UNIVERZITET U TUZLI – MAŠINSKI FAKULTET

TEHNIČKE MJERE UŠTEDE ENERGIJE

Seminarski rad

Predmet: Energetski procesi

Ime i prezime: Anesa Hidić, Amina Tabaković
Broj indeksa: III-1/18, III-6/18
Odsjek: Mehatronika
Predmetni nastavnik: Dr.sc. Izudin Delić, docent

Tuzla, maj 2021. god.

Sažetak

Savremeni način života nam sve više nameće potrebu da imamo racionalan pristup u korišćenju
svih resursa. Električna energija nije izuzetak od tog principa. Sam koncept održivog razvoja je
baziran dobrim dijelom upravo na ovoj ideji.
Svjedoci smo da dolazi do povećanja potrošnje električne energije. Trend rasta potrošnje javlja
se u cijelom svijetu. Razvojem tehnologije dolazi do pojave novih uređaja koji se koriste u
domaćinstvima ili u industriji. Najrasprostranjeniji način uštede električne energije je racionalna
potrošnja. Drugim riječima, samo treba da sprovedemo u djelo ideju o tome da trošimo samo
onoliko koliko nam treba.
U ovom seminarskom radu na temu: ,,Tehničke mjere uštede energije“, ćemo se upoznati sa
uređajima koji se koriste za uštedu energije i načinima njihovog rada.

Ključne riječi: Električna energija, ušteda energije, uređaji za uštedu energije...

2
Sadržaj

Sadržaj ............................................................................................................................ 3

Popis slika ....................................................................................................................... 5

Popis tabela ..................................................................................................................... 6

1.Uvod ............................................................................................................................ 7

2. Energetska efikasnost ................................................................................................ 8

3. Rekuperator zraka / rekuperacija .............................................................................. 10

3.2. Sistemi ventilacije sa rekuperacijom topline .................................................... 11

3.3. Dijelovi rekuperatora ......................................................................................... 13

3.4. Izmjenjivači topline u sistemima za rekuperaciju zraka .................................... 14

3.4.1. Pločasti izmjenjivač topline ............................................................................ 15

3.4.2. Rotirajući izmjenjivač topline ........................................................................ 16

4. Ekonomajzeri ............................................................................................................ 17

4.1. Ekonomajzeri sa indirektnim kontaktom ........................................................... 20

4.2. Ekonomajzeri sa direktnim kontaktom .............................................................. 21

5. Toplotne pumpe ........................................................................................................ 22

5.1. Sastavni dijelovi toplotne pumpe za grijanje ..................................................... 23

5.3. Podjela toplotnih pumpi s obzirom na izvor toplote.......................................... 25

6. Kondenzacijski kotao (bojler) .................................................................................. 28

6.1. Princip rada ........................................................................................................ 29

7. LED sijalice .............................................................................................................. 30

7.1. Prednosti LED rasvjete ...................................................................................... 32

8. Dodatni načini uštede energije ................................................................................. 33

3
 8.1. Izolacija ............................................................................................................. 33

8.2. Termostatski ventili ........................................................................................... 33

9. Metodologija za izračun ušteda energije u krajnjoj potrošnji................................... 36

9.1. Metodologija za izračun ušteda energije u krajnjoj potrošnji primjenom metode

„odozdo prema gore“ ............................................................................................................ 36

9.2 Specifična godišnja potrebna toplotna energija za grijanje zgrade .................... 39

9.3. Stepen efikasnosti sistema grijanja .................................................................... 40

9.4. Smanjenje emisije CO2 ..................................................................................... 41

Zaključak ...................................................................................................................... 43

Literatura ...................................................................................................................... 44

4
 Popis slika

Slika 1. Energetski certifikat stambene zgrade (Licencirane fotografije / Autor: Ministarstvo

graditeljstva i prostornog uređenja) ............................................................................................ 9
Slika 2. Pojednostavljen princip rada rekuperatora (Menerga, 2020.) ..................................... 11
Slika 3. Sistem ventilacije sa rekuperatorom (Repozitorij ETFOS HR, 2018.) ....................... 12
Slika 4. Dijelovi rekuperatora (Repozitorij ETFOS HR, 2018.) .............................................. 14
Slika 5. Jezgro izmjenjivača sa križnim i protustrujnim tokom (Repozitorij ETFOS HR, 2018.)
.................................................................................................................................................. 15
Slika 6. Princip rada (Repozitorij ETFOS HR, 2018.) ............................................................. 16
Slika 7. Princip rada i izgled rotirajućeg izmjenjivača topline (Repozitorij ETFOS HR, 2018.)
.................................................................................................................................................. 17
Slika 8. Izgled ekonomajzera (hr.puntomarinero,2018.) .......................................................... 18
Slika 9. Način rada ekonomajzera (Eec.co.rs, 2019.) ............................................................... 19
Slika 10. Ekonomajzer sa indirektnim kontaktom (Senerges.rs, 2019.) ................................. 20
Slika 11. Ekonomajzer sa direktnim kontaktom sa paketnom mrežicom i eksternim
izmjenjivačem toplote (Senerges.rs, 2019.).............................................................................. 21
Slika 12. Princip rada toplotne pumpe (Solar.ba, 2011.).......................................................... 22
Slika 13. Sastavni dijelovi toplotne pumpe (Solar.ba, 2011.) .................................................. 24
Slika 14. Dvije Arhimedove spirale (Solar.ba, 2011.).............................................................. 24
Slika 15. Toplotna pumpa voda-voda (Solar.ba, 2011.) ........................................................... 25
Slika 16. Načini izvođenja zemljanih kolektorskih polja (Solar.ba, 2011.) ............................. 26
Slika 17. Način izvođenja toplotne pumpe voda-voda (Solar.ba, 2011.) ................................. 26
Slika 18. Način izvođenja toplotne pumpe vazduh-vazduh (Solar.ba, 2011.).......................... 27
Slika 19. Vanjski izgled kondenzacionog kotla (Viessmann, 2018.) ....................................... 28
Slika 20. Unutrašnji izgled kondezacijskog kotla (Viessmann, 2018.) .................................... 29
Slika 21. Žarulja sa žarnom niti (Herbandedi.org, 2010) ......................................................... 30
Slika 22. CFL žarulja (Electro Line Lupo, 2019.) .................................................................... 31
Slika 23. LED žarulja (Genelec doo, 2021.) ............................................................................ 31

5
 Popis tabela

Tabela 1. Referentne vrijednosti za specifičnu godišnju potrebnu toplotnu energiju za grijanje

zgrade prije implementacije mjere EE, prema zahtjevima propisa važećih u određenom
razdoblju ................................................................................................................................... 39
Tabela 2. Referentne vrijednosti za specifičnu godišnju toplotnu energiju za grijanje zgrade
nakon implementacije mjere EE prema zahtjevima trenutno važećih propisa ......................... 39
Tabela 3. Efikasnosti pojedinih dijelova sistema grijanja ....................................................... 40
Tabela 4. Referentne vrijednosti za efikasnost sistema grijanja prije i poslije implementacije
mjere EE ................................................................................................................................... 41
Tabela 5. Faktori emisije CO2 za različite tipove i kombinacije tipova goriva za grijanje .... 42

