MAGNIFICAT

Gospe Donjogradske
List upe Preslavnoga
Imena Marijina
ISSN 1847-4837
God. IV. (2013.), broj 1
IZDAVA
upa Preslavnoga Imena
Marijina
Osijek, Crkvena 34
zupni.ured@imemarijino.hr
Internetska stranica
www.imemarijino.hr
Odgovorni urednik
vl. Ivan Juri, upnik
Glavni urednici
Dubravka Smaji
Zvonimir Glava
Urednik fotografje
Daniel afarik
Urednitvo
vl. eljko imi, upni vikar
Damir Hasenay
Daniel afarik
Mirena Zake
Lektorica
Verica aija
Naslovnica
Ivan Grizbaher
Daniel afarik
List izlazi jedanput godinje.
Naklada
1500 primjeraka
Grafka priprema i tisak
arobni tim d.o.o.
Osijek
Sadraj
Uvodna rije ................................................................... 3
Godina vjere ................................................................... 4
Umnoi nam radost vjere, Gospodine! ............................... 4
Povrna karikatura u koju nas ne smiju uvjeriti ................. 6
Mi krani odgovorni smo za one koji ne vjeruju ........ 12
Od molitve svakodanje .................................................... 16
Vjerovati u Isusa Krista smisao je mojega ivota .......... 18
Vjerovati i povjeriti! .......................................................... 19
Trijumf Boje pravde ........................................................ 20
Marijini legionari u vjeri .................................................. 23
Kako sam postao Marijin legionar ................................. 24
Ne moemo zamisliti svakodnevno ivljenje
bez vjere ............................................................................. 26
Vjera u obitelji Jagode Truhelke ...................................... 28
Vjeri je mjesto gdje god smo mi ..................................... 31
Vjeruj, nisi sam! ................................................................ 34
Liturgijski govor dviju gesta ............................................ 35
Kakvu generaciju stvaramo, a kakvu zapravo
elimo? ............................................................................... 38
Musica Sacra - nai zborovi .......................................... 40
Glazbu nalazim u vjeri i vjeru u glazbi .......................... 40
asna sestra Marija Tarzicija Fosi ................................ 42
U svojoj ivotnoj borbi nisi sam ..................................... 43
Humanitarni koncert Pjesmom za Leona ..................... 44
Sjajan boini koncert naeg Zbora mladih .................. 46
S naih hodoaa ......................................................... 48
ivjeti u Bojoj prisutnosti .............................................. 48
Nezaboravno ljetovanje u Zatonu ................................... 51
U domovini Ivana Pavla II. .............................................. 52
Malo je vremena, mnogo znamenitosti ......................... 54
Tamo gdje Bog ljetuje ....................................................... 56
Ti si ljepota ........................................................................ 58
Dogaanja..................................................................... 60
Krist je svjetlo svijeta, a blaeni Stepinac
svjetlo Hrvata .................................................................... 60
Blagoslov Pastoralnoga centra bl. Alojzija Stepinca ..... 61
Razmiljanja jedne majke ovogodinjega krizmanika . 62
U zajednitvu novi susret s Gospodinom ...................... 63
Budite ustrajni na Kristovu putu .................................... 64
U tome e hramu stanovati ime moje ............................. 65
Krist je istina koju su traili
u svojem djetinjstvu i mladosti ....................................... 66
Osmi nadbiskupijski krini put za mlade ...................... 67
Velianstvena povorka Donjograana ........................... 68
Vinkov nain ivota treba biti
ideal svakog kranina ..................................................... 69
Iz povijesti upe ........................................................... 70
Crtice iz nae povijesti ..................................................... 70
2
Uvodna rije
U rukama nam je jo jedan broj naega upnog asopi-
sa Magnifcat Gospe Donjogradske. Ponovno estitam svim
naim suradnicima to su se odazvali i svojim tekstovima
sve nas obogatili. Bogatstvo obogauje onda kada ga di-
jelimo s drugima, umnaa se, prenosi i postaje kapital koji
mogu i drugi naslijediti.
Naa se upna zajednica Preslavnoga Imena Marijina
od izlaska prologa broja Magnifcata znaajno obogatila na
jo jedan poseban nain, dobila je novi kapital namijenjen
svima nama, a vjerujem i generacijama iza nas - obnovljeni
i nadograeni pastoralni centar koji je ovaj put, na poticaj
naega nadbiskupa Marina Srakia i uz njegov blagoslov,
dobio ime Pastoralni centar blaenoga Alojzija Stepinca.
Naa je upa i ranije imala pastoralni centar, ak meu
prvima u Biskupiji, i on je prije Domovinskog rata otvorio
svoja vrata vjernicima laicima koji su bili eljni teoloke
izobrazbe, te postao poznat u cijeloj Biskupiji kao centar za
laiku kulturu gdje su profesori akovake bogoslovije
predavali laicima bogoslovne nauke. Usuujem se rei da
je dananji akovaki Katoliki bogoslovni fakultet zapra-
vo ovdje zapoeo otvarati svoja vrata svim zainteresiranim
laicima.
Kako su vremena prolazila i kako je naa biskupija ila
svojim putem, kako je izrasla u Nadbiskupiju akovako-
osjeku i kako smo slijedei sinodske upute i preporuke,
i mi zapoeli s okupljanjima vjerenika u razne skupine te
zaivljavanjem upne kateheze, osjetili smo da su nam pro-
stori previe skueni, pomalo i zastarjeli, a skupine vjer-
nikih krugova sve vee. Odluili smo se na velik zahvat
- obnovu i proirenja pastoralnog centra kako bi na upni
pastoral bio snaniji, primjereniji, kvalitetniji, a ponajprije
prilagoen uvjetima i standardima dananjeg ovjeka.
Kao upnik ove zajednice, iako sam osjetio zrelost
ovoga dobroga i pobonog vjernikog puka za takav pot-
hvat, osjetio sam u isto vrijeme i strah pitajui se hoemo
li uspjeti, jer se to inilo velikom materijalnom investici-
jom, a vremena su sve tea i ljudi sve siromaniji. Ostalo
mi je kao sveeniku, a ponajprije i vjerniku, povjerovati
u Providnost jer su nam prostori za rad nuni, kakva god
bila vremena. Odluili smo cijeli projekt zapoeti s Bojom
pomoi, oslanjajui se na dobre ljude kojima srce za Boga
i sve Boje nikada nije zatvoreno. Danas sam ponosan na
ovaj novoizgraeni prostor, a jo vie zbog toga to ni od
koga nismo traili materijalnu potporu, nego smo kapelan
i ja gotovo svake nedjelje samo iskreno od srca zahvaljivali
svima koji su se svojim prilozima ukljuivali u izgradnju.
Ureenje je zavreno, pastoralni su prostori, na radost
svih nas, zablistali i pred advent upljanima otvorili svo-
ja vrata. Cijeli smo projekt izgradnje pokrenuli samo zbog
toga to su u naoj upi ve ranije zaivjele i djeluju mnoge
skupine, koje ovdje nisu bile sluajne. Ve i sama nadograd-
nja staroga Pastoralnog centra i laike teoloke kole, koja
je ovdje zapoela radom, mnoge je nae upljane ne samo
informirala nego i formirala za izvrsne upne animatore,
suradnike koji su danas veliki oslonac u upi. Prva i najvea
skupina koja broji nekoliko stotina naih najmlaih vjerni-
ka jesu djeca koja pohaaju upnu katehezu od prvoga ra-
zreda osnovne kole do drugoga razreda srednje kole. Iz te
okvirne skupine proizlaze razliite druge skupine kao to su
prvopriesnici i krizmanici, dramska, liturgijska i misijska
skupina, velika skupina ministranata i pjevaa djejeg zbo-
ra, zbora mladei, a tu su i skupine odraslih: mjeoviti zbor,
skupina branih parova (takozvanih vikendaa), skupina
starijih osoba nazvana Loida, skupina milosrdnih gospoa,
skupina odraslih koja prouava Katekizam Katolike crkve
u Godini vjere, biblijska , karitativna, novinarska i lektor-
ska skupina te skupina osoba s invaliditetom, Marijina legi-
ja, Katolika udruga medicinskih sestara, Zajednica MiR,
Katolika malonogometna ekipa, studenska vjeronauna
skupina, Ekonomsko i Pastoralno vijee te Zajednica Ce-
nacolo, koja ovdje svake subote ima svoje kolokvije i svoj
stacionar u kojem se prua pomo ovisnicima iz cijeloga
grada, Slavonije, Baranje, Srijema i Bake.
Zahvalan sam Bogu, mnogim dobroiniteljima, a najvi-
e naim vjernicima, i to ne nekim izrazito dobrostojeima,
nego obinim radnim ljudima koji su, kao to kae narodna
poslovica, izgradili ovaj velik i vrijedan centar kamen po
kamen, sve do palae. Mi gotovo doista sada imamo palau
koja se sastoji od est dvorana (a nekada smo u pastoral-
nom centru imali dvije!), koje su nam prijeko potrebne za
sve nabrojene skupine.
Vjerujem da emo i dalje brojem i radom rasti, jer samo
iva Crkva moe ovakvo zdanje izgraditi. Neka budu bla-
goslovljena sva naa okupljanja. Izgradnjom Pastoralnog
centra blaenoga Alojzija Stepinca i Uredniko vijee ovog
asopisa dobilo je konano svoju dvoranu za sastanke. Da-
kle, znaajno su nam se poboljali uvjeti za rad, stoga smo
spremni primiti jo lanova i proiriti urednitvo.
Ti, prijatelju, koji ita ovaj tekst razmisli NISI LI MO-
DA I TI POZVAN DA PIE ZA NA ASOPIS I PRIDO-
NESE SVOJIM ZNANJEM I SVOJIM TALENTIMA. Bo-
gatstvo koje nosimo u sebi moemo umnaati jedino ako ga
drugom dajemo, tada nastupa Boji blagoslov.
vl. Ivan Juri, upnik
3
Godina vjere, koja danas poinje
u cijelom katolikom svijetu, a zapra-
vo - po cijelom svijetu jer je Katolika
crkva prisutna na svim kontinentima,
za svakog kranina velika je radost. In-
ternetske stranice o ivotu Crkve pune
su izvjea o pripremama, projektima
i planovima za Godinu vjere. Osjea se
uzbuenje koje se moe usporediti s
pripremama, primjerice, za jednu od
olimpijada. Sveti je Otac u Katehezi sri-
jedom juer govorio o svojim sjeanji-
ma na posljednji Koncil, koji je usmjerio
Crkvu prema novom tisuljeu, a sada,
pola stoljea kasnije, Duh Sveti kormilo
je povjerio njegovim rukama, njegovu
srcu i njegovoj vjeri.
Sjeanja na koncil odran prije
pedeset godina
Dijelim zabrinutost i ozbiljnost Sve-
toga Oca, ali u isto vrijeme duboku ga-
nutost i radost zbog prevrijednog dara
koji mu je Duh Sveti dao da ga kao ne-
procjenjivu vrijednost u glinenim po-
sudama svoje ljudskosti, preda Crkvi
buduih vremena. Papa je sigurno du-
boko dirnut sjeanjima kojima nitko tko
je na bilo koji nain bio ukljuen u rad
Koncila, prije pedeset godina, ne moe
odoljeti. Sjeanja jednostavno naviru
- Joseph Ratzinger bio je meu najmla-
im teolozima pozvanim na taj kljuni
dogaaj Katolike crkve 20. stoljea. Da-
nas su s njim u Rimu jo etrnaestorica
onih koji su bili na Koncilu. Sedamdeset
drugih sudionika, koji su stari i onemo-
ali da bi doli u Rim, vjerujem, svim
e srcem pratiti Svetoga Oca i moliti za
Godinu vjere sa zahvalnou Bogu to su
osobno mogli sudjelovati u oblikovanju
Crkve u presudnim vremenima prolo-
ga stoljea.
Hrvatski biskupi, sveenici, redov-
nici, redovnice i hrvatski vjernici danas
e sigurno sa srcem i s radou poeti u
tiini i dubokoj sabranosti moliti u svo-
jim crkvama pred Presvetim milost Bo-
ju da Godina vjere donese u budunosti
plodove: vjere, nade, ljubavi, vjernosti,
radosti i optimizma, koje je II. vatikan-
ski koncil zasijao u generaciju mladih
vjernika tijekom njegova trajanja i ne-
posredno nakon toga. Upravo klerici te
generacije danas vode Crkvu kao bisku-
pi, redovniki poglavari, poglavarice ili
pak urednici katolikih glasila. Uz za-
hvalnost Bogu i Blaenoj Djevici Mariji,
Majci Crkve, Crkva u naem narodu,
imenom i prezimenom to kaem, Crkvi
u svijetu smije i moe ponuditi bogat-
stvo naslijea II. vatikanskog koncila, i
to s ponosom.
Majka Marija proglaena
Majkom Crkve
No koliko e trebati vremena da
Hrvati postanu svjesni svoje odgovor-
nosti za Crkvu? Imamo to ponuditi,
stoga usudimo se to i uiniti! Marija,
Majka Crkve, vodit e nas, a Duh Sveti
nadahnjivati! Bit e teko, bit e ospo-
ravanja, omalovaavanja, bit e nerazu-
mijevanja, ili krivog razumijevanja, ali
nije li to iskustvo Marije, Duha Sveto-
ga i Crkve upravo nosilo i II. vatikanski
koncil? I kroz cijelu povijest! Nedavno
je Sveti Otac Benedikt XVI. objasnio
zato je papa Ivan XXIII. odredio da II.
vatikanski koncil zapone upravo 11.
listopada. Zato da obiljei zavretak Sa-
bora u Efezu 431. godine, na kojem je
Isusova Majka Marija proglaena Bogo-
rodicom. Prije samog otvaranja Koncila
papa Ivan XXIII. hodoastio je Gospi u
Loreto i molio Gospin zagovor za uspjeh
Koncila. Bio je siguran da je nadahnut
Duhom Svetim. Marija je, jednostavno,
neodvojiva od Koncila kao to je neod-
vojiva od Isusa i Duha Svetoga. Kau
svjedoci da su, u trenutku kad je papa
Pavao VI. proglaavao Mariju Majkom
Crkve u VIII. poglavlju Dogmatske kon-
stitucije Lumen Gentium, 21. studeno-
ga 1964. tvorci nacrta hrvatski franjevac
o. Karlo Bali i Francuz Rene Laurentin
bili ganuti do suza. Marija je proglae-
na Majkom Crkve! Njezin blagdan slavi
se na drugi dan Duhova, jer je upravo
po Duhu Svetom zaela i rodila Sina, a
na Duhovo rodila je Crkvu. Nazaret,
Betlehem, Jeruzalem - tako slijede eta-
pe Marijina hoda s Duhom Svetim, po
kojem je zaet njezin Sin, kojem e svo-
je dijete, Crkvu, roenu na Duhovo, po
istom Duhu, povjeriti Petru, a on e ju
prenijeti u Rim. Tu je Petar i danas...,
nadahnut i voen istim Duhom.
Franjo eper, nasljednik
muenika - kardinala Stepinca
Prekrasna je injenica, koja ujedno i
nalae nau veliku odgovornost, da je za
proglaenje Marije Majkom Crkve zaslu-
an upravo Hrvat, franjevac, koji je volio
Crkvu i Mariju do boli i suza. A komu je
Duh Sveti povjerio pravovjernost Crkve
nakon II. vatikanskog koncila? Hrvatu
Franji eperu! Roenom Osjeaninu,
zagrebakom nadbiskupu, nasljedniku
muenika - kardinala Stepinca. Tek s
vremenskim otklonom jasno vidimo
koliko je to bio proroki in Duha Sve-
Godina vjere
Godina vjere - juer, danas, sutra
Umnoi nam radost vjere,
Gospodine!
4
toga. Jer upravo e istona Hrvatska,
vjernici, sveenici i biskupi akovake
i srijemske biskupije, tijekom sljedeih
vremena biti proroki narod vjeran
duhu Koncila do muenitva!
Koncil - temelj pratanja
Nedovoljno se esto spominje da je
II. vatikanski koncil bio i ekumenski, sa
zadatkom da cijelu Crkvu Kristovu oku-
pi oko Isusa. Sjeam se s kolikom smo
radou mi, tada vrlo mladi vjernici, s
vl. eom komentirali susret i bratski
zagrljaj pape Pavla VI. i pravoslavnog
patrijarha Atenagore. Oekivali smo
ujedinjenje i pribliavanje Crkve ve u
sljedeim godinama. A evo jo nismo
doekali ni istinsko pribliavanje kato-
lika i pravoslavaca. teta! akovako-
osjeki nadbiskup mons. Marin Sraki
mnogo je puta s ponosom isticao nepo-
bitnu injenicu: Ni tijekom najstranijih
razaranja Vukovara, Osijeka i Vinkova-
ca, na primjer, razgovori izmeu katoli-
kih i pravoslavnih biskupa nisu prestajali!
Razgovarali su i molili za mir. Za razli-
ku, primjerice, od Drugog svjetskog rata
kad njemaki i francuski katoliki bisku-
pi uope nisu komunicirali. Voljela bih
ugledati, itati diplomske ili magistar-
ske radnje naih mladih teologa o tim
razgovorima i teoloka promiljanja o
godinama tekih stradanja nevinih ljudi
samo zbog svoje nacionalne i vjerske pri-
padnosti, a u isto vrijeme iskrenih poku-
aja odgovornih ljudi Katolike i Pravo-
slavne crkve da se sukobi prekinu i ljudi,
voeni krepou pratanja, pomire. To je
duh Koncila, koji se esto krvlju i suzama
pisao i ivio. Ponudimo svijetu to bogat-
stvo u teologiji, na flmu, u operi, drami,
u svim podrujima kulture, obogatimo
svijet ljepotom evaneoskih vrijednosti
potvrenih vlastitim ivotima! Duh Sve-
ti i Gospa to od nas oekuju! Teologija
pratanja eka svoje teologe koji e ju
obraditi, urijeiti, znanstveno osmisliti i
ponuditi ju Crkvi i svijetu!
Mladi u hrvatskom drutvu u
Godini vjere
To duhovno naslijee i iskustvo koje
Crkva u hrvatskom narodu ima, ona
moe i treba ponuditi Crkvi u Godini
vjere. Imamo mlade ljude koji znaju stra-
ne jezike i koji vole Crkvu vjerujem da
imamo i mlade teologe koji eljno eka-
ju da im se takvo to izvorno nae, ne
uvezeno, a autentino kranski - ponudi
kao tema istraivanja za njihove diplom-
ske, magistarske ili doktorske radove!
Sjetimo se tiine na zagrebakom
Trgu bana Jelaia kad su mladi vjerni-
ci na poziv Svetoga Oca da se poklone
pred Euharistijskim Isusom, kleknuli
i u sabranosti molili Jedan uglednik
iz Papine pratnje rekao je da je mogao
uti cvrkut ptica na trgu... Bio je zateen,
oduevljenjen zrelou i sabranou
mladih hrvatskih vjernika. Oni su i u
Madridu na Svjetskom danu mladih po-
kazali koliko i kako vole svoju Crkvu. O
Meugorju nije potrebno govoriti. Ono
govori samo za sebe!
Umnoi nam radost vjere
Umnoi nam radost vjere, bit e
naa molitva danas kad ispred izloe-
noga Presvetog otajstva, ivoga Boga u
Euharistiji, budemo razmatrali i u tiini
vlastita srca i due oslukivali to nam to
Duh Sveti govori, kamo nas vodi i ime
nas eli obogatiti... Jer, vjera je neprocje-
njivi Boji dar koji nam je ponuen, koji
smo na krtenju prihvatili i koji nam
donosi bezbroj neiskazivih radosti. Ona
ispunja cijelo bie, daje smisao ivotu,
potie sve ostale darove Duha Svetoga
da se razigraju, da se ostvaruju, da se
isprepleu, da se razgranaju i da uvijek
obogauju i pojedinca, i cijele zajednice
i cijeli svijet.
Uimo s povjerenjem, u slobodi
djece Boje u Godinu vjere! Vjerujmo
svom Bogu vjernou Djevice iz Naza-
reta, mlade djevojke koja je povjerovavi
Bogu zanosno, proroki zapjevala: Veli-
a dua moja Gospodina to pogleda na
neznatnost slubenice svoje, blaenom
e me zvati svi narataji!
Pogledajmo povijesne injenice:
Mariju, Isusovu Majku, Crkva po Papi,
nasljedniku sv. Petra, proglaava Bogo-
rodicom 431. godine. Cijelo tisuljee i
pol kasnije, 1964. godine Crkva po Papi
proglaava istu enu Majkom Crkve.
Istoj Majci Isusovoj, uznesenoj na nebo
tijelom i duom, papa Benedikt prepo-
rua u zagovor i molitvu cijelu Crkvu u
Godini vjere, 2012.!
udesno je to! I razlog je da s biblij-
skim armom i u tradiciji Crkve krene-
mo u Godinu vjere zazivom:Po zagovo-
ru Marije, Djevice vjerne i Majke Crkve
umnoi nam radost vjere, Gospodine!
Ana Peni
Godina vjere
5
Godina vjere u kojoj se nalazimo
izvrstan je poticaj i prigoda za produ-
bljivanje i promiljanje o svojoj vjeri
iz najrazliitijih moguih perspekti-
va. Pri tom biranju razliitih motri-
nih toaka ne bi trebalo izbjegavati
ak ni onu (estokih) kritiara vjere
iz ateistikog kruga. Valjan dijalog s
ateizmom, isticali su to mnogi, vaan
je zadatak te moe biti produktivan i
obogaujui za obje strane za vjerni-
ke i ateiste pospjeujui meusobno
razumijevanje, ali i spoznavanje i pro-
pitivanje vlastitih polazita i uvjere-
nja. Doista nije rijetkost da se ta lijepo
zvuea ideja na razliitim razinama
ostvaruje u praksi od svakodnevnih
ivotnih situacija prosjenog ovjeka
pa do razliitih susreta, tribina, kon-
gresa i drugih slubenije strukturira-
nih oblika dijaloga na viim razinama.
Ipak, konstruktivni dijalog ima i svo-
je preduvjete, bez ijih je ispunjenja
posve neostvariv. Osnovni preduvjet
valjanog dijaloga, pa ak i korektne
rasprave, jest da su obje strane doista
zainteresirane ui u kontakt otvarajui
se nastojanju potpunog razumijevanja
one druge strane, da su spremne slu-
ati onoga drugoga koliko i uvjeravati
ga, da su spremne na temelju tog razu-
mijevanja i sluanja povratno preispi-
tivati i korigirati vlastita motrita, a ne
ih samo monoloki iznositi. Ti su pre-
duvjeti neto to se moda ini jasnim
i samorazumljivim svima, pa ipak po-
nekad potpuno izostanu tamo gdje bi
se oekivalo da e se na njih pojaano
paziti. Tako se sve ee dogaa da
prostor koji bi se mogao iskoristiti za
produktivan dijalog okupiraju dijalo-
gu neskloni ljudi, fundamentalisti koji
ne prihvaaju mogunost komunika-
cije s razliitih polazinih pozicija.
Ateistiki fundamentalizam i
pokret novih ateista
No dok je vjerski fundamentali-
zam, nesklon i agresivan prema bilo
kakvom ateistikom/agnostikom/
areligijskom miljenju, neto na to
se u medijskom mainstreamu svakod-
nevno upuuje i to se vrijednosno ne-
upitno odreuje kao negativno, esto
nezapaeni prolaze drugi oblici fun-
damentalizama, strukturno identini,
samo antipodno pozicionirani. Rijet-
ko se tako progovara o ateistikom (ili
antiteistikom) fundamentalizmu, pa
i o, s njim esto povezanom, znanstve-
nom fundamentalizmu. Prva od poja-
va uestalo se ocjenjuje tek kao osobit
oblik intelektualnog aktivizma, ime
ne samo da se zaobilazi prepoznavanje
fundamentalistike naravi nego joj se
pridaje i pozitivna konotacija, a dru-
ga je jednostavno dominantni narativ
dananjice koji se kao takav uglavnom
ne doivljava problematinim, ve sa-
svim prirodnim. Pa ipak, iako te po-
zicije iskljuuju mogunost dijaloga,
nije nekorisno u svjetlu na poetku
reenoga o prilikama Godine vjere
obratiti pozornost i na njih. Ne samo
radi osvjetljivanja i upozoravanja na te
pojave nego imajui na umu i to da o
sebi doista moemo vrijedne spoznaje
otkriti iz toga kako nas vide drugi, ak
i oni iji je pogled distorziran naoa-
lama iskljuivosti, netolerancije, pa
i zlonamjernosti. Voen tom milju,
to moemo o sebi nauiti promatrajui se kroz naoale ateistikog fundamentalizma?
Povrna karikatura u koju nas ne smiju uvjeriti
6
osvrnut u se u ovom jednostavnom
ogledu na neke primjere toga kako
fundamentalistiki ateizam gleda na
kranstvo, pokuavajui ne samo
polemizirati s tim gleditem nego i
propitati i vlastita polazita, uvjerenja,
vjeru, nastojei tako potencijalnu ne-
produktivnu polemiku pretvoriti ipak
u (auto)konstruktivno, obogaujue
iskustvo.
Iako e se najavljenom osvrtanju
pristupiti prilino slobodno, ne drei
se striktno nekoga tono odreenoga
korpusa i metodoloki znakovitog re-
doslijeda, nikada nije loe oslanjati se
na reprezentativne primjere. Kao izvr-
stan primjer javno vrlo eksponiranih
i priznatih intelektualaca koje se bez
imalo rezerve moe oznaiti ateisti-
kim fundamentalistima ovdje emo
stoga uzeti pokret tzv. novih ateista,
odnosno prije svega dvojac kojeg ine
Richard Dawkins i Christopher Hit-
chens, dvojica od etiriju tzv. jahaa
novog ateizma (uz Daniela Dennetta
i Sama Harrisa), koje uveni engle-
ski teoretiar Terry Eagleton u svojoj
knjizi Razum, vjera i revolucija (2009.)
(na koju e se ovdje esto referirati)
naziva imenom Ditchkins, koristei
taj duhoviti amalgam imena kao me-
tonimijsku oznaku za sve ateistike
fundamentaliste. Richard Dawkins
inae je poznati biolog, proslavljen
svojom poznatom knjigom Sebini
gen (1976.), a kao udarno pero novog
ateizma afrmirao se svojom knji-
gom Iluzija o bogu iz 2006. Nedavno
preminuli Christopher Hitchens bio
je pak kontroverzni britanski pisac i
novinar, kojeg je u istim krugovima
proslavila knjiga Bog nije velik iz 2007.
Obojica u svojim promiljanjima o
vjeri i religiji (ako promiljanja nisu
pretjeran naziv za njihov pristup) za-
uzimaju veim dijelom jednake stavo-
ve, razlikujui se uglavnom tek stilom
pisanja. Stavovi su to koji korespondi-
raju sa irom skupinom javnih osoba
koje su miljenja kako vjera i religija
ne bi trebale biti tiho tolerirane, ve
im se valja suprotstaviti, kritizirati ih
te razotkriti koristei racionalne
argumente. Upravo to profliranje ra-
cionalnog kojim se razotkriva reli-
gijska opsjena dobro pokazuje narav
takvog pristupa i njegovo shvaanje
vjere, koje je ukratko reeno pot-
puno promaeno.
Premda je pojam racionalnoga
zapravo tek etiketa koja zrai pozitiv-
nim vrijednosnim nabojem i sjajnom
semantikom neodlunou, te je
zbog toga izrazito manipulaciji pogo-
dan element suvremenoga novogovo-
ra, neu se ovdje zadravati na preispi-
tivanju tog pojma, nego umjesto toga
promotriti to ta racionalnosti znai
za spomenute novoateistike perjani-
ce. Hitchensu, primjerice, racionalno
razotkrivanje vjernikih deluzija po-
drazumijeva upozoravanje na ono to
on smatra oitim nedostatcima, nelo-
ginostima i netonostima biblijskog
teksta. Tako u svojoj knjizi Bog nije
velik on upozorava kako Knjiga po-
stanka nigdje ne spominje tobolare,
dinosaure ni mikrobe jer tada nisu bili
otkriveni, kako je etrdesetogodinje
lutanje idova po pustinji opisano u
Starom zavjetu faktiki nemogue,
kako se biblijske epizode vezane za
egipatsko suanjstvo ili pak osvajanje
Obeane Zemlje ne poklapaju s dru-
gim onovremenim povijesnim izvo-
rima itd. Tako banalno pojednostav-
ljeno promatranje biblijskog teksta
doista je daleko od onoga to bi ovjek
oekivao da e pronai iza pompozne
najave racionalnoga raskrinkavanja
religije. Umjesto kakve kompleksnije,
viedisciplinarnije analize, navedeni
autor i njegovi sljedbenici uglavnom
serviraju komentare koji vie nalikuju
parodiji religijske kritike nego doista
kritikom izazovu. Hitchens dajui ta-
kve i sline komentare, u potpunosti
zanemaruje kompleksnost biblijskog
teksta i injenicu da se on, zbog spe-
cifnosti svoga koda (odnosno kodo-
va), ne moe itati kao tekst dnevnih
novina (ba kao to tako ne itamo
ni neke druge diskurse). To ne znai
da krani Bibliju, ili koji njezin dio,
smatraju potpunom fkcijom i prepu-
taju u cijelosti podruju mitskoga,
no odnosi razliitih diskursa u njoj su
previe sloeno isprepleteni da bi ih
se moglo itati kao kakvu reportau,
kako to ini Hitchens. Takvo bi ita-
nje, na kraju krajeva, bilo nedostatno
ak i za tekst koji bi doista bio tek jed-
nostavan izvjetaj o nekom dogaanju
promatran s tolike povijesne distan-
ce. Kompleksnije itanje biblijskoga
teksta nesumnjivo je zadatak koji je
nadilazio Hitchensove kvalifkacije i
mogunosti, no sama injenica nje-
gove kompleksnosti jednostavno je
toliko opepoznata i rairena da se
Hitchensov pristup ne moe okarakte-
rizirati drukije nego kao katastrofa-
lan ignorantski lamperaj ili pak bezo-
brazna zlonamjernost. Kada dolazi od
uglednoga intelektualca, teko je pro-
cijeniti to je gore. Isti pristup zadra-
vaju i brojni manje razvikani ateisti u
svakodnevnom doslovce nautava-
nju kranstva (ili teizma openito),
7
Godina vjere
gradei argumente na (hotiminom ili
ne) banaliziranju i izbjegavanju sloe-
noga, a upravo je taj nedostatak razu-
mijevanja sloenosti jedno od znaaj-
nih obiljeja fundamentalizma.
I dok s takvim pristupom ateisti-
kih fundamentalista u pravilu gotovo
da nema smisla polemizirati budui
da se radi o zlonamjernosti ili igno-
ranciji, uz obvezan pratei osjeaj nad-
monosti, vano je upozoriti na ire-
nje slinih shvaanja s druge strane, u
kranskom taboru. Naalost, takva
doslovna itanja Biblije i nastojanja da
se njezinom tekstu da/obnovi vjero-
dostojnost razliitim povijesnim, ge-
olokim ili kakvim drugim teorijama
i istraivanjima koja biblijskom tekstu
pristupaju kao jednostavnom izvjeta-
ju sve su ea i popularnija meu kr-
anskim intelektualcima i kranima
openito. Donedavno je, osim u pu-
koj pobonosti, takvo simplifcirano
itanje biblijskog teksta bilo karakte-
ristino tek za neke marginalnije kr-
anske sljedbe; danas mreni portali
razliitih kranskih, pa i katolikih
udruga, pokreta i inih formacija do-
nose senzacionalne (tonije: sen-
zacionalistike) lanke o uspjesima
znanstvenika koji su objasnili opi
potop, padanje mane s neba, dijeljenje
Crvenog mora; pronali ostatke
groba ili nastambe kakve biblijske li-
nosti; dokazali mogunost nekog bi-
blijskog uda itd. Takva nastojanja ne
samo da su za vjeru irelevantna nego
refektiraju i problematino nerazu-
mijevanje naravi vjere koje s njom
ulazi u kontradikciju; nerazumijeva-
nje glavninom identino onome koje
pokazuju novi ateisti, samo suprotnog
predznaka.
Vjerovanje i propozicijska istina
Vjera je naime, recimo pojedno-
stavljeno, osobit odnos ovjeka prema
osobitoj vrsti istine koji ne ukljuuje
potrebu znanstvenog verifciranja,
odnosno, ak bi se moglo rei da tu
potrebu iskljuuje ili je prema njoj
posve indiferentan. Pritom se ne radi
o tome da se vjera oslanja na fkciju,
dogaaje koje sama ne smatra (povi-
jesno) stvarnima, ili da ona namjerno
ignorira mogunost kakvog verifcira-
nja bojei se njegovih rezultata. Radi
se jednostavno o tome da je taj od-
nos puno kompleksniji i osobitiji od
predmnijevanja propozicijske istine.
Semantika glagola vjerovati ne za-
ustavlja se samo na pozitivnom uvje-
renju o podudarnosti neke injenice
s istinom. Vjerovati znai prihvaati
odreena uvjerenja, horizont znae-
nja i smisla, pouzdavati se, imati po-
vjerenje, prihvaati odreeni dogaaj
kao kljuan imbenik oblikovanja vla-
stitog subjekta, i jo mnogo toga. Uto-
liko, detaljna potvrda nekog biblij-
skog dogaaja u okvirima historijske
ili koje druge discipline vjerniku ne
bi trebala predstavljati mnogo; njegov
odnos prema tom dogaaju uvelike
nadrasta ono to takva potvrda nudi,
a vrsto hvatanje za takve potvrde od-
vlai taj problem prema siromanom,
reduciranom, fundamentalistikom.
Vjerovanje se u tom obliku ne javlja
samo kad je rije o vjeri/religiji; ono
je nuan imbenik u itavom mnotvu
interakcija u ljudskom ivotu, ima-
nentna osobina komunikacije. Meu
ostalim, ono je nuno i nezaobilazno
i kada se radi o znanosti.
Raspravljajui s Ditchkinsom,
odnosno s novim ateistima, Terry Ea-
gleton upuuje ih na francuskog flo-
zofa Alaina Badioua, takoer ateista,
od kojeg bi, kae, mogli mnogo toga
nauiti da im njegovo djelo takoer, u
njihovoj superiorno postavljenoj igno-
ranciji, nije nepoznato. Badiou bavei
se ovom tematikom takoer istie
kako osobita vrsta istine povezana s
pitanjima vjere nije potpuno neovisna
o propozicijskoj istini, no niti svodiva
na nju. Za njega se vjera sastoji upravo
od vrste odanosti Dogaaju; oso-
bitoj pojavi koja se izdie iznad obi-
nog, glatkog tijeka povijesti, te ija se
vanost ne moe ograniiti, obuhvatiti
i spoznati u kontekstu u kojem se po-
javljuje. Istina tog Dogaaja jest neto
to sijee dotadanju teksturu svijeta,
raskida sa starim poretkom i zasni-
va radikalno novu realnost. Takvih
je Dogaaja u povijesti potencijalno
mnogo na razliitim razinama (klju-
ni dogaaji nacionalne povijesti, ope
povijesti, osobno znaajni itd.), a za
Badioua, upravo strastvenom odano-
u takvom Dogaaju, ovjek postaje
autentian ljudski subjekt nasuprot
anonimnoj masi ljudske vrste. Istina
Dogaaja proizlazi pak iz subjektova
odlunog pristajanja uz nju, no to ne
znai da je ona subjektivna, u potpu-
nosti relativna. Isto vrijedi i u drugom
smjeru autentian subjekt raa se
samo odanou takvoj Istini; jedno
je neodvojivo od drugoga. Predanost
takvoj Istini proizaloj iz osobitoga
Dogaaja ukljuuje u pravilu i roenje
zajednice koja tu predanost dijeli u
kranskom sluaju to je Crkva te za
koju ta predanost otvara novi poredak
istine, stvara novi, specifan horizont
znaenja i smisla, otvoren svima koji
su tu Istinu spremni prihvatiti. Doga-
aji o kojima Badiou govori, za njega
su stvarniji od svakodnevnog skupa
iluzija koji konvencionalno nazivamo
stvarnou, a opet toj stvarnosti ne
pripadaju u potpunosti jer se iznad
nje izdiu, jer se u svom stvarnosnom
kontekstu kao takvi ne prepoznaju.
Na konkretnom primjeru Isusovo
uskrsnue za krane nije tek legenda,
alegorijska pria, metafora; ono je ite-
kako stvarno. No znaenje tog Doga-
aja za krane ne proizlazi iz njegova
neposrednoga povijesnog konteksta,
iz injenica da se uskrsnue dogodilo
nekog odreenog datuma, na nekom
Godina vjere
8
odreenom mjestu, da ga je, kako Ea-
gleton duhovito karikira, netko mo-
gao fotografrati stojei u blizini, samo
da je imao taj komad tehnologije (niti
je tada ikome bilo toliko znaajno).
Uskrsnue je Istina jer je Dogaaj koji
izgrauje krane kao autentine su-
bjekte, jer je osovina koja ih okuplja u
zajednicu jednakih i predstavlja gravi-
tacijsko sredite njihova svijeta, izvo-
rite smisla i svakog poretka. Osobita
je to vrsta istine koja ukljuuje i pro-
pozicijsku istinitost, no nadrasta ju, i
zbog toga je osiromaujue, obezvrje-
ujue i pogreno svoditi ju samo ili
prije svega na tu dimenziju.
Znanost uzima monopol
nad istinom
Slino je i kada se govori o ope-
nitom odnosu vjere i znanosti; o toj u
posljednje vrijeme popularnoj temi. I
Dawkins i Hitchens osobito su rado
pisali o njoj, svrstavajui se oduevlje-
no na trijumfalnu, pobjedniku stranu
znanosti, promaujui tako ponovno,
ba kao i veina njihovih sljedbenika,
itavu bit problema. Primjerice, kao
jedna od uvenih Hithensovih izjava
ostala je zapamena tvrdnja kako da-
nas, zahvaljujui teleskopu i mikro-
skopu, religija ne nudi objanjenje ni
za to bitno te se treba povui pred
znaajnim napretcima suvremenog
doba. Prihvatimo li tu njegovu pri-
mjedbu kao ozbiljnu, nejasno ostaje
za to je pokojni Hitchens imao obiaj
upotrebljavati mikroskop ili teleskop?
Jer u svojoj biti vjera doista nipoto
nema namjeru objanjavati svijet ona-
ko kako to rade pojedine znanstvene
discipline. Ona nije alternativni opis
svijeta, ne bavi se pojedinostma koje
objanjavamo mikroskopom ili tele-
skopom, barem ne na jednak nain.
I Dawkins vjeru konstantno proma-
tra kao diskurs konkurentan znan-
stvenomu, samo stariji i inferiorniji,
dodjeljujui mu status arlatanske
pseudoznanosti ili pak obmanjujueg
etioloke pripovijesti koja ne trai ni-
kakva objanjenja i dokaze (pri emu
dokaze doivljava vrlo ogranieno),
to je uope raireno promatranje kod
mnogih dananjih ateista. On kon-
kretno Boga doivljava, kako Eagleton
kae, kao nekakvog megatvorniara
koji proizvodi svijet iz neega ili
pak niega, te vjerojatno zbog te svoje
(pogrene) vizije smatra da bi spozna-
vanje Boga zapravo predstavljalo spo-
znavanje recepata kojim on stvara
svijet, a koje nadrastamo prouavaju-
i svijet sa znanstvenoga aspekta. No
Bog jednostavno nije nikakav mega-
tvorniar. injenica da je on Tvorac
ne smije biti shvaana banalno; kao
da se radi o osobi koja je kroz dugo
vrijeme slagala slagalicu, neto kao
lego kocke, i tako univerzum dovela
u stanje kakvo poznajemo. Na alost,
takvo vienje Boga nije odlika samo
ateistikih fundamentalista nego je
takoer svojstveno i za jedan dio kr-
anske populacije. Dio je to krana
koji i danas osjea snanu odbojnost i
strah pred suvremenim istraivanjima
u genetici, evolucijskoj biologiji, fzici
ili pak kojoj drugoj znanstvenoj dis-
ciplini, kao da e pomicanje spoznaja
na tim podrujima nekako dovesti u
opasnost Boji status, ne razmiljajui
pritom da su za velik broj pomaka na
svim tim podrujima zasluni upravo
praktini krani. Dio je to ljudi koji
pribjegava razliitim kreacionistikim
teorijama koje granie sa zdravim ra-
zumom i razliite fenomene u svojoj
okolini odluuje radije objanjavati
na djetinjoj razini nego pomiljati na
koncepte to se kre s vizijom Boga
koji, kao u kakvom djejem uprizo-
renju prvih stranica Knjige postanka,
oblikuje svijet vlastitim rukama.
