HEP NOC

NASTAVNO OBRAZOVNI CENTAR

LITERATURA ZA OBRAZOVANJE
DISPEČERA I UKLOPNIČARA
U HEP-ODS-u

Studeni 2012
1 Tehnički propisi i važeći zakoni iz područja elektroenergetike .............................7
1.1 Tehnička regulativa u EU .......................................................................................... 7
1.2 Tehnički propisi u Republici Hrvatskoj...................................................................... 9
1.2.1 Zakon o normizaciji (NN 163/2003) .......................................................................... 9
1.2.2 Zakon o akreditaciji (NN 158/2003, NN 75/2009) .................................................. 11
1.2.3 Zakon o mjeriteljstvu (NN 163/2003, NN 194/2003, NN 111/2007) ...................... 11
1.2.4 Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 20/2010) .... 13
1.2.5 Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/2009) ................................................. 14
1.2.6 Tehnička pravila u HEP-ODS-u ................................................................................ 15
1.3 Zakoni iz područja elektroenergetike ..................................................................... 16
1.3.1 Direktive EU ............................................................................................................ 16
1.3.2 Zakon o energiji (NN 120/12) ................................................................................. 17
1.3.3 Zakon o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07, 152/08, 14/11, 59/12) .... 18
1.3.4 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12) ......................................... 26
1.3.5 Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08,
55/12) ..................................................................................................................... 27
1.3.6 Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 74/07, 38/09, 90/11, 50/12, 55/12) 28
2 Zaštita na radu, zaštita od požara i zaštita okoliša ......................................... 28
2.1 Zaštita na radu ........................................................................................................ 28
2.1.1 Temeljna načela zaštite zdravlja i sigurnosti na radu ............................................. 28
2.1.2 Zakon o zaštiti na radu............................................................................................ 29
2.1.3 Obveze poslodavca ................................................................................................. 39
2.1.4 Obveze, prava i dužnosti radnika ........................................................................... 40
2.1.5 Tehnička zaštita ...................................................................................................... 41
2.1.6 Uređivanje direktiva EZ na području zaštite na radu ............................................. 55
2.2 Zaštita od požara .................................................................................................... 57
2.2.1 Osnove zaštite od požara ....................................................................................... 57
2.2.2 Zakonsko uređivanje zaštite od požara .................................................................. 57
2.2.3 Dužnosti i odgovornosti radnika zaduženih za zaštitu od požara .......................... 58
2.2.4 Požarna preventiva u energetskim objektima........................................................ 59
2.2.5 Gašenje požara u energetskim objektima .............................................................. 60
2.2.6 Sredstva i uređaji za gašenje požara ...................................................................... 62
2.2.7 Izgaranje, plamište, temperatura paljenja, eksplozivnost, granice eksplozivnosti 64
2.2.8 Kruta,tekuća i plinovita goriva i njihove značajke .................................................. 64
2.2.9 Zaštita od požara,eksplozije i propisi za uporabu krutih,tekućih i plinovitih goriva i
drugih lako zapaljivih tvari ...................................................................................... 65
2.3 Zaštita okoliša ......................................................................................................... 67

2
 2.3.1 Tumač važnih pojmova ........................................................................................... 67
2.3.2 Onečišćivači okoliša ................................................................................................ 68
2.3.3 Okviri zaštite okoliša ............................................................................................... 69
2.3.4 Pregled propisa iz područja zaštite okoliša ............................................................ 69
2.3.5 Zrak ......................................................................................................................... 70
2.3.6 Voda ........................................................................................................................ 71
2.3.7 Tlo ........................................................................................................................... 72
2.3.8 Buka ........................................................................................................................ 73
2.3.9 Otpad ...................................................................................................................... 76
2.3.10 Sustav upravljanja okolišem ................................................................................... 79
3 ELEKTROENERGETSKI SUSTAV –stručni dio programa ........................................ 83
3.1 Općenito o elektroenergetskom sustavu ............................................................... 83
3.2 Proizvodnja električne energije .............................................................................. 85
3.3 Prijenos i distribucija .............................................................................................. 86
3.3.1 Pojam i podjela električnih mreža .......................................................................... 86
3.4 Električna postrojenja ............................................................................................. 87
3.5 Potrošnja električne energije i dnevni dijagram opterećenja ................................ 88
3.5.1 Potrošnja električne energije ................................................................................. 88
3.5.2 Dnevni dijagram opterećenja ................................................................................. 89
3.6 Vođenje, nadzor i upravljanje elektroenergetskim sustavom................................ 91
3.6.1 Razine upravljanja .................................................................................................. 91
3.6.2 Daljinsko upravljanje, signalizacija i mjerenja ........................................................ 92
3.6.3 Kratice i terminologija ............................................................................................ 93
3.6.4 Funkcije automatizacije distribucijskih mreža 10(20) kV ....................................... 94
3.6.5 Održavanje elektroenergetskog sustava ................................................................ 94
3.6.6 Zaštita elektroenergetskog sustava ........................................................................ 96
3.6.7 Podjela i osnovne karakteristike elektrana ............................................................ 97
3.6.8 Hidroelektrane........................................................................................................ 99
3.7 Male hidroelektarne ............................................................................................. 114
3.7.1 Pojam male hidroelektrane .................................................................................. 114
3.7.2 Prednosti malih hidroelektrana ............................................................................ 115
3.7.3 Izvedbe malih hidroelektrana ............................................................................... 115
3.7.4 Nedostaci .............................................................................................................. 116
3.8 ELEKTRIČNA POSTROJENJA ................................................................................... 116
3.8.1 Izvedbe postrojenja .............................................................................................. 117
3.8.2 Sheme spoja dijelova postrojenja ........................................................................ 119
3.8.3 Naprezanja u električnim postrojenjima .............................................................. 123

3
3.9 Elementi električnih postrojenja .......................................................................... 124
3.9.1 Sinkroni generator ................................................................................................ 124
3.9.2 Princip rada ........................................................................................................... 128
3.9.3 Uzbudni sustavi..................................................................................................... 128
3.9.4 Pojedinačni rad sinkronog generatora ................................................................. 128
3.9.5 Paralelni rad sinkronog generatora ...................................................................... 129
3.9.6 Energetski transformator- transformatori snage ................................................. 129
3.9.7 Podjela transformatora ........................................................................................ 129
3.9.8 Način hlađenja ...................................................................................................... 131
3.9.9 Grupa spoja transformatora ................................................................................. 132
3.9.10 Regulacija energetskih transformatora ................................................................ 133
3.9.11 Paralelan rad transformatora ............................................................................... 135
3.9.12 Uzemljenje transformatora .................................................................................. 135
3.9.13 Sabirnice ............................................................................................................... 136
3.9.14 Visokonaponski osigurači ..................................................................................... 136
3.9.15 Rastavljači ............................................................................................................. 138
3.9.16 Rastavne sklopke .................................................................................................. 140
3.9.17 Prekidači ............................................................................................................... 141
3.9.18 Malouljni prekidači ............................................................................................... 142
3.9.19 SF6 prekidači......................................................................................................... 143
3.9.20 Vakumski prekidači ............................................................................................... 143
3.9.21 Izolatori ................................................................................................................. 144
3.9.22 Odvodnici prenapona ........................................................................................... 145
3.9.23 Mjerni transformatori........................................................................................... 147
3.9.24 Strujni mjerni transformatori ............................................................................... 148
3.9.25 Naponski mjerni transformatori ........................................................................... 149
3.9.26 Kompenzacija ( kondenzatorske baterije ) ........................................................... 149
3.9.27 Elementi EES-a kao proizvođači i potrošači jalove snage ..................................... 150
3.9.28 Pojam kompenzacije jalove energije .................................................................... 151
3.9.29 Načini kompenzacije jalove snage ........................................................................ 152
3.9.30 Prigušnice ............................................................................................................. 152
3.9.31 Distribucijske kompaktne sklopne aparature(RING MAIN UNIT) ......................... 153
3.9.32 Uzemljenja u električnim postrojenjima .............................................................. 159
3.10 PRIJENOS I DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE ................................................. 162
3.10.1 Prijenosne mreže .................................................................................................. 162
3.10.2 Prijenosna mreža Hrvatske i europske interkonekcije ......................................... 163
3.10.3 Distribucijske mreže ............................................................................................. 165

4
 3.10.4 Strukture (konfiguracije) električnih mreža.......................................................... 166
3.10.5 Nazivni napon i njegovo značenje ........................................................................ 168
3.10.6 Grafički simboli u spojnim shemama i planovima mreža ..................................... 170
3.10.7 Određivanje električnih prilika u mrežama .......................................................... 171
3.10.8 Regulacija frekvencije i djelatne snage................................................................. 173
3.10.9 Regulacija napona i jalove snage .......................................................................... 173
3.10.10 Regulacija napona u distribucijskoj mreži ............................................................ 175
3.10.11 Nadzemne mreže .................................................................................................. 176
3.10.12 Podzemne mreže .................................................................................................. 177
3.10.13 Niskonaponske mreže i instalacije........................................................................ 178
3.10.14 Vrste NN mreža s obzirom na uzemljenje TS 10(20)/0.4 kV i instalacija potrošača
.............................................................................................................................. 179
3.10.15 Proračun opterećenja u niskonaponskoj mreži .................................................... 181
3.10.16 Struktura niskonaponskih distribucijskih mreža................................................... 182
3.10.17 Tarifni sustav......................................................................................................... 182
3.10.18 Tarifni sustavi za električnu energiju .................................................................... 184
3.11 Mjerenje u postrojenjima ..................................................................................... 188
3.11.1 Vrste mjerenja i izvori ........................................................................................... 188
3.11.2 Mjerenje struje, napona i energije ....................................................................... 189
3.11.3 Mjerenje snage ..................................................................................................... 189
3.11.4 Električna brojila ................................................................................................... 190
3.11.5 Mjerenje frekvencije............................................................................................. 196
3.11.6 Oprez kod mjerenja! ............................................................................................. 196
3.12 Zaštite u distributivnim mrežama......................................................................... 197
3.12.1 Nadstrujna zaštita (I>, I>>, I>>>) ........................................................................... 197
3.12.2 Zemljospojna zaštita (I >, I >>, usmjerena I >) ..................................................... 198
0 0 0

