SADRŢAJ

REZIME …………………………………… I

POPIS SLIKA …………………………………… II

POPIS DIJAGRAMA …………………………………… III

1. UVOD …………………………………… 6

2. ISTORIJSKI RAZVOJ …………………………………… 7

3. PODELA TERMOELEKTRANA …………………………………… 8

3.1 Podela termoelektrana prema vrsti pogonskih …………………………………… 8

strojeva
3.1.1 Plinsko turbinsko postrojenje …………………………………… 8
3.1.2 Parno – turbinsko postrojenje …………………………………… 10
3.1.3 Kombinirano – turbinsko postrojenje …………………………………… 10

4. DELOVI TERMOENERGETSKOG POSTROJENJA …………………………………… 12

4.1 Komora izgaranja …………………………………… 14

4.2 Kompresor …………………………………… 14
4.3 Kondenzator …………………………………… 15
4.4 Turbina …………………………………… 16
4.5 Generator pare …………………………………… 17
4.5.1 Pregrijač pare …………………………………… 18
4.5.2 MeĎupregrijač …………………………………… 18
4.5.3 Ekonomajzerske površine …………………………………… 18
4.5.4 Zagrijači zraka …………………………………… 18
4.5.5 Rashladni tornjevi …………………………………… 19

5. SNAGA BLOKA …………………………………… 20

6. PARAMETRI PARE …………………………………… 21

7. PRINCIP RADA TERMOELEKTRANE …………………………………… 22

8. UTICAJ TERMOELEKTRANA NA OKOLIŠ …………………………………… 24

9. POTREBA ZA NOVIM IZVORIMA ENERGIJE …………………………………… 25

10. PRORAČUN ZA TERMOELEKTRANU …………………………………… 26

11. ZAKLJUČAK …………………………………… 33

LITERATURA …………………………………… 34

2
I REZIME

Živimo u vremenu kada tehnika nalazi značajnu primjenu u svim oblastima ljudskog života.
Za svu tu tehniku, koju čovjek danas koristi potrebna je električna energija kao pogonsko
sredstvo. Savremeni život čovjeka se ne može zamisliti bez korištenja električne energije.
Ona ima primjenu u industriji , poljoprivredi, rudarstvu, saobraćaju, domaćinstvu i dr.
Električnom energijom se pokreću motori, spajaju metali, osvetljavaju stanovi i ulice, radne
prostorije, pokreću trolejbusi, tramvaji, vozovi, omogučuje prenošenje vijesti i drugih
informacija putem telefona, radija, televizije, Interneta.

Termoelektrane imaju važnu ulogu u proizvodnji električne energije, kao takve

omogučavaju razvoj ljudske i društvene civilizacije.

3
II POPIS SLIKA

Slika 1 Termoelektrana u Tuzli

Slika 2 Osnovni plinsko – turbinski proces
Slika 3 T-s dijagram osnovnog plinsko – turbinskog procesa
Slika 4 Osnovni parno – turbinski proces
Slika 5 Kombinirane termoelektrane
Slika 6 Termoelektrana na ugalj
Slika 7 Temeljni elementi termoelektrane na ugalj
Slika 8 Princip rada termoelektrane na ugalj
Slika 9 Komora izgaranja
Slika 10 Kompresor
Slika 11 Kondenzator
Slika 12 Turbina
Slika 13 Turbine
Slika 14 Blok termoelektrane
Slika 15 UporeĎivanje tehnologije različitih energenata
Slika 16 Usvojena šema termoelektrane
Slika 17 Bilans zagrijača I
Slika 18 Bilans zagrijača II

4
III POPIS DIJAGRAMA

Dijagram 1 Temperatura entropija za paru

Dijagram 2 Gubici u termoelektranama
Dijagram 3 Potrošnja električne energije
Dijagram 4 Dijagram odnosa T/s za prikazanu šemu termolektrane

5
1. UVOD
Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju dobijaju sagorijevanjem
goriva, a glavna primena i svrha termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će
pokretati turbinu, a potom i generator električne energije.
Osnovna namena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u koristan
rad, koji se kasnije u obliku mehaničke energije dalje iskorištava za proizvodnju električne
energije. Mehanička energija je proizvedena uz pomoć toplinskog stroja koji transformira
toplinsku energiju. Imamo pretvaranje kemijske energije u toplinsku koja se pak različitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak služi kao prenosnik te energije,
često izgaranjem goriva, u energiju vrtnje. Slika 1 predstavlja termoelektranu u Tuzli.

