Termoelektrane

Termoelektrane

Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju

dobivaju sagorijevanjem goriva, a glavna primjena i svrha
termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja e
pokretati turbinu, a potom i generator elektrine energije.
Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih
oblika energije u koristan rad, koji se kasnije u obliku
mehanike energije dalje iskoritava za proizvodnju elektrine
energije. Mehanika energija je proizvedena uz pomo
toplinskog stroja koji transformira toplinsku energiju. Imamo
pretvaranje kemijske energije u toplinsku koja se pak razliitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak
slui kao prijenosnik te energije, esto izgaranjem goriva, u
energiju vrtnje.
Za razliku od termoelektrana, koje reguliraju svoju koliinu
topline hlaenjem pomou podzemnih voda i akumulacijskih
jezera, termoelektrane-toplane svoj viak topline prenose u
susjedna kuanstva i razne objekte putem toplinske mree u
obliku centralnog grijanja.

Povijest

1629. javlja se prva ideja o koritenju vodene pare za pokretanje

kola s lopaticama. Ideju je iznio Giovanni Branca u svojoj knjizi Le
machine. Ideja takvog stroja bila je primitivna, s parom koja je
slobodno strujala prema kotau s lopaticama. Sam stroj izgledao je
kao vodeni mlin, ali bio je pokretan parom.
Revolucija je uslijedila kada je James Watt 1765. izumio parni stroj
koji je radio s pretlakom, u proces je bila ukljuena i kondenzacija, to
su temelji i suvremenih termoenergetskih postrojenja. Para kao
medij je izuzetno zahvalna kod prijenosa energije.
Parametri postrojenja su se mijenjali kroz povijest. Tlak, posebno
temperatura rasli su kroz godine. Koliina pare se poveava, a
samim time i snaga postrojenja. Tako se smanjuje i potronja goriva
i podie iskoristivost. Javljaju se jo i pregrijai i meupregrijai koji
jo vie pridonose poveanju iskoristivosti. Nova revolucija nastaje
razvojem takozvanih blok postrojenja (kotao i turbina su jedan
zatvoreni upravljaki krug). Ideje su postojale i postupno se razvijale
kroz povijest, ali za termoelektrane kakve danas poznajemo
najvanija je stvar patentiranje i razvoj parne turbine (1791.).
Plinska turbina dolazi mnogo kasnije, poetkom 20. stoljea.

Povijest

Danas se oko 80 % elektrine energije u industrijski razvijenim

zemljama dobiva iz termoenergetskih izvora (tu se naravno
ubrajaju i plinska, ali i nuklearna postrojenja). U modernom
drutvu potreba za elektrinom energijom raste, a samim time
raste i potronja elektrine energije po stanovniku, to je
ujedno i pokazatelj gospodarskog razvitka pojedine zemlje.
Osim to proizvode elektrinu energiju termoenergetska
postrojenja slue i za proizvodnju topline koja je takoer
itekako bitna u krajevima gdje je potrebno grijanje.
Vanost ovakvih postrojenja raste iz dana u dan bez obzira na
nove izvore i naine proizvodnje elektrine energije. Naravno u
svemu tome raste i optereenje na okoli to je pitanje kojim
se takoer moramo aktivno pozabaviti kad govorimo o
termoelektranama. Na projektiranju, izgradnji, radu i
odravanju jedne termoelektrane sudjeluje velika grupa ljudi,
inenjera razliitih struka. Svi ti ljudi objedinjuju iroki spektara
znanja potrebnih da se obave svi zadaci i osigura nesmetan
rad jedne elektrane.

Podjela termoelektrana prema vrsti

pokretaa

Prema vrsti pokretaa

(stroj koji u slijedu
energetske
transformacije prvi
pretvara bilo koji oblik
energije u mehaniku
energiju) dijelimo ih
na: plinsko-turbinsko
postrojenje (kruna
postrojenja), parna
turbinska postrojenja
te kombinirana
postrojenja.