6
 1.Uvod

Potrošnja energije svakim je danom sve veća zbog stalnog povećanja broja ljudi na zemlji i time
njihovih aktivnosti: gradnje stambenih i nestambenih zgrada opremljenih sve brojnijim
uređajima koji sve više troše energiju (grijanje, hlađenje i kućna tehnika), proizvodnje i
stavljanja u pogon sve većeg broja prometnih vozila, razvoja proizvodnje u industriji i dr.
Pretvorbe energija iz jedne u drugu nije moguće potpuno izvesti, pa se javlja tzv. otpadna
toplina.Otpadna toplina se najčešće rasipa u atmosferu, ili velike toplinske spremnike kao što
su rijeke, jezera ili čak oceani. Sagorijevanje goriva uzrukuje emisiju stakleničkih plinova te
doprinosi globalnom zatopljenju.. Zbog toga, pri planiranju svake nove vrste iskorištavanja
energije valja poduzimati mjere o obimu potrošnje, a osobito uštedi neobnovljivih izvora
energije. U tu su svrhu ušteda i racionalna potrošnja energije nužni postupci za očuvanje rezervi
osobito neobnovljivih izvora energije. Stoga se mora provoditi ušteda i racionalna potrošnja
energije uvijek i na svakome mjestu. Uvođenjem mjera energetske efikasnosti u zgrade i
objekte, ljudi smanjuju nepotrebno rasipanje i prekomjernu potrošnju energije. Time korisnici
zgrada ili objekata ostvaruju direktne finansijske uštede. Osim uštede energije, mjere energetske
efikasnosti će poboljšati životni standard ljudi koji žive ili rade u zgradi ili objektu. Pored toga,
mjere energetske efikasnosti smanjuju emisije stakleničkih gasova, uključujući i CO2.
S obzirom na smanjenje potrebe za primarnom energijom, energetska efikasnost se može gledati
kao novi izvor energije. U nastavku ćemo objasniti razliku između energetske efikasnosti i
uštede energije, zatim ćemo spomenuti neke od uređaja za uštedu energije i principe njihovog
rada.

7
 2. Energetska efikasnost

Energetska efikasnost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno
moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu sačuvane.
Pojednostavljeno, energetska efikasnost znači upotrijebiti manju količinu energije (energenata)
za obavljanje istog posla (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda,
pogon vozila, i dr.).
Važno je istaknuti da se energetska efikasnost nikako ne smije promatrati kao štednja energija.
Naime, štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita upotreba energije
nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Nadalje, poboljšanje efikasnosti potrošnje energije
ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja. Štoviše, svaka tehnologija i tehnička
oprema, bez obzira koliko efikasna bila, gubi to svoje svojstvo ako ne postoje obrazovani ljudi
koji će se njome znati služiti na najučinkovitiji mogući način. Prema tome, može se reći da je
energetska efikasnost prvenstveno stvar svijesti ljudi i njihovoj volji za promjenom ustaljenih
navika prema energetski efikasnijim rješenjima, negoli je to stvar složenih tehničkih rješenja.

2.1. Energetski certifikat

Energetski certifikat je svojevrsna osobna iskaznica građevine u kojoj se na pregledan način

predočavaju energetska svojstva zgrade, stanje i efikasnost energetskog sistema te kvaliteta i
svojstva elemenata toplinske izolacije (grijanje, stolarija, kvaliteta zidova i sl).
U dokumentu je precizno izraženo koliko energije vaša nekretnina troši, koliko energije
nepotrebno gubi te kojem energetskom razredu pripada.
Izrađuje se u postupku energetskog pregleda koji obuhvaća prikupljanje i obradu podataka o
stanju objekta, potrošnji energije i visini režija.
Energetski certifikat sadrži i prijedlog mjera koje možete poduzeti da vam objekt uđe u viši
energetski razred s procjenom uštede energije i vremenskim rokom u kojem će vam se te mjere
isplatiti.
Energetski razred pokazuje godišnju potrošnju energije po jedinici površine – kvadratnom
metru (kWh/m2). Građevine se razvrstavaju u osam energetskih razreda (od A+ do G) pri čemu

8
najviši razred (A+) označava zgrade koje troše manje od 15 kWh/m2, a naviši zgrade koje troše
više od 250 kW/m2.

Slika 1. Energetski certifikat stambene zgrade (Licencirane fotografije / Autor:

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja)

U razred A+ ulaze energetski najučinkovitije građevine, tzv. pasivne kuće. To su objekti koji
gotovo da i ne troše energiju, a karakteriziraju ih odlična izolacijska svojstva, korištenje sustava
povrata topline i obnovljivih izvora energije.

U razredu A su niskoenergetski objekti koji imaju vrlo dobru izolaciju, višestruko izolirane
zidove, trostruku PVC stolariju i koriste obnovljive izvore energije.

U razred B svrstavaju se odlično izolirani objekti, dobro zaštićeni susjednim zgradama. U razred
C ulaze dobro izolirani objekti i noviji stanovi, a u razred D kuće izolirane sa svih strana, s PVC
stolarijom, dobro izolirani stanovi na rubovima zgrada ili loše izolirani stanovi okruženi drugim
stanovima.

9
Razred E pokriva kuće s minimalnom izolacijom i povoljnom stolarijom, aluminijskom ili
drvenom ili stanove u starijim zgradama s lošom stolarijom i na nepovoljnom mjestu u zgradi.

U razredima F i G su starije kuće bez izolacije ili kuće bez fasada te loše izolirani stanovi na
rubnim mjestima zgrade.

U nastavku ovog rada, opisati ćemo nekoliko vrsta uređaja za uštedu energije i načine njihovog
rada.

3. Rekuperator zraka / rekuperacija

Svako kućanstvo nastoji održati postojeću toplinu unutar prostorija ili zgrada u zimsko doba, pa
se izbjegava dugotrajno i nepotrebno držanje otvorenih vrata i prozora, s druge strane, ljeti ne
otvarajući prozore, nastoji se uštediti na klimatiziranju i ostaviti nepoželjnu toplinu van
zgrade.Rješenje je u sistemu ventilacije sa povratom topline,tj. s rekuperacijom topline.
Rekuperacija je proces povrata topline u zgradu. Rekuperacija se događa u rekuperatoru
klimatizacijskog uređaja. U njemu se energija zagušljivog zraka u prostoru prenosi na svježi
vanjski zrak, a da se pritom zrak ne pomiješa. U prostor tako ulazi svjež zrak na koji se prenijela
energija otpadnog zraka. Iz zgrade se uklanja zagušljiv zrak kojem je oduzeta toplinska energija.
Rekuperacija smanjuje potrebu za dogrijavanjem/hlađenjem te time znatno smanjuje troškove
rada.
Rekuperator je sastavni dio klima komore sastavljen od paralelno postavljenih ploča od umjetne
mase putem kojih se prenosi toplina s toplijeg na hladniji medij; protoci medija (zraka, vode ili
ostalih) mogu biti istostrujni, protustrujni ili pod uglom od 90 stepeni (križni) i međusobno se
ne miješaju; rekuperator može biti jedno-, dvo- ili trostepeni, što znači da uređaj ima jednu,
dvije ili tri rekuperacijske jedinice.

10
Rekuperator, odnosno preciznije rekuperacijsku masu moguće je prikazati kockama, s time da
ljeti:

 hladan i onečišćen zrak po jednom odvojenom sloju izlazi iz zgrade,

 a po drugom odvojenom sloju topao i svjež zrak ulazi u zgradu.

Slika 2. Pojednostavljen princip rada rekuperatora (Menerga, 2020.)

Zrak „prebaci“ svoju energiju na rekuperacijsku masu koja se sastoji od velikog broja takvih
slojeva. Iz te mase energija se zatim prenosi. Rekuperacijska masa sastoji se od iznimno
provodnog i postojanog materijala: polipropilena.