Slika 1– Termoelektrana u Tuzla

6
2. HISTORIJSKI RAZVOJ
Prva ideja o korištenju vodene pare za pokretanje kola s lopaticama javlja se 1629.
Ideju je iznio Giovanni Branca u svojoj knjizi Le machine. Ideja takvog stroja bila je
primitivna, s parom koja je slobodno strujala prema kotaču s lopaticama. Sam stroj
izgledao je kao vodeni mlin, ali bio je pokretan parom.
Revolucija je uslijedila kada je James Watt 1769. izumio parni stroj koji je radio s
pretlakom, u proces je bila uključena i kondenzacija, to su temelji i savremenih
termoenergetskih postrojenja. Para kao medij je izuzetno zahvalna kod prijenosa energije.
Parametri postrojenja su se mijenjali kroz historiju. Pritisak,
posebno temperatura rasli su kroz godine. Količina pare se povećava, a samim time i
snaga postrojenja. Tako se smanjuje i potrošnja goriva i podiže iskoristivost. Javljaju se još
i pregrijači i meĎupregrijači koji još više pridonose povećanju iskoristivosti. Nova revolucija
nastaje razvojem takozvanih blok postrojenja (kotao i turbina su jedan zatvoreni upravljački
krug). Ideje su postojale i postupno se razvijale kroz historiju, ali za termoelektrane kakve
danas poznajemo najvažnija je stvar patentiranje i razvoj parne turbine(1791.). Plinska
turbina dolazi mnogo kasnije, početkom 20. stoljeća.
Danas se oko 80% električne energije u industrijski razvijenim zemljama dobiva iz
termoenergetskih izvora (tu se naravno ubrajaju i plinska, ali i nuklearna postrojenja). U
modernom društvu potreba za električnom energijom raste, a samim time raste i potrošnja
električne energije po stanovniku, što je ujedno i pokazatelj privrednog razvitka pojedine
zemlje. Osim što proizvode električnu energiju termoenergetska postrojenja služe i za
proizvodnju topline koja je takoĎer itekako bitna u krajevima gdje je potrebno grijanje.
Važnost ovakvih postrojenja raste iz dana u dan bez obzira na nove izvore i načine
proizvodnje električne energije. Naravno u svemu tome raste i opterećenje na okoliš što je
pitanje kojim se takoĎer moramo aktivno pozabaviti kad govorimo o termoelektranama. Na
projektiranju, izgradnji, radu i održavanju jedne termoelektrane sudjeluje velika grupa ljudi,
inženjera različitih struka. Svi ti ljudi objedinjuju široki spektar znanja potrebnih da se
obave svi zadaci i osigura nesmetan rad jedne elektrane.

7
3. PODJELA TERMOELEKTRANA
Termoelektrane dijelimo na:
1. Parne termoelektrane (kondenzacijske termoelktrane)
2. Kogeneracijske termoelektrane (termoelktrane – toplane)
3. Plinske termoelektrane
4. Kombinovane termoelektrane
5. Dizelske termoelektrane
6. Geotermičke termoelektrane
7. Nuklearne elektrane

3.1. Podjela termoelektrana prema vrsti pogonskog stroja

Prema vrsti pokretača (stroj koji u slijedu energetske transformacije prvi pretvara bilo
koji oblik energije u mehaničku energiju) dijelimo ih na:
1. plinsko-turbinsko postrojenje (kružna postrojenja),
2. parna turbinska postrojenja
3. kombinirana postrojenja

3.1.1 Plinsko – turbinsko postrojenje

Plinsko-turbinsko postrojenje koristi dinamički pritisak od protoka plinova za direktno

upravljanje turbinom. Sam proces koji se dogaĎa u plinskoj turbini nije toliko različit od
parne turbine. Naravno različit je medij koji ekspandira, postupak dobivanja radnog medija
je takoĎer drugačiji, no sam proces koji se dogaĎa u turbini je vrlo sličan. Razlika je ta što
je pad entalpije u plinskoj turbini mnogo manji te porast volumena veći. Ukoliko želimo
povećati stepen iskoristivosti moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu.Tu
se javlja problem hlaĎenja, pogotovo samih lopatica. Kako bismo ohladili lopatice koristimo
komprimirani zrak iz kondenzatora. Naravno dovoĎenje zraka za hlaĎenje će smanjiti i
snagu postrojenja.

Današnji razvoj materijala nam je omogućio da i izborom materijala povećamo

otpornost na temperaturu. Za izradu lopatica se danas koriste visoko legirani materijali na
bazi nikla koji uspješno podnose više temperature. Naravno bez obzira na ova dostignuća
na području materijala moramo osigurati hlaĎenje lopatica.

U plinskim elektranama se mehanička energija pretvara u električnu pomoću

plinskih motora, koji se najčešće grade kao četverotaktni motori. Ove elektrane su obično u
sistemu metalurgijskih postrojenja radi iskorištenja plinova iz visokih peći ili u sistemu
koksara i postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji nastaju pri
dobivanju koksa, zatim za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati stepen

8
iskoristivosti moramo povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu.Svako plinsko-
turbinsko postrojenje sastoji se od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.

Princip rada (slika 2) : kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava

iz okoliša te ga komprimira do nekog zadanog pritiska, komprimirani zrak dovodi se do
komore izgaranja gdje se grije uslijed izgaranja goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak
i plinovi izgaranja) ekspandiraju u plinskoj turbini gdje stvaraju moment koji se iskorištava
u proizvodnji električne energije i pri radu kompresora. Slika 3 prikazuje T-s dijagram
osnovnog plinsko – turbinskog procesa

Slika 2 – Osnovni plinski – turbinski proces

Slika 3 – T-s dijagram osnovnog plinsko – turbinskog procesa

9
 3.1.2 Parno – turbinsko postrojenje

Princip rada parnog - turbinskog postrojenja (slika 4): proizvedena para uz pomoć
topline, dobivena izgaranjem goriva, odvodi se u turbinu gdje na razne načine ekspandira
stvarajući moment koji pak služi za proizvodnu električne energije u generatoru. Koristi
dinamički pritisak generatora trošenjem vodene pare za okretanje lopatica turbine. Najveći
broj velikih termoelektrana je s parnim pogonom, kod kojih se uglavnom koriste parne
turbine (oko 80 % električne energije je proizvedeno korištenjem parnih turbina)
neposredno spojene sa generatorom (turbo-generator). U ovim elektranama toplina
dobivena sagorijevanjem goriva predaje se vodenoj pari koja u parnim turbinama proizvodi
mehaničku energiju, a koja se u generatoru pretvara u električnu energiju.

