bila volja Njegova Oca.
Iz Jeruzalema se glas o Kristovim udima rairio posvuda
gdje su Hebreji bili rasijani, pa premda mnogo mjeseci nije
pohaao svetkovine, zanimanje za Njega nije se smanjilo. Mnogi

su doli iz raznih dijelova svijeta na Blagdan sjenica u nadi da
e Ga vidjeti. Na poetku svetkovine mnogi su se raspitivali za
Njega. Farizeji i poglavari oekivali su Ga da doe, u nadi da
e Ga moi osuditi. Oni su se zabrinuto raspitivali gdje je On,
ali nitko nije znao. U svim je umovima najvanija misao bila
misao o Njemu. Iz bojazni od sveenika i poglavara nitko se
nije usuivao priznati Ga za Mesiju, ali posvuda su se vodili 452
tihi ozbiljni razgovori o Njemu. Mnogi su Ga branili kao Ono-
ga koga je Bog poslao, dok su Ga drugi proglasili za varalicu
puka.
U meuvremenu Isus je tiho stigao u Jeruzalem. Izabrao
je jednu osamljenu stazu kojom e ii, da bi izbjegao putnike
koji su se sa svih strana uputili prema gradu. Da se pridruio
bilo kojoj karavani koja je putovala na svetkovinu, pozornost
svih za ulaska u grad bila bi usmjerena Njemu i narodno bi
iskazivanje raspoloenja prema Njemu pokrenulo vlasti protiv
Njega. To je trebalo izbjei, te je stoga odluio putovati sm.
Usred svetkovine, kad je uznemirenost zbog Njega dosti-
gla svoj vrhunac, On je u nazonosti mnotva uao u predvor-
je Hrama. Zbog Njegove odsutnosti s blagdana postojale su tvrd-
nje da se ne usuuje doi pod vlast sveenika i poglavara. Svi
su bili iznenaeni Njegovim dolaskom. Umuknuo je svaki glas.
Svi su se divili dostojanstvu i hrabrosti Njegova dranja usred
monih neprijatelja, koji su jedva ekali da Mu oduzmu ivot.
Stojei tako, u sreditu pozornosti silnoga mnotva, Isus
im se obratio kao to to ovjek nikada nije uinio. Njegove rijei
otkrivale su poznavanje zakona i Izraelovih ustanova, rtvene 453
slube i uenja proroka, uvelike premaujui znanje sveenika
i rabina. On je prokrio put kroz prepreke formalizma i pre-
daja. Prizori budueg ivota kao da su se razvili pred Njim.
Kao onaj koji vidi Nevidljivog, govorio je o zemaljskom i ne-
beskom, o ljudskom i boanskom s potpunom sigurnou. Nje-
gove rijei bile su jasne i uvjerljive, i opet kao u Kafarnau-
mu narod je bio zadivljen Njegovim uenjem: ... jer mu rije
bijae puna moi. (Luka 4,32) Raznolikim opisima upozorio
je svoje sluatelje na nesreu koja e stii sve, jer svjesno odbijaju
blagoslove koje im je On doao donijeti. On im je pruio svaki
mogui dokaz da je doao od Boga, i uinio svaki napor koji
ih je mogao privesti do pokajanja. On ne bi bio odbaen i ubijen
370 Isusov ivot
u svojemu narodu da ga je mogao spasiti od krivnje za takvo

djelo.
Svi su se divili Njegovom poznavanju Zakona i Proroka, a
pitanje je ilo od jednog do drugog: Kako ovaj poznaje Pisma
kad ih nije uio? Tko god nije uio u rabinskim kolama, sma-
tralo se da nije spreman biti vjerski uitelj, te su i Isusa, kao i
Ivana Krstitelja, proglasili neukim jer nije dobio takvo obra-
zovanje. Oni koji su sluali Krstitelja i Isusa bili su iznenaeni
njihovim poznavanjem Pisma, jer nijedan od njih nije uio.
Istina, svoje poznavanje Pisma nisu stekli od ljudi, ali Bog na
Nebu bio je njihov Uitelj i od Njega su primili najuzvieniju
vrstu mudrosti.
Dok je Isus govorio u predvorju Hrama, ljudi su sluali
gotovo bez daha. Oni isti ljudi koji su bili Njegovi najei pro-
tivnici osjeali su se nemonima da Mu uine neko zlo. Za tre-
nutak su zaboravili na sve drugo.
Dan za danom On je uio narod sve do u posljednji dan,
glavni dan blagdana. Jutro ovog dana zateklo je ljude izmore-
ne od dugog praznovanja. Iznenada je Isus podigao svoj glas,
koji je zvonko odjekivao kroz predvorje Hrama:
Ako je tko edan, neka doe k meni; i neka pije tko vje-
ruje u me. Kako veli Pismo: Iz njegove e nutrine potei po-
toci ive vode. Stanje naroda uinilo je ovaj poziv vrlo sna-
nim. Oni su bili zauzeti stalnim prizorima raskoi i svetkovine,
njihove su oi bile zaslijepljene svjetlou i bojama, a njihove
ui oarane najraskonijom glazbom, ali u cjelokupnom nizu
obreda nije bilo niega to bi ispunilo potrebe duha, nita to
454 bi ugasilo e due za onim to ne propada. Isus ih je pozvao
da dou i piju sa izvora ivota, koji e u njima biti izvor vode
koja tee u vjeni ivot.
Sveenik je tog jutra obavljao obred koji je obnavljao us-
pomenu na udaranje stijene u pustinji. Ta je stijena bila zna-
men Njega, koji e svojom smru uiniti da poteku ive rijeke
spasenja svima ednima. Kristove rijei bile su voda ivota. Ta-
mo u nazonosti okupljenog mnotva, On je posvetio sebe da
bude udaren, da bi voda ivota mogla potei svijetu. Udaranjem
Krista Sotona je namjeravao unititi Kneza ivota; ali iz udare-
ne Stijene potekla je iva voda. Dok je Isus tako govorio naro-
du, njihova su srca ustreptala nekim neobinim strahopotova-
njem i mnogi su bili spremni uzviknuti, zajedno sa enom Sa-
marijankom: Gospodine, daj mi te vode da vie ne ednim!

(Ivan 4,15)
Isus je poznavao potrebe due. Sjaj, bogatstvo i asti ne
mogu ispuniti srce. Ako je tko edan, neka doe k meni. Bo-
gati i siromani, uzvieni i ponieni podjednako su dobrodoli.
On obeava da e rasteretiti duu, utjeiti alosne i podariti
nadu klonulima duhom. Mnogi od onih koji su sluali Isusa bili
su alosni zbog neispunjenih nada, mnogi su tajno trpjeli, mnogi
su eznuli da zadovolje svoje neumorne elje za stvarima ovo-
ga svijeta i hvalom ljudi; ali kad su sve zadobili, utvrdili su da
su se trudili samo da bi stigli do provaljena studenca na kojem
nisu mogli ugasiti svoju e. Usred blistavih, radosnih prizora
stajali su nezadovoljni i alosni. Tada ih je iznenadni uzvik ako
je tko edan trgnuo iz njihovog alosnog razmiljanja, i slua-
jui rijei koje su uslijedile, u njihovim se duama zapalila no-
va nada. Sveti Duh iznosio je pred njih ovo znamenje sve dok
u Njemu nisu vidjeli ponudu neprocjenjiva dara spasenja.
Kristov poziv ednoj dui jo se i danas razlijee, dopirui
do nas s jo veom silom od one u kojoj se uo u Hramu po-
sljednjeg dana blagdana. Izvor je otvoren za sve. Umornim i
iscrpljenim duama nudi se osvjeavajua voda vjenog ivota.
Isus jo uvijek poziva: Ako je tko edan, neka doe k meni i
neka pije. Tko je edan, neka doe; tko eli, neka badava uzme
vode ivota! A tko pije od vode koju u mu ja dati, sigurno
nee nikad oednjeti. tovie, voda koju u mu dati postat e
u njemu izvorom one vode to struji u ivot vjeni. (Otkrive-
nje 22,17; Ivan 4,14)
372 Isusov ivot
50
Meu zamkama
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 7,16-36,40-53; 8,1-11.
455 Sve vrijeme dok je bio u Jeruzalemu tijekom blagdana, Isusa

su pratile uhode. Iz dana u dan pokuavali su Ga uutkati. Sve-
enici i poglavari motrili su da Ga uhvate u zamku. Namjera-
vali su Ga sprijeiti silom. Meutim, to nije bilo sve. eljeli su
poniziti ovog galilejskog Uitelja pred narodom.
Prvog dana Njegove nazonosti na svetkovini, poglavari su
doli k Njemu pitajui Ga kojom vlasti ui. eljeli su odvratiti
pozornost s Njega na pitanje o Njegovom pravu da ui, a time
i na svoju vlastitu vanost i vlast.
Moja nauka nije od mene, rekao je Isus, nego od ono-
ga koji me je poslao. Ako tko htjedne vriti volju njegovu, znat
e da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.
(Ivan 7,16.17) Na pitanje ovih sitniara Krist nije odgovorio
sitniarenjem, ve otkrivanjem istine koja ima ivotno znae-
nje za spasenje due. Razumijevanje i uvaavanje istine, rekao
je On, ovisi manje o umu no o srcu. Istina se mora primiti u
duu, ona zahtijeva podinjavanje volje. Kad bi se istina mogla
podvrgnuti samo razumu, gordost ne bi inila prepreku na pu-
tu za njezino primanje. Meutim, ona se mora prihvatiti djelo-
vanjem milosti na srce, pa njezino primanje ovisi o odbaciva-
nju svakog grijeha koji Boji Duh otkriva. ovjekove prednosti
za stjecanje znanja o istini, ma kako bile velike, nee mu biti
ni od kakve koristi sve dok srce ne bude otvoreno za primanje
456 istine i dok svjesno ne bude svladana svaka navika i obiaj koji
se suprote njezinim naelima. Onima koji se tako pokoravaju
Bogu, s potenom eljom da upoznaju Njegovu volju i izvra-
(372)
Meu zamkama 373
vaju je, istina se otkriva kao Boja sila za njihovo spasenje. Oni
e moi nainiti razliku izmeu onoga koji govori za Boga i
onoga koji govori sam od sebe. Farizeji nisu stavili svoju volju
na stranu Boje volje. Nisu teili saznati istinu, ve nai neki
izgovor da je izbjegnu, a Krist je pokazao da je upravo to ra-
zlog zbog kojega nisu razumijevali Njegovo uenje.
On je sad otkrio ispit uz pomo kojega se pravi uitelj moe
razlikovati od varalice: Tko govori sam od sebe, taj trai svoju
vlastitu slavu. A tko trai slavu onoga koji ga je poslao, taj je
istinit; u njemu nema nepravednosti. (Ivan 7,18) Onaj tko trai
svoju osobnu slavu govori sam od sebe. Duh sebinosti odaje
svoje podrijetlo. Ali Krist je traio Boju slavu. On je govorio
Boje rijei. To je bio dokaz da je bio ovlaten za uitelja istine.
Isus je rabinima pruio dokaz o svom Boanstvu time to
je pokazao da im ita srca. Od izljeenja u Betsaidi stalno su
kovali zavjere za Njegovu smrt. Na taj su nain sami krili Za-
kon za koji su se izdavali da ga brane. Nije li vam Mojsije dao
Zakon?, rekao je On. I nitko od vas ne vri toga Zakona. Za-
to hoete da me ubijete?
Kao bljesak munje ove su rijei otkrile rabinima provaliju
propasti u koju e se strovaliti. Za trenutak su bili ispunjeni
strahom. Uvidjeli su da su u sukobu s beskonanom Snagom.
Ali, nisu eljeli primiti opomenu. Da bi sauvali svoj utjecaj u
narodu, morali su prikriti svoje zloinake namjere. Izbjegava-
jui Isusovo pitanje, uzviknuli su: Zli duh opsjeo te... Tko ho-
e da te ubije? Vjeto su navodili na misao da su Isusova veli-
anstvena djela bila potaknuta zlim duhom.
Isus nije obraao pozornost na ovo podmetanje. On je
nastavio u elji da pokae kako je Njegovo djelo iscjeljenja u
Betsaidi bilo u skladu sa zakonom o suboti i da je ono oprav-
dano tumaenjem koje su sami Hebreji dali tom zakonu. Re-
kao je: Vama Mojsije dade obrezanje... i vi u subotu obrezuje-
te ovjeka. Po zakonu svako dijete moralo je biti obrezano os-
mog dana. Ako ovo odreeno vrijeme pada u subotu, obred se
morao tada izvriti. Koliko vie mora biti u skladu s duhom 457
Zakona to sam u subotu ozdravio svega ovjeka. On ih je
upozorio: Prestanite suditi po vanjtini, ve izrecite pravedan
sud!
Poglavari su morali zautjeti i mnogi su u narodu uzvik-
nuli: Zar nije ovo onaj koga hoe da ubiju? A evo, on posve
374 Isusov ivot
slobodno govori i nita mu ne vele! Da nisu lanovi Velikog

vijea zbilja upoznali da je on Mesija?
Mnogi izmeu Kristovih sluatelja koji su bili stanovnici
Jeruzalema i kojima nisu bile nepoznate zavjere poglavara pro-
tiv Njega, osjeali su se privueni k Njemu neodoljivom silom.
Pratilo ih je snano osvjedoenje da je On Boji Sin. Meutim,
Sotona ih je bio spreman navesti na sumnju, za to ve priprem-
ljenim putem njihovih pogrenih pojmova o Mesiji i Njegovu
dolasku. Bilo je iroko raireno vjerovanje da e se Krist roditi
u Betlehemu, ali da e nakon odreenog vremena ieznuti, a
prilikom druge pojave nitko nee znati odakle je doao. Nije
ih bilo malo koji su smatrali da Mesija nee imati nikakve
prirodne veze s ljudskim rodom. Pa kako se narodno razumi-
jevanje o Mesijinoj slavi nije poklapalo s Isusom iz Nazareta,
mnogi su bili spremni prihvatiti misao: Ali, za ovoga znamo
odakle je, a Mesija kada doe, nitko nee znati odakle je!
Dok su se kolebali izmeu sumnje i vjere, Isus je razumio
njihove misli i odgovorio im: Mene poznajete i znate odakle
sam: nisam doao sam od sebe, nego postoji Istiniti koji me
posla, a vi ga ipak ne poznajete. Oni su tvrdili da posjeduju
znanje o Kristovom podrijetlu, ali Ga uope nisu poznavali. Da
su ivjeli u suglasju s Bojom voljom, prepoznali bi Njegova
Sina kad im se otkrio.
Sluatelji nisu mogli pogreno razumjeti Kristove rijei. One
su jasno ponavljale onu tvrdnju koju je iskazao pred Velikim
vijeem mjesecima prije ovoga, kad je sebe proglasio Sinom
Bojim. Kao to su Ga poglavari tada pokuali ubiti, tako su
sada traili da Ga uhvate, ali su bili sprijeeni nevidljivom silom
koja je postavila mee njihovom bijesu govorei im dovde
e dolaziti, a dalje nee.
Izmeu naroda mnogi su Mu povjerovali govorei: Kad doe
Mesija, hoe li initi vie udesa nego ih je ovaj uinio? Voe
farizeja, koji su puni zebnje pratili tijek dogaaja, zamijetili su
izraze naklonosti mnotva. Pourili su sveenikim poglavarima
458 i izloili svoje planove da Ga uhite. Pripremali su se da Ga uhvate
kad bude sam; jer se nisu usuivali to uiniti u nazonosti na-
roda. Isus je opet pokazao da ita njihove namjere: Jo sam
malo vremena s vama, rekao je, pa odlazim k onomu koji me
posla. Trait ete me, a neete me nai. Gdje budem ja, vi ne
moete doi. Uskoro e nai utoite izvan domaaja njihova
Meu zamkama 375
ruganja i mrnje, On e se uznijeti Ocu, da bi opet bio Oboavani

od anela i tamo Njegove ubojice nee moi nikada doi.
Rabini su rugajui se rekli: Budui da ga neemo nai,
kamo ovaj kani ii? Zar kani poi k (idovima) razasutim me-
u Grcima i uiti Grke? Ovi sitniari nisu ni sanjali da je
njihovim podrugljivim rijeima opisana Kristova misija! Cijeli
dan pruao je svoje ruke k narodu koji ne doputa da mu se
kae i koji odgovara nasuprot, ipak nai e Ga oni koji Ga nisu
traili i pokazat e se onima koji za Njega ne pitaju. (Rimljani-
ma 10,20.21)
Mnogi koji su bili osvjedoeni da je Isus Boji Sin zave-
deni su pogrenim rasuivanjem sveenika i rabina. Ovi su uitelji
vrlo utjecajno ponavljali proroanstva koja se odnose na Me-
siju da e kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u
Jeruzalemu, i Slava e mu sjati pred starjeinama, i da e vla-
dati od mora do mora, i od Rijeke do granica svijeta. (Izaija
24,23; Psalam 72,8) Zatim su povlaili omalovaavajue uspo-
redbe izmeu slave koja je ovdje opisana i skromnog Isusova
izgleda. Same rijei proroanstva tako su bile iskrivljene da
potkrijepe zabludu. Da je narod u iskrenosti sm prouavao Rije,
ne bi bio zaveden. ezdeset prvo Izaijino poglavlje svjedoi da
je Krist trebao raditi ba taj rad koji je radio. Pedeset tree
poglavlje iznosi Njegovo odbacivanje i patnje u svijetu, a pedeset
deveto opisuje karakter sveenika i rabina.
Bog ne prisiljava ljude da se odreknu svog nevjerstva. Pred
njima se nalazi svjetlost i tama, istina i zabluda. Njihovo je da
odlue to e prihvatiti. Ljudski je um obdaren silom da raz-
likuje izmeu dobra i zla. Bog je odredio da ljudi ne odluuju
prema trenutanom osjeaju, ve na osnovi valjanosti dokaza,
na osnovi briljivo meusobno usporeenih dijelova Pisma. Da
su Hebreji odbacili svoje predrasude i da su usporeivali pi-
sano proroanstvo s injenicama koje su obiljeavale Isusov i-
vot, primijetili bi divan sklad izmeu proroanstava i njihovog
ispunjenja u ivotu i slubi poniznog Galilejca.
I danas su mnogi prevareni na isti nain na koji su bili 459
prevareni i Hebreji. Vjerski uitelji itaju Bibliju u svjetlosti
vlastitog razumijevanja i predaja, narod ne istrauje Pisma za
sebe i ne prosuuje sam za sebe to je istina, ve se preputa
njihovim sudovima i povjerava svoje due svojim voama.
Propovijedanje i uenje Njegove Rijei jest jedno od sredstava
376 Isusov ivot
to ih je Bog posvetio za pronoenje svjetlosti; ali uenje sva-

kog ovjeka moramo provjeriti uz pomo Svetoga pisma. Tko
god s molitvom prouava Bibliju, s enjom da spozna istinu
da bi je mogao posluati, primit e boansko prosvjetljenje. On
e razumjeti Pisma. Ako tko htjedne vriti volju njegovu, znat
e... (Ivan 7,17)
Posljednjeg dana blagdana, sluge koje su poslali sveenici
i poglavari da uhite Isusa, vratile su se bez Njega. Ljutito su ih
upitali: Zato ga niste doveli? Sveanim izrazom lica odgovo-
rili su: Nikada ovjek nije govorio kao ovaj ovjek!
Njegove rijei omekale su njihova tvrda srca. Dok je go-
vorio u predvorju Hrama, oni su boravili u blizini, da bi uhva-
tili neto to bi se moglo okrenuti protiv Njega. Meutim, dok
su sluali, zaboravili su cilj zbog kojega su bili poslani. Stajali
su kao zaneseni. Krist je otkrio sebe njihovoj dui. Vidjeli su
ono to sveenici i poglavari nisu eljeli vidjeti ljudsku pri-
rodu preplavljenu slavom boanske prirode. Oni su se vratili
tako ispunjeni ovom milju, tako ganuti Njegovim rijeima da
su na pitanje: Zato ga niste doveli? mogli samo odgovoriti:
Nikada ovjek nije govorio kao ovaj ovjek!
Sveenici i poglavari ostali su u istom uvjerenju nakon svog
prvog dodira s Kristom. Njihova su srca bila duboko pokrenu-
ta i nametala im se misao: Nikada ovjek nije govorio kao ovaj
ovjek! Meutim, uguili su osvjedoenje Svetog Duha. Sada
su, ljutiti to su ak i orua zakona pala pod utjecaj omrznuta
Galilejca, povikali: Zar ste i vi zavedeni? Ima li tko od lanova
Velikog vijea ili od farizeja da je vjerovao u njega? A ova svje-
tina koja ne pozna Zakona, ona je prokleta.
Oni kojima se iznosi vijest istine rijetko pitaju: Je li to
istina?, ve pitaju: Tko ustaje u njenu obranu? Mnotvo je
cijeni brojem onih koji je prihvaaju, pa se jo uvijek postav-
lja pitanje: Je li tko od uenih ljudi ili vjerskih voa povje-
rovao? Danas ljudi nisu nak lonjeniji pravoj pobonosti no
to su bili u Kristovo doba. Oni toliko tee zemaljskim do-
brima da zanemaruju vjena blaga, pa nije nikakav dokaz pro-
460 tiv istine to to je veliki broj ljudi nije spreman prihvatiti ili
to je ne prihvaaju veliki ljudi u svijetu pa ak ni vjerske
voe.
Ponovno su sveenici i poglavari nastavili smiljati nain
kako da uhvate Isusa. Isticalo se da e, ako bude i dalje ostavljen
Meu zamkama 377
na slobodi, odvui narod od postavljenih voa i da je jedini

siguran pravac uutkati Ga bez odlaganja. U punom jeku ras-
pravljanja, iznenada su bili zaustavljeni. Nikodem je upitao:
Osuuje li na Zakon nekoga ako se prije ne saslua i ne do-
zna to je uinio? Tiina je prekrila skup. Nikodemove su ri-
jei doprle do njihove savjesti. Nisu mogli osuditi ovjeka bez
sasluanja. Meutim, oholi poglavari nisu uutjeli samo zbog
ovog razloga, netremice gledajui onoga koji se usudio govo-
riti u korist pravde. Bili su zaueni i razoarani to je jedan
iz njihova broja bio toliko pod dojmom Isusovog karaktera da
je prozborio u Njegovu obranu. Povrativi se od iznenaenja,
s otrom su se zajedljivou obratili Nikodemu: Zar si i ti iz
Galileje? Ispitaj pa e vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav
prorok!
Ipak je prosvjed obustavio postupak Vijea. Poglavari nisu
mogli provesti svoju namjeru i bez sasluanja osuditi Isusa.
Poraeni za neko vrijeme, tada se vratie svaki svojoj kui. Isus
ode na Maslinsku goru.
Od uzbuenja i gradskog metea, od hirovita mnotva, od
podmuklih rabina, Isus se okrenuo tiini maslinjaka, gdje je mo-
gao biti sam s Bogom. Meutim, u rano jutro vratio se u Hram
i kad se narod okupio oko Njega, sjeo je i pouavao ga.
Ubrzo je bio prekinut. Skupina farizeja i knjievnika pri-
bliavala Mu se vukui sa sobom jednu prestraenu enu koju
su grubim, srditim glasom optuivali da je prekrila sedmu
zapovijed. Gurnuvi je pred Isusa, rekli su Mu s licemjernim
potovanjem: Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve ene
kamenujemo. A ti to veli?
Njihovo prijetvorno uvaavanje skrivalo je briljivo skova-
nu zavjeru za Njegovo unitenje. Ugrabili su ovu priliku da osigu-
raju optubu protiv Njega, smatrajui da e bez obzira na od-
luku koju bude donio, pronai povod da Ga optue. Ako oslo-
bodi enu, mogli bi Ga okriviti da prezire Mojsijev zakon. Ako 461
izjavi da je zasluila smrt, mogli bi Ga optuiti Rimljanima da
prisvaja vlast koja pripada samo njima.
Isus je za trenutak promatrao ovaj prizor rtvu koja je
postiena drhtala, dostojanstvene prilike surova lica, liene ak
i ljudskog saaljenja. Njegov duh besprijekorne istoe zgrozio
se od ovog prizora. Dobro je znao s kojim Mu se ciljem iznosi
ovaj sluaj. itao je srce, poznavao karakter i tijek ivota sva-
378 Isusov ivot
koga koji se nalazio pred Njim. Ovi lani uvari pravde sami
su naveli svoju rtvu na grijeh da bi mogli postaviti zamku Isusu.
Ne pokazujui nijednim znakom da je uo njihovo pitanje, sa-
gnuo se i, gledajui u zemlju, poeo pisati po praini.
Nestrpljivi zbog Njegova odlaganja i oite ravnodunosti,
tuitelji su prili blie, skreui Njegovu pozornost na ovaj pred-
met. Meutim, kad su njihove oi, slijedei Isusove, pogledale
na plonik kraj Njegovih nogu, lica su im se promijenila. Tu,
ispisani pred njima, bili su svi tajni grijesi njihovog ivota. Lju-
di koji su to promatrali vidjeli su iznenadnu promjenu izraza
lica i gurali se naprijed da otkriju to oni promatraju s takvom
zapanjenou i stidom.
Sa svim svojim neiskrenim izjavama o potovanju Zakona,
ovi rabini, iznosei optubu protiv ene, ogluili su se o nje-
gove odredbe. Da poduzme postupak protiv nje bila je du-
nost njezina mua, a i krivca je trebalo podjednako kazniti. Po-
stupak tuitelja bio je potpuno nezakonit. Isus ih je sreo na
njihovom tlu. Zakon je nalagao da u sluaju kanjavanja kame-
novanjem svjedoci prvi bace kamen. Diui se i upravljajui
svoj pogled na starjeine koje su skovale ovu zavjeru, Isus je
rekao: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na
nju! I sagnuvi se, nastavio je pisati po zemlji.
Nije odbacio Zakon koji je dan preko Mojsija niti je po-
gazio vlast Rima. Tuitelji su bili pobijeeni. Sada, s razdera-
nim haljinama lane pobonosti, stajali su krivi i osueni u
nazonosti Beskrajne istoe. Strepili su da se skrivena nepravda
njihovog ivota ne otkrije mnotvu, pa su se jedan po jedan
iskrali, sagnutih glava i oborenih oiju, ostavljajui svoju rtvu
s milostivim Spasiteljem.
Isus je ustao i pogledavi enu rekao: eno, gdje su? Nitko
te ne osudi? Nitko, Gospodine, odgovori ona. Ni ja te ree
Isus ne osuujem. Idi i od sada ne grijei vie.
462 ena je stajala pred Isusom drui od straha. Njegove ri-
jei: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
doprle su do nje kao smrtna presuda. Nije se usuivala pogle-
dati u Spasiteljevo lice, ve je tiho ekala svoju sudbinu. Zapa-
njena, vidjela je kako njezini tuitelji bez rijei odlaze posti-
eni, a onda su u njezinim uima zazvonile rijei nade: Ni ja
te... ne osuujem. Idi i od sada ne grijei vie. Njezino je srce
bilo ganuto i ona se bacila pred Isusove noge, iskazujui jeca-
Meu zamkama 379
jima svoju zahvalnost i ispovijedajui u gorkim suzama svoje

grijehe.
To je za nju bio poetak novoga ivota, ivota istoe i
mira, posveenog slubi Bogu. Podizanjem ove posrnule due
Isus je uinio vee udo nego izljeenjem najtee tjelesne bo-
lesti; On je izlijeio duhovnu bolest koja vodi u vjenu smrt.
Ova ena koja se pokajala postala je jedna od Njegovih nepo-
kolebljivih sljedbenica. Samoportvovnom ljubavlju i odanou
uzvratila je Njegovoj milosti koja prata.
U inu opratanja ovoj eni i ohrabrenju da ivi boljim i-
votom, Isusov karakter odsjajuje ljepotom savrene pravde.
Premda ne prikriva grijeh, niti smanjuje osjeaj krivnje, On ipak
ne eli osuditi, ve spasiti. Svijet je za ovu zabludjelu enu imao
samo podsmijeh i prijezir, ali Isus je izgovorio rijei utjehe i
nade. Bezgrjeni je imao suuti prema slabostima ove grjenice,
pa joj je pruio ruku pomonicu. Dok su je licemjerni farizeji
optuivali, Isus joj je zapovjedio: Idi i odsada ne grijei vie.
Kristov sljedbenik nije onaj koji odvraa svoje oi okreui
se od zabludjelih, ostavljajui ih da nesmetano idu putem koji
ih vodi sve nie. Oni koji prednjae u osuivanju drugih i koji
revnuju da ih dovedu pred sud, esto su u svom ivotu mnogo
grjeniji od njih. Ljudi mrze grjenika, ali vole grijeh. Krist mr-
zi grijeh, ali voli grjenika. To e biti duh svih koji Ga slijede.
Kranska ljubav je spora da osudi i brza da primijeti pokaja-
nje; spremna je oprostiti, ohrabriti, postaviti onoga tko luta na
stazu svetosti i odrati njegove stope na njoj.
380 Isusov ivot
51
Svjetlo svijeta
Ovo poglavlje zasniva se na Ivanu 8,12-59; 9.
463 Isus im ponovno progovori: Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene

slijedi, sigurno nee ii po tami, nego e imati svjetlo koje vo-
di u ivot.
Kad je izgovorio ove rijei, Isus je u predvorju Hrama bio
naroito povezan sa slubama za Blagdan sjenica. U sreditu
ovog predvorja uzdizala su se dva visoka stupa s velikim pod-
nojima za svjetiljke. Nakon veernje rtve, sve su se svjetiljke
palile i irile svoju svjetlost nad Jeruzalemom. Ovaj je obred
bio sjeanje na ognjeni stup koji je Izraela vodio kroz pusti-
nju, a uz to smatralo se da podsjea i na Mesijin dolazak. Uve-
er, kad su se svjetiljke upalile, predvorje je odavalo prizor ve-
like radosti. Sijedi ljudi, sveenici u Hramu i narodni poglava-
ri, ujedinili su se u blagdanskim plesovima uz zvuke glazbala i
pjesme levita.
Rasvjetljavanjem Jeruzalema narod je izraavao svoju nadu
da e Mesijin dolazak osvijetliti Izrael. Meutim, za Isusa je ovaj
prizor imao ire znaenje. Kao to su sjajne svjetiljke u Hramu
osvjetljavale sve oko sebe, tako i Krist, izvor duhovne svjetlo-
sti, rasvjetljuje tamu svijeta. Ipak, ovaj je simbol bio nesavr-
en. Veliko svjetlo to ga je On svojom rukom postavio na ne-
bu bilo je istinitija predodba slave Njegove misije.
Bilo je jutro; sunce se upravo raalo iznad Maslinske gore
i njegove su se zrake zasljepljujuim sjajem rasipale po mra-
464 mornim palaama, osvjetljujui zlato na zidovima Hrama, pa je
Isus, pokazujui na njega rekao: Ja sam svjetlo svijeta.
(380)
Svjetlo svijeta 381
Onome koji je sluao ove rijei, dugo nakon toga vraale

su se kao odjek u ovom uzvienom biblijskom tekstu: U njoj
bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u ta-
mi, i tama ga ne obuze. Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje sva-
koga ovjeka, doe na ovaj svijet. (Ivan 1,4.5.9) Petar se, ta-
koer, dugo nakon Isusova uzaaa na Nebo, piui prosvijet-
ljen boanskim Duhom, sjeao znamenja to ga je Krist upo-
trijebio: Tim drimo vrlo sigurnim sve prorotvo. Vi dobro i-
nite to upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tam-
nome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u
vaim srcima. (2. Petrova 1,19)
U Bojem javljanju Njegovom narodu, svjetlost je uvijek bila
simbol Njegove prisutnosti. Na stvaralaku rije u poetku svjet-
lost je zasjala iz tame. Svjetlost je bila skrivena u stupu od ob-
laka danju, a u ognjenom stupu nou i vodila je silnu Izraelo-
vu vojsku. Svjetlost je sijala stranom velianstvenou oko Go-
spodina na brdu Sinaju. Svjetlost je poivala nad prijestoljem
milosti u atoru od sastanka. Svjetlost je ispunila Salomonov
Hram prigodom njegova posveenja. Svjetlost je zasjala nad
betlehemskim breuljcima kad su aneli vijest o otkupljenju
donijeli pastirima koji su budno bdjeli.
Bog je svjetlost; i u rijeima Ja sam svjetlo svijeta Krist
je objavio da je jedno s Bogom i svoju vezu s cijelim ljudskim
rodom. On je na poetku uinio da iz tame zasvijetli svjetlo.
(2. Korinanima 4,6) On je svjetlost Sunca, Mjeseca i zvijezda.
On je bio duhovna svjetlost koja je u znamenu, slici i pro-
roanstvu zasjala nad Izraelom. Meutim, ova svjetlost nije dana
samo hebrejskom narodu. Kao to suneve zrake dopiru do naj-
udaljenijih zakutaka Zemlje, tako i svjetlost Sunca Pravde oba-
sjava svaku duu.
Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga ovjeka, doe na
ovaj svijet. Svijet je imao svoje velike uitelje, ljude divovskog
uma i zadivljujuih istraivakih pothvata, ljude ije su izjave
poticale misao i otvarale pogled u beskrajna prostranstva zna-
nja; ovi su ljudi potovani kao voe i dobroinitelji ljudskog
roda. Meutim, postoji Jedan koji je uzvieniji od njih. A svima
koji ga primie dade vlast da postanu djeca Boja. Boga ni-
tko nikada nije vidio: Jedinoroenac Bog, koji je u krilu Oevu,
on ga je objavio. (Ivan 1,12.18) Moemo pronai cijeli niz naj-
veih svjetskih uitelja sve dokle se pruaju izvjea o ljud-
382 Isusov ivot
465 skom rodu, ali Svjetlost je bila prije njih. Kao to Mjesec i zvi-
jezde iz Suneva sustava sjaje svjetlou koja se odbija od Sunca,
tako ukoliko je njihovo uenje istinito svjetski veliki misli-
oci odsjajuju zrakama Sunca Pravde. Svaka blistava misao, svaki
bljesak uma, potjee od Svjetla svijeta. U dananje doba mno-
go sluamo o viem obrazovanju. Pravo je vie obrazovanje
ono koje On daje, u kome se nalazi sakriveno sve blago mu-
drosti. U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima. (Kolo-
anima 2,3; Ivan 1,4) Tko mene slijedi, rekao je Isus, sigurno
nee ii po tami, nego e imati svjetlo koje vodi u ivot.
U rijeima Ja sam svjetlo svijeta, Isus je objavio sebe kao
Mesiju. Stari imun, u Hramu u kojem je Krist sad uio, govo-
rio je o Njemu da je svjetlo da rasvijetli pogane i slavu na-
roda tvoga Izraela. (Luka 2,32) Ovim rijeima primijenio je
na Njega proroanstvo poznato cijelom Izraelu. Sveti Duh je
preko proroka Izaije objavio: Premalo je da mi bude Sluga,
da podigne plemena Jakovljeva i vrati Ostatak Izraelov, nego
u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj
zemlje donese. (Izaija 49,6) Ope je shvaanje bilo da ovo
proroanstvo govori o Mesiji, pa kad je Isus rekao: Ja sam svjetlo
svijeta, narod nije mogao ne prepoznati Njegovu tvrdnju da
je On Obeani.
Farizejima i poglavarima ova je izjava izgledala kao drska
tvrdnja. Nisu mogli podnijeti da ovjek koji je kao i oni po-
stavi sebe u takav poloaj. Naoko ne osvrui se na Njegove
rijei, upitali su: Tko si ti? Namjeravali su Ga primorati da
sebe objavi kao Krista. Njegov izgled i Njegov rad bili su u ta-
kvoj suprotnosti s oekivanjima naroda, da bi kako su Nje-
govi lukavi neprijatelji vjerovali Njegovo neposredno objav-
ljivanje da je Mesija uinilo da bude odbaen kao varalica.
Meutim, na njihovo pitanje Tko si onda ti? Isus je od-
govorio: Prije svega, ono to vam i govorim. (Ivan 8,25) Ono
to je bilo objavljeno u Njegovim rijeima, otkriveno je i u Nje-
govom karakteru. On je bio olienje istina to ih je uio. Nita
od sebe ne inim, nastavio je, ve... govorim ono to me Otac
naui. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sa-
ma, jer ja uvijek inim to je njemu ugodno. On nije pokuao
dokazati svoju tvrdnju da je Mesija, ve je pokazao svoje jedin-
stvo s Bogom. Da je njihov um bio otvoren za Boju ljubav,
primili bi Isusa.
Svjetlo svijeta 383
Meu Njegovim sluateljima mnogi su u vjeri bili privue- 466

ni k Njemu, pa im je rekao: Ako ustrajete u mojoj nauci, uis-
tinu ste moji uenici; upoznat ete istinu, a istina e vas oslo-
boditi.
Ove su rijei uvrijedile farizeje. Ne obazirui se na dugu
narodnu podinjenost tuem jarmu, ljutito su uzviknuli: Mi
smo potomci Abrahamovi... i nikada nikom nismo robovali. Kako
ti moe rei: Postat ete slobodni? Isus je pogledao ove lju-
de, robove pakosti, ije su misli bile okrenute osveti i alosno
odgovorio: Zaista, zaista, kaem vam, tko god ini grijeh, rob
je grijeha. Oni su se nalazili u najteem obliku ropstva pod-
injeni zlom duhu.
Tko god se ne eli predati Bogu, nalazi se pod vlau dru-
ge sile. On nije svoj gospodar. On moe govoriti o slobodi, ali
se nalazi u najcrnjem ropstvu. Nije mu doputeno da sagleda
ljepotu istine, jer je njegov um pod vlau Sotone. Dok sm
sebi laska da slijedi naloge vlastita razuma, on slua volju kne-
za tame. Krist je doao da s due raskine okove ropstva gri-
jehu. Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ete biti slobodni.
Jer zakon duha ivota u Kristu Isusu oslobodio me od zakona
grijeha i smrti. (Rimljanima 8,2)
U djelu otkupljenja nema prinude. Ne primjenjuje se ni-
kakva izvanjska sila. Pod utjecajem Bojeg Duha, ovjek je
slobodan da izabere kome eli sluiti. U promjeni koja nastaje
kad se dua podini Kristu nalazi se najuzvieniji smisao slo-
bode. Istjerivanje grijeha je djelo same due. Istina, mi nema-
mo sile da se sami oslobodimo Sotonine vlasti, ali kad se eli-
mo osloboditi grijeha, i u svojoj velikoj potrebi zavapimo za
silom koja je izvan i iznad nas, snage due povezuju se s bo-
anskom silom Svetog Duha te se sad pokoravaju nalozima vo-
lje u ispunjavanju Boje nakane.
Jedini uvjet koji omoguuje ovjekovu slobodu postoji u
jedinstvu s Kristom. Istina e vas osloboditi, a Krist je isti-
na. Grijeh moe pobijediti samo ako oslabi um i uniti slobo-
du due. Podinjavanje Bogu znai obnovu ovjekove osobno-
sti prave slave i ovjekova dostojanstva. Boanski zakon ko-
me se pokoravamo jest zakon slobode. (Jakov 2,12)
Farizeji su tvrdili da su Abrahamova djeca, a Isus im je re-
kao da takvu tvrdnju mogu dokazati samo ako ine Abrahamo-
va djela. Prava Abrahamova djeca ivjet e kao to je on ivio,
384 Isusov ivot
ivotom poslunosti Bogu. Ona ne bi pokuavala ubiti Onoga

koji je govorio istinu poslanu od Boga. U kovanju zavjere pro-
467 tiv Krista rabini nisu inili Abrahamova djela. Bilo je bezvri-
jedno to to su bili samo tjelesno Abrahamovi potomci. Bez
duhovne veze s njim, koja bi se otkrila u posredovanju istog
duha i vrenju istih djela, oni nisu bili njegova djeca.
Ovo naelo ima isto znaenje i za pitanje koje je dugo po-
tresalo kranski svijet pitanje naslijea apostolskog reda. Po-
drijetlo od Abrahama ne dokazuje se imenom ili rodoslovljem,
ve srodnou karaktera. Tako i apostolsko naslijee ne poiva
na prenoenju crkvenog autoriteta, ve na duhovnom odnosu.
ivot pokrenut apostolskim duhom, vjerom i uenjem istine
koju su oni iznosili, pravi je dokaz apostolskog naslijea. To je
ono to ljude ini nasljednicima prvih uitelja evanelja.
Isus je poricao da su Hebreji Abrahamova djeca. On je re-
kao: Tako inite i vi to ste uli od svog oca. Rugajui se,
odgovorili su: Mi nismo roeni od preljuba. Mi imamo samo
Boga za oca. Ove rijei, kao aluzija na okolnosti Njegova ro-
enja, imale su cilj zadati udarac Kristu u nazonosti onih koji
su poeli vjerovati u Njega. Isus se nije osvrnuo na ovaj podli
nagovjetaj, ve je rekao: Kad bi Bog bio va otac, mene biste
ljubili, jer ja sam od Boga iziao i doao.
Njihova djela svjedoila su o njihovoj vezi s onim koji je
bio laac i ubojica. Vi imate avla za oca, rekao je Isus, i
hoete da vrite elju oca svoga. On bijae ubojica ljudi od
poetka i nije stajao vrsto u istini, jer u njemu nema istine...
Meni ne vjerujete, jer vam objavljujem istinu. (Ivan 8,44.45)
injenica da je Isus govorio istinu, i to sa sigurnou, bio je
razlog to ga hebrejske voe nisu prihvatile. Istina je vrijeala
ove licemjerne ljude. Istina je otkrila svu pogrenost zablude;
ona je osuivala njihovo uenje i ivot, pa je stoga bila ne-
poeljna. Oni bi radije zatvorili svoje oi pred istinom negoli
se ponizili i priznali da su bili u zabludi. Nisu voljeli istinu.
Nisu je eljeli, premda je bila istina.
Tko e mi od vas dokazati neki grijeh? Ako vam objavlju-
jem istinu, zato mi ne vjerujete? Tri godine iz dana u dan
neprijatelji su pratili Krista, pokuavajui nai mrlju na Njego-
vu karakteru. Sotona i itav savez zla eljeli su Ga svladati; ali
na Njemu nisu mogli nai nita to bi im dalo prednost. ak
su i avoli bili primorani priznati: Znam tko si: Svetac Boji!
Svjetlo svijeta 385
(Marko 1,24) Isus je pred oima Neba, pred oima bezgrjenih 468
svjetova i pred oima grjenih ljudi ivio po Zakonu. Pred
anelima, ljudima i demonima On je izgovorio rijei kojima se
nitko nije mogao suprotstaviti, koje bi s drugih usana bile
bogohuljenje: ... Ja uvijek inim to je njemu ugodno.
injenica da Hebreji nisu primili Krista, premda nisu mo-
gli nai nikakav grijeh na Njemu, dokazuje da nisu imali vezu
s Bogom. Oni nisu prepoznali Njegov glas u vijesti Njegova Si-
na. Smatrali su da izriu presudu Kristu; ali odbacujui Ga iz-
rekli su osudu sebi. Tko je od Boga, rekao je Isus, prihvaa
rijei Boje. Vi ih zato ne prihvaate jer niste od Boga.
Poruka je istinita za sva vremena. Mnogi ljudi koji nalaze
zadovoljstvo u podsmijehu i kritiziranju, traenju neto to se
moe staviti pod znak pitanja u Bojoj Rijei, misle da time
dokazuju svoju slobodu miljenja i otroumnost. Oni zamilja-
ju da sude Bibliji, dok, zapravo, osuuju same sebe. Oni tako
pokazuju svoju nesposobnost da procijene istine koje imaju
nebesko podrijetlo i obuhvaaju vjenost. Pred velikom gorom
Boje pravde, njihov duh nije ispunjen strahopotovanjem.
Oni se zabavljaju beznaajnim pojedinostima i time odaju svo-
ju skuenu, zemaljsku narav, srce koje brzo gubi svoju sposob-
nost da potuje Boga. Onaj ije je srce odgovorilo na boanski
dodir teit e za onim to e poveati njegovo poznavanje Boga
i to e oplemeniti i uzdii karakter. Kao to se cvijet okree
suncu, da ga sjajne zrake mogu dodirnuti i obojiti ljepotom, tako
e se i dua okrenuti k Suncu Pravde kako bi nebeska svjetlost
mogla uljepati karakter Kristovim vrlinama.
Isus je nastavio, povlaei otru razliku izmeu stava Heb-
reja i stava Abrahamova: Abraham, otac va, tretio je od ra-
dosti u elji da vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.
Abraham je udio da vidi obeana Spasitelja. On se arko
molio da prije svoje smrti vidi Mesiju. I vidio je Krista. Bila
mu je dana nadnaravna svjetlost i on je prepoznao Kristov
boanski karakter. Vidio je Njegov dan i radovao se. Njemu je
dano da vidi boansku rtvu za grijeh. U svom je vlastitom is-
kustvu imao slikoviti prikaz ove rtve. Dobio je zapovijed: Uzmi
svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi... pa ga ondje pri-
nesi kao rtvu paljenicu. (Postanak 22,2) Na rtveni oltar po- 469
loio je sina obeanja, sina na kojega su bile usmjerene sve
njegove nade. Tada, dok je ekao kraj oltara s noem podignu-
386 Isusov ivot
tim da poslua Boga, uo je glas s Neba kako govori: Ne sputaj

ruku na djeaka ree niti mu to ini! Sad, evo, znam da
se Boga boji, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga. (Po-
stanak 22,12) Ova strana kunja dola je Abrahamu da bi mo-
gao vidjeti Kristov dan i razumjeti veliku Boju ljubav prema
svijetu, tako veliku da je svoga jedinoroenoga Sina predao naj-
sramnijoj smrti kako bi podigao unieni svijet.
Abraham je od Boga nauio najveu pouku koja je ikada
dana smrtniku. Njegova je molitva da vidi Krista prije svoje smrti
usliana. On je vidio Krista; on je vidio sve to jedan smrtnik
moe vidjeti i ostati iv. Svojim potpunim predanjem mogao je
razumjeti vienje o Kristu koje mu je dano. Njemu je pokaza-
no da je, davanjem svog jedinoroenog Sina za spasenje grje-
nika od vjene propasti, Bog uinio veu i velianstveniju r-
tvu od one koju bi ovjek mogao ikada uiniti.
Abrahamovo je iskustvo dalo odgovor na pitanje: S ime
u doi pred Jahvu, hou li pasti niice pred Bogom Svevi-
njim? Hou li doi preda nj sa rtvom paljenicom, s teocima
od jedne godine? Hoe li mu biti mile tisue ovnova, tisue
tisua potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvoroenog zbog svoga
zloina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poinio? (Mi-
hej 6,6.7) U Abrahamovim rijeima Bog e ve providjeti ja-
nje za rtvu paljenicu, sine moj! i u Bojem staranju za rtvu
umjesto Izaka, bilo je objavljeno da nijedan ovjek ne moe
iskupiti samoga sebe. Bog uope nije mogao prihvatiti pogan-
ski sustav rtava. Nijedan otac nije smio prinijeti svog sina ili
kerku kao rtvu za grijeh. Jedino Boji Sin moe nositi grije-
he svijeta.
Kroz vlastitu patnju Abraham je bio osposobljen vidjeti
Spasiteljevu misiju rtve. Meutim, Izrael nije elio razumjeti
ono to je bilo tako neprihvatljivo za njegovo oholo srce. Kri-
stove rijei koje su se odnosile na Abrahama nisu ostavile dub-
lji dojam na njegove sluatelje. Farizeji su u njima vidjeli samo
nov povod za sitniarenje. Odvratili su podsmijehom, kao da
su eljeli dokazati da je Isus neuravnoteen: Nije ti ni pede-
set godina, a vidio si Abrahama!
S ozbiljnom dostojanstvenou Isus je odgovorio: Zaista,
zaista, kaem vam: prije nego je Abraham bio, JA JESAM.
Veliki se skup utiao. Ovaj galilejski Uitelj tvrdio je da je
Boje ime, dano Mojsiju da izrazi pojam vjene prisutnosti,
Svjetlo svijeta 387
Njegovo ime. On se proglasio Onim koji vjeno postoji, koji je 470

bio obean Izraelu, njegov je iskon od davnina, od vjenih
vremena. (Mihej 5,2)
Ponovno su sveenici i rabini povikali na Isusa kao bogo-
hulnika. Njegova izjava da je jedno s Bogom ranije ih je poti-
cala da Mu oduzmu ivot, a nekoliko su mjeseci kasnije jasno
izjavili: Zbog dobrog te djela ne kamenujemo... nego zbog hule
to se pravi Bogom, iako si samo ovjek. (Ivan 10,33) Zato
to je bio, i to je otvoreno izjavljivao da je Boji Sin, namisli-
li su Ga unititi. Sad su mnogi iz naroda, pristajui uz svee-
nike i rabine, uzeli kamenje da bace na Njega. Ali Isus se sa-
kri i izie iz hrama.
Svjetlo je zasjalo u tami; ali tama ga ne obuze. (Ivan 1,5)
Prolazei putem opazi nekog slijepca od roenja. I upi-
tae ga uenici njegovi: Rabbi, tko je sagrijeio, on ili njegovi
roditelji, da se slijep rodio? Nije sagrijeio ni on ni roditelji
njegovi odgovori Isus ve (je roen slijep) da bi se na njemu
oitovala Boja djela... Kada to ree, pljunu na zemlju i plju-
vakom naini blato, kojim premaza slijepcu oi pa mu ree:
Idi, umij se u ribnjaku Siloe! to znai Poslan. Slijepac ode,
umije se i vrati se gledajui.
Meu Hebrejima je postojalo vjerovanje da se grijeh ka- 471
njava u ovom ivotu. Svaka nesrea smatrala se kaznom za ne-
ko zlo djelo, bilo od strane onoga koji je patio ili njegovih
roditelja. Istina je da sve patnje proistjeu iz prijestupa Bojeg
Zakona, ali se ova istina izopaila. Sotona, zaetnik grijeha i
svih njegovih posljedica, navodio je ljude da misle kako bolest
i smrt dolaze od Boga, kao kazna proizvoljno nametnuta zbog
grijeha. Stoga je ovjek na kojeg je naila neka velika nevolja
ili nesrea nosio i dodatni teret, jer ga se dralo velikim grje-
nikom.
Tako je pripremljen put da Hebreji odbace Isusa. Njega koji
je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo Hebreji su sma-
trali da ga Bog bije i poniava, i stoga su od Njega zaklanjali
svoje lice. (Izaija 53,4.3)
Bog je dao jednu pouku s namjerom da to sprijei. Jobova
povijest pokazala je da patnje dolaze od Sotone, a Bog ih prei-
nauje da bi ostvario ciljeve milosti. Meutim, Izrael nije razu-
mio pouku. Istu pogreku zbog koje je Bog ukorio Jobove prija-
telje, Hebreji su ponavljali u svom odbacivanju Krista.
388 Isusov ivot
Vjerovanje Hebreja o odnosu izmeu grijeha i patnji gajili

su i Kristovi uenici. Ispravljajui njihovu zabludu, Isus nije
objasnio uzrok ovjekove patnje, ve im je rekao kakav e biti
rezultat. Zbog Njega e se javiti Boja djela. Dok sam na svi-
jetu, rekao je On, svjetlo sam svijeta. Tada pomazavi oi
slijepome ovjeku, poslao ga je u Siloamski ribnjak da se umi-
je, i ovjekov se vid povratio. Tako je Isus na djelotvoran nain
odgovorio na pitanje uenika, kao to je obino odgovorio na
pitanja koja su Mu postavljana iz znatielje. Uenici nisu bili
pozvani raspravljati o pitanju tko je grijeio ili nije grijeio, ve
shvatiti silu Boje milosti u davanju vida slijepome. Bilo je oi-
to da iscjeljujue moi nije bilo ni u blatu ni u ribnjaku u koji
je slijepi ovjek bio upuen da se umije, ve da je ta udo-
tvorna mo bila u Kristu.
Farizeji su morali biti zaueni ovim izljeenjem. Ipak, bili
su vie no ikada ispunjeni mrnjom, jer je udo uinjeno su-
botom.
Susjedi ovog mladog ovjeka i oni koji su ga ranije kao
slijepog poznavali, govorili su: Nije li ovo onaj to je sjedio i
prosio? Promatrali su ga sa sumnjom, jer kad su njegove oi
progledale, njegovo se lice promijenilo i razvedrilo, pa je iz-
472 gledao kao drugi ovjek. Pitanje je prelazilo od jednog do dru-
gog. Neki su govorili: Jest on, drugi: Nikako, samo mu je
slian. Meutim, on koji je primio ovaj veliki blagoslov, rije-
io je ovo pitanje rekavi: Ja sam. Tada im je govorio o Isusu
i o sredstvima kojima ga je iscijelio, a oni su pitali: Gdje je
on? ... Ne znam, odgovori im.
Zatim su ga oni doveli pred Savjet farizeja. Ponovno su
ovjeka upitali kako mu se vratio vid. On im odgovori: Stavio
mi je blato na oi, ja se umio, i vidim. Nato neki farizeji re-
koe: Ovaj ovjek ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote. Fari-
zeji su se nadali da e Isusa prikazati kao grjenika, a kao ta-
kav ne moe biti Mesija. Nisu znali da je On Onaj koji je nai-
nio subotu i poznavao sve njezine obveze, Onaj koji je izlije-
io slijepa ovjeka. inili su se izuzetno revnima u svetkova-
nju subote, a ipak su tog istog dana smiljali ubojstvo. Meu-
tim, mnogi su bili silno pokrenuti kad su uli o ovom udu, i
bili osvjedoeni da je Onaj tko je otvorio oi slijepome bio vie
no obian ovjek. Odgovarajui na optube da je Isus grjenik
jer ne svetkuje subotu, rekli su: Kako jedan grenik moe i-
Svjetlo svijeta 389
niti ovakve znakove? Ponovno su se rabini obratili slijepom

ovjeku: to ti dri o onomu koji ti otvori oi? Prorok je,
odgovori. Farizeji su tada pokuali istaknuti da on nije roen
slijep i da mu se vid vratio. Pozvali su njegove roditelje i upi-
tali ih: Je li ovo va sin za koga tvrdite da se slijep rodio?
Tu se nalazio i sm ovjek, izjavljujui da je bio slijep i da
mu je vraen vid, ali farizeji bi lake porekli dokaze primljene
vlastitim osjetilima nego priznali da su bili u zabludi. Toliko je
bila silna predrasuda, tako izopaena farizejska pravda.
Farizejima je ostala jo jedna nada: zastraiti roditelje ovog
ovjeka. Prividno iskreni upitali su: Kako sad moe vidjeti?
Roditelji su se bojali neprilika, jer bilo je objavljeno da se
ima izopiti iz sinagoge tko god prizna Isusa za Krista, a to
je znailo da e biti iskljueni iz sinagoge trideset dana. Za
to vrijeme u domu prijestupnika nijedno dijete nije moglo bi-
ti obrezano, nijedan pokojnik oplakan. Takva presuda smat-
rala se velikom nesreom, i ako ne bi navela na pokajanje,
uslijedila bi mnogo tea kazna. Veliko djelo uinjeno njiho-
vom sinu osvjedoilo je roditelje, no ipak su odgovorili: Znamo
da je ovo na sin... i da se slijep rodio. A kako sad moe vidjeti,
to ne znamo. Ne znamo ni tko mu je otvorio oi. Njega pitaj- 473
te! Odrastao je, on e vam o sebi kazati. Na taj nain preba-
cili su svu odgovornost sa sebe na svog sina, jer se nisu usuiva-
li priznati Krista.
Dvojba u koju su zapali farizeji, njihova sumnja i predra-
suda, njihovo nevjerovanje injenicama ovog sluaja, otvorili su
oi mnotvu, osobito obinom narodu. Isus je esto svoja uda
inio na ulici, a Njegovo je djelovanje uvijek otklanjalo patnje.
Pitanje koje se nametnulo mnogim umovima bilo je: Bi li Bog
uinio takva mona djela preko nekog varalice, kao to su fari-
zeji nastojali prikazati Isusa? Na objema stranama sukob je po-
stao vrlo ozbiljan.
Farizeji su uvidjeli da javno objavljuju rad koji je Isus obav-
ljao. Nisu mogli osporiti udo. Slijepi je ovjek bio ispunjen
radou i zahvalnou; promatrao je divna djela prirode i us-
hiivao se gledajui ljepotu Zemlje i neba. Slobodno je iznosio
svoje iskustvo, a oni su ga opet pokuavali uutkati govorei:
Priznaj Bogu slavu! Mi znamo da je taj ovjek grenik. To znai:
Nemoj ponovno rei da ti je ovaj ovjek vratio vid; Bog je taj
koji je to uinio.
390 Isusov ivot
Slijepi ovjek je odgovorio: Je li grenik... ja ne znam. Jedno

znam: da sam bio slijep i da sad mogu vidjeti!
Tada su ponovno zapitali: to ti je uinio? Kako ti je otvorio
oi? Pokuali su ga zbuniti mnogim rijeima, tako da bi se
mogao smatrati obmanutim. Sotona i njegovi zli aneli nalazili
su se na strani farizeja, ujedinjavajui svoje snage i lukavstvo s
ljudskim rasuivanjem da bi djelovali protiv Kristova utjecaja.
Oni su otupili osvjedoenja koja su se produbljivala u mnogim
umovima. Boji aneli takoer su bili prisutni da ojaaju o-
vjeka kojemu je vraen vid.
474 Farizeji nisu razumjeli da imaju posla s nekim drugim, a ne
s neobrazovanim ovjekom koji je bio slijep od roenja, i nisu
poznavali Onoga s kojim su bili u sukobu. Boanska svjetlost
obasjala je duu slijepog ovjeka. Dok su ga ovi licemjeri poku-
ali navesti na nevjerstvo, Bog mu je pomogao da snagom i od-
lunou svojih odgovora pokae kako ne eli biti zaveden. Odgo-
vorio je: Ve sam vam rekao... ali niste marili. Zato elite opet
uti? Zar hoete i vi postati njegovim uenicima? Tada ga po-
ee vrijeati: Ti si uenik njegov... Mi smo uenici Mojsijevi.
Mi znamo da je Mojsiju Bog govorio, a odakle je ovaj, ne znamo.
Gospodin Isus je znao za teku kunju kroz koju prolazi
ovaj ovjek, stoga mu je dao milost i mo govora, tako da je
postao svjedokom za Krista. On je farizejima odgovarao rije-
ima koje su bile otar ukor onima koji su mu postavljali pi-
tanja. Tvrdili su da su tumai Pisma, vjerske voe naroda, a
ipak tu je bio Onaj koji je inio uda, premda oito nisu znali
za izvor Njegove moi, Njegov karakter i Njegova prava. To i
jest udnovato, rekao je ovjek, to vi ne znate odakle je, a
meni je ipak otvorio oi! Znamo da Bog ne usliava grenike,
nego da usliava onoga koji potuje Boga. Nikada se nije ulo
da je tko otvorio oi slijepcu od roenja! Kad on ne bi bio od
Boga, ne bi mogao nita uiniti.
ovjek se sreo sa svojim ispitivaima na njihovom tlu.
Njegovo rasuivanje nije se moglo pobiti. Farizeji su bili zapa-
njeni i uzdrani, opinjeni njegovim otrim, odlunim rijei-
ma. Nekoliko trenutaka vladala je tiina. Tada su namrgoeni
sveenici i rabini stegli svoje haljine oko sebe, kao da se boje
zaraze iz dodira s njim; otresli su prah sa svojih nogu i doba-
cili mu uvredu: Ti, koji si sami grijeh od roenja, ti da nas
ui! I iskljuili ga.
Svjetlo svijeta 391
Isus je uo to se dogodilo i naavi ga ubrzo nakon toga,

rekao mu: Vjeruje li u Sina ovjejega?
Po prvi put je slijepi ovjek gledao u lice svog Iscjelitelja.
Pred Savjetom je vidio svoje roditelje ojaene i zbunjene, pro-
matrao je namrtena lica rabina; sad su njegove oi poivale
na ljubaznom, blagom Isusovom licu. On je ve ranije skupo
platio to to Ga je priznao kao poslanika boanske sile; sad mu
je poklonjeno uzvienije otkrivenje.
Na Spasiteljevo pitanje: Vjeruje li u Sina ovjejega? slijepi 475
ovjek odgovorio je pitanjem: Tko je, dakle, Gospodine, da
vjerujem u njega? Isus mu je rekao: Ve si ga vidio... To je
onaj koji s tobom govori. ovjek se s oboavanjem bacio pred
Kristove noge. Ne samo da mu je vraen prirodni vid ve su
se otvorile i oi njegove moi razumijevanja. Krist se otkrio
ovoj dui i ona Ga je primila kao Bojeg Poslanika.
Nedaleko se okupila skupina farizeja, pa je, vidjevi ih, Isusu
dola na um suprotnost koja se uvijek pokazivala pri djelova-
nju Njegovih rijei i postupaka. On je rekao: Ja sam doao na
ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe
koji vide! Krist je doao otvoriti slijepe oi, dati svjetlost onima
koji sjede u tami. Objavio je sebe kao Svjetlo svijetu, a udo
to ga je upravo uinio potvrdilo je Njegovu misiju. Ljudi koji
su gledali Spasitelja prigodom Njegova dolaska bili su poae-
ni potpunijom objavom boanske prisutnosti od one koju je svijet
ikada ranije doivio. Znanje o Bogu otkriveno je mnogo savr-
enije. Meutim, ba ovim otkrivenjem na ljude je pala osuda.
Njihov je karakter okuan, njihova sudbina odluena.
Otkrivenje boanske sile, koja je slijepom ovjeku dala i
prirodni i duhovni vid, ostavilo je farizeje u jo veoj tami. Neki
su od Njegovih sluatelja, smatrajui da se Kristove rijei od-
nose na njih, upitali: Zar smo i mi slijepi? Isus je odgovorio:
Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. Da vam je Bog
onemoguio da vidite istinu, vae neznanje ne bi sa sobom po-
vlailo nikakvu krivnju. Ali sad vi velite: Vidimo. Vjerujete
da moete vidjeti, a odbacujete sredstvo uz pomo kojega jedino
moete dobiti vid. Svima koji uviaju svoju potrebu, Krist do-
lazi s neizmjernom pomoi. Meutim, farizeji nisu eljeli pri-
znati nikakvu potrebu, nisu htjeli doi Kristu i stoga su bili
ostavljeni u sljepoi sljepoi za koju su sami bili krivi. Isus
je rekao: Tako va grijeh ostaje.
392 Isusov ivot
52
Boanski Pastir
476 Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje ivot svoj za ovce.
Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju
mene, kao to Otac poznaje mene i kao to ja poznajem Oca.
I ja dajem ivot svoj za ovce.
Slikama iz svakidanjeg ivota Isus je ponovno naao pri-
stup umu svojih sluatelja. Utjecaj Duha povezao je s hladnom,
osvjeavajuom vodom. Sebe je prikazao kao svjetlost, izvor ivota
i radost za prirodu i ovjeka. Sad je krasnom pastirskom sli-
kom prikazao svoju vezu s onima koji Ga vjeruju. Nijedna slika
nije bila poznatija Njegovim sluateljima od ove i Kristove su
je rijei zauvijek povezale s Njim. Uenici vie nisu mogli gle-
dati pastire kako se brinu za svoja stada a ne sjetiti se Spasite-
ljeve pouke. Oni e vidjeti Krista u svakom vjernom pastiru, a
sebe u svakom bespomonom i ovisnom stadu.
Ovu je sliku prorok Izaija primijenio opisujui utjenim
rijeima Mesijino djelo: Glasnie radosne vijesti, Sione! Podigni
snano svoj glas, glasnie radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni
ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaega! ...
Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u
svome naruju. (Izaija 40,9-11) David je pjevao: Jahve je pa-
477 stir moj: ni u em ja ne oskudijevam. (Psalam 23,1) A Sveti je
Duh preko Ezekiela objavio: Postavit u im jednoga pastira
koji e ih pasti. Potrait u izgubljenu, dovesti natrag zalu-
talu, povit u ranjenu i okrijepiti nemonu. I sklopit u s njima
Savez mira. I nee vie biti plijenom narodima... nego e mirno
ivjeti, i nitko ih nee plaiti. (Ezekiel 34,23.16.25.28)
(392)
Boanski Pastir 393
Krist je primijenio ova proroanstva na sebe i pokazao

suprotnost izmeu svog karaktera i karaktera izraelskih voa.
Farizeji su upravo otjerali jednoga iz tora jer se usudio svjedo-
iti o Kristovoj moi. Oni su otjerali jednu duu koju je pravi
Pastir privlaio k sebi. Ovim su pokazali kako ne poznaju za-
dau to im je povjerena te kako su nedostojni povjerenja da
se nazivaju pastiri stadu. Isus je sada razluio njih i dobrog
Pastira i pokazao na sebe kao na stvarnog uvara Gospodnjeg
stada. Pa ipak, prije no to je to uinio, govorio je o sebi pri-
mjenjujui drugu sliku.
On je rekao: ... Tko u ovinjak ne ulazi na vrata, ve se
uspinje na drugome mjestu, on je lopov i razbojnik. Tko ulazi
na vrata, on je pastir ovaca. Farizeji nisu razabrali da su ove
rijei izgovorene protiv njih. Poto su o njihovu znaenju
prosuivali u svojim srcima, Isus im je otvoreno rekao: Ja
sam vrata. Tko ue kroza me, spasit e se; on e ulaziti i izlaziti
i pau nalaziti. Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i
uniti. Ja sam doao da ovce imaju ivot i da ga imaju u izobi-
lju.
Krist je vrata Bojeg tora. Kroz ova vrata sva Njegova dje-
ca, od najranijih vremena, nalazila su ulaz. U Kristu, kao to
je to prikazano u slikama, kao to je navijeteno u simbolima,
kao to je jasno prikazano u prorokim objavama, kao to je
otkriveno u poukama Njegovim uenicima i u udima to ih
je inio za sinove ljudske, gledali su Jaganjca Bojeg koji uzi-
ma grijeh svijeta (Ivan 1,29) i kroz Njega su dovedeni u tor
Njegove milosti. Mnogi su dolazili istiui druge ciljeve za vje-
ru svijeta; ustanovljavali su se obredi i sustavi uz pomo kojih
su se ljudi nadali da e primiti opravdanje i pomirenje s Bo-
gom, i tako nai pristup u Njegov tor. Meutim, Krist predstavlja
jedina vrata i svi koji su uspostavili neto da zauzme Kristovo
mjesto, svi koji su pokuali ui u tor nekim drugim putem, 478
jesu lupei i hajduci.
Farizeji nisu uli na ta vrata. Oni su se uvukli u tor nekim
drugim putem, osim Krista, i nisu izvravali djelo pravog pas-
tira. Sveenici i poglavari, knjievnici i farizeji unitili su i-
votne panjake i zagadili izvore vode ivota. Nadahnute rijei
vjerno opisuju te lane pastire: Nemonih ne krijepite, boles-
nih ne lijeite, ranjenih ne povijate, izgubljenih ne traite, ne-
go nasilno i okrutno njima gospodarite. (Ezekiel 34,4)
394 Isusov ivot
Kroz sve vjekove filozofi i uitelji davali su ovom svijetu

teorije kojima su eljeli ispuniti potrebe due. Svaki mno-
goboaki narod imao je svoje velike uitelje i vjerske sustave,
koji su nudili neko drugo sredstvo spasenja a ne Krista, skre-
ui oi ljudi s Oeva lica i punei njihova srca strahom od
Onoga koji im je davao samo blagoslov. Tenja njihovog djelo-
vanja bila je da uskrate Bogu ono to je Njegovo i po stvara-
nju i po otkupljenju. Ovi lani uitelji isto tako uskrauju i o-
vjeka. Milijuni ljudskih bia robuju lanim religijama u okovi-
ma ropskog straha, tupe ravnodunosti, muei se kao teglee
ivotinje, lieni nade, radosti i istinskog prava, ostajui samo s
nejasnim strahom od budunosti. Jedino Radosna vijest o Bo-
joj milosti moe uzdignuti duu. Razmiljanje o Bojoj ljubavi
objavljenoj u Njegovom Sinu pokrenut e srce i kao nita dru-
go uzdii duevne sile. Krist je doao kako bi obnovio Boji
lik u ovjeku; i onaj tko odvraa ljude od Krista, odvraa ih
od izvora pravog razvitka; takav ih prijevarom liava svake na-
de, cilja i slave ivota. On je lupe i hajduk.
Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Krist je vrata i
pastir. On ulazi kroz samoga sebe. Svojom rtvom On je postao
pastir ovcama. Njemu vratar otvara, a ovce sluaju glas nje-
gov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van. Kad god iz-
vede sve ovce, krene pred njima i ovce idu za njim, jer pozna-
ju njegov glas.
Od svih stvorenja ovca je jedna od najbojaljivijih i najbes-
pomonijih pa je na Istoku pastirovo staranje za stado neumor-
479 no i neprekidno. U stara vremena izvan utvrenih gradova bi-
lo je malo sigurnosti. Pljakai iz skitakih pograninih pleme-
na ili grabljive zvijeri iz svojih skrovita u stijenama ekali su
u zasjedi da oplijene stada. Pastir je budno motrio na ono to
mu je povjereno, znajui da tako izlae svoj ivot opasnosti.
Jakov koji je uvao Labanova stada na haranskim panjacima,
rekao je opisujui svoj neumoran, mukotrpan rad: esto sam
danju skapavao od ee, a obno od studeni. San je bjeao od
mojih oiju. (Postanak 31,40) Zbog toga se i David, uvajui
stado svog oca, goloruk sukobio s lavom i medvjedom spasivi
iz njihovih eljusti ukradeno janje.
Dok pastir vodi svoje stado preko stjenovitih breuljaka,
kroz ume i divlje uvale, na travna skrovita kraj rijeke, dok ga
uva u planinama tijekom osamljenih noi, titei ga od plja-
Boanski Pastir 395
kaa, njeno se starajui za bolesne i slabe u stadu, njegov ivot

postaje jedno s njihovim. vrsta i njena privrenost sjedinju-
je ga sa stvorenjima za koja se stara. Ma koliko veliko bilo sta-
do, pastir poznaje svaku ovcu. Svaka ima svoje ime i odaziva
se prema svom imenu na pastirov zov.
Kao to zemaljski pastir poznaje svoje stado, tako i boanski
pastir poznaje svoje stado koje je rasijano po cijelom svijetu.
Vi, ovce moje, vi ste stado pae moje, a ja sam Bog va
rije je Jahve Gospoda. Isus kae: Imenom sam te zazvao; ti
si moj! Gle, u dlanove sam te svoje urezao. (Ezekiel 34,31;
Izaija 43,1; 49,16)
Isus nas pojedinano poznaje i dirnut je osjeajem nae
nemoi. On nas zna sve po imenu. On zna i samu kuu u ko-
joj stanujemo, ime svakog njezinog stanovnika. On je ponekad
davao upute svojim slugama da pou u odreenu ulicu u od-
reenom gradu, u tu i tu kuu i pronau jednu od Njegovih
ovaca.
Svaku duu Isus tako savreno poznaje kao da je ona jedi- 480
na za koju je Spasitelj umro. Bol svake due dira Njegovo srce.
Svako preklinjanje za pomo dopire do Njegova uha. On je doao
privui sve ljude k sebi. On im nalae: Hajdete za mnom!, a
Njegov Duh djeluje na njihova srca kako bi ih privukao da do-
u k Njemu. Mnogi odbacuju mogunost da budu privueni.
Isus zna tko su oni. On takoer zna one koji rado uju Njegov
zov i spremni su doi radi Njegovog pastirskog staranja. On
kae: Poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene. On se
brine za svaku od njih kao da ne postoji nijedna druga na licu
zemaljskom.
On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van... i ovce idu
za njim, jer poznaju njegov glas. Pastir na Istoku ne tjera svoje
ovce. On se ne oslanja na silu ili strah, ve idui ispred njih
on ih zove. Tako ini i Spasitelj-Pastir sa svojim ovcama. Pismo
kae: Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Aro-
na. Preko proroka Isus objavljuje: Ljubavlju vjenom ljubim
te, zato ti sauvah milost. On nikoga ne primorava da ide za
Njim. Uima za ljude privlaio sam ih, konopcima ljubavi, kae
On. (Psalam 77,21; Jeremija 31,3; Hoea 11,4)
Strah od kazne ili ljubav prema vjenoj nagradi nije ono
to navodi Kristove uenike da Ga slijede. Oni promatraju Spa-
siteljevu neusporedivu ljubav, otkrivenu kroz Njegov boravak
396 Isusov ivot
na Zemlji, od jasala u Betlehemu do kria na Golgoti, a Njego-

va pojava privlai, omekava i pokorava duu. Ljubav se budi
u srcu onih koji promatraju. Oni uju Njegov glas i slijede Ga.
Kao to pastir ide ispred svojih ovaca, susreui se prvi s
opasnostima na putu, tako ini i Krist sa svojim narodom. Kad
god izvede sve ovce, krene pred njima. Put prema Nebu osveen
je Spasiteljevim stopama. Staza moe biti strma i neravna, ali
Isus je ve njome proao; Njegova su stopala ugazila otro tr-
nje, da bi uinio na put lakim. Svaki teret koji smo pozvani
ponijeti i On je sm nosio.
Premda se uznio na Nebo u Boju nazonost dijelei pri-
jestolje svemira, Isus nije nita izgubio od svoje suosjeajne
naravi. Danas je isto njeno, suosjeajno srce otvoreno za sve
patnje ovjeanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je is-
pruena da mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na
svijetu. One sigurno nee nigda propasti i nitko ih nee oteti
483 iz moje ruke. Dua koja se predala Kristu, u Njegovim je oi-
ma dragocjenija od cijeloga svijeta. Spasitelj bi proao kroz sa-
mrtne muke na Golgoti da bi jedan ovjek mogao biti spaen
za Njegovo kraljevstvo. On nikada nee napustiti ovjeka za koga
je umro. Ako Ga njegovi sljedbenici ne odlue napustiti, On
e ih vrsto drati.
U svim naim kunjama imamo sigurnog Pomonika. On
nas nee ostaviti same da se borimo s kunjama, da se borimo
sa zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premda
je sada sakriven od oiju smrtnika, uho vjere moe uti Nje-
gov glas kako govori: Ne boj se, jer ja sam s tobom. Onaj
koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova. (Ot-
krivenje 1,18) Ja sam podnio vae alosti, iskusio vae borbe,
sretao se s vaim kunjama. Ja poznajem vae suze, jer sam i
sam plakao. Poznajem boli koje su tako duboke da se ne mo-
gu povjeriti nijednom ljudskom uhu. Ne mislite da ste napu-
teni i ostavljeni. Premda vaa bol nije taknula nijednu osjetlji-
vu strunu nekog srca na Zemlji, pogledajte u mene i ivite. Nek
se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja nee
odma od tebe, nit e se pokolebati moj Savez mira, kae Ja-
hve koji ti se smilovao. (Izaija 54,10)
Koliko god pastir moe voljeti svoje ovce, On jo vie voli
svoje sinove i keri. Isus nije samo na Pastir, On je Otac vjeni.
On kae: Poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao
Boanski Pastir 397
to Otac poznaje mene i kao to ja poznajem Oca. (Ivan

10,14.15) Kakva je to izjava jedinoroeni Sin, On koji je u
Oevom naruju, On koga je Bog objavio kao ovjeka, moga
srodnika (Zaharija 13,7) u bliskoj je zajednici s nama; zajed-
nica izmeu Njega i vjenog Boga prikazuje zajednicu izmeu
Krista i Njegove djece na Zemlji.
Isus nas voli zato to smo dar Njegova Oca i nagrada za
Njegov rad. On nas voli kao svoju djecu. itatelju, On te voli.
Smo Nebo ne moe podariti nita vee, nita bolje. Stoga imaj
povjerenja!
Isus je mislio na ljude po cijelom svijetu koje su zaveli lani
pastiri. Oni koje je On eznuo sabrati kao ovce svoje pae, ra-
sijani su meu vukove i On je rekao: Imam i drugih ovaca,
koje nisu iz ovog ovinjaka; i njih mi treba dovesti; one e uti
glas moj, te e biti jedno stado i jedan pastir. (Ivan 10,16)
Zato me ljubi Otac to ja dajem ivot svoj, da ga opet
uzmem. To znai, moj Otac toliko vas je volio da mene jo
vie voli zato to sam svoj ivot dao da vas spasim. Ja sam omilio 484
svome Ocu time to sam postao vaa zamjena i sigurnost, to
polaui svoj ivot uzimam vae obveze, vae prijestupe.
Ja dajem ivot svoj, da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne
moe oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Vlast imam dati
ga, imam vlast opet ga uzeti. Dok je kao lan ljudske zajed-
nice bio smrtnik, On je kao Bog bio izvor ivota za svijet. On
se mogao oduprijeti nadiranju smrti i nije se morao podiniti
njezinoj vlasti, ali On je dobrovoljno poloio svoj ivot, da bi
iznio na vidjelo ivot i besmrtnost. On je ponio grijeh svijeta,
podnio njegovo prokletstvo, poloio svoj ivot kao rtvu, da
ljudi ne moraju zauvijek umirati. A on je bolesti nae ponio,
nae je boli na se uzeo... Za nae grijehe probodoe njega, za
opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi naeg
mira, njegove nas rane iscijelie. Poput ovaca svi smo lutali, i
svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje
nas sviju. (Izaija 53,4-6)
398 Isusov ivot
53
Posljednje putovanje iz Galileje
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 9,51-56; 10,1-24.
485 to se vie pribliavao kraj Njegove slube, to se u Kristo-

vom nainu rada uoavala vea promjena. Ranije je elio izbje-
i uzbuenje i pozornost javnosti. Nije prihvaao potovanje
naroda, brzo prelazei iz mjesta u mjesto kad je izgledalo da
se oduevljenje za Njega u mnotvu neobuzdano rasplamsa-
va. Mnogo puta morao je zapovjediti da Ga ne oglaavaju Po-
mazanikom.
U vrijeme Blagdana sjenica Njegovo je putovanje u Jeru-
zalem bilo brzo i tajno. Kad su Njegova braa zahtijevala da se
javno prikae kao Mesija, Njegov je odgovor bio: Moje vri-
jeme jo nije dolo. (Ivan 7,6) Doputovao je u Jeruzalem neo-
paeno i uao u grad neprimijeen i neproslavljen od mnotva.
Meutim, nije tako bilo na Njegovom posljednjem putovanju.
Napustio je Jeruzalem za neko vrijeme zbog zle namjere sve-
enika i rabina. Ali sad je krenuo natrag, putujui najpromet-
nijim, zaobilaznim putem, emu je prethodilo takvo objavlji-
vanje Njegova dolaska kakvo se nikada ranije nije zbilo. Iao je
ususret prizorima svoje velike rtve i na njih je morala biti
usmjerena pozornost naroda.
Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora
biti podignut Sin ovjeji. (Ivan 3,14) Kao to su oi cijelog
Izraela bile uprte u podignutu zmiju, simbol odreen za njiho-
vo izljeenje, tako sve oi moraju biti upravljene ka Kristu, r-
tvi koja donosi spasenje izgubljenom svijetu.
Pogrena predodba o Mesijinu djelovanju i nedostatak po-
486 vjerenja u Isusov boanski karakter naveli su Njegovu brau
(398)
Posljednje putovanje iz Galileje 399
da Ga nagovaraju na javno prikazivanje narodu o Blagdanu sje-

nica. Sada, sa slinim porivom, uenici su Ga eljeli sprijeiti
da putuje u Jeruzalem. Sjetili su se Njegovih rijei o onome
to e Mu se tamo dogoditi, i poznavajui strano neprijatelj-
stvo vjerskih voa, bili su skloni svog Uitelja odvraati od tog
puta.
Nastaviti svoj put unato strahovanju, razoaranju i nevjer-
stvu svojih voljenih uenika, za Kristovo je srce bila teka zadaa.
Bilo je mukotrpno voditi ih u susret boli i razoaranju to su
ih oekivali u Jeruzalemu. Sotona je bio spreman kuati Sina
ovjejeg. Stoga treba li ii u Jeruzalem u sigurnu smrt? Posvuda
oko Njega bile su due gladne kruha ivota. Na svakom su ko-
raku bili patnici koji su ekali Njegovu rije iscjeljenja. Djelo
to ga je trebalo izvriti evaneljem Njegove milosti tek to je
otpoelo. A On je bio u punoj snazi muevnog doba. Zato da
ne krene u iroka polja ovog svijeta rijeima svoje milosti,
dodirom svoje iscjeljujue moi? Zato se sam ne bi radovao
pruanjem svjetlosti i radosti milijunima onih koji su bili u ta-
mi i tuzi? Zato prepustiti sakupljanje etve svojim uenicima,
tako slabima u vjeri, koji tako teko razumijevaju, koji su tako
spori u djelovanju? Zato se sada sueliti sa smru i ostaviti
djelo u njegovu povoju? Neprijatelj koji se u pustinji suoio s
Kristom sad Ga je napadao estokim i lukavim kunjama. Da
je Isus popustio samo za trenutak, da je promijenio svoje pona-
anje u najmanjoj pojedinosti u elji da spasi sebe, sotonske bi
sile slavile pobjedu, a svijet bi bio izgubljen.
Meutim, Isus odluno krenu u Jeruzalem. Oeva volja
bila je jedini zakon Njegova ivota. Jo u svom djetinjstvu, za
posjeta Hramu rekao je Mariji: Zar niste znali da ja moram
biti u kui Oca svoga? (Luka 2,49) U Kani, kad je Marija eljela
da On otkrije svoju udotvornu silu, Njegov je odgovor bio:
Zar moj as nije ve doao? Istim rijeima odgovorio je svojoj
brai kad su Ga nagovarala da ide na Blagdan sjenica. Meu-
tim, u Bojem je velikom planu bio odreen as Njegova rtvo-
vanja za grijehe ljudi i taj je as uskoro trebao nastupiti. On
nee pokleknuti niti se pokolebati. Njegovi koraci usmjereni
su prema Jeruzalemu, u kome su Njegovi neprijatelji dugo kovali
zavjeru da Mu oduzmu ivot; sada Ga on eli poloiti. Nepo-
kolebljivo je odluio svoje korake upraviti k muenju, odrica-
nju, odbacivanju, osudi i smrti.
400 Isusov ivot
Pa On posla pred sobom glasnike. Oni odu i dou u jedno

487 samarijansko selo da mu priprave prenoite. Ali, narod Ga
nije htio primiti zato to je putovao u Jeruzalem. Ovo su oni
protumaili kao da Isus vie voli Hebreje, koje su oni ogoreno
mrzili. Da je doao obnoviti hram i bogosluje na gori Gerizi-
mu, oni bi Ga rado prihvatili; ali On je iao u Jeruzalem i stoga
Mu nisu eljeli ukazati nikakvu gostoljubivost. Oni nisu shva-
tili da su sa svojih vrata otjerali najbolji dar Neba. Isus je po-
zivao ljude da Ga prime, On je traio usluge iz njihovih ruku
da bi im se mogao pribliiti i obasuti ih najbogatijim blagoslo-
vima. Za svaku ljubaznost koja Mu je pokazana, uzvraao je mno-
go dragocjenijom milou. Meutim, Samarijanci su sve to iz-
gubili zbog svojih predrasuda i vjerske uskogrudnosti.
Jakov i Ivan, Kristovi vjesnici, bili su vrlo ljutiti zbog uvrede
nanesene njihovom Gospodinu. Bili su ispunjeni opravdanim
gnjevom jer su Samarijanci tako grubo postupali prema Njemu
koji im je ukazao poast svojom prisutnou. Oni su nedavno
bili s Njim na Gori preobraenja i vidjeli Ga proslavljena od
Boga i potovana od Mojsija i Ilije. Takvo izraavanje nepoto-
vanja kakvo su pokazali Samarijanci ne smije kako su oni mislili
proi bez izrazite kazne.
Doavi Isusu, prenijeli su Mu rijei naroda, govorei da
su Mu uskratili ak i prenoite. Smatrali su da Mu je uinjeno
veliko zlo i gledajui u daljini goru Karmel, na kojoj je Ilija
pobio lane proroke, kazali su: Gospodine, hoe li da zapo-
vjedimo ognju da sie s neba i da ih uniti? Bili su iznenaeni
kad su vidjeli da su Isusa njihove rijei zaboljele, i jo vie
iznenaeni Njegovim ukorom koji je stigao do njihovih uiju:
Ne znate kakvoga ste vi duha; jer Sin ovjeji nije doao da
pogubi due ovjeje nego da sauva. (DK) Otiao je u drugo
selo.
Ni u jednom dijelu svoje misije Krist nije prisiljavao ljude
da Ga prime. Sotona i ljudi potaknuti njegovim duhom tee
da izvre nasilje nad savjeu. Ljudi koji su u savezu sa zlim
anelima lanom revnou za pravdom nanose patnje svojim
blinjima, da bi ih preobratili na svoje vjerske zamisli; ali Krist
uvijek pokazuje milost, uvijek tei pridobiti oitovanjem svoje
ljubavi. On ne moe dopustiti pristup dui nijednom suparni-
ku, niti moe prihvatiti djelominu slubu; On eli samo dra-
govoljnu slubu, voljno predanje srca potaknuta ljubavlju. Ne
postoji oitiji dokaz da imamo Sotonin duh od sklonosti da

povrijedimo i unitimo one koji ne cijene na rad ili koji dje-
luju suprotno naim zamislima.
Svako ljudsko bie tijelom, duom i duhom Boja je 488
svojina. Krist je umro da otkupi sve. Nita ne moe biti uvred-
ljivije za Boga nego kad ljudi u vjerskom zanesenjatvu nano-
se patnje onima koji su otkupljeni Spasiteljevom krvlju.
Isus ode odande i doe u judejski kraj, s onu stranu Jor-
dana. Mnogo se naroda opet slegne k njemu, te ih je ponovo,
prema svom obiaju, uio. (Marko 10,1)
Znatan dio posljednjih mjeseci svoje slube Krist je pro-
veo u Pereji, pokrajini preko Jordana u odnosu na Judeju.
Mnotvo Ga je i ovdje pratilo u stopu, kao na poetku Njego-
ve slube u Galileji, a On im je ponavljao vei dio svog ranijeg
uenja.
Kao to je poslao dvanaestoricu, tako je izabrao jo se-
damdesetoricu te ih posla po dvojicu pred sobom u svaki grad
i mjesto kamo je kanio doi. (Luka 10,1) Ovi su uenici bili
neko vrijeme s Njim pripremajui se za svoj rad. Kad su
dvanaestorica bila poslana na svoju prvu samostalnu zadau,
drugi su uenici pratili Isusa na putu kroz Galileju. Na taj su
se nain imali prednost prisno druiti s Njim i neposredno primiti
upute. Sada je ovaj vei broj takoer trebao poi na posebnu
zadau.
Upute sedamdesetorici bile su sline onima koje su dane
dvanaestorici; ali zapovijed dvanaestorici da ne ulaze u neki mno-
goboaki ili samarijanski grad nije dana sedamdesetorici. Premda
su Samarijanci upravo odbacili Isusa, Njegova je ljubav prema
njima ostala nepromijenjena. Kad su sedamdesetorica pola u
Njegovo ime, najprije su posjetili samarijanske gradove.
Spasiteljev osobni posjet Samariji i kasnije pohvala milos-
tivog Samarijanca, te zahvalna radost gubavca Samarijanca koji
se jedini od desetorice vratio zahvaliti Kristu, imali su veliko
znaenje za uenike. Pouka se duboko urezala u njihova srca.
U nalogu koji im je dao upravo prije svog uzaaa, Isus je
spomenuo Samariju, a i Jeruzalem i Judeju, kao mjesta u koji-
ma trebaju najprije propovijedati Radosnu vijest. Njegovo pou-
avanje pripremilo ih je za izvrenje ovog naloga. Kad su doli
u Samariju u ime svog Uitelja, nali su narod spreman da ih
primi. Samarijanci su uli o Kristovim rijeima pohvale i o Njego-
402 Isusov ivot
vim djelima milosra prema ljudima iz njihova naroda. Uvid-

jeli su da je On unato njihovim grubim postupcima prema
Njemu gajio samo misli pune ljubavi za njih, i to je zadobilo
njihova srca. Nakon Njegova uzaaa dobrodolicom su po-
zdravili Spasiteljeve vjesnike i uenici su sakupili dragocjenu
etvu meu onima koji su nekada bili njihovi najogoreniji
489 neprijatelji. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj to
tinja. Vjerno on donosi pravdu. U njegovo ime uzdat e se
narodi. (Izaija 42,3; Matej 12,21)
Poslavi sedamdesetoricu, Isus im je zapovjedio, kao to
je zapovjedio i dvanaestorici, da se svojom nazonou ne na-
meu gdje nisu dobrodoli. U koji god grad uete i ne prime
vas, iziite na njegove ulice i recite: ak i prah iz vaega gra-
da, to nam se uhvatio za noge, otresamo sa sebe i ostavljamo
vama. Ali ovo znajte: blizu je kraljevstvo Boje. To ne trebaju
initi pokrenuti ozlojeenou, ili povrijeenom au, ve da
bi pokazali kako je alosno odbaciti Gospodnju vijest ili Nje-
gove vjesnike. Odbaciti Gospodnje sluge znai odbaciti samoga
Krista.
Kaem vam, dodao je Isus, da e Sodomi biti lake u
onaj Dan nego tome gradu. Tada su se Njegove misli vratile
galilejskim gradovima u kojima je proveo znatan dio svoje slu-
be. Uzviknuo je alosnim glasom: Jao tebi, Korozaine! Jao tebi,
Betsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila udesa to su se u vama
dogodila, ve bi se odavno, obueni u kostrijet i sjedei u pe-
pelu, obratili. Ali Tiru i Sidonu bit e lake na Sudu nego va-
ma! A ti, Kafarnaume, zar e se do neba dii? Do pakla e
biti oboren!
Tim prometnim gradovima oko Galilejskog mora bili su
obilno prueni najbogatiji nebeski blagoslovi. Dan za danom
Knez ivota dolazio je u njih i iz njih odlazio. Boja slava, koju
su eznuli vidjeti proroci i kraljevi, zasjala je nad mnotvom
koje je u stopu pratilo Spasitelja. Ipak su odbacili nebeski Dar.
Sa eljom da prikau svoju veliku razboritost rabini su upo-
zoravali narod da ne prihvaa nov nauk koji ui ovaj novi ui-
telj, jer da su Njegove teorije i postupci u suprotnosti s ue-
njima otaca. Narod je imao povjerenja u ono to su sveenici
i farizeji uili, umjesto da tei sam razumjeti Boju Rije. Po-
tovali su sveenike i poglavare, umjesto da potuju Boga i
odbacivali istinu da bi mogli odrati svoje predaje. Mnogi su
bili oduevljeni i gotovo uvjereni, ali nisu djelovali po svom

osvjedoenju i nisu se ubrajali u Kristove pristae. Sotona je
napadao svojim kunjama sve dok svjetlost nije izgledala kao
tama. Na taj su nain mnogi odbacili istinu koja bi ih spasila.
Vjerni Svjedok kae: Evo stojim na vratima i kucam. (Ot-
krivenje 3,19) Svaka opomena, ukor i usrdna molba u Bojoj
Rijei ili preko Njegovih vjesnika predstavlja kucanje na vra- 490
ta srca. To je Isusov glas, a On trai da ue. Sa svakim kuca-
njem na koje se ne odgovara, sklonost da se otvori postaje sla-
bija. Ako se danas zanemari djelovanje Svetoga Duha, ono su-
tra nee biti tako snano. Srce postaje manje prijemljivo i za-
pada u pogubnu nesvjesnost o kratkoi ivota i neprolaznoj vje-
nosti iza toga. Naa osuda na sudu nee proizii iz injenice
da smo bili u zabludi, ve iz injenice da smo zanemarili pri-
like to ih je Nebo slalo da nauimo to je istina.
Kao i apostoli, sedamdesetorica su primila nadnaravne da-
rove kao obiljeje svoje slube. Kad je njihov rad bio okonan,
vratili su se radosno govorei: Gospodine! ak nam se i zli
duhovi pokoravaju u tvoje ime. Isus je odgovorio: Gledao sam
sotonu gdje pade kao munja s neba!
Isusovom duhu prikazani su prizori iz prolosti i budu-
nosti. Vidio je prvo Lucifera kako je bio zbaen s Neba. Pro-
matrao je unaprijed prizore svojih samrtnih muka, kad e pred
svim svjetovima biti otkriven karakter varalice. uo je uzvik
Svri se! (Ivan 19,30) kojim se objavljuje da je otkup izgublje-
nog ljudskog roda zauvijek osiguran, da je Nebo zauvijek obra-
njeno od optubi, prijevara i lai koje Sotona potie.
Preko kria na Golgoti, s njegovim samrtnim mukama i sra-
motom, Isus je unaprijed vidio veliki posljednji dan u koji e
knez sila tame doivjeti svoje unitenje na Zemlji, tako dugo
unazaivanoj njegovom pobunom. Isus je gledao zauvijek svr-
eno djelo zla i Boji mir koji ispunjava Nebo i Zemlju.
Stoga ubudue Kristovi sljedbenici trebaju gledati Sotonu
kao pobijeena neprijatelja. Na kriu je Isus trebao za njih
izvojevati pobjedu; elio je da je prihvate kao svoju vlastitu po-
bjedu. Eto, rekao je, dao sam vam vlast da bez pogibli ga-
zite zmije i tipavce, i mo nad svakom neprijateljskom silom,
te vam sigurno nita nee moi nauditi.
Svemona sila Svetoga Duha predstavlja obranu svake
ponizne due. Nijednom koji u kajanju i vjeri potrai Njegovu
404 Isusov ivot
zatitu Krist nee dopustiti da padne pod utjecaj neprijateljeve

sile. Spasitelj je kraj onih koji su u kunji i u potekoama. S
Njim ne postoji neuspjeh, gubitak, nemogunost ili poraz; mi
493 moemo sve kroz Njega koji nam daje snagu. Kad dou kunje
i nedae, ne ekajte da svladate sve potekoe, ve gledajte na
Isusa, svog pomonika.
Postoje krani koji previe razmiljaju i govore o Sotoni-
noj sili. Oni razmiljaju o svom neprijatelju, mole se o njemu,
govore o njemu i u njihovoj mati on postaje sve vei i vei.
Istina je da je Sotona mono bie; ali, hvala Bogu, mi imamo
silnog Spasitelja koji je s Neba zbacio zloga! Sotona je zadovo-
ljan kad veliamo njegovu silu. Zato ne govoriti o Isusu? Za-
to ne veliati Njegovu mo i Njegovu ljubav?
Dga obeanja koja okruuje prijestolje na visini vjeno
je svjedoanstvo o tome da Bog je tako ljubio svijet da je dao
svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vje-
ruje, ve da ima ivot vjeni. (Ivan 3,16) To svjedoi svemiru
da Bog nee nikada napustiti svoj narod u njegovoj borbi sa
zlom. To nam je vrsto obeanje o snazi i zatiti dokle god
bude trajalo samo prijestolje.
Isus je dodao: Ali ne radujte se to vam se duhovi poko-
ravaju, nego to su vaa imena zapisana na nebesima! Nemoj-
te se radovati posjedovanju sile, da ne smetnete s uma svoju
ovisnost o Bogu. uvajte se da vas ne zahvati pretjerano samo-
pouzdanje i da ne radite u svojoj sili, a ne u duhu i sili svog
Uitelja. Ja je uvijek spremno sebi pripisati zasluge i za naj-
manji uspjeh koji se postie u radu. Ja prima laskanja i uz-
die se, te tako zanemarujemo drugima pokazati da je Bog sve
i u svemu. Apostol Pavao kae: Jer kad god sam slab, onda
sam jak. (2. Korinanima 12,10) Kad shvaamo svoju slabost,
uimo se ovisiti o sili koja nije naa. Nita ne moe tako silno
izvriti ujecaj na srce kao stalni osjeaj odgovornosti prema
Bogu. Nita ne dopire tako potpuno do najdubljih pobuda na-
ih postupaka kao svijest o Kristovoj ljubavi koja prata. Mi
trebamo uspostaviti vezu s Bogom jer emo se tada ispuniti Sve-
tim Duhom koji e nas osposobiti da doemo u dodir s naim
blinjima. Tada se radujte to ste kroz Krista postali povezani
s Bogom, to ste postali lanovi nebeske obitelji. Dok budete
gledali iznad sebe, stalno ete imati osjeaj slabosti ljudske pri-
rode. Ukoliko manje ugaate svome ja, jasnije ete i potpu-
nije shvatiti savrenstvo svog Spasitelja. Ukoliko se vre po-

veete s izvorom svjetlosti i sile, utoliko e vas obasjati vea
svjetlost i utoliko ete dobiti veu silu da radite za Boga. Ra-
dujte se to ste jedno s Bogom, jedno s Kristom i cijelom nebe-
skom obitelji.
Dok su sedamdesetorica sluala Kristove rijei, Sveti Duh 494
je u njihov um utiskivao ivu stvarnost i zapisivao istinu na
ploama due. Premda ih je okruivalo mnotvo, osjeali su se
kao da su sami s Bogom.
Znajui da su primili nadahnue tog trenutka, zatitra od
veselja u Duhu Svetom te ree: Slavim te, Oe, Gospodaru neba
i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio ma-
lenima. Dobro, Oe, jer je takva bila volja tvoja. Sve mi je pre-
dao Otac moj! Nitko ne zna tko je Sin nego Otac; i nitko ne
zna tko je Otac nego Sin, i onaj komu Sin htjedne objaviti.
Uvaeni ljudi u svijetu, takozvani veliki i mudri, sa svom
svojom hvaljenom mudrou ne mogu shvatiti Kristov karak-
ter. Oni su sudili o Njemu po Njegovom vanjskom izgledu, po
ponienju koje je palo na Njega kao na ljudsko bie. Meutim,
ribarima i carinicima bilo je dano da vide Nevidljivoga. ak ni
uenici nisu mogli razumjeti sve to im je Isus elio otkriti, ali
s vremenom, kako su se podinjavali sili Svetoga Duha, njiho-
vi su umovi postali prosvijetljeni. Shvatili su da je moni Bog,
odjeven u ljudsko oblije, prebivao meu njima. Isus se rado-
vao to je ova spoznaja, koju nisu posjedovali mudri i razbo-
riti, otkrivena ovim skromnim ljudima. Dok je iznosio uenja
starozavjetnih spisa i primjenjivao ih na sebe i svoje djelo
pomirenja, esto su bili probueni Njegovim Duhom i podig-
nuti u nebesko ozraje. O duhovnim istinama o kojima su go-
vorili proroci oni su imali jasnije razumijevanje nego sami pis-
ci izvornog djela. Kasnije e itati spise Starog zavjeta, ne kao
nauk knjievnika i farizeja, ne kao kazivanje mudraca koji su
umrli, ve kao novu objavu od Boga. Gledali su Onoga ko-
jega svijet ne moe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi
ga poznajete, jer boravi s vama i jer e biti u vama. (Ivan 14,17)
Kristov Duh ini nae srce njenim i pokornim, i to je jedini
nain na koji moemo stei savrenije razumijevanje istine. Dua
mora biti oiena od tatine i oholosti i osloboena svega to
ju je obuzimalo i Krist se mora ustoliiti u njoj. Ljudski nauk
previe je ogranien da bi shvatio otkupljenje. Plan otkuplje-
406 Isusov ivot
nja je tako dalekosean da ga filozofija ne moe objasniti. On

495 e uvijek ostati tajnom koju ni najdublje razmiljanje ne moe
dokuiti. Nauk o spasenju ne moe se objasniti, on se moe
upoznati samo iskustvom. Jedino onaj koji uoava svoju vlasti-
tu grjenost moe prepoznati kako je Spasitelj dragocjen.
Pouke to ih je Krist iznosio dok je polako iao putem iz
Galileje prema Jeruzalemu sadravale su mnoge upute. Narod
je s enjom sluao Njegove rijei. U Pereji, kao i u Galileji,
narod je bio manje pod vlau hebrejskog fanatizma nego u
Judeji, pa je Njegovo uenje nalo odjeka u njihovim srcima.
Tijekom ovih posljednjih mjeseci svoje slube, Krist je
ispriao mnoge od svojih pria. Sveenici i rabini sve ee su
Ga progonili, pa je svoje opomene upuene njima zaklonio
simbolima. Nisu mogli pogrijeiti u pokuaju da proniknu u
njihovo znaenje, ali ipak u Njegovim rijeima nisu mogli nai
nita na emu bi zasnovali bilo kakvu optubu protiv Njega. U
prii o farizeju i cariniku, samouvjerena molitva: Boe, zahva-
ljujem ti to nisam kao ostali ljudi, stoji u otroj suprotnosti s
pokajnikovom molitvom: Boe, smiluj se meni greniku! (Lu-
ka 18,11.13) Na taj nain Krist je ukorio licemjerstvo Hebreja.
Slikovitim prikazom o nerodnoj smokvi i o velikoj veeri pret-
kazao je nesreu koja e uskoro zadesiti nepokajani narod. Oni
koji su prezrivo odbili poziv na evaneosku gozbu uli su Nje-
gove rijei upozorenja: Kaem vam da ni jedan od onih koji
bijahu pozvani nee okusiti moje veere. (Luka 14,24)
Uputa dana uenicima bila je vrlo dragocjena. Pria o na-
metljivoj udovici i o prijatelju koji je traio kruh u pono dala
je novu snagu Njegovim rijeima: Ustrajno molite, i dat e vam
se! Traite, i nai ete! Kucajte, i otvorit e vam se! (Luka
11,9) esto je njihova kolebljiva vjera bila ojaana sjeanjem
na Kristove rijei: Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike
koji dan i no vapiju prema njemu? Kaem vam, brzo e ih
obraniti. (Luka 18,7.8)
Krist je ponovio onu divnu priu o izgubljenoj ovci. U svojoj
pouci iao je jo dalje dok je govorio o izgubljenom denaru i
izgubljenom sinu. Uenici tada nisu mogli u cijelosti procije-
niti snagu ovih pouka, ali nakon izlijevanja Svetoga Duha, kad
su vidjeli sabiranje neznaboaca i zavidljivu srdbu Hebreja, bolje
su shvatili pouku o izgubljenom sinu i mogli bolje proniknuti
u radost Kristovih rijei: Ali se ipak trebalo veseliti i radova-
ti, jer mi ovaj sin bijae mrtav i oivje, bijae izgubljen i nae 496
se. (Luka 15,32.24) Kad su krenuli u ime svog Uitelja, suo-
avajui se s predbacivanjima, siromatvom i progonstvom, esto
su snaili svoja srca ponavljajui Njegov nalog izgovoren za ovog
posljednjeg putovanja: Ne boj se, stado malo, jer je odluio
va Otac da vam dadne Kraljevstvo! Prodajte svoje imanje i to
dajte kao milostinju! Nabavite sebi torbe to ne stare: nepro-
lazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primie niti
moljac grize! Gdje je vae blago, tu e biti i vae srce. (Luka
12,32-34)
408 Isusov ivot
54
Milostivi Samarijanac
497 U prii o milostivom Samarijancu Krist je prikazao narav

prave vjere. Pokazao je da se ona ne sastoji od sustava, vjer-
skih simbola ili obreda, ve u vrenju djela ljubavi, u donoe-
nju najveeg dobra drugima, u pravoj dobroti.
Dok je Krist uio narod, ustade neki uitelj Zakona te ga
zapita, u nakani da ga kua: Uitelju, to moram initi da bati-
nim ivot vjeni? S pozornou od koje zastaje dah veliki je
skup iekivao odgovor. Sveenici i rabini mislili su uhvatiti
Krista u zamku pitanjem koje e postaviti ovaj zakonik. Meu-
tim, Spasitelj se nije uputao u raspravu. Potraio je odgovor
od onoga koji je postavio pitanje. to stoji... pisano u Zakonu?
pitao je On, to tamo ita? Hebreji su jo optuivali Isusa
da se olako odnosi prema Zakonu danom na Sinaju, ali On je
pitanje spasenja usmjerio na dranje Bojih zapovijedi.
Zakonik je kazao: Ljubi Gospodina Boga svoga... svim sr-
cem svojim, svom duom svojom, i svom snagom svojom, i svom
pameu svojom, a svoga blinjega kao samoga sebe! Isus mu
ree: Pravo si odgovorio! To vri pa e ivjeti!
Zakonik nije bio zadovoljan gleditem i djelima farizeja. On
je prouavao Pisma s enjom da spozna njihovo stvarno zna-
enje. Bio je ivotno zainteresiran za ovo i iskreno je upitao:
to moram initi? U svom odgovoru u vezi sa zahtjevima Za-
498 kona, on je mimoiao itavo mnotvo obrednih propisa. Ovi-
ma nije pridavao nikakvu vanost, ve je iznio dva velika na-
ela na kojima su poivali sav Zakon i Proroci. Ovaj odgovor,
budui da ga je Krist pohvalio, postavio je Spasitelja u povo-
(408)
Milostivi Samarijanac 409
ljan poloaj prema rabinima. Nisu Ga mogli osuditi, jer je odobrio

ono to je isticao jedan tuma Zakona.
To vri pa e ivjeti! rekao je Isus. Prikazao je Zakon
kao boansku cjelinu i ovom poukom istaknuo da nije mogu-
e drati jednu zapovijed a kriti drugu, jer ih sve proima isto
naelo. ovjekova sudbina bit e odreena njegovom poslu-
nou prema cjelokupnom Zakonu. Vrhunska ljubav prema Bo-
gu i nepristrana ljubav prema ovjeku naela su koja treba
ostvariti u ivotu.
Zakonik je uvidio da je i sm prijestupnik Zakona. Bio je
osvjedoen Kristovim ispitivakim rijeima. Pravdu Zakona, za
koju je tvrdio da razumije, nije provodio u ivot. Nije izraa-
vao ljubav prema svojim blinjima. Od njega se trailo pokaja-
nje, no umjesto da se pokaje, on je pokuao sebe opravdati.
Umjesto da prizna istinu, elio je pokazati kako je teko ispu-
niti zapovijed. Na taj se nain nadao da e moi odbaciti osvje-
doenje i da e se opravdati u oima naroda. Spasiteljeve rijei
pokazale su da je njegovo pitanje bilo nepotrebno, budui da
je i sam mogao odgovoriti na njega. Ipak, zakonik je postavio
jo jedno pitanje rekavi: Tko je onda moj blinji?
Ovo je pitanje izazivalo meu Hebrejima beskrajne raspra-
ve. Nije bilo sumnje to se tie neznaboaca i Samarijanaca
oni su bili stranci i neprijatelji. Ali, gdje bi trebalo praviti raz-
liku izmeu ljudi iz vlastitog naroda i izmeu razliitih dru-
tvenih slojeva? Koga treba sveenik, rabin, starjeina smatrati
blinjim? Svoj su ivot provodili u cijelom nizu obreda da bi
bili isti. Drali su da bi ih dodir s neukim i nehajnim mno-
tvom oskvrnuo, to bi zahtijevalo mune napore da se neisto-
a otkloni. Treba li neiste smatrati blinjima?
Isus ponovno nije dopustio da bude uvuen u raspravu.
Nije osudio vjerski fanatizam onih koji su vrebali da Ga osude.
Meutim, jednostavnom priom uzdigao je pred svojim slua-
teljima takvu sliku izlijevanja ljubavi koja potjee s Neba, da
su sva srca bila dirnuta, dok je zakonik priznao istinu.
Omoguiti da prodre svjetlost najbolji je put za uklanjanje
tame. Najbolji nain da se sprijei zabluda jest iznoenje isti-
ne. Pojava Boje ljubavi otkriva izopaenost i grijeh srca okre-
nutog sebi.
Neki ovjek, rekao je Isus, silazei iz Jeruzalema u Jeri- 499
hon, zapade meu razbojnike, koji ga svuku i jo k tomu izrane,
410 Isusov ivot
ostave napol mrtva pa odu. Sluajno je istim putem silazio neki

sveenik pa kad opazi, zaobie ga i proe. A tako i neki levit,
kada doe tu i kad ga opazi, zaobie ga i proe. (Luka 10,30-
32) To nije bio neki izmiljeni prizor, ve stvarni dogaaj, koji
je bio vjerodostojno predoen. Sveenik i levit koji su proli
na drugu stranu nalazili su se u drutvu onih koji su sluali
Kristove rijei.
Putujui iz Jeruzalema u Jerihon, putnik je morao proi
kroz jedan dio Judejske pustinje. Put je vodio niz jednu divlju,
stjenovitu uvalu kojom su harali razbojnici i koja je esto bila
poprite nasilja. Na ovom mjestu putnik je bio napadnut, oteto
mu je sve to je bilo vrijedno, pa je ranjen i pretuen ostav-
ljen polumrtav kraj puta. Dok je tako leao, tim je putom na-
iao sveenik, ali je samo pogledao prema ranjeniku. Tada se
pojavio levit. Radoznao da vidi to se dogodilo, zastao je i po-
gledao patnika. Uvidio je to bi trebalo uiniti, ali to nije bila
ugodna dunost. Najvie bi volio da nije tim putem ni poao,
te tako ne bi morao vidjeti tog ranjenog ovjeka. Uvjeravao je
sebe da ga se taj sluaj ne tie.
Oba su ovjeka bila u svetoj slubi, drei sebe tumaima
svetih spisa. Pripadali su onom sloju posebno odabranom da
bude Boji predstavnik pred narodom. Morali su biti blagi pre-
ma onima koji iz neznanja grijee (Hebrejima 5,2) da bi mo-
500 gli voditi ljude u razumijevanju Boje velike ljubavi prema
ljudskom rodu. Djelo na koje su bili pozvani bilo je ono isto
to ga je Isus opisao kao svoje kad je rekao: Na meni je Duh
Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu
vijest siromasima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i
vraanje vida slijepcima, da oslobodim potlaene, da progla-
sim godinu milosti Gospodnje. (Luka 4,18)
Nebeski aneli promatraju nevolje Boje obitelji na Zemlji
i spremni su na suradnju s ljudima u otklanjanju tlaenja i
patnji. Bog je u svojoj providnosti doveo sveenika i levita na
put na kome je ranjeni patnik leao, da bi mogli vidjeti kako
mu je potrebna milost i pomo. Cijelo Nebo pazilo je da vidi
hoe li srca ovih ljudi biti taknuta saaljenjem za ljudsku ne-
sreu. Spasitelj je bio Onaj koji je pouavao Hebreje u pusti-
nji. Iz stupa od oblaka i ognja pruao im je pouku koja se vrlo
razlikovala od ove koju je narod sada primao od svojih svee-
nika i uitelja. Milostive odredbe Zakona obuhvaale su ak i
ivotinje, koje svoje potrebe i patnje ne mogu izraziti rijeima.