Dakako da kranin nuno vje-
ruje u Boga kao Tvorca svijeta, no tu
tvoraku agentivnost ne treba proma-
trati tako ljudskim pojmom stvaranja
ogranieno. Bog nije megatvorniar,
Bog je za kranina uzrok postojanja
svijeta, odnosno uzrok postojanja
uope. On je onaj koji omoguuje da
neto bude neto, a ne nita, onaj koji
neto ni iz ega stvara i odrava jer je
uvjet mogunosti bilo ega. Koji su
fzikalni, kemijski, bioloki, socijalni,
psiholoki i ini drugi procesi obliko-
vali univerzum kakav poznajemo to
nema nikakve izravne veze s inje-
nicom da ga Bog odrava u njegovu
bitku; priznavanje teorije evolucije
nije konkurentno i iskljuivo s Bo-
jom ulogom Tvorca. Jo vanije, On
ne stvara iz nekakve praktine po-
trebe, nego postojanje omoguuje iz
iste ljubavi. Upravo je to pravo zna-
enje stvaranja ni iz ega svijet ne
nastaje kao vrhunac pragmatikoga,
logiki objanjivoga, kauzalnog lanca
dogaaja; on je djelo savrene, nepra-
gmatine ljubavi. Eagleton skree po-
zornost na to da pogotovo to otkriva
nekonkurentnost i neiskljuivost zna-
nosti i vjere injenica da krani vje-
ruju u stvaranje svijeta iz iste ljubavi
znai da u njegovoj podlozi ne postoje
nekakve apriorne postavke, stoga te
postavke mora otkrivati znanost. Te-
ologija, prema tome, ne uskae u rije
znanosti, niti znanost to ini teologiji;
rije je o razdvojenim kategorijama
koje koegzistiraju bez ikakva ima-
nentnog preklapanja ili sukobljavanja
jedna se pita zato neto jest traei
kauzalni slijed, druga se isto to pita
gledajui puno dalje u pozadinu. Po-
veznica se, ipak, moe uspostaviti, ali
ne izravno proizala iz predmeta pro-
uavanja, nego iz osobnih uvjerenja
znanstvenika. Nemali je broj velikih
znanstvenika na raznim podrujima
koji su ujedno i vjernici. Za te ljude i-
njenica da ovako kompleksan i kaoti-
an svijet doista funkcionira te da nai
umovi nekako uspijevaju proniknuti
u njegov kod i ponuditi plauzibilna
objanjenja jest dokaz boanskog
Godina vjere
9
prsta u svemu tome. Tu, dakako, po-
novno izlazimo iz podruja znanosti i
ulazimo u podruje vjere.
No zanimljivo je na tragu one ra-
nije primjedbe o znanstvenom funda-
mentalizmu promotriti jednu drugu,
recimo obratnu pojavu. Naime, dok
ateistiki fundamentalisti optuuju re-
ligiju da prieljkuje mijenjati znanost,
a teistiki fundamentalisti religiju
doista tako i doivljavaju, u pozadini
problema u dananjem drutvu do-
gaa se to da znanost zamjenjuje re-
ligiju. Engleski flozof John N. Gray u
svojoj knjizi Straw Dogs. Toughts on
Human and Other Animals komenti-
ra kako je temeljne ideoloke funkcije
koje je religija nekad stjecajem povije-
snih okolnosti drala, davanje nade i
vrenje cenzure, danas preuzeo znan-
stveni diskurs. Samo (konvencional-
na, mainstream) znanost, pie Gray,
danas ima mo oznaiti i uutkati
heretike, jedina je institucija koja
polae pravo na autoritet, jedina ima
mo marginalizirati nezavisne mislio-
ce; ona danas prua utoite od neiz-
vjesnosti i slobodu od miljenja, dok
Crkva sve vie postaje utoite onih
koji sumnjaju i promiljaju. Iako se u
sluaju znanosti radi samo o jednoj
osobitoj vrsti diskursa koju odreuje
tek specifna strukturiranost iskaza,
a ne nekakva specifna, prirodna, in-
herentna bliskost istinitom, znanost
si je u dananjem drutvu nedvojbe-
no prisvojila monopol nad istinom.
Nazor koji verifkaciju znanstvenim
metodama poistovjeuje s istinom
neprimjetno se, ali snano ugradio u
konceptualni sustav veine dananjih
zapadnjaka, istisnuvi na marginu sve
ostale vrste istine, tako da se one
percipiraju inferiorno, nevjerodostoj-
no. Susreemo se tu ponovno s jed-
nim alosno osiromaenim, ideoloki
konstruiranim, fundamentalistikim
pogledom na svijet koji se predstav-
lja kao prirodan najirim krugovima
ljudi. Gotovo svaka reenica koja po-
inje sa Znanstvenici su otkrili ili
Znanstveno je dokazano tako da-
nas postaje nepropitiva istina koju je
iracionalno kritiki preispitati.
Da je taj nazor kompatibilan s ate-
istikim fundamentalizmom na koji
smo ovdje upozoravali ve je jasno, no
ponovno je vano skrenuti pozornost
na to kako se takvo fundamentalistiko
poimanje znanosti ukorijenilo dubo-
ko i u vjernikoj populaciji. Dovoljno
je obratiti pozornost na neke nedavne
rasprave koje su zaokupljale i potre-
sale dnevnopolitike sfere, poput one
o umjetnoj oplodnji ili zdravstvenom
odgoju. Razliite teistike, kranske,
a posebice katolike udruge vrlo su
ivo sudjelovale u javnim raspravama
najrazliitijih formata, u koje se nima-
lo rezervirano ukljuivala i slubena
Crkva. Nastupajui u javnosti, ona je,
naglaavali su njezini predstavnici,
branila svoje uenje, svoje sveto po-
slanje, svoj vjerski nauk. Pa ipak, kao
da se te poruke tako eljelo uiniti ef-
kasnijima, i slubena Crkva i bliske joj
udruge gotovo su uvijek nastupale po-
zivajui se proflirano na znanstve-
ne dokaze. Naravno, ne eli se ovdje
rei kako u takvim situacijama treba
zatvoriti vrata interdisciplinarnom,
vieperspektivnom promatranju pro-
blema, no esto je to stalno evociranje
znanosti doista moglo stvoriti i stva-
ralo pogrene dojmove. Primjerice
raspravljajui o poetku ljudskog i-
vota, kranske/katolike udruge kao
da nisu osjeale dovoljnu sigurnost da
kau: Mi vjerujemo da ivot poinje
zaeem, i tu izjavu smatraju jednako
snanim argumentom. Nasuprot toga,
povela se rasprava u kojoj su obje po-
lemike strane bombardirale jedna
drugu tek razliitim znanstvenim
dokazima u prilog ovom ili onom tre-
nutku poetka ljudskog ivota, kao da
izuzev onoga to o toj temi moe rei
koja znanost (i to najee tek siroma-
an spektar znanosti), nita drugo nije
vano. Pritom se ini da vjernicima
nije na um dolo pitanje zar doista
koja od znanosti moe nedvojbeno,
bez rezerve rei kada poinje ljudski
ivot? Zar takvo, neizmjerno sloeno
pitanje doista moe biti predmetom
neke discipline? Njemaki flozof Fri-
edrich Nietzsche napisao je slikovito
u svom uvenom spisu Schopenhauer
kao odgajatelj kako se za zeca govori
da ima sedam koa, dok se ovjeka
moe oderati sedamdeset i sedam
puta pa se ipak nee doi do njegove
zbiljske biti. Krani bi toga trebali biti
posebno svjesni, vjerujui da smo kao
ljudi stvoreni na Boju sliku, to zna-
i najdivnija, ali i najsloenija i najta-
janstvenija bia ovog svijeta. Razliite
znanstvene discipline istrauju i spo-
znaju neke aspekte bivanja ovjekom,
no nikad ne mogu obuhvatiti svu fas-
cinantnu sloenost ovjeka, niti su ita
na to pozvanije od primjerice umjet-
nosti, flozofje ili religije.
Vano je sumnjati
Dio pozitivistike mitologije rai-
ren znanstvenim fundamentalizmom
jest i herojsko vienje znanosti, ko-
jeg smo se ve i dotaknuli, koja kao
luonoa rasvjetljuje svaku sumnju,
pruajui utoite od neizvjesnosti.
Upravo takvo vienje najee dijele
i novi ateisti, pridajui nasuprot tomu
religiji mrane, negativne konotacije,
jer umjesto izvjesnosti nudi sumnju.
Naalost, ponovno se i kod te lane
binarne opreke dogaa da vjernici
nasjedaju na tako postavljen pro-
blem, umjesto da ga kritiki razgra-
uju. U vjernicima se proizvodi jedan
panian osjeaj inferiornosti kada ih
se u javnosti suoi s tim da vjeruju, a
ne znaju, dok im se s druge strane
suprotstavlja objektivno znanje koje
ne ostavlja prostora nesigurnosti, pa
oni na razne naine pribjegavaju tvr-
diti da mogu bez sumnje dokazati
kako Bog postoji. No stvari su pot-
puno drukije niti je znanost liena
sumnje, niti se sumnja treba poimati
kao neto loe, nepoeljno. Odsutnost
sumnje dokaz je neotroumnosti i
fundamentalizma, ne sigurnosti to
jednako vrijedi i za znanost i za vje-
ru. Dobar znanstvenik uvijek sumnja
i preispituje, nita ne uzima zdravo za
gotovo; dobar znanstvenik uvijek je
skroman i pun pitanja, a ne goropa-
10
Godina vjere
dan i pretjerano samouvjeren. Dobro
poznavanje suvremene znanosti, na
kraju krajeva, teko da moe otvoriti
prostora govoru o izvjesnosti i kona-
nosti; u najboljem se sluaju uvijek go-
vori o vjerojatnosti. Valjan znanstveni
rad uvijek je dijalektiki hod zakljua-
ka i preispitivanja, vjeno ispreplete-
nih. Slino je i s vjerom, premda mno-
gi to tako ne vide. Tako je prije nekog
vremena, kada su u javnost dola pi-
sma Majke Tereze, glavna senzacija u
svim svjetskim medijima bila njezino
priznanje da je proivljavala inten-
zivne sumnje i krize vjere. No senza-
cionalnost te injenice moe izvirati
samo iz fundamentalistikog proma-
tranja, koje god vrste, dok bi vjerniku
to trebala biti sasvim razumljiva stvar.
Samo fundamentalist misli da zna
Boga i sve o Bogu, da je ovladao tom
spoznajom u potpunoj sigurnosti. Do-
bar vjernik ne zna, on vrsto vjeruje, i
na putu svoje vjere doivljava brojne
sumnje. Te su sumnje znak da svoju
vjeru ne uzima olako, da ju propituje,
da o njoj promilja i koraajui kroz te
sumnje uvruje. Vano je, dakako,
ne potonuti u krizama i sumnjanjima,
no teko je zamisliti da itko ozbiljno
i kvalitetno ivi svoje kranstvo, a ne
osnauje ga stalnim propitivanjem.
Pritom tu nema mjesta za osjeaj in-
feriornosti i nesigurnosti koji nameu
fundamentalisti.
Konano, proavi kroz sva ova
promiljanja, moe se ovdje dopustiti
jo jedno zavrno razmatranje te uo-
iti jednu intrigantnu zajedniku nit.
Naime, kod svih stalnih toposa novo-
ateistikih napada, polemiziranja, os-
poravanja i obaranja religije, osobito
kranstva, moe se primijetiti kako
su redom usmjereni na karikaturu re-
ligije (postojeu ili potpuno izmilje-
nu), pogodnog slamnatog ovjeulj-
ka, a ne na stvarnu religiju. Budui da
se to sve nerijetko dogaa i na vioj
akademskoj razini, teko je za takvu
povrnost, kakvu akademska zajed-
nica kod drugih tema ne bi tolerirala,
doista iskreno kriviti neznanje, a ne
zlonamjernost koja posvuda prolazi
bez ikakvih javnih osuda i sankcija.
Otkuda takva zlonamjernost? Vjernici
na prostorima koji su iskusili povije-
sno iskustvo staljinistikih reima,
naviknuli na netrpeljivost sustava pre-
ma religiji u neto drukijem obliku,
oekivali su drukiju situaciju nakon
promjena politiko-ekonomskoga su-
stava. Na alost, ta su oekivanja bila
tek optimizam bez pokria. Napredni
neoliberalni kapitalizam, upozoravaju
mnogi flozof i teolozi, inherentno je
ateistiki sustav, bilo u svojoj konkret-
noj materijalnoj praksi, bilo u svojim
vrijednostima i vjerovanjima. Kraj
povijesti koji trijumfalno proglaava
Francis Fukuyama, kraj velikih nara-
tiva i drugi endistiki koncepti koji
stoje kao kredo dananjeg sustava
zapravo su i sami dio jednog velikog
ideolokog narativa, takvoga koji se
predstavlja postideolokim i u tome
savreno dobro uspijeva. Taj je narativ
pak nekompatibilan, ak izravno su-
protstavljen kranstvu, kao jednoj od
metapripovijesti koje prieljkuje do-
kinuti. Eagleton e tako komentirati
da drutvo koje pakira ispunjenje kao
proizvod, upravlja eljama, odlikuje se
menaderskom politikom i konzume-
ristikom ekonomijom, jednostavno
ne moe doprijeti do dubine na kojoj
se teoloka pitanja uope postavljaju,
ba kao to izbjegava i duboka politi-
ka i moralna pitanja, promatrajui ih
kao potencijalnu prijetnju. Takvu du-
binu to e drutvo radije otpisati mar-
ketinki atraktivnim sloganom for-
malno sjajnim, sadrajno ispraznim
kakvim su ateizam revolucionarno
po autobusima i jumbo plakatima pro-
povijedali novi ateisti.
Narativ koji propovijeda neza-
ustavljivi i bezobzirni progres pod
svaku cijenu te herojsku ulogu pri-
daje poduzetnicima, menaderima,
bogatima i slavnima, ljudima koji su
uspjeli, nikako se ne moe pomiriti
s kranstvom u kojem po tim krite-
rijima nema nita herojskoga koje
se okree potlaenima, izmuenima,
prezrenima, siromanima, odbaeni-
ma, usamljenima, gubitnicima svi-
jeta. Isusovo poslanje jest prihvaanje
krhkosti i slabosti ljudi, to je izravno
u suprotnosti sa socijalnim darvi-
nizmom koji propovijeda ostavljanje
neuspjenih sa strane, kao kolateral-
nih rtava progresa. Kranstvo, koje
kao krajnji oznaitelj ovjeanstva
uzima odbaenog, posramljenog i
pretuenog bogoovjeka lienog svega
i pribijenog na kri, mora se jednom
takvom narativu progresa i bogatstva
initi kao suluda ideja, istovremeno i
vrlo opasna pogotovo nakon to je
mit o beskonanom progresu vidno
bolno zakazao. Nije stoga udno to
su glavni protagonisti pokreta novog
ateizma redom zagrieni (neo)libera-
li, ba kao to tom dijelu drutveno-
politikog spektra pripadaju i njihovi
brojni oboavatelji i sljedbenici. Bilo
koja aktivna religija koja se buni protiv
dominantne struje i odbija biti samo
ezoterino utoite prieljkujui dje-
lovati na svijet, ne uklapa se u njihove
okvire prihvatljivosti. Zbog nekompa-
tibilnosti dominantnih narativa koje
prihvaaju takvi liberali i vjernici, u
svakoj vjeri oni vide fundamentali-
zam i drukije ju ne ele promatrati.
A upravo je vjerski fundamentalizam
dananjice, upozorava Eagleton, naj-
veim svojim dijelom ba posljedica
bolesti aktualnog sustava, rezultat
toga to je sveprisutno trite protje-
ralo duhovne vrijednosti u stijenjeni,
mali prostor, u kojem one lako postaju
patoloke.
Razni Dichkinsi danas, dakle,
prije su eksponirani dio uzroka pato-
logije fundamentalizma, nego njezini
prokazivai i lijenici, za to se uobra-
eno izdaju. Njihovo javno djelovanje
posve promaeno prilazi vjeri i teko
da ju moe poljuljati u bilo kojeg kva-
litetnog kranina, no bez obzira na
to ono moe istovremeno biti okida
korisnih promiljanja i odraz domi-
nantnog stava aktualno vladajueg
sustava spram krana i kranstva, s
kojim se krani u ovoj Godini vjere
i godinama koje e uslijediti moraju
nositi.
Zvonimir Glava
11
Godina vjere
U knjizi SPOMENICA RKT. UPE
PRESLAVNOG IMENA MARIJINA
DONJI GRAD OSIJEK 1887.-1974. na
321. stranici, na kojoj se nalaze po-
datci za 1962. godinu, pod naslovom
POETAK BOGOSLOVSKE GODINE U
AKOVU nalazimo zapis tadanjeg
donjogradskog upnika vl. Stjepana
Bulata o vl. Ivanu Bubalu:
Naa upa je dobila jednog novog
bogoslova. To je . g. Ivan Bubalo. Svr-
io je srednju ekonomsku kolu, svrio
je vojsku, pa se odluio na bogosloviju.
Dakle, nije neto mladenaki nepromi-
ljeno, nego ozbiljno. Koliko sam mo-
gao ocijeniti njega i njegovo dranje,
obiaje, da bi mogao danas sutra biti
dobar, revan, a pogotovo poboan sve-
enik. Dao Bog, da bude tako, i da ga
drugi u tome slijedi.
U istoj knjizi na 388. i 389. stra-
nici, na kojima se nalaze podatci za
1967. godinu, vl. Stjepan Bulat pod
naslovom MLADA MISA 9. VII.
1967. pie:
U naem upskom ivotu ovih se
zadnjih dana nakupilo razliitih slava.
Meu njima je Mlada Misa vl. g. IVA-
NA BUBALO trebala biti zadnja slava.
Obitelj vl. g. Bubala potjee iz
Hercegovine, a u Slavoniju su doli za
vrijeme rata, da se konano nastane u
Donjem Gradu.
Iz te obitelji bogate djecom (9) i
vjerom potekao je na mladomisnik.
U Osijeku je svrio Ekonomsku kolu,
a zatim je svrio vojsku. Istom se tada
odluio za sveeniko zvanje. Licej i
Bogosloviju je svrio u akovu, gdje
je i zareen na Petrovo ove godine za
sveenika.
Kako dugo nije bilo Mlade Mise
u Osijeku III. od godine 1939. kad je
imao vl. g. Sele, zato je trebalo tu
Mladu Misu to bolje i ljepe proslaviti.
Cijela se upa pripremala... U crkvi
i izvan Crkve...
Da bude to sveanije zamolili smo
i dobili dozvolu za procesiju od Mlado-
misnikove kue do Crkve. On stanuje u
Vodenikoj broj 1a.
Dan je osvanuo oblaan. Dobro da
nije bilo previe vrue, no mi smo se
bojali kie... Ipak se sve lijepo razvijalo.
Procesija je pola po Mladomisnika, a
nakon pozdrava upnika, deklamacija
djece i oprotaja od roditelja, krenula je
procesija s Mladomisnikom opet prema
Crkvi. Pred Crkvom su ga pozdravili
ministranti, a osim drugih deklamaci-
ja izvodile su djevojke, srednjokolske
Magnifcat, u bjelini i sa upaljenim
uljanicama doekale su Mladomisnika
na ulazu u crkvu, te ga pratile do olta-
ra. Nakon toga u svetitu ga je pozdra-
vio i njegov kolski kolega i prijatelj,
na apostol Franjo Vasilj...
Pod svetom misom je propovijedao
vl. o. Miljenko Beli, D. I., duhovnik
liceja u akovu.
Sve je bilo veoma lijepo, a svijeta je
bilo toliko, da nismo mogli stati u cr-
kvu...
Ruak za uzvanike je bio spremljen
u upskom dvoritu. Meutim ega
smo se bojali, onoga smo se i dobojali...
im je poeo ruak, poela je pomalo
padati kia, zatim sve jae i jae... Isti-
na, bile su razapete nad nama cerade,
no to je malo koristilo. Bila su iznesena
sva jela, ali nije bilo pravog raspoloe-
nja, koje bi inae vladalo, pa smo se do-
sta neslavno razili, jer je kia nemilo
padala...
S jedne strane nam je ao, to je
to popodne bilo pokvareno, ali s druge
strane nam je bilo drago, to je u crkvi
bilo sve u najboljem redu, pa se tako
nitko nije posebno tuio na kiu, kao
da je ona upropastila sve!
Zato da se djeca ne guraju na dan
Mlade Mise, zamolio sam ih da ne
dou taj dan, nego da dou drugi dan,
kada e biti posebna sv. Misa za njih u
8 sati. Oni e pod tom sv. Misom reci-
tirati i pjevati, pa e tako biti glavni na
njoj, a poslije sv. Mise dobit e Mlado-
misniki blagoslov i svete sliice.
[249] Naalost, i ujutro je kia jo
uvijek jako padala. No, na nae veliko
iznenaenje, djeca su dola u rekor-
dnom broju, tako da je bila puna crkva.
to bi tek bilo da nije padala kia!
Svi koji su bili na toj sv. Misi, rekli
su, da je bilo jo ljepe nego juer! Kako
i ne bi, kad su se angairala djeca!
Nai slikari Ivica Glavati i Josip
Na, uenici ekonomske kole, a inae
ministranti, slikali su sveanost Mla-
de Mise na dijaflm u boji, pa sam to
poslao na razvijanje i dija-flmove dao
Mladomisniku za uspomenu.
Vie od 45 godina nakon opisanih
dogaaja, s vl. Ivanom Bubalom raz-
govarao sam u njegovu domu, u Kr-
stovoj ulici u Donjem gradu. Unato
poznijim godinama i uznapredovaloj
bolesti, vl. Bubalo vrlo je lucidan i
britke misli, istovremeno miran i sta-
loen, ali i gorljiva izriaja kada je rije
o temeljnim ivotnim pitanjima u ko-
jima vjera zauzima sredinje mjesto.
Pripremamo intervju za na
upni asopis Magnifcat, tema
je Zato vjerujem, na to smo se
odluili jer se nalazimo u Godini
vjere.
To je odlina prilika da se malo
vide korijeni vjere. Pazite, mnogi se
ljudi varaju da vjeruju, a ne vjeruju,
dok drugi zapravo misle i tvrde da ne
vjeruju, a nose vjeru u sebi. To treba
razlikovati, ali treba i jedne i druge,
tako rei, pogurati. Mi, isto tako, mo-
ramo znati da smo tu radi drugih. Isus
je rekao: Budite mi svjedoci, znai
mi smo odgovorni za ovaj svijet. Pita-
nje koje si svatko u svoje ime treba po-
staviti jest kako emo mi (za)ivjeti tu
odgovornost. Tu i sam, kao pojedinac,
trebam biti svjestan da sam odgovo-
ran za svojeg susjeda. Ne moram mu
se nabacivati, ne moram ga kupovati,
htjeti ga (pri)dobiti kao neki sekta,
no moram biti onaj koji e ivjeti svo-
ju vjeru kako bi on mogao vidjeti to
je vjera. Utoliko sam odgovoran.
Nisu li tako i prvi krani (za)
ivjeli, jer oni su se razlikovali od
Razgovor sa sveenikom u miru vl. Ivanom Bubalom, ovjekom duboke vjere
Mi krani odgovorni smo za one koji ne vjeruju
Godina vjere
12
drugih. Kad bi ih drugi vidjeli,
govorili su: gledaj kako se ljube...
Jasno, samo to treba zaivjeti, to
nije zaivljeno, to je taj osnovni pro-
blem.
Zato vi osobno vjerujete?
Vl. Ivan Bubalo: Osobno, to je
dar vjere, a ja samo mogu opravdava-
ti taj dar. Ja sam imao malo neobian
dar. Obitelj mi je sva ila u crkvu, iao
sam i ja, nisam bio onaj koji bi sam bio
tamo. Bio sam ministrant i uvjeren da
znam sve. Tek sam kasnije prepoznao
taj dar Boji, jer sam doao iz vojske i
shvatio da ne znam nita. Najedanput
dobio sam neto kao udar, udar koji
smatram svojom milou. Upravo to
sada smatram svojim najveim darom.
Doao sam iz vojske i s jednim sam
kolegom krenuo na vjeronauk kod Je-
ziuita (Isusovci, op. D.H.). Tamo nas
je bilo nekolicina, tek etvero-petero,
i sve to skupa nije mi niti smetalo, a
niti pomoglo, ali sam doao do spo-
znaje da vjere nemam. Naao sam se
u nezgodnoj situaciji pri tom otkriu,
a onda sam si, osjeajui da neto ipak
postoji u meni, pokuao objasniti to
je to vjera. Trebalo mi je to. Puno sam
toga upijao i shvaao, spoznajui na
temelju prirodne zakonitosti da je sve
to je na ovome svijetu, sve to vidimo,
nastalo nekako. Shvatio sam da je sve
povezano, da te zakonitosti ne mogu
biti sluajne, i to me dovodilo do jo
jaeg prihvaanja ideje o vjeri. Nakon
te zakonitosti shvatio sam da je Bog
unaprijed dao nekim dogaajima da
se dogode, i oni su se dogodili. U ono
su se vrijeme aktualizirala ukazanja u
Fatimi i u Lurdu, pa je to posvuda bila
glavna tema. Svi su o tome govorili, a
i u crkvi je bilo mnogo propovijedi o
tome to je Gospa tamo izrekla. I prije
se o tome znalo, samo su to ljudi skri-
vali i bojali su se. Znalo se takoer da
e komunizam proi, jer je Gospa re-
kla da e ga stotinu godina biti te da e
potom zavriti, nestati. To je u ljudima
znatno potpomoglo vjeru. Bog je lju-
dima u ono vrijeme davao vie milo-
sti i darova, jer je vladao takav surov
nain ivota. Komunizam je bio izu-
zetno nasilan prema ljudima, a potom
se onda u njima javljao inat. Roditelji
i roaci uili su me da ne prihvaam
komunizam i zato sam, jednostavno,
bio protiv njega. Osobno mi je to ko-
ristilo vjeri, vodilo me u duhovnosti.
Zatim sam dobio i tu posebnu milost,
milost da postanem sveenik. To je
dolo nekako sasvim prirodno i ne
moe se ba rastumaiti. Jednostavno
odluio sam, a da nisam ni roditeljima
unaprijed rekao da u ii u sveenike.
Majka je bila u Hercegovini i ja sam joj
samo odjednom odluio pisati da u
postati sveenik.
Kako su to vai roditelji
prihvatili?
Oni su to dobro prihvatili, odgajali
su me tako da sam uvijek imao slobo-
du glede odluka o ivotu, koli i svemu
ostalome. Taj je odgoj bio malo neo-
bian, no moji su roditelji nama djeci
jako vjerovali. Slobodno sam odabrao
i kolu, zavrio ju, a da nikada nije bilo
kriznih situacija u kojima bi, npr., ro-
ditelji morali doi na roditeljski sasta-
nak. Rekao sam im uvijek sve to sam
trebao, a oni su mi vjerovali i dobro su
reagirali na moj poziv prema sveen-
stvu. Imao sam poslije i iskustvo s pr-
vim novcem. Ranije sam o novcu mi-
slio to e biti rjeenje. No, kad sam
konano bio zaposlen, dobio sam prvu
plau i naposljetku uvidio da to zapra-
vo nije nita, da od toga nemam nita,
da mi to nije nita koristilo. Mislio
sam, kada dobijem prvu plau, barem
u dio svojih potreba ispuniti i time e
sve biti u redu. Meutim, uvidio sam
da sam prazan, da me to uope ne is-
punjava. Tako da mogu rei kako me
Bog vodio, korak po korak pokazivao
mi gdje je u ivotu praznina i to me
ne e ispunjavati, stoga sam naposljet-
ku ipak otiao u sveenike.
to vama, dakle, znai vjera?
Rekao bih mnogo, sve...?
Od vjere se ivi, vjera daje ovjeku
rjeenje njegova problema ivota. Vje-
ra govori to smo mi. Nije vjera samo
injenica da sam ja vjeran neemu. To
je ono: ostao sam bez vjere tko sam
ja? Bog mi tumai tko sam ja. U tom
tumaenju ne mogu se kockati oko
vjere, pristati pa ne pristati, prizna-
ti pa ne priznati mogu se pitati, to
svakako da, ali jednostavno ne i poga-
ati da neto mogu prihvatiti, a neto
ne mogu. Osjeam da mi Bog tumai
neto, upravo meni, i u tom tumae-
nju Bog mi postaje prijateljem, stanuje
Godina vjere
13
u meni. I taj Bog koji stanuje u meni,
tumai mene i izgrauje me. Ja ne
djelujem sam, djeluje Bog sa mnom.
I danas u ovoj bolesti isto ne trebam
biti sam, Bog koji je u meni djeluje,
pomae. S Bogom ovjek rjeava sve
probleme svoga ivota.
Kada ovjek najvie moli?
To moe biti zakonitost, vrsta
navika. Ja se, primjerice, ujutro mo-
lim. Molim se Bogu kad se naem u
nekoj posebnoj situaciji. U takvom
u odnosu s Bogom naglasiti to je za
me najvanije u tom trenutku; ne-
kad je to pitanje o kojem mogu
razgovarati s Bogom i svojim
rijeima. Moe se moliti i
one molitve to smo ih
nekada ranije nauili.
Mogu moliti satima,
jer da vam iskreno
kaem, volim moli-
tvu, ali mi ona nije
nekakvo kljuno
mjerilo. Za mene
je molitva neto
sasvim drugo.
No jako je bitno
i Bogu zahvaliti.
Kod Vas
je pitanje
zanimanja
i vjere
specifno,
nerazdvojivo
vi ste sveenik
i va je ivot
posveen u vjeri.
ovjek se mora stal-
no preispitivati, pa bio on
i sveenik, i tu ne treba pra-
viti razliku. Bog daje darove
sveenicima kao to i svima dru-
gima, a ti darovi mogu se i izgubiti.
Bit je da je to dar i ako ovjek to shva-
ti kao dar, mora se drukije odnositi
prema tome. Danas je glavno pitanje
kako da ovjek otkrije sebe tko je,
to je on. Kad otkrije sebe, ima potre-
bu za ivom vjerom. ovjek moe biti
sasvim u magli, ali kada otkrije tko je
za njega Bog, onda moe pipati Boga
koji je iv, koji pomae i rijeiti pro-
blem naeg ivota, jer je s nama. Nee
nita rijeiti bez nas, ali s nama nam
moe u svemu pomoi. Kada sam
studirao, Sveto je pismo za mene bilo
prava objava. Imali smo est sati na-
stave tjedno Sveto pismo i mnogima
je ono bilo kao i svaki drugi predmet.
Za mene je to bilo sve, ja sam to doiv-
ljavao kao objavu.
to je zapravo dokaz da Bog
postoji? Iz vaih dosadanjih
odgovora moe se zakljuiti da je
to osobno pitanje.
Bog uvijek ostavlja ovjeku mo-
gunost da sumnja, jer u pitanju je
vjera, a ne znanje. Znanje zavarava. Ja
mogu osjetiti da je Bog tu, da je Bog
prisutan, ali bitno je shvaati da, ako to
prihvatim,

t o nije
samo znanje. Zadravajui se samo na
znanju, mogu biti i ateist. Rekao bih
da su mnogi nai ljudi na neki nain
zapravo ateisti. Oni nemaju prave vje-
re jer ne osjeaju da je Krist iv. Ako
vjerujem da je Krist prisutan u meni,
onda sam u milosti i to znai biti vjer-
nik. Ako to ne ivim i ako nema ive
vjere, onda je tu prisutno sve i svata,
mnoge lai koje nastaju kada ljudi ne
ele ivjeti svoju vjeru. Potrebno je da
vjera ivi, onda ovjek ima sigurnost
i u sigurnosti prihvaa dar vjere. Po-
navljam, vjera nije znanje, znanje je
(pre)malo.
Znai treba vjerovati i imati
povjerenje u Boga.
Svakako. Bog je prijatelj i ja mu
vjerujem, ne znam vjerujem. On mi
daje rjeenje za ivot i ja mu vjerujem,
i za to imam razloge. Bog nije nikoga
izigrao, nije nikoga prevario. Bog je
doao u Isusu Kristu i doveo ovjeka
do prijateljstva sa sobom, te nije niko-
ga prisilio na to.
Zato ima danas toliko mnogo
ljudi koji ne vjeruju?
Nema ih mnogo, mislim da to nije
tono...
Mislite?
Oni koji doista ne vjeruju,
moraju imati dobar razlog i
dokaz za to. Bog ne moe
dati razlog i dokaz protiv
sebe. ovjek moe u lai-
ma bjeati od sebe, moe
mu biti drae zlo nego
dobro i moe opravda-
vati to zlo, prihvaati
zlo. A tu ima i jedan
dublji problem. Od
poetka, od iskon-
skoga grijeha, Bog je
tumaio ovjeka o-
vjeku, no mi imamo
neko nagnue prema
zlu i to nagnue prema
zlu ne moemo nikako
sami rijeiti. Ljudi su
razliite vjere i nikada ne
protumae sebi sve; kroz
itavu se povijest vidi da je
ovjek krenuo naopako, nije
sebe protumaio, nikada ne u
potpunosti. Ima svakako toliko
toga to je ovjek divno otkrio, no
nikada ne i cijelu istinu. Toga se ne
trebamo bojati Bog je rekao da je on
istina. Kada bih osjetio istinu da nema
Boga, bio bih to duan prihvatiti, no
Bog ne daje taj luksuz ovjeku. Istina
je na Bojoj strani, tko je sav u istini,
taj je sav Boji, Bog nam to daje. Mo-
ramo znati da su se mnogi ljudi nali
na putu prema Bogu, i ako su spremni
prihvatiti istinu, oni su istinski vjerni-
ci. To pogotovo vrijedi za nau svee-
niku vjeru - na putu vjere ja sam onaj
koji prihvaa istinu, a to iziskuje rtvu.
elim na taj nain prihvatiti svoj ivot,
ja sam vjernik.
Godina vjere
14
A to je nekada teko, nije li lake
ii linijom manjeg otpora?
To je daleko lake, lake je svoju
savjest umiriti, nai opravdanje. Gle-
dajte, Bog je sve, ali mnogo toga on
nije rekao, nije nam dao do znanja
kako nas stvara, ali je dao do znanja
da je prisutan. Prvi su odlomci u Sve-
tom pismu teologija, to nisu dogaaji.
Tu Bog tumai, a kad je ovjek prija-
telj s Bogom, to mu ispunjava ivot,
stavljen je na put vjere. ovjek moe
biti ateist, moe ii ili ne ii na priest
i misu, sve drugo moe kako hoe, no
ne moe stati na pola puta, ne moe
biti mlak ili je topao, ili je hladan.
Moramo imati na umu jo neto: nije
Bog svoj bog. Mi imamo potrebu ot-
kriti sebe i dok to ne otkrijemo do kra-
ja, ne moemo znati tko smo i to smo
ako ne otkrijemo Boga. Bog se daje
otkriti, a koliko se On daje ovjeku ot-
kriti i koliko se otkriva, toliko ovjek
napreduje u vjeri. Mnogi ljudi mogu
biti iskreni u svom nastojanju da kau
da nema Boga jer ih je zapravo dru-
tvo dovelo do toga. Shvatili su neka
ivotna pitanja na krivi nain, drutvo
ih je odvelo u relativizam, no to ne
moe biti krajnji ivotni smisao. Kraj-
nji je smisao doi do istine, zato je Bog
rekao, a nama povjerio da je On isti-
na. Bog, koji je istina, stoji po strani i
ovjek, ako tu istinu ivi, prilazi Bogu.
No je li taj Bog njemu otkriven tek po-
lovino ili u cijelosti, to je drugo pita-
nje. Vano je samo da ovjek tu istinu
prihvati i zato se ne treba bojati istine.
Kada ovjek pone ivjeti istinu, moe
u toj radosti dalje otkrivati, a to znai
da mu se Bog otkriva sve vie i vie.
Ima li dobroga ivota bez
duhovnoga ivota? Spominjete
ateiste koji ive bez Boga, moe li
se tako ivjeti?
Moe. Ne do kraja, ali se moe.
esto imamo sluaj da obitelji ive
izvrsno, da im je uspio brak, gledaju
naravni ivot i iskoriste svoj naravni
ivot na toj razini da dobro ive. Zato
danas ima mnogo ljudi koji ne idu u
crkvu, a poteniji su pak od onih koji
idu, to moramo primijetiti. Jo neto
treba naglasiti: kada je Bog doao, On
je dao istinu ovjeku, uzeo je dvanaest
apostola i ustrojio Crkvu. Crkva je no-
sila tu istinu i Crkva, koja je nositelj te
istine, mora ju (pre)dati ljudima. Bog
sada trai da mi tu istinu ivimo, a to
ivljenje jest lijeenje nae okoline. Mi
vjernici moramo biti svjedoci Boji, a
ako nismo svjedoci, izdali smo sebe i
u odnosu na one ljude koji ne vjeru-
ju. Mi smo odgovorni za njih jer smo
izdali obvezu da svjedoimo i nismo
im omoguili da napreduju. Mi emo
pred Bogom biti odgovorni za ateiste
koji od nas nisu dobili to svjedoenje.
Katkada se krivo misli da to podrazu-
mijeva, kao kod raznih sekti, da ide-
mo tumaiti vjeru od kue do kue. To
ne dolazi u obzir. Treba ivjeti svoju
vjeru, a kada ovjek to ini, tada daje
rjeenje i za drugoga.
Je li to autentinost?
Jest. Ako mi ivimo zapravo svo-
ju vjeru, onoga koji ne vjeruje to e
dirati! Smatram da je danas najvei
problem doi do ovjeka. To je posta-
lo teko, a vjernik treba biti svjedok
vjere, jer Krist je rekao: Budite mi
svjedoci. No svjedoiti se moe samo
uz Duha Svetoga. Ali kako dananjem
ovjeku svjedoiti, a ne moe ga niti
na as zaustaviti? On ivi u nekim
drugim okolnostima i ne moe mu se
lako pribliiti. Tom dananjem ovje-
ku, koji je sebe izgubio, koji je itavo
svoje slobodno vrijeme sav u rauna-
lima i kojegdje, i koji nema vremena
ni za to, upravo tom ovjeku trebamo
svjedoiti. Mi, vjernici u dananjem
vremenu moramo nai nain za to.
Prvi su krani nosili ovjeka, i to se
osjetilo. Oni su esto ili i u smrt da
pokau kako su vjerni Bogu, a sve je
to djelovalo na ljude oko njih. Danas
to ne moramo svjedoiti tako, ali esto
vidimo da krani ne svjedoe nikako.
Doi do ovjeka jest, dakle,
najbitnije.
Da. I to je problem koji se vie tie
vjernika nego nevjernika, jer vjernici
trebaju biti svjedoci, oni svojim ivo-
tom trebaju pokazati svoju vjeru. U
tom pribliavanju ovjeku ne smije se
pak izdati vlastita vjera. Ja vjerujem u
ono to moja vjera kae, a prije svega
se s drugima treba nai na onome to
je univerzalno, korisno za ope dobro,
npr. zajednike akcije skupljanja nov-
ca za siromane, u koje se doista svi
mogu ukljuiti. Ima jo mnogo pri-
mjera gdje se moe kvalitetno zajed-
niki nastupiti, tako da nitko nikoga
ne prisiljava da mijenja svoje uvjere-
nje, nego ugraivanjem vlastitih razli-
itih uvjerenja u zajedniki rad i cilj
ostvarujemo pribliavanje. Problem je
ipak i u tome da mi nismo nauili jav-
no, naglas, ozbiljno objaviti nekome
svoju vjeru i svoja uvjerenja. Mi vje-
rujemo, neki drugi vjeruju, mi smo uz
njih i naa vjera se utopila. No nama
danas treba ivljena vjera, a ne para-
da. Mi, sveenici odgovorni smo da to
prenesemo ljudima.
Imam jo jedno pitanje za kraj,
a tie se dananjeg trenutka
i ovjekove slobode. Imate li
dojam da u dananjem vremenu
vlada tiranija izbora? Ako
je to doista tiranija, nije li to
zarobljavanje, a ne sloboda?
To je tono. Pitanje slobode jest
biti ili ne biti. Bog daje ovjeku obja-
vu i daje snagu da se on slobodno
opredijeli, a sve one suprotne sile,
vraje su, idu protiv slobode, ele biti
u mutnom i poremetiti nau savjest.