Prema drugom zakonu termodinamike sva toplotna energija ne može biti

pretvorena u mehaničku energiju, zato je toplina uvijek izgubljena u okolini. Ako je ovaj
gubitak primijenjen kao korisna toplina, za industrijske procese ili grijanje okoline, parno
postrojenje se odnosi na kogeneraciju parnog postrojenja. Klasično parno-turbinsko
postrojenje zasniva se na Rankinovom procesu poznatom iz termodinamike.

Slika 4 – Osnovni parno – turbinski proces

3.1.3 Kombinirano – turbinsko postrojenje

Kombinirano postrojenje ima oboje (slika 5) : plinske turbine ložene prirodnim

plinom, parni kotao te parnu turbinu koja koristi iscrpljeni plin iz plinske turbine kako bi se
proizveo elektricitet, tj. to je cikluskoji se sastoji od plinsko-turbinskog i parno-turbinskog
dijela. Glavne sastavnice su naravno plinska i parna turbina. Osnovna namjena ovakvih
postrojenja je da se iskoristi toplina nastala na izlazu iz plinske turbine. Pošto ispušni
plinovi koji izlaze iz plinske turbine imaju izuzetno visoke temperature, oko 600 °C mogu se
iskoristiti kao sredstvo koje će grijati vodu i proizvoditi vodenu paru za parnu turbinu.
10
 Time povećavamo iskoristivost samog procesa pošto je toplina koju bi inače izgubili
iskorištena za daljnju proizvodnju pare. Iskoristivost takvog postrojenja doseže i do 60%. U
kombiniranom postrojenju kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru izgaranja gdje se
istovremeno dovodi gorivo za izgaranje.

Plinovi izgaranja vrlo visoke temperature vode se iz komore izgaranja u plinsku

turbinu, gdje ekspandiraju dajući koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine.
Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu energiju koja se šalje u
mrežu. Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator (generator
pare na otpadnu toplinu). Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta što je kod
nje prisutan vrlo visok omjer zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više zraka zbog
hlaĎenja lopatica plinske turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta
neiskorištenog zraka te se taj višak zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru.
U utilizatoru se napojna voda zagrijava do isparavanja i pregrijava na zadane parametre.
Pregrijana para odlazi iz generatora pare u parnu turbinu gdje ekspandira i predaje
mehanički rad generatoru električne struje. Nakon toga para, sada već niskih parametara,
odlazi u kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije, voda se napojnom pumpom
vraća u utilizator na ponovno zagrijavanje. Već je napomenuto da ovim principom
povećavamo iskoristivost čitavog procesa. Razlog pronalazimo u osnovama
termodinamike. Temelje možemo vidjeti u temeljnom Carnotovom procesu (izentropsko-
izotermnom).

Princip je sljedeći: ukoliko su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline.

Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika temperatura „ spremnika“ što veća.
Naravno idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovoĎenja topline bila
jednaka temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvoĎenja
postane jednaka temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom
Carnotovom procesu. Znamo da kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o
temperaturi, odnosno temperaturi toplinskih spremnika te se nikakvim drugim varijablama
ta iskoristivost ne može promijeniti.

Slika 5– Kombinirana termoelektrana

11
4. DIJELOVI TERMOENERGETSKOG POSTROJENJA

Dijelovi termoenergetskog postrojenja:

- generator pare,
- turbina,
- generator električne energije,
- kondenzator,
- kondenzatorska pumpa,
- napojna pumpa,
- rashladni toranj,
- spremnik napojne vode,
- pregrijači pare,
- meĎupregrijači,
- ekonomajzeri i sl. (kao sastavni dio generatora pare)

Na slici 6 prikazana je termoelektrana na ugalj.

Slika 6 – Termoelektrana na ugalj

12
 Slika 7 pokazuje temeljne elemente termoelektrane na ugalj:

Slika 7– Temeljni elementi termoelektrane na ugalj

Na slici 8 prikazan je princip rada termoelektrane na ugalj.

Slika 8 – Princip rada termoelektrane na ugalj

13
 4.1 Komora izgaranja

Komora izgaranja (slika 9) sastoji se od dva cilindra. U prvom se odvija izgaranje

prilikom čega se razvijaju visoke temperature te se tako štiti vanjski cilindar od djelovanja
zračenja topline. Cilindri su meĎusobno povezani te se izmeĎu njih odvija prostrujavanje
zraka. Za izgaranje se dovodi 3-6 puta više zraka od teoretski potrebnog zbog sniženja
maksimalnih temperatura. Komore izgaranja trebaju osigurati: stabilno izgaranje u širokim
granicama opterećenja, jednoličnu raspodjelu temperatura dimnih plinova na izlazu iz
komore izgaranja, da gubitak pritiska u komori izgaranja bude što manji. U klasičnom
plinsko-turbinskom postrojenju možemo imati više komora izgaranja koje se slažu
uzdužno, po obodu. Takvo slaganje koristimo kao bismo smanjili dimenzije.

Slika 9 – Komora izgaranja

4.2 Kompresori

Kompresori (slika 10) služe kod plinsko-turbinskih postrojenja, mlaznim motorima i

sl. Kompresori mogu biti radijalni ili aksijalni. Kod aksijalnih strujanje zraka vrši se u smjeru
vratila, dok kod radijalnih kompresora imamo radijalno strujanje na rotorsko kolo. Radijalni
kompresori lakši su i mnogo efikasniji nego aksijalni kompresori za manje kompresijske
omjere. Kod većih postrojenja koriste se aksijalni kompresori obzirom da su efikasniji (za
veće kompresijske omjere). Isto tako u zrakoplovstvu se koriste aksijalni kompresori zbog
viših kompresijskih omjera. Kompresor za rad koristi energiju nastalu zbog rada turbine
obzirom da su turbina i kompresor najčešće na istom vratilu. Komprimirani zrak s plinovima
izgaranja tvori radni medij koji ekspandira kasnije u turbini.