Mojsiju su o ovome dane upute za djecu Izraelovu: Kad nabasa
na zalutalo govee ili magare svoga neprijatelja, mora mu ga
natrag dovesti. Ako opazi magarca onoga koji te mrzi kako je
pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njego-
vim gospodarom mora mu pomoi da se digne. (Izlazak 23,4.5)
Meutim, u ovjeku koga su ranili razbojnici, Isus je iznio slu-
aj jednog brata u nevolji. Koliko je vie saaljenjem trebalo
biti pokrenuto njihovo srce prema njemu nego prema tegleoj
ivotinji! Preko Mojsija su primili vijest da je njihov Gospodin
Bog Bog velik, jak i straan i da daje pravdu siroti i udovi-
ci; ljubi pridolicu. U skladu s tim zapovjedio je: Ljubite i vi
pridolicu. Ljubi ga kao sebe samoga. (Ponovljeni zakon 10,17-
19; Levitski zakonik 19,34)
Job je rekao: Nikad nije stranac vani noivao, putniku sam
svoja otvarao vrata. A kad su dva anela u ljudskom obliku
dola u Sodomu, Lot se poklonio licem do zemlje i rekao: Mo-
lim, gospodo, svrnite u kuu svoga sluge da no provedete.
(Job 31,32; Postanak 19,2) Sveeniku i levitu bile su bliske ove
pouke, ali ih nisu sprovodili u svakodnevni ivot. Obrazovani
u koli narodnog vjerskog fanatizma, postali su sebini, skue-
ni i iskljuivi. Kad su pogledali ranjena ovjeka, nisu mogli re-
i pripada li njihovoj narodnosti. Pomislili su da bi on mogao
biti Samarijanac i udaljili se.
U njihovom inu, kako ga je Isus opisao, zakonik nije vidio 503
nita to bi se suprotilo onome emu je bio pouavan o zah-
tjevima Zakona. Meutim, sad je prikazan drugi prizor.
Neki Samarijanac naiao je na svom putu na nevoljnika i,
kad ga je vidio, saalio se na njega. Nije pitao je li ovaj stranac
Hebrejin ili mnogoboac. Ako je Hebrejin, Samarijanac je dobro
znao da bi njemu u slinoj prilici taj ovjek pljunuo u lice i s
prijezirom proao kraj njega. Meutim, nije oklijevao zbog to-
ga. Nije se obazirao to je i sm moda u opasnosti od nasilja
jer se zadrava na tom mjestu. Bilo je dovoljno da se tu, pred
njim, nalazilo ljudsko bie u nevolji i patnji. Skinuo je svoju odjeu
da bi ga pokrio. Ulje i vino to ih je pripremio za svoje putova-
nje upotrijebio je za izljeenje i okrjepu ranjenika. Podignuo ga
je na svoje magare i krenuo lagano, ravnomjernim korakom, ta-
ko da se nevoljnik ne bi potresao i stoga podnosio vee bolove.
Doveo ga je u jednu gostionicu i bdijui njeno se brinuo za
412 Isusov ivot
njega tijekom noi. Ujutro, kad je bolesniku bilo bolje, Samarijanac

se usudio nastaviti svoj put. Meutim, prije no to je to uinio,
predao ga je gostioniaru da se stara o njemu, platio trokove,
ostavio novani ulog u njegovu korist, a nezadovoljan ak i ovim,
pobrinuo se za svaku daljnju potrebu, rekavi gostioniaru: Brini
se za nj... pa ako to vie potroi, ja u ti na povratku platiti.
Zavrivi priu, Isus je upravio svoj pogled na zakonika, i
kao da njime ita njegovu duu, rekao: Koji se, po tvome mi-
ljenju, od te trojice pokazao blinjim onomu to je zapao me-
u razbojnike? (Luka 10,36)
Zakonik ak ni sada nije htio izgovoriti ime Samarijanac,
nego je odgovorio: Onaj koji mu iskaza milosre. Isus je re-
kao: Idi pa i ti ini tako!
Tako je na pitanje Tko je onda moj blinji? za sva vremena
primljen odgovor. Krist je pokazao da na blinji nije samo onaj
koji pripada naoj crkvi i vjeri. To nema nikakve veze s rasom,
bojom ili drutvenom razlikom. Na je blinji svaka osoba kojoj
je potrebna naa pomo. Na je blinji svaka dua koju je ranio
i izmuio neprijatelj. Na je blinji svatko tko je Boja svojina.
U prii o milostivom Samarijancu Isus je prikazao sebe i
svoju misiju. Sotona je prevario, izmuio, opljakao, upropastio
ovjeka i ostavio ga da pogine, ali se Spasitelj saalio na nae
504 bespomono stanje. On je napustio svoju slavu da bi nas doao
izbaviti. On nas je naao na umoru i prihvatio na sluaj. Isci-
jelio je nae rane. Pokrio nas je svojom haljinom pravde. Otvorio
nam je sigurno utoite i pobrinuo se za nas snosei sve tro-
kove. On je umro da bi nas spasio. Ukazujui na vlastiti pri-
mjer, rekao je svojim sljedbenicima: Ovo vam zapovijedam da
ljubite jedan drugoga! Kao to sam ja ljubio vas, ljubite i vi
jedan drugoga. (Ivan 15,17; 13,34)
Zakonikovo pitanje Isusu je glasilo: to moram initi? A
Isus, drei ljubav prema Bogu i ovjeku najviim izrazom prav-
de, rekao je: To vri pa e ivjeti. Samarijanac je posluao
nalog srca koje je bilo milostivo i puno ljubavi i time dokazao
da je izvritelj Zakona. Krist je naloio zakoniku: Idi pa i ti
ini tako! Od Boje se djece oekuje da tvore, a ne samo govore.
Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako ivjeti kako je on
ivio. (1. Ivanova 2,6)
Danas je ova pouka isto tako potrebna svijetu kao to je
bila u vrijeme kad je potekla s Isusovih usana. Sebinost i hladni
formalizam gotovo su ugasili plamen ljubavi i izgnali vrline koje

karakter trebaju uiniti miomirisom. Mnogi koji ispovijedaju Nje-
govo ime izgubili su iz vida injenicu da krani trebaju pred-
stavljati Krista. Ako ne postoji stvarno samoportvovanje za dobro
drugih u obiteljskom krugu, u susjedstvu, u crkvi i gdje god se
nalazimo, tada bez obzira na to to tvrdili o sebi, nismo krani.
Krist je svoje dobro sjedinio s dobrom ljudskog roda i po-
zvao nas da se ujedinimo s Njim na spaavanju ovjeanstva.
Badava ste primili, badava i dajte! (Matej 10,8) Grijeh je najvee
od svih zala, i nae je da imamo saaljenja i pomognemo grje-
niku. Postoje mnogi koji grijee i koji osjeaju svoju sramotu i
svoje bezumlje. Oni eznu za rijeima ohrabrenja. Promatraju
svoje pogreke i zablude dok skoro ne zapadnu u oajanje. Ove
due ne treba zanemariti. Ako smo krani, neemo proi kraj
njih na drugu stranu, drei se to je dalje mogue od onih
kojima je naa pomo najpotrebnija. Kad ugledamo ljudska bi-
a u nevolji, bilo zbog ucvijeljenosti ili grijeha, nikada ne smi-
jemo kazati: To me se ne tie.
Takvog vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti! (Galaa-
nima 6,1) Vjerom i molitvom odagnajte silu neprijatelja. Go-
vorite rijei vjere i ohrabrenja koje e biti kao ljekoviti melem
pretuenom i ranjenom ovjeku. Mnogi, mnogi su klonuli i obes-
hrabrili se u velikoj borbi ivota, dok bi ih jedna rije ljubaz- 505
nog ohrabrenja ojaala da pobijede. Nikada ne bismo smjeli proi
kraj neke due koja pati ne pokuavajui joj pruiti od utjehe
kojom je Bog utjeio nas.
Sve je to samo ispunjenje naela Zakona naela koje je
prikazano u prii o milostivom Samarijancu, a pokazalo se u
Isusovom ivotu. Njegov karakter otkriva pravo odreenje Za-
kona i pokazuje milosre, ljubaznost i ljubav prema svim lju-
dima koji svjedoe o karakteru nebeskih zakona. Oni svjedoe
o injenici: Savren je Zakon Jahvin duu krijepi. (Psalam
19,8) I tko god propusti otkriti ovu ljubav kri Zakon za koji
tvrdi da ga potuje, jer duh koji izraavamo prema svojoj brai
otkriva kakav je na duh prema Bogu. Boja ljubav, u srcu jedini
je izvor ljubavi prema naem blinjem. Ako netko tvrdi: Lju-
bim Boga, a mrzi svoga brata, laac je; jer tko ne ljubi svoga
brata koga vidi, ne moe ljubiti Boga koga ne vidi. Ljubljeni,
ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je
ljubav u nama savrena. (1. Ivanova 4,20.12)
414 Isusov ivot
55
Kraljevstvo Boje ne dolazi
vidljivo
506 Neki su farizeji doli k Isusu s pitanjem: Kad e doi kra-

ljevstvo Boje? Prolo je vie od tri godine kako je Ivan Krsti-
telj objavio vijest koja je kao trubni glas odjekivala cijelom
zemljom: Jer je blizu kraljevstvo nebesko. (Matej 3,2) Ovi fa-
rizeji dotada nisu vidjeli nikakav znak o uspostavi kraljevstva.
Mnogi od onih koji su odbacili Ivana i na svakom se koraku
suprotstavljali Isusu nagovjetavali su da je Njegova misija pre-
trpjela neuspjeh.
Isus je odgovorio: Kraljevstvo Boje ne dolazi tako da se
to moe vidjeti; niti e se moi kazati: Evo ga ovdje ili eno
ga ondje, jer kraljevstvo je Boje meu vama. Boje kraljev-
stvo poinje u srcu. Ne traite ovdje ili ondje pojavljivanje ze-
maljske sile da obiljei Njegov dolazak.
Doi e vrijeme, rekao je obraajui se svojim uenici-
ma, kad ete eznuti da vidite samo jedan dan od dana Sina
ovjejega, ali ga neete vidjeti. Budui da je ne prati svje-
tovna rasko, nalazite se u opasnosti da ne raspoznate slavu
moje misije. Vi ne razumijete koliko je velika vaa sadanja pred-
nost to meu sobom imate, premda odjevena u ljudsko obli-
je, Onoga koji je ivot i svjetlost ljudima. Doi e dani kad ete
se s enjom sjeati prilika koje sada uivate hodajui i razgo-
varajui s Bojim Sinom.
Zbog svoje sebinosti i zemaljskih tenji ak ni Isusovi ue-
507 nici nisu mogli razumjeti duhovnu slavu koju im je elio otkriti.
(414)
Kraljevstvo Boje ne dolazi vidljivo 415
Tek nakon Kristova uzaaa svome Ocu i izlijevanja Svetoga

Duha na vjernike, uenici su u potpunosti cijenili Spasiteljev
karakter i misiju. Poto su primili krtenje Duhom, poeli su
shvaati da su bili u neposrednoj nazonosti Gospodina slave.
Kad su se podsjeali na Kristova kazivanja, njihov se um otvo-
rio za razumijevanje proroanstava, za shvaanje uda to ih
je On inio. uda iz Njegova ivota prolazila su ispred njih i
oni su bili kao ljudi probueni iz sna. Shvatili su da je Rije
tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo promatrali
slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinoroenac od Oca. (Ivan
1,14) Krist je, zapravo, doao od Boga na grjean svijet da spasi
Adamove pale sinove i keri. Poto su shvatili ovo, uenici su
sada sami sebi izgledali manje vani. Nikada im nije dosadilo
ponavljanje Njegovih rijei i djela. Njegove pouke, koje su sa-
mo nejasno razumijevali, sada su dopirale do njih kao svjee
otkrivenje. Sveto pismo postalo je za njih novom knjigom.
Kad god su istraivali proroanstva koja su svjedoila o
Kristu, uenici su se sjedinjavali s Boanstvom, i uili od Ono-
ga koji se uznio na Nebo da zavri djelo to ga je zapoeo na
Zemlji. Uvidjeli su injenicu da u Njemu prebiva spoznaja koju
nijedno ljudsko bie, ako nije potpomognuto boanskim po-
srednikom, ne moe razumjeti. Njima je bila potrebna pomo
od Onoga koga su najavili kraljevi, proroci i pravedni ljudi. S
dubokim su divljenjem itali i ponovno itali proroke opise
o Njegovu karakteru i radu. Kako su nejasno razumijevali pro-
roke spise! Kako su sporo prihvaali velike istine koje su
svjedoile o Kristu! Promatrajui Ga u Njegovu ponienju, dok
je iao kao ovjek meu ljudima, nisu shvaali tajnu Njegova
utjelovljenja, dvojaki karakter Njegove prirode. Njihove su oi
bile zatvorene, tako da nisu shvatili boansku prirodu u ljud-
skoj. Ali, poto su bili prosvijetljeni Svetim Duhom, kako li su
samo eznuli da Ga opet vide i zauzmu mjesto kraj Njegovih
nogu! Koliko su eljeli da mogu doi k Njemu kako bi im On
objasnio sveta Pisma koja nisu mogli razumjeti! Kako bi pozor-
no sluali Njegove rijei! to je Krist drao na umu kad je rekao:
Imao bih vam jo mnogo rei, ali sada ne moete nositi? (Ivan
16,12) Koliko su eljeli sve to znati! Bili su alosni to je nji-
hova vjera bila tako slaba, to su njihove zamisli bile toliko uda- 508
ljene od eljena cilja, to su tako pogreno razumijevali stvar-
nost.
416 Isusov ivot
Bog je poslao glasnika da objavi Kristov dolazak i usmjeri

pozornost hebrejskog naroda i svijeta na Njegovu misiju, kako
bi se ljudi mogli pripremiti da Ga prime. Izuzetna linost koju
je Ivan najavio bila je meu njima vie od trideset godina i oni
Ga nisu upoznali kao Poslanog od Boga. Uenici su osjeali
grinju savjesti zato to su dopustili da nevjerstvo koje je pre-
vladavalo prome njihovo miljenje i zamagli njihovo razumi-
jevanje. Svjetlost ovog mranog svijeta sjala je usred njegove
tame, a oni nisu shvatili odakle potjeu te zrake. Pitali su sami
sebe zato su se tako ponaali da ih je Krist morao ukoravati.
esto su ponavljali Njegove razgovore i kazali: Zato smo
doputali da nas zbune zemaljski obziri i suprotstavljanje sve-
enika i rabina, tako da nismo shvatili da je meu nama prebi-
vao Onaj koji je vei od Mojsija, i da nas je uio mudriji od
Salomona? Kako su neosjetljive bile nae ui! Kako je slabo bi-
lo nae shvaanje!
Toma nije elio vjerovati sve dok ne stavi svoj prst u ranu
koju su nainili rimski vojnici. U Isusovoj ponienosti i odba-
enosti, Petar Ga se odrekao. Ova jasno obiljeena bolna sje-
anja izlazila su pred njih. Bili su s Njim, ali Ga nisu poznavali
niti su Ga pravilno razumjeli. Ali kako je sve ovo potresalo nji-
hova srca kad su prepoznali svoje nevjerstvo!
Kad su se sveenici i poglavari ujedinili protiv njih, kad
su dovedeni pred savjete i baeni u zatvor, Kristovi su sljedbe-
nici bili radosni to im je udijeljena ast da podnesu zlostav-
ljanje za ime Isusovo. (Djela 5,41) Radovali su se to pred
ljudima i anelima mogu dokazati kako shvaaju Kristovu slavu
i kako su Ga odluili slijediti po svaku cijenu.
Danas je isto tako tono, kao to je bilo i u apostolsko
doba, da bez prosvjetljenja boanskim Duhom ovjeanstvo
ne moe raspoznati Kristovu slavu. Istinu i Boje djelo ne mogu
cijeniti oni koji vole svijet i kranstvo koje ini ustupke. Ui-
teljevi sljedbenici ne nalaze se na putu obilja, zemaljske a-
sti i prilagoenosti svijetu. Oni prednjae na putovima truda,
ponienja i poruge, u pr vim redovima borbe protiv Pogl-
avarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mranog svi-
jeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.
509 (Efeanima 6,12) I danas ih, kao i u Kristovo doba, sveenici
i farizeji njihovog doba pogreno shvaaju, preziru i ugnjetava-
ju.
Kraljevstvo Boje ne dolazi vidljivo 417
Kraljevstvo Boje nee doi da se vidi. Evanelje Boje

milosti, sa svojim duhom samoodricanja, nikada ne moe biti
u skladu s duhom ovoga svijeta. Ova su dva naela u sukobu.
Zemaljski ovjek ne prima ono to dolazi od Duha Bojega,
jer je to za nj ludost. On to ne moe ni upoznati, jer se to
mora uz pomo Duha prosuivati. (1. Korinanima 2,14)
Meutim, danas u vjerskom svijetu postoji mnotvo onih
koji po svom vjerovanju rade na uspostavi Kristova kraljevstva
kao zemaljske, svjetovne vladavine. Oni ele naega Gospodina
uiniti vladarem kraljevstva ovoga svijeta, vladarem u njegovim
sudovima, nad njegovim vojskama, njegovim zakonodavnim dvo-
ranama, njegovim palaama i trgovima. Oni od Njega oekuju
da vlada uz pomo zakona nametnutih ljudskom vlau. Budu-
i da se Krist osobno ne nalazi ovdje, oni e sami poduzeti da
djeluju umjesto Njega, da provode zakone Njegova kraljevstva.
Uspostava takvog kraljevstva je ono to su eljeli Hebreji
Kristovog doba. Oni bi prihvatili Krista da je htio uspostaviti
svjetovno kraljevstvo, nametnuti ono to su oni smatrali Bo-
jim Zakonom i uiniti ih tumaima svoje volje i predstavnicima
svoje vlasti. Meutim, On je rekao: Moje kraljevstvo ne pripa-
da ovomu svijetu. (Ivan 18,36) On nije elio prihvatiti zemalj-
sko prijestolje.
Vlast pod kojom je Isus ivio bila je izopaena i surova;
na svakom koraku ulo se o zlouporabama otimaini, netr-
peljivosti i tlaiteljskoj okrutnosti. Ipak, Spasitelj nije pokuao
izvriti nikakve drutvene reforme. On nije napadao nikakve
nacionalne zlouporabe, niti osuivao neprijateljske nacije. Nije
se mijeao u vlast ili administraciju onih koji su bili na vlasti.
Onaj koji je bio na primjer drao se daleko od zemaljskih vlasti.
Ne zato to je bio ravnoduan prema ljudskim nevoljama, nego
zato to se lijek nije nalazio samo u ljudskim i vanjskim mje-
rama. Da bi bilo djelotvorno, lijeenje mora obuhvatiti svakog
pojedinca i mora obnoviti srce.
Kristovo kraljevstvo nije uspostavljeno odlukama sudova,
savjeta, zakonodavnih skuptina ni pokroviteljstvom velikih ljudi
ovoga svijeta, ve usaivanjem Kristove prirode u ljudsku dje-
lovanjem Svetoga Duha. A svima koji ga primie dade vlast da
postanu djeca Boja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji ni-
su roeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje-
ve, nego od Boga. (Ivan 1,12.13) Evo jedine sile koja moe
418 Isusov ivot
510 uzdignuti ljudski rod! Ljudsko orue za izvrenje ovog djela

predstavlja propovijedanje Boje Rijei i njezino provoenje u
ivot.
Kad je apostol Pavao otpoeo svoje rad u Korintu, tom mno-
goljudnom, bogatom i zlom gradu, ukaljanom bezbrojnim po-
rocima mnogobotva, rekao je: Jer ne drah zgodnim meu
vama ita drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. (1.
Korinanima 2,2) Piui kasnije nekima koji su bili izopaeni
najodvratnijim grijesima, mogao je kazati: Ali se opraste, i po-
svetiste, i opravdaste imenom naega Gospodina Isusa Krista i
Duhom naega Boga. Neprestano zahvaljujem svome Bogu za
vas na milosti Bojoj koja vam je dana u Kristu Isusu. (1. Ko-
rinanima 6,11; 1,4)
Danas, kao i u Kristovo doba, djelo Bojega kraljevstva ne
oslanja se na one koji trae priznanje i potporu svjetovnih vla-
dara i ljudskih zakona, ve na one koji u Njegovo ime objav-
ljuju narodu one duhovne istine koje e, kod onih koji ih pri-
hvate, ostvariti Pavlovo iskustvo: ... s Kristom sam razapet na
kri; ivim ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni. (Galaani-
ma 2,19.20) Tada e i oni kao Pavao raditi za dobro ljudi. On
je rekao: Prema tome, mi vrimo poslaniku slubu u ime Krista
kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomi-
rite se s Bogom! (2. Korinanima 5,20)
419
56
Blagoslivljanje djece
Marku 10,13-16; Luki 18,15-17.
Isus je uvijek volio djecu. Prihvaao je njihove izraze na- 511

klonosti i njihovu iskrenu, neusiljenu ljubav. Zahvalno velianje
s njihovih istih usana bilo je glazba za Njegove ui i osvjeenje
za Njegov duh, kad je bio izmuen dodirom s lukavim i lice-
mjernim ljudima. Kud god je Spasitelj iao, dobroudnost Nje-
gova lica i Njegovo njeno, ljubazno dranje zadobivalo je lju-
bav i povjerenje djece.
Meu Hebrejima je bilo uobiajeno da majke donose svo-
ju djecu rabinu kako bi ih blagoslovio stavljajui ruku na njih,
ali Spasiteljevi uenici smatrali su da je Njegov rad previe vaan
da bi se prekidao na taj nain. Kad su majke sa svojim malia-
nima dolazile k Njemu, uenici su ih s negodovanjem proma-
trali. Smatrali su tu djecu previe malom da bi mogla imati ne-
ke koristi od posjeta Isusu i zakljuili da e On biti nezadovo-
ljan zbog njihove nazonosti. Meutim, uenici su bili razlog
Njegova nezadovoljstva. Spasitelj je razumio brigu i teret majki
koje su teile da odgoje svoju djecu u skladu s Bojom Rijei.
On je uo njihove molitve. On ih je sam privukao k sebi.
Jedna majka sa svojim djetetom napustila je svoj dom da
nae Isusa. Usput je o svojoj namjeri priala svojoj susjedi, te
je i ona zaeljela da joj Isus blagoslovi djecu. Tako se sakupila
skupina majki sa svojim malianima. Neka od ove djece izila
su iz doba ranog djetinjstva i stupila u doba mladosti. Dok su 512
majke izraavale svoju elju, Isus je blagonaklono sluao njihov
stidljiv zahtjev praen suzama. Ali priekao je da vidi kako e
(419)
420 Isusov ivot
uenici postupiti prema njima. Kad je vidio da vraaju majke,

mislei da Mu ine uslugu, otkrio im je njihovu pogreku, re-
kavi: Pustite djeicu i nemojte im prijeiti da dou k meni;
jer takvima pripada kraljevstvo Boje. Uzeo je djecu u naru-
je, poloio ruke na njih i dao im blagoslov po koji su doli.
Majke su se utjeile. Vratile su se svojim domovima osna-
ene i blagoslovljene Kristovim rijeima. Bile su ohrabrene da
s novom radou ponesu svoj teret i s puno nade podiu svoju
djecu. Dananje majke trebaju prihvatiti Njegove rijei s istom
vjerom. Krist je i danas isto tako na osobni Spasitelj kao to
je bio dok je kao ovjek ivio meu ljudima. On je isto tako
pomonik majkama danas, kao to je bio dok je u svoje naruje
uzimao maliane u Judeji. Djeca naih obitelji isto su tako ot-
kupljena Njegovom krvlju, kao to su to bila djeca iz onih vre-
mena.
Isus poznaje teret koji lei na srcu svake majke. On, ija
se majka borila s neimatinom i oskudicom, suosjea sa sva-
kom majkom u njezinom mukotrpnom radu. On, koji je krenuo
na dugi put da bi oslobodio brino srce ene Kanaanke, uinit
e isto toliko i za dananje majke. Njega, koji je vratio jedinca
udovici iz Naina, i koji se u svojim samrtnim mukama na kri-
u sjetio svoje majke, i danas dira majinska alost. U svakoj
alosti, u svakoj potrebi, On e pruiti utjehu i pomo.
Neka majke dou k Isusu sa svojim tekoama. One e nai
milost koja e biti dovoljna da im pomogne u podizanju nji-
hove djece. Vrata su otvorena svakoj majci koja eli poloiti
svoj teret kraj Spasiteljevih nogu. On koji kae: Pustite dje-
icu i nemojte im prijeiti da dou k meni, jo uvijek po-
ziva majke da dovedu svoje maliane kako bi ih blagoslovio.
ak i novoroene u naruju svoje majke moe prebivati u
zaklonu Vinjega vjerom majke koja se moli. Ivan Krstitelj je
bio ispunjen Svetim Duhom od svojega roenja. Ako elimo
ivjeti u zajednici s Bogom, mi takoer moemo oekivati da
nae malene, ve od njihovih najranijih dana, oblikuje boan-
ski Duh.
U djeci koja su dola u dodir s Njim Isus je vidio ljude i
ene koji e postati nasljednici Njegove milosti i podanici Nje-
515 gova kraljevstva, a neki od njih muenici za Njega. On je znao
da e Ga ova djeca sluati i prihvatiti kao svojega Otkupitelja
mnogo spremnije nego odrasli ljudi, od kojih su mnogi imali
Blagoslivljanje djece 421
svjetovnu mudrost i tvrdo srce. U svojem pouavanju On se

spustio na razinu njihova razumijevanja. On, Velianstvo Neba,
nije s prijezirom odgovarao na njihova pitanja i pojednostavio
je svoje vane pouke da bi odgovarale njihovom djejem
razumijevanju. On je u njihove umove posijao sjeme istine, koje
e u godinama to dolaze izniknuti i donijeti rod za vjeni i-
vot.
Jo uvijek je tono da su djeca najspremnija prihvatiti po-
uke iz Evanelja; njihova srca otvorena su boanskom utjecaju,
snana da zadre primljene pouke. Mala djeca mogu biti kra-
ni s iskustvom koje je u skladu s njihovim godinama. Trebaju
se odgajati u duhovnosti i roditelji im trebaju pruiti svaku pred-
nost kako bi mogli oblikovati karakter po uzoru na Kristov.
Oevi i majke trebaju svoju djecu smatrati mlaim lano-
vima Gospodnje obitelji, koja su im povjerena da ih odgajaju
za Nebo. Pouke koje sami uimo od Krista trebamo prenijeti
svojoj djeci onako kako ih mladi umovi mogu prihvatiti, ot-
krivajui im malo-pomalo ljepotu nebeskih naela. Na taj na-
in kranski dom postaje kolom u kojoj roditelji slue kao
pomoni uitelji, dok je sam Krist glavni Uitelj.
U radu za obraenje nae djece ne bismo smjeli oekivati
snane osjeaje kao osnovni dokaz osvjedoenja o grijehu. Nije
nuno znati ni tono vrijeme njihova obraenja. Trebamo ih
pouiti da svoje grijehe donesu Isusu i potrae od Njega oprost,
vjerujui da On prata i da ih prihvaa kao to je prihvaao
djecu kad je osobno bio na Zemlji.
Kad majka ui svoju djecu da je sluaju zato to je vole,
ona im daje i prve pouke iz kranskog ivota. Majina ljubav
predstavlja za dijete Kristovu ljubav, i maliani koji imaju po-
vjerenja u majku i sluaju je, ue se imati povjerenja i biti po-
sluni Spasitelju.
Isus je bio uzor djeci i primjer oevima. On je govorio kao
ovjek koji ima vlast i Njegove su rijei imale silu; pa ipak u
svim svojim postupcima prema grubim i neobuzdanim ljudi-
ma nije upotrijebio nijedan neljubazan ili neuljudan izraz. Kri-
stova milost u srcu usadit e nebesko dostojanstvo i osjeaj za
ono to odgovara trenutku. On e ublaiti sve to je grubo i
pokoriti sve to je oporo i neljubazno. To e povesti i oeve i
majke da sa svojom djecom postupaju kao s razumnim biima,
onako kako bi eljeli da se postupa s njima.
422 Isusov ivot
516 Roditelji, u odgajanju svoje djece prouavajte pouke to ih

je Bog dao u prirodi. Kad biste gajili neki karanfil, ili ruu, ili
ljiljan kako biste to inili? Pitajte vrtlara kako postie da sva-
ka grana i svaki list tako divno buja i razvija se u savrenom
skladu i ljepoti. On e vam rei da to nije postigao grubim
dodirom niti silovitim naporima, jer bi to samo polomilo nje-
ne izdanke. To su bile male panje koje su se esto ponavljale.
On je zalijevao tlo, biljke koje su se razvijale titio je od sna-
nih vjetrova i arkog sunca, a Bog je uinio da bujaju i cvatu
u ljepoti. U postupanju sa svojom djecom slijedite metodu vrt-
lara. Njenim dodirom, pokazivanjem ljubazne pomoi trudite
se oblikovati njihove karaktere po ugledu na Kristov karakter.
Ohrabrite izraz ljubavi prema Bogu i jedan prema drugo-
me. Razlog zato u svijetu ima tako puno ljudi i ena tvrdoga
srca jest to se prava ljubav smatrala slabou, to se obeshrab-
rivala i potiskivala. Bolja priroda ovih ljudi bila je guena u
djetinjstvu i sve dok svjetlost boanske ljubavi ne otopi njihovu
hladnu sebinost, njihova e srea zauvijek biti unitena. Ako
elimo da naa djeca imaju njeni Isusov duh i naklonost koju
aneli pokazuju prema nama, moramo ohrabrivati pobude
plemenitosti i ljubavi koje nosi djetinjstvo.
Uite djecu da vide Krista u prirodi. Izvedite ih van, pod
velianstveno drvee, u vrt i uite ih da u svim velianstvenim
djelima stvaranja vide izraz Njegove ljubavi. Pouavajte ih da
je On uspostavio zakone koji upravljaju svim biima, da je On
postavio zakone i za nas i da su ti zakoni za nau sreu i ra-
dost. Nemojte ih zamarati dugim molitvama i dosadnim opo-
menama, ve ih oitim poukama iz prirode nauite posluno-
sti Bojem Zakonu.
517 Kad ih pridobijete da imaju povjerenja u vas kao Kristove
sljedbenike, lako ete ih uiti o velikoj ljubavi kojom nas je
On ljubio. Kad pokuate objasniti istine o spasenju i ukazujete
djeci na Krista kao osobnog Spasitelja, aneli e biti kraj vas.
Gospodin e oevima i majkama dati milost da svoje maliane
zainteresiraju uzvienim izvjeem o Djetetu iz Betlehema, koje
je doista nada svijeta.
Kad je Isus kazao svojim uenicima da ne brane djeci do-
laziti k Njemu, govorio je svojim sljedbenicima svih vjekova
slubenicima Crkve, propovjednicima, pomonicima i svim kr-
anima. Isus privlai djecu k sebi i On nam nalae: Nemojte
Blagoslivljanje djece 423
im prijeiti da dou k meni; kao da kae ona e doi ako

ih ne sprijeite.
Nemojte dopustiti da va karakter koji nije slian Kristu
pogreno prikae Isusa. Nemojte udaljiti maliane od Njega svo-
jom hladnoom i grubou. Nemojte postati uzrokom njihovom
osjeaju da im Nebo nee biti ugodno mjesto ako vi budete
tamo. Ne govorite o vjeri kao o neemu to djeca ne mogu
razumjeti i ne postupajte tako kao da se od njih ne oekuje da
u djetinjstvu prihvate Krista. Nemojte im prenijeti pogrean
dojam da je Kristova vjera sumorna i da se dolaenjem Spasite-
lju moraju odrei svega to ivot ini radosnim.
Kad Sveti Duh potakne srca djece, suraujte u Njegovu radu.
Uite ih da ih Spasitelj poziva i da Mu nita ne priinjava veu
radost nego kad Mu se predaju u cvijetu i svjeini svojih go-
dina.
Beskrajnom njenou Spasitelj promatra due koje je
otkupio svojom krvlju. One su Njegove zahvaljujui Njegovoj
ljubavi. On ih promatra s neizrecivom enjom. Njegovo srce
iroko je otvoreno ne samo za djecu najboljeg ponaanja, ve
i za onu koja su naslijedila loe crte karaktera. Mnogi roditelji
ne razumiju koliko su odgovorni za ove nedostatke svoje dje-
ce. Oni su ih uinili takvima. Sa zabludjelima ne postupaju
njeno i mudro. Ali Isus sa saaljenjem promatra ovu djecu.
On vidi sve od uzroka do posljedice.
Kranski djelatnik moe postati Kristovo orue u dovo-
enju ove djece Spasitelju. Mudrou i istananim razumijeva-
njem on ih moe privezati za svoje srce, moe im pruiti ohrab-
renje i nadu i Kristovom ih milou vidjeti preobraena karak-
tera, tako da se za njih moe rei: Jer takvima pripada kra-
ljevstvo nebesko.
424 Isusov ivot
57
Jedno ti nedostaje
Marku 10,17-22; Luki 18,18-23.
518 Dok je izlazio na put, pritra neki ovjek, pade preda nj

na koljena i upita ga: Dobri uitelju, to moram initi da bati-
nim ivot vjeni?
Mladi koji je postavio ovo pitanje bio je narodni pogla-
var. Imao je veliko imanje i zauzimao odgovoran poloaj. Vidio
je ljubav koju je Krist pokazao prema djeci koju su doveli k
Njemu; vidio je kako ih je njeno primio i uzimao u svoje naruje
i u njegovom srcu rasplamsala se ljubav prema Spasitelju. Za-
elio je postati Njegov uenik. Bio je tako duboko pokrenut
da je, dok je Isus iao svojim putem, potrao za Njim, kleknuo
kraj Njegovih nogu i iskreno i ozbiljno postavio pitanje, koje
je bilo tako vano za njegovu duu, ali i za duu svakog ljudskog
bia: Dobri uitelju, to moram initi da batinim ivot vjeni?
Zato me zove dobrim? rekao je Isus, Samo je jedan
Dobri, Bog. Isus je elio iskuati poglavarevu iskrenost i po-
krenuti ga da kae na koji Ga nain smatra dobrim. Shvaa li
da je Ovaj kome govori Boji Sin? Koji je bio pravi osjeaj nje-
gova srca?
Ovaj je poglavar imao visoko miljenje o svojoj pravednosti.
On nije ni pretpostavljao da mu bilo to nedostaje, pa ipak nije
bio sasvim zadovoljan. Osjeao je potrebu za neim to nije
imao. Zar ga Isus ne bi mogao blagosloviti kao to je blagoslo-
vio djecu i ispuniti potrebu njegove due?
Odgovarajui na njegovo pitanje Isus mu je rekao da je
poslunost Bojim zakonima nuna ako eli dobiti vjeni ivot
(424)
Jedno ti nedostaje 425
i naveo neke od zapovijedi koje pokazuju ovjekovu dunost

prema njegovim blinjima. Poglavarov je odgovor bio potvrdan: 519
To sam sve drao... to mi jo treba?
Krist je promatrao lice ovog mladog ovjeka kao da ita
njegov ivot i ispituje njegov karakter. Zavolio ga je i eznuo
mu je podariti mir, milost i radost koji bi sasvim izmijenili njegov
karakter. Jo ti jedno nedostaje, rekao je On, prodaj sve to
ima, podaj siromasima, i imat e blago na nebesima! Onda
doi i slijedi me!
Krista je privlaio ovaj mladi. On je znao da je bio iskren
kad je kazao: To sam sve drao od svoje mladosti. Otkupitelj
je eznuo da u njemu stvori takvo razumijevanje koje bi ga
osposobilo da uvidi potrebu za posveenjem srca i kranskom
dobrotom. eznuo je da u njemu vidi ponizno i skrueno srce
svjesno uzviene ljubavi koju treba pokloniti Bogu, srce koje
e svoj nedostatak pokriti Kristovim savrenstvom.
Isus je u ovom poglavaru vidio pomonika koji bi Mu bio
potreban, da Mu je mladi postao suradnik u djelu spasenja.
Da se podinio Kristovom vodstvu, on bi postao sila za dobro.
Poglavar je mogao postati zapaeni Kristov predstavnik, jer
je imao takve osobine koje bi ga, kad bi se sjedinio sa Spasite-
ljem, osposobile da postane boanska sila meu ljudima. Krist
ga je, promotrivi njegov karakter, zavolio. U poglavarevu srcu
budila se ljubav prema Kristu, jer ljubav raa ljubav. Isus je
eznuo da ga vidi kao svog suradnika. eznuo je da ga nai-
ni slinim sebi, zrcalom u kojem bi odsjajivala slinost Bogu.
eznuo je da razvije i usavrei njegov karakter i da ga posve-
ti Gospodnjoj slubi. Da se poglavar tada predao Kristu, napre-
dovao bi u ozraju Njegove nazonosti. Da je uinio ovaj iz-
bor, koliko bi drukija bila njegova budunost!
Jo ti jedno nedostaje, rekao je Isus. Ako eli biti savr-
en, hajde prodaj to ima i podaj novac siromasima, pa e
imati blago na nebu! Onda doi i slijedi me! Krist je itao
srce ovog poglavara. Nedostajalo mu je samo jedno, to je bilo
naelo od ivotne vanosti. U dui mu je bila potrebna Boja
ljubav. Ova potreba, ako se ne ispuni, pokazat e se za njega
sudbonosnom; cijela e njegova narav postati izopaenom. Po-
putanjem bi ojaala sebinost. Da bi mogao primiti Boju lju-
bav, morao se odrei velike ljubavi prema samome sebi.
426 Isusov ivot
Krist je ovoga ovjeka stavio na kunju. Pozvao ga je da

bira izmeu nebeskog blaga i svjetovne veliine. Da je pristao
slijediti Krista, bilo bi mu osigurano nebesko blago. Ali, mo-
rao je pokoriti svoje ja; njegova se volja morala podiniti Kri-
520 stovoj vlasti. Mladom je poglavaru ponuena prava Boja sve-
tost. Imao je prednost postati Bojim sinom i s Kristom su-
nasljednikom nebeskog blaga. Meutim, morao je uzeti kri i
poi za Spasiteljem putem samoodricanja.
Kristove su rijei za poglavara doista bile poziv. Onda da-
nas izaberite kome ete sluiti. (Joua 24,15) Izbor je prepu-
ten njemu. Isus je eznuo za njegovim obraenjem. On mu je
ukazao na slabu toku u njegovu karakteru; i s kakvim je samo
dubokim zanimanjem oekivao odluku dok je mladi procje-
njivao Njegovo pitanje! Ako odlui poi za Kristom, mora u
svemu posluati Njegove rijei. On mora napustiti svoje asto-
ljubive namjere. S kakvom je ozbiljnom, brinom enjom, s
kakvom gladi u dui Spasitelj promatrao mladia, nadajui se
da e prihvatiti poziv Bojeg Duha!
Krist je odredio uvjete koji bi jedino mogli pomoi pogla-
varu da usavri kranski karakter. Njegove rijei bile su rijei
mudrosti, premda su izgledale stroge i prezahtjevne. Jedina nada
spasenja za ovog poglavara bila je da ih prihvati i poslua. Njegov
visoki poloaj i njegov imetak neosjetno su unosili zlo u nje-
gov karakter. Ako ih bude gajio, oni e zamijeniti Boga u nje-
govim osjeajima. Uskratiti Bogu malo ili puno znailo je zadr-
ati ono to umanjuje njegovu moralnu snagu i djelotvornost;
ako se briljivo njeguje ono to je svjetovno, ma koliko nesi-
gurno ili bezvrijedno, ono e prevladati.
Poglavar je brzo razabrao sve to su Kristove rijei obu-
hvatile i postao alostan. Da je shvatio vrijednost ponuenog
dara, brzo bi se kao sljedbenik prikljuio Kristu. Bio je jedan
od lanova uvaenog Savjeta Hebreja i Sotona ga je kuao las-
kavim izgledima za budunost. elio je nebesko blago, ali je
elio i prolazne prednosti koje e mu donijeti njegovo bogat-
stvo. ao mu je bilo to su postojali takvi uvjeti; elio je vjeni
ivot, ali nije htio podnijeti rtvu. Cijena vjenog ivota inila
mu se previsokom, pa je otiao alostan, jer je imao veliki ime-
tak.
Njegova tvrdnja da je drao Boji Zakon bila je obmana.
Pokazao je da mu je bogatstvo bilo idol. Nije mogao drati Boje
Jedno ti nedostaje 427
zapovijedi, dok je svijet zauzimao pr vo mjesto u njegovim

osjeajima. Vie je volio Boje darove nego Darovatelja. Krist
je ponudio mladiu svoje prijateljstvo. Doi, slijedi me, rekao
je On. Meutim, Spasitelj za njega nije znaio toliko koliko ime
meu ljudima ili imetak. Da se odrekne svog zemaljskog blaga
koje je vidljivo, radi nebeskog blaga koje je nevidljivo bio je
prevelik rizik. Odbio je ponudu vjenog ivota i otiao u stal-
nu slubu svijetu.
Tisue prolaze kroz ovu kunju birajui izmeu Krista i 523
svijeta; i mnogi biraju svijet. Kao i mladi poglavar, oni se okreu
od Krista, govorei u svojim srcima: Ne elim ovog ovjeka za
svog vou.
Kristovo postupanje s mladiem prikazano nam je kao zorna
pouka. Bog nam je dao pravila ponaanja, koja svaki od Njego-
vih slugu mora slijediti. To je poslunost Njegovom Zakonu, ne
samo formalna poslunost, ve poslunost koja prodire u ivot
i otkriva se u karakteru. Bog je uspostavio svoje mjerilo karak-
tera za sve koji ele postati podanicima Njegova kraljevstva. Samo
oni koji ele postati suradnici s Kristom, samo oni koji e rei:
Gospodine, sve to imam i to jesam pripada Tebi bit e
priznati za Boje sinove i keri. Svi trebaju razmotriti to znai
eljeti Nebo, a ipak mu okrenuti lea zbog postavljenih uvje-
ta. Razmislite o tome to znai rei Kristu: Ne. Poglavar je
rekao: Ne, ja Ti ne mogu dati sve. Govorimo li i mi isto? Spasi-
telj nam nudi da s nama dijeli rad koji nam je Bog dao da izvr-
imo. On nudi sredstva da bismo unaprijedili Njegovo djelo na
svijetu. Jedino nas na ovaj nain On moe spasiti.
Imanje je povjereno poglavaru da bi se pokazao kao vjerni
povjerenik; ova dobra trebao je podijeliti na blagoslov onima
koji su bili u oskudici. Bog i danas povjerava ljudima sredstva,
darove i prilike da mogu postati Njegovim posrednicima u
pomaganju siromanima i onima koji pate. Onaj koji koristi
povjerene darove kako je Bog odredio, postaje Spasiteljevim su-
radnikom. On pridobiva due za Krista, jer je predstavnik Nje-
gova karaktera.
Onima koji se, kao i mladi poglavar, nalaze na visokim,
povjerljivim poloajima i imaju veliko imanje, moe izgledati
kao prevelika rtva odricanje od svega da bi slijedili Krista. Ali
to je pravilo koje vai za sve koji ele postati Njegovim ueni-
cima. Poslunost se mora pokazati u svemu to se prihvati. Sa-
428 Isusov ivot
moodricanje je bt Kristova nauka. esto se iznosi i pouava

jezikom koji izgleda vrlo zapovjedniki zato to ne postoji
drugi nain za ovjekovo spasenje, osim odlunog odbacivanja
svega onog to e, ako se gaji, slomiti cijelo bie.
Kad Kristovi sljedbenici vrate Gospodinu ono to je Nje-
govo, tada skupljaju blago koje e im biti predano kad budu
uli rijei: Dobro, valjani i vjerni slugo!... Ui u veselje gospodara
svoga! Koji namjesto odreene mu radosti podnese kri ne
marei za sramotu te otada sjedi s desnu Bojeg prijestolja!
(Matej 25,23; Hebrejima 12,2) Radost to vide otkupljene du-
e, spaene za vjenost, nagrada je svima koji idu stopama Onoga
koji je rekao: Doi i slijedi me!
429
58
Lazare, izii!
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 10,38-42; Ivanu 11,1-44.
Lazar iz Betanije bio je meu najpostojanijim Kristovim 524

uenicima. Od njihovog prvog susreta njegova vjera u Krista
bila je snana, njegova ljubav prema Njemu duboka, a i on je
Spasitelju bio vrlo mio. Za Lazara je Krist uinio svoje najvee
udo. Spasitelj je blagoslivljao sve koji su traili Njegovu po-
mo; On voli cijeli ljudski rod, ali s nekima je povezan oso-
bito njenim vezama. Njegovo je srce bilo povezano vrstim
vezama ljubavi prema obitelji u Betaniji, pa je za jednog njezi-
nog lana uinio svoje najdivnije djelo.
U Lazarevu je domu Isus esto nalazio odmor. Spasitelj ni-
je imao svog doma i ovisio je o gostoprimstvu svojih prijatelja
i uenika, pa Mu je esto, kad je bio umoran i eljan ljudskog
prijateljstva, bilo drago nai utoite u ovom mirnom domu,
daleko od sumnjienja i ljubomore srditih farizeja. Ovdje je
nalazio iskrenu dobrodolicu i isto, sveto prijateljstvo. Ovdje
je mogao govoriti jednostavno i sasvim slobodno, znajui da
e se Njegove rijei shvatiti i cijeniti.
Na Spasitelj je cijenio tihi dom i paljive sluatelje. On je
eznuo za ljudskom njenou, ljubaznou i toplinom. Oni
koji su prihvaali nebesku poduku, koju je On uvijek bio spre-
man dati, bili su vrlo blagoslovljeni. Dok je mnotvo ilo za Kri-
stom preko otvorenih polja, otkrivao im je ljepote svijeta pri- 525
rode. Teio je da otvori oi njihova razuma da bi mogli vidjeti
kako Boja ruka odrava svijet. Da bi pokrenuo uvaavanje Boje
dobrote i dobroinstva, pozornost svojih sluatelja usmjerio je
na rosu koja njeno pada, na blage pljuskove kie i na sjajno
(429)
430 Isusov ivot
sunce, podjednako poklonjeno i dobrima i zlima. elio je da

ljudi potpunije shvate panju koju Bog poklanja ljudskim oru-
ima koja je stvorio. Meutim, mnotvo nije bilo spremno slu-
ati, pa je u domu u Betaniji Krist nalazio odmor od iscrplju-
jueg sukoba u javnom ivotu. Tu je zahvalnim sluateljima otva-
rao knjigu Providnosti. U ovom prisnom razgovoru svojim slu-
ateljima otkrivao je ono to nije pokuavao kazati tom raznoli-
kom mnotvu. Nije imao potrebe svojim prijateljima govoriti u
priama.
Dok je Krist iznosio svoje divne pouke, Marija je sjedila
kraj Njegovih nogu, kao predana sluateljica puna potovanja.
Jednom prigodom Marta, zauzeta brigom oko pripreme obje-
da, dola je Kristu govorei: Gospodine! Tebi nije nita stalo
do toga to me moja sestra ostavila samu da posluujem? Reci
joj da mi pomogne! To je bilo u vrijeme Kristova prvog po-
sjeta Betaniji. Spasitelj i Njegovi uenici upravo su stigli sa svog
zamornog pjeaenja iz Jerihona. Marta se brinula da im osi-
gura udobnost i u svojoj briljivosti zaboravila je ljubaznost
koju duguje svom gostu. Isus joj je odgovorio blagim i strplji-
vim rijeima: Marta, Marta! ... brine se i uznemiruje za mnoge
stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista
izabrala najbolji dio koji joj se zato nee oduzeti. Marija je u
svoj um slagala dragocjene rijei koje su silazile sa Spasitelje-
vih usana, rijei koje su joj bile dragocjenije od najskupocjeni-
jih zemaljskih dragulja.
To jedno to je bilo potrebno Marti bio je blagi duh oda-
nosti, dublje staranje za znanje o buduem besmrtnom ivotu
i vrlinama nunim za duhovno napredovanje. Trebala se manje
starati za prolazno, a vie za ono to e trajati vjeno. Isus eli
pouiti svoju djecu da iskoriste svaku priliku kako bi stekli ovo
znanje koje e ih uiniti mudrima za spasenje. Kristovom dje-
lu potrebni su promiljeni, energini djelatnici. Postoji iroko
polje za Marte s revnou za djelotvorni vjerski rad. Meutim,
neka one najprije sjednu zajedno s Marijom kraj Isusovih no-
gu. Neka marljivost, tonost i snaga budu posveeni Kristovom
milou, pa e tada ivot biti nepobjediva sila na dobro.
Tuga je ula u mirni dom u kome se Isus esto odmarao.
Lazara je pogodila iznenadna bolest i njegove su sestre poru-
526 ile Spasitelju: Gospodine, bolestan je onaj koga ljubi. Vidjele
su snagu bolesti koja je zahvatila njihovog brata, ali znale su
Lazare, izii! 431
da je Isus mogao lijeiti sve vrste bolesti. Vjerovale su da e

suosjeati s njima u njihovoj alosti i stoga nisu uputile hitan
zahtjev da odmah doe, ve su poslale samo povjerljivu vijest:
Gospodine, bolestan je onaj koga ljubi. Mislile su da e On
odmah odgovoriti na njihovu poruku i biti s njima im bude
mogao stii u Betaniju.
Nespokojno su oekivale poruku od Njega. Dokle god je
iskra ivota gorjela u njihovom bratu, molile su i ekale da Isus
doe. Meutim, vjesnik se vratio bez Njega. Ipak, donio je vi-
jest: Ova bolest nije smrtonosna, a to im je ulilo nadu za koju
su se uhvatile da e Lazar ivjeti. Njeno su pokuavale govo-
riti rijei nade i ohrabrenja gotovo besvjesnom patniku. Kad
je Lazar umro, bile su gorko razoarane; ali su osjeale Kristo-
vu milost koja ih je podupirala i to ih je sauvalo da ni za to
ne okrivljuju Spasitelja.
Kad je Krist uo vijest, uenicima se uinilo da ju je hlad-
no primio. Nije izrazio alost koju su oekivali da e pokazati.
Pogledavi ih, rekao je: Ova bolest nije smrtonosna... ve je
odreena za slavu Boju: da proslavi Sina Bojega. Dva dana
ostao je u mjestu u kome je bio. Ovo je odgaanje bilo tajna
za uenike. Kakva bi utjeha bila Njegova nazonost ovom oa-
loenom domu, mislili su oni. Njegova snana ljubav prema
obitelji u Betaniji bila je dobro poznata uenicima i bili su
iznenaeni to toj alosnoj vijesti ne pridaje vanost. Bolestan
je onaj koga ljubi.
Tijekom ta dva dana inilo se kao da je Isus ovu vijest od-
stranio iz svog uma, jer nije spominjao Lazara. Uenici su raz-
miljali o Ivanu Krstitelju, Isusovom pretei. Pitali su se zato
je Isus i pored sile da uini velianstvena uda, dopustio da
Ivan propada u tamnici i umre nasilnom smru. Poto je imao
takvu silu, zato Krist nije spasio Ivanov ivot? Ovo pitanje su
esto postavljali farizeji koji su to iznosili kao nepobitan dokaz
protiv Kristove tvrdnje da je Sin Boji. Spasitelj je upozorio svoje
uenike na nedae, gubitke i progonstva. Hoe li ih zaboraviti
u nedaama? Neki su se pitali nisu li pogreno razumjeli Nje-
govo poslanje. Svi su bili duboko oaloeni.
Nakon dva dana ekanja Isus je rekao svojim uenicima:
Hajdemo opet u Judeju! Uenici su se pitali zato je Isus, ako
je namjeravao poi u Judeju, ekao dva dana. Meutim, boja-
zan za Krista i njih osobno sasvim je obuzela njihove misli. Ni- 527
432 Isusov ivot
su mogli vidjeti nita drugo do opasnosti na putu kojim je na-

mjeravao poi. Rabbi, rekli su, pa sad su te idovi htjeli
kamenovati, a ti ponovo ide onamo! Zar dan nema dvanaest
sati? odgovori Isus. Moj me Otac vodi i sve dok inim Nje-
govu volju, moj je ivot siguran. Dvanaest sati mog dana jo
nije isteklo. Uao sam u ostatak svog dana, ali dokle god preostaje
i najmanji dio, ja sam siguran.
Tko hodi po danu, nastavio je, ne spotie se, jer vidi
svjetlo ovoga svijeta. Onaj koji ini Boju volju, koji ide sta-
zom koju je Bog oznaio, ne moe se spotaknuti i pasti. Svjet-
lost Bojeg Duha koji ga vodi daje mu jasnu predodbu o nje-
govoj dunosti i vodi ga pravo do zavretka njegova djela. A
tko ide po noi, spotie se, jer nema u sebi svjetla. Onaj koji
ide stazom koju je sam izabrao, na koju ga Bog nije pozvao,
spotaknut e se. Za njega se dan pretvara u no i ma gdje se
nalazio, nije siguran.
To ree i potom im nastavi: Na prijatelj Lazar spava, ali
ja idem da ga probudim. Na prijatelj Lazar zaspa. Kako dir-
ljive rijei! Kako pune suuti! Mislei na opasnost kojoj e se
njihov Uitelj izloiti odlaskom u Jeruzalem, uenici su gotovo
zaboravili oaloenu obitelj u Betaniji. Meutim, ne i Krist.
Uenici su se osjeali ukorenima. Bili su razoarani to Krist
nije puno bre odgovorio na vijest. Doli su u kunju da pomi-
sle kako On nema njene ljubavi prema Lazaru i njegovim
sestrama kao to su to mislili, jer bi inae pourio natrag s
glasnikom. Ali rijei: Lazar, na prijatelj, zaspa probudile su
u njima prave osjeaje. Uvjerili su se da Krist nije zaboravio
svoje prijatelje koji pate.
Uenici mu na to rekoe: Ako spava, Gospodine, bit e
zdrav. Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori
o obinom spavanju. Svojoj vjernoj djeci Krist predstavlja smrt
kao san. Njihov je ivot sakriven s Kristom u Bogu i dok ne
zatrubi posljednja truba, oni koji umiru spavat e u Njemu.
Tada im istom ree otvoreno: Lazar je umro. I ja sam veseo
radi vas to nisam bio ondje, da porastete u vjeri. Ali, hajde-
mo k njemu! Toma nije mogao vidjeti nita drugo osim smrti
koja eka njegovog Uitelja ako poe u Judeju, ali zapregnuo
je svoj duh i rekao drugim uenicima: Hajdemo i mi da umremo
s njim! Poznavao je mrnju Hebreja prema Kristu. Njihova je
528 namjera bila da Ga ubiju, ali ona nije uspjela, zato to Mu je
Lazare, izii! 433
ostalo jo malo od odreena vremena. Tijekom ovog vremena

Isusa su uvali nebeski aneli. Nikakvo Mu se zlo nije moglo
dogoditi. ak i u predjelima Judeje, u kojoj su rabini kovali
zavjeru kako da Ga uhvate i ubiju.
Uenici su se zaudili Kristovim rijeima kad je rekao: Lazar
je umro. I ja sam veseo... to nisam bio ondje. Je li Spasitelj
svojim osobnim izborom izbjegao dom svojih prijatelja koji su
patili? Naoko, Marija i Marta i Lazar na umoru bili su prepu-
teni sebi samima. Ali nisu bili sami. Krist je gledao cijeli pri-
zor i nakon Lazareve smrti. Njegova milost pruala je potporu
oaloenim sestrama. Isus je vidio alost koja je raspinjala nji-
hova srca, dok se njihov brat borio s monim neprijateljem
smru. On je osjeao svu teinu boli kad je rekao svojim ueni-
cima: Lazar je umro. Meutim, Krist nije morao misliti samo
na voljene iz Betanije, On je morao misliti i na pouavanje svojih
uenika. Oni trebaju postati Njegovi predstavnici u svijetu, da
bi Oev blagoslov mogao obgrliti sve. Radi njih je dopustio da
Lazar umre. Da ga je povratio iz bolesti u zdravlje, ne bi bilo
uinjeno udo koje je najodreeniji dokaz Njegovog boanskog
karaktera.
Da se Krist nalazio u bolesnikoj sobi, Lazar ne bi umro,
jer Sotona ne bi imao vlast nad njim. Smrt ne bi mogla uperiti
svoju strijelu na Lazara u nazonosti Darovatelja ivota. Stoga
je Krist ostao po strani. On je pustio neprijatelju da upotrijebi
svoju mo, da bi ga mogao odstraniti kao pobijeenog
neprijatelja. On je dopustio da Lazar padne pod vlast smrti, a
alosne su sestre vidjele svojega brata poloena u grobu. Krist
je znao da e, dok budu gledale mrtvo lice svojega brata, njihova
vjera u Otkupitelja biti okrutno kuana. Ali znao je da e iz
borbe kroz koju su sada prolazile, njihova vjera zasjati jo ve-
om snagom. On je podnosio svaki udar boli koji su one izdr-
ale. Nije ih manje volio zato to je ekao, ali je znao da e
izvojevati pobjedu za njih, za Lazara, za sebe osobno i za svoje
uenike.
Radi vas... da porastete u vjeri. Svima koji ele osjetiti
vodstvo Boje ruke, trenutak najveeg obeshrabrenja je vrije-
me kad je boanska pomo najblia. Oni e se sa zahvalnou
osvrnuti na najmraniji dio svog puta. Gospodin moe izba-
viti prave tovatelje. (2. Petrova 2,9) Iz svake kunje, iz svake
nevolje On e ih izvesti s jaom vjerom i bogatijim iskustvom.
434 Isusov ivot
529 Odugovlaei s dolaskom Lazaru, Krist je imao namjeru

pokazati milost onima koji Ga nisu primili. Odugovlaio je kako
bi uskrsnuem Lazara iz mrtvih mogao dati svom tvrdokornom,
nevjernom narodu jo jedan dokaz da je On doista uskrsnue
i ivot. Nije se elio odrei sveope nade naroda, sirotih, za-
bludjelih ovaca doma Izraelova. Njegovo se srce kidalo zbog
njihove okorjelosti. U svojoj im je milosti namjeravao dati jo
jedan dokaz vie da je On Obnovitelj, Jedini koji moe iznijeti
na vidjelo ivot i besmrtnost. To je trebao biti dokaz koji
sveenici nee moi pogreno protumaiti. To je bio razlog Nje-
gova oklijevanja da doe u Betaniju. Ovo udo podizanje Lazara
iz mrtvih trebalo je kao kruna svega staviti Boji peat na
Njegov rad i na Njegovu tvrdnju o Njegovom boanstvu.
Na svom putu do Betanije Isus je, po svom obiaju, sluio
bolesnima i nevoljnima. Poto je stigao u grad, poslao je glas-
nika sestrama s vijeu o svom dolasku. Krist nije odmah uao
u kuu, ve je ostao na jednom tihom mjestu kraj puta.
Nametljivi prizori to su ih prireivali Hebreji prigodom
smrti prijatelja ili roaka nisu bili u sk ladu s Kristovim du-
hom. On je uo odjekivanje plaa unajmljenih narikaa i nije
se elio sresti sa sestrama u takvoj zbrci. Meu oaloenim
prijateljima nalazili su se i roaci ove obitelji, od kojih su se
neki nalazili na visokim, odgovornim poloajima u Jeruza-
lemu. Meu njima su bili neki od najogorenijih Kristovih
neprijatelja. Krist je znao njihove namjere i stoga se nije odmah
pojavio.
Vijest je tako tiho prenesena Marti da je drugi u prostoriji
nisu uli. Ophrvana tugom, Marija nije ula te rijei. Marta je
odmah ustala i izala da sretne svog Gospodina, a Marija, mislei
da je Marta pola na mjesto na kome je Lazar sahranjen, sje-
dila je tiho i nijema od boli.
Marta je pourila ususret Isusu, njezino srce lomila je bujica
suprotnih osjeaja. Na Njegovu je izraajnu licu itala istu nje-
nost i ljubav koja je tu uvijek postojala. Njezino povjerenje u
Njega bilo je nepokolebano, ali mislila je na svog dragog brata
koga je i Isus volio. Sa alou koja je uskolebala njezino srce
zato to Krist nije doao ranije, a ipak s nadom da e ak i
sad uiniti neto da ih utjei, rekla je: Gospodine, da si bio
ovdje, ne bi bio umro moj brat. Usred pometnje koju su podizale
narikae sestre su stalno ponavljale ove rijei.
Lazare, izii! 435
S ljudskim i boanskim saaljenjem Isus je promatrao nje-

zino alosno i brigom izborano lice. Marta nije imala sklonosti 530
priati o onome to je prolo; sve je izrekla dirljivim rijeima:
Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali gle-
dajui u lice puno ljubavi, dodala je: Ali i sada znam da e ti
Bog dati sve to god zatrai od njega.
Isus je ohrabrio njezinu vjeru rijeima: Uskrsnut e brat
tvoj. Njegov odgovor nije imao cilj oivjeti nadu u trenutanu
promjenu. On je Martine misli poveo preko sadanjeg oivlja-
vanja njezinog brata i usmjerio ih na uskrsnue pravednika. On
je ovo uinio da bi u Lazarevu uskrsnuu mogla vidjeti jam-
stvo uskrsnua svih mrtvih pravednika i sigurnost da e to biti
ostvareno Spasiteljevom silom.
Marta je odgovorila: Znam da e uskrsnuti... o uskrsnuu,
u posljednji dan.
elei njezinu vjeru jo pravilnije usmjeriti, Isus je izjavio:
Ja sam uskrsnue i ivot. U Kristu je iskonski, nepozajmljeni,
nesteeni ivot. Tko ima Sina, ima ivot. (1. Ivanova 5,12)
Kristovo Boanstvo je vjernikovo vrsto obeanje o vjenom i-
votu. Tko vjeruje u mene, rekao je Isus, ako i umre, ivjet
e. Tko god ivi i vjeruje u me, sigurno nee nigda umrijeti.
Vjeruje li ovo? Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svojega
drugog dolaska. Tada e umrli pravednici ustati u neraspadlji-
vosti, a ivi pravednici uzet e se na Nebo ne vidjevi smrti.
udo koje e Krist upravo uiniti, uskrsnue Lazara iz mrtvih,
predstavljat e uskrsnue svih umrlih pravednika. Svojom ri-
jei i svojim djelima On je proglasio sebe Zaetnikom uskrs-
nua. On, koji e i sam uskoro umrijeti na kriu, stajao je s
kljuevima smrti, kao pobjednik nad grobom, pokazujui svo-
je pravo i silu darovati vjeni ivot.
Na Spasiteljeve rijei: Vjeruje li ovo?, Marta je odgovo-
rila: Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Boji
koji je doao na svijet. Nije shvatila rijei to ih je Krist izgo-
vorio u njihovom cjelovitom znaenju, ali priznala je svoju vje-
ru u Njegovo Boanstvo i svoje povjerenje da On moe izvriti
sve to eli.
Kad to ree, ode i zovnu sestru Mariju: Uitelj je ovdje
ree joj tiho i zove te. Vijest je izrekla to je tie mogla, jer
su sveenici i poglavari bili spremni Isusa uhititi kad im se prui
prilika. Vika narikaa sprijeila je da se uju njezine rijei.
436 Isusov ivot
533 uvi vijest, Marija je hitro ustala i s izrazom iekivanja

na licu napustila prostoriju. Mislei da je pola na grob pla-
kati, oaloeni su je pratili. Kad je stigla na mjesto na kome
je Isus ekao, kleknula je kraj Njegovih nogu i drhtavim usna-
ma rekla: Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro brat moj.
Teko je podnosila uzvike narikaa, jer je eznula da nasamo
razmijeni s Isusom nekoliko mirnih rijei. Meutim, znala je
za zlobu i ljubomoru koju su u svojim srcima gajili prema Isu-
su neki od nazonih, pa se uzdrala od potpunog izraavanja
svoje boli.
Kad je opazi gdje plae i gdje plau idovi koji su doli
s njom, Isus se potrese u dui. On je itao srca svih okupljenih.
Vidio je da je kod mnogih pokazivanje alosti samo pretvara-
nje. Znao je da e neki iz ovog skupa, koji sad pokazuju
licemjernu alost, uskoro planirati smrt ne samo za monog u-
dotvorca ve i za onog koji e biti podignut iz mrtvih. Krist je
mogao strgnuti s njih odjeu lane alosti. Ali, zadrao je svoj
pravedni gnjev. Rijei to ih je mogao izgovoriti kao izraz pot-
pune istine nije izgovorio, zbog drage osobe koja je u boli
kleala kraj Njegovih nogu i koja je istinski vjerovala u Njega.
Gdje ste ga poloili? upitao je. Gospodine rekoe mu
doi pa e vidjeti! Zajedno su krenuli ka grobu. Bio je to
alostan prizor. Lazar je bio vrlo omiljen i njegove sestre su
slomljena srca plakale za njim, a njegovi se prijatelji pridruili
boli i suzama oaloenih sestara. Pred tom ljudskom bijedom
i injenicom da nesretni prijatelji mogu oplakivati mrtvoga dok
Spasitelj svijeta stoji kraj njih Isus proplaka. Premda je bio
Boji Sin, ipak je uzeo ljudsku prirodu na sebe i bio pokrenut
ljudskom alou. Njegovo njeno, saaljivo srce uvijek je po-
krenuto suosjeajnou prema onima koji pate. On plae s onima
koji plau i raduje se s onima koji se raduju.
Meutim, Isus nije plakao samo zbog ljudske suuti pre-
ma Mariji i Marti. Njegove su suze iskazivale bol koja je bila
visoko iznad ljudske boli kao to je nebo vie od Zemlje. Krist
nije plakao za Lazarom, jer ga je namjeravao pozvati iz groba.
On je plakao zato to e mnogi koji su sad plakali za Lazarom
uskoro planirati Njegovo ubojstvo, smrt Onoga koji je uskrsnu-
e i ivot. Meutim, kako su nespremni bili nevjerni Hebreji
pravilno protumaiti Njegove suze! Neki, koji kao uzrok Nje-
534 gove boli nisu mogli vidjeti nita do samo vanjske okolnosti pred
Lazare, izii! 437
Njim, njeno su kazali: Gledaj kako ga je ljubio. Drugi, elei

posijati sjeme nevjerstva u srca nazonih, podsmjeljivo su re-
kli: Zar nije ovaj koji je slijepcu otvorio oi mogao uiniti da
Lazar ne umre? Ako je u Kristovoj moi bilo da Lazara spasi,
zato je dopustio da umre?
Prorokim je okom Krist vidio neprijateljstvo farizeja i
saduceja. Znao je da oni unaprijed smiljaju Njegovu smrt. Znao
je da e neki od ovih koji su naoko tako suosjeajni uskoro
sami sebi zatvoriti vrata nade i vrata Bojega grada. Uskoro se
treba dogoditi Njegovo ponienje i raspee, to e imati za
posljedicu razorenje Jeruzalema, a u to vrijeme nitko nee opla-
kivati mrtve. Odmazda koja treba doi na Jeruzalem jasno Mu
je pokazana. Vidio je kako Jeruzalem opsjedaju rimske legije.
Znao je da e mnogi koji sad plau za Lazarom umrijeti ti-
jekom opsade grada i da u njihovoj smrti nee biti nikakve
nade.
Krist nije plakao samo radi prizora koji je bio pred Njim.
Teret vjekovne boli leao je na Njemu. Vidio je strane poslje-
dice prijestupa Bojeg Zakona. Vidio je da u povijesti svijeta,
poevi s Abelovom smrti, borba izmeu dobra i zla nije pre-
stala. Gledajui u budue godine, vidio je patnju i alost, suze
i smrt, koji e biti ljudska sudbina. Njegovo je srce bilo pro-
bodeno boli ljudskog roda svih vjekova i svih zemalja. Patnje
grjenog ljudskog roda teko su pritiskale Njegovu duu, a iz-
vor Njegovih suza potekao je kad je zaelio otkloniti sve nji-
hove nevolje.
Isus se opet potrese u sebi te se uputi na grob. Lazara
su poloili u jednu pilju u stijeni i jedan golem kamen bio je
stavljen na ulaz. Dignite kamen! rekao je Krist. Mislei da sa-
mo eli pogledati umrlog, Marta je prigovorila rekavi da je tijelo
ve etiri dana sahranjeno i raspadanje je ve zapoelo. Ova
tvrdnja, izreena prije Lazareva uskrsnua nije dala nikakve m-
ogunosti da Kristovi neprijatelji kau kako je uinjena prije-
vara. U prolosti su farizeji irili lane tvrdnje o najvelianstve-
nijim izrazima Boje sile. Kad je Krist podigao u ivot Jairovu
ker, rekao je: Dijete nije umrlo, ve spava. (Marko 5,39) Poto
je bila bolesna samo kratko vrijeme, a uskrsnue se zbilo nepo- 535
sredno nakon smrti, farizeji su izjavili da dijete nije ni bilo mr-
tvo; da je sm Krist rekao da ono spava. Nastojali su prikazati
kao da Krist ne moe izlijeiti bolest i da su Njegova uda bila
438 Isusov ivot
obmana. Meutim, u ovom sluaju nitko nije mogao porei da

je Lazar bio mrtav.
Kad Gospodin namjerava uiniti neko djelo, Sotona utjee
na nekoga da se usprotivi. Dignite kamen! rekao je Krist. Koliko
je god mogue pripremite put za moje djelo. Meutim, poka-
zala se Martina samopouzdana i astoljubiva narav. Nije bila
voljna da se tijelo u raspadanju iznese na vidjelo. Ljudsko srce
sporo razumijeva Kristove rijei i Martina vjera nije shvatila pravo
znaenje Njegova obeanja.
Krist je ukorio Martu, ali su Njegove rijei izgovorene vrlo
blago. Ne rekoh li ti... da e vidjeti slavu Boju? Zato sum-
nja u moju silu? Zato rasuuje suprotno mojim zahtjevima?
Ima moju rije. Ako vjeruje, vidjet e Boju slavu. Prirodne
nemogunosti ne mogu sprijeiti djelo Svemoguega. Sumnja i
nevjerstvo nisu poniznost. Bezuvjetno vjerovanje u Kristovu ri-
je prava je poniznost, pravo predanje samoga sebe.
Dignite kamen! Krist je mogao zapovjediti stijeni da se
skloni i ona bi posluala Njegov glas. On je mogao zapovje-
diti anelima, koji su bili u Njegovoj neposrednoj blizini, da
to uine. Na njegovu zapovijed nevidljive ruke uklonile bi sti-
jenu. Meutim, nju trebaju uk loniti ljudske ruke. Na taj na-
in Krist je elio pokazati da ljudsko treba suraivati s boan-
skim. Ono to ljudska sila moe uiniti, boanska sila nije po-
zvana uiniti. Bog ne odbacuje ljudsku pomo. On jaa ovjeka,
surauje s njim kad on koristi sile i sposobnosti koje su mu
poklonjene.
Posluali su Isusovu zapovijed i uklonili kamen. Sve je
uinjeno javno i s ciljem. Svima je pruena prilika da vide ka-
ko se ne ini nikakva obmana. U grobu i stijeni lealo je Laza-
revo tijelo, hladno i mirno u smrti. Uzvici narikaa umuknuli
su. Iznenaena i puna iekivanja, gomila je stajala oko groba,
ekajui da vidi to e uslijediti.
Krist je spokojno stajao ispred groba. Sveana ozbiljnost
poivala je na nazonima. Krist se primaknuo grobu. Podiui
svoje oi k Nebu, rekao je: Oe, zahvaljujem ti to si me usli-
ao. Malo prije Kristovi neprijatelji optuivali su Ga za hulu
536 na Boga i uzimali kamenje da bace na Njega zato to je tvrdio
da je Boji Sin. Optuivali su Ga da ini uda Sotoninom si-
lom. Meutim, ovdje Krist tvrdi da je Bog njegov Otac i sa sa-
vrenim povjerenjem izjavljuje da je On Boji Sin.
Lazare, izii! 439
U svemu to je inio Krist je suraivao sa svojim Ocem.

Uvijek je paljivo pokazivao da ne radi neovisno o Njemu; a
svoja uda inio je vjerom i molitvom. Krist je elio da svi znaju
o Njegovu odnosu prema Njegovu Ocu. Oe, rekao je On,
zahvaljujem ti to si me usliao. Ja sam znao da me uvijek usli-
ava, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da
si me ti poslao. Ovdje je uenicima i narodu trebao biti dan
najuvjerljiviji dokaz o odnosu koji postoji izmeu Krista i Boga.
Njima je trebalo pokazati da Kristova tvrdnja nije bila obmana.
Rekavi to, viknu jakim glasom: Lazare, izii! Njegov glas,
razgovijetan i moan, dopro je do uiju umrloga. Dok je govo-
rio, boansko je prosijavalo kroz Njegovu ljudsku prirodu. Na
Njegovu licu, ozarenom Bojom slavom, narod je mogao vidjeti
pouzdanost Njegove sile. Svako je oko bilo prikovano za ulaz u
pilju. Svako je uho bilo spremno primiti i najmanji zvuk. S
velikim i brinim zanimanjem svi su iekivali ispit Kristova
Boanstva, dokaz koji treba potvrditi Njegovu izjavu da je Bo-
ji Sin, ili uguiti nadu za vjena vremena.
U tihom grobu neto se pokrenulo i onaj koji je bio mrtav
stajao je na ulazu groba. Njegove pokrete sputavali su mrtva-
ki povoji kojima je bio obavijen, pa je Krist rekao zapanjenim
gledateljima: Razveite ga i pustite ga da ide! Ponovno je
pokazano da ovjek treba suraivati s Bogom. Ljudi trebaju raditi
za ljude. Lazara su oslobodili, i on je stajao pred mnotvom;
ne kao ovjek ispijen boleu, sa slabim, klecavim udovima,
ve kao ovjek u najboljim godinama, u snazi plemenite
muevnosti. Njegove su oi sijale razumom i ljubavlju prema
svom Spasitelju. U dubokoj odanosti bacio se pred Isusove noge.
Oevici su u poetku stajali nijemi od uenja. Zatim je
uslijedio neopisiv prizor radosti i zahvalnosti. Sestre su kao dar
Boji primile povratak svog brata u ivot i prekidane suzama
radosnicama izrazile su svoju zahvalnost Spasitelju. Ali, dok su
se brat, sestre i prijatelji radovali ovom ponovnom susretu, Isus
se povukao s mjesta dogaaja. Kad su potraili Darovatelja ivota,
nisu Ga mogli nai.
440 Isusov ivot
59
Zavjera sveenika
537 Betanija je bila tako blizu Jeruzalema da su vijesti o uskrs-

lom Lazaru uskoro stigle u grad. Preko uhoda koji su bili oe-
vici ovog uda, hebrejski su poglavari brzo u svojim rukama
imali injenice. Odmah je sazvan sastanak Velikog vijea da se
odlui to treba initi. Krist je sad pokazao svoju vlast nad smru
i grobom. Ovo veliko udo bilo je vrhunski dokaz to ga je
Bog pruio ljudima da je On poslao svog Sina na svijet radi
njihova spasenja. To je bio izraz boanske sile dostatan da uvjeri
svaki um koji je pod vlau zdravog rasuivanja i prosvijetljene
savjesti. Mnogi koji su bili oevici Lazarova uskrsnua povjero-
vali su u Isusa. Meutim, pojaala se mrnja sveenika prema
Njemu. Odbacili su sve manje dokaze o Njegovoj boanskoj
prirodi, i ovo ih je novo udo samo razjarilo. Umrli je uskrsnuo
usred bijela dana i pred gomilom svjedoka. Nikakvo lukavstvo
ne bi moglo oboriti takav dokaz. Iz tog je razloga neprijatelj-
stvo sveenika postalo jo kobnije. Vie no ikad odluili su uiniti
kraj Kristovu djelovanju.
Saduceji, premda nisu bili naklonjeni Kristu, nisu bili tako
puni zlobe prema Njemu kao farizeji. Njihova mrnja nije bila
tako estoka. Meutim, sad su bili vrlo uznemireni. Oni nisu
538 vjerovali u uskrsnue mrtvih. Stvarajui o tome itav nauk, za-
kljuili su kako je nemogue da mrtvo tijelo oivi. Ali s neko-
liko Kristovih rijei njihova je teorija bila oborena. Pokazao im
je da ne znaju ni Pisma ni sile Boje. Nisu mogli vidjeti nika-
kvu mogunost za brisanje dojma to ga je udo ostavilo na
narod. Kako se ljudi mogu okrenuti od Njega koji je uspio oteti
(440)
Zavjera sveenika 441
grobu njegovog mrtvaca? irili su lane izvjetaje, ali se udo

nije moglo porei, pa nisu znali kako bi sprijeili Njegovo
djelovanje. Dotle saduceji nisu potpomagali plan o Kristovom
ubojstvu. Meutim, nakon Lazarova uskrsnua, zakljuili su da
jedino Njegovom smru mogu zaustaviti Njegove neustraive
optube protiv njih.
Farizeji su vjerovali u uskrsnue i morali su uvidjeti da je
ovo udo dokaz Mesijine nazonosti meu njima. Ali su se uvijek
suprotili Kristovom radu. Od samog poetka mrzili su Ga zato
to je otkrivao njihove licemjerne zahtjeve. On je strgnuo plat
strogih obreda ispod kojega se skrivala njihova moralna izopa-
enost. ista vjera koju je On propovijedao osudila je njihovo
prazno ispovijedanje pobonosti. Bili su edni odmazde zbog
Njegovih otrih ukora. Pokuali su Ga izazvati da kae ili uini
neto to bi im dalo priliku da Ga osude. Nekoliko puta poku-
ali su Ga kamenovati, ali se On tiho povukao i oni su Ga izgubili
iz vida.
uda to ih je inio subotom bila su za olakanje bolesni-
ma, ali su Ga farizeji pokuali osuditi kao prijestupnika subote.
Pokuali su pokrenuti herodovce protiv Njega. Predstavljali su
Ga kao da tei uspostavi suparnikog kraljevstva i savjetovali
su se s njima kako da Ga unite. Da bi izazvali Rimljane protiv
Njega, prikazali su Ga kao da pokuava potkopati njihovu vlast.
Pokuali su Ga na razne naine sprijeiti da utjee na narod.
Ali sve dotada njihovi su pokuaji bili osujeeni. Mnotvo koje
je svjedoilo o Njegovim djelima milosra i slualo Njegova i-
sta i sveta uenja znalo je da to nisu djela i rijei kritelja su-
bote ili bogohulnika. ak i sluge koje su poslali farizeji bile su
tako pod utjecajem Njegovih rijei da Ga nisu mogle uhvatiti.
U oajanju Hebreji su najposlije izdali naredbu da svakog o-
vjeka koji ispovijeda vjeru u Krista treba iskljuiti iz sinagoge.
Sveenici, poglavari i starjeine okupljeni na savjetovanju,
vrsto su odluili uutkati Njega koji je uinio tako velianstvena
djela kojima su se divili svi ljudi. Farizeji i saduceji bili su je- 539
dinstveniji no ikad ranije. Dotad podijeljeni, sad su postali jed-
no u svom protivljenju Kristu. Nikodem i Josip su prigodom
ranijih savjetovanja sprijeili da Isus bude osuen i zbog toga
nisu bili pozvani. Na ovo su savjetovanje bili pozvani drugi utje-
cajni ljudi koji su vjerovali u Isusa, ali njihov utjecaj nije nad-
jaao utjecaj zlobnih farizeja.
442 Isusov ivot
Ipak, svi lanovi ovog Savjeta nisu bili sloni. Veliko vijee
u to doba nije bilo zakonita skuptina. Ono je postojalo samo
zato to su ga trpjeli. Izvjestan broj njegovih lanova postav-
ljao je pitanje je li mudro osuditi Krista na smrt. Bojali su se
da e to izazvati pobunu u narodu, to e nagnati Rimljane da
uskrate daljnju blagonaklonost sveenstvu i oduzmu mo koju
je jo imalo. Saduceji su bili jedinstveni u svojoj mrnji prema
Kristu, pa ipak su bili skloni obazrivosti u svojim postupcima,
bojei se da e ih Rimljani liiti njihovog visokog poloaja.
Na ovom Vijeu, okupljenom da pripremi Kristovu smrt,
bio je prisutan i Svjedok koji je uo Nabukodonozorove hvali-
save rijei, vidio Baltazarove idolopoklonike gozbe i bio pri-
sutan kad je Krist u Nazaretu proglasio sebe Pomazanikom. Ovaj
Svjedok napominjao je poglavarima kakvo djelo ine. Dogaaji
iz Kristova ivota podizali su se pred njima s jasnoom koja ih
je zastraivala. Sjetili su se prizora u Hramu, kad je Isus, tada
djeak od dvanaest godina, stajao pred obrazovanim uitelji-
ma Zakona postavljajui im pitanja koja su ih zadivljavala. u-
do to ga je upravo uinio svjedoilo je da je Isus nitko drugi
do Boji Sin. Spisi Staroga zavjeta koji se odnose na Krista zasjali
su u njihovom umu u svom pravom znaenju. Smeteni i uz-
nemireni, poglavari su pitali: to emo initi? U Vijeu je dolo
do podvojenosti. Pod djelovanjem Svetoga Duha sveenici i po-
glavari nisu mogli odagnati uvjerenje da se bore protiv Boga.
Kad je Vijee bilo na vrhuncu svoje zbunjenosti, veliki je
sveenik Kaifa ustao. Kaifa je bio ohol i surov ovjek, vlasto-
ljubiv i netrpeljiv. Meu njegovim roacima bilo je saduceja,
oholih, drskih, bezobzirnih, punih slavoljublja i svireposti ko-
ju su skrivali platom lane pravinosti. Kaifa je prouavao pro-
roanstva i, premda nije poznavao njihovo pravo znaenje, govo-
rio je vrlo utjecajno i pouzdano: Vi nita ne znate! Vi ne mislite
da je za vas bolje da jedan ovjek umre mjesto naroda nego
540 da sav narod propadne. ak ako bi Isus bio nevin, tvrdio je
veliki sveenik, On se mora ukloniti s puta. On stvara potekoe
privlaei ljude k sebi i umanjujui ugled poglavara. On je bio
samo jedan, pa je bolje da On umre nego da bude oslabljen
autoritet poglavara. Ako ljudi izgube povjerenje u svoje pogla-
vare, bit e unitena snaga naroda. Kaifa je snano dokazivao
da e nakon ovog uda Isusovi sljedbenici najvjerojatnije podi-
i bunu. Rimljani e doi, govorio je, zatvorit e nam Hram,
Zavjera sveenika 443
ukinuti nae zakone i unititi nas kao narod. Koliko vrijedi ivot
ovog Galilejca u usporedbi sa ivotom naroda? Ako On stoji na
putu Izraelovoj dobrobiti, zar nije sluba Bogu ukloniti Ga? Bolje
je da jedan ovjek pogine, nego da propadne sav narod.
Izjavljujui da jedan ovjek mora umrijeti za narod, Kaifa
je pokazao da ima neko poznavanje proroanstava, premda je
ono bilo vrlo ogranieno. Meutim, Ivan u svom prikazivanju
dogaaja razmatra proroanstvo i pokazuje njegovo iroko i du-
boko znaenje. On kae: I ne samo mjesto naroda nego da i
razasutu djecu Boju skupi u jedinstvo. Kako je bez razmilja-
nja gordi Kaifa priznao Spasiteljevu misiju!
Na Kaifinim usnama ova tako dragocjena istina pretvore-
na je u la. ivotno naelo to ga je on zastupao zasnovano je
na naelu pozajmljenom iz neznabotva. Nejasna spoznaja da
jedan mora umrijeti za ljudski rod dovela je meu neznabo-
cima do prinoenja ljudskih rtava. Zato je Kaifa predloio da
se rtvovanjem Isusa spasi sav grjeni narod, ne od prijestupa
ve u prijestupu, da bi i dalje nastavio grijeiti. Takvim rasui-
vanjem namjeravao je uutkati prigovore onih koji bi se mogli
usuditi rei da do tog trenutka na Isusu nije pronaeno nita
to bi zasluivalo smrt.
U ovom Vijeu Kristovi su neprijatelji bili duboko osvje-
doeni. Sveti Duh je utjecao na njihov um. Ali Sotona se trudio
zagospodariti nad njima, skrenuvi njihovu pozornost na tetu
koju su pretrpjeli zbog Krista. Kako je Sotona malo cijenio nji-
hovu pravinost! Isus je otkrivao mnogo veu pravinost, koju
moraju imati svi koji ele biti Boja djeca. Ne obraajui pozor-
nost na njihove forme i obrede, poticao je grjenike da nepo-
sredno pou k Bogu kao milostivom Ocu i iskau Mu svoje po-
trebe. Na taj nain, po njihovom miljenju, On je odbacio sve-
enstvo. Nije htio priznati teologiju rabinskih kola. Razotkri-
vajui zle postupke sveenika nanio je nepopravljivu tetu nji- 541
hovom utjecaju. On je nanio tetu utjecaju njihovih mudrih izreka
i predaja, izjavljujui da su strogim nametanjem obrednog za-
kona ukinuli Boji Zakon. Sad ih je Sotona na sve ovo podsjeao.
Sotona im je govorio da moraju ubiti Isusa ako ele sauvati
ugled. Posluali su ovaj savjet. injenica da mogu izgubiti mo
koju su sada imali bila je, kako su smatrali, dovoljan razlog da
se donese neka odluka. Izuzimajui nekolicinu koja se nije usudila
iskazati svoj sud, Veliko je vijee prihvatilo Kaifine rijei kao
444 Isusov ivot
Boje rijei. U Vijeu je nastupilo olakanje; nesloga je prestala.

Odluili su ubiti Krista u prvoj prikladnoj prilici. Odbacujui
dokaz Isusova Boanstva, ovi sveenici i poglavari zakljuali su
se u neprobojnoj tami. Potpuno su pali pod Sotoninu vlast, a
on ih je urno gonio preko ruba vjene propasti. Usprkos tome,
njihova je prijevara bila takva da su bili vrlo zadovoljni sami
sobom. Smatrali su sebe domoljubima koji trae spasenje naroda.
Veliko vijee se, meutim, bojalo protiv Isusa poduzeti ne-
smotrene mjere, da se narod ne bi naljutio i da nasilje usmje-
reno na Njega ne bi palo na njih same. Zbog toga je Savjet
oklijevao s izvrenjem presude koju je izrekao. Spasitelj je ra-
zumio zavjeru sveenika. On je znao da Ga arko ele ukloniti
i da e se njihova namjera uskoro ispuniti. Meutim, Njegova
dunost nije bila da krizu ubrzava i On se povukao iz tog kraja,
uzevi svoje uenike sa sobom. Tako je Isus svojim primjerom
ponovno potvrdio uputu koju je dao uenicima: Kad vas ponu
progoniti u jednom gradu, bjeite u drugi! (Matej 10,23) Po-
stojalo je iroko polje u kome je trebalo raditi na spaavanju
dua; sve dok odanost Njemu to ne zahtijeva, Gospodnje sluge
ne trebaju izlagati opasnosti svoje ivote.
Isus je do ovog trenutka posvetio svijetu tri godine javnog
rada. Njegov primjer samoodricanja i nesebinog dobroinstva
nalazio se pred njima. Njegov ivot istoe, patnje i posveenja
bio je poznat svima. Ipak, ovo kratko razdoblje od tri godine
bilo je toliko dugo koliko je ovaj svijet mogao podnijeti nazo-
nost svojega Otkupitelja.
Njegov je ivot bio ivot progonstva i uvrede. Protjeran iz
Betlehema od ljubomorna kralja, odbaen od svog naroda iz
Nazareta, osuen na smrt bez krivnje u Jeruzalemu, s nekolici-
nom svojih vjernih sljedbenika, Isus je naao svoje privremeno
542 pribjeite u jednom stranom gradu. On, koga su uvijek dirale
ljudske nedae, koji je lijeio bolesne, vraao vid slijepima, sluh
gluhima, govor nijemima, koji je hranio gladne i tjeio alosne,
prognan je od ljudi za ije se spasenje trudio. On koji je iao
po uzburkanim valovima i jednom rijei umirio njihovo bijes-
no urlanje, koji je istjerivao avole koji su Ga, izlazei, prizna-
vali za Bojeg Sina, koji je prekidao san mrtvih, koji je tisue
drao kao oarane svojim rijeima mudrosti, nije mogao do-
prijeti do srca onih koji su bili zaslijepljeni predrasudom i mr-
njom i tvrdokorno odbijali svjetlost.
445
60
Zakon novoga kraljevstva
Marku 10,32-45; Luki 18,31-34.
Pribliavalo se vrijeme Pashe i Isus je ponovno poao pre- 547

ma Jeruzalemu. U Njegovom je srcu postojao mir savrena sklada
s Oevom voljom i vrstim je koracima hitao prema mjestu rtve.
Na uenike se sruio osjeaj tajanstvenosti, sumnje i straha. Spa-
sitelj je iao pred njima. Bili su zaprepateni, ali su ga slijedili
i bojali se.
Ponovno je sazvao dvanaestoricu k sebi i odreenije no ikad
otkrio im izdaju i svoje stradanje. Evo, rekao je, uzlazimo u
Jeruzalem, gdje e se ispuniti sve to su Proroci pisali o Sinu
ovjejemu. Bit e predan poganima, bit e izrugivan, zlostav-
ljen i popljuvan. Bievat e ga i ubiti. Ali e on trei dan us-
krsnuti. Oni od toga nita ne razumjee. Ta im rije bijae taj-
na; nisu shvatili to im ree.
Zar nisu oni malo prije ovoga posvuda objavljivali: Blizu
je kraljevstvo Boje? Zar nije i sam Krist obeao da e mnogi
sjesti s Abrahamom i Izakom i Jakovom u Bojem kraljevstvu?
Zar nije obeao svima koji su ostavili sve radi Njega stostruko
vie u ovom ivotu i udio u Njegovom kraljevstvu? Zar nije dao
dvanaestorici posebno obeanje o poasnim poloajima u Nje-
govom kraljevstvu da sjede na prijestoljima i sude nad dva-
naest plemena Izraelovih? ak i sad je rekao da e se sve to 548
je za Njega napisano u prorocima ispuniti. Zar proroci nisu na-
javili slavu Mesijine vladavine? U svjetlosti ovih misli Njegove
rijei o izdaji, progonstvu i smrti izgledale su nejasne i mrane.
(445)
446 Isusov ivot
Ma kakve potekoe nastupile, vjerovali su da e se kraljevstvo

uskoro uspostaviti.
Ivan, sin Zebedejev, bio je jedan od prva dva uenika koji
su poli za Isusom. On i njegov brat Jakov bili su u onoj prvoj
skupini koja je napustila sve radi Njegove slube. Rado su
napustili dom i prijatelje da bi mogli biti s Njim; ili su i raz-
govarali s Njim; bili su s Njim u tiini doma i na javnim sku-
povima. On je utiao njihova strahovanja, izbavio ih od opas-
nosti, otk lonio njihove patnje, tjeio ih u njihovoj alosti i
pouavao sa strpljivou i njenou, sve dok se nije inilo da
su se njihova srca povezala s Njegovim u ljubavi koja je plam-
sala i enji da budu to blie Njemu u Njegovu kraljevstvu. U
svakoj prigodi Ivan je zauzimao mjesto do Spasitelja, a Jakov
je elio biti poaen to bliskijom vezom s Njim.
Njihova je majka bila Kristov sljedbenik i svojim Mu je
imetkom dragovoljno sluila. S majinskom ljubavlju i asto-
ljubljem za svoju djecu, eljela je za njih najpoasnija mjesta u
novom kraljevstvu. Zbog toga ih je poticala da postave svoj
zahtjev.
Majka i njezini sinovi doli su k Isusu traei da im ispuni
jednu molbu ka kojoj su bila usmjerena njihova srca.
to biste eljeli... da vam uinim? upitao je On.
Majka je odgovorila: Naredi da ova moja dva sina sjednu
u tvom kraljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve
strane!
Isus se njeno ponaao prema njima, ne ukoravajui nji-
hovu sebinost u traenju prvenstva nad svojom braom. On
je itao njihova srca, znao je dubinu njihove privrenosti Njemu.
Njihova ljubav nije samo ljudski osjeaj, premda obesveena
zemaljskom naravi svog ljudskog toka, ona izvire iz izvora Nje-
gove otkupiteljske ljubavi. On nije elio ukoriti, ve produbiti
i oistiti. Rekao je: Moete li piti kale koji u ja piti? Ili pri-
miti krtenje koje u ja primiti? Sjetili su se Njegovih zago-
netnih rijei koje su navijetale suenje i patnje, ali su ipak
samouvjereno odgovorili: Moemo. Drali su za najveu ast
da dokau svoju privrenost time to e uzeti udjela u onome
to treba zadesiti njihova Gospodina.
Pit ete kale koji u ja piti; primit ete krtenje koje u
ja primiti, rekao je On; pred Njim je bio kri umjesto prijes-
549 tolja, dva razbojnika Njegova pratnja s desne i lijeve strane. Ivan
Zakon novoga kraljevstva 447
i Jakov trebali su sa svojim Uiteljem sudjelovati u patnjama.

Jedan e, prvi od brae, poginuti od maa, a drugi, najdulje
od svih, izdrati muke, sramotu i progonstvo.
Ali nije u mojoj vlasti, nastavio je On, da dajem mjesto
sa svoje desne ili lijeve strane. Ono pripada onima za koje je
odreeno. U Bojem kraljevstvu poloaj se ne zadobiva naklo-
nou. On se ne zasluuje niti prima proizvoljnim davanjem.
On je rezultat vrijednosti karaktera. Kruna i prijestolje dokaz
su da je ispunjen uvjet; pobjeda nad samim sobom kroz Go-
spodina naega Isusa Krista.
Puno kasnije, kad je ovaj uenik doveden da sudjeluje s
Kristom u zajednici Njegovih muka, Gospodin je otkrio Ivanu
to je uvjet blizine u Njegovom kraljevstvu. Pobjedniku u,
rekao je Krist, dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju,
kao to i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu
prijestolju. Pobjednika u uiniti stupom u hramu moga Bo-
ga odakle sigurno vie nee izii. Na njemu u napisati ime
moga Boga... i moje novo ime. (Otkrivenje 3,21.12) Isto tako
apostol Pavao pie: Ve se moja krv izlijeva u Boju ast, vri-
jeme je moje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku
dovrio, vjeru sauvao. Ve mi je pripravljen vijenac pravednosti
koji e mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac. (2. Ti-
moteju 4,6-8)
Najblie Kristu stajat e onaj koji je na Zemlji najdublje
zahvatio i pio od duha Njegove samoportvovne ljubavi lju-
bavi koja se ne hvasta... ne oholi se... ne trai svoje, ne raz-
drauje se, zaboravlja i prata zlo (1. Korinanima 13,4.5)
ljubavi koja pokree uenike, kao to je pokretala naeg Go-
spodina da daruje sve, da ivi i mukotrpno radi, da se rtvuje
do same smrti kako bi spasio ovjeanstvo. Ovaj duh pokazao
se i u Pavlovu ivotu. On je rekao: Za me je uistinu ivot Krist,
jer je njegov ivot otkrivao Krista ljudima; a smrt dobitak
dobitak za Krista; sama smrt e uiniti da se izrazi sila Njego-
ve milosti i prikupe ljudi za Njega. Jer proslavit e se Krist u
mom tijelu, kae on, bilo da ivim, bilo da umrem. (Filip-
ljanima 1,21.20)
Kad su desetorica ula o Jakovljevom i Ivanovom zahtje-
vu, postali su vrlo nezadovoljni. Najvie mjesto u kraljevstvu bilo
je upravo ono to je svaki od njih elio za sebe i stoga su bili
ljuti to su ova dva uenika stekla prividnu prednost nad njima.
448 Isusov ivot
550 inilo se kao da e se opet obnoviti svaa oko toga tko

e biti najvei, kad je Isus, pozvavi ih sebi, rekao srditim ue-
nicima: Znate li da vladari naroda okrutno postupaju s njima,
i da se velikai slue svojom vlau protiv njih. Neka ne bude
tako meu vama!
U kraljevstvima ovoga svijeta poloaj je znaio samouz-
dizanje. Smatralo se da narod postoji za korist vladajuim sta-
leima. Utjecaj, bogatstvo, obrazovanje bila su znaajna sred-
stva za stjecanje vlasti nad narodnim masama u korist narod-
nih voa. Vii stalei trebaju misliti, odluivati, uivati i vlada-
ti; nii slojevi trebaju sluati i sluiti. Religija, kao i sve ostalo,
bila je predmet vlasti. Od naroda se oekivalo da vjeruje i ini
ono to su nareivali pretpostavljeni. Pravo ovjeka kao ovje-
ka da sm za sebe misli i djeluje bilo je potpuno nepriznato.
Krist je uspostavio kraljevstvo na drukijim naelima. On
je pozivao ljude ne da vladaju, ve da slue, jaki da nose nemoi
slabih. Onaj koji ima mo, poloaj, darove, obrazovanje, ima
veu obvezu da slui svojim blinjima. ak i najskromnijim
Kristovim uenicima reeno je: Uistinu, sve ovo biva radi vas.
(2. Korinanima 4,15)
Po primjeru Sina ovjejega, koji nije doao da mu slue,
nego da on slui i da dadne svoj ivot kao otkup mjesto svih!
Meu svojim uenicima Krist je u svakom smislu bio Onaj koji
je vodio brigu i nosio teret. On je dijelio njihovo siromatvo,
za njih pokazivao samoodricanje, iao pred njima da poravna
teka mjesta i uskoro e zavriti svoje djelo na Zemlji polaga-
njem svog ivota. Naelo po kome je Krist djelovao treba po-
krenuti lanove Crkve, koja je Njegovo Tijelo. Ljubav je plan i
osnova spasenja. U Kristovom kraljevstvu najvei su oni koji
slijede primjer koji je On dao i djeluju kao pastiri Njegova sta-
da.
Pavlove rijei otkrivaju pravo dostojanstvo i ast kran-
skog ivota: Uistinu, iako sam slobodan s obzirom na sve, pre-
tvorio sam se u roba svima, i ne traim svoje osobne koristi,
nego korist mnogih da se spase. (1. Korinanima 9,19; 10,33)
U pitanjima savjesti bie mora ostati slobodno. Nitko ne
smije vladati tuim umom, donositi prosudbe umjesto drugoga
ili mu propisivati dunost. Bog svakoj dui daje slobodu mi-
ljenja i slobodu da slijedi svoja uvjerenja. Prema tome, svaki
e od nas dati Bogu raun sam za se. Nitko nema pravo uto-
Zakon novoga kraljevstva 449
piti svoju osobnost u osobnosti drugoga. U svemu to je pove-

zano s naelom treba svatko biti posve uvjeren u svoje milje-
nje. (Rimljanima 14,12.5) U Kristovom kraljevstvu ne postoji
nikakvo ugnjetavanje od gospodara, nikakve prinude na odre- 551
eno ponaanje. Nebeski aneli ne dolaze na Zemlju vladati i
zahtijevati odavanje potovanja, ve kao vjesnici milosti suraivati
s ljudima na uzdizanju ovjeanstva.
Naela i same rijei Spasiteljeva pouavanja u svojoj bo-
anskoj ljepoti prebivale su u sjeanju voljena uenika. Do po-
sljednjih Ivanovih dana teite njegova svjedoanstva crkvama
bilo je: Jer je ovo poruka koju smo uli od poetka: ljubimo
jedan drugoga! Po tomu smo spoznali ljubav to je on za nas
dao svoj ivot. Tako i mi moramo dati svoj ivot za svoju brau.
(1. Ivanova 3,11.16)
To je bio duh koji je proimao prvu Crkvu. Nakon izlije-
vanja Svetoga Duha mnotvo je vjernika bilo jedno srce i jedna
dua. Nitko nije nazivao svojim ono to mu je pripadalo, ve
je meu njima sve bilo zajedniko. Meu njima, dakako, nit-
ko nije oskudijevao. Apostoli su vrlo odvano svjedoili za us-
krsnue Gospodina Isusa i velika je milost bila nad njima svi-
ma. (Djela 4,32.34.33)
450 Isusov ivot
61
Zakej
552 Na putu u Jeruzalem Isus ue u Jerihon i poe kroz grad.

Na nekoliko kilometara od Jordana, na zapadnom rubu doline
koja se ovdje proirila u ravnicu, leao je grad usred tropskog
zelenila i raskone ljepote. Sa svojim palmama i bogatim vrto-
vima koje su zalijevali ivi izvori, presijavao se kao smaragd
okruen vapnenakim brdima i pustim uvalama koje su se
smjestile izmeu Jeruzalema i grada u ravnici.
Mnoge karavane putujui na blagdanske svetkovine prola-
zile su kroz Jerihon. Njihov je dolazak predstavljao uvijek vri-
jeme radosti, ali sad je narod uzbuivalo dublje zanimanje. Bi-
lo je poznato da se u mnotvu nalazio i galilejski Uitelj koji je
nedavno povratio u ivot Lazara pa, premda su kruili glasovi
o zavjeri sveenika, mnotvo Mu je eljelo odati potovanje.
Jerihon je jedan od gradova koji je u stara vremena bio
odvojen za sveenike, a i u ovo doba velik broj sveenika imao
je u njemu svoja prebivalita. Meutim, grad je imao vrlo raz-
noliko stanovnitvo. On je bio veliko prometno sredite i u njemu
su ivjeli mnogobrojni rimski slubenici i vojnici, zajedno sa
strancima iz raznih krajeva, a ubiranje carine inilo ga je do-
mom mnogih carinika.
Starjeina cariniki Zakej bio je Hebrejin, koga su nje-
govi sunarodnjaci mrzili. Njegov poloaj i bogatstvo bili su na-
553 grada za poziv kojeg su se gnuali i smatrali ga simbolom ne-
pravde i iznuivanja. Ipak, bogati carinski slubenik, premda
je to tako izgledalo, nije bio potpuno okorjeli svjetovni ovjek.
Ispod pojave svjetovnosti i oholosti nalazilo se srce spremno
(450)
Zakej 451
za boanski utjecaj. Zakej je sluao o Isusu. Izvjetaj o Onome

koji se ljubazno i paljivo odnosio prema prezrenim drutve-
nim slojevima proirio se na sve strane. U starjeini carinika
probudila se enja za boljim ivotom. Samo nekoliko kilometara
od Jerihona, Ivan Krstitelj propovijedao je na Jordanu i Zakej
je uo poziv na pokajanje. Uputa carinicima: Ne traite... nita
vie nego to vam je odreeno! (Luka 3,13), premda ju je naoko
zanemarivao, ostavila je dubok dojam na njegov um. Poznavao
je Pisma i bio osvjedoen da je ono to radi pogreno. Sada,
uvi rijei za koje se govorilo da potjeu od Velikog Uitelja,
osjeao je da je grjenik u Bojim oima. Ipak, ono to je uo
o Isusu rasplamsalo je nadu u njegovom srcu. Pokajanje i ob-
nova ivota mogli su se ostvariti ak i u njegovu ivotu; zar
nije jedan od najpovjerljivijih uenika novoga Uitelja carinik?
Zakej je odmah poeo slijediti uvjerenje koje je ovladalo nji-
me, nadoknaujui tetu onima kojima je nanio nepravdu.
Ve je poeo ispravljati svoje prole korake, kad su Jeri-
honom prostrujale vijesti da Isus ulazi u grad. Zakej Ga je od-
luio vidjeti. Poeo je razumijevati gorinu plodova grijeha i
svu teinu staze onoga koji se pokuava vratiti sa zlog puta.
Teko je bilo podnositi nerazumijevanje, susrete sa sumnjia-
vou i nepovjerenjem u naporima da ispravi svoje pogreke.
Starjeina carinika eznuo je pogledati u lice Onoga ije su ri-
jei donijele nadu u njegovo srce.
Ulice su bile zakrene pa Zakej, koji je bio malog rasta,
nije mogao nita vidjeti preko glava drugih ljudi. Nitko ga nije
elio propustiti, pa se tako trei malo ispred mnotva do jed-
ne razgranate divlje smokve koja se nadvila nad putom, bogati
ubira poreza popeo i sjeo izmeu grana, odakle je mogao pro-
matrati povorku koja je ispod smokve prolazila. Gomila se pri-
bliila i prolazila, a Zakej je eljnim pogledom traio da prepo-
zna lik Onoga za kim je eznuo.
Pored bunog negodovanja sveenika i rabina i uzvika do-
brodolice mnotva, ova je neizgovorena elja starjeine cari-
nika progovorila Isusovom srcu. Iznenada, upravo ispod smo-
kve, skupina je zastala. Oni koji su ili prvi i oni koji su ili
posljednji zaustavili su se, a pogled Onoga koji ita um podi-
gao se gore. Gotovo sumnjajui u svoja osjetila, ovjek na drvetu 554
uo je rijei: Zakeju, sii brzo, treba da se danas zadrim u
tvojoj kui.
452 Isusov ivot
Mnotvo je nainilo prolaz, i Zakej, hodajui kao u snu,

krenuo je k svom domu. Meutim, rabini su to promatrali na-
mrtenih lica i gunali od nezadovoljstva, i rugali se to je svra-
tio... u kuu jednog grenika.
Zakej je bio zaprepaten, zapanjen i zanijemio zbog Kri-
stove ljubavi i ljubaznosti u kojoj se spustio do njega tako nedo-
stojnog. Sad su ljubav i vjernost prema novopronaenom Ui-
telju otpeatile njegove usne. On e javno izrei svoje priznanje
i kajanje.
555 U nazonosti mnotva Zakej stade te ree Gospodinu: Evo,
polovicu svog imanja, Gospodine, dat u siromasima. I ako sam
koga u emu prevario, vratit u etverostruko.
Ree mu nato Isus: Danas je dolo spasenje ovoj kui, jer
je i on Abrahamov sin.
Kad je bogati mladi poglavar otiao od Isusa, uenici su
se udili govoru svoga Uitelja: Kako je muno ui bogatau
u kraljevstvo Boje! Uzviknuli su jedni drugima: Tko se on-
da moe spasiti? Sad su imali prikaz istinitosti Kristovih rijei
to je u ljudi nemogue, to je Bogu mogue. (Marko 10,24.26;
Luka 18,27) Vidjeli su kako jedan bogata Bojom milou mo-
e ui u kraljevstvo.
Prije no to je pogledao u Kristovo lice Zakej je otpoeo
djelo kojim se otkrio kao pravi pokajnik. Prije no to ga je itko
optuio, priznao je svoj grijeh. Podinio se osvjedoenju Sve-
toga Duha i poeo provoditi pouku iz rijei napisanih za stari
Izrael jednako kao i za nas. Gospodin je rekao davno prije toga:
Ako tvoj brat zapadne u kripac i ne mogne odravati svoje
odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom ivi kao stranac ili
gost. Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj,
i neka tvoj brat ivi s tobom! Ne uzaimlji mu novac na kamate
niti mu lihvarski daji svoju hranu. Neka nitko od vas ne na-
nosi tete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! (Le-
vitski zakonik 25,35-37.17) Ove rijei izgovorio je sam Krist kad
je bio skriven u stupu od oblaka i upravo prvi odgovor Zakeja
na Kristovu ljubav sastojao se u pokazivanju suuti prema siro-
manima i onima koji pate.
Meu carinicima je postojao savez, tako da su mogli ugnje-
tavati narod i podupirati jedni druge u svojim nepotenim dje-
lima. U svom otimanju sprovodili su ono to je gotovo postao
sveopi obiaj. ak i sveenici i rabini koji su ih prezirali no-
Zakej 453
sili su krivnju bogaenja nepotenim postupcima pod platom

svog svetog poziva. Meutim, im se Zakej podinio utjecaju
Svetoga Duha, odbacio je svaki postupak suprotan estitosti.
Nijedno pokajanje nije pravo ako ne izazove promjenu i-
vota. Kristova pravda nije ogrta kojim e se pokrivati nepriz-
nati i neostavljeni grijesi; to je ivotno naelo koje preobraa- 556
va karakter i upravlja ponaanjem. Svetost je potpuna pripad-
nost Bogu; to je potpuno predanje srca i ivota nebeskim na-
elima.
Kranin u svom poslovnom ivotu treba predstaviti svi-
jetu nain na koji bi na Gospodin vodio poslovne pothvate. U
svakom poslu on treba pokazati da je Bog njegov Uitelj. Sve-
tinja Gospodinu, treba biti napisano na trgovakim dnevnici-
ma i na glavnoj knjizi, na ugovorima, priznanicama i vrijedno-
snim papirima. Oni koji tvrde da su Kristovi sljedbenici, a po-
sluju na nepoten nain, lani su svjedoci o karakteru svetog,
pravinog i milostivog Boga. Svaka obraena dua, kao i Zakej,
objavit e ulazak Krista u svoje srce time to e napustiti ne-
pravine postupke koji su obiljeavali njezin ivot. Kao i star-
jeina cariniki, takav e pruiti dokaz svoje iskrenosti time to
e nadoknaditi nanesenu tetu. Gospodin kae: ... [tko] vrati
zalog, plati oteto, i stane ivjeti po zakonima ivota, ne inei
bezakonja... I svi grijesi njegovi to ih bijae poinio bit e mu
zaboravljeni... ivjet e. (Ezekiel 33,15.16)
Ako smo drugima uinili nepravdu nekim nepravinim po-
slovnim postupkom, ako smo prevarili u trgovini ili ako smo
obmanuli nekog ovjeka, ak ako je to bilo i u okvirima zakona,
trebamo priznati svoje djelo i nadoknaditi tetu, koliko je god
to u naoj moi. Pravo je da ne nadoknadimo samo ono to
smo uzeli, ve i sve ono to bi se s vremenom prikupilo pravil-
nom i mudrom uporabom dok su ta sredstva bila u naoj svojini.
Spasitelj je rekao Zakeju: Danas je dolo spasenje ovoj kui.
Ne samo to je Zakej bio blagoslovljen, nego s njim i sav nje-
gov dom. Krist je doao u njegov dom da mu daruje pouke o
istini i poui njegove ukuane o nebeskom kraljevstvu. Oni su
bili iskljueni iz sinagoga zbog prijezira rabina i vjernika; ali
sada, najpoasniji dom u cijelom Jerihonu okupio se oko bo-
anskog Uitelja da u svojoj kui slua rijei ivota.
Kad Krista primamo kao osobnog Spasitelja, dolazi spase-
nje dui. Zakej je primio Isusa, ne samo kao prolaznog gosta u
454 Isusov ivot
svom domu, ve kao Onoga koji e prebivati u hramu bia.

Knjievnici i farizeji optuivali su ga kao grjenika, gunajui
protiv Krista zato to je postao njegov gost, ali Gospodin ga je
prepoznao kao Abrahamova sina. Jer sinovi su Abrahamovi oni
koji vjeruju. (Galaanima 3,7)
455
62
Gozba u imunovoj kui
Marku 14,3-11; Luki 7,36-50; Ivanu 11,55-57; 12,1-11.
imun iz Betanije smatrao se Isusovim uenikom. Bio je 557

jedan od nekolicine farizeja koji su se otvoreno pridruili Kri-
stovim sljedbenicima. On je priznao Isusa kao uitelja i nadao
se da bi On mogao biti Mesija, ali Ga nije prihvatio kao Spasi-
telja. Njegov karakter nije bio preobraen, njegova su naela
bila nepromijenjena.
imun je bio iscijeljen od gube i to ga je privuklo Isusu.
elio je pokazati svoju zahvalnost i prigodom Kristova posljed-
njeg posjeta Betaniji priredio je gozbu Spasitelju i Njegovim
uenicima. Ova je gozba okupila mnoge Hebreje. U Jeruzalemu
je u to vrijeme vladalo veliko uzbuenje. Krist i Njegovo po-
slanje privlaili su veu pozornost no ikada ranije. Oni koji su
doli na gozbu budno su pratili Njegovo kretanje, a neki od
njih inili su to neprijateljskim pogledom.
Spasitelj je stigao u Betaniju samo est dana prije Pashe, i
po obiaju potraio je odmor u Lazarevu domu. Mnogi putnici
koji su stizali u grad proirili su vijest da je i On na svom putu
u Jeruzalem i da e se tijekom subote odmarati u Betaniji. Me-
u ljudima je vladalo veliko oduevljenje. Mnotvo se okupilo
u Betaniji, neki iz naklonosti prema Isusu, a drugi iz radozna-
losti da vide ovjeka koji je uskrsnuo iz mrtvih.
Mnogi su oekivali da od Lazara uju udesan izvjetaj o
prizorima kojima je bio svjedok nakon smrti. Bili su iznenae-
ni to im nita nije rekao. Nije im imao rei nita od toga. Na- 558
dahnue objavljuje: ... a mrtvi ne znaju nita... Davno je ne-
(455)
456 Isusov ivot
stalo i njihove ljubavi i mrnje i zavisti. (Propovjednik 9,5.6)

Meutim, Lazar im je iznosio divno svjedoanstvo o Kristovom
radu. On je doivio uskrsnue iz mrtvih s tim ciljem. Sa sigur-
nou i silom izjavio je da je Isus Boji Sin.
Izvjetaj koji su posjetitelji Betanije odnijeli u Jeruzalem
poveali su uzbuenje. Ljudi su bili eljni vidjeti i uti Isusa.
Sveope pitanje bilo je hoe li Ga Lazar pratiti u Jeruzalem i
hoe li prorok biti na Pashi okrunjen za kralja. Sveenici i
poglavari vidjeli su da njihova mo nad narodom stalno slabi,
pa je njihova mrnja prema Isusu postala jo ea. Jedva su
ekali priliku da Ga zauvijek uklone sa svog puta. Kako je vri-
jeme odmicalo, poeli su strahovati da On nakon svega moda
nee doi u Jeruzalem. Prisjeali su se kako je esto osujei-
vao njihove ubilake namjere, pa su se bojali da ih je On i sad
prozreo u njihovim neprijateljskim namislima, i da e ostati
daleko. Nisu mogli skriti svoju zabrinutost, pa su se meu-
sobno pitali: to vam se ini? Zar sigurno nee doi na svetko-
vinu?
Sazvan je Savjet sveenika i farizeja. Od Lazareva uskrsnu-
a naklonost naroda prema Kristu bila je tako snana da bi bilo
opasno javno Ga uhititi. Tako su Ga vlasti odluile uhititi taj-
no i to tie Ga izvesti na sud. Nadali su se da e se, kad njegova
osuda postane poznata, nestalna plima javnog miljenja smiriti
u njihovu korist.
Na taj su nain namjeravali unititi Isusa. Ali dokle god je
Lazar ivio, sveenici i rabini su znali da nisu sigurni. Samo
postojanje ovjeka koji je bio etiri dana u grobu i koji je vra-
en u ivot Isusovom rijeju, izazvat e ranije ili kasnije otpor.
Narod bi se osvetio svojim voama zbog oduzimanja ivota
Onome koji je mogao izvriti takvo udo. Veliko je vijee stoga
odluilo da i Lazar mora umrijeti. Zavist i predrasuda doveli
su dotle svoje robove. Mrnja i nevjerstvo hebrejskih voa stal-
no su se poveavali da bi oduzeli ivot ak i onome koga je
beskonana sila izbavila iz groba.
Dok je u Jeruzalemu napredovala zavjera, Isus i Njegovi
prijatelji bili su pozvani na imunovu gozbu. Za stolom je Spa-
sitelj sjedio sa imunom kojega je iscijelio od stravine bolesti,
s jedne strane, i s Lazarom koga je podigao iz mrtvih, s druge
strane. Marta je posluivala kod stola, dok je Marija eljno slu-
559 ala svaku rije s Isusovih usana. U svom milosru Isus joj je
Gozba u imunovoj kui 457
oprostio grijehe, pozvao njezinog voljenog brata da izae iz

groba, pa je Marijino srce bilo prepuno zahvalnosti. ula je kako
Isus govori o svojoj smrti koja se pribliava, i u svojoj dubokoj
ljubavi i alosti eznula je iskazati Mu potovanje. Po cijenu
velike osobne rtve, kupila je jednu alabastrenu boicu prave
nardove dragocjene i miomirisne pomasti da Mu pomae tije-
lo. Ali sad su mnogi izjavljivali da e On uskoro biti okrunjeni
kralj. Njezina se bol pretvorila u radost pa je eznula da bude
prva koja e odati potovanje svom Gospodinu. Uzevi litru mi-
risne pomasti, izlila je njezin sadraj na Isusovu glavu i noge;
zatim je klekla i u plau kvasila Isusove noge svojim suzama,
otirui ih svojom dugom bujnom kosom.
Nije eljela da je itko primijeti i njezini pokreti mogli su
ostati nezapaeni, ali je miris ispunio prostoriju i objavio nje-
zin in svim nazonima. Juda je promatrao ovaj in s velikim
nezadovoljstvom. Umjesto da prieka i uje to e Krist o tome
rei, poeo je onima u svojoj blizini apatom prenositi svoje
zamjerke predbacujui Kristu to trpi takvo rasipanje. Luka-
vo je navodio na misao koja e vjerojatno izazvati nezadovolj-
stvo.
Juda je bio blagajnik uenika, pa je od njihove neznatne
zalihe potajno uzimao za sebe, umanjujui tako jo vie njihova
skromna sredstva. elio je staviti u kovei sve to je mogao
dobiti. Novac iz koveia esto se uzimao da bi se pomoglo
siromasima, i kad je kupljeno neto to Juda nije smatrao va-
nim, rekao bi: emu to rasipanje? Zato se ta vrijednost nije
stavila u kovei koji nosim za siromane? Marijino je djelo
sad bilo u tako uoljivoj suprotnosti s njegovom sebinou da
se postidio, i po svom obiaju ovoj vrijednoj pobudi i daru po-
kuao nai prigovor. Okrenuvi se uenicima upitao je: Zato
se ova pomast nije prodala za trista denara te to dalo siroma-
sima? To ne ree to bi mu bilo stalo do siromaha, ve jer bi-
jae lopov koji je drao kesu i krao to se u nju stavljalo. Juda
nije imao srca za siromane. Da se Marijin miris i prodao i da
je novac doao pod njegovu upravu, siromani ne bi imali ni-
kakve koristi.
Juda je imao visoko miljenje o svojoj poslovnoj sposob-
nosti. Kao financijski strunjak smatrao je sebe puno viim od
ostalih uenika i navodio ih da ga promatraju u istom svjetlu.
Stekao je njihovo povjerenje i vrio jak utjecaj na njih. Njego-
458 Isusov ivot
va lana suut prema siromanima obmanula ih je i njegov lu-

560 kavi nagovjetaj uinio je da s nepovjerenjem gledaju na Mari-
jinu odanost. aputanje je kruilo oko stola: emu ovo rasipanje?
Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima!
Marija je ula rijei kritike. Srce joj je zadrhtalo. Bojala se
da e je sestra prekoriti za rasipnost. Uitelj bi takoer mogao
pomisliti da je lakomislena. Bez ikakva opravdanja ili isprike
namjeravala se povui, kad se zauo glas njezinog Gospodina:
Pustite je! Zato joj dosaujete? Vidio je da je bila poniena
i zbunjena. Znao je da je ovim inom slube izrazila svoju za-
hvalnost za oprost grijeha, pa je donio olakanje njezinom umu.
Podiui svoj glas iznad kritikog amora, rekao je: Ona je
izvrila djelo ljubavi na meni. Jer siromahe ete uvijek imati sa
sobom, i moi ete im dobro initi kad god htjednete; a mene
neete imati uvijek. Ona je uinila to je mogla: pomazala je
tijelo moje unaprijed za ukop.
Mirisni dar koji je Marija naumila izdano utroiti na Spa-
siteljevo mrtvo tijelo, izlila je na Njegovo ivo tijelo. Prilikom
pogreba taj bi miris ispunio grob, a sad je obradovao Njegovo
srce jamstvom njezine vjere i ljubavi. Josip iz Arimateje i Nikodem
nisu ponudili svoj dar ljubavi Isusu za Njegova ivota. S gor-
kim suzama donosili su svoje skupocjene mirise za Njegovo hlad-
no, besvjesno tijelo. ene koje su donijele svoje skupocjene mi-
rise na grob uzaludno su se trudile, jer je On uskrsnuo. Ali
izlijevajui svoju ljubav na Spasitelja dok je bio svjestan njezine
odanosti, Marija Ga je pomazala za ukop. A kad je krenuo u
tamu svoje velike kunje, ponio je sobom i sjeanje na to djelo,
na zalog ljubavi koja e Mu vjeno pripadati od onih koje otkupi.
Postoje mnogi koji donose dragocjene darove mrtvima. Dok
stoje oko hladnog, nepominog tijela, slobodno izgovaraju ri-
jei ljubavi. Njenost, potovanje, odanost neogranieno se is-
kazuju onome koji ne vidi i ne uje. Da su ove rijei bile izgo-
vorene kad su umornom duhu bile toliko potrebne, kad ih je
uho moglo uti a srce osjetiti, kako bi dragocjen bio njihov
miris!
Marija nije razumjela cjelovito znaenje svojega djela ljubavi.
Ona nije mogla odgovoriti svojim tuiteljima. Nije mogla ob-
jasniti zato je izabrala tu prigodu da pomae Isusa. Sveti Duh
je pripremio priliku za nju i ona je posluala Njegove poticaje.
Nadahnue silazi ne dajui objanjenje. Nevidljiva prisutnost go-
vori umu i osjeajima i pokree srce da djeluje. Ono je oprav-

danje samo sebi.
Krist je objasnio Mariji znaenje njezinog djela i time joj
je dao vie no to je primio. Jer to je izlila ovu pomast na
tijelo moje, rekao je On, uinila je to da me pripremi za ukop. 563
Kao to se alabastrena posuda razbila i ispunila cijelu kuu
svojim mirisom, tako je i Krist trebao umrijeti, Njegovo se ti-
jelo trebalo slomiti, ali On e ustati iz groba i miris Njegova
ivota treba ispuniti Zemlju. Krist je vas ljubio i predao samo-
ga sebe za nas kao prinos i rtvu Bogu na ugodan miris.
(Efeanima 5,2)
Zaista, kaem vam, izjavio je Krist, gdje se god bude
na svem svijetu propovijedala Radosna vijest, kazat e se,
njoj na uspomenu, i ono to ona uini. Gledajui u budunost,
Spasitelj je s pouzdanjem govorio o svom evanelju. Ono se
trebalo propovijedati po cijelome svijetu. I dokle god se evan-
elje bude irilo, Marijin dar irit e svoj miris i srca e biti
blagoslovljena njezinim nesvakidanjim djelom. Kraljevstva e
se dizati i padati, imena vladara i zavojevaa bit e zaborav-
ljena, ali djelo ove ene ostat e besmrtno na stranicama svete
povijesti. Sve do kraja vremena ta razbijena alabasterna posu-
da kazivat e priu o neizmjernoj Bojoj ljubavi za pali ljudski
rod.
Marijino je djelo bilo u izrazitoj suprotnosti s djelom to
ga je Juda namjeravao uiniti. Kakav otar ukor bi Krist mogao
dati njemu koji je posijao sjeme kritike i zlih misli u umove
uenika! Kako bi opravdano tuitelj mogao biti optuen! On
koji ita pobude svakog srca i razumije svako djelo mogao je
otvoriti pred nazonima na gozbi mrana poglavlja iz Judinog
iskustva. Prazna prijetvornost na kojoj je izdajnik zasnovao svoje
rijei mogla je biti objelodanjena, jer umjesto da je suosjeao
sa siromanima, pljakao je novac koji je bio namijenjen za
njihovu potporu. Opravdani bi se gnjev mogao podii protiv
njega zbog ugnjetavanja udovica, siroadi i nadniara. Meu-
tim, da je Krist razotkrio Judu, to bi se moglo navoditi kao
razlog za izdaju. Premda je bio optuen kao lopov, Juda bi ste-
kao naklonost, ak i meu uenicima. Spasitelj ga nije ukorio
i na taj je nain izbjegao pruiti mu izgovor za izdaju.
Meutim, pogled koji je Isus uputio Judi, uvjerio ga je da
je Spasitelj prozreo njegovu dvolinost i proitao njegov nizak
460 Isusov ivot
i podli karakter. Pohvaljujui Marijino djelo, koje je tako otro

osueno, Krist je ukorio Judu. Prije ovoga, Spasitelj ga nije ni-
kada neposredno ukorio. Sad je ukor uznemirio njegovo srce.
Odluio se na odmazdu. S veere je otiao ravno u palau velikog
564 sveenika, u kojoj je zatekao Savjet na zasjedanju i ponudio im
izdati i predati Isusa u ruke.
Sveenici su se vrlo obradovali. Ovim je izraelskim voa-
ma pruena prednost da prihvate Krista kao svog Spasitelja bez
ikakvog novca ili cijene. Ali oni nisu htjeli primiti taj drago-
cjeni dar koji im je ponuen u najnjenijem duhu ljubavi koja
privlai k sebi. Nisu htjeli prihvatiti to spasenje koje vrijedi vie
od zlata i kupili su svog Gospodina za trideset srebrnika.
Juda je poputao pohlepi sve dok ona nije uguila svaku
dobru crtu njegova karaktera. Zavidio je na daru donesenom
Isusu. Njegovo srce gorjelo je od zavisti to je Spasitelj primio
dar dostojan zemaljskih vladara. Za iznos koji je bio znatno manji
od cijene posude s mirisnom pomasti izdao je svog Gospodina.
Uenici nisu bili kao Juda. Voljeli su Spasitelja. Ali nisu
pravilno procijenili Njegov uzvieni karakter. Da su shvatili to
je uinio za njih, osjeali bi da nita to Mu je poklonjeno nije
uzalud potroeno. Mudraci s Istoka, koji su tako malo znali o
Isusu, pokazivali su potpunije uvaavanje asti koja Mu pripada.
Donijeli su dragocjene poklone Spasitelju i sa strahopotova-
njem Mu se poklonili, premda je bio novoroene u jaslama.
Krist cijeni djela ljubaznosti proizala iz srca. Kad Mu je
tko uinio neko djelo ljubavi, On je u svojoj nebeskoj plemeni-
tosti blagoslovio onoga koji je to uinio. Nije odbacivao ni
najjednostavniji cvijet ubran djejom rukom, koji Mu je ponu-
en u ljubavi. On je prihvaao darove od djece i blagoslivljao
darivatelje, upisujui njihova imena u Knjigu ivota. Marijino
pomazanje to ga je uinila nad Isusom spominje se u Svetom
pismu da bi se nainila razlika izmeu nje i drugih Marija. Djela
ljubavi i dubokog potovanja prema Isusu dokaz su vjere u Njega
kao Bojeg Sina. Sveti Duh spominje dokaze vjernosti ene prema
Kristu: ... ako je prala noge svetima, ako je pomagala nevolj-
nima, ako se posvetila svakoj vrsti dobrih djela. (1. Timoteju
5,10)
Krist se radovao zbog ozbiljne Marijine elje da izvri volju
svojega Gospodina. Prihvatio je bogatstvo istih osjeaja koje
njegovi uenici nisu i ne bi razumjeli. Ova elja kojom je Marija
morala uiniti ovu slubu za svog Gospodina imala je veu

vanost za Krista od svih skupocjenih ulja na svijetu, zato to
je izraavala njezino uvaavanje Spasitelja svijeta. Kristova lju-
bav ju je nagonila. Neusporedivo savrenstvo Kristova karak-
tera ispunjavalo je njezinu duu. Ta mirisna pomast bila je simbol
njezina srca. To je bio vanjski izraz ljubavi napajane nebeskim
potocima sve dok se nije izlila.
Marijino djelo bilo je upravo ona pouka koja je uenicima 565
trebala pokazati da bi Kristu bio ugodan izraz njihove ljubavi.
On je njima bio sve i oni nisu razumjeli da e im uskoro biti
uskraena Njegova nazonost, da Mu uskoro nee moi poklo-
niti nijedan dar svoje zahvalnosti za Njegovu veliku ljubav.
Kristovu osamljenost, Njegovu odvojenost od nebeskih dvorova,
to to je ivio ivotom ljudi, uenici nisu nikada shvaali ili
cijenili kao to bi trebalo. esto je bio alostan zato to Mu
uenici nisu pruali ono to je trebao primiti od njih. Znao je
da bi i oni razumjeli, kad bi bili pod utjecajem nebeskih an-
ela koji su Ga pratili, da nikakva rtva ne bi mogla biti toliko
vrijedna koliko je vrijedno obznaniti duhovne osjeaje srca.
Njihova naknadna spoznaja pruila im je pravi uvid o to-
me to su sve mogli uiniti za Isusa izraavajui ljubav i za-
hvalnost svojih srca, dok su bili kraj Njega. Kad Isus vie nije
bio s njima i kad su se doista osjeali kao ovce bez pastira,
poeli su uviati kako su Mu mogli pokazati panju koja bi
donijela radost Njegovom srcu. Nisu vie okrivljavali Mariju, ve
sebe. O kad bi mogli povui svoje prigovore, svoje spominja-
nje siromanih kao vrednijih da prime dar nego Krist! Osjeali
su estok samoprijekor dok su ranjeno tijelo svojega Gospodi-
na skidali s kria.
Ista potreba vidi se danas i u naem svijetu. Samo malo
ljudi pravilno cijeni to je sve Krist za njih. Kad bi to inili,
izrazili bi veliku ljubav poput Marijine i bilo bi obilje mirisnih
pomazanja. Skupocjena mirisna pomast ne bi se smatrala pro-
palom. Nita se ne bi smatralo previe dragocjenim da se pokloni
Kristu, nikakvo samoodricanje i samoportvovnost previe ve-
likima da se podnesu zbog Njega.
Rijei izgovorene u srdbi: emu to rasipanje? ivo su
predoile Kristovu najveu rtvu koja je ikada uinjena dar
samoga sebe na rtvu pomirnicu za izgubljeni svijet. Gospo-
din je bio tako dareljiv prema svojoj ljudskoj obitelji da se za
462 Isusov ivot
Njega ne moe rei kako je mogao uiniti vie. Darujui Isusa,