3.12.3 Diferencijalna zaštita (ΔI>, ΔI>>)........................................................................... 204

3.12.4 Uređaji za detekciju kvara .................................................................................... 208
3.12.5 Zaštita od električnog luka ................................................................................... 210
3.12.6 Zaštita kondenzatorskih baterija .......................................................................... 210
3.13 Lokalna automatika .............................................................................................. 211
3.13.1 Automatski ponovni uklop ................................................................................... 211
3.13.2 Preklopna automatika .......................................................................................... 212
3.14 Relejna zaštita, automatika i alarmna signalizacija po karakterističnim poljima u
postrojenju ........................................................................................................... 213
3.14.1 Vodna polja ........................................................................................................... 213
3.14.2 Trafo polja............................................................................................................. 213
3.14.3 Relejna zaštita u mjernom polju ........................................................................... 213

5
 3.14.4 Zaštita u polju transformatora vlastite potrošnje ................................................ 214
3.14.5 Zaštita u polju kompenzacije ................................................................................ 214
3.15 Zaštita niskonaponskih mreža .............................................................................. 214
3.16 Postupci nakon prorada zaštita i pojave signala .................................................. 217
3.17 Sustavi lokalnog i daljniskog upravljanja i signalizacije ........................................ 222
3.17.1 Razine upravljanja ................................................................................................ 222
3.17.2 Lokalna signalizacija.............................................................................................. 224
3.17.3 Daljinsko upravljanje, signalizacija i mjerenja ...................................................... 226
3.18 Mjerenja u distributivnim postrojenjima ............................................................. 231
3.18.1 Mjerenja napona .................................................................................................. 231
3.18.2 Mjerenja struje ..................................................................................................... 231
3.18.3 Daljinsko mjerenje napona ................................................................................... 231
3.18.4 Daljinsko mjerenje struja ...................................................................................... 233
3.18.5 Daljinsko mjerenje snage i energije ...................................................................... 233
3.18.6 Uređaji za registraciju (loggeri) trenda električnih veličina .................................. 233
3.18.7 Uređaji za registraciju poremećaja (disturbance recorder) ................................. 233
3.18.8 Uređaji za mjerenje kvalitete električne energije ................................................ 234
3.18.9 Mjerenje u TS 10(20)/0,4 kV ................................................................................. 235
3.18.10 Lokatori kvara ....................................................................................................... 235

6
1 Tehnički propisi i važeći zakoni iz područja elektroenergetike
Svakodnevni život počiva na korištenju određenih roba i usluga u svim oblicima današnjice,
proizvodima koje upotrebljavamo, hranu koju jedemo, način komunikacije, sredstva prijevoza, načine
rada itd. Kako bi mogli lakše donositi odluke u odabiru usluga i roba na tržištu moramo ih moći
usporediti i vrednovati, a to nam omogućavaju tehnička obilježja proizvoda i tehnički propisi.

1.1 Tehnička regulativa u EU

Europsko tržište je prostor gdje robe, usluge, kapital i rad mogu slobodno kolati, u tom smislu
Europska Unija je razradila alate za uklanjanje prepreka za slobodno kolanje dobara. U te alate
tehničkog zakonodavstva svakako spadaju smjernice ili smjernice “Starog pristupa”, „Novog pristupa“
(eng. New Approach) regulaciji proizvoda i „Globalnog ili Opdeg pristupa“ (eng. Global Approach)
ocjeni sukladnosti (eng. Conformity Assessment). Zajedničko je ovim komplementarnim pristupima
ograničenje javnog upletanja u bitne vidove tržišta i sloboda izbora industriji za ispunjavanje javnih
obveza.
“Stari pristup”
Ova skupina smjernica zakonski propisuje skupine industrijskih proizvoda za koje je odgovarajuće
regulatorno tijelo bilo uspostavljeno prije 1985.g. Obilježja smjernica Starog pristupa su sljedeća:
norme su obuhvaćene zakonodavstvom, u općem slučaju su obvezne, proizvodi se prije stavljanja na
tržište i/ili u uporabu na tržištu kontroliraju, što provode državna tijela, vlada ima odgovornost, a
postupci ocjenjivanja sukladnosti se, ovisno o vrsti proizvoda, rade za svaki proizvod zasebno. Stoga
je zakonodavstvo bilo izrazito opsežno, jer uključuje proizvode kao što su motorna vozila, lijekovi,
prehrambeni proizvodi, deterdženti, umjetna gnojiva, kozmetički i tekstilni proizvodi, kemikalije,
veterinarski lijekovi itd.
“Novi pristup”
Novi pristup obuhvaća smjernice ili smjernice Europske Unije za skupine industrijskih proizvoda koji su
se na razini Europske Unije počeli zakonski regulirati nakon 1985.g. Rezolucijom Vijeća od 7. svibnja
1985.g. o „novom pristupu” tehničkom usklađivanju i normama (85/C136/01). Naime, iznimna je
pozornost posvećena suglasju i usklađenju tehničkih propisa i norma, koji se temelje na prihvaćanju
bitnih zahtjeva za sigurnost proizvoda na tržištu europskog prostora. Time se istovremeno ostvaruju
dva cilja: sprječavanje stavljanja na tržite nesigurnih ili neusklađenih proizvoda te osiguravanje
slobodno kolanje roba kroz tehničku usklađenost čitavog proizvodnog sektora, kao i ostvarivanje
visoke razine zaštite javnih interesa navedenih u članu 95., stav 3. Ugovora o Europskoj zajednici.
Nadalje, sve članice imaju načelnu jednakost ciljeva vezano uz tri najvažnija područja: sigurnost i
zaštita zdravlja i života ljudi, te zaštite okoliša. Kao opće načelo prihvaćeno je opće upućivanje na
norme, koje omogućuje da se jednom smjernicom obuhvati velik broj proizvoda te da se često ne
mijenja i preinačuje sadržaj te smjernice. Osim toga, Rezolucijom je Vijeće prihvatilo načela europske
normizacijske politike o stalnoj provjeri tehničkih propisa, koji se primjenjuju u zemljama članicama te
o povlačenju zastarjelih i nepotrebnih propisa, o osiguranju priznavanja rezultata ispitivanja i
potvrđivanja te proširenju tehničkog usklađivanja unutar Zajednice, ubrzanom povećanju
normizacijske sposobnosti na razini Europske zajednice te uvođenju novih postupaka za
poboljšavanje izradbe norma. U sustavu europskog Novog pristupa i integriranog sustava normizacije
definirana su europska normizacijska tijela, koje se bave izradbom tehničkih propisa potrebnih za
proizvodnju i stavljanje na tržište proizvoda koji su u skladu s bitnim zahtjevima smjernica: CEN i
CENELEC. CEN (eng. European Committee for Standardization) je Europski odbor za normizaciju;
CENELEC (eng. European Committee for Electrotechnical Standardization) je Europski odbor za
elektrotehničku normizaciju, a specijaliziran je za područje elektrotehnike.
Stvaranje jedinstvenog tržišta s 31. prosincem 1992.godine postalo je moguće samo temeljem nove
strategije, koja osigurava samo opće bitne zahtjeve, koji su smanjili kontrolu javne ovlasti prije dolaska
proizvoda na tržište i integrirali osiguranje kvalitete i ostale tehnike suvremene ocjene sukladnosti.
Nadalje, bilo je potrebno prilagoditi proces odlučivanja, kako bi se olakšalo usvajanje smjernica