14
 Slika 10 – Kompresor

4.3 Kondenzator

Kondenzator (slika 11) je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u
tekuće stanje, nakon što ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u
proces. Pritisak u klasičnom kondenzatoru je izuzetno mali (podtlak – oko 0,045 bara).
Pošto je kondenzator izmjenjivač topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta toplina
predati kako bi se para ohladila do temperature kondenzata. Upravo zbog toga su
termoelektrane smještene na rijekama, moru..., kako bi se osigurao medij koji će
preuzimati svu tu toplinu. Naravno postoji mogućnost da termoelektrana radi dvofazno,
odnosno kao i toplana. Tada se ta para može odvoditi vrelovodima i služiti kao grijanje

Slika 11- Kondenzator

15
 4.4 Turbina

Turbina (slika 12) je rotacijski motor koji izdvaja

energiju iz tekućine ili protoka zraka i pretvara u koristan
rad. Najjednostavnije turbine imaju jedan pomični dio,
rotor, a to je vratilo ili bubanj, sa lopaticama. Protok
tekućine djeluje na lopatice tako da se okreću i daju
energiju rotacije na rotor. Rani primjeri turbina su
vjetrenjače i vodeni mlinovi. Plinske, parne i vodne turbine
obično imaju kućište oko lopatica koje sadrži i kontrolira
radnu tvar. Za izum parne turbine zaslužan je britanski
inženjer Sir Charles Parsons (1854-1931), za pronalazak
reakcije u turbini, i švedski inženjer Gustav de Laval
(1845-1913), za izum pogonske turbine.
Slika 12 - Turbina

Moderne parne turbine često upotrebljavaju reakciju i impuls u istoj jedinici, obično
različiti stepeni reakcije i impulsa iz korijena lopatica svoje periferije. UreĎaj sličan turbini,
ali u obrnutom procesu, je kompresor ili pumpa. Osovinski kompresor u mnogim plinskim
turbinama dobar je primjer. Ovdje ponovno, i reakcija i impuls su iskorišteni i opet, u
modernim osovinskim kompresorima, stepen reakcije i impulsa obično će se razlikovati od
korijena lopatica periferije. Claude Burdin 1828 je upotrijebio termin turbo iz latinskog što
označava vrtlog, tokom inženjerskog natjecanja. Benoit Fourneyron, student Claude
Burdin-a, izgradio je prvu praktičnu vodenu turbin.

Turbine (slika 13) se dijele na:

 Radijalne
 Aksijalne

Slika 13 – Turbine

16
 4.5 Generator pare

Za generator pare mogli bismo reći da čini središnji dio svake termoelektrane.
Ukratko generator pare, što mu i samo ime kaže, služi za proizvodnju pare s odreĎenim
parametrima (temperature i pritiska) koja će se kasnije u turbini iskoristiti za proizvodnju
električne energije. Generatore pare dijelimo na: čelične generatore pare, lijevane te
generatore pare posebne namjene. U našem razmatranju osvrnuti ćemo se samo na
čelične generatore pare s obzirom da su oni najzastupljeniji i najčešći u primjeni. Čelične
generatore pare dijelimo na par podvrsta: vatrocjevne, vodocjevne i cilindrične.
Vatrocijevni generatori pare funkcioniraju tako da plamen struji kroz cijevi i tako grije vodu
koja te cijevi okružuje. Vodocijevni generatori pare su najčešći i najbrojniji te najzanimljiviji
s aspekta termoelektrana. Kao što i samo ime kaže kod vodocjevnih generatora pare voda
ili para nalaze se u samim cijevima.

Na taj način moguće je postići znatno veće tlakove i temperature nego kod
vatrocjevnih generatora pare. Vodocjevne generatore pare opet možemo podijeliti na:
horizontalne s ravnim cijevima i vertikalne sa savijenim cijevima (prirodna ili prisilna
cirkulacija). Vertikalni generatori pare sa savinutim cijevima predstavljaju najveću i nama
najvažniju skupinu. Ovakvi tipovi generatora pare se nalaze u velikim termoenergetskim
postrojenjima za proizvodnju električne energije. Za izgaranje mogu koristiti sve vrste
goriva: kruto gorivo na rešetci (ravnoj ili kosoj), kruto gorivo u fluidiziranom sloju te
izgaranje u prostoru (ugljena prašina, tekuće i plinsko gorivo). Prirodna cirkulacija u
generatoru pare ostvaruje se zbog razlike u gustoćama vode i vodene pare. Silazne cijevi
upravo zbog toga nisu grijane tako da se lakše uspostavi cirkulacija. Temelji hidrodinamike,
toplija voda će strujati prema gore dok će se hladna voda kretati prema dolje. Kada ne
možemo osigurati uslove za prirodnu cirkulaciju koristimo različite pumpe kako bismo
osigurali nesmetanu cirkulaciju.

Takvi generatori se nazivaju La Mont generatori pare. Posebni generatori pare iz

ove skupine su protočni generatori pare s prisilnom cirkulacijom. Ovakvi generatori grade
se za najveća postrojenja sa najvećim protocima, nadkritičnim pritiscima i nad kritičnim
temperaturama. Ovakvi generatori mogu proizvoditi oko 2500 t/h pare, temperature od oko
600 ˚C. Ovakav generator možemo zamisliti kao cijev u kojoj se voda zagrijeva, isparava te
ta vodena para pregrijava.