Mi u svojoj slobodi imamo savjest, a
ta savjest daje ovjeku do znanja to je
dobro, a to je zlo, te preko savjesti o-
vjek dotie istinu. Ako se ovjek bori
protiv savjesti, on se bori protiv istine
i protiv slobode. Sotona je na vrlo lu-
kav nain ovjeku to sve zamaglio. To
je pitanje postavljeno ovako moe
vjerovati, ne mora vjerovati, sve je to
isto, sve se relativizira i onda ovjek
ne zna za to bi se opredijelio. Neka
rjeenja, mora se naglasiti, ne dolaze u
obzir tako postavljena jer se ne mogu
dovoditi u pitanje. Ako ovjek vjeru-
je, mora priznati i prihvatiti, a ako ne
vjeruje, ne mora priznavati i prihva-
titi, no tu crkva ne moe poputati i
prilagoavati se. Ako netko nauk ne
moe prihvatiti, ne moe nikako doi
do istine, a tada se u njemu slamaju i
sloboda i savjest. Imam dojam da je u
tom sluaju sve zamraeno, bez obzi-
ra na sve izbore koji se ovjeku nude.
Meutim, treba rei da smo one koji
se nau u takvoj situaciji skloni lako
osuivati, a zapravo tako automatski
osuujemo i sebe. Ljudi nisu svjesni
da osuujui nekoga, zapravo govore
ono to bi oni sami bili. Da je vjernik
doista vjernik, onda primjerice, ne
bi bio toliko zavidan to je drugi lo-
povlukom doao do neega, nego bi
mu nastojao pomoi i bilo bi mu ao
to je taj u grijehu. Vjerniku mora biti
ao ako je i Bogu ao to ovjek pro-
pada. Tu takoer nemamo izbora.
Razgovarao: Damir Hasenay
Godina vjere
15
Godina vjere
okako selo u lito rano, skorom
mrak, prid nedilju, marva se ve vrati-
la iz orde s cilodanje pae na utvaju. U
sokaku kue friko povapnite, ko er-
dan ravni nanizane, bile se ko bili zubi
idre okice il ko ohridai po njojzinom
vratu, paradno uredite kao da e svaki
tren pokrenuse na misu svearicu. Tra-
va prid numerama friko pokosita ko na
razdiljak poeljan momak, il ko da e
se fuzbal igrad sad ovaj momenat. Lise
za u avlije otvorite irom, vabe goste.
Sve snae pomeu prid kuama, stazom,
uprijama ne bi li jo bolje i lipe sve
bilo uredito. Sve redue imaju jo posla.
Sjutra u nedilju, kirbaj je i god. Troj-
stvo, Prisveta T rojica. Dica jo skroz u
igranju na pranjavom oru, razulari-
ta i omamita ranolitnjom omarinom i
spokojem. Zvona zazvonidu veernje, a
cilik se razli cilim krajem. Potlim toga,
vika: Tuna, Stipa, Kato, Ano, dico neva-
ljasta, veernje zvoni, molit se triba, za
siniju sist, nemoj da vas dado saekiva,
smista doma, Tunaaaa...
okako selo u rano ljeto, gotovo su-
mrak, subota, ve su se i ivotinje vratile
sa cjelodnevnog boravka na panjaku.
Kue u sokaku svjee obijeljene uredno
nanizane u skladnoj ravnini kao zubi u
osmijehu jedre i mlade okice ili niska
bisera na njezinom vratu, paradno ure-
ene kao da e svaki tren krenuti na sve-
anu blagdansku svetu misu. Trava pred
kuama pokoena poput uredno zae-
ljane kose seoskog mladia ili kao da
e se odigravati nogometna utakmica.
Kapije irom otvorene, ne treba nigdje
natpis dobrodoli, nego svojom otvo-
renou pokazuju dobrodolicu i zovu
goste. Dvorita i kue obavijaju zama-
mni mirisi peenja tek skinutog s vatre
i ranja, raznih kolaa i ostalih slastica
slanih i slatkih koje su u izobilju kakvog
samo u okadiji ima pripremile vrijedne
ruke naih mama i baka. Sve su snae
izale i metlama iste ispred svojih kua,
nogostupe, kolne prilaze, ulicu, kako bi
sve bilo do kraja ureeno. Imaj jo puno
posla. Sva ta uurbanost ima svoj uzrok.
Sutra, u nedjelju crkveni je god, kirbaj,
Presveto Trojstvo. Djeca jo uvijek za-
igrana na pranjavoj cesti, razuzdana
i omamljena ranoljetnom sparinom i
mirom. Zvone crkvena zvona, reski zvu-
ci uju se nadaleko, sve jee na poast
sutranjem slavlju.Veernje. Odmah se
zauju povici: Tuna, Stipa, Kato, Ano...
odma doma, veernje zvoni, moliti se
triba i sist za veeru, nemoj da vas dado
eka, Tunaaa...
Cijela ta slika nestaje u mraku i iz-
maglici, pokoje svjetlo se pali, selo tone
u mir i zaslueni spokoj. Pokoja krije-
snica preleti i nebo se osu tisuama zvi-
jezda. U daljini samo lave pasa.
Ovih nekoliko reenica uvoda ne
donose nita neobino u svom sadraju
ljudima koji su odrasli u takvom okru-
enju jer se svako selo na taj ili vrlo sli-
an nain priprema za proslavu jednog
od najvanijih dogaanja u godini. Pri-
prema svoj vanjski izgled. Nisu ti ljudi
zaboravili ni pripremiti svoju nutrinu,
ba onako kako i prilii svakom krani-
nu, molitvom. Samo to su zavrile svi-
banjske pobonosti, poele su duhovne
priprave, klanjanje pred Presvetim, de-
vetnica, trodnevnica i neizostavna kru-
nica. Molitva na usnama, ali i u srcu.
Glavni je razlog ovako dugoga uvo-
da uspomena na ve davno blagopokoj-
nog naeg upnika koji je svake godine
upravo na crkveni god oblaio sveano
misno ruho, ali ono predkocilsko, mi-
snicu tamburicu i sveani plat te na
glavu stavljao kapu biret. Djeci bi to
bio poseban prizor koji nisu esto viali,
dok su stariji sa sjetom prebirali svoja
sjeanja na prole dane. Radoznali kako
samo ve djeca znaju biti, imali smo
bezbroj pitanja upuenih roditeljima,
bakama i didacima, a i upniku. Naje-
e su bake bile spremne strpljivo odgo-
varati na postavljena pitanja. Dobivali
smo opirne odgovore izreene jedno-
stavnim jezikom.
Moram priznati, moja prvotna na-
mjera bila je pisati o molitvi sa stru-
noga teoloko-katehetskoga stajalita,
ali sam odmah od te namjere i odustao,
bez obzira na svoju formalnu katehet-
sku naobrazbu, te krenuo u opis i priu
o svakodnevnoj molitvi iz due i srca
slavonskog sela, nae okadije. Barem
onako kako sam tu molitvu sm primio,
ivio i ivim. Neki jo vie teoloki nao-
braeni pojedinci rekli bi da je ovaj opis
samo vjerski folklor ili tradicija - nema
tu niega dubokoga, vjerski proivljeno-
ga, nego samo ponavljanje nauenoga
i robovanje tradiciji. Jednostavno se s
takvim tvrdnjama ne mogu, a i ne e-
lim pomiriti. vrsto branim tvrdnju da
se molitva duboko vjerniki, kranski
ivi i da je utkana u svaku poru svakod-
nevnog ivota sela, sela koje ivi vrlo
sloenim i slojevitim ivotom, koji bi
usputnom promatrau moda i izgledao
poprilino jednostavan, ali ivota koji je
neraskidivo protkan molitvom do naj-
sitnije pore svake ljudske aktivnosti.
Vraam se na vlastiti doivljaj opisa
predkoncilskoga reda svete Mise, oima
djeaka kojemu je njegova baka sve po-
tanko opisala do posljednje pojedinosti,
a ne bi bilo dovoljno deset kartica teksta
kada bih i sam to takvim arom za deta-
ljima htio ovdje opisati. Zato, ukratko.
Mislei da priprosti puk koji nije znao
dobro itati niti pisati, a kamoli latinski
jezik razumjeti, ne moe ni aktivno su-
djelovati u misi, iznenadio sam se puni-
nom opisa doivljenog. Samo naizgled,
u tiini i uz pokoju frazu nauenu napa-
met na latinskome bakice, strine, tetke,
snae prebirale su po svojim krunicama
i ekale priest, a ozbiljni i brkati dida-
ci i bae utjeli, a u sklopljenim rukama
okretali svoje eire i kape. Svaki dio sa-
kramenta itekako su proivjeli i shvatili
te uvali vanost ako ne svakodnevnoga,
a ono obveznoga nedjeljnog pohaanja
svete Mise. Danas se ta svjest o pripad-
Molitva ivi utkana u svaku poru svakodnevnog ivota sela
Od molitve svakodanje
(ili O svakodnevnoj molitvi)
16
Godina vjere
nosti Kristovoj Crkvi i potrebi ljudi da u
misi sudjeluju uje zvonkim, glasnim i
skladnim odgovaranjem na zazive sve-
enika te crkvenim pukim pjevanjem,
vidi u crkvama i kapelama punima vjer-
nika svih dobi, od najstarijih do najmla-
ih. O blagdanima se vidi posebno, jer
se onda uz osobnu vjeru pokazuje sva
rasko i bogatstvo narodnih nonji o-
kadije.
Hvaljen Isus i Marija - svakodnevni
pozdrav od davnina koji jednostavno
zamjenjuje sve pozdrave: dobro jutro,
dobar dan, dobra veer, zdravo i sve
novije inaice pozdravljanja. Pozdrav
toliko znakovit, toliko vjerniki, a toliko
esto u upotrebi u meusobnoj komu-
nikaciji.
Krunica (patrice, islo, ruarij) - ve
pri spomenu predmeta uz pomo kojega
se ova molitva moli, svima biva pozna-
to o emu je rije. Toliko je ta molitva
ukorijenjena, ucijepljena u nau svakod-
nevicu, odavno. Rijetko da koje koljeno
nije pobono pokleknulo pri toj molitvi,
bilo ensko ili muko, rijetko koja ruka
nije prebirala smjerno njezina zrnca.
Odlazak naih baka u crkvu na misu
ili molitvu bio je uvijek uz neizostav-
ni molitvenik i krunicu, iako je sve ve
odavno znano i odvija se svojim pozna-
tim ritmom - ritmom deseterca, ravnice,
iroke i otvorene, ravne i pitome. Kru-
nica se molila i moli u svim znakovitim
trenutcima svake okake kue i obitelji,
bilo da je rije o zdravlju, bolesti, rado-
vima, roenju, smrti. Od svega sjeanja
na djetinjstvo tek jedno je sjeanje tu-
no. Prije etrdesetak godina kada nije
bilo po slavonskim selima i grobljima
sagraenih mrtvanica, obiaj je bio da
pokojnik do pokopa lei u svojoj kuu.
Pazilo se na svaki detalj alovanja. Odar,
crnina sva su zrcala bila prekrivena
otarcima, meusobno se u kui komuni-
ciralo tihim glasom, sve je upuivalo na
dostojanstvo ovjeka i u smrti. Molile
su se uz odar skrueno, u tuzi nebrojene
krunice za pokojnikovu duu. Jo mi u
uhu odzvanja alovito, tiho, ujednaeno
(dakako s karakteristinim naglaskom):
Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospo-
din s Tobom, blagoslovljena ti meu e-
nama i blagoslovljen plod utrobe tvoje,
Isus. Sveta Marijo, Majko Boja, moli za
nas grjenike sada i na asu smrti nae.
Amen.
Molitva krunice, zapravo molitva
Mariji, pokazuje neraskidivu vezu naeg
naroda s Isusovom majkom Marijom.
Njenom se monom zagovoru utjeca-
lo i njezinu zatitu trailo. Istim arom
iskrenih molitelja ini to na poboni
narod iskreno i danas.
Uvijek su me tijekom djetinjstva po-
sebno oduevljava tri ciklusa: svibanj-
ske pobonosti, listopadske pobonosti
i Doae. S koliko su nas samo ara
rijeima, ali i osobnim primjerom, u
proljee, u doba najveih poslova u po-
lju i oko stoke, a u jesen u doba tekih
poslova oko pripreme hrane za ljude
i za ivotinje u nadolazeoj zimi, iako
umorni i iscrpljeni od napornog rada,
poticali na sudjelovanje u marijanskim
pobonostima, a kleanjem i istinskim
zanosom pri odgovoru na zazive litanija
pokazali svoju iskrenu poniznost pred
Gospodinom. Zornice su posebna pria.
Zimsko doba, nama se djeci spava, pada
snijeg, a njima odraslima nije bilo nita
teko, niti ustati ranije, niti skuhati aj
ili mlijeko, niti oistiti snijeg ako je bilo
potrebno, i nas jo tako snene odjenuti
i s nam zajedno otii u crkvu na Misu
zornicu. Sneni smo bili prva tri dana,
kasnije smo iz navike sami ustajali i od-
lazili u crkvu povedeni primjerom svo-
jih starijih ukuana.
O samom blagdanskom ozraju tre-
balo bi posebno i podrobno govoriti.
Svakodnevni ivot na selu izmjenju-
je svoju dinamiku kako se izmjenjuju
godinja doba i poslovi vezani uz ze-
mlju, usjeve, ivotinje, kuanske poslo-
ve, hranu, radost i alost, a ivot ljudi u
stalnoj je mijeni, od roenja sve do smr-
ti. Jedina stalnost, sidro nepromijenjeno
jest molitva. Ne ustaje se niti lijee, ne
zapoinje posao niti zavrava, ne sije se
niti anje, ne ore se niti kopa bez moli-
tve. Ne jede se bez molitve. Ne slavi se
niti ali, ne raa se, ivi niti umire bez
molitve. U veseloj pjesmi i u gorkim su-
zama molilo se, moli se i molit e se bez
obzira na moderna vremena i promjene
koje donosi suvremeni nain ivota.
Dalibor Adi
17
Godina vjere
Neke od naih Donjograana redovi-
to susreemo na ulici, u trgovini, radnom
mjestu, crkvi. Zato to ih esto viamo,
obino pomislimo kako ih poznajemo, jer
poznato nam je gdje ive, kamo zalaze i
ime se bave. No razgovor sa upljaninom
Zlatkom verom, doktorom dentalne me-
dicine, potvrda je da nekoga upoznajemo
tek kad zavirimo dublje u njegovu duhov-
nu osobnost.
Moete li odgovoriti zato
vjerujete?
Drim se reenice Isusa Krista: Ja
sam put, istina i ivot.(Iv 14, 6) Tko u mene
vjeruje imat e ivot vjeni( usp. Iv 6, 47;
11, 25). Za mene vjerovati znai prije svega
uzdati se u Boga, koji me poznaje i ljubi.
Smatram da je vjernicima mnogo lake
prebroditi ivotne tegobe nego ljudima
koji ne vjeruju. Svakodnevno se nalazimo
u nekim ivotnim problemima, iskuenji-
ma. Onome tko je s Gospodinom, lake je
to izdrati, jer on se uzda u Isusa Krista.
Vjera mi pomae da nadiem ivotne te-
gobe oslanjajui se na Krista, njegov kri
i muku. Vjerovati u Isusa Krista smisao je
moga ivota.
to Vam znai Vaa vjera?
Vjera nije neka teorija koja se moe
prihvatiti ili odbaciti. Ona je vaan krite-
rij za ureivanje vlastitoga ivota, koji mu
daje smisao i puno znaenje. U konanici,
vjera je dar koji smo primili od Gospodina
da ne bismo bili samodostatni.
Kada Vi najvie molite?
Mislim da sam poeo najvie moliti
kada sam bio student. Molio sam se prije
svakoga ispita da mi Bog pomogne nau-
eno izrei. Moda sam upravo zbog toga
samo jednom pao na ispitu, dakle i najte-
e ispite poloio sam isprve. Kad sam se
oenio i dobio djecu, molio sam za njihovo
zdravlje, uspjeh u ivotu. Danas molim za
suprugino i vlastito zdravlje. Svakodnevno
molim krunicu prigodnu za taj dan. Su-
pruga i ja posveeni smo srcu Isusovu te
molimo dnevno prikazanje. Takoer, mo-
lim i prema uputi naeg upnika Juria, za
ljude koje u danas sresti i posao koji u
odraditi.
Kako se svakodnevno odnosite prema
Stvoritelju?
Prema Stvoritelju se odnosim s viso-
kim potovanjem. Tijekom dana ujem
poneku psovku od znanaca koje susreem
na ulici, u kafu ili zubarskoj ekaonici.
Smatram da kao vjernik trebam opome-
nuti toga ovjeka, jer bi svaki vjernik u ta-
kvom sluaju uvijek trebali reagirati.
Ima li u Vaem zanimanju i u Vaem
poslu vjera svoje mjesto? Je li vjeri
mjesto u crkvi?
Za moju je vjeru prije svega mjesto
rezervirano u crkvi. Smatram da je u vjeri
vano zajednitvo s drugim vjernicima u
crkvi.
Ima li to zajedniko u Vaem
zanimanju i u vjeri?
Zanimanje lijenika povezano je s po-
maganjem ljudima. U tekim situacijama
traim pomo od Boga kako bih svoj po-
sao odradio to kvalitetnije.
to mislite da je dokaz da Bog
postoji?
Osobno ne traim dokaz o Bojem po-
stojanju. Ili u Boga vjerujete ili ne vjeruje-
te. Nemam dvojbe oko pitanja dokazivanja
Bojeg postojanja. Istinskom vjerniku to
nije potrebno.
Ima li dobroga ivota bez duhovnoga
ivota?
Sigurno je da nema. Mislim da je ivot
bez duhovnoga ivota vie lutanje, ivota-
renje nego stvarni ivot.
Kako shvaate i objanjavate
reenicu: Sve mogu u Isusu Kristu,
koji mi daje snagu!
Tu tvrdnju povezujem s reenicom
s poetka razgovora: Ja sam put, istina i
ivot (Iv 14,6). Tko u mene vjeruje imat e
ivot vjeni! To znai veliku vjeru da je
Bog taj koji pomae u ivotnim tegobama
u kojima se nalazim ili u se nai. Ta mi
reenica daje nadu da e sutra biti bolje.
Kao to sam uo od profesora Ivania,
primjenjujem u svojem ivotu misao vodi-
lju: ,,Ja mogu, ja hou, ja vjerujem!'' Dakle,
ako vjerujem u Isusa Krista, uz njegovu
pomo sve u uspjeti.
Osjeate li da je Bog iv? Moete li to
posvjedoiti?
U ivotu prolazimo kroz razliite ku-
nje, npr. tijekom kolovanja, u mladosti, u
odnosu roditelja i djece, a najtea je kunja
bolest, posebno ako je kronina i teka.
ovjeku koji misli da e kunje sam svojim
snagama nadvladati, sigurno je vrlo teko.
Potrebna nam je Boja pomo. Trebamo
moliti i vjerovati da e On uiniti ono to
je najbolje za nas. Na nama je samo da se
prepustimo njegovim odlukama i biti e
nam lake. U to sam se uvjerio.
Je li u vaem ivotu bilo trenutaka
kada ste osjetili i doivjeli Boju
intervenciju?
Naravno, vie sam puta doivio Boju
intervenciju. Posebno sam ju osjetio kada
sam imao zdravstvenih problema. Bog mi
je u tim trenutcima jako pomogao. Vjera
mi je dala snagu da se ne osjeam samim.
Teko je uti lou vijest. Potrebno je tada
vremena da se shvati i prihvati vlastita si-
tuaciju. Meutim, nakon nekog vremena
ovjek uvidi da je na odreeni nain sve
rjeivo uz pomo Isusa Krista.
Zato danas ima toliko ljudi koji ne
vjeruju u Boga?
Mislim da je razlog tome velika slo-
boda ivljenja. Postali smo demokratsko
drutvo te je i vjera na neki nain postala
demokratska (npr. umjesto odlaska na
misu ostavljamo mlade da ujutro spavaju,
opravdavamo se time da e u crkvu otii
kasnije itd.). Unato podatku da u Hr-
vatskoj katolika ima oko 80 posto, u na-
oj upi, primjerice, u crkvi na nedjeljnoj
svetoj Misi vidimo moda 10-tak ili 15-tak
posto vjernika.
Je li uope mogue postojanje ljudi
koji ne vjeruju ili pak oni vjeruju na
krivi nain?
Mislim da nema ljudi koji ne vjeruju,
ak i ateisti, koji ne vjeruju u Boga, moraju
u neto vjerovati. Krivo je miljenje, a pri-
mjeujemo ga kod veine vjernika, da su si
samodostatni i kod kue e moliti, nee ii
u crkvu jer im se ne svia upnik ili upni
vikar itd. Za moju vjeru mjesto je rezervi-
rano u crkvi jer su mi potrebni drugi vjer-
nici, zajednitvo. Prekrasno je okupiti se u
crkvi i zajedniki se moliti i predati Bogu.
Razgovarala:
Adrijana Lovrinevi
Zato vjeruje na sugraanin dr. Zlatko ver
Vjerovati u Isusa Krista smisao je mojega ivota
18
Onoga trenutka kada smo sebe, svoj ivot bezuvjetno
i s punim povjerenjem predali u ruke naega Gospodina,
dosegnuli smo bit ivota.
Povjerovati i povjeriti spoznaja je istine ive Rijei.To
je uranjanje u dubine misterija koji nam se objavljuje.
Rijeka ive vjere vjekovima tee s nepresunog izvora
ljubavi donosei istinu koja nas krijepi i jaa, isti i ispire,
hrani nae tijelo i duu. Rijeka ive vjere nosi nas uvijek
pravim putem. Rijeka ive vjere jest punina ivota.
Od zaea u majinoj utrobi, roenja pa sve do da-
nanjeg dana uvam dar koji je za mene odabran. Jo od
malena uili su me moji majka i otac kako treba dijeliti
darovano.
Danas kada moja obitelj, okupljena oko stola, znakom
kria i molitvom zahvaljuje Gospodinu na zajednitvu s
Kristom, potvrda je to da je primljeni dar u sakramentu
krtenja bio preobilan.
udna je ta Rijeka ivota iz koje izvire misterij iste bi-
jele haljine, koji nas prati do konanog susreta s Kristom.
vrsto sam uvjerena da je upravo ta haljina jedini
klju koji e nam otvoriti vrata nebeska, vrata raja i ko-
nani susret s Kristom.
Iako na dugom ivotnom putovanju esto skrenemo,
pokleknemo od tereta ivota, kri koji ponesemo nije
uvijek jednako lako nositi, ali je ivi izvor tu, pokraj nas.
I kada zalutamo duboko u pustinji, On nas eka. ivi
Bog.
Kako bih se onda usudila drukije misliti, ivjeti, nego
upravo ovako vjerovati Onomu koji me je svojom predra-
gocjenom krvlju otkupio i bezuvjetno darovao ljubav za
cijeli ivot moj.
Istinski ljubiti, ljubav primljenu podijeliti, skrueno
moliti, blagoslivljati i u poniznosti zahvaljivati, sebe u svoj
punini nesebino davati.
Zato svoju Vjeru treba prihvatiti svim svojim umom
i voljom, svim svojim srcem i duom. Treba Vjerovati,
Povjeriti i ivjeti! Svoju Vjeru treba uzeti, ponijeti i do-
nijeti u svaki dio svoga ivota, tamo gdje jesmo. Treba se
sjediniti s Rijekom ive Vjere, i uvijek ispoetka, svakoga
jutra i svakoga dana doticati nepresuni Izvor Kristove
Ljubavi!
Mandica Grizbaher
Razmiljanja
Vjerovati i povjeriti!
U petak, 16.studenoga 2012., pro-
ivljavala sam pravu dramu. Nisam
se usudila gledati izravni prijenos iz
Hakog tribunala zbog straha od is-
hoda. Sreom, moj je otac bio hrabriji,
uao je u sobu da mi estita roendan
i rekao: "Zna li da su generali oslobo-
eni?"
Nakon tih rijei oblile su me suze
od ganua i sree, sve je tek naas po-
mutila tuna misao to takvu divnu
vijest ne mogu podijeliti sa svojim
preminulim suprugom, dragovolj-
cem Domovinskoga rata. Ali tu mi-
sao nekako potisnem i shvatim da e
ovaj moj roendan biti zapamen te
da nisam mogla dobiti ljepi dar. I jo
zakljuim kako je tzv. "numerologija"
obina besmislica jer navodno ni je-
danaest ni esnaest nisu sretni brojevi.
Konano se saberem, ukljuim televi-
zijski prijamnik i prepustim se opem
oduevljenju.
Oslobaajua presuda generalima
Anti Gotovini i Mladenu Markau do-
ekana je diljem Hrvatske s rukama u
zraku i gromkim uzdasima olakanja:
od Pakotana i urevca, preko Dal-
macije, Zagreba, Slavonije i Osijeka.
Doekali smo veliki dan, dan za
pamenje, o kojemu su izvjeivali svi
mediji. Mogli smo uti: "Hrvatska je
opet slona, sa zanosom i ljubavlju po-
zdravila je slobodu svojih junaka." Ili
proitati u tisku: "Vie desetaka tisua
ljudi euforino je na Trgu bana Jelai-
a doekalo A. Gotovinu i M. Marka-
a. Nakon to se malo stialo poetno
ushienje, mitski general Gotovina
pozdravio je masu koja mu je za vrije-
me njegova tamnovanja u Schevenin-
genu ispjevala mnoge pjesme." Moglo
se naii i na biblijske metafore poput
ovih: "General Gotovina je zapravo
jedanaest godina lutao krinim pu-
tem, bolje reeno bio je progonjen kao
divlja zvijer. Sedmogodinja kalvarija
generala Gotovine zavrila je."
Danima su se nizali napisi u koji-
ma se dostojanstveno slavilo, hvalilo
generale i divilo im se. Mnogi su se e-
ljeli s njima rukovati, darovati im ne-
to, odati im poast. Dirljiv je primjer
slikara Barata iz Belog Manastira, koji
je izradio umjetniku sliku namjera-
vajui ju generalu Gotovini poslati u
Haag, naglaavajui kako je to samo
mali prinos, u nadi da e nepravda biti
ispravljena. Na njegovu veliku sreu,
sliku nije morao slati u Haag, ve ju je
prigodom proslave Dana grada Zadra
uruio generalu osobno, nazvavi sli-
ku Rue za generala.
General Gotovina proglaen je po-
asnim graaninom Osijeka. Mladi su
naglasili kako treba njegovati odnos
prema domovini i zaslugama naih
generala. Mislim da se ne trebamo pi-
tati otkuda toliki ushit i oduevljenje
kod naih ljudi kad znamo kako nas
je svih tih godina pritiskao teret sin-
tagme "zloinaki poduhvat". Iskreni
domoljubi odahnuli su kad su shvatili
da je oslobaajuom presudom gene-
ralima, izreena i oslobaajua presu-
da Hrvatskoj.
Netko od itatelja Magnifcata
moda e se zapitati nije li tema o ko-
joj piem vie politika i domoljubna,
a manje vjerska. Meutim, sigurno ste
primijetili da su se u tisku vrlo esto
spominjale biblijske rijei: "kalvarija",
"krini put", "predboino udo", to
itekako upuuje na razmiljanje o po-
vezanosti te teme s vjerom i Bogom.
Dakle, ako pomno analiziramo
dogaanja u svezi s generalima, njiho-
vim zatoenitvom i oslobaajuom
presudom, uviamo da je to djelo
Bojeg nauma. Zapoet u analizu jo
od prvostupanjske presude - tko bi
nakon presude od 24 godine za jed-
noga i 18 godina za drugoga optue-
nika mogao pomisliti da moe doi do
oslobaajue presude. Iako znamo da
su generali neduni i da nije bilo zlo-
inakog pothvata, poueni ranijim
iskustvom teko bismo povjerovali
u sretan rasplet. To moe biti samo
djelo Svevinjega, koji svom narodu,
optereenom, ponienom, utuenom,
ednom istine i pravde, u osobama
generala alje nadu, alje traak betle-
hemskog svjetla.
Drugim udom, tj. djelom Svevi-
njega smatram preobrazbu generala, a
tu mislim na njihovo ponaanje, oso-
bito generala Gotovine. Ante Gotovi-
na, profesionalni vojnik, nepravedno
utamnien, osuen na drakonsku
kaznu, konano postaje slobodan o-
vjek, ali unato svemu iri oko sebe
"mir i dobro". Obraajui se svojem
narodu, u svim pozdravnim govorima
Uz oslobaajuu presudu generalima Anti Gotovini
i Mladenu Markau
Trijumf Boje pravde
20
Godina vjere
nastupa razborito i staloeno, vedro.
U njegovim rijeima nema mrnje
ni gorine, nema poziva na osvetu, on
prata i samo zahvaljuje na potpori,
i obinim ljudima, a i institucijama
vlasti. Podsjetimo se na neke njegove
izjave: "Ovo je naa zajednika pobje-
da. Bila je Oluja u ratu, ovo je pravna
Oluja. Rat pripada povijesti, okreni-
mo se svi budunosti. Budunost je u
naim rukama." General Marka tee
skriva osjeaje: "Sretan sam to e u
budunosti svaki Hrvat i njegovi na-
sljednici bilo gdje u svijetu, moi rei
da imaju domovinu koju su bez mrlje
oslobodili i neka u Hrvatsku dou i-
vjeti svi dobronamjerni ljudi!"
Tko moe zraiti tolikom dobro-
tom, tolerancijom, ljubavlju za sve lju-
de dobre volje?! Samo onaj koji je svoje
duhovno bie napajao Duhom Svetim,
tko je u potpunosti bio predan molitvi
i bio prosvijetljen darom vjere. O tome
koliko su generali izgraivali svoju du-
hovnost i koliku su duhovnu potporu
primali postoje konkretni podatci.
Svakoga je mjeseca fra Ivica Jurii
iz hrvatske katolike upe sv. Nikole
Tavelia u Roterdamu odlazio u Sche-
veningen i sluao ispovijedi generala
te im bio duhovno utoite. Ravnatelj
Caritasa Zadarske nadbiskupije redo-
vito je posjeivao generala Gotovinu
tijekom sedam godina i bio mu velika
potpora. Sveenici Zadarske nadbi-
skupije u listopadu 2009. pokrenuli su
molitveni lanac Krunicom za prav-
du-molitva za nevino utamniene hr-
vatske generale. Od tada se za genera-
le molilo svakoga utorka u odreenoj
crkvi. Da su generali doista odabrali
novi ivotni smjer okrenuvi se prema
Bogu i vratili se iz tamnice s produ-
bljenim religijskim iskustvom, svje-
doi nam sam Gotovina izjavom za
Hrvatsku televiziju: Samo me vjera
spasila, preivio sam samo uz pomo
vjere. Kao slobodan ovjek doavi
u Mariju Bistricu, rekao je: Dao sam
zavjet da u nakon izlaska iz hakog
zatvora doi i zahvaliti Majci Bojoj!
I zamislite, dragi vjernici, sve nam
se to dogaa u Godini vjere!
U svezi s tim podsjetila bih na
nekoliko nadahnjujuih misli mons.
Marina Srakia, akovako-osjekog
nadbiskupa i mitropolita, koje je izre-
kao u boinom intervjuu za Glas Sla-
vonije: Prava vjera uvijek je spojena s
nadom, a njih dvije vrijede tek ako ih
vodi ljubav. Bog je u ovjeku zapalio
boansku iskru nade kao pokretaku
snagu koja ga dri u svim prilikama i
neprilikama. Zato krani noeni na-
dom i poticani ljubavlju, udruuju se
s drugim ljudima u izgradnji boljega
svijeta. Ne gubimo nadu! I najgora si-
tuacija ima pozitivan izlaz.
Mislim da bi takva razmiljanja
trebao prihvatiti svaki kranin, a
stvarnu potvrdu nadbiskupovih mi-
sli nala sam u ivotima naih gene-
rala, odnosno u svemu kroz to su
morali proi da bi pronali "izlaz".
Tu preobrazbu generala od vojnika
do predanih vjernika povezala bih s
dojmljivom reenicom pok. kardina-
la Kuharia koju je izrekao jo davne
1966. godine na 4. vojno-redarstve-
nom hodoau u Svetitu Majke Bo-
je Bistrike : Vojno hodoae nije
parada, nego svjedoanstvo da u Hr-
vatskoj vojsci Isus Krist ima svoj pro-
stor, da bi doao u srce vojnika svojom
istinom, otkupljenjem i spasenjem.
Koliko je vano duhovno rasti, to su
generali u svojim istupima u javnosti
ve pokazali, govori duboko istinita
poruka vojnog ordinarija, mons. J. Je-
zerinca: "Vano je sebe izgraivati, biti
bolji, biti vie ovjek, biti vie vjernik,
bila je i ostat e najplemenitija zadaa
jednog ovjeka."
Navodei citate iz propovijedi i in-
tervjua naih crkvenih dostojanstve-
nika, dolazim do spoznaje kako su u
nas tijekom stoljea vjera i domovina
postale snano i neraskidivo poveza-
ne. Nai su duhovnici uvijek skrbili za
svoj narod, bili mu potpora, hrabrili
ga, ulijevali mu nadu i vjeru u Boju
pravdu. Eto, danas, u naim vreme-
nima, u ivotnim priama generala,
muenika naih i heroja, nada i vjera
u Boju pravdu doivjele su svoj tri-
jumfalni vrhunac.
Iz svega do sada napisanoga ii-
tavam snagu Boje ljubavi, na kojoj
sve poiva i bez koje se nita ne do-
gaa. Stoga je ovo prigoda da hvalimo
i slavimo Gospodina, uvrstimo svoju
vjeru u Njegovu mo i ljubav prema
ovjeku, istini i pravdi.
"I nazvan je imenom;
Savjetnik udesni, Bog silni,
Otac vjeni, Knez mira."
(Iz 9, 5-6)
Verica aija
21
22
Godina vjere
U naoj upi prezidij Marijine legi-
je, nazvan Preslavno Ime Marijino ,
osnovan je i djeluje od 1993. godine.
Apostolat je prije svega human, po-
nizan i skroman, a ini ga predanost
Gospi Mariji, koja je legionarima za-
govornica i svojom ih molitvom vodi
na putu do blinjih to su u duhovnoj
i bolesnikoj potrebi. Molei krunicu
uz potrebite, u tim ljudima prepozna-
ju Krista te mu tako slue.
Za razgovor o Godini vjere dva
lana Marijine legije - gospoa Fran-
ciska Bistrovi i gospodin Ivan Kristi
otvorili su nam svoja srca iskreno od-
govorivi na nekoliko pitanja o svojoj
svakodnevnoj duhovnosti, odnosno
zato vjeruju.
Gospoa Franciska Bistrovi,
umirovljenica i udovica te lanica
Marijine legije ve 12 godina, otkriva
nam svoj svakodnevni duhovni ivot
i opisuje svoj odnos ljubavi prema
Bogu i zatitnici Marijine legije Dje-
vici Mariji.
Na pitanje zato i kako vjeruje u
Boga gospoa Franciska odgovara:
Roena sam u vjeri naslijedivi ju
od roditelja koji su me tako i odgajali,
stoga sada vidim da nisu pogrijeili jer
je to neto najljepe prema emu su
me usmjerili. Meni vjera u Boga znai
mnogo u ivotu, jer mi ivotni put e-
sto nije bio lagan, ve ispunjen tekim
situacijama, neimatinom, ponekad i
pravim tragedijama. Sve to ne bi bilo
nimalo lako proi bez molitve i vjere
u Boga!
Nakon suprugove smrti sponta-
no sam se pridruila Marijinoj legiji i
u tome vrlo brzo pronala sebe, mir,
slobodu te s veseljem poela obavljati
apostolat uz ljude u potrebi i bolesne,
osjeajui se korisnom i na taj nain
sluei Bogu.
Trenutano svakodnevno imam
dovoljno vremena za molitvu, a na-
roito ujutro zapoinjui dan upravo
molitveno te na veernjoj sv. Misi,
koju nikada ne proputam. Isus je re-
kao: Dao sam vremena onima koji
trebaju moliti.
Prema Stvoritelju osjeam duboko
potovanje i ljubav, iako ponekad pri-
govaram mislei da me je napustio jer
mi u ivotu neto loe krene, a tek tada
uz molitvu i pokajanje spoznam nje-
govu veliinu i da je uvijek uz mene. U
meni je vjera prisutna u svakom tre-
nutku i gdje god se nalazim, posebno
kada djelujem kao Marijina legionar-
ka uz bolesne i nemone.
Dokaz da Bog postoji mislim da
je upravo cijeli na svijet - nae po-
stojanje te priroda koja nas okruuje.
ovjek nije mogao sam tako neto
stvoriti, ve je to djelo Boje kojim on
upravlja. Tako da dobrog ivota bez
vjere i duhovnosti doista nema, jer
esto vidim kako se mnogi zavarava-
ju mislei da sretno ive zaslijepljeni
materijalizmom i mnogim kunjama,
sve dok jednom ne zavape za Bojom
pomoi, kada ih sve drugo napusti.
Bog jest iv, to mogu svjedoiti ci-
jelim svojim ivotnim putom. Molei
krunicu uz Gospin zagovor, esto sam
neto izmolila i doivjela Boju mi-
lost, bilo molei za sebe ili za druge.
Dragom Bogu samo trebamo otvoriti
svoja srca i iskreno moliti, tada je sve
blagoslovljeno, jer Boja je ljubav bez-
granina.
Svoje svjedoenje vjere iznio je i
gospodin Ivan Kristi, umirovljeni
dragovoljac Domovinskog rata, jedan
od boraca za samostalnu Republiku
Hrvatsku, a takoer i vjerni lan Mari-
jine legije. Za svoj ivot i ivotni put za-
hvaljuje Bogu, koji ga je pratio i uvao.
Na pitanje zato vjeruje, to mu
znai vjera, gospodin Ivan Kristi od-
govara kroz svoja ivotna iskustva:
Vjera je u Boga dar! Vjera je ta-
koer zahvalnost i odgovor na taj dar.
Ona me ispunjava i daje smisao mo-
jem ivotu. Zato sam se i pridruio
Marijinoj legiji osjetivi nebesku zati-
tu. Shvatio sam da Marija odabire legi-
onare, prepoznao poziv i odazvao se.
Na taj nain mogu jo vie sudjelovati
u duhovnosti i molitvi, a i pomagati
drugima da ustraju u vjeri.
Pri svakodnevnoj molitvi, za koju
imam dovoljno vremena, posebno
istiem kako se molim prije svakog
posla i obveza da bih dobio prosvjet-
ljenje i to obavio uz Boji blagoslov.
ivot esto nije lagan, pun je kunji,
pa se tako i odnos prema Stvoritelju
katkada mijenja, stoga je tada poseb-
no vana ustrajnost u molitvi da bih
ostao postojan u vjeri. I tada najbolje
prepoznajem koliko me Bog voli.
Za mene molitva i vjera nisu re-
zervirane samo za crkvu ve su pri-
sutne u cijelome danu, i to pokuavam
pokazati upravo svojim djelima, jer
nije dovoljno samo priati o vjeri, vje-
ru treba prije svega ivjeti.
Gospodin Kristi naglaava kako
su mu vjera u Boga i molitva pomogli
u mnogim situacijama u ivotu, a po-
sebno za Domovinskog rata, kada ga
je to podizalo i hrabrilo, davalo ivot-
nu snagu te spaavalo svaki put kada
je jasno osjetio da je Bog uz njega.
O pitanju Bojeg postojanja gos-
podin Kristi vrsto i uvjereno istie:
Bog je stvoritelj ovoga ivota,
a i vjenoga ivota koji nas eka, ali
koji moramo zasluiti ovozemalj-
skim ivljenjem, svojim djelima i po-
stupcima kako nas je Bog uio. Nita
materijalno ne moe nadomjestiti
duhovno ispunjenje ovjeka, a to je i
Isus obeao:Darovat u vam ono ne-
mjerljivo, neopipljivo, te je to najvea
nagrada. Doista nita ne mogu sam,
bez Isusa Krista, koji mi otvara oi u
svakoj molitvi. Ono to ne uinim s
Bogom, sve je praznina. Osjeam da
je Bog iv i uza me, to je i dokazivao
tijekom cijelog mojeg ivota, u svemu
to sam prolazio. On me svaki put is-
punjava radou dok mu se molim.
Dananje vrijeme nosi mnoga
iskuenja i zablude. Razliiti utjecaji
na ljude, a posebno na mlade, da ih se
odmakne od Crkve, nude sve drugo
osim vjere u Boga. Stoga mi moramo
biti ti koji e svojim djelima svjedo-
iti i prenositi vjeru, jer znamo da su
mnogi prvotni nevjernici na kraju po-
stali svetci!
Daniel afarik
23
Marijini legionari u vjeri
Godina vjere
Kleao sam na klecalu donjograd-
ske kapelice Gospe Snjene. Bila je
veljaa 2003. godine. Hladna studen
stegla mi je i duu i tijelo.
Prije osam mjeseci umrla je moja
predivna supruga Agica, moja Agi.