7
tehničkog suglasja od strane kvalificirane većine u Vijeću. Nova strategija je postavljena Rezolucijom
Vijeća 1985.g. o Novom Pristupu prema tehničkom suglasju i normizaciji, koja je utemeljila četiri
osnovna principa. Prvi princip se odnosi na zakonsko suglasje, koje treba ostati ograničeno i
usmjereno prema bitnim zahtjevima koje moraju zadovoljiti proizvodi na tržištu Europske Zajednice,
ako žele ostvariti dobrobit iz slobodnog kolanja unutar Zajednice. Drugi princip je vezan uz tehničke
specifikacije proizvoda, koji moraju zadovoljiti osnovne zahtjeve postavljene u smjernicama i
provedenim u harmoniziranim ili usuglašenim normama (eng. harmonised standard). Treći princip
vezan je uz dobrovoljnu primjenu harmonizirane ili koje druge norme, a proizvođač uvijek može
primijeniti druge tehničke specifikacije za zadovoljavanje zahtjeva. Četvrti je pak princip vezan uz
proizvode proizvedene u sukladnosti s harmoniziranim normama, koji samim time zadovoljavaju
pretpostavku da su u suglasju s traženim odgovarajućim bitnim zahtjevima sukladnosti.
Novi pristup zahtijeva garantiranu razinu zaštite glede bitnih zahtjeva utemeljenih smjernicama, kao i
zaštitu od strane državnih tijela. Nadalje, sigurnosni proces je potreban za osiguravanje mogućnosti
donošenja odluke o sukladnosti proizvoda, ili o pogrješkama ili o nedostatcima usuglašenih normi.
Budući da se princip Novog pristupa odnosi na bitne zahtjeve koji se moraju usuglasiti i postati
obveznima putem smjernica, moguće ga je primijeniti samo ako je relativno jednostavno moguće
razlikovati bitne zahtjeve od tehničkih specifikacija. Također, potrebno je osigurati bitne zajedničke
zahtjeve jednolikošću relativno široke palete proizvoda. Osim principa Novog pristupa, uvjeti za
vjerodostojnu ocjenu sukladnosti su ključni elementi za građenje povjerenja putem izgradnje i
nadgradnje vlastitog znanja i otvorenosti, kao i u pripremi odgovarajuće podloge i okvira za ocjenu
sukladnosti.
Ocjena sukladnosti (eng. conformity assessment) osniva se na shemi usuglašenoj određenom
normom. Stoga se i multilateralna ocjena sukladnosti osniva na shemi usuglašenoj međunarodnom
normom. Sheme ocjene sukladnosti su globalne u pravom smislu riječi (i prema konceptu i u stvarnom
svijetu). Ove sheme smanjuju zapreke trgovanju koje su uzrokovane različitim kriterijima certificiranja
u različitim zemljama, povećavaju broj tržišta za određeni proizvod, i doprinose jeftinijoj i bržoj
proizvodnji. Osobito je važna činjenica da tehnologija postaje sve složenija, te da današnji kupci i
korisnici u principu ne razumiju i ne trebaju razumjeti konstrukciju proizvoda. Stoga je shema ocjene
sukladnosti idealan put do kupca i korisnika, jer svjedoči o kakvoći proizvoda, usuglašenoj na
međunarodnoj razini.
Akronim CE oznake označava francuski izraz za europsku sukladnost (fr. Conformite Europeenne).
CE oznaka (slika 1.1) je putovnica proizvoda, a obvezna je za sve proizvode, koji zahtijevaju takvo
označavanje prije stavljanja na tržište ili u uporabu. CE oznaka prvenstveno pokazuje zadovoljavanje
proizvoda u području zahtjevima sigurnosti, zaštite zdravlja, života ljudi, zaštite imovine, zaštite
okoliša, te zaštite javnog interesa, propisanim smjernicama “Novog pristupa”.

Slika 1.1 Konstrukcija CE oznake prema Smjernici 93/68/EEC, koja mora biti veća od 5mm.

Proizvodi koji su sukladni sa svim mjerama odgovarajućih smjernica koje osiguravaju CE oznaku
moraju nositi tu oznaku. Stoga je CE oznaka naznaka da su proizvodi sukladni s bitnim ili osnovnim
zahtjevima odgovarajućih smjernica i da su proizvodi prošli postupak ocjene sukladnosti sukladno
smjernicama. Nadalje, Zemlje članice su obvezne poduzeti određene mjere zaštite CE označivanja.
Proizvodi koji zahtijevaju oznaku CE su: niskonaponska oprema, igračke, građevni proizvodi, strojevi,
dizala, osobna zaštitna oprema, neautomatske vage, medicinski uređaji, plinski uređaji, toplovodni

8
kotlovi, eksplozivi za civilnu uporabu, potencijalno eksplozivne atmosfere, rekreacijska plovila, uređaji
za hlađenje, oprema pod tlakom, te telekomunikacijska oprema.
Proizvođač sa sjedištem u EU ili ovlašteni zastupnik u EU, kao i bilo koja osoba iz EU koja je proizvod
isporučila na tržište u EU, odgovorni su za sigurnost proizvoda.

1.2 Tehnički propisi u Republici Hrvatskoj

Tehnički propisi mogu imati funkciju informiranja, olakšavanja, kontroliranja ili međusobnog spajanja, ili
kombinaciju svih ovih elemenata. One služe i gospodarstvu, omogućavajući ili katalizirajući
komercijalne transakcije svih vrsta, i društvu u cijelost, posebice u zaštiti zdravlja, sigurnosti i okoliša.
Tehnički propisi svoji svrhu ostvaruju kroz Norme, ocijene sukladnosti i tehničke specifikacije
proizvoda roba i usluga.
Norma je skup značajki koja opisuje svojstva proizvoda, procesa, usluge, sučelja ili materijala.
Obuhvaća mnoštvo oblika, kao što su definicije, specifikacije, detaljnije opisa postupaka ili kriterije
uspješnosti kojima se mjeri proizvod, proces ili usluga.
Osnovni tehnički propisi utvrđuju tehničke uvijete za proizvode, usluge i procese u cilju zaštite
korisnika i slobodne razmjene.
Ocjenjivanje sukladnosti se provodi da bi se proizvod mogao prodavati na određenom tržištu i da ja
ispunio propisane tehničke uvijete za to tržište.
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatska je pristupila usklađivanju
zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, tako i na području tehničkog zakonodavstva uskladiti s novim
pristupom EU:
 Zakon o normizaciji (N.N. br. 163/03.)
o Ovim se zakonom uređuju načela i ciljevi hrvatske normizacije, osnivanje, ustrojstvo i
djelatnost nacionalnog tijela za normizaciju i pripremanje i izdavanje hrvatskih norma i
njihova uporaba
 Zakon o akreditaciji (N.N. br. 158/03.)
o Ovim se zakonom uređuje osnivanje i djelatnosti tijela koje obavlja poslove nacionalne
službe za akreditaciju, određuje područje u kojemu se provodi akreditacija, provodi
akreditaciju u vezi sa propisima o ocjenjivanju sukladnosti
 Zakon o mjeriteljstvu (N.N. br. 163/03.)
o Ovim se zakonom uređuje jedinstven mjeriteljski sustav koji obuhvaća temeljno,
tehničko i zakonsko mjeriteljstvo.
 Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (N.N. br. 158/03,79/07)
o Ovim se zakonom uređuje način propisivanja tehničkih zahtijeva za proizvode i
postupaka ocjene sukladnosti s danim zahtjevima te donošenje tehničkih propisa
kojim nadležni ministri na temelju ovog zakona, za pojedine proizvode, odnosno
skupine proizvoda podrobnije određuju uvjete pod kojima se ti proizvodi ili skupine
proizvoda mogu staviti na tržište ili uporabu
 Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (N.N. br. 158/03.)
o

1.2.1 Zakon o normizaciji (NN 163/2003)

Normizacija je djelatnost uspostavljanja odredaba za opću uporabu proizvoda, procesa i usluga.
Djelatnost ovisi o procesima stvaranja, izdavanja i primjene norme. Važne prednosti normizacije su
poboljšanje svrhe proizvoda, procesa i usluga prema namijenjenom cilju, sprječavanje prepreka za
trgovinu i olakšavanje suradnje.
Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od mjerodavnog tijela, koji za opću i višekratnu
uporabu daje pravila, upute ili značajke za aktivnosti i njihove rezultate te jamči najbolji stupanj
uređenosti u datim uvjetima.
Međunarodna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja međunarodna
normizacijska/normirna organizacija.
Europska norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatila koja europska normizacijska/normirna

9
organizacija.
Nacionalna norma je norma dostupna javnosti koju je prihvatilo nacionalno normirno tijelo određene
države
Hrvatske se norme pripremaju, prihvaćaju i izdaju u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa
donesenih za njegovo provođenje, a pokretanje postupka za prihvaćanje normi, kao i objava o
prihvaćenoj normi objavljuje se u službenome glasilu normirnoga tijela.
Hrvatske norme označuju se pisanom oznakom HRN. Naziv hrvatska norma i oznaka HRN ne smiju
se upotrebljavati za označivanje drugih vrsta dokumenata.
U skladu s međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku pri izradbi hrvatskih norma
uzimaju se u obzir međunarodne norme, europske norme ili nacionalne norme drugih zemalja.
Na temelju zakona osnovan je Hrvatski zavod za normizaciju.
Normoteka je specijalna knjižnica koja pohranjuje i održava zbirke norma i drugih normativnih
dokumenata s pratećim katalozima, časopisima i bazama podataka putem kojih se pretražuju i
pronalaze odgovarajući podaci o normama i drugim dokumentima iz područja normizacije (slika ispod.)
U normoteki se nalaze sljedede zbirke norma: hrvatske norme (HZN), međunarodne norme (ISO,
IEC), regionalne, tj. europske (CEN, CENELEC, ETSI), te strane nacionalne norme (npr. DIN, BSI).
Oznaka norme (tablica ispod) se sastoji od predmeta, rednog broja i godine izdanja (stupac 1), broja
izdanja (stupac 2), načina donošenja norme (stupac 3), originalnog jezika norme (stupac 4), broja
stranica norme (stupac 5), cjenovnog razreda norme (stupac 6), tehničkog odbora, koji je izdao normu
(stupac 7), te naziva norme na hrvatskom jeziku (stupac 8).