3.2. Sistemi ventilacije sa rekuperacijom topline

Uz pomoć uređaja za ventilaciju rekuperatorom otvaranje prozora postaje suvišno. Naime,

procesom rekuperacije možemo osigurati svjež zrak u prostoru i pritom dobiti gotovo svu
rashladnu energiju natrag (odnosno gubimo samo minimalnu količinu energije).
U principu, sistemi s rekuperacijom topline su poput „noseva“ na zgradi: sastoje se od dvije
cijevi za ventilaciju, ulazna i izlazna grana jedna pored druge, koje provode zrak između
unutrašnjosti i van zgrade. Dok jedna cijev dovodi hladni, svježi zrak unutra, druga izbacuje
ustajali, vlažni zrak. Centralna jedinica ovakvog sistema je izmjenjivač topline, uređaj koji
omogućuje da izlazni zrak preda većinu svoje topline zraku koji ulazi, bez da se dvije struje

11
zraka mješaju.

Slika 3. Sistem ventilacije sa rekuperatorom (Repozitorij ETFOS HR, 2018.)

Sistemi za rekuperaciju toplote mogu se podijeliti prema oblastima korištenja na sljedeće:

 sistemi za zgrade iz oblasti ugodnosti (ustanove, škole, bolnice, hoteli, robne kuće,
stambene zgrade i sl.),

 sistemi za industrijske zgrade (proizvodne sale i radionice u raznim industrijskim

granama, npr. u automobilskoj elektronskoj, farmaceutskoj industriji i sl.) i

 sistemi procesne tehnike ( sistemi za lakiranje, sušenje, odsisavanje i sl.)

Rekuperacija topline u ovom radu, odnosi se na oblast ugodnosti u kućama i stambenim

zgradama.

12
Kod sistema sa povratom topline zrak-zrak (postoji i sistem zrak-tekućina), postoje dva načina
za povrat energije:

 „Erv“ (Energy recovery ventilation)- povrat osjetne (temperatura) i latentne (vlaga) topline;
 „Hrv“ (Heat recovery ventilation) – povrat samo osjetne topline, odnosno, bez prijenosa vlage.

3.3. Dijelovi rekuperatora

Rekuperator se sastoji od sljedećih elemenata:

1. Hermetički izolirano kućište,
2. Regulacija,
3. Ventilatori,
4. Izmjenjivač topline,
5. Ploča za skupljanje vlage,
6. Vanjske rešetke za usis i odsis zraka,
7. Filteri (G4),
8. Filteri (F7)
9. Otvor za filtere.
Ostale bitne komponente sistema za rekuperaciju su još i kanali za zrak, distributeri, upravljačka
jedinica, prigušivač buke.

13
 Slika 4. Dijelovi rekuperatora (Repozitorij ETFOS HR, 2018.)

3.4. Izmjenjivači topline u sistemima za rekuperaciju zraka

Izmjenjivači topline su uređaji čija je osnovna namjena izmjena toplinske energije između dva
ili više fluida, koji se pri tome zagrijavaju ili ohlađuju jedno drugim. Imaju široku primjenu u
velikom broju industrijskih postrojenja, za centralno grijanje (bojleri, radijatori, kaloriferi), u
postrojenjima za rashladnu tehniku (isparivači, kondenzatori). U hemijskoj i prehrambenoj
industriji služe kao zagrijači, kondenzatori, kristalizatori, zatim u proizvodnji električne
energije, klimatizaciji, rekuperaciji topline itd. U ovom radu primjenjuju se u rekuperaciji
topline. Izmjenjivači topline se mogu klasificirati na više načina.
Dvije osnovne podjele su:
 Prema načinu izmjene topline,
 Prema protjecanju fluida kroz aparat.

14
Nakon klasifikacije izmjenjivača topline, potrebno je odabrati odgovarajuće izmjenjivače za
ventilacijski sistem sa povratom topline, uzimajući u obzir da postoje dva načina za povrat
energije: osjetne i ukupne (osjetne i latentne).
Imamo pločaste i rotirajuće izmjenjivače topline.

3.4.1. Pločasti izmjenjivač topline

Pločasti tip izmjenjivača, pozicioniran je između dovodnog i odvodnog protoka zraka, od kojih
oba prolaze kroz njega, pritom ne mješajući se. Koristi se ponajviše zbog visoke mogućnosti
izmjenjivanja topline, učinkovitosti između 50% i 80% za osjetnu toplinu. Ne koristi se za
prijenos latentne topline jer su oba toka zraka potpuno odvojena, bez obzira na mogućnost
prijenosa vlage zbog kondenzacije (vlaga koja se stvori kada temperatura tople struje zraka
padne ispod temperature kondenzacije). Izgrađen je od serije paralelnih ploča koje razdvajaju
tokove ulaznog i izlaznog zraka.

Slika 5. Jezgro izmjenjivača sa križnim i protustrujnim tokom (Repozitorij ETFOS

HR, 2018.)

Način rada temelji se na prijenosu osjetne topline između površina za izmjenu topline. Svježi
zrak izvana (1) ulazi u rekuperacijsku jedinicu, prolazi kroz izmjenjivač topline (3) gdje se
zagrijava toplinom koju je predao topli otpadni zrak (2) koji izlazi. Tako zagrijan svježi zrak se
ubacuje u prostoriju, a odvojeni kanal izvlači ustajali zrak iz prostorije (2) koji predaje svoju

15
toplinu u izmjenjivaču, i izbacuje ga vani. Ova dva procesa odvijaju se simultano, i tako stvaraju
uravnoteženu sustav ventilacije sa ubacivanjem i izvlačenjem iste količine zraka.

Slika 6. Princip rada (Repozitorij ETFOS HR, 2018.)

3.4.2. Rotirajući izmjenjivač topline

Rotirajući izmjenjivač topline je uređaj za povrat topline nalazi široku primjenu u sistemima
za grijanje, hlađenje i ventilaciju (HVAC) posebice u mjestima gdje relativna vlažnost ne
zadovoljava kriterije idealnih vrijednosti.
Omogućava poboljšanje u kontroliranju vlažnosti zraka.
Način djelovanja temelji se na izmjeni energije između dva protusmjerna toka zraka u susjednim
kanalima, od kojih jedan kanal odvodi zrak koji se izbacuje, a drugi dovodi vanjski zrak u
suprotnim tokovima. Izmjena topline se odvija preko rotirajućeg izmjenjivača ispunjenog sa
zrakopropusnim medijem koji omogućuje nepravilan ili tačno usmjeren tok kroz strukturu
učvršćene unutar konstrukcije okvira. Osjetna toplina se izmjenjuje preko medija u rotirajućem
izmjenjivaču koji skladišti toplinu toplijeg fluida i predaje ga hladnijem fluidu. Latentna toplina
prenosi se kondenzacijom- iz zraka sa većim omjerom vlažnosti, kondenzira se vlaga; te

16
ispravanjem – medij sadržanu vlagu u isparenom obliku ispušta, a preuzima je struja zraka sa
nižom vlažnosti.

Slika 7. Princip rada i izgled rotirajućeg izmjenjivača topline (Repozitorij ETFOS

HR, 2018.)

4. Ekonomajzeri

Zagrijač vode ili ekonomajzer je ustvari izmjenjivač topline koji se koristi kod generatora pare,
a spada u naknadne ogrjevne površine generatora pare, u kojima se se napojna voda prije ulaza
u parni bubanj (ili vodni bubanj kod dvodomnih ili trodomnih kotlova) zagrijava, a katkad i
djelomice isparava. Voda se grije obično do temperature koja je od 20 do 50 °C niža od
temperature isparavanja (vrelište). Ako u zagrijaču vode dolazi i do djelomičnog isparavanja
vode, tada se on naziva predisparivač.