Bog je dao cijelo Nebo. S ljudske toke gledita, takva je rtva
predstavljala nemilosrdno rasipanje. Po ljudskom razumijevanju,
cjelokupan plan spasenja predstavlja rasipanje blagodati i sred-
stava. Posvuda se sreemo sa samoodricanjem i svesrdnom r-
tvom. Nebeska vojska doista moe sa uenjem promatrati ljud-
ski rod koji ne eli biti uzdignut i obogaen neogranienom
ljubavlju izraenom u Kristu. Oni stvarno mogu uzviknuti: e-
mu ovo veliko rasipnitvo?
Meutim, otkupljenje za izgubljeni svijet trebalo je biti puno,
566 obilno i cjelovito. Kristov dar bio je tako obilan da je stigao
do svake due koju je Bog stvorio. On se nije mogao tako ogra-
niiti da ne prekorai broj onih koji e prihvatiti veliki Dar.
Svi ljudi nisu spaeni, a ipak plan spasenja nije rasipnitvo za-
to to on ne postie sve to je njime velikoduno osigurano.
Mora biti dovoljno, a i da pretekne.
Domain imun bio je pod utjecajem Judina prigovaranja
zbog Marijinog dara, i bio je iznenaen Isusovim ponaanjem.
Njegov je farizejski ponos bio povrijeen. Znao je da mnogi
od njegovih gostiju gledaju na Krista s nepovjerenjem i neza-
dovoljstvom. imun je rekao u svom srcu: Kad bi ovaj bio pro-
rok, znao bi tko je i kakva je ova ena to ga se dotie: da je
grenica.
Izlijeivi imuna od gube, Krist ga je spasio od ivota jed-
nakog smrti. Ali imun se sad pitao je li Spasitelj prorok. i-
mun je pao u kunju da misli kako Krist nije prorok zato to
je dopustio ovoj eni da Mu se priblii, zato to je nije srdito
i prezrivo odgurnuo kao onu iji su grijesi preveliki da bi bili
oproteni, i zato to nije pokazivao kako shvaa da je posrnula.
Isus nita ne zna o ovoj eni koja je tako slobodna u svom po-
naanju, pomislio je on, inae joj ne bi dopustio da Ga se do-
takne.
Meutim, imunovo nepoznavanje Boga i Krista navelo ga
je da misli onako kako je mislio. Nije shvatio da Boji Sin mora
djelovati na boanski nain, sa saaljenjem, njenou i milo-
srem. imunov nain ogledao se u tome to nije pridavao ni-
kakvu pozornost Marijinoj pokajnikoj slubi. Njezino djelo ljub-
ljenja i pomazanja Kristovih nogu mirisom razdrailo je njego-
vu bezdunost. Pomislio je da bi Krist, kad bi bio prorok, pre-
poznao grjenike i ukorio ih.
Na ovu neizreenu misao Spasitelj je odgovorio: imune,

imam ti neto rei... Neki vjerovnik imao dvojicu dunika. Je-
dan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako
nisu mogli vratiti, on oprosti obojici. Koji e mu, dakle, od
njih vie pokazivati ljubavi? imun odgovori: Drim, onaj ko-
me je vie oprostio. Pravo si sudio ree mu Isus.
Kao to je Natan uinio s Davidom, tako je i Krist svoju
pouku u domu sakrio velom ove prie. Bacio je na svog doma-
ina teret izricanja presude samome sebi. imun je naveo na
grijeh ovu enu koju je sada prezirao. Ona je doivjela veliku
nepravdu od njega. imun i ova ena predstavljeni su dvojicom
dunika iz prie. Isus nije namjeravao pruiti pouku o tome
da ove dvije osobe trebaju osjeati razliit stupanj obveze, jer
je svaka od njih imala dug zahvalnosti koji se nikada ne moe 567
vratiti. Meutim, imun je smatrao sebe pravednijim od Mari-
je, pa je Isus elio da uvidi kolika je, zapravo, bila velika nje-
gova krivnja. elio mu je pokazati da je njegov grijeh bio vei
od njezinog, toliko vei koliko je dug od pet stotina denara
bio vei od duga od pedeset denara.
imun je sada poeo promatrati sebe u novoj svjetlosti. Vidio
je kako je Mariju promatrao Onaj koji je bio vie nego prorok.
On je uvidio da Krist svojim otrim prorokim okom ita nje-
zino srce prepuno ljubavi i odanosti. Obuzeo ga je stid i shva-
tio je da se nalazi u nazonosti Onoga koji je uzvieniji od
njega.
Dooh u tvoju kuu, nastavio je Krist, ti mi nisi vodom
polio noge, a Marija suzama pokajanja, pokrenutog ljubavlju,
oprala mi je noge i obrisala ih svojom kosom. Ti mi ne dade
poljupca, a ona, koju ti prezire, otkako uoh, ne prestaje
mi ljubiti noge. Krist je nabrajao prilike koje je imun imao
da pokae svoju ljubav prema svojemu Gospodinu i svoje pri-
znanje za ono to je za njega uinio. Otvoreno, ali s njenom
ljubaznou, Spasitelj je uvjeravao svoje uenike da je Njegovo
srce alosno kad Mu Njegova djeca zanemare iskazati svoju za-
hvalnost rijeima i djelima ljubavi.
Onaj koji ispituje srca itao je pobude koje su pokrenule
Marijino djelo, a On je vidio i duh koji je potaknuo imunove
rijei. Vidi li ovu enu? pitao ga je On. Ona je grjenica.
Zato, kaem ti, oproteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala
mnogo ljubavi.
464 Isusov ivot
imunova hladnoa i nemarnost prema Spasitelju pokazale

su kako je malo cijenio milost koju je primio. On je mislio da
je poastio Isusa pozivajui Ga u svoj dom. Ali sad je vidio
sebe kakav je doista bio. Dok je mislio da ita svog Gosta, nje-
gov Gost je itao njega. Uvidio je svu tonost Kristove prosud-
be o njemu. Njegova je vjera bila haljina farizejstva. On je pre-
zirao Isusovo saaljenje. Nije Ga prepoznao kao predstavnika
Boga. Dok je Marija bila grjenica kojoj je oproteno, on je bio
grjenik koji nije dobio oprost. Strogo pravilo pravde to ga je
elio usmjeriti protiv nje, osudilo je njega.
imun je bio dirnut Kristovom ljubaznou, budui da ga
nije javno ukorio pred gostima. S njim se nije postupalo onako
kako je on elio da se postupi prema Mariji. Vidio je da Isus ne
eli izloiti njegovu krivnju pred druge, ve je elio istinitim
prosuivanjem o ovom sluaju osvjedoiti njegov um i ljubaz-
nou punom saaljenja pokoriti njegovo srce. Strogo igosanje
uinilo bi da imun otvrdne prema pokajanju, dok ga je strp-
568 ljiva opomena uvjerila u njegovu krivnju. Uvidio je veliinu svog
duga prema Gospodinu. Njegova gordost je poniena, on se po-
kajao i gordi farizej postao je ponizni, samoportvovni uenik.
Mariju su smatrali velikom grjenicom, ali Krist je pozna-
vao okolnosti koje su oblikovale njezin ivot. On je mogao ugasiti
svaku iskru nade u njezinoj dui, ali to nije uinio. Isus ju je
podignuo iz oaja i propasti. Sedam puta ula je kako je ukorio
zle duhove koji su vladali njezinim srcem i umom. ula je
Njegovu snanu viku Ocu za nju. Znala je koliko je grijeh od-
vratan Njegovoj neumrljanoj istoi i u Njegovoj je sili pobije-
dila.
Kad je u ljudskim oima njezin sluaj izgledao beznadan,
Krist je u Mariji vidio mogunosti da ini dobro. On je vidio
bolje osobine njezina karaktera. Plan otkupljenja podario je
ljudskom rodu velike mogunosti, a u Mariji su se one trebale
ostvariti. Njegovom milou postala je sudionicom u boanskoj
naravi. Ona koja je pala i iji je um bio prebivalite zlih du-
hova, bila je u zajednici i slubi dovedena vrlo blizu Spasitelja.
Bila je to Marija koja je sjedila kraj Njegovih nogu i uila se
od Njega. Bila je to Marija koja je izlila skupocjeni miris po-
masti na Njegovu glavu i prala Njegove noge svojim suzama.
Marija je stajala kraj kria i ona Ga je pratila do groba. Marija
je bila prva koja je objavila uskrslog Spasitelja.
Isus poznaje stanje svake due. Moe rei: Ja sam grjean,

vrlo grjean. Moda i jesi; ali to si gori, utoliko ti je vie po-
treban Isus. On ne odbacuje nikoga koji plae i koji se kaje.
Nikome ne kazuje sve to bi mogao otkriti, ve svakoj ustrep-
taloj dui nalae da se ohrabri. Iskreno e oprostiti svima koji
dou k Njemu traei oprost i obnovu.
Krist bi mogao izdati nalog nebeskim anelima da izliju
ae Njegova gnjeva na na svijet, da unite one koje ispunjava
mrnja prema Bogu. On bi mogao izbrisati ovu tamnu mrlju iz
svojega svemira. Ali On to ne ini. On danas stoji kraj kadio-
nog oltara, iznosei pred Boga molitve onih koji ele Njegovu
pomo.
Ljude koji Mu se obraaju traei utoite Isus uzdie iznad
optubi i razmirica. Nijedan ovjek ni zli aneo ne moe optuiti
ove due. Krist ih sjedinjuje sa svojom boansko-ljudskom pri-
rodom. One stoje pred velikim Nositeljem grijeha u svjetlosti
koja izlazi od Bojeg prijestolja. Tko e podii tubu protiv
izabranika Bojih? Bog koji ih opravdava? Tko e ih osuditi? Isus
Krist koji je umro jo bolje: koji je uskrsnuo koji je s desne
strane Bogu i koji posreduje za nas? (Rimljanima 8,33.34)
466 Isusov ivot
63
Blagoslovljen koji dolazi
Kralj
Marku 11,1-10; Luki 19,29-44; Ivanu 12,12-19.
569 Klikni iz sveg grla, Keri sionska! Vii od radosti, Keri

jeruzalemska. Tvoj kralj se evo tebi vraa: pravian je i pobje-
donosan, ponizan jae na magarcu, na magaretu, mladetu ma-
gariinu. (Zaharija 9,9)
Pet stotina godina prije Kristova roenja, prorok Zaharija
je tako pretkazao dolazak Kralja u Izraelu. Ovo proroanstvo
se sad treba ispuniti. On koji je tako dugo odbijao kraljevske
poasti, sad dolazi u Jeruzalem kao obeani nasljednik Davi-
dova prijestolja.
Prvog dana tjedna Krist je pobjedonosno uao u Jeruza-
lem. Mnotvo koje se sjatilo da Ga vidi u Betaniji, sad Ga je
pratilo eljno da vidi kako e biti primljen. Mnogo naroda uputilo
se u grad da svetkuje Pashu, pa su se i oni pridruili mnotvu
to je pratilo Isusa. Izgledalo je kao da se cijela priroda raduje.
Drvee je bilo zaodjenuto u zelenilo, a njihov je cvijet proi-
mao zrak njenim mirisom. Novi ivot i radost oivljavali su
ljude. Nada u novo kraljevstvo opet se budila.
U namjeri da jaui ue u Jeruzalem, Isus je poslao dvojicu
svojih uenika da Mu dovedu jednu magaricu i njezino maga-
re. Prigodom svog roenja Spasitelj je ovisio o gostoljubivosti
stranaca. Jasle u kojima je leao bile su pozajmljeno mjesto za
odmor. Sad, premda je na tisue stoke po breuljcima Njegovo
vlasnitvo, ovisio je o ljubaznosti stranca za jednu ivotinju na
(466)
Blagoslovljen koji dolazi Kralj 467
kojoj e ui kao Kralj u Jeruzalem. Meutim, u iscrpnim upu- 570

tama to ih je dao svojim uenicima za ovaj posebni zadatak,
opet se otkrilo Njegovo boanstvo. Kao to je i prorekao, mol-
ba Gospodinu trebaju odmah je ispunjena. Isus je izabrao da
se poslui magaretom na koje jo nijedan ovjek nije sjeo. S
radosnim oduevljenjem uenici su stavili svoju odjeu na i-
votinju i posjeli svog Uitelja na nju. Dotada je Isus uvijek pu-
tovao pjeice i uenici su se u poetku udili to je ovog puta
izabrao da jae. Meutim, nada je razvedrila njihova srca rado-
snom misli da e On uskoro ui u glavni grad, proglasiti se
kraljem i uspostaviti svoju kraljevsku vlast. Dok su izvravali
povjereni zadatak, izraavali su svoja arka nadanja Isusovim
prijateljima i uzbuenje se nadaleko proirilo, tako da je ie-
kivanje u narodu doseglo vrhunac.
Krist se za kraljevski ulazak pridravao hebrejskog obia-
ja. ivotinja na kojoj je jahao bila je ivotinja koju su jahali
izraelski kraljevi, i proroanstvo je najavilo da e Mesija tako
doi u svoje kraljevstvo. im su Ga postavili na magare, odjeknuo
je glasan pobjedonosni poklik. Mnotvo Ga je pozdravljalo kao
Mesiju, kao svojega Kralja. Isus je sada prihvatio odavanje po-
asti, to nikada ranije nije doputao, i uenici su to primili
kao dokaz da e se njihove radosne nade uskoro ostvariti u to-
me to e Ga gledati uzdignutog na prijestolju. Mnotvo je bilo
uvjereno da je kucnuo as njihova osloboenja. U mati su gledali
rimske vojske protjerane iz Jeruzalema, a Izrael jo jednom kao
neovisan narod. Svi su bili sretni i uzbueni, ljudi su se meu-
sobno natjecali u ukazivanju potovanja. Nisu Mu mogli odati
poast vanjskom raskoi i sjajem, ve su Mu prinijeli na dar
zahvalnost sretnih srca. Nisu Ga mogli darivati skupocjenim da-
rovima, ve su po Njegovom putu irili svoje gornje haljine kao
sag, zasipajui put olistalim maslinovim i palminim granama.
Nisu mogli povesti pobjedonosnu povorku nikakvim kraljev-
skim zastavama, ve su sjekli iroke palmine grane, simbol po-
bjede same prirode, i njima mahali visoko, glasno kliui i pje-
vajui slavopoje.
Kako su odmicali, broj se u pratnji stalno poveavao oni-
ma koji su uli o Isusovom dolasku i urili se pridruiti povor-
ci. Promatrai su se stalno mijeali s mnotvom pitajui: Tko
je taj? to znai ovo slavlje? Svi su oni uli o Isusu i oekivali
da poe u Jeruzalem; ali znali su da je On dosad spreavao
468 Isusov ivot
sve napore da Ga postave na prijestolje, pa su bili vrlo iznena-

eni kad su doznali da je to On. Pitali su se to je izazvalo
ovu promjenu kod Onoga koji je objavio da Njegovo kraljev-
stvo nije od ovoga svijeta.
571 Njihova su pitanja uutkana pobjednikim klicanjem. Rev-
nosno mnotvo ga je stalno ponavljalo, a udaljen narod ga je
prihvatio tako da su odjekivali okolni breuljci i doline. Sad se
povorci pridruilo mnotvo iz Jeruzalema. Od mnotva koje se
okupilo da prisustvuje Pashi, tisue njih polo je dobrodoli-
com pozdraviti Isusa. Pozdravljali su Ga maui palmovim gra-
nama i pjevanjem svetih pjesama. Sveenici u Hramu oglasili
su se trubama za veernju slubu, ali malo ljudi se odazvalo
pa su nespokojni poglavari govorili jedni drugima: Svijet je poao
za Njim.
Nikada ranije u svom zemaljskom ivotu Isus nije dopus-
tio mnotvu takvo javno pokazivanje raspoloenja. On je jasno
predvidio rezultat. To e Ga odvesti na kri. Meutim, Njego-
va namjera bila je da se tako javno predstavi kao Otkupitelj.
elio je usmjeriti pozornost na rtvu koja treba okruniti Nje-
govo poslanje za pali svijet. Dok se narod okupljao u Jeruzale-
mu da svetkuje Pashu, On pravo pashalno Janje dobrovoljnim
je inom posvetio sebe za rtvu. Njegova Crkva u svim buduim
vjekovima morat e uiniti od Njegove smrti za grijehe svije-
ta predmet svog najdubljeg razmiljanja i prouavanja. Svaka
injenica povezana s ovim mora biti tako dokazana da iskljui
svaku sumnju. Sad je bilo nuno da se oi cijelog naroda upra-
ve na Njega, a dogaaji koji e prethoditi Njegovoj velikoj r-
tvi moraju biti takvi da usmjere pozornost na samu rtvu. Nakon
takvog javnog iskazivanja raspoloenja, kao to je bilo ovo ko-
je Ga je pratilo prilikom Njegova ulaska u Jeruzalem, sve e
oi pratiti Njegovo brzo napredovanje k posljednjem prizoru.
Dogaaji povezani s ovim pobjedonosnim ulaskom postat
e predmet razgovora svih i navest e sve da razmiljaju o Isu-
su. Nakon Njegovog raspea mnogi e se sjeati ovih dogaaja
povezanih s Njegovim suenjem i smru. Oni e biti pokre-
nuti da istrauju proroanstva i bit e osvjedoeni da je Isus
Mesija, a broj onih koji su prihvatili vjeru umnoit e se u svim
zemljama.
U ovom jedinstvenom pobjedonosnom prizoru svog zemalj-
skog ivota, Spasitelj se mogao pojaviti u pratnji nebeskih anela
najavljen Bojom trubom, ali takvo predstavljanje bilo bi u

suprotnosti s ciljem Njegova poslanja, suprotno zakonu koji je
vladao Njegovim ivotom. Ostao je vjeran skromnom poloaju
koji je prihvatio. On je morao nositi teret ovjeanstva sve dok
svoj ivot nije dao za ivot svijeta.
Ovaj dan, koji je uenicima izgledao kao najljepi dan u
njihovom ivotu, bio bi pomraen turobnim oblacima da su znali
kako je ovaj prizor radosti bio samo uvod u patnje i smrt nji-
hovog Uitelja. Premda im je esto govorio o svojoj neizbje-
noj rtvi, ipak u sadanjoj radosnoj, pobjedonosnoj povorci za- 572
boravili su Njegove alosne rijei i oekivali Njegovu sretnu vla-
davinu na Davidovom prijestolju.
Povorka se stalno poveavala i, s nekoliko iznimaka, svi koji
su joj se pridruili bili su ponijeti nadahnuem tog trenutka,
doprinijevi da se uzdignu slavopoji koji su odjekivali i ponov-
no odjekivali breuljcima i dolinama. Klicanje se stalno ogla-
avalo: Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje! Hosana na nebu!
Nikada ranije svijet nije vidio takvu pobjedonosnu povor-
ku. Ona nije bila slina povorkama uvenih zemaljskih osva-
jaa. U ovoj povorci nije bilo tunih zarobljenika, kao trofeja
kraljevskog junatva. Ali oko Spasitelja bili su slavni trofeji Nje-
gova djela ljubavi za grjenog ovjeka. Bili su to robovi koje je
On izbavio od sotonske sile, koji su slavili Boga za svoje
osloboenje. Povorku su vodili slijepi kojima je povratio vid.
Nijemi kojima je razrijeio jezik klicali su najglasnije hosana.
Hromi koje je izlijeio poskakivali su radosni i bili najmarljiviji
u kidanju palmovih grana i mahanju njima pred Spasiteljem.
Udovice i siroad uzvisivali su Isusovo ime zbog Njegovih dje-
la milosra prema njima. Gubavci koje je On oistio irili su
svoju istu odjeu na Njegovom putu i pozdravljali Ga kao Kralja
slave. Oni koje je Njegov glas probudio iz smrtnog sna nalazili
su se u ovom mnotvu. Lazar, ije se tijelo ve poelo raspadati
u grobu, ali koji se sad radovao u snazi i slavnoj muevnosti,
vodio je ivotinju na kojoj je Spasitelj jahao.
Mnogi farizeji bili su svjedoci ovog prizora i, gorei zlobom
i pakou, pokuavali su okrenuti struju osjeaja naroda. Svim
svojim autoritetom pokuali su uutkati narod, ali njihovi po-
zivi i prijetnje samo su poveali oduevljenje. Uplaili su se da
e ovo mnotvo, snagom svoje mnogobrojnosti, uiniti Isusa
470 Isusov ivot
kraljem. U posljednjem pokuaju progurali su se kroz mnotvo

do Spasitelja, i obratili Mu se prijekornim i prijeteim rijeima:
Uitelju, zabrani to svojim uenicima! Izjavili su da je takvo
buno izraavanje osjeaja protuzakonito i da to vlasti nee
dopustiti. Meutim, bili su uutkani Kristovim odgovorom: Ka-
em vam, ako oni uute, kamenje e vikati. Taj prizor pobjed-
nike povorke odredio je sam Bog. Nju je prorekao prorok, i
ovjek je bio nemoan promijeniti Boju namjeru. Da ljudi nisu
izvrili Njegov plan, On bi podario glas beivotnom kamenju i
ono bi pozdravljalo Njegova Sina kliui Mu hvalu. Kad su se
uutkani farizeji povukli, na stotine glasova prihvatilo je Zaha-
575 rijine rijei: Klikni iz sveg grla, Keri sionska! Vii od radosti,
Keri jeruzalemska. Tvoj kralj se evo tebi vraa: pravian je i
pobjedonosan, ponizan jae na magarcu, na magaretu, mladetu
magariinu.
Kad je povorka stigla na vrh breuljka i poela se sputati
u grad, Isus je zastao i s Njim cijelo mnotvo. Pred njima je
leao Jeruzalem u svoj svojoj slavi, okupan sjajem zalazeeg sun-
ca. Hram je privlaio sve oi. U sjajnoj velianstvenosti uzdi-
zao se iznad sveg ostalog i izgledao je kao da pokazuje prema
Nebu, kao da upuuje narod prema jedinom pravom i ivom
Bogu. Hram je dugo bio ponos i slava hebrejskog naroda. Rim-
ljani su takoer bili ponosni na njegovu velianstvenost. Kralj
kojega su Rimljani imenovali udruio se s Hebrejima da bi ga
ponovno izgradio i ukrasio, a car iz Rima obogatio ga je svojim
darovima. Njegova mo, bogatstvo i velianstvenost uinili su
ga jednim od svjetskih uda.
Dok se zalazee sunce prelijevalo i pozlaivalo nebo, nje-
gov blistavi sjaj obasjavao je isti bijeli mramor zidova Hrama
i iskrio s njegovih stupova obloenih zlatom. S vrha breuljka,
na kojemu su Isus i Njegovi sljedbenici stajali, imao je izgled
vrste graevine od snijega ukraene zlatnim tornjevima. Na
ulazu u Hram nalazila se vinova loza od zlata i srebra sa zele-
nim liem i krupnim grozdovima koje su izradili najdarovitiji
umjetnici. Ovo umjetniko djelo predstavljalo je Izrael kao rodnu
lozu. Zlato, srebro i prirodno zelenilo bili su istananom izra-
dom vrlo ukusno postavljeni, dok se ovo djelo ljupko uvijalo
oko bijelih i svjetlucavih stupova, drei se svojim sjajnim uvoj-
cima za zlatne ukrase, rasplamsavajui sjaj zalazeeg sunca i
sijajui velianstvenou koja kao da je bila s Neba.
Isus je netremice gledao ovaj prizor, a uzvici velikog mno-

tva, opinjenog iznenadnim prizorom ljepote, utihnuli su. Sve
su oi bile upravljene Spasitelju, oekujui da na Njegovom licu
vide divljenje koje su sami osjeali. Ali umjesto divljenja vidjeli
su oblak tuge. Bili su iznenaeni i razoarani kad su ugledali
Njegove oi pune suza i Njegovo tijelo koje se ljuljalo kao drvo
pred naletom oluje, dok se jauk boli oteo s Njegovih drhtavih
usana kao iz dubine slomljena srca. Kakav je to bio prizor za
anele! Njihov voljeni Zapovjednik u suzama duboke duevne
patnje! Kakav je to bio prizor za radosno mnotvo koje Ga je
pobjedonosnim poklicima i mahanjem palminim granama pra-
tilo do slavnog grada u kojemu su arko eljeli otpoeti svoju
vladavinu. Isus je plakao na Lazarevom grobu, ali je to bila
boanska bol suuti s ljudskom nesreom. Ova iznenadna a- 576
lost bila je kao naricanje u velikom pobjedonosnom zboru. Us-
red prizora radosti u kome su Mu svi odavali poasti, Izraelov
je Kralj bio u suzama, ne u tihim suzama radosnicama, ve u
suzama i jecajima nezadrive, duboke duevne patnje. Mnotvo
je zahvatila iznenadna tuga. Njihovi su uzvici utihnuli. Mnogi
su plakali iz suuti prema boli koju nisu mogli razumjeti.
Isus nije plakao zbog patnji koje su Ga ekale. Upravo pred
njima nalazio se Getsemani, gdje e Ga uskoro natkriliti uas
tame. Na vidiku su takoer bila i ovja vrata kroz koja su
vjekovima vodili ivotinje za rtvu. Uskoro e se pred Njim kao
pred pravim Janjetom otvoriti ova vrata, na iju su rtvu za
grijehe svijeta ukazivale sve ove rtve. U blizini je bila Golgota,
mjesto Njegovih samrtnih muka koje su se pribliavale. Ipak,
Otkupitelj nije plakao i jecao u duevnoj boli zbog svega ono-
ga to Ga je podsjealo na Njegovu surovu smrt. Njegova bol
nije bila sebina. Pomisao na vlastitu agoniju nije izazivala strah
u ovoj plemenitoj, samoportvovnoj dui. Pogled na Jeruzalem
razdirao je Isusovo srce na Jeruzalem koji je odbacio Bojeg
Sina i izvrgao ruglu Njegovu ljubav, koji nije htio biti osvjedo-
en Njegovim monim udima i koji Mu se spremao oduzeti
ivot. Vidio je to je bio zato to je odbacio svog Otkupitelja i
vidio je to je mogao biti da je prihvatio Njega koji je jedini
mogao iscijeliti njegove rane. On ga je doao izbaviti, pa kako
Ga se mogao odrei?
Izrael je bio omiljeni narod. Bog je njegov Hram nainio
svojim prebivalitem i on je bio kao brijeg velianstven, radost
472 Isusov ivot
je zemlji svoj. (Psalam 48,2) Tu se nalazi izvjetaj o preko tisuu

godina zatitnikog staranja i njene ljubavi koju gaji otac pre-
ma svom jedincu sinu. U tom Hramu proroci su iskazivali svoje
sveane opomene. Tu su se njihale zapaljene kadionice, dok
se tamjan, pomijean s molitvama vjernika, uzdizao prema Bo-
gu. Tu je tekla krv ivotinja, koja je bila predslika Kristove kr-
vi. Tu je Jahve iznad prijestolja milosti pokazivao svoju slavu.
Tu su sveenici vrili slubu i tu se vjekovima odvijala veleb-
nost simbola i obredne slube. Meutim, sve ovo moralo je doi
svome kraju.
Isus je podigao ruku tu ruku koja je tako esto blago-
slivljala bolesne i one koji pate i mahnuvi njome u pravcu
osuena grada, uzviknuo glasom isprekidanim boli: Kad bi i
ti u ovaj dan priznao ono to ti je za mir! Ovdje je Spasitelj
zastao i nije izgovorio kakav bi mogao biti poloaj Jeruzalema
577 da je prihvatio pomo koju mu je Bog elio pruiti darujui
mu svog ljubljenog Sina. Da je Jeruzalem znao ono to je bila
njegova prednost znati i da je pazio na svjetlost koju mu je
Nebo poslalo, mogao je stajati u ponosu blagostanja, kao car
svim carstvima, slobodan u sili koju mu je dao Bog. Ne bi bilo
naoruanih vojnika da stoje na njegovim vratima, niti bi se vijorili
rimski stjegovi s njegovih zidina. Slavna sudbina koja bi doni-
jela blagoslov Jeruzalemu da je prihvatio Iskupitelja, uzdizala
se pred Bojim Sinom. Vidio je da je kroz Njega mogao biti
iscijeljen od svoje strane bolesti, osloboen ropstva i utvren
kao mona svjetska prijestolnica. S njegovih zidina poletio bi
golub mira svim narodima. On bi bio slavna kruna svijeta.
Ispred Spasiteljeva pogleda iezavala je slika onoga to bi
Jeruzalem mogao biti. Gledao ga je pod rimskim jarmom, s pe-
atom Bojeg neodobravanja, osuenog da podnosi Njegovu
osvetniku presudu. Nastavio je prekinutu nit svoje tubalice:
Ali je sada sakriveno tvojim oima. Doi e ti vrijeme kada
e te tvoji neprijatelji opasati opkopom, opkoliti te i pritijes-
niti sa svih strana. Sravnat e sa zemljom tebe i tvoju djecu u
tebi. Nee ostati u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi priznao
odreeno vrijeme kad te Bog pohodi!
Krist je doao spasiti Jeruzalem i njegovu djecu, ali fari-
zejska oholost, licemjerstvo, ljubomora i zloba sprijeile su Ga
da ostvari svoju namjeru. Isusu je bila poznata strana odmaz-
da koja e doi na osueni grad. Vidio je Jeruzalem opkoljen
vojskom, opsjednute stanovnike kako umiru od gladi, majke koje

jedu leeve svoje djece, roditelje i djecu kako otimaju posljed-
nji zalogaj hrane jedni od drugih, prirodne osjeaje unitene
razarajuim mukama gladi. Vidio je da e tvrdokornost koju su
oitovali odbacivanjem Njegova spasenja navesti Hebreje da odbi-
ju pokornost osvajakoj vojsci. Promatrao je Golgotu na kojoj
e bit podignut, tako gusto pokrivenu krievima kao uma dr-
veem. Vidio je jadne stanovnike kako trpe na napravama za
muenje i razapeti na kriu, divne palae razorene, Hram u
ruevinama, od ijih masivnih zidina nije ostao ni kamen na
kamenu, a grad preoran kao polje. Spasitelj je doista morao
ridati u duevnim mukama gledajui taj strani prizor,
Jeruzalem je bio dijete Njegova staranja, i kao to njeni
otac tuguje zbog zabludjela sina, tako je i Isus plakao nad vo-
ljenim gradom. Kako te mogu dati? Kako te mogu gledati pre- 578
danog propasti? Moram li te pustiti da napuni au svog beza-
konja? Jedna dua ima toliku vrijednost da u usporedbi s njom
svjetovi postaju beznaajni; ali ovdje je trebao biti izgubljen cijeli
jedan narod. Kad se sunce koje je brzo zalazilo izgubi s vidika,
zavrit e se dan milosti za Jeruzalem. Dok se povorka zadravala
na Maslinskoj gori, za Jeruzalem jo nije bilo prekasno da se
pokaje. Aneo milosti tada je savio svoja krila i siao sa zlatnog
prijestolja da bi ustupio mjesto pravdi i osudi koja brzo dolazi.
Meutim, Kristovo veliko srce ljubavi jo se uvijek molilo za
Jeruzalem koji je prezirao Njegovu milost, omalovaavao Njegove
opomene i upravo se spremao natopiti svoje ruke Njegovom
krvlju. Kad bi se samo Jeruzalem elio pokajati, jo uvijek ne
bi bilo prekasno. Dok su posljednje zrake zalazeeg sunca po-
ivale na Hramu, kuli i vitkom tornju, nee li ga neki dobri
aneo povesti k Spasiteljevoj ljubavi i sprijeiti njegovu pro-
past? Prekrasni, ali grjeni grade, koji si kamenovao proroke,
koji si odbacio Bojeg Sina, koji si svojom okorjelou sam sebe
sputao okovima ropstva tvoj dan milosti je skoro na izmaku!
Ipak, Boji Duh ponovno je progovorio Jeruzalemu. Prije
no to je proao dan, jo se jedno svjedoanstvo zbilo za Kri-
sta. Podigao se glas svjedoka, odgovarajui na poziv iz proro-
ke prolosti. Ako Jeruzalem uje poziv, ako prihvati Spasitelja
koji ulazi kroz njegova vrata, jo uvijek moe biti spaen.
Do poglavara je stigla vijest da se Isus, praen velikim
mnotvom, pribliava gradu. Ali za Bojeg Sina oni nisu imali
474 Isusov ivot
dobrodolicu. U strahu, izali su Mu u susret, nadajui se ras-

tjerati mnotvo. Kad je povorka poela silaziti s Maslinske gore,
poglavari su joj presjekli put. Raspitivali su se za uzrok tako
bune radosti. Kad su upitali: Tko je to?, uenici su, nadahnuti
Duhom, dali odgovor na pitanje. Uvjerljivim tonom ponavljali
su proroanstva koja su se odnosila na Krista:
Adam e vam rei: To je enin Potomak koji e stati na
glavu zmiji.
Pitajte Abrahama pa e vam rei: On je Melkisedek, kralj
alema, Kralj mira. (Postanak 14,18)
Jakov e vam rei: To je Onaj kome pripada palica vla-
dalaka, od koljena Judinog.
Izaija e vam rei: Emanuel, Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vjeni, Knez mironosni. (Izaija 7,14;9,5)
Jeremija e vam rei: Izdanak Davidov, Jahve, Pravda na-
a. (Jeremija 23,6)
579 Daniel e vam rei: On je Pomazanik Mesija.
Hoea e vam rei: On je Jahve, Bog nad Vojskama, Jah-
ve je ime njegovo. (Hoea 12,6)
Ivan Krstitelj e vam rei: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima
grijeh svijeta. (Ivan 1,29)
Veliki Jahve objavio je sa svog prijestolja: Ovo je Sin moj,
Ljubljeni moj. (Matej 3,17)
Mi, njegovi uenici, izjavljujemo: Ovo je Isus, Mesija, Knez
ivota, Otkupitelj svijeta.
A i knez sila tame priznaje Ga govorei: Znam tko si: Svetac
Boji! (Marko 1,24)
475
64
Osueni narod
Ovo se poglavlje zasniva na Marku 11,11-14.20.21;
Mateju 21,17-19.
Kristov pobjedonosni ulazak u Jeruzalem bio je blijeda 580

predslika Njegova dolaska na nebeskim oblacima sa silom i sla-
vom usred pobjednikog slavlja anela i radosti svetih. Tada e
se ispuniti Kristove rijei upuene sveenicima i farizejima:
Sigurno me od sada vie neete vidjeti dok ne reknete: Bla-
goslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! (Matej 23,39) U pro-
rokom vienju Zahariji prikazan je dan konane pobjede, a
on je takoer vidio i sudbinu onih koji su odbacili Krista tije-
kom Njegovog prvog dolaska: I gledat e na onoga koga su
proboli; naricat e nad njim kao nad jedincem, gorko ga opla-
kivati kao prvenca. (Zaharija 12,10) Krist je unaprijed vidio
ovaj prizor kad je promatrao grad i plakao nad njim. U bliskom
razorenju Jeruzalema vidio je konano unitenje naroda koji je
bio kriv za krv Bojeg Sina.
Uenici su vidjeli mrnju Hebreja prema Kristu, ali jo nisu
vidjeli emu to vodi. Jo nisu razumjeli pravo stanje Izraela,
niti shvatili osvetu koja e pasti na Jeruzalem. Krist im je otkrio
ovo znaajnom i oitom poukom.
Posljednji poziv Jeruzalemu bio je uzaludan. Sveenici i
poglavari uli su proroki glas iz prolosti ponovljen odjekom
mnotva u odgovoru na pitanje: Tko je to?, ali oni ga nisu
prihvatili kao glas Nadahnua. U ljutitosti i uenju pokuali 581
su utiati narod. U mnotvu je bilo i rimskih asnika, kojima
su neprijatelji potkazali Krista kao vou pobune. Izjavili su da
e On zauzeti Hram i u Jeruzalemu zavladati kao kralj.
(475)
476 Isusov ivot
Meutim, umirujui Isusov glas utiao je za trenutak bu-

no mnotvo, kad je ponovno objavio da nije doao uspostaviti
zemaljsku vlast, da e uskoro otii svome Ocu i da Ga Njegovi
tuitelji vie nee vidjeti sve dok ne bude ponovno doao u
slavi. Tada, prekasno za njihovo spasenje, oni e Ga priznati.
Ove rijei Isus je izgovorio s tugom i velikom silom. Rimski
su asnici bili uutkani i svladani. Njihova srca, premda su bila
tua za boanski utjecaj, bila su potaknuta kao nikada ranije.
Na blagom, ozbiljnom Isusovom licu itali su ljubav, dobrotu i
tiho dostojanstvo. Bili su pokrenuti izrazom naklonosti koji ni-
su mogli razumjeti. Umjesto da uhite Isusa, oni su Mu bili skloni
izraziti svoje potovanje. Okrenuvi se sveenicima i poglava-
rima optuivali su ih da stvaraju nemir. Ove voe, razoarane
i poraene, okrenule su se narodu sa svojim albama i ljutito
se meusobno raspravljali.
U meuvremenu Isus je neprimjetno stigao do Hrama. Ov-
dje je sve bilo tiho, jer je prizor na Maslinskoj gori privukao
narod. Kratko vrijeme Isus je ostao u Hramu, promatrajui ga
alosnim pogledom. Tada se povukao sa svojim uenicima i vratio
u Betaniju. Kad Ga je narod traio da Ga postavi na prijesto-
lje, nije Ga mogao nai.
Cijelu je no Isus proveo na molitvi, a ujutro je opet doao
u Hram. Na svom putu proao je kraj jednog vonjaka sa smo-
kvama. Bio je gladan. Izdaleka spazi lisnatu smokvu kraj puta.
Poe k njoj ne bi li to naao na njoj. Ali kada doe, ne nae
nita osim lia, jer jo ne bijae vrijeme smokvama.
Jo nije bilo vrijeme zrelim smokvama, osim u odreenim
mjestima, a za planinski kraj oko Jeruzalema moglo se doista
kazati jer jo ne bijae vrijeme smokava. Ali u vonjaku, u
koji je Isus doao, jedno je drvo izgledalo naprednije od ostalih.
Ono je ve bilo pokriveno liem. Za smokvu je prirodno da
se prvo pojavi plod pa tek onda list. Stoga je ovo drvo koje je
potpuno olistalo obeavalo i dobro razvijen plod. Ali njegov je
izgled obmanjivao. Poto je pretraio njegove grane, od najni-
e do najvie, Isus na njoj ne nae nita osim lia. Ona je
bila samo mnotvo lia koje je varalo, i nita vie.
582 Krist je nad njom izrekao kletvu da usahne. Nikada nitko
vie s tebe roda ne jeo! rekao je On. Sljedeeg jutra, kad su
se Spasitelj i Njegovi uenici opet nalazili na putu prema gra-
du, sasuene su grane i oputeno lie privukli njihovu pozor-
Osueni narod 477
nost. Rabbi, pogledaj!, rekao je Petar, Osuila se smokva to

si je prokleo.
Kristovo izricanje prokletstva nad smokvinim drvetom iz-
nenadilo je uenike. To im se inilo nespojivo s Njegovim puto-
vima i djelima. esto su uli kako izjavljuje da nije doao osu-
diti svijet, ve da se svijet moe spasiti kroz Njega. Sjetili su
se Njegovih rijei: Jer sin ovjeji nije doao da pogubi due
ovjeje nego da sauva. (Luka 9,56 DK) Njegova divna djela
uinjena su da obnove, a nikada da unite. Uenici su Ga po-
znavali samo kao Obnovitelja, Iscjelitelja. Ovaj in bio je usamljen.
Koja je njegova svrha? pitali su se oni.
Bog uiva u pomilovanju. ivota mi moga rije je Ja-
hve Gospoda nije meni do smrti bezbonikove. (Mihej 7,18;
Ezekiel 33,11) Za Njega je djelo unitenja i izricanja osude djelo
udnovato. (Izaija 28,21) Meutim, u svojoj milosti i ljubavi
On podie veo s budunosti i otkriva ljudima rezultat grjenog
ivljenja.
Prokletstvo nad smokvinim drvetom bilo je iva pouka.
Nerodno drvo, leprajui ponosno svojim liem pred Kristo-
vim licem, bilo je simbol hebrejskog naroda. Spasitelj je elio
objasniti svojim uenicima uzrok i neizbjenost sudbine Izra-
ela. Za ovu svrhu On je drvo obdario moralnim osobinama i
nainio ga tumaem boanske istine. Hebreji su se drali podalje
od ostalih naroda, tvrdei da se pokoravaju Bogu. Uivali su 583
Njegovu osobitu naklonost i tvrdili da su pravedniji od svakog
drugog naroda. Meutim, bili su izopaeni ljubavlju prema svijetu
i pohlepnou za dobiti. Hvalisali su se svojim znanjem, ali nisu
poznavali Boje zahtjeve i bili su puni licemjerstva. Kao i nerodno
drvo, hvalisavo su irili svoje ponosne grane, naizgled rasko-
ne, naoko divne, ali nisu imali nikakav rod osim lia. Heb-
rejska vjera sa svojim velianstvenim Hramom, sa svojim sve-
tim oltarima, svojim sveenicima u odorama i dojmljivim obre-
dima, bila je stvarno lijepa po vanjskom izgledu, ali joj je nedo-
stajala poniznost, ljubav i ovjekoljublje.
Sva stabla u vonjaku sa smokvama nisu imala plodova, ali
drvee bez lia nije budilo nikakvo oekivanje i nije izazvalo
nikakvo razoaranje. Ovo drvee predstavljalo je neznaboce.
Bili su lieni pobonosti kao i Hebreji, ali nisu tvrdili da slue
Bogu. Nisu se hvalisavo ponosili svojom pobonou. Bili su
slijepi za Boja djela i putove. Kod njih jo nije prispjelo vrije-
478 Isusov ivot
me smokvama. Jo uvijek su oekivali dan koji e im donijeti

svjetlost i nadu. Hebreji, koji su primili vee blagoslove od Boga,
smatrali su se odgovornima za zloporabu ovih darova. Predno-
sti kojima su se hvalili samo su poveavale njihovu krivnju.
Isus je gladan priao smokvinom drvetu da nae hranu.
Tako je On doao Izraelu, udei da u njima nae rodove pravde.
Izdano im je davao svoje darove, da bi mogli donijeti rodove
na blagoslov svijetu. Podarena im je svaka prilika i prednost, a
u zamjenu zahtijevala se njihova suut i suradnja u Njegovu djelu
milosti. eznuo je da u njima vidi samoportvovnost i sami-
lost, revnost za Boga i duboku elju za spasenjem njihovih bli-
njih. Da su drali Boji Zakon, izvrili bi isto nesebino djelo
to ga je izvrio Krist. Meutim, ljubav prema Bogu i ovjeku
bila je pomraena gordou i samopouzdanjem. Navukli su na
sebe propast time to nisu htjeli sluiti drugima. Riznicu isti-
ne koju im je Bog povjerio nisu dali svijetu. U nerodnom dr-
vetu mogli su sagledati i svoj grijeh i njegovu kaznu. Uvela zbog
Spasiteljeva prokletstva, stojei sasuena i sprena, suha do ko-
rijena, smokva je upuivala na to to e hebrejski narod po-
stati kad se Boja milost bude povukla od njega. Odbijajui s
drugima podijeliti blagoslov, on ga vie nee ni primiti. Gospodin
kae: Unitit u te, Izraele. (Hoea 13,9)
584 Ova opomena stoji za sva vremena. Kristov in proklinja-
nja drveta, to ga je On svojom moi nainio, stoji kao opo-
mena svim crkvama i svim kranima. Nitko ne moe ivjeti
po Bojem Zakonu ako ne slui drugima. Meutim, ima mno-
go onih koji ne ive milosrdnim, nesebinim Kristovim ivo-
tom. Neki koji sebe smatraju odlinim kranima ne razumiju
u emu se sastoji sluba Bogu. Oni smiljaju i prouavaju kako
ugoditi sebi. Djeluju samo da ugode sebi. Vrijeme ima vrijed-
nost za njih samo ako mogu sabirati za sebe. U svim ivotnim
zbivanjima ovo je njihov cilj. Oni ne slue drugima, ve samo
sebi. Bog ih je stvorio da ive u svijetu u kome se mora poka-
zati nesebina sluba. On je odredio da svojim blinjima po-
mau na svaki mogui nain. Meutim, njihovo ja je tako ve-
liko da ne mogu vidjeti nita drugo. Nisu u vezi s ovjean-
stvom. Oni koji tako ive samo za sebe slini su smokvi koja
je imala lijep vanjski izgled, ali bila je bez roda. Oni se dre
oblija pobonosti, ali nemaju pokajanje ili vjeru. Rijeima po-
tuju Boji Zakon, ali nedostaje im poslunosti. Govore, ali ne
Osueni narod 479
ine. U prokletstvu izreenom nad smokvinim drvetom, Krist

je pokazao kako je u Njegovim oima mrsko ovo uzaludno pre-
tvaranje. On izjavljuje da je onaj koji javno grijei manje kriv
od onoga koji po imenu slui Bogu, a ne raa nikakav rod u
Njegovu slavu.
Pria o smokvi, izreena prije Kristova posjeta Jeruzalemu,
ima neposrednu vezu s poukom danom izricanjem prokletstva
nad nerodnim drvetom. Vrtlar je molio za nerodno drvo u pri-
i: Ostavi je za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem je
gnojivom; pa ako rodi, dobro; a ako ne, posjei e je kasnije.
Nerodnom drvetu trebalo je pruiti veu skrb. Ono je trebalo
imati svaku prednost. Meutim, ako ostane bez roda, nita ga
nee spasiti od unitenja. U prii nije proreen rezultat vrtlareva
rada. On je ovisio o tom narodu kojemu su bile upuene Kri-
stove rijei. Oni su bili predstavljeni nerodnim drvetom i na
njima je bilo da odlue o svojoj vlastitoj sudbini. Svaka pred-
nost koju je Nebo moglo podariti bila im je dana, ali nisu
iskoristili svoje poveane blagoslove. Konani rezultat pokazan
je Kristovim inom izricanja prokletstva nad nerodnom smok-
vom. Odredili su svoje vlastito unitenje.
Vie od tisuu godina hebrejski je narod zlorabio Boju
milost, izazivajui Njegove sudove. Odbacivao je Njegove opo-
mene i ubijao Njegove proroke. Narod Kristova doba bio je
odgovoran za ove grijehe zato to je iao istim putem. Krivnja
tog narataja lei u odbacivanju pruene milosti i opomena. 587
Okove to ih je ovaj narod vjekovima kovao ljudi Kristovih da-
na privrivali su na sebe.
U svakom razdoblju ljudima je poklonjen njihov dan svjet-
losti i prednosti, jedno vrijeme probe, u kojemu se mogu pomiriti
s Bogom. Ali ova milost ima granice. Milost moe godinama
pozivati, biti omalovaavana i odbacivana, ali onda dolazi vrije-
me kad milost upuuje svoj posljednji poziv. Srce postaje to-
liko tvrdo da se prestaje odazivati Bojem Duhu. Tada blagi glas
koji zadobiva grjenika vie ne preklinje, a ukori i opomene
prestaju.
Taj je dan doao Jeruzalemu. Isus je plakao u tuzi nad osu-
enim gradom, ali ga nije mogao spasiti. Iscrpio je sve izvore.
Odbacivanjem opomena Bojeg Duha, Izrael je odbacio jedino
sredstvo pomoi. Nije postojala nikakva druga sila kojom bi mo-
gao biti spaen.
480 Isusov ivot
Hebrejski narod bio je simbol naroda iz svih vjekova koji

su prezirali preklinjanja Beskonane Ljubavi. Kristove suze, dok
je plakao nad Jeruzalemom, bile su suze za grijehe svih vre-
mena. U sudovima izgovorenim nad Izraelom, oni koji odba-
cuju ukore i opomene Bojeg Svetog Duha, mogu itati vlasti-
tu osudu.
U naem narataju postoje mnogi koji idu istim tlom ko-
jim su ili i nevjerni Hebreji. Oni su bili oevici javljanja Boje
sile, Sveti Duh je govorio njihovom srcu, ali vrsto su prionuli
za svoje nevjerstvo i protivljenje. Bog im upuuje opomene i
ukore, ali oni ne ele priznati svoje grijehe te odbacuju Nje-
govu vijest i Njegovog vjesnika. Isto ono sredstvo koje On ko-
risti za njihovo ozdravljenje, postaje im stijena sablazni.
Otpali Izrael mrzio je Boje proroke zato to su iznosili
na vidjelo njegove skrivene grijehe. Ahab je smatrao Iliju svojim
neprijateljem, zato to je prorok vjerno ukoravao kraljeva taj-
na bezakonja. Tako i danas Kristov sluga koji ukorava grijeh
nailazi na podsmijeh i odbacivanje. Biblijska istina, Kristova
vjera, bori se protiv jake struje moralne neistoe. U srcima
ljudi predrasuda je danas jaa nego u Kristovo doba. Krist nije
ispunjavao svjetovna oekivanja ljudi. Njegov je ivot bio ukor
za njihove grijehe, i oni su Ga odbacili. Istina Boje Rijei i
danas se ne slae s postupcima ljudi i njihovim prirodnim sklo-
nostima, pa tisue odbacuju njezinu svjetlost. Ljudi potaknuti
od Sotone bacaju sumnju na Boju Rije i odluuju se za pri-
588 mjenu svoje neovisne prosudbe. Oni biraju tamu prije no svjet-
lost, ali to ine na pogibao svojih dua. Oni koji su izvrtali Kri-
stove rijei, stalno su nalazili sve vie razloga za izvrtanje, sve
dok se nisu odvratili od Istine i ivota. Tako je i danas. Bog
ne namjerava otkloniti svaku primjedbu koju tjelesno srce mo-
e iznijeti protiv Njegove istine. Onima koji odbijaju dragocje-
ne zrake svjetlosti, koje bi rasvijetlile tamu, tajne Boje Rijei
ostat e tajnama zauvijek. Istina je od njih skrivena. Oni idu
naslijepo i ne poznaju propast koja je pred njima.
Krist je promatrao svijet i sve vjekove s vrha Maslinske gore
i Njegove se rijei odnose na svaku duu koja omalovaava po-
zive boanske milosti. Tebi koji prezire Njegovu ljubav, On se
danas obraa. Ti, upravo ti treba znati ono to je potrebno za
tvoj mir. Krist prolijeva gorke suze za tebe koji nema suza za
sebe. Ve se ta zlokobna okorjelost srca, koja je unitila fari-
Osueni narod 481
zeje, otkriva i u tebi. A svaki dokaz Boje milosti, svaka zraka

boanske svjetlosti, ili rastapa i pokorava duu ili je utvruje u
njezinom beznadnom nepokajanju.
Krist je unaprijed vidio da e Jeruzalem ostati tvrdokoran
i da se nee pokajati, a sva krivnja, sve posljedice odbaene
milosti leale su na njegovim vratima. Tako e biti i sa svakom
duom koja ide istim putom. Gospodin izjavljuje: Unitit u
te, Izraele. uj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod
njihove pobune, jer oni ne sluahu rijei moje, Zakon moj od-
bacie. (Hoea 13,9; Jeremija 6,19)
482 Isusov ivot
65
Ponovno oienje Hrama
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 21,12-16.23-46;
Marku 11,15-19.27-33; 12,1-12; Luki 19,45-48; 20,1-19.
589 Na poetku svoje slube Krist je istjerao iz Hrama one koji

su ga oskvrnuli svojom nesvetom trgovinom i Njegovo boan-
sko dranje ulilo je strah u srca smutljivih trgovaca. Na kraju
svoje misije On je ponovno doao u Hram i naao ga oskvrnje-
nog kao i ranije. Stanje je ak bilo tee no prije. Vanjsko pred-
vorje Hrama sliilo je na golem stoni tor. S oglaavanjem i-
votinja i otrim zveanjem kovanog novca mijealo se ljutito
prepiranje trgovaca, a meu njima uli su se glasovi ljudi u
svetoj slubi. Sami dostojanstvenici Hrama bavili su se kupnjom
i prodajom i razmjenom novca. Pohlepa za zaradom tako je pot-
puno ovladala njima da u Bojim oima nisu bili bolji od lupe-
a.
Sveenici i poglavari malo su shvaali i sveanost zadatka
koji su trebali izvriti. Za svake Pashe i Blagdana sjenica svee-
nici su zaklali na tisue ivotinja, a njihovu krv skupljali su i
izlijevali na oltar. Hebreji su bili upoznati sa rtvovanjem krvi
i gotovo su izgubili iz vida injenicu da je grijeh uinio nu-
nim sve to prolijevanje ivotinjske krvi. Nisu u tome raspozna-
590 vali da je ona predstavljala krv Bojeg ljubljenog Sina, koja se
trebala proliti za ivot svijeta, i da su prinoenjem rtava ljudi
trebali biti upueni raspetom Otkupitelju.
Isus je promatrao nevine rtve i vidio kako su Hebreji od
ovih velikih skupova nainili prizore krvoprolia i grubosti.
Umjesto poniznog pokajanja zbog grijeha, umnaali su rtvo-
vanja ivotinja, kao da se Bog moe potovati slubom bez srca.
(482)
Ponovno oienje Hrama 483
Srca sveenika i poglavara otvrdnula su u sebinosti i lakom-

stvu. Od pravih simbola koji su upuivali na Boje Janje nai-
nili su sredstva za stjecanje dobiti. Na taj nain u oima na-
roda svetost slube prinoenja rtava bila je u velikoj mjeri
razorena. U Isusu je pokrenut opravdani gnjev. Znao je da e
sveenici i starjeine isto tako malo cijeniti Njegovu krv koju
e uskoro proliti za grijehe svijeta kao to cijene krv ivotinja
koju su stalno prolijevali. Krist je preko proroka govorio pro-
tiv takvih postupaka. Samuel je rekao: Jesu li Jahvi milije
paljenice i klanice nego poslunost njegovu glasu? Znaj, poslu-
nost je vrednija od najbolje rtve, pokornost je bolja od ovnuj-
ske pretiline. Izaija, gledajui u prorokom vienju otpad
Hebreja, obraa im se kao poglavarima Sodome i Gomore: ujte
rije Jahvinu, glavari sodomski, posluaj Zakon Boga naega,
narode gomorski! to e mi mnotvo rtava vaih? govori Ja-
hve. Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv
mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. Kad mi lice vidjet dola-
zite, tko od vas ite da gazite mojim predvorjima? ... Operite
se, oistite. Uklonite mi s oiju djela opaka, prestanite zlo i-
niti! Uite se dobrim djelima: pravdi teite, ugnjetenom prite-
cite u pomo, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmi-
te. (1. Samuelova 15,22; Izaija 1,10-12.16.17)
On koji je osobno dao ova proroanstva, sad je posljednji
put ponovio opomene. Narod je proglasio Isusa za izraelskog
kralja, ispunjavajui tako proroanstvo. On je primio njihovo
odavanje poasti i prihvatio kraljevsko zvanje. Morao je djelo-
vati kao linost u takvom poloaju. Znao je da e Njegovi na-
pori da popravi iskvareno sveenstvo biti uzaludni, ipak Nje-
govo se djelo moralo izvriti i ovom nevjernom narodu morao
je biti pruen dokaz Njegove boanske misije.
Ponovno je prodorni Isusov pogled preao preko oskvrnu-
ta predvorja Hrama. Sve su oi bile okrenute prema Njemu.
Sveenik i poglavar, farizej i mnogoboac zadivljeno su proma- 591
trali Njega koji je stajao pred njima u velianstvu nebeskog kralja.
Boanska je priroda bljesnula kroz ljudsku, zaodjenuvi Krista
dostojanstvom i slavom koju nikada ranije nije pokazao. Oni
koji su stajali najblie Njemu povukli su se toliko koliko im je
mnotvo doputalo. Osim nekolicine Njegovih uenika, Spasitelj
je stajao sm. Utihnuo je svaki zvuk. Duboka tiina inila se
nepodnoljivom. Krist je progovorio silom koja je potresla narod
484 Isusov ivot
kao mona oluja: Stoji pisano: Kua moja neka bude kua
molitve, a vi je pretvarate u pilju razbojniku. Njegov je glas
odzvanjao kroz Hram kao truba. Negodovanje koje se ogledalo
na Njegovu licu izgledalo je kao oganj koji prodire. S autori-
tetom je zapovjedio: Nosite to odavde. (Ivan 2,16)
Tri godine ranije poglavari Hrama bili su posramljeni zbog
svog bijega pred Isusovom zapovijedi. Otada su se udili svom
strahu i svojoj bezuvjetnoj poslunosti ovom skromnom ovje-
592 ku. Smatrali su kako je nemogue da se ponovi takva nedosto-
janstvena predaja. Ipak, sad su bili prestraeniji nego ranije i u
veoj su urbi posluali Njegovu zapovijed. Nije bilo nikoga tko
bi se usudio osporiti Njegovu vlast. Sveenici i trgovci pobje-
gli su od Njega, gonei svoju stoku pred sobom.
Na putu iz Hrama susreli su mnotvo koje je dolazilo sa
svojim bolesnicima raspitujui se za Velikog Iscjelitelja. Neki
od ovih su se vratili kad su uli izvjetaj onih koji su bjeali.
Bojali su se susreta s Onim koji je tako moan da je samo pogle-
dom otjerao sveenike i poglavare iz svoje nazonosti. Meu-
tim, vei broj se probijao kroz uurbano mnotvo u elji da
dopru do Njega, koji je bio njihova jedina nada. Kad je mno-
tvo pobjeglo iz Hrama, mnogi su ipak ostali. Njima su se sada
pridruile pridolice. Ponovno je predvorje Hrama bilo puno
bolesnika i umiruih i Isus im je jo jednom posluio.
Nakon nekog vremena sveenici i poglavari usudili su se
vratiti u Hram. Kad je strah iezao, bili su zahvaeni jakom
eljom da saznaju to e biti Isusov sljedei pothvat. Oekivali
su da e On zauzeti Davidovo prijestolje. Vrativi se tiho u Hram,
uli su glasove ljudi, ena i djece kako hvale Boga. Nakon ula-
ska, stajali su zapanjeni pred tim prelijepim prizorom. Vidjeli
su iscijeljene bolesnike, slijepe s vraenim vidom, gluhe s vra-
enim sluhom i hrome kako skau od radosti. Djeca su pred-
njaila u radovanju. Isus je iscijelio njihove bolesti, prigrlio ih
je u svoje naruje, primao njihove zahvalne poljupce, a neka
od njih su i zaspala na Njegovim grudima dok je uio narod.
Radosnim glasovima djeca su Ga slavila. Ponavljala su uzvike
Hosana! od prethodnog dana i pred Spasiteljem pobjedono-
sno mahala palminim granama. Hram je odzvanjao od njihova
klicanja: Blagosloven koji dolazi u imenu Jahvinu! Tvoj kralj
se evo tebi vraa: pravian je i pobjedonosan. (Psalam 118,26;
Zaharija 9,9) Hosana Sinu Davidovu!
Zvuk ovih sretnih, neusiljenih glasova bio je uvreda za cr-

kvene poglavare. Poeli su zaustavljati takvo izraavanje osje-
aja. Govorili su ljudima da je Boji dom oskvrnut djejim sto-
pama i radosnim uzvicima. Poto su se uvjerili da njihove rije-
i ne utjeu na ljude, poglavari su se obratili Kristu: uje li
to ovi govore? Da odvrati Isus. A zar niste nigdje itali:
Ustima djece i nejaadi pribavio si sebi hvalu? Proroanstvo 593
je najavilo da e Krist biti proglaen kraljem i ta se rije mo-
rala ispuniti. Izraelovi sveenici i poglavari nisu htjeli objaviti
Njegovu slavu, pa je Bog pokrenuo djecu da postanu Njegovi
svjedoci. Da su djeji glasovi zautjeli, sami bi stupovi Hrama
oglasili slavu Spasitelju.
Farizeji su bili vrlo zbunjeni i uznemireni. Onaj koga nisu
mogli zastraiti, sada gospodari. Isus je zauzeo svoj poloaj u-
vara Hrama. Nikada ranije nije uzimao takvu kraljevsku vlast.
Nikada ranije Njegove rijei i djela nisu imali tako veliku silu.
inio je udesna djela po cijelom Jeruzalemu, ali nikada ranije
na tako svean i dojmljiv nain. U nazonosti naroda, koji je
bio svjedok Njegovih divnih djela, sveenici i poglavari nisu
se usuivali pokazati svoje otvoreno neprijateljstvo prema Nje-
mu. Premda razljueni i zbunjeni Njegovim odgovorom, tog dana
nisu mogli uiniti nita.
Sljedeeg je jutra Veliko vijee opet razmatralo nain po-
stupanja prema Isusu. Prije tri godine zahtijevali su neki znak
Njegova mesijanstva. Od tog vremena On je uinio silna djela
po cijeloj zemlji. Lijeio je bolesne, udesno nahranio tisue
ljudi, iao po valovima i umirio uzburkano more. U vie navra-
ta itao je ljudska srca kao otvorenu knjigu, izgonio zle duho-
ve i dizao mrtve. Poglavari su pred sobom imali dokaze Njego-
va mesijanstva. Sad su odluili ne traiti nikakav znak Njegove
vlasti, ve izvui neko priznanje ili izjavu na osnovi koje bi mogao
biti osuen.
Uputivi se prema Hramu u kome je pouavao, nastavili
su Mu postavljati pitanja: Kakvom vlasti to ini? Tko ti je dao
tu vlast? Oekivali su kako e On tvrditi da je Njegova vlast
od Boga. Takvu su tvrdnju namjeravali pobiti. Meutim, Isus
ih je doekao pitanjem koje je oito zadiralo u drugi predmet
i svoj odgovor njima uvjetovao njihovim odgovorom na ovo
pitanje: Odakle je bilo Ivanovo krtenje? rekao je On, S neba
ili od ljudi?
486 Isusov ivot
Sveenici su vidjeli da se nalaze u dvojbi iz koje ih nika-

kva domiljatost ne bi mogla izvui. Ako kau da je Ivanovo
krtenje bilo s Neba, njihova e nedosljednost postati oita.
Krist bi mogao rei: Zato mu tada niste vjerovali? Ivan je
594 svjedoio o Kristu: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svi-
jeta! (Ivan 1,29) Ako sveenici vjeruju u Ivanovo svjedoan-
stvo, kako mogu poricati Kristovo mesijanstvo? Ako objave svoje
stvarno vjerovanje, da je Ivanova sluba bila od ljudi, onda bi
na sebe navukli buru negodovanja, jer je narod vjerovao da je
Ivan prorok.
S velikim je zanimanjem mnotvo oekivalo odluku. Ljudi
su znali da su sveenici tvrdili kako prihvaaju Ivanovu slu-
bu, pa su oekivali da bez ikakve sumnje priznaju da je on
poslan od Boga. Ali nakon zajednikog, tajnog vijeanja, sve-
enici su odluili da se ne izlau neprilici. Licemjerno prizna-
jui neznanje, rekli su: Ne znamo.
Ni ja vama neu kazati kakvom vlau ovo inim, rekao
je Krist.
Knjievnici, sveenici i poglavari bili su uutkani. Zbunje-
ni i razoarani, stajali su namrgoeni, ne usuujui se dalje po-
stavljati pitanja Kristu. Svojim su kukavitvom i neodlunou
u velikoj mjeri izgubili potovanje naroda, koji je sad stajao kraj
njih, zabavljen promatranjem poraza ovih oholih i samopravi-
nih ljudi.
Sva su ova Kristova kazivanja i djela bila vana i njihov se
utjecaj trebao osjetiti u znatno veoj mjeri nakon Njegova ras-
pea i uzaaa. Mnogi od ovih koji su brino oekivali rezultat
Isusova ispitivanja trebali su najposlije postati Njegovi uenici,
privueni k Njemu prvo Njegovim rijeima tog dana ispunje-
nog dogaajima. Prizor u predvorju Hrama nikada nije trebao
ieznuti iz njihova uma. U razgovoru izmeu Isusa i velikog
sveenika otkrila se meu njima uoljiva suprotnost. Oholi cr-
kveni velikodostojnik bio je odjeven u bogatu i skupocjenu odje-
u. Na glavi je imao sjajnu tijaru. Dranje mu je bilo dosto-
janstveno, kosa i duga kovrava brada bile su posrebrene sta-
rou. Njegov izgled ulijevao je strahopotovanje promatraima.
Pred ovom dostojanstvenom osobom stajalo je Velianstvo Ne-
ba bez ukraavanja ili razmetanja. Njegove su haljine bile ispr-
ljane na putovanju, lice Mu je bilo blijedo i izraavalo je strp-
ljivo podnoenu tugu; pa ipak na Njemu se ogledalo dostojan-
stvo i dobrodunost koja je udno odudarala od gordog, samo-

uvjerenog i ljutitog izraza velikog sveenika. Mnogi od onih koji
su bili svjedoci Isusovih rijei i djela u Hramu od tog trenutka
prihvatili su Ga u svoje srce kao Bojeg proroka. Meutim, dok
su se osjeaji naroda okretali u Njegovu korist, mrnja svee-
nika prema Isusu je rasla. Mudrost kojom je izbjegavao zamke
postavljene Njegovim nogama bila je nov dokaz Njegove bo-
anske prirode i dolila je ulje na vatru njihovog bijesa.
U raspravi s rabinima Kristov cilj nije bio da ponizi svoje
protivnike. Nije se radovao to ih vidi u tekom poloaju. Htio
im je pruiti vanu pouku. Isus je ponizio svoje neprijatelje time 595
to je dopustio da se zapletu u mreu koju su Njemu postavili.
Njihovo priznanje da ne poznaju prirodu Ivanova krtenja dalo
Mu je priliku da govori, i On ju je iskoristio tako to im je
iznio njihovo pravo stanje, dodajui jo jednu opomenu pored
mnogih koje je ve dao.
to vam se ini? rekao je. Neki je ovjek imao dva sina
i pristupi prvom pa mu ree: Sinko, hajde i radi danas u vino-
gradu! On mu odgovori: Idem, gospodaru, ali ne ode. Tada
pristupi drugom pa mu isto tako ree. On mu odgovori: Neu.
Kasnije promijeni odluku i ode. Koji je od ove dvojice izvrio
oevu volju?
Ovo iznenadno pitanje uinilo je Njegove sluatelje neo-
preznima. Paljivo su pratili ovu priu i odmah odgovorili: Po-
sljednji. Upravivi svoj ozbiljan pogled prema njima, Isus je
odgovorio ozbiljnim i sveanim glasom: Zaista, kaem vam, ca-
rinici i bludnice pred vama su na putu u kraljvstvo nebesko.
Doe, naime, Ivan k vama putem pravednosti: vi mu ne vjero-
vaste, a vjerovahu mu carinici i bludnice. A vi, videi to, niste
se poslije pokajali, tako da bi mu vjerovali.
Sveenici i poglavari mogli su dati samo pravilan odgovor
na Kristovo pitanje, pa je tako On dobio njihovo miljenje ko-
je je ilo u prilog drugom sinu. Ovaj je sin predstavljao cari-
nike, one koje su farizeji prezirali i mrzili. Carinici su bili vrlo
nepoteni. Doista su bili prijestupnici Bojeg Zakona, pokazu-
jui u svom ivotu potpuno opiranje njegovim zahtjevima. Bili
su nezahvalni i nesveti. Kad im je bilo reeno da idu i rade u
Gospodnjem vinogradu, odbili su to s prijezirom. Meutim, kad
je Ivan doao, propovijedajui pokajanje i krtenje, carinici su
prihvatili njegovu vijest i krstili se.
488 Isusov ivot
Drugi sin predstavljao je vodee ljude u hebrejskom na-

rodu. Neki od farizeja pokajali su se i primili Ivanovo krte-
nje, ali voe nisu htjele priznati da je on doao od Boga. Nje-
gove opomene i optube nisu ih dovele do obnove. Oni ... ne
pristajui da ih on krsti, osujetie Boju nakanu koju je imao s
njima. (Luka 7,30) Odnosili su se prema njegovoj vijesti s
prijezirom, i kao i prvi sin koji je odgovarajui na poziv re-
kao: Idem, Gospodaru, ali nije otiao, sveenici i poglavari
izjavljivali su da su posluni, ali su djelom pokazivali neposlu-
nost. Razmetali su se izjavama o pobonosti, tvrdili da potuju
Boji Zakon, ali su pokazivali samo lanu poslunost. Carinici
su bili optuivani i proklinjani od farizeja kao nevjernici, ali
596 oni su svojom vjerom i djelima pokazivali da idu u nebesko
kraljevstvo prije ovih licemjernih ljudi koji su dobili veliku svje-
tlost, ali ija djela ne odgovaraju njihovim izjavama o pobo-
nosti.
Sveenici i poglavari nisu htjeli podnositi ove snane is-
tine; ostali su, meutim, mirni, nadajui se da e Isus rei neto
to e moi okrenuti protiv Njega; ali morali su podnijeti jo
neto.
Posluajte drugu usporedbu! rekao je Krist. Bijae neki
domain koji posadi vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u nje-
mu tijesak, sagradi kulu te ga dade u zakup vinogradarima pa
ode iz toga kraja. Kad se priblii vrijeme berbe, posla sluge
svoje vinogradarima da uzmu plodove. Vinogradari uhvatie slu-
ge: nekog izmlatie, nekog ubie, nekog kamenovae. Tad po-
novo posla druge sluge, brojnije od prvih, ali i s ovima jedna-
ko postupie. Napokon, posla k njima svoga sina. Imat e ob-
zira govorio je prema mome sinu. Ali vinogradari, kad
opazie sina, rekoe meu sobom: Ovo je batinik! Hajde! Ubij-
mo ga, pa e nam pripasti njegova batina! Zgrabie ga, izba-
cie izvan vinograda i tu ga ubie. Kada doe gospodar vino-
grada, kako e postupiti s tim vinogradarima?
Isus se obratio svim prisutnim ljudima, ali odgovor su dali
sveenici i poglavari. Te e zloince pogubiti za zloine, rekli
su, a vinograd e dati u zakup drugim vinogradarima, takvi-
ma koji e mu predati plodove u njihovo vrijeme. Ovi govor-
nici ispoetka nisu prozreli primjenu ove prie, ali sad su uvi-
djeli da su sami izrekli sebi osudu. U prii domain predstav-
lja Boga, vinograd hebrejski narod, a ograda Boji Zakon koji
je bio njihova zatita. Kula je bila znamenje Hrama. Gospodar

vinograda uinio je sve to je bilo potrebno za njegovo napre-
dovanje. to jo mogoh uiniti za svoj vinograd, kae On, pa
da nisam uinio? (Izaija 5,4) Tako je prikazana Boja neumor-
na briga za Izrael. Kao to su vinogradari bili duni vratiti Go-
spodaru odreeni dio plodova od vinograda, tako Ga je Boji
narod trebao potovati ivotom koji bi odgovarao njihovim sve-
tim prednostima. Ali kao to su vinogradari ubili sluge koje je
Gospodar slao k njima po rod, tako su Hebreji ubijali proroke
koje je Bog slao k njima da ih pozove na pokajanje. Vjesnik za
vjesnikom bio je ubijan. Dovde se nije moglo sumnjati u pri-
mjenu prie, a i ono to je slijedilo nije bilo manje oevidno.
U voljenom Sinu, koga je Gospodar vinograda na kraju poslao
svojim neposlunim slugama i koga su oni uhvatili i ubili, 597
sveenici i poglavari vidjeli su jasnu sliku Isusa i Njegovu buduu
sudbinu. Ve su namjeravali ubiti Onoga koga im je Otac po-
slao kao posljednji poziv. U odmazdi dosuenoj nezahvalnim
vinogradarima prikazana je sudbina onih koji e ubiti Krista.
Promatrajui ih sa saaljenjem, Spasitelj je nastavio: Zar
niste nigda itali u Pismima: Kamen koji odbacie graditelji
postade ugaonim kamenom; to je djelo Gospodnje, ono je div-
no u naim oima. Tako e vam se velim oduzeti kraljev-
stvo Boje i dat e se narodu koji raa njegovim rodom.
Ovo su proroanstvo Hebreji esto ponavljali u sinagoga-
ma, primjenjujui ga na Mesiju koji e doi. Krist je bio ugaoni
kamen hebrejskog vjerskog sustava i cjelokupnog plana spase-
nja. Ovaj ugaoni kamen hebrejski graditelji, sveenici i pogla-
vari u Izraelu sada odbacuju. Spasitelj je skrenuo njihovu po-
zornost na proroanstva koja ih upozoravaju na opasnost to
im prijeti. Svim sredstvima koja su bila u Njegovoj moi teio
im je objasniti narav djela koje su naumili uiniti.
Njegove su rijei imale i drugi cilj. Postavljajui pitanje:
Kada doe gospodar vinograda, kako e postupiti s tim vino-
gradarima? Krist je htio da farizeji odgovore onako kako su
odgovorili. Htio je da osude sami sebe. Njegove opomene, koje
ih nisu pokrenule na pokajanje, zapeatit e njihovu sudbinu,
pa je elio da uvide kako su sami navukli propast na sebe. Htio
im je pokazati Boju pravdu povlaenjem njihovih prednosti kao
naroda, to je ve otpoelo i to e se zavriti ne samo unite-
njem njihova Hrama i grada, ve i rasijavanjem naroda.
490 Isusov ivot
Sluatelji su shvatili opomenu. Ali unato osudi koju su sami

sebi izrekli, sveenici i poglavari bili su spremni upotpuniti sliku
rekavi: Ovo je batinik! Hajde! Ubijmo ga. Zato su gledali
da ga uhvate, ali su se bojali naroda, jer su narodni osjeaji
bili na Kristovoj strani.
Navodei proroanstvo o odbaenom kamenu, Krist se
osvrnuo na jedan stvarni dogaaj iz povijesti Izraela. Dogaaj
je bio u vezi sa zidanjem prvoga Hrama. Premda je imao po-
sebnu primjenu u vrijeme prvog Kristovog dolaska, i s poseb-
nom snagom trebao utjecati na Hebreje, on sadri pouku i za
598 nas. Kad se podizao Salomonov hram, golemo kamenje za zi-
dove i temelj bilo je u kamenolomu potpuno pripremljeno.
Nakon dopremanja na gradilite na njemu se nije smjelo upo-
trijebiti nijedno orue; radnici su ga postavljali na odreeno
mjesto. Za potrebe temelja dopremljen je jedan kamen neuo-
biajene veliine i naroitog oblika, ali radnici nisu mogli nai
mjesto za njega, pa ga nisu prihvatili. Bio im je stalna smet-
nja dok im je neupotrijebljen leao na putu. Dugo je ostao
odbaen kamen. Meutim, kad su graditelji doli do postav-
ljanja ugla, dugo su traili ne bi li nali kamen dovoljno velik
i jak i odgovarajueg oblika da zauzme to posebno mjesto i
ponese veliki teret koji bi poivao na njemu. Ako naine nepra-
vilan izbor za ovo vano mjesto, sigurnost cijele zgrade bit
e ugroena. Oni moraju nai kamen koji e moi odoljeti
utjecaju sunca, mraza i bure. Nekoliko kamenova bilo je
odabrano u razliito vrijeme, ali pod pritiskom golemog te-
reta oni su se razlomili na djelie. Drugi nisu mogli izdrati
ispit naglih vremenskih promjena. Na kraju je pozornost pri-
vukao kamen koji je tako dugo bio odbaen. Bio je izloen
zraku, suncu i oluji ne pokazujui ni najmanju pukotinu. Gra-
ditelji su ispitali ovaj kamen. Izdrao je sva ispitivanja osim
jednog. Odluili su ga prihvatiti za ugaoni kamen ako moe
podnijeti probu velikog pritiska. Ispit je izvren. Kamen je pri-
hvaen i ugraen na odreeno mjesto, na kojemu se pokazalo
da savreno odgovara. U prorokom vienju Izaiji je pokaza-
no da je ovaj kamen bio znamenje Krista. On kae:
Jahve nad Vojskama on jedini nek vam svet bude; jedi-
no se njega bojte, strah od njega nek vas prome. On e vam
biti zamka i kamen spoticanja, i stijena posrtanja za obje kue
Izraelove, zamka i mrea svim Jeruzalemcima. Mnogi e od njih
posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti. Poveden u pro-

rokom vienju do prvog dolaska, prorok je vidio da e Krist
podnositi ispite i kunje, koji su simbolino predstavljeni po-
stupkom s glavnim ugaonim kamenom u Salomonovu hramu.
Stog ovako govori Jahve Gospod: Evo, postavljam na Sion ka-
men odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u
nj vjeruje, nee propasti. (Izaija 8,13-15; 28,16)
U beskonanoj mudrosti, Bog bira Kamen temeljac i sam
Ga postavlja. On ga naziva kamen ugaoni, temeljac. Cijeli svijet
moe staviti na Njega svoje terete i tuge, On moe sve izdra-
ti. Na Njemu se moe potpuno sigurno zidati. Krist je kamen
odabrani. One koji se uzdaju u Njega On nee nikada razoa-
rati. Podnio je svaku kunju. On je izdrao pritisak Adamove
krivnje i krivnju njegova potomstva i iziao vie no pobjednik 599
nad silama zla. On je ponio terete koje je bacio na Njega svaki
grjenik koji se kaje. Grjeno je srce nalo olakanje u Kristu.
On je siguran Temelj. Svi kojima je Krist pouzdanje poivaju u
savrenoj sigurnosti.
U Izaijinom proroanstvu Krist je proglaen sigurnim te-
meljem i kamenom spoticanja. Apostol Pavao piui po nadah-
nuu Svetoga Duha jasno pokazuje kome je Krist kamen teme-
ljac a kome stijena sablazni: ... ako ste zbilja iskusili da je do-
bar Gospodin. Pristupite k njemu, ivomu kamenu koji su, istina,
ljudi odbacili, ali koji je u oima Bojim izabran, dragocjen, te
dopustite da se od vas samih kao ivog kamenja sagradi du-
hovna kua sveto sveenitvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne
rtve po Isusu Kristu! Jer stoji na jednom mjestu Pisma: Evo
na Sionu postavljam ugaoni kamen, izabran, dragocjen; tko
vjeruje u nj, sigurno nee biti postien. Prema tome, kamen
koji su odbacili graditelji upravo taj postao je ugaonim
kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne
vjeruju kamen spoticanja, stijena sablazni. O nj se spotiu jer
ne vjeruju Rijei: to je njihova sudbina. (1. Petrova 2,3-8)
Onima koji vjeruju Krist je siguran Temelj. To su oni koji
padaju na Stijenu i razbijaju se. Ovdje je prikazano podinja-
vanje Kristu i vjera u Njega. Pasti na Stijenu i razbiti se znai
odrei se svoje samopravinosti i djejom poniznou doi Kri-
stu, pokajati se zbog svojih prijestupa i vjerovati u Njegovu
ljubav koja prata. Isto tako vjerom i poslunou zidamo na
Kristu kao svom Temelju.
492 Isusov ivot
Na ovom ivom Kamenu mogu zidati podjednako i Hebreji

i neznaboci. On je dovoljno prostran za sve i dovoljno jak da
podnese teinu i teret cijeloga svijeta. Vezom s Kristom, ivim
Kamenom, svi koji zidaju na ovom Temelju postaju ivo kame-
nje. Mnogi su ljudi svojim osobnim nastojanjima istesani, ugla-
ani i uljepani, ali ne mogu postati ivo kamenje zato to
nisu povezani s Kristom. Bez ove veze nijedan se ovjek ne
moe spasiti. Bez Kristovog ivota u nama ne moemo se odu-
prijeti burama kunji. Naa vjena sigurnost ovisi o naem zi-
danju na sigurnom temelju. Mnogi danas zidaju na temeljima
koji nisu ispitani. Kad padne kia, razbjesni se oluja i bujice
600 nadou, njihova e kua pasti zato to nije utemeljena na Vjenoj
Stijeni, glavnom ugaonom Kamenu Isusu Kristu.
Onima koji ne vjeruju Rijei, Krist je stijena spoticanja.
Ali kamen koji su odbacili graditelji upravo taj postao je
ugaonim kamenom. Kao i odbaeni kamen, Krist je u svojoj
zemaljskoj misiji bio zanemarivan i zlostavljan. On Prezren bjee,
odbaen od ljudi, ovjek boli, vian patnjama... prezren bjee,
odvrgnut. (Izaija 53,3) Ali pribliilo se vrijeme Njegova pro-
slavljanja. Uskrsnuem iz mrtvih On e biti proglaen Sin Boji,
sa svom vlau. (Rimljanima 1,4) Prigodom svog drugog do-
laska On e se otkriti kao Gospodar Neba i Zemlje. Oni koji
su se sada pripremali da Ga razapnu priznat e Njegovu velii-
nu. Pred svemirom e odbaeni kamen postati Temeljac.
A na koga god on padne, satrt e ga. Ljudi koji su odbacili
Krista uskoro e vidjeti unitenje svoga grada i svog naroda.
Njihova e slava propasti i bit e rasijana kao praina na vjetru.
A to je to to je unitilo Hebreje? To je bila Stijena koja bi,
da su gradili na njoj, bila njihova sigurnost. Boja dobrota
je bila prezrena, pravda odbaena, milost podcjenjivana. Ljudi
su se postavili nasuprot Bogu i sve to je bilo na njihovo
spasenje, okrenulo se na njihovo unitenje. Sve to je Bog
odredio da bude za ivot, njima je bilo za smrt. U tome to
su Hebreji razapeli Krista nalazi se i razorenje Jeruzalema.
Kr v prolivena na Golgoti bila je teret koji ih je doveo do pro-
pasti na ovome svijetu i u svijetu koji e doi. Tako e to biti
i u veliki posljednji Dan, kad e osuda biti izreena svima koji
su odbacili Boju milost. Krist, njihova stijena sablazni, tada
e im se uiniti kao brdo osvete. Slava Njegove pojave koja
je za pravednike ivot, bit e za zle oganj koji spaljuje. Grje-
nik e biti uniten zbog odbaene ljubavi, zbog prezrene mi-

losti.
Mnogim slikovitim prikazima i opomenama, koje je stalno
ponavljao, Isus je pokazao to e doivjeti Hebreji zbog od-
bacivanja Bojeg Sina. Ovim rijeima On se obraa svima u svim
vjekovima koji Ga ne ele primiti kao svog Otkupitelja. Svaka
opomena vai za njih. Oskvrnuti Hram, neposluni sin, nevjer-
ni vinogradari, prezrivi zidari slika su iskustva svakog grje-
nika. Ako se ne pokaje, sudbina koju oni nagovjeuju bit e
njegova.
494 Isusov ivot
66
Sukob
Marku 12,13-40; Luki 20,20-47.
601 Sveenici i poglavari sluali su u tiini Kristove odlune

prijekore. Nisu mogli osporiti Njegove optube. Postali su samo
odluniji da Ga uhvate u zamku, pa su s ovim ciljem poslali
uhode k Njemu. Ovi se pravili iskrenima, da ga uhvate u ri-
jei pa da ga mogu predati vlasti i oblasti upravitelja. Nisu
poslali stare farizeje koje je Isus esto sretao, ve mlade ljude,
koji su bili puni ara i revnosti i koje, kako su smatrali, Krist
ne poznaje. Njih su pratili neki herodovci, koji su trebali uti
Kristove rijei da bi protiv Njega mogli posvjedoiti na sue-
nju. Farizeji i herodovci bili su ogoreni neprijatelji, ali sada
su se ujedinili u svom neprijateljstvu prema Kristu.
Farizeji su se stalno estili zbog iznuivanja poreza od stra-
ne Rimljana. Smatrali su da je plaanje poreza u suprotnosti s
Bojim zakonom. Sad su vidjeli priliku da Isusu postave zam-
ku. Uhode su dole k Njemu i s prividnom iskrenou, kao da
ele znati to je njihova dunost, upitali su: Uitelju, znamo
da pravo govori i ui. Ne gleda tko je tko, nego prema istini
ui putu Bojemu. Je li nam doputeno dati caru porez ili nije?
602 Da su bile iskrene, rijei znamo da pravo govori i ui
bile bi osobito priznanje. Meutim, premda su izgovorene da
prevare, njihovo je svjedoanstvo ipak bilo istinito. Farizeji su
znali da Krist govori i ui pravo, pa e biti osueni prema vlas-
titom svjedoanstvu.
Oni koji su postavili pitanje Isusu, mislili su da su dovolj-
no prikrili svoju namjeru, ali Isus je kao otvorenu knjigu itao
(494)
Sukob 495
njihova srca i objavio njihovo licemjerstvo. Zato me kuate?

rekao je On, dajui im na taj nain znak koji nisu traili, poka-
zujui im da ita njihovu skrivenu namjeru. Jo vie ih je zbunio
kad je dodao: Donesite mi denar da ga vidim! Donijeli su ga,
a On ih je upitao: ija je ovo slika i natpis? ... Careva, odgo-
vore mu. Pokazujui natpis na kovanom novcu, Isus je rekao:
Podajte caru carevo... a Bogu Boje!
Uhode su oekivale da e Isus na jedan ili drugi nain
neposredno odgovoriti na njihovo pitanje. Da je rekao: Nije po
Zakonu davati porez cezaru, tuili bi Ga rimskim vlastima i oni
bi Ga zatvorili za podizanje bune. A u sluaju da je izjavio da je
po Zakonu davanje poreza, namjeravali su Ga optuiti narodu
kao onog koji se protivi Bojem Zakonu. Sad su se osjeali
osujeenima i poraenima. Njihovi su planovi bili poremeeni.
Nakon ovako uvjerljiva odgovora na njihovo pitanje, oni nisu
mogli vie bilo to kazati. Kristov odgovor nije bio izbjegava-
nje, ve pravian odgovor na pitanje. Drei u svojoj ruci rimski
kovani novac na kome je bilo utisnuto ime i lik cezarov, izjavio
je da poto ive pod zatitom rimske sile, trebaju joj dati pot-
poru koju zahtijeva sve dok se to ne sukobi s uzvienijom ob-
vezom. Meutim, dok se miroljubivo pokoravaju zemaljskim za-
konima, u sva se vremena trebaju prvo pokoravati Bogu.
Spasiteljeve rijei: Podajte... Bogu Boje! bile su otar ukor
lukavim Hebrejima. Da su vjerno ispunjavali svoje obveze pre-
ma Bogu, ne bi postali siromaan narod podinjen stranoj sili.
Nijedan rimski stijeg ne bi se zavijorio nad Jeruzalemom, ni-
jedna rimska straa ne bi stajala na njegovim vratima, nijedan
rimski namjesnik ne bi vladao unutar njegovih zidina. Hebrej-
ski je narod sad plaao kaznu za svoj otpad od Boga.
Kad su farizeji uli Kristov odgovor, oni mu se zadive.
On je ukorio njihovo licemjerstvo i uobraenost i inei to, 603
uspostavio je veliko naelo, naelo koje jasno odreuje granice
ovjekovih obveza prema graanskim vlastima i njegovu du-
nost prema Bogu. U duama mnogih rijeeno je jedno sporno
pitanje. Nakon toga uvijek su se drali pravog naela. Pa premda
su mnogi otili nezadovoljni, vidjeli su da je naelo koje po-
iva u osnovi ovog pitanja jasno izloeno i udili se Kristovoj
dalekosenoj otroumnosti.
im su uutkani farizeji, istupili su saduceji sa svojim lukavim
pitanjima. Ove dvije stranke bile su u ogorenom neprijatelj-
496 Isusov ivot
stvu. Farizeji su bili strogo privreni predaji. Bili su toni u

vanjskim obredima, marljivi u pranju, postu i dugim molitva-
ma i razmetljivi u davanju milostinje. Meutim, Krist je izjavio
da su oni ukidali Boji Zakon, uei zapovijedima ljudskim um-
jesto pravog nauka. Kao drutveni sloj bili su vjerski zanese-
njaci i licemjeri, pa ipak meu njima je bilo istinski pobonih
ljudi koji su prihvatili Kristovo uenje i postali Njegovi ue-
nici. Saduceji su odbacili predaju farizeja. Tvrdili su da vjeruju
u vei dio Svetog pisma i da ga smatraju pravilom svog pona-
anja, ali su zapravo bili sumnjiavci i materijalisti.
Saduceji su poricali postojanje anela, uskrsnue mrtvih i
nauk o buduem ivotu s njegovim nagradama i kaznama. U
svim ovim tokama razilazili su se s farizejima. Uskrsnue je
bio naroiti predmet rasprava izmeu ovih dviju stranaka. Fa-
604 rizeji su vrsto vjerovali u uskrsnue, ali su u ovim raspravama
njihovi pogledi o buduem stanju postajali nejasni. Smrt je za
njih postala neobjanjiva tajna. Njihova nesposobnost da odgo-
vore na dokaze saduceja izazivala je stalnu razdraenost. Ras-
prave izmeu dviju stranaka obino su imale za posljedicu gnjev-
ne svae, koje su ih jo vie razdvajale.
Broj saduceja je znatno opao ispod broja njihovih supar-
nika, pa nisu imali tako jak oslonac u obinom narodu, ali mnogi
od njih bili su bogati, i imali utjecaj koji donosi bogatstvo.
Njihovim je redovima pripadala veina sveenika, i prvosvee-
nik se obino birao izmeu njih. Ovo se inilo uz izriit uvjet
da se ne istiu njihovi sumnjiavi stavovi. Uzimajui u obzir
broj i omiljenost farizeja, bilo je nuno da saduceji, dok su u
sveenikoj slubi, makar naoko pristanu uz njihova uenja, a
sama injenica da su mogli biti birani u takvu slubu dala je
utjecaj njihovim zabludama.
Saduceji su odbacili Isusovo uenje. On je bio pokrenut
duhom za koga nisu eljeli priznati da se tako pokazuje; a Nje-
govo uenje o Bogu i buduem ivotu bilo je u suprotnosti s
njihovim teorijama. Vjerovali su u Boga kao u jedino bie koje
je nadmonije od ovjeka, ali dokazivali su da bi Providnost
koja svime vlada i boansko predznanje liilo ovjeka slobod-
nog moralnog odluivanja i unizilo ga do poloaja roba. Vjero-
vali su da je Bog prepustio ovjeka, poto ga je stvorio, samo-
me sebi da bude neovisan o bilo kakvom uzvienijem utjecaju.
Smatrali su da je ovjek slobodan upravljati svojim ivotom i
Sukob 497
oblikovati dogaaje u svijetu; da je njegova sudbina u njego-

vim vlastitim rukama. Poricali su da Boji Duh radi preko ljud-
skih napora ili prirodnih sredstava. Ipak, drali su da pravil-
nom porabom svojih prirodnih sila ovjek moe postati uzvi-
en i prosvijetljen, da se strogim i trezvenim zahtjevima nje-
gov ivot moe oistiti.
Njihovi pojmovi o Bogu oblikovali su njihov karakter. Bu-
dui da po njihovom saducejskom gleditu On nije imao nika-
kvo zanimanje za ovjeka, i oni su imali malo obzira jedan prema
drugome; meu njima bilo je malo jedinstva. Kako nisu htjeli
priznati utjecaj Svetoga Duha na ljudsko djelovanje, u ivotu
im je nedostajala Njegova sila. Kao i ostali Hebreji, hvalisali su
se svojim pravom po roenju koje su imali kao Abrahamova
djeca i svojim strogim potovanjem zakonskih zahtjeva, ali su
bili bez pravog duha Zakona, Abrahamove vjere i dobrote.
Njihova je prirodna suut bila svedena u uske okvire. Vjerovali
su da svi ljudi mogu osigurati ugodnosti i blagodati ivota pa 605
njihova srca nisu bila dirnuta potrebama i patnjama drugih. ivjeli
su za sebe.
Svojim rijeima i djelima Krist je svjedoio o boanskoj sili
koja daje nadnaravne rezultate, o buduem ivotu nakon sada-
njeg, o Bogu kao o Ocu svih ljudi, koji uvijek paljivo prati
njihove prave potrebe. On je otkrio djelovanje boanske sile u
dobroinstvu i suuti koja je ukoravala sebinu saducejsku is-
kljuivost. Uio je da Bog svojim Svetim Duhom radi na srcu
za ovjekovo ovozemaljsko i vjeno dobro. Upozoravao je na
pogreku uzdanja u ljudsku silu za promjenu karaktera, koja
se moe ostvariti samo Bojim Duhom.
Saduceji su odluili unititi povjerenje u ovo uenje. Tra-
ei raspravu s Isusom, bili su uvjereni da e Ga dovesti dotle
da izgubi ugled, ak i ako ne budu mogli osigurati Njegovu
osudu. Uskrsnue je bilo predmet o kojemu su Ga izabrali pitati.
Ako se bude sloio s njima, On e nanijeti jo veu uvredu
farizejima. U sluaju da se ne sloi s njima, odluili su Njegovo
uenje izloiti podsmijehu.
Saduceji su zakljuivali da ako je tijelo sastavljeno od istih
tvarnih djelia u svom besmrtnom kao i smrtnom stanju, i kad
uskrsne iz mrtvih, ono e morati imati tkivo i krv i u vjenom
e svijetu nastaviti ivot koji je prekinut na Zemlji. U tom slu-
aju, zakljuivali su, zemaljski e se odnosi nastaviti, mu i e-
498 Isusov ivot
na ponovno e se sjediniti, brakovi odrati i sve e uslijediti

onako kako je bilo prije smrti, a slabosti i strasti ovog ivota
produljit e se u vjenom ivotu.
Odgovarajui na njihova pitanja Isus je podigao koprenu s
budueg ivota. O uskrsnuu, rekao je On, niti e se eniti
niti udavati, nego e biti kao nebeski aneli. Pokazao je da
saduceji grijee u svom vjerovanju. Njihovi su stavovi bili po-
greni. U zabludi ste, dodao je, jer ne poznajete ni Pisma ni
moi Boje. Nije ih optuivao kao to je optuivao farizeje za
licemjerstvo, ve za pogreno vjerovanje.
Saduceji su laskali sebi samima da se od svih ljudi najstroe
pridravaju Svetog pisma. Meutim, Isus je pokazao da ne po-
znaju njegovo pravo znaenje. Ta spoznaja mora doprijeti do
srca prosvjetljenjem Svetoga Duha. Izjavio je da je njihovo ne-
606 poznavanje Svetog pisma i Boje sile uzrok njihove zbrke u
vjeri i pomraenosti uma. Pokuali su Boje tajne svesti u okvire
svog ogranienog rasuivanja. Krist ih je pozvao da svoje umove
otvore svetim istinama koje e proiriti i ojaati njihovo ra-
zumijevanje. Tisue postaju nevjernici zato to njihovi ograni-
eni umovi ne mogu razumjeti Boje tajne. Oni ne mogu objas-
niti udesno oitovanje boanske sile u Providnosti, pa stoga
odbacuju dokaze takve sile, pripisujui ih prirodnim silama
koje mogu jo manje razumjeti. Jedini klju za rjeenje tajni
koje nas okruuju jest priznavanje Boje prisutnosti i sile u
njima. Ljudi trebaju priznati Boga kao Stvoritelja svemira, kao
Onoga koji zapovjeda svim i izvruje sve. Trebaju imati ire
razumijevanje o Njegovu karakteru, kao i o tajni Njegove si-
le.
Krist je svojim sluateljima izjavio da, kad ne bi bilo us-
krsnua mrtvih, Sveto pismo u koje tvrde da vjeruju ne bi bilo
ni od kakve koristi. Rekao je: A to se tie uskrsnua mrtvih,
niste li itali to vam je Bog rekao: Ja sam Bog Abrahamov,
Bog Izakov i Bog Jakovljev? A Bog nije Bog mrtvih, nego i-
vih! Bog dri ono to ne postoji kao da postoji. On vidi kraj
od poetka i promatra rezultat svojega rada kao da je sada izvr-
en. Dragocjeni mrtvi, od Adama sve do posljednjeg posvee-
nog ovjeka koji umre, ut e glas Bojeg Sina i izii iz groba
u besmrtni ivot. Bog e biti njihov Bog a oni e biti Njegov
narod. Izmeu Boga i uskrslih pravednika postojat e bliska i
njena veza. Ovo stanje koje je unaprijed obuhvaeno Njego-
Sukob 499
vom namjerom On promatra kao da ve postoji. Mrtvi su za

Njega ivi.
Saduceji su bili uutkani Kristovim rijeima. Nisu Mu mo-
gli odgovoriti. On nije izgovorio nijednu rije koja bi pruila i
najmanju mogunost da Ga osude. Njegovi neprijatelji nisu dobili
nita osim prijezira naroda.
Farizeji, meutim, nisu izgubili nadu kako e Ga nagnati
da govori ono to e moi iskoristiti protiv Njega. Nagovorili
su jednog uenog knjievnika da pita Isusa koja od deset za-
povijedi u Zakonu ima najveu vanost.
Farizeji su uzdizali pr ve etiri zapovijedi koje upuuju na
dunost ovjeka prema Stvoritelju, kao da imaju daleko veu
vanost nego ostalih est koje odreuju ovjekovu dunost pre-
ma svom blinjem. Kao rezultat toga, njima je izrazito nedo- 607
stajala pobonost na djelu. Isus je pokazao narodu njihov ve-
liki nedostatak i pouavao ih potrebi za dobrim djelima, izjavlju-
jui da se drvo poznaje po svojim rodovima. Stoga su Ga optu-
ivali da posljednjih est zapovijedi uzdie iznad pr vih eti-
riju.
Zakonik je priao Isusu s neposrednim pitanjem: Koja je
prva od svih zapovijedi? Kristov odgovor je neposredan i uvjer-
ljiv: Prva glasi: uj, Izraele: Gospodin Bog na jest jedini Bog.
Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom
svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom! Druga
je kao i prva, rekao je Krist, jer ova proistjee iz nje: Ljubi
blinjega svoga kao samoga sebe! Druge zapovijedi vee od
ovih nema. O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Pro-
roci.
Prve etiri od Deset zapovijedi saete su u jednu veliku
zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim.
Posljednjih se est sadre u drugoj: Ljubi blinjega svoga kao
samoga sebe. Obje ove zapovijedi predstavljaju izraz naela
ljubavi. Prva se ne moe drati a da se druga kri, niti se dru-
ga moe drati dok se prva kri. Kad Bog ima svoje pravo mje-
sto na prijestolju srca, pravo mjesto dobit e i na blinji. Mi
emo ga voljeti kao sebe same. I samo ako ljubimo Boga iznad
svega, mogue je nepristrano voljeti i svoga blinjeg.
Budui da su sve zapovijedi saete u ljubavi prema Bogu i
ovjeku, to znai da se nijedna zapovijed ne moe prekriti bez
krenja ovog naela. Tako je Krist uio svoje sluatelje da Bo-
500 Isusov ivot
ji Zakon nije sastavljen od mnogih posebnih zapovijedi, od kojih

neke imaju vee znaenje a druge manju vanost pa se mogu
omalovaavati bez kanjavanja. Na Gospodin predstavlja prve
etiri i posljednjih est zapovijedi kao boansku cjelinu i ui
da e se ljubav prema Bogu pokazati u poslunosti prema svim
Njegovim zapovijedima.
Knjievnik koji je postavio pitanje Isusu dobro je pozna-
vao Zakon i bio je zadivljen Njegovim rijeima. Nije oekivao
da e On pokazati tako duboko i temeljito poznavanje Pisma.
Stekao je ire razumijevanje naela koja se nalaze u osnovi ovih
svetih zapovijedi. Pred skupljenim sveenicima i poglavarima
asno je priznao da je Krist dao pravo tumaenje Zakona go-
vorei: Dobro, uitelju, rekao si prema istini doeka knjiev-
nik. On je jedini i nema drugoga osim njega. Njega ljubiti
svim srcem, svim razumom i svom snagom, a blinjega ljubiti
608 kao samoga sebe, to vie vrijedi nego sve paljenice i druge r-
tve.
Mudrost Kristova odgovora osvjedoila je knjievnika. On
je znao da se hebrejska vjera sastojala od vanjskih obreda, a
ne od unutarnje pobonosti. Imao je odreeni osjeaj bezvri-
jednosti samo obrednih rtava i prolijevanja krvi za otkuplje-
nje grijeha koje se obavljalo bez vjere. Ljubav i poslunost prema
Bogu i nesebian obzir prema ovjeku izgledali su mu vredniji
od svih ovih obreda. Spremnost ovog ovjeka da prizna pravil-
nost Kristovog rasuivanja i njegov odluan i brz odgovor pred
narodom, izrazio je duh koji je bio sasvim drukiji od duha
sveenika i poglavara. Isus je u svome srcu osjeao saaljenje
prema ovom iskrenom knjievniku koji se usudio sueliti s
neodobravanjem sveenika i prijetnjama poglavara i progovo-
rio o uvjerenju svog srca. Videi da pametno govori, ree mu
Isus: Nisi daleko od kraljevstva Bojeg.
Knjievnik je bio blizu Bojega kraljevstva zato to je pri-
znao da su pravedna djela prihvatljivija za Boga od rtava pa-
ljenica i drugih priloga. Meutim, trebao je prepoznati Kristov
boanski karakter i vjerom u Njega primiti silu da ini djela
pravde. Obredna sluba nije imala nikakvu vrijednost ako nije
ivom vjerom povezana s Kristom. ak i moralni Zakon ne ispu-
njava svoju svrhu dok se ne shvati u svojoj povezanosti sa Spa-
siteljem. Krist je u vie navrata pokazao da Zakon Njegova Oca
ima dublji sadraj od samih autoritativnih naredbi. U Zakonu
Sukob 501
je utjelovljeno isto naelo koje je otkriveno u Evanelju. Zakon

upuuje na ovjekovu dunost i pokazuje mu njegovu krivnju.
On od Krista mora traiti oprost i silu da ini ono to Zakon
nalae.
Farizeji su se okupili oko Isusa dok je odgovarao na knji-
evnikovo pitanje. Sad je On njima opet postavio pitanje: to
mislite o Kristu? iji je on sin? Ovo je pitanje bilo smiljeno
da ispita njihovo vjerovanje u vezi s Mesijom da pokae
smatraju li Ga samo ovjekom ili Bojim Sinom. Zbor glasova
odgovorio je: Davidov. To je bilo ime koje je proroanstvo
dalo Mesiji. Kad je Isus otkrio svoju boansku prirodu svojim
monim udima, kad je lijeio bolesne i podizao mrtve, narod
se meu sobom pitao: iji je on sin? Davidov? Sirofenianka,
slijepi Bartimej i mnogi drugi vikali su Njemu za pomo: Smiluj
mi se, Gospodine, Sine Davidov! (Matej 15,22) Dok je jaui
ulazio u Jeruzalem, bio je pozdravljen radosnim klicanjem: Ho-
sana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospod- 609
nje! (Matej 21,9) Ovaj radosni poklik orio se u Hramu iz grla
male djece. Meutim, mnogi koji su Isusa nazivali Sinom Davi-
dovim nisu priznavali Njegovo boanstvo. Oni nisu razumjeli
da je Davidov Sin i Boji Sin.
Odgovarajui na izjavu da je Krist Davidov Sin, Isus je re-
kao: Kako ga onda David, potaknut od Duha [Duha nadahnu-
a od Boga], naziva Gospodinom, kad kae: Ree Gospodin
Gospodinu mome: Sjedi mi s desne strane dok ne poloim tvoje
neprijatelje pod noge tvoje? Pa ako ga David zbilja naziva Go-
spodinom, kako mu moe biti sin? Na to mu nitko nije mogao
odgovoriti ni rijei, niti ga se tko od toga dana usudi vie pitati.
502 Isusov ivot
67
Isus kori farizeje
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 23; Marku 12,41-44;
Luki 20,45-47; 21,1-4.
610 Bio je to posljednji dan Kristova uenja u Hramu. Veliko

je mnotvo bilo okupljeno u Jeruzalemu i svi su usmjerili svo-
ju pozornost na Njega; narod je zakrio predvorje Hrama, pro-
matrajui raspravu koja je bila u tijeku i eljno hvatao svaku
rije koja je dolazila s Njegovih usana. Nikada se ranije nije
vidio ovakav prizor. Mladi je Galilejac stajao ne oslanjajui se
na zemaljske poasti ili kraljevske oznake. Okruivali su Ga sve-
enici u svojoj skupocjenoj odjei, poglavari ije su haljine i
vanjske oznake pokazivale njihov visoki poloaj i knjievnici sa
svicima u rukama na koje su se esto pozivali. Isus je s kra-
ljevskim dostojanstvom stajao mirno pred njima. Kao Onaj koji
je bio zaodjenut vlau s Neba, On je odluno promatrao svoje
protivnike koji su odbacili i prezreli Njegov nauk i traili Nje-
gov ivot. Mnogi su se podizali protiv Njega, ali njihovi pla-
novi da Ga uhvate u zamku i osude bili su uzaludni. Odbijao
je izazov za izazovom, iznosei istu, jasnu istinu nasuprot ta-
mi i zabludama sveenika i farizeja. Otkrio je ovim voama nji-
hovo pravo stanje i kaznu koja e sigurno uslijediti zbog upor-
nosti u njihovim zlim djelima. Opomenu je vjerno predao. Ipak,
611 Kristu je ostalo jo jedno djelo da ga izvri. Trebao se postii
jo jedan cilj.
Zanimanje naroda za Krista i Njegovo djelo stalno se po-
veavalo. Bili su oarani Njegovim uenjem, ali su takoer bili
i vrlo zbunjeni. Potovali su sveenike i rabine zbog njihove
razboritosti i vanjske pobonosti. U svim vjerskim pitanjima uvi-
(502)
Isus kori farizeje 503
jek su bili bezuvjetno posluni njihovom autoritetu. Sad su gleda-

li ove ljude kako pokuavaju poruiti Isusov ugled, ugled Ui-
telja ije su vrline i znanje jasnije zasjali nakon svakog napada.
Promatrali su namrtena lica sveenika i starjeina i na njima
vidjeli poraz i zbunjenost. udili su se to poglavari ne ele vje-
rovati u Isusa, kad je Njegovo uenje tako jasno i jednostavno.
Sami nisu znali kojim putem poi. S velikim su nespokojstvom
promatrali pokrete onih ije su savjete uvijek slijedili.
U priama to ih je iznosio, Krist je nastojao opomenuti
poglavare i pouiti ljude koji su htjeli uiti. Ali je bilo potreb-
no govoriti jo jasnije. Ljudi su bili zarobljeni svojim potova-
njem predaje i slijepom vjerom u izopaeno sveenstvo. Krist 612
je morao slomiti ove okove. Karakter sveenika, poglavara i fa-
rizeja morao se jo potpunije razobliiti.
Na Mojsijevu stolicu, rekao je On, zasjeli su knjievnici
i farizeji. Vrite i drite sve to vam reknu, ali se ne ravnajte
po njihovim djelima, jer govore, a ne vre! Knjievnici i fari-
zeji tvrdili su da im je podarena boanska vlast slina Mojsi-
jevoj vlasti. Razmetali su se da su zauzeli njegovo mjesto kao
tumai Zakona i suci u narodu. Kao takvi zahtijevali su od na-
roda krajnje potovanje i poslunost. Isus je zapovjedio svojim
sluateljima da ine ono to rabini ue po Zakonu, ali da ne
slijede njihov primjer. Oni sami ne provode u djelo svoje ue-
nje.
Puno toga to su traili bilo je u opreci s Pismom. Isus je
rekao: Oni veu teka bremena koja se jedva mogu nostiti, te
ih stavljaju ljudima na plea, a sami ih nee ni prstom pokre-
nuti. Farizeji su preporuivali mnotvo propisa koji su imali
svoju osnovu u predaji i bezrazlono ograniavali osobnu slo-
bodu. ak su i neke dijelove Zakona tako objanjavali da su na
narod navalili takve propise koje su tajno zanemarivali, i od
kojih su, kad je to sluilo njihovim ciljevima, tvrdili da su oslo-
boeni.
Njihov je stalni cilj bio razmetanje svojom pobonou.
Nita nisu smatrali presvetim to ne bi moglo posluiti ovom
cilju. Bog je o svojim Zapovijedima rekao Mojsiju: Privei ih
na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis meu oima!
(Ponovljeni zakon 6,8) Ove rijei imaju duboko znaenje. Kad
se o Bojoj rijei razmilja i kad se provodi u djelo, sav se o-
vjek oplemenjuje. U pravednim i milostivim postupcima na ru-
504 Isusov ivot
kama e se pokazati kao peat naela Bojeg Zakona. One e

biti iste od mita i od svega to je izopaeno i prijevarno. One
e biti vrijedne u djelima ljubavi i suuti. Oi, usmjerene ple-
menitom cilju, postat e vedre i istinite. Izraajna pojava, oko
koje govori, svjedoit e o besprijekornom karakteru onoga koji
voli i potuje Boju Rije. Ali Hebreji Kristovog doba nisu
zamjeivali nita od ovoga. Naredba dana Mojsiju protumaena
je kao uputa da pravila Pisma treba nositi na sebi. U skladu s
tim ona su bila ispisana na vrpcama od pergamenata i na vidljiv
nain privezana oko glave i zglobova na rukama. Ali to nije
pridonijelo da Boji Zakon snanije prome um i srce. Ovi per-
gamenti noeni su samo kao oznake koje su privlaile znatie-
613 lju. Smatralo se da onome koji ih nosi daju izgled pobonosti,
koji je izazivao potovanje naroda. Isus je zadao udarac ovoj
ispraznoj prijetvornosti.
Sve to ine ine zato da ih vide ljudi. Zato rairuju svoje
zapise i produljuju svoje rese. Vole proelje na gozbama, prva
mjesta u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih lju-
di nazivaju rabbi. Ne dopustite da vas nazivaju rabbi, jer ima-
te samo jednog Uitelja, a svi ste braa! Nikoga na zemlji ne
nazivajte svojim ocem, jer imate samo jednog Oca, onoga ne-
beskoga! Takoer ne dopustite da vas nazivaju voama, jer imate
samo jednog Vou: Krista! Ovakvim jasnim rijeima Spasitelj
je otkrio sebino astoljublje koje stalno tei k poloaju i mo-
i, pokazujui lanu poniznost, dok je njihovo srce bilo ispu-
njeno pohlepom i zaviu. Kad su ljudi bili pozvani na neku
gozbu, gostima su odreivana mjesta prema njihovu poloaju,
pa su oni koji su dobili najpoasnije mjesto uivali najveu
panju i posebnu ast. Farizeji su uvijek nastojali osigurati za
sebe ove poasti. Isus je osudio takvo ponaanje.
On je, takoer, osudio tatinu izraenu u udnji za titu-
lom rabina ili uitelja. On je izjavio da takva titula ne pripada
ljudima, ve Kristu. Sveenici, knjievnici i poglavari, tumai i
izvritelji Zakona su svi braa, djeca jednog Oca. Isus je dojm-
ljivo upozorio ljude da nijednom ovjeku ne trebaju dati poasnu
titulu koja otkriva da on ima vlast nad njihovom savjeu ili
vjerom.
Da je Krist danas na Zemlji, okruen onima koji nose naziv
asni ili presvijetli, zar ne bi ponovio svoj iskaz: Takoer
ne dopustite da vas nazivaju voama, jer imate samo jednog
Vou: Krista! Sveto pismo izjavljuje o Bogu da sveto je i asno

ime njegovo. (Psalam 111,9) Kojem ljudskom biu pristaje ta-
kvo ime? Koliko malo ovjek otkriva od mudrosti i pravde o
kojoj ono govori! Koliko je mnogo onih koji prihvaaju ovakvu
titulu i koji pogreno predstavljaju Boje ime i karakter! A h,
kako su esto svjetovno slavoljublje, tiranija i najnii grijesi bi-
li skriveni izvezenim odorama visoke i svete slube! Spasitelj
je nastavio:
Tko je najvei meu vama, neka vam bude sluga! Tko se
uzvisi, bit e ponien; a tko se ponizi, bit e uzvien. Krist je
esto uio da se prava veliina karaktera sastoji u ivljenju za
dobro naih blinjih, u djelima ljubavi i milosra. Krist, kralj 614
slave, bio je sluga grjenom ovjeku.
Jao vama, knjievnici i farizeji, licemjeri jedni, rekao je
Isus, koji pred ljudima zatvarate vrata kraljevstva nebeskoga:
vi sami ne ulazite u njega, a ne doputate ni da uu oni koji
bi htjeli! Izopaujui Pisma sveenici i zakonici zaslijepili su
razum onih koji bi inae primili spoznaju o Kristovom kraljev-
stvu i onom unutarnjem, boanskom ivotu, koji je osnova prave
pobonosti.
Oni izjedaju dobra udovika dok toboe mole duge mo-
litve. Oni e biti stroe sueni! Farizeji su imali veliki utjecaj
na narod i iskoritavali su ga za svoje interese. Pridobivali su
povjerenje pobonih udovica i predstavljali im kao dunost da
svoja imanja posvete u vjerske svrhe. Osiguravajui upravu nad
njihovim novcem, ovi podli smutljivci su ga koristili za svoje
dobro. Da bi prikrili svoje nepotenje, izgovarali su duge jav-
ne molitve i izvodili veliku priredbu pobonosti. Krist je izja-
vio da e ovo licemjerstvo navui na njih veu osudu. Isti ukor
upuen je mnogima koji se i u nae vrijeme hvale svojom po-
bonou. Njihovi ivoti umrljani su sebinou i pohlepom,
ali oni sve to pokrivaju odjeom prividne istoe i na taj nain
za neko vrijeme obmanjuju svoje blinje. Meutim, oni ne mo-
gu prevariti Boga. On ita svaku namjeru srca i sudit e svakom
ovjeku prema njegovim djelima.
Krist je bez milosti osuivao zlouporabe, ali je bio paljiv
da ne smanji obveze. Ukoravao je sebinost koja je iznuivala
i zloupotrebljavala darove udovica. Istodobno je pohvalio udo-
vicu koja je donijela svoj dar u Boju riznicu. Ljudska zloupo-
raba dara ne moe odvratiti Boji blagoslov od darovatelja.
506 Isusov ivot
Isus je bio u predvorju u kome su se nalazila spremita za

darove i pozorno je promatrao one koji su dolazili priloiti svoje
darove. Mnogi bogatai donosili su velike iznose novca i razmet-
ljivo ga prilagali. Isus ih je sa alou promatrao, ali nita nije
govorio o njihovim velikodunim darovima. Ubrzo se Njegovo
lice razvedrilo kad je vidio siromanu udovicu kako se tiho pribli-
ava, kao da se boji biti primijeena. Dok su bogati i oholi prila-
zili poloiti svoje darove, ona se ponizno povukla i ostala po-
strani. Pa ipak, eznula je da uini neto za djelo koje je voljela
ma kako to neznatno bilo. Gledala je dar u svojoj ruci. Bio je
vrlo malen u usporedbi s darovima onih koji su bili oko nje,
615 ali to je bilo sve to je imala. im je dobila priliku, brzo je
ubacila svoje dvije lepte i urno se okrenula da ode. Meutim,
dok je ovo inila, zamijetila je Isusa koji ju je pozorno promatrao.
Spasitelj je pozvao svoje uenike i usmjerio im pozornost
na udoviino siromatvo. Tada su rijei Njegove pohvale do-
prle do njezinog uha: Zaista, kaem vam, ova je siromana udo-
vica ubacila vie nego svi drugi. Suze radosnice ispunile su
njezine oi kad je osjetila da je njezin in prihvaen i cijenjen.
Mnogi bi joj savjetovali da svoj mali poklon zadri za svoje
potrebe jer bi se u rukama dobro uhranjenih sveenika posve-
ma izgubio meu mnogim velikim darovima donesenim u riz-
nicu. Ali Isus je razumio njezinu pobudu. Vjerovala je da je
Bog odredio slubu u Hramu i eljela je uiniti najvie to mo-
e da bi je poduprla. Uinila je to je mogla i njezino djelo
trebalo je postati spomenikom koji e ouvati sjeanje na nju
kroz sva vremena i biti njezina radost u vjenosti. Njezino je
srce ilo s njezinim darom; njegova vrijednost procijenjena je
ne vrijednou novia, ve ljubavlju prema Bogu i zanimanjem
za Njegovo djelo koje je potaklo ovaj in.
O siromanoj udovici Isus je rekao da je ubacila vie nego
svi drugi. Bogati su poklonili od svog obilja, a mnogi od njih
da bi ih ljudi vidjeli i potovali. Njihovi veliki darovi nisu ih
liili udobnosti ili ak raskoi; nisu zahtijevali nikakvu rtvu i
stoga se po vrijednosti nisu mogli usporediti s udoviinom lep-
tom.
Pobude daju karakter naim djelima, stavljajui na njih peat
sramote ili visoke moralne vrijednosti. Bog ne uraunava u naj-
vrednije velika djela koja svako oko vidi i svaki jezik hvali. Male
dunosti obavljene s radou, mali darovi kojima se ne razmee
i koji za ljudske oi izgledaju bezvrijedni esto su najvei u Nje-

govim oima. Srce puno vjere i ljubavi milije je Bogu od naj-
skupocjenijeg dara. Siromana udovica dala je ono to joj je
bilo potrebno za ivot da bi uinila ono malo to je uinila.
Liila se hrane dajui te dvije lepte za djelo to ga je voljela.
Uinila je to u vjeri, s puno povjerenja da njezin nebeski Otac
nee previdjeti njezinu potrebu. Njezin nesebini duh i djeti-
nja vjera zadobili su Spasiteljevu pohvalu.
Meu siromanima ima mnogo onih koji eznu da pokau
svoju zahvalnost Bogu za Njegovu milost i istinu. Oni arko ele
podjednako sudjelovati u podupiranju Njegova djela zajedno sa
svojom imunijom braom. Njih ne treba obeshrabrivati. Neka
i oni priloe svoje lepte u nebesku riznicu. Ako su darovane iz
srca ispunjenog ljubavlju prema Bogu, ove e naoko sitnice po-
stati posveeni darovi, neprocjenjive rtve kojima se Bog radu-
je i daje blagoslov.
Kad je rekao o udovici da je ubacila vie nego svi drugi, 616
Isusove su rijei bile istinite, ne samo u odnosu na pobudu ve
i na rezultate njezina dara. Dar od dvije lepte, to jest jednu
etvrtinu asa donio je Bojoj riznici iznos novca koji je mno-
go vei od pridonosa svih bogatih Hebreja. Utjecaj tog malog
dara bio je kao rijeka, mala na svom poetku, ali koja se iri i
produbljuje dok tee kroz vjekove. Na tisuu naina pridonosio
je potpori siromanih i irenju Radosne vijesti. Njezin primjer
samoportvovnosti djelovao je stalno na tisue srca u svakoj zemlji
i u svakom narataju. On se obraao i bogatima i siromani-
ma, pa su njihovi darovi poveali vrijednost njezinog dara. Boji
blagoslov nad udoviinim leptama uinio ih je izvorom velikih
uspjeha. To se isto dogaa sa svakim darom koji se poklanja i
svakim djelom koje se uini s iskrenom eljom da bude na sla-
vu Bogu. On je povezan s ciljevima Svemoguega. Njegov utje-
caj na dobro ne moe izmjeriti nijedan ovjek.
Spasitelj je nastavio sa svojom javnom optubom knjiev-
nika i farizeja: Jao vama, slijepe voe, koji tvrdite: Ako se tko
zakune hramom, to nita ne vrijedi; ako li se zakune hramskim
zlatom, onda je obavezan! Luaci i slijepci! to je vie: zlato
ili hram koji posveuje zlato? I opet: Ako se tko zakune rtve-
nikom, to nita ne vrijedi, a zakune li se rtvenim darom koji
je na njemu, onda je obavezan. Slijepci! to je vie: rtveni
dar ili rtvenik koji posveuje rtveni dar? Sveenici su tumaili
508 Isusov ivot
Boje zahtjeve svojim lanim i skuenim mjerilima. Zamiljali