(1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8)

HRN Elektromagnetska kompatibilnost i
ETSI/TR 18 E TO radiospektar (ERM) - Razredba uvjeta
1. izd. pr. (en) (E)
101 str. 401 elektromagnetskoga okoliša za uređaje u
651:2002 telekomunikacijskim mrežama
Tablica - Oznaka norme
U stupcu 1, vezano uz predmetak, redni broj i godinu izdanja, HRN bez dodatnih slova označava
izvornu hrvatsku normu, HRN ISO normu iz normizacijskog sustava ISO, HRN IEC normu iz
normizacijskog sustava IEC, HRN EN normu iz normizacijskog sustava CEN/CENELEC, HRN ETS
normu iz normizacijskog sustava ETSI, te npr. HRN DIN normu iz npr. normizacijskog sustava DIN.
HZN čine tehnički odbori iz sljedećih 13 područja:
• elektrotehnika
• graditeljstvo
• informatika
• kemikalije, kemijsko inženjerstvo, poljoprivredni i prehrambeni proizvodi
• metalni materijali
• nemetalni materijali
• osnovne norme
• prijevoz, rukovanje materijalima i pakiranje
• strojarstvo
• telekomunikacije
• usluge
• usluge, proizvodi za kućanstvo i slobodno vrijeme
• zdravlje, okoliš i medicinska oprema
U elektrotehnici je normizacija podijeljena u sljedećih šest područja:
• proizvodnja i distribucija energije
• telekomunikacije
• multimedijske tehnologije
• elektronika
• elektromagnetizam i magnetizam
• elektroakustika.

10
Primjeri Normi koje se koriste u radu HEP-ODS-a:
• HRN HD 637 S1: 1999 Električna postrojenja nazivnih izmjeničnih napona
iznad 1kV,
• HRN EN 50160:2012 Kvaliteta opskrbe
• HRN EN 50110-1 Pogon (rad) električnih instalacija

1.2.2 Zakon o akreditaciji (NN 158/2003, NN 75/2009)

Ovim se Zakonom uređuje osnivanje i djelatnost tijela koje obavlja poslove nacionalne službe za
akreditaciju, određuje područje u kojemu se provodi akreditacija te akreditacija u vezi s propisima o
ocjenjivanju sukladnosti.
U smislu odredaba ovoga Zakona akreditacija je postupak kojim neovisno akreditacijsko tijelo
službeno potvrđuje pravnoj ili fizičkoj osobi da je sposobna provoditi određene poslove.
Za trajno i neometano obavljanje poslova nacionalne službe za akreditaciju Vlada Republike Hrvatske
uredbom osniva neovisno akreditacijsko tijelo (u daljnjemu tekstu: akreditacijsko tijelo) kao javnu
ustanovu.
Akreditacijsko tijelo obavlja sljedeće poslove:
• akreditiranje ispitnih i umjernih laboratorija,
• akreditiranje pravnih ili fizičkih osoba za potvrđivanje proizvoda, sustava
upravljanja i osoblja,
• akreditiranje pravnih ili fizičkih osoba koje obavljaju tehnički nadzor ili slične
radnje,
• druga ocjenjivanja ili potvrđivanja osposobljenosti za provođenje postupaka
ocjenjivanja sukladnosti, uključujući utvrđivanje ispunjavanja zahtjeva za ocjenjivanje
sukladnosti u skladu s propisima za ocjenjivanje sukladnosti za pravne ili fizičke osobe.
Područje akreditacije
U postupku akreditacije utvrđuje se osposobljenost pravnih i fizičkih osoba za obavljanje poslova za
koje se daje akreditacija s obzirom na zahtjeve propisa, odgovarajućih međunarodnih i europskih
norma, odnosno istovrijednih nacionalnih norma, te dokumenata europskih i međunarodnih
organizacija za akreditaciju.
Akreditacija se obavlja na temelju zahtjeva pravne ili fizičke osobe.
Međusobna prava i obveze u vezi s dodjelom potvrde o akreditaciji i održavanjem akreditacije
akreditacijsko tijelo i pravna ili fizička osoba uređuju ugovorom.
Baždarnice u HEP-ODS-u trebaju biti akreditirane za poslove mjeriteljstva na podučju mjerenja
električne energije.

1.2.3 Zakon o mjeriteljstvu (NN 163/2003, NN 194/2003, NN 111/2007)

Ovim se Zakonom uređuje djelokrug tijela te ovlaštenih pravnih i fizičkih osoba u mjeriteljstvu, sustav
točnih i međusobno spojivih mjerenja, sustav mjernih jedinica, mjerni etaloni, utvrđivanje mjeriteljskih
zahtjeva za mjerila u zakonskom mjeriteljstvu, stavljanje mjerila na tržište i uporabu, ovjeravanje
mjerila, mjeriteljski zahtjevi za pretpakovine, mjeriteljski nadzor i inspekcija.
Mjerne jedinice
Zakonite mjerne jedinice su mjerne jedinice čija je uporaba propisana ovim Zakonom.
U Republici Hrvatskoj primjenjuju se mjerne jedinice Međunarodnog sustava jedinica (u nastavku
teksta: SI), decimalne jedinice, iznimno dopuštene jedinice izvan SI i složene mjerne jedinice.
Ravnatelj Zavoda uzimajući u obzir međunarodne, europske i hrvatske norme propisuje mjerne
jedinice iz stavka 2. ovoga članka, njihove vrijednosti, nazive i znakove, te područja, način i obvezu
njihove primjene.

11
Mjerne jedinice koje se koriste u elektroenergetskom sustavu su:

izražena pomoću
veličina naziv jedinice oznaka drugih jedinica
električna struja amper A
energija, rad, količina
džul J Nm = m2 kg s–2
topline
snaga vat W J / s = m2 kg s–3
električni naboj kulon C sA
razlika električnih
volt V W / A =m2 kg s–3 A–1
potencijala
kapacitet farad F C / V =m–2 kg–1 s4 A2
električni otpor om Ω V / A = m2 kg s–3 A–2
električna vodljivost simens S A / V =m–2 kg–1 s3 A2
magnetski tijek veber Wb V s = m2 kg s–2 A–1
gustoća magnetskoga
tesla T Wb / m2 = kg s–2 A–1
tijeka
induktivnost henri H Wb /A =m2 kg s–2 A–2
svjetlosni tijek lumen lm cd sr = cd
osvjetljenje luks lx lm / m2 = m–2 cd
amper po četvornome
gustoća struje, j A/m2
metru,
jakost magnetskoga polja,
amper po metru A/m
H
kandela po četvornome
svjetljivost, L cd/m2
metru,

Prilikom upotrebe mjernih jedinica koristimo se predmetcima koji su višekratnici i nižekratnici.

Faktor Naziv Znak Faktor Naziv Znak

10 1 deka da 10−1 deci d

10 2 hekto h 10−2 centi c
10 3 kilo k 10−3 mili m
10 6 mega M 10−6 mikro μ
10 9 giga G 10−9 nano n
10 12 tera T 10−12 piko p
10 15 peta P 10−15 femto f
10 18 eksa E 10−18 ato a
10 21 zeta Z 10−21 zepto z
10 24 jota Y 10−24 jokto y

Ovjerna razdoblja
Na temelju ovlasti Hrvatski zavod za mjereiteljstvo donio je Naredbu o ovjernim razdobljima (NN 47/05)
prema kojoj ovjerna razdoblja za mjerenje električne energije iznose:
a. jednofazna i višefazna statička brojila električne energije izmjenične struje priključena izravno
12 godina. Ako se mjerna točnost tih mjerila metodom slučajnih uzoraka utvrdi prije isteka
ovjernog razdoblja, ovjerno se razdoblje produljuje za 4 godine.

12
 b. jednofazna i višefazna statička brojila električne energije izmjenične struje priključena preko
mjernih transformatora 8 godina
c. jednofazna i višefazna indukcijska brojila električne energije izmjenične struje priključena
izravno 16 godina. Ako se mjerna točnost tih mjerila metodom slučajnih uzoraka utvrdi prije
isteka ovjernog razdoblja, ovjerno se razdoblje produljuje za 4 godine.
d. jednofazna i višefazna indukcijska brojila električne energije izmjenične struje priključena
preko mjernih transformatora 8 godina

1.2.4 Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 20/2010)