Parno-turbinsko postrojenje

Princip rada parnog - turbinskog postrojenja: proizvedena para uz pomo

topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na razne
naine ekspandira stvarajui moment koji pak slui za proizvodnu
elektrine energije u generatoru. Koristi dinamiki pritisak generatora
troenjem vodene pare za okretanje lopatica turbine. Najvei broj velikih
termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste
parne turbine (oko 80% elektrine energije je proizvedeno koritenjem
parnih turbina) neposredno spojene sa generatorom (turbo-generator). U
ovim elektranama toplina dobivena sagorijevanjem goriva predaje se
vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi mehaniku energiju, a
koja se u generatoru pretvara u elektrinu energiju. Prema drugom
zakonu termodinamike sva toplinska energija ne moe biti pretvorena u
mehaniku energiju, zato je toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj
gubitak primijenjen kao korisna toplina, za industrijske procese ili grijanje
okoline, parno postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog postrojenja.
Klasino parno-turbinsko postrojenje zasniva se na Rankinovom procesu
poznatom iz termodinamike.

Dijelovi termoenergetskog postrojenja

Dijelovi
termoenergetskog
postrojenja: generator
pare, turbina, generator
elektrine energije,
kondenzator,
kondenzatorska pumpa,
napojna pumpa,
rashladni toranj te
spremnik napojne vode
te pregrijai pare,
meupregrijai,
ekonomajzeri i sl. (kao
sastavni dio generatora
pare).

Parno-turbinsko
postrojenje

Generator pare

Za generator pare mogli

bismo rei da ini
sredinji dio svake
termoelektrane. Ukratko
generator pare, to mu i
samo ime kae, slui za
proizvodnju pare s
odreenim parametrima
(temperature i tlaka) koja
e se kasnije u turbini
iskoristiti za proizvodnju
elektrine energije.

Kondenzator

Kondenzator je klasini izmjenjiva topline

koji vraa paru natrag u tekue stanje,
nakon to ekspandira u turbini. Kondenzat
se pumpama vraa natrag u proces. Tlak
u klasinom kondenzatoru je izuzetno
mali (podtlak oko 0,045 bara). Poto je
kondenzator izmjenjiva topline potrebno
je osigurati i medij kojem e se ta topline
predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog
toga su termoelektrane smjetene na
rijekama, moru..., kako bi se osigurao
medij koji e preuzimati svu tu toplini.
Naravno postoji mogunost da
termoelektrana radi dvofazno, odnosno
kao i toplana. Tada se ta para moe
odvoditi vrelovodima i sluiti kao grijanje.

Plinsko-turbinsko postrojenje

Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamiki tlak od protoka plinova za direktno

upravljanje turbinom. Sam proces koji se dogaa u plinskoj turbini nije toliko razliit od
parne turbine. Naravno razliit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog
medija je takoer drugaiji, no sam proces koji se dogaa u turbini je vrlo slian.
Razlika je ta to je pad entalpije u plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena
vei. Ukoliko elimo poveati stupanj iskoristivosti moramo poveati temperaturu
medija koji ulazi u turbinu.Tu se javlja problem hlaenja, pogotovo samih lopatica.
Kako bismo ohladili lopatice koristimo komprimirani zrak iz kondenzatora. Naravno
dovoenje zraka za hlaenje e smanjiti i snagu postrojenja. Dananji razvoj
materijala nam je omoguio da i izborom materijal poveamo otpornost na
temperaturu. Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na bazi
nikla koji uspjeno podnose vie temperature. Naravno bez obzira na ova dostignua
na podruju materijala moramo osigurati hlaenje lopatica.U plinskim elektranama se
mehanika energija pretvara u elektrinu pomou plinskih motora, koji se najee
grade kao etverotaktni motori. Ove elektrane su obino u sustavu metalurgijskih
postrojenja radi iskoritenja plinova iz visokih pei ili u sustavu koksara i postrojenja
za dobivanje plinova radi iskoritenja plinova koji nastaju pri dobivanju koksa, zatim za
iskoritavanje zemnog plina itd. Ukoliko elimo poveati stupanj iskoristivosti moramo
poveati temperaturu medija koji ulazi u turbinu.Svako plinsko-turbinsko postrojenje
sastoji se od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine. Princip rada:
kompresor slui za stlaivanje zraka kojeg usisava iz okolia te ga komprimira do
nekog zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje se grije
uslijed izgaranja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja)
ekspandiraju u plinskoj turbini gdje stvaraju moment koji se iskoritava u proizvodnji
elektrine energije i pri radu kompresora.