su kako pravilno razlikuju veliinu krivnje razliitih grijeha, olako
su prelazili preko nekih, a druge, premda su imali manje po-
sljedice, smatrali su neoprostivim. Uz novanu naknadu oslo-
baali su ljude njihovih zavjeta. Ponekad su za velike iznose
novca prelazili preko stranih zloina. Istodobno su u drugim
sluajevima ovi sveenici i poglavari izricali otre presude za
beznaajne prekraje.
Jao vama, knjievnici i farizeji, licemjeri jedni, koji daje-
te desetinu od metvice, komoraa i kima, dok zanemarujete
najvanije u Zakonu: pravednost, milosre i vjernost. Ovo je
zadnje trebalo initi, a ono prvo ne propustiti! Ovim rijeima
Krist ponovno osuuje zlouporabu svete obveze. On ne odba-
cuje samu obvezu. Bog je uspostavio sustav desetine i on je
potovan od najranijih vremena. Abraham, otac vjernih, dao je
desetinu od svega to je posjedovao. Hebrejski poglavari pri-
znavali su obvezu davanja desetine, i to je bilo u redu, ali nisu
617 dopustili narodu da po svom osvjedoenju izvri svoju dunost.
Za svaki sluaj samovoljno su postavljali pravila. Zahtjevi su
postali tako sloeni da ih je bilo nemogue ispuniti. Nitko nije
znao kad je izvrio svoje obveze. Sustav, kako ga je Bog dao,
bio je pravian i razuman, ali sveenici i rabini su ga nainili
munim teretom.
Sve to Bog zapovijeda ima svoju vanost. Krist priznaje
davanje desetine kao dunost, ali pokazao je da ono ne moe
opravdavati zanemarivanje ostalih obveza. Farizeji su bili vrlo
toni u davanju desetina od vrtnih biljaka kao to su metvica,
kim i rutvica; to ih je malo stajalo, a donosilo im je ugled zbog
tonosti i svetosti. Istodobno, njihova beskorisna ogranienja
ugnjetavala su narod i unitavala potovanje prema sustavu ko-
ji je sam Bog propisao. Zaokupljali su umove ljudi beznaaj-
nim razlikama i skretali njihovu pozornost s osnovnih istina.
Ono to je bilo pretenije u Zakonu pravda, milost i istina
bilo je zanemareno. Ovo je zadnje, rekao je Krist, trebalo
initi, a ono prvo ne propustiti!
Druge su zakone rabini izopaili na slian nain. Uputama
koje su dane preko Mojsija bilo je zabranjeno jesti sve to je
neisto. Uporaba svinjskog mesa, kao i mesa nekih drugih i-
votinja, bila je zabranjena, jer unosi u krv neiste tvari i skra-
uje ivot. Meutim, farizeji nisu ostavili ova ogranienja onak-
vima kakvima ih je Bog dao. Odlazili su u neopravdane kraj-

nosti. Izmeu ostalog od naroda se zahtijevalo da procjeuje
svu vodu da se u njoj ne bi naao i najmanji kukac, koji bi se
mogao svrstati u neiste ivotinje. Usporeujui ove sitniar-
ske zahtjeve s veliinom njihovih stvarnih grijeha, Isus je re-
kao farizejima: Slijepe voe! Vi cijedite komarca, a devu pro-
direte.
Jao vama, knjievnici i farizeji, licemjeri jedni, koji ste slini
okreenim grobovima to se izvana priinjaju lijepi, a unutra
su puni mrtvakih kostiju i svakog trulea! Kao to je okreen
i lijepo ukraen grob skrivao ostatke koji se raspadaju, tako je
i vanjska svetost sveenika i poglavara skrivala bezakonje. Isus
je nastavio: Jao vama, knjievnici i farizeji, licemjeri jedni, koji
gradite prorocima grobove i pravednicima ukraujete spome-
nike, i govorite: Da smo ivjeli u vrijeme otaca naih, ne bi-
smo s njima sudjelovali u ubijanju proroka. Tako sami svjedo-
ite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke. Da bi pokazali 618
svoje potovanje prema umrlim prorocima, Hebreji su bili vrlo
revni u uljepavanju njihovih grobova, ali nisu iskoristili njihova
uenja niti su uvaavali njihove ukore.
U Kristovo doba ljudi su praznovjerno potovali mjesta
poivanja mrtvih i troili velike iznose novca za njihovo ukra-
avanje. U Bojim oima to je bilo idolopoklonstvo. U svom
neprikladnom potovanju mrtvih ljudi su pokazivali da ne vole
Boga iznad svega, niti svoje blinje kao sami sebe. Isto idolo-
poklonstvo u velikoj se mjeri gaji i danas. Mnogi su krivi zato
to zanemaruju udovice i siroad, bolesne i siromane, da bi
podigli skupocjene spomenike mrtvima. Vrijeme, novac i rad
netedimice se troe za ovaj cilj, dok dunosti prema ivima
dunosti to ih je Krist jasno zapovjedio, ostaju neizvrene.
Farizeji su izgraivali grobove proroka i ukraavali njiho-
ve grobnice i govorili jedan drugome: Da smo ivjeli u vrijeme
svojih oeva, ne bismo se udruili s njima u prolijevanju krvi
Bojih slugu. Istodobno su planirali oduzeti ivot Njegovom Si-
nu. To treba biti pouka i za nas. To treba otvoriti nae oi za
sotonsku silu kojom obmanjuje um i okree ga od svjetlosti is-
tine. Mnogi idu farizejskim tragom: odaju potovanje onima koji
su umrli za svoju vjeru i ude se sljepoi Hebreja koju su pokazali
odbacujui Krista. Da smo ivjeli u Njegovo vrijeme, izjavljuju
oni, rado bismo prihvatili Njegov nauk, ne bismo nikada bili
510 Isusov ivot
sudionici u grijehu onih koji su odbacili Spasitelja. Meutim,

kad poslunost prema Bogu zahtijeva samoodricanje i poniznost,
te iste osobe gue svoja osvjedoenja i odbijaju poslunost. Ta-
ko izraavaju isti duh kao i farizeji koje je Krist osudio.
Hebreji su jedva shvatili golemu odgovornost povezanu s
odbacivanjem Krista. Od vremena kad je prolivena prva nevina
krv, kad je pravedni Abel pao od Kajinove ruke, ponavlja se
ista povijest s krivnjom koja postaje sve vea. U sva vremena
proroci su podizali svoje glasove protiv grijeha kraljeva, vlada-
ra i naroda, govorei ono to im je Bog zapovjedio, sluajui
Njegovu volju po cijenu svog ivota. Iz narataja u narataj go-
milala se strana kazna za one koji su odbacivali svjetlost i isti-
nu. To su sada na svoju glavu navlaili Kristovi neprijatelji.
Grijeh sveenika i poglavara bio je vei od grijeha bilo kog pret-
hodnog narataja. Svojim odbacivanjem Spasitelja sami su po-
stali odgovorni za krv svih pravednika ubijenih od Abela do
619 Krista. Uskoro e se do prelijevanja ispuniti aa njihovog be-
zakonja. Uskoro e se ona izliti na njihove glave kao osveta prav-
de. Isus ih je na to opomenuo:
Da padne na vas sva neduna krv to je prolijevana na
zemlji od krvi pravednoga Abela do krvi Zaharije, sina Barahi-
jina, koga ubiste meu hramom i rtvenikom. Zaista, kaem vam,
sve e to pasti na ovaj narataj.
Knjievnici i farizeji koji su sluali Isusa poznavali su isti-
nitost Njegovih rijei. Znali su kako je ubijen prorok Zaharija.
Jo dok su rijei boanske opomene bile na njegovim usnama,
sotonski bijes je zahvatio otpala kralja i po njegovoj je zapovi-
jedi prorok ubijen. Njegova krv obiljeila je kamenje u pred-
vorju Hrama i nije se mogla ukloniti; ostala je kao svjedoan-
stvo protiv otpadnikog Izraela. Dokle god Hram bude stajao
ostat e i mrlja od pravedne krvi koja trai od Boga da bude
osveena. Dok je Isus podsjeao na ove strane grijehe, strah
je prostrujao mnotvom.
Gledajui unaprijed Isus je izjavio da e okorjelost Hebre-
ja i njihova netrpeljivost prema Bojim slugama biti istovjetna
s onom u prolosti:
Ja zato aljem meu vas proroke, mudrace i knjievnike,
od kojih ete jedne pobiti i razapeti, a druge bievati u svojim
sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. Proroci i mudraci,
puni vjere i Svetoga Duha Stjepan, Jakov i mnogi drugi
bit e osueni i ubijeni. Rukom podignutom prema nebu i bo-

anskom svjetlou koja je okruavala Njegovu linost, Krist je
govorio kao sudac onima koji su stajali pred Njim. Njegov glas,
koji je tako esto njeno pozivao, sad je korio i osuivao. Slu-
atelji su zadrhtali. Dojam koji su ostavile Njegove rijei i Nje-
gov pogled nikada se nije mogao izbrisati.
Kristov je gnjev bio usmjeren protiv licemjerstva, velikih
grijeha, kojima su ljudi razarali svoje due, varali narod i obe-
aivali Boga. U vrlo prijevarnom rasuivanju sveenika i po-
glavara prepoznao je djelovanje Sotoninih orua. Njegova osuda
grijeha bila je otra i pokretala je na preispitivanje, ali nije izgo-
vorio nijednu osvetniku rije. Bio je ispunjen svetim gnjevom
prema knezu tame, ali nije izrazio nikakvo razdraljivo raspo-
loenje. Tako e i kranin koji ivi u skladu s Bogom i odlikuje
se dragocjenim osobinama ljubavi i milosti, biti ispunjen pra-
vednim gnjevom prema grijehu, ali nee biti pokrenut strau
da rui one koji ga rue. On e u Kristu sauvati mir i vlast 620
nad sobom, ak i onda kad se sretne s onima koji pokretani
silama odozdo brane neistinu.
Boansko saaljenje ogledalo se na licu Bojeg Sina dok je
laganim pogledom obuhvaao Hram i svoje sluatelje. Glasom
priguenim dubokom boli i gorkim suzama, uzviknuo je: Je-
ruzaleme, Jeruzaleme, to ubija proroke i kamenuje one koji
su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao to
kvoka skuplja svoje pilie pod krila, ali vi ne htjedoste! To
je bila borba odvajanja. U Kristovom plau izlijevalo se samo
Boje srce. Bilo je to na rastanku tajanstveno zbogom Boje
ljubavi koja dugo trpi.
I farizeji i saduceji bili su uutkani. Isus je sabrao svoje
uenike i pripremio se da napusti Hram, ne kao pobijeen ko-
ga su neprijatelji primorali da ih napusti, ve kao Onaj ije je
djelo zavreno. Izaao je iz borbe kao pobjednik.
Dragocjene istine, koje su tog znaajnog dana potekle s
Kristovih usana, sauvane su u mnogim srcima. Nove misli i
nove tenje probudile su se u njihovu ivotu, i nova je povijest
otpoela. Nakon Kristova raspea i uskrsnua uenici su od-
luno istupili i ispunili boanski nalog mudrou i revnou
koje su bile usklaene s veliinom djela. Nosili su vijest koja
se obraala ljudskim srcima, pokoravajui stare predrasude koje
su dugo sputavale tisue ljudi. Pred njihovim su svjedoanstvom
512 Isusov ivot
ljudske teorije i filozofije postale kao prazne prie. Silni su bili

rezultati proistekli iz Spasiteljevih rijei upuenih zadivljenom
i strahopotovanjem obuzetom mnotvu u jeruzalemskom Hra-
mu.
Meutim, Izrael kao narod ostavio je svog Boga. Odlomile
su se prirodne maslinove grane. Promatrajui posljednji put unu-
tranjost Hrama, Isus je s dubokom boli rekao: Evo, vaa e
kua biti preputena vama pusta! Jer vam kaem: Sigurno
me od sada vie neete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen
koji dolazi u ime Gospodnje! Dosad je Hram nazivao domom
svoga Oca; ali sada kad Boji Sin izae izvan tih zidova, Boja
e se slava zauvijek povui iz Hrama sazidanog Njemu u slavu.
Odsad hramski obredi nee imati nikakvog znaenja, a njegove
e slube postati uzaludne.
513
68
U predvorju
Meu hodoasnicima to su doli da se klanjaju na blag- 621

dan bijae i nekih Grka. Oni pristupie k Filipu, koji bijae iz
Betsaide u Galileji, te mu rekoe: Gospodine, htjeli bismo vi-
djeti Isusa. Filip ode da to kae Andriji. Andrija i Filip odoe
da kau Isusu.
U to se vrijeme inilo da je Kristovo djelo estoko porae-
no. On je bio pobjednik u raspravi sa sveenicima i farizeji-
ma, ali bilo je oito da Ga oni nikada nee prihvatiti za Mesiju.
Dolo je do konanog odvajanja. Njegovim je uenicima sluaj
izgledao beznadan. Ali Krist se pribliavao ostvarenju svog djela.
Uskoro e se odigrati veliki dogaaj, koji se ne tie samo heb-
rejskog naroda ve i cijelog svijeta. Kad je Isus uo arku elju
htjeli bismo vidjeti Isusa, u kojoj je odjekivao vapaj cijeloga
svijeta, Njegovo se lice ozarilo i On je rekao: Doao je as
kada e se proslaviti Sin ovjeji. U molbi Grka vidio je predznak
rezultata svoje velike rtve.
Ovi su ljudi doli sa Zapada da nau Spasitelja na kraju
Njegova ivota, kao to su mudraci u poetku doli s Istoka. U
vrijeme Kristova roenja hebrejski je narod bio toliko zaokup-
ljen svojim astoljubivim planovima da nije ni znao za Njegov
dolazak. Mudraci iz neznaboake zemlje doli su sa svojim da- 622
rovima do jasala da se poklone Spasitelju. Tako su i Grci, pred-
stavnici naroda, plemena i svjetskih ljudi doli vidjeti Isusa. Spa-
siteljev kri tako e privui ljude iz svih zemalja i svih vjekova.
Tako e mnogi doi s istoka i zapada te sjesti za stol s Abra-
hamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskome. (Matej 8,11)
(513)
514 Isusov ivot
Grci su uli o Kristovom pobjedonosnom ulasku u Jeruza-

lem. Neki su pretpostavljali i irili vijesti da je istjerao svee-
nike i poglavare iz Hrama, da se sprema zauzeti Davidovo
prijestolje i zavladati kao kralj u Izraelu. Grci su eznuli doznati
istinu o Njegovom poslanju. Gospodine, htjeli bismo vidjeti
Isusa, kazali su oni. Njihova je elja bila ispunjena. Kad je bio
obavijeten o njihovoj elji, Isus se nalazio u onom dijelu Hra-
ma iz kojeg su bili iskljueni svi osim Hebreja, ali poao je
Grcima u vanjsko predvorje i osobno razgovarao s njima.
Trenutak Kristova proslavljanja je doao. Stajao je u sjenci
kria i raspitivanje Grka pokazalo Mu je da e rtva koju e
uskoro prinijeti dovesti Bogu mnoge sinove i keri. On je znao
da e Ga ovi Grci uskoro vidjeti u poloaju o kome nisu imali
nikakvu predodbu. Vidjet e Ga postavljena kraj Barabe, raz-
bojnika i ubojice, koga e radije osloboditi nego Bojeg Sina.
Sluat e narod, potaknut od sveenika i poglavara, kako se
odluuje. A na pitanje: to da onda uinim s Isusom zvanim
Mesija? odgovor e biti: Neka se razapne! (Matej 27,22) Pri-
noenjem ove rtve za grijeh ljudi, Krist je znao da e se Nje-
govo kraljevstvo upotpuniti i proiriti po cijelom svijetu. On
e djelovati kao Obnovitelj i Njegov e Duh nadvladati. Za tre-
nutak je pogledao u budunost i uo glasove kako u svim dije-
lovima Zemlje objavljuju: Evo Jaganjca Bojeg koji uzima gri-
jeh svijeta! (Ivan 1,29) U ovim strancima vidio je zalog velike
etve, kad e zid koji je rastavljao Hebreje i neznaboce biti
poruen i kad e svi narodi, jezici i plemena uti vijest spase-
nja. Oekivanje ovoga, ispunjenje svojih nada, izrazio je rijei-
ma: Doao je as kada e se proslaviti Sin ovjeji. Ali nain
na koji se ovo proslavljanje mora zbiti nikada nije izlazilo iz
Kristovih misli. Sakupljanje neznaboaca trebalo se dogoditi
nakon Njegove smrti koja se pribliavala. Svijet se moe spa-
623 siti jedino Njegovom smru. Kao i penino zrno, Sin ovjeji
treba biti baen u zemlju, umrijeti i biti skriven od pogleda;
ali e ponovno oivjeti.
Krist je govorio o svojoj budunosti sluei se slikama iz
prirode, da bi Njegovi uenici mogli razumjeti. Njegovom se
smru trebala ostvariti prava svrha Njegove misije: Zaista, za-
ista, kaem vam, ako penino zrno ne padne u zemlju i ne
umre, ostaje samo. Ako li umre, rodi velik rod. Kad penino
zrno padne na tlo i umre, ono nikne i donosi rod. Tako e i
U predvorju 515
Kristova smrt donijeti rod za Boje kraljevstvo. U skladu sa zako-

nom biljnoga carstva, ivot treba biti rezultat njegove smrti.
Oni koji obrauju zemlju imaju ovu sliku uvijek pred so-
bom. Iz godine u godinu ovjek uva svoju zalihu penice time
to prividno baca najodabraniji dio. Neko vrijeme ono mora ostati
skriveno pod brazdom, da ga Gospodin nadgleda. Tada se po-
javljuje vlat, zatim klas, a onda zrno u klasu. Ali se ovaj razvi-
tak ne moe ostvariti sve dok se zrno ne zakopa i skrije od
pogleda, i naoko bude izgubljeno.
Sjeme pohranjeno u zemlji donosi plod, a ovaj se opet sije.
Na taj se nain etva umnoava. Tako e i Kristova smrt na
kriu Golgote donijeti rod za vjeni ivot. Duboko razmiljanje
o ovoj rtvi bit e slava onima koji e, kao njezin plod, ivjeti
kroz svu vjenost.
Penino zrno koje uva svoj ivot ne moe donijeti nika-
kav rod. Ono ostaje samo. Krist je mogao, da je to izabrao,
spasiti sebe od smrti. Ali, da je to uinio, morao bi ostati sam.
Ne bi mogao dovesti Bogu sinove i keri. Jedino odricanjem
od svog ivota mogao je dati ivot ljudskom rodu. Samo pa-
dom na zemlju i umiranjem mogao je postati sjeme za tu veliku
etvu velikog mnotva iz svakog plemena, narataja, jezika i na-
roda koji su otkupljeni Bogu.
S ovom istinom Krist povezuje pouku o samoportvovno-
sti koju svi trebamo nauiti: Tko ljubi svoj ivot, izgubit e
ga; tko mrzi svoj ivot na ovome svijetu, sauvat e ga za ivot
vjeni. Svi koji e donijeti rod kao suradnici s Kristom moraju
najprije pasti u zemlju i umrijeti. ivot se mora baciti u braz-
du potreba ovoga svijeta. Samoljublje i samoivost moraju umri-
jeti. Zakon samoportvovnosti je zakon samoodranja. Ratar uva
svoju penicu time to je baca. Tako je i u ljudskom ivotu.
Davati znai ivjeti. ivot koji se eli sauvati jest ivot koji se
dragovoljno daje u slubu Bogu i ovjeku. Oni koji u ovom svijetu
radi Krista rtvuju svoj ivot, sauvat e ga za vjenost. 624
ivot sluenja samome sebi je kao i zrno koje se pojede.
Ono iezne, ali se ne umnoava. ovjek moe skupiti za sebe
sve to mu je dostupno, moe ivjeti, razmiljati i planirati za
sebe, ali njegov ivot prolazi, a on ostaje bez iega. Zakon slu-
enja sebi je zakon samounitenja.
Ako mi tko hoe sluiti, rekao je Isus, neka me slijedi!
Gdje budem ja, bit e ondje i moj sluga. Ako mi tko slui, njega
516 Isusov ivot
e potivati Otac. Svi koji su s Isusom nosili kri rtve bit e

s Njim sudionici u Njegovoj slavi. U svom ponienju i boli Krist
se radovao to e Njegovi uenici biti proslavljeni s Njim. Oni
su plod Njegove samoportvovnosti. Njegova nagrada i Njegova
radost kroz vjenost bit e Njegov karakter i duh ostvaren u
njima. Ova radost koju dijele s Njim, kao plod svog rada i r-
tve, vidi se u srcu i ivotu drugih. Oni su Kristovi suradnici i
Otac e ih potovati kao to potuje svog Sina.
Vijest o Grcima, koja je najavljivala sakupljanje neznabo-
aca, podsjetila je Isusa na Njegovu cjelokupnu misiju. Djelo
otkupljenja izalo Mu je pred oi, od vremena kad je na Nebu
nainjen nacrt, do smrti koja je sada bila tako bliska. Tajan-
stveni oblak kao da je obavio Bojeg Sina. Njegovu tamu osje-
tili su oni koji su Mu bili blizu. Sjedio je duboko zamiljen.
Tiinu je naposljetku prekinuo Njegov alostan glas: Sad mi
je dua duboko potresena. I to da kaem? Oe, spasi me od
ovoga asa? Ve je unaprijed Krist ispijao au gorine. Nje-
gova ljudska priroda ustuknula je pred asom u kome e biti
naputen, kad e Ga prividno ostaviti ak i sam Bog, kad e
Ga svi gledati ranjena, nijema, ostavljena od Boga i muena.
Zadrhtao je od izlaganja javnosti, od toga to e se s Njim po-
stupati kao s najgorim prijestupnikom, od sramne i neasne
smrti. Nasluivanje sukoba sa silama tame, svijest o strahovitom
teretu ljudskih prijestupa i Oeva gnjeva zbog grijeha, uinili
su da Isusu klone duh i da Mu se samrtno bljedilo razlije po
licu.
Zatim je nastupilo boansko pokoravanje Oevoj volji. Ali
sam, rekao je On, radi ovoga i doao u ovaj as! Oe, proslavi
ime svoje! Samo Kristovom smru moi e se unititi Soto-
nino carstvo. Jedino na taj nain ovjek moe biti otkupljen, a
Bog proslavljen. Isus je pristao na samrtne muke, On je pri-
625 hvatio rtvu. Velianstvo Neba pristalo je da pati kao Nositelj
grijeha. Oe, proslavi ime svoje! rekao je. Kad je Krist izgo-
vorio ove rijei, iz oblaka koji je lebdio nad Njegovom glavom,
uo se odgovor: Ve sam ga proslavio i opet u ga proslaviti!
Cijeli Kristov ivot, od jasala do trenutka kad su ove rijei izgo-
vorene proslavljao je Boga, i u kunjama koje e doi, Njegove
boansko-ljudske patnje doista e proslaviti ime Njegova Oca.
Kad se zauo glas, svjetlost se probila kroz oblak i okruila
Krista, kao da su se ruke Beskonane Snage, slino plamenom
U predvorju 517
zidu, obavile oko Njega. Ljudi su promatrali ovaj prizor sa

strahom i uenjem. Nitko se nije usuivao progovoriti. Nije-
mih usana i uzdrana daha svi su stajali oiju uprtih u Isusa.
Kad je Otac dao ovo svjedoanstvo, oblak se podigao i raziao
po nebu. Tada se vidljiva veza izmeu Oca i Sina prekinula.
Kad je to uo prisutni narod... kazae: Aneo mu je go-
vorio. Meutim, Grci koji su se raspitivali, vidjeli su oblak,
uli glas, shvatili njegovo znaenje i doista prepoznali Krista;
On im se otkrio kao Poslani od Boga.
Boji glas uo se prigodom Isusova krtenja na poetku Nje-
gove slube i ponovno prigodom Njegova preobraenja na Go-
ri. Sad se uo po trei put na kraju Njegove slube, u nazo-
nosti velikog broja ljudi i u posebnim okolnostima. Isus je upravo
izrekao najozbiljniju istinu o stanju Hebreja. Uputio je svoj
posljednji poziv i objavio njihovu sudbinu. Sad je Bog ponov-
no stavio svoj peat na poslanje svojega Sina. Priznao je Ono-
ga koga je Izrael odbacio. Ovaj glas nije doao radi mene,
rekao je Isus, nego radi vas. To je bio vrhunski dokaz o Nje-
govu mesijanstvu, znak od Oca da je Isus govorio istinu i da je
bio Boji Sin.
Sad je sud ovome svijetu! nastavio je Krist, Sad e knez
ovoga svijeta biti baen van! A ja, kad budem podignut sa zemlje,
sve u ljude privui k sebi. To ree da naznai kakvom smrti
ima umrijeti. Ovo je kriza svijeta. Ako postanem rtva za gri-
jehe ljudi, svijet e se prosvijetliti. Sotonina vlast nad ljudskim
duama bit e slomljena. Izbrisani Boji lik obnovit e se u ljud-
skom rodu i obitelj svete i vjerne Boje djece na kraju e na-
slijediti nebeski dom. To e biti plod Kristove smrti. Spasitelj
je u duhu promatrao prizor pobjede koji se pojavio pred Njim.
Vidio je kri, surovi, sramni kri, sa svim prateim strahota-
ma, kako blista slavom.
Meutim, djelo spasenja ljudi nije sve to je ostvareno kri- 626
em. Boja se ljubav otkrila svemiru. Knez ovoga svijeta je is-
tjeran. Optube to ih je Sotona iznosio protiv Boga su opo-
vrgnute. Prijekori koji su upueni Nebu zauvijek su odbaeni.
Aneli, kao i ljudi, privueni su Otkupitelju. A ja, kad budem
podignut sa zemlje, rekao je On, sve u ljude privui k sebi.
Mnogi ljudi bili su oko Krista dok je izgovarao ove rijei i
jedan je rekao: Mi smo iz Zakona nauili da e Mesija ostati
zauvijek. Kako ti moe rei da Sin ovjeji treba da bude po-
518 Isusov ivot
dignut? Tko je taj Sin ovjeji? Tada im ree Isus: Jo je malo

vremena svjetlo meu vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas
ne bi osvojila tama! Tko ide u tami, ne zna kamo ide. Dok imate
svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!
Iako je tako velika udesa pred njima inio, nisu mu vje-
rovali. Jednom su upitali Spasitelja: Koji znak, dakle, ini...
da ti povjerujemo kad ga vidimo? (Ivan 6,30) Oni su primili
bezbrojne znake, ali su zatvorili svoje oi i otvrdnuli svoja srca.
Sad kad je sm Otac progovorio, i kad vie nisu mogli traiti
neki drugi znak, opet nisu htjeli vjerovati.
Ipak su mnogi i od lanova Velikog vijea vjerovali u nje-
ga. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izop-
eni iz sinagoge. Vie su voljeli ljudsku hvalu nego Boje
odobravanje. Da bi se spasili od prijekora i sramote, odrekli
su se Krista i odbacili ponudu vjenog ivota. A kako je mno-
go onih koji su kroz sve vjekove isto postupili! Na sve se njih
odnose Spasiteljeve rijei opomene: Tko ljubi svoj ivot, izgu-
bit e ga. Tko mene prezire, rekao je Isus, i ne prima mo-
jih rijei, imat e svog suca. Rije koju sam vam navjeivao
sudit e mu u posljednji dan. (Ivan 12,48)
Teko onima koji ne znaju vrijeme svoga pohoenja! Po-
lako i alosna srca Krist je zauvijek napustio predvorje Hrama.
519
69
Na Maslinskoj gori
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 24; Marku 13;
Luki 21,5-38.
Kristove rijei sveenicima i poglavarima: Evo, vaa e kua 627

biti preputena vama pusta! (Matej 23,38) probudile su strah
u njihovom srcu. inili su se ravnodunima, ali stalno su
razmiljali o znaenju ovih rijei. inilo se kao da im prijeti
neka nevidljiva opasnost. Je li mogue da e ovaj velianstveni
Hram, koji je bio ponos cijelog naroda, uskoro postati gomi-
lom ruevina? I uenici su predosjeali zlo i nespokojno su
oekivali mnogo odreeniji Isusov iskaz. Dok su s Njim izlazili
iz Hrama, skrenuli su Isusovu pozornost na Njegovu postoja-
nost i ljepotu. Kamenje Hrama bilo je od najistijeg mramora,
savrene bjeline, a neko od njih izuzetne veliine. Dio zida odolio
je opsadi Nabukodonozorove vojske. Savreno izgraen izgle-
dao je kao jedinstven kamen, sav izvaen iz kamenoloma. Ue-
nici nisu mogli razumjeti kako ti moni zidovi mogu biti poru-
eni.
to je mogao misliti Odbaeni dok je Njegova pozornost
bila usmjeravana na velianstvenost Hrama? Prizor pred Njim
doista je bio izniman, ali On je s tugom rekao da sve to vidi.
Zgrade su doista velianstvene. Vi pokazujete na ove zidove kao
da su potpuno neunitivi, ali ujte moje rijei: doi e dan kad
ovdje sigurno nee ostati ni kamen na kamenu. Svaki e se
sruiti.
Kristove rijei izgovorene su pred velikim brojem sluate- 628
lja, ali kad je ostao sam i sjeo na Maslinskoj gori, prili su Mu
Petar, Ivan, Jakov i Andrija i rekli: Kai nam kad e to biti i
(519)
520 Isusov ivot
koji je znak tvoga dolaska i svretka svijeta? Isus svojim ue-

nicima nije odgovorio odvajajui razorenje Jeruzalema od veli-
kog Dana svog dolaska. Zdruio je opise ovih dvaju dogaaja.
Da je svojim uenicima otkrio budue dogaaje onako kao to
ih je sam vidio, oni ne bi mogli podnijeti taj prizor. U svojoj
milosti prema njima zdruio je opise ovih dviju velikih kriza,
preputajui uenicima da sami odrede znaenje. Kad je go-
vorio o razorenju Jeruzalema, Njegove proroke rijei dosezale
su daleko iza ovoga dogaaja do konanog unitenja u onaj dan
kad e Gospodin ustati sa svog mjesta da kazni svijet za njegovo
bezakonje, kad e zemlja otkriti svoje krvi i nee vie pokri-
vati svoje pobijene. Sve ovo izlaganje upueno je ne samo ue-
nicima, ve i onima koji e ivjeti u posljednjim prizorima po-
vijesti ove Zemlje.
Obraajui se uenicima, Krist je rekao: Pazite da vas tko
ne zavede... jer e mnogi doi pod mojim imenom i rei: Ja
sam Mesija i mnoge e zavesti. Pojavit e se mnoge lane mesije,
tvrdei da ine uda i izjavljujui da je dolo vrijeme oslobo-
enja hebrejskog naroda. Oni e prevariti mnoge. Kristove su
se rijei ispunile. Izmeu Njegove smrti i opsade Jeruzalema
pojavile su se mnoge lane mesije. Meutim, ova opomena dana
je i onima koji ive u ovom vijeku. Iste prijevare koje su se
inile prije razorenja Jeruzalema, inile su se tijekom vjekova i
opet e se initi.
ut ete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne
uznemirujete! Jer to se mora dogoditi, ali nije jo svretak. Prije
razorenja Jeruzalema ljudi su se borili za vrhovnu vlast. Kra-
ljevi su ubijani. Oni, za koje se pretpostavljalo da su najblii
prijestolju, bili su ubijani. Bilo je ratova i glasova o ratovima.
Mora to biti, rekao je Krist, ali za hebrejski narod kao narod
jo nije svretak. Dii e se narod protiv naroda i kraljevstvo
protiv kraljevstva. Bit e potresa zemlje u raznim mjestima; bit
e gladi. To je poetak stranih bolova. Krist je rekao da e
rabini, kad vide ove znakove, proglasiti ih za Boji sud nad na-
rodima zbog toga to Njegov izabrani narod dre u ropstvu.
Oni e izjaviti da su ovi znakovi obiljeja Mesijina dolaska. Ne-
629 mojte dopustiti da vas prevare; oni su poetak Njegovih sudo-
va. Ljudi su gledali samo na sebe. Nisu se pokajali i obratili da
bih ih ja iscijelio. Znakovi koje oni tumae kao obiljeja nji-
hova osloboenja iz ropstva znakovi su njihova unitenja.
Na Maslinskoj gori 521
Tada e vas podvri mukama i ubijati vas, i sav svijet

zamrzit e vas zbog mene. I mnogi e tada posrnuti u vjeri;
izdavat e jedni druge i mrzit e se meusobno. Krani su
sve ovo pretrpjeli. Oevi i majke izdavali su svoju djecu. Djeca
su izdavala svoje roditelje. Prijatelji su izruivali svoje prijate-
lje Velikom vijeu. Progonitelji su ostvarivali svoju namjeru
ubojstvom Stjepana, Jakova i drugih krana.
Preko svojih slugu Bog je pruio hebrejskom narodu po- 630
sljednju priliku za pokajanje. Otkrivao se preko svojih svjedoka
u njihovom uhienju, suenju i zatvoru. Ipak, njihovi su im
suci izricali smrtne presude. To su bili ljudi kojih svijet ne bjee
dostojan i time to su ih ubijali, Hebreji su iznova raspinjali
Bojega Sina. Tako e to opet biti. Vlast e donositi zakone
koji e ograniavati vjersku slobodu. Prisvojit e pravo koje pri-
pada samo Bogu. Smatrat e da mogu vriti pritisak na savjest,
nad kojom samo Bog ima pravo. Upravo sada oni poinju; na-
stavit e provoditi ovo djelo sve dok ne stignu do granice preko
koje ne mogu prijei. Bog e posredovati za svoj vjerni narod
koji dri Zapovijedi.
U svakoj prigodi kad nastupi progonstvo, oni koji su oevici
donose odluke ili za Krista ili protiv Njega. Oni koji pokau
suut prema onima koji su nepravedno osueni, pokazuju svo-
ju privrenost Kristu. Drugi su pogoeni zato to se naela istine
neposredno kose s njihovim postupcima. Mnogi se spotiu i
padaju, odriui se vjere koju su nekada zastupali. Oni koji
otpadnu u vrijeme kunje, da bi sauvali svoju sigurnost, la-
no e svjedoiti i izdavat e svoju brau. Krist je upozorio na
ovo da ne bismo bili iznenaeni neshvatljivim, surovim postup-
kom onih koji odbacuju svjetlost.
Krist je svojim uenicima dao znak o unitenju koje e doi
na Jeruzalem i pouio ih kako da se spase: A kad vidite
Jeruzalem opkoljen vojskom, onda znajte da je blizu njegovo
opustoenje. Koji tada budu u Judeji, neka bjee u gore! Koji
budu u Jeruzalemu, neka iziu van! A koji budu na polju, neka
se ne vraaju u grad! Jer bit e u to vrijeme kazne, kada e se
ispuniti sve to je pisano! Ova opomena je dana da bude pri-
hvaena nakon etrdeset godina, prigodom razorenja Jeruzale-
ma. Krani su posluali ovu opomenu i nijedan nije poginuo
prigodom zauzimanja grada.
522 Isusov ivot
Molite da va bijeg ne bude zimi ili u subotu, rekao je

Krist. On koji je nainio subotu nije je ukinuo, prikovavi je
na kri. Subota nije ukinuta niti ponitena Njegovom smru.
etrdeset godina nakon Njegova raspea ona je i dalje trebala
biti potovana kao sveta. etrdeset godina uenici su trebali
moliti da njihovo bjeanje ne bude u dan subotnji.
Od razorenja Jeruzalema, Krist je brzo preao na jedan vei
dogaaj, na posljednju kariku u lancu povijesti ove Zemlje, na
dolazak Bojeg Sina u velianstvu i slavi. Izmeu ovih dvaju
dogaaja, pred Kristovim oima jasno se vide dugi vjekovi ta-
631 me, vjekovi u kojima e Njegova Crkva biti obiljeena krvlju,
suzama i samrtnim mukama. Njegovi uenici sada nisu mogli
podnijeti promatranje takvih prizora i Isus ih je samo ukratko
spomenuo. Jer e tada biti tolika nevolja, rekao je, kakve
nije bilo od postanka svijeta do sada, niti e je biti. I kad se
ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika
ti e se dani skratiti. Tijekom vie od tisuu godina na Kristo-
ve sljedbenike dolazit e takvo progonstvo kakvo svijetu nije
nikada ranije bilo poznato. Milijuni Njegovih vjernih svjedoka
bit e ubijeni. Da se Boja ruka nije ispruila da sauva svoj
narod, svi bi izginuli. Ali radi izabranika, rekao je, ti e se
dani skratiti.
Rijeima koje se ne mogu pogreno razumjeti na Gospo-
din sad govori o svom drugom dolasku i upozorava na opas-
nosti koje e prijetiti uoi Njegova dolaska na Zemlju. Ako vam
tko tada rekne: Sluaj! Mesija je ovdje ili ondje ne vjeruj-
te, jer e se pojaviti lane mesije i lani proroci te e initi
tolike udesne znakove da bi zaveli, kad bi bilo mogue i same
izabranike. Eto, kazah vam unaprijed! Zato, reknu li vam: Eno
ga u pustinji! nemojte izlaziti! Eno ga u tajnim odajama!
nemojte vjerovati. Jer e dolazak Sina ovjejega biti slian munji
to sijevne na istoku i rasvijetli sve do zapada. Kao jedan od
znakova razorenja Jeruzalema Krist je spomenuo: Jer e se po-
javiti lane mesije i lani proroci i mnoge e zavesti. Izili
su lani proroci koji su prevarili narod i mnoge odveli u pusti-
nju. Opsjenari i vraari, tvrdei da imaju udesnu silu, odvla-
ili su za sobom narod u samou planina. Meutim, ovo proro-
anstvo izgovoreno je i za posljednje dane. Ovo je znak i dru-
gog dolaska. ak i danas lani kristi i lani proroci pokazuju i
uda kako bi zaveli Njegove uenike. Zar ne ujemo uzvik: Evo
ga u pustinji? Zar nisu tisue izile u pustinju nadajui se da

e nai Krista? A zar se i danas s tisua skupova na kojima lju-
di tvrde da odravaju vezu s duhovima umrlih, ne uje uzvik:
Eno ga u tajnim odajama! To je upravo tvrdnja koju spiriti-
zam istie. Ali to Krist kae? Nemojte vjerovati. Jer e dolazak
Sina ovjejega biti slian munji to sijevne na istoku i rasvi-
jetli sve do zapada.
Spasitelj daje znakove svojega dolaska, a i vie od toga. On
utvruje vrijeme kad e se pojaviti prvi od ovih znakova: Od-
mah poslije nevolje tih dana sunce e pomrati, mjesec nee 632
sjati, s neba e zvijezde padati i nebeska zvijea e se uzdr-
mati. Tada e se ukazati na nebesima znak Sin ovjeji; tada
e proplakati sva plemena na zemlji i vidjet e Sina ovjejega
gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moi i slavom. I
on e poslati anele svoje s glasnom trubom da skupe izabra-
nike njegove od etiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do dru-
goga.
Na kraju velikog papinskog progonstva, izjavio je Krist,
Sunce e pomrati i Mjesec nee davati svoju svjetlost. Nakon
toga, zvijezde e padati s neba. A On kae: Razumijte ovu us-
poredbu na primjeru smokve! im joj granje postane njeno i
potjera lie, znate da je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve
to, znajte da je blizu na samim vratima! (Matej 24,32.33)
Krist je dao znakove svojega dolaska. On izjavljuje da mi
moemo znati kad je blizu, ak pred vratima. On govori o onima
koji vide ove znakove: Ovaj narataj nee proi dok se sve to
ne zbude. Ovi znakovi su se pokazali. Sada sigurno znamo da
je Gospodnji dolazak blizu. Nebo e i zemlja proi, kae On,
ali rijei moje nee proi.
Krist e doi s oblacima i velikom slavom. Mnotvo sjaj-
nih anela e Ga pratiti. On e doi uskrisiti mrtve i preobra-
ziti ive svete ljude iz slave u slavu. On e doi prihvatiti one
koji su Ga voljeli i koji su drali Njegove Zapovijedi i uzeti ih
k sebi. Nije zaboravio na njih ni na svoje obeanje. Karike
obiteljskog lanca opet e se spojiti. Dok gledamo svoje premi-
nule, moemo razmiljati o jutru kad e odjeknuti Boja truba,
i mrtvi e uskrsnuti neraspadljivi, a mi emo se preobraziti.
(1. Korinanima 15,51) Jo malo pa emo vidjeti Kralja u Nje-
govoj krasoti. Jo malo i On e otrti sve suze s naih oiju. Jo
malo i On e nas postaviti neporone i razdragane pred njego-
524 Isusov ivot
vom slavom. (Juda 24) Zbog toga je, dajui znake svojega do-
laska, rekao: Kada to pone bivati, uspravite se i podignite
glave, jer je blizu vae osloboenje.
Meutim, dan i as svog dolaska Krist nije otkrio. On je
jasno kazao svojim uenicima da sam ne moe objaviti dan i
as svog drugog pojavljivanja. Da je imao slobodu ovo im ot-
kriti, zato bi ih trebao bodriti da ouvaju stanje stalnog ieki-
vanja? Ima onih koji tvrde da znaju toan dan i as Gospodnjeg
dolaska. Oni su vrlo ozbiljni u rasporeivanju dogaaja u bu-
633 dunosti. Ali, Gospodin ih je opomenuo da napuste tlo koje
zauzimaju. Tono vrijeme drugog dolaska Sina ovjejega Bo-
ja je tajna.
Krist nastavlja opisujui stanje svijeta prigodom Njegova
dolaska: Kao to je bilo u Noino vrijeme, tako e biti za dolaska
Sina ovjejega. Kao to su ljudi jeli i pili, enili se i udavali u
vrijeme to je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa
ue u lau, a da nita nisu nasluivali dok ne doe potop i
sve ih odnese, tako e biti i za dolaska Sina ovjejega. Krist
ovdje ne iznosi zemaljski milenij, tisuu godina, tijekom kojih
se svi trebaju pripremiti za vjenost. On nam govori da e, kad
Sin ovjeji ponovno doe, biti kao to je bilo u Noino vrije-
me.
Kako je bilo u Noino vrijeme! Vidje Jahve kako je ovje-
kova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u
njegovoj pameti uvijek samo zloa. (Postanak 6,5) Stanovnici
pretpotopnog svijeta odvratili su se od Jahve, ne elei vriti
Njegovu svetu volju. Slijedili su svoju grjenu matu i izopaene
zamisli. Uniteni su zbog svojega bezakonja, a i danas svijet ide
istim putom. On ne pokazuje nikakve laskave znakove tisuu-
godinje slave. Prijestupnici Bojeg Zakona ispunjavaju Zemlju
zlom. Njihove kladionice, njihove konjske trke, njihovo kockanje,
njihova raspusnost, njihov razvratan ivot, njihove neukrotive
strasti... brzo ispunjavaju svijet nasiljem.
U proroanstvu o unitenju Jeruzalema Krist je rekao: Raz-
mahat e se bezakonje i ljubav e kod mnogih ohladnjeti. Ali
tko ustraje do konca, bit e spaen. Ova Radosna vijest o Kraljev-
stvu propovijedat e se po svemu svijetu, svim narodima za
svjedoanstvo. Ovo e se proroanstvo ponovno ispuniti. Ve-
liko bezakonje onog doba potpuno odgovara bezakonju u ovom
narataju. Tako je to i s proroanstvom o propovijedanju evan-
elja. Prije pada Jeruzalema, Pavao, nadahnut Svetim Duhom,

objavljuje da je Radosna vijest propovijedana svakom stvorenju
pod nebom. (Koloanima 1,23) Tako i sada, prije dolaska Sina
ovjejega, vjeno evanelje treba propovijedati svakom na-
rodu i plemenu, jeziku i puku. (Otkrivenje 14,6.14) Bog je
odredio dan kada e pravedno suditi svemu svijetu. (Djela 17,31)
Krist nam govori kad e taj dan doi. On ne kae da e se sav
svijet obratiti, ve da e se propovijedati ... ova Radosna vi-
jest po svemu svijetu, svim narodima za svjedoanstvo, i tada
e doi svretak. U naoj je moi da objavljivanjem Radosne
vijesti svijetu ubrzamo Gospodnji dolazak. Mi ne trebamo sa-
mo ekati, ve i ubrzati dolazak Bojeg dana (2. Petrova 3,12).
Da je Kristova Crkva izvrila svoj odreeni rad kako joj je to 634
Gospodin zapovjedio, cijeli bi svijet dosad bio opomenut i Go-
spodin Isus bi u sili i velikoj slavi doao na nau Zemlju.
Kad je opisao znakove svojega dolaska, Krist je rekao: Tako
i vi kad vidite sve to, znajte da je blizu na samim vratima!
Budite oprezni! Bdijte, jer ne znate kad e doi to vrijeme!
Bog je uvijek opominjao ljude o sudovima koji e doi. Oni
koji su vjerovali Njegovoj vijesti za svoje vrijeme i koji su se
vladali po svojoj vjeri, posluni Njegovim zapovijedima, izbjeg-
li su osude koje su stigle neposlune i nevjerne. Rije je dola
Noi: Ui ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si
ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. Noa je po-
sluao i bio spaen. Vijest je dola Lotu: Na noge! Odlazite iz
ovog mjesta, jer e Jahve unititi grad! (Postanak 7,1; 19,14)
Lot se stavio pod zatitu nebeskih vjesnika i bio spaen. Tako
su i Kristovi uenici dobili opomenu o razorenju Jeruzalema.
Oni koji su pazili na znak o nastupanju unitenja i sklonili se
iz grada, izbjegli su unitenje. Tako je i nama sada dana opo-
mena o Kristovom drugom dolasku i o unitenju koje e doi
na svijet. Oni koji posluaju upozorenje bit e spaeni.
Zato to ne znamo tono vrijeme Njegova dolaska, dobili
smo nalog da bdijemo. Blago slugama koje gospodar, kada do-
e, nae gdje bdiju! (Luka 12,37) Oni koji paze na Gospodnji
dolazak ne ekaju uzalud. Oekivanje Kristova dolaska treba po-
krenuti ljude da se boje Gospodina i Njegove osude nad prije-
stupom. Ono ih treba probuditi da znaju koliko je veliki grijeh
odbiti Njegovu ponudu milosti. Oni koji oekuju Gospodina iste
svoje due poslunou istini. Oni ujedinjuju bdjenje s ozbilj-
526 Isusov ivot
nim radom. Zato to znaju da je Gospodin na vratima, njihova

revnost postaje djelotvorna u suradnji s boanskim silama u radu
na spaavanju dua. To su vjerne i mudre sluge koje Gospod-
njem domu u pravo vrijeme daju hranu. (Luka 12,42) Oni
objavljuju istinu koju je posebno mogue primijeniti na sada-
nje vrijeme. Kao to su Henok, Noa, Abraham i Mojsije objav-
ljivali istinu za svoje vrijeme, tako e sada Kristove sluge upu-
titi posebnu opomenu svojemu narataju.
Meutim, Krist opisuje i drugu skupinu. Ali ako zli sluga
u srcu svome kae: Moj Gospodar nee doi zadugo i pone
tui sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doi e Gospodar
njegov u dan kad ga ne oekuje i u as koji ne poznaje.
635 Zli sluga govori u svom srcu: Moj Gospodar nee doi za-
dugo. On ne kae da Krist nee doi. On se ne ruga misli o
Njegovom drugom dolasku. Meutim, u svom srcu, svojim po-
stupcima i rijeima objavljuje da Gospodnji dolazak kasni. On
iz umova drugih potiskuje osvjedoenje da Gospodin dolazi brzo.
Njegov utjecaj vodi ljude k lanom, bezbrinom odlaganju. Oni
su ohrabreni u svojoj svjetovnosti i neosjetljivosti. Umom vla-
daju zemaljske strasti, izopaene misli. Zli sluga jede i pije s
pijanicama, sjedinjuje se sa svijetom u traenju zadovoljstva. On
tue svoje sudrugove-sluge, optuujui i osuujui one koji su
vjerni svome Gospodaru. Mijea se sa svijetom. Slian se izjed-
nauje sa slinima u prijestupu. To je strano izjednaavanje.
Sa svijetom on je uhvaen u zamku. Doi e gospodar toga
sluge u dan kad ga ne oekuje i u as u koji i ne sluti te e ga
strogo kazniti i dodijeliti mu sudbinu meu nevjernicima.
Ne bude li bdio, doi u kao lopov, i sigurno nee zna-
ti u koji u te as iznenaditi. (Otkrivenje 3,3) Kristov dolazak
iznenadit e lane uitelje. Oni govore: Mir i sigurnost. Kao
i sveenici i uitelji prije pada Jeruzalema, brinu se da crkva
uiva zemaljsko blagostanje i slavu. Znakove vremena tumae
proizvoljno. Ali to kae rije Nadahnua: Ba tada e se iz-
nenada na njih oboriti propast. (1. Solunjanima 5,3) Dan Gos-
podnji doi e kao zamka na sve koji ive na Zemlji, na sve
koji od ovog svijeta ine svoj dom. On e doi za njih kao lu-
pe koji se prikrada.
Svijet, pun pobuna, pun bezbonog zadovoljstva, spava, spa-
va u tjelesnoj sigurnosti. Ljudi odlau Gospodnji dolazak. Smi-
ju se opomenama. Gordo se hvaliu: I dalje sve ostaje kako je
bilo od poetka stvorenja. I sutra e biti kao danas, izobilje

veliko, preveliko! (2. Petrova 3,4; Izaija 56,12) Jo vie emo
uroniti u ljubav prema zadovoljstvu. Ali, Krist kae: Pazite!
Dolazim kao lopov. (Otkrivenje 16,15) Upravo u vrijeme kad
se svijet s podsmijehom pita: Gdje je njegov obeavani dola-
zak? znakovi se ispunjavaju. Dok viu: Mir i sigurnost, dolazi
iznenadno unitenje. Kad se ruga i onaj koji odbacuje istinu
uzohole; kad se nain poslovanja i stjecanja novca u raznim
djelatnostima sprovodi bez potovanja naela; kad uenik ud-
no tei za znanjem svega drugog samo ne Biblije, Krist dolazi
kao lupe.
Na ovom svijetu sve je u pokretu. Znakovi vremena su zlo- 636
slutni. Dogaaji koji dolaze ve bacaju svoje sjenke. Boji Duh
se povlai sa Zemlje i nesrea slijedi nesreu na moru i kop-
nu. Podiu se vihori, potresi, poari, poplave i ubojstva na sva-
kom koraku. Tko moe itati budunost? Gdje je sigurnost? Nema
sigurnosti ni u emu to je ljudsko ili zemaljsko. Ljudi se brzo
svrstavaju pod zastavu koju su izabrali. Uzbueno ekaju i
promatraju pokrete svojih voa. Ima i takvih koji ekaju, bdiju
i rade za dolazak naeg Gospodina. Druga skupina stupa u re-
dove kojima upravlja veliki otpadnik. Malo njih srcem i duom
vjeruje da moramo izbjei grob i zadobiti Nebo.
Kriza nam se postupno prikrada. Sunce sije na nebu, pu-
tujui svojom uobiajenom putanjom, a nebesa jo uvijek ka-
zuju slavu Boju. Ljudi jo uvijek jedu i piju, sade i zidaju, ene
se i udaju. Trgovci jo uvijek kupuju i prodaju. Ljudi se meu-
sobno sukobljavaju u borbi za najvia mjesta. Poklonici zado-
voljstava jo uvijek se tiskaju po kazalitima, na konjskim trka-
ma i u kockarnicama. Posvuda prevladava najvee ushienje, a
as kunje brzo se zavrava i svaki sluaj ubrzo e biti odlu-
en za vjenost. Sotona vidi da je njegovo vrijeme kratko. On
je pokrenuo sve svoje snage kako bi ljude prevario, zaveo, zadrao
u svojoj slubi i zanio, dok se dan probe ne zavri i vrata mi-
losti zauvijek ne zatvore.
Rijei opomene naega Gospodina s Maslinske gore sve-
ano dopiru kroz sve vjekove do nas danas: Pazite sami na se
da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih
briga za ivot, da vas ne uhvati iznenada onaj dan kao zamka.
Bdijte i molite svaki as, da biste mogli umai svemu onomu
to se ima dogoditi i odrati se pred Sinom ovjejim.
528 Isusov ivot
70
Jednomu od ove moje
najmanje brae
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 25,31-46.
637 Kad Sin ovjeji doe sa svojim sjajem u pratnji svih an-
ela, sjest e na prijestolje svoje slave. Tada e se pred njim
skupiti svi narodi, a on e ih razluiti jedne od drugih. Ovako
je Krist na Maslinskoj gori svojim uenicima opisao prizor ve-
likog Sudnjeg dana. Istaknuo je da e se odluka ovog suda do-
nijeti na osnovi jedne pojedinosti. Kad se narodi budu okupili
pred Njim, postojat e samo dvije skupine ljudi, a njihova vjena
sudbina bit e odreena onim to su uinili ili zanemarili ui-
niti za Njega u osobi siromanih i napaenih.
Toga dana Krist nee prikazati ljudima veliko djelo to ga
je On uinio za njih dajui svoj ivot za njihovo otkupljenje.
Prikazat e djelo koje su oni vjerno obavili za Njega. Onima
koje je postavio sebi s desne strane rei e: Doite, blagoslovljeni
Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je priprav-
ljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti;
bijah edan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah
g, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tam-
nici, i dooste k meni. Meutim, oni koje Isus pohvaljuje ne
znaju da su sluili Njemu. Na njihova pitanja puna dvojbe On
ovako odgovara: Kad uiniste jednome od ove moje najmanje
brae, meni uiniste.
Isus je rekao svojim uenicima da e na njih omrznuti svi
ljudi, da e biti progonjeni i mueni. Mnogi e biti istjerani iz
svojih domova i preputeni siromatvu. Mnogi e biti ucvilje-
(528)
Jednomu od ove moje najmanje brae 529
ni boleu i oskudicom. Mnogi e biti baeni u zatvor. Svima 638

koji naputaju prijatelje ili svoj dom radi Njega, On je obeao
stostruko vie u ovom ivotu. Sad je obeao poseban blagoslov
svima koji e sluiti svojoj brai. U svima koji pate zbog mog
imena, kae Isus, trebate prepoznati mene. Kao to biste po-
sluili meni, tako trebate posluiti njima. To je dokaz da ste
moji uenici.
Svi koji su roeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smislu
braa naega Gospodina. Kristova ljubav povezuje u zajednicu
lanove Njegove obitelji, i gdje god se ona pokae, otkriva se
boansko srodstvo. Tko god ljubi, od Boga je roen i poznaje
Boga. (1. Ivanova 4,7)
Oni koje Krist pohvaljuje na sudu moda su malo pozna-
vali teologiju, ali su gajili Njegova naela. Pod utjecajem boan-
skog Duha bili su blagoslov ljudima oko sebe. ak i meu
neznabocima ima onih koji su gajili duh ljubaznosti; prije no
to su rijei ivota doprle do njih, prijateljski su primili misio-
nare i sluili im ak po cijenu svog ivota. Meu neznaboci-
ma ima onih koji ne znajui oboavaju Boga, onih koje svjet-
lost nikada nije dosegla preko ljudskih orua. Oni nee pro-
pasti. Premda ne poznaju Boji pisani Zakon, uli su Njegov
glas kako im govori u prirodi i inili ono to Zakon zahtijeva.
Njihova djela potvruju da je Sveti Duh dirnuo njihova srca i
Bog ih je prepoznao kao svoju djecu.
Koliko e se iznenaditi i radovati najmanji meu narodima
i meu neznabocima kad sa Spasiteljevih usana uju: Meni
ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove moje najmanje bra-
e. Kako e radosno biti Srce Beskonane Ljubavi kad na Nje-
gove rijei odobravanja Njegovi sljedbenici s iznenaenjem i ra-
dou podignu svoj pogled.
Meutim, Kristova ljubav ne obuhvaa samo neku odreenu
skupinu ljudi. On se poistovjeuje sa svakim djetetom ljudsko-
ga roda. Da bismo mogli postati lanovi nebeske obitelji, On
je postao lanom zemaljske. On je Sin ovjeji i stoga brat sva-
kom Adamovom sinu i keri. Njegovi se sljedbenici ne trebaju
iskljuiti iz svijeta koji propada oko njih. Oni su dio velikog
mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao na brau grje-
nicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubav privija k
sebi pale, zabludjele i grjene i svako djelo ljubaznosti uinjeno
530 Isusov ivot
da se podigne neka posrnula dua, svako djelo milosra, pri-

hvaa se kao da je uinjeno Njemu.
639 Nebeski aneli poslani su da slue onima koji e naslije-
diti spasenje. Sad jo ne znamo tko su oni, jo nije pokazano
tko e pobijediti i sudjelovati u nasljedstvu svetih u svjetlosti,
ali nebeski aneli prolaze svuda, duinom i irinom Zemlje, tra-
ei da utjee alosne, zatite one koji su u opasnosti, i prido-
biju ljudska srca za Krista. Oni nikoga ne zanemaruju niti mi-
moilaze. Bog ne gleda tko je tko, ve se podjednako skrbi za
sve due koje je stvorio.
Kad otvorite vrata Kristovim predstavnicima koji su u ne-
volji i koji pate, primate dobrodolicom nevidljive anele. Po-
zivate drutvo nebeskih bia. Oni donose svijetu ozraje rado-
sti i mira. Oni dolaze s hvalom na svojim usnama, a na Nebu
se uje pjesma koja joj odgovara. Svako djelo milosra stvara
glazbu na Nebu. Otac na svom prijestolju ubraja nesebine dje-
latnike u svoje najdragocjenije blago.
Oni s lijeve strane Kristu, oni koji su Ga zanemarili u oso-
bama siromanih i onih koji pate, nisu bili svjesni svoje kri-
vnje. Sotona ih je zaslijepio; nisu shvatili to duguju svojoj brai.
Bili su zaokupljeni sami sobom i nisu se brinuli za potrebe dru-
gih.
Bogatima je Bog dao bogatstvo da otklone i ublae patnje
Njegove djece, ali su oni vrlo esto ravnoduni prema potre-
bama drugih. Osjeaju se viim od svoje siromane brae. Oni
se ne postavljaju u poloaj siromanoga. Ne shvaaju kunje i
borbe siromanih i ak se u raskonim se crkvama odvajaju od
siromanih. Novac koji je Bog dao da bi blagoslovio nevoljne,
troi se za pothranjivanje ponosa i sebinosti. Siromanima se
svakodnevno uskrauje spoznaja koju bi trebali imati o njenoj
Bojoj milosti, jer je On dao obilne darove da bi oni mogli biti
podrani u svojim ivotnim potrebama. Prinueni su osjetiti
siromatvo koje suava ivot, pa esto dolaze u kunju da po-
stanu zavidljivi, ljubomorni i puni loih nagaanja. Oni koji nisu
trpjeli pritisak oskudice vrlo esto postupaju prema siroma-
nima s omalovaavanjem i ine da se ovi osjeaju jo jadnije.
Meutim, Krist sve to promatra i kae da je bio gladan i
edan, da je bio stranac, da je bio bolestan, da je bio u tamni-
ci. Dok ste se vi gostili za svojim prepunim stolom, ja sam gla-
dovao u kolibi ili na pustoj ulici. Dok ste uivali u svom ras-
Jednomu od ove moje najmanje brae 531
konom domu, ja nisam imao gdje glave zakloniti. Dok ste svoje
ormare punili skupocjenom odjeom, ja sam bio u siromatvu. 640
Dok ste ili za svojim zadovoljstvima, ja sam propadao u tam-
nici.
Kad ste udijelili malo kruha gladnim siromasima, kad ste
dali neku iznoenu odjeu da ih zatiti od ljute zime, jeste li
se sjetili da dajete Gospodinu slave? Svakog dana u vaem i-
votu bio sam blizu vas u osobi ovih jadnika, ali me niste tra-
ili. Niste eljeli moje drutvo. Ja vas ne poznajem.
Mnogi smatraju velikom prednou posjet mjestima iz
Kristovog ivota na Zemlji, hodanje stazama kojima je On pro-
ao, promatranje jezera kraj kojeg je volio pouavati, kao i br-
da i dolina na kojima je esto poivao Njegov pogled. Ali mi
ne moramo poi u Nazaret, Kafarnaum ili Betaniju, da bismo
ili Isusovim stopama. Njegove stope nai emo kraj bolesni-
ke postelje, u bijednim straarama, na prepunim ulicama veli-
koga grada i na svakom mjestu na kome se nalaze ljudska srca
gladna utjehe. Ii emo Njegovim stopama ako inimo ono to
je On inio dok je bio na Zemlji.
Svi mogu neto uiniti. Jer siromahe ete uvijek imati sa
sobom (Ivan 12,8), rekao je Isus, i nitko ne bi trebao misliti
da ne postoji mjesto na kojemu ne moe raditi za Njega. Mili-
juni ljudskih dua, koji sputani okovima neznanja i grijeha, ni-
su nikada uli o Kristovoj ljubavi prema njima, stoje na rubu
propasti. Da smo mi na njihovom mjestu, to bismo eljeli da
oni uine za nas? Imamo najsveaniju obvezu da uinimo za
njih sve to je u naoj moi. Kristovo pravilo ivota, prema ko-
me e svatko od nas stajati ili pasti na sudu, glasi: Sve to
elite da ljudi ine vama, inite i vi njima! (Matej 7,12)
Spasitelj je dao svoj dragocjeni ivot da bi osnovao Crkvu
koja e biti sposobna voditi brigu o alosnim duama koje su
u kunji. Zajednica vjernih moe biti siromana, neobrazovana
i nepoznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u domu, u su-
sjedstvu, u crkvi, pa ak i u drugim krajevima, iji e rezultat
biti tako dalekosean kao vjenost.
Zato to se ovaj rad zanemaruje, mnotvo mladih uenika
nikada ne napreduje dalje od puke abecede kranskog isku-
stva. Svjetlost koja je plamtjela u njihovom srcu dok im je Isus
govorio Oprataju ti se grijesi tvoji! mogli su sauvati po-
maui onima koji su se nalazili u nevolji. Neumorna snaga,
532 Isusov ivot
koja je tako esto izvor opasnosti za mlade, moe se usmjeriti

641 kanalima kroz koje bi potekla u rijeci blagoslova. Ja bi bilo
zaboravljeno u ozbiljnom radu za dobro drugih.
Veliki Pastir sluit e onima koji slue drugima. Oni e piti
od rijeke ivota i ugasit e e. Nee teiti za uzbudljivim za-
bavama ili nekom promjenom u svom ivotu. Najvaniji pred-
met njihova zanimanja bit e kako da spase due koje se nala-
ze pred propau. Njihovi odnosi s drutvom bit e korisni.
Otkupiteljeva ljubav privui e i ujediniti srca.
Kad shvatimo da smo Boji suradnici, Njegova obeanja
neemo objavljivati ravnoduno. Ona e gorjeti u naim srci-
ma i raspaliti se na naim usnama. Kad ga je pozvao da slui
neukom, nediscipliniranom i buntovnom narodu, Bog je Moj-
siju dao obeanje: Ja u osobno s tobom poi... i poinak ti
priutiti. Rekao je i: Ja u biti s tobom. (Izlazak 33,14; 3,12)
Ovo je obeanje svima koji umjesto Krista rade za siromane i
napaene ljude.
Ljubav prema ovjeku je zemaljski izraz ljubavi prema Bo-
gu. Kralj slave postao je jedno s nama da bi nam usadio ovu
ljubav, da bi nas uinio djecom jedne obitelji. Kad se ispune
Njegove oprotajne rijei Ljubite jedan drugoga kao to sam
ja ljubio vas! (Ivan 15,12) kad budemo voljeli ovaj svijet kao
to ga je On volio, tada je ostvarena Njegova misija za nas. Pri-
premljeni smo za Nebo jer imamo Nebo u svom srcu.
Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrui
idu na stratite. Ako kae: Nismo za to znali, ne razumije li
onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti uva duu? I
ne plaa li on svakomu po njegovim djelima? (Izreke 24,11.12)
U veliki dan suda, one koji nisu radili za Krista, koji su ili
kroz ivot mislei na sebe, brinui se za sebe, Sudac cijele Zemlje
postavit e zajedno s onima koji ine zlo. Njima e se izrei
ista osuda.
Svakoj dui neto je povjereno. Od svakoga e Veliki Pa-
stir zahtijevati: Gdje je stado to ti je predano, stado slave tvoje?
i to e rei kad te pohodi? (Jeremija 13,20.21)
533
71
Sluga slugama
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17.
U gornjoj sobi jedne kue u Jeruzalemu Krist je sa svojim 642

uenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praznovali
Pashu. Spasitelj je elio s dvanaestoricom proslaviti ovaj bla-
gdan. Znao je da je doao Njegov as; On sam bio je pravo
pashalno Janje i na dan kad se jela pasha trebao je biti rtvo-
van. Uskoro je trebao ispiti au srdbe, primiti posljednje
krtenje patnjama. Meutim, preostalo Mu je jo nekoliko mir-
nih sati, i njih je trebalo provesti za dobrobit svojih voljenih
uenika.
Cjelokupan Kristov ivot bio je ivot nesebine slube. Ne
da mu slue, nego da on slui (Matej 20,28) bila je pouka
svakog Njegovog djela. Ali uenici jo nisu nauili ovu pouku.
Na ovoj posljednjoj pashalnoj veeri Isus je ponovio svoje ue-
nje slikovitim prikazom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove
umove i srca.
Razgovori izmeu Isusa i Njegovih uenika obino su bili
vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalne ve-
eri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isus bio
potiten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je poivala
na Njegovu licu. Kad se sastao s uenicima u gornjoj sobi, pri- 643
mijetili su da neto teko pritiska Njegovu duu, pa premda
nisu znali razlog, suosjeali su u Njegovoj boli.
Kad su se okupili oko stola, tunim glasom je rekao: Vrue
sam elio da blagujem s vama ovu pashalnu veeru prije svoje
muke, jer je, kaem vam, sigurno vie neu blagovati dok se
ne ispuni u kraljevstvu Bojemu. Tada uze kale, zahvali i re-
(533)
534 Isusov ivot
e: Uzmite ga i podijelite ga meu sobom, jer od sada sigurno

vie neu piti, kaem vam, od trsova roda dok ne doe kraljevstvo
Boje!
Krist je znao kako je dolo vrijeme da prijee iz ovog svi-
jeta k Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volio ih
je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kria i bol je titala Nje-
govo srce. Znao je da e biti naputen u trenutku izdaje. Znao
je da e biti ubijen u najveem ponienju, onako kako se ubi-
jaju zloinci. Znao je za nezahvalnost i surovost onih koje je
doao spasiti. Znao je veliinu rtve koju mora podnijeti i kako
e za mnoge biti uzaludna. Znajui sve to Mu predstoji, pri-
rodno je mogao biti savladan milju o svom ponienju i patnji.
Ali promatrao je dvanaestoricu, koji su bili s Njim kao Njegovi
najroeniji i koji e nakon Njegova poniavanja, alosti i bol-
nog iskustva biti ostavljeni da se sami bore u svijetu. Njegove
misli o osobnim patnjama bile su uvijek povezane s Njegovim
uenicima. Nije mislio na sebe. U Njegovim je mislima briga
za njih bila najvanija.
Isus je imao puno toga rei ove posljednje veeri koju je
provodio sa svojim uenicima. Da su bili spremni primiti ono
to im je On elio dati, bili bi sauvani od boli koja je raz-
dirala srce, od razoaranja i nevjerstva. Meutim, Isus je vidio
da oni ne mogu podnijeti ono to im je trebao kazati. Dok je
promatrao njihova lica, rijei opomene i utjehe zadrale su se
na Njegovim usnama. Trenuci su prolazili u tiini. inilo se kao
da Isus neto oekuje. Uenicima je bilo neugodno. Suut i nje-
nost pokrenuti Kristovom boli kao da su iezli. Njegove rijei
pune tuge, koje su otkrivale Njegove patnje, ostale su nezami-
jeene. Pogledi koje su upuivali jedni drugima otkrivali su lju-
bomoru i borbu za prvenstvo.
Nastade prepirka meu njima o tome tko bi od njih bio
najvei. Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj nazonosti,
oalostilo Ga je i ranilo. Uenici su se drali svoje omiljene
zamisli da e Isus uspostaviti svoju vlast i zauzeti poloaj na
Davidovom prijestolju. Svaki od njih jo uvijek je u svom srcu
644 eznuo za najviim mjestom u tom kraljevstvu. Procjenjivali su
sebe i druge i, umjesto da svoju brau smatraju dostojnijom,
sebe su stavljali na prvo mjesto. Jakovljev i Ivanov zahtjev da
sjednu s desne i lijeve strane Kristova prijestolja kod ostalih je
potaknuo srdbu. To to su se ova dva brata usudila traiti najvii
Sluga slugama 535
poloaj toliko je uzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio

rascjep. Osjeali su da se o njima pogreno rasuivalo, da se
njihova vjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio naj-
otriji prema Jakovu i Ivanu.
Kad su uenici uli u dvoranu za veeru, njihova su srca
bila ispunjena osjeajem uvrijeenosti. Juda se progurao do
Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je postojalo
neko vie mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a smatralo
se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik.
Pojavio se jo jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama
je bilo uobiajeno da sluga opere noge gostima, pa su i ovaj
put za to bile izvrene pripreme. Krag, umivaonik i ubrus bili
su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge, uenicima je
palo u dio da to uine. Meutim, svaki uenik, poputajui po-
vrijeenom ponosu, odluio je ne izvriti dunost sluge. Svi su
izrazili hladnokrvni nemar, naoko nesvjesni da bilo to moraju
uiniti. Svojom su utnjom odbacili mogunost da se ponize.
Kako da Krist povede ove jadne due tamo gdje Sotona nad
njima nee izvojevati odluujuu pobjedu? Kako im pokazati
da ih smo zvanje uenika ne ini uenicima ili osigurava mje-
sto u Njegovu kraljevstvu? Kako im pokazati da se stvarna ve-
liina ogleda u slubi ljubavi i pravoj poniznosti? Kako zapaliti
ljubav u njihovim srcima i pripremiti ih da shvate ono to im
je elio kazati?
Uenici nisu uinili nikakav pokret da poslue jedan dru-
gome. Isus je ekao neko vrijeme da vidi to e oni uiniti.
Tada je On, boanski Uitelj, ustao od stola. Odlaui gornju
haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao se. Izne-
naeni uenici promatrali su sve to i u tiini ekali da vide to
e uslijediti. Zatim ulije vode u posudu za pranje te pone
uenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim bijae opasan.
Ovaj postupak otvorio je oi uenicima. Gorki stid i ponie-
nje ispunili su im srce. Razumjeli su neizgovoreni ukor i sebe
sagledali u sasvim novom svjetlu.
Tako je Krist izrazio svoju ljubav prema svojim uenicima.
Njihov sebian duh nanosio Mu je bol, ali nije se upustio ni u
kakvu raspravu s njima o ovoj njihovoj tekoi. Umjesto toga 645
dao im je primjer koji oni nikada nee zaboraviti. Njegova se
ljubav prema njima nije lako mogla pomutiti ili ugasiti. Znao
je da Mu je Otac sve predao u ruke i da dolazi od Boga i ide
536 Isusov ivot
k Bogu. Bio je u cijelosti svjestan svoje boanske prirode, ali

je ostavio svoju kraljevsku krunu i vladarsku odjeu i uzeo ob-
lije sluge. Jedno od posljednjih djela Njegova ivota na Zemlji
bilo je da se zapregne kao sluga i izvri dunost sluge.
Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveenicima i
knjievnicima i zakljuio sporazum da im preda Isusa u ruke.
Ipak se pomijeao nakon toga s uenicima kao da je sasvim
nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. Uenici nisu nita
znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao proitati njegovu
tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je eznuo za Judinom duom.
Za njim je osjeao isti teret kao i za Jeruzalemom kad je plakao
nad ovim gradom osuenim na unitenje. Njegovo je srce vapilo:
Kako da te dam? Silu te ljubavi osjetio je i Juda. Dok su
Spasiteljeve ruke prale te prljave noge i dok ih je otirao ubrusom,
Judino je srce bilo proeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh.
A li on se nije elio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za
pokajanje i stare pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su
zagospodarile njime. Juda se sada vrijeao zbog Kristova ina
pranja nogu uenicima. Ako se Isus moe tako poniziti, mislio
je, onda On ne moe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovne
poasti u zemaljskom kraljevstvu bile su unitene. Juda je bio
uvjeren da ne moe nita dobiti ako slijedi Krista. Budui da
je vidio kako, po njegovu miljenju, Isus sam sebe podcjenjuje,
bio je odluan u svojoj namjeri da Ga se odrekne i prizna da
je prevaren. Opsjednut zlim duhom odluio je izvriti djelo koje
je prihvatio izdaju svoga Gospodina.
Birajui poloaj za stolom, Juda je pokuao zauzeti prvo
mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluio njega. Ivan, prema
kome je Juda osjeao tako puno gorine, bio je ostavljen da
bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao ni ukorom ni poni-
avanjem. Uenici su bili vrlo dirnuti dok su promatrali Kris-
tovo djelo. Kad je doao red na Petra, zaueno je uzviknuo:
Gospodine, ti da meni pere noge? Kristova mu je poniznost
slomila srce. Obuzeo ga je stid na misao to ovu slubu ne obavlja
tko od uenika. to ja inim, rekao je Krist, ne moe razu-
mjeti sada, ali e razumjeti poslije. Petar nije mogao podni-
jeti da vidi samoga Gospodina, za koga je vjerovao da je Boji
Sin, kako obavlja dunost sluge. Svom duom pobunio se protiv
646 takvog poniavanja. Nije shvatio da je Krist zato doao na svi-
jet. Odluno je uzviknuo: Ne, nikada mi ti nee prati noge.
Sluga slugama 537
Krist je ozbiljno odgovorio Petru: Ako te ne operem... nee

imati dijela sa mnom. in koji je Petar odbio bio je vrsta
uzvienijeg ienja. Krist je doao oprati srce od mrlje grijeha.
Time to nije htio dopustiti Kristu da opere njegove noge, Pe-
tar je odbacio uzvienije oienje koje je bilo obuhvaeno ni-
im. On je, zapravo, odbacio svoga Gospodina. Za Uitelja nije
ponienje ako Mu dopustimo da nas oisti. Prava poniznost znai
sa zahvalnim srcem primiti sve to se ini za nas i ozbiljno
raditi za Krista.
Na rijei: Ako te ne operem... nee imati dijela sa mnom,
Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nije mogao pod-
nijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega znailo smrt.
Ne peri mi samo noge, rekao je, nego i ruke i glavu. Isus
mu ree: Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je
potpuno ist.
Ove rijei znae vie od tjelesne istoe. Krist jo uvijek
govori o uzvienijem oienju, to je slikovito prikazano ni-
im. Onaj koji dolazi s kupanja ist je, ali se noge u sandalama
brzo zaprae, pa ih je potrebno ponovno oprati. Tako su Petar
i njegova braa bili oprani u velikom izvoru otvorenom za gri-
jeh i neistou. Krist ih je priznavao za svoje. Meutim, ku-
nja ih je navela na zlo i njima je jo uvijek bila potrebna Nje-
gova milost koja oiuje. Kad se Isus zapregao ubrusom kako
bi oprao prainu s njihovih nogu, On je tim istim inom iz
njihovih srca elio oprati neslogu, ljubomoru i gordost. To je
nosilo puno dublje znaenje nego samo pranje njihovih pra-
njavih nogu. S duhom koji su tada posjedovali nijedan od njih
nije bio spreman za zajednicu s Kristom. Dokle god nisu dove-
deni u stanje poniznosti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati
u pashalnoj veeri ili uzeti udjela u slubi za spomen koju je
Isus upravo namjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju
oistiti. Gordost i samoljublje stvaraju razmirice i mrnju; ali
Isus je sve to oprao perui im noge. Dolo je do promjene osje-
aja. Promatrajui ih Isus je mogao kazati: I vi ste isti. Sad
je postojalo jedinstvo srca i meusobna ljubav. Postali su krot-
ki i spremni za prihvaanje pouka. Osim Jude, svi su bili spremni
ustupiti drugome najvie mjesto. Sad su s pokornim i zahval-
nim srcem mogli primiti Kristove rijei.
Kao Petar i njegova braa, i mi smo oprani u Kristovoj kr-
vi, pa ipak esto u dodiru sa zlom isto se srce uprlja. Mi moramo
538 Isusov ivot
doi Kristu i primiti Njegovu milost koja isti. Petar se uste-

zao da svoje pranjave noge prepusti dodiru ruku svog Gospo-
649 dina i Uitelja; koliko esto mi dovodimo svoja grjena, prljava
srca u dodir s Kristovim srcem! Koliko Ga aloste nae zle udi,
naa tatina i naa gordost! Pa ipak, moramo Mu donijeti sve
nae slabosti i neistou. On jedini moe oprati i oistiti. Mi
nismo spremni za zajednicu s Njim ako nismo oieni Njego-
vim uspjenim djelovanjem.
Isus je rekao svojim uenicima: I vi ste isti, ali ne svi.
On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ono
nije bilo oieno. Juda se nije podinio Kristu.
Kad je oprao noge uenicima, Krist je uzeo svoju haljinu,
ponovno sjeo i rekao im: Razumijete li to sam vam uinio?
Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to
jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge, i
vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i
vi inite kako ja uinih vama. Zaista, zaista, kaem vam, nije
sluga vei od svoga gospodara niti je poslanik vei od onoga
koji ga alje.
Krist je elio da Njegovi uenici razumiju kako to to im
je oprao noge nije nimalo umanjilo Njegovo dostojanstvo. Vi
mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to je-
sam. Zato to je bio tako beskrajno uzvien, ovoj je slubi dao
ast i znaaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao Krist, pa se ipak
spustio do najponiznije dunosti. Da Njegov narod ne bi bio
zaveden sebinou koja prebiva u tjelesnom srcu i koja se ja-
a udovoljavanjem samome sebi, sam Krist je dao primjer po-
niznosti. Ovu vanu pouku nije elio prepustiti ovjekovu sta-
ranju. Pridavao joj je tako velik znaaj da je On osobno, On
koji je jednak Bogu, postupao kao sluga prema svojim uenici-
ma. Dok su se raspravljali oko najvieg mjesta, On pred kim
se treba saviti svako koljeno, On kome aneli slave slue i to
smatraju za ast, sagnuo se da opere noge onima koji su Ga
zvali Gospodinom. On je prao noge svom izdajniku.
U svom ivotu i poukama Krist je dao savreni primjer
nesebine slube koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne ivi
za sebe. Stvaranjem svijeta i odravanjem onoga to je stvorio,
On stalno slui drugima. On ini da njegovo sunce izlazi nad
zlima i dobrima, i da kia pada pravednima i nepravednima.
(Matej 5,45) Ovaj ideal sluenja Bog je povjerio svom Sinu. Isusu
Sluga slugama 539
je bilo dano da stoji na elu ljudskog roda, da bi svojim pri-

mjerom mogao pouiti to znai sluiti. Njegov cjelokupan i-
vot bio je podinjen zakonu slube. On je sluio svima, poma-
gao svima. Tako je ivotom ostvario Boji Zakon i svojim pri-
mjerom pokazao kako da Ga posluamo.
Isus se stalno trudio uspostaviti ovo naelo meu svojim 650
uenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraili prvenstvo, rekao je:
Naprotiv, tko eli biti velik meu vama, neka bude va po-
slunik! (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naelo prvenstva i
premoi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veliina. Jedi-
na razlika ogleda se u posveenosti slubi drugima.
Sada, poto je oprao noge uenicima, rekao je: Dao sam
vam primjer, da i vi inite kako ja uinih vama. Ovim rijeima
Krist nije naloio samo pokazivanje gostoljubivosti. To je zna-
ilo znatno vie od samog pranja nogu gostima koji su se upr-
ljali prainom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio jednu
vjersku slubu. Djelom naeg Gospodina ovaj sveani in po-
niznosti uinjen je posveenim obredom. Uenici ga trebaju
potovati, da bi uvijek mogli drati na umu Njegove pouke o
poniznosti i slubi.
Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za slubu Svete
veere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba za pr-
venstvo, srce ne moe stupiti u zajednicu s Kristom. Nismo
spremni imati udjela u Njegovom tijelu i Njegovoj krvi. Stoga
je Krist odredio da se prvo potuje uspomena na Njegovu po-
niznost.
Dok pristupaju ovom obredu, Boja djeca se trebaju sje-
ati rijei Gospodina ivota i slave: Razumijete li to sam vam
uinio? Vi mene zovete Uiteljem i Gospodinom. Pravo velite,
jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i Uitelj, oprah vama noge,
i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da
i vi inite kako ja uinih vama. Zaista, zaista, kaem vam, nije
sluga vei od svoga gospodara niti je poslanik vei od onoga
koji ga alje. Kad to znate, blago vama ako to i inite! U o-
vjeku postoji sklonost da sebe cijeni vie od svog brata, da radi
za sebe, da trai najvie mjesto; ovo esto raa predrasude i
gorinu duha. Obred koji prethodi Gospodnjoj veeri treba
ukloniti ove nesporazume, osloboditi ovjeka njegove sebino-
sti, skinuti ga sa tula njegovog samouzvienja, do poniznosti
srca koja e ga povesti da slui svome bratu.
540 Isusov ivot
Sveti Promatra s Neba prisutan je na ovoj sveanosti i ini

je trenutkom za ispitivanje due, za osvjedoenje o grijehu i
za blaenu sigurnost da su grijesi oproteni. Krist se tu nalazi
u punini svoje milosti da izmijeni tijek misli koje su tekle se-
binim kanalima. Sveti Duh oivljuje osjetljivost onih koji sli-
jede primjer svoga Gospodina. Kad se sjeamo Spasiteljeve po-
651 niznosti, misao se nastavlja na misao: javlja se cijeli niz uspo-
mena, uspomene na Boju veliku dobrotu i ljubav i na nje-
nost zemaljskih prijatelja. U misli nam dolaze zaboravljeni bla-
goslovi, zloupotrijebljena milost, omalovaene ljubaznosti. Ot-
krivaju se korijeni gorine koji su uguili dragocjenu biljku lju-
bavi. Sjeamo se mana karaktera, zapostavljanja dunosti, neza-
hvalnosti prema Bogu, hladnoe prema brai. Grijeh se vidi u
svjetlosti u kojoj ga Bog promatra. Nae misli nisu misli samo-
dopadanja, ve otre samoosude i poniznosti. Um je osnaen
da porui svaku prepreku koja je izazvala razdvajanje. Odag-
nane su zle misli i lo govor. Grijesi se priznaju, oproteni su.
Kristova milost koja pokorava ulazi u duu, a Kristova ljubav
spaja srca u blagoslovljeno jedinstvo.
Kad se ovako ui pouka o slubi pripreme, budi se elja
za uzvienijim duhovnim ivotom. Boanski Svjedok odgovo-
rit e na ovu elju. Dua e biti uzdignuta. Mi moemo sudje-
lovati u Svetoj veeri sa svijeu da su nam grijesi oproteni.
Sunce Kristove pravde ispunit e sve odaje uma i hrama due.
Promatrat emo Jaganjca Bojeg koji uzima grijeh svijeta!
(Ivan 1,29)
Onima koji prihvaaju duh ove slube ona nikada ne moe
postati samo sveanim obredom. Njezina stalna pouka bit e:
Ljubavlju sluite jedan drugomu. (Galaanima 5,13) Time to
je oprao noge svojim uenicima Krist je pokazao da bi izvrio
svaku slubu, ma koliko bila skromna, koja bi ih uinila Njegovim
subatinicima u vjenom bogatstvu nebeskog blaga. Njegovi se
uenici, vrei isti obred, sveano zavjetuju da na isti nain slue
svojoj brai. Kad god se ovaj obred pravilno ispunjava, Boja
djeca dolaze u svetu vezu, da bi pomogli i blagoslovili jedni
druge. Zavjetuju se da e ivot posvetiti nesebinoj slubi, ali
ne samo jedan za drugoga. Njihovo polje rada je isto tako
prostrano kao to je bilo i polje rada njihovog Uitelja. Svijet
je pun onih kojima je potrebna naa sluba. Siromani, bes-
pomoni, nenaueni nalaze se na svakom koraku. Oni koji su
Sluga slugama 541
imali zajednicu s Kristom u gornjoj sobi, krenut e sluiti kao

to je i On sluio.
Isus, kome su svi sluili, doao je biti sluga svima. Poto
je sluio svima, Njemu e opet svi sluiti i svi e Ga slaviti.
Oni koji e uzeti udjela u Njegovim boanskim osobinama, a i
s Njim dijeliti radost to vide iskupljene due, moraju slijediti
Njegov primjer nesebine slube.
Sve ovo sadravale su Isusove rijei: Dao sam vam primjer,
da i vi inite kako ja uinih vama. To je bio cilj slube koju
je zasnovao. Rekao je: Kad to znate, ako znate svrhu ovih
pouka, blago vama ako to i inite.
542 Isusov ivot
72
Na moju uspomenu
Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30.
652 Gospodin Isus one noi u koju bijae izdan uze kruh te
zahvali, razlomi ga i ree: Ovo je tijelo moje koje je za vas.
Ovo inite na moju uspomenu! Isto tako uze i kale, poslije
veere, te ree: Ovaj je kale Novi savez u mojoj krvi. Ovo
inite, svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu! Uistinu,
svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kale navjeujete
smrt Gospodnju dok on ne doe. (1. Korinanima 11,23-26)
Krist je stajao na prijelazu izmeu dviju era i njihova dva
velika blagdana. On, Boje Janje bez mane, uskoro je trebao
sebe prinijeti kao rtvu za grijeh, da bi tako uinio kraj sustavu
simbola i obreda koji su etiri tisue godina najavljivali Njego-
vu smrt. Dok je jeo Pashu sa svojim uenicima, utvrdio je
umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom na Nje-
govu veliku rtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao zauvi-
jek izgubiti vanost. Obred koji je Krist zasnovao Njegovi sljed-
benici trebaju svetkovati u svim zemljama i kroz sve vjekove.
Pasha je uspostavljena kao sjeanje na osloboenje Izraela
iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povijest iz go-
dine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znaenju ove usta-
nove. Tako se velianstveno osloboenje trebalo ouvati svje-
im u njihovim mislima. Ustanova Gospodnje veere dana je
653 kao sjeanje na veliko osloboenje izvreno Kristovom smru.
Ovu ustanovu treba svetkovati sve dok On ne doe drugi put,
u sili i slavi. Ovo nam sredstvo pomae da se uvijek sjeamo
ovog velikog djela.
(542)
Na moju uspomenu 543
U vrijeme svog osloboenja iz Egipta, djeca su Izraelova

jela pashalnu veeru stojei, opasanih bedara i sa tapom u ruci,
spremni za put. Nain na koji su svetkovali ovu ustanovu bio
je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pripremali za svoj
izlazak iz Egipta, stojei pred munim i tekim putovanjem kroz
pustinju. A li u Kristovo doba stanje se izmijenilo. Sad nisu
morali izai iz neke strane zemlje, ve su nastanjivali svoju zemlju.
U skladu s odmorom koji im je dan, narod je u poluleeem
poloaju sudjelovao u pashalnoj veeri. Prostirke su bile postav-
ljene oko stola i gosti su se smjetali na njima, oslanjajui se
na lijevu ruku, dok im je desna ruka bila slobodna da slui pri
jelu. U tom poloaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na
grudi onoga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile
na vanjskoj strani leaja, mogao je prati ovjek koji je iao iz-
van kruga.
Krist je jo uvijek za stolom na kome je postavljena pas-
halna veera. Pred Njime se nalaze beskvasni kruhovi. Na sto-
lu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Krist
prikazuje svoju istu rtvu. Nita to je iskvareno vrenjem, sim-
bolom grijeha i smrti, ne moe predstavljati nevina i bez ma-
ne Janjeta. (1. Petrova 1,19)
Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga, pa
ga davae uenicima govorei: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo
moje. Zatim uze kale te zahvali i dade im ga velei: Pijte iz
njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za
sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam, sigurno vie
neu piti od ovog trsova roda do onog dana kad u ga piti s
vama novog u kraljevstvu Oca svojega.
Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veere. On je
primio od Isusa znamenje Njegova slomljena tijela i Njegove
prolivene krvi. uo je rijei: Ovo inite na moju uspomenu!
Sjedei u samoj nazonosti Bojeg Janjeta izdajnik je premi-
ljao o svojim mranim ciljevima i gajio svoje zlokobne i osve-
toljubive misli.
Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao da poznaje
Judin karakter. Svi niste isti (Ivan 13,11), rekao je On. Ove 654
rijei uvjerile su lanog uenika da je Krist prozreo njegovu
tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogo otvorenije. Dok su
sjedili za stolom, rekao je, promatrajui svoje uenike: Ne
govorim o vama svima. Ja znam koje sam sebi izabrao. Nego,
544 Isusov ivot
neka se ispuni Pismo: Tko jede kruh moj, podie petu svoju
na me!
ak i sada uenici nisu posumnjali na Judu. Meutim, za-
mijetili su Kristovu duboku alost. Oblak se nadvio nad sve,
kao predosjeaj strane nesree iju narav nisu razumijevali.
Dok su u tiini jeli, Isus je rekao: Zaista, zaista, kaem vam,
jedan e me od vas izdati. Ove rijei izazvale su zaprepate-
nost i uas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko izmeu njih moe
izdajniki postupiti prema boanskom Uitelju: Zbog ega bi
Ga mogli izdati? I kome? U ijem srcu bi se mogao roditi takav
plan? Svakako, nitko izmeu omiljene dvanaestorice koji su
sluajui Njegove pouke uivali prednost nad svim ostalima, koji
su dijelili Njegovu velianstvenu ljubav i prema kojima je po-
kazivao toliko puno obzira time to ih je doveo u tako blisku
zajednicu sa sobom!
Kad su shvatili znaenje Njegovih rijei i sjetili se kako su
istinite bile Njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovjerenje
prema sebi samima. Poeli su ispitivati svoja srca da vide ne
uva li se u njima neka misao protiv Uitelja. S boli su jedan
za drugim pitali: Da nisam ja, Gospodine? Ali Juda je sjedio
utei. Vrlo uznemiren, Ivan je na kraju upitao: Gospodine,
tko je taj? Isus je odgovorio: Tko umoi sa mnom ruku u zdjelu,
taj e me izdati! Bez sumnje, Sin ovjeji odlazi kako je pisano
o njemu; ali jao onomu koji izdaje Sina ovjejega! Bolje bi
mu bilo da se nije ni rodio! Uenici su pomno ispitivali lice
jedan drugome dok su pitali: Da nisam ja, Gospodine? Judina
je utljivost sad privukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pita-
njima i izrazima uenja, Juda nije uo odgovor na Ivanovo pi-
tanje. Meutim, da bi izbjegao ispitivake poglede uenika,
upitao je kao i oni: Da nisam ja, rabbi? Isus je ozbiljno od-
govorio: Sam si kazao.
Iznenaen i zbunjen zato to je otkrivena njegova namje-
ra, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. Nato mu ree Isus:
to misli initi, ini brzo!... Juda, im uze zalogaj, odmah izi-
e. A bila je no. Za izdajnika je bila no kad se okrenuo od
Krista i zaputio u tamu.
Sve do ovog koraka Juda nije preao granicu mogunosti
pokajanja. Ali kad je napustio svojega Gospodina i svoje prija-
655 telje uenike, pala je konana odluka. Juda je preao je graninu
crtu.
udesno je bilo Isusovo strpljenje u postupanju prema ovoj

dui koja se nalazila u kunji. Nije propustio uiniti sve to se
moglo uiniti za Judino spasenje. Premda je ve dvaput obeao
izdati svoga Gospodina, Isus mu je jo uvijek pruao priliku
za pokajanje. itajui tajne namjere izdajnikova srca, Krist je
pruio Judi konaan, uvjerljiv dokaz o svom Boanstvu. To je
lanom ueniku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan po-
ziv koji je boansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije
uskraen. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oho-
lost, vraali su se kao snanija plima ljubavi koja pobjeuje.
Premda iznenaen i uplaen otkriem svoje krivnje, Juda je
postao jo odluniji. Sa Svete veere izaao je izvriti svoje djelo
izdaje.
Izgovarajui prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao lju-
bav prema svojim uenicima. Na taj im je nain pruio vrhun-
ski dokaz svog mesijanstva. To vam velim sada prije nego se
dogodi, rekao je, da vjerujete kada se dogodi, da Ja Jesam.
Da je Isus utio i pokazivao da ne zna ono to e na Njega
doi, uenici bi mogli pomisliti da njihov Uitelj ne posjeduje
boansko predznanje, da je bio iznenaen i tako predan u ru-
ke ubilaki raspoloenoj svjetini. Godinu dana ranije Isus je rekao
uenicima da je izabrao dvanaestoricu, ali da je jedan avao.
Sad su Njegove rijei upuene Judi pokazale da je Njegova iz-
daja potpuno poznata Uitelju, a imale su cilj ojaati vjeru
Kristovih pravih sljedbenika u vrijeme Njegova ponienja. Kad
Juda bude doivio svoj strani kraj, oni e se sjetiti proklet-
stva to ga je Isus izrekao nad izdajnikom.
Spasitelj je imao jo jedan cilj. Svoju slubu nije uskratio
onome za koga je znao da je izdajnik. Uenici nisu mogli ra-
zumjeti Njegove rijei to ih je izgovorio prilikom pranja no-
gu: Svi niste isti, ak ni onda kad je za stolom izjavio: Tko
jede kruh moj, podie petu svoju na me! (Ivan 13,11.18) Ali,
kasnije, kad je znaenje postalo jasno, imali su razlog da razmi-
ljaju o Bojem strpljenju i milosti prema najveem grjeniku.
Premda je od poetka znao za Judu, Isus mu je ipak oprao
noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kristom su-
djelujui u Svetoj veeri. Strpljivi je Spasitelj poticao grjenika
da Ga primi, pokaje se i bude opran od prljavtine grijeha. To
je primjer i za nas. Kad pretpostavimo da je netko u zabludi
ili grijehu, ne smijemo se odvojiti od njega. Nikakvim bezbri-
546 Isusov ivot
656 nim odvajanjem ne smijemo ga prepustiti kao plijen kunji ili

ga gurnuti na Sotonino bojno polje. To nije Kristova metoda.
On je uenicima oprao noge zato to su bili u zabludi i grje-
ni i svi su osim jednoga od dvanaestorice tako dovedeni do po-
kajanja.
Kristov primjer zabranjuje iskljuivanje iz Gospodnje ve-
ere. Javni grijeh, istina, iskljuuje krivca. To Sveti Duh jasno
ui (1. Korinanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smije izri-
cati sud. Bog nije prepustio ljudima da odlue tko e sudjelo-
vati u ovakvim prigodama. Jer tko moe itati srca? Tko moe
razluiti kukolj od ita? Neka svatko ispita samog sebe te onda
jede od kruha i pije iz kalea. Jer tko god nedostojno jede
ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kale Gospodnji, bit e od-
govoran za tijelo i krv Gospodnju. Jer tko jede i pije, osudu
svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo. (1. Korinani-
ma 11,28.27.29)
Kad se vjernici okupe kako bi odrali ovaj obred, prisutni
su vjesnici nevidljivi ljudskim oima. Mogue je da se na sku-
pu nae i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici kneza
tame, jer oni prate sve koji ne prihvaaju vodstvo Svetoga Du-
ha. Nebeski su aneli takoer prisutni. Ovi nevidljivi posjeti-
telji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu mogu doi
osobe koje u srcu ne slue istini i svetosti, ali koje moda ele
sudjelovati u obredu. Njima to ne treba zabraniti. To su svjedoci
koji su bili prisutni kad je Isus oprao noge uenicima i Judi.
Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske oi.
Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peat na svoj ob-
red. On je tu da osvjedoi i omeka srca. Nijedan pogled, ni-
jedna skruena misao ne moe promaknuti Njegovoj pozorno-
sti. On eka onoga koji se kaje i koji je slomljena srca. Sve je
spremno za prihvaanje takve due. On koji je oprao noge Judi
ezne da opere svako srce od mrlja grijeha.
Nitko ne smije iskljuiti sebe od Svete veere zato to su
moda nazoni oni koji nisu dostojni. Svaki uenik je pozvan
da javno uzme udjela i na taj nain posvjedoi da prihvaa Krista
kao osobnog Spasitelja.
Na ovim sastancima, to ih je sam uspostavio, Krist se sa-
staje sa svojim narodom i osnauje ga svojom prisutnou. U
ovom obredu mogu sluiti nedostojna srca i ruke, ali Krist je
tu da slui svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usredotoe-
nom na Njega dobit e velik blagoslov. Svi koji zanemaruju ovo

vrijeme boanske prednosti pretrpjet e gubitak. Za njih bi bi-
le prikladne rijei: Svi niste isti.
Uzimajui sa svojim uenicima udjela u kruhu i ai, Krist
se obvezao da e im biti Otkupitelj. Povjerio im je novi savez 659
kojim svi oni koji Ga prime postaju Boja djeca i sunasljednici
s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebo moe po-
kloniti za ovaj ivot i ivot koji e doi pripadao je njima. Dje-
lo ovog saveza moralo je biti potvreno Kristovom krvlju. Ob-
red Veere Gospodnje trebao je stalno podsjeati uenike na
beskonanu rtvu koja je prinesena za svakoga od njih pojedi-
nano kao lana palog ljudskog roda.
Sluba Gospodnje veere ne treba biti vrijeme tuge. To nije
njezin cilj. Kad se Gospodnji uenici okupe oko Njegova stola,
ne trebaju se sjeati i oplakivati svoje nedostatke. Oni se ne
trebaju zadravati na svom prolom vjerskom iskustvu, bez ob-
zira je li ono bilo ohrabrujue ili nije. Isto se tako ne trebaju
sjeati svojih meusobnih nesuglasica. Pripremna sluba otklo-
nila je sve ovo. Samoispitivanje, ispovijedanje grijeha, izmire-
nje nesuglasica, sve je to ostvareno. Sada se dolaze sresti s Kri-
stom. Oni ne trebaju stajati u sjenci kria, ve u njegovoj spa-
sonosnoj svjetlosti. Oni trebaju otvoriti duu sjajnim zrakama
Sunca pravde. Sa srcima oienim Kristovom dragocjenom krv-
lju, potpuno svjesni Njegove prisutnosti, premda nevidljive, tre-
baju uti Njegove rijei: Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem
vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. (Ivan 14,27)
Na Gospodin kae: Osvjedoeni u svoj grijeh, opomenite
se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni i oa-
loeni zbog mene i evanelja, sjetite se moje ljubavi, koja je
tako velika da sam za vas dao svoj ivot. Kad vam se dunosti
ine neumoljivima i okrutnima, a vai tereti preteki, opome-
nite se da sam za vas podnio kri, ne marei za sramotu. Kad
vam se srce stee od teke kunje, sjetite se da va Otkupitelj
ivi da bi posredovao za vas.
Sluba Gospodnje veere upuuje na Kristov drugi dola-
zak. Ona je odreena da ovu nadu sauva ivom u mislima
uenika. Kad god se budu sakupljali da oive uspomenu na Nje-
govu smrt, sjeat e se kako uze kale te zahvali i dade im ga
velei: Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja
se prolijeva za sve za oprotenje grijeha. Od sada, kaem vam,
548 Isusov ivot
sigurno neu vie piti od ovog trsova roda do onog dana kad
u ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega. U svojim
stradanjima nalazili su utjehu, nadajui se ponovnom dolasku
svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bila im je: Uistinu,
svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kale navjeujete
smrt Gospodnju dok on ne doe. (1. Korinanima 11,26)
660 To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja nas
pokree svojom silom, treba se ouvati u nama svjeom. Krist
je zasnovao ovu slubu da bi naim osjeajima govorila o Bo-
joj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izmeu naih dua i
Boga ne moe postojati zajednica osim kroz Krista. Zajednica i
ljubav izmeu brata i brata mora biti utvrena i trajna uz po-
mo Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mogla je Njegovu ljubav
za nas uiniti djelotvornom. Jedino zahvaljujui Njegovoj smrti
radosno moemo oekivati Njegov drugi dolazak. Njegova r-
tva je sredite nae nade. Na njoj moramo uvrstiti svoju vjeru.
Obredi koji podsjeaju na ponienje i patnje naega Go-
spodina esto se prihvaaju samo kao formalnost. Oni su zasno-
vani s odreenim ciljem. Potrebno je da nai osjeaji oive da
bismo shvatili tajnu pobonosti. Prednost je svih da shvate,
mnogo vie no to sad shvaaju Kristove patnje koje donose
otkup. Kao to je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se
isto treba podignuti i Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega
ima ivot vjeni. (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgot-
ski kri, na kome je Spasitelj umro. Nae vjeno dobro zahti-
jeva da pokaemo vjeru u Krista.
Na Gospodin je rekao: ... Ako ne jedete tijela Sina o-
vjejega i ne pijete krvi njegove, neete imati ivota u sebi...
Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo pie. (Ivan 6,53-
55) To je istina o naoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti dugu-
jemo ak i svoj ovozemaljski ivot. Kruh koji jedemo otkup-
ljen je Njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pijemo kup-
ljena je prolivenom kr vlju. Nikada nitko, svet ili grjean, ne
uzima svoju svakodnevnu hranu, ve se hrani Kristovim tije-
lom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski kri. On se ogleda
u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo sve ovo uspostavlja-
jui simbol svoje velike rtve. Svjetlost koja blista iz slube
Svete veere u gornjoj sobi posveuje hranu za na svakodnevni
ivot. Obiteljski stol postaje Gospodnjim stolom, a svaki ob-
jed obredom.
Koliko su istinitije Kristove rijei o naoj duhovnoj naravi!

On izjavljuje: Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot
vjeni. Mi moemo ivjeti ivotom svetosti ako prihvatimo i-
vot koji je za nas rtvovan na golgotskom kriu. Taj ivot pri-
mamo prihvaanjem Njegove rijei, izvravanjem onoga to je
On zapovjedio. Tako postajemo jedno s Njim. Tko jede tijelo
moje, kae On, i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu.
Kao to je mene poslao ivi Otac, i kao to ja ivim zbog Oca, 661
tako e i onaj koji mene jede ivjeti zbog mene. (Ivan 6,54.57)
Ovi se ulomci u posebnom smislu odnose na Gospodnju ve-
eru. Kad se vjera udubljuje u veliku rtvu naega Gospodina,
dua prima Kristov duhovni ivot. Takva e dua na svakoj Go-
spodnjoj veeri primiti duhovnu snagu. Ova sluba uspostavlja
ivu vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem.
U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izmeu ovisnih ljud-
skih bia i Boga.
Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slom-
ljeno tijelo i prolivenu krv, pridruujemo se u mislima prizoru
Svete veere u gornjoj sobi. ini nam se kao da prolazimo vr-
tom koji je posveen samrtnim mukama Onoga koji je ponio
grijehe svijeta. Postajemo oevici borbe koja nam je donijela
pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdie se meu nama.
Gledajui raspetog Otkupitelja, bolje shvaamo veliinu i
znaenje rtve koju je Velianstvo Neba podnijelo za nas. Plan
spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgotu budi
u naem srcu ive i svete osjeaje. Hvala Bogu i Janjetu bit e
u naem srcu i na naim usnama; gordost i sluenje svome ja
ne moe napredovati u dui koja se ivo sjea prizora s Gol-
gote.
Onaj tko promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uzdi-
i e se u mislima, oistiti srce i preobraziti karakter. Izai e
da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomino odsjajuje ova
udesna ljubav. Ukoliko vie promatramo Kristov kri, utoliko
emo potpunije usvojiti jezik apostola koji je rekao: A ja sam
daleko od toga da se iim ponosim, osim kriem Gospodina
naega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet i ja svijetu!
(Galaanima 6,14)
550 Isusov ivot
73
Neka se ne uznemiruje
vae srce
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38;
14. do 17. poglavlja.
662 Gledajui svoje uenike s boanskom ljubavi i najnjenijom

suuti, Krist je rekao: Sad je proslavljen Sin ovjeji, i Bog je
proslavljen u njemu. Juda je napustio gornju sobu, pa je Krist
ostao sam s jedanaestoricom. Prije no to je poeo govoriti o
svom bliskom rastanku s njima, govorio je o velikom cilju svoje
misije. Taj je cilj stalno imao pred sobom. Radovao se to e
proslaviti Oevo ime svim svojim ponienjem i stradanjima. Na
ovo je On najprije upravio misli svojih uenika.
Zatim je nastavio, njeno im se obraajui izrazom sinci:
Jo sam malo s vama. Trait ete me, ali kako ve idovima
rekoh, i vama sada kaem: Kamo ja idem, vi ne moete doi.
Uenici se nisu mogli radovati kad su ovo uli. Obuzeo ih
je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov voa i Gospo-
din, njihov voljeni Uitelj i Prijatelj, bio im je drai od samoga
ivota. U svim svojim potekoama, tugama i razoaranjima oe-
kivali su pomo i utjehu od Njega. Sad ih je trebao ostaviti
same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. Mrane su bile slut-
nje koje su ispunjavale njihovo srce.
Ali Spasitelj im je uputio rijei pune nade. Znao je da e
ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijee najuspjenije je kod
onih koji su pritisnuti potekoama. Stoga ih je odvratio od onoga
to je vidljivo na nevidljivo. (2. Korinanima 4,18) Skrenuo
je njihove misli sa zemaljskog izgnanstva na nebeski dom.
(550)
Neka se ne uznemiruje vae srce 551
Neka se ne uznemiruje vae srce!, rekao je. Vjerujte u 663

Boga i u me vjerujte! U kui Oca moga ima mnogo stanova.
Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripra-
vim mjesto! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se
da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja
idem ve znate put. Zbog vas sam doao na ovaj svijet. Ja radim
za vas. Kad odem, jo u uvijek ustrajno raditi za vas. Doao
sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe, da biste mogli vjero-
vati. Idem k Ocu da bih s Njim suraivao za vas. Cilj Kristova
odlaska bio je suprotan onome ega su se uenici bojali. On
nije znaio konani rastanak. Otiao je kako bi im pripremio
mjesto, da bi mogao ponovno doi i uzeti ih k sebi. Dok im
bude pripremao stanove, oni trebaju izgraditi karakter prema
boanskom uzoru.
Uenici su jo uvijek bili zbunjeni. Toma, uvijek muen
sumnjama, rekao je: Gospodine... ne znamo kamo ide. Kako
bismo mogli poznavati put? Ja sam put, istina i ivot ree
mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste
mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada po-
znajete i vidjeli ste ga!
Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moe svatko
odabrati svoj put. Krist kae: Ja sam put... Nitko ne dolazi k
Ocu osim po meni. Od prve evaneoske propovijedi, kad je
u Edenu objavljeno da e enin Potomak stati na glavu zmiji,
Krist je bio uzdignut kao put, istina i ivot. On je bio put kad
je Adam ivio, kad je Abel prinio Bogu krv zaklana janjeta koja
je predstavljala krv Otkupitelja. Krist je bio put spasenja pa-
trijarsima i prorocima. On je jedini put kojim moemo doi
Bogu.
Kad biste mene poznavali, rekao je Krist, poznavali bi-
ste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i vidjeli ste ga! Ali
uenici jo nisu razumjeli. Gospodine, pokai nam Oca, uz-
viknuo je Filip, i dosta nam je!
Zauen njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bol-
nom iznenaenou upitao: Toliko sam vremena s vama... i ti
me, Filipe, nisi upoznao? Zar je mogue da ne vidi Oca u
djelima koja ini preko mene? Zar ne vjeruje da sam doao
svjedoiti za Oca? Pa kako veli: Pokai nam Oca! Tko je
vidio mene, vidio je i Oca. Krist nije prestao biti Bogom kad 664
je postao ovjekom. Premda se ponizio uzevi ljudsku priro-
552 Isusov ivot
du, boanstvo Mu je jo uvijek pripadalo. Samo Krist moe ljud-

skom rodu predstaviti Oca, a uenici su imali tu prednost da
ovo predstavljanje promatraju vie od tri godine.
Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inae,
vjerujte zbog samih djela. Njihova je vjera mogla sigurno po-
ivati na dokazima pruenim u Kristovim djelima, djelima koja
nijedan ovjek sam od sebe nikada nije uinio niti e ikada
moi uiniti. Kristovo djelo svjedoilo je o Njegovom Boan-
stvu. Kroz Njega se otkrio Otac.
Da su uenici vjerovali u ovu ivu vezu izmeu Oca i Sina,
njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove patnje i smrt
za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist ih je elio povesti iz nji-
hove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli da su doista shvatili
ono to je On bio Bog u ljudskom tijelu. elio je da uvide
kako ih njihova vjera mora dovesti do Boga i tu ih usidriti. S
koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je na suosjeajni Spasitelj elio
pripremiti svoje uenike za buru kunje koja e se uskoro sru-
iti na njih! elio je da s Njim budu sakriveni u Bogu.
Dok je izgovarao ove rijei, s Kristova lica blistala je Boja
slava i svi prisutni osjeali su sveto strahopotovanje dok su
budno sluali Njegove rijei. Njihova su srca bila jo snanije
privuena Njemu, a kad su u veoj ljubavi bili privueni Kri-
stu, bili su privueni i jedni drugima. Osjeali su da je Nebo
vrlo blizu i da su im rijei koje su sluali bile poruka njihovog
nebeskog Oca.
Zaista, zaista, kaem vam, nastavio je Krist, tko vjeruje
u me, i on e initi djela koja ja inim. Spasitelj je duboko
elio da Njegovi uenici shvate razlog zbog kojeg je svoju bo-
ansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doao je na svijet poka-
zati Boju slavu, da bi se ovjek njezinom silom koja obnavlja
mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da bi se On mogao
otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve osobine, niti pokazao
silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti vjerom u Njega. Svi Nje-
govi sljedbenici mogu imati Njegovu savrenu ljudsku prirodu
ako se pokore Bogu kao to je i On to uinio.
init e i vea od ovih, jer ja idem k Ocu. Krist ovim
nije htio kazati da e rad uenika biti uzvienijeg karaktera od
Njegovog, ve da e biti rairen na veem prostranstvu. Nije
govorio samo o injenju uda, ve o svemu to e se dogaati
djelovanjem Svetoga Duha.
Nakon Gospodnjeg uzaaa uenici su shvatili ispunjenje 667

Njegova obeanja. Prizori Kristova raspea, uskrsnua i uzaa-
a bili su za njih iva stvarnost. Vidjeli su da su se proroan-
stva doslovno ispunila. Istraivali su Pismo i vjerom i sigurno-
u koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo uenje. Znali
su da je boanski Uitelj bio sve ono to je tvrdio da jest. Dok
su priali svoje iskustvo i veliali Boju ljubav, ljudska su srca
bila omekana i savladana, i mnogi su povjerovali u Isusa.
Spasiteljevo obeanje uenicima obeanje je Njegovoj Cr-
kvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da Njegov velianstveni
nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne rezultate. Svi
koji e se posvetiti radu, ne uzdajui se u ono to sami mogu
uiniti, ve u ono to Bog moe uiniti za njih i preko njih,
sigurno e shvatiti ispunjenje Njegova obeanja. init e i vea
od ovih, izjavljuje On, jer ja idem k Ocu.
Do tada uenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniene
izvore pomoi i sile. Rekao im je: Do sada niste nita u moje
ime molili. (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njihova uspje-
ha u traenju sile i blagodati u Njegovo ime. On e biti pri-
sutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniznog moli-
telja On predstavlja kao svoju osobnu elju za tu duu. Svaka
iskrena molitva uje se na Nebu. Moda nee biti izraena teno;
ali ako je od srca, uzdii e se do Svetita u kojemu Isus slui,
i On e je prinijeti Ocu savrenim rijeima, divnu i mirisnu
od kda Njegova osobna savrenstva.
Staza iskrenosti i estitosti nije staza bez prepreka, ali za-
to u svakoj potekoi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne po-
stoji nijedno bie koje ima neku mo a da je nije primilo od
Boga, i da izvor iz koga ona potjee nije dostupan i najslabi-
jem ljudskom biu. I to god zamolite u moje ime, kae Isus,
uinit u, da se proslavi Otac u Sinu. Ma to me zamolili u
moje ime, ja u to uiniti.
Krist je nalogom u moje ime pokazao svojim ueni-
cima kako moliti. U Kristovo ime Njegovi sljedbenici trebaju
stajati pred Bogom. U Gospodnjim oima oni imaju vrijednost
kroz vrijednost rtve koja je uinjena za njih. Oni su dragocjeni
zbog Kristove pravde koja im je uraunata. Krista radi Gospo-
din prata onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zlou
grjenika. U njima prepoznaje slinost sa svojim Sinom u koga
vjeruju.
554 Isusov ivot
668 Gospodin je razoaran kad se Njegova djeca malo cijene.