Ovim se Zakonom uređuje način propisivanja tehničkih zahtjeva za proizvode i postupaka ocjenjivanja
sukladnosti s propisanim zahtjevima te donošenje propisa kojima nadležni ministri i ravnatelji državnih
upravnih organizacija (u daljnjemu tekstu: čelnici središnjih tijela državne uprave), na temelju ovoga
Zakona, za pojedine proizvode, odnosno skupine proizvoda podrobnije uređuju najmanje jedan od
sljedećih elemenata:
• tehničke zahtjeve koje moraju zadovoljiti proizvodi koji se stavljaju na tržište
i/ili na raspolaganje,
• prava i obveze gospodarskih subjekata koji stavljaju proizvode na tržište i/ili
na raspolaganje,
• postupke ocjenjivanja sukladnosti,
• prava i obveze tijela koja provode postupke ocjenjivanja sukladnosti proizvoda
s tehničkim zahtjevima (u daljnjem tekstu: tijela za ocjenjivanje sukladnosti),
• dokumente o sukladnosti: isprave o sukladnosti (izvještaj o ispitivanju, potvrdu
– certifikat o sukladnosti ili izvještaj ili potvrdu o pregledu), izjavu o sukladnosti i tehničku
dokumentaciju potrebnu za dokazivanje sukladnosti proizvoda koji moraju biti dostupni
nadležnim tijelima,
• način označivanja proizvoda.
Ovaj se Zakon ne primjenjuje na propisivanje tehničkih zahtjeva i provedbu postupaka ocjenjivanja
sukladnosti za proizvode koji su uređeni posebnim zakonima.
Ovim se Zakonom uređuje i nadzor nad tržištem (u daljnjem tekstu: inspekcijski nadzor) te valjanost
isprava o sukladnosti izdanih u inozemstvu.
Proizvod koji se stavlja na tržište i/ili na raspolaganje mora biti u skladu s odredbama važećih pravnih
propisa koji se odnose na taj proizvod.
Gospodarski subjekt koji stavlja proizvod na tržište i/ili na raspolaganje odgovoran je za sukladnost
proizvoda s propisanim zahtjevima za taj proizvod, točnost i cjelovitost podataka te pravilno
označavanje proizvoda.
Propisivanje tehničkih zahtjeva
Čelnici središnjih tijela državne uprave u skladu sa svojim nadležnostima i djelokrugom rada donose
propise koji prenose usklađeno zakonodavstvo Zajednice, a kojima propisuju tehničke zahtjeve za
proizvode ili skupine proizvoda (u daljnjem tekstu: proizvodi) te postupke ocjenjivanja sukladnosti
uključujući, kad je to propisano, redovite i izvanredne preglede proizvoda u uporabi radi:
• sigurnosti,
• zaštite života i zdravlja ljudi, domaćih životinja i biljaka,
• zaštite okoliša i prirode,
• zaštite potrošača i drugih korisnika.
Kod donošenja propisa iz stavka 1. ovoga članka uzimaju se u obzir međunarodna načela i preuzete
obveze iz međunarodnih ugovora radi sprječavanja nepotrebnih zapreka u međunarodnoj trgovini.
Obveze proizvođača
Kad stavlja svoj proizvod na tržište, proizvođač je obvezan osigurati da je njegov proizvod oblikovan i
proizveden u skladu sa zahtjevima utvrđenim u propisima koji se odnose na taj proizvod.
U slučaju kada propisi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona to zahtijevaju proizvođač je obvezan
izraditi propisanu tehničku dokumentaciju i provesti ili osigurati provođenje primjenjivog postupka
ocjenjivanja sukladnosti proizvoda.

13
Kad je postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz stavka 2. ovoga članka dokazana sukladnost proizvoda s
propisanim zahtjevima, proizvođač je obvezan sastaviti izjavu o sukladnosti u skladu sa člankom 13.
ovoga Zakona i staviti oznaku sukladnosti kada je to propisano u skladu sa člankom 14. ovoga
Zakona.
Ocjenjivanje sukladnosti
Proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda davanjem izjave o sukladnosti. Izjava o
sukladnosti mora biti sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili prevedena na hrvatski jezik
i latinično pismo ako se proizvod stavlja na tržište Republike Hrvatske, odnosno prevedena na jezik ili
jezike koje zahtijeva zemlja članica Europske unije u kojoj se proizvod stavlja na tržište ili na
raspolaganje.
U izjavi o sukladnosti mora se navesti da su ispunjeni tehnički zahtjevi utvrđeni u propisima koji se
primjenjuju na određeni proizvod.
Izjava o sukladnosti mora sadržavati elemente utvrđene u propisima iz članka 1. stavka 1. ovoga
Zakona koji se primjenjuju na određeni proizvod.
Valjanost isprava o sukladnosti izdanih u inozemstvu
Nadležni čelnik središnjeg tijela državne uprave priznat će na zahtjev isprave o sukladnosti (izvještaj o
ispitivanju, potvrdu – certifikat o sukladnosti te izvještaj ili potvrdu o pregledu) izdane u inozemstvu ako
su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:
• da je propisano da za predmetni proizvod poslove ocjenjivanja sukladnosti
vrši ovlašteno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti,
• da u Republici Hrvatskoj ne postoji ovlašteno tijelo za ocjenjivanje
sukladnosti,
• da su ocjenjivanje sukladnosti provela tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja
su zemlje članice Europske unije prijavile Europskoj komisiji, a čiji popis je objavljen u
»Službenom glasilu Europske unije«.

1.2.5 Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/2009)

Ovim se Zakonom propisuju opći sigurnosni zahtjevi za proizvode, obveze proizvođača i distributera,
informiranje javnosti, poticanje dragovoljnih mjera te nadzor nad ispunjavanjem propisanih zahtjeva.
Svrha ovoga Zakona je osigurati da se na tržište stavljaju samo sigurni proizvodi.
Ovaj se Zakon primjenjuje na sve proizvode koji se u smislu ovoga Zakona smatraju proizvodima.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se kad poseban propis ne uređuje područje sigurnosti određenoga
proizvoda.
Ako poseban propis uređuje područje sigurnosti određenog proizvoda, ovaj se Zakon primjenjuje
samo na aspekte i rizike, odnosno vrste rizika za taj proizvod, koji nisu uređeni tim posebnim
propisom.
Ovaj se Zakon ne primjenjuje na rabljene proizvode koji se isporučuju kao antikviteti ili na proizvode
koji moraju biti popravljeni ili prerađeni prije njihove uporabe, pod uvjetom da dobavljač o tome jasno
obavijesti osobu kojoj je proizvod isporučen.
Opći sigurnosni zahtjevi za proizvode
Proizvođač je obvezan stavljati na tržište samo sigurne proizvode. U smislu stavka 1. ovoga članka
proizvod se smatra sigurnim kada je, ako ne postoje posebna pravila Europske zajednice o sigurnosti
tog proizvoda, sukladan posebnim propisima koji su u skladu s Ugovorom o Europskoj zajednici, a
posebno njegovim člancima 28. i 30. i koji utvrđuju zdravstvene i sigurnosne zahtjeve koje proizvod
mora zadovoljavati da bi bio stavljen na tržište.
U smislu stavka 1. ovoga članka, pretpostavlja se da je proizvod siguran s obzirom na rizike i
kategorije rizika obuhvaćene odgovarajućim hrvatskim normama kad je sukladan hrvatskim normama
kojima su prihvaćene usklađene europske norme, čiji je popis objavljen u »Narodnim novinama«.
Ako nema pravila, odnosno normi iz stavka 2. i 3. ovoga članka, sukladnost proizvoda s općim
sigurnosnim zahtjevima ocjenjuje se na osnovi sljedećih elemenata, kada oni postoje:

14
 1. hrvatske norme kojima su prihvaćene odgovarajuće europske norme različite od onih
navedenih u stavku 3. ovoga članka,
2. ostale hrvatske norme,
3. preporuke Europske komisije koje daju upute za ocjenu sigurnosti proizvoda,
4. pravila dobre prakse u području sigurnosti proizvoda koja su na snazi u dotičnom sektoru,
5. trenutačna razina znanosti i tehnike,
6. razina sigurnosti koju potrošači objektivno očekuju.
Obveze proizvođača i distributera
Da bi sigurnost proizvoda bila zajamčena, proizvođači moraju:
• obavijestiti potrošače i druge korisnike priloženim uputama za uporabu i
drugim potrebnim obavijestima, kako bi potrošači i drugi korisnici mogli ocijeniti rizike
svojstvene proizvodu tijekom njegove normalne ili razumno predvidljive uporabe kad takvi
rizici nisu odmah zamjetljivi bez odgovarajućeg upozorenja, te poduzeti mjere opreza protiv tih
rizika,
• u skladu s karakteristikama proizvoda koje isporučuju, poduzeti mjere koje im
omogućuju pravodobno obavješćivanje o opasnostima koje ti proizvodi mogu predstavljati te
poduzimati odgovarajuće mjere, po potrebi i povlačenje proizvoda s tržišta ili povrat proizvoda
od potrošača, kako bi se izbjegli rizici,
• poduzeti mjeru povrata proizvoda od potrošača samo u krajnjem slučaju kada
druge mjere nisu dovoljne za sprječavanje određenih rizika, kada smatraju prijeko potrebnim ili
kada su to prisiljeni učiniti nastavno na mjeru koju je poduzelo nadležno tijelo.