Plinsko-turbinsko postrojenje

Kombinirano postrojenje

Kombinirano postrojenje ima oboje: plinske turbine loene prirodnim plinom, parni
kotao te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se proizveo
elektricitet, tj. to je ciklus koji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog
dijela. Glavne sastavnice su naravno plinska i parna turbina. Osnovna namjena
ovakvih postrojenja je da se iskoristi toplina nastala na izlazu iz plinske turbine. Poto
ispuni plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke temperature, oko
600 C mogu se iskoristiti kao sredstvo koje e grijati vodu i proizvoditi vodenu paru
za parnu turbinu. Time poveavamo iskoristivost samog procesa poto je toplina koju
bi inae izgubili iskoritena za daljnju proizvodnju pareIskoristivost takvog postrojenja
dosee i do 60%. U kombiniranom postrojenju kompresor komprimira zrak i alje ga u
komoru izgaranja gdje se istovremeno dovodi gorivo za izgaranje. Plinovi izgaranja
vrlo visoke temperature vode se iz komore izgaranja u plinsku turbinu, gdje
ekspandiraju dajui koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine. Vratilo
pokree generator elektrine struje i proizvodi elektrinu energiju koja se alje u
mreu. Nakon ekspanzije, ispuni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator
(generator pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske
turbine je ta to je kod nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budui se dodaje
nekoliko puta vie zraka zbog hlaenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na izlazu iz
plinske turbine ostaje jo dosta neiskoritenog zraka te se taj viak zraka koristi za
izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U utilizatoru se napojna voda zagrijava do
isparavanja i pregrijava na zadane parametre. Pregrijana para odlazi iz generatora
pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehaniki rad generatoru elektrine
struje. Nakon toga para, sada ve niskih parametara, odlazi u kondenzator gdje
kondenzira. Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom vraa u utilizator na
ponovno zagrijavanje. Ve je napomenuto da ovim principom poveavamo
iskoristivost itavog procesa. Razlog pronalazimo u osnovama termodinamike.
Temelje moemo vidjeti u temeljnom Carnotovom procesu (izentropsko-izotermnom).
Princip je sljedei: ukoliko su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline.
Dakle nama je od izuzetne vanosti da je ta razlika temperatura spremnika to
vea. Naravno idealni sluaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovoenja
topline bila jednaka temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod

Rashladni tornjevi

U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperboliki dimnjaci poput

struktura, koji oslobaaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere
isparavanjem vode, a nazivaju se rashladni tornjevi . Rafinerije petroleja,
petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja koriste ventilatore kako
bi omoguila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u smjeru
prema dolje i nemaju hiperbolinu konstrukciju nalik dimnjacima. Inducirani
ili tlani rashladni tornjevi su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s
materijalima koji pojaavaju dodirivanje zraka koji struji u vis i vodu koja
tee prema dolje. U pustinjskim podrujima rashladni toranj mogao bi biti
neizbjean od kada e troak ureivanja vode za hladno isparavanje biti
zabranjen. Ovi imaju niu efikasnost i viu energetsku potronju u
ventilatorima od mokrih i isparavajuih rashladnih tornjeva. Tvrtke za
elektriku preferiraju upotrebljavanje rashladne vode iz oceana, rijeka, jezera,
rashladnih umjetnih jezera u zamjenu za rashladni toranj, na podruju gdje
je ekonominije i ambijentalno mogue. Ovaj tip rashlaivanja moe
sauvati troak rashladnog tornja i moe imati niu energetsku cijenu za
pumpanje rashladne vode kroz izmjenjiva topline postrojenja. Uglavnom,
otpadna toplina moe uzrokovati da temperatura vode primjetno poraste.
Pogonska postrojenja koja upotrebljavaju prirodne sastojke vode za
rashlaivanje, moraju biti konstruirana da preduhitre ulazak organizama u
rashladni krug, inae e se stvoriti organizmi koji se prilagoavaju toplijim
vodenim postrojenjima i utjeu tako da nanesu tetu ako se postrojenje
ugasi za hladna vremena.