Imala je samo 46 godina. Nismo imali
djece. Bila mi je i ena, i djeca, i prija-
telj i cijeli svijet. Nikada ranije nije bila
bolesna. A onda... prvi se put razbolje-
la i odmah najgore, zloudni tumor, i
nije bilo izljeenja. Gledao sam kako
pati. Nije se alila, uglavnom bi mene
hrabrila govorei: Ne boj se, Nede.
Bog svoje ne ostavlja. Bila je predi-
van Boji dar za sve koji su ju dobro
poznavali i voljeli. Pred kraj, preuzeo
sam brigu o njoj i bio sretan to joj
mogu vratiti mrvu ljubavi i dobrote
koju je ona meni pruala tijekom za-
jednikih 26 godina.
Molitva ratnika
Nisam bio ba uzoran suprug. e-
sto sam izbivao iz kue, ali je zato ona
svojom dobrotom, ljepotom i veseljem
uzdizala na brak na visoku razinu.
Poetkom devedesetih bio sam
teko ozlijeen i lijenike prognoze
bile su loe. Ipak, Boja ruka odrala
me je na ivotu, dobio sam novu pri-
liku. Dok sam leao na bolesnikoj
postelji, molio sam Gospodina: Boe
dragi, daj da prohodam, promijenit u
se, bit drukiji, neu vie alostiti i po-
niavati svoju Agi provodei se s dru-
gim anama! Samo da se oporavim i
bit u bolji ovjek.
Iako su ozljede bile teke, brzo sam
se oporavljao. Bilo je to grubo ratno
vrijeme i bilo je onih ena koje su tje-
ile ratnike, pa sam nastavio po sta-
rom. Na obeanje dano svome Bogu
ubrzo sam sasvim zaboravio. Godine
su prolazile, rat je zavrio, napredovao
sam u vojnoj slubi, zavrio asniku
kolu. Sve mi je uspijevalo, a i dobro
sam se provodio. Ponekad bih osjetio
neku tjeskobu i imao lo predosjeaj,
ali kad bih vidio svoju Agi i svoju maj-
ku kako se mole pred kipom sv. Ante,
svaka bi loa slutnja nestala.
Otrjenjenje
A onda je doao srpanj 1998. i
strana spoznaja o neizljeivoj bolesti
one koja je bila olienje zdravlja, lje-
pote i vedrine! Dok sam se potresen
lomio od zaprepatenja, moja me je
Agi tjeila: Ne boj se, Nede, sve emo
nas dvoje zajedno prebroditi! Ali
znao sam da sam zapravo ja svojim
ponaanjem doprinio razvoju bolesti.
Sjetio sam se obeanja koje sam dao
Gospodinu i koje sam vrlo brzo zabo-
ravio!
Ponovno sam zavapio Gospodinu.
Ovaj put molei ga neka nema milosti
prema meni, neka me zgromi, samo
nju da mi ostavi na ivotu. Ali s Bo-
gom nema kockanja.
Nekoliko dana nakon pokopa
ugledao sam njezinu torbicu, koju je
uvijek nosila.
Neto me vuklo da ju otvorim. Ni-
kada ranije to ne bih uinio. Prvo to
sam izvadio bila je mala kona crna
biljenica. Uslijedilo je novo zapre-
patenje. Bio je to dnevnik moje Agi,
a nisam ni znao da ga vodi. Izmeu
ostaloga, uz odreeni datum, pisalo je:
Stigla je gospoa, provezla se pored
mene. Pogledala me je onako svisoka.
Sad za mene zapoee crni dani. Boe
moj, zato je moj Nede takav? Jesam li
ja tomu kriva? to e s nama biti? Ra-
dilo se o mjesnoj curi s kojom sam se
nastavio viati. Bilo je meu tim red-
cima jo mnogo toga to me razdiralo
dok sam itao, ali nigdje me nije osu-
ivala, samo se pitala zato, je li ona
kriva. Boe, pomozi nam!
Besmisao ivota
Tada sam prvi put u ivotu po-
mislio kako je najbolje da se ubijem.
Uzeo sam pitolj, sjeo i potpuno odsu-
tan zurio u prazno. Kad sam se malo
pribrao, odloio sam oruje, ali po-
misao da skonam sa svime nije me
naputala.
Moram istaknuti da su mi mnogi,
dok je Agi bila bolesna, eljeli i nasto-
jali pomoi kako bih to vie vremena
provodio sa suprugom. Tetka, koja
takoer nije imala djece, ostavila mi
je u kuu u Osijeku, tako da sam se iz
Bizovca preselio u Osijek. U bolnici su
svi koji su s tim bili povezani, dali sve
od sebe da nam pomognu.
Na kraju, ostali smo sami majka
i ja. Poput crne sjene pratila me svu-
da po kui. Otkako pamtim, nosila je
crninu. Brat joj je nestao u Drugom
svjetskom ratu, a pred kraj rata nju i
mojega pokojnoga oca, zajedno s jo
mnogim nesretnim ljudima, narod-
na vlast gonila je kao stoku od Dalja
do Celja. Sada je ivjela samo zato jer
sam ja iv.
Prolo je nekoliko mjeseci, a nemir
i osjeaj grinje savjesti rasli su. Poeo
sam ak primati i primamljive poru-
ke. Meutim, sav ar u meni nestao je,
sada nisam mogao zamisliti uza se ni
jednu enu. Sve mi se gadilo.
Obraenje
U Koprivnici se odravao trod-
nevni katoliki seminar koji je vodio
jedan indijski sveenik. Otiao sam
tamo i ispovjedio se. Sveeniku sam
rekao za dnevnik pokojne supruge,
da sve tee podnosim teret grinje
savjesti i da u najvjerojatnije zavri-
ti sa svime. Rekao mi je da nikako ne
smijem dii ruku na sebe. Bog mi je
darovao ivot i jedino mi ga On moe
i oduzeti. Bezbroj mi je puta dokazao
da sam mu dragocjen. I moja pokojna
Agi, koja se sigurno moli za mene, to
nikako ne bi eljela.
Za dnevnik mi je rekao da ga
spalim, kako ne bi nekome drugome
dopao u ruke. Predloio mi je da to
ee odlazim na sv. Misu i da se mo-
lim. Uinio sam tako. Vraajui se s
posla, navratio bih redovito u kapelicu
Snjene Gospe, gdje bih se due zadr-
ao u molitvi i razmiljanju.
ivotna ispovijest
Kako sam postao Marijin
legionar
Studen u dui
24
Godina vjere
Susret u kapelici
I tako sam toga spomenutoga dana u veljai 2003. kle-
ao u kapelici glave zarivene meu ake. Bilo mi je jako
hladno, to od zime, to od turobnih osjeaja. U jednom
trenutku osjetio sam lagani dodir po ramenu i zauo tihi
enski glas kako mi govori: Danas idem u Slavonski Brod
Gospi Brze Pomoi i molit u se za vas. Podigao sam glavu
i ostao zateen. Uinilo mi se da gledam u irom otvorene
krupne oi moje Agi. Najeio sam se. Kad sam se malo pri-
brao, vidio sam pred sobom enu, otprilike mojih godina,
kako me zbunjeno gleda. Sutradan, nakon zavretka slube,
ponovo sam doao u kapelicu i kleknuo. Ista ena dola je
do mene i utei mi pruila jednu malu Gospinu medaljicu.
Uzeo sam ju i poljubio. Kad sam pogledao enu, vidjeh da
je uplaena i blijeda. urno se okrenula i gotovo istrala iz
kapelice. Poao sam za njom i sustigao je. Rekla mi je da joj
se priinilo da Gospin kip neobino svijetli.
Sljedei dan poslije posla ponovno smo oboje doli u
kapelicu. Nakon molitve izali smo van i upoznali se. Pri-
znala je da se jako uplaila jer nikad ranije nije vidjela da
Gospin kip tako jako blijeti. Jo mi je rekla da je predsjed-
nica prezidija Marijine legije i ako elim, da doem kao
gost na sastanak prezidija. Gotovo nita nisam razumio, ali
sam obeao da u doi.
Spoznaja Boje ljubavi
Na tom sastanku bio sam jedini mukarac. Neobino su
molili krunicu i dobivali radne zadatke.
Nakon nekoliko sastanaka ponueno mi je da poem s
jednim parom u dom gdje su bili teki bolesnici. Iako sam
u prvi mah pomislio da to nije za mene, pristao sam poi.
U domu smo posjetili jednu enu od tridesetak godina.
Nepokretna, u neuglednoj, skuenoj sobici. K tomu jo su
joj tada javili za nekakvu nesreu u obitelji, vidjelo se da je
plakala. Runa slika.
Kad se poelo moliti i ona je molila s nama. Sjedila je
uspravno, oi su joj sjale, nestali su i onaj oaj i bijeda. Kako
je molitva vie odmicala, ja sam se osjeao sve gore. Gle-
dajui tu enu, bolesnu, oduzetu, ali kako se ozarena lica
moli svome Bogu i zahvaljuje mu, pomislio sam: Pa ja sam
bolesniji od nje, ali u glavi. Odjednom sam osjetio kako u
meni sve rida, kao da mi se nutrina raspada. Shvatio sam
koliko me moj Spasitelj ljubi, koliko je velikoduan prema
meni dajui mi duevno i tjelesno zdravlje, a materijalno
mnogo vie nego mi treba. Tada sam odluio: Ako mi Bog
dopusti, ivjet u! Nikada vie neu ni pomisliti nauditi
svojem ivotu i zdravlju. Nikad vie nitko zbog mene ne
smije osjetiti bol. Sve to budem inio, bit e na slavu Boju
i za dobrobiti svih. Znam da bi i moja Agi tako htjela. Po-
eo sam prouavati Prirunik i redovito dolaziti na tjedne
sastanke prezidija. Nakon tri mjeseca dao sam legionarsko
obeanje. Doveo sam jo jednog branitelja u prezidij, tako
da nisam vie bio sam meu enama.
Dragica, moja poznanica iz kapelice, i ja bolje smo se
upoznali i zbliili. Zanimljivo je to je i njoj tetka ostavila
kuu, a ta ista tetka bila je babica u Bizovcu, moju je majku
tada porodila i dala mi ime Nedjeljko, jer sam roen na Du-
hove u nedjelju. Dragica nikad nije bila udana, vjernica je i
vrlo je ponizna. Mnogo mi je pomogla da pronaen put, za
koji vjerujem da vodi ka Kristu!
ivot promijenjen iz temelja
Krajem 2003. vjenali smo se u istoj kapelici u kojoj
smo se i upoznali.
Htjeli smo da to bude samo u nazonosti kumova i sve-
enika. Meutim, doekao nas je cijeli zbor mladih s dirigen-
ticom i mnogo djece. Bilo je veselo, a kapelica je bila puna.
Upoznao sam Dragicu s majkom moje pokojne Agi.
Ubrzo su se zbliile. Dragica ponekad ode u Bizovac po nju
pa zajedno posjete Agiin grob. Znakovito je to sam i prije
nego sam postao Marijin legionar, na Agiin grob dao po-
staviti veliki kip Marije Bezgrjene.
Nakon to je Dragici istekao i drugi mandat, mene su
predloili za predsjednika prezidija Preslavno Ime Mariji-
no. Na toj slubi proveo sam dva mandata. U tom razdoblju
Dragica i ja vodili smo prezidij za mlade i Nazaretsku gru-
pu. Organizirali smo susret mladih legionara u Osijeku na
razini Hrvatske (Kana-fest). Godinama vodimo mlade na
Hvar, na ljetovanje u naoj kui. Tu se na ljetovanju oku-
pi mnotvo mladih iz raznih krajeva Hrvatske. Zajedno s
nama odlaze na svetu Misu, drue se i igraju. Uveer posje-
damo ispred kue ili na skale i molimo legijske molitve jer
su svi okupljeni Marijini legionari.
Kada je osnovana nova kurija u Osijeku, Gospa od Uto-
ita, izabran sam za prvoga predsjednika i uskoro mi istje-
e ve drugi mandat.
ivot mi se potpuno promijenio. Moja nebeska Kraljica
usmjerava me putem koji vodi k njenom Sinu. Dobri Bog
ponovno je milostiv prema meni, dao mi je ponovno pre-
divnu enu za suprugu. Danas sam miran i sretan ovjek.
Mnogo se lijepih i nevjerojatnih dogaaja zbilo. U nau
kuu mnogi dolaze i radosni ju naputaju. Imamo oko sebe
obilje djejeg smijeha iako vlastite djece nemamo. Duh
Boji prebiva u nama i vodi nas.
Nedjeljko Lovrinevi
25
Godina vjere
Usporedni razgovor s ustrajnim vjernicama
Ne moemo zamisliti svakodnevno ivljenje
bez vjere
U studenome 2012. godine u Pa-
storalnom centru upe Preslavnog
Imena Marijina razgovarala sam s
nekoliko gospoa i jednom gospoi-
com koje su redovito svakodnevno na
svetoj Misi. Velika je to dnevna obve-
za kojoj one prilaze otvorena srca te s
mnogo ljubavi i vjere u Gospodina. Za
njih je svakodnevni odlazak na Misu
hrana bez koje ne vide svoj ivot.
Zato vjerujete?
Marija Jurak: Ima mnogo dokaza
da Bog postoji. Tu sama od sebe po-
lazim, jer sam imala podosta gorkog
iskustva u ivotu, a Bog je uvijek bio
tu i pomagao u svemu.
Eva Sebenji: Vjerujem od svoje
maloi (djetinjstva, op. S.H.) u Boga
jer mi je doista mnogo pomagao.
Katarina Petrovi: Vjerujem jer
imam za to vjerovati, jer Boga volim i
jer mi je dao ivot.
Mirena Zake: Ne znam konkretan
razlog zato vjerujem. Vjera je ne-
to to je dio mene i mislim da se ne
pronalazim u vjeri, ne bih mogla niti
postojati.
to vam znai vaa vjera?
Marija Jurak: Jako mnogo! Pono-
sna sam to sam katolkinja i sretna
sam to mogu biti na svetim misama,
predati se Bogu i razgovarati o Bogu.
Eva Sebenji: Vjera to je moj ivot!
Katarina Petrovi: Vjera mi znai
ivot, mir i blagoslov. Svaki dan doi
na sv. Misu to mi znai ivot.
Mirena Zake: Vjera me dri na
nogama, vodi me putem kojim bih
trebala ii. Ako ponekad i pokleknem,
znam komu se mogu vratiti, tko e
uvijek biti tu uza me.
Kada se molite? Kako se odnosite
svakodnevno prema Stvoritelju?
Marija Jurak: Obraam se Isusu
stalno, stalno s Njim razgovaram jer je
uvijek tu prisutan, sa mnom je. I kad
mi je dobro i kada je loe, Isus je uvi-
jek tu. S Isusom razgovaram posebno
kada sam sama. Moje cjelodnevne
molitve osobito upotpunjuje molitva
krunice Gospi.
Eva Sebenji: Molim se kod kue,
a najvie volim moliti u crkvi. Dola-
zim u crkvu mnogo ranije i molim tri
krunice prije sv. Mise. Krunica to mi
je mir i blagoslov, to je upotpunjenje
moje molitve dragome Bogu.
Katarina Petrovi: Molim se rano
ujutro, oko pola tri, Milosrdnom Isusu
i naveer prije spavanja, a svakodnevni
odlazak u crkvu najvee mi je veselje.
Molim i krunicu Gospi jer Gospa je
naa majka od krunice i mi vjerujemo
da nas ona zagovara kod svoga Sina.
Mirena Zake: ovjek moli kada
ima potrebu za razgovorom s Gospo-
dinom. Najee molim dok se negdje
kreem; eui molim krunicu lijepa
navika koju sam stekla u zajednici Ce-
nacolo. Stvoritelju se openito obra-
am kao najboljem prijatelju. esto
mu znam barem jednu rije uputiti,
pozdraviti ga, zahvaliti za sve lijepo
to mi se dogaa.
Dok ste radili na poslu ili dok
sada radite jesu li vaa vjera i
posao bile povezane?
Marija Jurak: Posao i vjera uvijek
su mi bili povezani jer je Isus stalno
prisutan pa sam se uvijek njemu obra-
ala - i kada mi je bilo teko raditi, i
kada sam zahvaljivala na dobro obav-
ljenom poslu. Od malih nogu je tako,
od vjeronauka iz najranijih dana.
Eva Sebenji: Dok sam radila, uvi-
jek sam se molila. Brala sam grah,
sue prala i Krunicu molila, i nikada
mi to nije bilo teko jer me Stvoritelj
vodio.
Katarina Petrovi: Iako sam bila
domaica, nikad nisam imala problema
jer sam stalno molila i vjerovala u Boga,
koji mi je uvijek pomagao kad god sam
pomo trebala. Tako sam uz njegovu
pomo i dobro odgojila svoju djecu.
Marija Jurak, umirovljena krojaica: Ponosim
se to imam 74 godine i jo uvijek pomaem svojoj
keri, koja mi na tome zahvaljuje, a ja zahvaljujem
Bogu to to mogu.
Eva Sebenji, umirovljena privatna poljopri-
vrednica i poduzetnica, 86 godina: Cijeli ivot sam
naporno radila, a dragi Bog je sve to nagradio.
Katarina Petrovi, domaica, 78 godina: Gospo-
a Eva i ja smo prijateljice otkako smo postale udo-
vice i svaki smo dan zajedno na Misi, gdje smo se i
sprijateljile, a na tome sam zahvalna dragome Bogu.
Mirena Zake, apsolventica: Bog je moj najbo-
lji prijatelj, esto mu znam barem jednu rije upu-
titi, pozdraviti ga, zahvaliti za ono sve lijepo to mi
se dogaa.
Zato vjerujem nije mi znano, moda zato to mi je dano. Ivan Golub
26
Godina vjere
Mirena Zake: Moj posao, odno-
sno ono to me ispunja, itekako ima
veze s vjerom: pomoi drugima da
prevladaju prepreke to ih sputavaju u
daljnjem napredovanju.
U emu najvie pronalazite
dokaz Bojega postojanja?
Marija Jurak: U tome to u svo-
joj obitelji nikad nisam imala velikih
problema, a mislim da je to zbog moje
molitve i ufanja u Boga.
Eva Sebenji: Bog mi je dao sve jo
od djetinjstva i stalno osjeam da je
zajedno sa mnom. Davao mi je sna-
gu u svakodnevnom ivotu i sve sam
tekoe prola samo uzdanjem u nje-
ga, znala sam da e biti sve u redu. Po
tome osjeam da On postoji.
Katarina Petrovi: Vjerujem da
iza smrtnog ivota postoji novi ivot i
u tome vidim da postoji Bog.
Mirena Zake: Dokaz da Bog posto-
ji sve je oko nas, od svakog kamenia
i najmanje bubice pa sve do savrenog
Bojeg uda, a to smo mi. ovjek u
jednom trenutku ivota mora osjetiti
i nemo, jer moni ljudi nisu sretni.
Dok ne upozna sebe u nemoi i ne
upozna ljude koje Gospodin stavlja
na tvoj put, ne moe ni sreu upozna-
ti, a u tome spoznaje i Boga.
Ima li dobrog ivota bez
duhovnog ivota?
Marija Jurak: Bez molitve i Boga
nema ivota.
Eva Sebenji: Nema pravoga ivota
bez Boga i molitve.
Katarina Petrovi: Nema. Bez
Boga i molitve nikako.
Mirena Zake: Mislim da nema. Ne
mogu zamisliti kako oni koji nemaju
vjeru prolaze kroz ivot. Gdje prona-
laze utjehu kada im je teko, komu za-
hvaljuju za sve ono lijepo to ih okru-
uje!?
Kako doivljavate i tumaite
reenicu: Sve mogu u Isusu
Kristu, koji mi daje snagu.
Marija Jurak: Podsjea me ta re-
enica na najtee trenutke u mom i-
votu, jer imala sam podosta operacija.
Bog je bio je prisutan tada i davao mi
snagu za sve to mi se dogaa u ivotu.
Eva Sebenji: Ta me reenica sjea
da je Isus stalno uz mene, da nita ne
bih postigla u ivotu bez njegove po-
moi.
Katarina Petrovi: Pomislim od-
mah na to kako nam Isus daje snagu
u svakodnevnom ivotu i ispunja nau
duu. Stalni razgovor s njim olakava
mi uvijek svaku tekou, ali i uveava
sreu i veselje.
Mirena Zake: Razmiljam odmah
kako u poetku mislimo da moemo
sve sami, da nam nitko nije potreban.
No onda shvatimo da nita zapravo ne
ide bez pruene Gospodinove ruke.
Odakle emo crpsti snagu nego upra-
vo u slavnoj muci Isusa Krista, koji
nam je pokazao koliko nas doista voli
time to je pristao poi na kri za sve
nas, bez obzira kakvi mi bili.
Moete li osobno, svojim ivotom
posvjedoiti da je Bog iv?
Osjeate li ga?
Marija Jurak: Da, mogu. Imala
sam mnogo gorkog iskustva u ivotu,
no Bog je uvijek bio tu i pomagao te je
sve u konanici uvijek dobro zavrilo.
Eva Sebenji: Mogu, upravo time
to se sve teko u mojem ivotu uz
njegovu pomo okonalo.
Katarina Petrovi: Mogu posvje-
doiti posebno time to sam, kada
sam ila na operaciju, molila Isusa da
me vrati mojoj djeci i on mi je ispunio
molitvu.
Mirena Zake: Svakog trenutka
osjeam da je Bog tu kraj mene. esto
mi se dogode situacije u kojima ne vi-
dim izlaza, no onda se Gospodin po-
brine, barem nekim sitnim znakom,
da mi pokae da se ne brinem, da e
biti sve u redu. I tako na kraju i bude.
Zato danas ima toliko ljudi koji
ne vjeruju u Boga?
Marija Jurak: Ne znam, teko mi
je razumjeti ljude koji ne vjeruju, ali
za njih uvijek molim Isusa, kaem mu:
Dragi Isuse zabludjele vrati na pravi
put i prosvijetli im pamet.
Eva Sebenji: Ljudi nisu sigurni u
sebe, ne znaju sami tko su pa zato ne
vjeruju ni u Boga.
Katarina Petrovi: Ne znam zato
ih je toliko, no one koji ne priznaju
Boga alim i molim se za njih.
Mirena Zake: Danas je ivot pre-
vie usmjeren materijalnom i ljudi u
silnoj trci za preivljavanjem i novcem
zaboravljaju onoga koji im moe vrlo
mnogo pomoi. Samo dvije rijei raz-
govora s Gospodinom mnogo znae,
no dananji ovjek, ini mi se, nema
vremena ni za tih nekoliko rijei.
Zato se mnogi ljudi poinju
klanjati drugim bogovima, gube
svoju vjeru, prelaze na druge
vjere?
Marija Jurak: Mnogi nemaju vrst
karakter, stalno se trae i propituju pa
onda nemaju ni dovoljno trajne ljuba-
vi za svoju vjeru.
Eva Sebenji: Zato to nisu vrsti i
sigurni u sebe, nemaju istinsku vjeru
ni u to pa ih odvuku razne materijal-
ne stvari. To se esto moglo vidjeti jo
od Domovinskog rata.
Katarina Petrovi: Ljudi danas
nisu sigurni u sebe i nesretni su, pa
trae sigurnost u nekim drugim,
uglavnom materijalnim stvarima.
Mirena Zake: Razlog je jednak kao
i onaj zbog kojega mnogi sasvim odu-
staju od bilo kakvoga vjerovanja. Ljudi
ele usliane molitve po kratkom po-
stupku: kau potrebu, odnosnu naka-
nu i oekuju da e im Bog to usliiti
i prije no to su ju izrekli do kraja. Ra-
zoarani, u svom neznanju odlaze mi-
slei da time ine uslugu sebi i da e
drugdje ostvariti svoje potrebe, ali se
varaju. Bog od nas oekuje strpljenje i
zna to je najbolje za nas.
Razgovarala: Sanda Hasenay
27
Godina vjere
"Vidi, to je velika srea koju nikada ne e zaboraviti. I u
najveoj tuzi bit e ti uspomene kao svijetle lui koje e oba-
sjavati i grijati stazu tvoga ivota. Uspomena na oca, majku,
brau sveta je i niim se ne da nadomjestiti. Te su uspomene
kao svijeice na boinom drvcu koje nikada ne gasnu. Blago
onome kome svijetle! I najcrnju e no pretvoriti u bijeli dan."
(Jagoda Truhelka, Dusi domaeg ognjita)
Tako je uiteljica Magdalena repl govorila svojoj uenici
Jagodi uvjerena da e joj osjeko djetinjstvo biti nadahnuem
za sve kunje koje ivot donosi.
Jagoda Truhelka (Osijek, 1864. Zagreb, 1957.) po roe-
nju Osjeanka, po svjetonazoru katolike vjere, po zanimanju
uiteljica, po umjetnikome opredjeljenju spisateljica i uteme-
ljiteljica hrvatske realistine proze i hrvatskog enskog pisma,
ivotom i knjievnim djelom pripada trima stoljeima: roena
u romantizmu, svoj knjievni ukus izgraivala je na knjiev-
nosti realizma, knjievno se najizrazitije pojavila u modernoj,
posljednja djela napisala izmeu dva svjetska rata; bila je svje-
dokom balkanskih i dvaju svjetskih ratova, ubojstva prijesto-
lonasljednika Ferdinanda i sloma Austro-Ugarske Monarhije,
ustroja Drave Srba, Hrvata i Slovenaca, ustroja i pada Neza-
visne Drave Hrvatske, ustroja FNR Jugoslavije; ivjela je u pet
gradova, osjetila ivot izbjeglice i beskunice i umrla u 93. go-
dini ivota; doivjela je velike pohvale svojih djela, ali i utnju
i negiranje poslije 1945. i umrla s osjeajem zaboravljenosti i
omalovaavanja; 21. stoljee ljubi joj ruku i odaje priznanje,
kako je predvidio Pavao Pavlii: "Vas e, gospoo draga, opet
itati, itat e vas mnogo i paljivo, i uivat e u tome."
Otac Antun Truhelka, eh, koji je sa skupinom uitelja do-
ao u Hrvatsku pomoi brai Hrvatima u podizanju obrazo-
vanju, i majka Marija Schn, maarska vabica, odluili su se
nastaniti u Osijeku koji e Truhelka uiniti mjestom radnje
svoje tetralogije slavonskom gradu koji je u njoj naao naj-
znamenitijega pripovjedaa i dao najsnanije obiljeje njezinoj
umjetnosti.
A prije svih, umjetnicu Jagodu Truhelku prepoznao je i
oivio Matko Pei: osjeki slikari Beci i Filakovac sa slikar-
skim stalkom na trgu i u parku, ulici i dravskoj obali, a "jedna
mlada ena slino, na ista mjesta grada iznijela svoju bilje-
nicu i u nju skicirala kue, staru crvenom ciglom taracanu
stazu koja kroz dvorita, puna rundela s ruama i georginama
meu okreenim kamenjem, vodi pod zarastao brljan i jorgo-
vanOva se neobina, senzibilna ena zvala Jagoda Truhelka.
Njezina biljenica izuzetna je i neprocjenjiva inventarska
knjiga starog Osijeka Ona je neka vrst knjievnog muzeja
grada na Dravi. Jagoda Truhelka je svojim perom naslikala
vie Osijeka nego mnogi i mnogi jueranji i dananji slika-
ri ona se svojim istovremeno naivnim i rafniranim knji-
evnim subjektivizmom die u izuzetni literarni poetizam
Jagoda Truhelka knjievnik prvog reda, zapravo velika lite-
rarna dama"
itajui Jagodine prie o Osijeku i njegovim ljudima, ini
se da itamo prispodobe iz kojih se ui istina i ljubav - da o-
vjek zbog dobrote postoji, da bi njome uzvraao i zahvaljivao
Spasitelju to je s njim u svakoj prilici. Stoga nije udo to je
Jagoda itav ivot u srcu ostala dijete koje trai ono to ju je
odgajalo: majinu blagost, oev autoritet, Kristinino milosre,
drvosjeinu vjeru, loncokrpinu nadu, piljariinu strpljivost,
uiteljiinu pronicljivost, vjerouiteljevo povjerenje. S takvom
popudbinom Jagoda kree u ivotnu kolu "strogu i neumo-
ljivu" da bi ju zatim ukorienu poput najdragocjenije batine
darovala Osjeanima i svima - da se opet i opet napajaju na
kranskom vrelu iskara djetinjstva o kojima joj je govorila
uiteljica Magdalena repl.
S posebnim su osjeajima opisane veeri u obitelji kada se
svi okupljaju oko skromnoga stola, nakon ega bi se dugo mo-
lilo, prialo i razgovaralo, pjevalo, igralo a sve u namjeri da
se i najmanja radost doeka zahvalna srca kao Boji dar, da se
naui radovati se drugome ovjeku i alostiti s tue nevolje.
U pripovijetki Boi (Zlatni danci) opisuje se vjera i
ozraje u kojemu obitelj doekuje Malog Isusa. Kue u Labu-
dovoj ulici, skromne, niske, pokrivene slamom, iste, poput
betlehemske talice ispunjene vjerom i nadom. Anica, iro i
Drago nestrpljivi su i radoznali: to li e donijeti Mali Isus? I
to e se ubrzo doznati, a dotle priom o Spasiteljevu roenju
djeci prikrauje vrijeme vjerna sluavka Krstina. Kada su otac
i majka napustili sobu, bio je to znak da se Boi pribliava.
BOI
iri je bilo, naime, kao da je uo nekakvo ukanje za vra-
tima. Oprezno pritisne rukom bravu. Brava kljocnu, ali vrata
se ne otvorie. To je neobino.
- Nemoj, iro opominjala je Kristina poplait e Boi
i otii e, pa nee nita ostaviti.
- Da, kakav bi mi to bio Boi, koji bi se plaio! On se
nikoga ne boji - tumaio Drago, a iro spljoti lice na
pukotini vrata. Jer napokon, malo prislukivati valjda se
moe.
- Ali moe i da te pokara zbog tvoje nestrpljivosti i da
ostavi ibu pouavala sestra iz luije sobe.
- I ja viditi! ree Drago i tisne se k bratu, da i on gleda.
- Neto je unulo! ree odjedared Drago isto uzrujano
i baci se na zemlju, pa spljoti lice na tlima, da bolje vidi
ispod vrata.
- Ve mirie po Boiu! uzvrpolji se i iro, pa legne
pored Dragoa na pod.
- ta to gledate? Stid vas bilo! ukori ih opet sestra
promolivi glavu ispod stola. Ako kaem mami i tati!
- Ti tuibaba! ree iro muklo bratskom porugljivu.
- Tuibaba! opetova i Drago.
- Ajdete, pripovijedat u vam neto o Boiu sjeti se
Kristina da odvrati radoznalu eljad od vrata.
Ulomak iz romana najznaajnije osjeke spisateljice
Vjera u obitelji
Jagode Truhelke
28
29
Godina vjere
Drago na te zanimljive rijei s mjesta skoi i doeta pred
Kristinu i podlaktivi se o njeno koljeno upre pohlepne
oi u staru slukinju:
- Pripovijedaj!
- ekaj jo malo, dok prebrojim oka kao nehajno e
Kristina i stane brojati. Dva, etiri, est
- to e pripovijedati? prodrma je nestrpljivo mali.
- Hoe pripovijedati o sveta tri kralja? pitao je Drago.
- O Badnjoj noi, Kristina, kako je ila sveta Marija sa
svetim Josipom nutkala Anica i ispuznuvi ispod stola
ostala uei pred svojom "kuom".
- Pa neka vam bude, o Badnjoj noi pristane Kristina i
pone.
Nad sobom se spustio suton, kroz reetku pei prosulo
se crveno svjetlo ara po sobi, s prozora blistao blijedi
snjeni sjaj, a zamalo zasvijetli i ulina svjetiljka pa
se razlije kroz prozor svjetlo u sobu. I tako se u tom
svjetlomraju divno slualo prianje stare Kristine da se
i iro poeto odmicati od vrata, a Drago joj gotovo sav
legao u krilo pokraj macana koji je i dalje zadovoljno i
voljko preo i hrkao. I Kristina priala o Badnjoj noi.
- Bila cia zima. Snijeg padao gusto, ljut sjever puhao i
tresao drveem, mrak je bio da ni prsta pred nosom nisi
vidio. U toj stranoj noi putovala sveta Djevica Marija sa
svojim Josipom
- A uje, Kristina uplete se iro kad je ona askom stala,
tamo gdje se Isus rodio - tamo ne pada snijeg, tamo je
uvijek toplo.
- A to ti zna ljutne se stara na tu neznatnu primjedbu.
- Ali ja znam, uio sam u koli! upre iro.
- Pa neka si, ali ja velim: snijeg je padao pa mirna Bosna!
Ako ti nije pravo, neu dalje pripovijedati!
- Pripovijedaj, Kristina! Drago e se gotovo rasplakati, a
Anica ukori iru:
- to se ti ima petljati u pripovijetku? I ja sam to uila u
koli, ali ja volim misliti da je padao snijeg i da je puhao
ljut vjetar i da je bila strana no Da, Kristina, molim
te, pripovijedaj dalje.
- Dalje, dalje! nukao je Drago i od samoga oekivanja
utine macana u rep da je ovaj kroza san zajaukao.
- Vidi kako si zloest! kara ga Kristina i prihvati rep da ga
zatiti od Dragoa.
- Dakle? upitae djeca, sve troje oekljivo.
- No, pa, kazala sam ve da su u toj noi putovali Djevica
Marija i sveti Josip. U pustari sve bijelo od snijega, a ni
kue ni ive due nadaleko i nairoko.
- Jesu li se bojali? pita Drago.
- Nisu, jer su bili dobri odgovori Kristina.
- A da je doao lav ili vuk i prodro ih? posumnja mali.
- Opet se nisu trebali bojati, jer ih je Bog uvao.
- A kamo su onda otili? gurne Drago Kristinu da
nastavi pripovijedanje.
- Doli su u grad Betlehem, ali nisu nigdje nali stana.
- Zato?
- Jer su sve kue bile pune.
- Zar nisu imali prijatelja da ih prime?
- Nisu
- Pa gdje su onda prenoili?
- Doli su do jedne staje i pusti ih gospodar one kue da
prenoe kod krava i volova.
- Na slami? pogaao je Drago.
- Da, na slami.
- I nisu se bojali volova i krava da e ih bosti rogovima?
- uti ve jedared i pusti neka Kristina pripovijeda
opomene ga sestra koja je drala na krilu svoju lutku i
pobono sluala.
- I iro se blie primakao i stao k stolu pa po staroj navadi
buio prstima oko mrekana stolnjaka, da od dvije oice
postane jedna.
- Kristina nastavila pripovijedanje. U sobi bivao sve vei
mrak. Naokolo je bilo sve tiho, samo u pei pucketala
drva a vani puhao vjetar, ma sve neobino nimalo kao
u druge dane. Drago se jo blie tiskao do Kristine, a ona
je priala kako je oko staje zavijao vjetar, a krave i volovi
rikali na neobine goste. Ali im je dragi Bog zapovjedio
da ute i neka dahom svojim griju svetu Mariju i svetoga
Josipa. I odmah su oni znali i jedno drugome kazivali da
e se one noi roditi dijete Isus, pa su zautjeli i ekali.
- Onda, Kristina? takne Drago prstiem po ustima, kad
je prestala govoriti da izbroji oice na igli.
Godina vjere
- Najedanput se zasjalo nad stajicom itavo nebo, nije
li tako, Kristina? upita Anica sa svetom grozom i
primakne se jo blie.
- Da, otvorilo se nebo i bilo sjajno da nisi mogao pogledati,
i pokau se aneli koji su na rukama drali malo djetece
Isusa. S neba padale zvijezde oko djeteceta, a aneli su
pjevali tako krasno da je u staji sveta Djevica od milja
zaplakala. Onda se otvorio krov na staji, i aneli spustili
djetece Mariji u krilo.
- Je li Marija bila jako vesela? upita Drago.
- Dakako i poela se Bogu moliti i hvaliti ga za to lijepo
sveto djetece.
- A sveti Josip?
- I on se molio Bogu i
- A volovi i krave?
- One su dahom svojim grijale djetece.
- A djetece Isus? to je radilo?
- Lijepo je mirno gledalo, a bilo je dobro i lijepo, i sjalo se
kao sunce, ma pravi mali Bogo.
()
- To je tata! zaviknue djeca, pa opet napolje, pa oko oca.
- Tata, kad e ve doi Boi? vikao Drago opskakujui
oca i vukui ga za kabanicu.
- Samo mir i strpite se! opomenu otac i uze trti ruke.
Ba je zima, pravi Badnjak. Ah, hajdemo k veeri.
- Uto je i mama odnekuda nadola ve opet u kunom
odijelu i svi posjedae oko sveano iskiena stola.
- Ah, kumo, ja ne mogu nita veerati! apne Anica kumi
kraj koje je sjedila. U isti se mah javi iro koje je na svu
preu izjeo pun tanjur makovih rezanaca. Ja gotov! I
ustane sa stolice.
- I ja gotov! zaguna Drago jo s punim ustima i pokua
spuznuti s visoke stolice.
- Ali drugi jo nisu gotovi! Svaki neka ostane na svom
mjestu, inae
To "inae" prikuje oba nestrpljivca na svojim mjestima.
Potom nestane oca kroz kuhinju i nakon daljnjih pet asaka
koje djeca jedva otrpjee stojei bez daha u najveoj napetosti,
zacilikne u gostinjskoj sobi sitno zvonce i djeca polete na vra-
ta. Ali tu se ustavi sve troje kao ukopano. Plaho pogledae u
mamu i kumu, za kojima stajae vjerna Kristina u nedjeljnom
ruhu. Od velike uzrujanosti i plahosti ne usudie se djeca sama
otvoriti.
- Ba ste junaci! nasmije se kuma i uhvati najmanjega za
ruku, dok je mama otvarala vrata. Na pragu se zapanjeno
ustavi po drugi put mala etica. Zinue ustima i ne
usudie se dalje. Ta ovakvoj se krasoti ni u najsmjelijim
sanjama nisu nadali. Ne zna kamo bi najprije pogledao.
Onaj se bor posred sobe sjaji, blista kao da su po njemu
pale sve same zvijezde nebeske, pa ti kradu i mame oi
svojim svjetlucanjem. A tek sve ono to je bilo poredano
pod drvetom i oko njega.
- Konj! klikne Drago i razvali oi, a od pravog uda i
snebivanja pritisne ruice na prsa. - Dva konja, jedan
veliki, drugi mali. Moj Konj! i hoe da poleti. Ali ga
ustavi oeva ruka.
- ekaj jo malo. Najprije da zapjevamo!
Otac sjeo za harmonij i poeo svirati, a sedam se grla
sloilo u svetom zanosu da zahvalna srca doekaju
mladoga kralja:
Radujte se narodi, kad ujete glas,
Da se Isus porodi u blaeni as.
Svaki narod uj, uj,
I Betlemu pristupljuj
Sveanim se tronuem otezala posljednja: Pri stup
ljulj!
Drago je pjevao to je jae mogao, crvenei se u licu kao
rak i neprestance kiljei onamo gdje su stajali konji, a ruica
mu se trzala u kuminoj ruci kao uhvaena ptiica. Valjalo se
strpjeti, dok ne otpjevae redom sve boine pjesme. Ali onda
kad odjekne posljednji zvuk: - Mladoga kralja mi molimo!
istrgne se Drago i istisnuvi bojnu viku poleti k svome konju,
pa mu se ni pet ni est turi na ramena.
()
Oko desetoga sata itava je porodica bila spremna da poe
u crkvu na veliku misu. I Drago smije, on je u crkvi uvijek
miran. On pored svoga konja i vojnika najvoli crkveno pje-
vanje, i nitko sretniji od njega kad smije kraj orgulja dok tata
svira. Tako i danas. Kor je pun pjevaa i pjevaica, guslaa i
trubljaa, a Drago mirno sjedi na klupi kraj tate pa blaeno
slua pjevanje i sviranje. Sve mu mravi tjelecem prolaze kad
zaore zvonke trublje ili kad zatutnje orgulje.
A tek kad pod konac mise zaee svi u jedno grlo pjevati
Narodi nam se kralj nebeski, onda podigne i on svoj glas pa iz
petnih ila pjevae, da mu se glasi nosio iznad svih glasova
ljudskih i zvukova orgulja, te je otac na kraju potapao sinia
po crnoj glavici i pohvalio ga:
- Ba si mi se raspjevao, sokole moj! A Drago sretan i
ponosit.