Veliki nedostatak kod protočnih generatora pare je nemogućnost rada pri malim
opterećenjima jer se javlja mogućnost pregaranja cijevi. Postoje postupci i dijelovi, koji se
ugraĎuju u generator pare kako bismo osigurali veću iskoristivost i povećanje snage, a to
su pregrijač pare, meĎupregrijači, ekonomajzerske površine, zagrijači zraka, kondenzator,
rashladni toranj i itd.

17
 4.5.1 Pregrijač pare

Kako bismo povećali stepen iskoristivosti čitavog procesa koristimo pregrijač pare. To ima
uticaj i na samu tehnologiju izrade s obzirom da para nema kapljica vode u sebi pa je
manje korozivna i erozivna. Kod današnjih termoelektrana pregrijana para je imperativ
zbog strogo odreĎenih zahtjeva za parametre pare na ulazu u turbinu. Prelaz topline može
biti konventivan ili putem zračenja. U praksi se uvijek koristi mješavina ova dva navedena.

4.5.2 MeĎupregrijač

Kod ugradnje meĎupregrijača moramo imati na raspolaganju i turbinu podijeljenu na

visokotlačni i niskotlačni dio. Para ekspandira u visokotlačnom dijelu turbine do pritiska
meĎupregrijanja te se nakon toga vraća u generator pare. U generatoru pare se još
jednom zagrijava, najčešće ponovno na temperaturu svježe pare, te se odvodi u
niskotlačni dio turbine. Tu para ponovno ekspandira stvarajući koristan rad. Kao i kod
pregrijača, kod ugradnje meĎupregrijača povećava se ukupan stupanj iskoristivosti
postrojenja. Smanjujemo vlažnost pare što je izuzetno bitno za dugovječnost turbine.
Smanjujemo veličinu kondenzatora, gorionika i samog generatora pare. Negativna strana
je povećanje cijene turbine, ali i povećanje ukupnih investicijskih troškova.

4.5.3 Ekonomajzerske površine

Ekonomajzerske površine smještaju se u stražnji dio generatora pare tako da se

iskorištava dio topline koja bi se inače ispustila u okoliš. Time ujedno i smanjujemo
temperaturu dimnih plinova. Na ekonomajzerskim površinama zagrijavamo napojnu vodu i
zrak. U zagrijačima napojne vode se voda u pravilu zagrijava ispod temperature zasićenja
jer u suprotnom nastaje vodena para što može izazvati oštećenja u obliku kavitacije. Za
svoj rad zagrijači vode troše relativno malo energije te zauzimaju malo prostora. Ukoliko
imamo zagrijače vode brže ćemo pustiti generator pare u pogon te ćemo smanjiti
opterećenje ogrjevnih površina.

4.5.4 Zagrijači zraka

Posljednji u generatoru pare su zagrijači zraka koji su ujedno smješteni iza zagrijača
napojne vode. Pošto rade na manjim pritiscima, za razliku od zagrijača vode, manji su
svojom konstrukcijom. Zrak zagrijavamo zbog podizanja stepena iskoristivosti, sušenja
goriva i poboljšanja izgaranja. Preko 70% svih zagrijača zraka su rotacioni zagrijači
sastavljani od limenih saća koje se griju dimnim plinovima a hlade zrakom.

18
 4.5.5 Rashladni tornjevi

U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput struktura, koji
oslobaĎaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju se
rashladni tornjevi . Rafinerije petroleja, petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja
koriste ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u
smjeru prema dolje i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima.
Inducirani ili tlačni rashladni tornjevi su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s
materijalima koji pojačavaju dodirivanje zraka koji struji u vis i vodu koja teče prema dolje.
U pustinjskim područjima rashladni toranj mogao bi biti neizbježan od kada će trošak
ureĎivanja vode za hladno isparavanje biti zabranjen. Ovi imaju nižu efikasnost i višu
energetsku potrošnju u ventilatorima od mokrih i isparavajućih rashladnih tornjeva. Tvrtke
za elektriku preferiraju upotrebljavanje rashladne vode iz oceana, rijeka, jezera, rashladnih
umjetnih jezera u zamjenu za rashladni toranj, na području gdje je ekonomičnije i
ambijentalno moguće. Ovaj tip rashlaĎivanja može sačuvati trošak rashladnog tornja i
može imati nižu energetsku cijenu za pumpanje rashladne vode kroz izmjenjivač topline
postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina može uzrokovati da temperatura vode primjetno
poraste. Pogonska postrojenja koja upotrebljavaju prirodne sastojke vode za
rashlaĎivanje, moraju biti konstruirana da preduhitre ulazak organizama u rashladni krug,
inače će se stvoriti organizmi koji se prilagoĎavaju toplijim vodenim postrojenjima i utječu
tako da nanesu štetu ako se postrojenje ugasi za hladna vremena.

19
5. SNAGA BLOKA

Snaga termoenergetskog bloka (slika 14) obično raste kao bismo smanjili specifične
investicijske troškove (Eur/kW). Investicija ipak predstavlja važnu stavku u cijeni električne
energije. Kroz zadnjih 40-tak godina proizvodnja pare je ocrtavala veličinu i snagu
postrojenja. 1960-ih imali smo oko 500 t/h te 1980-ih preko 2000 t/h. Ovakav razvoj
omogućen je razvojem tehnologije i materijala. U SAD-u smo imali i probne generatore koji
su mogli proizvoditi i 4500 t/h pare, no pokazali su se relativno nestabilni pa su se
parametri pare vratili na niže vrijednosti. Za više od 2500t/h pare specifični investicijski
troškovi dolaze u zasićenje. Upravo zbog toga snage većine termoenergetskih blokova se
kreću od oko 500 do 800 MW.