17
 Slika 8. Izgled ekonomajzera (hr.puntomarinero,2018.)

Zagrijači vode se sastoje od cijevi koje čine njihove ogrjevne površine i sabirnih (razdjelnih)
komora koje mogu biti okruglog ili pravouglog poprečnog presjeka. Za niže pritiske (do 30
bara) ogrjevne površine često čine rebraste lijevane cijevi, da bi se povećala učinkovita površina
prijelaza topline na strani dimnog plina, gdje je on znatno manji u odnosu na unutarnju (vodnu)
stranu. Za više radne pritiske i novije izvedbe zagrijači vode češće se rade od čeličnih cijevnih
snopova, na koje se katkad posebno navlače rebra radi povećanja ogrjevne površine. Cijevi su
u cijevnom snopu nošene i međusobno ukrućene cijevnim pločama, lamelama ili trakastim
obujmicama.

18
 Slika 9. Način rada ekonomajzera (Eec.co.rs, 2019.)

Gornja komora zagrijača vode mora imati priključak za odzračivanje pri punjenju, odnosno
pokretanju generatora pare, a na donjoj komori treba da bude predviđen priključak za ispuštanje
vode radi pražnjenja. Prostor u kojem su smještene komore i cijevi je toplinski izoliran i
opremljen poklopcima koji se lako mogu skinuti radi pristupa pri popravku ili pregledu.
Zagrijački snop cijevi je obično podijeljen u tri dijela, a na određenim razmacima smješteni su
otvori s poklopcima za ulaz čovjeka (održavanje) i priključci za propuhivanje čađe. Komore
imaju na jednoj strani čvrst oslonac, dok je on na drugoj strani klizni radi osiguranja toplinskog
istezanja (dilatacije).

Postoje dva tipa ekonomajzera :

 Ekonomajzeri sa indirektnim kontaktom i
 Ekonmajzeri sa direktnim kontakom

19
 4.1. Ekonomajzeri sa indirektnim kontaktom

Ekonomajzeri sa indirektnim kontaktom uklanjaju toplotu iz dimnih gasova tako što ih provode
kroz jedan ili više dobošastih ili cjevastih izmenjivača toplote. Ovi ekonomajzeri mogu da
zagriju fluide do 93°C dok istovremeno temperature izlaznih gasova iznose 24°C. Ekonomajzeri
sa indirektnim kontaktom mogu da zagriju vodu do viših temperatura nego što je to slučaj sa
ekonomajzerima sa direktnim kontaktom. Moraju da budu projektovani da izdrže koroziju
kondenzovane pare, koja nastaje sagorevanjem goriva koja imaju u svom sistemu
ugljovodonike, kao što su prirodni gas ili laka goriva. Kondenzovana para iz dimnog gasa, je
kisela i mora da se neutrališe prije ispuštanja u kanalizacioni sistem ili prije nego što se upotrebi
kao procesna voda.

Slika 10. Ekonomajzer sa indirektnim kontaktom (Senerges.rs, 2019.)

20
 4.2. Ekonomajzeri sa direktnim kontaktom

Druga mogućnost za rekuperaciju je primjena ekonomajzera sa direktnim kontaktom, koji

posjeduju komoru za kondenzaciju vodene pare iza koje se nalazi komora za raspršivanje
postavljena u smjeru suprotnom od smjera strujanja dimnog gasa. U komori za raspršivanje
(sprejisanje), kapljice rashlađene tečnosti dolaze u direktan kontakt sa vrelim dimnim gasovima,
pri čemu ne dolazi do zaprljanja površina za transfer toplotne energije. Kapljice rashlađuju
dimni gas, dolazi do kondenzacije i laganog nestajanja pare koja prelazi u vodu. Komora za
sprejisanje može da posjeduje paket mrežicu radi boljeg kontakta između raspršene vode i
vrelog gasa. Neophodan je eliminator magle koji sprečava prolazak kapljica. Direktan kontakt
nudi bolji transfer toplotne energije zajedno sa mogućnošću rekuperacije vode obzirom da
zagrijana voda može da se prikuplja i dalje koristi kao napojna voda za kotlove, za grijanje, ili
koristi kao procesna voda u pogonu. Rekuperisana voda će biti kisela, i prije njene upotrebe
biće potrebno da se tretira, bilo membranskim tehnologijama, u eksternim izmjenjivačima
toplote, ili kontrolom pH vrijednosti. Ukoliko se kao alternative za rekuperaciju toplotne
energije planira primjena ekonomajzera sa direktnim kontaktom, lokacija na koju se ugrađuje
mora da omogućava snabdjevanje velikom količinom toplotne energije za nisko temperaturne
procese ili hladnu pripremnu vodu. Pošto ekonomajzeri sa direktnim kontaktom rade pod
pritiskom koji je približan atmosferskom pritisku, visina i temperature dimnih gasova
ograničavaju temperaturu pripremne vode na vrijednosti između 43°C i 60°C.

Slika 11. Ekonomajzer sa direktnim kontaktom sa paketnom mrežicom i eksternim

izmjenjivačem toplote (Senerges.rs, 2019.)

21
 5. Toplotne pumpe

Toplotne pumpe su uređaji koji omogućavaju prijenos toplinske energije iz sistema niže
temperaturne razine (zemlja, voda,zrak) u sistem više toplinske razine (centralno grijanje ili
PTV) korištenjem dodatne energije rada (struja za kompresor) pomoću kružnog procesa
prikladnog radnog medija (freon).

Princip rada toplinske pumpe je jednostavan, mogli bi ga usporediti s kućanskim hladnjakom

samo u obrnutoj funkciji: on grije umjesto da hladi.
Energija okoline (zemlja, voda, zrak) prenosi se radnom tvari do kompresora koji tlači radnu
tvar čime joj se povećava temperatura koja se putem kondenzatora i izmjenjivača unutar
kondenzatora zaprima toplinu i šalje toplu ogrijevnu vodu u sistem centralnog grijanja. Nakon
toga se radni medij preko ekspanzijskog ventila vraća u isparivač. U ekspanzijskom ventilu
radni medij ekspandira s višeg pritiska kondenzatora na niži pritisak isparivača i ohlađuje se.
Time je zatvoren kružni proces isparavanje-kompresija-kondenzacija-ekspanzija koji se stalno
ponavlja.

Slika 12. Princip rada toplotne pumpe (Solar.ba, 2011.)

22
Kompresorskom krugu radni medij je freon (R 407C, R 404A itd.). Toplinske pumpe na
električni pogon dobivaju cca. 3/4 topline za grijanje iz okoliša a preostalih 1/4 je električna
energija potrebna za pokretanje kompresora. Iz omjera predane topline grijanja i utrošene
električne energije dobije se koeficijent učinka (3+1=4) koji opisuje djelotvornost toplinske
crpke.
Radi standardizacije prihvaćen je jedinstveni COP koeficijent (coefficient of performance=
faktor grijanja ili toplinski množitelj) koji opisuje omjer promjene topline prema uloženom
radu.
Jednostavnim riječnikom, ako toplinska pumpa ima COP 4 onda ona daje 4 kW energije za
svaki 1 kW uložene energije.

Korištenje principa toplotnih pumpi je ekološki podobno jer izaziva nultu emisiju štetnih
plinova. Jedino zagađenje koje može biti uključeno u ovaj proces je ono koje nastaje
proizvodnjom električne energije u termoelektranama. Ukoliko se energija dobiva iz hidro ili
energetski obnovljivih izvora onda je rad ovakvih sistema potpuno ekološki čist. Instaliranjem
grijanja i hlađenja zasnovanom na toplotnim pumpama dovodi do smanjenja opterećenja
energetskih sistema, smanjenja potrošnje fosilnih goriva,smanjuju se energetski troškovi te se
ne zagađuje životna sredina.

Primjena toplotnih pumpi:

Obiteljska domaćinstva, poslovni objekti, škole, vrtići, bolnice,sportski centri, plastenici,
staklenici.