Rashladni tornjevi

TE Kakanj

TE Tuzla

Utjecaj termoelektrana na okoli

Utjecaj termoelektrana na okoli

Danas je sve manje termoelektrana budui da su veliki oneiivai prirode.

Kod termoelektrana dva su osnovna uinka koji utjeu na oneienje okolia.
Prvi i osnovni je uinak koji nastaje zbog izgaranja fosilnih goriva. Drugi i
manje bitan jest toplinsko oneienje rijeka ili jezera. Mi emo se o ovom
poglavlju baviti samo ovim prvim, odnosno oneienjem uslijed izgaranja
fosilnog goriva. Izgaranje je proces u kojem se kemijska energija sadrana u
gorivu transformira u unutranju energiju koja se opet dalje iskoritava u
raznim procesima. Kod izgaranja u atmosferu se isputaju plinovi kao to su
CO, voda, NOx, razliiti ugljikovodici,... Od svih navedenih ugljik dioksid i voda
nisu direktno otrovni za ljude. No oni izravno utjeu svojom koncentracijom
na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija toplinskog zraenja u atmosferi). Vrsta i
sastav plinova nastalih uslijed izgaranja ovisi o sastavu goriva koje izgara u
procesu. Elementi koji ine veinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor.
Ugljik moe izgarati potpuno i djelomino. U potpunom izgaranju imamo CO 2
kao produkt dok kod djelominog izgaranja kao produkt imamo CO. Upravo
zbog toga vei udio CO imamo u termoelektranama na ugljen jer je tee
osigurati kvalitetno mijeanje goriva i zraka.

Utjecaj termoelektrana na okoli

Izgaranjem vodika dobivamo vodu, a izgaranjem sumpora SO 2. Kod

izgaranja teimo to potpunijem izgaranju. Da bismo to ostvarili cilj
je imati to bolje mijeanje zraka i goriva. Naravno da je to
najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najtee kod krutog.
Za izgaranje potrebno je osigurati minimalnu koliinu zraka. O
koliini sumpora u produktima izgaranja najvie ovisi udio sumpora
u samom gorivu. Dakle teimo ugljenu i nafti sa to manje sumpora.
Kod duika i njegovih oksida gorivo ne utjee toliko na produkciju
NOx-a. Isto tako treba spomenuti i izuzetno veliku koliinu pepela
kojeg jedna prosjena termoelektrana izbaci u okoli. U svrhu zatite
okolia u posljednjih desetak godina donijelo se mnotvo zakona i
odredaba koje bi trebale pridonijeti smanjenju zagaenja okolia iz
termoelektrana. Jedan od glavnih parametara je kontrola i
smanjenje sumpornih oksida. Postupak odsumporavanja moe se
vriti tako da se odvaja ve iz goriva ili iz produkata izgaranja. Vei
efekt se postie ukoliko sumporove okside uklanjamo iz produkata
izgaranja. Ovakvi postupci zahtijevaju dodatna ulaganja koja
poskupljuju i krajnju cijenu elektrine energije. Duikove spojeve je
najjednostavnije reducirati stupnjevanim izgaranjem. Na taj nain
moemo smanjiti emisiju duinih oksida za oko 50%.

Utjecaj termoelektrana na okoli

Protokolom iz
Kyota
termoelektrane bi
se do kraja 2020.
trebale izbaciti iz
upotrebe.

Pogonska goriva za termoelektrane

Ugljen:

Nafta:

Gas:

KRA
J!!!