1.2.6 Tehnička pravila u HEP-ODS-u

U skladu s naprijed navedenom zakonskom i podzakonskom regulativom u HEP-ODS u skladu s
mjerodavnim normama i u cilju osiguranja kvalitete proizvoda koji se ugrađuju u elektroenergetske
mreže HEP-ODS je donosi interne tehničke propise koje moraju zadovoljavati proizvodi, oprema i
građevine koja se ugrađuju u elektroenergetske mreže koji se objavljuju u obliku preporuka, tehničkih
uvjeta, tipizacija i pravilnika, a objavljuju se u internim biltenima.
Važeći tehnička pravila u HEP-ODS-u navedena su u sljedećoj tablici:

Red. Datum
NASLOV BILTENA
Br. primjene

1 Tehnički uvjeti za TS 10(20)/0,4 kV; 1 x 630 kVA; kabelska izvedba 20.07.92.

2 Tehnički uvjeti za TS 10(20)/0,4 kV, 100 (250) kVA - stupna izvedba 20.07.92.
Tipizacija betonskih stupova okrugle izvedbe za 20(10) kV vodove s preporukom za projektiranje i
3 20.07.92.
primjenu
4 Tipizacija čelično-rešetkastih stupova za 20(10) kV vodove 21.07.92.
5 Tehnički uvjeti za izvedbu priključaka u višekatnim stambenim objektima 20.07.92.
6 Tipizacija čelično-rešetkastih stupova za 35 kV vodove 15.03.93.
7 Tehnički uvjeti za ograničavala strujnog opterećenja - limitatori 20.07.93.
8 Tehnički uvjeti za izvedbu priključaka individualnih objekata 20.07.93.
9 Upute za izbor i ugradnju ograničavala strujnog opterećenja - limitatora 10.08.93.
10 Tipizacija betonskih stupova na NN mrežu 15.04.95.
11 Preporučena opterećenja drvenih stupova za vodove srednjeg napona - 20 kV 18.04.95.
12 Tehnički uvjeti za impregnaciju i preuzimanje drvenih stupova za nadzemne elektroenergetske vodove 18.04.95.
14 Tehnički uvjeti za TS 10(20)/0,4 kV, 1x250 kVA; kabelska izvedba s vanjskim posluživanjem 28.06.97.
15 Tipizacija čeličnih konzola na betonskim stupovima okrugle izvedbe za 20(10) kV vodove 01.07.97.
16 Preporuke za gradnju SN vodova s izoliranim vodičima 10(20) kV 02.07.97.
Tehnički uvjeti za distribucijske uljne transformatore snage od 50kVA do 1000kVA napona 10/0.42kV,
17 03.07.95.
20/0.42kV i 20(10)/0.42 kV

15
 18 Tehnički uvjeti za izradu i ispitivanje spojnog pribora vodiča 04.07.97.
19 Tehnički uvjeti za stupnu TS 10(20)/0,4 kV; 50(100) kVA 15.01.99.
20 Upute za opremanje i ispitivanje obračunskih mjernih mjesta na niskom i srednjem naponu 15.01.99.
Tipizacija čeličnih konzola izoliranih vodiča na betonskim stupovima okrugle izvedbe za 20(10) kV vodove
21 27.07.99.
s preporukom za projektiranje i primjenu
22 Tehnički uvjeti za rastavne naprave u nadzemnim SN mrežama 27.07.99.
Tehnički uvjeti o izboru zaštitnih sredstava i zaštitne opreme za rad na elektroenergetskim postrojenjima
23 01.12.99.
distribucije električne energije
24 Tehnički uvjeti za armirano betonske nogare drvenih stupova NN i SN vodova 01.03.00.
25 Kriteriji za izbor i ugradnju prenaponske zaštite mreža i postrojenja srednjeg napona 01.02.01.
26 Kriteriji za izbor i polaganje podmorskih elektroenergetskih kabela 12.06.02.
27 Kriteriji za izbor, nabavu i preuzimanje impregniranih drvenih stupova za elektro energetske vodove 22.10.02.
28 Tehnički uvjeti i upute za izgradnju NN mreže sa samonosivim kabelskim snopom 29.05.03.
29 Tehnički uvjeti za izbor i polaganje elektroenergetskih kabela nazivnog napona od 1 do 35 kV 21.12.03.
30 Tehnički uvjeti za sklopne aparature u metalnom kućištu (RMU) za nazivne napone 12kV i 24kV 28.12.04.
31 Upute za izdavanje potvrde o ispunjavanju uvjeta tipizacije 10.11.05.
32 Pravilnik o održavanju elektrodistribucijskih objekata i postrojenja 2.1.08.
Tehnički uvjeti za SN/SN energetske transformatore snage od 2,5 MVA do 16 MVA napona
33 7.1.08.
35/10,5(21)kV; 30/10,5(21)kV
34 Tehnički uvjeti za obračunska mjerna mjesta u nadležnosti HEP ODS-a 3.10.2011.

1.3 Zakoni iz područja elektroenergetike

1.3.1 Direktive EU

Direktivama se omogućava stvaranje unutarnjeg tržišta električnom energijom ali se također

konstatiraju zapreke u prodaji električne energije pod jednakim uvjetima bez diskriminacije ili
nepovoljnog položaja u EU. Konkretno, još uvijek ne postoji nepristran pristup mreži i jednako
učinkovita razina regulatornog nadzora u svim državama članicama.
Direktiva 2003/54/EC za unutarnje tržište električnom energijom i Uredba 1228/2003/EC za
prekograničnu razmjenu električne energije ukida se 3. ožujka 2011 i objavljuje se nova direktiva i
pripadajuća uredba:
 Directive 2009/72/EC of 13 July 2009 concerning common rules for the internal market in
electricity
Kao daljnji napredak stvaranju unutarnjeg europskog tržišta energijom objavljuje se uredba
(713/2009/EC) o uspostavi agencije za suradnju nacionalnih regulatora (ACER). Direktiva o sigurnosti
opskrbe električnom energijom iz Drugog paketa energetskih propisa i dalje ostaje na snazi. Navedeni
dokumenti čine osnovu tzv. Trećeg paketa energetskih propisa Europske unije.

Ukratko, glavni operativni ciljevi nove elektroenergetske i plinske direktive u osnovi se ne mijenjaju u
odnosu na prethodnu i mogu se svesti na sljedeće:
 uspostava potpuno otvorenog unutarnjeg tržišta električne energije i prirodnog plina koje
omogućuje svim kupcima slobodan izbor opskrbljivača,
 nepristran pristup mreži i jednako djelotvorna razina regulatornog nadzora u svim zemljama
članicama Europske unije,
 sigurna opskrba energijom, olakšanje prekograničnog pristupa te uspostava unutarnjeg tržišta
električne energije i prirodnog plina koje će stvarati odgovarajuće poticaje za investicije u
nove energetske objekte,

16
  djelotvorno odvajanje mrežnih djelatnosti od djelatnosti proizvodnje i opskrbe,
 osiguranje opskrbe energijom osjetljivih kupaca kako bi se ublažilo energetsko siromaštvo kao
rastući problem u Europskoj uniji,
 olakšavanje uključivanja obnovljivih izvora energije u energetske sustave te razvoj "pametnih"
mreža i mjerenja sa svrhom povećanja energetske učinkovitosti.
Mnogi problemi su evidentno i rezultat višegodišnjeg razvoja energetike (osobito elektroenergetike) na
drukčijim osnovama, u javnom i političkom ambijentu u kojemu je energetika bila tretirana kao
djelatnost od posebnog državnog interesa. Naravno, bit će to državni interes i u budućnosti ali se
težište tog interesa mijenja - od državnih energetskih monopola prema krajnjim potrošačima.
Glavna promjena koju uvode nove direktive odnosi se na djelotvorno razdvajanje (effective
unbundling) mreža i mrežnih djelatnosti od aktivnosti proizvodnje i opskrbe. U tom smislu ponuđena su
tri modela – OPS (TSO), NOS (ISO) i NOP (ITO) koji su u ovoj studiji kasnije detaljnije opisani.
Nova direktiva želi osnažiti ulogu regulatora kako na nacionalnoj razini tako i na europskoj razini
osnivanjem posebne agencije za suradnju nacionalnim regulatorima (ACER). U odnosu na njegova
prethodnika ERGEG, ACER će imati mnogo veće i jasnije ovlasti osobito u smislu korekcije pojedinih
odluka nacionalnih regulatora u korist općeg europskog interesa.
Funkcioniranje unutarnjeg tržišta električne energije uređeno je Direktivom 2009/72/EZ. Direktivom su
utvrđena zajednička pravila za organizaciju i funkcioniranje elektroenergetskog sektora te pristup
tržištu električne energije. Direktivom se definiraju opcije i uvjeti za razdvajanje djelatnosti prijenosa od
djelatnosti proizvodnje i opskrbe, određuju se postupci i kriteriji primjenjivi prilikom pristupa prijenosnoj
odnosno distribucijskoj mreži, određuju se kriteriji i postupci koji su primjenjivi prilikom davanja
odobrenja za gradnju novih proizvodnih objekata kao i prava korisnika mreže.
Direktiva ima za cilj stvoriti učinkovito unutarnje tržište električne energije, te potaknuti investiranje u
nove proizvodne objekte, uključujući i one za korištenje obnovljivih izvora energije. Takvo tržište
električne energije ima zadatak osigurati kupcima stvarnu mogućnost izbor opskrbljivača, stvoriti nove
poslovne prilike i povećati prekogranično trgovanje gradnjom prekograničnih prijenosnih vodova. Sve
to bi moralo rezultirati većom efikasnosti, konkurentnim cijenama električne energije, većom kvalitetom
usluge te većom sigurnosti opskrbe električnom energijom. Da bi se ciljevi Direktive u potpunosti
ostvarili, nužno je provesti usklađivanje energetskog zakonodavstva i elektroenergetskog sektora u
pogledu: općih pravila za organizaciju elektroenergetskog sektora, gradnje novih proizvodnih objekata,
operatora prijenosnog sustava, operatora distribucijskog sustava i opskrbe, pristupa
elektroenergetskoj mreži, regulatornog tijela i maloprodajnog tržišta.