5.1. Sastavni dijelovi toplotne pumpe za grijanje

Srce svake toplotne pumpe je kompresor koji služi za povećanje pritiska i temperature hladne
strane (izvora topline) u odnosu na toplu stranu (krug grijanja).
Za razliku od do nedavno korištenih klipnih kompresora hermetički Scroll kompresori odlikuju
se dugotrajnošću, tihim radom, malom masom i malim utroškom el.energije. Komprimiranje
medija unutar kompresora odvija pomoću dvije Arhimedove spirale.

23
Slika 13. Sastavni dijelovi toplotne pumpe (Solar.ba, 2011.)

Slika 14. Dvije Arhimedove spirale (Solar.ba, 2011.)

24
 5.3. Podjela toplotnih pumpi s obzirom na izvor toplote

Toplotna pumpa voda-voda, radi na principu koji je već objašnjen. Iskopaju se duboki bunari
(cca 100 m), zatim se uzima toplota iz vode i prenosi se na vodu koja se nalazi unutar cjevi za
zagrijavanje doma, dok se ona ohlađena vraća nazad u kanale podzemnih voda. Bitno je
napomenuti da je ovakva vrsta grijanja najefikasnija, ali i najzahtjevnija što se tiče ugradnje, jer
je neophodno iskopati dovoljno duboke kanale, sprovesti fizička i hemijska ispitivanja
ispravnosti vode.

Slika 15. Toplotna pumpa voda-voda (Solar.ba, 2011.)

Toplotna pumpa zemlja-voda, izvlači toplotnu energiju iz zemlje i predaje je vodi koja se nalazi
u cjevima unutar doma. Ugradnja je slična poput sistema voda-voda iako postoji i system sa
horizontalnim polaganjem cjevi ispod površine zemlje koji je i jednostavniji ali i manje
efikasan. Bitno je samo da se na površini kroz koju su cjevi sprovedene ne nalazi ogroman teret
kako ne bi došlo do njihovog oštećenja.

25
 Slika 16. Načini izvođenja zemljanih kolektorskih polja (Solar.ba, 2011.)

Toplotna pumpa vazduh-voda, izvlači toplotu iz spoljašnjeg vazduha i predaje je vodi koja se
nalazi u cjevima koje zagijavaju dom. Bitno je napomenuti da ugradnja ove pumpe zahtjeva
najmanje ulaganja.

Slika 17. Način izvođenja toplotne pumpe voda-voda (Solar.ba, 2011.)

26
Toplotna pumpa vazduh-vazduh je pumpa koja koriste otpadni zrak kao izvor topline ubuduće
će nalaziti povećanu primjenu u kućama sa vrlo malim potrebama za toplinom (pasivne kuće).
U tzv. kompaktnim uređajima TP se koriste i u kombinaciji sa sistemu za kontroliranu
ventilaciju stanova. U ovim uređajima integrirana toplinska pumpa otpadni zrak-voda koristi
udio topline otpadnog zraka iz stambenih prostorija koji se ne može iskoristiti za regeneraciju
topline ventilacije i koristi se za dogrijavanje dovedenog svježeg zraka ili PTV. Ovisno o
veličini TP na otpadni zrak pokrivanje potreba za toplinom za grijanje je osigurano dodatnim
elektro-grijačem.

Slika 18. Način izvođenja toplotne pumpe vazduh-vazduh (Solar.ba, 2011.)

27
 6. Kondenzacijski kotao (bojler)

Kondenzacijski kotlovi su grijači vode visoke učinkovitosti koja se postiže korištenjem otpadne
topline da bi se zagrijala vode koja ulazi u kotao. Mogu biti pogonjeni plinom ili naftom, a naziv
kondenzacijski kotlovi su dobili jer vodena para proizvedena tijekom izgaranja se kondenzira u
vodu koja se odvodi. U mnogim zemljama njihova upotreba je obavezna ili se finansijski potiče.

Slika 19. Vanjski izgled kondenzacionog kotla (Viessmann, 2018.)

Proizvođači kondenzacijskih kotlova tvrde da se može postići toplinsku učinkovitost od 98%.

Obični modeli nude učinkovitost oko 90%, što većinu kondenzacijskih kotlova stavlja u razred
najviših dostupnih kategorija za energetsku učinkovitost. Radna svojstva kotla zasnivaju se na
učinkovitosti prijenosa topline te uvelike ovise o veličini kotla i izmjenjivača. Izvedba sustava
i instalacija su kritični. Jedan od razloga za pad učinkovitosti je izvedba jer uvođenje sustava
grijanja daje povratnu vodu što značajno sprječava kondenzaciju u izmjenjivaču topline.
Proizvođači često navode učinkovitost kondenzacijskih kotlova višu od 100%. Što je pravilno
ako se za računanje učinkovitosti uzima donja ogrijevna vrijednost goriva kao energija
oslobođena prilikom isparavanja, a kondenzacijski kotlovi iskorištavanjem energije
kondenziranja iskorištenu energiju približavaju gornjoj ogrijevnoj vrijednosti goriva.

28
 6.1. Princip rada

U običnom kotlu, sagorijevanjem goriva nastaju vrući dimni plinovi koji prolaskom kroz
izmjenjivač topline predaju veći dio svoje energije vodi, što se očituje u porastu temperature
vode. U dimnim plinovima nalazi se i vodena para koja nastaje sagorijevanjem goriva koje ima
udio vodika. Kondenzacijski kotao izvlači dodatnu toplinu iz otpadnih plinova kondenzirajući
vodenu paru, čime se iskorištava ostatna toplina isparavanja. Uobičajeno povećanje
učinkovitosti može biti oko 10-12%. Učinkovitost ovog procesa varira u ovisnosti o temperaturi
vode koja se vraća u kotao, ali za iste uvjete učinkovitost je najmanje jednaka učinkovitosti
nekondenzacijskog kotla. Proizvedeni kondenzat je slabo kiseo, pH 3-5, što utječe na izbor
materijala koji se koristi gdje je prisutan kondenzat. Na visokim temperaturama se koriste
aluminijeve legure i nehrđajući čelici, a u niskotemperaturnim područjima najisplativija je
upotreba plastike, poput PVC-a i polipropilena. Za odvod ostatne energije kondenzacije
potrebno je ugraditi dodatni izmjenjivač topline, što je jedina razlika u odnosu na
nekondenzacijski kotao. Da bi izmjenjivač topline kondenzacijskog kotla bio što ekonomičniji
u upotrebi potrebna je najmanja moguća veličina za njegovu izlaznu energiju.

Slika 20. Unutrašnji izgled kondezacijskog kotla (Viessmann, 2018.)

29
 7. LED sijalice

Tradicionalno svjetlo iz žarulja sa žarnom niti ili klasična „Edisonova“ žarulja poznata je svima
a koristi se preko 100 godina. Temeljena je na procesu stvaranja svjetla prolaskom struje kroz
metalnu “Volfram” nit koja se zagrijava te isijava svjetlo. Samo je 10% iskorištenost svjetla a
90% energije gubi se na zagrijavanje.

Slika 21. Žarulja sa žarnom niti (Herbandedi.org, 2010)

Najpopularnija žarulja u domaćinstvima je CFL ili kompakt fluorescentna žarulja (svima

poznata kao štedna žarulja). Ona je bazirana na drugačijoj tehnologiji. Uz pomoć struje
potpaljuje se živa u cijevi kako bi proizvela ultravioletno svjetlo. Takvo UV svjetlo prolazi
preko sloja fosfora u unutrašnjosti cijevi, te onda po principu fluorescentnosti proizvodi vidljivo
svjetlo. Štedna žarulja je postala poznata jer je koristila manje struje, a proizvodila istu količinu
svjetlosti kao žarulja sa žarnom niti.