On eli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema ci-
jeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je elio, inae ne bi
poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu. On
ima odreenu zadau za njih i vrlo je zadovoljan kad od Njega
trae najvie prednosti u elji da proslave Njegovo ime. Oni
mogu oekivati puno ako imaju vjeru u njegova obeanja.
Meutim, moliti se u Kristovo ime znai mnogo. To znai
da moramo usvojiti Njegov karakter, pokazati Njegov duh i i-
niti Njegova djela. Spasiteljevo obeanje je dano uvjetno. Ako
me ljubite, kae On, vrit ete moje zapovijedi. On spaava
ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga vole, poka-
zat e poslunou svoju ljubav.
Svaka prava poslunost dolazi iz srca. To znai cijelim sr-
cem raditi s Kristom. Ako elimo, On e se tako izjednaiti s
naim mislima i ciljevima, tako dovesti naa srca i umove u sklad
sa svojom voljom da emo sluajui Njega, zapravo, postupati
po svojim prirodnim poticajima. Volja, oiena i posveena,
nai e svoje najuzvienije zadovoljstvo u slubi Njemu. Kad
upoznamo Boga, onako kako Ga imamo prednost upoznati, i-
vjet emo ivotom stalne poslunosti. Potovanjem Kristova ka-
raktera i zajednicom s Bogom, grijeh e nam postati mrzak.
Kao to je Krist ivio po zakonu u svojoj ljudskoj prirodi,
tako to moemo i mi uiniti ako se uhvatimo za Silnoga i po-
traimo silu. Ne smijemo prenijeti odgovornost na druge i e-
kati od njih da nam kau to bismo trebali initi. Ne smijemo
ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin e nas pouiti naim
dunostima isto tako spremno kao to bi pouio nekog dru-
gog. Ako Mu doemo u vjeri, On e nam osobno povjeriti svoje
tajne. Nae e srce esto gorjeti u nama, kad se bude pribliio
da razgovara s nama kao to je to inio s Henokom. Oni koji
odlue ne initi nita to bi na bilo koji nain vrijealo Boga
znat e, kad Mu iznesu svoj sluaj, kojim putem trebaju ii.
Oni ne samo to e primiti mudrost, ve i silu. Sila za poslu-
nost i za slubu bit e im podarena onako kako je Krist obe-
ao. Sve to je dano Kristu sve to je potrebno da se udo-
volji potrebama palih ljudi dano je Njemu kao Poglavaru i
Predstavniku ljudskog roda. I to god ga zamolimo, primamo
od njega, jer vrimo njegove zapovijedi i inimo to je njemu
ugodno. (1. Ivanova 3,22)
Prije no to je sebe prinio kao rtvu, Krist je elio svojim

sljedbenicima podariti najvaniji i najpotpuniji dar, dar koji e 669
im pribliiti neiscrpne izvore milosti. Ja u moliti Oca, rekao
je On, i dat e vam drugog Branitelja koji e ostati s vama
zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moe primiti, jer niti ga
vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer e
biti u vama. Neu vas ostaviti siroad. Vratit u se k vama.
(Ivan 14,16-18)
Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poetka djela
otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist bio na
Zemlji, uenici nisu eljeli nikakvog drugog pomonika. Tek
kad budu bez Njega osjetit e potrebu za Duhom, i tada e
On doi.
Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obli-
ju, pa je i od tog oblija neovisan. Budui da je nosio ljudsku
prirodu, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga
je za njih bilo bolje da ode k Ocu i poalje Duha da bude Nje-
gov nasljednik na Zemlji. Tada nitko nee imati nikakvu pred-
nost koju mu donosi prebivalite ili osobni dodir s Kristom.
Posredovanjem Duha svi e moi pristupiti Spasitelju. U ovom
smislu On e im biti blii nego da se nije uznio na Nebo.
A tko mene ljubi, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ga
ljubiti i objaviti mu samo sebe. Isus je itao budunost svojih
uenika. Jednog je vidio dovedena na gubilite, jednog na kri-
u, jednog u izgnanstvu meu osamljenim morskim stijenama,
druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obeanjem da e u
svakoj kunji biti s njima. Ovo obeanje nije izgubilo nita od
svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim slugama koji su
zbog Njega u zatvorima ili prognani na osamljene otoke. On
ih tjei svojom prisutnou. Kad vjernik zbog istine sjeda na
optueniku klupu nepravednih sudova, Krist stoji kraj njega.
Sve optube koje padaju na njega padaju na Krista. Krist se
jo jednom osuuje u linosti svog uenika. Kad je netko za-
robljen izmeu zatvorskih zidina, Krist ispunjava njegovo srce
svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt zbog Njega, Krist kae:
Onaj koji ivi! Bio sam mrtav, ali, evo, ivim u vijeke vjekova
i imam kljueve smrti i podzemlja. (Otkrivenje 1,18) ivot koji
je rtvovan za mene sauvan je za vjenu slavu.
U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i svim
nevoljama, kad su izgledi mrani a budunost neizvjesna, kad
556 Isusov ivot
se osjeamo bespomoni i osamljeni, Utjeitelj e biti poslan

670 kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu odvojiti od
svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika, nikakva uda-
ljenost ne moe nas odvojiti od nebeskog Utjeitelja. Gdje god
se nalazili, kuda god ili, On nam je uvijek s desne strane da
nas podupre, podigne, pomogne i obodri.
Uenici jo nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatiti Kris-
tove rijei pa im je On ponovno objasnio njihovo znaenje. Rekao
je da e im se otkriti preko Duha. A Branitelj, Duh Sveti, ko-
jega e Otac poslati zbog mene, nauit e vas sve. Vie neete
rei: Ja ne mogu razumjeti. Vie neete vidjeti kao kroz sta-
klo, nejasno; moi ete shvatiti zajedno sa svim svetima koja
je tu irina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu
koja nadilazi spoznaju. (Efeanima 3,18.19)
Uenici su trebali posvjedoiti o Kristovom ivotu i radu.
On e njihovim rijeima govoriti svim ljudima na licu Zemlje.
Ali Kristovo poniavanje i smrt donijet e im veliku kunju i
razoaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihova rije mogla biti
istinita, Isus je obeao da e ih Utjeitelj sjetiti svega to vam
rekoh.
Imao bih vam jo mnogo rei, nastavio je, ali sada ne
moete nositi. A kad doe on, Duh Istine, uvest e vas u svu
istinu. On nee govoriti sam od sebe, ve e govoriti to uje
i objavit e vam budue. On e mene proslaviti, jer e uzeti
od onog to je moje i to objaviti vama. Isus je pred svojim
uenicima otvorio iroko podruje istine. Ali za njih je bilo vrlo
teko da Njegove pouke odvoje od predanja i knjievnikih i
farizejskih pravila ponaanja. Bili su odgojeni da uenje rabina
prihvate kao Boji glas i to je jo uvijek vladalo njihovim umo-
vima i oblikovalo njihova miljenja. Svjetovne su ideje i prolaz-
nost jo uvijek zauzimali znaajno mjesto u njihovim mislima.
Oni nisu shvaali duhovnu narav Kristova kraljevstva, koju im
je tako esto objanjavao. Nastala je zbrka u njihovim umovi-
ma. Nisu shvaali vrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao.
inilo se kao da mnoge od Njegovih pouka gotovo i ne dopiru
do njih. Isus je vidio da ne shvaaju pravo znaenje Njegovih
rijei. Milostivo je obeao da e im Sveti Duh napomenuti sve
to im je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih uenici
ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh e im i njih otkriti. Duh tre-
671 ba oivjeti njihovo razumijevanje, tako da mogu cijeniti nebes-
ke istine. A kad doe on, Duh Istine, rekao je Isus, uvest e

vas u svu istinu.
Utjeitelj je nazvan Duhom istine. Njegova zadaa je defini-
rati i odrati istinu. On se najprije nastanjuje u srcu kao Duh
istine i tako postaje Utjeiteljem. Utjeha i mir nalaze se u istini,
jer se pravi mir i utjeha ne mogu nai u zabludi. Lanim teo-
rijama i predajama Sotona porobljava um. Usmjeravajui ljude
lanim mjerilima, on kvari karakter. Sveti Duh govori umu preko
Svetoga pisma i urezuje istinu u srce. Tako On otkriva zabludu
i izgoni je iz due. Duhom istine koji djeluje preko Boje rije-
i, Krist zadobiva svoj izabrani narod.
Opisujui svojim uenicima slubu Svetoga Duha, Isus ih
je elio nadahnuti radou i nadom koja je nadahnjivala i Nje-
govo srce. Radovao se za tu obilnu pomo koju je osigurao svojoj
Crkvi. Sveti Duh bio je najvei od svih darova to ih je mogao
izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog naroda. Sveti Duh tre-
ba im biti podaren kao sila koja preporaa, jer bi bez nje Kris-
tova rtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jaala i ljudi su
se zauujuom pokornou podinjavali sotonskom ropstvu.
ovjek se moe oduprijeti i pobijediti grijeh jedino monim
djelovanjem Treeg Osobe Boanstva, koja e doi neizmijenje-
nom silom u punini boanske moi. Duh ini djelotvornim ono
to je izvojevao Otkupitelj svijeta. Sveti Duh isti srce. Posre-
dovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u boanskoj nara-
vi. Krist je podario svog Duha kao boansku silu u svladavanju
svih naslijeenih i steenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva primi
peat Njegova karaktera.
Krist je rekao o Duhu: On e mene proslaviti. Kao to
je Spasitelj doao proslaviti Oca otkrivanjem Njegove ljubavi,
tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Njegove mi-
losti svijetu. U ovjeanstvu se treba obnoviti Boji lik. Boja
ast i Kristova ast povezane su sa savrenstvom karaktera Nje-
gova naroda.
On e [Duh Istine], kad doe, dokazati svijetu zabludu s
obzirom na grijeh, na pravednost i na sud. Propovijedanje ri-
jei bilo bi beskorisno bez stalne prisutnosti i pomoi Svetoga
Duha. To je jedini uspjeni uitelj boanske istine. Jedino kad 672
Duh prati istinu do srca, ona e probuditi savjest ili preobra-
ziti ivot. ovjek moe biti spreman iznijeti slovo Boje Rijei,
on moe biti upoznat sa svim njezinim zapovijedima i obea-
558 Isusov ivot
njima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu, nijedna dua nee pasti
na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obrazovanje, nikakve prednosti,
ma kako velike, ne mogu bez suradnje Bojeg Duha uiniti o-
vjeka provodnikom svjetlosti. Sijanje evaneoskog sjemena ne-
e biti uspjeno ako nebeska rosa ne pokrene ivot u sjemenu.
Prije no to je ijedna knjiga Novoga zavjeta bila napisana, pri-
je no to je ijedna propovijed izreena nakon Kristova uzaa-
a, Sveti Duh se izlio na apostole koji su se molili. Tada je svje-
doanstvo njihovih neprijatelja bilo: A vi ste, evo, napunili Je-
ruzalem svojom naukom. (Djela 5,28)
Krist je svojoj Crkvi obeao dar Svetoga Duha i to obeanje
pripada i nama koliko i prvim uenicima. Ali kao i svako drugo
obeanje i ovo je dano uz odreene uvjete. Ima mnogo onih
koji vjeruju i tvrde da polau pravo na Gospodnje obeanje;
oni govore o Kristu i o Svetome Duhu, ali od toga nema nika-
kve koristi. Oni ne pokoravaju svoju duu boanskim silama
da je vode i upravljaju njome. Mi ne moemo upotrebljavati
Svetoga Duha. Duh treba upotrijebiti nas. Bog svojim Duhom
djeluje na svoj narod da hoe i uini da mu se moete svidjeti.
(Filipljanima 2,13) Ali mnogi se ne ele podiniti ovome. Oni
ele upravljati sami sobom. To je razlog to ne primaju ovaj
nebeski dar. Duh se daje samo onima koji ponizno ekaju Bo-
ga, koji oekuju Njegovo vodstvo i milost. Boja sila oekuje
njihov zahtjev i prihvaanje. Ovaj obeani blagoslov, koji trai-
mo vjerom, donosi sobom sve druge blagoslove. On se daje
prema bogatstvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati sva-
kome prema mjeri u kojoj Ga moe primiti.
U svom govoru uenicima Isus nije izrekao nikakav tuni
nagovjetaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjetanje za
njih bilo je zavjetanje mira. Rekao je: Ostavljam vam mir; mir,
i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.
Neka se ne uznemiruje i ne plai vae srce!
Prije no to je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje ue-
nike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zainjen tugo-
vanjem, ve radosnim tonovima pashalna slavopoja:
Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!
(Psalam 117)
Nakon himne izali su. Probijali su se kroz zakrene ulice, 673

i proavi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj go-
ri. Ili su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se po-
eli sputati prema brdu, Isus je rekao glasom punim duboke
boli: Udarit e pastira, i stado e se razbjei. (Matej 26,31)
Uenici su sluali s bolom i uenjem. Sjetili su se kako su se
u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili i okrenuli od Isusa,
kad je govorio o sebi kao kruhu ivota. Meutim, ova dvana-
estorica nisu se pokazali nevjernima. Petar je tada, govorei u
ime svoje brae, izrazio svoju odanost Kristu. Tada je Spasitelj
rekao: Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu? Pa ipak jedan
je od vas avao. (Ivan 6,70) U gornjoj sobi Isus je rekao da
e Ga jedan od dvanaestorice izdati, a Petar Ga se odrei. Ali
sad su se Njegove rijei odnosile na sve.
uo je Petra kako se ogoreno protivi: Ako se doista i svi
pokolebaju... ja ipak neu. U gornjoj sobi izjavio je: Svoj u
ivot dati za te. Isus ga je opomenuo da e se te iste noi od-
rei svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu: Zaista, ka-
em ti... upravo e me ti, jo noas prije nego pijetao dvaput
zapjeva, triput zatajiti. Ali Petar ga je uvjeravao: Kad bih mo-
rao s Tobom umrijeti... sigurno te ne bih zatajio! Tako su govorili
i svi ostali. (Marko 14,29.31) U svom samopouzdanju opovrgli
su ponovljenu tvrdnju Onoga koji je znao. Bili su nespremni za
kunju; kad ih ona bude svladala, shvatit e vlastitu slabost.
Kad je Petar rekao da e slijediti svoga Gospodina i u tamnici
i u smrti, on je to mislio svakom rijei koju je izrekao; ali nije
poznavao sebe. U njegovom srcu bili su sakriveni elementi zla
koje e okolnosti probuditi u ivot. Ako ne bude shvatio opas-
nost, to e se pokazati kao njegova vjena propast. Spasitelj je
u njemu vidio samoljublje i samopouzdanje koje e nadvladati
ak i njegovu ljubav prema Kristu. U njegovom iskustvu otkrilo
se mnogo slabosti, nesvladana grijeha, bezbrinosti duha, ne-
posveene naravi, nesmotrena ulaenja u kunje. Kristova sve-
ana opomena bila je poziv na preispitivanje srca. Bilo je nuno
da Petar manje vjeruje u sebe, a pokae dublju vjeru u Krista.
Da je u poniznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira
stada da uva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo
potonuo, povikao je: Gospodine, pomagaj! (Matej 14,30) Tada
je Krist ispruio svoju ruku da uhvati njegovu. Da je i sada 674
povikao Isusu: Spasi me od mene samoga!, bio bi sauvan.
560 Isusov ivot
Meutim, Petar je osjeao da mu se ne vjeruje, pomislivi kako

je to vrlo okrutno. Ve je bio uvrijeen, pa je postao jo upor-
niji u svom samopouzdanju.
Isus je sa suosjeanjem promatrao svoje uenike. On ih nije
mogao spasiti od kunji, ali ih nije ostavio bez utjehe. Uvjera-
vao ih je da e raskovati okove groba i da Njegova ljubav pre-
ma njima nee prestati. Ali kad uskrsnem, rekao je, ii u
pred vama u Galileju. (Matej 26,32) Prije odricanja dobili su
uvjeravanje o oprostu. Nakon Njegove smrti i uskrsnua znali
su da im je oproteno i da su dragi Kristovom srcu.
Isus i uenici nalazili su se na putu prema Getsemaniju, u
podnoju Maslinske gore, prema jednom osamljenom mjestu za
razmiljanje i molitvu to ga je On esto posjeivao. Spasitelj
je svojim uenicima objanjavao svoje poslanje za svijet i du-
hovnu vezu koju moraju odravati s Njim. Sad je slikovito pri-
kazivao ovu pouku. Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rod-
ni trs. Skreui pozornost svojih uenika na njega, On ga je
predstavio kao simbol.
Ja sam pravi trs, rekao je. Umjesto vitke palme, velian-
stvena cedra ili snanog hrasta, Isus je odabrao razgranati trs
da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njima nije
potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja i tako
penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj prirodi ovi-
675 sio o boanskoj sili. Ja sam od sebe ne mogu nita initi, izjavio
je. (Ivan 5,30)
Ja sam pravi trs. Hebreji su uvijek smatrali vinovu lozu
najplemenitijom biljkom, slikom svega to je mono, uzvieno
i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bog zasadio u
Obeanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju nadu u spasenje
na injenici to su povezani s Izraelom. Ali Isus kae: Ja sam
pravi trs. Ne smatrajte da ete vezom s Izraelom moi postati
sudionicima u ivotu od Boga i nasljednicima Njegovih obea-
nja. Samo kroz mene moete primiti duhovni ivot.
Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. Na breuljcima
Palestine na nebeski Otac zasadio je ovaj plemeniti Trs, a On
sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaila ljepota ovog trsa i
stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo. Ali voama u
Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zemlje. Izvadili su
mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetim nogama. Mislili
su je zauvijek unititi. Meutim, nebeski Vinogradar nikada ni-
je izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako su ljudi mislili da su je

unitili, On ju je uzeo i s druge strane zida ponovno zasadio.
Trs vie nije trebao biti vidljiv. Bio je sakriven od grubih nasr-
taja ljudi. Ali, loze ovog Trsa izrasle su preko zida. Trebale su
predstavljati Trs. Preko njih mladice su se jo uvijek mogle sje-
diniti s Trsom. Donosile su rod. Taj rod brali su prolaznici.
Ja sam trs, vi ste mladice, rekao je Krist svojim ueni-
cima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo duhovno
jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza izme-
u loze i okota, rekao je, predstavlja vezu koju trebate odra-
vati sa mnom. Cijep se pricjepljuje na ivu lozu i vlakno po
vlakno, ila po ila urasta u trs. ivot trsa postaje ivot loze.
Tako i dua mrtva u prijestupima i grijesima dobiva ivot preko
veze s Kristom. Ta veza uspostavlja se vjerom u Njega kao
osobnog Spasitelja. Grjenik sjedinjuje svoju slabost s Kristo-
vom snagom, svoju prazninu s Kristovom puninom, svoju ne-
postojanost s Kristovom postojanom moi. Tada on ima Kristov
um. Kristova ljudska priroda je ucijepljena u boansku priro-
du. Tako silom Svetoga Duha ovjek postaje sudionikom u bo-
anskoj naravi. On je prihvaen u Ljubljenom.
Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odra- 676
vati. Krist kae: Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Kao
to mladica ne moe sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi
roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. To nije nikakav slu-
ajni dodir, nikakva povremena veza. Loza postaje dio ivog tr-
sa. Prenoenje ivota, snage i rodnosti s trsa na loze neometano
je i stalno. Loza ne moe ivjeti odvojena od trsa. Tako i vi, kae
Isus, ne moete ivjeti bez mene. ivot koji ste primili od me-
ne moe se sauvati samo stalnom zajednicom. Bez mene ne
moete savladati nijedan grijeh niti se oduprijeti ijednoj kunji.
Ostanite u meni i ja u ostati u vama! Biti u Kristu znai
stalno primanje Njegovog Duha, znai ivot potpuna predanja
Njegovoj slubi. Kanali koji povezuju ovjeka i Njegova Boga
moraju biti stalno otvoreni. Kao to loza stalno crpi sok sa i-
votodavna trsa, tako se i mi trebamo vrsto drati Isusa i vje-
rom primiti od Njega silu i savrenstvo Njegovog karaktera.
Korijen alje hranu preko loze do najudaljenije granice.
Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika. Dok
je dua sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost da uvene ili
propadne.
562 Isusov ivot
ivot e se trsa pokazati u divnom plodu na lozama. Tko

ostaje u meni, rekao je Isus, i ja u njemu, rodi mnogo roda.
Jer bez mene ne moete nita uiniti. Ako ivimo vjerom u
Bojeg Sina, u naem e se ivotu pokazati rodovi Duha i nije-
dan nee nedostajati.
Moj je Otac vinogradar. On sijee svaku mladicu na meni
koja ne raa roda. Dok je mladica samo izvana povezana s lo-
zom, ne moe postojati ivotna veza. U tom sluaju nema ra-
sta niti plodnosti. Tako moe postojati samo prividna veza s
Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispovijeda-
nje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaanje poka-
zuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donose nikakav rod,
oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Krista podrazumi-
jeva njihovu potpunu propast, koja je prikazana osuenom lo-
zom. Ako tko u meni ne ostane, kae Krist, bacit e se kao
mladica napolje i osuit e se. Takve potom skupe i u oganj
bace da gore.
A proiava svaku koja raa rod, da rodi vie roda. Od
677 izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kao osue-
nu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali e morati proi
ispod orezivaka noa gorkih kunji. Sa sveanom njenou
Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanje e izazvati bol,
ali Otac rukuje noem. On ne radi nemilostivom rukom ili ravno-
dunim srcem. Postoje loze koje se vuku po tlu i stoga ih treba
odvojiti od zemaljske potpore za koju su se uhvatile svojim vi-
ticama. One se trebaju upraviti prema nebu da pronau svoju
potporu u Bogu. Suvino lie, koje izvlai ivotni sok iz plo-
da, mora se odstraniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se
odsjei da bi omoguili prodor zrakama Sunca pravde. Vino-
gradar odsijeca tetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji.
Otac moj proslavit e se time, rekao je Krist, to ete
roditi mnogo roda. Bog eli da preko vas pokae svetost, do-
brotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne nalae apo-
stolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Poziva ih da ostanu
u Njemu i kae: Ako ostanete u meni i ako moje rijei ostanu
u vama, traite to god hoete, i bit e vam. Krist prebiva u
svojim sljedbenicima preko svoje Rijei. Ovo je ista ivotna
zajednica koja je prikazana jedenjem Njegova tijela i pijenjem
Njegove krvi. Kristove su rijei duh i ivot. Prihvaajui ih,
primate ivot Trsa. Vi ivite o svakoj rijei koja izlazi iz usta
Bojih. (Matej 4,4) Kristov ivot u vama donosi isti rod kao u
Njemu. Ako ivite u Kristu, ako ste privreni Kristu, ako vas
Krist podupre, ako crpite hranu od Krista, rodit ete plod sli-
an Kristovom.
Na posljednjem sastanku sa svojim uenicima, Krist je iz-
razio svoju veliku elju da ljube jedan drugoga kao to ih je
On ljubio. esto je govorio o ovome. Ovo vam zapovijedam,
ponovno je rekao, da ljubite jedan drugoga! Prvi nalog koji
im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio je: Novu
vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio
vas, ljubite i vi jedan drugoga. Uenicima je ova zapovijed bila
nova, jer se meusobno nisu voljeli kao to ih je Krist volio.
Vidio je da meu njima moraju zavladati nove misli i pobude,
da u ivot treba sprovesti nova naela; kroz Njegov ivot i smrt
trebali su primiti nov pojam o ljubavi. U svjetlosti Njegovog
samoportvovanja zapovijed da ljube jedan drugoga dobila je
novo znaenje. Cjelokupno djelo milosti je stalna sluba ljuba- 678
vi, samoodricanja i samoportvovnosti. U svakom trenutku Kri-
stova boravka na Zemlji od Njega se kao nezadriva rijeka izli-
jevala Boja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njegovim Duhom, vo-
ljet e onako kako je On volio. Istim naelom koje je pokretalo
Krista, bit e i oni nadahnuti u svim svojim meusobnim od-
nosima.
Ova ljubav je dokaz njihovog uenitva. Ako imadnete
ljubavi jedan prema drugome, rekao je Isus, po tom e svi
upoznati da ste moji uenici. Kad su ljudi meusobno pove-
zani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, pokazu-
ju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzvieniji od svakog ljud-
skog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je
Boji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usaeno novo
ivotno naelo. To pokazuje da u boanskoj prirodi postoji si-
la koja se moe suprotstaviti nadnaravnim silama zla i da Bo-
ja milost pokorava sebinost svojstvenu naravi ljudskog srca.
Ova ljubav, izraena u Crkvi, sigurno e izazvati Sotonin
bijes. Krist nije oznaio laku stazu svojim uenicima. Ako vas
svijet mrzi, rekao je, znajte da je mene mrzio prije vas! Kad
biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budui da ne pri-
padate svijetu ja vas izabrah od svijeta zato vas svijet mrzi.
Sjetite se rijei koju vam rekoh: Nije sluga vei od svoga gos-
podara! Ako su mene progonili, i vas e progoniti. Ako su moju
564 Isusov ivot
rije drali, i vau e drati. Ali ovo e sve protiv vas initi
zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao. Evan-
elje treba nezadrivo napredovati usred protivljenja, opasno-
sti, gubitaka i patnji. Meutim, oni koji obavljaju ovaj rad sa-
mo slijede stope svoga Uitelja.
Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoen s privid-
nim neuspjehom. On, vjesnik milosti naem svijetu, kao da je
izvrio malo od djela koje je eznuo izvriti podiui i spaa-
vajui. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stvarajui zapreke
na Njegovu putu. Ali On se nije obeshrabrivao. Kroz Izaijino
proroanstvo On objavljuje: Zaludu sam se muio, nizato
naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga
nagrada je moja... Da mu vratim natrag Jakova, da se sabere
Izrael. Proslavih se u oima Jahvinim, Bog moj bijae mi sna-
ga. Kristu je dano obeanje: Ovako govori Jahve, otkupitelj
Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi,
679 sluzi silnikome... Ovako govori Jahve... U vrijeme milosti ja
u te usliiti, u dan spasa ja u ti pomoi. Sazdao sam te i po-
stavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdi-
jelim batinu opustoenu, da kae zasunjenima: Iziite! a onima
koji su u tami: Doite na svjetlo!... Nee vie gladovat i eati,
nee ih muiti ega ni sunce, jer vodit e ih onaj koji im se
smiluje, dovest e ih k izvorima vode. (Izaija 49,4.5.7-10)
Krist se oslanjao na ovu rije i nije ustuknuo pred Soto-
nom. Prije posljednjih trenutaka Kristova ponienja, kad je
najdublja tuga obuzimala Njegovu duu, rekao je uenicima: Jer
se pribliuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moe ni-
ta. Osuen [je] knez ovoga svijeta. Sad e on biti baen
van. (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). Prorokim okom Krist je prela-
zio preko prizora koji e se dogoditi u Njegovom posljednjem
velikom sukobu. Znao je da e cijelo Nebo slaviti pobjedu kad
bude uzviknuo: Svri se! Do Njegova uha dopirala je glazba
i pobjedniki uzvici iz nebeskih dvorova. Znao je da e se tada
oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo ime obja-
viti kroz sav svemir od svijeta do svijeta.
Krist se radovao to za svoje sljedbenike moe uiniti vie
no to mogu traiti ili zamisliti. Govorio je s vrstim pouzda-
njem, znajui da je velianstvena odluka donesena prije no to
je svijet stvoren. Znao je da e istina, naoruana svemonom
silom Svetoga Duha, pobijediti u borbi sa zlom i da e se krvlju
umrljana zastava pobjedonosno zaleprati iznad Njegovih sljed-

benika. Znao je da e ivot Njegovih vjernih uenika biti sli-
an Njegovom, nizu stalnih pobjeda, do kojih se ovdje nije dr-
alo, ali koje e se prepoznati u velikoj budunosti.
Ovo vam rekoh, rekao je, da u meni imate mir. U svijetu
ete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobijedio svijet!
Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa Nje-
govi sljedbenici trebaju pokazati vjeru iste ustrajne naravi. Oni
trebaju ivjeti kao to je On ivio i raditi kao to je i On ra-
dio, jer oni ovise o Njemu kao velikom Predstojniku. Moraju
posjedovati hrabrost, snagu i ustrajnost. Premda oite nemo-
gunosti prijee njihov put, Njegovom milou moraju ii
naprijed. Umjesto da se ale na potekoe, pozvani su ih sa-
vladati. Ne trebaju ni zbog ega oajavati, a nadati se svemu.
Zlatnim lancem svoje neusporedive ljubavi Krist ih je povezao
s Bojim prijestoljem. Njegova je namjera da imaju najvii utje-
caj u svemiru koji proistjee iz izvora svake sile. Oni trebaju
imati silu da se odupru zlu, silu koju nee savladati ni zemlja, 680
ni smrt, ni pakao, silu koja e ih pripremiti da pobijede kao
to je i Krist pobijedio.
Kristova je namjera da se u Njegovoj Crkvi na Zemlji po-
kau nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeski boanski
sklad. Tako e se On proslaviti u svom narodu. Preko njih e
Sunce pravde zasjati nepomuenim sjajem ovom svijetu. Krist
je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mogao primiti veliki
dobitak slave od svog izbavljenog, otkupljenog vlasnitva. On
je svom narodu podario mogunosti i blagoslove da bi mogao
predstaviti Onoga koji sve ima u punini. Crkva obdarena Kri-
stovom pravdom Njegova je riznica u kojoj se u punini i kona-
nom prikazu trebaju pojaviti plodovi Njegove milosti, Njegove
blagodati i Njegove ljubavi. U istoi i savrenstvu svog naroda
Krist vidi nagradu za svoje ponienje i dodatak svojoj slavi
Krist, veliko Sredite, iz kojeg zrai sva slava.
Svoje upute Spasitelj je zavrio snanim rijeima punim nade.
Zatim je u molitvi za svoje uenike izlio teret svoje due. Podi-
ui svoje oi prema Nebu rekao je: Oe, doao je as! Proslavi
Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da, kao to si mu dao
vlast nad svim ljudima, dadne ivot vjeni svima koje si mu
dao. A ovo je vjeni ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga,
i onoga koga si poslao Isusa Krista.
566 Isusov ivot
Krist je zavrio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je

proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je Oevo ime. Sakupio je
one koji e nastaviti Njegovo djelo meu ljudima. Rekao je: Ja
se u njima proslavih. Ja vie ne ostajem u svijetu. A oni ostaju
u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oe, uvaj u svome imenu
one koje si mi dao, da budu jedno kao mi! Ne molim samo
za njih nego i za one koji e po njihovoj rijei vjerovati u me,
da svi budu jedno... ja u njima, a ti u meni da postanu pot-
puno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih
ljubio kao to si mene ljubio.
Tako je jezikom ovjeka koji ima boanski autoritet, Krist
svoju izabranu Crkvu stavio u Oevo naruje. Kao posveeni
Veliki sveenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir
On okuplja svoje stado u sjenu Svemoguega, u vrsto i sigur-
no pribjeite. Njemu sad predstoji konana bitka sa Sotonom
i On je odlazi prihvatiti.
567
74
Getsemani
Marku 14,32-50; Luki 22,39-53; Ivanu 18,1-12.
U drutvu sa svojim uenicima Spasitelj je polako iao prema 685

Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe pun Mjesec sijao je s neba
bez ijednog oblaka. Grad hodoasnikih atora utonuo je u ti-
inu.
Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uenicima i pouavao
ih, ali kad se pribliio Getsemaniju, postao je neobino utljiv.
esto je posjeivao ovo mjesto da razmilja i moli se, ali ni-
kada sa srcem tako punim boli kao ove noi Njegove samrtne
borbe. Tijekom cijelog svog ivota na zemlji hodao je u svjet-
losti Boje prisutnosti. Kad je doao i sukobio se s ljudima obu-
zetim pravim sotonskim duhom, mogao je rei: Onaj koji me
posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek inim
to je njemu ugodno. (Ivan 8,29) Ali inilo se kao da Ga vie
ne podrava boanska svjetlost. Sad se i On naao meu pri-
jestupnicima. Morao je ponijeti krivnju palog ovjeanstva. Na
Njega koji nije znao za grijeh moralo se staviti bezakonje svih
nas. Grijeh Mu je izgledao tako straan, a teina krivnje koju
je morao ponijeti tako velika, te je doao u kunju da se boji
kako e Ga to zauvijek odvojiti od Oeve ljubavi. Znajui kako
je straan Boji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: alosna
je dua moja do smrti.
Dok su se pribliavali vrtu, uenici su zamijetili promjenu
na svom Uitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako duboko
oaloenog i utljivog. to je dalje iao, ova neobina tuga bi- 686
vala je sve dublja, ali se nisu usuivali upitati Ga za uzrok. Po-
(567)
568 Isusov ivot
stao je kao da e se sruiti na zemlju. Stigavi u vrt, uenici

su brino traili Njegovo uobiajeno mjesto za odmor, da bi
njihov Uitelj mogao otpoinuti. Svaki korak inio je s munim
naporom. Glasno je jeao kao da pati pod pritiskom stranog
tereta. Da Ga Njegovi pratioci nisu dvaput pridrali, pao bi na
zemlju.
Isus je blizu ulaza u vrt ostavio sve svoje uenike, osim
trojice, nalaui im da se mole za sebe i za Njega. S Petrom,
Jakovom i Ivanom doao je na zaklonjeno mjesto u vrtu. Ova
tri uenika bili su Kristovi najblii pratioci. Promatrali su Nje-
govu slavu na gori preobraenja, vidjeli su Mojsija i Iliju kako
razgovaraju s Njim, uli su glas s Neba. A sada je Krist elio
da u Njegovoj velikoj borbi budu uz Njega. Na ovom povue-
nom mjestu esto su provodili noi zajedno s Njim. U tim
prilikama, nakon bdijenja i molitava, oni bi mirno spavali u blizini
svog Uitelja, dok ih On ujutro ne bi probudio da ponovno
krenu na rad. Ali sad je elio da u molitvi provedu no s Njim.
Ipak, nije mogao podnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju
je trebao podnijeti.
Ostanite ovdje, rekao je, i bdijte sa mnom!
Otiao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne bi
mogli vidjeti i uti i pao je niice na tlo. Osjeao je da Ga je
grijeh odvojio od Njegovog Oca. Ponor je bio tako irok, tako
mraan, tako dubok da je Njegov duh uzdrhtao pred njim. Ni-
je smio upotrijebiti svoju boansku silu da bi izbjegao ovu ve-
liku duevnu patnju. Kao ovjek morao je podnijeti posljedice
ovjekova grijeha. Kao ovjek morao je izdrati Oev gnjev zbog
prijestupa.
Krist je sada bio u poloaju u kojem se nikada ranije nije
nalazio. Njegova patnja najbolje se moe opisati rijeima pro-
roka: Probudi se, mau, protiv mog pastira, protiv ovjeka,
moga srodnika rije je Jahve nad Vojskama. (Zaharija 13,7)
Kao zamjena i jamac za grenog ovjeka, Krist je patio pod
boanskom pravdom. Uvidio je to je znaila pravda. Dotad je
bio posrednik za druge; sada je eznuo da i sm ima posred-
nika.
Budui da je osjeao da je Njegova zajednica s Ocem pre-
kinuta, Krist se bojao da Njegova ljudska priroda nee izdrati
u nastupajuem sukobu sa silama tame. U pustinji kuanja od-
luivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tada bio pobjednik.
Getsemani 569
Sad je kua stupio u posljednji straan okraj. Za ovo se 687

pripremao tijekom Kristove trogodinje slube. Sad je u to ulo-
io sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, njegova nada da bude go-
spodar bit e izgubljena; zemaljska kraljevstva e na kraju po-
stati Kristova: a on sm bit e zbaen i prognan. Meutim, kad
bi Krist mogao biti pobijeen, Zemlja bi postala Sotonino car-
stvo, a ljudski rod zauvijek ostao pod njegovom vlau. Zna-
jui bt sukoba koji Ga je oekivao, Kristova je dua bila ispu-
njena stranom prijetnjom odvajanja od Boga. Sotona Mu je rekao
da e odvajanje biti vjeno ako postane Jamac za greni svijet.
Poistovjetit e se sa Sotoninim carstvom i nikada vie nee biti
jedno s Bogom.
to e se dobiti ovom rtvom? Kako je beznadno izgledala
krivnja i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim prilikama
Sotona je optereivao Otkupitelja: odbacio Te je narod koji
tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim pred-
nostima, On eli unititi Tebe, temelj, sredite i peat obeanja
koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojih uenika
koji je sluao Tvoje pouke i bio meu pr vima u crkvenim
djelatnostima, izdat e Te. Odrei e Te se jedan od Tvojih naj-
revnijih sljedbenika. Svi e Te napustiti... Cijelo Kristovo bie
uzdrhtalo je od uasa na tu pomisao. Probolo Mu je duu to
to e se oni koje je nastojao spasiti, oni koje je tako silno volio,
sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to strahovita borba. Ona
se mjerila krivnjom Njegova naroda, Njegovih tuitelja i izdaj-
nika, krivnjom svijeta koji je leao u zlu. Ljudski su grijesi te-
ko pritiskivali Krista, a osjeaj Bojega gnjeva na grijeh raza-
rao je Njegov ivot.
Promatrajte Ga kako razmilja o cijeni koju treba platiti za
ljudsku duu. U svojoj dubokoj duevnoj borbi bacio se na hladno
tlo, kao da e time sprijeiti da ne bude jo vie udaljen od
Boga. Hladna nona rosa padala je na Njegovo tijelo dok je le-
ao niice, ali On na to nije obraao pozornost. S Njegovih se
blijedih usana oteo bolan uzvik: Oe moj! Ako je mogue, neka
me mimoie ovaj kale! Ipak i sad je dodao: Ali neka ne bude
moja, nego tvoja volja!
Kad pati, ljudsko srce ezne za suosjeanjem. Ovu enju
Krist je osjeao iz dubine svog bia. U najdubljoj duevnoj bo-
li doao je svojim uenicima s velikom eljom da uje neku
rije utjehe od onih koje je tako esto blagoslivljao, tjeio i titio
570 Isusov ivot
u alosti i nevolji. Onaj koji je uvijek imao rijei suuti za njih,

podnosio je nadovjeanske duevne patnje i eznuo da zna
688 mole li se za Njega i sebe. Kako je bila mrana zloudnost gri-
jeha! Bio je u stranoj kunji da ljudski rod prepusti posljedi-
cama vlastite krivnje, a On ostane nevin pred Bogom. On bi
bio osnaen kad bi samo mogao znati da to Njegovi uenici
razumiju i cijene.
Ustajui s bolnim naporom, posrtao je do mjesta na kome
je ostavio svoje pratioce. Ali, nae ih gdje spavaju. Da ih je
naao kako se mole, osjetio bi olakanje. Da su traili utoite
u Bogu, da sotonske sile ne ovladaju njima, bio bi utjeen nji-
hovom postojanom vjerom. Meutim, oni nisu obratili pozor-
nost na Njegovu ponovljenu opomenu: Bdijte i molite. U
poetku su bili vrlo zabrinuti kad su vidjeli svog Uitelja, koji
je obino bio tako miran i dostojanstven, kako se bori s tugom
koja je nadilazila mo razumijevanja. Molili su se kad su uli
snane uzvike Patnika. Nisu namjeravali napustiti svoga Gos-
podina, ali su izgledali paralizirani pospanou koju su mogli
odagnati da su se nastavili moliti Bogu. Nisu shvatili potrebu
straenja i ozbiljne molitve da bi se oduprli kunji.
Prije no to se uputio prema vrtu, Isus je rekao svojim
uenicima: Svi ete se vi jo noas zbog mene pokolebati. S
uvjerenjem dali su Mu najvre obeanje da bi s Njim ili i u
zatvor i u smrt. A jadni, samouvjereni Petar dodao je: Ako se
doista i svi pokolebaju... ja ipak neu. (Marko 14,27.29) Ue-
689 nici su imali povjerenja u sebe. Nisu podignuli pogled k mo-
nom Pomoniku, kako im je to Krist savjetovao. Tako, kad je
Spasitelj imao najveu potrebu za njihovim suosjeanjem i mo-
litvama, naao ih je kako spavaju. ak je i Petar spavao.
I Ivan, ljubljeni uenik koji je leao na Kristovim grudi-
ma, spavao je. Svakako, ljubav prema Uitelju trebala je Ivana
drati budnim. Njegove ozbiljne molitve trebale su se sjediniti
s molitvama voljenog Spasitelja u trenutku Njegove najvee boli.
Otkupitelj je provodio itave noi molei se za svoje uenike
da njihova vjera ne prestane. Da je sad Isus postavio Jakovu i
Ivanu pitanje koje im je ve jednom postavio: Moete li piti
kale koji u ja piti?, oni se ne bi usudili odgovoriti: Moe-
mo. (Matej 20,22)
Uenici su se probudili na Isusov glas, ali jedva da su Ga
prepoznali jer je bol potpuno izmijenila Njegovo lice. Obraa-
Getsemani 571
jui se Petru, Isus je rekao: imune, ti spava! Nisi mogao bdjeti

ni jedan sat! Bdijte i molite, da ne padnete u napast! Duh je
spreman, ali je tijelo slabo. Slabost uenika probudila je u Isusu
saaljenje. Bojao se da nee moi izdrati kunju koja e doi
na njih zbog Njegove izdaje i smrti. Nije ih ukorio, ve je rekao:
Bdijte i molite, da ne padnete u napast! ak i u svojoj veli-
koj duevnoj boli traio je da opravda njihovu slabost. Duh je
spreman, rekao je, ali je tijelo slabo.
Ponovno je Bojeg Sina obuzela nadovjeanska patnja i,
malaksao i iscrpljen, posrui vratio se na mjesto svoje ranije
borbe. Njegova je patnja postala ak i vea. Kad Ga je obuzela
velika bol due, znoj mu postade kao guste kaplje krvi to
padahu na zemlju. empresi i palme bili su nijemi svjedoci
Njegove velike duevne borbe. S njihovih lisnatih grana kapala
je krupna rosa na Njegovo iscrpljeno tijelo, kao da je priroda
plakala nad svojim Stvoriteljem koji se borio sa silama tame.
Samo malo prije toga Isus je stajao kao moni cedar,
odupirui se oluji protivljenja koja je bjesnila nad Njim. Upor-
na volja i srca ispunjena zlobom i lukavstvom uzalud su se tru-
dili da Ga zbune i svladaju. Stajao je nepokolebljivo u boan-
skom velianstvu kao Boji Sin. Sad je bio slian trsci koju i-
ba i povija bijesna oluja. Zadobivajui na svakom koraku po-
bjedu nad silama tame, pobjedniki se pribliavao kraju svoga
djela. Kao Onaj koji je ve proslavljen, polagao je pravo da bude 690
jedno s Bogom. Odlunim je glasom izrazio svoje hvalospjeve.
Ohrabrujuim i njenim rijeima govorio je svojim uenicima.
Sad je nastupio as sile tame. Sad u tihoj veeri Njegov glas
nije zvuao pobjedonosno, ve je bio ispunjen ljudskom boli.
Do uiju pospanih uenika dopirale su Spasiteljeve rijei: Oe
moj! Ako je mogue da me mimoie ovaj kale! Ali neka ne
bude moja, nego tvoja volja!
Uenici su najprije eljeli poi s Njim, ali On im je zapo-
vjedio da ostanu i bdiju u molitvi. Kad je doao k njima, Isus
ih je naao kako jo uvijek spavaju. Opet je osjetio potrebu za
drutvom svojih uenika, da uje njihove rijei koje bi Mu
donijele olakanje i odagnale tamu koja Ga je pritiskivala. Ali
njihove su oi oteale i nisu znali to bi mu odgovorili. Nje-
gova ih je nazonost probudila. Vidjeli su Njegovo lice obilje-
eno krvavim znojem duevne muke i to ih je ispunilo stra-
hom. Nisu mogli razumjeti Njegovu veliku duevnu bol. Tako
572 Isusov ivot
mu je lice bilo neljudski iznakaeno te oblijem vie nije nali-

io na ovjeka. (Izaija 52,14)
Okrenuvi se Isus je opet potraio svoje tiho mjesto i pao
niice svladan uasom duboke tame. Ljudska priroda Bojeg Sina
zadrhtala je u tom asu kunje. Sad se nije molio za svoje ue-
nike da njihova vjera ne klone, ve za svoju duu koja je bila
u kunji i velikoj patnji. Straan trenutak je prispio trenutak
odluke o sudbini svijeta. Sudbina ovjeanstva podrhtavala je
na vagi. Krist je mogao ak i sada odbiti au dodijeljenu gre-
nom ovjeku. Jo nije bilo prekasno. Mogao je otrti krvavi znoj
sa svog ela i ostaviti ovjeka da pogine u svom bezakonju.
Mogao je kazati: Neka prijestupnik primi kaznu za svoj grijeh,
a ja se vraam svom Ocu. Hoe li Boji Sin ispiti gorku au
ponienja i agonije? Hoe li Nevini snositi posljedice proklet-
stva grijeha da spasi krivca? Blijede Isusove usne drhtavim su
glasom izgovorile rijei: Oe moj! Ako je mogue, neka me
mimoie ovaj kale!
Triput je izustio ovu molitvu. Triput je ljudska priroda us-
tuknula pred posljednjom, najveom rtvom. Ali sada se pred
Otkupiteljem svijeta pojavila povijest ljudskoga roda. Vidio je
da e prekritelji Zakona morati poginuti ako budu preputeni
sami sebi. Vidio je ovjekovu bespomonost. Vidio je silu gri-
jeha. Pred Njim su se pojavljivale nesree i alosti osuenog
693 svijeta. Gledao je sudbinu koja oekuje ovjeka i donio je odluku:
spasit e ga po svaku cijenu. Prihvatio je svoje krtenje krvlju,
da bi kroz Njega milijuni onih koji su osueni na smrt mogli
dobiti vjeni ivot. Napustio je nebeske dvorove, u kojima je
sve isto, sretno i slavno, da bi spasio jednu izgubljenu ovcu,
jedan svijet koji je pao zbog prijestupa. On nee napustiti svo-
ju misiju. Postat e rtva pomirenja za ljudski rod koji je odlu-
io zgrijeiti. Njegova molitva sada odie poslunou: Oe moj!
Ako je mogue da me mimoie ovaj kale! Ali neka ne bude
moja, nego tvoja volja!
Poto je donio odluku, pao je kao mrtav na tlo s koga se
djelomino podignuo. Gdje su sada bili Njegovi uenici da njeno
pridre glavu svog klonulog Uitelja i umiju to elo koje je do-
ista bilo nagreno vie od ikoga meu sinovima ljudskim? Spa-
sitelj je sm gazio u kaci, i nijedan ovjek nije bio s Njim.
Ali Bog je patio sa svojim Sinom. Aneli su promatrali Spa-
siteljeve samrtne muke. Vidjeli su svoga Gospodina okruena
Getsemani 573
legijama sotonskih sila, Njegovu prirodu optereenu uasnom,

tajanstvenom tjeskobom. Na Nebu je vladala tiina. Nije taknuta
nijedna harfa. Kad bi smrtnici mogli vidjeti uenje aneoskih
vojski koje u tihoj boli promatraju kako Otac uskrauje zrake
svjetlosti, ljubavi i slave svom ljubljenom Sinu, bolje bi shvatili
koliko je grijeh odvratan u Njegovim oima.
Bezgreni svjetovi i nebeski aneli s velikim su zanimanjem
promatrali zavretak ovog sukoba. Sotona i njegov savez zla,
pripadnici legija otpalih, pozorno su promatrali ovu veliku krizu
u djelu otkupljenja. Sile dobra i zla ekale su da vide kakav e
odgovor doi na triput ponovljenu Kristovu molitvu. Aneli su
eznuli da olakaju patnje boanskom Biu koje strada, ali to
nije bilo mogue. Nije pronaen nikakav put izbavljenja za Bojeg
Sina. U ovoj strahovitoj krizi, kad je sve stajalo pred odlukom,
kad je tajanstvena aa podrhtavala u ruci ovjeka boli, otvorilo
se Nebo, svjetlost je zasjala usred olujne tame ovog kritinog
trenutka i silni aneo, koji stoji u Bojoj nazonosti, na polo-
aju s koga je Sotona pao, doao je i stao kraj Krista. Aneo je
doao ne uzeti au iz Kristove ruke, ve Ga ojaati da je ispije,
uvjeravajui Ga u Oevu ljubav. Doao je podariti silu boan-
sko-ljudskom Molitelju. Pokazao Mu je otvoreno Nebo, govorei
Mu o duama koje e biti spaene Njegovim patnjama. Uvjera-
vao Ga je da je Njegov Otac vei i silniji od Sotone, da e Nje-
gova smrt nanijeti potpuni poraz Sotoni i da e carstvo ovog
svijeta biti predano svecima Vinjega. Rekao Mu je da e vidjeti 694
trud svoje due i biti zadovoljan, jer e vidjeti mnotvo pri-
padnika ljudskog roda spaenih za svu vjenost.
Kristove velike duevne patnje nisu prestale, ali su Ga na-
pustili potitenost i obeshrabrenje. Bura se nije stiavala. Ali
je On na koga se obruila bio ojaan da se suprotstavi njezinoj
estini. Izaao je tih i miran. Na Njegovom licu umrljanom krvlju
poivao je nebeski mir. Podnio je ono to nijedno ljudsko bi-
e ne bi moglo podnijeti, jer je za svakog ovjeka okusio samrtne
patnje.
Zaspale je uenike iznenada probudila svjetlost koja je
okruavala Spasitelja. Vidjeli su anela nagnutog nad Uiteljem
koji je bio na zemlji. Vidjeli su ga kako podie Spasiteljevu glavu
na svoje grudi i pokazuje prema Nebu. uli su njegov glas, kao
najslau glazbu, kako izgovara rijei utjehe i nade. Uenici su
se sjetili prizora s gore preobraenja. Sjetili su se slave koja je
574 Isusov ivot
okruavala Isusa u Hramu i Bojeg glasa koji je govorio iz ob-

laka. Sad se ponovno otkrila ista slava i vie se nisu bojali za
svog Uitelja. On je bio pod Bojom skrbi; silni aneo poslan
je da Ga zatiti. Uenici su ponovno u svom umoru podlegli
neobinoj pospanosti koja ih je svladavala. Isus ih je opet naao
kako spavaju.
Promatrajui ih s tugom, rekao je: Jo spavate i poiva-
te?! Evo se priblii as u koji se Sin ovjeji predaje u ruke
grenika.
Jo dok je izgovarao ove rijei, zauo je korake svjetine
koja Ga je traila pa je nastavio: Ustanite! Hajdemo! Evo se
priblii moj izdajnik.
Kad je istupio kako bi doekao svog izdajnika, na Isusu se
nisu vidjeli tragovi Njegove nedavne velike duevne borbe. Stojei
ispred svojih uenika, rekao je: Koga traite? Odgovorili su:
Isusa Nazareanina. Isus je odgovorio: Ja sam. Kad je izgo-
vorio ove rijei, aneo koji je doskora sluio Isusu, stao je iz-
meu Njega i svjetine. Boanska svjetlost obasjala je Spasite-
ljevo lice i prilika u obliku goluba osjenila je Njegovo lice. U
prisutnosti ove boanske slave, zloinaki nastrojena svjetina
nije mogla stajati ni trenutka. Ustuknuli su. Sveenici, starjei-
ne, vojnici, pa ak i Juda, pali su kao mrtvi na zemlju.
Aneo se povukao i svjetlost je iezla. Isus je mogao po-
bjei, ali je ostao miran i priseban. Kao Proslavljeni, stajao je
usred te okorjele gomile koja je sada bespomono leala kraj
Njegovih nogu. Uenici su promatrali nijemi od uenja i stra-
695 ha.
Meutim, prizor se brzo promijenio. Svjetina se prenula.
Rimski vojnici, sveenici i Juda okupili su se oko Krista. Izgle-
dali su postieni svojom slabou i uplaeni da im Isus ne po-
bjegne. Otkupitelj je opet postavio pitanje: Koga traite? Imali
su dokaze da je Onaj koji je stajao pred njima Boji Sin, ali
nisu prihvatili osvjedoenje. Na pitanje Koga traite? opet su
odgovorili: Isusa Nazareanina. Spasitelj je tada rekao poka-
zujui na uenike: Rekoh vam da sam ja... Dakle, ako mene
traite, pustite ove da odu! Znao je da im je vjera bila slaba,
pa ih je nastojao zatititi od kunje i nevolje. Bio je spreman
rtvovati se za njih.
Izdajnik Juda nije zaboravio ulogu koju je trebao odigrati.
Kad je gomila ula u vrt, on joj je bio vodi, kojeg je neposredno
Getsemani 575
pratio veliki sveenik. Isusovim progoniteljima dao je znak

rekavi: Koga ja poljubim... taj je, njega drite! (Matej 26,48)
Sad se ponaao kao da nema nikakve veze s njima. Priavi Isusu,
uzeo Ga je za ruku kao bliskog prijatelja. Oslovivi Ga: Zdravo, 696
Rabbi! poljubio je Isusa vie puta i kao da je plakao, saalije-
vajui Ga zbog opasnosti u kojoj se nalazi.
Isus mu je rekao: Prijatelju, zato si doao? Njegov glas
drhtao je od alosti kad je dodao: Juda, poljupcem izdaje Si-
na ovjejega! Ovaj poziv trebao je probuditi savjest izdajnika
i dirnuti njegovo okorjelo srce; ali su ga ast, vjernost i ljud-
ska njenost napustili. Stajao je drsko i izazivaki, ne pokazu-
jui nikakvu spremnost da popusti. Predao se Sotoni i vie mu
se nije imao sile oduprijeti. Isus nije odbio izdajnikov polju-
bac.
Gomila se ohrabrila kad je vidjela da Juda dodiruje osobu
koja je samo prije nekoliko trenutaka bila proslavljena pred
njihovim oima. Uhvatili su Isusa i poeli vezivati te pleme-
nite ruke koje su uvijek inile samo dobro.
Uenici su mislili da njihov Uitelj nee dopustiti da Ga
uhvate. Ista sila koja je uinila da ovi ljudi popadaju kao mrtvi
mogla ih je i dalje drati nemonima, sve dok Isus i oni kao
Njegovi pratioci ne pobjegnu. Bili su razoarani i ozlojeeni
kad su vidjeli uzice kojima su poeli vezivati ruke Onoga ko-
jeg su voljeli. Razljueni Petar naglo je potegao ma i pokuao
obraniti svog Uitelja, ali odsjekao je samo uho sluzi velikog
sveenika. Kad je Isus vidio to se dogodilo, oslobodio je svoje
ruke, premda su ih rimski vojnici vrsto drali, i rekao: Pustite!
Dosta! Zatim je dodirnuo ranjeno uho i ono je odmah ozdra-
vilo. A onda je rekao Petru: Vrati ma svoj u korice, jer svi
koji se maa hvataju od maa ginu. Ili misli da ne mogu za-
moliti Oca svog da mi u ovaj as poalje vie od dvanaest le-
gija anela? Umjesto svakog uenika jedna legija! O, zato,
mislili su uenici, ne spaava sebe i nas? Odgovarajui na nji-
hovu neizreenu misao, On je dodao: Ali, ovo se sve dogodi
da se ispune proroka Pisma. Zar moda da ne pijem kale
koji mi prui Otac?
Dostojanstvo zvanja hebrejskih voa nije ih spreavalo da
se pridrue Isusovim goniteljima. Njegovo hvatanje bilo je previe
vano da bi ga povjerili podinjenima. Lukavi sveenici i star-
jeine pridruili su se uvarima reda u Hramu i gomili koja je
576 Isusov ivot
pratila Judu do Getsemanija. Kakvo je to bilo drutvo za te do-

stojanstvenike sjedinjene s gomilom koja je eznula za uzbu-
enjima i bila naoruana svakovrsnim orujem, kao da goni divlju
zvijer!
697 Okrenuvi se sveenicima i starjeinama, Krist ih je gledao
prodornim pogledom. Rijei to ih je izgovorio pamtit e do-
kle god su ivi. Bile su kao otre strijele Svemoguega. Dosto-
janstveno je rekao: Kao na razbojnika izili ste s maevima i
toljagama! Dok sam iz dana u dan bio u hramu s vama, ne di-
goste ruku na me. Ali ovo je va as i vlast tame.
Uenici su se uplaili kad su vidjeli kako Isus doputa da
Ga uhvate i veu. Bili su uvrijeeni to je morao podnijeti ovo
svoje i njihovo poniavanje. Nisu mogli razumjeti Njegovo po-
naanje i oni su Ga okrivljavali to se pokorio svjetini. U svojoj
ozlojeenosti i strahu, Petar je predloio da se sami spaavaju.
Posluavi ovaj prijedlog, tada ga svi njegovi uenici ostave i
pobjegnu. Ali Krist je pretkazao ovo naputanje. Evo, rekao
je, dolazi as, i ve je doao, kad ete biti raspreni svaki na
svoju stranu i mene ostaviti sama. Ali ja nisam sam, jer je Otac
sa mnom. (Ivan 16,32)
577
75
Pred Anom i Kaifom
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,57-75; 27,1;
Marku 14,53-72; 15,1; Luki 22,54-71; Ivanu 18,13-27.
Pourivali su Isusa preko potoka Kedrona, kraj vrtova i 698

maslinjaka i kroz utihnule ulice usnula grada. Pono je prola
i povici bune svjetine koja Ga je pratila resko su se prolamali
kroz noni mir. Spasitelj je bio vezan i dobro uvan, a svaki
Mu je pokret nanosio bol. Oni koji su Ga uhvatili s nestrplje-
njem i urbom odmicali su s Njim prema dvoru Ane, biveg
velikog sveenika.
Ana je bio glava obitelji koja je vrila sveeniku slubu, a
narod ga je, potujui njegovu starost, priznavao za velikog sve-
enika. Traili su njegov savjet i prihvaali ga kao Boji glas.
On je prvi morao vidjeti Isusa kao zarobljenika sveenike moi.
Morao je biti nazoan prigodom ispitivanja zatvorenika, iz bo-
jazni da manje iskusni Kaifa ne ostvari cilj na kome su radili.
Ovom prigodom, po svaku cijenu, Krista treba osuditi i stoga
su nuni njegovo umijee, lukavstvo i otroumnost.
Kristu se trebalo suditi pred Velikim vijeem; ali pred Anom
je bio podvrgnut uvodnom ispitivanju. Po rimskom zakonu Ve-
liko vijee nije moglo izrei smrtnu presudu. Oni su mogli samo
ispitivati zatvorenika i donijeti presudu koju su proglaavale
pravosnanom rimske vlasti. Stoga je bilo potrebno da se pro-
tiv Krista podignu takve optube koje e i Rimljani smatrati 699
najteim. Takoer je trebalo pronai optubu koja e Ga uiniti
krivim u oima Hebreja. Meu sveenicima i poglavarima nije
bilo malo onih koji su bili uvjereni Kristovim uenjem, i samo
strah od iskljuenja prijeio ih je da Ga priznaju. Sveenici su
(577)
578 Isusov ivot
dobro upamtili Nikodemovo pitanje: Osuuje li na Zakon

nekoga ako se prije ne saslua i ne dozna to je uinio? (Ivan
7,51) Ovo pitanje je za neko vrijeme razjedinilo Savjet i osu-
jetilo njihove namjere. Josip iz Arimateje i Nikodem sada nisu
bili pozvani, ali bilo je drugih koji bi se moda usudili govoriti
u korist pravde. Istraga se morala tako voditi da sve lanove
Velikog vijea ujedini protiv Krista. Postojale su dvije optube
koje su sveenici eljeli utvrditi. Ako bi se za Krista moglo
dokazati da je hulio na Boga, Njega bi osudili Hebreji. Ako bi
Ga proglasili krivim za bunu, osigurali bi osudu od strane Rim-
ljana. Ana je pokuao najprije uvrstiti drugu optubu. Ispiti-
vao je Isusa o Njegovim uenicima i Njegovoj nauci, nadajui
se da e zatvorenik rei neto to e mu dati injenice koje bi
dalje koristio. Nastojao je izvui neku tvrdnju koja bi dokazala
kako je On teio da zasnuje tajno drutvo s ciljem da uspo-
stavi novo carstvo. Tada bi Ga sveenici mogli predati Rimlja-
nima kao onoga koji naruava mir i izaziva pobunu.
Kao u otvorenoj knjizi Krist je itao sveenikovu nakanu.
Kao da ita najskriveniji dio due svog isljednika, porekao je
da izmeu Njega i Njegovih sljedbenika postoji ikakav tajni sa-
vez, ili da ih je okupljao tajno i u mraku skrivajui tako svoje
namjere. On nije skrivao svoje ciljeve ni nauk. Ja sam javno
govorio svijetu, odgovorio je. Ja sam uvijek uio u sinagogi
i u hramu gdje se skupljaju svi idovi. Nita nisam rekao taj-
no.
Spasitelj je svoj nain rada postavio nasuprot metodama
svojih tuitelja. Mjesecima su Ga gonili, nastojei Ga uhvatiti u
zamku i dovesti pred tajni sud, na kome bi lanim svjedoe-
njem mogli ostvariti ono to je bilo nemogue asnim sredstvima.
Sad su ostvarivali svoje namjere. Ponono uhienje, ismijavanje
i vrijeanje od svjetine prije osude, ili ak i optube, bio je
njihov nain rada, a ne Njegov. Njihovo djelo predstavljalo je
krenje zakona. Prema njihovim propisima sa svakim je ovje-
kom trebalo postupati kao s nevinim sve dok se ne dokae da
je kriv. Sveenici su bili osueni vlastitim propisima.
Okrenuvi se svom sucu, Isus je rekao: Zato mene pita?
Zar sveenici i poglavari nisu slali uhode da motre na Njegovo
kretanje i izvjetavaju o svakoj Njegovoj rijei? Zar ovi nisu bili
700 nazoni na svakom okupljanju naroda i sveenicima donosili
obavijesti o svim Njegovim rijeima i djelima? Pitaj one koji
Pred Anom i Kaifom 579
su uli to sam govorio, odgovorio je Isus, oni znaju to sam

ja govorio.
Ana je bio uutkan odlunim odgovorom. Bojei se da Krist
ne kae neto o njegovom nainu rada koji je on pomno u-
vao u tajnosti, ovog Mu puta nita vie nije rekao. Jedan od
njegovih slubenika razgnjevio se kad je vidio da je Ana bio
uutkan i udario je Isusa po obrazu govorei: Tako odgovara
velikom sveeniku!
Krist je blago odgovorio: Ako sam krivo rekao, dokai da
je krivo! Ako li sam pravo rekao, zato me udara? Nije izgo-
vorio otre osvetnike rijei. Njegov blagi odgovor proizaao
je iz bezgrenog, strpljivog i njenog srca koje nije moglo biti
izazvano.
Uvrede i ruganje nanosili su Kristu veliku patnju. Iz ruku
bia koja je stvorio i za koja podnosi beskrajnu rtvu primio
je svaku sramotu. Patio je u srazmjeru sa savrenstvom svoje
svetosti i mrnje prema grijehu. Sudili su Mu ljudi koji su dje-
lovali kao zlotvori, i to je za Njega predstavljalo stalnu rtvu.
Za Njega je bilo strano nai se okruen ljudskim biima pod
vlau Sotone. Znao je da bi u jednom trenutku, samo bljes-
kom svoje boanske sile, mogao poloiti svoje svirepe muite-
lje u prah. To Mu je podnoenje istrage inilo jo teim.
Hebreji su oekivali Mesiju koji e se otkriti vanjskim sja-
jem. Oekivali su da e jednim bljeskom svemogue volje iz-
mijeniti tijek ljudskih misli i primorati ih da priznaju Njegovu
vrhovnu vlast. Vjerovali su da e tako osigurati svoje uzdizanje
i zadovoljiti slavoljubive nade. Dok su s Kristom postupali s
prijezirom, bio je u velikoj kunji da otkrije svoj boanski ka-
rakter. Jednom je rijeju, jednim pogledom, mogao svoje progo-
nitelje prisiliti da priznaju kako je On Gospodin iznad kraljeva
i poglavara, sveenika i Hrama. Bio je teak zadatak zadrati
poloaj koji je izabrao kad se izjednaio s ljudskim rodom.
Nebeski aneli bili su svjedoci svakog djela uinjenog protiv
njihovog voljenog Zapovjednika. arko su eljeli osloboditi Krista.
Pod Bojom upravom aneli su svemoni. Sluajui Kristovu
zapovijed, unitili su jedne noi asirsku vojsku od sto osamdeset
i pet tisua ljudi. Kakvom bi lakoom aneli, promatrajui sramne
prizore s Kristova suenja, mogli posvjedoiti o svom negodo-
vanju unitavanjem Bojih neprijatelja! Ali nije im zapovjee-
no da tako uine. Onaj koji bi mogao osuditi svoje neprijatelje
580 Isusov ivot
703 na smrt, podnosio je njihovu okrutnost. Njegova ljubav prema

Ocu i Njegovo sveano obeanje dano od stvaranja svijeta, da
e postati Nositelj grijeha, poveli su Ga da bez aljenja podne-
se surovi postupak onih koje je doao spasiti. Dio njegovog po-
slanja bio je da u svojoj ljudskoj prirodi podnese ruganje i zlo-
stavljanje kojima su Ga ljudi mogli obasuti. Jedina nada ljud-
skog roda nalazila se u ovom Kristovom pokoravanju svemu to
bi morao podnijeti od ljudskih ruku i srca.
Krist nije rekao nita to bi moglo dati neku prednost
Njegovim tuiteljima, ali ipak je bio vezan da bi se pokazalo
kako Ga smatraju krivim. Svakako je morao postojati prividni
izgled pravde. Bilo je nuno da postoji forma zakonita sue-
nja. Vlasti su odluile to ubrzati. Znali su kako narod cijeni Isusa,
pa su se bojali da Ga tko ne pokua osloboditi, ako se razglasi
vijest o uhienju. Isto tako, ako se presuda i njezino izvrenje
odmah ne ostvare, dolo bi do odlaganja od tjedan dana zbog
praznovanja Pashe. To bi moglo sprijeiti njihove namjere. Da
bi isposlovali presudu Isusu, u velikoj su mjeri ovisili o vici
mnotva koje je veim dijelom sainjavala rulja iz Jeruzalema.
Ako bi nastupilo odlaganje od tjedan dana, uzbuenje bi osla-
bilo, a to bi vjerojatno izazvalo protivljenje. Bolji dio naroda
bio bi pokrenut da stane na Kristovu stranu; mnogi bi istupili
svjedoei u Njegovu obranu, iznosei na vidjelo slavna djela
koja je uinio. To bi potaknulo narodni gnjev protiv Velikog
vijea. Njihovi postupci bili bi osueni, a Isus osloboen da
primi novo potovanje od mnotva. Stoga su sveenici i pogla-
vari odluili da prije no to se sazna za njihovu namjeru Isus
bude predan u ruke Rimljanima.
Ali prije svega mora se pronai optuba. Dosad nisu nita
pronali. Ana je naredio da se Isus odvede Kaifi. Kaifa je pri-
padao saducejima, od kojih su neki bili Isusovi najljui nepri-
jatelji. On sm, premda slaba karaktera, bio je isto tako okrutan,
bezduan i bezobziran kao i Ana. On nee birati sredstva da
uniti Isusa. Sad je ve bilo rano jutro i vrlo mrano; uz svjet-
lost buktinja i svjetiljki naoruana gomila sa svojim zarobljeni-
kom kretala se k dvoru velikog sveenika. Ovdje, dok su se
sakupljali lanovi Velikog vijea, Ana i Kaifa su ponovno ispiti-
vali Isusa, ali bez uspjeha.
Kad se Savjet okupio u sudnici, Kaifa je zauzeo svoje mje-
sto predsjedatelja. I s jedne i s druge strane bili su suci i oni
koji su se posebno zanimali za suenje. Rimski vojnici stajali

su na podiju ispod prijestolja. U podnoju prijestolja stajao je 704
Isus. Pogledi cijeloga mnotva bili su usmjereni u Njega. Svi
su bili vrlo uznemireni. Od itavog ovog mnotva jedino je On
bio miran i pribran. Samo ozraje koje Ga je okruavalo kao
da je bilo ispunjeno svetim utjecajem.
Kaifa je u Isusu vidio svog suparnika. Spremnost naroda
da slua Spasitelja i vidljiva gotovost da prihvati Njegova ue-
nja potakli su gorku zavist velikog sveenika. Dok je proma-
trao zatvorenika, Kaifa se divio Njegovom plemenitom i dosto-
janstvenom dranju. Proelo ga je osvjedoenje da je ovaj o-
vjek doista slian Bogu. U sljedeem trenutku prezrivo je oda-
gnao tu misao. Podrugljivim i oholim glasom zahtijevao je od 705
Isusa da odmah pred njima uini neko od svojih monih uda.
Meutim, njegove rijei kao da nisu doprle do Spasiteljevih uiju.
Prisutni su usporeivali uzbueno i zlobno dranje Ane i Kai-
fe s blagim i dostojanstvenim Isusovim ponaanjem. ak i u
mislima ovog okorjelog mnotva iskrslo je pitanje: Zar e ovaj
ovjek boanske pojave biti osuen kao zloinac?
Kaifa, zapazivi utjecaj koji je prevladao, pourivao je su-
enje. Isusovi su neprijatelji bili u velikoj pometnji. Odluili
su izboriti Njegovu presudu, ali nisu znali kako to postii. lanovi
Savjeta bili su podijeljeni na farizeje i saduceje. Meu njima je
vladala estoka mrnja i sukob; nisu se usuivali pribliiti ne-
kim spornim tokama iz straha da se ne posvaaju. S nekoliko
rijei Isus je mogao potaknuti njihove meusobne predrasude
i tako odvratiti njihov gnjev od sebe. Kaifa je to znao, pa je
elio izbjei poticanje sukoba. Postojalo je mnotvo svjedoka
koji su mogli potvrditi da je Krist optuivao sveenike i knji-
evnike, da ih je nazvao licemjerima i ubojicama; ali ovakvo
svjedoantvo nije bilo pogodno za iznoenje. Istim jezikom sluili
su se saduceji u svojim ustrim raspravama s farizejima. Takvo
svjedoanstvo za Rimljane ne bi imalo nikakvu vrijednost, jer
su i sami osjeali odvratnost prema pretvaranju farizeja. Posto-
jalo je mnotvo dokaza da se Isus nije obazirao na hebrejsku
predaju i da je s nepotovanjem govorio o mnogim njihovim
uredbama, ali u pogledu na predaju farizeji i saduceji bili su u
otrom neprijateljstvu, pa i ovaj dokaz ne bi imao nikakvu
vrijednost za Rimljane. Kristovi se neprijatelji nisu usuivali op-
tuiti Ga za krenje subote, jer bi istraga otkrila znaaj Njego-
582 Isusov ivot
vog djela. Ako bi se govorilo o Njegovim udima iscjeljivanja,

pravi bi cilj sveenika bio osujeen.
Potkupljeni su lani svjedoci da optue Isusa za poticanje
pobune i elje za uspostavom nezavisne vladavine. Meutim,
njihovo se svjedoenje pokazalo nepouzdanim i proturjenim.
Tijekom istrage pobijali su svoje vlastite tvrdnje.
Krist je na poetku svoje slube rekao: Razvalite ovaj hram,
i u tri dana opet u ga podii! Slikovitim prorokim jezikom
On je tako pretkazao svoju vlastitu smrt i uskrsnue. Ali je
on govorio o hramu svoga tijela. (Ivan 2,19.21) Ove rijei su
Hebreji shvatili u doslovnom smislu, kao da se odnose na Hram
u Jeruzalemu. Od svega to je Krist govorio, sveenici nisu mogli
706 pronai nita to bi kao ovo mogli iskoristiti protiv Njega. La-
nim tumaenjem ovih rijei nadali su se da e stei neku pred-
nost. Rimljani su se ukljuili u ponovnu izgradnju i uljepa-
vanje Hrama, pa su se time vrlo ponosili; svaki prijezir prema
njemu sigurno e izazvati i njihovo negodovanje. Ovdje su se
mogli sloiti Rimljani i Hebreji, farizeji i saduceji, jer su svi
vrlo potovali Hram. Za ovo su pronali dva svjedoka ije svje-
doanstvo nije bilo tako proturjeno kao to je bilo svjedoe-
nje drugih. Jedan od njih, koga su potkupili da optui Isusa,
izjavio je: Ovaj je rekao: Mogu razvaliti hram Boji i opet ga
za tri dana sagraditi. Na taj su nain Kristove rijei pogreno
prikazane. Da su bile prikazane tono onako kao to ih je izgo-
vorio, one ne bi mogle uiniti da bude osuen ak ni od Veli-
kog vijea. Da je Isus bio samo ovjek, kao to su Hebreji tvr-
dili, Njegova bi izjava oznaila samo nerazuman, hvalisavi duh,
ali ne bi mogla biti pretvorena u bogohuljenje. Premda su lani
svjedoci potpuno pogreno prikazali Njegove rijei, one nisu sadr-
avale nita to bi Rimljani smatrali zloinom koji zasluuje smrt.
Isus je strpljivo sluao proturjena svjedoenja. Nije izus-
tio nijednu rije u svoju obranu. Napokon su Njegovi tuitelji
stali zbunjeni, posramljeni i razjareni. Suenje nije nikako na-
predovalo; inilo se da e njihova zavjera doivjeti neuspjeh.
Kaifa je bio oajan. Ostala mu je posljednja mogunost; Krista
treba primorati da sm sebe osudi. Veliki je sveenik ustao sa
svoje sudake stolice lica izobliena srdbom, dok su mu glas
i ponaanje pokazivali da bi unitio zatvorenika koji je stajao
pred njim, kad bi to bilo u njegovoj moi. Nita ne odgova-
ra, uzviknuo je, na ono to ovi svjedoe protiv tebe?
Isus je sauvao svoj mir. Zlostavljahu ga, a on putae, i

nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoe ga; ko
ovca, nijema pred onima to je striu, nije otvorio usta svojih.
(Izaija 53,7)
Na kraju, podiui svoju desnicu prema nebu, Kaifa se u
obliku sveane zakletve obratio Isusu: Zaklinjem te ivim Bo-
gom da nam rekne jesi li ti Mesija, Sin Boji?
Na ovaj zahtjev Isus nije mogao odutjeti. Bilo je vrijeme
kad je trebao utjeti, a i vrijeme kad je trebao govoriti. Dok
Mu nije neposredno postavljeno pitanje, On nije govorio. Znao
je da e ako sad odgovori, njegova smrt biti sigurna. Meutim,
poziv je uputio najpriznatiji predstavnik narodne vlasti i u ime
Svevinjega. Krist se nije elio pokazati nepokornim prema
zakonu. Jo vie od toga, pokrenuto je pitanje Njegova odnosa
s Ocem. On jasno mora objaviti svoj karakter i poslanje. Isus 707
je rekao svojim uenicima: Tko god mene prizna pred ljudi-
ma, priznat u i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. (Matej
10,32) Svojim osobnim primjerom sad je ponovio ovu pouku.
Svako je uho bilo spremno sluati i svako je oko netremice
promatralo Njegovo lice kad je odgovorio: Ti kaza. Kao da je
nebeska svjetlost obasjala Njegovo blijedo lice kad je dodao:
Ali ja vam kaem da ete poslije ovoga vidjeti Sina ovjejega
gdje sjedi s desnu Svemoguega i gdje dolazi na oblacima ne-
beskim.
Za trenutak je Kristovo boanstvo bljesnulo kroz Njegovu
ljudsku prirodu. Pr vosveenik je drhtao pred Spasiteljevim
prodornim pogledom. Taj pogled kao da je itao njegove skri-
vene misli i kao da je palio njegovo srce. Nikada u svom kas-
nijem ivotu nije zaboravio taj prodoran pogled progonjenog
Bojeg Sina.
Ali e poslije ovoga, rekao je Isus, Sin ovjeji sjediti s
desne strane Boga svemogueg. Ovim je rijeima Krist prikazao 708
suprotan prizor onome koji se odigravao. On, Gospodar ivota
i slave, sjedit e Bogu s desne strane. On e biti sudac cijeloj
Zemlji, a protiv Njegove odluke nee biti albe. Tada e svaka
tajna biti rasvijetljena Bojom pojavom i svakome e biti pre-
sueno prema njegovim djelima.
Kristove rijei uplaile su velikog sveenika. Pomisao da
e mrtvi uskrsnuti i da e stati pred Bogom da prime nagradu
prema svojim djelima, proela je Kaifu uasom. Nije elio vje-
584 Isusov ivot
rovati da e u budunosti primiti osudu prema svojim djeli-

ma. Kao u nekoj panorami prolazili su kroz njegove misli pri-
zori posljednjeg suda. Za trenutak je ugledao straan prizor
kako grobovi vraaju svoje mrtvace s tajnama za koje su smatrali
da e biti vjeno skrivene. Za trenutak se osjeao kao da stoji
pred vjenim Sucem, ije oi sve vide, itaju njegovu duu i
iznose na vidjelo tajne koje je smatrao skrivenim zajedno s mr-
tvima.
Prizor je iezao ispred sveenikovih oiju. Njega kao sa-
duceja Kristove su rijei otro kosnule. Kaifa je poricao nauk
o uskrsnuu, sudu i buduem ivotu. Sad ga je obuzeo sotonski
gnjev. Zar da ovaj ovjek, zatvorenik, pred njim napada nje-
gove najomiljenije teorije? Razderavi svoje haljine, da bi narod
vidio njegovo lano zgraanje, zahtijevao je da se bez daljnjih
ispitivanja zatvorenik osudi zbog huljenja na Boga. emu nam
trebaju vie svjedoci?, rekao je. U ovaj isti as uli ste pogrdu.
to vam se ini? I svi su Ga osudili.
Uvjerenje pomijeano s gnjevom navelo je Kaifu da uini
to to je uinio. Bio je ljut na samoga sebe to je povjerovao
Kristovim rijeima, pa je umjesto da razdere svoje srce u du-
bokom doivljavanju istine, i priznanju da je Isus Mesija, raz-
derao svoje sveenike haljine u odlunom protivljenju. Ovaj
in imao je duboko znaenje. Kaifa nije nazirao njegovo zna-
enje. U ovom inu, izvrenom da bi se utjecalo na suce i da
bi se izborila Kristova presuda, veliki sveenik je presudio sa-
mome sebi. Po Bojem zakonu bio je iskljuen iz sveenike
slube. Sam je sebi izrekao smrtnu presudu.
Veliki sveenik nije smio razderati svoje haljine. Levitski
je zakon zabranjivao to pod prijetnjom smrtne kazne. Ni u ka-
kvim uvjetima, ni u kojoj prilici, sveenik nije smio razderati
svoje haljine. Meu Hebrejima je postojao obiaj da prilikom
709 smrti prijatelja razderu svoju odjeu, ali sveenici se nisu smjeli
povoditi za ovim obiajem. Krist je o ovome izdao Mojsiju iz-
riitu zapovijed (Levitski zakonik 10,6).
Sve to su sveenici nosili moralo je biti cijelo i bez ikakve
mane. Tim sjajnim slubenim haljinama prikazan je karakter
velikog Uzora, Isusa Krista. Bog nije mogao prihvatiti nita drugo
osim savrenstva u odijevanju i stavu, u rijeima i duhu. On je
svet i Njegova slava i savrenstvo moraju biti predstavljeni u
zemaljskoj slubi. Nita osim savrenstva ne moe pravilno pre-
doiti svetost nebeske slube. Smrtni ovjek moe razderati svoje

srce pokazujui skruen i ponizan duh. Bog to prihvaa. Ali
na sveenikim haljinama nije se smjela nainiti nikakva pode-
rotina, jer bi to naruilo prikazivanje nebeskih vrijednosti. Na
velikog sveenika koji bi se usudio s razderanim haljinama po-
javiti u svetoj slubi i sudjelovati u slubi u Svetitu, gledalo se
kao na onoga koji se sam odvojio od Boga. Razderavi svoje
haljine, sam je sebi oduzimao karakter predstavnika. Bog ga vie
nije prihvaao kao sveenika koji moe obavljati slubu. Nain
postupanja koji je Kaifa otkrio pokazao je ljudsku strast, ljud-
sko nesavrenstvo.
Razdirui svoje haljine, Kaifa je pogazio Boji zakon da bi
slijedio ljudsku predaju. Po zakonu koji su ljudi postavili bilo
je mogue da u sluaju hule na Boga sveenik razdere svoje
haljine zgraajui se nad grijehom i da zbog toga ne bude kriv.
Tako je ljudskim zakonima ukinut Boji zakon.
Narod je sa zanimanjem pratio svaki postupak velikog
sveenika i Kaifa je mislio da e izraavanjem svoje pobonosti
ostaviti dubok dojam. Meutim, ovim djelom uoblienim u
optubu protiv Krista, ruio je Onoga o kome je Bog rekao:
Ta moje je ime u njemu. (Izlazak 23,21) On je sam hulio na
Boga. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku, a sam je bio
pod Bojom osudom.
Dok je Kaifa razdirao svoje haljine, njegov in obiljeio je
mjesto koje e hebrejski narod nakon toga zauzimati u odnosu
prema Bogu. Nekada voljen Boji narod odvojio se od Njega i
brzo je postajao narod koga Jahve vie nije priznavao svojim.
Kad je Krist uzviknuo na kriu: Svreno je (Ivan 19,30) i zavjesa
u Hramu se razderala nadvoje, Sveti uvar je proglasio da je
hebrejski narod odbacio Njega koji je bio Predslika svih njego-
vih simbola, bit svih njegovih slika. Izrael se odvojio od Boga.
Kaifa je sad mogao razderati svoje sveenike haljine, koje su
oznaavale njegovo polaganje prava da bude predstavnikom
velikog Sveenika, jer ni za njega, ni za narod one nisu imale
vie nikakva znaaja. Veliki je sveenik mogao razderati svoje
haljine zgraajui se nad sobom i narodom.
Veliko je vijee proglasilo da Isus zasluuje smrt, meutim, 710
ispitivati zatvorenika nou bilo je suprotno hebrejskom zako-
nu. Zvanina presuda mogla se donijeti samo u dnevnoj svjet-
losti i punom zasjedanju Savjeta. Unato tome, prema Spasitelju
586 Isusov ivot
su postupili kao prema osuenom zloincu i prepustili Ga

zlostavljanju najniih i najgorih izmeu ljudi. Dvor velikog
sveenika bio je okruen otvorenim dvoritem u kome su se
okupili vojnici i mnotvo. Kroz ovo dvorite vodili su Isusa do
prostorije za straare, dok su Mu se sa svih strana podsmje-
hivali zbog izjave da je Boji Sin. Rugajui se ponavljali su Nje-
gove rijei da e sjediti s desnu Svemoguega i da dolazi na
oblacima nebeskim. Dok je bio u prostoriji za straare, oekujui
sudsku istragu, nije bio zatien. Neuka svjetina zamijetila je
svirepost s kojom se na Savjetu postupalo prema Njemu, pa
su zbog toga dopustili sebi pravo da pokau sve sotonske osobine
svoje naravi. Kristova istinska plemenitost i boansko dranje
potakli su njihov bijes. Njegova krotkost, Njegova nevinost,
Njegovo velianstveno strpljenje, ispunjavalo ih je sotonskom
mrnjom. Pogaene su milost i pravda. Ni s jednim zloincem
nikada se nije postupalo tako neljudski kao s Bojim Sinom.
Meutim, mnogo dublja bol cijepala je Isusovo srce; uda-
rac koji je izazvao najdublju bol nije mogla zadati neprijatelje-
va ruka. Dok je bio podvrgnut ruganju i ispitivanju pred Kai-
fom, Krista se odrekao jedan od njegovih uenika.
Poto su napustili svoga Gospodina u vrtu, dva uenika
usudila su se s odreene udaljenosti pratiti svjetinu koja je vo-
dila Isusa. Petar i Ivan bili su ti uenici. Sveenici su prepo-
znali Ivana kao znanog Isusovog uenika i dopustili mu pristup
u sudnicu, nadajui se da e, kad bude vidio poniavanje svog
Voe, prezreti pomisao da je takvo bie Boji Sin, a Ivan je
traio i dobio doputenje za Petra da i on ue.
U dvoritu su naloili vatru, jer je to bilo najhladnije doba
noi, neposredno prije svitanja. Oko vatre se okupilo drutvo
i Petar je samouvjereno zauzeo mjesto meu njima. Nije elio
da ga prepoznaju kao Isusovog uenika. Pomijeavi se nehat-
no s mnotvom, nadao se da e ga smatrati jednim od onih
koji su doveli Isusa u sudnicu.
Meutim, kad je svjetlost obasjala Petrovo lice, ena koja
je bila na vratima ispitivaki ga je pogledala. Zamijetila je da
je doao s Ivanom, zapazila je izraz obeshrabrenosti na njego-
711 vu licu i pomislila da bi i on mogao biti Isusov uenik. Bila je
jedna od znatieljnih slukinja u Kaifinom domu. Rekla je Pe-
tru: Zar nisi i ti od uenika ovoga ovjeka? Petar je bio upla-
en i zbunjen; pogledi ljudi iz ovog skupa odmah su se priko-
vali za njega. Pretvarao se da je ne razumije, ali bila je uporna

i nastavila govoriti onima oko sebe da je ovaj ovjek bio s Isu-
som. Petar je osjeao da joj mora odgovoriti pa je ljutito rekao:
eno, ne poznajem ga! To je bilo prvo odricanje i pijetao je
odmah zapjevao. O, Petre, zar si se tako brzo postidio svog
Uitelja! Zar si se tako brzo odrekao svoga Gospodina!
Ulazei u sudsku dvoranu, apostol Ivan nije pokuavao pri-
kriti da je Isusov sljedbenik. Nije se pomijeao sa stranom go-
milom koja je ruila njegovog Uitelja. Njemu nisu postavljali
pitanja jer se nije lano predstavljao i tako uinio sebe sumnji-
vim. Potraio je skroviti kut u kome ga gomila ne bi mogla 712
zamijetiti, ali da bude to blie Isusu. Ovdje je mogao vidjeti i
uti sve to se zbivalo na suenju njegovom Gospodinu.
Petar nije elio da ga prepoznaju. inei se ravnodunim,
stupio je na neprijateljsko tlo i postao lakim plijenom kunje.
Da je bio pozvan da se bori za svog Uitelja, on bi bio hrabar
vojnik; ali kad je prst prijezira uperen na njega, pokazao se
kao kukavica. Mnogi koji ne ustuknu u aktivnoj borbi za svoga
Gospodina, odriu se svoje vjere kad su izloeni podsmijehu.
Druenjem s onima koje bi trebalo izbjegavati, stupaju na sta-
zu kunji. Pozivaju neprijatelja da ih kua pa su navedeni da
kau i uine ono to u drugim okolnostima nikada ne bi ui-
nili. Kristov uenik koji u nae vrijeme prikriva svoju vjeru iz
straha od stradanja ili sramote, odrie se svoga Gospodina isto
tako stvarno kao to je to Petar uinio u sudskom predvorju.
Petar se trudio da ne pokae nikakvo zanimanje za suenje
svom Uitelju, ali njegovo srce grilo se u boli kad je uo surovo
podrugivanje, i zlostavljanje koje je On podnosio. Vie od toga,
bio je iznenaen i ljutit to je Isus, podnosei takvo postupa-
nje, poniavao sebe i svoje sljedbenike. Da bi prikrio svoje prave
osjeaje, nastojao se pridruiti Isusovim progoniteljima u nji-
hovim neprikladnim dosjetkama. Ali njegova pojava nije bila
prirodna. Lano se predstavljao, pa premda je pokuavao razgo-
varati kao da ga se to nita ne tie, nije mogao obuzdati gnjev
zbog zlostavljanja kojim je obasut njegov Uitelj.
Pozornost je i po drugi put skrenuta na njega i ponovno
su ga osumnjiili da je Isusov sljedbenik. Sad je s kletvom izja-
vio: Ne znam toga ovjeka. Pruena mu je jo jedna prilika.
Nakon jednog sata, sluga velikog sveenika, roak ovjeka ko-
jem je Petar odsjekao uho, upitao ga je: Nisam li te ja vidio u
588 Isusov ivot
vrtu s njim? Zbilja, ti si njihov; ta, i Galilejac si! Na ovo se

Petar razljutio. Isusovi uenici bili su zapaeni po istoi svoga
govora, pa se Petar, da bi potpuno obmanuo one koji su ga
ispitivali i opravdao svoju ulogu koju je preuzeo, s kletvom i
zaklinjanjem sada odrekao svoga Uitelja. Pijetao je opet za-
pjevao. Petar ga je tada uo i sjetio se Kristovih rijei: Upravo
e me ti, jo noas prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput
zatajiti. (Marko 14,30)
Dok su poniavajue zakletve jo bile na Petrovim usnama
713 i kretavi pjev pijetla jo uvijek odjekivao u njegovim uima,
Spasitelj se okrenuo od namrtenih sudaca i pogledao pravo u
svog jadnog uenika. Istodobno je Petar usmjerio svoj pogled
prema svom Uitelju. Na tom blagom licu itao je duboko sa-
aljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve ljutitosti.
Izgled tog bijednog, napaenog lica, tih drhtavih usana, taj
pogled pun saaljenja i pratanja probo je njegovo srce kao
strijela. Savjest se probudila. Pamenje je ivnulo. Petar se sje-
tio kako je samo prije nekoliko sati obeao da e sa svojim
Gospodinom poi u zatvor i smrt. Sjetio se svoje alosti kad
mu je u gornjoj sobi Spasitelj rekao da e Ga se odrei tri puta
te iste noi. Petar je upravo izjavljivao da ne poznaje Isusa, ali
je sada, duboko oaloen, shvatio koliko ga je njegov Gospo-
din dobro poznavao i kako je pravilno itao njegovo srce, iju
prijevarnost ni sm nije poznavao.
Plima uspomena obruila se na njega. Spasiteljeva njena
milostivost, Njegova ljubaznost i dugo trpljenje, Njegova nje-
nost i strpljenje prema zabludjelim uenicima sjetio se svega
toga. Sjetio se opomene: imune, imune, pazi, sotona je dobio
doputenje da vas moe reetati kao penicu, ali ja sam molio
za te da tvoja vjera ne malake. (Luka 22,31.32) Razmiljao je
s uasom o svojoj nezahvalnosti, svojoj dvolinosti, svom kri-
vokletstvu. Jo jednom je pogledao svoga Uitelja i vidio jed-
nu zloinaku ruku podignutu da Ga udari po licu. Nesposo-
ban da dalje podnosi taj prizor, skrhana je srca izjurio iz sud-
nice.
Hitao je u samou i tamu, ne znajui i ne brinui se kamo.
Najposlije se naao u Getsemaniju. Prizor od prije nekoliko sati
oivio je u njegovim mislima. Napaeno lice njegovog Gospo-
dina, umrljano krvavim znojem i zgreno od boli, pojavilo se
pred njim. S gorkim kajanjem sjetio se da je Isus plakao i bio
na molitvi sm u velikoj duevnoj patnji, dok su oni, koji su se

trebali ujediniti s Njim u tom asu kunje, spavali. Sjetio se
Njegove sveane opomene: Bdijte i molite da ne padnete u
napast! (Matej 26,41) Opet je postao oevidac prizora u sud-
skoj dvorani. Za njegovo ranjeno srce pravo je muenje bila
spoznaja da je dodao najtee breme Spasiteljevom poniavanju
i boli. Na istom mjestu na kojem je svome Ocu Isus izlijevao
svoju duu u samrtnoj borbi, Petar je pao na svoje lice i poelio
umrijeti.
Spavajui kad mu je Isus naloio da strai i moli se, Petar
je pripremio put za svoj veliki grijeh. Svi uenici pretrpjeli su
veliki gubitak zato to su spavali u tom kritinom asu. Krist 714
je znao teke kunje kroz koje su trebali proi. Znao je koliko
e Sotona raditi da umrtvi njihove osjeaje da bi ostali nespremni
za kunju. Zato ih je opomenuo. Da su ti trenuci u vrtu prove-
deni u straenju i molitvi, Petar se ne bi prepustio uzdanju u
svoju slabu snagu. Ne bi se odrekao svoga Gospodina. Da su
uenici straili s Kristom u Njegovoj samrtnoj borbi, bili bi
pripremljeni da budu oevici Njegova stradanja na kriu. Razu-
mjeli bi donekle narav Njegove neusporedive patnje. Mogli bi
se sjetiti Njegovih rijei koje su pretkazivale Njegove patnje,
Njegovu smrt i Njegovo uskrsnue. Usred mranog trenutka naj-
vee kunje, neke zrake nade rasvijetlile bi tamu i poduprle
njihovu vjeru.
im je svanuo dan, Veliko vijee se opet sastalo i Krist je
ponovno uveden u vijenicu. On je proglasio sebe Bojim Si-
nom, pa su ove Njegove rijei upotrijebili kao optubu protiv
Njega. Ali Ga nisu mogli osuditi zbog toga, jer mnogi od njih
nisu bili nazoni na nonom zasjedanju i nisu uli Njegove rijei.
Znali su da rimski sud u njima nee nai nita to bi zaslui-
valo smrt. Meutim, kad bi svi mogli ponovno uti s Njegovih
usana te rijei, postigli bi svoj cilj. Njegovu tvrdnju o mesijan-
stvu mogli bi protumaiti kao buntovnu politiku izjavu.
Ako si ti zbilja Mesija, govorili su, reci nam! Ali Krist je
utio. Nastavili su Ga obasipati pitanjima. Na kraju je sveanim
glasom punim tuge odgovorio: Ako vam to reknem... sigurno
mi neete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno mi neete
odgovoriti. Ali da ne bi imali nikakvog izgovora, dao je sveanu
opomenu: Ali e poslije ovoga Sin ovjeji sjediti s desne stra-
ne Boga.
590 Isusov ivot
Dakle: ti si Sin Boji?, jednoglasno su Ga upitali. Rekao

im je: Vi pravo velite, jesam. Povikali su: emu nam jo tre-
ba svjedoanstvo?... Ta, sami smo uli iz njegovih usta.
Tako, po trei put osuen od hebrejskih vlasti, Isus je tre-
bao umrijeti. Sve to je sad bilo potrebno, mislili su, bilo je
da Rimljani potvrde ovu presudu i da Ga izrue u njihove ru-
ke.
Tada je nastupio trei prizor zlostavljanja i ruganja, puno
gori od onoga koji je doivio od neuke svjetine. To se odigra-
valo u nazonosti i uz suglasnost sveenika i poglavara. Iz nji-
hova je srca iezao svaki osjeaj saaljenja i ovjenosti. Ako
715 su njihovi dokazi bili slabi, i nisu uspjeli uutkati Njegov glas,
imali su i druga oruja, takva kakva su u svim vjekovima upo-
trebljavana da se uutkaju heretici patnje, nasilje i smrt.
Kad su suci izrekli presudu Isusu, sotonski bijes zahvatio
je narod. Vikali su kao divlje zvijeri. Gomila je pojurila prema
Isusu, viui: On je kriv, ubijte ga! Da nije bilo rimskih voj-
nika, Isus ne bi doivio da na Golgoti bude prikovan na kri.
Pred svojim bi sucima bio rastrgnut na komade, da se rimske
vlasti silom oruja nisu suprotstavile nasilju svjetine.
Neznaboci su bili razljueni svirepim postupanjem pre-
ma Onome protiv koga nita nije dokazano. Rimski su asnici
izjavili da su Hebreji, donoenjem presude Isusu, prekrili pra-
vo rimske vlasti i da je ak u suprotnosti i s hebrejskim zako-
nom osuditi ovjeka na smrt na osnovi njegovog osobnog iska-
za. Ovaj postupak doveo je do trenutanog zastoja u procesu,
ali hebrejske su voe bile kao mrtve i za saaljenje i za sramotu.
Ruei Bojeg Sina sramnim izrazima, sveenici i poglavari
zaboravili su dostojanstvo svog poziva. Rugali su se Njegovu
podrijetlu. Izjavili su da to to sebe lano proglaava Mesijom
zasluuje najsramniju smrt. Najneobuzdaniji ljudi udruili su se
u sramnom zlostavljanju Spasitelja. Muitelji su Mu prebacili
preko glave staru haljinu i udarali Ga po licu govorei: Reci
nam, Mesija, tko te je udario? Kad je haljina skinuta, jedan
Mu je bijednik pljunuo u lice.
Boji su aneli vjerno biljeili svaki uvredljiv pogled, rije
i djelo uinjeno protiv njihovog voljenog Zapovjednika. Jedno-
ga dana ti neasni ljudi, koji su ismijavali i pljuvali u Kristovo
blago, blijedo lice, vidjet e to lice u slavi kako sja blistavije
od sunca.
591
76
Juda
Judina povijest prikazuje alostan kraj jednog ivota, koji 716
je mogao biti pun asti pred Bogom. Da je Juda umro prije
svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga ovjekom do-
stojnim mjesta meu dvanaestoricom i onim koji bi im puno
nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gledali na
njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se otkrile na
kraju njegova ivota. Postoji razlog zato je njegov karakter
otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opomena svima koji
bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje.
Neposredno prije Pashe Juda je obnovio svoj ugovor sa sve-
enicima da im preda Isusa u ruke. Tada je bilo dogovoreno
da Spasitelj bude uhvaen na jednom od mjesta na koje se skla-
njao razmiljati i moliti. Od gozbe u imunovoj kui Juda je
mogao razmiljati o djelu za koje se obvezao da e ga izvriti,
ali nije promijenio svoju namjeru. Za trideset srebrnika za
cijenu jednog roba prodao je Gospodina slave na sramotu i
smrt.
Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako
poroan da uini takvo djelo kao to je ovo. Gajio je zli duh
krtosti, sve dok on nije postao vladajua pobuda u njegovom
ivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski sluio nadvla-
dala je njegovu ljubav prema Kristu. Postajui rob jednom po-
roku predao se Sotoni da ga potpuno uvue u grijeh.
Juda se pridruio uenicima dok je mnotvo pratilo Kri-
sta. Spasiteljevo uenje pokrenulo je njihova srca dok su zadiv-
ljeno sluali Njegove rijei to ih je izgovorio u sinagogi, kraj
morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe 717
kako se iz svih gradova i sela stjeu ka Kristu. Vidio je umiru-
(591)
592 Isusov ivot
e poloene kraj Njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasitelje-

vih velianstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjerivanju a-
vola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kristove sile.
Prepoznao je Kristovo uenje kao uzvienije od svih to ga je
ikada uo. Volio je Velikog Uitelja i elio biti s Njim. eznuo
je da promijeni karakter i ivot i nadao se da e to iskusiti
svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije odbio Judu. Dao
mu je mjesto meu dvanaestoricom. Povjerio mu je djelo evan-
elista. Obdario ga je silom da lijei bolesne i istjeruje a-
vole. Ali Juda nije doao do toke potpunog podinjavanja Kri-
stu. Nije se odrekao svoga svjetovnog astoljublja ili svoje ljubavi
prema novcu. Premda je prihvatio poloaj Kristovog sluge, nije
dopustio da ga preobrazi boanska sila. Smatrao je da moe
zadrati vlastite sudove i miljenja, odravajui duh kritike i
osude.
Uivao je veliki ugled meu uenicima i imao snaan utje-
caj na njih. Imao je visoko miljenje o svojim sposobnostima,
a na svoju brau gledao je kao na nie od sebe u rasuivanju
i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mislio je, i ne koriste
okolnosti. Crkva nee nikada napredovati ako ima za voe tako
kratkovidne ljude. Petar je bio ustar i djelovao bi bez premi-
ljanja. Ivana, koji je kao dragocjenost uvao istine koje su sila-
zile s Kristovih usana, Juda je smatrao slabim poslovnim o-
vjekom. Mateja, odgojena da bude toan u svemu i osobito bri-
ljiva glede potenja, koji je stalno razmiljao o Kristovim rijeima
i bio obuzet njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav
otrouman i dalekosean rad. Tako je Juda brzo procijenio sve
uenike i laskao samom sebi da bi, liena njegove sposobnosti
vjetog upravljanja, Crkva esto dospjela u potekoe i poni-
enja. Juda je smatrao sebe sposobnim ovjekom, kojeg nitko
ne moe nadmaiti. Po vlastitom miljenju bio je ast za djelo
i uvijek se kao takav prikazivao.
Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima i
Krist ga je postavio tamo gdje e imati prilike da ih uvidi i
ispravi. Kao blagajnik uenicima bio je pozvan da se skrbi za
potrebe ove male skupine i za potrebe siromanih. Kad mu je
na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: ta misli initi, ini brzo!
718 (Ivan 13,27), uenici su mislili da mu je naloio kupiti ono to
je bilo potrebno za blagdan ili to za siromane. Sluei dru-
gima Juda je mogao razviti duh nesebinosti. Meutim, dok je
Juda 593
iz dana u dan sluao Kristove pouke i bio oevidac Njegova

nesebina ivota, Juda je poputao svojoj pohlepnoj naravi. Mali
iznosi koji su dospjeli u Njegove ruke predstavljali su stalnu
kunju. Kad bi uinio neku malu uslugu Kristu, ili posvetio vri-
jeme vjerskim ciljevima, esto je isplaivao sebe iz te oskudne
zalihe. Za njega su ovo bili izgovori kojima je pravdao takav
postupak, ali u Bojim je oima bio lupe.
Kristova esto ponavljana tvrdnja da Njegovo kraljevstvo
nije od ovoga svijeta sablanjavala je Judu. Oznaio je smjernicu
i oekivao da e Krist raditi po njoj. Nainio je plan da se Ivan
Krstitelj mora osloboditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posje-
en. Umjesto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu
smrt, Isus se sa svojim uenicima povukao u jedno mjesto u
unutranjosti. Juda je elio znatno otrije okraje. Smatrao je
da bi djelo bilo mnogo uspjenije kad Isus ne bi spreavao
uenike u provoenju njihovih zamisli. Zamijetio je poveano
neprijateljstvo hebrejskih voa i takoer da Krist nije odgovo-
rio na njihov izazov kad su traili znak s Neba. Njegovo je srce
bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao u njega
misli sumnje i pobune. Zato se Isus tako dugo zadrava na
onome to obeshrabruje? Zato sebi i svojim uenicima pret-
kazuje kunju i progonstvo? Izgledi da dobije neko visoko mje-
sto u novom kraljevstvu naveli su Judu da pristane uz Kristovo
djelo. Zar e njegove nade biti iznevjerene? Premda jo nije
porekao da je Isus Boji Sin, Juda je poeo sumnjati, elei nai
neko objanjenje za Njegova silna djela.
Usprkos Spasiteljevu uenju, Juda je stalno isticao misao
da e Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist nahra-
nio pet tisua ljudi, pokuao je to ostvariti. Ovom prigodom
Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnotvu. Mogao
je vidjeti kakav se blagoslov krije u moi da daje drugima. Osje-
ao je zadovoljstvo koje se uvijek javlja u slubi Bogu. Poma-
gao je bolesnima i napaenima iz mnotva da dou Kristu. Vidio
je kakvo olakanje, kakva radost i kakva srea nastaje u ljud-
skim srcima kroz ivotodavnu silu boanskog Iscjelitelja. Mo-
gao je razumjeti Kristov nain rada, ali bio je zaslijepljen svo-
jim sebinim eljama. Juda je bio prvi koji je iskoristio oduev-
ljenje izazvano udom s kruhovima. On je potakao zamisao da
se Krist silom proglasi za kralja. Nade su mu bile velike. Razo- 719
aranje je bilo gorko.
594 Isusov ivot
Kristov je javni govor u sinagogi o kruhu ivota predstav-

ljao prekretnicu u povijesti Judina ivota. uo je rijei: Ako
ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, neete
imati ivota u sebi. (Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna,
a ne svjetovna dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim
proniknuti u to da Isus nee imati nikakve asti i da ne moe
pokloniti visoke poloaje svojim sljedbenicima. Odluio je ne
zdruiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povui.
Odluio je promatrati izdaleka. I promatrao je.
Od tog vremena izraavao je sumnje koje su zbunjivale
uenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjeaje, ponavljaju-
i dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili knjievnici i
farizeji. Sve male i velike potekoe, i nevolje, nezgode i oite
prepreke u napredovanju evanelja, Juda je tumaio kao do-
kaze da ono nije istinito. Iznosio je takve tekstove iz Pisma koji
nisu imali nikakve veze s istinama to ih je Krist objavljivao.
Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbunjivali su uenike i pove-
avali obeshrabrenje koje ih je stalno titalo. Ipak, Juda je sve
ovo inio tako kao da je naoko vrlo savjestan. I dok su uenici
traili dokaze da potvrde rijei Velikog Uitelja, Juda bi ih go-
tovo neosjetno poveo na drugu stazu. Tako je na prividno
poboan i mudar nain prikazivao istine u razliitoj svjetlosti
od one u kojoj ih je Krist iznosio i Njegovim rijeima pripi-
sivao znaenje koje im On nije davao. Misli koje im je nametao
poticale su slavoljubive elje za zemaljskim poastima, i tako
je skretao uenike od onoga to je vano, a ime su se trebali
baviti. Prepirke o tome koji je meu njima najvei obino je
zapoinjao Juda.
Kad je Isus bogatom mladiu prikazao uvjete uz koje moe
postati Njegovim uenikom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao
je da je nainjena pogreka. Kad bi takvi ljudi kao ovaj pogla-
var mogli biti povezani s vjernicima, pomogli bi u podupira-
nju Kristova djela. Kad bi samo on, Juda, bio prihvaen za savjet-
nika, mislio je, mogao bi predloiti mnoge planove za unapre-
enje ove male crkve. Njegova naela i metode razlikovali bi
se neto od Kristovih, ali u tome je sebe drao mudrijim od
Krista.
720 U svemu to je Krist rekao svojim uenicima bilo je neega
s ime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njegovim utjeca-
jem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. Uenici u svemu
Juda 595
tome nisu vidjeli pokretaa, ali Isus je vidio da Sotona svoja

svojstva prenosi Judi i tako otvara prolaz kroz koji moe utje-
cati na druge uenike. Godinu dana prije izdaje Krist je obja-
vio: Ne izabrah li ja sebi vas Dvanaestoricu?... Pa ipak jedan
je od vas avao. (Ivan 6,70)
Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da
sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gunao sve do tre-
nutka gozbe u imunovoj kui. Kad je Marija pomazala Spasi-
teljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isusov ukor
duboko ga je ogorio. Povrijeeni ponos i elja za osvetom sruili
su brane, i pohlepnost kojoj je tako dugo poputao zavladala
je njime. To e postati iskustvo svakoga koji ustraje u igri s
grijehom. Osnovni oblici uroenih sklonosti prema grijehu ko-
jima se ne opiremo i koje ne pobjeujemo podlijeu Sotoninoj
kunji i on po svojoj volji porobljuje duu.
Ali Juda jo nije imao sasvim okorjelo srce. Premda je ak
dvaput obeao da e izdati Spasitelja, postojala je prilika za po-
kajanje. Na pashalnoj veeri Isus je pruio dokaz o svom bo-
anstvu time to je otkrio izdajnikovu namjeru. Njeno je uvrstio
i Judu u slubu koju je izvrio za uenike. Ali posljednji poziv
ljubavi ostao je bez odgovora. Tada je zapeaen Judin sluaj i
noge koje je Isus oprao otile su izvriti izdajniko djelo.
Ako Isus treba biti raspet, razmiljao je Juda, to se mora
zbiti. Njegov in izdaje Spasitelja nee promijeniti konani
rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prisililo da
se oslobodi. Iz svih dogaaja Juda bi izdajom stekao neku korist.
Raunao je da je izdajom svoga Gospodina zakljuio odlian
posao.
Ipak, Juda nije vjerovao kako e Krist dopustiti da bude
uhvaen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku.
Smjerao je igrati ulogu koja e primorati Spasitelja da ubudu-
e postupa prema njemu s dunim potovanjem. Ali Juda nije
znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su knjievnici i
farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u priama, bili uzbu-
eni Njegovim neoekivanim slikovitim prikazima! Koliko pu-
ta su izricali presudu sebi samima! esto, kad je istina osvje-
doila njihova srca, oni su razbjenjeni uzimali kamenje da Ga
bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo. Kad je izbje- 721
gao toliko zamki, mislio je Juda, svakako nee dopustiti da Ga
uhvate.
596 Isusov ivot
Juda je odluio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Mesija,

narod kojemu je uinio toliko puno dobra okupit e se oko
Njega i proglasiti Ga kraljem. To e zauvijek opredijeliti one
koji su dosad bili neodluni. Judi bi se pripisivale zasluge to
je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi mu djelo osigu-
ralo prvo mjesto u novom kraljevstvu, odmah do Krista.
Lani uenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu,
kad je voama gomile rekao: Koga ja poljubim... taj je, njega
drite! (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da e se Krist
izbaviti iz njihovih ruku. Tada, ako ga oni budu korili, mogao
bi rei: Zar vam nisam rekao da Ga vrsto drite?
Juda je promatrao one koji su uhvatili Krista kako Ga, po-
stupajui prema njegovim rijeima, vrsto vezuju. Zapanjen, vidio
je da Spasitelj doputa da Ga odvedu. Zabrinuto Ga je slijedio
od vrta sve do suenja pred hebrejskim poglavarima. Prilikom
svakog Njegovog pokreta oekivao je da e iznenaditi svoje ne-
prijatelje time to e se pred njima pojaviti kao Boji Sin i unititi
sve njihove zavjere i silu. Ali kako je sat za satom prolazio a
Isus podnosio sva zlostavljanja koja su inili nad Njim, izdajni-
ka je obuzeo uasan strah da je svog Uitelja prodao na smrt.
Kako se suenje bliilo svom kraju, Juda je sve manje mo-
gao izdrati muenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je dvo-
ranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajui uasom sva
srca: On je nevin; potedi Ga, o Kaifa!
Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz za-
ueno mnotvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjereno, a
njegovo elo oroeno krupnim kapljama znoja. Dotravi do sud-
722 skog prijestolja bacio je pred velikog sveenika srebrnike koji
su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina. vrsto uhvativi
Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslobodi Isusa, izjavlju-
jui da nije uinio nita to zasluuje smrt. Kaifa ga je ljutito
odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajui to bi rekao. Otkrilo
se lukavstvo sveenika. Bilo je oevidno da su potkupili ueni-
ka da izda svoga Uitelja.
Sagrijeih, ponovno je povikao Juda, jer izdadoh nevinu
krv. Pribravi se, veliki sveenik je prezrivo odgovorio: to
se to nas tie? To je tvoja stvar. (Matej 27,4) Sveenici su bili
voljni nainiti od Jude svoje orue, ali su prezirali njegovu ni-
skost. Kad im se obratio s priznanjem, odbili su ga s poniava-
njem.
Juda 597
Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajui Ga za