Onda je bio boini objed. I kuma je bila. Tata je pod stol-
njak unakrst metnuo slamu, nasred stola pladanj s penicom i
jabukom po srijedi, u jabuci svijea utaknuta, onda se pjevalo,
a potom jelo. Bilo je svata dobra, ali najbolji kumini prapre-
njaci
Pripremla i odabrala: Ana Pintari
30
Prvo spominjanje misija i djelova-
nje misionara u naoj upi nalazimo u
Spomenici upe Preslavnoga Imena
Marijina davne 1889. godine. Zapisa-
no je da su to bili vrlo vani duhov-
ni dogaaji za upljane, ali i za ostale
ljude grada Osijeka, koji su u dane
odravanja Svetih misija pohodili
svete mise i sudjelovali u ostalim du-
hovnim sadrajima. Bila je to prava
duhovna oaza i veliko hodoaenje u
Gospinoj upi, koje je trajalo tijekom
cijelog tjedna u vrijeme korizme.
Oci dominikanci, isusovci, sale-
zijanci dolazili su i sluili svete mise,
drali su veernje staleke propovije-
di, obavljali su obrede mazanja ela
mueva svetom lurdskom vodom,
blagoslivljanja misijskog kria, zatim
vodili procesiju na elu koje je noen
misijski kri (spominje se 10.000 vjer-
nika u ophodu).
Danas, nakon mnogo godina, u
naoj upi misijski duh Boje lju-
bavi i dalje ivi. Dolaskom velea-
snoga Ivana Juria za upnika ve
devetu godinu ivi i djeluje Misijska
skupina Majka Tereza. lanovi su
misijske skupine djeca kolske dobi:
od prvoga razreda osnovne kole pa
sve do srednjokolaca, a ukupno ih
je 30.
Svake subote u 9 sati, u okviru
upne kateheze, sastajemo se u na-
em pastoralnom centru. Druenje
zapoinjemo molitvom, ili kako mi
to volimo rei, duhovnim kutkom,
a potom nastavljamo u kreativnim
radionicama, gdje izraujemo razli-
ite rukotvorine. Prikupljeni novac
od prodaje odlazi u misijske postaje
irom svijeta. Blisko smo povezani
s Marijinim sestrama u Beninu te
smo zahvalni Gospodinu to nam
je pokazao put kojim moemo stii
do najsiromanijih, bolesnih, glad-
nih, ali i pravi put irenja radosne
vijesti.
U Godini vjere, proglaenoj 21.
listopada 2012., u kojoj nam je sveti
otac Benedikt XVI. poslao poruku da
smo pozvani oko sebe iriti svjetlo
rijei istine, i nai mali misionari
posvjedoili su svoju svakodnevnu
pobonost i vjeru u kojoj ive i s ko-
jom kroz ivot koraaju u sljedeem
raazgovoru:
Zato vjerujete?
Vedran: Vjerujem jer su me moji
tako uili odmalena, a i tako me od-
gajaju.
Usporedni razgovor s lanovima upne Misijske skupine
Vjeri je mjesto gdje god smo mi
31
Godina vjere
Maja: Vjerujem jer znam da Bog
postoji i da me voli, kao i svakog o-
vjeka.
Lucija: Vjerujem da je Isus tu s
nama i s Njim je sve mogue uiniti.
Verena: Vjerujem jer jedino s Bo-
gom mogu koraati kroz ivot, i znam
da nisam sama niti u ikada biti sama.
to vam znai vaa vjera?
Ema: Znam da me vjera ini jaom
i boljom.
Tea: Moja vjera je vjera u Isusa, a
to znai da se uzdam u njega i da mu
preko molitve kaem to osjeam i to
mislim.
Antonija: Moja vjera mi znai sve:
ljubav, mir, potovanje, sigurnost.
Kada ovjek najvie moli?
Kada vi najvie molite?
Tea: ovjek moe moliti bilo kad,
kada se god osjea usamljeno, jer o-
vjek se molitvom pribliava Bogu. Ja
se molim svakoga dana, najvie uve-
er.
Ema: Mislim da ovjek najvie
moli kada mu treba onaj unutarnji
mir.
Marija G.: Ja najvie molim kada
poelim Isusu neto rei, s njim raz-
govarati.
Kako se svakodnevno odnosite
prema Stvoritelju?
Klara: Svakog se dana obratim
svom Gospodinu, zahvalim mu na
danu i zamolim ga za pomo.
Marin: Svakodnevno se molim i
potujem Stvoritelja jer On je Bog.
Sara: Pokuavam kroz molitvu biti
bolja.
Ima li u vaim svakodnevnim
obvezama i poslu vjera svoje
mjesto ili je za nju mjesto
rezervirano u crkvi?
Ema: U svakom poslu ima mjesta
za vjeru. to kada ljudi umorni i loe
volje dou s posla ili iz kole? Vjera je
tu da nam svima pomogne da se umi-
rimo i nastavimo dalje.
Katarina: Vjeri je mjesto tamo gdje
smo mi.
Marija G.: Moja je vjera uvijek uz
mene.
Danica: Vjeri ne smije biti mjesto
samo u crkvi, ona mora biti svugdje u
naem ivotu.
Ima li to zajedniko u vaem
svakodnevnom zanimanju
i u vjeri? Npr. u koli i vjeri?
Lucija: U koli se na vjeronauku
molimo da bismo bili to uspjeniji i
bolji.
Antonija: kola i vjera usko su po-
vezani. Ako mi je neki zadatak jako
teak, samo u sebi kaem: Isuse, po-
mozi!
Matilda: Kada idem u kolu i kada
uim, znam i vjerujem da e mi Bog
pomoi.
Maja: lanica sam Misijske skupi-
ne, radimo i molimo, i tako pomae-
mo siromanoj djeci u Africi.
to je dokaz da Bog postoji?
Rafaela: Dokaz da Bog postoji jest
nae postojanje, nae razmiljanje, to
to imamo mogunost izbora u svom
ivotu. Mi razumijemo jedni druge,
osjeamo Isusovu prisutnost jer pre-
ko te prisutnosti inimo dobro jedni
drugima.
Nikolina: Mi smo dokaz da Bog
postoji.
Ivana B.: Dokaz da Bog postoji
smo mi i sva ljubav na svijetu.
Ima li dobroga ivota bez
duhovnoga ivota?
Ana: Po mojem miljenju nema
niega dobroga bez duhovnoga ivota
i bez vjere.
Marija G.: Ima, ali nije to isto kao
ivot ispunjen duhovnou.
32
Godina vjere
Katarina: Nema boljega ivota bez
duhovnoga ivota. ivot je bez vjere
nezamisliv.
Verena: Bez duhovnoga ivota, i-
vot nema smisla i prazan je jer je o-
vjeku dua prazna.
Ema: Nema dobrog ivota jer nas
jedino Bog moe voditi pravim pu-
tem.
Kako shvaate i objanjavate
reenicu: Sve mogu u Isusu
Kristu, koji mi daje snagu.?
Marin: To znai da uz Isusa mogu
sve dobro napraviti.
Rafaela: Isus je tu za nas, znai ne
moemo nita bez njega. Ali zato mo-
emo sve s Njim. S Njim se ne treba-
mo bojati niega.
Ema: Sve mogu dok vjerujem u
Isusa, dok mu se povjeravam i molim,
dok vjerujem u Njegovu dobrotu i do-
putam da me vodi.
Matilda: Isus nam donosi snagu.
On je naa sigurnost.
Klara: Sve moemo s Isusom
Kristom, ali u to moramo vjerovati.
Moramo vjerovati da e nam Bog po-
moi.
Tea: Ako vjerujemo u Isusa Kri-
sta, imat emo nadu i hrabrost rei i
napraviti ono to elimo, jer je Isus s
nama i u nama - On nas uva i pazi u
svakom trenutku.
Dario M.: Isus je taj koji nam daje
neopisivu snagu.
Osjeate li da je Bog iv?
Ema: Osjeam da Bog postoji.
Moda ga ne moemo vidjeti, ali On
vidi nas.
Lucija: Da, osjeam i uvijek kada
mi je teko kada mu se pomolim, osje-
tim snagu i veliinu Njegove pomoi.
Antonija: Bog je u meni i ja to
osjeam.
Marija S.: Da osjeam Boga, i znam
da ivi, jer On je u svakom ovjeku.
Je li u vaem ivotu bilo
trenutaka kada ste osjetili i
doivjeli Boju intervenciju?
Antonija: Na satu likovnoga misli-
la sam da neu moi uraditi zadatak,
ali sam rekla:Isuse, pomozi mi! I
moj je rad bio meu boljima!
Nikolina I.: Osjeam Boju blizi-
nu, znam da je uvijek s nama, osobito
kada neto molimo, On je tu.
Marin: Da, bilo je toga. Jednom
sam bio ozbiljno povrijedio nogu i
uplaio sam se. Odjednom sam osjetio
Isusovu blizinu, u meni je odzvanjalo:
Ne boj se! I stvarno, nisam se bojao.
Na kraju je sve dobro zavrilo.
Zato danas ima toliko ljudi koji
ne vjeruju u Boga?
Tea: Danas ima mnogo ljudi koji
ne vjeruju jer misle da je to bez veze i
glupo. Ali oni ne shvaaju da bez vjere
nema ni nade ni ufanja.
Lucija: Neki ljudi misle da im Bog
nije potreban, da sve mogu sami.
Marija G.: Danas ima ljudi koji
ne vjeruju, ali ja sam sigurna da i oni
osjete Boju pomo, jer Bog voli sve
ljude.
Verena: Mnogi ljudi ne vjeruju u
Boga jer su im srca okrenuta prema
drugim vrijednostima, oni jednostav-
no nisu ostavili u sebi mjesto za Boga.
Zato se ljudi klanjaju drugim
bogovima?
Ema: Mnogi ljudi vjeruju na krivi
nain. Mislim da si nisu dopustili da
ih pravi Bog zagrli.
Tea: Svi ljudi vjeruju. Neki na kri-
vi nain vjeruju jer misle da e lake
ostvariti svoje ciljeve.
Rafaela: Za mnoge je ljude vjera
obiaj, mnogi misle da su drugi bogo-
vi stvarniji jer ih mogu vidjeti.
Marin: Mogue je ne vjerovati u
Boga, zato to takvi ljudi vjeruju da
nema nikakvoga boga, ali oni ipak
vjeruju, ak i u to. Na svijetu ima jako
mnogo vjra, ali smatram da je moja
vjera i moj Bog, jedini pravi Bog.
Razgovarala: Mandica Grizbaher
33
to godine dalje odmiu, tee je objasniti pojam vjere,
pogotovo mladima. Svakodnevica je isprala trenutke u ko-
jima se ovjek moe posvetiti samome sebe i svojoj nutrini.
Kalkuliranje je prevagnulo nad jednostavnim zazivom
za Bojom pomoi.
A tako je jednostavno.
Kada ti je teko, zazovi Oca da ti pomogne. Kada ti
je dobro, zahvali Gospodinu za svaki dan koji je proao s
osmijehom.
Vjeruj snano i vjera e ti se isplatiti. Svaki trenutak bit
e laki, jer uz tebe je uvijek On, Gospodin na, i nikada
nisi i nee biti sam.
Materijalne, prazne stvari ne zadravaju se u ovjekovu
ivotu. U nama ostaje samo ono to je bitno, ono po emu
e nas drugi prepoznati, a to su ljubav, dobrota i mir.
I zato, mali ovjee, nikada nemoj zaboraviti svoga
Oca, onoga koji tebe nikada nee i nije zaboravio, budi Mu
blizu i blizak. Paljivo s onim ime hrani svoju nutrinu,
um i duu. Neka to ne budu prolazne, beskorisne stvari.
Zapamti! Ti si Boje dijete, i zauvijek e to biti! Pouzdaj
se, prepusti i zahvali. Sigurna Ruka Spasitelja vrsto te dri
i vodi kroz ivot.
M. D.
VJERUJ, NISI SAM!
34
U prolom broju naega upnog lista
Magnifcat Gospe Donjogradske zapoe-
lo je razmatranje o simbolima i gestama
kojima se koristimo u liturgijskim slav-
ljima. Tada je naglaeno kako gotovo
sve to se predvia u naim liturgijskim
slavljima ima svoj smisao i kako nije bez
razloga predvieno u odreenom obre-
du. Kako nastojim da to bolje razumi-
jemo to inimo u odreenim trenutci-
ma naih zajednikih molitvenih slavlja,
ovaj put donosim razmiljanje i podatke
o dvjema gestama koje su nam svima
poznate, a vjerojatno je njihovo pravo
znaenje velikoj veini vjernika potpu-
no nepoznato.
Procesija (ophod)
Prije svega zanimljivo je spome-
nuti kako je Izlazak Izabranog naroda
iz Egipta i putovanje kroz pustinju do
Obeane zemlje najoitiji prikaz onoga
to danas elimo pokazati svim procesi-
jama u liturgiji. Hodanje naroda Bojeg
prema jednom odreenom cilju koji je
od Boga obean. Hodanje putujue Cr-
kve prema zajednitvu s proslavljenom
Crkvom u Nebeskom kraljevstvu. Uz taj
primjer jo se mogu navesti i primjeri
prijenosa Kovega Saveza u Jeruzalem.
David je igrao iz sve snage pred Ja-
hvom, a bio je ogrnut samo lanenim
oplekom. Tako su David i sav Izraelov
dom nosili gore Koveg Jahvin kliui i
trubei u rog. (2 Sam, 6,14-15)
Valja navesti i primjer Isusova slav-
nog ulaska u Jeruzalem za blagdan Pas-
he, iji simboliki prikaz i danas imamo
u liturgiji.
Dovedu magaricu i magare te stave
na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Si-
lan svijet prostrije svoje haljine po putu,
a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu
ih po putu. Mnotvo pak pred njim i za
njim klicae: "Hosana Sinu Davidovu!
Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gos-
podnje! Hosana u visinama!"(Mt 21,7-9)
Zbog raznih okolnosti i obiaja u
posljednjih stotinjak godina, pa i vie,
spominjui pojam procesija veina e
vjernika pomisliti na jednu vrstu mimo-
hoda ili jo prije na tradicionalni dru-
tveni dogaaj u kojem je poeljno su-
djelovati. Zbog toga se i dogaa da ljudi,
zbog tradicije, sudjeluju u procesijama
koje su ostale sauvane, a da pri tome
ne znaju to zapravo tim svojim inom
trebaju pokazivati.
Izraz procesija potjee od dviju la-
tinskih rijei (pro naprijed i cedere
stupati, koraati) ijim spajanjem do-
bivamo znaenje naprijed stupati, kora-
ati. Zajednikim hodanjem u procesiji
zapravo se moli gibanjem tijela. Hoda-
njem se eli pokazati ovjekova svijest
kako njegovo trajno boravite nije na ze-
mlji, nego da se u ovozemaljskom ivotu
kree prema svom obeanom vjenom
prebivalitu. U procesiji se dakle radi o
izraavanju hoda Crkve, novoga Bojeg
naroda prema novome Hramu i novome
Jeruzalemu, slijedei tragove Krista, no-
voga Mesije.
Po sauvanim starim zapisima mo-
emo sa sigurnou rei da se krani
koriste procesijama kao liturgijskim
govorom od 4. st. Dakle, od samog da-
vanja slobode kranstvu i uzdizanja na
razinu slubene religije cijelog Carstva,
krani i javno mogu procesijama sla-
viti Gospodina. Tako su poznate i dvije
osobito vane procesije - o Prikazanju
Gospodnjem u Hramu (Svijenica) i o
slavljenju blagdana Cvjetnice (Isusov
Pregled najeih simbola i gesta u liturgiji (II. dio)
Liturgijski govor dviju gesta
35
Godina vjere
ulazak u Jeruzalem). Te su dvije proce-
sije sauvane i u dananjoj liturgiji, ali
naalost i jednoj i drugoj pridaje se sve
manje vanosti ili ih zasjenjuje prebaci-
vanje vee vanosti na obiljeja koja su
vezana uz njih (blagoslov svijea i bla-
goslov maslinovih/palminih granica).
Upravo e obiljeja tih procesija biti i
obiljeja koja se trae i u svim ostalim
procesijama koje su i proizile upravo iz
tih prvih dviju.
U tim dvjema procesijama polazi-
te je procesije razliito od dolazita.
Time se eli rei da nae hodanje nije
besplodno kruenje u nekakvom zaa-
ranom krugu, ve je to hodanje koje ima
svoj jasni cilj u novom Jeruzalemu, iji
je vidljiv znak crkva u kojoj se procesija
zavrava.
Promatrajui ophode na Cvjetnicu i
na Svijenicu, uoavamo bitna obiljeja
svake procesije. Valja imati na umu sliku
izlaska (Izl 5,3), jer liturgijska procesija
svoje korijene ima upravu u tom hodu.
U tom dogaaju Bog u zajedniki hod
sjedinjuje dvanaest plemena Izraelovih
u svim njihovim razliitostima zbog
bogosluja. Iz te slike se onda i danas u
procesiji na poseban nain moe gledati
novi Boji narod iji su lanovi svi krte-
nici, sa svim svojim razliitostima, a koji
si je Bog skupio po imenu Isusa Krista.
Treba posebno paziti na razliito pola-
zite i dolazite procesije to u sebi krije
veliku simboliku, koju se nikako ne smi-
je izgubiti, a ve je prethodno u tekstu
pojanjena. Vano je da sva ta simbolika
bude to vidljivija kako bi se to lake
moglo zakljuiti i prepoznavati liturgij-
ske procesije ne kao neka besmislena
kruenja, nego kao hodanje prema cilju
koji u sebi uvijek znakovito prikazuje
onaj novi Jeruzalem prema kojem svi
teimo. Evo to Opa uredba rimskog
misala govori o procesiji:
U kretnje se ubrajaju takoer radnje
i procesije kojima sveenik, s akonom i
posluiteljima, pristupa k oltaru; koji-
ma akon prije navijetanja evanelja
nosi evanelistar ili knjigu evanelja na
ambon; kojima vjernici donose darove i
pristupaju priesti. Dolikuje da se ti ini
vre skladno, dok se pjevaju njima vlasti-
te pjesme, prema odredbama utvrenima
za svaki od njih.
Ulazna procesija nije prisutna sva-
kodnevno u liturgijskim slavljima, nego
povremeno, za nedjeljnih misnih slav-
lja ili sveanijih blagdana i svetkovina.
Najei je razlog za to injenica to je
u mnogim crkvama sakristija preblizu
svetitu. Ulazni ophod svoje temelje vje-
rojatno ima u starim postajnim procesi-
jama koje su se prakticirale i na Istoku i
na Zapadu. U tim je prigodama biskup
mjesnu zajednicu vjernika okupio u cr-
kvi iz koje bi se svi zajedno procesijski
uputili prema drugoj crkvi u kojoj se sla-
vila euharistija.
Liturgijskom obnovom II. vatikan-
skog sabora dobili smo jednu novu pri-
liku za procesiju bogatu simbolikom.
Naime, priesti se pristupa formiranjem
procesije priesnika. Tako je in priesti
prerastao iz ina pojedinca, koji kleei
eka pored priesne ograde, u zajedniki
in ispunjen hodanjem i pjevanjem. Ta
reforma zajednike priesti nikako nije
utemeljena na praktinosti i brem di-
jeljenju priesti, ve je, upravo suprotno,
utemeljena na jakoj simbolikoj gesti.
Spomenimo i procesije vezane uz
marijanske pobonosti, tovanje svetih
te jednu od najrairenijih, tijelovsku
procesiju. Naroito pastoralno znaenje
za ivot upe imaju tijelovske procesije.
Procesijama, gdje se euharistija sve-
ano i s pjesmom pronosi ulicama, kr-
anski narod javno svjedoi svoju vjeru
i pobonost prema presvetom sakramen-
tu
Bit e korisno zadrati tu procesiju
gdje to doputaju prilike te je ona uistinu
izraz zajednike vjere i potovanja.
Za euharistijsku procesiju neka se
ukrase trgovi i ulice i vjernici rasporede
prema mjesnim obiajima. Putem neka
se po obiaju odre i stajalita s euhari-
stijskim blagoslovom, ako je to korisno.
Pjesme i molitve neka oituju vjeru u
Krista i budu upravljene samo njemu.
Ti ulomci jasno govore o bitnim obi-
ljejima tijelovskih procesija kakve su i
danas prisutne u naim krajevima.
36
Godina vjere
Voda i kropljenje
kropljenje je obred u kojem se bla-
goslovljenom vodom prskaju, odnosno
krope osobe, predmeti ili zgrade. esto
se taj obred susree u raznim blagoslovi-
ma, to kod ljudi najee uzrokuje krivo
tumaenje kropljenja blagoslovljenom
vodom. Na kropljenje se esto ne gleda
kao na simbol, nego se u blagoslovljenoj
vodi gleda ona bitna, udesna supstan-
cija zbog koje osoba ili predmet koji se
blagoslivljaju bivaju blagoslovljeni. To
je zapravo neispravno tumaenje koje je
sve ee prisutno meu vjernicima.
Voda
Voda je temeljni element koji domi-
nira zemljom. Sve velike religije koriste
vodu u svojim obredima. Voda je zbog
svojih prirodnih obiljeja postala zna-
kom ivota, ali i ienja u mnogim reli-
gijama, pa tako i u idovstvu. Tako se i
u Svetom pismu Boja prisutnost i djelo-
vanje izraavaju kroz vodu. U Postanku
Duh Sveti prvo boravi nad vodama, a
tek onda stvara kopno i ostala stvore-
nja, u Edenu izvire rijeka koja se dijeli
na etiri dijela i osigurava plodnost i i-
vot. ak se i Boga nerijetko prikazuje u
liku proljetne kie i rose koja daje ivot,
omoguuje rast biljaka (Ho 6,3;14,6).
U kranstvu se vodi dodaje glavna
simbolika novoga, vjenoga ivota koji
nam se po Kristu daruje. Ta se simbolika
najbolje oituje u obredu krtenja, kada
se predvia uranjanje u vodu ili makar
polijevanje vodom. Uranjanjem u Rije-
ku ive vode, uranjanjem u Krista vjer-
nik se raa na novi ivot i zato krtenje
nije i ne moe biti proiavajue pranje,
nego raanje i prihvaanje Kristova i-
vota. Iz krsnog se obreda izvlai zna-
enje svakoga drugog koritenja vode
u liturgiji. Ta voda ima svoju snanu
simboliku koja nas podsjea i povezuje
sa snagom Bojeg djelovanja po kojem
smo i roeni za novi ivot.
kropljenje blagoslovljenom
vodom
Kada Crkva danas predlae obred
kropljenja bilo na poetku mise, bilo u
obredu blagoslova, ona tom gestom eli
podsjetiti vjernike na krtenje i na obve-
ze koje iz njega proizlaze.
Danas kropljenje, osim u obredu
blagoslova, susreemo i redovito se nji-
me koristimo pri svakom ulasku u cr-
kvu. Naime, nae krstionice odnosno
posudice s blagoslovljenom vodom koje
se nalaze na ulazu u svaku crkvu, nisu
nita drugo nego umanjeni krsni zde-
nac iz kojeg je svaki kranin izronio na
novi ivot. Pri svakom umakanju ruke
u blagoslovljenu vodu i kropljenjem
samoga sebe u znaku kria ovjek se
prisjea svojega krsnog saveza s Bogom
i obnavlja ga. Tim pokretom ruke po-
kazuje se enja za novim poetkom u
istoi srca ba kao u krtenju.
kropljenje predmeta blagoslov-
ljenom vodom treba podsjetiti kako se
predmeti trebaju koristiti u duhu kr-
anskoga dobra i da si njihovom upo-
rabom trebamo olakati ivljenje krsno-
ga saveza koji smo sklopili s Bogom po
svome krtenju.
Liturgijskom obnovom II. vatikan-
skog sabora predloen je blagoslov vode
i kropljenje kao zamjena za pokajni-
ki in. Tako je mogue jednom tjedno
(predvia se za nedjeljna misna slavlja)
spomenuti se dogaaja koji je odredio
ivot svakoga lana zajednice u trenutku
krtenja. Zato to se uranjanjem u vodu
ili polijevanjem vodom rodilo novo
stvorenje, rodila se novost u srcu svakog
krtenika, a to je upravo ono to se eli
postii i pokajnikim inom.
Siguran sam, dragi itatelji, kako
ste se opisanim dvjema gestama esto
sluili u razliitim liturgijskim slavlji-
ma. Nadam se da je ovaj tekst uspio
malo osvijetliti to bi nam trebalo zna-
iti pristupanje i sudjelovanje u svakoj
procesiji, pa i onoj najmanjoj, ili svako
kropljenje vodom pri ulasku u litur-
gijske prostore. Vjerujem kako emo iz
opisanoga svi izvui pouku za sljedea
slavlja u kojima emo sudjelovati i jo
vie drati do dostojanstva i jedne i dru-
ge, nama tako drage, geste.
vl. eljko imi
37
Godina vjere
Razmiljajui o pitanju obrazova-
nja u postmodernom drutvu, name-
u nam se dva kljuna pitanja - koja
je uloga obrazovnog sustava u krizi
drutva i u kojim okolnostima uitelj
moe rei da je ispunio svoju ulogu
obrazovanja mladei?
Danas svjedoimo tzv. nedostatku
reda u svakom dijelu Zapadne civilza-
cije. Taj nered, koji je posljedino ro-
en iz postmodernistikih vrijednosti,
snano je poduprt nihilizmom, skepi-
ticizmom i relativizmom kao svojim
nosivim stupovima. Drutvo se gradi
iskljuivo na individuumu, zanema-
rujui pritom kolektivitet, poevi
od najue obitelji pa do irega. Mno-
gi tragaju za istinom i objektivnom
stvarnou, ali bez prave i vrste pod-
loge, bez prilike za poboljanje dru-
tva u kojem ivimo, zanemarive su ili
gotovo nepostojee. Tada se namee
pitanje funkcioniranja obrazovanog
sustava kao sredstva za postizanje ne-
kog vieg cilja. Svjedoci smo estog re-
strukturiranja (ili polustrukturiranja)
obrazovnog sustava, a to samo po sebi
i izravno podrazumijeva nepostojanje
jasno odreenoga obrazovnog cilja.
Kontroliranjem sustava obrazovanja
moe se nadzirati nadolazea gene-
racija od koje oekujemo mnogo, od
sudjelovanja u pronalasku rjeenja za
izlazak iz krize pa sve do ideja kako
bolje urediti drutvo u kojem ivimo,
njihovo vienje stvarnosti, nain raz-
miljanja, a posljedino i sam nain
ivljenja. Ako je svrha obrazovanja
oblikovanje pojedinca ije e znanje
biti u potpunosti instrumentalizirano,
no nee biti temeljeno na vrijedno-
stima koje u sri nose ljudsko dosto-
janstvo od zaea do prirodne smrti,
onda za sustav obrazovanja koji tre-
nutano imamo u Republici Hrvatskoj
moemo rei da je gotovo savren.
U razdoblju u kojem bi pojedinac
trebao rasti i razvijati se, u godinama
nesigurnosti i uenja, ovjek trai
svoj ivotni put - od djetinjstva kad
je imao 5 godina pa sve do stasanja u
mlado bie od 25 godina. Ono to mu
treba jest sigurnost, koju moe osjetiti
u prirodnom krugu obitelji i prijatelja,
ali i od strane Oca Nebeskog. Ocu,
koji je izbaen iz procesa stvaranja
svijesti, i pojedinca i drutva, ne pre-
ostaje nita drugo nego djelovati uz
pomo neograniene milosti, jedine
moi koja moe izvesti ovjeanstvo
na pravi put. U odnosu izmeu ui-
telja i njegova uenika, ono to nedo-
staje jest analogija s odnosom izmeu
oca i sina. Odnos u kojem otac, kroz
ljubav, osnaen ivim primjerom ras-
petoga Krista i svojim ivotnim svje-
doenjem, upuuje sina prema istini,
stvarnosti i pozitivnim vrijednostima.
Ako je Stvoritelj difuzan, isto e se do-
goditi ne samo sa znanjem nego i s vri-
jednostima. ovjek sa znanjem, a bez
vrijednosti, upravo je to ono to eli
manjina koja namee svoj svjetonazor.
Takav ovjek pokuava dosei mo jer
eli vladati, njegov cilj nije djelovati,
nego stvarati. Ne mari za Stvoritelja
jer on sam ima mogunost stvarati.
On pokuava, esto negirajui istinu,
Vanost obrazovanja u oblikovanju drutva
Kakvu generaciju stvaramo, a kakvu zapravo
elimo?
38
Godina vjere
stvoriti svoju vlastitu stvarnost, u ko-
joj e doxa biti nositelj konstrukcije.
Kao u Nietzscheovoj moi dosezanja,
doputeno je djelovati, na bilo koji na-
in, stvarati, ali ne i misliti.
Danas su jedina prijetnja onima
koji nam nameu ideologiju, oni koji
razmiljaju. Kao u svim autoritativ-
nim reimima, najvea opasnost nisu
oni koji su stvarali urote, nego oni koji
su razmiljali i govorili o neodrivosti
sustava. U Platonovu nauku ideje su
stupovi ljudskog bia, a budui da je
ideja dobra najvanija od svih ideja,
nema druge sile koja moe izbiti iz
ovjeka ideju dobra. Sustav obrazova-
nja daje nam znanje, ali ne osvjeuje i
svrhu znanja u ivota. Nitko nam nije
rekao zato nam zapravo treba obra-
zovanje. Ponekad se pitam je li obra-
zovanje samo sebi svrhom.
Namee se pitanje iz prvog dijela
teksta: Kada uitelj moe biti zado-
voljan svojim uenicima, odnosno
svojim radom? Postoji izreka koja
kae da je uitelj uspjean ako ga ue-
nici nadmae, u znanju, mudrosti ili
ljudskosti. Ako je tako, prvo treba te-
meljito obrazovati uitelje jer ako ne
poboljamo njihova temeljna znanja
o vrjednotama, aljemo pred uenike
nedovrene uitelje, to nuno re-
zultira zaaranim krugom. Stoga se
moe rei kako oni koji kontroliraju
sustav obrazovanja time nadziru i slje-
deu generaciju, i to tako to svojim
programom, interpretacijom injeni-
ca, metodama pouavanja i dr. imaju
izravan utjecaj na oblikovanje svijesti
osobe u godinama kljunim za iz-
gradnju njegove osobnosti. Na alost,
primjer koji to dokazuje moe se nai
upravo u Hrvatskoj. Tijekom dru-
ge polovice 20. st. mladi su ljudi bili
obrazovani u okruju u kojem je Bog
bio nepoznat, tovie, nije bilo potrebe
uope govoriti o bitku. Sama injenica
da se tijekom studija flozofje metaf-
zika apsolvirala u tri tjedna, dovolj-
no govori o pristupu flozofskim pro-
blemima i izgradnji svijesti u mladih.
Stoga, imamo profesore koji znaju sve
to treba, primjerice, o Kantu, Marxu
i Nietzscheu, ali s druge strane nita o
svetom Augustinu i Tomi Akvinskom.
Ponose se profesorskim titulama po-
red svojih imena mislei kako su ve
time uspjeli u svojoj zadai. No jesu
li promijenili srca onih koji su im bili
povjereni? Jesu li ih izveli na pravi
put? Jedini ponos i zadovoljstvo sva-
kog uitelja trebao bi biti mladi po-
jedinac kojemu bi se usudio povjeriti
ivot, mlada osoba oblikovana kao
osoba otvorenoga i bistrog uma koja
se zna koristiti znanjem na pravi na-
in i umije voditi dijalog s drugima,
ma koliko oni drukiji bili.
Upravljanje obrazovnim sustavom
ogromna je dakle mo kojom se moe
usmjeravati razvoj drutva. Nekad
davno netko je oito usmjerio obra-
zovne tranice u krivom smjeru. To je
razlog zato moramo uloiti svu svoju
snagu i ljubav u obrazovanje mladih
ljudi koje e im, osim znanja, osigurati
i temelj za donoenje ispravnih odlu-
ka, na dobrobit zajednice i njih samih.
Ti e mladi ljudi postati profesori koji
e sebe dati uenicima, nauiti ih pra-
vim vrijednostima, a onda emo opet
imati krug, ali ovaj put istinski, pravi
humanistiki krug ivota.
Dominik Knezovi
39
Mjeoviti zbor nae upe ove je je-
seni dobio novoga dirigenta - maestra
Filipa Paviia. Maestro Pavii rodio
se u Zagrebu 1976. godine. Srednju
glazbenu kolu, s glavnim predmetom
francuski rog, zavrio je u Zagrebu. Na
zagrebakoj Muzikoj akademiji studi-
rao je francuski rog i dirigiranje u kla-
si mo. Vjekoslava uteja. Pohaao je i
predavanja mo. Sae Britvia, mo. Kre-
imira ipua, mo. Klausa Arpa te mo.
Yurija Simonova, godine 2007. i 2008.
Dirigirao je Akademskim zborom Pal-
ma, ansamblom Collegium Pro Musica
Sacra te Akademskim zborom Ivan Go-
ran Kovai, Komornim zborom Ivan
Filipovi, zborom i orkestrom zagreba-
ke Muzike akademije, Zagrebakim
flharmonijskim orkestrom, orkestrom
rijeke Opere, flharmonijom Witolda
Lutoslawskyja, Simfonijskim puhakim
orkestrom Hrvatske vojske, orkestrom
Liszt-Wagner, ansamblom Cantus, or-
kestrom Pro-Arte i Sarajevskim flhar-
monijskim orkestrom. Sudjelovao je na
4. meunarodnom natjecanju mladih
dirigenata "Lovro von Matai". Bio
je stipendist fondacije "Lovro and Li-
lly." Dvije je godine kao postdiplomant
Universitt fr Music und darstellende
Kunst u Beu studirao u klasi maestra
Uroa Lajovica.
Maestro Filip Pavii dirigent je i
ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog
kazalita u Osijeku i zajedno sa svojom
obitelji, suprugom i dvojicom sinova,
na sugraanin i upljanin. S maestrom
Paviiem razgovarali smo o njegovom
vjernikom i profesionalnom ivotu i
angamanu.
elimo Vam dobrodolicu u na
grad i ovu upu. Zanima nas
zato ste kao svoje profesionalno
odredite odabrali upravo
Slavoniju i Osijek?
Dobio sam poziv intendanta osje-
koga HNK gospodina Boidara naj-
dera, proao audiciju i postao dirigent
i ravnatelj Opere. Zahvaljujui svojoj
diplomi, usavravanjima i strunim
preporukama, dobio sam priliku ra-
diti ovdje. Sretan sam to sam, meu
rijetkima u Hrvatskoj, posao naao
vrlo brzo i lako, i to bez ikakvih i iijih
utjecaja.
Veselimo se to ste doli upravo
u ovu upu. Kako se osjeate u
Donjem gradu i u naoj upi?
U upu sam doao sluajno. Nai-
me, traio sam smjetaj i naao ga ov-
dje, u jednoj donjogradskoj ulici. U ovoj
sam upi i krstio sina. Meni je iznimno
ugodno ovdje u Donjogradskoj upi,
jer me crkva, kue i ulice, a i cijelo do-
njogradsko ozraje podosta podsjeaju
na Hrvatsku Kostajnicu, mjesto u ko-
jem sam odrastao i ivio do etrnaeste
godine svoga ivota. U crkvi se osjea
ivot zajednice, intimna atmosfera koja
je vrlo rijetka u velikim gradovima, i to
treba pokuati zadrati i odrati.
Dirigirali ste mnogim poznatim
zagrebakim crkvenim zborovima,
Akademskim zborom Palma,
ansamblom Collegium Pro Musica
Sacra. to mislite o suvremenoj
crkvenoj glazbi, Negro Spiritualu,
pop-bendovima u crkvama i o
raznim napjevima drugih vjerskih
zajednica u naim crkvama?
Iskreno u rei svoje miljenje, a ako
tko misli da nisam u pravu, neka me ra-
zuvjeri. Crkveno pjevanje umire, vene
jer interes mladih ljudi za pravo crkveno
pjevanje opada. Crkveno e pjevanje ne-
stati i nai e tradicionalni napjevi izu-
mrijeti ne budu li se njegovali. Imamo
u svojoj glazbenoj povijesti iznimnih
skladatelja - Klobuara, Canjugu, Pa-
pandopula. Veina hrvatskih skladate-
lja uvijek je skladala, i jo sklada, i cr-
kvenu glazbu. Danas se njihova glazba
nedovoljno izvodi. Uz asne izuzetke,
danas je jedini nain da u crkvi prido-
bijete mlade pjevae ako umjesto u zbor,
mlade okupite u pop-ansambl uz gita-
re i izvoenje crnake duhovne glazbe.
Teko je danas dobiti kvalitetnoga per-
spektivnog mladog crkvenog pjevaa jer
mladi za to nemaju zanimanja. Krivnju
za to snose i sveenici koji doputaju
takvo neprikladno pjevanje u svojim
upama. Openito, nemam nita protiv
svih nabrojenih vrsta crkvenog pjevanja
jer sve je to dio crkava u kojima je nasta-
lo, no neka se to i pjeva u tim crkvama.
Meutim, sumnjam da se u tim crkva-
ma pjevaju nai crkveni napjevi i prak-
ticira na nain pjevanja. Na taj nain
naa e crkvena glazba sasvim nestati i
njome e se baviti tek profesionalci. Ta
e naa glazba ostati samo zapisana, ali
ne e i ivjeti. Klasina glazba zahtijeva
i kvalitetniji rad i kvalitetne pjevae, a
spomenuti popularni oblici doputaju i
manje kvalitetan rad i tek priuene vo-
ditelje. Sve to trai vie ulaganja, vie
truda, danas nije moderno. Ljudi su se
danas naviknuli na brza, instant-rjee-
nja. Na alost, to se ne odnosi samo na
crkvenu glazbu, tako je svagdje, od ku-
hinje do meuljudskih odnosa, a prave
se vrijednosti ne usauju u ovjeka. Ne
kaem da i sam ponekad u ivotu ne po-
segnem za nekim instant-rjeenjem, ali
sam svjestan da to nije ono pravo, nije
prava vrijednost i da to moram izbjega-
vati. Potrebno je djeci i mladima usadi-
ti prave vrijednosti, a kasnije se mogu
oblikovati i usmjeravati u razliitim
smjerovima.
Bavite se klasinom glazbom.
Vrijeme joj nije naklonjeno.
to mislite o tom pitanju?
Mnogi ljudi kau da klasinu glazbu
ne razumiju, da ju ne vole, a to je jedna-
ko kao kad kau da ne vole itati. Mi-
slim da je to krivi odgovor, koji se daje
kako se ne bi zalo dublje. Izbjegava se
pravo stanje stvari. Ljudi se boje otvoriti
knjigu ili posluati klasinu glazbu kako
ne bi zapravo otkrili strahovitu pra-
zninu u sebi. ovjek je prazan ako ga
umjetnost, a pogotovo glazba, ne hrani
i ne vodi u ivotu. Kvalitetna je glazba
samo u kvalitetnom ovjeku. Onaj tko
Razgovor s novim dirigentom Mjeovitoga zbora nae upe, maestrom Filipom Paviiem
Glazbu nalazim u vjeri i vjeru u glazbi
40
Musica Sacra - nai zborovi
ima kvalitetu u sebi, prepoznat e to je
Mozart, to je Beethoven, to je opera,
to je simfonija. I ne mora ovjek biti
vrhunski glazbeno obrazovan kako bi
prepoznao ljepotu u klasinoj glazbi.
Ne mora razumjeti strukturu simfonije
da bi uivao u njoj i da bi mu ona ople-
menila ivot. Po tome je glazba speci-
fna. Primjerice, ne moete govoriti o
medicini, o fzici, o kemiji ako tono
ne znate to je to, ako niste strunjak u
tom podruju. Ne moete rei: Ja vo-
lim operacije. Ali kad je rije o glazbi i
o umjetnosti openito, ovjek ne mora
nita o njoj znati da bi ju razumio, ui-
vao u njoj, rekao: Iznad svega volim
umjetnost. Ako je to upisano u nas,
to nosimo u sebi i to nam oplemenjuje
ivot. ivio sam i kolovao se u Beu.
Tamo ljudi plaaju skupe godinje kar-
te kako bi jedan do dva puta mjeseno
sluali operu, simfoniju ili otili na ka-
zalinu predstavu. To postane nain i-
vota i odraava se na cijeli ljudski ivot,
na pogled na svijet, na istinske duhovne
vrijednosti. Razgovarao sam s mnogim
odgovornim i utjecajnim osobama u
ovom gradu i shvatio kako je zapravo
moje poslanje da se u Slavoniji, posebno
u Osijeku, podigne malo taj graanski
duh, to razumijevanje i uvaavanje kla-
sine glazbe radi vie kvalitete ivota.
Kad ovjek uspostavi prave vrijednosti
u sebi, nee moi rei kako ne razlikuje
to valja, a to ne valja, to je dobro i
vrijedno, a to ne. To se odnosi na sve
vrijednosti: i na potenje, i na dobrotu, i
na odgoj djece u tom duhu itd.