1.3.2 Zakon o energiji (NN 120/12)

Zakon o energiji uređuje mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom i njenu učinkovitu
proizvodnju i korištenje, akte kojima se utvrđuje i na temelju kojih se provodi energetska politika i
planiranje energetskog razvitka, obavljanje energetskih djelatnosti na tržištu ili kao javnih usluga te
osnovna pitanja obavljanja energetskih djelatnosti uz poštivanje mjera zaštite okoliša.
Zakonom o energiji uređuju se pitanja i odnosi koja su od zajedničkog interesa za sve energetske
djelatnosti ili koja su vezana uz više oblika energije. Pitanja vezana za područje plina, električne
energije, nafte i naftnih derivata, toplinske energije, obnovljivih izvora energije i energetske
učinkovitosti uređuju se posebnim zakonima.
Sistematizacija zakonskog sadržaja je sljedeća:
I. Opće odredbe
II. Energetska politika i planiranje energetskog razvitka
III. Nacionalni energetski programi
IV. Energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije
V. Obavljanje energetskih djelatnosti
VI. Tržište energije i javne usluge
VII. Cijene energije
VIII. Uvjeti priključenja i korištenja mreže i opskrbe energijom
IX. Krajnji kupci pod posebnom zaštitom
X. Pristup objektima i posebni uvjeti
XI. Nadzor

17
XII. Kaznene odredbe
XIII. Prijelazne i završne odredbe
Zakonom o energiji se definiraju osnovni pojmovi koji se koriste u normativnom uređivanju
energetskog sektora. Iako je bila namjera da pojmovi korišteni u Zakonu o energiji budu jedinstveni,
došlo je do znatnih terminoloških razlika između Zakona o energiji i posebnih zakona pa bi trebalo
provesti međusobno usklađivanje.
Zakonom o energiji se utvrđuje da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te
obavljanje energetskih djelatnosti, učinkovito korištenje energije, korištenje obnovljivih izvora energije i
suproizvoda od interesa za Republiku Hrvatsku.
Energetska politika i planiranje energetskog razvoja čine posebno poglavlje Zakona. Osnovni akt kojim
se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvoj je Strategija energetskog razvoja koju donosi
Hrvatski sabor na prijedlog Vlade za razdoblje od deset godina, a koja mora biti u skladu s Programom
prostornog uređenja Republike Hrvatske i Planom razvoja Republike Hrvatske. Vlada donosi Program
provedbe Strategije energetskog razvoja za razdoblje od najmanje tri godine. Nakon isteka razdoblja
za koje je donesen Program provedbe, Vlada podnosi Hrvatskom saboru izvješće o provedbi
Strategije energetskog razvoja s prijedlogom potrebnih promjena. Vlada je dužna donositi dugoročne i
godišnje energetske bilance kojima se utvrđuje ukupna potreba za energijom, izvori (vrste) energije te
načini i mjere za zadovoljavanje tih potreba.
Energetska učinkovitost uređena je čl. 12. – 14. om na razini osnovne regulacije. Detaljno to područje
uređuje Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji ( ''Narodne novine'' br.
152/08). Program za učinkovito korištenje energije donosi Vlada, a na lokalnoj razini nadležna tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Obavljanje energetskih djelatnosti predmet je izdavanja upravne dozvole koju izdaje HERA. Zakonom
se utvrđuju opći uvjeti za stjecanje i oduzimanje dozvole, a detaljni uvjeti se propisuju pravilnikom
kojeg donosi ministar.
Metodologije za sve regulirane djelatnosti donosi HERA i odobrava cijene pojedinih tarifnih stavki u
tarifnim sustavima na prijedlog eneregtskih subjekta. Promijene cijene tarifnih stavki može tražiti i
Agencija. Elektroenergetske djelatnoci koje su obugvaćene ovim metodologijama su prijenos el.
energije, distribucija el. energije, opskrba el. energijom u okviru univerzalne usluge. Proizvodnja
električne energije iz obnovljivih izvora energije i proizvodnja električne enrgije iz kogeneracije.
Utvrđuju se krajnji kupci pod posebnom zaštitom.
Zakonom o energiji se regulira pravo korištenja tuđim nekretninama od strane energetskog subjekta
(služnost) za izgradnju i održavanje energetske mreže.
Zakon o energiji propisuje da energetski objekti, postrojenja, vodovi i priključci na mrežu te postrojenja
i instalacije kupaca, moraju udovoljavati propisanim zahtjevima i uvjetima za sigurnu i kvalitetnu
opskrbu i korištenje energije.
Zakon regulira slučaj više sile (elementarna nepogoda, epidemija, eksplozija koje nije posljedica
nepravilnog i nepažljivog rukovanja itd.). Energetski subjekti u obavljanju svojih djelatnosti u slučaju
nastanka više sile ne odgovaraju drugim energetskim subjektima i korisnicima usluga.
Zakonom o energiji se uređuju ovlasti inspektora za poduzimanje mjera u slučaju kada se
inspekcijskim nadzorom utvrdi povreda Zakon o energiji i podzakonskih propisa donesenih na temelju
Zakona.

1.3.3 Zakon o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07, 152/08, 14/11, 59/12)
Zakon o tržištu električne energije donesen je 3. 12. 2004. godine i do danas je noveliran još dva puta
i to 2007. i 2008. godine. I sada je u procesu javne rasprave i očekuje se novi zakon do ktraja godine.
Prijedlog novog Zakona
Zakonom o tržištu električne energije uređuju su pravila i mjere za sigurnu i pouzdanu proizvodnju,
prijenos, distribuciju i opskrbu električnom energijom i za organiziranje tržišta električne energije kao
dijela elektroenergetskog tržišta Europske unije. Nadalje utvrđuju se pravila koja se odnose na zaštitu
kupaca, organiziranje i funkcioniranje elektroenergetskog sektora, otvoren pristup tržištu, utvrđivanje

18
obveza općih usluga i prava kupaca električne energije, a koja uključuju prava krajnjih kupaca,
odvojeno vođenje poslovnih knjiga, financijskih izvješća, pravila pristupa mreži, načela uzajamnosti i
prekogranični prijenos električne energije.
Na odnose u elektroenergetskom sektoru koji nisu uređeni ovim Zakonom primjenjuju se odredbe
zakona kojima se uređuje energetski sektor i regulacija energetskih djelatnosti .
Na postupke propisane ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.
Prijedlogom novog Zakona o tržištu električne energije uređuju se sljedeća pitanja:
 pravila i mjere za obavljanje energetskih djelatnosti: proizvodnje električne energije,
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih postrojenja,
prijenosa električne energije, distribucije električne energije, organiziranja tržišta električne
energije, opskrbe električnom energijom, opskrbe električnom energijom koja predstavlja
javnu uslugu i trgovine električnom energijom;
 prava i obveze krajnjeg kupca električne energije;
 pristup i razdvajanje poslovnih knjiga i financijskih izvješća;
 pravni položaj inozemnog poduzetnika koji ima pravo na privremenu opskrbu električnom
energijom;
 pristup mreži;
 načelo uzajamnosti;
 prekogranični prijenos električne energije;
 ovlasti nadležnih tijela za poduzimanje mjera kad se utvrdi povreda Zakona o tržištu električne
energije i povreda podzakonskih propisa donesenih na temelju toga zakona;
 prekršajne odredbe i
 prijelazno razdoblje do donošenja svih predviđenih podzakonskih propisa odnosno usklađenja
energetskih subjekata s odredbama Zakona.
Postojeći Zakon
Zakon o tržištu električne energije (članak 1. - 43.) uređuje obavljanje sljedećih energetskih djelatnosti:
proizvodnja električne energije, prijenos električne energije, distribucija električne energije, opskrba
električnom energijom i organiziranje tržišta električnom energijom.
Sistematizacija zakonskog sadržaja je ova:
I. Opće odredbe
II. Obavljanje djelatnosti
A. Proizvodnja električne energije
B. Prijenos električne energije i distribucija električne energije
C. Opskrba električnom energijom
D. Organiziranje tržišta električne energije
III. Povlašteni kupac
IV. Tarifni kupac
V. Načelo uzajamnosti
VI. Prekogranični prijenos
VII. Nadzor
VIII. Kaznene odredbe
IX. Prijelazne i završne odredbe
Osim Zakona o energiji i Zakon o tržištu električne energije određuje koje se energetske djelatnosti
obavljaju kao tržišne djelatnosti, a koje kao regulirane djelatnosti. Pod tržišnim djelatnostima se
razumijevaju: proizvodnja električne energije za povlaštene kupce, opskrba električnom energijom za
povlaštene kupce i trgovina električnom energijom. Pod reguliranim energetskim djelatnostima se
razumijevaju: proizvodnja električne energije za tarifne kupce, prijenos električne energije, distribucija
električne energije, organiziranje tržišta električnom energijom i opskrba električnom energijom za
tarifne kupce.
Zakonom o tržištu električne energije su detaljno propisane dužnosti i odgovornosti operatora
prijenosnog sustava. Operator prijenosnog sustava ne smije trgovati električnom energijom.
Zakonom o tržištu električne energije se detaljno propisuju dužnosti i odgovornost operatora
distribucijskog sustava.