Bojeg Sina i preklinjui Ga da se oslobodi. Spasitelj nije korio
svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo priznanje
iz due optereene krivnjom, bilo je pokrenuto snagom stra-
nog osjeaja prokletstva i oekivanjem suda, nikako osjeajem
duboke boli koja razdire srce zato to je izdao preistog Bo-
jeg Sina i odrekao se Sveca Izraelova. Ipak, Isus nije izgovorio
nijednu rije osude. Sa alou je pogledao Judu i rekao: Ali
sam radi ovoga i doao u ovaj as! amor iznenaenja proao
je kroz skup. S uenjem su promatrali Kristovu blagost pre-
ma svom izdajniku. Ponovno ih je proelo osvjedoenje da je
ovaj ovjek vie od obinog smrtnika. Meutim, ako je Boji
Sin, pitali su se, zato se ne oslobodi svojih okova i pobijedi
svoje tuitelje?
Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je
istrao iz dvorane uzvikujui: Prekasno je; prekasno! Osjeao
je kako ne moe izdrati da vidi Isusa raspeta, pa je u oaja-
nju otiao i objesio se.
Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do
Golgote, utihnuli su povici i ruganja poronog mnotva koje
je vodilo Isusa na mjesto raspea. Dok su prolazili kraj jednog
skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli Judino
tijelo. Bio je to uasan prizor. Teina tijela prekinula je ue kojim
se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo tijelo bilo je strano
unakaeno i sad su ga rastrzavali psi. Njegovi ostaci smjesta su
sahranjeni i sklonjeni od pogleda; ali mnotvo se manje rugalo,
a bljedilo na mnogim licima otkrivalo je unutarnje misli. i-
nilo se da one koji su bili krivi za Isusovu krv ve stie kazna.
598 Isusov ivot
77
U Pilatovoj sudnici
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,2.11-31;
Marku 15,1-20; Luki 23,1-25; Ivanu 18,28-40; 19,1-16.
723 Krist je stajao vezan kao zatvorenik u sudskoj dvorani Pi-

lata, rimskog namjesnika. Bio je okruen straom, a sudska se
dvorana brzo punila promatraima. Vani, odmah do ulaza, na-
lazili su se suci iz Velikog vijea, sveenici, poglavari, starje-
ine i svjetina.
Poto je osudilo Isusa, Veliko se vijee obratilo Pilatu da
trai potvrdu presude i njezino izvrenje. Ali ovi hebrejski zva-
ninici nisu eljeli ui u rimsku sudnicu. Prema njihovom ob-
rednom zakonu time bi se oskvrnuli i tako bili sprijeeni u praz-
novanju Pashe. U svojoj sljepoi nisu vidjeli tu ubilaku mr-
nju kao oskvrnue njihova srca. Nisu vidjeli da je Krist pravo
pashalno Janje i da je zbog toga to su Ga odbacili veliki blag-
dan izgubio za njih svoj znaaj.
Kad su Spasitelja uveli u sudsku dvoranu, Pilat Ga nije pro-
matrao prijateljskim pogledom. Rimskog su namjesnika hitno
pozvali iz spavae sobe i stoga je odluio to prije zavriti ovaj
posao. Bio je spreman strogo postupiti prema zatvoreniku. S
724 najstroim izrazom na licu okrenuo se da vidi kakvog to ovjeka
treba ispitati zbog kojeg je tako rano morao prekinuti svoj od-
mor. Znao je da to mora biti netko tko po elji hebrejskih star-
jeina mora biti hitno sasluan i kanjen.
Pilat je pogledao ljude koji su teretili Isusa i tada se njegov
ispitivaki pogled zadrao na Isusu. Imao je posla s razliitim
zloincima, ali nikada pred njega nije izveden ovjek koji je
nosio obiljeje takve dobrote i plemenitosti. Na Njegovom licu
(598)
U Pilatovoj sudnici 599
nije bilo ni traga krivnje, nikakvog izraza straha, nikakve drs-

kosti ili prkosa. Vidio je ovjeka blaga i dostojanstvena dra-
nja, ije lice nije nosilo obiljeje zloinca, ve obiljeje Neba.
Kristov izgled povoljno je utjecao na Pilata. Probudilo se
ono to je bilo najbolje u njemu. uo je o Isusu i Njegovim
djelima. Njegova ena priala mu je neto o velianstvenim dje-
lima galilejskog proroka, koji je lijeio bolesne i podizao mr-
tve. Sad je ovo u Pilatovom umu ponovno oivjelo kao san. Pri-
sjeao se glasova to ih je uo s raznih strana. Odluio je od
Hebreja potraiti obrazloenje o krivnji ovog zatvorenika.
Tko je ovaj ovjek i zato ste Ga doveli? upitao je. Kakvu
optubu iznosite protiv Njega? Znajui da ne mogu dokazati
svoje optube protiv Krista, Hebreji nisu eljeli javno saslua-
nje. Odgovorili su da je On varalica zvani Isus iz Nazareta.
Pilat je ponovno upitao: Kakvu krivicu iznosite na ovoga
ovjeka? Sveenici nisu odgovorili na njegovo pitanje, ve su
rijeima koje su pokazivale njihovo nezadovoljstvo kazali: Kad
on ne bi bio zloinac, ne bismo ga predali tebi. Kad ti la-
novi Velikog vijea, narodni prvaci, dovode ovjeka za koga sma-
traju da je zasluio smrt, zar je potrebno da pita za optube
protiv Njega? Nadali su se da e ostaviti dojam na Pilata svije-
u o svojoj vanosti i tako ga navesti da se suglasi s njihovim
zahtjevom bez provoenja prethodnih sasluanja. arko su e-
ljeli da se njihova presuda potvrdi, jer su znali da bi narod kao
svjedok Kristovih udesnih djela mogao ispriati neto sasvim
drukije od izmiljotine koju su sada ponovno iznosili.
Sveenici su smatrali da uz pomo slabog i kolebljivog Pi-
lata bez ikakvih potekoa mogu sprovesti svoje namjere. Prije
ovoga on je u urbi potpisivao smrtne presude osuujui ljude
za koje su znali da ne zasluuju smrt. Prema njegovoj procjeni
ivot sunja malo je vrijedio; njegova nevinost ili krivnja nisu 725
imali neko posebno znaenje. Sveenici su se nadali da e Pilat
bez sasluanja presuditi Isusu smrtnu kaznu. To su traili kao
izraz naklonosti za njihov veliki narodni blagdan.
Meutim, u ovom sunju postojalo je neto to je zadra-
valo Pilata da tako postupi. Nije se usuivao to uiniti. Pro-
zreo je namjere sveenika. Prisjetio se kako je Isus nedavno
podigao Lazara iz mrtvih, ovjeka koji je bio mrtav etiri dana,
pa je odluio da prije no to potpie presudu, sazna koje su
optube protiv Njega i mogu li se one dokazati.
600 Isusov ivot
Ako je va sud dovoljan, rekao je, zato ste zatvorenika

doveli k meni? Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu.
Ovako primorani, sveenici su priznali da su Ga ve osudili,
ali da moraju imati i Pilatovu presudu da bi njihova postala pra-
vosnanom. Kakva je vaa presuda? upitao je Pilat. Smrtna
kazna, odgovorili su, ali po zakonu ne smijemo nijednog o-
vjeka pogubiti. Traili su od Pilata da se osloni na njihovu ri-
je o Kristovoj krivnji i da odobri i njihovu presudu. Oni e
preuzeti odgovornosti za kraj.
Pilat nije bio pravedan ili savjestan sudac; ali ma koliko
bio moralno slab, nije htio udovoljiti njihovom zahtjevu. On nee
osuditi Isusa dok se ne iznese optuba protiv Njega. Sveenici
su postali zbunjeni. Vidjeli su da svoje licemjerstvo moraju jo
vjetije sakriti. Ne smiju dopustiti da izgleda kako je Krist uhi-
en iz vjerskih razloga. Da se ovo iznijelo kao razlog, njihove
optube kod Pilata ne bi imale nikakvu vanost. Moraju sve
prikazati tako da izgleda da je Isus radio protiv opih zakona;
tada moe biti kanjen kao politiki krivac. Meu Hebrejima
stalno su izbijali neredi i bune protiv rimske vlasti. Uguujui
takve pobune Rimljani su postupali vrlo strogo i bili stalno sprem-
ni suzbiti sve to bi moglo dovesti do pobune.
Samo nekoliko dana prije ovoga farizeji su pokuali uhva-
titi Krista u zamku pitanjem: Je li nam doputeno dati caru
porez ili nije? Ali Krist je razotkrio njihovo licemjerstvo. Pri-
sutni Rimljani vidjeli su potpuni promaaj ovih zavjerenika i
njihov poraz kad im je odgovorio: Dakle... dajte caru carevo,
a Bogu Boje! (Luka 20,22-25)
Sad su sveenici smatrali da trebaju prikazati kako je tom
726 prilikom Krist uio ono to su se nadali da e uiti. U svojoj
bezobzirnosti pozvali su u pomo lane svjedoke govorei:
Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje davati porez
caru, a o sebi tvrdi da je Mesija, kralj. Tri optube i svaka
od njih bez osnove. Sveenici su to znali, ali su bili spremni
posluiti se krivokletstvom, samo da bi osigurali ostvarenje
svog cilja.
Pilat je prozreo njihove namjere. Nije vjerovao da je za-
tvorenik kovao zavjeru protiv vlasti. Njegova blaga i skromna
pojava bila je u potpunom neskladu s optubom. Pilat je bio
uvjeren da je skovana duboka zavjera da se uniti jedan nevini
ovjek koji je stao na put hebrejskim dostojanstvenicima. Okre-
nuvi se Isusu upitao je: Jesi li ti kralj idovski? Spasitelj je

odgovorio: Ti kae. I dok je govorio, Njegovo je lice zasvijetlilo
kao da Ga je obasjao snop suneve svjetlosti.
Kad su uli Njegov odgovor, Kaifa i njegova pratnja po-
zvali su Pilata da posvjedoi kako je Isus priznao zloin za koji
je optuen. Bunim povicima sveenici, knjievnici i poglavari
zahtijevali su da On bude osuen na smrt. Povike je prihvatila
svjetina i nastala je zagluujua buka. Pilat je bio zbunjen. Vi-
dei da Isus ne odgovara svojim tuiteljima, Pilat Mu je rekao:
Nita ne odgovara? Gledaj koliko te optuuju! Ali Isus ne
odgovori nita vie.
Stojei iza Pilata, na vidiku svima u sudnici, Krist je uo
ruenje; ali na sve lane optube nije odgovorio ni jednom rijeju.
Njegovo dranje jasno je pokazivalo da je nevin. Postojano je
stajao pred estinom valova koji su udarali oko Njega. Izgle-
dalo je kao da se silni valovi gnjeva diu sve vie i vie, kao
valovi burnog oceana i razbijaju oko Njega, ali Ga ne dodiruju.
Stajao je u utnji, ali je Njegova utnja bila rjeita. Bila je kao
svjetlost koja sja iz ovjekove nutrine i obasjava svu osobu.
Pilat je bio iznenaen Njegovim dranjem. Je li ovaj ovjek
ne obraa pozornost na sudski postupak zato to Mu nije stalo
da spasi svoj ivot? pitao je samog sebe. Dok je promatrao
Isusa kako bez uzvraanja podnosi uvrede i ismijavanja, osjetio
je da Isus ne moe biti tako nepravedan i nepoten kao to su
to bili buni sveenici. Nadajui se da e od Njega saznati isti-
nu i da bi izbjegao mete gomile, Pilat je Isusa poveo ustranu
i ponovno Ga zapitao: Jesi li ti kralj idovski?
Isus nije neposredno odgovorio na ovo pitanje. Znao je da
se Sveti Duh bori s Pilatom, pa mu je dao priliku da izrazi svoje 727
uvjerenje. Kae li to sam od sebe, upitao je, ili su ti to
drugi za me rekli? To znai, jesu li ovo Pilatovo pitanje po-
krenule optube sveenika, ili elja da primi svjetlost od Kri-
sta? Pilat je razumio Kristov nagovjetaj, ali se u njegovom srcu
pojavila gordost. Nije elio priznati osvjedoenje koje ga je
optereivalo. Zar sam ja idov? rekao je. Tvoj narod i glavari
sveeniki meni su te predali. to si uinio?
Pilatova je zlatna prilika prola. Pa ipak, Isus ga nije osta-
vio bez jo vee svjetlosti. Premda nije neposredno odgovorio
na Pilatovo pitanje, jasno je izloio svoju zadau. Jasno je re-
kao Pilatu da On ne eli zemaljsko prijestolje.
602 Isusov ivot
Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu, rekao je. Kad

bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvo-
rani borili da ne budem predan idovima. Ali moje kraljevstvo
nije odavde. Dakle, ti si kralj? ree mu Pilat. Dobro veli
odgovori mu Isus ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i zato
doao na svijet da svjedoim za istinu. Svatko tko je prijatelj
istine slua moj glas.
Krist je potvrdio da je Njegova rije sama po sebi klju
koji e otvoriti tajnu onima koji su je spremni prihvatiti. Ona
u sebi ima silu i to je tajna irenja Njegovog kraljevstva istine.
elio je da Pilat shvati kako se samo primanjem i usvajanjem
istine njegova upropatena narav moe obnoviti.
Pilat je elio saznati istinu. U njegovom je umu vladala po-
metnja. udno je prihvaao Spasiteljeve rijei i njegovo je srce
bilo pokrenuto velikom enjom da sazna to je istina i kako
je moe dokuiti. to je istina? upitao je, ali nije priekao
odgovor. Gnjevni glasovi koji su se ve uli izvana podsjetili
su ga na obveze u tom trenutku, jer su sveenici buno zahti-
jevali brzo djelovanje. Izaavi pred Hebreje, odluno je obja-
vio: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje.
Ove rijei neznaboakog suca bile su otar ukor lukav-
stvu i licemjerju izraelskih poglavara koji su optuivali Spasi-
telja. Kad su to sveenici i starjeine uli od Pilata, njihovom
razoaranju i bijesu nije bilo kraja. Odavno su kovali zavjeru i
ekali ovu priliku. Kad su vidjeli da bi Isus mogao biti oslobo-
en, bili su Ga spremni raskinuti na komade. Glasno su optu-
728 ivali Pilata i prijetili da e ga tuiti rimskoj vladi. Optuivali
su ga da nee osuditi Isusa, koji se, po njihovoj tvrdnji, digao
protiv cezara.
Ljutiti glasovi govorili su da je Isusov buntovniki utjecaj
dobro poznat u cijeloj zemlji. Sveenici su izjavljivali: On buni
narod, uei po svoj Judeji, poev od Galileje pa dovde.
U tom trenutku Pilat nije pomiljao osuditi Isusa. Znao je
da su Ga Hebreji optuili iz mrnje i predrasuda. Znao je to
mu je dunost. Pravda je zahtijevala da se Krist odmah oslo-
bodi. Ali Pilat se bojao zlovolje naroda. Ne bude li im predao
Isusa u ruke, podii e se buna, a on se bojao s njom suoiti.
Kad je uo da je Krist iz Galileje, odluio je poslati Ga Herodu,
upravitelju te pokrajine, koji se tada nalazio u Jeruzalemu. Ovim
postupkom Pilat je mislio prebaciti odgovornost za suenje sa
sebe na Heroda. Ovo je takoer smatrao dobrom prilikom da

izgladi jednu svau s Herodom. Tako se i dogodilo. Dva namjes-
nika sprijateljila su se preko suenja Spasitelju.
Pilat je ponovno predao Isusa vojnicima koji su Ga uz
ruganje i vrijeanje svjetine hitno odveli u Herodovu sudsku
dvoranu. Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; odavna je
elio da ga vidi. Nikada ranije nije sreo Spasitelja, ali je odavno
elio da ga vidi, jer je mnogo sluao za njega, i nadae se da
e vidjeti od njega kakvo udo. To je bio onaj Herod ije su
ruke bile umrljane krvlju Ivana Krstitelja. Kad je Herod prvi
put uo o Isusu, obuzet uasom rekao je: Onaj komu sam ja
odrubio glavu, Ivan uskrsnuo je! i stoga udesne moi dje- 729
luju u njemu. (Marko 6,16; Matej 14,2) Ali ipak, Herod je e-
lio vidjeti Isusa. Sad se kralju ukazala prilika da ovom proroku
spasi ivot, pa se nadao da e zauvijek iz svojih misli izgnati
sjeanje na onu krvavu glavu koja je na pladnju iznesena pred
njega. Takoer je elio ugoditi svojoj znatielji pa je mislio da
bi Krist uinio sve to se trai od Njega ako Mu se ponudi ika-
kva prilika za osloboenje.
Velika skupina sveenika i starjeina pratila je Krista do
Heroda. Kad je Spasitelj uveden, svi dostojanstvenici govorei
uzbueno iznosili su svoje optube protiv Njega. Meutim, He-
rod se nije obazirao na njihove optube. Zapovjedio je da se
Kristu skinu okovi, istodobno optuujui Njegove neprijatelje
to su grubo postupali s Njim. Promatrajui suosjeajno mir-
no lice Spasitelja svijeta, itao je na njemu samo mudrost i
istou. On je, kao i Pilat, bio zadovoljan to je Krist optuen
iz zlobe i zavisti.
Kristu je Herod postavio mnoga pitanja, ali Spasitelj je za
sve to sauvao duboki mir. Na kraljevu zapovijed uvedeni su
nemoni i bolesni i Kristu je zapovjeeno da svoje tvrdnje do-
kae time to e izvesti udo. Herod je rekao: Ljudi govore
da Ti moe izlijeiti bolesne. elim provjeriti da nisu
preuveliali Tvoju slavu. Isus nije odgovorio, pa je Herod i
dalje uporno navaljivao: Ako moe initi uda za druge, uini
ih sada za sebe pa e ti biti doista dobro. Ponovno je zapo-
vjedio: Pokai nam jedan znak da ima silu koju Ti glasine
pripisuju. Meutim, Krist je bio slian onome koji nita ne uje
i ne vidi. Boji Sin uzeo je na sebe ovjekovu prirodu. On mora
djelovati onako kao to se ovjek mora ponaati u takvim okol-
604 Isusov ivot
nostima. Stoga nije elio uiniti nikakvo udo da bi se izbavio

od boli i ponienja koje ovjek mora podnijeti kad se nae u
slinom poloaju.
Herod je obeao Kristu da e biti osloboen ako pred njim
uini neko udo. Kristovi tuitelji vidjeli su vlastitim oima
udesna djela uinjena Njegovom silom. uli su Ga kako zapo-
vijeda grobu da vrati svoga mrtvaca. Vidjeli su mrtvaca kako
izlazi pokoravajui se Njegovom glasu. Obuzeo ih je strah da i
sad ne uini kakvo udo. Najvie od svega bojali su se oitova-
nja Njegove sile. Takav dokaz zadao bi smrtni udarac njihovim
730 planovima i moda ih stajao ivota. Ponovno su zabrinuti sve-
enici i poglavari podignuli buru optubi protiv Njega. Povi-
avajui svoje glasove, govorili su: On je izdajica, bogohulnik!
On ini svoja uda silom Belzebuba, kneza avolskog. Sud-
skom dvoranom zavladala je zbrka, jedni su vikali jedno, drugi
drugo.
Herodova je savjest bila sada mnogo neosjetljivija nego kad
je s uasom sluao Herodijadin zahtjev za glavom Ivana Krsti-
telja. Neko vrijeme osjeao je alac grinje savjesti zbog svog
stranog djela; ali zbog raspusna ivota njegova je moralna svi-
jest postajala sve unienija. Njegovo srce tako je okorjelo da
se sad ak hvalio kaznom na koju je osudio Ivana zbog toga
to se usudio ukoriti ga. Sad je prijetio Isusu, ponavljajui da
ima vlast da Ga oslobodi ili osudi. Meutim, nijednim znakom
Isus nije pokazao da je uo ijednu rije.
Heroda je gnjevila ova utnja. Izgledalo je da ona znai pot-
punu ravnodunost prema njegovom autoritetu. Tatom i raz-
metljivom kralju otvoreni ukor bio bi manje uvredljiv nego ta-
kvo neuvaavanje njegove osobnosti. Ponovno je ljutito zapri-
jetio Isusu, koji je jo stajao nepomian i utljiv.
Zadovoljiti beskorisnu znatielju nije bila Kristova zadaa
na ovom svijetu. On je doao iscijeliti ranjene u srcu. On ne
bi utio da je mogao izgovoriti ijednu rije kojom bi izlijeio
rane duama bolesnim od grijeha. Ali nije imao nijednu rije
za one koji bi pogazili istinu svojim nesvetim nogama.
Krist je mogao kazati Herodu takve rijei koje bi probile
ui ovom okorjelom kralju. Mogao ga je ispuniti strahom i drh-
tanjem prikazujui mu sva bezakonja njegovog ivota i straho-
tu kazne koja mu se pribliavala. Ali svojom utnjom Krist mu
je uputio najstroiji ukor. Herod je odbacio istinu koju mu je
izloio najvei meu prorocima i stoga nije zavrijedio nikakvu

drugu vijest. Velianstvo Neba nije za njega imalo nijednu rije.
To uho koje je uvijek bilo spremno sluati ljudske nevolje, nije
slualo Herodove naredbe. Te oi koje su uvijek s ljubavlju pu-
nom saaljenja i pratanja poivale na grjeniku koji se kaje,
nijednim se pogledom nisu zaustavile na Herodu. Te usne koje
su izgovarale najdojmljivije istine, koje su se glasom najnje-
nijeg preklinjanja zauzimale za najgrenije i najodbaenije, bi-
le su zatvorene za oholog kralja koji nije osjeao potrebu za
Spasiteljem.
Herodovo je lice potamnjelo od srdbe. Obrativi se mno-
tvu, ljutito je proglasio Isusa varalicom. Zatim je rekao Kristu: 731
Ako ne bude dokazao da si ono to tvrdi, predat u te voj-
nicima i narodu. Oni e te moda uspjeti natjerati da govo-
ri. Ako si varalica, smrt iz njihovih ruku jedino je to za-
sluuje; ako si Boji Sin, oslobodi se tako to e uiniti ne-
ko udo.
Tek to je izgovorio ove rijei, svjetina je navalila na Krista.
Kao divlje zvijeri bacili su se na plijen. Isusa su vukli na sve
strane, a Herod se pridruio gomili elei poniziti Bojeg Si-
na. Da rimski vojnici nisu posredovali i odbili gnjevnu svjetinu,
Spasitelja bi raskinuli na komade.
Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom stra-
om. Zatim ga obue u bijelu haljinu. Rimski su se vojnici
pridruili ovom zlostavljanju. Sve to su ovi zli, iskvareni voj-
nici, potpomognuti Herodom i hebrejskim dostojanstvenicima,
mogli smisliti uinili su Spasitelju. Ali Njegovo boansko strp-
ljenje nije malaksalo.
Kristovi su gonitelji pokuali procijeniti Njegov karakter
prema svom vlastitom; prikazivali su Ga tako zlim kao to su
sami. Ali iza onog to se moglo vidjeti pojavljivao se drugi pri-
zor prizor koji e oni vidjeti jednog dana u svoj njegovoj
slavi. Bilo je nekih koji su drhtali u Kristovoj nazonosti. Dok
se surova svjetina klanjala pred Njim ismijavajui Ga, neki koji
su doli s istim ciljem vraali su se prestraeni i uutkani. He-
rod je bio osvjedoen. Posljednje zrake milosti obasjavale su
njegovo srce otvrdnuto grijehom. Osjeao je da to nije obian
ovjek; jer je boanska priroda zasjala kroz ljudsku. U trenut-
ku dok je Krist bio okruen rugaima, preljuboincima i ubojica-
ma, Herod je osjeao da promatra Boga na Njegovu prijestolju.
606 Isusov ivot
Okorjeli, kakav je bio, nije se usudio potvrditi Kristovu pre-

sudu. elio se osloboditi strane odgovornosti i stoga je poslao
Isusa natrag u rimsku sudnicu.
Pilat je bio razoaran i vrlo nezadovoljan. Kad su se Hebreji
vratili sa svojim zatvorenikom, nestrpljivo ih je upitao to ele
od njega. Podsjetio ih je da je ve sasluao Isusa i da nije naao
nikakve krivnje na Njemu; rekao im je da su iznijeli optube
protiv Njega, ali da nisu mogli dokazati ni jednu jedinu. Po-
slao je Isusa Herodu, tetrarhu Galileje, jednome koji je bio pri-
padnik njihovog naroda, ali on nije naao na Njemu nita to
zasluuje smrt. Dakle: iibat u ga, rekao je Pilat, i pustiti.
Ovdje je Pilat pokazao svoju slabost. Izjavio je da je Isus
732 nevin, ali Ga je ipak bio voljan iibati kako bi umirio Njegove
tuitelje. Bio je spreman rtvovati pravdu i naelo da bi se
nagodio sa svjetinom. To ga je dovelo u nepovoljan poloaj.
Gomila se oslonila na njegovu neodlunost i jo upornije tra-
ila ivot zarobljenika. Da je Pilat odmah odluno stao, odbija-
jui osuditi ovjeka za koga je utvrdio da je nevin, prekinuo
bi sudbonosni lanac koji e ga drati okovanog u grinji savje-
sti i krivnji dokle god bude iv. Da je sproveo u djelo ono to
je smatrao da je pravo, Hebreji se ne bi usuivali nalagati mu
to da ini. Krista bi ubili, ali krivnja ne bi poinula na Pilatu.
Meutim, Pilat se sve vie ogluavao o glas svoje savjesti. Naao
je izgovor da ne sudi po pravdi i pravinosti, pa se sad naao
gotovo bespomoan u rukama sveenika i poglavara. Ovo ko-
lebanje i neodlunost potvrdili su njegovu propast.
ak i sad Pilat nije ostavljen da djeluje slijepo. Boanska
vijest odvraala ga je da ne uini djelo na koje se spremao.
Kao odgovor na Kristovu molitvu, Pilatovoj se eni javio aneo
s Neba i ona je u snu vidjela Spasitelja i razgovarala s Njim.
Pilatova ena nije bila Hebrejka, ali dok je u svom snu proma-
trala Isusa, nije nimalo posumnjala u Njegov karakter ili posla-
nje. Znala je da je On nebeski Knez. Vidjela Ga je na suenju
u sudskoj dvorani. Vidjela Mu je ruke vrsto vezane poput ruku
nekog zloinca. Vidjela je Heroda i njegove vojnike kako obav-
ljaju svoje strano djelo. ula je sveenike i poglavare, ispu-
njene zaviu i zlobom, kako bijesno optuuju. ula je rijei:
Mi imamo Zakon i po Zakonu naemu valja da umre. Vidjela
je Pilata kako predaje Isusa da Ga ibaju, premda je izjavio:
Nikakve krivnje ne nalazim na ovome ovjeku. ula je presudu
koju je izrekao Pilat i vidjela ga je kako predaje Krista Njegovim

ubojicama. Vidjela je kri podignut na Golgoti. Vidjela je zemlju
obavijenu tamom i ula tajanstveni uzvik: Svri se! Njezinom
pogledu nametnuo se jo jedan prizor. Vidjela je Krista kako
sjedi na velikom bijelom oblaku, dok se Zemlja ljulja u prosto-
ru, i njegove ubojice kako bjee od Njegove slave. Probudila
se s uzvikom uasa i odmah napisala Pilatu rijei opomene.
Dok se Pilat kolebao to uiniti, glasonoa se progurao kroz
gomilu i predao mu u ruke pismo njegove ene koje je glasilo:
Nemoj se nikako mijeati u stvar toga pravednika, jer sam da-
nas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!
Pilat je problijedio. Bio je zbunjen svojim proturjenim 733
osjeajima. U njegovoj neodlunosti sveenici i poglavari jo
su vie raspaljivali narod. Pilat je bio primoran na djelovanje.
Sad se sjetio jednog obiaja koji bi mogao posluiti Kristovu
osloboenju. Bio je obiaj da se na ovaj blagdan oslobodi je-
dan zatvorenik koga narod izabere. Obiaj je bio neznaboa-
kog podrijetla; u njemu nije bilo ni trunke pravinosti, ali He-
breji su ga vrlo cijenili. U to vrijeme rimske vlasti drale su
jednog zatvorenika osuenog na smrt koji se zvao Baraba. Ovaj
se ovjek izdavao za Mesiju. Tvrdio je da ima vlast na svijetu
uspostaviti nov poredak, da ga usmjeri u dobrom pravcu. Pod
sotonskom je obmanom tvrdio da mu pripada sve to moe
zadobiti kraom i pljakom. inio je udesna djela sotonskom
silom, stekao u narodu mnogo pristaa i izazvao pobune protiv
rimske vlasti. Pod platem vjerskog oduevljenja bio je okorjeli
i opaki zlikovac, sklon pobuni i nasilju. Dajui narodu da iza-
bere izmeu ovog ovjeka i nevina Spasitelja, Pilat se nadao
da e potaknuti osjeaj za pravdu. Nadao se da e zadobiti nji-
hovu naklonost prema Kristu nasuprot sveenicima i poglava-
rima. Stoga je, okreui se mnotvu, vrlo ozbiljno rekao: Koga
hoete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Mesiju?
Odgovor svjetine odjeknuo je kao rika divljih zvijeri: Pusti
nam Barabu! Uzvik Barabu! Barabu! postajao je sve glasniji
i glasniji. Mislei da narod nije razumio njegovo pitanje, Pilat
je upitao: Hoete li da vam pustim kralja idovskog? Meu-
tim, oni su ponovno povikali: Ovoga smakni, a pusti nam Ba-
rabu! to da onda uinim s Isusom zvanim Mesija? upitao
je Pilat. Ponovno je uskomeano mnotvo zaurlalo nalik zlim
duhovima. Pravi demoni u ljudskom obliku bili su u mnotvu,
608 Isusov ivot
i to se drugo moglo oekivati do odgovor: Neka se razap-

ne!
Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da e doi do ovoga.
Ustuknuo je od izruenja nevina ovjeka na najsramniju i
najsvirepiju smrt koja se moe dosuditi. Kad je urlanje presta-
lo, okrenuo se narodu i rekao: A kakvo je zlo uinio? Ali slu-
aj je otiao predaleko da bi se uvaili dokazi. Ono to su e-
ljeli nije bio dokaz o Kristovoj nevinosti, ve Njegova osuda.
Jo Ga je uvijek Pilat nastojao spasiti. On im trei put ree:
Pa kakvo je zlo uinio? Ja ne naoh na njemu nita to bi za-
734 sluivalo smrt. Dakle: iibat u ga i pustiti. Ve sam nagovje-
taj Njegova osloboenja deseterostruko je pojaao gnjev na-
roda. Raspni ga, raspni! vikali su. Bura, izazvana Pilatovom
neodlunou, bivala je sve jaa i jaa.
Isusa, iscrpljena umorom i pokrivena ranama, javno su
bievali. Vojnici ga odvedoe u nutrinu palae, u takozvani pre-
torij, te sazvae cijelu etu. Ogrnue ga skrletnom kabanicom,
pa opletoe trnovu krunu i njom ga okrunie. Tada ga poee
pozdravljati: Zdravo, kralju idovski! I udarahu ga trskom po
glavi, pljuvahu ga, pregibahu koljena i klanjahu mu se. Povre-
meno neka zla ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u
ruku i udarala Ga njome po trnovoj kruni, zabadajui tako tr-
nje u Njegove sljepoonice, dok su se kapi krvi slijevale niz
Njegovo lice i bradu.
udite se, Nebesa! I zapanji se, Zemljo! Gledajte muitelja
i muenog! Pomahnitala svjetina opkolila je Spasitelja svijeta.
Ruganje i ismjehivanje mijeaju se s nepristojnim psovkama i
huljenjem. Neosjetljiva svjetina podsmjehuje se Njegovu skro-
mnu podrijetlu i jednostavnom ivotu. Rugaju se Njegovoj tvr-
dnji da je Boji Sin, a prostake ale i uvredljivo podrugivanje
prelaze s usana na usne.
Sotona predvodi svirepu svjetinu u njezinu zlostavljanju
Spasitelja. Namjeravao Ga je, ako je mogue, navesti na osvetu
ili Ga natjera da se udom oslobodi i tako srui plan spasenja.
Samo jedna mrlja u Njegovom ljudskom ivotu, jedan neuspje-
an pokuaj Njegove ljudske prirode da podnese tu stranu ku-
nju, i Boje Janje bi bilo nesavrena rtva, a ovjekovo otkup-
ljenje promaaj. Meutim, On koji je mogao zapovjediti da Mu
dou u pomo nebeske vojske On koji je mogao otjerati i
zastraiti svjetinu otkrivanjem sjaja Njegovog boanskog velian-
stva u savrenom se miru podinio najsurovijim uvredama i

ruenju.
Kristovi su neprijatelji traili udo kao dokaz Njegova bo-
anstva. Imali su neusporedivo vei dokaz od ijednog koji su
traili. Kao to je svirepost unizila Njegove muitelje ispod
ljudskog dostojanstva i uinila ih slinim Sotoni, tako su krot-
kost i strpljivost uzdigli Isusa iznad ljudskog i dokazali Njego-
vo srodstvo s Bogom. Njegovo ponienje bilo je jamstvo Nje-
gova uzdizanja. Kapi krvi koje su u samrtnim mukama tekle s
Njegovih ranjenih sljepoonica niz lice i bradu bile su jamstvo
Njegova pomazanja uljem radosti (Hebrejima 1,9) kao naeg
Velikog sveenika.
Sotonin bijes bio je velik kad je vidio da sva zlostavljanja 735
nanesena Spasitelju nisu iznudila ni najmanje gunanje s Nje-
govih usana. Premda je na sebe uzeo ljudsku prirodu, bio je
ojaan boanskom snagom i nije se udaljio ni u emu od volje
svojega Oca.
Kad je Pilat predao Isusa da bude bievan i naruen, mislio
je da e izazvati saaljenje mnotva. Nadao se da e narod to
smatrati dovoljnom kaznom. Smatrao je da e ak i zloba sve-
enika biti zadovoljena. Ali, u kanjavanju ovjeka koji je bio
proglaen nevinim, pronicljivi Hebreji zamijetili su slabost. Znali
su da je Pilat pokuavao spasiti ivot zatvoreniku, pa su odlu-
ili da Isus nipoto ne bude osloboen. Da bi nam ugodio i
zadovoljio nas, Pilat Ga je iibao, mislili su, pa ako budemo
vrili pritisak do odluujueg trenutka, sigurno emo postii
svoj cilj.
Pilat je sad poslao da Barabu dovedu u sudnicu. Zatim je
jednog kraj drugog izveo pred narod oba zatvorenika i poka-
zujui na Spasitelja, rekao sveanim glasom: Evo ovjeka! Evo
ga izvodim k vama van, da vidite da na njemu ne nalazim ni-
kakve krivice.
Tu je stajao Boji Sin, nosei haljinu poruge i trnov vijenac.
Obnaen do pojasa, Njegova lea bila su u dugim, stranim mo-
dricama iz kojih je neprekidno tekla krv. Iscrpljenost i bol ogle-
dali su se na okrvavljenu licu; Njegov izgled nikada nije bio
ljepi nego tada. Spasiteljevo lice nije bilo izmijenjeno pred
Njegovim neprijateljima. Svakom crtom izraavao je blagost, spo-
kojstvo i najnjeniju samilost prema svojim surovim neprijate-
ljima. U Njegovom ponaanju nije bilo kukavike slabosti, ve
610 Isusov ivot
snage i dostojanstva dugog trpljenja. Zatvorenik je kraj Njega

bio dojmljiva suprotnost. Svaka crta Barabinog lica odavala je
okorjelog razbojnika kakav je doista i bio. Suprotnost je govorila
svakom promatrau. Neki od nazonih su plakali. Dok su gle-
dali Isusa, njihova su srca bila ispunjena suosjeanjem. ak su
i sveenici i poglavari bili osvjedoeni da je doista ono to je
za sebe tvrdio.
Rimski vojnici koji su okruavali Krista nisu svi bili tako
tvrdokorni, neki su ozbiljno promatrali Njegovo lice traei dokaz
je li doista zloinac ili opasni krivac. S vremena na vrijeme okre-
nuli bi se i bacili prezrivi pogled na Barabu. Nije bio potreban
neki veliki promatraki dar da bi ga potpuno prozreli. Ponov-
no su se okrenuli Onome koji se nalazio na sudu. Gledali su
boanskog Patnika s osjeajem dubokog saaljenja. Kristova ti-
736 ha pokornost utisnula je u njihove misli prizor koji se nikada
nee izbrisati dok Ga ne priznaju kao Krista ili odbace i tako
odlue o svojoj sudbini.
Pilat je bio zadivljen Spasiteljevim strpljenjem bez jauka.
Nije sumnjao da e izgled ovog ovjeka, nasuprot Barabi, u
Hebrejima probuditi suut. Meutim, nije shvatio fanatinu mr-
nju sveenika prema Njemu koji je, kao svjetlost svijetu, ui-
nio da se pokae njihovo mranjatvo i zabluda. Razjarili su
svjetinu pa su sveenici, poglavari i narod ponovno podignuli
svoj glas s onim stranim uzvikom: Raspni ga, raspni! Napo-
kon, izgubivi svako strpljenje, zbog njihove nerazumne svire-
posti, Pilat je oajniki povikao: Uzmite ga vi... i razapnite!
Ja na njemu ne nalazim krivnje.
Rimski namjesnik, premda naviknut na svirepe prizore, osje-
ao je suut prema napaenom zatvoreniku, koji se iako osuen
i bievan, krvava ela i ranjenih lea, jo uvijek drao kao kralj
na prijestolju. Meutim, sveenici su izjavili: Mi imamo Zakon...
i po tome Zakonu mora umrijeti, jer se pravio Sinom Bojim.
Pilat je bio zaprepaten. Nije imao pravu predodbu o Kristu
i Njegovoj misiji, ali je imao nejasnu vjeru u Boga i bia uzvi-
enija od ljudskog roda. Misao koja je ranije prola kroz nje-
gov um sad je dobila odreeniji oblik. Pitao se ne stoji li pred
njim moda boansko bie, obueno u purpurnu haljinu poru-
ge i okrunjeno vijencem od trnja.
Ponovno je otiao u sudsku dvoranu i rekao Isusu: Odakle
si ti? Ali Isus mu nije odgovorio. Spasitelj je slobodno govorio
Pilatu, objanjavajui mu svoju zadau koju je imao kao svje-

dok za istinu. Pilat je prezreo svjetlost. Zlouporabio je visoki
sudaki poloaj podreujui svoja naela i vlast zahtjevima svje-
tine. Isus za njega nije vie imao svjetlosti. Ozlojeen njego-
vom utnjom, Pilat je gordo rekao:
Meni ne odgovara? Ne zna li da imam vlast osloboditi
te i da imam vlast razapeti te?
Isus je odgovorio: Ne bi imao nada mnom nikakve vlas-
ti... kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me tebi
predade vei grijeh.
Tako je milostivi Spasitelj, usred najveih patnji i boli, op-
ravdao koliko je to bilo mogue, djelo rimskog namjesnika koji
Ga je predao da bude raspet. Kakav je to prizor koji svijet tre-
ba naslijediti za sva vremena! Kako on osvjetljuje karakter Onoga
koji je Sudac cijele zemlje!
Zato je onomu, rekao je Isus, koji me tebi predade vei 737
grijeh. Ovim je Krist mislio na Kaifu, koji je, kao veliki sve-
enik, predstavljao hebrejski narod. Oni su znali naela prema
kojima se upravlja rimska vlast. Imali su svjetlost u proroan-
stvima koja su svjedoila o Kristu i Njegovu nauku i udima.
Hebrejski su suci dobili nepogreive dokaze o boanstvu Ono-
ga koga su osudili na smrt. Njima e biti sueno prema svjet-
losti koju su dobili.
Najvea krivnja i najtea odgovornost pripada onima koji
su zauzimali najvia mjesta u narodu, uvarima svetih vrijed-
nosti koje su sad tako neasno izdavali. Pilat, Herod i rimski
vojnici uglavnom su malo znali o Isusu. Mislili su da ugaaju
sveenicima i poglavarima time to Ga zlostavljaju. Nisu imali
svjetlost koju je hebrejski narod tako obilno primio. Da je svjet-
lost dana vojnicima, oni ne bi tako surovo postupali s Kristom.
Pilat je opet predloio da oslobodi Spasitelja. A idovi su
vikali: Ako ovoga oslobodi, nisi prijatelj caru! Na taj nain
ovi licemjeri pretvarali su se da su zabrinuti za cezarevu vlast.
Od svih protivnika rimske vladavine, Hebreji su bili najogore-
niji. Kad su bili sigurni, najokrutnije su provodili svoje narod-
ne i vjerske zahtjeve; ali kad su eljeli ostvariti neku surovu
namjeru, uzdizali su cezarevu mo. Da bi postigli Kristovo uni-
tenje, pokazivali su se lojalnim tuinskoj vladavini koju su mrzili.
Svaki koji se pravi kraljem, nastavili su, protivi se caru.
To je dirnulo Pilatovo najosjetljivije mjesto. Rimska vlast sum-
612 Isusov ivot
njala je u Pilata, i znao je da bi takav izvjetaj prouzroio nje-

govu propast. Znao je da bi se gnjev Hebreja okrenuo protiv
njega ako im se suprotstavi. Oni e uiniti sve to mogu dok
ne izvre svoju odmazdu. Pred sobom je imao primjer uporno-
sti kojom su traili ivot Onoga koga su bezrazlono mrzili.
Pilat je tada zauzeo svoje mjesto na sudakoj stolici i po-
novno predstavio Isusa narodu govorei: Evo vam kralja! Po-
novno se uo bijesni uzvik: Uzmi, uzmi, raspni ga! Glasom
koji se nadaleko uo Pilat je upitao: Vaega kralja da razap-
nem? Ali neiste i bogohulne usne izrekle su rijei: Mi ne-
mamo drugoga kralja osim cara.
Izborom neznaboakog vladara, hebrejski se narod uda-
738 ljio od Boje vladavine. Odbacili su Boga kao svog Cara. Odsad
pa nadalje nemaju vie osloboditelja. Nemaju cara osim ceza-
ra. Sveenici i uitelji naveli su narod na ovo. Oni su bili odgo-
vorni za ovo i sve strane posljedice koje su uslijedile. Vjerske
su voe bile krive za grijeh i propast naroda.
Kako Pilat vidje da tim nita ne postie i da buka biva
samo jo vea, uze vodu te opra ruke pred svjetinom, govo-
rei: Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaa stvar!
U strahu i samoosudi Pilat je promatrao Isusa. U prostranom
moru podignutih lica, Isusovo je lice jedino bilo mirno. Oko
Njegove glave kao da je blistala blaga svjetlost. Pilat je u svom
srcu rekao: On je Bog. Okrenuvi se mnotvu izjavio je: Ja sam
ist od njegove krvi. Uzmite Ga vi i raspnite. Ali znajte, svee-
nici i poglavari, proglaavam Ga pravednim ovjekom. Neka Onaj
za koga On tvrdi da je njegov Otac sudi vama a ne meni za
dananje djelo. Tada je rekao Isusu: Oprosti mi za ovo; ja Te
ne mogu spasiti. Poto je ponovo dao iibati Isusa, predao Ga
je da se razapne.
Pilat je elio osloboditi Isusa. Meutim, uvidio je da to ne
moe uiniti i sauvati svoj poloaj i ast. Radije je izabrao
rtvovati jedan nevini ivot nego izgubiti svoju svjetovnu mo.
Koliko je mnogo onih koji, da bi izbjegli tetu ili patnje, na
slian nain rtvuju naelo. Savjest i dunost pokazuju na je-
dan put, a osobna korist na drugi. Nain razmiljanja snano
kree u pogrenom pravcu, i onaj koji pravi sporazume sa zlom
biva odnesen u gustu tamu krivnje.
Pilat je popustio zahtjevima svjetine. Radije je predao Isu-
sa da bude raspet nego se izloio opasnosti da izgubi svoj poloaj.
Ali unato njegovom oprezu, upravo ono ega se bojao kas-

nije ga je snalo. Oduzete su mu poasti, bio je zbaen s viso-
kog poloaja i, muen grinjom savjesti i povrijeenom gordo-
u, ubrzo nakon raspea okonao je svoj ivot. Tako e svi
koji ine ustupke grijehu dobiti samo alost i propast. Neki
se put ini ovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. (Izreke 14,12)
Kad je Pilat izjavio da je nevin u Kristovoj krvi, Kaifa je
prkosno odgovorio: Krv njegova neka padne na nas i na nau
djecu. Ove strane rijei prihvatili su sveenici i poglavari i
one su u mnotvu odjekivale kao neljudska rika. Sve mnotvo
odgovorilo je govorei: Krv njegova neka padne na nas i na
nau djecu.
Izraelski je narod izvrio svoj izbor. Pokazujui na Isusa
govorili su: Ne ovoga, nego Barabu. Baraba, razbojnik i ubo-
jica, bio je Sotonin predstavnik. Krist je bio Boji predstavnik. 739
Krist je bio odbaen; Baraba izabran. Barabu e i dobiti. Izvr-
ivi taj izbor, prihvatili su onoga koji je od poetka bio la-
ljivac i ubojica. Sotona je bio njihov voa. Kao narod radit e
po njegovom naputku. init e njegova djela. Morat e podno-
siti njegovu vladavinu. Taj narod koji je izabrao Barabu umje-
sto Krista osjeat e Barabinu svirepost dokle god bude traja-
lo vrijeme.
Promatrajui izbijeno Boje Janje, Hebreji su vikali: Krv
njegova neka padne na nas i na nau djecu. Taj straan uzvik
uzdignuo se do Bojeg prijestolja. Ta presuda, koju su sami se-
bi izrekli, bila je zapisana na Nebu. Ta je molitva usliana. Krv
Bojeg Sina leala je na njihovoj djeci, na djeci njihove djece,
kao stalna kletva.
Strano se obistinila u razorenju Jeruzalema. Strano se iska-
zala u stanju hebrejskog naroda tijekom tisuu i osam stotina
godina u grani odvojenoj od trsa, u izumrloj nerodnoj lozi
koju treba skupiti i spaliti. Iz zemlje u zemlju po cijelome svi-
jetu, iz stoljea u stoljee, mrtvi, mrtvi u prijestupima i grije-
sima!
Ta e molitva biti na slian nain ispunjena u veliki dan
Suda. Kad Krist bude ponovno doao na Zemlju, ljudi Ga nee
vidjeti kao zatvorenika okruena svjetinom. Tada e Ga vidjeti
kao nebeskog Kralja.
Krist e doi u svojoj slavi, u slavi svog Oca i u slavi svetih
anela. Deset tisua puta deset tisua i tisue tisua anela,
614 Isusov ivot
divnih i pobjednikih Bojih sinova, u nenadmanoj ljepoti i

slavi, pratit e Ga na ovom putu. Tada e On sjediti na prijes-
tolju svoje slave, a pred Njim e biti okupljeni svi narodi. Tada
e Ga vidjeti svako oko, pa i oni koji su Ga proboli. Umjesto
trnova vijenca, nosit e krunu slave krunu u kruni. Umjesto
one stare purpurne kraljevske haljine, bit e obuen u najsjaj-
nije bijele haljine, kako ih ne moe obijeliti nijedan bjelilac
na zemlji. (Marko 9,3) Na Njegovoj odjei i na Njegovu steg-
nu bit e ispisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.
(Otkrivenje 19,16) Tu e biti i oni koji su Ga ismijavali i uda-
rali. Sveenici i poglavari ponovno e vidjeti prizor u sudskoj
dvorani. Pred njima e se pojaviti svaka pojedinost kao da je
ispisana plamenim slovima. Tada e oni koji su traili: Krv
njegova neka padne na nas i na nau djecu! primiti odgovor
740 na svoje traenje. Tada e sav svijet saznati i razumjeti. Oni e
shvatiti protiv koga i ega su se borili oni, jadna, slaba i smrtna
bia. U stranoj duevnoj patnji i uasu povikat e planinama
i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji
sjedi na prijestolju i od Janjetove srdbe, jer doe veliki dan
njihove srdbe! Tko moe opstati? (Otkrivenje 6,16.17)
615
78
Golgota
Marku 15,20-38; Luki 23,26-46; Ivanu 19,16-30.
Uzie na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu ra- 741

zapnu njega.
Da posveti narod svojom krvi, Krist je trpio izvan vrata.
(Hebrejima 13,12) Zbog prekraja Bojeg zakona Adam i Eva
morali su izai iz Edena. Krist, naa Zamjena, trebao je patiti
izvan Jeruzalema. On je umro izvan gradskih vrata, na mjestu
na kome su pogubljivali zloince i ubojice. Sljedee rijei ima-
ju puno znaenje: Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona
postavi mjesto nas proklet. (Galaanima 3,13)
Veliko je mnotvo pratilo Isusa od sudnice do Golgote. Vijest
o Njegovoj presudi proirila se po cijelom Jeruzalemu, i ljudi
iz svih drutvenih slojeva i poloaja u gomilama su se stjecali
prema mjestu raspea. Sveenici i poglavari obvezali su se obe-
anjem da nee zlostavljati Kristove sljedbenike ako im On bu-
de predan, pa su se uenici i vjerni iz grada i okolice pridru-
ili mnotvu to je slijedilo Spasitelja.
Kad je Isus proao kroz vrata Pilatova dvora, kri koji je
bio pripremljen za Barabu poloen je na Njegova ranjena i kr-
vava plea. Dva Barabina sudruga trebala su biti pogubljena
zajedno s Isusom, pa su i na njih poloeni krievi. Za slabog i
napaenog Spasitelja ovaj je teret bio preteak. Od pashalne 742
veere sa svojim uenicima nije nita jeo ni pio. Bio je u samrt-
nim mukama borei se sa sotonskim silama u Getsemanskom
vrtu. Podnio je bol izdaje i vidio svoje uenike kako Ga napu-
taju i bjee. Bio je voen Ani, zatim Kaifi i onda Pilatu. Od
(615)
616 Isusov ivot
Pilata bio je poslan Herodu, a onda vraen Pilatu. Podnosio je

pogrdu za pogrdom, ismijavanje za ismijavanjem; dva puta bio
je iiban cijele te noi nizali su se prizori koji su do krajnjih
granica iskuavali ovjekovu duu. Krist nije popustio. Nije
izgovorio nijednu rije koja ne bi bila na slavu Bogu. Tijekom
cjelokupne sramne sudske farse drao se odluno i dostojan-
stveno. Ali kad je nakon drugog ibanja na Njega poloen kri,
ljudska priroda vie nije mogla podnijeti. Onesvijeten je pao
pod teretom.
Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je Njegove slabe i
posrue korake, ali nije pokazala suut. Ruili su Ga i grdili
zato to nije mogao nositi taj teki kri. Ponovno je teret stav-
ljen na Njega i ponovno je pao onesvijeten na tlo. Njegovi
muitelji shvatili su da nee moi dalje nositi svoj teret. Bili
su zabrinuti traei nekoga tko bi ponio poniavajue breme.
Hebreji tu nisu mogli pomoi, zato to bi ih oskvrnue sprije-
ilo da svetkuju Pashu. ak ni iz svjetine koja Ga je pratila ni-
tko se nije elio sagnuti i ponijeti kri.
U to vrijeme neki stranac, imun iz Cirene, vraajui se iz
polja, sreo je mnotvo. uo je poruge i prostake uvrede iz
gomile; uo je ponavljanje prezrivih rijei: Napravite prolaz za
Kralja hebrejskog! Zastao je udei se ovom prizoru, i poto
je izrazio suut, zgrabili su ga i stavili kri na njegova plea.
imun je sluao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su u
Spasitelja, ali on sm nije bio uenik. Noenje kria do Gol-
gote bio je blagoslov za imuna i on je uvijek nakon toga bio
zahvalan za ovu providnost. To ga je povelo da dragovoljno iza-
bere Kristov kri i uvijek radosno stoji pod njegovim teretom.
Mnoge ene nalazile su se u mnotvu to je pratilo Onoga
koji nije zasluio surovu smrt. Njihova je panja bila usredoto-
ena na Krista. Neke od njih vidjele su Ga ranije. Neke su do-
vodile k Njemu svoje bolesnike i nevoljne. Neke su i same bile
izlijeene. Prepriavale su prizore koji su se zbivali. udile su
se mrnji mnotva prema Njemu za kojim su njihova srca bila
743 ganuta i slomljena. Unato ponaanju razjarene svjetine i ljuti-
tim rijeima sveenika i poglavara, ove ene izrazile su svoju
suut. Kad je Krist onesvijeten pao pod kriem, one su po-
ele tuno naricati.
Ovo je jedino privuklo Isusovu pozornost. Premda napa-
en teretom grijeha svijeta, nije bio ravnoduan prema izrazu
Golgota 617
boli. S njenom suuti pogledao je ove ene. One nisu vjero-

vale u Njega; znao je da Ga ne oplakuju kao Poslanoga od Bo-
ga, ve to ine pokrenute osjeajem ljudske samilosti. Nije pre-
zreo njihovu suut, ve je to u Njegovom srcu probudilo jo
dublje saaljenje prema njima. Keri jeruzalemske, rekao je
On, ne plaite nada mnom, nego nad sobom plaite i nad dje-
com svojom! Od sadanjeg prizora, Krist je gledao u budu-
nost u vrijeme razorenja Jeruzalema. U tom stranom prizoru,
mnoge od onih koje sad plau nad Njim poginut e zajedno
sa svojom djecom.
Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jed-
nom jo znaajnijem sudu. U unitenju nepokajana grada vidio
je znamenje konanog unitenja koje e doi na svijet. Rekao
je: Tada e se dovikivati gorama: Padnite na nas! a breulj-
cima: Pokrijte nas! Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom,
to e biti sa suhim? ivim, zelenim drvetom Isus je prikazao
sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da Njegov gnjev zbog
prijestupa padne na Njegovog ljubljenog Sina. Isus je zbog ljud-
skih grijeha trebao biti raspet. Kakve e tada patnje snositi
grjenik koji i dalje nastavi grijeiti? Svi nepokajani i nevjerni
iskusit e takvu alost i bijedu kakvu jezik ne moe izraziti.
Mnogi iz mnotva to je pratilo Spasitelja do Golgote, do-
ekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palminim
granicama kad je sveano ujahao u Jeruzalem. Ali s mnogih
usana koje su tada oduevljeno klicale Njemu u slavu, jer su
to svi inili, sad se razlijegao uzvik: Raspni ga, raspni! Kad
je Isus ujahao u Jeruzalem, nade uenika bile su na vrhuncu.
Okupljali su se oko svog Uitelja, smatrajui velikom au
povezanost s Njim. Sada, u Njegovu ponienju, izdaleka su Ga
pratili. Bili su shr vani bolju i skreni u svojim iznevjerenim
nadama. Kako su se obistinile Isusove rijei: Svi ete se vi jo
noas zbog mene pokolebati, jer je pisano: Udarit u pastira,
i stado e se razbjei. (Matej 26,31)
Stigavi na gubilite, zarobljenike su vezali uz orua za 744
muenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su ih
polagali na kri; ali Isus se nije opirao. Isusova majka oslanja-
jui se na Ivana, ljubljenog uenika, stopama svog Sina ila je
do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod teinom kria
i eznula da pridri Njegovu ranjenu glavu i obrie to elo ko-
je se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali joj ova tuna pred-
618 Isusov ivot
nost nije bila pruena. Zajedno s uenicima jo je uvijek gajila

nadu da e Isus pokazati svoju silu i osloboditi se od svojih
neprijatelja. Klonula srca sjeala se Njegovih rijei kojima je
proricao svaki od prizora koji su se sad odigravali. Gledajui
razbojnike koje su vezivali za kri, u dubokoj se boli pitala:
Zar e Onaj koji je mrtvima davao ivot dopustiti da Ga ras-
pnu? Zar e Boji Sin dopustiti da bude tako surovo ubijen?
Mora li napustiti svoju vjeru da je Isus Mesija? Mora li gledati
Njegovu sramotu u bol, nemajui ak ni mogunost da Mu po-
mogne u Njegovoj muci? Vidjela je Njegove ruke pruene po
kriu; donijeli su eki i klinove, i dok su otri vrhovi probi-
jali njeno tijelo, ojaeni uenici poveli su gotovo onesvijetenu
Isusovu majku dalje od ovog svirepog prizora.
Spasitelju se nije oteo nijedan uzdah. Njegovo lice ostalo
je mirno i pribrano, ali Mu je elo bilo oroeno krupnim kap-
ljama znoja. Nije bilo milostive ruke da obrie samrtni znoj s
Njegova lica, niti rijei suuti i nepokolebljive odanosti koja
bi stala uz Njegovo ljudsko srce. Dok su vojnici obavljali svoj
strani posao, Isus se molio za svoje neprijatelje: Oe, oprosti
im, jer ne znaju to ine! Njegove misli prelazile su s vlastitih
patnji na grijeh Njegovih muitelja i stranu osvetu koja e ih
stii. Nikakvu kletvu nije uputio vojnicima koji su s Njim po-
stupali grubo. Nikakvu osvetu nije prizivao na sveenike i po-
glavare koji su se naslaivali ostvarenjem svoje namjere. Krist
ih je saalijevao zbog njihova neznanja i krivice. Blago je pro-
aputao samo molitvu da im se oprosti jer ne znaju to ine.
Da su znali kako mue Onoga koji je doao spasiti grjeni
ljudski rod od vjene propasti, obuzela bi ih grinja savjesti i
uas. Meutim, njihovo neznanje nije uklonilo njihovu krivnju,
jer su imali prednost upoznati i prihvatiti Isusa kao svojega Spa-
745 sitelja. Neki od njih jednog dana uvidjet e svoj grijeh, poka-
jati se i obratiti. Neki su svojom okorjelou onemoguili usli-
anje Kristove molitve za njih. Ipak, uza sve to, Boji plan je
dostizao svoje ispunjenje. Isus je stekao pravo da postane za-
stupnikom pred Bojim licem.
Kristova molitva za neprijatelje obujmila je ovaj svijet. Ona
prima svakog grjenika koji je ivio ili koji e ivjeti od poetka
svijeta do kraja vremena. Na svima njima poiva krivnja za
raspee Bojega Sina. Svima se besplatno nudi oprost. Tko god
hoe moe imati mir s Bogom i naslijediti vjeni ivot.
Golgota 619
Kad su Isusa prikovali, snani su ljudi podignuli kri i s

velikom ga silinom usadili na za to ranije pripremljeno mjesto.
To je Bojem Sinu izazvalo neiskazane bolove. Pilat je tada na
kri iznad Isusove glave stavio natpis na hebrejskom, grkom i
latinskom. On je glasio: Isus Nazareanin, kralj idovski. Ovaj
je natpis razljutio Hebreje. U Pilatovoj su sudnici vikali: Ra-
zapni ga! Mi nemamo drugoga kralja osim cara. (Ivan 19,15)
Izjavili su da je izdajnik tko god nekog drugog priznaje za kra-
lja. Pilat je napisao osjeaj koji su mu izrazili. Nije spomenut
nikakav prijestup, osim da je Isus hebrejski kralj. Natpis je,
zapravo, bio priznavanje podanike pokornosti Hebreja rimskoj
sili. On je proglaavao da e oni osuditi na smrt svakoga tko
bi se usudio nazvati kraljem Izraela. Sveenici su se prevarili.
Kad su kovali zavjeru kako da ubiju Krista, Kaifa je izjavio da
je dobro da jedan ovjek umre kako bi se spasio narod. Sad je
otkriveno njihovo licemjerstvo. Da bi unitili Krista, bili su
spremni rtvovati ak i opstanak svog naroda.
Sveenici su uvidjeli to su uinili, pa su zamolili Pilata
da promijeni natpis. Kazali su: Neka ne ostane napisano kralj
idovski, nego: Ovaj je tvrdio: kralj sam idovski. Meutim,
Pilat ljut na sebe zbog svoje ranije slabosti, potpuno je prezi-
rao ljubomorne i lukave sveenike voe. Hladno je odgovo-
rio: to sam napisao, ostaje napisano!
Jedna sila via od Pilata ili Hebreja upravljala je postavlja-
njem ovog natpisa ponad Isusove glave. Po Bojoj providnosti
Natpis je trebao potaknuti ljude na razmiljanje i istraivanje
Svetoga pisma. Mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo je blizu
grada. U to vrijeme tisue ljudi iz svih zemalja nalazile su se u
Jeruzalemu pa je natpis kojim je Isus iz Nazareta proglaen za 746
Mesiju privlaio njihovu pozornost. To je bila iva istina ispi-
sana rukom koju je vodio Bog.
U Kristovim stradanjima na kriu ispunilo se proroanstvo.
Vjekovima prije raspea Spasitelj je prorekao kako e se postupati
s Njim. Rekao je: Opkolio me opor pasa, rulje me zloinake
okruile. Probodoe mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti
mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele meu
sobom i kocku bacaju za odjeu moju. (Psalam 22,16-19)
Proroanstvo koje se odnosilo na Njegovu odjeu ispunilo se
bez savjeta ili uplitanja prijatelja ili neprijatelja Raspetoga. Nje-
gove su haljine dane vojnicima koji su Ga poloili na kri. Krist
620 Isusov ivot
je uo prepirku ljudi dok su izmeu sebe dijelili odjeu. Njegova

je koulja bila istkana bez ijednog ava i stoga su kazali: Ne
parajmo je, ve bacimo za nju kocku komu e pripasti!
U drugom proroanstvu Spasitelj je izjavio: Ruganje mi
slomilo srce i klonuh; ekao sam da se tko saali nada mnom,
ali ga ne bi; i da me tko utjei, ali ga ne naoh. U jelo mi ui
umijeae, u mojoj me ei octom napojie. (Psalam 69,21.22)
Onima koji su umirali na kriu davali su neko opojno sredstvo
da bi se umrtvio osjeaj boli. To je ponueno i Isusu, ali kad
je okusio, On je to odbio. Nije elio prihvatiti nita to bi moglo
potamniti Njegov um. Njegova se vjera mora dalje vrsto osla-
njati na Boga. To je bila Njegova jedina snaga. Pomraiti Nje-
gova osjetila znailo bi dati prednost Sotoni.
Isusovi neprijatelji iskaljivali su svoj gnjev na Njemu dok
je visio na kriu. Sveenici, poglavari i knjievnici pridruili
su se svjetini rugajui se Spasitelju koji je umirao. Prilikom
krtenja i preobraenja uo se glas kojim je Bog objavio da je
Krist Njegov Sin. Ponovno, neposredno prije Kristove izdaje,
Otac je progovorio potvrujui Njegovo boanstvo. Ali sada je
glas s Neba utio. Nije se ulo nijedno svjedoanstvo u Kri-
stovu korist. On je sam podnosio zlostavljanje i ruganje zlih
ljudi.
Ako si Sin Boji, govorili su oni, sii s kria! Neka spasi
sam sebe, ako je zbilja Boji Mesija Izabranik! U pustinji
kuanja Sotona je izjavio: Ako si zaista Sin Boji, naredi da ovo
kamenje postane kruh. Ako si zaista Sin Boji, baci se dolje
s vrha Hrama. (Matej 4,3.6) Sotona sa svojim anelima, u ljud-
749 skom obliju bio je prisutan kraj kria. Sotona sa svojim voj-
skama suraivao je sa sveenicima i poglavarima. Uitelji naro-
da poticali su neuku svjetinu da izrie sud Onome koga mnogi
od njih nikada nisu vidjeli, sve dok nisu bili nagovoreni da
svjedoe protiv Njega. Sveenici, poglavari, farizeji i okorjela
svjetina ujedinili su se u sotonskoj izbezumljenosti. Vjerski
poglavari sjedinili su se sa Sotonom i njegovim anelima. Izvr-
avali su njegove naloge.
Isus, koji je patio i umirao, uo je svaku rije koju su iz-
govorili sveenici: Druge je spasio, a sam sebe ne moe spasiti.
On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kria pa emo vjerovati
u njega! Krist je mogao sii s kria. Ali zato to nije elio spasiti
sebe, grjenik ima nadu u oprost pred Bogom.
Golgota 621
Podsmjehujui se Spasitelju, ljudi koji su se smatrali tu-

maima proroanstava ponavljali su ba one rijei za koje je
Nadahnue proreklo da e ovom prilikom izgovarati. Ipak u
svojoj sljepoi nisu vidjeli da ispunjavaju proroanstvo. Oni
koji su u podsmijehu izgovarali rijei: On se uzdao u Boga,
neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je
rekao: Sin sam Boji!, nisu ni pretpostavljali da e njihovo
svjedoanstvo odjeknuti kroz vjekove. Meutim, premda pod-
smjeljivo izgovorene, ove rijei navele su ljude da tako istra-
uju Pisma kao nikada ranije. Mudri ljudi su uli, istraivali,
razmiljali i molili se. Bilo je i takvih koji nisu imali mira sve
dok usporeujui tekstove Pisma nisu spoznali znaenje Kri-
stove misije. Nikada ranije nije se tako iroko rasprostranilo
znanje o Isusu kao u trenutku kad je visio na kriu. U srcima
mnogih koji su promatrali prizor raspea i uli Kristove rijei
zasjala je svjetlost istine.
U Njegovoj agoniji na kriu, Isusu je doao zraak utjehe.
To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba ovjeka raspeta
s Isusom u poetku su Ga ruili, a jedan je u svojim patnjama
postajao jo oajniji i prkosniji. Ali je njegov sudrug bio druk-
iji. Ovaj ovjek nije bio okorjeli zlikovac; naao se na stran-
putici zaveden loim drutvom; bio je manje kriv od mnogih
koji su stajali kraj kria i ruili Spasitelja. Vidio je i uo Isusa
i bio osvjedoen Njegovim uenjem, ali su ga sveenici i poglavari
odvratili od Njega. elei uguiti osvjedoenje, tonuo je sve
dublje i dublje u grijeh, dok nije uhvaen, optuen kao zlo-
inac i osuen da umre na kriu. U sudnici i na putu prema
Golgoti bio je u Isusovoj blizini. uo je kako je Pilat objavio:
Na njemu ne nalazim nikakve krivnje! (Ivan 19,4) Primijetio
je Njegovo boansko dranje i Njegovo milostivo pratanje svojim 750
muiteljima. S kria je vidio mnoge koji su se gradili pobonima,
a rugali su se i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo
mau glavama. uo je kako njegov sudrug u krivnji prihvaa
rijei osude: Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas! uo je kako
mnogi izmeu prolaznika brane Isusa. uo ih je kako ponavljaju
Njegove rijei i govore o Njegovim djelima. U njemu se ponovno
pojavilo osvjedoenje da je ovo Krist. Okrenuvi se drugom
zloincu rekao je: Zar se ti ne boji Boga, kad si sam osuen
tako? Zloinci na samrti nisu se vie morali bojati ljudi. Ali
jednog od njih je proimalo osvjedoenje da postoji Bog koga
622 Isusov ivot
se treba bojati, budunost koja ga je natjerala da strepi. A sad,

njegova ivotna povijest, sva umrljana grijehom, tek to se nije
zavrila. Mi smo ovdje po pravdi, uzdisao je on, jer prima-
mo zasluenu plau za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla
uinio.
Sad vie nema pitanja. Nema sumnji, ni prijekora. Kad je
osuen za svoj zloin, ovaj prijestupnik je pao u oajanje i bez-
nae; ali sad su se probudile neobine, plemenite misli. Sje-
ao se svega to je uo o Isusu kako je iscjeljivao bolesne i
opratao grijehe. Sluao je rijei onih koji su vjerovali u Isusa
i koji su Ga plaui slijedili. Vidio je i proitao natpis iznad
Spasiteljeve glave. uo je kako ga prolaznici ponavljaju, neki u
alosti drhtavim usnama, a drugi u ali i podsmijehu. Sveti Duh
rasvijetlio je njegov razum i malo-pomalo dokazi su se spojili.
U ranjenom, ismijavanom i raspetom Isusu vidio je Boje Janje
koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovu je glasu bila pomije-
ana nada s boli, kad se ova bespomona, umirua dua pre-
dala Spasitelju koji je umirao. Isuse, sjeti me se, povikao je,
kada doe u svoje kraljevstvo!
Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuan, a
rijei pune ljubavi, saaljenja i sile: Zaista, kaem ti danas, bit
e sa mnom u raju.
Tijekom dugih sati samrtnih muka do Isusovih su uiju do-
lazili poruga i ismijavanje. Dok je visio na kriu, do Njega su
jo uvijek dopirali glasovi puni poruga i psovki. S enjom u
srcu oekivao je neki izraz vjere svojih uenika. uo je samo
alosne rijei: A mi smo se nadali da je on onaj koji e oslobodi-
ti Izraela. Kako je Spasitelj bio zahvalan za izraz vjere i lju-
bavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su Ga se vodei Heb-
reji odricali, pa ak i uenici sumnjali u Njegovo boanstvo,
751 jadni razbojnik na rubu vjenosti nazvao je Isusa Gospodinom.
Mnogi su bili spremni nazvati Isusa Gospodinom dok je inio
uda i kad je ustao iz groba, ali Ga nitko, osim razbojnika koji
se pokajao i bio spaen u jedanaesti sat, nije priznavao dok je
visio i umirao na kriu.
Promatrai su uli kad je razbojnik nazvao Isusa Gospo-
dinom. Boja glasa ovjeka koji se kajao privukla je njihovu po-
zornost. Oni koji su se u podnoju kria svaali oko Kristove
odjee i koji su bacali kocku za Njegov ogrta, zastali su kako
Golgota 623
bi uli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustavljena daha gledali

su Krista i oekivali odgovor s tih umiruih usana.
Dok je izgovarao rijei obeanja, kroz tamni oblak koji je
obavio kri probila se sjajna i nezadriva svjetlost. Razbojnik
koji se kajao doivio je savreni mir i sigurnost da ga je Bog
prihvatio. U svom ponienju Krist je bio proslavljen. On, koji
je u oima svih izgledao kao da je pobijeen, bio je Pobjed-
nik. Bio je priznat kao Onaj koji je ponio grijehe. Ljudi mogu
muiti Njegovo ljudsko tijelo. Oni mogu raniti Njegove slje-
poonice trnovim vijencem. Mogu Mu skinuti haljine i prepi-
rati se oko njih. Ali Mu ne mogu oduzeti silu da oprata grije-
he. Umiranjem je pruio svjedoanstvo o svojoj boanskoj na-
ravi i Oevoj slavi. Njegovo uho nije otvrdlo da ne moe uti,
niti je Jahvina ruka prekratka da ne moe spasiti. Njegovo kra-
ljevsko pravo jest da do posljednjeg spasi sve koji kroz Njega
dolaze Bogu.
Zaista, kaem ti danas, bit e sa mnom u raju. Krist nije
obeao da e tog dana razbojnik biti s Njim u raju. On sm
toga dana nije otiao u raj. Spavao je u grobu i u jutro uskrsnua
rekao: Jer jo nisam uziao k Ocu. (Ivan 20,17) Meutim, na
dan raspea, na dan prividnog poraza i tame, izreeno je obe-
anje. Danas, dok umire na kriu kao zloinac, Krist uvjerava
jadnog grjenika: Bit e sa mnom u raju!
Razbojnici koji su raspeti s Isusom postavljeni su jedan s
desne strane a drugi s lijeve, a Isus u sredini. To je uinjeno
prema uputi sveenika i poglavara. Kristov poloaj izmeu raz-
bojnika trebao je pokazati da je On najvei zloinac izmeu
ove trojice. Tako se ispunilo pismo: I meu zlikovce bio ubro-
jen. (Izaija 53,12) Meutim, potpuni smisao ovog djela svee-
nici nisu vidjeli. Kao to je Isus, raspet s razbojnicima, stav-
ljen u sredinu, tako je i Njegov kri postavljen usred svijeta
koji lei u grijehu. Rijei oprosta upuene razbojniku koji se
kajao zapalile su svjetlost koja e svijetliti do najudaljenijih granica
Zemlje.
Aneli su s divljenjem promatrali beskrajnu Isusovu ljubav, 752
koji je, podnosei najvee samrtne muke uma i tijela, mislio samo
na druge i uzdizao vjeru dui koja se kaje. U svom ponienju
kao prorok obratio se kerima jeruzalemskim; kao sveenik i
zastupnik molio je Oca da oprosti Njegovim ubojicama, kao Spa-
sitelj pun ljubavi oprostio je grijehe razbojniku koji se kajao.
624 Isusov ivot
Dok je gledao mnotvo koje Ga je okruavalo, jedna je prilika

privukla Isusovu pozornost. U podnoju kria stajala je Njegova
majka koju je pridravao uenik Ivan. Nije mogla podnijeti da
bude udaljena od svog Sina i Ivan, znajui da se pribliava kraj,
ponovno ju je priveo Kristu. U samrtnom trenutku Isus se sjetio
svoje majke. Gledajui njezino lice izmueno bolju, a onda Ivana,
rekao joj je: eno, evo ti sina!, a zatim Ivanu: Eto ti maj-
ke! Ivan je razumio Kristove rijei i prihvatio povjerenu zadau.
Odmah je poveo Mariju svom domu i od toga asa njeno se
starao o njoj. Milostivi Spasitelj pun ljubavi, usred svih svojih
tjelesnih bolova i duevnih patnji, briljivo se starao o svojoj
majci! Nije imao novca kojim bi je osigurao, ali Ivan Ga je kao
dragocjenost uvao u srcu, i zato Mu je predao majku kao dra-
gocjeni zalog. Tako se pobrinuo za ono to joj je najvie bilo
potrebno njeno suosjeanje ovjeka koji ju je volio zato to
je ona voljela Isusa. Primajui je kao sveti zavjetaj, Ivan je primio
veliki blagoslov. Ona ga je stalno podsjeala na voljenog Ui-
telja. Savreni primjer Kristove sinovske ljubavi blista nesma-
njenim sjajem kroz maglu vjekova. Gotovo trideset godina Isus
je svakodnevnim trudom pomagao u noenju tereta doma. A
sad, ak i u svojim posljednjim samrtnim mukama sjetio se
potreba svoje majke, ucvijeljene udovice. Isti duh vidjet e se
u svakom ueniku naega Gospodina. Oni koji slijede Krista,
smatrat e da je dio njihove vjere potovanje i staranje za ro-
ditelje. Iz srca u kome se gaji Njegova ljubav, otac i majka ne-
e nikada prestati primati brino staranje i njenu suut.
Gospodin slave sad umire kao otkup za ljudski rod. Polo-
ivi svoj skupocjeni ivot, Krist nije dobio potporu pobjedonos-
nom radou. Sve je pritiskivala teka tama. Nije Ga opterei-
vao strah pred smru. Bol i sramota kria nisu izazvali Njego-
vu neizrecivu duevnu patnju. Krist je bio knez onih koji stra-
daju, i Njegova patnja proizlazila je iz svijesti o opakosti grijeha,
753 spoznaje da je ovjek svojom prisnom vezom sa zlom postao
slijep za njegovu strahotu. Krist je vidio kako je vrsto upo-
rite grijeha u ljudskom srcu i koliko je malo onih koji su voljni
odvojiti se od njegove sile. Znao je da bez Boje pomoi ljud-
ski rod mora poginuti, i vidio mnotvo kako gine i pored izo-
bilne pomoi.
Na Krista kao nau Zamjenu i jamstvo poloeno je bezako-
nje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas otkupio
Golgota 625
od osude Zakona! Krivnja svakog Adamovog potomka optere-

ivala je Njegovo srce. Boji gnjev prema grijehu, strani izraz
Njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su uasom
duu Njegova Sina. Cijelog svog ivota Krist je palom svijetu
objavljivao dobre vijesti o Oevoj milosti i ljubavi koja prata.
esto je govorio o spasenju za najvee grjenike. Ali sad, sa
stranim teretom krivnje koji je nosio, nije mogao vidjeti milo-
stivo Oevo lice. Povlaenje boanskog lica od Spasitelja u ovom
trenutku najvee patnje probolo je Njegovo srce takvom boli
koju ovjek nikada ne moe u cijelosti razumjeti. Njegova du-
evna patnja bila je tako velika da je jedva osjeao svoje tjele-
sne bolove.
estokim je kunjama Sotona navaljivao na Isusovo srce.
Spasitelj nije mogao vidjeti preko groba. Nada Mu nije pokazi-
vala da e izii iz groba kao pobjednik niti govorila o tome da
je Otac prihvatio Njegovu rtvu. Bojao se da je grijeh tako od-
vratan Bogu da e njihovo razdvajanje biti vjeno. Krist je osje-
ao patnju koju e osjeati grjenik kad se milost ne bude vie
zauzimala za greni ljudski rod. Osjeaj grijeha koji je privu-
kao Oev gnjev na Njega kao na ovjekovu zamjenu, zagorao
je au koju je pio i slomio srce Bojeg Sina.
Zaueni aneli bili su oevici Spasiteljeve uasne agoni-
je. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovita prizora.
Beivotna priroda izrazila je svoju suut prema vrijeanom i
umiruem Stvoritelju. Sunce je zaklonilo svoj pogled na ovaj
straan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale su Zemlju u podne,
a onda odjednom kao da su iezle. Potpuna tama, kao mrtvaki
pokrov, obavila je kri. Od estoga do devetog sata nastade
tama po svoj zemlji. Nije bilo nikakve pomrine ili nekog drugog
uzroka ovoj tami, tako dubokoj kao u pono kad nema Mje-
seca i zvijezda. To je bilo nadnaravno svjedoanstvo koje je dao
Bog da bi utvrdio vjeru potonjih narataja.
Boja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku. Od
mraka je nainio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljudskih
oiju. Bog i Njegovi sveti aneli bili su kraj kria. Otac je bio 754
sa svojim Sinom. Ipak, Njegova prisutnost nije bila otkrivena.
Kad bi Njegova slava zasjala iz oblaka, unitila bi svakog pro-
matraa. U tom trenutku Krist nije mogao biti utjeen Oevom
prisutnou. Sam je gazio u kaci i nikog od ljudi nije bilo uz
Njega.
626 Isusov ivot
Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljudsku

samrtnu muku svog Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje bili
su osvjedoeni u Njegovo boanstvo. Kad su ljudi jednom vid-
jeli to lice, nikada Ga nisu mogli zaboraviti. Kao to je Kaji-
novo lice nosilo trag zloina, tako je Kristovo lice otkrivalo ne-
vinost, mirnou i dobrotu Boji lik. Ali Njegovi se tuitelji
nisu osvrtali na ovaj nebeski peat. Podrugljivo mnotvo pro-
matralo je Krista tijekom dugih sati samrtne borbe. Sad je bio
milostivo sakriven Bojim platem.
inilo se kao da se grobna tiina spustila na Golgotu. Ne-
iskazani strah obuzeo je mnotvo okupljeno oko kria. Rijei
hule i ruenja zamrle su na usnama. Ljudi, ene i djeca popa-
dali su na zemlju. Otre munje povremeno bi bljesnule iz ob-
laka otkrivajui kri i raspetog Iskupitelja. Sveenici, poglavari,
knjievnici, krvnici i svjetina, svi su mislili da je doao trenu-
tak osvete. Nakon nekog vremena neki su proaputali da e
Krist sii s kria. Neki su pipajui pokuali potraiti put pre-
ma gradu, udarajui se u prsa i jecajui od straha.
U deveti sat tama vie nije obavijala narod, ali je jo uvi-
jek ostala oko Spasitelja. To je bilo znamenje samrtnih muka i
uasa koji je pritiskivao Njegovo srce. Nijedno oko nije se mo-
glo probiti kroz tamu koja je obavijala kri i nitko nije mogao
prodrijeti kroz jo dublju tamu koja je pokrivala patnje Kristo-
ve due. Otre munje kao da su bile usmjerene prema Njemu
dok je visio na kriu. Tada Oko devetog sata povika Isus jakim
glasom: Eli, Eli! Lema sabakthani. Boe moj, Boe moj! Zato
si me ostavio? Kad se najdublji mrak zgusnuo oko Spasitelja,
mnogi su povikali: Osveta Neba je na Njemu. Gromovi Bo-
jeg gnjeva sruili su se na Njega, zato to je tvrdio da je Bo-
ji Sin. Mnogi koji su vjerovali u Njega uli su Njegov oaj-
niki uzvik. Nada ih je napustila. Ako je Bog napustio Isusa, u
to mogu imati povjerenja Njegovi sljedbenici?
Kad se tama podigla s Kristova potitena duha, ponovno
su oivjele tjelesne patnje i stoga je rekao: edan sam. Jedan
755 od rimskih vojnika, pokrenut suosjeanjem dok je gledao suhe
usne stavio je spuvu na isopovu trsku, potopio je u jednu po-
sudicu s octom i ponudio Isusu. Sveenici su se rugali Njego-
vim samrtnim mukama. Dok je mrak pokrivao Zemlju, obuzi-
mao ih je uasan strah; sad, kad je on popustio, povratila se
bojazan da bi im Isus mogao pobjei. Pogreno su protumaili
Golgota 627
Njegove rijei: Eli, Eli! Lema sabakthani. S prijezirom i pod-

smijehom govorili su: Ovaj zove Iliju. Nisu iskoristili posljed-
nju priliku da Mu olakaju patnje. Stanite, rekli su, da vidimo
hoe li doi Ilija da ga skine!
Bezgrjeni Boji Sin visio je na kriu. Njegovo je tijelo bilo
izmrcvareno bievanjem; te ruke koje su tako esto bile ispru-
ene da blagoslove, prikovane su za drvenu gredu; te noge tako
neumorne u slubi ljubavi, pribijene su za drvo; kraljevska gla-
va ranjena je krunom od trnja; s drhtavih usana otimao se uz-
vik boli. Sve to je pretrpio kapi krvi koje su tekle s Njegove
glave, Njegovih ruku, Njegovih nogu, samrtne muke koje su
lomile Njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala Nje-
govu duu zato to je Otac skrio svoje lice jasno govori ob-
javljujui svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boji Sin
pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao carstvo
smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiao uzburkane valove i
hodao po zapjenuanim valovima, koji je uinio da avoli dr-
u a bolest bjei, koji je otvarao oi slijepima i pozivao umrle
u ivot prinio je sebe kao rtvu na kriu, a sve to iz ljubavi
prema tebi. On, koji je ponio grijehe, izdrao gnjev boanske 756
pravde, tebe radi uinjen je grijehom.
Utihnuli promatrai iekivali su kraj ovog uasnog prizo-
ra. Sunce je ponovno zasjalo, ali kri je jo uvijek bio obavijen
tamom. Sveenici i poglavari pogledali su put Jeruzalema, i gle,
gust oblak spustio se na grad i ravnice Judeje. Sunce Pravde,
Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad omiljenom gra-
du Jeruzalemu. estoke munje Bojeg gnjeva bile su upravljene
na osueni grad.
Iznenada, tama se podigla s kria i jasnim glasom, nalik
na trube, koji kao da je odjeknuo kroz sve to je stvoreno, Isus
je povikao: Svreno je! Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj.
Svjetlost je okruila kri, a Spasiteljevo je lice kao Sunce zasjalo
slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro.
Usred uasnog mraka, prividno naputen od Boga, Krist
je ispio do dna au ljudskog jada. U tim uasnim trenucima
oslanjao se na dokaze o Oevom prihvaanju koji su Mu do-
tada dani. Poznavao je karakter svog Oca; razumio je Njegovu
pravdu, Njegovu milost i Njegovu veliku ljubav. Vjerom se osla-
njao na Onoga koga je uvijek s radou sluao. A kad se u pot-
punoj pokornosti predao Bogu, povukao se osjeaj gubitka Oeve
naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobjedu.
628 Isusov ivot
Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora.

Skamenjeno je mnotvo uzdrana daha promatralo Spasitelja.
Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaula se potmula tut-
njava, kao teka grmljavina. Osjetio se snaan potres. Od potresa
ljudi su popadali jedni na druge. Nastala je strana zbrka i za-
prepatenost. S okolnih brda razbijene stijene uz strahovitu
lomljavu sruivale su se u doline. Grobnice su se otvorile i mrtvi
su ustajali iz svojih grobova. inilo se kao da e se cijeli svijet
razbiti u atome. Sveenici, poglavari, vojnici, krvnici i narod,
nijemi od uasa, leali su po zemlji.
Kad je glasni uzvik Svreno je! siao s Kristovih usana,
sveenici su vrili slubu u Hramu. To je bilo vrijeme veernje
rtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bude
zaklano. Obuen u svoju simbolinu i lijepu odjeu, sveenik
je stajao s podignutim noem, kao i Abraham kad se spremao
da rtvuje svog sina. Narod je pozorno promatrao. Ali se zem-
757 lja tresla i podrhtavala zato to se pribliavao sam Gospodin.
Uz zvuk cijepanja nevidljiva ruka razderala je od vrha do dna
unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajui pogledu mnotva mjesto
koje je nekad bilo ispunjeno Bojom prisutnou. Na ovom mjestu
nalazila se ekina. Ovdje je Bog otkrivao svoju slavu iznad pri-
jestolja milosti. Nitko osim velikog sveenika nikada nije po-
dignuo zavjesu koja je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama.
On je ovamo ulazio jednom godinje da izvri oienje narod-
nih grijeha. Ali gle, ova zavjesa je razderana nadvoje. Najsvetije
mjesto zemaljskog svetita izgubilo je svoju svetost.
Zavladali su strah i zbrka. Sveenik se pripremao da za-
kolje rtvu, ali no je ispao iz njegove onemoale ruke i janje
je pobjeglo. Predslika je nala svoje ispunjenje u smrti Bojeg
Sina. Prinesena je velika rtva. Put u Svetinju nad svetinjama
bio je otvoren. Za sve je pripremljen nov i ivotodavan put,
Grjeni, ojaeni ljudski rod nije vie morao ekati dolazak ve-
likog sveenika. Odsad e Spasitelj obavljati slubu sveenika i
zastupnika u Nebu nad nebesima. inilo se kao da je ivi glas
progovorio vjernima: Sad je doao kraj svim rtvama za grijeh.
Boji Sin je doao po svojoj rijei: Evo, dolazim o meni je,
naime, u svitku, to jest knjizi, pisano da inim, Boe, volju
tvoju. Uao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama...
vlastitom krvi, i pribavio nam vjeni otkup. (Hebrejima 10,7;
9,12)
629
79
Svreno je!
Krist nije predao svoj ivot dok nije zavrio djelo to ga je 758
doao izvriti, i dahom koji Ga je naputao uzviknuo je: Svr-
eno je! (Ivan 19,30) Bitka je izvojevana. Njegova Mu je desnica
i sveta ruka donijela pobjedu. Kao Pobjednik, On je postavio
svoju zastavu na vjenim visinama. Zar meu anelima nije bilo
radosti? Cijelo Nebo proslavljalo je Spasiteljevu pobjedu. Sotona
je bio pobijeen i znao je da je njegovo carstvo propalo.
Za anele i bezgrene svjetove uzvik Svri se! imao je
duboko znaenje. Za njih, kao i za nas, izvreno je to veliko
djelo otkupljenja. Oni s nama dijele plodove Kristove pobjede.
Sve do Kristove smrti anelima i bezgrjenim svjetovima
nije jasno otkriven Sotonin karakter. Praotpadnik se toliko zao-
djenuo prijevarom da ak ni sveta bia nisu shvatila njegova
naela. Nisu jasno razvidjeli narav njegove pobune.
Protiv Boga pobunilo se bie izuzetne moi i slave. Gospod
je kazao o Luciferu: Gle, ti bjee uzor savrenstva, pun mu-
drosti i udesno lijep! (Ezekiel 28,12) Lucifer je kerubim za-
klanja. Stajao je u svjetlosti Boje nazonosti. Bio je najuzvi-
eniji od svih stvorenih bia i najistaknutiji u otkrivanju Bojih
namjera svemiru. Poto je sagrijeio, njegova sila da prevari bila
je jo vea, a razotkrivanje njegova karaktera znatno tee, zbog 759
uzviena poloaja koji je zauzimao pred Ocem.
Bog je mogao unititi Sotonu i njegove istomiljenike isto
tako lako kao to ovjek baca kameni na zemlju, ali On to
nije uinio. Pobunu nije trebalo savladati prisilom. Prisila po-
stoji samo pod Sotoninom vlau. Gospodnja naela ne pripa-
daju takvom poretku. Njegova vlast poiva na dobroti, milosti
i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo kojim se koristi.
(629)
630 Isusov ivot
Boja je vladavina moralna, a istina i ljubav trebaju biti sile koje

prevladavaju.
Boja je namjera bila da sve postavi na vjeni temelj sigur-
nosti, pa je na nebeskim savjetima odlueno da se Sotoni mo-
ra dati vrijeme kako bi razvio naela koja predstavljaju osnovu
njegova sustava vladavine. Tvrdio je da su ona uzvienija od
Bojih naela. Da bi ih svemir mogao promotriti, Sotoninim je
naelima dano vrijeme za djelovanje.
Sotona je naveo ljude na grijeh, pa je plan spasenja po-
stao djelotvoran. etiri tisue godina Krist je radio na ovje-
kovu uzdizanju, a Sotona na njegovom upropatavanju i uni-
avanju. Sve je to pratio cijeli svemir.
Kad je Isus doao na svijet, sotonska je sila bila usmjerena
protiv Njega. Od vremena kad se pojavio kao novoroene u
Betlehemu, uzurpator je radio na tome da prouzroi Njegovo
unitenje. Svim je silama pokuavao sprijeiti Isusa u razvija-
nju savrena djetinjstva, bezgrjene zrelosti, svete slube i r-
tve bez mane. Ali doivio je poraz. Nije uspio Isusa navesti na
grijeh. Nije Ga mogao obeshrabriti ili odvojiti od djela to ga
je doao obaviti na Zemlji. Od pustinje do Golgote ibala Ga
je bura Sotonina bijesa, ali to je ona bivala nemilosrdnija to
se Boji Sin vre drao ruke svog Oca i hitao stazom poprs-
kanom krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi
otkrivali Njegov besprijekoran karakter u sjajnijem svjetlu.
Cijelo Nebo i svjetovi koji nisu pali bili su svjedoci ove
borbe. S velikim su zanimanjem pratili zavrne prizore ovog
sukoba. Promatrali su Spasitelja kako ulazi u Getsemanski vrt,
Njegovu duu pritisnutu uasom velike tame. uli su Njegov
bolni uzvik: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ovaj
kale! (Matej 26,39) Kad se Otac povukao iz Njegove blizine,
vidjeli su Ga alosnog u gorini boli koja je nadilazila ovu iz
posljednje velike borbe sa smru. Krvavi znoj izbijao je iz Nje-
760 govih pora i kapao na zemlju. S Njegovih se usana triput otela
molitva za osloboenje. Nebo nije moglo vie podnijeti ovaj
prizor i Bojem je Sinu poslan vjesnik utjehe.
Nebo je promatralo rtvu predanu u ruke ubilakoj svje-
tini i pourivanje od jednog do drugog suda uz ismijavanje i
nasilje. ulo je kad su se Njegovi progonitelji rugali Njegovom
skromnom podrijetlu. ulo je odricanje s kletvom i zaklinja-
njem jednoga od Njegovih najvoljenijih uenika. Vidjelo je gnjev-
Svreno je! 631
no djelo Sotone i njegovu mo nad ljudskim srcima. Kakvog li

stranog prizora! Spasitelj uhvaen u pono u Getsemaniju, vuen
tamo-amo od palae do sudnice, izvoen dvaput pred sveeni-
ke, dvaput pred Veliko vijee, dvaput pred Pilata i jedanput
pred Heroda, ismijavan, iban, osuen i izveden da bude ras-
pet, nosei teki teret kria usred naricanja jeruzalemskih keri
i podrugivanja svjetine.
Nebo je s boli i divljenjem promatralo Krista kako visi na
kriu, kako kr v tee iz Njegovih izranjavanih sljepoonica i
kako se znoj obojen kr vlju graka na Njegovu elu. Iz Njego-
vih ruku i nogu kapala je krv po stijenju izdubljenom za pod-
noje kria. irile su se rane nainjene klinovima jer je te-
ina Njegova tijela sad poivala na rukama. Njegovo oteano
disanje bivalo je sve ubrzanije, jer je Njegova dua drhtala pod
teretom grijeha svijeta. Cijelo je Nebo bilo ispunjeno divlje-
njem kad je Krist usred strahovite patnje iskazao svoju moli-
tvu: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine! (Luka 23,34) Pa
ipak, tu su stajali ljudi, stvoreni po Bojem obliju, koji su se
udruili da unite ivot Njegovog jedinoroenog Sina. Kakav
prizor za svemir!
Upravitelji i vlasti tame bili su okupljeni oko kria, baca-
jui paklenu sjenku nevjerstva u srca ljudi. Kad je Gospod stvorio
ova bia da stoje pred Njegovim prijestoljem, bila su prekras-
na i slavna. Njihova ljepota i svetost bile su u skladu s njiho-
vim uzvienim poloajem. Bila su obogaena Bojom mudro-
u i opremljena svim nebeskim orujem. Oni su bili sluge Bo-
ga ivoga. Ali tko je mogao prepoznati meu palim anelima
slavnog serafina koji je nekad sluio u nebeskim dvorovima?
Sotonske sile ujedinile su se sa zlim ljudima potiui narod
da povjeruje kako je Krist najvei grjenik i da Ga stoga treba
prezirati. Oni koji su ismijavali Krista dok se nalazio na kriu
bili su ispunjeni duhom prvog velikog buntovnika. On ih je
ispunio zlim i odvratnim rijeima. On je nadahnjivao njihovo 761
ruenje. Ali svim ovim nije postigao nita.
Da se ijedan grijeh naao na Kristu, da je u bilo kojoj po-
jedinosti podlegao Sotoni u elji da izbjegne strano muenje,
Boji i ovjekov neprijatelj slavio bi pobjedu. Krist je priklo-
nio svoju glavu i umro, ali vrsto se drao svoje vjere posluno-
sti Bogu. Uto uh jak glas u nebu gdje govori: Sad je nastupilo
spasenje i snaga i kraljevska vlast naega Boga, i vlast njegova
632 Isusov ivot
Pomazanika, jer je zbaen tuitelj nae brae, koji ih je optu-

ivao dan i no pred naim Bogom. (Otkrivenje 12,10)
Sotona je uvidio da je njegova la razobliena. Njegova je
vladavina otkrivena pred bezgrenim anelima i svemirom. Ot-
krio je sebe kao ubojicu. Prolivi krv Bojeg Sina, izgubio je
svaku naklonost nebeskih bia. Odsad je njegovo djelovanje ogra-
nieno. Bez obzira na dranje koje bi pokazao, vie nije mo-
gao doekivati anele dok dolaze iz nebeskih dvorova i pred
njima optuivati Kristovu brau kao one koji su obueni u ha-
ljine prljave i oskvrnute grijehom. Tako se prekinula posljed-
nja karika izraza naklonosti izmeu Sotone i nebeskog drutva.
Pa ipak, Sotona tada nije uniten. Ni tada aneli nisu shvatili
to je sve obuhvaeno ovom velikom borbom. Naela koja su
bila u pitanju trebalo je otkriti puno jasnije. ovjeka radi Soto-
nino se postojanje moralo produljiti. ovjek, kao i aneli, mora
uoiti razliku izmeu Kneza svjetla i kneza tame. On mora iza-
brati kome e sluiti.
Na poetku ove velike borbe Sotona je izjavio da se Boji
zakon ne moe drati, da pravda nije u skladu s milou i da
grjenik u sluaju da prekri Zakon, nee moi dobiti oprost.
Svaki grijeh mora dobiti svoju kaznu, isticao je Sotona, pa ako
Bog oprata kaznu zbog grijeha, On nije Bog istine i pravde.
Dok su ljudi krili Boji zakon i oskvrnjivali Njegovu volju, So-
tona se radovao. Izjavio je kako je dokazano da se Zakon ne
moe potovati i da se ovjeku ne moe oprostiti. Stoga to je
nakon svoje pobune prognan s Neba, Sotona je tvrdio da ljud-
skom rodu zauvijek mora biti uskraena Boja naklonost. Tvr-
dio je da Bog ne moe pokazati milost grjeniku i biti pravedan.
Premda je bio grjenik, ovjek se nalazio u drukijem po-
loaju od Sotoninog. Lucifer je zgrijeio na Nebu, u svjetlosti
Boje slave. Njemu je kao nijednom drugom stvorenom biu
762 bilo dano otkrivenje Boje ljubavi. Razumijevajui Boji karak-
ter i poznavajui Njegovu dobrotu, Sotona se opredijelio da poe
za svojom sebinom, neovisnom voljom. Ovaj je izbor bio ko-
naan. Nije postojalo nita vie to bi Bog mogao uiniti da ga
spasi. Meutim, ovjek je obmanut, a njegov um pomraen so-
tonskim lukavstvima. Nije imao mogunosti upoznati visinu i
dubinu Boje ljubavi. Jedino je u poznavanju Boje ljubavi za
njega bilo nade. Bogu bi se mogao vratiti promatranjem Nje-
gova karaktera.
Svreno je! 633
Boja se ljubav obznanila ljudima preko Isusa; ali milost

nije ukinula pravdu. Zakon otkriva osobine Bojeg karaktera i
nijedan znak ili kovrica iz njega ne moe se promijeniti da bi
se prilagodio ovjeku u njegovu palom stanju. Bog nije promi-
jenio svoj Zakon, ve je radi ovjekova otkupljenja sebe rtvo-
vao u Kristu. Bog bijee onaj koji je u Kristu pomirio svijet
sa sobom. (2. Korinanima 5,19)
Zakon trai pravdu pravedan ivot, savren karakter, a
ovo ovjek ne moe ispuniti. On ne moe odgovoriti zahtje-
vima Bojeg svetog Zakona. Ali Krist, doavi na Zemlju kao
ovjek, ivio je svetim ivotom i razvio savreni karakter. On
ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga ele prihvatiti. Nje-
gov je ivot zamjena za ljudski ivot. Ljudi tako Bojim trplje-
njem dobivaju oprost prolih grijeha. Vie od toga, Krist ispu-
njava ljude Bojim osobinama. On izgrauje ljudski karakter
prema uzoru na boanski karakter, usklaujui duhovnu sna-
gu i ljepotu. Tako se u onome koji vjeruje u Krista ispunjava
pravda Zakona. Bog moe biti pravedan i da opravdava onoga
koji vjeruje u Isusa. (Rimljanima 3,26)
Boja ljubav izraava se u Njegovoj pravdi isto toliko ko-
liko i u Njegovoj milosti. Pravda je osnova Njegova prijestolja
i rod Njegove ljubavi. Sotona je elio da odvoji milost od istine
i pravde. elio je dokazati da je pravinost Bojeg zakona ne-
prijatelj miru. Meutim, Krist je pokazao da su one u Bojem
planu nerazdvojno povezane i da jedna ne moe postojati bez
druge. Ljubav e se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.
(Psalam 85,11)
Svojim ivotom i smru Krist je dokazao da Boja pravda
ne ukida Njegovu milost, da se grijeh moe oprostiti, da je Zakon
pravian i da se u cijelosti moe drati. Tako su bile odbaene
sotonske optube. Bog je dao ovjeku nepobitan dokaz svoje
ljubavi.
Poela se iriti jedna druga prijevara. Sotona je izjavio da
je milost unitila pravdu, da je Kristova smrt ukinula Oev Za-
kon. Da je bilo mogue promijeniti ili ukinuti Zakon, Krist ne
bi morao umrijeti. Meutim, ukidanje Zakona znailo bi ovje- 763
kovjeiti prijestup, a svijet prepustiti Sotoninoj vlasti. Krist je
bio podignut na kriu samo zato to je Zakon nepromjenjiv,
zato to se ovjek moe spasiti samo poslunou njegovim od-
redbama. Ta sredstva pomou kojih je Krist uspostavio Zakon,
634 Isusov ivot
Sotona je prikazao kao ona koja ga ponitavaju. Na tom pod-

ruju vodit e se posljednja velika borba izmeu Krista i So-
tone.
Sotona sad istie tvrdnju da je Zakon koji je Bog objavio
svojim glasom pogrean, a neke odredbe ukinute. To je posljednja
velika prijevara koja e doi na svijet. Nije potrebno da napad-
ne sav Zakon; on je postigao svoj cilj ako navede ljude da ne
potuju jedno naelo. Jer tko vri sav Zakon, a pogrijei samo
u jednome, postaje krivac za sve. (Jakov 2,10) Ljudi padaju
pod Sotoninu vlast pristajui da prestupe jednu zapovijed. Za-
mjenjivanjem Bojeg Zakona ljudskim, Sotona e pokuati
zavladati svijetom. Ovo je djelo pretkazano u proroanstvu. Za
veliku otpadniku silu koja je Sotonin predstavnik, kae se: On
e huliti na Svevinjega, zatirati svece Svevinjega; pomiljat e
da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci e biti predani u njego-
ve ruke... (Daniel 7,25)
Ljudi e sigurno uspostaviti svoje zakone da djeluju nasu-
prot Bojem zakonu. Oni e pribjegavati nasilju nad savjeu
drugih i u svojoj revnosti da nametnu ove zakone ugnjetavat
e svoje blinje.
Borba protiv Bojeg zakona koja je otpoela na Nebu,
nastavit e se do kraja vremena. Svaki e ovjek biti okuan.
Poslunost i neposlunost su pitanje o kome treba odluiti cijeli
svijet. Svi e biti pozvani da izaberu izmeu Bojeg zakona i
ljudskih zakona. Tu e biti povuena crta razdvajanja. Postojat
e samo dvije vrste. Svaki karakter bit e potpuno razvijen i
svi e pokazati jesu li se opredijelili za poslunost ili pobunu.
Tada e doi kraj. Bog e obraniti svoj Zakon i osloboditi
svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridruili u pobuni bit
e uniteni. Grijeh i grjenici nestat e, korijen i grane (Mala-
hija 4,1) Sotona korijen, a njegovi sljedbenici grane. Ispunit
e se rijei za kneza zla: Jer svoje srce s Bojim izjednai...
Istrgoh te, kerube zatitnie, isred ognjenoga kamenja... Jer ti
strailo posta, nestade zauvijek. Zatim, nestat e bezbonika:
mjesto e njegovo traiti, a njega vie nema. I bit e ko da
ih nigda bilo nije. (Ezekiel 28,6-19; Psalam 37,10; Obadija 16)
764 To nije in Boje samovolje. Oni koji su odbacivali Njego-
vu milost, anju ono to su posijali. Bog je izvor ivota i kad
ovjek odabere slubu grijehu, odvaja se od Boga i tako se sam
liava ivota. On je udaljen od Bojeg ivota. Krist kae: Svi
Svreno je! 635
koji mene mrze ljube smrt. (Efeanima 4,18; Izreke 8,36) Bog
im za neko vrijeme daje ivot da bi mogli razviti svoj karakter
i otkriti svoja naela. Kad se ovo dovri, primit e plodove vlastita
izbora. ivotom pobune Sotona i svi koji se sjedinjuju s njim
postavljaju sebe u takav nesklad s Bogom da je ve i Njegova
prisutnost za njih vatra koja saie. Slava Onoga koji je ljubav
unitit e ih.
Na poetku velike borbe aneli ovo nisu razumjeli. Da je
Sotoni i njegovoj vojsci preputeno da ponju plodove svoga
grijeha, oni bi poginuli, ali nebeskim biima ne bi izgledalo
da je to neizbjena posljedica grijeha. Sumnja u Boju dobrotu
ostala bi u njihovu umu kao sjeme zla koje bi donijelo svoj smr-
tonosni plod grijeha i prokletstva.
Meutim, to nee biti tako kad se zavri velika borba. Tada,
budui da je dovren plan spasenja, Boji e se karakter otkri-
ti svim razumnim biima. Odredbe Njegova Zakona bit e sma-
trane savrenim i nepromjenjivim. Tada e grijeh pokazati svo-
ju narav, a Sotona svoj karakter. Tada e iskorjenjivanje grijeha
opravdati Boju ljubav i uzdignuti Njegovu ast pred svim bi-
ima u svemiru koja s radou sluaju Njegovu volju i u ijem
se srcu nalazi Njegov Zakon.
U takvim prilikama aneli su se mogli radovati promatra-
jui Spasiteljev kri; jer premda tada nisu sve razumijevali, znali
su da je unitenje grijeha i Sotone zauvijek postalo sigurno, da
je ovjekovo otkupljenje bilo osigurano, a svemir postao vje-
no zatienim. Sam je Krist u cijelosti shvaao rezultat te rtve
koja je prinesena na Golgoti. Sve je ovo gledao pred sobom
kad je na kriu uzviknuo: Svreno je!
636 Isusov ivot
80
U Josipovom grobu
769 Najposlije je Isus otpoinuo. Dugi dan sramote i muenja
zavren je. Dok su posljednje zrake zalazeeg sunca objavlji-
vale nastupanje subote, Boji je Sin mirno poivao u Josipo-
vom grobu. Dovrena djela i ruku sklopljenih u miru, odma-
rao se u svetim satima subotnjeg dana.
U poetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se
odmarali u subotu. Kad se dovri nebo i zemlja sa svom svo-
jom vojskom (Postanak 2,1), Stvoritelj i sva nebeska bia ra-
dovali su se promatrajui slavni prizor. Tada, dok su klicale
zvijezde jutarnje i Boji uzvikivali dvorjani. (Job 38,7) Sad se
Isus odmarao od djela otkupljenja, pa premda je vladala alost
meu onima koji su Ga voljeli na Zemlji, na Nebu je bila radost.
Slavno je obeanje budunosti u oima nebeskih bia. Obnov-
ljeno stvaranje, otkupljenje ljudskog roda, koji je pobijedio grijeh
i nikada vie ne moe pasti to su vidjeli Bog i aneli kao
plod Kristova dovrena djela. S ovim prizorom zauvijek je po-
vezan dan Isusova odmora. Jer Njegovo djelo je... savreno i
znam da sve to Bog ini, ini za stalno. (Ponovljeni zakon
32,4; Propovjednik 3,14) Onoga koga nebo treba da pridri
do vremena sveope obnove koju je Bog nagovijestio odavno
770 preko svojih svetih proroka. (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan
kad je Isus leao i odmarao se u Josipovom grobu, bit e jo
uvijek dan odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit e se u
slavljenju od subote do subote (Izaija 66,23) a mnotvo spa-
enih u radosnom oboavanju klanjat e se Bogu i Janjetu.
U zavrnim dogaajima dana raspea dan je novi dokaz o
ispunjenju proroanstva, novo svjedoanstvo o Kristovu boan-
stvu. Kad se mrak podignuo s kria i Spasitelju oteo samrtni
(636)
U Josipovom grobu 637
uzvik, odmah se zauo drugi glas kako govori: Uistinu, ovaj

bijae Sin Boji! (Matej 27,54) Ove rijei nisu bile izgovorene
apatom. Svi su se okrenuli da vide odakle one dolaze. Tko ih
je izgovorio? To je bio stotnik, rimski vojnik. Spasiteljevo bo-
ansko strpljenje, i Njegova iznenadna smrt s uzvikom pobje-
de na usnama, ostavili su dubok dojam na ovog neznaboca. U
ranjenom, slomljenom tijelu koje je visilo na kriu, stotnik je
prepoznao lik Bojeg Sina. Nije se mogao uzdrati da ne pri-
zna svoju vjeru. Tako je ponovno potvreno da e na Otkupi-
telj vidjeti trud svoje due. Na sam dan Njegove smrti tri me-
usobno razliita ovjeka izrazila su svoju vjeru: zapovjednik
rimske strae, ovjek koji je nosio Spasiteljev kri i onaj koji
je umirao na kriu pokraj Njega.
Dok se veer pribliavala, nad Golgotom je lebdjela nad-
naravna tiina. Mnotvo se razilazilo i mnogi su se vratili u
Jeruzalem znatno izmijenjena duha od onog koji su pokazali
tog jutra. Mnogi su doli promatrati raspee iz radoznalosti, a
ne iz mrnje prema Kristu. Jo su uvijek vjerovali optubama
sveenika, a Krista gledali kao zloinca. Rugali su Mu se
zahvaeni neprirodnim uzbuenjem i sjedinjeni sa svjetinom.
Ali kad se Zemlja zaogrnula tamom, zastali su optueni vlasti-
tom savjeu, osjeajui se krivim za veliko zlo. Usred te uasne
tame nije se ula nikakva ala ili podsmijeh, a kad se podigla,
u sveanoj su tiini poli svojim kuama. Bili su uvjereni da su
optube sveenika bile lane, da Isus nije bio varalica, a neko-
liko tjedana kasnije, kad je Petar propovijedao na dan Pedeset-
nice, nalazili su se meu onim tisuama koje su se obratile
Kristu.
Meutim, hebrejske su voe ostale nepromijenjene doga-
anjima kojima su bili svjedoci. Njihova mrnja prema Isusu
nije oslabila. Tama koja je obavila Zemlju prigodom raspea nije
bila gua od one koja je jo uvijek obuzimala umove svee-
nika i poglavara. Kad se rodio, zvijezda je prepoznala Krista i 771
povela mudrace do jasala u kojima je leao. Nebeske vojske su
Ga poznavale i pjevale Mu hvalospjeve nad betlehemskim rav-
nicama. More je znalo Njegov glas i pokorilo se Njegovoj zapo-
vijedi. Bolest i smrt prepoznale su Njegovu vlast i vratile su
Mu svoj plijen. Sunce Ga je poznavalo i, vidjevi Njegove samrtne
muke, sakrilo je svoje svijetlo lice. Stijenje Ga je poznavalo i
razlamalo se na Njegov uzvik. Beivotna priroda poznavala je
638 Isusov ivot
Krista i svjedoila o Njegovoj boanskoj prirodi. Meutim, sve-

enici i poglavari u Izraelu nisu prepoznali Bojeg Sina.
Ipak, sveenici i poglavari nisu imali mira. Ostvarili su svoj
cilj time to su ubili Krista, ali oni nisu doivjeli osjeaj po-
bjede koji su oekivali. ak i u trenutku njihove oite pobje-
de, muila ih je neizvjesnost to e se nakon toga dogoditi. uli
su uzvik: Svreno je! Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj.
(Ivan 19,30; Luka 23,46) Nespokojni i zabrinuti, vidjeli su ka-
ko se razbija stijenje i osjetili snaan potres.
Dok je bio iv, zavidjeli su Kristu na utjecaju koji je imao
u narodu; zavidjeli su Mu ak i u smrti. Vie su se bojali mr-
tvog Krista, puno vie no to su se ikada bojali ivoga. Bojali
su se da su pozornost naroda previe usmjerili na dogaaje koji
su pratili Kristovo raspee. Bojali su se posljedica onoga to
su uinili tog dana. Ni po koju cijenu nisu eljeli da Njegovo
tijelo ostane na kriu tijekom subote. Subota se pribliavala, a
tijela koja su visjela na kriu povreivala bi njezinu svetost. Tako,
koristei ovo kao izgovor, vodei Hebreji zahtijevali su od Pi-
lata da se ubrza smrt ovih rtava i da se njihova tijela skinu
prije zalaska sunca.
Pilat nije bio htio, kao ni oni, da Isusovo tijelo ostane na
kriu. Kad su dobili njegovu suglasnost, vojnici su prebili no-
ge dvojici razbojnika da bi ubrzali njihovu smrt, ali kako su
utvrdili, Isus je ve bio mrtav. Surovi vojnici bili su ganuti onim
to su uli i vidjeli od Krista i stoga su se uzdrali od lomlje-
nja Njegovih udova. Tako se u rtvovanju Bojeg Janjeta ispu-
nio Pashalni zakon: Neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka
je slave prema propisima Pashe. (Brojevi 9,12)
Sveenici i poglavari su se iznenadili kad su utvrdili da je
Krist mrtav. Umiranje je na kriu trajalo dugo; teko je bilo
772 odrediti kad je ivot prestao. Nikada se nije ulo da ovjek umre
est sati nakon raspea. Sveenici su eljeli biti sigurni da je
Isus umro i po njihovom je savjetu jedan vojnik probo kop-
ljem Kristova rebra. Iz ovako nainjene rane potekla su dva obilna
i razliita mlaza, jedan od krvi, a drugi od vode. To su zapazili
svi promatrai i Ivan vrlo pouzdano opisuje ovaj dogaaj. On
kae: Nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah
potee krv i voda. Onaj koji ovo vidje svjedoi njegovo je
svjedoanstvo istinito, i on zna da govori pravo da i vi trajno
vjerujete. To se dogodi da se ispuni Pismo: Ni jedna mu se
kost nee prelomiti. A na drugome mjestu Pismo veli: Gledat

e na onoga koga su proboli. (Ivan 19,34-37)
Nakon usksnua sveenici i poglavari pronosili su glas da
Krist nije umro na kriu, da se samo onesvijestio i nakon toga
oivio. Druga vijest tvrdila je da tijelo koje je poloeno u grob
nije bilo stvarno tijelo od mesa i kostiju, ve samo neto nalik
na tijelo. Postupak rimskih vojnika pobija ove neistine. Oni ni-
su slomili Njegove noge, zato to je ve bio mrtav. Da bi udo-
voljili sveenicima, proboli su Mu rebra. Da se ivot ve nije
ugasio, ova bi rana izazvala trenutanu smrt.
Isusovu smrt nije izazvao ni probod kopljem ni muke na
kriu. Taj uzvik izgovoren jakim glasom (Matej 27,50; Luka
23,46) u trenutku smrti, mlaz krvi i vode koji je potekao s
Njegova boka, pokazuje da je umro zato to Mu je prepuklo
srce. Njegovo je srce prepuklo od duevne boli. Ubio Ga je
grijeh ovoga svijeta.
Kristovom su se smru ugasile nade Njegovih uenika. S
neopisivom boli promatrali su Njegove zatvorene oi i klonulu
glavu, Njegovu kosu ulijepljenu krvlju, Njegove probodene ru-
ke i noge. Do posljednjeg asa nisu vjerovali da e umrijeti, i
stoga su jedva mogli povjerovati da je doista mrtav. Ophrvani
tugom, nisu se sjeali Njegovih rijei koje su pretkazale ba ovaj
prizor. Nita to je govorio nije ih sad moglo utjeiti. Vidjeli
su samo kri i rtvu kako krvari na njemu. Budunost je izgle-
dala tamna i beznadna. Njihova vjera u Isusa je iezla, ali nikada
kao sada nisu toliko voljeli svoga Gospodina. Nikada ranije nisu
toliko osjeali Njegovu vrijednost i svoju potrebu za Njegovom
nazonou.
ak je i u smrti Kristovo tijelo bilo vrlo dragocjeno Njegovim
uenicima. eznuli su da Ga dostojanstveno sahrane, ali nisu
znali kako bi to ostvarili. Isus je bio osuen kao pobunjenik 773
protiv rimske vlasti, a ljudi pogubljeni zbog takva prekraja bili
su pokapani na groblju posebno odreenom za takve zloince.
Uenik Ivan sa enama iz Galileje ostao je kraj kria. Nisu mo-
gli ostaviti tijelo svoga Gospodina bezosjeajnim vojnicima da
ga pogrebu na tako sramnom groblju. Ipak, to nisu mogli spri-
jeiti. Nisu mogli dobiti nikakvo odobrenje od hebrejskih vla-
sti, a na Pilata nisu imali nikakav utjecaj.
U ovoj neprilici uenicima su pritekli u pomo Josip iz
Arimateje i Nikodem. Obojica su poznavali Pilata i bili lanovi
640 Isusov ivot
Velikog vijea. Obojica su bili bogati i utjecajni ljudi. Oni su

odluili da Kristovo tijelo treba sahraniti s poastima.
Josip je smjelo otiao Pilatu i zamolio ga za Isusovo tijelo.
Pilat je tek sad prvi put uo da je Isus ve mrtav. Do njega su
doprle proturjene vijesti o dogaajima koji su pratili raspee,
ali spoznaja o Kristovoj smrti namjerno se skrivala od njega.
Sveenici i poglavari upozorili su Pilata da bi Kristovi uenici
mogli izvesti prijevaru s Njegovim tijelom. uvi Josipov zahtjev,
pozvao je kapetana koji je bio na dunosti kod kria i doznao
da je Isus doista umro. Potrudio se da dobije izvjetaj od njega
o prizorima na Golgoti, koji je potvrdio Josipovo svjedoanstvo.
Josipov je zahtjev odobren. Dok je Ivan ekao uznemiren
zbog pogreba svog Uitelja, Josip se vratio s Pilatovim nalo-
gom za Kristovo tijelo; Nikodem je stigao donosei oko sto li-
tara pomijeane smirne i aloja za Njegovo pomazanje. Najpo-
tovanijem u cijelom Jeruzalemu ne bi se moglo ukazati vee
potovanje u smrti. Uenici su bili vrlo iznenaeni kad su vi-
djeli ove bogate poglavare koji su isto toliko bili zainteresirani
za pogreb njihovoga Gospodina, kao i oni sami.
Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja dok
je bio iv. Znali su da bi ih takav korak iskljuio iz Velikog
vijea, a nadali su se da e Ga svojim utjecajem zatititi na nje-
govim zasjedanjima. Izgledalo je da su za neko vrijeme uspi-
jevali, ali lukavi sveenici, zapaajui njihovu naklonost prema
Kristu, osujetili su njihove planove. U njihovoj odsutnosti Isus
je bio osuen i predan da se raspne. Sad kad je bio mrtav, nisu
vie skrivali koliko su Mu privreni. Dok su se uenici bojali
774 javno pokazati kao Njegovi sljedbenici, Josip i Nikodem hra-
bro su im priskoili u pomo. Pomo ovih bogatih i potova-
nih ljudi bila je u ovom trenutku vrlo potrebna. Oni su za svog
mrtvog Uitelja mogli uiniti ono to je bilo nemogue siro-
manim uenicima; njihovo bogatstvo i utjecaj titili su ih u
velikoj mjeri od zlobe sveenika i poglavara.
Njeno i s potovanjem svojim su rukama skinuli Isusovo
tijelo s kria. Suze suuti kapale su im iz oiju dok su gledali
Njegovo izranjeno i izmueno tijelo. Josip je imao novi grob,
uklesan u stijeni. uvao ga je za sebe, ali kako je bio blizu
Golgote, sad ga je pripremio za Isusa. Zajedno s mirisima to
ih je donio Nikodem, tijelo je briljivo umotano u lanenu pro-
stirku i Spasitelj je prenesen do groba. Tu su ova tri uenika
ispravila ozlijeene udove i savila izranjene ruke na nepomi-

ne grudi. ene Galilejke dole su vidjeti je li uinjeno sve to
se moglo uiniti za beivotno tijelo njihovog voljenog Uitelja.
Vidjele su teki kamen koji je navaljen na ulaz u grob u koji je
Spasitelj poloen da poiva. ene su bile posljednje kod kria
i posljednje na Kristovom grobu. Dok su se sputale veernje
sjenke, Marija Magdalena i druge Marije zadrale su se oko
mjesta poivanja njihovog Gospodina, lijui suze alosti nad sud-
binom Onoga koga su voljele. Potom se vratie... U subotu se
nisu micale prema propisu [Zakona]. (Luka 23,56)
To je bila subota koju oaloeni uenici nee nikada zabo-
raviti, a isto tako i sveenici, poglavari, knjievnici i narod. Pri-
likom suneva zalaska, u smiraj dana pripreme, trube su se
oglasile oznaavajui da je subota poela. Pasha je svetkovana
onako kako se to inilo stoljeima, dok je On na koga je ona
usmjeravala, leao u Josipovom grobu ubijen rukama zlikova-
ca. Predvorja Hrama bila su u subotu ispunjena vjernicima. Veliki
sveenik s Golgote bio je tu, odjeven u sjajne sveenike halji-
ne. Sveenici s bijelim kapama, sasvim zaokupljeni, obavljali
su svoje dunosti. Meutim, neki od nazonih nisu bili mirni
dok se za grijeh prinosila krv junaca i jaraca. Nisu bili svjesni
da je znamenje nalo svoje ostvarenje, da je beskonana rtva
prinesena za grijehe svijeta. Nisu znali da vrenje obredne slube
nije imalo vie nikakvu vanost. A li, nikada ranije tu slubu
nisu pratili s tako proturjenim osjeajima. Trube, glazbala i
glasovi pjevaa bili su glasni i jasni kao i obino. Meutim, svi
su osjeali da se zbiva neto neobino. Jedan za drugim raspi- 775
tivali su se o nesvakidanjem dogaaju koji se odigrao. Dotada
je Svetinja nad svetinjama strogo uvana od svih koji u nju nisu
smjeli ui. Meutim, sad je bila otvorena za sve oi. Teka
izvezena zavjesa, nainjena od istog lana i bogato ukraena
zlatom, skerletom i purpurom bila je razdrta od vrha do dna.
Mjesto na kojem se Gospodin sastajao s velikim sveenikom
da objavi svoju slavu, mjesto koje je bilo sveta Boja dvorana
za prijam, bilo je otvoreno svakom oku mjesto koje Gospodin
vie nije priznavao. Smrknuti sveenici sluili su pred oltarom.
Otkrivenost Svetinje nad svetinjama ispunjavala ih je uasom
nastupajue nesree.
Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizorima
na Golgoti. Od raspea sve do uskrsnua mnoge budne oi stalno
642 Isusov ivot
su istraivale proroanstva, neki da bi razumjeli cjelovito zna-

enje blagdana koji su proslavljali, neki da nau dokaze da Isus
nije bio ono to je tvrdio da jest, a drugi su bolnim srcem tra-
gali za dokazima da je On uistinu pravi Mesija. Premda su istra-
ivali s razliitim ciljevima, svi su bili osvjedoeni u istu isti-
nu: da se proroanstvo ispunilo u dogaajima nekoliko protek-
lih dana i da je Raspeti Otkupitelj svijeta. Mnogi koji su tada
sudjelovali u slubi, nikada vie nisu sudjelovali u pashalnim
obredima. ak su i mnogi sveenici bili osvjedoeni u pravi
Isusov karakter. Njihovo istraivanje proroanstava nije bilo uza-
ludno, jer su Ga nakon Njegova uskrsnua priznali za Bojeg
Sina.
Kad je vidio Isusa podignuta na kriu, Nikodem se sjetio
Njegovih rijei izgovorenih u noi na Maslinskoj gori: Kao to
je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut
Sin ovjeji, da svatko tko vjeruje u njega ima ivot vjeni.
(Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist leao u grobu, Nikodem
je imao priliku za razmiljanje. Sada je njegov um obasjavala
jasnija svjetlost pa mu rijei to ih je Isus izgovorio vie nisu
bile tajanstvene. Osjeao je da je mnogo izgubio to se nije po-
vezao sa Spasiteljem tijekom Njegova ivota. Sad se prisjeao
dogaaja s Golgote. Kristova molitva za one koji su Ga raspeli
i Njegov odgovor na molbu razbojnika koji je umirao govorili
su srcu ovog uenog savjetnika. Ponovno je promatrao Spasi-
telja u Njegovoj agoniji i opet uo taj posljednji uzvik Svre-
no je!, izgovoren kao uzvik pobjednika. Ponovno je proma-
trao Zemlju kako se ljulja, zamraeno nebo, razdrtu zavjesu,
razlomljene stijene i njegova se vjera zauvijek utvrdila. Isti do-
776 gaaj koji je unitio nade uenika, osvjedoio je Josipa i Niko-
dema u Isusovo boanstvo. Njihova strahovanja savladala je hra-
brost vrste i nepokolebljive vjere.
Nikada Krist nije privukao toliku pozornost mnotva kao
sada kad je poloen u grob. Ljudi su po svom obiaju dovodili
svoje bolesne i nevoljne u predvorje Hrama, raspitujui se: Tko
nam moe neto rei o Isusu iz Nazareta? Mnogi su doli izdaleka
da nau Onoga koji je lijeio bolesne i uskrisivao mrtve. Sa
svih strana uo se uzvik: Traimo Krista Iscjelitelja! Sveenici
su ovom prilikom pregledali one za koje se mislilo da pokazuju
znake gube. Mnogi su morali uti da su njihovi muevi, ene
ili djeca proglaeni gubavima i osueni napustiti sigurnost svog
doma i naklonost svojih prijatelja, da bi izdaleka opominjali

prolaznike bolnim uzvikom: Neist, neist! Prijateljske ruke
Isusa iz Nazareta, koje nikada nisu odbijale dodirom iscjeljivati
odvratnu gubu, sad su bile prekriene na Njegovim grudima.
Usne koje su na bolesnikovu molbu odgovarale utjenim rije-
ima: Hou. Ozdravi! (Matej 8,3), sad su bile nijeme. Mnogi
su se uzalud obraali sveenikim voama i poglavarima za suut
i olakanje. Bilo je oito da su odluno eljeli imati ivog Kri-
sta ponovno u svojoj sredini. Uporno su se i revno raspitivali
za Njega. Nisu eljeli otii. Meutim, istjerali su ih iz predvor-
ja Hrama i na vrata postavili vojnike da vraaju mnotvo to je
htjelo ui sa svojim bolesnim i umiruima.
Nevoljnici koji su doli da ih Spasitelj izlijei klonuli su
pod teretom razoaranja. Ulice su bile ispunjene jecajima. Bo-
lesni su umirali u nedostatku iscjeljujueg Isusovog dodira. Uzalud
su traili savjet lijenika; nitko nije imao takvo umijee kao
Onaj koji je leao u Josipovom grobu.
Tuni uzvici stradalnika uvjerljivo su svjedoili tisuama da
je velika svjetlost nestala s ovoga svijeta. Bez Krista, Zemlja je
postala mrak i tama. Mnogi iji su se glasovi stopili u uzviku:
Razapni ga! Razapni! sad su shvatili nesreu koja se sruila
na njih, pa bi, da je On jo iv, isto tako revno vikali: Pusti
nam Isusa!
Kad su ljudi doznali da su sveenici pogubili Isusa, raspi-
tivali su se o Njegovoj smrti. Pojedinosti o Njegovom suenju
drane su u najdubljoj tajnosti, ali dok se nalazio u grobu, Nje-
govo ime nije silazilo s tisua usana, a izvjea o Njegovom sram- 777
nom suenju i neovjenosti sveenika i poglavara kruila su
posvuda. Razumni ljudi pozvali su ove sveenike i poglavare
da objasne proroanstva Staroga zavjeta o Mesiji, i dok su oni
pokuavali uobliiti neku la, kao odgovor, postali su smeteni.
Nisu mogli objasniti proroanstva koja su navijetala Kristove
patnje i smrt, pa su se mnogi od onih koji su se raspitivali
osvjedoili da su se sveti spisi ispunili.
Osveta za koju su sveenici mislili da e biti slatka, postala
im je vrlo gorka. Znali su da su se suelili s otrim narodnim
neodobravanjem; znali su da su ba oni, koje su potaknuli protiv
Isusa, sad bili uasnuti njihovim sramnim djelom. Ovi svee-
nici pokuavali su vjerovati da je Isus varalica, ali bilo je uza-
lud. Neki od njih stajali su kraj Lazareva groba i vidjeli kako
644 Isusov ivot
se mrtvac vraa u ivot. Drhtali su od straha da e se Krist

sam dignuti iz mrtvih i da e se ponovno pojaviti pred njima.
Oni su Ga uli kako izjavljuje da ima vlast poloiti svoj ivot i
ponovno ga uzeti. Sjetili su se i da je rekao: Razvalite ovaj
hram, i u tri dana opet u ga podii! (Ivan 2,19) Juda im je
govorio o rijeima to ih je Isus uputio svojim uenicima za
posljednjeg putovanja u Jeruzalem: Evo ulazimo u Jeruzalem,
gdje e Sin ovjeji biti predan glavarima sveenikim i knji-
evnicima, i oni e ga na smrt osuditi i predati poganima da
mu se izruguju, i biuju ga i razapnu. Ali e on uskrsnuti trei
dan. (Matej 20,18.19) Kad su uli ove rijei, podsmjehivali su
se i rugali. Ali sad su se sjetili da su se dosad ispunila sva Kri-
stova pretkazanja. Rekao je da e treeg dana ponovno ustati,
i tko bi mogao rei da se i ovo nee ispuniti. Pokuali su se
osloboditi ovih misli, ali nisu nikako mogli. Kao i njihov otac,
avao, vjerovali su i drhtali.
Sad kad je uzbuenje prestalo, Kristov lik nametnuo se
njihovim umovima. Gledali su Ga kako stoji miran i dostojan-
stven pred svojim neprijateljima, podnosei bez ikakva guna-
nja njihova ruganja i zlostavljanja. Svi dogaaji s Njegova suenja
i raspea ponovno su se vraali s neodoljivim osvjedoenjem
da je On Boji Sin. Osjeali su da bi se u svako doba mogao
pojaviti pred njima kao Optueni koji je postao Tuitelj, Osu-
eni Sudac, Ubijeni kao onaj koji trai pravdu u smrti svojih
ubojica.
U subotu su imali malo odmora. Premda nikada ne bi pre-
778 stupili prag neznaboaca iz straha od oskvrnua, ipak su odr-
ali savjetovanje o Kristovom tijelu. Smrt i grob moraju zadr-
ati onoga koga su oni raspeli. Slijedeeg dana to b dan
poslije Priprave skupie se glavari sveeniki i farizeji kod
Pilata te mu rekoe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica
jo za ivota rekao: Poslije tri dana uskrsnut u. Zato naredi
da mu se uva grob do treeg dana, da ne bi doli njegovi ue-
nici, ukrali ga te rekli narodu: Uskrsnuo je od mrtvih, pa bi
posljednja prijevara bila gora od prve. Eno vam strae odgo-
vori Pilat idite i uvajte kako znate! (Matej 27,62-65)
Sveenici su dali upute za osiguranje grobnice. Veliki ka-
men postavljen je ispred otvora. Preko ovog kamena postavili
su ue, privrujui krajeve za stijenu i zapeaujui ih rim-
skim peatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da se ne
slomi peat. Straa od stotinu vojnika, postavljena oko groba,

lako je mogla sprijeiti svakog nepozvanog da se oko njega ba-
vi. Sveenici su uinili sve to su mogli da bi zadrali Kristovo
tijelo tamo gdje je bilo poloeno. Isus je bio tako sigurno za-
peaen u svom grobu, kao da je trebao tu ostati za sva vre-
mena.
Tako su se savjetovali i planirali slabi ljudi. Ove ubojice
nisu uope shvatile beskorisnost svojih napora. Ali Bog se pro-
slavio njihovim djelovanjem. Upravo ovi napori uloeni da se
sprijei Kristovo uskrsnue najuvjerljiviji su dokazi koji ga
potvruju. Ukoliko je vei bio broj vojnika postavljenih oko
groba, utoliko e monije biti svjedoanstvo da je On uskrs-
nuo. Stotinama godina prije Kristove smrti Sveti Duh je obja-
vio preko psalmista: Zato se bune narodi, zato puci ludosti
snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i
Pomazanika njegova... Smije se onaj to na nebu stoluje, Gos-
pod im se podruguje. (Psalam 2,1-4) Rimski straari i rimsko
oruje bili su nemoni da Gospodara ivota zadre u grobu.
Pribliio se trenutak Njegova osloboenja.
646 Isusov ivot
81
Uskrsnuo je kako je rekao
Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,2-4.11-15.
779 No prvog dana tjedna polako je protjecala. Nastupio je

najmraniji trenutak koji prethodi svitanju. Krist je jo bio
zarobljenik u svom uzanom grobu. Veliki je kamen bio na svom
mjestu, rimski peat nepolomljen, rimski uvari drali su svo-
ju strau. Tu su se nalazili i nevidljivi straari. Vojske zlih an-
ela bile su okupljene oko ovog mjesta. Da je bilo mogue,
knez tame sa svojom otpalom vojskom zauvijek bi sauvao za-
peaen grob koji je uvao Bojeg Sina. Meutim, nebeska je
vojska okruila grobnicu. Aneli, silni krjepou, uvali su
grob i ekali da dobrodolicom pozdrave Kneza ivota.
Najedanput se zemlja silno potrese: aneo Gospodnji sie
s neba. Obuen u sve Boje oruje, ovaj aneo izaao je iz
nebeskih dvorova. Sjajne zrake Boje slave ile su pred njim i
osvjetljavale mu put. Lice mu je sjalo kao munja, a odijelo mu
bijae bijelo kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtae straari
i postadoe kao mrtvi.
A sada, sveenici i poglavari, gdje je sila vaih straara?
Hrabri vojnici koji se nisu nikada bojali ljudske sile, sad su bili
zarobljeni bez maa i koplja. Lice koje su sada gledali nije lice
780 nekog smrtnog ratnika, ve lice najmonijeg u Gospodnjoj vojsci.
Ovaj vjesnik zauzima poloaj s koga je Sotona pao. On je taj
koji je objavio Kristovo roenje na betlehemskim breuljcima.
Zemlja podrhtava prilikom njegova pribliavanja, vojske tame
bjee i dok on odvaljuje kamen; ini se kao da je Nebo silo
na Zemlju. Vojnici ga gledaju kako uklanja kamen kao neki ob-
lutak i uju ga kako uzvikuje: Sine Boji, izai; Otac Te zove.
(646)
Uskrsnuo je kako je rekao 647
Vide Isusa kako izlazi iz groba i uju Njegovu objavu nad raz-
valjenim grobom: Ja sam uskrsnue i ivot. Dok izlazi u veli-
anstvu i slavi, aneoske vojske duboko se klanjaju pred Otku-
piteljem i pozdravljaju Ga dobrodolicom i pjesmama hvale.
Jedan potres oznaio je trenutak kad je Krist poloio svoj
ivot, a drugi je posvjedoio trenutak kad Ga je pobjedniki
ponovno uzeo. On, koji je pobijedio smrt i grob, pobjedni-
kim je korakom iziao iz groba usred potresa, sijevanja munja
i pucanja gromova. Kad bude ponovno doao na Zemlju, On
e potresti ne samo zemlju nego i nebo. Zemlja e zateturati
poput pijanca, zanjihat se poput kolibe. Nebesa se svie kao
knjiga, pola e se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim
ostvarenjima nee vie nai. Ali je Jahve utoite svome na-
rodu i zatita sinovima Izraela. (Hebrejima 12,26; Izaija 24,20;
34,4; 2. Petrova 3,10; Joel 4,16)
Prigodom Isusove smrti vojnici su usred dana vidjeli Zem-
lju obavijenu tamom, prigodom uskrsnua vidjeli su sjaj ane-
la kako osvjetljuje no i uli kako nebeski stanovnici s velikom
radou pobjedonosno pjevaju: Ti si pobijedio Sotonu i sile
tame; ti si pobjedom nadvladao smrt!
Krist je proslavljen iziao iz groba, dok su Ga promatrali
rimski straari. Njihove su oi bile prikovane za lice Onoga koga
su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom proslavlje-
nom Biu promatrali su zarobljenika koga su vidjeli u sudskoj
dvorani, kome su ispleli trnov vijenac. To je bio Onaj koji je
bez opiranja stajao pred Pilatom i Herodom, Onaj ije je tijelo
bilo izmueno svirepim ibanjem. To je bio Onaj koji je priko-
van za kri i prema kome su sveenici i poglavari zadovoljno
odmahivali glavom govorei: Druge je spasio, a sam sebe ne
moe spasiti. (Matej 27,42) To je bio Onaj koji je poloen u
Josipov novi grob. Odlukom s Neba Suanj je osloboen. Da 781
su gore i planine bile navaljene na Njegov grob, ne bi mogle
sprijeiti Njegov izlazak.
Kad su se aneo i proslavljeni Spasitelj pojavili, rimski su
straari klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska pratnja ie-
zla iz njihova pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih klecavi udovi
mogli nositi, poli prema vratima vrta. Posrui kao pijanci,
pourili su dalje u grad, objavljujui divnu novost onima koje
su sretali. Uputili su se Pilatu, ali je njihov izvjetaj stigao heb-
rejskim vlastima, pa su sveenike voe i poglavari poslali da
648 Isusov ivot
ih najprije dovedu njima. Ovi su vojnici izgledali udno. Dr-

ui od straha, blijeda lica posvjedoili su o Kristovu uskrs-
nuu. Vojnici su sve ispriali, upravo onako kao to su vidjeli;
nisu imali vremena misliti ili ispriati ita osim istine. S bol-
nim izrazom kazali su: Onaj koji je raspet na kriu bio je Boji
Sin. uli smo anela koji Ga je proglasio Velianstvom Neba,
Kraljem slave.
Lica sveenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je pokuao
govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile nijednu
rije. Vojnici su se spremali napustiti vijenicu, kad ih je jedan
glas zaustavio. Kaifa je najposlije uspio progovoriti. ekajte,
ekajte! rekao je. Nemojte nikome govoriti o onome to
ste vidjeli.
Tada je vojnicima predloeno da ire laan izvjetaj. Kai-
te, govorili su sveenici, uenici njegovi dooe nou i ukra-
782 doe ga kad smo mi spavali. Ovdje su se sveenici prevarili.
Kako vojnici mogu rei da su uenici ukrali tijelo dok su oni
spavali? Da su spavali, kako su mogli to znati? A ako bi se doka-
zala kraa Kristova tijela, zar ne bi sveenici bili prvi koji bi
ih osudili? Ili ako je straa spavala kraj groba, zar ne bi sve-
enici bili prvi koji bi ih tuili Pilatu?
Vojnici su se uasavali pomisli da na sebe navuku optu-
bu kako su spavali na dunosti. To je bio prekraj koji se ka-
njavao smru. Hoe li lano svjedoiti, obmanjujui narod i
dovodei svoje ivote u opasnost? Zar nisu budno drali svoju
zamornu strau? Kako mogu podnijeti sud i lano se zakleti ak
i iz ljubavi prema novcu?
Da bi uutkali svjedoanstvo koga su se bojali, sveenici
su obeali straarima da e ih zatititi, istiui da ni Pilat, kao
ni oni ne bi eljeli da takav izvjetaj krui. Rimski vojnici pro-
dali su za novac svoje potenje Hebrejima. Doli su pred sve-
enike donosei najpotresniju vijest istine; otili su natovareni
novcem i s lanim izvjetajem na usnama koji su za njih izmis-
lili sveenici.
U meuvremenu je izvjetaj o Kristovu uskrsnuu stigao
do Pilata. Iako je Pilat bio odgovoran to je Krista predao na
smrt, bio je uglavnom ravnoduan. Premda je osudio Spasitelja
protiv svoje volje i s osjeajem saaljenja, do tog trenutka nije
osjeao stvarnu grinju savjesti. U strahu, sad se zatvorio u svoju
kuu odluivi da vie nikoga ne vidi. Meutim, sveenici su
prokrili put do njega, ispriali priu koju su sami smislili i

uporno ga molili da straarima oprosti zanemarivanje duno-
sti. Prije no to je pristao na to, osobno je za sebe ispitao stra-
are. Bojei se za svoju sigurnost, nisu se usuivali bilo to sa-
kriti i Pilat je od njih saznao sve to se dogodilo. Nije se vie
raspitivao o tome, ali otada vie nije imao mira.
Kad je Isus poloen u grob, Sotona je likovao. Usudio se
ponadati da Spasitelj nee ponovno uzeti svoj ivot. Tvrdio je
da polae pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju strau oko
groba, elei zadrati Krista kao zarobljenika. Bio je vrlo raz-
ljuen kad su njegovi aneli pobjegli pred nebeskim vjesnikom.
Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjednik, znao je da e
njegovo carstvo doivjeti krah i da e najposlije i sm morati
umrijeti.
Time to su ubili Krista, sveenici su uinili sebe Sotoninim 785
oruem. Sad su bili sasvim u njegovoj vlasti. Zapleteni u zamku,
nisu vidjeli nikakvo osloboenje do samo borbu protiv Krista.
Kad su uli izvjetaj o Njegovu uskrsnuu, pobojali su se gnjeva
naroda. Osjeali su da su im ivoti u opasnosti. Njihova jedina
nada bila je da pokau kako je Krist varalica, time to e pori-
cati da je uskrsnuo. Potkupili su vojnike i osigurali Pilatovu
utnju. Posvuda su irili svoje lane izvjetaje. Ali bilo je svje-
doka koje nisu mogli uutkati. Mnogi su uli svjedoanstvo voj-
nika o Kristovu uskrsnuu. A neki od umrlih uskrsnuli su s Kri-
stom i pojavili se pred mnogima, izjavljujui da je On ustao.
Osobe koje su vidjele ove uskrsle i ule njihovo svjedoanstvo
odnijele su izvjetaje sveenicima. Sveenici i poglavari ivjeli
su u stalnom strahu da se idui ulicama ili u svom domu ne
nau licem u lice s Kristom. Osjeali su da za njih nema nika-
kve sigurnosti. Reze i zasuni bili su slaba zatita od Bojeg Si-
na. Danju i nou pojavljivao se pred njihovim oima onaj strani
prizor iz sudnice kad su vikali: Krv njegova neka padne na
nas i na nau djecu. (Matej 27,25) Nikada iz njihova sjeanja
nee izblijedjeti taj prizor. Nikada vie miran san nee doi na
njihova uzglavlja. Kad se glas monog anela uo kraj Kristo-
vog groba kako govori: Tvoj Otac Te zove!, Spasitelj je izaao
iz groba ivotom koji se nalazio u Njemu samome. Sad je do-
kazana istinitost Njegovih rijei: Ja dajem ivot svoj, da ga opet
uzmem... Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti. Sad se
ispunilo proroanstvo koje je izrekao sveenicima i poglavari-
650 Isusov ivot
ma: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga podii! (Ivan