Kao roditelj dvojice sinova, to
mislite o utjecaju glazbe na odgoj
djeteta? Tko je Vas usmjerio ka
glazbi?
Mene su u glazbu uputili roditelji.
Zapravo, ne mogu rei niti da su me
uputili, glazbom sam bio toliko okruen
u domu da je nisam mogao izbjei. To
elim ponuditi i svojoj djeci. Ne mora
ni jedno od moje djece biti glazbenik,
iako moram istaknuti imaju izvrsne
predispozicije, sluh i intonaciju. Ali ako
ih okruite pravim vrijednostima, to e
biti u njima. To e biti njihov sofver.
Sve to elim jest da klasinu glazbu ra-
zumiju i vole kao dio svog djetinjstva i
odrastanja, da je ponude jednoga dana
svojoj djeci kao kvalitetu koja opleme-
njuje ivot.
Ima li u Vaem zanimanju i u
Vaem poslu vjera svoje mjesto ili
je za nju mjesto rezervirano tek
nedjeljom u crkvi?
Vjeru i svoj posao smatram vrlo
povezanim. Glazbu nalazim u religiji i
religiju u glazbi. Jedno bez drugoga ne
ide. Kao to me glazba izgrauje kako
bih bio bolji ovjek, isto tako to ini i
vjera. Mnogi skladatelji, ak i deklari-
rani agnostici, kad su skladali sakralnu
glazbu, dolazili su do trenutaka i isku-
stava kada je ta glazba zvuala kao da ju
je sam Bog stvarao. Radim u kazalitu i
iako znaju rei kako je kazalite katka-
da izvor nemorala, moram rei da to
ovisi o ovjeku i vrijednostima koje su
u njemu.
Za kraj jedno vrlo jednostavno
pitanje: Zato vjerujete?
Nikad se zapravo to nisam tako pi-
tao. U vjeru me je uputila baka, ona je
bila ta koja me je vodila u crkvu i ni-
kada tu nije bilo mjesta ni dvojbi ni
sumnji. Vjeru sam upijao kao dijete,
ispunjavala me i bila je moj ivot, kao
i glazba. Bio sam na misi kada je doao
jedan poseban trenutak. Moj trenutak
spoznaje bila je Rije, odgovor na moj
trenutani ivotni problem, na ivotnu
krizu i situaciju u kojoj sam se nalazio,
rjeenje koje je Bog ponudio. Otada
vjera i odlazak na nedjeljnu misu nisu
vie bila obveza prema baki, vjera moje
bake, nekakav red i navika, nego potre-
ba i obveza prema samome sebi, pre-
ma izgradnji svoga vlastitog ivota. U
Evanelju se krije sva snaga i svi odgo-
vori. Posebno kad je ovjek u krizama i
dvojbama i pita se to uiniti. Bog ima
odgovor. A sva su druga objanjenja za
ljude koji se nisu toga dotaknuli, koji
rade protiv sebe, koji unato tomu to
znaju da je Bog odgovor, misle da znaju
bolje. I sm sam to pokuavao dok sam
bio mlai. Nije Bog rekao to to je rekao
da nas ukopi, ogranii, uini manje
ljudima, nego nam je rekao kako emo
funkcionirati kao ljudska bia. I kad od-
govorimo na poziv koji je u nama, onda
smo dobro i onda je sve dobro. Vjeru-
jem, jer sam u vjeri i u Bogu naao od-
govor na svoja pitanja.
Razgovarala: Lidija Blagojevi
41
Poznato je da mnoge asne sestre ima-
ju solidnu naobrazbu iz podruja glazbe,
a veina redovito pjeva razliite crkvene
pjesme, no ipak rijetke se profliraju u
uspjene glazbenice. Danas Druba sesta-
ra milosrdnica kao najkvalitetnije glazbe-
nice svoga reda izdvaja dvije sestre: Lujzu
Kozinovi i Mariju Tarziciju Fosi. Mari-
ja Tarzicija Fosi svojim je pedagokim i
skladateljskim radom dotaknula i upu
Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku.
Roena je 1895. godine u Molvama.
Prvo glazbeno obrazovanje dobila je na
klaviru, zatim na violini i orguljama. Or-
gulje i kompoziciju kasnije je uila kod
Franje Dugana starijega, a solo pjevanje
kod prof. Nade Eder-Berti. Svoju formal-
nu glazbenu naobrazbu zavrila je 1924.
diplomom iz glazbene kulture na Muzi-
koj akademiji u Zagrebu.
. s. Tarzicija zaposlila se kao profeso-
rica glazbe na enskoj uiteljskoj koli Se-
stara milosrdnica, a radila je i na enskoj
realnoj gimnaziji u Zagrebu.
Njezin pedagoki rad naglo je prekinut
1945. godine kada je sestrama onemogu-
en daljnji pedagoki rad u kolama. . s.
Tarzicija potom je nastavila glazbeni rad
kao zborovoa i orguljaica, najprije u Za-
grebu, zatim u Sarajevu, Molvama, Grade-
cu i Zlarinu, da bi konano stigla i u Osijek,
gdje je provela posljednjih osam godina i-
vota. Preminula je 11. studenoga 1958.
Zapisi o njezinu orguljakom umijeu
poslije kolovanja nisu pronaeni, no s ob-
zirom na njezinu naobrazbu, pretpostaviti
je da je sestra Trzicija odlino svirala or-
gulje. Nema zapisa da se nakon kolovanja
bavila sviranjem violine. Njezine sklad-
be takoer govore da je dobro poznavala
problematiku solo pjevanja. Osim sklada-
njem, sestra Tarzicija bavila se i kompilira-
njem i ureivanjem hrvatskih popijevaka,
to dokazuje njezina zbirka Roice i fjolice:
arije hrvatskih narodnih pjesama.
Njezin pak skladateljski opus govori
mnogo vie o njoj. Oekivano, skladala je
velik broj vokalnih sakralnih djela, pretei-
to za zbor uz pratnju orgulja. Sauvano je
20 moteta, 2 litanije, velik broj liturgijskih
popijevaka i prigodnih estitnih pjesama.
Meutim, osim zborskih skladbi koje su
vjerojatno nastale za potrebe zborova koje
je vodila, nalazimo i neto solo pjesama
koje se izvode i danas. Sestra Tarzicija
uhvatila se u kotac i s velikim glazbenim
formama. Poznate su etiri njezine mise,
za koje na alost nisu naeni podatci da su
se izvodile posljednjih dvadesetak godina.
Takoer, postoje i izdanja nekoliko igroka-
za koje je uglazbila, koje su u raznim pri-
godama izvodili mladi s kojima je radila u
Uiteljskoj koli.
I dok su njezine vokalne skladbe pisa-
ne tradicionalno, s oitom brigom da ih i
amaterski izvoai mogu izvesti, solo pje-
sme mnogo su kompleksnije nudei vee
tehnike zahtjeve koji su izazov profesio-
nalnim umjetnicima. Njezine pjesme tema-
tikom slave brojne svece, crkvene blagdane
i biblijske dogaaje te obuhvaaju cijelu
crkvenu godinu. Zbog svoje raznovrsnosti
danas su postale neizostavan glazbeni re-
pertoar brojnih upa u Hrvatskoj, a uvrte-
ne su i u Hrvatski crkveni kantual, Hrvatsku
crkvenu pjesmaricu djeakog sjemenita,
pjesmarice Pjevajmo, brao krani, Slavimo
Boga... Osim toga sestra je Tarzicija prepo-
znata i kao skladateljica hrvatskih pukih
popijevaka pa njezine pjesme nalazimo u
pjesmaricama Jaglaci: hrvatski umjetnici hr-
vatskoj mladei i Hrvatska pjeva i svira. Sve
njezine popijevke koje sam imala priliku
vidjeti, opremljene su preciznim uputama
o izvedbi, a orguljska pratnja minuciozno
je raspisana kako bi se i orguljai s manje
iskustva mogli snai.
Kao skladateljica istaknula se i in-
strumentalnim djelima - napisala je Pre-
ludij za orgulje, 2 ronda za klavir i etiri
gudaka kvarteta, to govori da njezino
skladateljsko djelovanje nije bilo uvjeto-
vano iskljuivo zaposlenjem. Ta se njezina
djela na alost ne izvode, vjerojatno iz ra-
zloga to ju se prije svega smatra sklada-
teljicom nabonih pjesama, ali injenica
da ona postoje poziva na revalorizaciju
sestre Tarzicije kao cjelovite skladateljice.
Njezine skladbe, iako nastale u prvoj po-
lovici dvadesetog stoljea, nisu progresiv-
noga karaktera i u ono doba nisu mogle
nai svoju publiku, pa su unato tomu to
je sestra Tarzicija cijenjena kao jedna od
najkvalitetnijih glazbenica unutar reda Se-
stara milosrdnica, njezine skladbe gotovo
nepoznate iroj publici. Tomu u prilog ide
i injenica da se u crkvama njezine sklad-
be izvode zajedno s drugim popijevkama
poznatih i nepoznatih skladatelja te se ne
istiu kao autorska djela. Utjecaj sestre
Tarzicije na osjeki glazbeni ivot nije bio
velik. Nesumnjivo je bila cijenjena kao do-
bar zborovoa i orguljaica, ali nije uspje-
la ostaviti veeg autorskog traga u naem
gradu. Veina njezinih skladbi nije nastala
u vrijeme njezina boravka u Osijeku, a i
njezine aktivnosti bile su ograniene na
upu u kojoj je radila.
Danas, pedeset godina nakon njezine
smrti, u mogunosti smo to promijeniti,
jer nam je sestra Tarzicija ostavila dovolj-
no materijala da bi se moglo organizirati
vie koncerata posveenih iskljuivo njezi-
nim skladbama.
Ana Popovi
Iz glazbene prolosti nae upe
asna sestra Marija Tarzicija Fosi
Musica Sacra - nai zborovi
42
Godine 2004. u 1.b razred uao je
tih, miran i samozatajan djeak plave
kose i nasmijeen sjeo u svoju klupu
bio je to Leon Markovi. Meu svima
u razredu najboljeg prijatelja naao je
u Filipu-Stjepanu Iliiu, a kao i sva
prava prijateljstva, i ono se odralo
do danas. U niim razredima rado
sam sluala sve njegove prie, pa i one
o dinosaurima, o kojima je znao vie
od druge djece. Njegovoj radoznalosti
nije bilo kraja
Tako o Leonu sa sjetom kroz suze
pria njegova uiteljica Melita Striki.
S Leonovim odrastanjem, mijenja-
li su se i njegovi interesi. esto bi nas
dojmljivo iznenadio svojim znanjem
povijesti koje je stekao itajui knjige
povijesne tematike. Bavio se sportom
plivanjem i koarkom, a nisu izostali
ni dobri rezultati, kae Leonova ra-
zrednica, Vjera Kurtovi.
Leonov bezbrian tinejderski i-
vot, sanjarenje o kolskim praznicima
i budunosti, prekinula je u listopadu
2011. nepoznata mu bol u leima. Mi-
slei da je bol povezana s treningom,
Leon se nije previe zabrinjavao, ali
hitan posjet lijenicima pokazao je
dijagnozu suprotnu od oekivane.
Ubrzo su uslijedile operacije dvije u
Osijeku i dvije u Zagrebu.
Odlasci u Zagreb donijeli su sa so-
bom i dodatne napore i trokove. Za-
brinuti prijatelji iz razreda nisu eljeli
sjediti prekrienih ruku, nego su po-
krenuli inicijativu prikupljanja nov-
anih sredstava za Leonov oporavak.
Ideju su prihvatili svi djelatnici nae
kole na elu s ravnateljem Franjom
Vukeliem. Organizirane su radionice
izrade boinih ukrasa ijom se pro-
dajom nastojalo skupiti to vie nov-
anih sredstava. Nastavnica Katarina
orkovi Matani uinila je i korak
vie - u dogovoru s Osjekim zumbii-
ma i njihovom voditeljicom doc. An-
toanetom RadoajJerkovi organizi-
rala je u kolskoj dvorani humanitarni
koncert pod nazivom Boina kutija
za Leona. Kako bi Leon, koji nije mo-
gao nazoiti koncertu, vidio to se sve
pripremilo za njega, nastavnica Vlatka
BosutiCviji sa svojom je flmskom
ekipom o tome snimila kratak flm.
Povratkom s operacija iz Zagreba,
Leonova elja za ispunjenjem kol-
skih obveza bivala je sve vea. Budui
da Leon nije mogao u kolu, kola je
dola u njegov dom. Svakodnevno
su mu dolazili nastavnici pojanjava-
jui mu nastavne sadraje, koje je on
uspjeno svladavao.
Vrhunac Leonove i kolske sree
bilo je njegovo druenje s prijateljima
osmaima posljednjeg dana nastave.
Leon i danas, strpljivo podnose-
i terapije, hrabro koraa kroz ivot i
iekuje neke nove susrete, prijatelj-
stva, ljubavi
Vjekoslava Hrastovi
i Klaudija Hogl
Humanost na djelu
U svojoj ivotnoj borbi nisi sam!
43
Slavei 15. godinjicu svoga osnut-
ka, Zbor mladih odrao je 1. lipnja
2012. godine u naoj upnoj crkvi hu-
manitarni koncert pjesama duhovnog
karaktera pod nazivom Pjesmom za
Leona.
Leon Markovi teko je oboljeli
etrnaestogodinjak koji se u zagre-
bakoj bolnici bori za ivot. Uenici i
nastavnici Leonove kole u suradnji sa
Zborom mladih odluili su ovim glaz-
benim dogaajem potaknuti upljane
na kupnju uenikih radova te daro-
vanje novanih priloga za Leonovo
lijeenje.
Na poetku koncerta, u ime svih
okupljenih, lanice Liturgijske skupi-
ne O J. Truhelke Marijine pelice
uputile su molitvu da Leon pobije-
di svako trpljenje i strpljivo preskoi
prepreke ivota te da se uz svesrdnu
pomo svoje obitelji i prijatelja vrati u
kolu ponovno snaan i zdrav.
Zbor mladih izveo je izabrane
stavke iz Jenkinsova Requiema, Sta-
bat Mater te Mise za mir. Na progra-
mu je bila i suvremena misa amerike
skladateljice M. L. Lightfoot. Koncert
je zavrio nizom popularnih duhov-
nih skladbi, a zborom je ravnao Jure
Smaji, koji se istaknuo i solistikim
vokalnim interpretacijama. Vokalnim
solima nastupili su jo i Zvonimir Mr-
ela, Iva Voloder, Ana najder, Mateja
Raf te sedmogodinji imun Blagoje-
vi. Klavirsku pratnju Veronike Ravli
obogatila je fauta Ivane Vukojevi i vi-
olonelo Ive Ilakovac, a glazbene toke
povezali su u skladnu cjelinu duhovni
tekstovi koje je pripremila Iva Smaji.
Koncertu se organizacijski i su-
djelovanjem pridruio osjeki Djeji
zbor O Jagode Truhelke Jagode te
Djeji upni zbor Marija.
Leonovi nastavnici istiu da je na
njegovoj strani mladost te ljubav ljudi
koji su uz njega, brinu se za nj obavija-
jui ga pozitivnom energijom i vjerom
da zajedniki mogu pobijediti zloud-
nu bolest.
Sudionici koncerta postali su dio
rijeke ljubavi koja pomae ovom dje-
aku u njegovoj borbi. Svojom po-
zitivnom energijom dali su dodatnu
snagu njemu i njegovim najbliima
pruajui im osjeaj da u toj borbi
nisu sami.
Dubravka Smaji
Humanitarni koncert Pjesmom za Leona
44
Molitvom za Leona
Leon je ve od prvog razreda dobar i skroman postao,
a sad zbog svoje bolesti u bolnici je ostao.
Boe, pomozi Leonu u ovim tekim satima,
Da se to prije pojavi pred kolskim vratima.
Gita
Boe, Leon je djeak mio
I uvijek je svojim prijateljima dobar bio.
Sada je oslabio i u bolnici zavrio.
Ali, sigurni su svi
Da e Leon ozdraviti.
Lea
Musica Sacra - nai zborovi
Molitva vjernika
Boe dragi! Molim Te da Leon svojom ustrajnom
snagom, i istom snagom svojih prijatelja, pobijedi
svoju tjelesnu i duevnu bol molimo te.
Mia
O, Isuse! Pomozi naem Leonu da pobijedi svoje tr-
pljenje i uz veliko strpljenje preskoi prepreke ivota
- uz pomo svoje obitelji i prijatelja molimo te.
Dora
Boe, daj da Leonovi prijatelji budu uz njega kad mu
je najpotrebnije i da ga ne ostave samoga - molimo te.
Lorena G.
Gospodine, pomozi Leonu da to bre ozdravi i to
prije doe u kolu - molimo te.
Vikica
Oe nebeski! Leonove bake i djed jako se brinu za
njega. Daj i njima hrabrost i nadu da vjeruju u Leo-
novo ozdravljenje, da budu uz njega i da mu poma-
u - molimo te.
Megan
Dragi Boe, uvaj Leona koji se bori za svoje ozdrav-
ljenje. Daj mu snage i vjere da izdri lijeenje i ope-
racije. Pomozi mu da se vrati u kolu snaan i zdrav
- molimo te.
Doris
Liturgijska skupina
O J. Truhelke Osijek Marijine pelice
45
Boinim koncertom Zbor mladih
Preslavnoga Imena Marijina oduevio
je do posljednjega sjedeega mjesta is-
punjenu crkvu 30. prosinca nakon ve-
ernjega misnoga slavlja. Pjevali su na
hrvatskome, engleskome i njemakome
jeziku, a program je inilo 11 boi-
nih skladba. Veronika Ravli je sjajno
odradila korepetitorski dio posla, dok je
Jure Smaji i ovom prigodom potvrdio
kako je nedvojbeno meu boljim osje-
kim zborovoama na elu jednoga od
kvalitetnijih crkvenih zborova grada uz
Dravu. Tako je nakon tradicionalno-
ga boinog koncerta za Glas Slavoni-
je izvijestila novinarka Ljerka Bobali.
Kao i mnogih prijanjih godina i
ove se godine Boi u naoj upi nije
mogao zamisliti bez glazbene estitke
Zbora mladih. Bogatiji za dvadese-
tak lanova, ponajvei zbor mladih u
Nadbiskupiji, jo je jedanput potvrdio
svoj status jednog od najboljih zboro-
va u svojoj kategoriji.
O svojim dojmovima muziko-
loginja Ana Popovi struno pie:
Koncert je bio zaokruena cjelina,
a pjesme pomno birane uz boinu
temu. Skladbama Rodio se Bog i o-
vjek te Djetece mileno koncert je
otvorio enski dio zbora uz pratnju
korepetitorice Veronike Ravli. Dobro
uvjebane, djevojke su doista iskori-
stile akustiku crkve. Humperdinckto-
va Veernja molitva, koju su izvele uz
solista Zvonimira Mrelu, bila je lijepo
odabrana toka koja se uklopila u bo-
ini ugoaj, a slijedila je Uspavanka
W. A. Mozarta mlade solistice Marte
Prpi uz pratnju korepetitorice.
U drugom dijelu koncerta zboru
su se pridruili i muki lanovi. Iako
ih je bilo razmjerno malo, lijepo su se
uklopili s ostatkom zbora. Posebno me
razveselila duboka boja basova u ko-
joj se nitko nije posebno isticao, ve su
zvuali kao cjelina.
Muzikologinja A. Popovi izdvaja
i etveroglasnu englesku tradicional-
nu What Child Is Tis, koju su zboristi
izveli uz solisticu na fauti Ivanu Vu-
kojevi. Popovi dalje dodaje: Pret-
postavljam da je skladba bila izabra-
na upravo zbog fautistice jer je fauta
odlino pristajala uz tu tradicionalnu
pjesmu. Jo da u zboru postoji i lutnjist,
aranman bi bio fantastian. Flautisti-
ca se istaknula i solistikom skladbom,
Massenetovom Meditacijom. Iako te-
matski nevezana uz Boi, izbor sklad-
be bio je izvrstan, a i izvedba takoer.
Popovi na kraju istie kako je Zbor,
iako amaterski, hrvatsku tradicional-
nu pjesmu U to vrijeme godita u a
cappella aranmanu, izveo na razini
profesionalaca.
Vano je napomenuti kako Zbor
ve godinama na svojim koncertima,
osim svjetskih klasika i novijih boi-
nih skladba, posebno njeguje tradi-
cionalne sakralne pjesme iz hrvatske
glazbene riznice. Crkveni napjevi u
harmonizacijama Dugana, Canjuge
i Klobuara, boine skladbe Zajca,
Kolba, Leana, Juneka i Berse te dje-
la mnogih drugih hrvatskih autora
dio su stalnoga boinog repertoara
ovoga zbora. Upravo je zbog njego-
vanja tradicionalne crkvene glazbe, u
obujmu koji je za jedna zbor mladih
mogu, ovaj je zbor postao iznimno
cijenjen u crkvenim glazbenim krugo-
vima Nadbiskupije.
Posebno pohvaljujui korepeti-
toricu V. Ravli koja je, kako kae,
odradila velik posao i bez zamjerki od-
svirala cijeli koncert te zborovou koji
je najzasluniji za izbor programa,
te izrazivi elju za jo mnogo takvih
uspjenih koncerata, muzikologinja
Popovi dodaje da je Zbor mladih
Preslavnoga Imena Marijina doista
skupina mladih glazbenih entuzijasta
okupljenih da bi zajedno muzicirali.
Pripremila: Dubravka Smaji
Sjajan boini koncert naeg Zbora mladih
46
KUTI
Kad sjednem u kuti svemira
odvojen samo za mene,
osjetim neije mekane ruke
to grle obraze umorne.
Kad legnem u kuti svemira
odvojen samo za mene,
osjetim neije tople grudi
to nose brige skupljene.
Kad unem u kuti svemira
odvojen samo za mene,
ja ujem neije blage rijei:
Ne boj se, ja sam uz tebe!
Kristina Stankovi
Na obali gradia Cresa u osami i
povuenosti ive redovnice pripadni-
ce benediktinskog reda. Tik uz more,
prije ak devet soljea izrastao je nji-
hov benediktinski samostan svetoga
Petra. Smjeten je izvan creskih zidina,
a u svojoj je dugoj povijesti preivio
nekoliko poara, koji su ostavili trag u
arhitekturi zgrade, no benediktinke su
pod tim drevnim krovovima ostajale
nepromijenjene u svojem pozivu.
U tim kvarnerskim krajevima puk
je benediktinke oduvijek nazivao ko-
ludricama (to dolazi od grkoga ka-
los geros, a znai dobar, mio starac)
htijui ih tako razlikovati od ostalih
redovnica i asnih sestara. Koludrice
su stoljeima molile i radile, kad ih je
u samostanu bilo preko etrdeset, kao
i kada je ostala samo jedna, a to isto
ine i danas.
Od dvanaest creskih koludrica,
koliko ih danas ivi u samostanu, ak
je pet stiglo iz Osijeka. Nae bive su-
graanke, danas predane tovateljice
svetoga Benedikta, bile su razliitih
civilnih profesija od medicinskih se-
stara do profesorica hrvatskoga jezika
ili glazbe. Redovnice Marina, Ivana,
Veronika, Ana i Marijana zajedno s
opaticom i svojim susestrama, pristi-
glima iz ostalih krajeva, pa i izvan Hr-
vatske, u stalnosti su ivljenja u samo-
stanu koji stoljeima stoji na istome
mjestu, duboko ukorijenjen u povije-
sti kao jamstvo plodnog kontinuiteta.
Iz tog kontinuiteta izvire i odreena
smirenost, a doivotna zajednica re-
dovnicama prua uporite i zatitu.
Mi, koludrice, provodimo ivot u
osami ne zbog toga da bismo pobjegle
od svijeta, ve da svijet vie pribliimo
Bogu. To inimo ne samo molitvom
ve i konkretnim radom: u prolim
vremenima odgojem enske mlade-
i, a danas primanjem gostiju u duhu
Evanelja i prema rijeima naega sv.
oca Benedikta: Svima neka se iskae
prikladno tovanje, osobito domaima
po vjeri i hodoasnicima. (Pravilo sv.
Benedikta, 53. pogl., 2. redak)
Gdje Uitelj stanuje
Kada se zazvoni na vrata tog be-
nediktinskog samostana, ne zauje se
oekivani upit tko je posjetitelj na vra-
tima, nego kranski pozdrav dobo-
dolice. Otvaraju se pred vama vrata
Boje kue, a vi se s dubokim poto-
vanjem prema prostoru u koji kroite
zapitate kakvo je to mjesto gdje Uitelj
stanuje, kako se tu ivi i to se tu radi.
Samostanski hodnici u tiini osa-
me odiu mirom, skromnom jedno-
stavnou, a opet i bogatstvom drevne
prolosti o kojoj hodoasniku potiho
pripovijedaju slike sa zidova ili sta-
rinski uporabni predmeti i pokustvo
pored kojega hodajui promie. No
najvee blago koje nudi samostanski
prostor jest prigoda za potpunu osob-
nu sabranost, tiinu vlastite utnje za
oslukivanje Boga koji govori.
Ispunjeni ozrajem samostana
koje nadaje samou i utnju, postajete
uistinu spremni za slavljenje Boga.
Sveti Benedikt otac Europe i
zatitnik Zapada
Od davnine mnogi su krani
osjeali potrebu slijediti Krista izbliza.
Da bi ga mogli to bolje sluati i uti,
povlaili su se u osamu, neki esto i
u pustinju. Bili su to monasi koji su
Benediktinke samostana svetog Petra u Cresu
ivjeti u Bojoj prisutnosti
48
S naih hodoaa
ivjeli samotniki ili su se okupljali u
posebne zajednice.
Otac je zapadnog monatva sveti
Benedikt (5.- 6. st.). Bio je gradite-
ljem onoga duhovnog jedinstva koje
je, proeto kranskom vjerom, bilo
izvorom i znakom ivotvorne civiliza-
cije Staroga Kontinenta, a preko njega
i itavog svijeta. Stoga je od pape pro-
glaen zatitnikom cijele Europe pa se
uz svetevo ime povezuju sinonimi
otac Europe i zatitnik Zapada.
ivei povueno, samotniki i ispo-
sniki, sazrijeva do postajanja ideal-
nog uitelja i monakog voditelja te
se oko njega okupljaju uenici, koji su
eljeli savrenije ivjeti po evanelju.
Benedikt im postaje ocem, opatom
i ti kranski obraenici monasi -
poinju provoditi zajedniki ivot po
samostanima. Benedikt otada osniva
dvanaest samostana. Danas je u Hr-
vatskoj osam samostana benediktin-
skih redovnica.
Oivotvorivi ideal benediktin-
skog monatva, napisao je za svoje
monahe i najvrjednije svoje djelo -
Pravilo, koje je mudro protkao Svetim
pismom. Time je pokazao put prema
sretnoj sintezi izmau akcije i kon-
templacije. Osnovne vrjednote koje
redovniko Pravilo naglaava jesu mo-
litva, zajednica i rad. Pema Benedik-
tovu Pravilu i danas, nakon petnaest
stoljea, ive i djeluju monake zajed-
nice, benediktinske, ali i druge. Zajed-
niki ivot monaha ili monahinja za-
htijeva skupno prihvaene smjernice i
odredbe koje ujedinjuju ivote pojedi-
naca, inei tako od njih jednu obitelj
na elu koje je opat, odnosno opatica
- kao Kristovi namjesnici.
Svojim Pravilom Benedikt je re-
dovnike pouavao nainu ivota kakav
je i sam ivio. Novina koju Benedikt
donosi u tadanjem vremenu, punom
nepovjerenja, kad su ljudi ivjeli u me-
usobnom strahu i sumnjiavosti, jest
u tome to se usudio vjerovati u do-
bro u svakom ovjeku i svoje monahe
voditi u povjerenju, dobroti i bratskoj
ljubavi, a ne u sumnjiavosti i strogo-
sti. Benedikt je bio uravnoteena oso-
ba i sve njegove smjernice u Pravilu
oituju mudar smisao za mjeru. On
je poznavao ljudske slabosti i bio svje-
stan da su monasi ipak samo ljudi koji
se moraju boriti s opeljudskim pro-
blemima. Benedikt se suoava s tim
slabostima nastojei lijeiti one koji
su tomu podlegli. Njegovo Pravilo ot-
kriva kako autor nije samo realist ve
i optimist koji ne doputa da ga ljud-
ske slabosti odvedu u rezignaciju ili
ironiju, nego vjeruje da se s pronica-
vim humorom i vrstim povjerenjem
u Boju milost moe unato svim tim
previranjima ivjeti oputeno i mirno.
Odgovor na Boji poziv
Creske su redovnice potpuno u
Gospodnjoj slubi. ive u istoi, siro-
matvu, poslunosti i nita ne prepo-
stavljaju Kristovoj ljubavi (Pravilo, 4,
21). One tee Benediktovu monakom
idealu savrenom kraninu koji
vjerno nasljeduje Krista, svjesne da je
monaki, a i openito kranski ivot
umijee koje treba nauiti, izvravati i
u njemu se usavravati.
A radionica, u kojoj sve to mo-
ramo marljivo izvravati, jest samo-
stanska odvojenost i stalno ivljenje
u zajednici. (Pravilo sv. Benedikta, 4.
pogl., 78. redak)
Kad provedite neko vrijeme gostu-
jui u njihovu samostanu, otkrijete da
su redovnice osobe posve pomirene
sa sobom, u potpunom su suglasju sa
sobom jer su do kraja ostvarile mir u
sebi, da bi mogle miriti i druge oko
sebe, irei i dalje, izvan sebe ozraje
mira. A unutarnji se mir postie samo
dosljednom borbom za unutarnju i-
stou i molitvom u kojoj ovjek po-
kuava prihvatiti sve to Bog od njega
trai. Odatle redovnice zrae spoko-
jem i dubokom smirenou te zado-
voljstvom, to ga odailju u kontaktu
s doljakom.
U svakodnevnoj stvarnosti poe-
sto smo nezadovoljni zbog osjeaja
Boje odsutnosti. Bog nam je danas
postao dalek, neprisutan u naem i-
votu, jer ga esto nismo u stanju osje-
ati u svojoj blizini. Razlog je tomu to
mi, kranski vjernici, obino razdva-
jamo svoj duhovni ivot od svoga sva-
kodnevnog djelovanja razluujemo
odnos s Bogom od svog ivota u svije-
tu. No, sveti Benadikt to dvoje upravo
djelotvorno proima, pokazuje put k
sintezi i stoga benediktinke Gospoda
susreu u svemu, pa tako i u posve
svjetovnim poslovima i stvarima, ak
i u najbanalnijim djelatnostima.
Kad boravite u njihovu samosta-
nu, iako distancirani od redovnica,
neminovno ste ukljueni njihov ivot,
rad i red, a koji je u znaku benedik-
tinskoga gesla uzetog iz Svetog pisma:
Da se u svemu slavi Bog! I doista, i-
vot je redovnica u potpunosti proet
molitvom i Boanskom prisutnou.
Uz svakodnevnu jutarnju svetu misu,
one na dan sedam puta hvale Boga: Ju-
tarnjom, Pohvalama, Treim, estim i
Devetim asom, Veernjom te Pove-
erjem. Opaa se kako nastoje usmje-
riti sav svoj ivot na traenje Boga. I
upravo zato one ive zajedno, u skro-
vitosti i sabranosti.
Same istiu da je slavljenje Boga
liturgijskim inima uzviena obveza,
ali i velika povlastica u njihovu ivotu.
Osim liturgijske molitve, najvanije
im je boansko itanje (lectio divina),
odnosno sluanje Boga koji nam rije
svoju ita. I zato je svaka benediktin-
ka u utnji ona treba pozorno slu-
ati govoreeg Boga da bi mu dobro
odgovorila, ne samo rijeju ve i svo-
jim djelom, radom. Ona tako svojim
radom sudjeluje u Bojem stvaratelj-
skom djelu, pridonosi uzdravanju
49
S naih hodoaa
svoje zajednice i pomaganju potrebi-
tima.
Promatrajui creske redovnice,
shvaate kako je svaka od njih pozva-
na svojim ivotom svjedoiti Boju
nazonost, suobliujui mu se dano-
mice. A korak dalje jest to tu ivu
Boju nazonost od koje prima sna-
gu, uvijek dijeli s hodoasnikom koji
pokuca na samostanska vrata, aljan
mira i ljubavi koja se samo u Boga
moe nai.
Okrijepljen, hodoasnik se odla-
zei iz samostana vraa u ovaj poma-
lo kaotian svijet, a snai ga spoznaja
da creske koludrice svojom molitvom
bdiju i za sve nas.
Dubravka Smaji
Redovnica Giacoma Giorgia Colombis
(1735.-1801.)
U samom dnu gornjega samostanskog hodnika sa so-
bama za goste, nalazi se jedinstvena, moda ak i sveta
prostorija - elija redovnice Giacome Giorgije Colombis.
Sobica je to u kojoj je prebivala i molila ivei na glasu sve-
tosti. U polutami se na zidu naziru svetake slike i raspelo
pod kojim je Giacomino klecalo. Bez preostalog pokustva,
tek s pokojim predmetom iz Giacomina duhovnog ivota
postavljenim na ormariu u kutu sobe, s reetkama na pro-
zoru koji gleda na itavu cresku uvalu.
Bila je ugledna djevojka s Cresa koja je, ne obazirui se
na savjete svojih blinjih, posluala Boji glas, odrekla se sve
raskoi i udobnosti roditeljskog doma te napustivi svijet,
pristupila benediktinskom redu u creskom samostanu sv.
Petra. Svoje ime Elisabetta de Colombis zamijenila je novim
redovnikim - Giacoma Giorgia. Rastui u dobi i svetosti,
obavljala je vie odgovornih slubi u svojoj samostanskoj
zajednici, uzdiui savjetom i primjerom svoje susestre.
Njezin je ispovjednik zamijetio u njoj izraeniju te-
nju za savrenou i procijenio ju kao povlatenu duu
koju Bog ispunja svojim nebeskim darovima. Prema is-
povjednikovoj zapovijedi, Giacoma je u kreposti svete
poslunosti vlastoruno, dijelom ak i svojom krvlju,
zapisivala o svemu to prolazi njezinom nutrinom te
ispovijedniku povjerila na uvanje sve svoje zapise. Na
temelju tih dnevnika pisanih venecijanskim narjejem
talijanskoga jezika, kako se tada govorilo u tim kraje-
vima, moe se bolje upoznati njezina molitva i pokora,
nadahnua, predvianja i sve izuzetne milosti kojima je
od Boga bila obdarena.
Preminula je na glasu svetosti u 66. godini ivota,
a crkvenim je vlastima nakon toga upuena molba da
se zapone kanonski proces i utvrdi istinitost o onome
to se o Giacomi govorilo na otoku. Proces je ubrzo za-
poet.
Jo se uvijek eka kada e ta djevica s Kvarnera biti od
Crkve ubrojena meu blaene.
50
Izvori
Grn, Anselm (2004.) Sveti Benedikt lik i poruka,
Zagreb: Kranska sadanjost.
U koli Gospodnje slube Benediktinski samostan sv.
Petra u Cresu (informativna publikacija).
Moli i radi da se u svemu slavi Bog (2000.) Trogir:
Federacija benediktinskih koludrica u Hrvatskoj bla-
enoga Alojzija Stepinca (broura).
Moise, Giovanni (2002.) Sestra Giacoma Giorgia Co-
lombis (broura).
Isus je ivio tvoje tijelo,
Ti ivi Isusov duh.
Kako da te Otac
nakon toga ne primi
kao dijete svoje
i u dom tvoj?

Lucija Proloi
Veina upljana zna kako u upi djelu-
je naa vrlo brojna skupina ministranata,
koja pomae svakoga dana u upnim litur-
gijskim slavljima. Odgovorna je to sluba
koja zahtijeva spremnost od svakog mi-
nistranta - biti na raspolaganju kad god je
to potrebno. Kako bi viegodinji uloeni
trud ministrantima bio nagraen, ponue-
no nam je zajedniko ljetovanje u Zatonu
kraj Zadra.
Nakon mnogo godina obeavanja, ko-
nano je dolo ljeto u kojem je obeanje i
ispunjeno. Krenuli smo na nae dugo oe-
kivano ljetovanje 19. lipnja 2012. godine.
Uz 18 ministranata iz nae upe i, narav-
no, naeg kapelana eljka imia, s nama
su krenuli i ministranti iz Gornjeg grada u
pratnji svog kapelana i jednoga upnog su-
radnika. Nismo ni sanjali koliko emo no-
vih prijateljstava sklopiti, a koliko stara jo
produbiti. Naravno, nismo se samo kupali,
imali smo i obilje duhovnih, kulturnih i
pounih sadraja. Uz redovitu svakodnev-
nu svetu Misu i zajednike molitve, posje-
tili smo i oblinji gradi Nin te, vjerovali ili
ne, nauili se spremanju.
U konanici ostvarili smo brojne cilje-
ve: upoznali sline nam prijatelje, tjelesno
se i duhovno obnovili, stvorili nezaboravne
uspomene, okusili snagu zajednitva, nau-
ili se samostalnosti i odgovornosti, dobro
se zabavili i odmorili.
Zajedniko ljetovanje svima nam je
ostalo u toliko lijepom sjeanju da ga ove
godine, u dogovoru s kapelanom, planira-
mo i ponoviti. Odredite e biti isto, voa
puta takoer, a sve e ostalo biti jedno
novo iskustvo o kojem emo tek pisati.
Jakov Blagojevi, Jakov Rimac
i David Knezovi
Kako se nai ministranti odmaraju
Nezaboravno ljetovanje u Zatonu
51
52
S naih hodoaa
Svako je putovanje obogaivanje
jer putujui, mijenjajui mjesto bo-
ravka, svaki put barem malo promi-
jenimo sebe te se kui vraamo ipak
poneto drukiji nego to smo otili.
A kada je rije o putovanju koje nije
samo turistiko nego je i hodoasni-
ko, i kad putuje skupina ljudi koji i
inae dijele zajedniko vrijeme i inte-
rese, koje povezuje isti vjerniki duh,
onda ciljevi putovanja ne mogu ne biti
potpuno ostvareni. Darovi se s puto-
vanja tada stostruko mnoe.
Skupina hodoasnika nae upe
sastavljena od lanova Mjeovitoga
pjevakog zbora, ali i nekolicine dru-
gih upljana, boravila je od ponedjelj-
ka, 30. travnja, do subote, 5. svibnja
2012. godine, na hodoau u Poljskoj.
U ranim jutarnjim satima 30. trav-
nja uputili smo se prema maarskoj
granici predvoeni naim upnikom
Juriem i profesionalnim vodiem.
Prva postaja naeg hodoaa bila je
u Budimpeti, prijestolnici okupanoj
jutarnjim suncem. Panoramski smo
razgledali glavni grad susjedne dra-
ve Maarske te posjetili katedralu sv.
Stjepana, ispred koje smo i zapjevali,
uz znatieljne poglede okupljenih tu-
rista. Tijekom putovanja, u autobusu
se nizala krunica za krunicom, upnik
nas je vodio u molitvi i duhovnom
promiljanju, a vodi nam je pruio
povijesni i zemljopisni pregled krajeva
kroz koje smo prolazili.
Sljedea naa postaja bila je Ban-
ska Bistrica u Republici Slovakoj,
esti grad po broju stanovnika u Slo-
vakoj, sredite banskobistrikog kra-
ja i Okruga Bansk Bystrica te sjedi-
te Banskobistrike biskupije. Nakon
obilaska gradskih znamenitosti, svetu
smo misu slavili u kapelici smjetenoj
uz katedralu svetoga Franje Ksaver-
skog. U toj su kapelici moi blaene
sestre Zdenke Schelingove, milosrdne
sestre sv. Kria u Slovakoj, muenice
i rtve komunistikog reima, koja je
svoj ivot svjesno darovala da spasi
na smrt osuenog bolesnog sveeni-
ka. Sestra Zdenka prva je slovaka
blaenica, a pripadnice je drube
Milosrdnih sestara svetog Kria, ija
je matina kua za Hrvatsku u sjedi-
tu nae nadbiskupije - akovu. Se-
stru Zdenku blaenom je proglasio,
danas i sam blaenik, Ivan Pavao II.,
na Papa u iju smo se rodnu zemlju
uputili, a pred njegovim smo se moi-
ma takoer molili u kapelici bistrike
katedrale.