Slika 14 – Blok termoelektrane

20
6. PARAMETRI PARE

Specifična potrošnja energije u MJ/kWh opisuje ekonomičnost termoenergetskog

bloka, što je zapravo recipročna vrijednost stepena iskoristivost. Potrošnja energije bitno
ovisi o parametrima pare: pritisku i temperaturi (Dijagram 1). Današnje temperature svježe
pare kreću se oko 540 °C na pritiscima od oko 190 bara. Danas imamo i elektrane koje
mogu raditi s nadkritičkim pritiscima od 250-260 bara i temperaturama od oko 600 °C.

Dijagram 1 – Temperatura entropija za paru

21
7. PRINCIP RADA TERMOELEKTRANE

Dobivanje električne energije u termoelektranama odvija se pretvaranjem energije fosilnih

goriva, kao što su ugljen, plin i nafta, u električnu energiju (slika 15).

Pri izgaranju goriva u kotlu nastaje toplina koja pretvara vodu u paru. Para se odvodi na
turbinu, ona pokreće generator, koji pretvara mehaničku energiju u električnu.

Iz turbine para putuje u kondenzator, gdje se pretvara u tekućinu i vraća se u kotao.

Kondenzator se hladi rashladnim tornjevima ili protočno, vodom iz rijeke.

Ugljen Plin Nuklearna

Prednosti: Prednosti: Prednosti:

- Snabdjevanje
gorivom
- Stabilna i konkuretna
cijena goriva
- Razvoj CLean Cool
tehnologija (η>45%)
- Jedinične snage 400
– 1000 MW
- Mogučnost korištenja
šljake i pepela u
cementnoj industriji
- Životni vijek (35+15
godina)
- Ekološka prihvatljivost
- Tehnologija u razvoju
- Investicijska ulaganja
- Rok izgradnje
- Stepen iskorištenja
goriva do 60%
- Relativno brz povrat
uloženih sredstava
- Konkurentna, stabilna
i predvidljiva cijena
električne energije
- Nema emisije CO2
- Smanjenje ovisnosti o
uvozu energenata
(skladištenje goriva)
- Pozitivan uticaj na
zapošljavanje i
ekonomiju
- Razvoj naprednih
tehnologija

Nedostaci: Nedostaci: Nedostaci:

- Investicijski troškovi
- Relativno velike
emisije CO2
- Skladištenje goriva
- Rizik snabdjevanja - Investicijski troškovi
gorivom - Dugoročno odlaganje
- Cijene plina u radioaktivnog otpada
budućnosti - Neproliferacija
- Životni vijek - Mogući problemi s
- Fleksibilnost pogona dekomisijom
- Back-up goriva

Slika 15 – Upoređivanje tehnologija različitih energenata

22
I na kraju svaka termoelektrana ima svoj stepen iskorištenja pri čemu se računaju gubici u
procesu što je i pokazano na dijagramu 2:

Dijagram 2 – Gubici u termoelektranama

23
8. UTICAJ TERMOELEKTRANA NA OKOLIŠ

Danas je sve manje termoelektrana budući da su veliki onečišćivači prirode. Kod

termoelektrana dva su osnovna učinka koji utiču na onečišćenje okoliša. Prvi i osnovni je
učinak koji nastaje zbog izgaranja fosilnih goriva. Drugi i manje bitni jest toplinsko
onečišćenje rijeka ili jezera. Mi ćemo se o ovom poglavlju baviti samo ovim prvim, odnosno
onečišćenjem zbog izgaranja fosilnog goriva. Izgaranje je proces u kojem se hemijska
energija sadržana u gorivu transformira u unutrašnju energiju koja se opet dalje iskorištava
u raznim procesima. Kod izgaranja u atmosferu se ispuštaju plinovi kao što su CO, voda,
NOx, različiti ugljikovodici,... Od svih navedenih ugljik dioksid i voda nisu direktno otrovni za
ljude. No oni izravno utiču svojom koncentracijom na zagrijavanje atmosfere (apsorpcija
toplinskog zračenja u atmosferi). Vrsta i sastav plinova nastalih uslijed izgaranja zavisi o
sastavu goriva koje izgara u procesu.
Elementi koji čine većinu fosilnih goriva su ugljik, vodik i sumpor. Ugljik može
izgarati potpuno i djelimično. U potpunom izgaranju imamo CO 2 kao produkt dok kod
djelimičnog izgaranja kao produkt imamo CO. Upravo zbog toga veći udio CO imamo u
termoelektranama na ugljen jer je teže osigurati kvalitetno miješanje goriva i zraka.
Izgaranjem vodika dobivamo vodu, a izgaranjem sumpora SO 2. Kod izgaranja težimo što
potpunijem izgaranju. Da bismo to ostvarili cilj je imati što bolje miješanje zraka i goriva.
Naravno da je to najjednostavnije ostvariti kod plinskih goriva, a najteže kod krutog. Za
izgaranje potrebno je osigurati minimalnu količinu zraka. O količini sumpora u produktima
izgaranja najviše zavisi udio sumpora u samom gorivu.
Dakle težimo ugljenu i nafti sa što manje sumpora.
Kod dušika i njegovih oksida gorivo ne utiče toliko na produkciju NO x-a. Isto tako
treba spomenuti i izuzetno veliku količinu pepela kojeg jedna prosječna termoelektrana
izbaci u okoliš. U svrhu zaštite okoliša u posljednjih desetak godina donijelo se mnoštvo
zakona i odredaba koje bi trebale pridonijeti smanjenju zagaĎenja okoliša iz
termoelektrana. Jedan od glavnih parametara je kontrola i smanjenje sumpornih oksida.
Postupak odsumporavanja može se vršiti tako da se odvaja već iz goriva ili iz produkata
izgaranja. Veći efekt se postiže ukoliko sumporove okside uklanjamo iz produkata
izgaranja. Ovakvi postupci zahtijevaju dodatna ulaganja koja poskupljuju i krajnju cijenu
električne energije. Dušikove spojeve je najjednostavnije reducirati stepenovanim
izgaranjem. Na taj način možemo smanjiti emisiju dušičnih oksida za oko 50%.
Protokolom iz Kyota termoelektrane bi se do kraja 2020. trebale izbaciti iz upotrebe.