10,17.18; 2,19)
Nad razvaljenom Josipovom grobnicom Krist je pobjedo-
nosno obznanio: Ja sam uskrsnue i ivot. Ove rijei moglo
je izgovoriti samo Boanstvo. Sva stvorena bia ive Bojom
voljom i silom. Ona su ovisni primatelji ivota od Boga. Od
najuzvienijeg serafina do najskromnijeg ivog bia, svi iznova
primaju silu s Izvora ivota. Samo Onaj koji je jedno s Bogom
moe rei za ivot: Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga
uzeti. U svojoj boanskoj prirodi Krist je posjedovao silu da
slomi okove smrti.
Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih koji spavaju. Na
Njega je upuivao obrtani snop i Njegovo se uskrsnue zbilo
786 ba onog dana kad je pred Gospodina trebalo prinijeti obrtani
snop. Vie od tisuu godina vrio se ovaj simbolini obred. S
njiva su prikupljani prvi klasovi zrelog ita i kad je narod od-
lazio u Jeruzalem na Pashu, snop prvina obrtao se kao zahval-
na rtva pred Gospodinom. Sve dok ovo nije bilo izvreno, srp
nije poinjao eti i ito se skupljati u snopove. Snop posveen
Bogu predstavljao je etvu. Tako je Krist, Prvina, predstavljao
veliku duhovnu etvu koja e se sakupiti za Boje kraljevstvo.
Njegovo je uskrsnue slika i zalog uskrsnua svih pravednika
koji su umrli. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo,
tako e i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s
njim. (1. Solunjanima 4,14)
Kad je ustao, Krist je iz groba izveo mnoge zarobljenike.
Potres prigodom Njegove smrti otvorio je njihove grobove i kad
je On ustao, i oni su izili s Njim. To su bili Boji suradnici
koji su i po cijenu svoga ivota svjedoili za istinu. Sad su tre-
bali biti svjedoci za Onoga koji ih je podignuo iz mrtvih. Za
vrijeme svoje slube Isus je dizao mrtve u ivot. On je uskri-
sio sina udovice iz Naina, kerku poglavara i Lazara. Ali oni
nisu bili obueni u besmrtnost. Premda su uskrsnuli, bili su
jo uvijek podloni smrti. A li oni koji su izili iz grobova
prigodom Kristova uskrsnua, ustali su u vjeni ivot. Oni su
se uznijeli s Njim kao znak Njegove pobjede nad smru i gro-
bom. Ovi, rekao je Krist, nisu vie Sotonini zarobljenici; Ja sam
ih otkupio. Ja sam ih izveo iz groba kao prvinu svoje sile, da
budu sa mnom gdje sam i ja, da nikad vie ne vide smrt ili
iskuse bol.
Ovi su otili u grad i pokazali se mnogima objavljujui: Krist

je uskrsnuo iz mrtvih i mi smo uskrsnuli s Njim. Tako je ovjeko-
vjeena sveta istina o uskrsnuu. Uskrsnuli sveti svjedoili su
o istinitosti rijei: Tvoji e mrtvi oivjeti, uskrsnut e tijela.
Njihovo uskrsnue bilo je slikoviti prikaz ispunjenja proroan-
stva: Probudite se i kliite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja
rosa svjetlosti, i zemlja e sjene na svijet dati. (Izaija 26,19)
Krist je za vjernika uskrsnue i ivot. U naem Spasitelju
je obnovljen ivot koji je izgubljen uslijed grijeha; On u sebi
ima ivot da oivi onoga koga hoe. Njemu je podareno pravo 787
da daruje besmrtnost. ivot koji je u ljudskoj prirodi poloio,
On ponovno uzima i daje ga ljudskom rodu. Ja sam doao,
rekao je On, da imaju ivot i da ga imaju u izobilju. A tko
pije od vode koju u mu ja dati, sigurno nee nikad oednjeti.
tovie, voda koju u mu dati postat e u njemu izvorom one
vode to struji u ivot vjeni. Tko jede tijelo moje i pije krv
moju, ima ivot vjeni. I ja u ga uskrisiti u posljednji dan.
(Ivan 10,10; 4,14; 6,54)
Za vjernika smrt ne znai puno. Krist govori o njoj kao
da ima malu vanost. Ako tko dri rije moju, sigurno nee
nigda vidjeti smrti, nee nigda okusiti smrti. Za kranina
smrt je samo san, trenutak tiine i tame. ivot je sakriven s
Kristom u Bogu i kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete se
i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom. (Ivan 8,51.52; Koloa-
nima 3,4)
Glas koji je uzviknuo s kria: Svri se!, uo se meu mr-
tvima. On je prodro kroz zidove grobnica i pozvao usnule da
ustanu. Tako e biti kad se s Neba bude zauo Kristov glas.
Taj glas prodrijet e u grobnice i otvoriti humke, i mrtvi u Kristu
uskrsnut e. Prigodom Spasiteljeva uskrsnua otvorilo se neko-
liko grobova, ali prigodom Njegovog drugog dolaska svi dra-
gocjeni mrtvi ut e Njegov glas i izii u slavni besmrtni i-
vot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih podignut e Nje-
govu Crkvu i proslaviti je s Njim, iznad svih poglavarstava, iz-
nad svih sila, iznad svakog imena koje se spominje, ne samo
na ovom svijetu ve i na svijetu koji e doi.
652 Isusov ivot
82
Zato plae?
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 28,1.5-8;
Marku 16,1-8; Luki 24,1-12; Ivanu 20,1-18.
788 ene koje su stajale kraj Kristova kria budno su bdjele i

ekale da subota proe. Prvog dana tjedna, vrlo rano, krenule
su na grob, nosei dragocjene mirise i pomasti za Spasiteljevo
tijelo. Nisu pomiljale na Njegovo uskrsnue iz mrtvih. Sunce
njihova nadanja zalo je, i no se nastanila u njihovim srcima.
Dok su odmicale putom, priale su o Kristovim djelima milo-
sra i Njegovim rijeima utjehe. Meutim, nisu se sjetile Nje-
govih rijei: Ali u vas opet vidjeti. (Ivan 16,22)
Ne znajui to se upravo zbiva, pribliavale su se vrtu go-
vorei: Tko e nam odmaknuti kamen s vrata na grobu? Znale
su da ne mogu ukloniti kamen, pa ipak su nastavile svojim pu-
tom. I gle, nebo se iznenada zasvijetlilo slavom koja nije dola-
zila od sunca koje se raalo. Zemlja je podrhtavala. Vidjele su
da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio prazan.
Sve ene nisu dole iz istog pravca na grob. Marija Magda-
lena je pr va stigla na mjesto; videi da je kamen sklonjen,
pourila je to javiti uenicima. U meuvremenu prispjele su i
druge ene. Oko groba je sjala svjetlost, ali u njemu nije bilo
Kristova tijela. Dok su se ene zadravale oko ovog mjesta,
iznenada su primijetile da nisu same. Mladi obuen u sjajne
haljine sjedio je kraj groba. To je bio aneo koji je uklonio
789 kamen. On je uzeo ljudsko oblije da ne bi prestraio Isusove
prijatelje. Ipak, oko njega je jo uvijek sjala svjetlost nebeske
slave i ene su se uplaile. Okrenule su se da pobjegnu, ali rijei
anela zaustavile su njihove korake. Ne bojte se!, rekao je,
(652)
Zato plae? 653
znam da traite razapetog Isusa. On nije ovdje! Uskrsnuo je

kako je rekao! Doite i vidite mjesto gdje je bio poloen, zatim
krenite urno i recite uenicima njegovim: Uskrsnuo je od
mrtvih. Ponovno su pogledale u grob i ponovno ule tu div-
nu vijest. Tu se nalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku
koji je rekao: Zato traite ivoga meu mrtvima? On nije ov-
dje! Uskrsnuo je! Sjetite se kako vam je govorio dok jo bijae
u Galileji: Treba da Sin ovjeji bude predan u ruke grenika
i da bude razapet te da uskrsne trei dan!
On je ustao! On je ustao! ene su stalno ponavljale ove
rijei. Mirisi za pomazanje nisu vie potrebni. Spasitelj je iv,
a ne mrtav. Sad su se sjetile da je govorei o svojoj smrti rekao
da e ponovno ustati. Kako je ovo bio divan dan za svijet! ene
su se brzo udaljile od grobnice i sa strahom i radosti velikom
potekoe da jave uenicima njegovim.
Marija nije ula dobru vijest. Otila je k Petru i Ivanu sa
alosnom vijeu: Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo
kamo su ga stavili. Uenici su pourili na grob i nali ga kao
to je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu nali svoga
Gospodina. Ipak, ak se i ovdje nalazilo svjedoanstvo da je
ustao. Mrtvake haljine nisu odbaene nemarno, ve paljivo
sloene i svaka na svome mjestu. Ivan vidje i vjerova. On jo
nije razumio rijei Pisma da Krist mora ustati iz mrtvih, ali se
sada prisjetio Spasiteljevih rijei kojima je pretkazao svoje us-
krsnue.
Krist je sam, tako briljivo, ostavio tu mrtvaku odjeu.
Kad je silni aneo siao na grob, Njemu se pridruio i drugi
koji je zajedno s ostalima straio nad Gospodnjim tijelom. Kad
je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je uao u grob i
razrijeio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spasiteljeva ruka sa-
vila je svaki od njih i stavila ga na odreeno mjesto. U oima
Onoga koji upravlja i zvijezdom i atomom nema nieg neva-
nog. Red i savrenstvo vide se u svim Njegovim djelima.
Marija je slijedila Ivana i Petra do groba, a kad su se vra-
tili u Jeruzalem, ona je ostala. Dok je gledala u prazan grob,
alost je ispunila njezino srce. Pogledavi unutra, vidjela je dva
anela, jednog kraj glave, a drugog kraj nogu na mjestu na ko- 790
me je Isus leao. eno, zato plae? upitali su je. Zato to
uzee moga Gospodina, odgovorila je, i ne znam kamo ga
stavie.
654 Isusov ivot
Tada se udaljila ak i od anela, mislei da mora nai ne-

koga tko bi joj mogao rei to je uinjeno s Isusovim tijelom.
Jedan drugi glas obratio joj se: eno, zato plae? Koga tra-
i? Oima zamagljenim od suza, Marija je vidjela lik nekog
ovjeka i mislei da je to vrtlar, kazala je: Gospodine... ako si
ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj. Ako je
grobnica ovog bogataa previe poasno mjesto za Isusov ukop,
ona e se sama pobrinuti da pronae mjesto za Njega. Posto-
jao je grob koji je Krist ispraznio svojim glasom, grob u kojem
je leao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronai mjesto za pogreb
svoga Gospodina? Osjeala je da bi joj u njezinoj boli briga za
Njegovo dragocjeno, raspeto tijelo donijela veliku utjehu.
Meutim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom
rekao: Marijo! Sad je znala da Onaj koji ju je oslovio nije bio
stranac i okrenuvi se ugledala je pred sobom ivoga Krista. U
svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. Potravi prema
Njemu, kao da Mu eli obgrliti noge, rekla je: Rabbuni! Ali
Krist je podigao svoju ruku, rekavi: Ne zadravaj me; jer jo
nisam uziao k Ocu, nego idi k brai mojoj i reci im: Uzlazim
svome Ocu i vaemu Ocu, svome Bogu i vaemu Bogu. I Ma-
rija je otila uenicima s radosnom vijesti.
Isus je odbio primiti potovanje svog naroda dok ne do-
bije jamstvo da je Otac prihvatio Njegovu rtvu. On se uznio
u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uvjeravanje da je
Njegova rtva pomirenja za grijehe ljudi dovoljna, da kroz Nje-
govu krv svi mogu dobiti vjeni ivot. Otac je potvrdio zavjet
koji je uinio s Kristom, da e prihvatiti ljude koji se kaju i
koji su posluni, i da e ih voljeti onako kao to voli svoga
Sina. Krist je trebao zavriti svoje djelo i ispuniti svoje obea-
nje: Rjei e biti ovjek neg eeno zlato, rjei samrtnik od
zlata ofirskog. (Izaija 13,12) Sva vlast na Nebu i na Zemlji da-
na je Knezu ivota, a On se vratio svojim sljedbenicima u svi-
jet grijeha da bi im mogao podariti svoju silu i slavu.
Dok je Spasitelj bio u Bojoj nazonosti, primajui darove
za svoju Crkvu, uenici su razmiljali o Njegovu praznom gro-
bu, tugovali i plakali. Dan koji je za cijelo Nebo bio dan rado-
sti, za uenike je bio dan neizvjesnosti, pometnje i zbunjeno-
793 sti. Njihovo nevjerovanje svjedoanstvu ena pokazuje kako je
nisko pala njihova vjera. Vijesti o Kristovu uskrsnuu toliko su
se razlikovale od onoga to su oekivali da u to nisu mogli vjero-
Zato plae? 655
vati. Bile su previe dobre da bi bile istinite, mislili su oni. Sluali

su toliko puno iz nauka i takozvanih znanstvenih teorija sadu-
ceja, da je dojam koji su primili o uskrsnuu bio maglovit. Je-
dva da su znali to bi moglo znaiti uskrsnue iz mrtvih. Bili
su nesposobni da shvate ovu veliku istinu.
Idite, rekli su aneli enama, i recite njegovim ueni-
cima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ete ga
vidjeti, kako vam je rekao. Ovi aneli bili su s Kristom kao
aneli uvari tijekom Njegova ivota na Zemlji. Bili su svjedoci
Njegova suenja i raspea. uli su Njegove rijei upuene ue-
nicima. To se pokazalo u njihovoj vijesti uenicima i to ih je
trebalo osvjedoiti u njezinu istinitost. Takve rijei mogle su
potei samo od vjesnika njihovog uskrsnulog Gospodina.
Recite njegovim uenicima, posebno Petru, rekli su an-
eli. Od Kristove smrti Petar je bio pritisnut grinjom savjesti.
Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi i boli
stalno su bili pred njim. Od svih uenika najvie je patio. Sad
mu je prueno uvjeravanje da je njegovo pokajanje prihvaeno,
a njegov grijeh oproten: bio je spomenut po imenu.
Recite njegovim uenicima, posebno Petru: Pred vama ide
u Galileju; ondje ete ga vidjeti. Svi uenici su napustili Isusa,
i poziv da se ponovno sretnu s Njim obuhvatio je sve. On ih
nije odbacio. Kad im je Marija Magdalena kazala da je vidjela
Gospodina, ponovila je poziv na sastanak u Galileji. I trei im
je put poslana ova vijest. Nakon pojavljivanja pred Ocem, Isus
se javio drugim enama, govorei: Zdravo! One pristupie k
njemu, obujmie mu noge i poklonie mu se. Nato im Isus ree:
Ne bojte se! Idite i javite mojoj brai da idu u Galileju. Ondje
e me vidjeti.
Kristova prva zadaa na Zemlji nakon uskrsnua bila je da
osvjedoi svoje uenike u svoju neumanjenu ljubav i njeno
staranje za njih. Da bi ih uvjerio kako je On njihov ivi Spasi-
telj, da je slomio okove groba i da ga neprijatelj smrt nije
mogla dulje zadrati; kako bi im otkrio da ima isto srce ljubavi
kao kad je bio s njima u ulozi njihova ljubljena Uitelja, esto
im se javljao. elio je da ih jo vie stegne svezama ljubavi.
Idite i javite mojoj brai, rekao je On, da idu u Galileju. Ondje
e me vidjeti.
Kad su uli o ovom sastanku, tako pouzdano zakazanom, 794
uenici su poeli razmiljati o Kristovim rijeima kojima je pret-
656 Isusov ivot
kazao svoje uskrsnue. Ali jo se uvijek nisu radovali. Nisu mogli

odagnati svoje sumnje i zbunjenost. ak i kad su ene izjavile
da su vidjele Gospodina, uenici nisu htjeli povjerovati. Sma-
trali su da su obmanute.
Nevolja kao da se gomilala jedna za drugom. estog dana
tjedna vidjeli su kako je njihov Uitelj umro; prvog dana slije-
deeg tjedna bili su bez Njegova tijela, optueni da su ga ukrali
kako bi prevarili narod. Izgubili su nadu da e ikada ispraviti
loe dojmove koji su se sve vie uvrivali protiv njih. Bojali
su se neprijateljstva sveenika i gnjeva naroda. eznuli su za
Isusovom nazonou; On im je pomagao u svakoj nevolji.
esto su ponavljali rijei: A mi smo se nadali da je on
onaj koji e osloboditi Izraela. Osamljeni i tuna srca sjeali
su se Njegovih rijei: Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drve-
tom, to e biti sa suhim? (Luka 24,21; 23,31) Sastali su se u
gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbina nji-
hovog ljubljenog Uitelja u svako doba moe postati i njihova.
A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je Spa-
sitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je Isus bio
upravo kraj nje. Oi su joj bile toliko zamagljene suzama da
Ga nije mogla prepoznati. A i srca uenika bila su tako puna
boli da nisu vjerovali vijesti anela ili rijeima samoga Krista.
Koliko je mnogo danas onih koji jo uvijek postupaju ona-
ko kao to su postupali uenici! Koliko je mnogo onih koji kao
Marija oajniki uzvikuju: Uzee moga Gospodina... i ne znam
kamo ga stavie! Kolikima bi mogle biti upuene Spasiteljeve
rijei: Zato plae? Koga trai? On je kraj njih, ali njihove
oi zamagljene suzama Ga ne raspoznaju. On im govori, ali oni
ne razumiju.
O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi se oi
mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi ui mogle sluati Nje-
gov glas! Krenite urno i recite uenicima njegovim: Uskrsnuo
je od mrtvih. Naloite im da ne gledaju Josipov novi grob koji
je bio zatvoren velikim kamenom i zapeaen rimskim pea-
tom. Krist nije tamo. Neka ne gledaju prazan grob. Neka ne
tuguju kao oni koji su bez nade i pomoi. Isus ivi, i budui
da On ivi, i mi emo ivjeti. Iz zahvalnih srca, s usana dodir-
nutih svetom vatrom, neka odjekne radosna pjesma: Krist je
uskrsnuo! On ivi da posreduje za nas. Uhvati se za ovu nadu
i ona e drati duu kao sigurno, iskuano sidro. Vjeruj, i vidjet
e slavu Boju!
657
83
Put u Emaus
Kasno poslijepodne na dan uskrsnua dva su uenika 795

putovala putom prema Emausu, malom gradu udaljenom oko
trinaest kilometara od Jeruzalema. Ovi uenici nisu imali istak-
nuto mjesto u Kristovu djelu, ali oni su istinski vjerovali u Njega.
Doli su u grad proslaviti Pashu i bili vrlo zbunjeni dogaajima
koji su se nedavno zbili. uli su vijesti tog jutra o uklanjanju
Kristova tijela iz groba, kao i izvjee ena koje su vidjele anele
i srele Isusa. Sad su se vraali svojim domovima da razmiljaju
i da se mole. Te veeri alosno su koraali svojim putom, ob-
navljajui u razgovoru prizore sa suenja i raspea. Nikada ra-
nije nisu bili tako duboko razoarani. Bez nade i vjere, hodali
su u sjenci kria.
Na svom putu nisu daleko odmaknuli, kad im se pridruio
neki stranac, ali bili su toliko utonuli u svoju tugu i razoa-
ranje da ga nisu bolje zagledali. Nastavili su svoj razgovor, izra-
avajui misli svog srca. Razmiljali su o poukama to ih je Krist
davao, koje oni kao da nisu bili sposobni shvatiti. Dok su raz-
govarali o dogaajima koji su se zbili, Isus je eznuo utjeiti
ih. Vidio je njihovu tugu; razumio je te proturjene, zbunju-
jue zamisli koje su u njihove umove uvodile misao: Moe li 796
taj ovjek koji je dopustio da Ga tako ponize biti Krist? Plakali
su, jer nisu mogli savladati svoju bol. Isus je znao da su njiho-
va srca ljubavlju povezana s Njim, pa je eznuo da obrie nji-
hove suze i ispuni ih radou i veseljem. Ali najprije im mora
dati pouke koje nee nikada zaboraviti.
(657)
658 Isusov ivot
I on ih zapita: Kakav je to razgovor to ga meu sobom

vodite na putu? Oni se zaustavie, oaloeni, te mu jedan od
njih imenom Kleofa ree: Ti si jedini stranac u Jeruzalemu
koji ne zna to se u njemu dogodilo ovih dana! Ispriali su
Mu o svom razoaranju zbog svog Uitelja koji bijae silan
prorok rijeju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom,
ali ga nai glavari sveeniki i lanovi Velikog vijea, govo-
rili su oni, predadoe da bude osuen na smrt te ga raza-
pee. Sa srcem stegnutim od razoaranja i drhtavim usnama
dodali su: A mi smo se nadali da je on onaj koji e osloboditi
Izraela. Ali osim svega toga ve je trei dan kako se to
dogodilo.
Neobino je da se uenici nisu sjetili Kristovih rijei i shva-
tili da je On pretkazao dogaaje koji e se zbiti. Nisu shvatili
da e se posljednji dio Njegove objave isto tako stvarno ispuniti
kao i njegov prvi dio, da e treeg dana ustati. To je bio dio
koji nisu smjeli zaboraviti. Sveenici i poglavari to nisu zabo-
ravili. Slijedeeg dana to bi dan poslije Priprave skupie
se glavari sveeniki i farizeji kod Pilata te mu rekoe: Gospo-
daru, sjetili smo se da je onaj varalica jo za ivota rekao: Po-
slije tri dana uskrsnut u. (Matej 27,62.63) Ali uenici se nisu
sjeali ovih rijei.
Nato im on ree: O ljudi bez razumijevanja i spore pameti
za vjerovanje svega to su proroci govorili! Zar nije trebalo da
to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu? Uenici su se pitali
tko bi mogao biti ovaj stranac, koji je prodro u samu njihovu
duu i koji govori s takvom ozbiljnou, njenou, suosjea-
njem i s tako puno nade. Prvi put otkako je Krist izdan, poeli
su se krijepiti nadom. esto su ozbiljno pogledali svog suput-
nika i pomislili da su Njegove rijei ba one rijei koje bi Krist
izgovorio. Bili su ispunjeni divljenjem i njihova srca poela su
kucati u radosnom oekivanju.
Poevi od Mojsija, pravog poetka biblijske povijesti, Krist
je iz cijelog Pisma izlagao ono to se odnosilo na Njega. Da im
799 se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna. U punini svoje
radosti ni za im vie ne bi teili. Meutim, bilo je nuno da
shvate sve ono to se odnosilo na Njega u slikama i svjedoan-
stvima Starog zavjeta. Na tome treba biti zasnovana njihova vjera.
Krist nije uinio nikakvo udo da bi ih osvjedoio, jer je nje-
gov prvi posao bio da objasni Pismo. Njegovu smrt smatrali
Put u Emaus 659
su unitenjem svih svojih nada. Sad im je iz Prorok pokazao

da je to upravo najjai dokaz za njihovu vjeru.
Pouavajui ove uenike, Isus je pokazao vanost Starog
zavjeta kao svjedoanstva o Njegovom poslanju. Mnogi koji sebe
danas nazivaju kranima odbacuju Stari zavjet, tvrdei da on
vie nema nikakve vrijednosti. Ali to nije Kristovo uenje. On
je toliko cijenio njegovu vrijednost da je jednom prilikom re-
kao: Ako zaista ne sluaju Mojsija i Proroka, nee vjerovati ni
ako tko od mrtvih uskrsne. (Luka 16,31)
Od Adamovih dana sve do zavrnih prizora ovog vremena
Kristov glas govori preko patrijaraha i proroka. Spasitelj je
otkriven u Starom isto tako jasno kao i u Novom zavjetu. Svjetlost
iz proroke prolosti istie Kristov ivot i uenje Novog za-
vjeta s velikom jasnoom i ljepotom. Kristova uda dokaz su
Bjegova boanstva, ali jai dokaz da je On Otkupitelj svijeta nalazi
se u usporedbi proroanstava Staroga s povijeu Novoga za-
vjeta.
Obrazlaui proroanstva, Krist je svojim uenicima dao
pravu spoznaju o tome zato je doao meu ljude. Njihova
oekivanja Mesije koji treba zauzeti prijestolje i kraljevsku vlast,
u skladu s ljudskim eljama, bila su pogrena. To se ne bi us-
kladilo s pravilnim shvaanjem njihova sputanja s najvieg na
najnii poloaj koji se moe zauzeti. Krist je elio da pojmovi
njegovih uenika u svakoj pojedinosti budu isti i istiniti. Oni
u cijelosti moraju shvatiti au patnje koja Mu je bila dodije-
ljena. Pokazao im je da je straan sukob, koji sad jo nisu mo-
gli razumjeti, bio ispunjenje zavjeta uinjenog prije no to su
poloeni temelji svijetu. Krist mora umrijeti kao to mora um-
rijeti svaki prijestupnik Zakona ako nastavi grijeiti. Sve se ovo
mora zbiti, ali se ne treba zavriti porazom, ve slavnom, vjenom
pobjedom. Isus im je rekao da je nuno uloiti svaki napor da
bi se svijet spasio od grijeha. Njegovi sljedbenici moraju iv-
jeti kao to je On ivio i ustrajnim naporima raditi kao to je
radio On.
Krist je ovako razgovarao sa svojim uenicima, otvarajui 800
im um za razumijevanje Pisma. Uenici su bili umorni, ali raz-
govor nije jenjavao. Sa Spasiteljevih usana silazile su rijei i-
vota i sigurnosti. Ali oi su im jo uvijek bile zatvorene. Dok
im je govorio o razorenju Jeruzalema, promatrali su osueni
grad sa suzama. Meutim, jo uvijek nisu ni nagaali tko je ovaj
660 Isusov ivot
njihov Suputnik. Nisu ni pomiljali da najvanija Osoba njiho-

va razgovora koraa kraj njih, jer je Krist govorio o sebi kao o
drugoj osobi. Mislili su da je On jedan od onih hodoasnika
koji je doao za veliki blagdan i koji se sad vraa svome domu.
Hodao je isto tako paljivo kao i oni preko grubog stijenja, za-
stajui povremeno zajedno s njima da se malo odmori. Tako
su napredovali planinskom stazom, dok je Onaj, koji e usko-
ro zauzeti poloaj s desne strane Bogu, i koji je mogao rei:
Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska, hodao kraj njih.
(Matej 28,18)
Dok su tako putovali, sunce je poelo zalaziti i prije no
to su putnici stigli do svog mjesta poinka, teaci na poljima
naputali su svoj posao. Kad su uenici htjeli ui u svoj dom,
inilo se kao da stranac eli nastaviti svoj put. Meutim, ue-
nici su osjeali da ih On privlai. Njihove due eznule su da
uju od Njega jo vie. Ostani s nama, rekli su. Izgledalo je
kao da nije prihvatio poziv, ali navaljivali su na Njega, uporno
Ga molei: Jer je veer; dan je ve na izmaku! Krist je popu-
stio njihovom preklinjanju i ue da ostane s njima.
Da uenici nisu bili uporni u svom pozivu, ne bi znali da
je njihov suputnik bio uskrsli Gospodin. Krist nikada nikome
ne namee svoje drutvo. On se zanima za one kojima je potre-
ban. Rado e ui u najskromniji dom i razveseliti najponiznije
srce. Ali ako su ljudi previe ravnoduni prema nebeskom Go-
stu, ili Ga ne trae da ostane s njima, On e produiti dalje.
Tako se mnogi suoavaju s velikim gubitkom. Oni Krista nee
upoznati nita vie nego uenici dok su s Njim ili putom.
Uskoro je bio pripremljen jednostavni veernji objed od
kruha. Stavljen je pred gosta koji je zauzeo mjesto u proelju
stola. Ispruio je svoje ruke da blagoslovi hranu. Uenici su
ustuknuli od iznenaenja. Njihov suputnik prua ruke na sa-
svim isti nain kao to je to inio njihov Uitelj. Ponovno su
pogledali, i gle, zapaaju na Njegovim rukama tragove od kli-
nova. Obojica su odjednom uzviknula: To je Gospodin Isus!
On je uskrsnuo od mrtvih!
801 Ustali su da Mu se bace pred noge i da Mu slue, ali On
je iezao i nestao s njihova vidika. Pogledali su na mjesto koje
je zauzimao Onaj ije je tijelo nedavno poloeno u grob i rekli
jedan drugome: Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je pu-
tem govorio i tumaio Pisma!?
Put u Emaus 661
S ovom velikom vijeu koju su trebali objaviti nisu mogli

sjediti i priati. Umora i gladi je nestalo. Ostavljajui netaknu-
tim svoj objed, puni radosti odmah su opet krenuli putem ko-
jim su doli, urei da radosne vijesti prenesu uenicima u gradu.
Na nekim dijelovima put nije bio siguran, ali penjali su se uz
strma mjesta, klizei preko glatkog stijenja. Nisu vidjeli, nisu
znali da imaju zatitu Onoga koji je ovim putom koraao s nji-
ma. Sa svojim putnikim tapom u ruci ili su urno, elei
ii bre no to su mogli. Izgubili su stazu i ponovno je nali.
Ponekad su trali, ponekad se spoticali, ili su naprijed, sa svo-
jim nevidljivim Suputnikom koji ih je pratio cijelim putem.
No je mrana, ali obasjavalo ih je Sunce pravde. Srca su
im htjela iskoiti od radosti. inilo im se kao da su u novom
svijetu. Krist je ivi Spasitelj. Oni za Njim vie ne tuguju kao
za mrtvim. Krist je ustao! stalno su ponavljali. To je vijest
koju su nosili alosnima. Morali su im ispriati divan dogaaj s
puta u Emaus. Morali su ispriati tko im se usput pridruio.
Oni su nosili najveu vijest koja je ikada dana svijetu, radosnu
vijest na koju se oslanjaju nade ljudskog roda za vrijeme i za
vjenost.
662 Isusov ivot
84
Mir vama!
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,33-48; Ivanu 20,19-29.
802 Stigavi do Jeruzalema, dva uenika prola su kroz istona

vrata koja su tijekom blagdana bila nou otvorena. Kue su
utonule u mrak i tiinu, ali putnici su ili uzanim ulicama osvi-
jetljenim svjetlou izlazeeg mjeseca. Poli su u gornju sobu
u kojoj je Isus proveo trenutke posljednje veeri prije svoje smrti.
Znali su da e ovdje pronai svoju brau. Premda je bilo ka-
sno, znali su da uenici nee zaspati dok pouzdano ne dozna-
ju to se dogodilo s tijelom njihova Gospodina. Vrata sobe bila
su vrsto zakljuana. Zakucali su da ih puste, ali nije bilo odgo-
vora. Sve je bilo mirno. Tada su rekli svoja imena. Vrata su
paljivo otkljuana, uli su, a s njima je uao jo Jedan, nevid-
ljivi. Zatim su vrata ponovno zakljuana da ne bi ule uhode.
Putnici su zatekli sve nazone iznenaene i uzbuene. Gla-
sovi onih u prostoriji naglo su se slili u zahvalnost i slavljenje,
govorei: Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se imunu! Tada
su dva putnika, zadihani od urbe kojom su putovali, izrekli
zadivljujui izvjetaj o tome kako im se Isus otkrio. Upravo su
zavrili, a neki su rekli da ne mogu povjerovati u to jer je pre-
vie dobro da bi bilo istinito, kad, gle, jedna druga Osoba stade
pred njih. Svako oko bilo je prikovano za Stranca. Nitko nije
803 zakucao da ue. Nisu se uli nikakvi koraci. Uenici su bili
iznenaeni i pitali se to to znai. Tad su uli glas koji je mogao
biti samo glas njihova Uitelja. Jasno i razgovijetno s Njegovih
su usana sile rijei: Mir vama!
Oni, zbunjeni i puni straha, pomislie da gledaju duha. A
on im ree: Zato ste zbunjeni? emu se takve sumnje raaju
(662)
Mir vama! 663
u vaim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja

glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju
kao to vidite da ih ja imam. Kada to ree, pokaza im ruke i
noge.
Promatrali su ruke i noge ozlijeene grubim klinovima.
Prepoznali su Njegov glas koji nije bio slian nijednom drugom
koji su ikada uli. Kako oni od radosti jo nisu mogli vjero-
vati i kako su se samo udili, upita ih: Imate li ovdje to za
jelo? Pruie mu komad peene ribe. On je uze i pojede pred
njima. I uenici se obradovae kad vidjee Gospodina. Vje-
ra i radost zauzele su mjesto nevjerstva i tako dubokim osjea-
jima koje rijei ne mogu izraziti priznavali su svojega uskrsnu-
log Spasitelja.
Prigodom Isusova roenja aneo je objavio: Na Zemlji mir
ljudima koje ljubi. A sad prigodom Njegove prve pojave meu
uenicima nakon uskrsnua, Spasitelj im se obratio rijeima bla-
goslovla: Mir vama! Isus je uvijek spreman nazvati mir dua- 804
ma koje su optereene sumnjama i strahovima. On eka da Mu
otvorimo vrata srca i kaemo: Ostani s nama! On kae: Evo
stojim na vratima i kucam. Ako tko uje moj glas i otvori vrata,
ui u k njemu i veerati s njim, i on sa mnom. (Otkrivenje
3,20)
Isusovo uskrsnue bila je slika konanog uskrsnua svih koji
su poinuli u Njemu. Lik uskrsnulog Spasitelja, Njegovo ponaa-
nje, Njegov govor, sve je to bilo uenicima poznato. Kao to
je Isus ustao iz mrtvih, tako e i oni koji spavaju u Njemu ponov-
no ustati. Mi emo poznavati svoje prijatelje onako kao to su
uenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izoblieni, bolesni ili
unakaeni u ovozemaljskom ivotu, ali ustat e u savrenu
zdravlju i ljepoti; ipak e se u proslavljenom tijelu savreno sa-
uvati osobitost njihove linosti. Tada emo Ga poznati kao to
smo i mi poznati. (1. Korinanima 13,12) U licima koja e se
blistati svjetlou to zrai s Isusova lica prepoznat emo crte
lica onih koje volimo.
Kad se sreo sa svojim uenicima, Isus ih je podsjetio na
rijei koje im je govorio prije svoje smrti, da se sve to je pisano
o Njemu u Mojsijevu Zakonu i Prorocima te Psalmima mora
ispuniti. Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma, te im
ree: Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i trei dan us- 805
krsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propo-
664 Isusov ivot
vijedati obraenje i oprost grijeha svim narodima, poevi od

Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.
Uenici su poeli shvaati narav i obujam svojega djela.
Trebaju objaviti svijetu divne istine koje im je Krist povjerio.
Dogaaji iz Njegova ivota, Njegova smrt i uskrsnue, proro-
anstva koja su usmjeravala na ove dogaaje, svetost Bojeg
zakona, tajne plana spasenja, Isusova mo da oprata grijehe
svemu ovome bili su svjedoci, pa su to trebali objaviti svijetu.
Trebali su objaviti evanelje mira i spasenje koje se dobiva po-
kajanjem i Spasiteljevom silom.
Poslije tih rijei dahne u njih i ree im: Primite Duha
Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproteni su im; kojima
zadrite, zadrani su im. Sveti Duh se jo nije potpuno poka-
zao, jer Krist jo nije bio proslavljen. Obilnije davanje Duha
uslijedilo je tek nakon Kristova uzaaa. Sve dok ovo nisu pri-
mili, uenici nisu mogli ispuniti nalog i propovijedati Radosnu
vijest svijetu. Sad su primili Duha s naroitim ciljem. Uenici
nisu mogli ispunjavati povjerene dunosti u Crkvi sve dok ih
Krist nije nadahnuo svojim Duhom. Povjerio im je najsvetiji
zavjetaj i elio da uvide injenicu kako se ovo djelo bez Sve-
toga Duha ne moe izvriti.
Sveti Duh je dah duhovnog ivota u dui. Davanje Duha je
davanje Kristova ivota. On ispunjava primatelja Kristovim
osobinama. Samo oni koji su tako poueni od Boga, u kojima
djeluje Sveti Duh i u ijem se ivotu pokazuje Kristov ivot tre-
baju stajati kao predstavnici ljudi i sluiti za dobrobit Crkve.
Kojima oprostite grijehe, rekao je Krist, oproteni su im;
kojima zadrite, zadrani su im. Krist ovdje ne daje nikakvu
slobodu nijednom ovjeku da izrie sud nad drugima. U go-
voru na Gori On je to zabranio. To pravo pripada samo Bogu.
Meutim, organiziranoj Crkvi On daje odgovornost za svakog
vjernika. Prema onima koji padnu u grijeh Crkva ima dunost
da ih opominje, pouava i, ako je mogue, obnavlja. Kori, prijeti,
opominji, kae Gospod, u svoj strpljivosti i svakoj vrsti po-
806 uke. (2. Timoteju 4,2) Postupaj vjerno s onima koji grijee.
Opominji svaku duu koja je u opasnosti. Ne ostavljaj nikoga
da vara sebe samoga. Nazovi grijeh njegovim pravim imenom.
Objavi to je Bog rekao o laganju, krenju subote, krai, ido-
lopoklonstvu i svakom drugom zlu. Oni koji ine takva djela
nee batiniti kraljevstva Bojega. (Galaanima 5,21) Ako uporno
Mir vama! 665
ostanu u grijehu, Nebo e proglasiti nad njima osudu koju ste

im iznijeli iz Boje Rijei. Opredjeljujui se za grijeh oni se
odriu Krista; Crkva mora pokazati da ne odobrava njihova djela
ili e i sama obeastiti svoga Gospodina. Ona o grijehu mora
kazati to Bog govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po
Bojoj uputi i njezino e djelovanje biti potvreno na Nebu.
Onaj koji prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista.
Meutim, postoji i svjetlija strana slike. Kojima oprostite
grijehe, oproteni su im. Neka nam ova misao uvijek bude na
umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude upravljeno na
Krista. Neka se pastiri njeno staraju za stado Gospodnje pae.
Neka onima koji grijee govore o Spasiteljevoj milosti koja prata.
Neka bodre grjenika da se pokaje i vjeruju u Onoga koji moe
oprostiti. Neka na temelju Boje Rijei izjave: Ako priznajemo
svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit e nam grijehe
i oistiti nas od svake nepravednosti. (1. Ivanova 1,9) Svi koji
se pokaju imaju vrsto obeanje: Jo jednom, imaj milosti za
nas! Satri nae opaine, baci na dno mora sve grijehe nae!
(Mihej 7,19)
Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grje-
nika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u
svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi u
ruku Isusove ljubavi. Takvo pratanje potvruje Nebo.
Jedino u ovom smislu Crkva ima vlast opratati grjeniku.
Oprost grijeha moe se dobiti samo Kristovim zaslugama. Nije-
dnom ovjeku, nijednom skupu ljudi, nije dana vlast da oslo-
bodi duu krivnje. Krist je zaduio uenike da propovijedaju
oprost od grijeha u Njegovo ime svim narodima, ali oni sami
nisu bili ovlateni da uklone nijednu mrlju grijeha. Isusovo je
ime ... pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam
se treba spasiti. (Djela 4,12)
Kad se Isus prvi put sastao s uenicima u gornjoj sobi,
Toma nije bio s njima. On je uo vijest od drugih i dobio mno-
tvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo ispunjeno
utuenou i nevjerom. Kad je uo kako uenici govore o
zadivljujuem javljanju uskrsnulog Spasitelja, to ga je samo bacilo
u jo dublje oajanje. Ako je Isus doista ustao iz mrtvih, tada 807
vie ne moe biti nade u stvarno zemaljsko kraljevstvo. A i po-
misao da se njegov Uitelj javio svim uenicima osim njemu,
vrijeala je njegovu tatinu. Odluio je ne vjerovati i cijelog ga
666 Isusov ivot
je tjedna muila potitenost koja se inila sve mranijom nasu-

prot nadi i vjeri njegove brae.
Tijekom ovog vremena stalno je izjavljivao: Dok ne vidim
na rukama njegovim znak od avala i ne stavim prst svoj u mj-
esto od avala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neu vjero-
vati. Nije elio gledati oima svoje brae ili pokazati vjeru ko-
ja bi ovisila o njihovom svjedoanstvu. Usrdno je volio svojega
Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i nevjerstvo ovladaju
njegovim umom i srcem.
Nekoliko uenika je od poznate gornje sobe nainio svoj
privremeni dom i uveer su se svi, osim Tome, tu okupljali.
Jedne veeri Toma se odluio sastati s ostalima. I uz svoju ne-
vjeru, imao je neodreenu nadu da su te dobre vijesti istinite.
Dok su veerali, uenici su priali o dokazima koje im je Krist
iznio iz proroanstva. Dok su vrata bila zatvorena, doe Isus,
stade pred njih te ree: Mir vama!
Okrenuvi se Tomi kazao je: Prui prst svoj ovamo: evo
mojih ruku! Prui ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi
vie nevjernik, ve vjernik! Ove rijei pokazuju da je On
poznavao Tomine misli i rijei. Sumnjiavi uenik je znao da
nijedan od njegovih drugova nije vidio Isusa tjedan dana. Nisu
mogli ispriati Uitelju o njegovom nevjerovanju. U Onome koji
je stajao pred njim prepoznao je svojega Gospodina. Nije e-
lio nikakve daljnje dokaze. Srce mu je htjelo iskoiti od radosti
pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom: Gospodin moj i Bog
moj!
Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je njeno ukorio
njegovo nevjerstvo: Jer me vidi, vjeruje. Blago onima koji
e vjerovati, a da nisu vidjeli! Tomina vjera bila bi Kristu pu-
no milija da je htio povjerovati svjedoenju svoje brae. Kad
bi sav svijet slijedio Tomin primjer, nitko ne bi vjerovao u
spasenje, jer svi koji prime Krista moraju to uiniti na temelju
svjedoanstva drugih.
Mnogi koji sumnjaju pravdaju se istiui da bi vjerovali kad
bi imali takav dokaz kakav je Toma imao od svojih sudrugova.
808 Oni ne shvaaju da imaju puno vie od takvog dokaza. Mnogi
koji kao Toma ekaju da se otklone svi uzroci sumnje, nee
nikada ostvariti svoju elju. Postupno se uvruju u nevjeri.
Oni koji se odgajaju da promatraju mranu stranu, gunaju i
ale se ne znaju to ine. Oni siju sjeme sumnje i morat e
Mir vama! 667
eti etvu sumnje. U vrijeme kad e vjera i povjerenje biti naj-

nuniji, mnogi e se nai nemoni da se nadaju i vjeruju.
U svom postupanju s Tomom, Isus je pruio pouku svo-
jim sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo postu-
pati s onima ija je vjera slaba i koji istiu svoje sumnje. Isus
nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u raspravu.
Sm se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio vrlo nerazu-
man u odreivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus, svojom veliko-
dunom ljubavlju i obzirom, poruio sve prepreke. Nevjerstvo
se rijetko pobjeuje prepirkom. Tada ono prelazi u samoobra-
nu, nalazei nove razloge i opravdanja u svoju korist. Ali neka
se Isus u svoj svojoj ljubavi i milosti otkrije kao raspeti Spasi-
telj, pa e se s mnogih usana, koje su se protivile, uti Tomino
priznanje: Gospodin moj i Bog moj!
668 Isusov ivot
85
Jo jednom kraj mora
809 Isus je odredio da se sa svojim uenicima sretne u Galileji,

i ubrzo nakon pashalnog tjedna oni su tamo usmjerili svoje
korake. Njihova odsutnost iz Jeruzalema u vrijeme blagdana tu-
maila bi se kao nevjera i hereza, stoga su ostali do njegovog
kraja; ali im je blagdan proao, radosno su se vratili u zaviaj
da se po Spasiteljevoj uputi sretnu s Njim.
U drutvu je bilo sedam uenika. Bili su obueni u skrom-
nu ribarsku odjeu; siromani u svjetovnim dobrima, bili su
bogati u poznavanju i primjenjivanju istine, to im je u oima
Neba davalo najvii poloaj kao uitelja. Oni nisu bili uenici
u prorokim kolama, ali ih je tri godine pouavao najvei
Odgajatelj za kojega je svijet ikada znao. Njegovim su pouka-
ma postali plemeniti, razboriti i uzvieni tako da su ljudi pre-
ko njih mogli biti dovedeni u spoznaju istine.
Krist je mnogo vremena svoje slube provodio kraj Gali-
lejskog mora. Kad su se uenici okupili na mjestu na kojem
vjerojatno nee biti uznemiravani, shvatili su da ih okruuju
uspomene na Isusa i Njegova mona djela. Na ovom je moru
Isus hodao po golemim valovima da ih spasi, kad su njihova
srca bila ispunjena strahom, a estoka ih bura prijetila unititi.
Ovdje je oluja utiana Njegovom rijeju. Pred oima im se pruala
obala na kojoj je nahranjeno vie od deset tisua osoba s nekoliko
malih kruhova i riba. Nedaleko je bio Kafarnaum, mjesto
810 nebrojenih uda. Dok su uenici gledali ovaj prizor, njihovi su
se umovi ispunjavali Spasiteljevim rijeima i djelima.
(668)
Jo jednom kraj mora 669
Veer je bila ugodna, a Petar koji je jo uvijek volio amce

i ribolov, predloio je da se otisnu na more i bace mree. Svi
su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajala im je hrana
i odjea, pa bi im u tome pomogao uspjeni noni ribolov.
Otisnuli su se u svom amcu, ali nita nisu ulovili. Cijele su
noi teko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih zamornih sati raz-
govarali su o svom odsutnom Gospodinu i sjeali se divnih do-
gaaja iz Njegove slube kraj mora kojima su bili svjedoci. Ras-
pravljali su u svojoj budunosti i oalostili se zbog izgleda koji
su bili pred njima.
Sve vrijeme jedan osamljeni promatra na obali pratio ih
je svojim pogledom, dok je sam ostao nevidljiv. Najposlije je
zarudjela zora. amac je bio malo udaljen od obale i uenici
su na njoj vidjeli nekog stranca koji im se obratio pitanjem:
Djeco, zar nemate malo ribe? Kad su odgovorili da nemaju,
Bacite mreu na desnu stranu laice i nai ete! ree im.
Bacie je, dakle, i ve je nisu mogli izvui zbog mnotva riba.
Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: Gospodin je.
Petar je bio toliko ushien i tako radostan da se u svojoj rev-
nosti bacio u vodu i uskoro je stajao kraj svojega Uitelja. Drugi
su uenici doli amcem, vukui mreu s ribom. Kad izioe
na kopno, opazie kruh, razgorjelu eravu i na njoj ribu.
Bili su previe iznenaeni da bi upitali odakle potjee va-
tra i hrana. Ree im Isus: Donesite od riba to ih sada uhva-
tiste! Petar je pourio do mree koju je bacio i pomogao svojoj
brai da je izvuku na obalu. Poto su zavrili posao i izvrili
pripremu, Isus je pozvao uenike da dou i objeduju. Dok im
je lomio i dijelio hranu, sva su Ga sedmorica prepoznala i
priznala. udo kad je na obronku brijega nahranio pet tisua
ljudi sad se obnovilo u njihovu umu; ali obuzelo ih je straho-
potovanje, pa su u tiini, netremice gledali svog uskrsnulog
Spasitelja.
ivo su se sjeali prizora kraj mora kad ih je Isus pozvao
da Ga slijede. Sjeali su se kako su se na Njegovu zapovijed
otisnuli na dubinu i tada bacili svoju mreu, pa je ulov bio to-
liko bogat da se mrea ak i pokidala. Tada ih je Isus pozvao
da napuste svoje ribarske amce i obeao da e ih uiniti lovcima
ljudi. Opet je uinio udo da bi ovaj prizor osvjeio u njihovu 811
umu i produbio njegovo znaenje. Njegov je postupak bio ob-
nova naloga uenicima. Pokazao im je da Uiteljeva smrt nije
670 Isusov ivot
umanjila obvezu obavljanja zadae koju im je odredio. Premda

su bili lieni Njegova osobna drutva i sredstava za ivot od
ranijeg zanimanja, uskrsli Spasitelj e jo uvijek voditi brigu o
njima. Dok rade Njegov posao, On e zadovoljavati njihove
potrebe. Isus je imao cilj kad im je naloio da svoju mreu
bace s desne strane lae. S te strane On je stajao na obali. To
je bila strana vjere. Ako rade u zajednici s Njim, sjedinjujui
svoje ljudske napore s Njegovom boanskom silom, uspjeh ne
moe izostati.
Krist je morao pruiti jo jednu pouku koja se odnosila
posebno na Petra. To to se Petar odrekao svojega Gospodina
bilo je u sramnoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama o oda-
nosti. Osramotio je Krista i izazvao nepovjerenje svoje brae.
Smatrali su kako mu nee biti doputeno da meu njima opet
zauzme raniji poloaj, a i on je sm osjeao da je proigrao uka-
zano povjerenje. Prije no to e biti pozvan da ponovno pre-
uzme svoju apostolsku slubu, on e pred svima morati poka-
zati svoje pokajanje. Bez ovoga bi njegov grijeh, premda se zbog
njega pokajao, mogao unititi njegov utjecaj kao Kristovog slu-
ge. Spasitelj mu je pruio priliku da ponovno stekne povjerenje
svoje brae i, koliko je god mogue, otkloni sramotu koju je
nanio evanelju.
Ova je pouka upuena svim Kristovim sljedbenicima. Evan-
elje ne pravi nagodbu s grijehom. Ono ne moe opravdati
grijeh. Tajni se grijesi u tajnosti trebaju ispovijedati Bogu; ali
za javni grijeh zahtijeva se javno priznanje. Sramota zbog gri-
jeha koji je uinio uenik predbacuje se Kristu. Grijeh izaziva
likovanje Sotone i spoticanje kolebljivih dua. Davanjem doka-
za o pokajanju uenik koliko to lei u njegovoj moi treba
otkloniti ovu sramotu.
Dok su Krist i Njegovi uenici zajedno jeli kraj obale, Spasi-
telj je rekao Petru, pokazujui na njegovu brau: imune, sine
Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Petar je jednom izjavio: Ako
se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja se neu nikada pokole-
bati. (Matej 26,33) Meutim, sad je dao vjerniju ocjenu o sebi.
Da, Gospodine, rekao je, ti zna da te ljubim. Nije vatreno
uvjeravao da je njegova ljubav vea od ljubavi njegove brae.
Nije izraavao svoje miljenje o svojoj odanosti. On poziva Onoga
koji moe itati sve pobude da prosudi njegovu iskrenost: Ti
zna da te ljubim. Isus mu nalae: Pasi jaganjce moje!
Opet je Isus kuao Petra ponavljajui svoje ranije rijei: 812

imune, sine Ivanov, ljubi li me? Ovog puta nije upitao Petra
da li Ga voli vie od svoje brae. Drugi odgovor bio je kao i
prvi, osloboen pretjerana uvjeravanja: Da, Gospodine... ti zna
da te ljubim. Isus mu je rekao: Pasi ovce moje! Jo jedanput
Isus postavlja to bolno pitanje: imune, sine Ivanov, ljubi li
me? Petar se oalostio, pomiljajui da Isus sumnja u njegovu
ljubav. Znao je da njegov Gospodin ima razloga da mu ne vje-
ruje, pa je s boli u srcu odgovorio: Gospodine, ti zna sve. Ti
zna da te ljubim. Isus mu je opet rekao: Pasi ovce moje!
Triput se Petar javno odrekao svoga Gospodina, i triput je
Isus dobio od njega vrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi i pri-
vrenosti, upuujui to otro pitanje kao otru strijelu njegovu
ranjenu srcu. Pred okupljenim uenicima Isus je otkrio Petrovo
duboko pokajanje i pokazao kako se nekad hvalisavi uenik kor-
jenito ponizio.
Petar je po svojoj prirodi bio ustar i nagao, pa je Sotona
iskoristio ove osobine da ga obori. Neposredno prije Petrova
pada Isus mu je rekao: imune, imune, pazi, Sotona je dobio
doputenje da vas moe reetati kao penicu, ali ja sam molio
za te da tvoja vjera ne malake. Tako i ti, kad se jedanput vra-
ti k meni, uvrsti svoju brau! (Luka 22,31.32) To je vrijeme
sad dolo i Petrov je preobraaj bio oit. Gospodnja neposred-
na pitanja nisu izazvala nijedan ustar, samouvjeren odgovor,
pa je zbog svoje poniznosti i pokajanja Petar bio bolje no ikad
pripremljen da djeluje kao pastir stada.
Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraajui ga u tu
slubu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji je Petar
imao malo iskustva. On e zahtijevati veliko staranje i njenost,
mnogo strpljivosti i ustrajnosti. Bio je pozvan sluiti onima koji
su bili mladi u vjeri, pouavati neuke, otvarati im Sveta pisma
i odgajati ih da budu korisni u Kristovoj slubi. Dotad Petar
nije bio prikladan da to ini pa ak i da shvati njezinu va-
nost. Meutim, sad ga je Isus pozvao na tu zadau. Njegovo
ga je osobno iskustvo patnje i pokajanja pripremalo za ovo djelo.
Prije svog pada Petar je uvijek govorio nepromiljeno, prema
trenutanoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati druge i
izraziti svoje miljenje prije no to je jasno shvatio sebe ili ono
to treba rei. Meutim, obraeni je Petar bio sasvim drukiji.
On je sauvao svoj raniji ar, ali Kristova je blagodat podeavala
672 Isusov ivot
815 njegovu revnost. Vie nije bio silovit, samopouzdan i uobraen,

ve blag, pribran i voljan uiti. Sada je mogao pasti jaganjce,
kao i ovce Kristova stada.
Spasiteljev nain postupanja s Petrom sadravao je pouku
za njega i njegovu brau. On ih je pouavao da s prijestup-
nikom postupaju strpljivo, suosjeajno i u ljubavi koja prata.
Premda se Petar odrekao svojega Gospodina, ljubav s kojom
se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upra-
vo takvu ljubav treba i potpastir osjeati prema ovcama i ja-
ganjcima koji su povjereni njegovoj skrbi. Sjeajui se svoje sla-
bosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom postupati isto
tako njeno kao to je Krist postupao s njim.
Pitanje to ga je Krist postavio Petru bilo je znaajno. Re-
kao je: Ljubi li me?, i to spomenuo kao jedini uvjet za ue-
nitvo i slubu. To je najosnovniji uvjet. Premda je Petar mogao
posjedovati sve drugo, ipak bez Kristove ljubavi ne bi mogao
biti vjerni pastir nad Gospodnjim stadom. Znanje, dragovoljnost,
rjeitost, zahvalnost i revnost sve to moe biti znatna pomo
u radu, ali bez Isusove ljubavi u srcu rad kranskog propo-
vjednika je promaaj.
Isus je iao sam s Petrom, jer je postojalo neto to je elio
rei samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao: Kamo ja
idem, ti me sad ne moe slijediti, ali e me poslije slijediti.
Na ovo je Petar odgovorio: Gospodine... zato te sada ne mo-
gu slijediti? Svoj u ivot dati za te. (Ivan 13,36.37) Kad je
ovo rekao, nije znao do kakvih e visina i dubina ovaj put po-
vesti Kristove noge. Petar je pao kad je dola kunja, ali je opet
dobio priliku da dokae svoju ljubav prema Kristu. Da bi ga
ojaao za posljednji ispit vjere, Spasitelj mu je otkrio njegovu
budunost. Rekao mu je da e nakon korisnog ivljenja, kad
godine ivota budu iscrpile njegovu snagu, doista slijediti svo-
jega Gospodina. Isus je rekao: Kad si bio mlai, opasivao si
se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostari, rairit e ruke svoje,
i drugi e te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao
da oznai kakvom e smru Petar proslaviti Boga.
Isus je tako upoznao Petra s nainom na koji e umrijeti;
pretkazao je ak i irenje njegovih ruku na kriu. Ponovno je
naloio svom ueniku: Slijedi me! Petar se nije obeshrabrio
ovim otkrivanjem. Osjeao se voljnim pretrpjeti bilo kakvu smrt
za svojega Gospodina.
Dotad je Petar znao Krista po tijelu, kao to Ga mnogi danas

znaju; ali nije trebao biti i dalje tako ogranien. On Ga je volio 816
kao ovjeka, kao Uitelja poslana s Neba; sad Ga je volio kao
Boga. Uio je pouku da je Krist za njega sve u svemu. Sad je
bio pripremljen da sa svojim Gospodinom sudjeluje u Njego-
voj slubi rtve. Kad je na kraju doveden do kria, na svoj zah-
tjev, raspet je glavom nadolje. Smatrao je previe velikom au
da strada na isti nain kao i njegov Uitelj.
Rijei Hajde za mnom! za Petra su bile pune pouke. Pouka
se odnosila ne samo na njegovu smrt, ve i na svaki korak u
njegovu ivotu. Dotad je Petar bio sklon djelovati nezavisno.
Pokuavao je graditi planove za Boje djelo, umjesto da eka i
slijedi Boji plan. Meutim, time to je urio ispred Gospodi-
na nije dobio nita. Isus mu je naloio: Hajde za mnom! Nemoj
trati ispred mene. Tada se nee morati sam sukobiti sa So-
toninom vojskom. Dopusti mi da idem ispred tebe i neprijatelj
te nee pobijediti.
Dok je Petar iao kraj Isusa, vidio je Ivana kako ih slijedi.
Obuzela ga je elja da dozna njegovu budunost i ... ree Isusu:
Gospodine, a to e biti s ovim? Isus mu odgovori: Ako ho-
u da on ostane dok opet ne doem, to se tebe to tie? Ti
me slijedi! Petar je trebao drati na umu da e mu njegov
Gospodin otkriti sve to bi za njega bilo najbolje da zna. Svat-
ko ima dunost slijediti Krista i ne brinuti o poslu koji je odreen
drugima. Govorei o Ivanu, ako hou da on ostane dok ja ne
doem, Isus nije dao nikakvo vrsto obeanje da e ovaj ue-
nik ivjeti sve do Gospodnjeg drugog dolaska. On je samo po-
tvrdio svoju vrhovnu vlast, i kad bi On stvarno elio da bude
tako, to uope ne bi utjecalo na Petrov rad. Budunost i Ivana
i Petra bila je u rukama njihova Gospodina. Poslunost u ho-
danju za Njim bila je dunost koju je imao svatko od njih.
Koliko je danas ljudi slinih Petru! Oni se zanimaju za po-
slove drugih i eljni su upoznati njihovu dunost, dok su sami
u opasnosti zanemariti svoju. Naa je zadaa da gledamo na
Krista i da Ga slijedimo. Mi emo vidjeti pogreke u ivotu drugih
i mane njihova karaktera. Ljudski je rod podloan slabostima.
Ali u Kristu emo nai savrenstvo. Promatrajui Njega, bit emo
preobraeni.
Ivan je doivio duboku starost. Bio je svjedok razorenja Je-
ruzalema i unitenja velebna Hrama predslike konanog uni-
674 Isusov ivot
tenja svijeta. Do svojih poznih dana Ivan je slijedio svojega

Gospodina. Bt njegova svjedoanstva crkvama bila je: Ljub-
ljeni, ljubimo jedan drugoga; tko ostaje u ljubavi, ostaje u
Bogu i Bog u njemu. (1. Ivanova 4,7.16)
817 Petar je vraen u apostolstvo, ali ast i vlast koju je pri-
mio od Krista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom bra-
om. Krist je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pitanje:
A to e biti s ovim? Rekao mu je: to se tebe to tie? Ti
me slijedi! Petru nije dana ast da bude glava Crkvi. Naklo-
nost koju je Krist pokazao prema Petru opratajui mu odri-
canje i povjerivi mu da pase stado, i njegova osobna vjernost
u hodu za Kristom, zadobili su povjerenje njegove brae. Imao
je veliki utjecaj u Crkvi. Meutim, pouku koju mu je Krist pruio
kraj Galilejskog mora Petar je ponio za cijeli ivot. Piui cr-
kvama voen Svetim Duhom, rekao je:
Starjeine koje su meu vama opominjem ja, starjeina kao
i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja e se usko-
ro oitovati: Pasite stado Boje koje je meu vama i nadzirite
ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Bojoj volji; ne iz te-
nje za prljavim dobitkom, nego iz oduevljenja! Ne vladajte o-
krutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastoj-
te biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhovni pastir, primit e-
te neuveli vijenac slavu. (1. Petrova 5,1-4)
675
86
Idite i uinite sve narode
uenicima mojim
Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,16-20.
Stojei udaljen samo jedan korak od svog nebeskog pri- 818

jestolja, Krist je dao nalog svojim uenicima: Dana mi je sva
vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i uinite sve narode ue-
nicima mojim! Idite po svemu svijetu i propovijedajte Rados-
nu vijest svakom stvorenju! (Marko 16,15) Ove su se rijei esto
ponavljale da bi uenici mogli razumjeti njihovo znaenje.
Nebeska svjetlost trebala je zasjati jasnim i jakim zrakama nad
svim stanovnicima Zemlje nad uzvienima i ponienima, nad
bogatima i siromanima. Uenici su trebali suraivati sa svo-
jim Otkupiteljem u djelu spaavanja svijeta.
Nalog je dan uenicima kad se Krist sastao s njima u gornjoj
sobi, ali ga sad treba prenijeti jednom veem broju. Svi vjernici
koji su mogli biti pozvani sastali su se na jednom brdu u Gali-
leji. Sam je Krist prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog
sastanka. Aneo na grobu podsjetio je uenike na Njegovo
obeanje da e se sastati s njima u Galileji. Obeanje je ponov-
ljeno vjernicima koji su se sakupili u Jeruzalemu tijekom pas-
halnog tjedna, a preko njih dospjelo je do mnogih osamljenih
pojedinaca koji su oplakivali smrt svojega Gospodina. S veli-
kim zanimanjem svi su se unaprijed radovali ovom razgovoru.
Zaobilaznim putovima, da ne bi izazvali sumnju nepovjerljivih
Hebreja, stizali su iz svih pravaca na mjesto sastanka. Doli su
zauena srca, revnosno razgovarajui o novostima koje su o
Kristu doprle do njih.
(675)
676 Isusov ivot
U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo se

u malim skupinama na kosini brda, sa eljom da doznaju sve
819 to se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista nakon Nje-
gova uskrsnua. Uenici su ili od skupine do skupine pria-
jui sve to su vidjeli i uli o Isusu, obrazlaui iz Pisma sve
ono to im je On objanjavao. Toma je ponovno priao povi-
jest svog nevjerovanja i govorio im kako su uklonjene njihove
sumnje. Iznenada, Isus je stao meu njih. Nitko nije mogao rei
odakle je i kako je doao. Mnogi koji su bili nazoni nikada
Ga ranije nisu vidjeli, ali promatrali su oiljke od raspea na
Njegovim rukama i nogama; Njegovo je lice bilo kao Boje lice
i kad su Ga vidjeli, poklonili su Mu se s dubokim potovanjem.
Ali su neki sumnjali. Tako e uvijek biti. Ima takvih koji
smatraju da je teko pokazati vjeru i postavljaju se na stranu
sumnje. Oni su u velikom gubitku zbog svog nevjerstva.
To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnotvom
vjernika nakon svog uskrsnua. Doao je i rekao im govorei:
Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Uenici su Mu se
poklonili prije no to je progovorio, ali Njegove rijei, silazei
s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene, proele su ih
posebnom silom. On je sada bio uskrsnuli Spasitelj. Mnogi me-
u njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju silu lijeei bole-
sne i pokoravajui Sotonina orua. Vjerovali su da ima silu
uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu, silu da slomi svaki
otpor, mo nad silama prirode. On je umirio razbjenjelo more;
hodao po zapjenuanim valovima; podizao mrtve u ivot. Sad
je izjavio da Mu je dana svaka vlast. Njegove rijei uzdizale
su misli Njegovih sluatelja iznad zemaljskog i prolaznog k onome
to je nebesko i vjeno. Bili su uzdignuti do najvieg poimanja
Njegova dostojanstva i slave.
Kristove rijei izgovorene na obronku planine proglasile su
Njegovu rtvu za ovjeka potpunom i savrenom. Uvjeti pomi-
renja bili su ispunjeni, djelo za koje je doao na ovaj svijet iz-
vreno. Bio je na putu prema Bojem prijestolju, da Ga slave
aneli, poglavarstva i sile. Zapoeo je svoje posredniko djelo.
Odjenut bezgraninim autoritetom, dao je svoj nalog uenici-
ma: Zato idite i uinite sve narode uenicima mojim!, Krsti-
te ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Uite ih da vre sve to
sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka
svijeta. (Matej 28,19.20)
Idite i uinite sve narode uenicima mojim 677
Hebrejski je narod postao uvarem svete istine, ali ga je

farizejski nauk nainio najiskljuivijim i vjerski najzaneseni-
jim narodom u ljudskome rodu. Sve to se odnosilo na svee- 820
nike i poglavare njihova odjea, obiaji, obredi, predaja
uinilo ih je nepodobnima da budu svjetlost svijetu. Hebrejski
je narod gledao na sebe kao da su oni sav svijet. Meutim, Krist
je zapovjedio svojim uenicima da objave vjeru i slubu Bogu
koja nee imati u sebi nita to je vezano za drutvene slojeve
ili zemlju; vjeru koja e biti prilagoena svim narodima, svim
plemenima, svim drutvenim slojevima.
Prije no to je ostavio svoje uenike Krist je jasno prikazao
narav svojega kraljevstva. Podsjetio ih je na ono to im je ra-
nije govorio o njemu. Izjavio je da Njegova namjera nije bila
da na ovom svijetu uspostavi zemaljsko, ve duhovno kraljev-
stvo. On nije trebao vladati kao zemaljski kralj na Davidovu
prijestolju. Opet im je otvorio Sveta pisma, pokazujui da je
sve ono kroz to je proao bilo odreeno na nebeskom Savjetu
izmeu Oca i Njega samoga. Sve su to prorekli ljudi nadahnuti
Svetim Duhom. Rekao je: Vidite da se zbilo sve to sam vam
otkrio da e me odbaciti kao Mesiju. Obistinilo se sve to
sam rekao o ponienju koje sam morao pretrpjeti i smrti
kojom u umrijeti. Treeg dana ponovno sam ustao. Istraujte
Pisma puno marljivije pa ete uvidjeti da se u svemu ispu-
nilo ono to su proroanstva otkrivala o meni.
Krist je zapovjedio svojim uenicima da poevi od Jeru-
zalema izvre posao koji im je prepustio. Jeruzalem je bio po-
zornica na kojoj se odigralo Njegovo zauujue ponienje za
ljudski rod. Tu je On patio, bio odbaen i osuen. Judeja je
bila Isusov rodni kraj. Tu je, odjeven u ljudsku prirodu, hodao
meu ljudima, a malo je bilo onih koji su primjeivali koliko
je Nebo bilo blizu Zemlje dok je Isus bio meu njima. Djelo
apostola moralo je otpoeti u Jeruzalemu.
S obzirom na sve to je Krist u njemu pretrpio i na rad
koji je izvrio, a koji nije bio cijenjen, uenici su mogli traiti
polje koje vie obeava; ali oni to nisu traili. Trebali su obraivati
isto zemljite kojemu je On posijao sjeme istine, a to e sjeme
izniknuti i donijeti obilnu etvu. U svom radu uenici e se
sresti s progonstvima pokrenutim ljubomorom i mrnjom
Hebreja, ali to je podnosio i njihov Uitelj, pa ni oni nisu trebali
678 Isusov ivot
bjeati od toga. Milost se prvo mora ponuditi Spasiteljevim ubo-

jicama.
U Jeruzalemu je isto tako bilo mnogo onih koji su tajno
povjerovali u Isusa i mnogo onih koje su zaveli sveenici i
poglavari. Ovima je takoer trebalo propovijedati Radosnu vi-
821 jest. Trebalo je i njih pozvati na pokajanje. Trebalo je jasno iznijeti
divnu istinu da se samo kroz Krista moe dobiti oprost grije-
ha. Zato to je cijeli Jeruzalem bio pokrenut uzbudljivim doga-
ajima iz nekoliko prolih tjedana, propovijedanje Radosne vijesti
uinit e najdublji dojam.
Meutim, djelo se tu nije trebalo zaustaviti. Ono se trebalo
proiriti do najudaljenijih granica Zemlje. Krist je rekao svojim
uenicima: Vi ste bili svjedoci mog samoprijegornog ivota
za ovaj svijet. Vi ste svjedoci mog napornog rada za Izrael.
Premda nisu eljeli doi k meni da bi imali ivot, premda
su sveenici i poglavari uinili sa mnom ono to su htjeli,
premda su me odbacili kao to je Pismo proreklo, jo uvijek
imaju priliku prihvatiti Bojeg Sina. Vidjeli ste da bezuvjet-
no primam sve koji su, priznajui svoje grijehe, doli k me-
ni. Onoga koji doe k meni neu izgnati van. Svi koji ele
mogu se pomiriti s Bogom i dobiti vjeni ivot. Vama, svojim
uenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Ona se treba od-
nijeti prvo Izraelu, a zatim svim plemenima, jezicima,
narodima. Ona se treba iznijeti Hebrejima i neznabocima.
Svi koji vjeruju trebaju biti okupljeni u jednoj Crkvi.
Darom Svetoga Duha uenici e primiti posebnu silu. Nji-
hovo svjedoanstvo trebalo je biti potvreno znacima i udima.
uda e initi ne samo apostoli ve i oni koji prihvate njihovu
vijest. Isus je rekao: Pomou mog imena izgonit e zle duho-
ve; govorit e novim jezicima; zmije e uzimati rukama; ako
popiju to smrtonosno, nee im nauditi; na bolesnike stavljat
e ruke, i oni e ozdravljati! (Marko 16,17.18)
Trovanje se u to vrijeme esto primjenjivalo. Nesavjesni ljudi
nisu oklijevali na ovaj nain ukloniti one koji su stajali na putu
njihovom vlastoljublju. Isus je znao da e time biti ugroen ivot
Njegovih uenika. Mnogi e smatrati da Bogu ine slubu ako
ubiju Njegove svjedoke. On im je stoga obeao zatitu od ove
opasnosti.
Uenici e imati istu silu koju je i Isus imao da lijee svaku
vrstu bolesti i nemoi u narodu. Lijeenjem bolesti tijela u Nje-
govo ime svjedoit e o Njegovoj sili da lijei duu. (Matej 4,23;

9,6) Sad im je obean jedan novi dar. Trebali su propovijedati
meu drugim narodima, te e stoga primiti silu da govore druge
jezike. Apostoli i njihovi pomonici bili su neobrazovani ljudi,
ali izlijevanjem Duha na dan Pedesetnice njihov govor, bilo ma-
terinski ili strani, postao je ist, jednostavan i pravilan u izrazu
i u izgovoru.
Krist je tako svojim uenicima dao nalog. On je izvrio pot- 822
punu pripremu za nastavljanje djela i osobno preuzeo odgo-
vornost za njegov uspjeh. Sve dotle dok sluaju Njegovu Rije
i rade povezani s Njim, oni ne mogu doivjeti neuspjeh. Idite
svim narodima, zapovjedio im je. Idite do najudaljenijih kra-
jeva Zemlje, ali znajte da u ja biti s vama. Radite s vjerom
i povjerenjem i znajte da nikada neete biti ostavljeni.
Spasiteljev nalog obuhvaa sve vjernike. On do kraja vre-
mena obuhvaa sve koji vjeruju u Krista. Sudbonosna je po-
greka misliti da djelo spaavanja dua ovisi samo o rukopoloe-
nom propovjedniku. Evanelje je povjereno svima koji dobiju
nadahnue s Neba. Svi koji primaju Kristov ivot odreeni su
da rade na spaavanju svojih blinjih. Crkva je osnovana za takav
rad i svi koji preuzimaju na sebe sveti zavjet obvezuju se da
postanu Kristovi suradnici.
Duh i zarunica vele: Doi! Tko uje, neka rekne: Do-
i! (Otkrivenje 22,17) Tko god uje, treba ponavljati ovaj poziv.
Kakav god da je ovjekov poziv u ivotu, njegova prva zadaa
treba biti zadobivanje dua za Krista. On moda nee biti
sposoban govoriti na skupovima, ali moe raditi za pojedince.
Njima moe prenositi pouke to ih je primio od svojega Gospo-
dina. Propovjednika sluba ne sastoji se samo od propovije-
danja. Tu slubu vre i oni koji olakavaju patnje bolesnih i ne-
voljnih, pomaui ojaenima, govorei rijei utjehe potitenima
i malovjernima. Blizu i daleko nalaze se due optereene osje-
ajem krivnje. Ljudski rod ne poniavaju nevolje, mukotrpan
rad i siromatvo. Poniava ga krivnja i injenje zla. To donosi
nemir i nezadovoljstvo. Krist eli da njegove sluge slue duama
koje su oboljele od grijeha.
Uenici su bili pozvani da otponu svoje djelo tamo gdje
su se nalazili. Nisu smjeli zaobii najtvre polje, kao i ono koje
je najmanje obeavalo. Isto tako i svaki od Kristovih djelatnika
treba otpoeti s radom tamo gdje se nalazi. U naim se vlasti-
680 Isusov ivot
tim obiteljima moda nalaze due koje ude za suosjeanjem,

umirui od gladi u nedostatku kruha ivota. Moda postoje djeca
koju treba odgajati za Krista. Postoje neznaboci kraj samih naih
vrata. Obavljajmo vjerno rad koji nam je najblii. Zatim neka
se nai napori proire sve dotle dokle nas vodi Boja ruka. Rad
mnogih moe izgledati ogranien okolnostima; ali bez obzira
gdje se obavlja, ako se obavlja vjerom i marljivou, osjetit e
se do najudaljenijih dijelova svijeta. Kristovo djelo na Zemlji
izgledalo je kao da je bilo ogranieno na jedno usko podruje,
ali mnotvo iz svih zemalja ulo je Njegovu vijest. Bog esto
upotrebljava najjednostavnija sredstva da postigne najvee re-
823 zultate. Njegov je plan da svaki dio Njegova rada ovisi o sva-
kom drugom dijelu, kao kota u kotau koji skladno djeluje.
Najponizniji djelatnik pokrenut Svetim Duhom dotaknut e
nevidljive strune iji e treptaji odjekivati do krajeva Zemlje i
sliti se u pjesmu kroz vjena vremena.
Ali nalog: Idite po svem svijetu ne smije se izgubiti iz
vida. Pozvani smo da podignemo svoj pogled prema predjeli-
ma s druge strane. Krist je poruio zid razdvajanja, predrasu-
du o podvojenosti meu narodima, i pouio o ljubavi prema
cijelom ljudskom rodu. On podie ljude iz uskog kruga koji
odreuje njihova sebinost; On ukida sve ograde i umjetne raz-
like u drutvu. On ne pravi nikakve razlike izmeu susjeda i
stranaca, prijatelja i neprijatelja. On nas ui da svaku nevoljnu
duu smatramo svojim bratom, a svijet svojim poljem rada.
Kad je Spasitelj rekao: Idite... uite ih, takoer je rekao:
Ova e udesa pratiti one koji budu vjrovali; pomou mog
imena izgonit e zle duhove; govorit e novim jezicima; zmije
e uzimati rukama; ako popiju to smrtonosno, nee im nau-
diti; na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati! Obea-
nje je bilo isto tako dalekoseno kao i nalog. Ne daju se svi
darovi svakom vjerniku. Duh razdjeljuje svakomu kako hoe.
(1. Korinanima 12,11) Ali darovi Duha obeani su svakom
vjerniku prema njegovoj potrebi u Gospodnjem djelu. Obea-
nje je isto tako vrsto i pouzdano danas kao to je bilo u vrije-
me apostola. Ova e udesa pratiti one koji budu vjerovali.
To je prednost Boje djece i ona se trebaju uvrstiti u svemu
to je mogue primiti vjerom.
Na bolesnike stavljat e ruke, i oni e ozdravljati. Ovaj
je svijet prostrana bolnica, ali Krist je doao lijeiti bolesne,
objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu su bili zdrav-

lje i snaga. On je davao svoj ivot bolesnima, nevoljnima, oni-
ma kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio nijednog koji je doao
primiti Njegovu iscjeljujuu silu. Znao je da su oni koji su Ga
molili za pomo sami na sebe navukli bolest; pa ipak nije ih
odbio iscijeliti. A kad je udotvorna mo ula u ove jadne due,
one su postale osvjedoene o grijehu i mnoge su bile izlijee-
ne od svoje duhovne, kao i od tjelesnih bolesti. Evanelje jo
uvijek posjeduje istu silu, pa zato i danas nismo svjedoci istih
rezultata?
Krist osjea jad svakog nevoljnika. Krist osjea prokletstvo
kad zli duhovi razdiru neko ljudsko tijelo. On osjea samrtne
muke kad groznica iscrpljuje ivotnu snagu. On je i danas isto
tako spreman iscijeliti bolesnog kao kad je bio osobno na Zemlji.
Kristove su sluge Njegovi predstavnici, kanali za Njegovo dje- 824
lo. On eli preko njih upotrijebiti svoju iscjeljujuu silu.
U Spasiteljevu nainu iscjeljivanja nalazila se pouka za Nje-
gove uenike. Jednom prigodom namazao je blatom oi slije-
pom ovjeku i naloio mu: Idi umij se u ribnjaku Siloe! ...
Slijepac ode, umije se i vrati se gledajui. (Ivan 9,7) Izljee-
nje se moglo izvriti samo silom Velikog Iscjelitelja, ali je Krist
ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. Premda nije pru-
ao potporu lijeenju lijekovima, odobrio je uporabu jednostav-
nih i prirodnih pripravaka.
Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je re-
kao: Vie ne grijei, da ti se to gore ne dogodi! (Ivan 5,14)
Na taj nain pruio je pouku da je bolest posljedica krenja
Bojeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da su ljudi
ivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, velika bijeda u svijetu
ne bi postojala.
Krist je bio Voa i Uitelj starom Izraelu i On ga je pouavao
da je zdravlje nagrada za poslunost Bojim zakonima. Veliki
Lijenik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio je svome
narodu iz stupa od oblaka, govorei mu to mora uiniti i to
Bog eli uiniti za njih. Bude li zduno sluao glas Jahve, Boga
svoga, vrei to je pravo u njegovim oima; bude li pruao
svoje uho njegovim zapovijedima i drao njegove zakone, nika-
kvih bolesti koje sam pustio na Egipane na vas neu putati.
Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje. (Izlazak 15,26) Krist je
dao Izraelu podrobne upute o njegovom svakodnevnom ivotu
682 Isusov ivot
i sveano im obeao: Jahve e od tebe maknuti svaku bolest.

(Ponovljeni zakon 7,15) Kad su ispunili uvjete, obeanje im je
potvreno: U plemenima njinim bolesnih ne bjee. (Psalam
105,37)
Ove se pouke odnose i na nas. Postoje uvjeti koje trebaju
ispuniti svi koji ele sauvati zdravlje. Svi trebaju upoznati te
uvjete. Gospodin nije zadovoljan nepoznavanjem Njegovih za-
kona, bilo prirodnih ili duhovnih. U zajednici s Bogom treba-
mo raditi na obnovi zdravlja tijela i due.
Mi trebamo pouavati druge kako da sauvaju ili povrate
zdravlje. Za bolesne trebamo upotrebljavati lijekove to ih je
Bog osigurao u prirodi, te ih upravljati Onome koji jedini mo-
e izlijeiti. Naa je zadaa da u naruju svoje vjere predamo
bolesne i koji pate Kristu. Mi ih trebamo pouiti da vjeruju u
Velikog Iscjelitelja. Trebamo se osloniti na Njegova obeanja i
moliti za oitovanje Njegove sile. Obnova je prava bt evane-
825 lja i Spasitelj eli da bolesnima, beznadnima i nesretnima ka-
emo da se dre Njegove sile.
U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila
ljubavi i sami emo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi, biti
orua za Njegovo djelo. Ako se zanemarimo povezati s Kristom
boanskom vezom, struja ivotodavne sile ne moe obilno tei
od nas k svijetu. Bilo je mjesta u kojima i sm Spasitelj, zbog
nevjerstva puka, nije mogao uiniti mnoga i silna djela. Tako i
danas nevjerstvo odvaja Crkvu od njezinog boanskog Pomo-
nika. Ona se slabo dri vjene stvarnosti. Zbog njezina nedo-
statka vjere Bog je razoaran i neproslavljen.
Samo ako obavlja Kristovo djelo, Crkva ima obeanje o
Njegovoj prisutnosti. Idite i nauite sve narode, rekao je On.
Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. Jedan od
prvih uvjeta za primanje Njegove sile jest uzimanje Njegova
jarma. Sam ivot Crkve ovisi o njezinoj vjernosti u ispunjava-
nju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znai prepu-
stiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gdje nema aktiv-
nog rada za druge, ljubav iezava, a vjera tamni.
Krist eli da Njegovi propovjednici budu odgajatelji Crkve
u djelu evanelja. Oni trebaju pouavati ljude kako da trae i
spase izgubljene. No, je li to djelo koje oni rade? O, koliko je
malo onih koji se trude rasplamsati iskru ivota u Crkvi koja
je pred umiranjem! Za koliko se crkava, kao za bolesne jaganj-
ce, staraju oni koji bi trebali traiti izgubljene ovce! A istodob-

no milijuni i milijuni ginu bez Krista.
Boanska ljubav pokrenula se do svojih nedokuivih dubina
zbog ljudi, i aneli se ude promatrajui povrnu zahvalnost
onih koji primaju tako veliku ljubav. Aneli se ude ovjeko-
vom slabom potovanju te Boje ljubavi. Nebo negoduje zbog
nemara koji se pokazuje prema ljudskim duama. elimo li sa-
znati kako Krist gleda na to? Kako bi se osjeali otac i majka
kad bi znali da su njihovo dijete, izgubljeno na mrazu i snijegu,
zaobili i ostavili ga da umre oni koji su ga mogli spasiti? Zar
ne bi bili duboko oaloeni i vrlo ojaeni? Zar ne bi optui-
vali te ubojice gnjevom tako vrelim kao to su njihove suze,
silnim kao to je njihova ljubav? Patnje svakog ovjeka patnje
su Bojeg djeteta, i oni koji ne pruaju ruku pomoi svom
blinjem koji gine, izazivaju Njegov pravian gnjev. To je Janjetov
gnjev. Onima koji tvrde da imaju zajednicu s Kristom, a ipak
su ravnoduni prema potrebama svojih blinjih, On e izjaviti
na veliki sudnji dan: Ne znam odakle ste. Odstupite od mene
svi zlotvori! (Luka 13,27)
U nalogu koji je dao uenicima Krist nije samo opisao djelo 826
koje e oni obavljati, nego im je predao i vijest koju e propo-
vijedati. Uite ih, rekao je, da vre sve to sam vam zapo-
vjedio! Uenici su dobili zadau da ue ljude onome to je
On osobno govorio i uio. U tome je sadrano i sve ono to je
rekao preko proroka i uitelja Staroga zavjeta. Ljudski je nauk
iskljuen. Ovdje nema mjesta predajama, ljudskim teorijama i
zakljucima ili crkvenom zakonodavstvu. U ovom nalogu nije
sadran nijedan od zakona koji su izdale crkvene vlasti. Kris-
tove sluge ne trebaju propovijedati nita od ovoga. Zakon i Pro-
roci, u kojima su zapisani Njegova Rije i Njegova djela, ine
riznicu iz koje Njegovi uenici trebaju crpsti nauk koji e dati
svijetu. Kristovo ime je njihovo geslo, njihov znak raspoznava-
nja, njihova veza jedinstva, ovlast za njihov nain djelovanja i
izvor njihova uspjeha. Nita to ne nosi Njegov natpis ne moe
se priznati u Njegovu kraljevstvu.
Evanelje ne treba iznositi kao neku beivotnu teoriju, ve
kao ivu silu koja mijenja ivot. Bog eli da oni koji primaju
Njegovu milost budu svjedoci njezine moi. On rado prihvaa
one iji Ga je ivot najvie vrijeao; kad se pokaju, daje im
boanskog Duha, postavlja ih na najpovjerljivije poloaje i a-
684 Isusov ivot
lje ih nevjernima da objave Njegovu bezgraninu milost. On

eli da Njegove sluge prue svjedoanstvo o injenici da Bo-
jom milou ljudi mogu posjedovati karakter slian Kristovom
i radovati se vrstom obeanju Njegove velike ljubavi. On eli
da svjedoimo o tome kako On ne moe biti zadovoljan sve
dok ljudskom rodu ne budu vraene svete prednosti Njegovih
sinova i keri.
U Kristu se nalazi njenost pastira, ljubav roditelja i neus-
porediva milost Spasitelja punog suuti. Svoje blagoslove daje
pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi
ove blagoslove; On ih iznosi na najprivlaniji nain kako bi
probudio elju da ih posjedujemo. Tako Njegove sluge trebaju
iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova divna
ljubav omekat e i podiniti srca, dok se samim ponavljanjem
uenja ne moe postii nita. Tjeite, tjeite moj narod, go-
vori Bog va. Glasnie radosne vijesti, Sione! Podigni snano
svoj glas, glasnie radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne
boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaega! ... Kao pa-
stir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome
naruju. (Izaija 40,1.9-11) Govorite narodu o Onome koji se
827 istie... meu tisuama i Onome koji je sav... od ljupkosti.
(Pjesma nad pjesmama 5,10.16) Same rijei to ne mogu izra-
ziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokae u ivotu. Krist eli
da se Njegov lik naslika u svakom ueniku. Svakoga je Bog pred-
odredio da bude jednak slici njegova Sina. (Rimljanima 8,29)
U svakome od njih treba se jasno pokazati svijetu Kristova lju-
bav koja dugo trpi, Njegova svetost, krotkost, milost i istina.
Prvi su uenici krenuli propovijedati Rije. Otkrivali su
Krista u svom ivotu. A i Gospodin je radio s njima i potvrivao
Rije udesima to su je pratila. (Marko 16,20) Ovi su se uenici
pripremali za svoj rad. Prije dana Pedesetnice sastali su se i
otklonili sve nesporazume. Bili su jednoduni. Vjerovali su u
Kristovo obeanje da e dobiti blagoslov, pa su se molili u vjeri.
Nisu traili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret spa-
avanja dua. Evanelje je trebalo odnijeti do najudaljenijih kra-
jeva Zemlje i stoga su traili dar sile koji je Krist obeao. Tada
se izlio Sveti Duh i tisue je njih obraeno u jednom danu.
Tako isto moe biti i danas. Umjesto ljudskih razmiljanja,
neka se propovijeda Boja Rije. Neka krani odbace svoje
razmirice i neka se predaju Bogu radi spaavanja izgubljenih.
Neka u vjeri trae i On e doi. Izlijevanje Duha u apostolsko

vrijeme bila je rana kia i slavan je bio uspjeh. Ali e kasna
kia biti znatno obilnija. (Joel 2,23)
Svi koji posvete duu, tijelo i duh Bogu, stalno e dobivati
nove darove tjelesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba stoje
im na raspolaganju. Krist im daje dah svojega Duha, ivot svo-
jega ivota. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u srcu
i umu. Boja milost proiruje i umnaa njihove sposobnosti i
sve savrenstvo boanske prirode pridruuje im se u djelu spa-
avanja ljudskih bia. Suradnjom s Kristom savreni su u Nje-
mu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj slabosti ine djela Sve-
moguega.
Spasitelj ezne otkriti svoju milost svijetu i proeti ga svojim
karakterom. On je Njegovo otkupljeno vlasnitvo i eli ljude
uiniti slobodnima, istima i svetima. Premda Sotona radi da
sprijei ovu namjeru, krvlju prolivenom za svijet ipak e se
izvojevati mnoge pobjede koje e donijeti slavu Bogu i Janjetu.
Krist nee biti zadovoljen sve dok pobjeda ne bude potpuna i
ne vidi svjetlost i nasiti se spoznajom njezinom. (Izaija 53,11)
Svi narodi na Zemlji trebaju uti evanelje o Njegovoj milosti. 828
Nee svi primiti Njegovu milost; ali Njemu e sluiti potom-
stvo moje. O Gospodu e se pripovijedat sljedeem koljenu.
(Psalam 22,31.32) A kraljevstvo, vlast i velianstvo pod svim
nebesima dat e se puku Svetaca Svevinjega, jer zemlja e
se ispuniti spoznajom Jahvinom kao to se vodom pune mora.
Sa zapada vidjet e ime Jahvino, i Slavu njegovu s istoka sun-
anog. (Daniel 7,27; Izaija 11,9; 59,19)
Kako su ljupke po gorama noge glasonoe radosti koji
oglaava mir, nosi sreu, i spasenje navijeta, govore Sionu:
Bog tvoj kraljuje! ... Radujte se, kliite, razvaline..., jer je Jahve
utjeio narod svoj... Ogolio je Jahve svetu svoju miicu pred
oima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga
naega. (Izaija 52,7-10)
686 Isusov ivot
87
Svome Ocu i vaemu Ocu
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,50-53; Djelima 1,9-12.
829 Dolo je vrijeme da Krist uzae do Oeva prijestolja. Kao

boanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske dvo-
rove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio je svome
Ocu: Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrivi djelo koje si
mi dao da uinim. (Ivan 17,4) Nakon svog uskrsnua neko je
vrijeme ostao na Zemlji da bi se Njegovi uenici mogli upoznati
s Njim u Njegovu uskrsnulom i proslavljenom tijelu. Sad je bio
spreman za rastanak. Dokazao je vjerodostojnost injenice da
je On ivi Spasitelj. Njegovi uenici nemaju vie potrebe da Ga
dovode u vezu s grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o
proslavljenom pred cijelim svemirom.
Kao mjesto svog uzaaa Isus je izabrao mjesto koje je
esto bilo posveeno Njegovom nazonou dok je prebivao
meu ljudima. Time nije trebalo biti poaeno brdo Sion, mjesto
Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se nalazio Hram. Ovdje
su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje su se valovi milosti, vraajui
se u puno jaoj plimi ljubavi, odbijali o srca koja su bila tvrda
kao stijena. Odatle je Isus, umoran i teka srca, otiao dalje
traiti odmor na Maslinskoj gori. Sveta ekina odvajajui se od
prvog Hrama stajala je na istonom brdu kao da je oklijevala
napustiti izabrani grad; tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori
s enjom u srcu i promatrao Jeruzalem. umarci i rasjeline
830 na ovoj gori bili su posveeni Njegovim molitvama i suzama.
Njegove su padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnotva
koje Ga je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naao
je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu i njegovu
(686)
Svome Ocu i vaemu Ocu 687
podnoju sm se molio i patio. S ove je gore trebao uzai na

Nebo. Njegov vrh dotaknut e Njegova noga kad se bude ponov-
no vratio. Ne kao ovjek boli, ve kao slavan i pobjedniki kralj
stajat e na Maslinskoj gori, dok e se hebrejski uzvici Ale-
luja! mijeati s neznaboakim Hosana, i glasovi spaenih kao
mone vojske sliti u klicanju: Okrunite Ga, Gospodara nad Gos-
podarima!
Isus je s jedanaest uenika krenuo prema gori. Dok su pro-
lazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi zaueni pogledi proma-
trali su drutvo, predvoeno Onim koga su prije nekoliko tje-
dana poglavari osudili i raspeli. Uenici nisu znali da je to bio
njihov posljednji susret s Uiteljem. Isus je provodio vrijeme u
razgovoru s njima, ponavljajui svoje ranije upute. Kad su se
pribliili Getsemaniju, zaustavio se da bi se mogli sjetiti pouka
koje im je dao u noi svoje samrtne borbe. Ponovno je po-
gledao trs i lozu uz pomo kojih je tada prikazao jedinstvo svoje
Crkve sa sobom i svojim Ocem; opet je ponovio istine koje
im je tada iznosio. Svuda oko Njega nalazili su se dokazi koji
su podsjeali na Njegovu neuzvraenu ljubav. ak su Ga i ue-
nici, koji su bili tako dragi Njegovu srcu, u trenutku Njegova
poniavanja osramotili i napustili.
Krist je boravio na ovom svijetu trideset i tri godine. On
je pretrpio njegovo preziranje, vrijeanje i podsmijeh; bio je
odbaen i razapet. Sada, kad se spremao uzai na svoje prijes-
tolje slave razmatrajui nezahvalnost naroda to ga je doao
spasiti hoe li povui od njih svoju suut i ljubav? Hoe li
se Njegova ljubav usredotoiti na ono kraljevstvo u kojem Ga
cijene i u kojem bezgreni aneli ekaju da izvre Njegov na-
log? Ne, Njegovo obeanje onima koje voli i koje ostavlja na
Zemlji glasi: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta.
(Matej 28,20)
Poto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poao putem preko
njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a uenici su se
okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s Njegova
lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osuivao za njiho-
ve pogreke i promaaje, ve su rijei najdublje njenosti bile
posljednje koje su potekle s usana njihova Gospodina do njiho-
vih uiju. S rukama ispruenim da ih blagoslovi, i kao da ih 831
uvjerava u svoju zatitniku brigu, polako se uzdizao izmeu
njih, privuen prema Nebu silom jaom od bilo koje zemaljske
688 Isusov ivot
sile. Dok se uzdizao uenici su gledali, obuzeti strahopoto-

vanjem, napreui oi da uhvate posljednji prizor Gospodina
koji uzlazi. Oblak slave Ga je zaklonio od njihova pogleda, a
do njih su dopirale rijei, dok su Ga prihvaala aneoska kola
poput oblaka: Ja sam s vama u sve dane do svretka vijeka.
Istodobno je do njih dopirala najumilnija i najradosnija glazba
aneoskog zbora.
Dok su uenici jo uvijek zaueno gledali gore, obratili
su im se glasovi koji su zvuali kao najraskonija glazba. Okre-
nuli su se i vidjeli dva anela u ljudskom obliku koji su im
progovorili: Galilejci, zato stojite i gledate u nebo? Ovaj isti
832 Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet e se vratiti isto
onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.
Ovi aneli pripadali su drutvu to je u sjajnom oblaku
ekalo da isprati Isusa do Njegova nebeskog doma. Najuzvie-
nija u aneoskom mnotvu bila su ova dva anela koji su doli
na grob prilikom Kristova uskrsnua i bili s Njim tijekom Nje-
govog cjelokupnog ivota na Zemlji. Sa arkom eljom cijelo
Nebo je oekivalo kraj Njegova zadravanja na svijetu unie-
nom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme da svemir sada
primi svog Kralja. Zar ova dva anela nisu eznula da se pri-
drue mnotvu to je pozdravljalo Isusa dobrodolicom? Ali u
svojoj suuti i ljubavi prema onima koje je On ostavio, prie-
kali su kako bi im pruili utjehu. Zar nisu svi (aneli) slubu-
jui duhovi to se obiavaju slati da slue onima koji imaju ba-
tiniti spasenje? (Hebrejima 1,14)
Krist je uzaao na Nebo u ljudskom obliku. Uenici su vidjeli
oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, govorio i molio
se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je bio s njima u
njihovim amcima na jezeru i koji se tog istog dana s njima
naporno penjao sve do Maslinske gore taj isti Isus je sada
otiao dijeliti prijestolje svog Oca. Aneli su ih uvjeravali da
e isti Onaj koga su vidjeli kako ide na Nebo, doi ponovo isto
tako kako je uzaao. On e doi u pratnji oblaka! I vidjet e
ga svako oko. Jer e sam Gospodin sa zapovjednikim zovom,
s glasom arkanela i sa zvukom trube Boje sii s neba i naj-
prije e uskrsnuti umrli u Kristu. Kad Sin ovjeji doe sa
svojim sjajem u pratnji svih anela, sjest e na prijestolje svoje
slave. (Otkrivenje 1,7; 1. Solunjanima 4,16; Matej 25,31) Tako
e se ispuniti i Gospodnje obeanje to ga je dao svojim ue-
nicima: Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit u se da

vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. (Ivan 14,3) Uenici
su se doista mogli radovati u nadi da e se njihov Gospodin
ponovno vratiti.
Kad su se uenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih promatrali
s uenjem. Smatralo se da e oni nakon Kristova suenja i
raspea izgledati utueni i posramljeni. Njihovi su neprijatelji
oekivali da e na njihovom licu vidjeti izraz alosti i poraza.
Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova su lica bila
ozarena sreom koja nije bila zemaljskog podrijetla. Nisu tugo-
vali nad neostvarenim nadama, ve su bili ispunjeni slavlje-
njem i zahvaljivanjem Bogu. S radou su priali o velianstve-
nom dogaaju, o Kristovom uskrsnuu i Njegovu uzaau na
Nebo, a njihovo su svjedoanstvo mnogi prihvatili.
Uenici nisu vie s nepovjerenjem gledali u budunost. Znali 833
su da je Isus na Nebu i da je Njegova naklonost upravljena nji-
ma. Znali su da imaju Prijatelja kod Bojeg prijestolja i arko
su eljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo ime. U sveanom
strahopotovanju poklonili su se u molitvi, ponavljajui vrsto
obeanje: Ako to zamolite od Oca u moje ime, dat e vam.
Do sada niste nita u moje ime molili. Molite i primit ete da
vaa radost bude potpuna! (Ivan 16,23.24) Pruali su ruku vjere
sve vie i vie s vrstim uvjerenjem: Isus Krist koji je umro
jo bolje: koji je uskrsnuo koji je s desne strane Bogu i koji
posreduje za nas... (Rimljanima 8,34) Pedesetnica im je doni-
jela puninu radosti u pojavi Utjeitelja, upravo onako kako je
Krist obeao.
Cijelo Nebo ekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dobro-
dolicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio iao je napri-
jed, a za Njim mnotvo zarobljenika osloboenih prigodom Nje-
gova uskrsnua. Nebeska vojska pratila je radosnu povorku kli-
canjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesmama.
Kad su se pribliili Bojem gradu, aneli su iz pratnje uputili
poziv:
Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
diite se, dveri vjene
da unie Kralj slave!
Radosno je odgovorila straa koja je ekala:
Tko je taj Kralj slave?
690 Isusov ivot
Ovo su govorili ne zato to nisu znali tko je On, ve zato

to su eljeli uti odgovor uzviene hvale:
Javhe silan i junaan,
Jahve silan u boju.
Podignite, vrata, nadvratnike svoje
da unie Kralj slave.
Ponovno se uo poziv: Tko je taj kralj slave? jer aneli
se nikada ne umaraju sluajui uzvisivanje Njegova imena. An-
eli iz pratnje odgovorili su:
Jahve nad vojskama;
on je Kralj slave.
(Psalam 24,7-10)
834 Tada su se irom otvorila vrata Bojega grada i aneosko
mnotvo prolo je kroz njih, praeno zvukovima velianstvene
glazbe.
Tu je prijestolje a oko njega duga obeanja. Tu su kerubini
i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Boji sinovi, predstav-
nici bezgrenih svjetova, svi su na okupu. Nebeski Savjet pred
kojim je Lucifer optuio Boga i Njegova Sina, predstavnici onih
bezgrenih kraljevstava nad kojima je Sotona pomiljao zasno-
vati svoju vladavinu svi se nalaze ovdje da dobrodolicom
pozdrave Otkupitelja. Oni su eljni proslaviti Njegovu pobjedu
i uzdignuti Ga kao svojega Kralja.
Ali zadrao ih je mahanjem ruke. Jo ne, On sad ne moe
primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga
Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranjene
noge; podie svoje ruke na kojima se nalaze oiljci od klinova.
On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bogu obrtani
snop, one koji su uskrsnuli s Njim kao predstavnici velikog mno-
tva koje e izii iz grobova prilikom Njegova drugog dolaska.
Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki grjenik pokaje; koji se
za jednog raduje s pjevanjem. Prije no to su postavljeni teme-
lji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe ovjeka
ako ga Sotona bude pobijedio. Stegli su svoje ruke u sveanom
zavjetu da e Krist postati jamac za ljudski rod. Krist je ispu-
nio ovo sveano obeanje. Kad je na kriu uzviknuo: Svri se!,
obratio se Ocu. Sporazum je u cijelosti izvren. Sad je izjavio:
Oe, svreno je. Ispunio sam Tvoju volju, Boe moj! Izvrio sam
djelo otkupljenja. Ako je Tvoja pravda zadovoljena, Oe, htio

bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom.
(Ivan 19,30; 17,24)
Zauo se Boji glas kako objavljuje da je pravda zadovo-
ljena. Sotona je pobijeen. Kristovi sljedbenici koji su se mu-
ili i borili na Zemlji prihvaeni su u Ljubljenome. (Efea-
nima 1,6) Pred nebeskim anelima i predstavnicima bezgre-
nih svjetova, proglaeni su opravdanima. Tamo gdje je On, bit
e i Njegova Crkva. Ljubav e se i Vjernost sastati, Pravda i
Mir zagrliti. (Psalam 85,10) Oeve ruke obavile su se oko Sina
i rije je izala: Neka mu se poklone svi aneli Boji. (Heb-
rejima 1,6)
S neizrecivom radou knezovi, i poglavari, i sile priznali
su vrhovnu vladavinu Kneza ivota. Nebeske vojske pale su ni-
ice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli nebeskim
dvorovima: Dostojno je Janje koje je zaklano da primi mo,
bogatstvo, mudrost, snagu, ast, slavu i hvalu. (Otkrivenje 5,12)
Pobjednike pjesme pridruile su se glazbi s aneoskih
harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radou i
hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo odzva-
nja od glasova u uzvienim pjesmama koje javljaju: Onomu koji
sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, ast, slava i vlast u vijeke
vjekova. (Otkrivenje 5,13)
Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vra- 835
aju kao odjek velianstvene rijei samoga Krista: Uzlazim svome
Ocu i vaemu Ocu, svome Bogu i vaemu Bogu. (Ivan 20,17)
Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je na Gospodin
uzaao i za nas On ivi. Odatle slijedi da moe zauvijek spasa-
vati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da posre-
duje za njih. (Hebrejima 7,25)
692 Isusov ivot
Biblijski navodi
Postanak Levitski zakonik 2. Ljetopisa
1,31 ............................. 220 10,6 ............................. 584 34 ................................ 164
2,1 ............................... 636 19,17 ........................... 363
2,3 ............................... 475 19,34 ........................... 411 Ezra
3,1 ................................. 82 23,40 ........................... 228 6,14 ............................. 176
3,15 ............................... 79 25,17.35-37 ................. 452 7,1.9 ............................ 176
6,5 ............................... 524 25,25.47-49 ................. 260
7,1 ............................... 525 Nehemija
12,2.3 ............................ 14 Brojevi 8, 9 ............................. 164
14,18 ........................... 474 3,13 ............................... 29
15,14 ............................. 18 9,12 ............................. 638 Job
19,2 ............................. 411 14,34 ........................... 176 11,8 ............................. 337
19,14 ........................... 525 24,17 ............................. 36 14,4 ............................. 126
22,2 ............................. 385 28,28 ............................. 58
22,7.8 ............................ 76 Ponovljeni zakon 31,32 ........................... 411
22,12 ........................... 386 3,25 ............................. 346 38,7 ...................... 220,636
31,40 ........................... 394 4,6 ................................. 15
32,26 ........................... 148 6,8 ............................... 503 Psalmi
32,30 ............................. 71 6,24 ............................. 266 2,1-4 ............................ 645
49,10 ...................... 20,154 7,15 ............................. 682 2,12 ............................. 339
8,2.3 .............................. 84 17,4 ............................... 87
8,3 ............................... 310 18,35 ........................... 359
Izlazak 10,9 ............................. 355 19,7 ...................... 243,413
3,12 ............................. 532 10,17-19 ...................... 411 22,16-18 ...................... 619
3,14 ............................... 12 18,15 ........................... 140 22,30 ........................... 685
4,22.23 .......................... 51 23,24.25 ...................... 223 23,1 ............................. 392
5,2 ................................. 29 26,19 ............................. 15 24,7-10 ........................ 690
12,11.31 ........................ 49 28,10 ............................. 15 25,14 ........................... 337
12,41 ............................. 18 28,65-67 ...................... 172 33,9 ............................. 208
13,2 ............................... 29 29,29 ........................... 177 37,10 ........................... 634
15,26 ........................... 681 32,4. .............. 338,339,636 37,19 ............................. 85
16,28 ........................... 230 40,7.8 .......................... 335
17,7 ............................... 89 Joua 40,8.9 ....... 11,130,158,263
19,12.13 ...................... 114 24,15 ........................... 426 46,10 ........................... 294
20,8 ............................. 231 48,2 ............................. 472
20,12 ........................... 106 Knjiga o Ruti 50,10-12 ...................... 356
22,31 ........................... 231 2,20 ............................. 260 50,14.15 ........................ 90
23,4.5 .......................... 411 51,9 ............................. 218
23,21 ........................... 585 1. Samuelova 51,12 ........................... 128
25,8 ............................... 10 15,22 ........................... 483 62,7 ............................. 338
30,12-16 ...................... 113 65,6 ................................. 8
32,32 ........................... 347 2. Samuelova 69,9 ............................. 116
33,13.14 ...................... 265 23,4 ............................... 67 69,20.21 ...................... 620
33,14 ........................... 532 72,8 ............................. 375
34,6 ............................. 239 1. Kraljevi 77,20 ........................... 395
34,6.7 .......................... 157 19,11.12 ...................... 166 85,10 .................... 633,691
(692)
Biblijski navodi 693
91,6 ............................. 278 12,2.3 .......................... 367 56,12 ........................... 527

92,4.5 .......................... 221 13,12 .................... 225,654 57,15 .................... 132,237
95,5 ................................. 8 14,12.14 ...................... 357 57,18 ........................... 238
100,2-4 ........................ 226 14,13.14 .......................... 9 57,20.21 ...................... 270
103,3 ........................... 209 24,20 ........................... 647 58,4-6.10 ..................... 216
105,37 ......................... 682 24,23 ........................... 375 58,7-10 ........................ 299
106,1 ........................... 366 26,3 ............................. 265 58,8 ............................. 280
107,29.30 ................... 270 26,19 ........................... 651 58,13.14 ...................... 227
109,5 ........................... 204 27,5 ............................. 198 59,14.15 ...................... 171
111,4 ........................... 220 28,16 .................... 338,491 59,19 ........................... 685
111,9 ........................... 505 28,21 ........................... 477 60,3 ............................... 20
112,4 ............................. 26 32,2 ............................... 67 61,1.2 ..................... 20,166
116,12-14 .................... 279 32,17 ........................... 270 61,2 ............................. 183
117 .............................. 558 33,16 ............................. 85 61,3 ............................. 238
118,26 ......................... 484 34,4 ............................. 647 62,4 ............................... 67
119,1-3.9.11 .................. 59 35,1 ............................. 240 62,4.5 .......................... 110
119,11 ........................... 87 40,1-5 ............................ 96 64,6 ............................. 128
119,14-16 ...................... 59 40,1.9-11 ..................... 684 65,8 ............................. 108
119,99.100 ................. 323 40,5 ............................... 67 66,1.2 .......................... 359
119,165 ....................... 240 40,9-11 ........................ 392 66,23 .................... 222,636
122,2 ........................... 366 40,18-29 ...................... 221
122,2-7 .......................... 49 41,10 ........................... 221 Jeremija
138,6 ........................... 238 42,1 ............................... 47 3,12.13 ........................ 237
147,3.4 ........................ 263 42,2-4 .......................... 200 6,16 ............................. 265
42,3 ............................. 402 6,19 ............................. 481
Izreke 42,4 ............................... 20 13,20.21 ...................... 532
3,1-4 .............................. 59 42,4.21 ........................ 154 15,16 ........................... 310
8,36 ............................. 635 43,1 ............................. 395 17,5 ............................. 339
11,25 ........................... 103 43,1-3 .......................... 307 23,6 ............................. 474
14,12 ........................... 613 43,1.4 .......................... 261 29,11 ............................. 33
18,10 ............................. 92 43,12 ........................... 278 31,3 ............................. 395
20,1 ...................... 109,171 44,3 ............................... 26 31,13 ........................... 238
22,2 ............................. 328 45,22 ........................... 221 31,33-37 ........................ 70
24,11.12 ...................... 532 48,18 ........................... 265
49,4.5.7-10 .................. 564 Ezekiel
Propovjednik 49,6 ........................ 63,382 4,6 ............................... 176
3,14 ............................. 636 49,16 ........................... 395 12,22 ............................. 18
9,5.6 ............................ 456 49,24.25 ...................... 198 20,12 ........................... 227
12,14 ........................... 323 50,4 ............................. 194 20,20 ........................... 221
50,7-10 .......................... 86 28,6-19 ........................ 634
Pjesma 52,7-10 ........................ 685 28,12 ........................... 629
5,10.16 ........................ 684 52,14 ........................... 572 33,11 ........................... 477
53,2 ............................... 14 33,15.16 ...................... 453
Izaija 53,3 ............................. 492 34,4 ............................. 393
1,5.6 ............................ 205 53,3.4 .......................... 387 34,16.23.25.28 ........... 392
1,10-12.16.17 ............. 483 53,4-6 .......................... 397 34,26 ........................... 102
1,25 ............................... 71 53,5 ............................... 12 34,31 ........................... 395
4,4 ................................. 71 53,6 ............................. 262 36,26 ........................... 332
5,4 ............................... 489 53,6.7 ............................ 76 36,26.27 ...................... 128
6,5 ............................... 188 53,7 ........................ 97,583
7,14 ............................. 474 53,11 ........................... 685 Daniel
8,13-15 ........................ 491 53,12 ........................... 623 2,44 ............................... 20
9,2-6 .............................. 32 54,10 ........................... 396 4,14 ............................... 91
9,6 ................... 13,294,474 54,13 ........................... 312 7,25 ............................. 634
11,1-5 ............................ 32 55,13 ........................... 240 7,27 ............................. 685
11,4 ............................... 67 56,6.7 .......................... 226 9,24.25.27 .................. 176
11,9 ............................. 685 56,7 ............................... 14 10,8 ............................. 188
694 Isusov ivot
10,21 ............................. 63 4,5-11 ............................ 88 16,13-28 ...................... 335

12,4.10 ........................ 177 4,18-22 ........................ 186 17,1-8 .......................... 344
4,23 ............................. 679 17,9-21 ........................ 349
Hoea 5 .................................. 235 17,22-27 ...................... 354
6,3 ............................... 200 5,13 ............................. 361 18,1-20 ........................ 354
11,4 ............................. 395 5,18 ............................. 222 18,7 ............................. 360
12.5 ............................. 474 5,19 ............................. 126 19,13-15 ...................... 419
13,9 ...................... 478,481 5,44 ............................. 204 19,16-22 ...................... 424
5,45 ............................. 538 20,18.19 ...................... 644
Joel 6 .................................. 235 20,20-28 ...................... 445
2,23 ............................. 685 6,26 ............................. 248 20,22 ........................... 570
4,16 ............................. 647 6,33 ............................... 85 20,26 ........................... 539
7 .................................. 235 20,28 ........................... 533
Amos 7,12 ............................. 531 21,1-11 ........................ 466
3,7 ............................... 177 7,24.25 ........................ 249 21,12-16 ...................... 482
7,29 ............................. 193 21,23-46 ...................... 482
Obadija 8,2.3 ............................ 205 21,9 ............................. 501
16 ................................ 634 8,2-4 ............................ 201 21,17-19 ...................... 475
8,3 ........................ 202,643 22,15-46 ...................... 494
Mihej 8,5-13 .......................... 250 23 ................................ 502
5,2 .......................... 25,387 8,10 ............................... 39 23,8.10 ........................ 339
5,7 ................................. 14 8,11 ............................. 513 23,23 ............................. 58
6,6.7 ............................ 386 8,19.20 ........................ 231 23,38 ........................... 519
7,18 ...................... 183,477 8,20 ............................. 308 23,39 ........................... 475
7,19 ...................... 118,665 8,23-34 ........................ 267 24 ................................ 519
9,1-8.32-34 ........... 201,255 24,15 ........................... 177
Habakuk 9,6 ............................... 679 24,32.33 ...................... 523
3,17.18 .......................... 85 9,9-17 .......................... 211 25,23 ........................... 428
9,18-26 ........................ 275 25,31 ........................... 688
Sefanija 9,34 ............................. 255 25,31-46 ...................... 528
3,17 ............................. 110 9,38 ............................. 290 26,6-13 ........................ 455
10 ................................ 280 26,20-29 ...................... 542
Zaharija 10,8 ............................. 413 26,29 ........................... 108
6,12.13 ........................ 122 10,17.18 ...................... 285 26,32 .................... 559,560
9,9 ........................ 466,484 10,23 ........................... 444 26,33 ........................... 670
9,16.17 .......................... 13 10,32 ........................... 583 26,36-56 ...................... 567
12,10 ........................... 475 11,1-11 ........................ 163 26,39 ........................... 630
13,7 ...................... 397,568 11,14 ............................. 96 26,41 ........................... 589
11,28 ........................... 227 26,48 .................... 575,596
Malahija 11,28-30 ...................... 262 26,57-75 ...................... 577
3,1-3 ............................ 117 12,5-7 ................... 223,224 27,1 ............................. 577
4,1 ............................... 634 12,10-12 ...................... 224 27,2.11-31 ................... 598
4,2 ............................ 9,200 12,21 ........................... 402 27,4 ............................. 596
12,22-50 ...................... 255 27,22 ........................... 514
Matej 12,40.41 ...................... 331 27,25 ........................... 649
2 .................................... 35 14,1-11 ........................ 163 27,31-53 ...................... 615
2,18 ............................... 19 14,1.2.12.13 ............... 290 27,42 ........................... 647
3,1-12 ............................ 62 14,2 ............................. 603 27,51 ........................... 639
3,2 ............................... 414 14,13-21 ...................... 295 27,54 ........................... 637
3,3 ............................... 173 14,22-33 ...................... 302 27,62.63 ...................... 658
3,11 ............................... 71 14,30 ........................... 559 27,62-65 ...................... 664
3,12 ............................. 317 15,1-20 ........................ 320 28,1.5-8 ....................... 652
3,13-17 .......................... 73 15,19 ........................... 126 28,2-4.11-15 ................ 646
3,17 ........................ 82,474 15,21-28 ...................... 324 28,16-20 ...................... 675
4,1-11 ............................ 78 15,22 .................... 324,501 28,19.20 ...................... 676
4,3.6 ............................ 620 15,29-39 ...................... 329 28,18 ............... 12,254,660
4,4 ........................ 315,563 16,1-12 ........................ 329 28,20. ............ 122,173,687
Marko 13,13 ........................... 286 7,30 ............................. 488