30
 Slika 22. CFL žarulja (Electro Line Lupo, 2019.)

LED žarulja koristi LED tehnologiju koja se znatno razlikuje od prethodne dvije. Maleni
poluvodiči stvaraju svjetlost a ne metalne niti plinovi. Ova tehnologija je u razvoju već
desetljećima, ali tek zadnjih godina se češće primjenjuje u domaćinstvima i u komercijalne
svrhe. LED žarulje koje su danas na tržištu, dizajnirane su da se jednostavno uklope kao zamjena
za postojeću klasičnu i CFL žarulju. Također se koristi kao zamjena za industrijsku, uličnu,
tunelsku i ostalu rasvjetu.

Slika 23. LED žarulja (Genelec doo, 2021.)

31
 7.1. Prednosti LED rasvjete

LED rasvjeta je odličan izbor za domaćinstva jer troše manje električne energije i traju znatno
duže. Oba razloga donose manju potrošnju novca za rasvjetu u domaćinstvu.LED rasvjeta je
kompletno revolucionirala rasvjetu jer se pokazala znatno efikasnija od klasične sa žarnom niti
i CFL rasvjete. Potrošnja električne energije prebacivanjem na LED je 50-90% manja u odnosu
na klasičnu, te oko 50% u odnosu na CFL rasvjetu. Uzimajući u obzir da je potrošnja na rasvjetu
ukupno 25% od ukupne potrošnje električne energije u domaćinstvima, LED predstavlja izazov
također i kompanijama, velikim skladištima i tvornicama, javnim školama i bolnicama, te
lokalnim državnim tijelima. Za svaku rasvjetnu aplikaciju koju postoji, zamjenom na LED
ostvarujemo znatno smanjenje potrošnje električne energije.Bitna prednost LED rasvjete je
njena dugotrajnost. LED rasvjeta ima očekivani vijek trajanja od preko 50000 sati. Kad
usporedimo s klasičnom žaruljom koja traje 1000 sati, te CFL koja traje oko 5000 sati to je
daleko više (uz prosječno dnevno korištenje od 8 sati, to je više od 10 godina).

Usporedba LED žarulje s klasičnom žaruljom u potrošnji tijekom12 satnog dnevnog korištenja,
kroz 365 dana:

LED žarulja

8W*12sati*365dana = 35 040 Wh ili 35,04kWh

KLASIČNA žarulja

60W*12 sati*365dana = 262 800 Wh ili 262,8kWh

Uštedu električne energije kod osvjetljenja možemo postići i gašenjem svjetla u sporednim
prostorijama. Naime, ugasiti svjetlo kada ono nije potrebno je finansijski gledano najjeftinija
mjera, bez ikakvog početnog ulaganja. Već smo rekli da je svijest pojedinca bitan faktor za
pravilno sprovođenje energetske efikasnosti. Dakle, potrebno je samo da povedemo računa da
sijalice ne rade kada to nije potrebno.

32
 8. Dodatni načini uštede energije

8.1. Izolacija

Provjerite da li vrata i prozori dobro zaptivaju.

Izolacione trake su jedno od rješenja za očuvanje toplote, koje je jeftino u odnosu na dobitak, a
kompletna izolacija stambene jedinice je najbolje rješenje.
Postavljanje izolacije ili dodavanje nove nije komplikovan, a ni pretjerano skup zahvat.
Upoznajte se s izolacijskim materijalima. Oni se vrednuju prema R-vrijednosti, koja mjeri
sposobnost materijala da zaustavlja prolaz topline. Što je R-vrijednost veća, materijal ima bolja
izolacijska svojstva.
Radijatori moraju imati mogućnost slobodne predaje energije okolnom prostoru. Zbog toga ni
u kom slučaju ne bi smjeli biti zaklonjeni od namještaja ili slično. Takođe, dodatna izolacija
zidne površine iza radijatora u ovom slučaju je vrlo kvalitetno rješenje.
Izolirajte kotao, rezervoare i cijevi tople vode koje prolaze kroz negrijane prostore. Izolacijom
možete smanjiti toplotne gubitke i do 70%.

8.2. Termostatski ventili

Ugradnjom termostatskih ventila na radijatorima možete uštedjeti i do 20% energije za grijanje

i stati na kraj neracionalnom rasipanju toplote.
Moderni sistemi grijanja mogu biti upravljani iz boravišnog prostora putem sobnog termostata
kojim se namješta dnevna temperatura prostorije, tako da regulacija pokušava izjednačiti sobnu
temperaturu sa željenom temperaturom. Kod takvih sistema radijatorski ventili ne smiju biti
neispravni ili zatvoreni, jer u tom slučaju neće dobiti dovoljnu količinu ogrjevne energije.
Budući da regulacija u tom slučaju pokušava postići željenu temperaturu nepotrebno se troši
energija na zagrijavanje vode i pokretanje cirkulacione pumpe.
Termostati ne smiju biti postavljeni u blizini izvora toplote kao što su peći, radijatori, šporeti i
sl., ali ni pokraj prozora ili vrata, jer će to onemogućiti njihovo ispravno djelovanje.

33
1. Kada ne koristiš računalo, ne gledaš TV, ne slušaš radio (ili nešto treće), ugasi ih! Bilo bi još
bolje kada bi te uređaje isključila/o iz struje jer čak i kada nisu upaljeni troše energiju.

2. Nakon što napuniš mobitel, izvadi punjač iz utičnice – punjač također troši struju, iako
mobitel nije priključen na njega.

3. U prostoriji u kojoj ne boraviš, ugasi svjetlo! Koristi danje svjetlo što češće možeš -
najzdravije je za tvoje oči, a i besplatno je.

4. Izaberi tuširanje umjesto kupanja - trošiš manje tople vode za koju je trebala energija da se
zagrije.

5. Savjetuj mamu i tatu da obične žarulje zamijene štednima, ili ti to barem učini u svojoj sobi
i tako im pomozi u smanjenju računa za struju.

6. Ukoliko koristiš grijaču ploču za pripremu hrane ili napitaka, nikada je ne zagrijavaj praznu.
Također, isključi je kratko vrijeme prije nego je kuhanje gotovo jer ploča ostaje vruća i nakon
isključivanja.

7. Nemoj provjeravati je li mamina fina pizza gotova time da otvaraš pećnicu tijekom pečenja -
svaki put kad je otvoriš, gubi se najmanje 20 % topline. Pećnicu je također potrebno isključiti
10 min prije nego je jelo pečeno - toplina pećnice je dovoljna da završi pečenje jela.

8. Savjetuj mamu i tatu da prilikom kupnje kućanskog uređaja potraže oznaku razreda
energetske učinkovitosti proizvoda. Proizvodi su označeni slovima A, B, C, D, E, F, G - uređaji
s oznakom A troše najmanje energije.

9. Za vrijeme ljeta i velikih vrućina drži uvijek jednu bocu rashlađene vode u hladnjaku, da ne
moraš rasipati vodu puštajući da teče iz slavine kako bi postala hladnija.

34
10. Da bi rashladila/o prostoriju za vrijeme toplih dana, otvori prozore tijekom noći i pusti
hladniji zrak. Tijekom dana drži prozore zatvorenima i zastore navučenima da spriječiš
ulazak toplog zraka u prostoriju.

