TOMA AKVINSKI
1 IZABRANO DJELO
Izabrao i preveo
+ TOMO VERES
Drugo znatno progireno i dotjerano izdanje priredio
ANTO GAVRIC
Nakladni zavod Globus
Zagreb, 2005.400 TOMA AKVINSKI - IZABRANO DJELO
dogada, jer kad um dospijeva do najvigih vrhunaca umovanja (maxima intelligibilium inteli-
gens), tada je jos sposobniji da shvati neznatne stvari (minora).—No tjelesni umor koji popraéa
umni rad posijedica je uzgrednih éinitelja (est per accidens), ukoliko je, naime, umu neophodna
suradnja osjetilnih moéi koje mu pripremaju mastovne predodabe.
Otigovor na 3. razlog: Postoje dvije vrste pokretavke sile. Jedna je moé tetnje (appetitiva)
koja nalade da se nekto zbude. Djelovanje te teZnje u osjetilnoj dusi ne odvija se bez suradnje s
tijelom, veé naprotiv srd2ba i veselje i svi sliéni porivi (passiones) pojavkjuju se uz popratne tje-
lesne promjene. Druga je pokretaéka sila ona koja neku radnju sprovodi u djelo. Ona osposob-
ljuje udove tijela da izvr8e nalog moéi teznje. Ona ne poduzima djelovanje, nego ga prima. Iz
toga jasno slijedi da osjetilna dusa ne zatinje djelovanje bez suradnje s tijelom.
Clanak 4.
Jeli Conjekova btt sama dusa?
Pristup éetvrtom pitanju. Cini se da je éovjekova bit sama dusa
1, Naime, u Drugoj poslanici Korinéanima 4 [16] piée: »Premda se raspada na8 vanjski
Govjek, ipak se na nutarnji dovjek obnavija iz.dana.u dan.« A nutrina u éovjeku jest dua, koja
je, dakle, taj »nutarnji govjeks.
2, Osim toga, dua je neka samostalna stvarnost, ali nije opéenite naravi, nego pojedi-
natne. To znaéi da je du’a neka za-sebnina (hypostasis), odnosno osoba (persona). 1 to
iskijuéivo ljudska dua, Prema tome, dusa je istovjetna s €ovjekom, jer Ijudska osoba zapravo
Je isto sto i Govjek.
Ali protiv toga je ono Sto Augustin u XIX. knj. djela O Bodjoj driavi™ pohvalno govori o
‘Varonu, koji je »zastupao misljenje da éovjek nije ni sama duSa, ni samo tijelo, nego istodobno
usa itijelow.
Odgowaram: Tvrdnja da je Zovjekova bit sama dua mote se shvatiti na dva nadina. Prvo
tako da je Govjekovo éovjestvo sama duSa, ali konkretan éovjek nije sama dua, nego je on, na
primjer Sokrat, sloZenica od due i tijela. To kazem zbog toga Sto su neki” tvrdili da pojam
vrste ukljucuje samo oblikovnicu, a da je tvar sastavni dio pojedinea, a ne veste. Ali tone moze
biti istina, Naime, narav vrste obuhvaéa ono Sto oznaguje definicija. A definicija prirodnih biéa
omaguje ne samo oblikovnicu, nego oblikovnicu i tvar. Prema tome, tvar je sastavni dio vrste
kod prirodnih bi¢a, ali ne konkretna tvar (materia signata) koja je temel} individualnosti, nego
tvar kao zajedniéka osnoviea (materia communis). No kao Sto u pojam »konkretnog éovjeka«
ulazi da je sazdan od konkretne due, od toga mesa i od tih kostiju, tako i u pojam »éovjeka«
opéenito ulazi da je slozenica od duse, mesa i kostiju. Stvarnost vrste mora, naime, sadrZati sve
Sto opéenito sadr2i stvarnost svih jedinki obuhvaéenih dotiénom vrstom.
No ta se tvrdnja move shvatiti i u smislu istovjetnosti »konkretne du&e« (haee anima) s
»konkretnim govjekom« (hic homo). To bi se tumagenje mogio prihvatiti uz pretpostavkn da
radnje osjetilne duse proizlaze iz nje same bez suradnje s tijelom. Tada bi, naime, sve radnje
koje se pripisuju govjeku, pripadale zapravo samoj dui, jer bit je svake stvari ono 8to je potelo
njezinih radnji. Covjek je, prema tome, ono &to je izvor |judskih radnji. - No veé je pokazano
[2.3] da osjeéanje (sentire) nije isk\judivo dusevna radnja, Buduéi da ta radnja pripada Covje-
Naslov ovoga 8lanka glasi doslovno: Utrum anima sit homo? Je i dusa Sovjek?) &j smisao u doslovna prijevo-