1,1-8 .............................. 62 14,3-11 ........................ 455 7,36-50 ........................ 455
1,9-11 ............................ 73 14,17-25 ...................... 542 8,22-39 ........................ 267
1,12.13 ..................... 78,88 14,27.29 ...................... 570 8,40-56 ........................ 275
1,14.15 ........................ 174 14,29-31 ...................... 559 9,1-6 ............................ 280
1,16-20 ........................ 186 14,30 ........................... 588 9,7-10 .......................... 290
1,24 ...................... 385,474 14,32-50 ...................... 567 9,10-17 ........................ 295
1,27 ............................. 196 14,38 ............................. 90 9,18-27 ........................ 335
1,35 ............................. 293 14,53-72 ...................... 577 9,28-36 ........................ 344
1,40-45 ........................ 201 15,1 ............................. 577 9,37-45 ........................ 349
2,1-12 .......................... 201 15,1-20 ........................ 598 9,46-48 ........................ 354
2,7 ............................... 208 15,20-38 ...................... 615 9,51-56 ........................ 398
2,14-22 ........................ 211 16,1-8 .......................... 652 9,56 ............................. 477
2,27.28 ........................ 223 16,15 .................... 299,675 10,1 ............................. 401
3,4.5 ............................ 224 16,17.18 ...................... 678 10,1-24 ........................ 398
3,8 ............................... 235 16,20 ........................... 684 10,3 ............................. 284
3,13-19 ........................ 228 10,5 ............................. 283
3,20-35 ........................ 255 Luka 10,25-37 ...................... 408
4,28 ............................. 298 1,5-23.57-80 .................. 62 10,30-32 ...................... 410
4,35-41 ........................ 267 1,15 ............................. 168 10,36 ........................... 412
4,40 ............................. 269 1,32.33 .......................... 53 10,38-42 ...................... 429
5,1-20 .......................... 267 1,38 ............................... 63 11,9 ............................. 406
5,21-43 ........................ 275 1,53 ............................. 206 12,1 ............................. 333
5,39 ............................. 437 2,1-20 ............................ 24 12,32-34 ...................... 407
6,7-11 .......................... 280 2,14 ............................. 243 12,37 ........................... 525
6,16 ............................. 603 2,21-38 .......................... 28 12,42 ........................... 526
6,17-28 ........................ 163 2,32 ............................. 382 13,27 ........................... 683
6,25 ............................. 170 2,35 ............................. 105 13,35 ........................... 184
6,30-32 ........................ 290 2,39.40 .......................... 42 14,24 ........................... 406
6,32-44 ........................ 295 2,41-51 .......................... 48 15,24.32 ...................... 407
6,45-52 ........................ 302 2,49 ...................... 106,399 16,17 ........................... 243
6,55 ............................. 309 2,52 ............................... 42 16,31 .................... 332,659
7,1-23 .......................... 320 3,1-18 ............................ 62 17,20-22 ...................... 414
7,24-36 ........................ 324 3,13 ............................. 451 18,7 ............................. 406
7,31-37 ........................ 329 3,21.22 .......................... 73 18,11.13 ...................... 406
8,1-21 .......................... 329 4,1-13 ............................ 78 18,15-17 ...................... 419
8,27-38 ........................ 335 4,5-13 ............................ 88 18,18-23 ...................... 424
8,38 ............................. 346 4,16.17 ........................ 179 18,27 ........................... 452
9,2-8 ............................ 344 4,16-30 ........................ 179 18,31-34 ...................... 445
9,3 ............................... 614 4,18 ...................... 351,410 19,1-10 ........................ 450
9,9-29 .......................... 349 4,18.19 ........................ 289 19,29-44 ...................... 466
9,30-50 ........................ 354 4,20-22 ........................ 180 19,45-48 ...................... 482
9,43-45 ........................ 360 4,23-27 ........................ 181 20,1-19 ........................ 482
10,1 ............................. 401 4,32. .............. 193,286,369 20,20-47 ...................... 494
10,13-16 ...................... 419 5,1-11 .......................... 186 20,22-25 ...................... 600
10,17-22 ...................... 424 5,12-28 ........................ 201 20,45-47 ...................... 502
10,24.26 ...................... 452 5,15.16 ........................ 293 21,1-4 .......................... 502
10,32-45 ...................... 445 5,27-39 ........................ 211 21,5-38 ........................ 519
11,1-10 ........................ 466 6,3.4 ............................ 223 21,31.34.46 ................ 177
11,11-14 ...................... 475 6,12 ............................. 293 22,7-18.24 ................... 533
11,20.21 ...................... 475 6,12-16 ........................ 228 22,14-23 ...................... 542
11,15-19 ...................... 482 6,17-19 ........................ 235 22,31.32 ............... 588,671
11,27-33 ...................... 482 6,35 ............................. 246 22,35 ........................... 212
12,1-12 ........................ 482 6,38 ...................... 189,301 22,39-53 ...................... 567
12,13-40 ...................... 494 7,1-17 .......................... 250 22,54-71 ...................... 577
12,41-44 ...................... 502 7,19-28 ........................ 163 23,1-25 ........................ 598
13 ................................ 519 7,23 ............................. 166 23,26-46 ...................... 615
696 Isusov ivot
23,31 ........................... 656 5,28.29 ........................ 159 12,48 ........................... 518

23,34 ........................... 631 5,30. .............. 133,269,560 131,1-17 ...................... 533
23,46 .................... 638,639 5,39 ............................. 160 13,11 ........................... 543
23,56 ........................... 641 6,1-13 .......................... 295 13,11.18 ...................... 545
24,1-12 ........................ 652 6,5.7 ............................ 230 13,18-30 ...................... 542
24,13-33 ...................... 657 6,14-21 ........................ 302 13,27 ........................... 592
24,21 ........................... 656 6,22-71 ........................ 308 13,31-38 ...................... 550
24,27 ........................... 177 6,30 ............................. 518 13,34 ........................... 412
24,33-48 ...................... 662 6,37 ............................. 352 13,36.37 ...................... 672
24,50-53 ...................... 686 6,38 ............................. 263 14 ................................ 550
6,45 ............................. 337 14,3 ............................. 689
Ivan 6,51 ............................... 12 14,5-8 .......................... 230
1,1-3 ............................ 220 6,53 ............................. 594 14,6 ............................... 12
1,3 ............................... 226 6,53-55 ........................ 548 14,16-18 ...................... 555
1,4 ........................ 209,382 6,54 ............................. 651 14,17 ........................... 405
1,4.5.9 ......................... 381 6,54.56.57 ........... 549,651 14,27 ........................... 547
1,5 .......................... 51,387 6,57 ................................. 8 14,30 ...................... 86,564
1,9 ............................... 252 6,70 ...................... 559,595 15 ................................ 550
1,11 ............................... 14 7,1-15.37-39 ................ 365 15,10 ........................... 225
1,12.13 ........................ 417 7,6 ............................... 398 15,12 ........................... 532
1,12.18 ........................ 381 7,15 ............................... 51 15,17 ........................... 412
1,14 .......... 11,100,312,415 7,16.17 ........................ 372 16 ................................ 550
1,16 ............................. 119 7,16-36 ........................ 372 16,11 ........................... 564
1,19-51 .......................... 94 7,40-53 ........................ 372 16,12 ........................... 415
1,27 ............................... 97 7,17 ...................... 198,376 16,19.20 ...................... 215
1,27.29 ........................ 361 7,18 .......................... 8,373 16,22 ........................... 652
1,29 ....... 129,132,309,361, 7,51 ............................. 578 16,23.24 ...................... 689
....... 393,474,486,514,540 8,1-11 .......................... 372 16,24 ........................... 553
1,29-34 .......................... 98 8,12-59 ........................ 380 16,32 ........................... 576
1,45 ...................... 105,230 8,25 ............................. 382 16,33 ............................. 86
1,46 ............................... 44 8,28 ................................. 8 17 ................................ 550
1,50 ............................. 108 8,29 ............................. 567 17,4 ............................. 686
2,1-11 .......................... 104 8,32 ............................. 198 17,24 ........................... 691
2,12-22 ........................ 113 8,44.45 ........................ 384 18,1-12 ........................ 567
2,16 ............................. 484 8,46 ............................. 226 18,13-27 ...................... 577
2,19 ...................... 644,650 8,50 ................................. 8 18,28-40 ...................... 598
2,19.21 ........................ 582 8,51.52 ........................ 651 18,36 ........................... 417
3,1-17 .......................... 123 9 .................................. 380 19,1-16 ........................ 598
3,3 ............................... 139 9,4 ................................. 46 19,4 ............................. 621
3,4 ............................... 313 9,7 ............................... 681 19,15 ........................... 619
3,14 ............................. 398 10,1-30 ........................ 392 19,16-30 ............... 615,691
3,14.15 .......... 340,548,642 10,10 .................... 209,651 19,30403,585,629,638,691
3,16 ..................... 9,12,404 10,11 ............................. 12 19,34-37 ...................... 639
3,17 ............................. 159 10,14.15 ...................... 397 20,1-18 ........................ 652
3,22-36 ........................ 131 10,16 ........................... 397 20,17 .................... 623,691
3,29 ............................. 215 10,17.18 ...................... 650 20,19-29 ...................... 662
3,33 ............................. 133 10,33 ........................... 387 20,31 ........................... 328
3,36 ............................. 321 10,41 ........................... 168 21,1-22 ........................ 668
4,1-42 .......................... 135 11,1-44 ........................ 429
4,14 ...................... 371,651 11,47-54 ...................... 440 Djela
4,34 ............................. 140 11,55-57 ...................... 455 1,9-12 .......................... 686
4,43-54 ........................ 146 12,1-11 ........................ 455 3,21 ............................. 636
4,48 ............................. 250 12,8 ............................. 531 3,22 .......................... 20,30
5 .................................. 150 12,12-19 ...................... 466 4,12 ...................... 129,665
5,14 ............................. 681 12,20-43 ...................... 513 4,13 ............................. 285
5,18 ............................. 156 12,28 ........................... 334 4,32-34 ........................ 449
5,24 ............................. 159 12,31 ........................... 564 5,28 ............................. 558
5,31 ............................. 129 15,45 ........................... 209 3,10 ............................. 158

5,41 ............................. 416 15,51-53 ...................... 346 3,21 ............................... 10
6,7 ............................... 205 15,52 ........................... 523
6,10.15 ........................ 285 Koloanima
8,4 ............................... 176 2. Korinanima 1,13 ............................. 254
10,43 ........................... 160 3,18 ............................... 54 1,23 ............................. 525
17,26.27 ...................... 328 4,6 ........................ 220,381 2,3 ............................... 382
17,27 ............................. 43 4,7 ............................... 234 2,9.10 .......................... 133
17,31 ........................... 525 4,15 ...................... 226,448 2,15 ............................. 121
4,18 ...................... 337,550 3,3 ............................... 173
Rimljanima 5,19 ............................. 633 3,4 ............................... 651
1,4 ............................... 492 5,20 ...................... 363,418
1,20 ............................. 220 6,16 ...................... 118,246 1. Solunjanima
3,26 ............................. 633 8,9 ................................. 58 4,14 ............................. 650
5,1 ............................... 270 9,6-11 .......................... 301 4,16 ............................. 688
7,12 ............................. 243 10,5 ............................... 96 4,16.17 ........................ 254
7,24 ............................. 152 12,10 ........................... 404 5,3 ............................... 526
8,2 ........................ 158,383 13,5 ............................. 249 5,4-6 ............................ 178
8,3 ................... 80,128,246
8,7 ............................... 126 Galaanima 2. Solunjanima
8,11 ............................. 254 1,4 ............................... 205 2,8 ................................. 71
8,29 ...................... 274,684 2,20 ...................... 315,418 2,14 ............................. 274
8,33.34 ........................ 465 3,7 ............................... 454
8,34 ............................. 689 3,13 ............................. 615 1. Timoteju
10,6-9 .......................... 136 3,28 ............................. 328 3,16 ............................... 12
10,11-13 ...................... 328 4,4.5 .............................. 18 4,1 ............................... 197
10,12 ........................... 189 5,13 ............................. 540 5,10 ............................. 460
10,20.21 ...................... 375 5,21 ............................. 664
11,33 ............................. 27 6,1 ........................ 362,413 2. Timoteju
12,1 ............................. 361 6,14 ............................. 549 1,7 ............................... 274
14,5.12 ........................ 449 4,2 ............................... 664
14,19 ........................... 287 Efeanima 4,6-8 ............................ 447
15,1 ............................. 361 1,6 .......................... 76,691 4,16.17 ........................ 285
16,25 ............................... 9 1,19 ............................. 149
1,22.23 ........................ 339 Titu
1. Korinanima 2,1 ........................ 152,158 3,5 ............................... 251
1,4 ............................... 418 2,7 .......................... 13,189
2,2 ............................... 418 2,21.22 ........................ 118 Hebrejima
2,9.10 .......................... 337 2,22 ............................. 158 1,3 ................................. 30
2,14 ...................... 316,417 3,6 ............................... 327 1,6 ............................... 691
3,11 ............................. 338 3,10.11 .......................... 13 1,9 ........................ 133,734
3,16.17 ........................ 117 3,16.20 ................. 149,346 1,14 ............................. 688
3,22.23 ........................ 226 3,18.19 ........................ 556 2,11 ............................... 13
5,11 ............................. 546 3,20 ...................... 189,346 2,14.15 ........................ 254
6,11 ............................. 418 4,11-13 ........................ 292 2,17 ............................... 11
9,19 ............................. 448 4,18 ............................. 635 4,14-16 ........................ 122
10,11 ............................. 70 5,2 ............................... 459 4,15 ............................... 11
10,13 ............................. 90 5,14 ............................. 254 5,2 ........................ 234,499
10,33 ........................... 448 6,12 ...................... 283,416 7,24 ............................... 30
11,3 ............................. 339 7,25 ...................... 122,691
11,26 .................... 108,548 Filipljanima 7,26 ............................... 13
11,23-26 ...................... 542 1,20.21 ........................ 447 8,2 ............................... 122
11,27-29 ...................... 546 1,29 ............................. 173 8,5 ............................... 158
11,31 ........................... 249 2,6.7 .............................. 10 9,8-12 .......................... 122
12,11 ........................... 680 2,7.8 ............................ 358 9,12 ............................. 628
13,4.5 .......................... 447 2,8 ................................. 12 9,28 ............................. 346
13,12 ........................... 663 2,13 ............................. 558 10,5-7 ............................ 10
698 Isusov ivot
10,7 ............................. 628 1,16 ............................. 348 Otkrivenje

10,21 ............................. 30 1,19 ............................. 381 1,1 ................................. 63
11,6 ............................... 89 2,9 ............................... 433 1,3 ............................... 176
11,8 ............................... 36 3,4 ............................... 527 1,7 ............................... 688
12,2 ............................. 428 3,10 ............................. 647 1,18 ............... 254,396,555
12,24 ........................... 122 3,12 ............................. 525 2,4.5 ............................ 218
12,26 ........................... 647 3,3 ............................... 526
12,29 ............................. 71 1. Ivanova 3,7.8 .............................. 77
13,12 ........................... 615 1,1-3 ............................ 273 3,12.21 ........................ 447
1,2 ............................... 190 3,17.18 ........................ 218
Jakov 1,9 ........................ 205,665 3,20 ............... 117,403,663
1,5 ........................ 248,294 2,3 ............................... 321 5,5 ............................... 185
2,10 ............................. 634 2,3.6 ............................ 334 5,12 ........................ 93,691
2,12 ............................. 383 2,6 ............................... 412 5,13 ............................. 691
4,7.8 .............................. 92 3,2 ................................. 77 6,16.17 ........................ 614
5,20 ............................. 363 3,8 ............................... 209 7,15 ............................. 239
3,11.16 ........................ 449 7,15-17 ........................ 266
1. Petrova 3,22 ............................. 554 12,10 ........................... 632
1,11 ............................. 177 4,7 ........................ 100,529 12,17 ........................... 323
1,19 ........................ 28,543 4,7.16 .......................... 674 13,11-17 ........................ 85
2,3-5 ............................ 338 4,12.20 ........................ 413 14,6.14 ........................ 525
2,3-8 ............................ 491 5,11.12 ........................ 312 15,3.4 ............................ 34
2,21 ............................. 158 5,12 ............................. 435 16,15 ........................... 525
3,9 ............................... 204 5,14.15 ........................ 205 19,6 ............................... 26
4,12.13 ........................ 341 19,6.7.9 ....................... 111
5,1-4 ............................ 674 Juda 19,16 ........................... 614
9 .................................. 346 21,3 ............................... 13
2. Petrova 24 ................................ 524 22,9 ............................... 63
1,4 ................................. 87 22,17 .................... 371,679
699
Ope kazalo
A BR A H A M, Boji cilj u pozivanju 14 raduju se Kristovoj pobjedi 636
njegova vjera u Izakovo roenje 63 surauju s ljudima u propovijedanju
njegovo prirodno potomstvo razliku- evanelja 234, 364
je se od njegove duhovne veze 69, s roditeljima u pouavanju njihove dje-
70, 383, 384 ce 422
otkriveno mu je ropstvo u Egiptu 15 alju vijest uenicima i Petru 655
vidio unaprijed Krista 75, 67, 385, 386 tite sve Kristove sljedbenike 182, 278,
Adam i Eva, sastaju se s Kristom prije i 287, 390
nakon izgnanstva iz raja 228 tjee uenike nakon Kristova uzaa-
molio se na poljima i umarcima 228 a 688
njegova kunja usporeena s Kristo- ulaze u nae domove sa siromanima
vom 79-82 530
oekivao Mesiju 18 u slubi nevoljnima 410
Ana, svjedok za Krista 31 vode one koji trae istinu 45, 101, 173
Ana, suenje Kristu pred njim 577-580 zatitili Lota, Elizeja, Krista 182
utvrivanje dvije Kristove krivice 578 Apostoli, svjedoe pred sudovima 334,
Aneli, blagodat kria za njih 8, 13, 517, 335
629, 632, 635 drugi uvjet nakon ponovljena naloga
donose svaki blagoslov 103 apostolima 669-670,675
hodaju s ljudima u svakodnevnom i- Kristovi predstavnici 280, 283, 285,
votu 26 288, 289
kraj Kristova groba 646-648, 652-654 na gori uzaaa 686
Kristovo roenje bdijenje nad Njim nakon uzaaa 414-416, 688
24, 25 na putu prema Golgoti 617
Lucifer ih je prevario 9, 629, 630 njihova nada, zbunjenost, razoaranje
mudraci 36 zbog sudbine Ivana Krstitelja 186,
njihova mo 44 187, 431
njihova samoportvovnost 8 njihova nesposobnost shvaanja i vred-
njihova sluba Isusu 41, 45, 52, 75, novanja Kristovog karaktera 414-
92, 182, 433, 573 416, 461
njihova sluba Ivanu Krstitelju 173 njihova vjera u Krista 318, 336
njihova sluba onima koji su u kunji njihovo druenje s Isusom 110, 111,
362, 530 229, 236, 280, 281, 290-292, 668
njihova suut u Kristovim samrtnim njihovo posredovanje prilikom hranje-
mukama i smrt 573, 579-594, 625, nja pet tisua ljudi 299
627, 630, 631 njihovo pouavanje 283-289
njihovo zanimanje za otkupljenje 7, njihovo razoaranje zbog Kristova od-
22, 630, 631, 635 bijanja da Ga uine kraljem 302-
oni i pastiri 26 305
oslobaaju od zlih duhova 198 njihov rad kao Kristovih pomonika
osvjedoavanje o grijehu 68, 237 280, 281
pali, ranija njihova slava 631 opasnost od duhovne oholosti 291,
prate Isusa do Bojega grada 689 404
prisutni na Gospodnjoj veeri 546 pod Gorom blaenstava 236
(699)
700 Isusov ivot
poslije Njegove smrti 639 Blaenstva 235-240

povratak s misionarskog puta 288, 291 Blinji, tko je moj? 408, 410, 411
poziv etvorici kraj Galilejskog jeze- Bog, vladavina i providnost 286
ra 189 Njegova briga za nas 248, 288
prepirka oko toga tko e biti najvei Vidi Ljubav
354, 356-358, 446, 447, 534, 537, Bogati mladi, pita za uvjete vjenog i-
594 vota 424-426
priprema za prvo misionarsko putova- Kristov odgovor vrijea Judu 594
nje 280-282 Bogati, zanemaruju siromane 530, 531
rad od kue do kue 282 Bogohuljenje, govoriti protiv Hrama 113,
razliitost njihovih karaktera 233 114
razoaranje kad je odloio odlazak optuba protiv Krista 153, 156, 208,
Lazaru 431 387, 583, 584
razoaranje prilikom izdaje 575, 576 protiv rabinskih zakona 153
razoaranje prilikom opomene o nje- Bogosluje, pravo to je? 139
govu stradanju 336, 340, 342, 343, Bolesni i jadni oplakuju Kristovu smrt
445, 446 641-643
rukopoloenje dvanaestorice 226, 227, Bolest, Hebreji smatrali kaznom zbog gri-
230, 233 jeha 206, 387, 388
sedmorica na Galilejskom jezeru 668, Kristova nepromijenjena mo da lijei
669 208, 680
trojica prilikom preobraenja 343-349 uzrok i izljeenje 208, 681, 682
upute u gornjoj sobi i na putu ka Gol- Borba izmeu Krista i Sotone, poetak
goti 550-562, 663, 664 9
zato su neobrazovani ljudi izabrani Kristovi sljedbenici sudjeluju u njoj
za apostole 188, 189 283
zato su poslani samo Hebrejima 282 ponovljena u srcima ljudi 80
Vidi Odgoj posljednji sukob 85, 633-635
Apostolsko nasljee 384 rezultati 12, 13, 32, 514, 629, 631,
Arhelajev karakter 40 634
u ovom svijetu 78, 79
BA BILON hebrejsko suanjstvo u njemu tijekom Kristova ivota 78-80, 196,
15, 16 629-631
Bacanje mree, desno od amca znae- Borba i razdor, Sotonin cilj 320
nje 670 Krist je pokuao izbjei 133, 192, 355,
Bileamovo proroanstvo, o Isusu pozna- 409
to mudracima 28, 36 uio uenike da izbjegavaju 280
Baraba, birajui njega Hebreji izabrali Boja rije, dokaz Njegova boanstva 147
Sotonu 613 duh i ivot 314
lani mesija 607 kako je prouavati i usvajati 100, 101,
suprotnost u odnosu na Krista 609 314
Besjeda na gori, cilj 236, 237 kapetanovo objanjenje 251
Betanija, Ivan Krstitelj u 94 Kristova rije duh i ivot 314
Kristovi posjeti 429, 430, 434, 455 Krist je poticao ljude da je prouavaju
Betlehem, Josip i Marija u 24-26 113
posjet mudraca 38 njezina sila u uskrsnuu udoviina sina
Betlehemska zvijezda, aneli 36 252
Bethesda, Kristovo udo iscjeljenja 151 obrana od zlih duhova 196, 197
posjet Krista i uenika 291, 295 od nje ovjek treba ivjeti 84, 85
s Kafarnaumom i Korozainom odbacu- rezultat odbacivanja 479, 480
je Krista 399 sila kojom je Krist pobijedio 86, 87
zamuivanje vode u ribnjaku 150 svi neka prouavaju za sebe 101, 314,
Biblija, kako je prouavati 314, 315 374, 375
Ope kazalo 701
temelj vjere i izgradnje karaktera 89, ki Sirofenianke 244-326

248 Krist optuen da radi Sotoninom silom
ivo sjeme 141 255, 373
Boji glas, kod Kristova krtenja 75, 79 Lazar 438, 439
kroz Krista Hebrejima kao glas nekog ljudi iz Geraze 270, 271
stranca 161 nalaenje novca za crkveni porez 356
objavljuje da smo prihvaeni kroz Kri- nemoni ovjek 150
sta 76 ne radi zadovoljavanja nevjerstva i oho-
prilikom preobraenja 347 losti 331
u Hramu 515 nije ih inio radi sebe 82, 83
Braa, krani, grjenicima a i svetima nisu najvei dokaz Kristove misije 200,
528 330, 658
Bura, kunji 296 Vidi Znak
Krist ide po burnom moru 305 Njegovo uskrsnue 646, 649
Krist je utiava na moru 267, 268 obeanje uda u evaneoskom nalo-
strasti 269, 270 gu 678, 680, 682
oduzeti 205-207, 209
CARINICI, otvoreniji za istinu od farizeja opsjednuti djeak 349-351
213 opsjednuti slijepi i nijemi 255
ubirai poreza karakter i drutveni otkrivala su silu koja je djelovala u pri-
poloaj 211 rodi 297
Vidi Matej i Zakej otkrivanje prolosti Samarijanki 141
Cezareja Filipova, Kristovi razlozi za po- Petrova punica i mnotvo 198, 199
sjet 336, 343 poboan ivot najbolji od svega 331
pouavanje uenika 336-342 preobraenje 345
Crkva, da otkriva Kristovu slavu 13, 565 sila apostola na djelu 280, 290, 403
Krist je njezin temelj i glava 339 slijepi prosjak 386, 681
njezina odgovornost prema zabludje- suha ruka 224
lim lanovima 361, 362, 663, 664 uho sluge velikog sveenika 575
bitne odlike djelatnika u njoj 663 ulov ribe 186, 187, 669
Vidi Djelatnici za Krista uskrsnue mladia iz Naina 252
utiavanje bure 267, 268
UDA Kristova, deset gubavaca 277, 278 uz pomo anela 103
djelovanje na, narod 119, 120, 154, 174, uzaae 657, 686, 688
208, 209, 252, 253, 271, 272, 302 ena bolesna od teenja kr vi 275
Nikodema 123 Vidi Krist, veliki Lijenik
sveenike i rabine 120, 203, 204, 208,
209, 255, 440-442 DANIEL razumijevanje njegovih proroan-
druga uda pretvaranje vode u vino stava 176
104, 107 njegovo proroanstvo o Mesiji 18, 20,
gluhonijemi 329, 387 63, 175, 176
gubavac 201, 202 u suanjstvu otkrivao znanje o Bogu
hodanje po moru i pristajanje lae na neznabocima 14
obalu 305, 306 Dar, Isusu od mudraca 38, 460
hrana za etiri tisue ljudi 296 Marije iz Betanije 456, 458
istjerivanje avola iz opsjednutog u predstavlja Boji dar nama 461, 462
Kafarnaumu 195 Dar ljubavi, mio Isusu 460, 461
istjerivanje oskvrnitelja iz Hrama 115, mrtvima, davati dok su ivi 458
116, 482, 483 siromane ne treba odbiti 506, 507
izljeenje plemieva sina 147, 148 udoviine dvije lepte 505, 507
Jairova kerka 275 ugodan Bogu 506
kapetanov sluga 250 Darovi Duha, obeanje o njima 688, 680-
karanje farizeja 185, 330 682
702 Isusov ivot
Davanje, milostinje 70, 246, 425, 427 Drutveni odnosi, 54, 111, 112
prava pobuda 246 Kristov primjer 58, 60, 109, 110, 135,
radost Boja i aneoska 8 136, 142, 143, 212, 214
uvjet za primanje 299, 300 utjecaj 111, 142, 143, 212
zakon prirode 7, 8 Drvodjelja, Isus 44
Dekapolis, hrani mnotvo 329 prezren 180, 181
izlijeeni propovijedaju Krista u 272, Drvo, poznaje se po rodovima 70, 248
273 Duga, oko Bojeg prijestolja 404
Krist primljen u 273, 329 Duhovi, (dan) obraenje na ovaj dan re-
Demoni, kod kria 619, 613 zultat Kristova rada 141, 205, 212,
u ljudskom obliku za suenja Kristu 290, 291, 511, 636, 641
607 priprema apostola 684, 689
Desetina, 321, 507, 508 Duhovna gordost, apostoli u opasnosti
Dijete, Kristovi uenici da budu kao ono 291
358 Duhovna sljepoa, farizeja 391
Djeca, dovedena Isusu 419, 422 Duevne muke, Kristove pobjeda nad
Kristov primjer 42, 44-47, 51-53, 58, njima 515, 516, 572, 627
60 njihov uzrok 470-473, 515, 567-571,
Njegova njenost prema krivima 422 623-627
njihovi darovi mili Isusu 460
njihovo slavljenje ukoravaju farizeji EMAUS Kristovo pouavanje na putu 657-
434 660
s Kristom u Hramu 434 vraanje u Jeruzalem 659, 662
Vidi Odgoj, Priroda Evanelist, radei dvojica po dvojica 280
Djela, ispit karaktera i osnova za nagradu u radu od kue do kue 281
69, 70, 248, 383, 384, 528, 532 Vidi Radnici za Krista
Kristovi uenici uinit e vea od Evaneoska sila, preporoda 683
Njega 551, 553 Evaneoska vijest, nema mjesta za tradi-
milosra, oekuju se od Boje djece cije, ljudske teorije, crkveno zako-
280, 281, 412, 531, 532 nodavstvo 683
ne mogu dati spasenje 218, 248 Evaneoski nalog, obnovljen nakon Kris-
Dobroinstvo, Kristov ivot naelo Za- tova uskrsnua 663, 669, 675, 679
kona 140, 141, 246 predan apostolima 228, 280-289
Dobrovoljna sluba, jedino prihvatljiva svim kranima 679, 680
Bogu 400 Evaneoski poziv, cijelom ljudskom rodu
Drugi Kristov dolazak, ekati ga 525 143, 262, 263, 327
kod uznesenja 688 mora se uputiti svima prije Kristovog
kome je lupe i zamka 526, 527 drugog dolaska 524, 687, 679
moemo ga ubrzati 524, 525
naa utjeha 254, 523 FARIZEJI bezdunost prema nesretnima
njegova slava 613 i odbaenima 205, 330
obeanje uenicima 342, 551 dok su potovali mrtve proroke, dotle
proroanstva o njemu treba shvatiti su odbacili Krista 509, 510
176, 177 gajili lanu pravednost 243
tono vrijeme nije otkriveno 523 gajili mrnju prema R imu 329
u svadbi i Gospodnjoj veeri 108, 110, izopaili sustav desetine 518
547, 548 Krist ih je uutkao 500 (Vidi Saduceji)
znaci 522-524 kuali su Krista u vezi s davanjem po-
Drutvene razlike, Kristov rad da ih uklo- reza cezaru 494, 495
ni 326 mnogi idu njihovim stopama 218, 479,
mrske Bogu 327 480, 504
nemaju mjesta meu uenicima 358 nainili od bogosluja ropski jaram
Vidi Iskljuivost 153, 503
Ope kazalo 703
najvea zapovijed 498-500 izljeenje opsjednutih 270, 271

nisu vjerovali svojim optubama protiv Krist otjeran iz nje 271
Krista 255 rezultat njihova djelovanja 372, 329
odbacili istinu zbog formalizma i pre- Gerizim, gora, samarijanski hram i bogo-
daje 217, 218 sluje u njemu 138
pljakali udovice 505 Getsemanija, Kristovo pribjeite za mo-
pokazali zavist prema Kristu za svea- litvu 559, 567, 568
nog ulaska 469, 475 Njegove duevne patnje u njoj 567-
ponositi na podrijetlo od Abrahama 573
69, 383, 384 Petrova molitva i pokajanje u njoj 588
pravovjernost koja je razapela Krista Glas, aneli eznu da koristimo svoj glas
243 za Krista 234
samoivost, licemjerje 332, 333 Glazba, meu Hebrejima 48, 365, 366,
traili od Krista znak 329, 330 380
ujedinili se s Herodovcima protiv Kri- (Vidi Pjevanje)
sta 494 Gledanje na Krista, mijenja 360
voljeli su hvalisanje na gozbama, mo- Gnjev, opravdani 245, 510, 511
litvama, u oslovljavanju, noenju oz- Gnjev Janjetov, zbog zanemarivanja du-
naka itd. 549, 503-505 a koje ginu 682
zakon u vezi s neistom nakanom 508 Golgota, znaaj, izvan jeruzalemskih vrata
Fenicija, cilj Kristova posjeta 324, 326, 615
327 Gornja soba, mjesto sastanka Krista i ue-
Filip, kolebljiva vjera 100, 229, 230, 551 nika 533, 662, 664, 665
Krist ga je pozvao, a on zove Natana- Gospodnja veera, blagoslovi od prima-
ela 99, 100 nja 546-549
postao uitelj po boanskom nalogu greka isk ljuivanja s nje 544, 546
230 zalog zavjeta otkupljenja 546, 547
uenik Ivana Krstitelja 229 Gostoprimstvo, Kristovim slugama 282,
283, 288
GA BRIJEL Danielu i ueniku Ivanu 63, siromanima i koji pate 288, 529, 530
176 Graanske i vjerske obveze, njihove gra-
javlja se Zahariji 62 nice 494
po poloaju do Krista 146 Grci, posjeuju Isusa 513-516
Galileja, dom Isusova djetinjstva 40 Grki jezik, vladao je u vrijeme prvog
kako je prihvatila Krista 146 Kristovog dolaska 18, 19
Njegovo posljednje putovanje iz nje Grijeh, opasnost od njegovanja 360
398 ropstvo 383
odvratila se od Isusa 230 prijei shvaanje istine 238, 372
protivljenje u njoj 290, 291 za njega nema opravdanja 245
sredite njegova rada 174 Grobovi mrtvih, rasipno ukraavanje,
strah apostola 398 idolopoklonstvo 509
susret na brijegu 559, 654, 675, 676 Guba, i oduzetost usporeene s fanatiz-
Galilejsko jezero, Isus ui kraj njega 186, mom i nevjerstvom 209
267, 275, 669-673 priroda i posljedice 201, 202
Krist ide po njemu 305 Gubavac, djelovanje uda na sveenike
povratak uenika na njegovu obalu na- 204
kon Kristova uskrsnua 668 izdvajanje 201
stanovnitvo istone obale 267, 268 oienje slika duhovnog oienja
utiavanje bure 268, 269 202, 204
Geraza, dokaz Kristove otkupiteljske moi Gubavci, nezahvalnost devetorice 277,
273 248
izlijeeni opsjednuti, prvi misionari u njihova alost nakon Kristove smrti
njoj 272 641, 642
704 Isusov ivot
Gunanje, sumnja na nevjerstvo 665, 666 Hranjenje pet tisua, skrb Kristova 295,
uenika zbog nevolja koje su sami iza- 296
zvali 304 narodno iekivanje ovim se rasplam-
salo 302
HAJDE ZA MNOM nalog Petru 672, 673 otkrilo silu koja je izazvala prirodnu
Herod Antipa, grinja savjesti i strah 175, etvu 297
290 pouke o, jednostavnosti 296, 297
naveden od Herodijade da baci u tam- ovisnosti o Bogu 298-301
nicu i pogubi Ivana Krstitelja 163, tednji, tjelesnoj i duhovnoj 298
168-170 sluba siromanima 299
osvjedoen propovijedanjem Ivana u osobnoj odgovornosti 300
Krstitelja 163 u propovijedanju evanelja dajui
posljednja opomena milosti njemu 605 primamo 299, 300
potovanje proroka 149 u slubi 299, 300
za suenja Kristu 603-605
Herodijada, mrnja prema Ivanu Krstitelju ILIJA, Hebreji ga oekivali kao Kristovog
163 preteu 96
smilja osvetu 168, 169 na brdu preobraenja 345, 346
Herodovci, ujedinjuju se s farizejima pro- poslan k udovici u Sarepti 180
tiv Krista 494 u pustinji, molitva 245
Herod Pr vi, i mudraci 36-39 Imena, zapisana na Nebu 404
Hram, bolesni i nevoljni istjerani iz njega Iscjeljenje, cilj 296
nakon Kristove smrti 641, 642 Krist je provodio mnogo vremena is-
Boje svjedoanstvo Kristu o njemu cjeljujui 280
515, 516 molitva za iscjeljenje i uporaba lijekova
djeca slave Krista u njemu 484 681
izljeenje u njemu 118, 119, 484 obeanje 678, 680-682
Krist ga isti 115-117, 482, 483 tjelesno, predstavlja duhovno 151, 203,
Njegov konaan odlazak iz Hrama 517 205, 208, 276, 277, 678
optuba protiv Krista za suenja 582 Iskljuenje, 388
posjeta Grka Kristu u Hramu 513, Iskljuivost, Hebreja 15, 19, 56, 324, 408,
514, 516 410, 676, 677
pretkazano njegovo unitenje 472, 519 Krist se suprotstavlja 56, 109, 110, 142,
predstavlja oienje srca 116 185, 211, 212, 241, 326, 408-411,
predvorje, mjenjanica i stona trnica 677, 679, 680
113, 114, 482 milostivi Samarijanac 411
rasvjeta za Blagdana sjenica 380 za Gospodnje veere 545
Razorite ga i ja u ga opet podig- primjer Ivana Krstitelja 66
nuti, dvostruko znaenje 119, 120 rezultat 21, 22, 109
svjetlost 471 Iskrenost, svrha slube Bogu 246, 248,
usporeen sa Sinajskim brdom 114 263
Ustat u! kako se ispunilo 120, 122 Kunja, blagoslov 89, 172, 173, 238-240
velianstvenost 470, 471, 519 Ilija u pustinji primjer 238
zavjesa se razderala nadvoje i rtvena kad je najtee, Boja pomo je najblia
ivotinja pobjegla prilikom Kristove 433
smrti 627, 640 Kunje pojedinca, kako se zavravaju 255,
zavretak Kristova uenja u njemu 257, 257, 479
502, 510, 511 Istina, njeno razumijevanje ovisi o odba-
zidanje i slubu u njemu unitili Heb- civanju grijeha 239, 372, 373, 405
reji 120 opasnost od omalovaavanja 403
zid razdvajanja izmeu Hebreja i ne- oslobaa 383
znaboaca 142 pomijeana sa zabludom pridonosi
Hram Samarijanaca, 138 slubi Sotoni 225
Ope kazalo 705
Isus, vidi Krist Izgubljeno dijete, prikazuje zanemariva-

Ivan, (apostol) i Jakov zabranjuju o- nje dua 682
vjeku da izgoni avole 358, 359
karakter 100, 229, 232, 233, 535 JA IR, uskrsnue kerke 275
najmlai meu apostolima 229 Jakov, vidio Boga 70
na posljednjoj Pashi i u vrtu 534, 535, ljestvice, Krist 245, 246
543, 570 Jedenje Kristova tijela, prihvaanje Krista
pokorava se Kristovoj sili oblikovanja vjerom 313, 548
189, 232, 233 Jedenje kruha, slika koju su koristili ra-
prilikom Kristova suenja, na kriu, bini 310
na grobu 585, 586, 623, 638-640, Krist isto tako koristio 310-315
652 Jedinstvo, kako se postie 233
sjedi kraj Krista u njegovu kraljevstvu, crkve, dokaz jedinstva s Kristom 563
elja 445l 446 Jednostavnost, Kristovo djetinjstvo 47
slijedi Isusa 98, 99 pruena pouka o njoj u pr vom udu
trai da oganj padne na Samarijance 104
163 u udu s kruhovima 296, 297
Ivan Krstitelj, baen u tamnicu 163 Jerihon, 94
poslanicima Velikog vijea 94-97 opis Kristova posjeta 450
izblijedjela omiljelost 171 put izmeu njega i Jeruzalema 409
karanje prevrtljivaca 69 Jeruzalem, (Vidi Judeja)
nedovoljan za postavljanje crkvenog nakon uznesenja rad apostola treba
temelja 133 otpoeti u njemu 697, 698
njegova dvojba o Isusu 163, 164 njegova slava da je prihvatio Krista
njegova vjera u Mesiju 67, 97, 98, 163- 489
165, 168 pobjedonosni ulazak 466-470
poetak njegove slube 68, 69 Kristov pla nad njim 470-473, 475, 479
pohlepnost i osjetilnost njegova vre- unitenje (Vidi Unitenje)
mena 64 Hebreji, Boja namjera da ih uzvisi 15
potrebne osobine 64, 65 uvari prave vjere 138, 139
predstavlja one koji objavljuju Kristov formalizam, fanatizam, osjetilnost 15,
drugi dolazak 65 16, 21, 64
proroanstvo o njegovu roenju 62, iskvarenost sveenstva 16
64 izabrani da budu svjetlonoe 14, 138,
samoodricanje i neustraivost 65-67, 139
71, 132, 163, 166, 171, 172 Kristov dolazak objavljen 174, 287
smrt 170, 290 nezadovoljstvo pod Rimljanima 16, 37,
susret s Kristom 73, 74 38, 68, 244
svjedok za Krista 75-97, 98, 131, 132, poto je govorio istinu 384, 385
167, 168, 172 poto je tvrdio da je jedno s Bogom
usporeen s Henokom 173 155, 156, 373, 385, 386
s Ilijom 68, 96, 165, 173 poto su Boju rije zamijenili rabin-
utjecaj njegova rada 69, 71, 73, 94, skim uenjem 402, 611, 612
131, 171, 172 zbog istoe 185
veliina 64, 166-168 zbog odbijanja da Ga uine kraljem
vijest utjehe 164-166 315
zato je doputena smrt 171, 172 zbog poniznosti i stradanja 98, 99,
Izdaja, izlazak u pretkazano vrijeme 18, 179, 180, 183, 386
19 odbacivanjem Krista krivi za krv pro-
osuda rabinskih zakona 153 roka 509, 510
protiv rimskih vlasti, optuba protiv otpad 15, 142
Krista 638 predstavljeni nerodnom smokvom 475-
Izgubljena ovca, ovaj svijet 572 478
706 Isusov ivot
ropstvo 15, 16 zato Krist nije ostao u njemu 199,

spasenje uzdanjem u svoja djela 15, 200
21, 76, 113, 216-218, 292 Kaifa, karakter 441, 442, 580
tvrdnja da potjeu od Abrahama 69, Krist doveden pred njega 580
383, 384 osvjedoen u Kristovo boanstvo 581
uzvik Krv njegova na nas! 613, 614 pred Pilatom trai osudu za Krista
Jezici, dar, na dobro uenika 678 600, 613
Job, njegov ivot pouka 387 prezrivo odbacuje Judinu ispovijed
Jona, znak kao i Krist 330 596
Josip i Marija, cilj voenja Isusa na Pashu saducej 580, 583
48, 49 savjet da jedan umre za cijeli narod
na Pashu i natrag 48-52 441, 442
putovanje u Betlehem 24 savjetuje da se Krist ubije 441-443
rabini ih pozivaju protiv Isusa 56, 59 strah nakon raspea 637
Vidi Marija uskrsnua 647
u Egiptu 39 vie kriv od Pilata i Heroda 610, 611
vrijeme Josipove smrti 104 znaenje kidanja sveenike odjee
Juda, ispovijedanje i smrt 595, 596 583, 584
kritiziranje apostola 591, 592 Kamenovanje, Hebreji pokuali kameno-
Krista 592-594 vati Krista 386
na gozbi kod imuna 456, 459, 594 svjedoci pr vi bacaju 377
na posljednjoj Pashi, pranje nogu i Kana, Krist je dva puta posjeuje 104,
Gospodnja veera 534-538, 542, 146
544, 591, 592, 594 Kapetan, kraj kria 636
odbacuje prijekor 235, 591, 594 Kapetan iz Kafarnauma 250, 251
pojava i karakter 231-232, 456 Karakter, djela dokaz karaktera 70, 243,
pokreta plana da se Krist uini kra- 244
ljem 592 na odreuje utjecaj na dr uge 241
prekretnica u ivotu 593 rezultat ivota 246
prodaja Krista za cijenu roba 591 upropaten grijehom, Krist obnavlja
rano iskustvo u vezi s Kristom 591, 22, 23
592 Karakter, izgraivanje Kristov uzor 156,
razoaranje prilikom Ivanove smrti 157
592 Karanje grijeha i Boja ljubav 68
utjecaj na uenike 593 Juda odbacuje 144, 594
zato je prihvaen za apostola 230, Krist kara bez gnjeva 283, 284, 510,
231, 592 511
Judeja, mjesto Kristovog pr vog pojavlji- Kristovo prihvaaju uenici 233
vanja i slube 35, 36, 38, 39, 174 krivca 362
odvratila se od Krista 119, 133, 161, vjerno, potvreno na Nebu 663, 664
174 Karika u lancu sputenom da spasi svijet,
svaki kranin 341
K AFARNAUM, sredite Kristova rada u Karmelska gora, apostoli gledaju na nju
Galileji 192, 193, 198 sa eljom da vatra spali Samarijance
iscjeljenje mnotva 198, 199 400
izljeenje duevno poremeenog u Kazna, odrubljivanje glave 152, 577
sinagogi 194, 195 Kidron potok, u vrijeme Praznika sjenica
kasniji posjeti 205, 250, 275, 308, zahvaali iz njega vodu 365, 367
309, 354 Kletva, izreena farizejima 505, 511
Korozain i Betsaida, pla nad njima Kafarnaum, Korozain, Betsaida 402
402 Kljuevi, nebeskog kraljevstva nisu dani
Krist odbaen u 308, 315-317, 402 Petru 338
propovijed o kruhu ivota 308-304 znaenje 338
Ope kazalo 707
Knjiga Boje providnosti 248 patio zbog poruge i sramnog postu-

Kolibe, na Blagdan sjenica 228, 365 panja 515, 579
Korban 320, 321 podnosio samou i nerazumijevanje
Kraljevstvo milosti i slave 58, 61, 74, 259, 346, 347, 460, 461
Boje, bez vanjskog sjaja 414, 415, 416 poslunost Bojoj volji i Zakonu 11,
Kristovo njegov zakon, sluba dru- 55, 58, 59, 80, 86, 88, 105, 106,
gima 446-449 139, 262, 263, 398, 624, 571, 572,
ovoga svijeta Sotona ponudio Kristu 608, 609
kakvo su Hebreji eljeli 91 predznanje 49, 106, 115, 335, 403,
proroanstvo i objavljivanje 176 437, 472, 513, 514
slave predstavljeno u Kristovu preob- prikazan u rtvi 7-10, 32, 513, 523
raenju 345, 346 samilost 260
Vidi Mesija i Hebreji suut 47, 57, 60, 104, 109, 110, 139,
Krist, boanska i ljudska priroda sjedi- 142, 193, 212, 252, 253, 295, 394-
njena u Njemu, a tako i u nama 396, 436, 616, 686
86, 233, 364 u siromatvu i poniznosti 10, 12, 24,
boanska priroda zasjala kroz ljudsku 27-29, 42, 45, 47, 56-57, 98, 179,
91, 116, 117, 345, 375, 481, 582, 184, 185
605 usporeen s Jakovljevim ljestvama 245
jedno s Bogom 7, 10, 11, 74, 155, 156, velikim sveenikom 12
158, 245, 382, 396, 551, 552 roakom koji iskupljuje hebrejskog
jedno s ovjekom 12, 13, 246, 258, dunika 260
260, 262, 269, 290 zmijom podignutom u pustinji 127,
Njegova boanska sila nije izraena u 128, 339, 398
korist osobnog opravdanja 82, 83, vjera i hrabrost pred prividnim neus-
578, 580, 603, 608 pjehom 263, 563
Krist, cijenio ljubav i ljubaznost 295, 296 zanimanje za svoje uenike 98, 228,
eznuo za suosjeanjem u patnjama 260, 290, 304, 305, 318, 570, 574,
569, 570 657, 686, 689, 690
dobrovoljna rtva 10, 396 Kristove, titule, zvanja, imena
drutvena ljubaznost 109, 110, 212 Bezgreni 74, 86, 378, 384, 385, 598
imao je cilj u svakom djelu 106, 154, Bog silni 12, 480
317, 318, 368, 398, 469 Boanski Uitelj, najvei Odgojitelj 98,
izbjegavao, isticanje 24, 47, 200 143, 185, 189, 211, 228, 229, 553,
raspre 133, 192, 355, 408 668
karakter, bezgrean ivot 86, 384, 385, Boansko bie 352
598, 601, 609 Brian i Nositelj bremena 42, 45, 51,
lik, dranje, izgled 98, 99, 104, 146, 448
158, 179, 193, 215, 486, 581, 598, Kralj koji vlada u pravdi 67
609, 610, 612, 624, 688 Kralj slave 24, 28, 505, 532
milost prema Judi 232, 459, 535, 544, enja svih naroda 28, 137
574, 575, 596 ovjek boli 106, 360
mir iz sklada s Bogom 263 Dar Boji 128
iz vjere u Boga 268, 269, 564, 627 Darovatelj mane 310
neumorna marljivost 45, 199 Davidova grana 478
nije pravio nikakve planove za sebe Davidov Sin 24, 500
156 Dijete iz Betlehema 28
nije srljao nepotrebno u opasnost 285, Dijete iz Nazareta 44
368, 443 Divni Utjeitelj 293, 473
ovisnost o Bogu 86, 268, 269, 293, Dobri pastir 37, 392-395, 532, 565
298 Emanuel 7, 473
ovisnost o Bojoj rijei kao sili za po- Galilejac 374, 503
bjedu 86 Galilejski rabin 372, 450
708 Isusov ivot
Gospodar pravde 473 Pravi Trs 560

Gospodar subote 159, 223, 226 Prijatelj grjenika 317
Gospodar ivota i slave 539, 582, 623, Prorok 29, 146, 302, 623
644 Prvina 650
Graditelj mira 74 Prvoroenac Neba 28
Iscjelitelj 118, 198, 201, 208, 326, Veliki sveenik 12, 29, 122, 565, 608,
390, 484, 642 628
Iskupitelj svijeta 19, 20, 75 Put, istina i ivot 11, 235, 551
Istina 20 Sin ovjeji, na brat 11, 12, 29, 529
Izraelov Izbavitelj, Otkupitelj svijeta Sjeme enino 473
31 Sjen velike stijene u zemlji sasuenoj
Janje Boje 24, 75, 97, 360, 468, 474, 67
503, 542, 582, 608, 613, 621 Slava Izraelova 30
Ja sam 11, 12, 29, 385, 396 Sluga svima 540
Jedinoroeni Sin 12, 29, 385, 396 Slui u crkvi 122
Knez mira 74, 473 Slui u pravom Svetitu 122
Knez Neba 215, 285 Smjerni i Ponizni 7, 51, 75, 232, 263,
Knez patnji 623 582, 585, 605, 608
Knez svjetlosti 78, 631 Spasitelj svijeta 326
Knez ivota 350, 370, 474 Stariji brat 262
Korijen i rod Davidov i sjajna zvijezda Stijena vjere 336-338
Danica 29 Sudac cijele Zemlje 158, 223, 528, 583
Krist Boji 118 Sunce pravde 9, 26, 380, 562, 565,
Kruh ivi 312 627, 660
Ljubljeni Oev 78 Sveenik 12, 623
Nada otaca 14, 18, 136 Svetac Izraelov 596
Naa zamjena i sigurnost 28, 624 Svjetlost ljudima 61
Na vjeni Otac 396, 473 Svjetlost neznabocima 30
Nazareanin 188 Svjetlost svijeta 380-382, 391
Nebeski Kralj 613 Svjetlost ivota31
Nebeski Dar 402 Mladica iz panja Jiajeva 67
Obeani 35, 183 ilo koji daje mir 29, 473
Oblije Boje 7 Temelj hebrejske vlasti 29, 74
Oboavani od anela 374 Tuma 20, 113
Odbaeni kamen, kamen spoticanja, Tvorac 7, 43, 47, 208, 220, 226, 228,
siguran temelj 490-492 624
Onaj koji ispituje srca 463 Uitelj 104, 451, 536, 539
Onaj koji nosi grijehe 464, 514, 624, Uitelj i Gospod, Uitelj i Prijatelj 550
626 Uitelj iz Galileje 130
Onaj koji nosi nae breme 262 Uskrsli Spasitelj 676
Onaj koji posveuje 226 Uskrsnue 435
Osloboditelj 19, 25, 273, 302 Uskrsnue i ivot 530, 785, 786
Osobni Spasitelj 260, 313, 453 Utjeha Izraelova 30
Patnik s Golgote 361 Uzvieni 357
Pobjednik 629, 686 Velianstvo Neba 29, 116, 215
Pobjednik groba 435 Vjesnik zavjetni 20, 117
Pomazanik 74, 75, 175, 179, 441, 608 Voa Izraela 29, 84, 310, 365, 410
Pomonik 118, 396 Vojskovoa Gospodnje vojske 283
Poslani od Boga 104, 123, 309, 391 Voljeni Neba 14
Posrednik 12 Voljeni Oca 78
Potovani Neba 186 Vrata tora 329
Prava rtva 115 Vrijednost koju nam daruje Bog 553
Pravedni Kralj svijeta 90 Zaklon od bure 67
Ope kazalo 709
Zamjena i sigurnost 28, 624 omilio Bogu svojom rtvom za nas

Zapovjednik anela 75, 92, 186, 470 396
Zapovjednik Neba 79 opomenuo i tjeio pr ve uenike 339,
Zastupnik i Sudac 158 354-356, 550-559
enik 131, 215 osobnim poznanstvom, naa obrana
iva stijena 337 protiv Sotone 257
ivi Spasitelj 654, 660 otkrio Boga da mi moemo otkriti Nje-
rtva 12, 33 ga 551
Krist, u djetinjstvu i obiteljskom ivotu otkrio slavu na gori, izlijeio opsjed-
kao zanatlija 45, 53 nutog u dolini pouka 351, 352
ljepota karaktera 42, 45, 47, 51, 55 otkriva Boga ljudima i anelima 7-13,
nepotivanje rabinskih zakona i 32, 200, 245, 246, 311, 516, 629-
predaja 49, 55-57, 59 (Vidi Pisma, 634
Sveenici i rabini) otkriva sva srca 32, 33
nisu Ga razumijevala braa 57, 74, otvara nam Nebo 76, 102, 103
258, 259, 366-368, 398 plodovi njegove pobjede spaeni na-
Njegova misija, shvaanje 49, 53 rod na novoj Zemlji 13, 636, 684,
njihovo nevjerstvo u pozivu da poe 685 (Vidi Sud, Sm rt, Pogreb,
na Blagdan sjenica 367 Uskrsnue)
Njegovo roenje 24 poziva sve da dou k Njemu 110, 143,
obrezanje i posveenje 28, 29 262, 263, 327, 464
omalovaavajue aluzije na njegovo razoarao narodno oekivanje 235,
roenje 57, 311, 384, 590, 630 302, 303, 308
poetak odbacivanja od strane sjedinjuje Boga s ovjekom 79, 103,
sveenika i rabina 38, 51 245, 246, 364
pokuaj brae da Ga sputaju i gospo- s nama na svakom mjestu svojim Du-
dare Njime 56, 57, 59, 255 hom 555, 556
postupni razvitak 42, 43 spasio druge, ne moe spasiti sebe
roditeljima posluan 53, 56, 59, 106 620
sluba 42, 45-47, 51, 54, 57, 60 umro bi i za jednu duu 395
s majkom 42, 51-54, 60, 104-107, 617, vjerom pobjednik 568, 576, 627, 629
622, 623 zna nas pojedinano 394
s mladim drugovima 58 rtvovao sve za nas 27, 80
starija njegova braa 57 udi za priznanjem svoje ljubavi 140
u rabinskoj koli 49-51 Krist veliki lijenik 117, 118, 164, 165,
zdravlje 28, 45 174, 183, 198, 199, 280, 290, 295
Krist, u svojoj slubi (Vidi uda)
da bude proslavljen u svojoj Crkvi 565 due 151, 204, 205, 208, 212, 213,
iskuao lane uenike 315-318 680, 681
Kristova kola 263 uporaba lijekova 8681
obitelj 420 mo i gotovost da lijei nepromije-
neshvaen, od svjetovnih mudraca njeni 208, 680
405 nakon njegove smrti traili Ga bolesni
potpuno od uenika 414-415, 461 i patnici 641, 642
Njegov dolazak usporeen sa zorom posvetio vie vremena lijeenju nego
200 uenju 280
Njegovo kraljevsko pravo i mo da upute starom Izraelu o zakonima
oprata grijehe 622 zdravlja 681
obnavlja Boji lik u ovjeku 22, 23 Krist veliki uitelj, autoritet u vladanju
odbaen od hebrejskog naroda 98, narodom 302
118, 133, 160, 161, 174, 443 besjeda, na Gori 235-248
odbio da postane kraljem 302, 303, nakon Svete veere 550-565
308 na Blagdan sjenica 369-374
710 Isusov ivot
o kruhu ivota 308-315 Krist pada pod njim 615, 616

prije odailjanja apostola 280-288 Krist prikovan na njemu 616, 617
govorio je istinu u ljubavi 193, 283, Njegove patnje na njemu 619, 620,
420, 471-473, 511 623-627
govorio nekolicini kao i mnoini 143 Kri, ljubav i sebinost otkrivene njime
izbjegavao razmirice 133, 192 32
karakteristike 110, 111, 135, 136-138, nauk i pjesma svemira 7
192-195, 212, 228, 235, 240, 324, sramota njegova 340, 341
326, 369-370, 382, 383, 392, 429, zatita od otpada 13, 403, 516
683 Krotkost, donosi odmor 263, 264
narodu kroz sva vremena 186 Kristov dokaz boanstva 608
ne samo uenicima 235 Kristovih svjedoka svjedoanstvo za
nije napadao zablude, ve iznosio Njega 283, 284
istinu 235, 372 zalog veze s Kristom 238
nije uio novi nauk 217, 314 Krtenje, bez Krista bezvrijedno 133
Pisma kao novo otkrivenje 192, 217 Ivanovo 68
poruio klasne razlike 327 (Vidi Is- Ivanovo s Neba ili od ljudi? Kristovo
kljuivost) pitanje sveenicima i rabinima 485
pouavanje uenika 110, 111, 188- Kristovo 74, 75
190, 235, 236, 290, 291 Sotona svjedok 79
primjer, Oev 420 Svetim Duhom i ognjem 70
proroanstva, Njegova tema 174, 175, rasprava izmeu Kristovih i Ivanovih
657, 658 uenika 131
razgovor nakon izljeenja u Bethezdi Kruh, jedenje, slika koju su koristili ra-
150-161 bini 310
rezultati uenja pokazali se nakon Krist je pravi 310
Njegove smrti 142, 143, 204, 212, kruh ivota primljen da bi se dao 299,
290, 291 300
rijei Pilatu 601 znaenje 310-315
u kasnijoj slubi 98, 99, 108-111, 123- Kruhovi i ribe, udo 295, 329
130, 136, 138, 142-144, 152, 153, duhovna pouka 296-300, 310
295, 380-382 ostatke su ponijeli svojim domovima
u mladosti 46, 47, 49-51, 59, 60 298
uenici trebaju uiti ono to je On umnoava se u Kristovim rukama 299,
uio 683 300, 301
uenje 99, 102 Kuanje, cilj Boji 45, 89, 90
u sinagogi u Nazaretu 179, 239 da pokae boansku mo 82, 579
utjecaj da privue narod 143, 152, da se zavoli svjetovna mo 90, 91, 340
174, 235, 236, 290, 295 izlaganje opasnosti poputanjem 65,
utjecaj na rimske asnike 475 66, 78, 89, 586, 587
utjecaj posljednjih rijei u Hramu 511 kako se oduprijeti 11, 66, 84-86, 89,
utjecaj uenja na slubenike Hrama 91, 92, 292, 293, 350, 351, 403,
poslane da Ga uhite 375 404
zanimanje za majke i djecu 419, 420 ljubavi prema razmetanju koje vodi k
Kritiziranje boanskog nauka uobraenosti 80, 88, 579
opasnost 257 Kristovo u djetinjstvu 44, 79, 629
kako se Krist odnosio prema tome 372 mogunost poputanja 27, 57, 80, 92,
pogreaka drugih 362 292, 293
sebe osuuje 385 nagovjetaj nepovjerenja 81, 82
zatvara vrata znanja 99, 479, 480 na kriu 753
Kri, izmeu dva razbojnika 622 na posljednjem putovanju iz Galileje
izvan jeruzalemskih vrata znaenje 398
615 obraanje apetitu 80, 81
Ope kazalo 711
sline kunje ovjekove 84, 85, 89, naelo Boje vladavine 7-9, 283, 385,
91, 339, 340 629
u Getsemaniju 567, 568, 571 neuzvraena, bol zbog toga 317, 570,
u pustinji 78 623
usporeeno poticati iskazivanje 260, 420, 422, 684
s Adamovim i Evinim 80, 81 prema Bogu izraena u ljubavi prema
s Mojsijevim i Ilijinim 83 blinjem 413
u vrijeme najvee slabosti 83 sila koja privlai njegove sljedbenike
Kuanje Boga, Izraelov grijeh 88, 89 395
Kvasac, farizejskog licemjerstva i sebi- u iscjeljivanju 61, 682
nosti 332, 333 u nauku 60, 153, 193
simbol grijeha 331, 332 u patnjama na kriu 626
u opasnosti da ga gajimo 332 uvjet i dokaz slube i apostolstva 223,
utjecaj onih koji odbacuju Boji Zakon 224, 400, 563, 672
332, 333
Kranin, karika u lancu spaavanja svi- MAJK A i braa Kristova tko su? 258
jeta 342 Majke, Krist njihov pomaga 419, 420
njihov napor u obraenju djece 420
LA ZA R, njegova kua Kristov dom Mana, Krist njen davalac 310
259, 429, 430 pouka vjere 84
prati Krista prilikom pobjedonosna simbol Krista 310, 312
ulaska u Jeruzalem 469 Marija, domai ivot, tekoe 56, 58, 59,
suradnja s Bogom 437, 438 255
uskrsnue 437, 438 duhovna veza s Kristom 106
zato je Krist odugovlaio da ga po- Isusova majka, njezino siromatvo 24,
sjeti u bolesti 432-434, 436 28, 29
zavjera Hebreja da ga ubiju 455 nerazumijevanje njegove zadae 31,
Lane vjere, potjeu iz samouzvienja i 52, 59, 106
pretvaraju se u surovost i ponienje Njegov pr vi zemaljski uitelj 43
224, 225, 393 Njegova posljednja briga za nju 622,
Lani uitelji, razbojnici i pljakai 393 623
trae vlastitu plau 372 njezina vjera u Kristovo roenje 62
elja za samouzvienjem 160, 161 njezine nade na svadbenoj sveanosti
Lice, Kristovo, ljepota njegova 97, 98, 104
104, 193, 231, 580, 581, 598, spoznaja o Ivanovoj misiji, o Kristovu
609 krtenju i odlasku u pustinju 104
na njemu se vidi ljepota karaktera sudionik u njegovim patnjama 31, 59,
246, 503 104, 617
Lik Boji i Kristov, treba da se obnovi Marija i Marta, iz Betanije, potrebne su
u ljudskom rodu 22, 23, 684 njihove odlike 429
Lucifer, i udrueni aneli, njihova slava Marija, pad i ustajanje 462-464
na Nebu 629, 630 na Spasiteljevu grobu 652-654
pobuna otpoela sebinou 9, 356 poklon Isusu 457, 458, 460, 461
(Vidi Sotona) Marljivost, Kristov primjer 45, 46
razlika u odnosu na Krista 9, 12, 357 Maslinska gora, Kristovo pribjeite za
zato ne podlijee otkupljenju 631, molitvu 559
632 mjesto uzaaa i drugog dolaska 686,
687
LJILJANI 247 uio je na njoj 123, 519
Ljubav, Boja u darovanju Isusa 22, 27, Matej, Levi
32, 33 gozba za Isusa 211, 212, 275
Kristova prema Jeruzalemu 471, 511 poziv 211, 212
prema nama 260 utjecaj na carinike 211
712 Isusov ivot
Matej, Vidi Poglavlje 69, str. 519-527 Misao, Krist nije podlijegao kunji ni u
Mesija, nepoznavanje proroanstva o 24, mislima 86
29-31 posljedica neistoe 238
Njegov karakter kako je otkriven u rijei djeluju na nju 257
proroanstvima 179 Misionari, za Krista, izlijeeni opsjednu-
Njegovo oekivanje ti zlim duhovima 271, 272
meu Hebrejima 14, 20 svi mogu postati 143, 144, 273, 679,
meu neznabocima 19 683
meu Samarijancima 141, 142 Mladoenja, Krist usporeen s njim 131,
od strane Ivana Krstitelja 67, 97 132, 214, 215
u doba patrijaraha 18 Mo, kontrole savjesti suproti se naelu
Njegovo odbacivanje 509-511, 611, Boje vladavine 9, 283, 383, 629
613, 618 (Vidi Hebreji, takoer Mojsije, da su ga Hebreji vjerovali,
Sveenici i Rabini) prihvatili bi Krista 161
Njegovo proglaenje 25, 36, 39, 68, Ivana Krstitelja smatrali da je on 96
69, 75, 97, 98, 174, 175 Mojsije i Ilija, slinost s Kristom u ka-
za svjetlost svijeta 30, 380-382 rakteru i iskustvu 83, 346, 347
prilikom ulaska u Jeruzalem 466-469 smrt, uskrsnue, prisutnost na gori
u oienju Hrama 117, 482 preobraenja 345, 346
u sinagogi i Nazaretu 179 taj prorok 96
pogrena tumaenja, od strane svee- Molitva, Ilijina u pustinji 237
nika i rabina 15, 16, 49, 51, 52, Krist iznosi nae kao svoje 553
98, 113, 142, 160, 177-180, 184, Kristov primjer 292, 293
185, 309, 373, 374 molitva i bdjenje, rezultati zanemari-
potreba za Mesijom u sukobu s vanja 557, 570, 575, 576, 588, 589
iskvarenou svijeta 20-21 nakon odbijanja da Ga uine kraljem
proroanstva o Njemu 18-20, 30, 31, 302, 303
35, 36, 67, 96, 97, 117, 121, 139, na putu za Getsemaniju 565
141, 142, 153, 154, 174-177, 179, Natanaelova 99-101
186, 200, 402, 466, 474, 475, 489, neizgovorena, usliava se 197
490, 492, 500, 501, 563 prava, izgovorena Svetim Duhom 139
uenici ponavljaju proroanstva pri- prije no to je rekao uenicima o svo-
likom pobjedonosnog ulaska 473, jim stradanjima 335
474 prije preobraenja 344, 345
ujedinjeni narodi, opadanje vjere u prije rukopoloenja 344, 345
neznabotvu, priprema za Mesiju prije rukopoloenja apostola 228
18 prije uskrsnua Lazara 437, 438
Milenij, prije Kristova dolaska, pogreka prilikom njegova krtenja 74, 75
524 razbojnika koji se kajao 620, 621
Milost, Boja dosljedna pravda 631, 632 uenika nakon uzaaa 688, 689
vrijeme milosti, njegovo ogranienje u Kristovo ime znai poslunost 554
479 u vrtu 568-572
Mir Kristov, izgovoren buri 268 velika potreba za njom 554
naim srcima 269, 270 vjerom primamo 149
Njegovo posljednje zavjetanje 557 za istjerivanje zlih duhova 282, 352
opsjednutim zlim duhovima iz Gada- za ozdravljenje bolesnih 681
re 270, 271 za savjet i silu 554
prvi pozdrav apostolima nakon uskrs- za Svetog Duha tijekom prouavanja
nua 662 Biblije 100, 101, 314
u buri 268, 269 za svoje ubojice 617, 618
Mir stvarni, kako se stjee 238, 240, 263, zato kasni odgovor na nju 147, 149
264, 268-270 Mrtvi, hebrejski obiaj naricanja i pogreba
nestavljanjem istine na kocku 285, 286 252, 275, 434
Ope kazalo 713
pokloni dati ih dok su ljudi ivi 458 Neznaboci, Kristova napomena u sina-
Mudraci, nisu idolopoklonici 35, 36 gogi u Nazaretu 180, 182
poloaj, obrazovanje, bogatstvo 35 Kristovo postupanje s njima 326, 329,
posjet Jeruzalemu 36-39 335
Betlehemu 38 nadahnuti uitelji meu njima 19, 21
poznavanje Mesije iz hebrejskih sve- neki spaeni svjetlou iz prirode i
tih spisa i izravnim otkrivanjem 35, Svetoga Duha 529
36 njihovo obraanje zahvaljujui ropstvu
iz predaje 35, 36 Hebreja 14
sakupljanje 251, 252
NA DNAR AV NA sila, svemogua pomo zastupani prilikom posjeta Grka Isu-
protiv natprirodnih neprijatelja 283 su 513-515
u obraenju 256, 257 zato se evanelje nije pr vo propovi-
Nadnaravne sile, prilikom obraenja 256 jedalo njima 282
Nadnaravni neprijatelji, 283 znanje i oekivanje pr vog Kristovog
Nagrada, Kristove rtve 515, 565 dolaska 19
Njegovih sljedbenika 515 Nijeme ivotinje, Boje staranje za njih
za slubu Bogu 246 247, 286, 287, 410
Nain, uskrsnue udoviina sina 252 Kristov primjer s njima 47
Naknada, dokaz pokajanja 453 Nikodem, brani Krista pred Velikim vije-
Nasljee, Isus i zakon o nasljeu 26, 80 em 123, 129, 376
Naaman, zato je imao prednost nad gu- ini Crkvi nakon Kristova uzaaa
bavcima iz Izraela 180, 181 129, 130
Natanael, karakter i poziv upuen njemu i Josip iz Arimateje isk ljueni iz kas-
99, 100, 230 nijih savjeta 5440, 441, 577
Natpis, na kriu 618 karakter i poloaj 123, 124
noni posjet Kristu 123-129
Znanstveno znanje, Krist stekao iz priro- njegovo farizejstvo 124
de 43 povjerava Ivanu svoj prvi posjet Isu-
Nauk, grijeh postao naukom u vrijeme su 130
Kristovog pr vog dolaska 22 sluatelj Ivana Krstitelja 124
i pjesma vjenosti kri 7, 8 sluba za Kristova pogreba 639-640
spasenja, poznat samo iskustvom 405, svjedok Kristovih uda 1123
406 vjera utvrena Kristovim raspeem
Nazaret, Isusov dom 40, 42 641
karakter njegovih stanovnika 44 Noa, njegovo vrijeme predstavlja vrije-
Kristov posljednji posjet 183 me prije drugog Kristovog dolaska
Krist u sinagogi 47, 179 524
nevjerstvo njegovih stanovnika 146, Nova zapovijed, 562
179, 180 Novoroenje, bitna priprema za slubu
pokuaj da ubiju Isusa 182 Bogu 124, 139
Nebo, stalno pribliavanje Bogu 265 djelovanje Svetoga Duha prilikom no-
Neumjerenost, izaziva ubojstvo Ivana voroenja usporeeno s vjetrom
Krstitelja 169, 170 125, 126
omamljuje zakonodavce i suce 170 izraz primjenjivan na hebrejske proze-
posljedice u vrijeme Ivana Krstitelja lite 124
64 kako se vri 128, 129
Nevjerstvo, uzroci, kritizerstvo 196, 197 pouka iz podignute zmije 127, 128
nesposobnost da se shvate boanske rezultati 125, 126, 129, 139
tajne 497 samoodricanje, njegov uvjet 218
posljedice 183, 184 Stari zavjet ui o njemu 127
Nevolje, kako su ih poimali Hebreji 205, uvjet za ulazak u nebesko kraljevstvo
206, 386, 387 123, 124
714 Isusov ivot
OCI, ne namjesto Boje R ijei 322 Oskvrnue, iznutra 321

uenje otaca prihvaeno od Hebreja Osobna odgovornost, u kranskom ra-
mjesto Kristovog 402 du 300
Obeanje, od Boga u svakoj zapovijedi Osobni napor, blagoslov za djelatnika
245, 299 101, 102, 531, 532
Oblak, anela prihvatio Krista prilikom izraz osobnog iskustva 102, 272
uzaaa 686, 687 kod apostola u radu od kue do kue
slave prilikom preobraenja 347 282
stup u pustinji, Krist 365 u kranskom radu 101, 111, 528,
Odgoj, Crkve u djelu evanelja 683 (Vidi 531, 679, 682
Sveti Duh) Osuivanje drugih, 248, 663
daje ivotnu silu 189 Osuivanje, Sotonina metoda 213, 283
Gospodnje upute 42 Osveta, razluivati izmeu nje i praved-
Isusa kao djeteta 42-45, 48-49, 55, 58, nog gnjeva 244, 283, 510, 511
59,369 Otkupljenje, cijena, vidjet e se u vje-
Ivana Krstitelja 65-67 nosti 92
kad je blagoslov 188 cilj i rezultat za ovjeka 9-13, 513,
meu Hebrejima nakon ropstva 15 514, 516, 631
pravi vii 382, 393 nadilazi unitenje to ga je grijeh ui-
uenika od strane Krista 110, 111, nio 12, 461, 462
188, 231, 232, 280 (Vidi priroda) nauk i pjesma vjenosti 7
u Kristovo vrijeme 42, 55 nije naknadna misao 9, 106, 335, 690
vanost ranog odgoja 46-67 opravdava Boji zakon 11, 12, 631-633
Odjea, apostola za pr ve misije 282 pouka otkupljenja u otkupljenju heb-
Kristova 146, 502 rejskog roba 260
Kristova i velikosveenika 486 prikazano u Marijinom daru 461, 462
razlika izmeu rabinske i one Ivana u izljeenju opsjednutog zlim duho-
Krstitelja 167 vima 352
Odmor, Krist e ga dati 262, 263 ukljuuje Zemlju 13 403
potreba za tjelesnim i umnim 290, za anele 7, 13, 516, 629, 631, 634
291, 292 zato za ovjeka, a ne za Lucifera 631,
vezom s Bogom 292, 293 632
u Bojem staranju 247 zavjet otkupljenja potvren Kristovim
uenika, nije u traenju zadovoljstva uzaaem 653, 690
291
Odricati se Krista, 287 PASHA, Hebreji izgubili iz vida 49, 53,
Oduevljenje, naroda za Krista 174 313, 598
Oduzeti, njegovo djelovanje na narod i blagdan, podrijetlo i svetkovanje 28,
farizeje 208 48-49, 113, 542, 543
njegovo izljeenje pokazuje Kristovu znaenje 28, 29, 49, 53
mo da oprata grijehe 205, 207, Pasha, Kristov prvi posjet 48, 49
208 na posljednjoj 533, 542
Oduzeti u Bethezdi, 150, 151 Njegov nedolazak 295, 320
Opratanje, pravo 497, 498 rasprava meu uenicima 533, 534
Opravdanje djelima, naelo neznabotva veera Gospodnja 542, 543
i palog judaizma 21, 217, 218, 309 Pasi jaganjce moje 669, 671
plodovi 22 Pastir, Krist dobri pastir 392-393
Opsjednuti djeak, nemogunost ueni- Pastiri, betlehemski 25, 26
ka da ga izlijee 349-352 s Istoka i stado 393, 395
Krist ga izlijeio 349-352 Pereja, Ivanova sluba u njoj 163, 401,
Opsjednut zlim duhovima, dvojica iz Ga- 406
dare 270, 271 Kristova sluba u njoj 401, 406
izlijeen u Kafarnaumu 194, 195 Petar, dolazi Kristu 99
Ope kazalo 715
duhovno poznanstvo s Kristom 672, zato su ih Hebreji pogreno tumaili

673 160, 161, 184, 185, (Vidi Proroan-
hodanje po moru 305 stvo)
karakter 99, 306, 559, 671, 672 Pisma, kao zapis meu oima, znak na
Kristova opomena o odricanju 559 ruci 503
Kristove rijei Idi od mene, sotono Pjesma, anela za Kristova roenja 25,
nisu upuene njemu 340 26
Kristovo se koritenje amca isplatilo Krist njen tvorac 7
189 na bogosluju 226
na grobu 652 ptica, Boji glas 220, 221
naroiti poziv da se sretne s Kristom o stvaralakoj moi 220
u Galileji 654 za stvaranja 220
nije htio vidjeti kri u Kristovom radu za uskrsnua i uzaaa 646, 687, 689,
339, 340 690
nije temelj i glava Crkve 336, 337, 674 ulazi u na dom sa siromanima 530
pretkazana njegova smrt 672 Pjesma u vjenosti, kri 7
preobraaj karaktera 671 spaeni 92
prilikom Kristova suenja 585, 588 Pjevanje, Isusovo u mladosti 46
trostruka proba 669, 671 kod Hebreja 42, 48, 365, 366, 468
u Getsemaniju 567, 570, 575, 576 za posljednje Pashe 557 (Vidi Pjesma)
u ulovu otkriveno Kristovo boanstvo Plemenitost, Ivana Krstitelja, najuzvienije
187, 668, 669 vrste 167
uvjerenost u poniznost 187 Plemi, i njegov dom postali uenici 149
Pilat, dojam iz susreta s Kristom i po- Krist izlijeio sina 146-148
znavanje po kazivanju 598, 600 Krist trai vjeru 147, 149
grinja savjesti nakon Kristova uskrs- svjedok o Kristu 192
nua 648 Pobjeda, Kristova 335, 403, 513, 516,
neodlunost, sebinost 605, 606, 609- 564, 684, 685
612 Pobjedonosni, ulazak u Jeruzalem 466-474
njegov karakter kao suca 598, 599 predmet razgovora 468
opomena njegove ene 598, 606 predslika Kristovog drugog dolaska
osvjedoenje za suenja Kristu 600, 475
601, 612 uenici ponavljaju proroanstva o Kri-
smrt 612 stu 473, 774
Pisma, (Stari zavjet) kako su ih gledali Zapis meu oima, 503
Samarijanci 141, 142 Pokajanje, odlaganje, grijeh protiv Svetoga
na grkom iroko rasprostranjena 19 Duha 257
njihovo poznavanje i oslanjanje na njih plodovi 236, 237
43, 55-60, 83, 86, 225, 369 poziv Ivana Krstitelja 68, 69
Njegovo uenje zasnovano na 113, pravo 236
127, 159, 160, 174-176, 179, 192, Pokornost, apostolska 425-237
222, 223, 241, 321, 330, 395, 405, u Kristu, mir 263, 265
424, 445, 484, 489, 497-499, 501 uvjet opiranja kunji 313
objanjenje Pisma uenicima 99, 280, Pomirenje, s braom 244, 245, 361-664
405, 523, 657, 658, 677 Pomo, za sve koji trae 247
otkrivaju Krista 159, 169, 658 Poniznost, Kristova, uzrok odbacivanja 98,
pogrenim tumaenjem sijanje nevjer- 160, 185
stva i vjera unitena 184, 196, 197 plod Svetoga Duha 96
sumnja stvorena Judinim koritenjem prije poasti 357
593 prilikom sagledavanja boanske svjet-
uenici razumiju Pisma 405 losti 187
vjera u njih unitena rabinskim ue- Popularnost, nije mjerilo istine 184, 375
njem 192, 196, 197, 374, 402, Poputanje, u naelima 385
716 Isusov ivot
Obitelj, dokaz o srodstvu 524 slika duhovnog oienja 536, 538

Krist kao lan zemaljske 524 Pranje ruku, obred 320
kranska, Kristova kola 420 Oprost grijeha, povezan s Bojom prav-
ljubav i ljubaznost 420 dom 14, 631, 632
nebeska i zemaljska, jedna u Kristu Kristova mo da oprata pokazana u
12, 13, 260, 404, 689, 690 iscjeljenju oduzetog 206, 208
odnosi 260 Blagdani, kod Hebreja, Kristov nedolazak
prvo polje kranskog djelovanja 679 (Vidi Pasha) 367
veze, ne uzdrati se od rada za Boga obiaji 514, 534
106 suprotnost izmeu njega i Krista 486,
Porez, cilj Hebreja prilikom traenja 354 581 (Vidi Ana, takoer Kaifa)
Kristov razlog za plaanje 355
neki slojevi osloboeni 354 Rabinski zakoni, osuditi ih znailo je bo-
Rimljanima, Krist je potvrdio davanje gohuljenje i izdaju 153
494, 599 posljedice uenja 15, 16, 21, 55, 57
traen od Krista 354 Djelatnici za Krista, biti uvijek miran 383
Porok, posveen kao religija 32 dunost da nose evanelje svijetu 513,
Posao i vjera, Kristov primjer 46 514
kranin treba predstavljati Krista 453 javno ispovijedati naela 285, 287
Poslunost, Bogu za nae dobro u ovom nagrada 246, 514, 515
ivotu 84, 85, 241, 242 ne aneli, ve ljudi 233, 234
Kristov primjer, prema roditeljima 45, ne traiti savjet od nevjernih 284
53, 59 nitko ne smije obeshrabriti 358, 359
mora doi iz srca 554 oholi odbaeni 357
prema Bogu 11, 55-56, 58, 59, 74, 80, osobine 188-190, 217, 291, 293, 300
84, 86, 88, 106, 139, 140, 156, poeti tamo gdje se nalaze 679
262, 263, 515, 571, 572 pridobiti djecu za Isusa 422
Post, farizeja i Ivanovih uenika 214-218 primanje blagoslova kako ga daju
i molitva za iscjeljenje 352 299, 300
Kristov, u pustinji 78 propovjednici trebaju uiti vjernike da
ne za uenike dok je Krist bio s njima to budu 682
214, 215 prouavati Boju rije i traiti njen
pravi 216, 218, 246 savjet 284, 285
Posveenje Bogu, stjecanje tjelesne i sluiti bolesnima i siromanima 280,
umne moi uz pomo njega 189, 281, 679
190, 684 suradnici Boji, uenici Kristovi 234
Pravda, Kristova, uvjet za Nebo 236 suradnici s anelima 234
plod ljubavi, izraena u milosti 632, sva sila i milost Neba 189, 364, 551,
usklaenost s Bojom voljom 244 553, 557, 564, 565, 684
za sve 238 svi mogu postati 189, 190, 272, 273,
ivot, ne teorija 243, 244 352, 359, 679, 680
Poziv, apostola kraj Galilejskog mora 187, svjedoiti za Krista na sudovima 284
188 spona izmeu Krista i ljudi 233, 234,
Poznavanje istine, ovisi o odbacivanju 239
grijeha 372, 382, 405, 406 to sliniji djetetu to uspjeniji 357
Prikladnost, razlog za Kristovu osudu na u dodiru s Bogom, u dodiru s ljudima
smrt 441, 442 404
Pranje, obredno, uenici optueni da za- Radost Kristova, 139, 140, 335, 620-622
nemaruju 320 mi je trebamo dijeliti 515
Pranje nogu, djelovanje na Judu 535 Radost, u vezi s Bogom 404
na Petra i njegovu subrau 535, 536 kranska dunost 111, 112, 236, 422
Krist uenicima 534-536 Radoznalost, Krist ne odobrava 308, 381,
primjer i obred 538-540 604
Ope kazalo 717
Raspee, samog sebe 341 Pogreb Isusov, 638-640

utjecaj na apostole 638 Saloma, Herodijadina kerka, na Herodo-
promatrae 625, 627, 636 voj gozbi 169
Razbojnik, koji se kaje, njegova vjera 620, Samarijanci, Kristov primjer u osobnoj
622 slubi 142
Kristov oprost, dokaz njegova boan- neprijateljstvo s Hebrejima 131, 138
stva 622 rad apostola meu njima, nakon
njegova vjera, radost za Krista 620, Kristova uzaaa 142, 401
622 uenici poslani njima 400, 401
obeanje dano njemu 622 vjera i povijest 138, 139
ranija spoznaja o Kristu 620 vjerovanje u Mesiju 141, 142
zaveden od sveenika i poglavara 620 Samarijanac, milostivi, pria stvarni do-
Razgovor, 54, 256, 304, 404 gaaj 409
Razgovor, djece 419, 420 predstavlja Kristovu misiju 411, 412
natprirodan 256, 257, 331 Samarijanka, misionar za Krista 139, 140,
postupan 125 144
preobraaj putem razgovora 360 (Vi- mudrost i takt u Kristovu postupanju
di Novoroenje) s njom 135-139
slobodna volja u njemu 383 traga za istinom 139
Razmiljanje, i molitva, Kristov primjer Samarijanski gradovi, sedamdesetorica
58, 59, 78, 81, 199 poslani njima 401
korist 53, 54, 89, 292, 549 Samarijansko selo, nisu ugostili Krista 400
o Kristovom ivotu 54 Samodovoljnost, 404
Razum, mo da se uoi razlika izmeu Samoodricanje, Krista 318, 236
dobra i zla 374 rada s Kristom 340, 341 (Vidi Pokor-
Red, Kristov primjer 652 nost)
Reformatori, odvajanje od postojee uvjet za primanje Svetoga Duha 132
Crkve, isto u nae vrijeme 174 Samoportvovnost, anela 8
Revnost za Boju slavu, usaena Svetim Bog izvor 7, 32
Duhom 333 Ivana Krstitelja 131, 132, 171
Ribari, zato su izabrani za apostole 188, Kristova radost u tome 335
189, 668 Kristova 7-13, 32, 90, 360
Ribe, udesni ulov 186, 187, 669 Kristovu, Sotona ne moe razumjeti
Rijei, prazne i loe utjeu na misli i 78, 79
karakter 256 naelo uvijek zahtijeva 211
Rimska straa, za Kristova uskrsnua 646, najvea ast 173
647 njegov vijenac 171
Rimski asnici i vojnici, suosjeaju s Kri- prikazano u prirodi 7, 8
stom 581, 589, 590, 609, 625, 637 Sotona se bori protiv njega 171, 172
Roditelji, Kristov primjer za njih 45, 51, uvjet prilaenja Kristu 446
53, 420, 622, 623 Samoportvovna ljubav, zakon ivota 7
Rodoljubi, Hebreji su se smatrali, time Samosvladavanje, najvei dokaz plemeni-
to su ubili Krista 443 tosti karaktera 237
Ruka, i noga koja sablanjava da se od- stjee se u djetinjstvu 64, 65
sijee 359, 360 Samouzvienje, dovelo Sotonu do pada
Rukopis Kristov, u prirodi 7, 8, 43 9, 356, 357
i nebesko kraljevstvo 358
SA DUCEJI, na suenju Kristu 581 onesposobljuje ljude za Kristovo djelo
nauk, lanovi, stav 157, 440, 495-497 357
pitaju Krista o uskrsnuu 497, 498 sve lane religije potjeu od njega 224
u neprijateljstvu s farizejima, ujedinje- Sarepta, udovica, zato je posebno istak-
ni s njima protiv Isusa 329, 330, nuta 180
440, 495 Sotona vri pritisak 400 (Vidi Sila)
718 Isusov ivot
Savjet, apostoli traili od Krista 280, 290 Krist se otkrio njima 390, 391
nevjernih ne treba traiti 284 pred farizejima 387-390
osloniti se na Boji, a ne ljudski 554 slijepi prosjak 386, 387, 681
Savjet farizeja i izlijeeni slijepi ovjek Sloboda, samo u Kristu 383, 393
387-390 Sluba, blagoslov 262
kuje zavjeru o smrti Isusovoj i Laza- crkva osnovana za slubu 531, 679
revoj 455 (Vidi Veliko vijee) dobrobit 531, 532, 539, 540
Savjet na Nebu, 629 dokaz veze s Kristom 360, 361, 448,
Sotone i otpalih anela 79, 153, 154 449, 528, 533, 534-540
Savrenstvo, Bog u nama vidi Krista 387, izljeenje opsjednutog djeaka, pou-
551, 553 ka 352
kako postii 86, 245, 246 Kristov primjer 411-413, 531, 538-540
karaktera Krist mjerilo 245 (Vidi Samoportvovnost)
Zakona 241-243 njezin utjecaj na bolesne i jadne 280,
Sebinost, izgoni Kristovu ljubav 181, 361 679, 680
smrt 341 podrijetlo u Bogu 538, 539
prijei znanje o Bogu 238 rezultat Kristove, vidljiv nakon njegove
vodi licemjerstvu 332, 333 smrti 118, 120, 129, 141, 204
zamjenjuje Boji Zakon predajom 333 zakon ivota 7, 8, 246
Sedamdeset sedmica, iz Daniela 9, 24, Kristovog kraljevstva 448, 449
174-177, Smokva, nerodna, prok letstvo 475-478
Sedamdeset uenika, 403 pria o njoj 478
Sinagoga, bogosluje 15, 179 Smrt, Krist oslobaa od prirodne i du-
Krist se pridruuje 47, 179 hovne 254
Sinaj, svjetlost prilikom davanja Zakona neznanje Hebreja 18
usporeena s onom u Hramu 114 samo san 431, 455, 651
Veliko vijee, lanovi, sluba, svojstvo i Smrt Kristova, ovjekov ivot kroz nju
vlast 94, 577 312, 313
ispitivanje rada Ivana Krstitelja 94-97 ispunila Jeruzalem tugom 641, 642
Krist doveden pred njega 152, 158, nastupila zbog slomljenog srca 638
159, 580-583, 589, 590 prikazana zrnom penice 513, 514
kri vlastiti zakon za suenja Kristu u vrijeme veernje rtve rtveno ja-
577, 585 nje pobjeglo 627, 628
osvjedoen u Kristovo boanstvo 441 Smrt Kristova, nakon Lazareva uskrsnu-
u Nikodemovoj odsutnosti planira Kri- a 440-442, 455
stovu smrt 440-443 zato to je tvrdio da je Bog 155, 156,
zavjerama protiv Krista suprotstavlja 385, 556
se Nikodemu 123, 376 zavjera hebrejskih poglavara 119, 123,
Sirofenianka, zato ju je Krist odbio 302 156, 372, 373, 386, 388
Siromani, Kristov nalog: Dajte im jesti Snop, obrtani, Krist; takoer i uskrsli pri-
299 likom njegova uskrsnua 649, 650,
njhova bijeda, vjernici kraj Hrama 113- 690
115 Sol, dodavana rtvenim prinosima 360
sam Krist usporedio se s njima 528- Sol zemlji, 241, 360
531 Sotona, djeluje tako da izazove nesugla-
sluei njima, sluimo anelima 530 sice 212, 213
tlaeni u Judeji 16 da obeshrabri, pobijedi i uniti Isusa
Siromani duhom, 235-238 79, 196, 340, 608, 619, 629-631
Sjeme, pouka u evanelju 140, 141, 297, da sprijei njegovo uskrsnue 646,
514 648
Sjetva i etva, simbol evaneoskog rada da uniti Boji Zakon (Vidi Zakon) u
140, 141 posljednje vrijeme 196, 197, 633
Slijepi i nijemi, izljeenje 255 izaziva smrt Ivana Krstitelja 172
Ope kazalo 719
izaziva sumnju, obeshrabrenje 286 Njegov dokaz o Davidu i sveenicima

kua sve ljude 79 223
osveuje se Kristu izazivanjem pomora objavljena na Sinaju 221
ivotinja 286, 287 ogranienja hebrejska 152, 221-224
radi da krivo predoi Boga 9, 22, 32, opravdana zakonom o obrezanju 372
78, 286, 629 pravo svetkovanje 155, 220, 223, 226,
u Kafarnaumu 194, 195 227
u sinagogi u Nazaretu 180, 181 prizori u subotu nakon raspea 640-
vlada ljudima preko neznabotva i 644
judaizma 21 svetkovana prilikom stvaranja 220
zloin, ludilo, smrt 273 svetkovali je uenici u vrijeme
Sotona, izgled i umna mo 90, 167 razorenja Jeruzalema 521
kao aneo svjetlosti 81, 82, 88 svetkovalo ju je hebrejsko roblje 14
Krist naa obrana 92, 256, 257, 273, svetkovanje izdvaja Hebreje 221
403, 404 svetkovat e je spaeni 636
u Cezareji Filipovoj 339, 340 svrha 220, 224, 226, 227
u pustinji 91 vjena obveza 221
krani priaju previe o njemu 404 Sud, Boja pravda opravdana 33
mrnja prema Kristu 27, 172, 286 ovjek izrie sebi 32, 33, 385
navodi Pisma 88 ispitivanje na sudu 528
ne moe natjerati na grijeh 88, 172 Kristovo djelo na sudu 158
pad s Neba i konano unitenje 403, osuda zbog zanemarivanja istine 367
633 Sudski postupak Kristu, da se utvrdi kriv-
postojanje zato je doputeno 629- nja 577, 589
631 dvojba sveenika 598, 599
poznavanje proroanstava i rtava koje Krist dva puta bievan 607, 608, 612
su upuivale na Krista 78 krivnja poricana od Pilata, prihvae-
prekinuo raniji pristup anelima, na od Hebreja 612, 613 (Vidi Pilat)
nakon Kristove smrti 631 lano svjedoanstvo 599
savjetovanje s otpalim anelima 79, odvoenje Herodu 602
153, 154 osloboenje Barabe 607, 609, 610
tvrdi da polae pravo na ovaj svijet pred Anom 577-580
78, 90 pred Herodom 601, 603
u ljudskom obliku 607, 619 trai udo 603, 604 (Vidi Herod An-
Spasenje, vjerom 309 tipa)
Spiritizam i teozofija, 197 pred Kaifom i Velikim vijeem, nou
Spomenici, mrtvima 509 580-584
Stijena, Kristovo uenje 248 pred Pilatom, prisutno i Veliko vijee
Strah, rezultat nevjerstva 269 598
Straenje i molitva, gubitak za uenike proturjena svjedoanstva svjedoka
zbog zanemarivanja 344, 347, 588, 581, 582 (Vidi Kaifa)
589 razlog za ubrzanje 580
za Kristov drugi dolazak 525 suprotnost izmeu Optuenog i tu-
Subota, Boje djelo i djelo prirode 155 itelja 600
Gospodar 159, 223, 226 ujutro 589
Krist i uenici optueni za krenje 152, zahtjev da se razapne 607, 608, 612
222, 224, 387-390 zbunjenost Pilata 600-602
Krist je nainio 220, 286 Suha ruka, iscjeljenje 224
Krist je potovao 155, 222, 225 Sumnja, donosi tamu 305
Krist se odmarao kod stvaranja, a i u opasnost od izraavanja 256
Josipovom grobu 636 Sumnjiavi, Kristov primjer postupanja s
Njegova namjera prilikom iscjeljenja njima 666
154 Suradnja, ovjeka s Bogom 233, 234
720 Isusov ivot
pouka iz Lazareva uskrsnua 437, 438 vjerske voe ponavljaju sad njihove
s Kristom sila koja se prima iz nje greke 31, 161, 174, 184, 197
684 zapeauju grob 644
Svadba, Krist je potovao vjenanje 110 zavjera protiv Krista 119, 120, 123,
Svadbena sveanost, cilj njegove 153, 161, 372, 373, 376, 386, 440-
prisutnosti 104, 109, 110 443, 455
Kristova rodbina 104 Sveta veera, otvorena 545
spaenih sa Spasiteljem 110 Sveti Duh, brani svaku skruenu duu
Svakodnevni ivot, vjeba za uzvienije 403, 404
dunosti 306 daje darove obeane u Evanelju 678,
Sveenici i leviti, trebali su predstavljati 680
Boju milost 409 daje zdrav um 273
Sveenici i rabini, karakter 15, 16, 113- Njegovo izlijevanje zahtijeva pripremu
115, 160, 161, 166, 184, 185, 188, 684, 688, 689
205, 207, 213, 214, 217, 218, 224, Njegov rad nadahnjuje pravo bogo-
330, 409, 410, 642 sluje 139
kod rimskih asnika 475 preobraava karakter 125, 126, 129,
kraj kria, odjek Sotonine poruge 619 139, 557
osobno kao dijete 49-51 osposobljuje uenike za dunosti u cr-
preko mudraca 37, 38 kvi 663
preko Nikodema 129, 130 otkriva duboke Boje istine 336
ljubomorni, na Ivana Krstitelja 133 otkriva Krista u njegovim sljedbe-
na Krista 133, 152, 153, 174, 637 nicima 556
na mudrace 37, 38 oivljuje sve sposobnosti 189, 190,
na gozbi kod Mateja 212, 213 393
nakon uskrsnua 647, 648, 649 podsjea na istinu 285, 556
njihovo miljenje odvraalo narod od pomae svima koji trae istinu 385,
Krista 374, 402, 502, 503 556
njihovo uenje suprotno Kristovom pomae svima koji trae Isusa 238,
152, 153, 185, 192, 197 556, 557
njihov strah i osvjedoenost nakon pomae uenicima u sukobu sa Soto-
Kristove smrti 637, 641, 643, 644 ninim silama i onda kad odgovaraju
oieni gubavac i oduzeti 203, 204, za svoju vjeru 284
206, 209 slui se preko nas 557
odbacili Krista 38, 51, 55, 98, 160, sprijeen nevjerstvom i neaktivnou
161, 174 Crkve 682
optuuju Krista 152 surauje u propovijedanju rijei 556,
osuuju Krista, sami sebe osudili 385 557
posljedice koje su doivjeli odbaciva- uzdie i oplemenjuje 273
njem Krista 184, 509, 510, 611-614 Sveti Duh, grijeh protiv Njega 255, 256
prava suprotnost, Ivanu Krstitelju 166 opomena za nas 479, 482
Kristu 502, 581 poziva na pokajanje 256, 257
pred Pilatom i Herodom 598-604, 610- rezultat odbacivanja od strane hebrej-
612 skog naroda 183, 478, 479
razlozi za odbacivanje 184, 185, 442 rezultat zapostavljanja 171, 257, 403
Sotona, zaetnik 154 Sveti Duh, javljanje
usporeeni s glumcima u kazalinom Isusovoj majci 42
komadu 21 Ivanu Krstitelju 66
u svom posljednjem javnom uenju i mudracima 36
udima 440, 494-501, 502-511, Natanaelu 99, 100
575, 576 Nikodemu 126
uvjereni u Kristovo boanstvo 51, 117, Pilatu i Herodu 600
255, 369, 372, 375, 581, 609 Samarijanki 139
Ope kazalo 721
Savjetu koji je skovao zavjeru o Kris- kritizira Krista, farizejstvo prema Mariji
tovoj smrti 442 462-464
imunu i Ani 30 njegova gozba u ast Kristu 455
uenicima prije Kristova uzaaa 663 imun iz Cirene, nosi Kristov kri 615
Zahariji 64 imun, svjedok za Krista 30, 382
Sveti Duh, Kristov najvei dar sljedbe-
nicima 554, 555 TA MA OKO KRIA, obavijala Kristovu
Kristov predstavnik 283, 555 samrtnu borbu 624, 625
oganj koji saie 70, 71 simbol tame koja je obavijala narod
poetak vjenog ivota 312 626
sredstvo preporoenja 70, 125, 556 simbol tame koja je obavijala Njegovu
usporeen s vjetrom 125, 126 duu 625
Utjeitelj, Duh istine 556 skrivala Boju prisutnost 624
Svetite, hebrejsko Teokracija, Hebreji je odbacuju odbaci-
simbol Krista 10, 11 vanjem Krista 612
slika nebeskog Svetita 122 Tir i Sidon, Krist u njihovoj okolici 324
Svijet, na, bit e potovan vie od svih Tjelesni rad, 45
ostalih svjetova 13 Toma, Kristovo postupanje s njegovim
izgubljena ovca 572 nevjerstvom 664-666
sredite zanimanja cijelog Neba 286 Trovanje, obeanje zatite protiv njega
udbenici za svemir 7 678
Svinje, unitene u Gerazi 271, 272 Trs, Izrael 560
Svinjsko meso, zato je zabranjeno kao Krist pravi 560-562
hrana 509 Tugovanje, istinsko, ne melankolija 236
Svjedoanstvo, Ivana Krstitelja 167 uenika, nakon Kristova uskrsnua
osobno iskustvo 101, 102, 271, 272, 654, 655
277, 278, 287, 293 Tuitelji, revnost, da bi sakrili svoju kriv-
svi trebaju postati 277, 287 nju 376, 378
za Krista blagoslov za nas 278 Tvrava, obraena dua je Kristova tvr-
Svjetlost, slika Boje prisutnosti 380 ava 256, 257
Svjetlost od Boga, blagoslovi obraanja
pozornosti na nju 180, 181 UBOJSTVO, mrnja 244
nuna djelatnicima za Boga 217 Uenici, da ine vea djela od Krista 551
rezultati odbacivanja 255, 402, 478, (Vidi Apostoli)
479, 610, 611 dvojica na putu u Emaus 657
svjetlost i tama, ljudi slobodno mogu Kristov primjer i uenje protiv pre-
birati 374 daje 280
uvjet za primanje 139 nakon Kristova uskrsnua 653-655
Svjetlost svijeta, Krist 380, 391 nakon razgovora o kruhu ivota 315,
uenici 240 316
Svjetovna politika, pravedna naela, ne nalog na gori u Galileji 675-679
zajednitvo 247 njihove nade prilikom sveanog ulaska
svjetovna ambicija i obiaji ropski 466, 616
jaram 263 njihovo nevjerstvo kad je nahranjeno
Svri se, rijei upuene Ocu 403, 626, pet tisua ljudi 229, 230, 295, 329
627, 629, 634, 690 njihovo razumijevanje Krista Duhom
utjecaj na kapetana kraj kria 636 Svetim 405
ator od sastanka i hram, podizani prema pogreno miljenje o Mesiji 658
nebeskoj slici, predstavljaju Krista, prva petorica slijede Krista 98-100
a i uenike 156, 157 rabinsko pogreno shvaanje Mesije
imun iz Betanije, 455 336
Kristova njenost u postupanju s njim sedamdesetorica s Kristom kad su ot-
463, 464 poslana dvanaestorica 401
722 Isusov ivot
svi iskuani 211, 315 nakon etrdeset dana 686

utjecaj, farizeja 332, 333 slava Ga je pratila 689
Jude na njih 456, 593, 594
Udbenik, na svijet za svemir 7 VELIINA, istinska 167, 173, 357, 358,
Ugaoni kamen, Salomonova hrama, sim- 448, 538, 539
bol Krista 489-492 Ivana Krstitelja 64, 167, 168
Uhode, prate Krista 161, 203, 206, 220, Veliki uitelji, sva njihova svjetlost od
222-224, 241, 320, 372, 494 Krista 380, 382
Ulov, drugo udo, obnova naloga ueni- Vijenac rtve, 171
cima 668, 669 Vino, i voda, simboli 107
Umjerenost, pouka, iz uda s kruhovima na gozbi i Gospodnjoj veeri nepre-
i ribama 296, 297 vrelo 108, 542
iz Kristova odbijanja napitka na kriu na svadbi 107
619 novo u nove mjehove, pria 216-218
od Ivana Krstitelja 64, 65 Vjera, daje silu 277
Unitenje Jeruzalema pretkazano 472, 511 dodir vjere razlikuje se od sluajnog
predstavlja unitenje svijeta 616 (Vi- dodira 277
di Drugi Kristov dolazak) donosi izljeenje dui i tijelu 150, 206-
predstavljeno konano unitenje Heb- 208
reja 475 klju znanja 99
unitenje Jeruzalema i kraj svijeta, Krist pobijedio vjerom, tako i mi 85,
proroanstva ispreplitana 519 86, 564, 565, 627
zlih, ne sudakom moi 70, 71, 633, Krist ivio njom kao na primjer 269,
634 313
znaci 521-524 njezino kuanje 333
Uskrsnue, duhovno i doslovno Kristo- odrie se neovisnosti 251, 269
vom silom 156- 159, 252-254, 311, oslanja se na Kristovo boanstvo 86,
312, 435, 523, 650, 651 129
Krist poduava saduceje o njemu 497, poiva na Bojim obeanjima 89, 149
498 put k Nebu 309
mnogi uskrsli prilikom Kristovog 649, razlikuje se od pretpostavke 89
650 sve je mogue njome 350
Mojsije i Ilija na gori preobraenja vie nego intelektualni pristanak 377
predstavljaju one koji e pr vi us- Vjera, primjeri
krsnuti 345, 346 gubavca 201
prepoznavanje prijatelja tom prigodom kapetana 250, 251
663 Kristova, utiava buru 268, 269
prihvaanjem Kristova ivota ovdje 312 od dranja Zakona 125, 217
Uskrsnue Kristovo, dojavljeno sveeni- mudraca 35, 36
cima i Pilatu 647, 648 nakon to je nahranio pet tisua ljudi
na dan prinoenja snopova 649, 650 298-300
Njegovom silom 649 nemonog ovjeka 150, 151
predstavlja uskrsnue pravednika 663 oca opsjednuta djeaka 350
Uskrsnue Lazarevo, krunski dokaz Kris- oduzetog 206-208
tove boanske prirode 440 Petrova za hodanja po moru 306
zalog uskrsnua pravednih 445 plemia, nuna za izljeenje sina 147,
Utjecaj, ovisi o onome to jesmo 102, 149
240 pouka vjere Zahariji za roenja Ivanova
Utjelovljenje, cilj 10, 246, 293 62, 63
simboli njegovi 10 razbojnika na kriu 620, 621
Uzaae Kristovo, kao zastupnik njego- Sirofenianke 324-327
ve crkve 551, 653, 690 usporeena s goruinim zrnom 352,
na dan uskrsnua 653 533
Ope kazalo 723
Vjerska pripadnost, nedovoljna za spa- netono predstavljen od Sotone 11, 15,

senje 243, 244 16, 80, 631, 632
Voda, Krist hoda po njoj 305 poslunost njemu, rod vjere 89
ivota, Krist izvor 137, 370 potvren Njegovom smru 341, 633
Volja, Boja, zakon ivota 262 prestupljen u mislima ili pogledu 244
oslobaanje volje kod obraenja 383 u dovoenju ljudi ka Kristu 242
sredstvo tjelesnog iscjeljenja i obrae- uvjet za vjeni ivot 408, 424
nja 150, 151 zato je objavljen sa Sinaja 242
u slubi Bogu 554 Zakon, prirodni, ui duhovnom 422
u shvaanju istine 372 Zakoni prirodni, Boji zakon 679
Vrapci, Boja skrb za njih 247, 286, 287 zakonik, najvea zapovijed 498-500
Vrtlar, pouka u odgoju djece 420, 422 pita Isusa o uvjetima vjenog ivota
408
ZABLUDJELI, Juda kao primjer 544, 545 Zakoni zdravlja, Ivan Krstitelj 64, 65
Kristovo milosre prema njima 464 Krist ih je potovao 28, 45
Kristovo pravilo za postupanje s nji- svi ih krani trebaju potovati 679
ma 361, 362, 663, 664 uvjeti tjelesnog ozdravljenja 681, 682
saaljenje i ohrabrenje 412, 413, 422 zahtijevalo se da ih Izrael potuje 681
takoer i Petar 672 Zavjesa, razderana u Hramu 120, 175,
Zaharija, njegovo nevjerstvo 62 584, 627
u Hramu, susret s anelom 62, 63 Zavjet otkupljenja, potvren prilikom Kri-
usporeen s Abrahamom i Marijom 62 stova uzaaa 653, 689, 690
Zaharija, prorok, njegovo ubojstvo 510 Zdravlje, dobiva se kroz pomirenje s Bo-
Zahvaanje vode, obred za Blagdana gom 208
sjenica 365, 366 Kristovo 28
Zahvalnost, blagoslov u iskazivanju 277, Zeleno i suho drvo, predstavlja Krista i
278 nepokajana grjenika 616
ugodna Isusu 460, 461, 463 Potres, za Kristove smrti 627
Zajednica, s Kristom u patnjama, najvea za Kristova uskrsnua i drugog dolas-
ast 175 ka 646
Zakej, carinik, uvjeren uenjem Ivana Zli duhovi, Boja R ije naa obrana od
Krstitelja 450 njih 196
dokaz pokajanja 451, 452 istjerani, opet se vraaju 256
otpoinje obnovu 450-452 Znaci, drugog dolaska 522-524
susret s Isusom 450 prate one koji vjeruju 678, 680-682
Zakletva, u sudnici Kristov odgovor 582, razorenja Jeruzalema 521
583 Znak Kristova boanstva, itanje misli
Zakon (Dekalog), Boanska cjelina 408, 119, 372, 542, 544
498, 499 krotkost prilikom vrijeanja i muenja
da bude blagoslov 226 600, 608, 609
ispit, karaktera 69, 633 na kriu 619, 620
ljubavi 554 Njegova Rije stalno prisutna 147
isto naelo kao Evanelje 242, 500 od sveenika i starjeina za ienja
izazvat e progonstvo 85, 633 Hrama 119
izopaen predajom 15 (Vidi Predaja) pravi 119, 120, 165, 180, 330, 331
kako se izvrava 245, 408-413, 498- prilika preobraenja 344, 345, 347
500 Samarijanci nisu traili 141
Krist ga je drao i opravdao 11, 55, Sotona je zahtijevao 82
56, 58, 157, 241-243, 632 traili rabini, farizeji i saduceji 141,
Krist njegov davalac 241 309, 329, 330
ljubav, ne sebinost 11, 15, 16 traio plemi u Kani 146, 147, 149, 250
model za izgradnju karaktera 156, 157 u Hramu 515, 516
nepromjenjiv 242, 632, 633 vei od uda 83, 331, 378
724 Isusov ivot
za krtenja 73, 75, 97 kuanje za sve Kristove sljedbenike

Znak, djelovanje Svetog Duha 333 211
proroka Jone 330 Marije iz Betanije 460, 461
Grm, koji gori simbol utjelovljenja 10 predmet razmiljanja 54, 549
za Krista od Mateja i prva etiri apo-
ELJA ZA JELOM, Krist ju je pobijedio stola 211
81, 85, 86, 108 rtve, cilj hebrejskih 224, 385
Krist nije osigurao nikakvu luksuznu Hebreji su sami unitili njihovu djelo-
hranu 296, 297 tvornost 120
povod za pr vu veliku kunju 80 krivo predstavljene od Sotone 15, 16,
rezultat poputanja 64, 80, 81, 85 78
ena, izlijeena od teenja krvi 275, 276 krivo shvaene od Hebreja 76, 113,
ene, iz Galileje na grobu 640, 652, 653 115
iz Jeruzalema oplakuju Krista 615, 616 ljudske, zabranjene 385
ito, pouka o samoportvovnosti 514, Marije i Josipa prilikom Kristova po-
515 sveenja 28
prikazuje Kristovu smrt i uskrsnue neznaboaca, izopaenje pravih 14
513, 514 ovna umjesto Izaka 75, 385
uenici ga trgaju u subotu 222 prodaja u dvoritu Hrama 113, 482
iva voda, Krist je daje 136, 137, 369, same po sebi bez vrijednosti 224
370 simbol Boje ljubavi u Kristu 15, 76
rtva, kako je nagraena Petrova 188 zajednica izmeu Boga i ovjeka 78
Kristova za nas 90, 92, 567-570, 571, rtveni sustav, proroanstvo evanelja
572, 623-626, 629- 631 120, 159, 160
725
Kazalo
Predgovor .................................................................................... 5
01. Bog je s nama ................................................................... 7
02. Izabrani narod .................................................................... 14
03. Kada doe punina vremena .......................................... 18
04. Jer vam se danas rodi Spas ........................................... 24
05. Posveenje .......................................................................... 28
06. Vidjesmo gdje izlazi njegova zvijezda ........................... 35
07. Kao dijete ........................................................................... 42
08. Posjet u vrijeme Pashe ...................................................... 48
09. Dani borbe ......................................................................... 55
10. Glas u pustinji ................................................................... 62
11. Krtenje ............................................................................... 73
12. Kuanje ............................................................................... 78
13. Pobjeda ............................................................................... 88
14. Nali smo Mesiju ............................................................ 94
15. Na svadbenoj sveanosti ................................................. 104
16. U svom Hramu ................................................................. 113
17. Nikodem ........................................................................... 123
18. On mora rasti ............................................................... 131
19. Na Jakovljevu zdencu ...................................................... 135
20. Ako ne vidite udesne znakove ................................... 146
21. Bethesda i Veliko vijee .................................................. 150
22. Ivanovo utamnienje i smrt ............................................ 163
23. Blizu je kraljevstvo Boje ............................................ 174
24. Nije li ovo sin Josipov?................................................ 179
(725)
25. Isusov ivot
726 Poziv na obali mora ........................................................ 186
26. U Kafarnaumu .................................................................. 192
27. Ako hoe, moe me ozdraviti .................................. 201
28. Levije Matej .................................................................. 211
29. Subota ............................................................................... 220
30. I on postavi Dvanaestoricu ......................................... 228
31. Govor na gori ................................................................... 235
32. Rimski kapetan ................................................................ 250
33. Tko su braa moja? ......................................................... 255
34. Poziv .................................................................................. 262
35. Utiaj se, umukni ......................................................... 267
36. Dodir vjere ....................................................................... 275
37. Prvi evanelisti ................................................................ 280
38. Doite... te se malo odmorite ..................................... 290
39. Podajte im vi jesti ........................................................ 295
40. No na jezeru .................................................................. 302
41. Prekretnica u Galileji ...................................................... 308
42. Predaja .............................................................................. 320
43. Sruene ograde ................................................................. 324
44. Pravi znak ......................................................................... 329
45. U sjenci kria ................................................................... 335
46. Isusovo preobraenje ....................................................... 344
47. Sluba ................................................................................ 349
48. Tko je najvei? ................................................................. 354
49. Na Blagdan sjenica .......................................................... 365
50. Meu zamkama ................................................................ 372
51. Svjetlo svijeta ................................................................ 380
52. Boanski Pastir ................................................................. 392
53. Posljednje putovanje iz Galileje ..................................... 398
54. Milostivi Samarijanac ....................................................... 408
55. Kraljevstvo Boje ne dolazi vidljivo ............................... 414
56. Blagoslivljanje djece......................................................... 419
57. Jedno ti nedostaje ........................................................ 424
58. Lazare, izii! .................................................................. 429
59. Zavjera sveenika ............................................................. 440 727
60. Zakon novoga kraljevstva ................................................ 445
61. Zakej .................................................................................. 450
62. Gozba u imunovoj kui ................................................. 455
63. Blagoslovljen koji dolazi Kralj ................................. 466
64. Osueni narod ................................................................. 475
65. Ponovno oienje Hrama .............................................. 482
66. Sukob ................................................................................ 494
67. Isus kori farizeje .............................................................. 502
68. U predvorju ...................................................................... 513
69. Na Maslinskoj gori ........................................................... 519
70. Jednomu od ove moje najmanje brae ...................... 528
71. Sluga slugama ................................................................... 533
72. Na moju uspomenu ...................................................... 542
73. Neka se ne uznemiruje vae srce .............................. 550
74. Getsemani ......................................................................... 567
75. Pred Anom i Kaifom ....................................................... 577
76. Juda ................................................................................... 591
77. U Pilatovoj sudnici .......................................................... 598
78. Golgota.............................................................................. 615
79. Svreno je! ..................................................................... 629
80. U Josipovom grobu ......................................................... 636
81. Uskrsnuo je kako je rekao .......................................... 646
82. Zato plae? ................................................................. 652
83. Put u Emaus ..................................................................... 657
84. Mir vama! ...................................................................... 662
85. Jo jednom kraj mora ..................................................... 668
86. Idite i uinite sve narode uenicima mojim ............. 675
87. Svome Ocu i vaemu Ocu ........................................... 686
Biblijski navodi ..................................................................... 692

Ope kazalo ............................................................................ 699

IsusovZ PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

IsusovZ PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

Ova se knjiga smije umnoavati, djelomino ili

Copyright by Ellen G. White Publications

Ako nije drukije naznaeno, svi su biblijski tekstovi

Zahvaljujemo se obitelji ijom je potporom

CIP - Katalogizacija u publikaciji

WHITE, Ellen Gould

Prijevod djela: The desire of ages. - Kazalo

ISBN 953-183-129-7 (Znaci vremena)

1. Isus Krist -- ivot i djelo

Svaki ovjek nosi u srcu enju za neim to nema. Ovu

portvovne ljude, od uskogrudnih neznalica punih predrasuda

Dat e mu ime Emanuel, ... Bog je s nama. Svjetlost spo- 19

je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvije-

Ovaj je zakon prekren na samome Nebu. Grijeh je potekao

u Svetitu, usred svojega naroda. Tijekom cijelog njihovog za-

Mojsiju govorei: Ja sam koji jesam... Ovako kai Izraelcima:

svoju rije. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na ple-

27 Vie od tisuu godina hebrejski je narod oekivao Spasite-

Meutim, Izraelci su svoje nade usmjerili na svjetovnu veli- 28

bjegli kunju idolopoklonstva, zatvorili prema svijetu. U upu-

jeha, ve osloboenje od Rimljana. Oekivali su da Mesija doe

31 Ali kada doe punina vremena, posla Bog svoga Sina... da

su bolje razumijevali biblijska proroanstva o Mesiji nego uitelji

kneza koji e uspostaviti svoje kraljevstvo u Izraelu i koji e

Obredi to ih je sam Bog uspostavio postali su sredstva za zasljep-

ljudskoj izopaenosti, znaci milosti neprekidno su se pokazivali.

43 Kralj slave duboko se ponizio da bi uzeo ljudsku prirodu.

Nebeski su vjesnici zapanjeno promatrali ravnodunost tog

Bog objavljuje: Jer na ednu u zemlju vodu izliti i po

su im rekli. A Marija je pamtila sve te dogaaje i razmiljala o

50 Oko etrdeset dana nakon Kristova roenja, Josip i Marija

Prigodom osloboenja Izraela iz Egipta, ponovno je izda-

nici su vidjeli samo ovjeka i enu odjevene kao Galilejce, u

vjek imenom imun. Bio je pravedan i poboan i oekivao je

Marija je razmiljala o imunovom otvorenom i dalekose-

podnosi nikakvu rtvu za njihovo dobro. Meutim, darovanje

ne, nije bilo nikakvog razloga za nezadovoljstvo. Kad se otkri-

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja 59

Njegov dolazak blizu i da e se zemlja napuniti spoznje Go-

vali. Uavi u Sveti grad uputili su se prema Hramu. Na svoje

i ljubazno je primio strance. Raspitivao se o vremenu pojavlji-

seljaci, bili su Njegovi jedini uvari. Je li mogue da je to Onaj

i svoje darove. Svoje zlato i srebro, svoj najdragocjeniji zemalj-

najsliniji. Ve je njegovo stupanje na prijestolje bilo obiljeeno

68 Djetinjstvo i mladost Isus je proveo u malom planinskom

Od najranijih vremena vjerni u Izraelu s velikom su pozor-

7,15) Budui da je stekao znanje na nain koji je dostupan i

an svim borbama s kojima se i mi sreemo, kako bi nam mo-

je takav rad dostojan potovanja. Vjeba koja ui ruke da budu

Njegovih sluatelja usmjeravale su se s mjesta njihovog zemalj-

75 Dvanaesta godina bila je kod Hebreja prijelomna godina

Eto, noge nam ve stoje

reda pashalne slube. Iz dana u dan sve je jasnije sagledavao

duhovne istine, i kad bi Isus poeo svoju slubu, mnogi bi Ga

lom svom drutvu. Protrnuli, sjetili su se kako Ga je Herod po-

Mariji: On e biti velik i zvat e se Sin Previnjega, Gospodin

kad bude izaao iz groba, njezina e se alost opet pretvoriti

Od svojih najranijih godina hebrejsko je dijete bilo okrueno 84

od Njega da prihvati opa naela i predaju koju su ostavili stari

je va kredo? Kojoj crkvi pripada? Koristio je svoju silu na

nije teio za svjetovnom veliinom i bio je zadovoljan ak i naj-

Bilo je nekih koji su traili Njegovo drutvo, osjeajui mir