35
 9. Metodologija za izračun ušteda energije u krajnjoj potrošnji

9.1. Metodologija za izračun ušteda energije u krajnjoj potrošnji primjenom

metode „odozdo prema gore“

Metodologija proračuna ušteda finalne energije „odozdo prema gore“ ili „bottom up“ (BU)
metodologija se smatra značajnom, jer se uštede računaju direktno, pomoću konkretnih
podataka o implementiranim projektima. Finalna energija se prema propisima u Federaciji
Bosne i Hercegovine naziva isporučena energija i definiše na sljedeći način:
3 - godišnja isporučena energija, Edel (kWh/a), je energija dovedena tehničkim sistemima
objekta tokom jedne godine za pokrivanje energijskih potreba za grijanje, hlađenje, ventilaciju,
potrošnu toplu vodu, rasvjetu i pogon pomoćnih sistema.
BU metodologija obično sadrži niz predefinisanih metoda za proračun vezanih za tipove
projekata EE koji se najčešće implementiraju u svrhu postizanja nacionalnih ciljeva za uštede
energije. Na osnovu preporuka EK, zatim analizirajući rezultate relevantnih evropskih
projekata, te uzimajući u obzir iskustava zemalja EU i zemalja regiona Jugoistočne Evrope,
razvijena je BU metodologija za Bosnu i Hercegovinu.
Razvijene metode se uglavnom odnose na projekte u oblasti zgradarstva, s obzirom da je najveći
dio dosadašnjih aktivnosti na polju energijske efikasnosti vezan za objekte stambenog i
nestambenog sektora, te za javnu rasvjetu.
Sve predefinisane metode za proračun ušteda putem BU metodologije se zasnivaju na
jednostavnim algebarskim relacijama, koje u osnovi predstavljaju razliku između potrebne
energije prije i potrebne energije poslije implemetacije mjere EE. Ukoliko je ta razlika data po
jedinici relevantnoj za datu mjeru (npr. po m2 grijane površine ili po komadu zamijenje sijalice),
onda to predstavlja jediničnu uštedu finalne energije (engl. Unitary Final Energy Saving ili
UFES). Kada se jedinična ušteda finalne energije, ili UFES, pomnoži sa brojem jedinica
obuhvaćenih posmatranom mjerom, dobija se konačna vrijednost godišnjih ušteda finalne
energije (engl. Final Energy Saving ili FES). Za svaku mjeru se definiše i životni vijek koji
određuje trajanje ušteda od dana implementacije mjere.

36
Za proračun potrebne energije prije i poslije implementacije mjere pomoću BU metodologije
potrebno je poznavati niz parametara koji definišu posmatrani projekat. U idelanom slučaju,
svaki projekat bi bio popraćen energijskim pregledom i bile bi dostupne jasne informacije o
stanju objekta prije i poslije implementacije. Sa tačnim podacima o posmatranom projektu bilo
bi moguće napraviti procjenu ušteda sa visokom pouzdanošću. Međutim, stvarnost je mnogo
drugačija, te je čest slučaj da neki tehnički podaci jednostavno nisu dostupni ili nisu pouzdani.
Zbog toga se u okviru ove metodologije, pored formula za proračun ušteda energije, daju i
referentne vrijednosti za određeni broj parametara koje je bilo moguće izraziti preko nekih
prosječnih vrijednosti. U svakom slučaju treba naglasiti da kod ocjene energijskih ušteda
pojedine zgrade treba nastojati doći do tačnih podataka uvidom u projektnu dokumentaciju i
realizirano stanje, a preporučenim referentnim vrijednostima se služiti samo u nedostatku svih
potrebnih podataka. Ovisno o namjeni zgrade i načinu korištenja, stvarna upotreba energije
može značajno odstupati od referentnih vrijednosti.
Metodologija „odozdo prema gore“ za Bosnu i Hercegovinu trenutno sadrži 22 predefinisane
metode za proračun ušteda energije:
1. Integralna obnova ovojnice i sistema grijanja u postojećim stambenim i uslužnim zgrada (M1)
2. Obnova ili postavljanje toplotne izolacije na određenim dijelovima ovojnice zgrade (zidovi,
krovovi), odnosno zamjena prozora u postojećim stambenim i uslužnim zgradama (M2)
3. Uvođenje građevinske regulative za nove stambene i nestambene zgrade (M3)
4. Instalacija ili zamjena opreme za grijanje i pripremu PTV u stambenim i nestambenim
zgradamam(M4)
5. Zamjena ili ugradnja nove opreme za pripremu PTV u postojećim stambenim i nestambenim
zgradama (M5)
6. Ugradnja ili zamjena split-klima sistema (snage manje od 12 kW) u zgradama u stambenom
i nestambenom sektoru (M6)
7. Ugradnja solarnih sistema za pripremu PTV u zgradama u stambenom i nestambenom sektoru
(M7)
8. Zamjena ili ugradnja novih uređaja za domaćinstvo u stambenom sektoru (M8)
9. Zamjena ili ugradnja novih rasvjetnih tijela u zgradama stambenog sektora (M9)
10. Zamjena, poboljšanje ili ugradnja novih sistema rasvjete ili njegovih komponenti u
zgradama

37
nestambenog sektora (M10)
11. Zamjena ili nabavka nove uredske opreme u postojećim i novim zgradama u nestambenom
sektoru (M11)
12. Zamjena ili instalacija novih sistema javne rasvjete (M12)
13. Toplotne pumpe (M13)
14. Energijski pregledi (M14)
15. Priključak nove ili postojeće zgrade stambenog ili nestambenog sektora na sistem daljinskog
grijanja (M15)
16. Zamjena ili nadopuna kotlova na fosilna goriva kotlovima na biomasu (M16)
17. Instalacija fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije (M17)
18. Instalacija novih i zamjena postojećih cirkulacionih pumpi (M18)
19. Sistemi za rekuperaciju toplote u zgradama (M19)
20. Uvođenje sistema upravljanja energijom (M20)
21. Kampanje podizanja svijesti o EE (M21)
22. Zamjena postojećih i nabavka novih, efikasnijih vozila (T1)
BU metodologija se razvija u skladu sa aktuelnim aktivnostima javnih institucija odgovornih za
provođenje mjera EE u BiH. Sa razvojem planova i programa za poboljšanje EE, uvođenjem
novih mjera i kreiranjem složenijih projekata, potrebno je dalje poboljšavati postojeću BU
metodologiju, te razvijati nove za mjere EE koje nije moguće adekvatno ocijeniti sa postojećim
metodama. Također je važno napomenuti da se i tabele referentnih vrijednosti trebaju po potrebi
revidirati i dopuniti sa podacima koji bolje oslikavaju trenutno stanje u BiH.

38
 9.2 Specifična godišnja potrebna toplotna energija za grijanje zgrade

Referentne vrijednosti specifičnih toplotnih potreba (SHD) postojećih zgrada prije implementacije mjere
EE na nivou FBiH prikazane su u Tabeli 1.2.

Specifična godišnja potrebna toplotna energija za grijanje zgrade -

Razdoblje izgradnje
SHD (kWh/m 2) (Stambeni i nestambeni objekti)
do 1940 180
1940-1970 250
1970-1980 200
1981-1990 180
1991-2010 150
Prosjek do 2010 200

Tabela 1. Referentne vrijednosti za specifičnu godišnju potrebnu toplotnu energiju za grijanje zgrade
prije implementacije mjere EE, prema zahtjevima propisa važećih u određenom razdoblju

Referentne vrijednosti specifičnih toplotnih potreba za postojeće zgrade nakon implementacije mjere EE
su date u tabeli 1.3 i definisane su prema minimalnim propisanim zahtjevima za nove zgrade i postojeće
zgrade koje prolaze obnovu ovojnice u FBiH.

Razdoblje Specifična godišnja potrebna toplotna energija

Vrsta objekta
izgradnje za grijanje zgrade - SHD (kWh/m2)

Stambene zgrade <95 kWh/m2, prosječno 85 kWh/m2

od 2010. do danas
<30,40 kWh/m 3, prosječno 25 kWh/m3 odnosno
Nestambene zgrade 107,5 kWh/m 2
Tabela 2. Referentne vrijednosti za specifičnu godišnju toplotnu energiju za grijanje zgrade nakon
implementacije mjere EE prema zahtjevima trenutno važećih propisa

39
 9.3. Stepen efikasnosti sistema grijanja
Ukupna efikasnost sistema grijanja se izražava kao umnožak efikasnost pojedinih komponenata
sistema (kotao, podsistem distribucije i podsistem emisije toplote) i to putem formule:

𝜼 = 𝜼𝒌𝒐𝒕 ∙ 𝜼𝒅𝒊𝒔 ∙ 𝜼𝒆𝒎

Referentne vrijednosti se daju za svaki podsistema sistema grijanja kako to pokazuje Tabela 3.
Vrijednosti se mogu kombinovati u zavisnosti od toga kakvo je postojeće stanje cjelokupnog sistema
grijanja, te koji dio sistema je obuhvatila mjera poboljšanja EE.