24
9. POTREBA ZA NOVIM IZVORIMA ENERGIJE
Dijagram 3 pokazuje na stalni porast potrošnje el. energije. Postavlja se pitanje da li
treba graditi nove elektrane ili nekim drugim zahvatima riješiti ovaj problem?

Dijagram 3 – Potrošnja električne energije

Kako je gradnja novih termoelektrana ali i drugih elektrana jako skup pothvat pitanje
porasta potrošnje el. energije pokušava se riješiti na druge načine i to:

1. Bolje korištenje postojeće instalirane snage elektroenergetskog sistema

2. Smanjenje gubitaka u prijenosu električne energije
3. Supstitucija gradnje novih elektrana uvozom električne energije

25
10. PRORAČUN ZA TERMOELEKTRANU

Usvojiti tehnološku šemu (šemu termoelektrane) I izvršiti toplotni proračun

šeme, kondenzacione termoelektrane čiji su parametri:

mp=200 t/h – produkcija pare iz kotla p=

120 bar – pritisak ispred turbine p1= 30

bar – pritisak prvog oduzimanja p2= 10

bar – pritisak drugog oduzimanja t= 550

º C – temperature ispred turbine pk=

0,03 bar – pritisak u kondenzatoru
Izvršiti izbor i opis opreme za usvojenu tehnološku šemu termoelektrane

Slika 16 – Usvojena šema termoelektrane

26
 Usvojena šema termoelektrane prikazana na Slici 16. a prema unaprijed
datim parametrima sastoji se od:

1. Turbine
2. Generatora električne enrgije
3. Kondenzatora
4. Kondenzacione pumpe
5. Zagrijača I
6. Zagrijača II
7. Niskotlačne pumpe
8. Kotla
9. Pregrijača pare

Prema usvojenoj šemi termoelektrane izvršen je proračun koji je u proračunatim veličinama

upisan na odgovarajućim mjestima u šemi i na slici 16.

Dijagram koji pokazuje T/ s odnos i prikaz veličina u pjedinim karakterističnim

tačkama prikazane šeme, prikazan je na sljedećem dijagramu

Dijagram 4– dijagram odnosa T/s za prikazanu šemu termolektrane

27
 Izvršen je sljedeći proračun energetskog bilansa ZAGRIJAČA I prikazan na slici
17.

Slika 17– Bilans zagrijača I

Prema prikazanoj slici 17. i odnosu dovedene i odvedne količine toplote , a

za prikazanu formu koja slijedi iz tog proracuna vrijedi sljedeće:

Za pritisak p= 120 bar i t= 550 ºC na ulazu u turbine iz tablica za pregrijanu paru se došlo:

Za t1=540ºC i1= 3452 [kJ7kg] a za t2=560ºC i2=3480[kJ/kg] ; temperatura na na ulazu u

turbinu je prema datim paramertima t= 550ºC pa je proračunom dobivena entalpija za tu
vrijednost temperature i= 3480 [kJ/kg]

MeĎutim uvidom u Mollijerov dijgram da podatke temperature i pritiska na ulazu u

turbinu dolazimo do tačnijeg odreĎenja entalpije koja iznosi i= 3474[kJ/kg] čija je
vrijednost dalje korištena u proračunu.
Uvidom u Mollijerov dijagram prikazane utvrĎene su i sljedeće vrijednosti potrebne
za proračun energetskog bilansa zagrijača I .
28
p1=30 bar => t1= 320ºC => h2=3038 [kJ/kg]

p2=10 bar => t2= 180º C => h3=2778[kJ/kg]

pk=0,03 bar => i'= 101,04 (h4t) iz tablica a iz Mollijerovog dijagrama t=24,097ºC i
h4=2540[kJ/kg]

p1= 30 bar iz tablica dobijamo i'= 1008,3[kJ/kg] (h2t)

p2=10 bar iz tablica dobijamo i'=762,7[kJ/kg] (h3t)

pošto imamo:

uvrštavajući utvrĎene vrijednosti dobijemo:

762,7(1-m1)+3038m1=1008,3m

2275,3m1=1008,3m-762,7m

m1=0,108m

m1=21,6 t/h

masa pare koja se na prvom oduzimanju odvaja na prvi zagrijač iznosi 21,6 t/h što
je podatak koji je upisan u usvojenu šemu termoelektrane.