U veernjim satima stigli smo u
Kalwariu Zebrzydowsku, mjesto u i-
rem predgrau Krakova i jedno od
najposjeenijih hodoasnikih sredi-
ta u Poljskoj. To e biti na dom za
boravka u Poljskoj. Kalwaria Zebr-
zydowska dio je jednog od najzani-
mljivijih europskih krajolika i arhi-
tektonskih projekata. Vie milijuna
hodoasnika svake godine posjeti
taj kompleks. U sreditu hodoasni-
kog kompleksa nalazi se otvoreni
zeleni prostor uz vodoskok i kip sv.
Franje. Na tom se sredinjem mjestu
upno hodoae u Poljsku
U domovini
Ivana Pavla II.
52
53
S naih hodoaa
okupljaju i drue hodoasnici, te e to
biti mjesto naih veernjih okupljanja
i druenja uz pjesmu.
U utorak smo razgledali Krakow
predvoeni kustosicom tamonjeg
gradskog muzeja gospoom Joanom
Oberc. Krakwje jedan od najveih i
najstarijih gradova uPoljskoj, a smje-
ten je na jugu zemlje na rijeci Visli.
Bio je glavni grad Poljske od 11. do
16. stoljea. Posjetili smo nekadanji
kraljevski dvorac Wawel, glavni trg,
unutarnji dvorini prostor krakov-
skog univerziteta i druge znamenito-
sti. Sluajui o povijesti poljskoga na-
roda, nismo mogli ne uoiti slinosti
sa svojim narodom, te smo pronalazili
poveznice u ivoj vjeri i pouzdanju
poljskoga i hrvatskoga naroda u Boga
i Katoliku crkvu.
U poslijepodnevnim satima posje-
tili smo glasoviti rudnik soli u Wieli-
czkoj. To je jedna od najpoznatijih tu-
ristikih znamenitosti u Poljskoj, koja
je na Unescovom popisu kulturne i
prirodne batine, a svake ju godine
posjeti oko milijuni turista. U podze-
mnim dvoranama rudnika i katedrali
pod zemljom Boju smo prisutnost
prizivali pjevajui Krist na alu ispred
kipa Svetoga Oca, blaenoga Ivana Pa-
vla II., izraenoga od soli.
Treeg smo dana hodoastili u
svetite Milosrdnoga Isusa u okolici
Krakowa. Ostali smo zadivljeni dubi-
nom molitvenog ozraja i posve uro-
nili u pobonost Milosrdnom Isusu.
Svetu smo misu slavili u jednoj od
mnogih kapelica koje su na prostoru
Svetita. Mnogi narodi imaju svoje
kapelice unutar svetita Milosrdnoga
Isusa, a nadamo se da e se tu uskoro
nai i hrvatska kapelica.
U poslijepodnevnim satima po-
sjetili smo Wadowice, rodno mjesto
Ivana Pavla II., i razgledali njegovu
upnu crkvu s Blaenikovom krstio-
nicom i moima. Rodnu kuu Sveto-
ga Oca nismo uspjeli posjetiti jer se
obnavlja i nedostupna je za posjetite-
lje. Po povratku u Kalwariu Zebrzy-
dowsku molili smo krini put ije su
postaje smjetene po breuljcima oko
samostanskog kompleksa. Krini smo
put zavrili spontanim kratkim kon-
certom u samostanskom dvoritu.
etvrti je dan bio rezerviran za
posjet svetitu Gospe u enstohovi
(Czstochowi), zvanom jo i Gospa
od Jasne gore, najveem svetitu polj-
skoga naroda te jednom od najveih
u Katolikoj crkvi. U njegovu je sredi-
tu udotvorna slika Marije s Isusom,
poznata kao Crna Gospa, za koju
predaja kae da ju je naslikao sam sv.
Luka, a pronala ju je sveta kraljica Je-
lena te je donijela u Carigrad. Potom
su je vjernici tijekom ikonoklastikih
borba skrivali po poljskim umama,
te je naposljetku zavrila u enstoho-
vi. injenica je da je u 14. stoljeu u
enstohovi, radi dostojnoga tovanja
slike, izgraena velianstvena goti-
ka katedrala, koja je nakon poara u
17. stoljeu doivjela velike preinake.
Poljski je narod sudbinski vezan uz to
svetite. Tako su za vrijeme husitskih
ratova svetite i pavlinski samostan
pored njega bili opljakani, a slika
oskvrnjena. Jo se danas na Gospinu
licu mogu vidjeti tragovi udaraca sa-
bljom. Godine 1655. poljska se vojska
ondje uspjeno oduprla napadakim
vedskim trupama. Gotovo da nema
poljskoga kralja koji se nije doao po-
kloniti pred Gospom od Jasne gore. U
enstohovu su kriomice hodoastili
poljski rodoljubi u vrijeme faistike
okupacije, a svetite je bilo nepobitni
vjerniki i nacionalni simbol kada se
Poljska nala iza eline zavjese. Papa
Ivan Pavao II. na svojim putovanjima
u domovinu redovito dolazi na Jasnu
goru kako bi se sa svojim narodom i
itavom Crkvom molio pred Crnom
Gospom. Svetite godinje posjeuje 4
do 5 milijuna hodoasnika.
Dok smo na koljenima obilazili
oko oltara s udotvornom Gospinom
slikom, ostali smo zadivljeni ivom
i jasnom vjerom mnotva poljskih
hodoasnika svih generacija. Osjetili
smo koliko je tu duboka i ukorijenje-
na vjera u Boga i pobonost Blaenoj
Djevici Mariji. Gledajui ivu vjeru i
pouzdanje u Boga, molili smo za svoj
narod, za nae obitelji, za nau Crkvu
te za nositelje vlasti u naoj domovini.
Vrativi se u Kalwariju Zebrzy-
dowsku, u veernjim satima pjevali
smo zajedno s poljskim hodoasni-
cima, pjesma nas je ujedinila te smo,
svatko na svome jeziku, slavili Boga
svojom pjesmom.
Sutradan smo krenuli kui okri-
jepljeni svetom misom u Kalwariji
Zebrzydowskoj, koju je upnik Juri
posvetio svim naim obiteljima, te
smo molili za svoje obitelji i sve obi-
telji u naoj Crkvi, da ih Bog izlijei
i blagoslovi jer se samo u njima raa
blagostanje za nau Crkvu, narod i do-
movinu.
Na povratku smo stali u malom
slovakom selu Kriva, rodnom selu
blaene sestre Zdenke, ije smo moi
vidjeli na poetku naeg putovanja u
Banskoj Bistrici.
Zahvaljujemo Gospodinu i naem
upniku na tom putovanju koje je bilo
i hodoae, i duhovna obnova, i lije-
po druenje i poniranje u sebe. Na-
damo se da e plodove uivati i nae
obitelji i cijela naa upna zajednica.
Lidija Blagojevi
53
54
Uoi Boia Zbor mladih ima
obiaj otputovati izvan domovine i
gromkim glasom iriti radosnu vijest.
Odluka je pala kao to smo prole
godine doivjeli beku adventsku a-
roliju, ove emo godine posjetiti Bra-
tislavu i Einsenstadt.
U kasnim veernjim satima bili
smo na okupu ispred upne kue i za-
jedno s kapelanom eljkom imiem
doekali autobus. Udobno smo se
smjestili i uputili prema Slovakoj, a
uz smijeh, razgovore u sitne sate i flm
vrijeme je brzo prolo. U jutarnjim
smo satima konano stigli u Bratisla-
vu, gdje nas je ekalo lijepo vrijeme
barem isprva. Oblaci su se nadvili nad
Bratislavom nagovjeujui kiu. Kroz
prozore autobusa razgledali smo taj
slavni glavni grad Slovake dok smo
se pribliavali mostu Slovakog na-
rodnog ustanka, na kojemu se nalazi
vrlo zanimljiv NLO-restoran, smje-
ten na visini od ak 84 metra, koja
se moe svladati jedino dizalom. elj-
no smo iekivali priliku da konano
malo protegnemo noge i proeemo
ulicama.
Ulice nekadanjega kraljevskog
Pouna
Na odreditu, s osmijehom na licu,
ekao nas je Peter, budui isusovac.
Pozdravio je sve mlade i brzim kora-
kom s nama krenuo ulicama Bratisla-
ve. U prolazu smo vidjeli velik broj cr-
kava, a nekima smo uspjeli zaviriti i u
unutranjost. Posjetili smo crkvu svete
Klare i samostan. Iako mala, crkva je
bogato ukraena. U prolazu smo vi-
djeli i kapelicu svete Katarine, koja je
posveena davne 1325., a obnovljena
u 19. stoljeu. Nakon toga stigli smo
do katedrale svetoga Martina, ina-
e najistaknutije gotike graevine u
Bratislavi. Zanimljivo je to da se u njoj
okrunilo najmanje devet maarskih
kraljeva i osam kraljica, ukljuujui i
Mariju Tereziju. No na veliku nam a-
lost, u katedralu nismo mogli ui, bila
je zatvorena. Kasnije smo ugledali i cr-
kvu Navjetenja, poznatu kao franje-
vaku crkvu u kojoj se uva tijelo sve-
ca. Jedna je od najstarijih u Bratislavi.
Izvorno je dovrena 1297. godine, ali
je preureivana tijekom godina.
Hodajui ubrzanim koracima sta-
rim gradskim ulicama, mogli smo pri-
mijetiti sivilo graevina na kojima je
ostao trag davnih vremena. Trenutci
sjaja adventskih sajmova na glavnim
gradskim trgovima Bratislave te daak
vremena raskonih krunidaba ugar-
skih kraljeva s ulica nekadanjeg kra-
ljevskog grada Pouna dali su naoj
etnji gradom poseban ar.
Osim kranskih crkava, u prola-
zu smo vidjeli i sinagogu zatvorenu
za javnost, potom Slovako narodno
kazalite te Slovaku narodnu galeri-
ju.
Uskoro smo doli i do prvog slo-
vakog sveuilita Academiae Istropo-
litanae te nam je na domain Peter
rekao nekoliko podataka o njemu.
Izmeu ostaloga, doznali smo da ga
je osnovao za svoje vladavine veliki
promicatelj obrazovanja, maarski
kralj Matija Korvin, a danas se ondje
nalazi dio Glazbene i dramske akade-
mije. Staru vijenicu nismo mogli mi-
moii, jer je tamo sredite gradskoga
poglavarstva slobodnoga kraljevskoga
grada, te ujedno i mjesto odravanja
boinog sajma.
eui ulicama drevnoga slova-
kog grada, susretali smo se meu osta-
lim i s iznimnim skulpturama. Prava je
atrakcija bila bronana skulptura rad-
nika to viri iz kanalizacijskog otvora
i uz koji stoji znak za oprez: Radovi
na putu! Nedaleko od te skulpture,
ugledali smo drugu, jednako neoe-
kivanu i zanimljivu. Iza ugla snimao
nas je bronani paparazzo koji svojom
nenametljivou cijeli dan biljei sve
to se dogaa. Prozvali smo ga afa,
po naem zborau i upnom fotografu
Danijelu afariku.
Putovanje mladih upe u Bratislavu i Eisenstadt
Malo je vremena, mnogo znamenitosti
54
55
S naih hodoaa
Pri dolasku u na hostel zaustavili
smo se ispred predivne Grasalkovie-
ve palae. esto nazivana i predsjed-
nikom palaom, sjedite je predsjed-
nika Republike Slovake, a nalazi se
pokraj ljetne biskupove palae. Gra-
ena je u impresivnom kasnom baro-
knom stilu s francuskim vrtom. Nije
stoga neobino to smo upravo tu za-
stali i okupili se kako bismo fotoapa-
ratom ovjekovjeili taj trenutak.
Ve smo poprilino umorni ra-
zgledali znamenitosti i s naporom
sluali zanimljivosti koje nam je Pe-
ter radosno prepriavao. Bolnih smo
nogu koraali, jer cilj je bio u to kra-
em vremenu obii to vie znameni-
tosti. No nai prazni eludci traili su
barem kratku stanku. Nakon obilnog
ruka uputili smo se prema hostelu,
koji nas je bio iznenadio kreativnim
ambijentom svojih soba. Odsjeli smo
u sobama nazvanim prema raznim
dravama, jedni su spavali u Brazilu i
Finskoj, drugi u Kubi ili Hrvatskoj, tre-
i u panjolskoj... Svaka je soba imala
zidove u bojama navedenih drava
i bila je ukraena njihovim simboli-
ma. Organizator naeg puta i duhov-
ni voa kapelan eljko ponudio nam
je odlazak do bratislavskog dvorca
(Bratislavsky hrad), kamo smo i poli.
Istina, samo nekolicina nas jer je kia
padala prilino jako. Jedan dio mladih
ostao je redom prouavati ostale sobe,
a drugi su pak krenuli do trgovakog
centra. U druenju, pjesmi i smijehu
priveli smo dan kraju.
Misa u Eisenstadtu susret s
Graditem
Sutradan nakon ranog buenja i
doruka u Podzemlju, uputili smo se
prema Austriji i gradu Eisenstadtu.
Prvo nae stajalite bila je crkva sveto-
ga Lovre, akona i muenika, u kojoj
je odrana sveta Misa, a nakon toga je
Zbor mladih odrao i krai koncert.
Misa je bila posebna; iako se govori-
lo na nekoliko jezika (hrvatski, gra-
dianski i njemaki), razumjeli smo
jedni druge u potpunosti. Ispunjeni
zajednitvom, krenuli smo na ruak.
Domaini su nas bogato ugostili po-
sluivi nas svojim tradicionalnim je-
lima. U razgovoru s domainima do-
znali smo povijesne crtice o Hrvatima
i danas vane za Austriju. Posjetili smo
najvee znamenitosti tog grada, veleb-
nu eisenstadtsku Bergkirche, u kojoj
i danas odzvanjaju zvuci Haydnovih
djela. Nismo znali to se jo krije unu-
tar crkve, osim groba toga poznatoga
skladatelja, dok nam domaini nisu
otkrili postaje krinoga puta, vrlo
stvarne i ivopisne. Kada smo uz te
postaje doli do samoga vrha krinog
puta, trenutke mira s vrha Kalvarije
osjetili smo svi, beziznimno. Malo je
rei da smo bili oduevljeni izgledom
krajolika i pogledom koji se pruao.
Posljednje odredite naeg puta bio je
nekadanji dvorac obitelji Esterhazy.
Polako smo se zaputili prema svo-
joj domovini te, iako nas je umor go-
tovo potpuno svladao, nije nedostaja-
lo barem jo malo energije za priu i
zajedniko veselje. Razgovarali smo o
vienome i dijelili doivljaje. Igra, smi-
jeh i pjesma pratili su nas do samoga
povratka, do naega Donjeg grada. S
vjerom u nove sline zajednike doiv-
ljaje, nastavljamo dalje biti sudionici-
ma misnih slavlja i okupljanja mladei
u istom duhu, na slavu Boju.
Marta Lovrinevi
55
56
Tako je teko pobjei iz ludila sva-
kodnevice i pronai tihu oazu gdje
moe ui u sebe i uti onaj tihi glas
kojim ti Bog progovara negdje dubo-
ko u dui. Uistinu su rijetka mjesta u
kojima moemo Bogu dati sve svoje
misli, rijei i djela u tjedan dana moli-
tve, rada i zabave kao to to moemo u
Kampu Modrave.
Dugo su mi govorili o njemu, kako
se mlada osoba ondje moe prona-
i, opustiti i odmoriti, kako se ondje
mogu upoznati predivni ljudi i roditi
nova prijateljstva i ljubavi. Govorili
su mi kako je i krajolik prekrasan, ali
postojalo je neto to me odvraalo od
ideje da se upustim u tu avanturu, a to
neto odsutnost je svega onoga to mi,
razmaena gradska djeca, smatramo
nunim za normalan ivot odsutnost
struje, normalnog tua, svih uda teh-
nologije i, budui da se ipak radi o lje-
tu, klimatizacije. Volim vjerovati kako
je i to moje uvjerenje bilo od Boga jer
mi je omoguio da onamo odem tek
kad sam dovoljno sazrio za jedno ta-
kvo iskustvo.
Kamp za molitvu, rad i zabavu
Kamp Modrave projektirao je
Studentski katoliki centar SKAC-Pal-
ma iz Zagreba, a 2012. godine deseti
put tamo su odrane duhovne vjebe.
Potrebna je odreena vjetina snalae-
nja u prostoru kako bi se mogla pro-
nai ta izolirana oaza mira, smjetena
u uvali otprilike na pola puta izmeu
Zadra i ibenika. Svake godine vie
stotina mladih iz cijele Hrvatske pri-
tjee po klimavim suhozidima i neta-
knutim plaama do te oaze kako bi na-
punilo baterije za novu radnu godinu.
Dani provedeni na Modravama
imaju tri vane sastavnice molitvu,
rad i zabavu a ba ta kombinacija
pridonosi posebnoj atmosferi koja on-
dje vlada. Luksuz je ondje sveden na
najmanju moguu mjeru: spava se u
atorima u vreama za spavanje, higi-
jena se odrava u moru ili pod tuem
s boatom vodom, voda se pije iz ka-
nistra, a dani se provode pod vedrim
nebom. Kako rekoh, takav se ugoaj
i ne ini kao neto emu bi prosjena
mlada osoba teila. Tako sam barem
mislio. Odvaio sam se ove godine i
prvi put upustio u avanturu koja mi je
donijela toliko toga lijepoga u ivotu.
Aktivnosti u kampu sastavljene
su prema dvama programima, od ko-
jih se prvi program odrava svakoga
tjedna od srpnja do kraja kolovoza.
U te klasine termine dolaze mladi
od sedamnaeste do tridesete godine
ivota te misama, katehezama, radom,
pjesmom, plesom, sportskim aktivno-
stima i meusobnim upoznavanjem
sudjeluju u izgradnji dragocjenih us-
pomena i sebe kao osobe. Posljednji
termin u kolovozu zauzet je za starije
sudionike od dvadeset i prve do tri-
Ljeto u SKAC-ovu kampu Modrave
Tamo gdje Bog ljetuje
56
57
S naih hodoaa
deset i pete godine ivota i osmiljen
je na drukiji nain, implementirajui
ono dobro to proizlazi iz Duhovnih
vjeba sv. Ignacija Loyolskog. Vjeru-
jem da je Duh Sveti imao svoj utjecaj
u tome to sam zavrio upravo na tom
posljednjem terminu, jer sam se odlu-
io prijaviti u kamp kad su ve goto-
vo svi ostali termini bili popunjeni, a
iskoristio sam ih i kao dodatan poti-
caj da poloim sve ispite prije ljeta. I
neizmjerno mi je drago to je sve tako
ispalo.
Meditacije i misa pod
zvijezdama
Na modravakim duhovnim vje-
bama dan zapoinje u 7 sati, premda
se svakoga jutra okupi grupa sudio-
nika koja pola sata prije slubenog
poetka programa moli krunicu pred
kipom Bogorodice. Nakon toga slijedi
jutarnja molitva pa doruak, a onda se,
podijeljeni u skupine, bacamo u radne
akcije. Rad se sastoji od etiri dijela:
ienje kampa, rad u kuhinji, rad na
kompostitu te uklanjanje i spremanje
atora. Svaki je dan druga grupa zadu-
ena za pojedini zadatak, a ako netko
zavri ranije, pomo kolegama uvi-
jek je dobrodola. Nakon rada slijedi
kljuan dio meditacija. Meditacije
se zasnivaju na duhovnim vjebama,
no prilagoenima potrebama kampa.
Zapoinju nagovorom p. Ivana Man-
duria, duhovnika kampa, nakon ega
svatko pronalazi svoj kutak u kojem
e se moi osamiti i potpuno posvetiti
Bogu. Nakon prve meditacije slijedi
odmor u kojem se moemo okupati
ili druiti, a mnogi ak ostanu u duhu
molitve i razmatranja. Nakon odmora
slijedi ruak, zatim druga meditaci-
ja, pa odmor i veera. Vrhunac dana
predstavlja sv. Misa, koja je uistinu
jedno posebno iskustvo budui da se
slui pod zvijezdama, s pogledom na
more i s mnotvom mladih prepunih
iskrene kranske radosti. Ondje sam
nauio smjestiti misu u sredite svoga
dana i sve dnevne aktivnosti usmjeriti
prema njoj. Nakon pjesama i drue-
nja, poslije mise, slijedi trea medita-
cija nakon koje u tiini odlazimo na
poinak.
Jo jedan duhovni dar koji sam
dobio, dar je molitve. Svaka osoba do-
biva svog tienika kojem e biti an-
eo i za kojeg e se moliti do sljedeih
Modrava. Uistinu je prelijepo imati
nekoga (koga moda i ne poznaje do-
voljno) za koga se moli i imati nekoga
tko se moli za tebe. Takva je molitva
neto na to jako lako zaboravimo u
svim problemima svoje dnevne ruti-
ne, ali uvjerio sam se kako je to uisti-
nu veliki blagoslov i za molitelja i za
osobu za koju se molimo.
ini mi se kako nije mogue u
ovih nekoliko redaka nabrojati sva li-
jepa iskustva, sve prekrasne ljude koje
sam upoznao, niti je mogue opisa-
ti neizmjernost Boje milosti koja se
izlijeva na nas u trenutcima kada sva
suvremenost 21. stoljea utihne i kada
sluamo Boji glas u umu valova i
pjevu cvraka u Modravama mjestu
gdje i Bog ljetuje...
Jakov Mili
O duhovnim vjebama
Ignacije Loyolski sintetizirao je
svoje duhovno iskustvo u knjizi Du-
hovne vjebe. Nakon sumnji, zatvo-
ra i sasluavanja inkvizicije, dobio je
izriito odobrenje Crkve za Duhovne
vjebe od pape Pavla III. 1548. godine.
Papa Pio XI. 1922. godine progla-
sio ga je zatitnikom Duhovnih vjebi,
a svim lanovima klera po Crkvenom
zakonu nareeno je da ih obave barem
svake tree godine u najmanjem traja-
nju od tri dana u nekom od domova
duhovnih vjebi.
Cilj duhovnih vjebi jest da se
ovjek oisti od grijeha i neurednih
sklonosti kako bi zatim u potpunoj
slobodi mogao traiti i prihvatiti vo-
lju Boju.
Duhovne se vjebe sastoje od etiri
dijela koji se nazivaju tjedni, jer njiho-
vo obavljanje ili doivljavanje traje tje-
dan dana, pa tako u cijelosti duhovne
vjebe zapravo traju oko trideset dana.
To su takozvane velike duhovne vje-
be. Postoje i skraeni oblici koji tra-
ju po osam, est ili tri dana. Ti oblici
mogu se pretvoriti u javne, tzv. puke
misije, namijenjene svim upljanima
ili pojedinim staleima.
Po svome ustrojstvu prvi tjedan
odgovara duhovnom putu ienja,
drugi razmatra Isusov ivot, trei Isu-
sovu muku, a etvrti Njegovo uskr-
snue i uzaae.
Uloga je duhovnog voe da bude
duhovni otac i uitelj koji treba pomo-
i da se sam Stvoritelj i Gospodin
oituje svojoj odanoj dui privijajui je
u naruje svoje ljubavi... da Stvoritelj
neposredno kontaktira sa svojim stvo-
renjem, a stvorenje sa svojim Stvorite-
ljem, kako naglaava sv. Ignacije.
A. G. Mato kae: ... u Duhov-
nim vjebama nalazimo najbolje djelo
praktine psihologije i najbolju meto-
du za podizanje vlastite duevne ener-
gije, jer ta duhovna gimnastika nije
sluila velikom svecu za sterilne eksta-
ze i kontemplacije, ve kao izvor svih
energinih inova... (Holocaustum
divini amoris, SD XI., Zagreb, 1973.
str. 321.)
Iz predgovora Duhovnih vjebi
Ignacija Loyolskoga
(FTI, Zagreb, 2012.)
57
Franjevaki hod predstavlja krunu
godine franjevake mladei; vrijeme
duhovnog odmora, upoznavanja sebe,
Boga i onoga najljepeg u ljudima.
Ovogodinji XXXII. franjevaki
hod prelazio se od 25. srpnja do 5.
kolovoza na relaciji Vukovar Berak
Nijemci Tovarnik Ilaa Bap-
ska Ilok Asiz. Devedesetak se
prehodanih kilometara moe uiniti
kao mnogo, ali kilometri neopaeno
prolete kad su praeni pjesmom, mo-
litvom i zajednitvom, sve pod geslom
iz Pohvale Bogu svetog Franje Asikog
Ti si ljepota. Voeni tom milju,
svaki smo dan nastojali traiti Boju
ljepotu u svemu to je stvoreno.
Dani su nam zapoinjali bue-
njem u 6 ili 6:30. Nepisano je pravilo
da se deki moraju neto ranije probu-
diti kako bi djevojke mogli probuditi
pjesmom. Nakon toga slijedi doruak,
a zatim poinje hod. Hod je moda
najveseliji dio cijelog iskustva. Svaki
dan druga grupa bude zaduena za
animiranje hoda - pjesmu, molitvu
krunice i podizanje atmosfere. Mrka
su lica strogo zabranjena. Negdje na
polovici puta zastajemo radi odmora i
jutarnje molitve asoslova. Na kona-
nom odreditu tog dana prvo nas do-
eka ruak, a zatim slijedi smjetanje
u dvorane i uionice u kojima emo
prenoiti. Jedno od meni dragih isku-
stava na hodu je tuiranje, posebno
kada nema tueva u prostoriji u kojoj
boravimo jer tada moramo ii moliti
mjetane da nam dozvole tuiranje u
svojim domovima. Ma koliko to dje-
lovalo neobino, to je nain na koji se
uimo vanim komponentama fra-
njevatva poniznosti i jednostavno-
sti. Nakon tuiranja i kraeg odmora
slijedi nagovor u kojem nam duhov-
ni asistenti, franjevci i asna sestra,
nastoje pribliiti izabrane ulomke iz
Svetog pisma, kao i spisa sv. Franje i
sv. Klare. Nagovori su neto drugaiji
od klasinih propovijedi na koje smo
navikli, leerniji su, ugodniji i prilago-
eniji mladima pa je moda zato tako
lako upiti svaku rije. Nakon nagovo-
ra slijedi rad u skupinama. U njima
se razmilja o pitanjima vezanim za
temu dana, a nakon toga slijedi zada-
tak kojim se na zanimljiv nain treba
predstaviti grupa i ono o emu su ra-
spravljali. esto se radi o izradi skea,
pjesme, slike ili pisma koji se izvode
na plenumu nakon veere. Plenumi
su vrijeme zajednitva i smijeha, a i
pokoje suze, posebno tijekom svjedo-
anstava sudionika hoda. Plenumom
zavrava slubeni dio dnevnog pro-
grama, a nakon njega se druimo, pje-
vamo i spremamo za spavanje.
Poseban dan hoda je dan pomire-
nja. Ove smo ga godine proveli u Ilai
gdje smo imali priliku u osami razmi-
ljati o Svetom pismu i traiti ono to
nam Bog preko njega poruuje. To je i
vrijeme za ispit savjesti jer nakon osa-
me imamo priliku za ispovijed. Te su
ispovijedi mnogima prvo takvo isku-
stvo otvaranja due sveeniku jer smo
pozvani iskreno razgovarati, ne samo
o svojim grijesima, ve i o svemu to
nas mui, ne marei za red koji se
stvorio iza nas. To je vrijeme u kojem
moemo dobiti odgovore na pitanja
koja nam je bilo neugodno postaviti,
to je vrijeme svojevrsne katarze koja
e se upotpuniti u Asizu istinskim
pomirenjem s Bogom. Vjerujem kako
ovogodinju ispovijed nikad neu za-
boraviti. Bila je na otvorenom i neto
prije nego je doao moj red, spustila se
oluja, s pljuskom i grmljavinom. Vre-
menske nepogode nisu bile dovoljne
da nas ometu jer smo vie od dva-
Mladi iz nae upe na XXXII. franjevakom hodu
Ti si ljepota
58
S naih hodoaa
deset minuta mirno razgovarali pod
drvetom, dok su ostali nali zaklon
od kie. Mogu rei da je to bilo jedno
osvjeavajue iskustvo, u svakom smi-
slu te rijei.
I tako je u molitvi i zabavi pro-
lo prvih sedam dana hoda, a nakon
toga uslijedio je put u Italiju i obila-
zak mjesta vezanih uz ivot i djelo sv.
Franje. Prva postaja bila je La Verna
svetite u kojem je sv. Franjo primio
stigme. Ondje smo imali misu te vri-
jeme za osamu. Nakon toga uslijedio
je nastavak puta prema naem kona-
nom odreditu Asizu, mjestu gdje je
sv. Franjo u malenoj Porcijunkuli od
Isusa izmolio potpuni oprost grijeha
svima onima koji ondje uu. Stotine
mladih iz Italije, Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Austrije i vicarske sva-
ke se godine na blagdan Gospe od An-
ela okupljaju ondje nakon mnotva
prehodanih kilometara, ljube svetu
zemlju na kojoj stoje i srca puna nestr-
pljenja, uzbuenja i kajanja kreu pre-
ma potpunom oprostu. Teko je opisa-
ti osjeaj neizmjerne lakoe i mira koji
nas obuzme ulaskom u Porcijunkulu
na Gospu od Anela. Kao da svaki dio
due treperi u zahvalnosti i ponizno-
sti zbog neizmjernog dara koji nam je
darovan. To je vrijeme novog poetka,
otvaranje nove stranice na kojoj mo-
emo potpuno isti poeti ivjeti ono
na to nas Bog poziva.
U Asizu ostajemo jo dva dana,
obilazimo i druga mjesta vezana uz i-
vot sv. Franje, a kamo god poli, neto
nas uvijek vue u malenu Porcijun-
kulu, gdje elimo rei jo onu jednu
molitvu koju nismo stigli izmoliti, jo
jednu molitvu za one preminule za
koje elimo izmoliti potpuni oprost.
Asizom na hod zavrava. Vra-
amo se kui ispunjeni mirom i na-
dom da emo taj mir, tu neizmjernu
radost hoda moi prenijeti na ljude
koje emo svaki dan susresti, a misli
e nam ve tada biti usmjerene na slje-
deu godinu i sva ona sretna lica koja
emo sresti na putu prema Porcijun-
kuli.
Franjevaka mlade i ja
Moda bi bilo dobro rei poneto o
samoj franjevakoj mladei i kako mi
je promijenila ivot.
Ne mogu se pohvaliti dugogo-
dinjim framakim staom, u Frami
sam od Boia 2010. godine. Nisam
ni od onih koji mogu rei da se pot-
puno daju bratstvu jer je esto teko
uskladiti fakultetske i framake oba-
veze, ali pouzdano mogu rei da mi je
i u ovom kratkom vremenu korjenito
promijenila ivot. Jako je lijepo ivjeti
svoju vjeru na osobnoj razini, ali doe
vrijeme kad se osjeti potreba ivjeti
svoju vjeru i na jedan drugi, dublji na-
in, u zajednici. Frama je, po defni-
ciji: Bratstvo mladih katolika koji se
osjeaju pozvanima od Duha Svetoga
da ive Evanelje u bratstvu, u svje-
tlu poruke sv. Franje Asikog... Ona
je bratstvo u punom smislu te rijei.
U njoj se moemo apsolutno otvoriti
bez straha od osude. Ona je mjesto u
kojem se ne moramo bojati rei svoje
miljenje i strahove, svoje mane i skri-
vene tenje. Frama je mjesto u kojem
se ne moramo bojati voljeti jedni dru-
ge. Ona je Boji dar koji mi je povratio
vjeru u dobrotu ljudi i koji mi je poka-
zao kako voljeti Boga u svim njegovim
stvorenjima.
Franjevaka je mlade mjesto u
kojem sam zapravo nauio prii Bogu.
Vodei se primjerom sv. Franje, nau-
io sam Boga pitati to eli da uinim.
Krenuvi od tog jednostavnog pitanja,
pronaao sam sve ono to mi je htio
poruiti cijeloga ivota, a to nisam
bio spreman uti, pronaao sam mir,
pronaao sam sreu u ivome Kristu
u Euharistiji. Pronaao sam Boju lju-
bav u svome ivotu, a negdje u svemu
tome pronaao sam i samoga sebe i
ono to Bog od mene eli.
Jakov Mili
59
Blagdanom Prikazanja Gospodino-
va u hramu Svijenicom zapoeli smo
u naoj upi devetnicu za blagdane Ste-
pineva i Gospe Lurdske. Prije sveanog
misnog slavlja molitvu krunice predvo-
dili su upnik Juri i upni vikar imi.
Euharistijsko slavlje zapoelo je bla-
goslovom upaljenih svijea i upnikovim
rijeima: Revolucija svjetla pobijedi-
la je revoluciju marksizma, komuniz-
ma, ateizma. U mnogim su domovima
upaljene svijee koje su irile svjetlo i
rasprivale mrak. Samo sa svijeama u
rukama pobjeivane su tiranske vlasti.
Svjetlo je opasno za one koji ine zlo,
koji su mrani, nakazni. Svijea je sama
po sebi slaba, moe se i dahom ugasiti,
ne moemo se samo s jednom svijeom
ugrijati ili osvijetliti nadaleko, ali s tom
jednom moe se upaliti drugu, treu i
tako redom milijun svijea koje onda
osvjetljuju zemlju i pobjeuju mrak.
Isus se rodio prije neto vie od 2000 go-
dina i postao je svjetlo svijeta. imunu
je svjetlo Boje objavilo da nee umrijeti
prije nego to vidi svjetlo svijeta, koje
e taj isti svijet spasiti od mraka zla.
Svjetlo se proirilo od Judeje prema
cijelom svijetu, zapalilo svojim sjajem
cijelu zemlju i nema mjesta gdje ne gori.
To svjetlo ni danas ne mogu ugasiti sva
oruja svijeta, nikakve televizijske emi-
sije ni politike rasprave, jer ono jedno-
stavno svijetli, unitava tamu. Tu svje-
tlost nitko ne moe ugasiti, jer to je Isus
i to smo svi mi koji smo mu povjerovali,
zavrne su rijei propovijedi.
Sljedeih dana krunicu su predmo-
lile razliite skupine vjernika, a i sami
upljani zajedno sa svojim duhovnim
pastirima.
Krunicu su tako 4. veljae predmoli-
le lanice Katolike udruge medicinskih
sestara, a svoje svjedoanstvo vjere izni-
jela je umirovljena medicinska sestra
Katica Andrai.
lanovi Marijine legije predmolili
su krunicu 5. veljae, a svoj doista trno-
viti put, pun krieva, svjedoio je jedan
od legionara, na upljanin Nedjeljko
Lovrinevi.
Posebno je svean dan za nau upu
bio 6. veljae. Nakon molitve svete kru-
nice, koju su vodili najmlai posluitelji
oltara, uslijedilo je veliko sveano misno
slavlje to ga je predvodio nadbiskup i
metropolit Marin Sraki. Nakon svete
Mise uslijedio je blagoslov novoga u-
pnog pastoralnog centra.
Nai su upljani naviknuli da u de-
vetnici krunicu redovito predmole i
lanovi Zajednice Cenacolo. Ovaj put
krunicu su, 7. veljae, vodili roditelji ija
se djeca nalaze u toj zajednici, a svoj je
ivotni kri posvjedoila jedna od majki
- Vesna Tomii.
lanovi upnog Caritasa bili su
predmolitelji krunice 8. veljae, a svoje
svjedoanstvo vjere iznijeli su nai u-
pljani - brani par kugor.
Dana 9. veljae krunicu su vodile
milosrdne gospoe, a o svojoj iskrenoj
vjeri govorila je gospoa Sonja Husnjak,
lanica Mjeovitog zbora upe svetog
Luke iz Josipovca. Te su veeri misno
slavlje pjesmom uzveliali lanovi spo-
menutog zbora, a misu je predvodio
tamonji upnik vl. Josip Blumenajn.
Na sam blagdan Stepineva krunicu
su predmolile Sestre milosrdnice, koje
ive i djeluju u naoj upi. . s. Bernar-
dina neposredno prije svete Mise pod-
sjetila je na zadnje trenutke ivota bla-
enoga Alojzija Stepinca. Euharistijsko
slavlje predvodio je arengradski upnik
Josip otari, koji je u nadahnutoj pro-
povijedi istaknuo to u dananje vrijeme
Blaenik predstavlja.
Mirena Zake
Devetnica za Stepinevo i Gospu Lurdsku
Krist je svjetlo svijeta,
a blaeni Stepinac
svjetlo Hrvata
Dogaanja
60
Dogaanja
akovako-osjeki nadbiskup mons.
dr. Marin Sraki blagoslovio je 6. velja-
e 2013. nakon sveanog misnog slavlja
novi suvremeni pastoralni centar ove
upe. Pastoralni je centar, po elji nad-
biskupa, dobio ime bl. Alojzija Stepinca,
a blagoslovljen je tijekom devetnice Bla-
eniku, koji se asti i ije se moi uvaju
u ovoj crkvi. Misnom slavlju i blagoslovu
nazoili su brojni vjernici i lanovi 23
upne skupine, koji e se pastoralnim
centrom koristiti, zbog kojih je on pro-
iren i obnovljen.
Nadbiskupa i okupljene vjernike po-
zdravio je upnik Juri te rekao kako je
prije nekoliko godina u upi, po sinod-
skim uputama i preporukama, zapoelo
okupljanje skupina vjernika te zaivlja-
vanje upne kateheze: Zamijeeno je
kako su ovi prostori premaleni, pomalo
i zastarjeli, a skupina i vjernikih krugo-
va bilo je sve vie. Odluili smo se sto-
ga na veliki posao, obnovu i proirenje
pastoralnog centra kako bi na upni
pastoral bio snaniji i jai, bolji, kvali-
tetniji, a ponajvie prilagoen uvjetima i
standardima dananjeg ovjeka.
Pastoralni centar projektirao je
osjeki arhitekt Ivan Cveni, radove je
izvelo Graevinsko poduzee Zuber
na elu s Daliborom Mihaljeviem, a
nazor radova izvrio je Darko Ojvan.
Zahvaljujem svima koji su svojim pri-
lozima sudjelovali u izgradnji, a najvi-
e zahvaljujem radnim ljudima koji su
svojim malim, ali redovitim prilozima
najvie pridonijeli ureenju pastoralnog
centra. Dakle, novi centar nije djelo bo-
gatih pojedinaca, ve malog jednostav-
nog radnog ovjeka od kojega i danas,
kao i ranije, ivi i opstoji naa Crkva,
rekao je upnik Juri, istiui i bojazan
koju je osjeao zbog materijalnih inve-
sticija koje su pratile radove.
Odluili smo zapoeti ureenje tog
prostora s Bojom pomoi, oslanjajui se
na dobre ljude kojima srce za Boga i Bo-
ju stvar nikada nije zatvoreno. Nikada
ni od koga nita nismo traili, nego smo
iskreno, i upni vikar i ja, gotovo svake
nedjelje od srca samo zahvaljivali svima
koji su se svojim prilozima ukljuili u
izgradnju, dodao je upnik te podsjetio
kako je ova upa meu prvima u Bisku-
piji imala pastoralni centar, prije Domo-
vinskog rata poznat kao mjesto okuplja-
nja laika eljnih teoloke izobrazbe te
profesora teologije koji su ovdje laicima
zapoeli izlagati bogoslovske nauke.
U svojoj homiliji mons. Sraki poja-
snio je kako e pastoralni centar nositi
ime bl. Alojzija Stepinca, ovjeka koji
je shvatio potrebe svoga vremena te je
svoju djelatnost proirio na mnoga
podruja crkvenoga i drutvenog ivo-
ta. Svojim ivotom i radom ostavio je
neprocjenjivu batinu cijelom naem
narodu. Njemu i njegovoj hrabrosti
moemo zahvaliti ouvanje vjere u hr-
vatskom narodu tijekom cijeloga raz-
doblja komunistikog reima. Kardinal
Stepinac svojim likom i djelovanjem
nije samo ovjek i velikan svoga vreme-
na. On i nama ima mnogo toga poru-
iti, napose po svome ivotnome geslu
U tebe se, Gospodine, uzdam, rekao
je nadbiskup te je govor o blaeniku za-
kljuio molitvom: Daj da nasljedujemo
postojanost blaenoga Alojzija.
Zahvalivi upniku Juriu na od-
lunosti da zapone preureenje te na
brzini realizacije projekta gradnje pa-
storalnog centra, bez velike buke i veli-
kih sredstava, ali i na ustrajnom pasto-
ralnom radu i obnovi ove upe, mons.
Sraki nakon mise uruio mu je medalju
akovako-osjeke nadbiskupije, a svo-
ju homiliju zakljuio je rijeima: Mo-
da e netko rei: emu sve to? Taj se
novac mogao namijeniti za siromahe...!