Komponenta sistema grijanja Stepen efikasnosti

Kotlovi bez regulacije 0,65
Kotlovi do 50 kW sa ručnom regulacijom 0,68
Čvrsto Kotlovi preko 50 kW sa dobrom ručnom regulacijom 0,72
gorivo Kotlovi do 175 kW sa mehaničkom regulacijom 0,75
Kotlovi preko 175 kW sa dobrom mehaničkom
Kotlovi 0,81
regulacijom
Liveni kotlovi sa naknadno ugrađenim gorionikom 0,75
Tečno
Kotlovi do 50 kW sa ručnom regulacijom 0,81
gorivo
Kotlovi preko 50 kW sa automatskom regulacijom 0,85
Gasovito Kotlovi do 100 kW sa prirodnom promahom 0,84
gorivo Kotlovi preko 100 kW sa prinudnom promahom 0,91
Niskotemperaturni kotlovi 0,89
Kondenzacijski kotlovi 1
Kotao na biomasu - pelet 0,88
Kotao na biomasu - sječka 0,85
Neizolovana cijevna mreža unutar termičkog omotača zgrade 0,95
Cijevna
Izolovana cijevna mreža u dijelu negrijanog prostora zgrade 0,98
mreža
Predizolovane cijevi toplovodne mreže daljinskog grijanja 0,90

sa bez
Način regulacije: podjelom podjele
na zone na zone
Sistem
regulacije Automatska centralna i lokalna regulacija 1,0 0,95
Automatska centralna regulacija 0,95 0,92
Ručna centralna regulacija 0,92 0,90
Tabela 3. Efikasnosti pojedinih dijelova sistema grijanja

40
Ukoliko nisu dostupni nikakvi podaci o komponentama sistema grijanja, moguće je koristiti i referentne
vrijednosti direktno za ukupni stepen efikasnosti date u Tabeli 4. , koje vrijede za zemlje EU. Ove
vrijednosti su jako gruba procjena i treba ih koristiti jedino ukoliko se zaista ne može doći ni do kakvih
karakteristika sistema grijanja.

Efikasnosti podsistema Efikasnost podsistema

Podsistemi sistema grijanja prije provedbe mjere EE nakon provedbe mjere
EE
Podsistem proizvodnje toplote (kotao), 𝜂𝑘𝑜𝑡 0,82 0,94
Podsistem razvoda (distribucije) toplote, 𝜂𝑑𝑖𝑠 0,93 0,97
Podsistem emisije toplote u prostor, 𝜂𝑒𝑚 0,78 0,93
Ukupno (sistem grijanja), 0,595 0,848
Tabela 4. Referentne vrijednosti za efikasnost sistema grijanja prije i poslije implementacije mjere EE

9.4. Smanjenje emisije CO2

Godišnje smanjenje emisija CO2 zavisi od vrste goriva odnosno energenta koji se koristi u
sistemu grijanja. Proračun smanjenja emisije CO2, nastalog kao posljedica smanjenja korištenja
energije, odnosno poboljšanja energijske efikasnosti u objektu, dat je kao umnožak ušteda
energije i emisionog faktora za gorivo koje se koristi kao osnovni energent u objektu.
Formula za proračun godišnjeg smanjenja emisije CO2 glasi:

U slučaju da je došlo do promjene goriva tokom implementacije mjere EE, onda se smanjenje
emisije CO računa kao:

Gdje indeksi „prije“ i „poslije“ predstavljaju parametre prije i poslije implementacije mjere EE
respektivno.

41
 Faktor emisije CO2 po energijskoj jedinici goriva
Gorivo
(kgCO2/kWh)

Ekstra lako loživo ulje2 0,264

Loživo ulje 0,276

Tečni naftni gas 0,202

Kameni ugljen 0,334

Mrki ugljen 0,339

Lignit 0,357

Prirodni gas 0,201

Električna energija 0,745

Toplotna energija 0,300

Biomasa 0,000

Ekstra lako loživo ulje2/prirodni gas 0,207

Mrki ugljen/drvo 0,271

Lignit/drvo 0,286

Električna energija (20%)/lož ulje (80%) 0,360

Električna energija (40%)/lož ulje (60%) 0,456

Električna energija (20%)/mrki ugalj (80%) 0,420

Električna energija (40%)/mrki ugalj (60%) 0,501

Tabela 5. Faktori emisije CO2 za različite tipove i kombinacije tipova goriva za grijanje

Ukoliko nisu poznati podaci o korištenom gorivu potrebno je koristiti emisioni faktor za
prirodni gas

42
 Zaključak

Postoji više razloga zašto je dobro štedjeti energiju. Najvažniji je očuvanje okoliša, što izravno
pozitivno utječe na naše zdravlje, a onda i na ljepši i veseliji život, štednjom energije
smanjujemo brojku na računima za struju, plin, itd.
Još jedan važan razlog učinkovitog korištenja energije je ostavljanje „zaliha“ energije za
budućnost, što omogućuje dulje korištenje energije za nas i drage ljude oko nas.
Ulaganja u modernu, energetski učinkovitu tehnologiju i sisteme upravljanja energijom su,
ekonomski gledano, vrlo isplativa. Unatoč tome što to podrazumijeva veće početne troškove,
kupovina učinkovite tehnologije isplatit će se u većini slučajeva zbog uštede energije i nižih
troškova popravka i održavanja. Stoga se, gledajući cjelokupan životni vijek proizvodnog
postrojenja, ulaganja ove vrste višestruko isplate. Korištenjem uređaja koji su pomenuti u ovom
radu sigurno da mogu doprinijeti znatne uštede energije, međutim to nije jedini način. Iako
gubici energije ne mogu biti svedeni na nulu, oni se mogu smanjiti na razne načine korišćenjem
raznih tehnika, a pažljivim ili efikasnim pristupom energija može da se troši u optimalnim
količinama za neki proces ili aktivnost.
Najjednostavniji i najjeftniji način uštede energije je racionalno korištenje energije.

43
 Literatura

 Priručnik za energetsko certificiranje zgrada, fond za zaštitu okoliša i energetsku

učinkovitost, Zagreb, 2010.

 Heat recovery ventilation guide for houses, rdh.com/wp-content/uploads.pdf,

 https://www.bosch-climate.com.hr/files/Bosch_IN_06_HR.pdf

 https://www.sciencedirect.com/topics/engineering/economizer

 https://www.greenmatch.co.uk/blog/2015/09/how-efficient-is-a-condensing-boiler

 https://eneken.ieej.or.jp/data/3985.pdf

 http://www.solar.ba/index.php/2011-05-02-12-33-35/7-usluge/30-toplotne-pumpe

 https://hr.wikipedia.org/wiki/Zagrija%C4%8D_vode

 http://senerges.rs/images/Ekonomajzeri.pdf

 https://hr.puntomarinero.com/economizer-what-it-is-device/

 http://www.eec.co.rs/dobre-prakse-za-ustedu-toplotne-energije-u-industriji/

 http://www.solar.ba/index.php/2011-05-02-12-33-35/7-usluge/30-toplotne-pumpe

 https://hr.wikipedia.org/wiki/Kondenzacijski_kotao

44