29
Na sljedećoj slici 18. je prikazan energetski bilans zagrijača II i sa odgovarajućim
proračunom:

Slika 18– Bilans zagrijača II

Prema utvrĎenom odnosu dovedene i odvedene količine toplote uslijedila je formula po

kojoj je izvršen proračun energetskog bilansa zagrijača II koji je dobio sljedeći oblik za gore
utvrĎene vrijednosti do kojih se došlo uvidom u tablice i u Mollijerov dijagram:

101,04 m-10,91m-101,04m2++2778m2=762.7m-82,37m

90,13m+2676,96m2=680,33m

2676,96m2=680,33m-90,13m

m2=0,22m

m2=44 t/h

masa pare koja se na drugom oduzimanju odvaja na drugi zagrijač iznosi 44 t/h što
je podatak koji je upisan u usvojenu šemu termoelektrane.

30
Rad na turbine je dobijen iz sljedećeg izraza:

LTUR=(h1-h4)-m1 /m(h2-h4)-m2/m(h3-h4)

LTUR=(3474-2540)-0,108m/m(3038-2540)-0,22m/m(2778-2540)

LTUR=934-o,108*498-0,22*238

LTUR=934-53,78-52,36

LTUR=827,86 kJ

Dakle , dobijamo da je izvršeni rad na turbini je 827,86 kJ

VT turbina :

- Pritisak svježe pare na ulazu u VT turbinu je p=120 bar

- Temperatura na ulazu u VT turbinu je t=550ºC

- Pritisak na izlazu iz VT turbinu je p=20 bar

- Temperatura na izlazu iz VT turbine je t= 260ºC

(vrijednost dobijena iz Mollijerovog dijagrama za pritisak od 20 bar)

- Broj akcionih kola N=5

- Broj reakcionih kola N=13

- Pad po jednom radnom kolu turbine je 20 bar

Prema utvrĎenim podacima za izabranu opremu koja bi se koristila za ovakve podatke

radi se o akciono-reakcionoj turbi sa usvojenim stepenom iskorištenja ɳ=0,9

Dovedena količina toplote:

qDOV= h1-h2t

qDOV=3474-1008,3

qDOV=2465 [kJ/kg]

stepen iskorištenja procesa:

ɳtreg= LTUR/ qDOV => ɳtreg=827,86/2465,7= 0,335 => 33,5%

31
u slučaju da nema regerativnog zagrijavanja:

ɳt=(h1-h4)/(h1-h4t)= (3474-2540)/3474-101,4)=934/3372,6 => ɳt=0,276

Specifična potrošnja pare u turbine je:

m= 3600 / LTUR *ɳ=3600/827,86*0,9= 3,91 [kg/kWh]

32
11. ZAKLJUČAK

Termoelktrane imaju veliku ulogu u proizvodnji električne energije. Kao takve koriste
različite sagorive energente, u cilju proizvodnje električne energije. Obzirom na
zastupljenost odreĎenog energenta shodno tome se i prave različite termoelektrane. Kod
nas u Tuzli kao sagorivi energenti se koristi ugalj iz rudnika, jer je Tuzla kao grad
poznata po rudnicima (rudarsko mjesto).

Do sada su se najviše koristile plinske termoelektrane, parne termoelektrane,

hidroelektrane itd. Razvojem tehnolgije i svijesti kod ljudi i ove termoelektrane danas
proizvode električnu energiju sa malim stepenom zagaĎivanja okoline u odnosu na prije.

Danas su sve više razmišljanja o izvedbi solarnih elektrana, vjetrenjačama, primjena

obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije. U Kalesiji postoji
solarna elektrana koju je čovjek izgradio za svoje potrebe.

Termoelektrane se sastoje od različitih postrojenja, gdje svaki dio ima svoju ulogu, a to su
najčešče, pumpe, turbine, kondenzator, spremnik/kotao, generator pare, generator
električne energije itd.

Tokom rada termoelktrana stepen iskorištenja je od 28 - 30%, što je malo u odnosu na ono
koliko se uloži.

Termoelktrane su imale dosta uticaja na zagaĎenje okoline u prijašnjim vremenima, a ali

danas su omogučile pripajanje stanovnika na centralno grijanje putem parovoda (para
koja se koristi od termoelktrane) te su omogučile ukidanje manjih ložišnih stanica I samim
time zagaĎenje okoline je dosta smanjeno.

33
LITERATURA

[1.] Termodinamika i termotehnika; Muhamed Bijedić, Sead Delalić, Tuzla 2003

[2.] Parni kotlovi, Sveska 1, Feoriske osnove, V.Đurić, Beograd 1969

[3.] Riješeni zadaci sa izvodima iz teorije, D.Voronjec, R.ĐorĎević,

B.Vasiljević, D.Kozić,V.Bekalac; Mašinski fakultet Beograd 1985.

[4.] Priručnik za termodinamiku u jedinicama SI; ĐorĎe Kozić, Bogosav

Vasiljević, Vladimir Bekavac; Mašinski fakultet Beograd 2008.

[5.] www.nek.si/hr/elektricna_energija/izvori/termoelektrane/

[6.] rgn.hr/~dkuhinek/nids.../08%20Termoelektrana%20toplana.ppt

[7.] www.slideshare.net/tanjastarcevic/uticaj-termoelektrane

[8.] www.ham.hr/index.php?option=com

[9.] 1745-Energetika-Elektrane-SRB-16str... - Srbija

[10.] www.vtsnis.edu.rs/.../Energije%20i%20okolina%20-.

[11.] gn.hr/~dkuhinek/nids.../08%20Termoelektrana%20toplana.ppt

[12.] http://hr.wikipedia.org/wiki/Termoelektri%C4%8Dne_centrale

[13.] http://www.hatz.hr/hrv/glasnik/Raspravom%20do%20razumijevanja%201.htm

[14.] http://apold.hr/projekt/termoelektrane.htm

[15.] Mollierov dijagram

34