Odgovor je jasan:Ne ivi ovjek samo o
kruhu, nego o svakoj rijei koja izlazi iz
Bojih usta! Ima mnogo drugih potre-
ba, a ne samo za kruhom. Nije dovoljno
za jednu upu da ima samo crkvu i u-
pni stan. Potrebni su prostori u kojima
e se sastajati mladi, obitelji, djeca. Gdje
e se dogaati mnogo toga to je potreb-
no ovom drutvu, Crkvenoj zajednici. A
nee biti iskljuena ni karitativno-soci-
jalna djelatnost u upi.
U ime upne zajednice cvijeem i
portretom bl. Alojzija Stepinca nadbisku-
pa su darivali prvopriesnici Bruno En-
gelhardt i Ela Vinkovi. Misno slavlje pje-
smom je animirao Mjeoviti upni zbor i
Zbor mladih ove upe. Uz predvoditelja
misnog slavlja i upnika, u koncelebraciji
su bili dekan Osjekog istonog dekanata
pre. Mato Gaparovi, rektor Bogoslov-
nog sjemenita pre. Ivan uri, ravnatelj
Klasine gimnazije s pravom javnosti u
Osijeku o. Ivica Musa, povjerenik za za-
jednicu Cenacolo u Hrvatskoj don Ivan
Filipovi, upni vikar osjeke upe Sv.
Obitelji o. Igor Andrijevi, tajnik Nadbi-
skupskog ordinarijata vl. Robert Jugovi
i domai upni vikar vl. eljko imi.
Martina Kuvedanin
Blagoslov Pastoralnoga centra bl. A. Stepinca
61
Dogaanja
U ivotu svakoga mladoga katolika
krizma bi trebala znaiti uistinu mno-
go. Sama rije krizma - potvrda govori
sve o bogatstvu i dubini znaenja . To
je Potvrda nae vjere, nae privreno-
sti Kristu i Crkvi. No na alost, vrlo je
esto u suvremenom ivotu i drutvu
malo drukije.
Poimo u ovom razmiljanju ve
od injenice da je sam termin sve-
anosti potvrde odgoen s osmog
razreda osnovne kole na drugi ra-
zred srednje kole. Mnogo je tome
razloga i ne elim ulaziti u strunu
prosudbu, no laiku se namee jedna
vrlo neobina i gotovo deprimirajua
situacija. Dobar dio nae kranske
mladei smatra da sam in krizme
oznaava kraj (!?) redovitog odlaska
na nedjeljne mise. Kao roditelji ne
moemo se ne zapitati to se to zbiva
s naom djecom? Moramo li ih doista
prisiljavati na redovitost odlaska na
nedjeljne mise? Sjeam se jednog po-
kuaja uvoenja posebnog termina
nedjeljne svete Mise za krizmanike.
Strano je izgovoriti ove rijei, no
pitali smo se nije li to tada bila ,,po-
kora od mise za preostale nazone
(a vjerujem i sveenika). S druge pak
strane kad promatram prekrasni Zbor
mladih nae upe, brojnu skupinu mi-
nistranata za oltarom, uvijek posebno
kreativne ,,dramce, mnotvo plodova
rada Misijske skupine, sva sretna po-
mislim kako imamo prekrasnu djecu i
mlade, koji toliko toga mogu i od sebe
daju, samo kada ih se dobro usmjeri.
Da, usmjeravanje, pozornost, vrijeme,
ljubav - to je klju uspjeha rada s mla-
dima. Djeci i mladima treba posvetiti
mnogo, mnogo vremena, koliko god
to oni, naizgled, odbijali.
No, i nama roditeljima potrebno
je usmjeravanje. Budimo iskreni, na
spomen krizme svi pomislimo na ono
materijalno: hoemo li organizirati
obiteljsku fetu? to e odjenuti cijela
obitelj, a ponajprije krizmanik? I na taj
nain sve svodimo na puke fnancije.
Usput nam se potkrade ideja o iz-
boru kuma, ali se rijetko tko pri tome
pita je li ta osoba uope podobna poti-
cati razvoj naeg djeteta u vjeri. Da, svi
mi krivnju loeg i neodgovornog po-
naanja u cijelosti svalimo na nau
djecu, a svoje odnos prema problemu i
svoje ponaanje pometemo pod tepih.
elei malo osjetiti puls naroda,
pretraivala sam po internetu i uvelike
se nasmijala, ali s gorinom, i zapravo
zabrinula. Ne moram posebno napo-
minjati da je prvi rezultat pretraiva-
nja odmah bila itava galerija fotogra-
fja, vie ili manje prikladnih haljinica
za krizmu, cipela, torta, darova, a vr-
hunac su predstavljali gotovi obrasci
za estitke uz poprilian broj(!) pravo-
pisnih pogrjeaka. Originalnost nema
smisla uope komentirati.
I krizmani kumovi u spomenutoj
internetskoj pretrazi zauzimaju po-
prilian broj stranica. Prvo ete pro-
nai detaljne upute to kuma smije, a
to ne smije odjenuti u crkvu te koje
i kakve darove treba pripremiti. ak
se mogu pronai i ovakvi komentari:
Zamolili su me da budem krizmani
kum iako sam ateist. ao mi je djete-
ta pa u se rtvovati i otii u crkvu.
Nadalje, ispovijed krizmanog kuma
prije same krizme za neke znai pra-
vu nonu moru, dok drugi to smatra-
ju pukom formalnou ili pak neim
nepotrebnim, kad oni i tako direktno
komuniciraju s Bogom, pa im za to
nije potreban nikakav sveenik. Bilo
je i potpuno neozbiljnih dodatnih
komentara u kojima se usput nude
jednogodinja ili viegodinja zelena
karta za rad u Americi (!!?)
Meutim, da nije sve tako crno i
neozbiljno, uvjerile su me brojne vrlo
lijepo ureene stranice naih upa s
mnotvom korisnih i vie no potreb-
nih informacija u vezi sa sakramen-
tom krizme. Meu njima ponajvie
me se dojmila stranica Katolici na
internetu, a posebno jedan doista na-
dahnjujui lanak koji dokazuje da su
Razmiljanja jedne majke ovogodinjega
krizmanika
62
Dogaanja
neki nai krizmanici mnogo zreliji
i spremniji za krizmu od velikog broja
roditelja i kumova:
,,Krizma je za mene jedno lijepo
iskustvo vjere u kojemu moj odnos s
Bogom postaje jo posebniji. Volim
otii u crkvu jer tamo, barem na je-
dan sat, zaboravim na svoje obaveze
te svoje vrijeme potpuno posvetim
Bogu. Prije spavanja esto razmiljam
o danu koji je na izmaku, prisjetim
se savjeta koji su mi dani i pokuam
ih prenijeti u svoj ivot. Svoju vjeru i
odnos s Bogom irim i izvan crkvene
zajednice, u svome odbojkakom klu-
bu. Druenje i treninzi povezani s mo-
litvom, ono je to me ispunjava, ini
radosnom i veselom.
Znam da mnogi ljudi ne razmilja-
ju i ne znaju koju vanost sakrament
sv. Potvrde ima, no ja znam da e taj
vidljivi znak nevidljive Boje milosti
produbiti moj odnos s Bogom, uiniti
me sretnijom, dati snage za jo bolji
kranski ivot, Antica Nii, krizma-
nica.
Duboko sam se zamislila itajui
te rijei, a onda iznenada stie jedan
poziv na duhovnu obnovu kao pripre-
ma za nedjeljnu misu. Kao savjesni
roditelji okupimo se u upnoj dvora-
ni, no prebirui u mislima to smo sve
mogli odraditi za to vrijeme koje emo
proboraviti na toj obnovi. I onda doi-
vimo neto tako jednostavno, a opet
ljudski i poticajno, da se svi upitasmo:
Zato se ee ne ponaamo tako.
Prije svega, sretnemo mnotvo dragih
nam osoba s kojima smo znali redovi-
to nazoiti raznoraznim roditeljskim
sastancima i kolskim zbivanjima, a
sada se vie ne viamo jer su nam se
djeca rasprila po srednjim kolama.
Potom posluamo nekoliko poticajnih
odgojnih rijei ljudi od struke zbog
kojih poinjemo preispitivati svoju
roditeljsku savjest, da bi nas potom
potpuno razgalila naa Marija Krivi
svojim pjesnikim, a opet tako ljud-
skim govorom i pristupom. Kliznula
je, priznajem, i pokoja suza, pokajnica
ili sreonoa, potpuno je nevano. U
hipu je obrisana da ju ne bi netko slu-
ajno primijetio, no onda se slila rije-
ka nezaustavljivih suza na vrlo dirljivo
svjedoenje ovjeka koji utjelovljuje
i struku i roditelja. I u tom trenutku
shvatih koliko je nebitno sve ono ma-
terijalno, ime se stalno optereujem,
i koliko zdravo za gotovo uzimam
ono to nam je dano: ivot i obitelj. I
doista se tada upitam koliko vreme-
na, snage, pozornosti i ljubavi i sama
posveujem zdravom ivotu i zdravoj
obitelji. Mnogi e rei da nas ovaj su-
vremeni tempo prisiljava na odricanja
od toga, ali trebamo se zamisliti ega
se zapravo trebamo odrei, i konano
shvatiti koji su nam prioriteti.
I opet se vraam na nau djecu i
mlade s poetka svojih razmiljanja.
Zasluuju li oni doista tolike pokude
u usporedbi s nama? Jesu li moda
neki nai postupci razlozi nedolaska te
mladei na redovitu nedjeljnu misu?
Moemo li suditi naoj djeci za nedo-
lino ponaanje na euharistiji kada se
sjetimo svoga neprikladnoga ponaa-
nja u svakodnevnom ivotu? Kae se
da su djeca plod svekolikog naega
zajednikoga djelovanja u danim uvje-
tima. To bi znailo da prvo moramo
dobro poraditi na sebi, kako bismo
njih oblikovali kako treba. I stoga, ako
smo roditelji krizmanika, djece koja
trebaju potvrditi svoju vjeru, svojim
primjerom moramo i mi, roditelji, po-
tvrditi nau vjeru i odanost Katolikoj
crkvi, a to emo najbolje uiniti tako
to emo vie vremena, pozornosti i
ljubavi posveivati naoj zemaljskoj i
nebeskoj obitelji. Stoga neka ova kriz-
ma ne bude samo krizma moga dje-
teta, nego i moja ponovljena krizma.
Anita Kopi
U petak, 12. listopada 2012., prvi
je put u obnovljenom Pastoralnom
centru odran meditativno-katehet-
ski susret za sve odrasle eljne ive
vode, koju nam Krist nudi svaki dan
svojom rijeju i djelima.
Tridesetak upljana srednje i
mlae dobi uinilo je dodatni korak
u svom kranskom ivotu te zajed-
no sa upnikom oivjelo uspavanu
vjeru u sebi, elei ju potpuno raz-
buditi.
Susret je bio proet egzistencijal-
nim pitanjima: Zato sam tu? Kamo
zapravo idem? Zato sam u svakod-
nevnom ivotu tjeskoban? S kim
sam se ovdje veeras doao susresti?
Bila je to veer novog susreta s
Bogom te istodobno susreta svakog
vjernika sa samim sobom.
Svakog petka u 21 sat, uz me-
ditaciju, asoslov, osobnu molitvu
vjernika i zajedniku pjesmu, u za-
jednitvu potraimo Gospodina u
svome srcu.
Dubravka Smaji
i Mirena Zake
upni meditativno-katehetski susreti
U zajednitvu novi susret s Gospodinom
63
Dana 28. travnja 2012. devedeset i
est mladih ljudi primilo je sakrament
Svete potvrde, koji im je podijelio
akovako-osjeki nadbiskup Marin
Sraki. Na sveanom misnom slavlju
tijekom kojega je Potvrda podijeljena,
koncelebrirali su kancelar dr. Drago
Tukara, domai upnik Ivan Juri te
upni vikar eljko imi, a svojim je
pjevanjem liturgiju pratio Zbor mla-
dih nae upe.
Na poetku mise pozdravnu je ri-
je u ime svih krizmanika okupljeni-
ma uputio Dragutin Hassenay, nakon
ega se prigodnom rijei, namijenje-
nom osobito krizmanicima, svima
obratio nadbiskup Sraki. Rije Gos-
podnju itali su roditelji krizmanika,
dok su psalam otpjevale Mihaela Ko-
lari i Franka Kunovac, ovogodinje
krizmanice, a inae viegodinje la-
nice Zbora mladih.
U svojoj propovijedi Nadbiskup je
naglasio: Nakon to je Isus nahranio
pet tisua ljudi i odrao govor, mno-
gi su ga uenici napustili, nisu vie
ili s njim. Pojavila se dvojba prihva-
titi ili ne prihvatiti, vjerovati Isusu ili
ne. Mislili su da Isus previe od njih
trai. Postao je znakom osporavanja,
kao to je starac imun najavio. Svaki
Kristov zahtjev oekuje odluan odgo-
vor, da ili ne, i to ne na zadnjem asu,
pred smrt, ve tijekom cijeloga ivota.
Konani sud bit e potvrda naega ne
ili da. Taj izbor, nastavio je nadbi-
skup, nije jednokratno pitanje, nego o
svojem odgovoru moramo odluivati
esto, a na kraju se sve zbraja. Pritom
valja imati na umu, napomenuo je
nazonima, da Isusov tvrdi govor, ri-
je koja sjee kao ma poruuje kako
nijedna promjena ivota nabolje nije
bezbolna.
Svoju je propovijed Nadbiskup za-
kljuio rijeima: Vi, dragi krizmanici,
danas ste doli kao krani, oni koji
Krista slijedite. Treba biti odgojen u
kranstvu da mislimo kao Krist, da
odluujemo, djelujemo kao On. Isus
nije vikao: Krivo ste me shvatili, vra-
tite se!, ve je pitao: Hoete li me i
vi ostaviti? Njegove su rijei upuene
apostolima, ali i svima nama - treba-
mo biti ustrajni na Kristovu putu. U
trenutcima boli, neuspjeha i nevolje
najljepe su rijei koje moemo izgo-
voriti: Gospodine, kamo da idem?
Ti ima rijei ivota vjenoga. Treba-
mo prihvatiti taj put, taj ivot koji se
zove Krist Gospodin. Nije dovoljno
to ste se pripremali za krizmu, treba-
lo je doi do vaih srdaca. Krizma je
silno vaan sakrament, to nije obini
trenutak praznovjerja, to je doista tre-
nutak kada stojimo na raskriju ivota
i pitamo: GOSPODINE, KAMO DA
IDEM? TI IMA RIJEI IVOTA
VJENOGA!
Mirena Zake
Podjela sakramenta Svete potvrde u upi
Budite ustrajni na Kristovu putu
64
Ovogodinje obiljeavanje osje-
koga donjogradskog crkvenog goda
Preslavnoga Imena Marijina zapoelo
je trodnevnom pripremom za svetko-
vinu. Prve veeri trodnevnice krunicu
je predmolio upni vikar vl. eljko i-
mi. Uz meditativna razmiljanja izme-
u svake desetice, upljani su molili za
potrebe crkve te duhovna zvanja. Svetu
misu pjevanjem je uzveliao upni Zbor
mladih pod ravnanjem Jure Smajia.
Druge trodnevnike veeri molilo se
za mlade, posebno za djecu, te za one koji
su otili na krivi put ovisnosti o drogi, al-
koholu, kocki te novonastale ovisnosti o
raunalu i internetu. Krunicu su na ne-
koliko europskih jezika predmolili lano-
vi Zajednice Cenacolo, koji su i animirali
svetu misu pjesmom te iznijeli dva svoja
svjedoanstva podsjetivi kako ovisnost
ne zaobilazi ni nae obitelji.
Tree veeri trodnevnice proslavljen
je dan posvete upne crkve. Uoi mi-
snoga slavlja izvedene su sveane pje-
vane Vesperae, koje je predvodio Zbor
mladih. Svetu je misu predslavio vl. To-
mislav Karavidovi, sveenik na poslije-
diplomskom studiju u Rimu, uz kon-
celebraciju vicerektora sjemenita mo.
Ive Andria i domaeg upnog vikara.
Misnom slavlju nazoili su i akovaki
bogoslovi Mario Brki, Dario Hrga i Ili-
ja Dogan. Propovjednik je istaknuo da
su upravo vjernici taj hram Boji u ko-
jemu prebiva Duh Sveti i njihova je du-
nost pronositi Duha Svetoga ponajprije
meu svojim blinjima.
Na dan svetkovine Imena Marijina
sluile su se u upi etiri svete mise. Na
dvjema prijepodnevnim misama nazo-
ili su uenici i nastavnici donjograd-
skih kola - O Ludevita Gaja i O Ja-
gode Truhelke. Budui da je bio poetak
kolske godine, uenike se potaknulo da
mole za to uspjeniju nastavnu godinu
te za svoje nastavnike i roditelje, a na-
stavnike da mole za svoje uenike kako
bi bez velikih tekoa prolazili kroz va-
ne godine svoga djetinjstva i kolovanja.
Uenici su u sveanoj procesiji prinije-
li darove - kruh i vino, svijeu, kolski
imenik, udbenike te loptu.
Bogorodiino se sveto ime s poseb-
nom radou i sveanou slavi u ovoj
drevnoj osjekoj upnoj zajednici, zazi-
vanjem kojega smo u svom osobnom,
obiteljskom, gradskom, narodnom i
crkvenom ivotu bezbroj puta doivjeli
Boje zauzimanje i Marijinu majin-
sku ljubav za sve nas, rijei su kojima
je mons. Ivo Leni, upnik upe Gospe
Brze Pomoi u Slavonskome Brodu,
zapoeo predslavljenje veernje svete
mise, na kojoj su koncelebrirali uz do-
maeg upnika Ivana Juria i upnog vi-
kara, takoer i mons. Ivan uri, rektor
akovakog Bogoslovnog sjemenita,
vl. Zdravko abrajac, upnik u Sotu, i
vl. Ivica Marti, upnik u Kuevcu. U
misnom slavlju sudjelovao je i budui
akon Tomislav Benakovi.
U homiliji je propovjednik Leni
istaknuo kako kroz radosno priopa-
vanje svojih iskustava, u kojima ostaju
zadivljene Bojom blizinom, Marija i
Elizabeta jednostavno opipavaju Boga u
sebi i oko sebe. On je tu; On nastavlja
svoje djelo i u njima i po njima za dru-
ge za spasenje svih ljudi Tu se krije
poziv dananjega Evanelja i svetkova-
nja: da vjerom umijemo osjeati Boga u
svom ivotu, da ga traimo u svakodnev-
nim dogaajima, oslukujemo njegovu
poruku i slijedimo poticaje, raunamo s
njegovom prisutnou, oslanjamo se na
njegovo vodstvo i pomo na Marijin
nain, sada i po njezinu zagovoru. Naj-
tunije to mi inimo jest da ne rauna-
mo ili premalo i tek povremeno rauna-
mo s Bogom: tek kad nam se neto lijepo
ili runo dogodi; kada smo pred zidom
uslijed bespomonosti i svojih granica,
onda se obraamo Bogu. U Marijinu i
Elizabetinu ivotu Bog je uvijek nazo-
an; sav se ivot promatra u povezanosti
s Bogom. Marija to najizrazitije ini te u
povezanosti s Bogom i otvorenosti srca
svoje iskustvo pretae u hvalospjev koji
ne prestaje odjekivati s usana Crkve do
danas: Velia dua moja Gospodina
Velika mi djela uini Svesilni Ne bi
li nam to Marijino iskustvo moglo biti
od velike koristi, da se daleko vie uskla-
ujemo i mijenjamo po njima? Upravo
to ona, Isusova i naa Majka, pred nas
veeras stavlja, dok slavimo njezino a-
sno ime kojim je prozvana od samoga
Boga. Ona nas ne eli ostaviti ravno-
dune i tek izvanjski uzradovane ovim
slavljem, nego nas eli iznutra osnaene
i nove poslati u ivot i dane koji slijede,
zakljuio je propovjednik.
Pjesmom je misno slavlje uzveliao
upni mjeoviti zbor, a pod dirigent-
skim vodstvom mo. Filipa Paviia.
Dubravka Smaji i Mirena Zake
Dogaanja
Proslava crkvenoga goda Preslavno Ime Marijino
U TOME E HRAMU STANOVATI IME MOJE
65
Na svetkovinu Krista Kralja (25.
studenoga 2012.) u upnoj crkvi
Preslavnoga Imena Marijina mons.
Marin Sraki, nadbiskup akovako-
osjeki, etvoricu je lanova Zajednice
Cenacolo krstio, a jo petero lanova
primilo je sakrament svete potvrde.
Pozdravljajui katekumene, krte-
nike, krizmanike, njihove kumove i
roditelje, koji su doli iz razliitih dije-
lova Hrvatske, ali i iz drugih zemalja,
upnik i duhovnik Zajednice Cenaco-
lo iz arengrada Ivan Juri podsjetio je
da je ta zajednica ove godine obiljeila
desetljee postojanja. Radujem se to
je naa Crkva suvremena, to se uhva-
tila u kotac s najveim zlom koje se
danas moe dogoditi ovjeku. To su
ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki.
Rije je o izgubljenosti koja sve vie
vlada svijetom, napomenuo je upnik
Juri i podsjetio kako se upravo ta
suvremenost dogodila u Zajednici
Cenacolo preko jedne jednostavne
redovnice koja je rekla svome Bogu
Da! prije tridesetak godina, kada se
rodila ideja o Cenacolu. Moemo biti
ponosni ba zbog ovakve Zajednice,
koju je i papa Benedikt XVI. nedavno
priznao, zakljuio je vl. Juri.
Ovi ovdje mladii, kazao je nad-
biskup, imali su svoj put, ali su i
shvatili da ne vodi nikamo, nego u zlo.
Danas devetorica nae brae pristu-
paju sakramentima krtenja i krizme,
spoznajui da je Krist Gospodin istina
koju su traili u svojem djetinjstvu i
mladosti, ali su shvatili da sve to im se
tada nudilo nisu bile prave istine, nego
la i propast njihova ivota. Zato ele
primiti svete sakramente jer su postali
svjesni da ele ivjeti pravim ivotom,
a ne ivotom punim prijevara koji
samo djelomino moe udovoljiti e-
lji ivjeti punim pluima. Shvatili su,
sluajui glas Crkve, da ele zavriti
u Bojem kraljevstvu, a mi moramo
imati snage pomoi im da ustraju u
svojoj odluci - biti i ostati na putu do-
bra, razvoja, pune kranske i ljudske
zrelosti. Nije dovoljno da se izlijee i
krenu na pravi put, potrebno je da ih
na tome putu uva zajednica. Kao to
kau biolozi ili zoolozi: nije dovoljno
ribu izlijeiti i baciti ju ponovno u za-
muenu, zaraenu vodu. Potrebno je
izlijeiti vodu, Crkvu, drutvo i onda
tek govoriti o Bojem kraljevstvu, po-
ruio je prvi ovjek akovako-osje-
ke nadbiskupije.
Ljerka Bobali
Devetorici lanova arengradskoga Cenacola podijeljeni sveti sakramenti
Krist je istina koju su traili u svojem
djetinjstvu i mladosti
66
Tema je ove kratke prie hod mladih za Kristovim kriem
na potezu Vukovar-Vinkovci koji se odvijao u subotu, 16.
oujka 2013. godine, a pod zajednikim geslom ovogodinjeg
krinog puta Uvrsti nam vjeru i ljubavi plam. Okupili su se
najhrabriji predstavnici nae upe u to hladno jutro kada su se
mnogi uplaili upustiti u pjeaenje po neoekivano snjenim
putovima. Bile su to za nas teke vremenske prognoze i svatko
se pitao kako e takvo pjeaenje izgledati. No ova pria dalje
kae kako je dan ipak osvanuo zorom punom nade te kako nije
bilo nikakve potrebe za strahom jer nas je Gospodin ekao na
ovome putu da nam bude blizu.
Mladi ljudi ponekad imaju snagu promijeniti ovaj svijet,
svojom pozitivnou podsjeati odrasle i starije da je ivot ra-
dost. Njihovo zajednitvo moe mnoge potaknuti da opet kre-
nu ispoetka, da se oslobode svoje praine s puta te da se i oni
vrate na svoj put. A taj put, premda teak, izvor je blagoslova i
mira. Ovaj krini put upravo je to pokazao.
A to je u prii bilo dalje? Krenuli smo u rano jutro, jo
gotovo za mraka prema Vukovaru i njegovu Memorijalnom
groblju. Bili smo meu prvima pristiglima pa smo se pitali
kako e to biti ako budemo jedini hodoasnici. No ak ni ta
pomisao nije nikoga od nas pokolebala jer smo bili spremni
radosno hoditi. S vremenom, mjesto poivalita naih brojnih
branitelja napunilo se mnotvom mladih i bili smo spremni
zapoeti svoj hod. Sunce je izalo i onda smo uvidjeli da e sve
biti doista dobro i jako zanimljivo. Sv. Misu u 9 sati u vukovar-
skoj crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio je akovako-osjeki
pomoni biskup uro Hrani u koncelebraciji s velikim bro-
jem sveenika Nadbiskupije. Postavi bliskijima Kristu nakon
blizine Njegove Prisutnosti, zajedno smo nastavili svoj put, u
spomen mnogima iz nae povijesti koji su tim putem odlazili
daleko od svoga kraja i domovine; u spomen Kristovu putu
kria prije vie od 2000 godina na kojem se predao za spase-
nje svakoga ovjeka. I u ovoj Godini vjere imali smo priliku
snanije se odazvati na taj poziv da inimo to i On ispunjeni
vjerom u uskrsnue.
Kako ova pria tee, tako moram istaknuti da su se na putu
dogodila i mnoga iznenaenja. U mnogim selima dobri su nas
ljudi astili slavonskim kificama i svojom toplom podrkom
to smo hodili takozvanim kukuruznim putem koji je davno
prije tog naeg hoda, u ratu, bio njihova jedina veza s ostatkom
Domovine. Na svakoj postaji krinoga puta kraj svojih sada
ve obnovljenih crkava doekivali su nas suseljani da se zajed-
no pomolimo za ovaj na svijet. Naa je upa ove godine pred-
nosila kri od 4. do 5. postaje, od Isusova susreta s njegovom
Majkom do susreta s ovjekom imunom s kojim je podijelio
svoj napor i svoje patnje. I tada smo posebno molili da mladi
otkriju svoj poziv, da osjeaju smisao u onome to rade, da
pridonose boljitku ovoga svijeta, da se bore za svoje poglede
na svijet, ideale i svoje savjesti.
I toga dana nismo mogli zaobii ni pjesmu (ansone ili
malo klasinije skladbe) pa se moglo primijetiti kako su nai
mladi iz upe iznimno talentirani za mnogo toga, posebice oni
iz osmog razreda ili srednjokolci. Vidim da im se smijei lije-
pa budunost kao ljudima i kasnije prenositeljima vjere svojim
obiteljima.
A koliko je pria trajala? Moglo bi se rei dugo, ali mi koji
smo bili glavni sudionici u njoj svjedoci smo da je bila toliko
ispunjena da je dan prebrzo zavrio i uistinu nas brzo doveo k
cilju. Nakon prijeenih 27 km od Vukovara do Vinkovaca svoj
smo put zavrili molitvom za nau vjeru da nam bude saveznik
na svakom ivotnom putu i svakoj odluci. Nosei lijepe uspo-
mene s toga hoda zahvaljujem svima koji su nam omoguili
taj susret te to sam i sama imala priliku biti dio toga puta. Jer
bilo je nezaboravno!
s. M. Pavla Mautner
Dogaanja
Osmi nadbiskupijski krini put za mlade
67
68
Svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove, krae Tijelovo ili Braanevo
(naziv uvrijeen u Slavoniji), katolika
crkva slavi u etvrtak nakon svetkovi-
ne Presvetoga Trojstva, odnosno deveti
etvrtak nakon Uskrsa. Ovaj put bilo je
to 7. lipnja. Rije je o svetkovini koja se
ve osam stoljea slavi u spomen usta-
novljenja Euharistije na Veliki etvrtak
i posljednje Kristove veere. Blagdan Ti-
jelova tradicionalno povezujemo s pro-
cesijom, pa su tako brojni Donjograani
i ove godine svjedoili osobnu vjeru su-
djelovanjem u procesiji koja se odvijala
kroz Crkvenu ulicu, preko Huttlerove
ulice i Trga bana Jelaia pa sve do kape-
le Gospe Snjene, gdje je bio zavrni bla-
goslov. Ve tradicionalno, u tijelovskoj
procesiji sudjelovale su i brojne udruge,
poput drutava katolikih medicinskih
sestara i tehniara, lijenika, gospo-
darstvenika, prosvjetnih
djelatnika, Marijine legije,
Zajednice Molitva i Rije,
Zajednice Cenacolo, lanova
Katolike malonogometne
lige i NK Olimpija, stolnote-
nisaa, dudaa, lovaca, pe-
lara, kulturno-umjetnikih
drutava, boara, izviaa,
policije, vojske i vatrogasa-
ca. Osim to su nazoili pro-
cesiji, brojni su se vjernici
odazvali pozivu na sudjelo-
vanje u kienju svojih prozo-
ra i ulaznih vrata, pokazavi i
na taj nain da tuju Isusa u
Presvetome oltarskome sa-
kramentu.
Ljerka Bobali
Sveanom procesijom obiljeen blagdan Tijelova
VELIANSTVENA POVORKA DONJOGRAANA
Dogaanja
69
Osjeke Sestre milosrdnice sv.
Vinka Paulskoga u svoj su samostan
Gospe Fatimske (Krstova 10) na svet-
kovinu utemeljitelja njihova reda, 27.
rujna 2012., ponovno primile svoje
brojne prijatelje. Toga dana sluene su
dvije svete Mise, a sveanu poslijepod-
nevnu predvodio je pater Ivica Musa,
isusovac. Pater Musa sugerirao je kako
Vinkov nain ivota, a rije je o Kri-
stovu programu promicanja milosra
iz ljubavi prema drugome ovjeku u
potrebi, treba postati stil svakoga od
nas, odnosno trebao bi postati neto
nerazdvojno i od dananjega ovjeka.
Vinku nije bila motivacija ienje
svoje prolosti i savjesti, niti kakvo
prikazivanje dobroiniteljem, rekao je
i dodao: Cilj mu je, dakle, bio oprav-
dati zvanje Kristova uenika. Jer Krist
dolazi nama, siromasima, i ovlauje
nas da inimo isto to je i sam uinio
dajui samoga sebe za na spas.
Dobro je podsjetiti kako je prvih
est sestara toga reda dolo u Zagreb
iz austrijskoga Tirola 1845., na poziv
zagrebakoga nadbiskupa i kardina-
la Jurja Haulika, kako bi se posvetile
odgoju i obrazovanju tada vrlo zapu-
tene enske mladei, dok su u Osije-
ku prisutne od 1874., dakle ve punih
138 godina. Danas Druba broji 896
bijelih sestara, 11 novakinja, 4 po-
stulantice i 27 kandidatica, djelujui u
15 zemalja svijeta u ak 119 flijala. U
osjekoj zajednici, koja pripada Za-
grebakoj provinciji, danas je 11 sesta-
ra. etiri rade u bolnici, jedna je sestra
vjerouiteljica u osnovnoj koli, a dvije
su u upnome apostolatu - orguljai-
ca-katehistica i sakristanka. Ostale su
etiri sestre u samostanskoj kui i kao
milosrdne Samarijanke mole, rade te
prikazuju svoj ivot i rad za dobro gra-
da na Dravi i svih potrebitih.
Ljerka Bobali
Proslava svetkovine sv. Vinka Paulskoga
Vinkov nain ivota treba biti
ideal svakog kranina
Puna sam Duha Svetoga,
Njegova me snaga ovija,
Njegovi su darovi obilni,
On me daje drugima.
On je u meni i djeluje sa mnom,
U meni radi i stanuje,
Drugima se objavljuje.
Snagom me titi i silom svojom djeluje,
Djeluje i objavljuje se.
Nek mu je stoga hvala i slava,
Nek mu stoga bude sva moja snaga.
Nek se proslavi kroza me
I mene neka vodi,
Da se Rije obznani
I dua moja
Blagoslovi.
Lucija Proloi
70
Kapele i zatitnici
U Osijeku je nekoliko kapela: u Strossmayerovoj ulici
posveena je sv. Roku (crkveni je god 16. kolovoza), na gor-
njogradskom je groblju kapela sv. Ane (crkveni je god 26.
srpnja). U Donjem gradu poznata je crkvica Snjene Gospe
(god je 5. kolovoza) i kapela sv. Roka (god je takoer 16. ko-
lovoza). Na nekoliko mjesta postavljeni su samostojei sve-
taki kipovi (zatitnici) nekoliko je kipova sv. Florijana,
zatitnika vatrogasaca, vojnika, pivara i ratara; spomendan
mu je 4. svibnja. Na vie je mjesta i kip sv. Ivana Nepomuka
(god je 24. lipnja), a on je zagovornik protiv poplava, pa-
tron mlinara (vodeniara) i zatitnik mostova.
Kapela na Donjogradskom groblju
Na pronju donjogradskog upnika i kanonika vl.
Josipa Jankovia dobivena je 20. lipnja 1869. dozvola za
postavljanje kamena temeljca i gradnju kapelice na Do-
njogradskom groblju. Graevinska dozvola temeljila se na
priloenom nacrtu odobrenom od Biskupskog ordinarijata
u akovu i osiguranim sredstvima za gradnju.
Crkvica Snjene Gospe
Uz juni rub Trga bana Josipa Jelaia stoji poznata
kapela ili podruna crkvica posveena Snjenoj Gospi. Iz-
graena je na mjestu stare trone kapele 1895. po nacrtu
bekoga arhitekta Franza Langenberga (koji je projektirao
upnu crkvu sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu). Povri-
na je crkvice 150 m2. Podatci o postojanju kapele na tom
mjestu seu u 17. stoljee. U tu osjeku crkvicu od davnina
hodoaste napose tovatelji Marije, Isusove Majke.
Granice Donjega grada
Kao cjelina Donji je grad izgraen prema jugu do Dr-
avnog druma (Vukovarska cesta), prema istoku do Vrtne
ulice (Sarajevska ulica), a prema zapadu do Paromlinske
ulice (dananja Josipa Huttlera). Do druge polovice 19.
stoljea u Donjem gradu izgraene su Ulica sv. Roka (da-
nanja Jovana Gojkovia, poznatoga osjekog slikara), La-
arska ulica, Vodenika i Mlinarska (Vodenika ulica), Po-
dravina (Kipatieva), Crkvena ulica, Krstova ulica, iroka
ulica (Ulica Matije Gupca), Bunarska, Banova ulica, Vrtna
ulica (Sarajevska ulica), Lavova ulica, Trg Blaene Marije
(Trg bana Jelaia) te eljezarska ulica (Ulica Branka Radi-
evia), Pijaki sokak (Zmaj Jovina ulica), Labudova i Pau-
nova - Florijanova ulica (Cvjetkova ulica), Zvonov i Petkov
sokak (Ulica sv. Petka).
Iz povijesti upe
Crtice iz nae povijesti
(Iz knjige Svatice iz staroga Osijeka, Osijek, 2001.)
71
Podrijetlo naziva donjogradskih ulica
Krstova ulica u Donjem gradu nazivala se po kriu
smjetenom na krianju Cvjetkove i Krstove ulice. Cvjet-
kova se nazivala po kipu sv. Florijana ili Cvjetka, koji se
nalazio na krianju iroke (dananje Ulice Matije Gupca)
i Cvjetkove ulice. Sredinji dio te ulice nazivao se Paunova
ulica jer se tu u 19. stoljeu smjestila gostionica K paunu,
a donji dio Labudova jer se, po predaji starih Donjograa-
na, u tom dijelu nalazila bara kojom bi plivali labudovi. Od
glavnoga donjogradskog trga do Drave protezala se Trna
ulica (dananja Zmaj Jovina) s trnicom i brojnim trgovi-
nama. Krajnji dio Trne ulice, sasvim uz Dravu, nazivao se
Fischplatz ili Riblji trg po ribarskim barakama i velikim dr-
venim skladitima u kojima se uvala osuena riba.
Jo o nazivima donjogradskih ulica
U Donjem gradu, izmeu iroke i Krstove ulice bila je
Petkova ulica (dananja Ulica sv. Petka). Ona se tako nazi-
vala jer je dobila ime dodue izmijenjeno po trgovakoj
obitelji Petakov koja je u njoj ivjela do kraja 19. stoljea.
Sjeverni dio te ulice bio je Zvonov sokak po gostionici K
zvonu. Banova ulica dobila je ime po jednom banu, ali
nije poznato kojem. Sredina izmeu Podravine (dananja
Kipatieva) i Krstove ulice nazivala se amac ulica po veli-
kom jarku koji se protezao ulicom i odvodio vodu u Dravu.
Sjeverni dio od Podravine do Drave zvao se Rakov sokak,
opet po gostionici Kod tri crvena raka.
Obrti i drugo u nazivima
donjogradskih ulica
Na istonoj strani Donjega grada u Laarskoj ulici stano-
vali su laari. Ciglarska nalazila se blizu ciglane. Uska ulica
bila je jedna od najuih u ovom dijelu grada. Paromlinska
(dananja Huttlerova) dobila je naziv po Kraussovu paro-
mlinu, ali se jo 1878. nazivala Janjetova ulica (Lamelgasse)
po gostionici K janjetu. Najstarija donjogradska ulica bila je
Gvozdenova (dananja Radievieva) nazvana po bogatom
trgovcu Gvozdenu. Dananja Vukovarska ulica od 1750.
imala je imena Ulica dilianse, odnosno Zemljana ulica ili
Dravni drum, jer su njome prometovala raznovrsna kola, a
praina se dizala na sve strane.
Vano prometno i trgovako sredite
U Osijek su od ranog proljea do kasne jeseni dolazile
ili odlazile karavane sa zapregama od 4 do 6 konja. Razli-
ita roba vozila se preko Osijeka u Vukovar, Ilok, Zemun,
akovo, Naice, Poegu, te u maarske gradove Villany,
ernotu, Peuh, Veliku Kaniu, Ostrogon i druga mjesta.
Do druge polovice 19. stoljea ljeti i zimi se putovalo do
Pete laom Dravom i Dunavom. Od Pete su Osjeani pu-
tovanje u Be nastavljali potanskom koijom. Uzvodno i
nizvodno Dravom (od ua Mure do Dunava) plovile su
ajke natovarene robom. Za plovidbu Dunavom roba se u
Osijeku pretovarivala u lae i nastavljala plovidbu Dravom
i Dunavom do Zemuna ili do Pete i Bea. Za vrijeme ni-
skog vodostaja uzvodno su ajke vukle unajmljene amdi-
je ili zapregnuti konji.
Prva u popisu kua
U popisu kua staroga Osijeku kao prva ubiljeena je
velika prizemnica u donjogradskoj Podravini, smjetena na
uglu Donjogradske ulice (dananje Hadrijanove) i Hutlero-
ve ulice. Ta je kua unesena u gruntovni zapisnik 1. oujka
1884. godine. Vlasnici te prvoupisane kue bili su Terezija,
Alojzija i Viktor Aksmann.
Broj stanovnika i ulice u gradu 1910.
Po popisu iz 1910. godine - kada je u Osijeku bilo
28.505 stanovnika grad je imao 99 ulica. Najvie je ulica
bilo u Gornjem gradu - 43, u Donjem gradu 33, u Tvri 16
i u Novom gradu 7. Te je godine bilo poploeno 76 ulica
- u Gornjem gradu 32 ulice, u Tvri 13, u Donjem gradu
26 i u Novom gradu 5 ulica. Plonici su veinom izgraeni
od opeke, a samo manji dio od asfalta. Osjeke su ulice u
Gornjem gradu prvi put oistili gradski pometai u noi
izmeu 18. i 19. svibnja 1911. godine.
Zlata ivakovi-Kere
Iz povijesti upe
Frankfurt na Dravi
i Mali Be
U 19. stoljeu Osijek je gotovo po-
lunjemaki grad. U Gornjem i Donjem
gradu prevladavali su Hrvati, a u Tvri
i Novom gradu Nijemci i idovi. Nje-
maki se govorilo u poslovnom ivotu,
ali je njegovo poznavanje predstavljalo
i prestini simbol pripadnosti viim
drutvenim slojevima. Zbog toga su
Osijek u to doba nazivali Frankfurt
na Dravi i Mali Be.
Ispovijest vjere Hrvata
katolika
vrsto vjerujem u Boga Oca
i Sina i Duha Svetoga.
ivotom elim potvrditi
svoj krsni savez s Bogom
i tako obnoviti sveti
pradjedovski zavjet vjere
u Isusa Krista i vjernosti
Katolikoj crkvi.
Svoju odluku polaem
u Bezgrjeno Srce
Presvete Bogorodice Marije.
Najvjernija odvjetnice,
na braniku stoj,
uvaj nau svetu vjeru
i hrvatski dom.
Amen.