19
U članku 25. propisuje se da se pogon i način vođenja prijenosne mreže i distribucijske mreže uređuje
mrežnim pravilima elektroenergetskog sustava, koja donosi ministar nadležan za energetiku na
prijedlog operatora prijenosnog sustava, nakon pribavljenog mišljenja HERAe.
Opskrba električnom energijom uređena je člancima 26. do 28. kao energetska djelatnost neovisna
od djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije, a odnosi se na kupnju i prodaju električne
energije kupcima. Opskrbljivač povlaštenih kupaca je svaki energetski subjekt koji pruža usluge
opskrbe povlaštenim kupcima nakon što pribavi dozvolu za obavljanje djelatnosti opskrbe električnom
energijom. Opskrbljivač tarifnih kupaca je energetski subjekt koji ima dozvolu za obavljanje djelatnosti
opskrbe električnom energijom i obvezu javne usluge opskrbe tarifnih kupaca električnom energijom
na regulirani način i po reguliranoj cijeni. Poslove opskrbljivača tarifnih kupaca dužan je obavljati
energetski subjekt koji obavlja poslove operatora distribucijskog sustava.
Organiziranje tržišta električne energije regulirano je člancima 29. do 30. Operator tržišta električne
energije treba obavljati svoju zadaću uz poštivanje načela razvidnosti, objektivnosti i neovisnosti, pod
nadzorom HERAe te je odgovoran za organiziranje tržišta električne energije u skladu s pravilima
djelovanja tržišta električne energije.
Tarifnog kupca opskrbljuje električnom energijom opskrbljivač tarifnih kupaca po cijenama iz tarifnog
sustava za proizvodnju električne energije, s iznimkom za povlaštene kupce, bez visine tarifnih stavki
ili po cijenama električne energije iz javnog nadmetanja i tarifnog sustava za opskrbu električnom
energijom, s iznimkom povlaštenih kupaca, bez visine tarifnih stavki te da Vlada može privremeno
utvrditi niže cijene u dijelu cijene električne energije koji se odnosi na proizvodnju električne energije
za pojedinu kategoriju tarifnih kupaca, radi posebnoga gospodarskog i društvenog interesa.
Za prekogranični prijenos je propisano da operator prijenosnog sustava mora obaviti prekogranični
prijenos električne energije kroz prijenosnu mrežu pod uvjetima i na način određen međunarodnim
ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku i tehničkim mogućnostima interkonekcijskih vodova, kao i
prijenosne mreže u cjelini.
Ovisna društva i Hrvatska elektroprivreda d.d. kao vladajuće društvo, unutar vertikalno integriranog
poduzeća (koncern HEP-a), koja su nositelji obveze javne usluge opskrbe tarifnih kupaca električnom
energijom, imaju obvezu javne usluge opskrbe kupaca koji ostanu bez opskrbljivača ili kojima
opskrbljivač prestane s radom ili koji ne žele koristiti pravo povlaštenog kupca.
Zakonom o tržištu električne energije se uređuju ovlasti inspektora za poduzimanje mjera u slučaju
kada se inspekcijskim nadzorom utvrdi povreda Zakona o tržištu električne energije i podzakonskih
propisa donesenih na temelju toga Zakona.

1.3.3.1 Opći uvjeti za opskrbu električnom energijom (NN 14/06)

Ovim Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) uređuju se:
– postupak izdavanja prethodne elektroenergetske suglasnosti i stvaranja uvjeta za priključenje
na elektroenergetsku mrežu;
– postupak izdavanja elektroenergetske suglasnosti;
– uvjeti za priključenje, opskrbu električnom energijom i korištenje mreže;
– kvaliteta opskrbe električnom energijom;
– međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže;
– prava i dužnosti energetskih subjekata i korisnika mreže;
– uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije;
– uvjeti za primjenu postupaka ograničenja ili obustave isporuke električne energije;
– postupci utvrđivanja i obračuna neovlaštene potrošnje električne energije.
Kupac ili proizvođač dužan je u pisanom obliku obavijestiti operatora prijenosnog sustava ili operatora
distribucijskog sustava o svim promjenama na njegovim elektroenergetskim objektima i instalacijama
koje mogu imati utjecaja na udovoljavanje uvjetima iz elektroenergetske suglasnosti. Operator
prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odlučuje da
li će izdati prethodnu elektroenergetsku suglasnost, odnosno propisati dodatne tehničke i/ili pogonske
uvjete.
Kvaliteta opskrbe

20
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava dužni su osigurati standardnu razinu
kvalitete opskrbe električnom energijom na obračunskom mjernom mjestu korisnika mreže, sukladno
odredbama ovih Općih uvjeta, mrežnih pravila elektroenergetskog sustava i uvjetima koje odobri
Agencija prilikom donošenja planova razvoja i izgradnje prijenosne i distribucijske mreže.
Standardna razina kvalitete opskrbe električnom energijom iskazuje se pokazateljima kvalitete
napona, pokazateljima pouzdanosti napajanja električnom energijom i ostalim pokazateljima kvalitete
opskrbe električnom energijom propisanih ovim Općim uvjetima.
Korisnik mreže i operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava mogu ugovoriti i višu
razinu kvalitete opskrbe električnom energijom u odnosu na standardnu.
Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava dužan je korisniku mreže na pisani
zahtjev podnijeti pisano izvješće o razini kvalitete opskrbe električnom energijom na njegovom
obračunskom mjernom mjestu.
Za utvrđivanje pokazatelja standardne razine kvalitete napona na obračunskim mjernim mjestima u
mreži operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog sustava primjenjuju se odredbe
hrvatskih propisa, normi i mrežnih pravila elektroenergetskog sustava.
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava obvezuju se na primjenu odredbi o
odstupanjima napona u niskonaponskoj mreži, sukladno Pravilniku o normiranim naponima za
distribucijske niskonaponske električne mreže i električnu opremu.
U pojedinačnim slučajevima postojećih korisnika mreže u udaljenim područjima s dugačkim vodovima,
odstupanja pokazatelja kvalitete napona mogu biti veća od propisanih, a dovođenje pokazatelja
kvalitete napona na propisanu razinu rješava se sukladno rokovima koje odobri Agencija, ukoliko
operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava nije u mogućnosti riješiti taj problem u
trogodišnjem planu razvoja i izgradnje.
Pokazatelji pouzdanosti napajanja električnom energijom su ukupni broj svih prekida i vrijeme trajanja
svih prekida napajanja električnom energijom na jednom obračunskom mjernom mjestu u jednoj
kalendarskoj godini. Nakon uvođenja sustava za prikupljanje, obradu i pohranu podataka o
poremećajima utvrdit će se:
– dopušteni ukupni broj prekida napajanja električnom energijom;
– dopušteno ukupno vrijeme trajanja prekida napajanja električnom energijom.
Odredbe stavka 1. ovoga članka odnose se samo na prekide koji traju dulje od tri minute.
Dopušteni ukupni broj svih prekida i ukupno vrijeme trajanja prekida iz stavka 1. ovoga članka ne
odnose se na prekide koji su posljedica djelovanja više sile, neispravnosti i kvarova uzrokovanih od
strane korisnika mreže i trećih osoba, radova održavanja, rekonstrukcije, drugih radova nužnih za
dogradnju postojeće mreže ili priključenje novih korisnika na dijelu mreže koja napaja obračunsko
mjerno mjesto, te prorade podfrekvencijske zaštite.
Radovi održavanja, rekonstrukcije, dogradnje mreže i priključenje novih kupaca ili proizvođača na
mrežu trebaju biti planirani i izvedeni tako da kumulativan iznos ukupnog godišnjeg broja prekida
napajanja i kumulativno vrijeme ukupnih godišnjih trajanja prekida napajanja električnom energijom u
zadnjih pet godina ne prelazi pet godišnjih vrijednosti.
U prekide na jednom obračunskom mjernom mjestu ne uračunavaju se prekidi koji su posljedica
postupaka radi utvrđivanja dijela mreže u kvaru.
Za prekid napajanja u mreži, koja nije pod sustavom izravnog tehničkog nadzora operatora, korisnik
mreže dužan je odmah po nastanku prekida napajanja električnom energijom izvijestiti operatora
prijenosnog sustava ili operatora distribucijskog sustava o prekidu napajanja.
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava dužan je uspostaviti:
– sustav za prikupljanje, obradu i pohranu podataka o poremećajima i prekidima napajanja
električnom energijom;
– praćenje kvalitete napona i
– praćenje kvalitete usluga.

21
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava dužan je objaviti godišnje izvješće o
stanju mreže, statističko izvješće o pogonskim događajima, pokazatelje kvalitete opskrbe električnom
energijom te analizu kvalitete usluga na svojim internetskim stranicama.
Opskrbljivač tarifnih kupaca dužan je uspostaviti praćenje kvalitete usluga kupcima te analizu kvalitete
usluga objaviti na svojim internetskim stranicama.
Ako korisnik mreže podnese pisani prigovor na razinu kvalitete napona, operator prijenosnog sustava
ili operator distribucijskog sustava treba provesti mjerenja u roku od 20 dana od dana podnošenja
prigovora, a pisano izvješće o rezultatima mjerenja kvalitete napona na obračunskom mjernom mjestu
dostaviti korisniku mreže u daljnjem roku od 10 dana.
Ako se utvrdi da je prigovor bio neosnovan, troškove mjerenja snosi korisnik mreže, a ako je prigovor
osnovan troškove mjerenja snosi nadležni operator mreže.
Ako korisnik mreže dostavi izvješće ovlaštene osobe o rezultatima mjerenja kvalitete napona, operator
prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava može prihvatiti rezultate ili postupiti na način
opisan u stavcima 1. i 2. ovoga članka.
Ako se utvrdi da je prigovor bio osnovan, osim u slučajevima iz članka 53. stavka 3. ovih Općih uvjeta,
operator prijenosnog ili operator distribucijskog sustava dužan je, sukladno odobrenom planu razvoja i
izgradnje toga dijela prijenosne ili distribucijske mreže za iduće tri godine, osigurati standardnu
kvalitetu napona na tom obračunskom mjernom mjestu.
Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava dužan je po prijavi korisnika mreže o
prekidu napajanja električnom energijom utvrditi uzroke prekida najkasnije u roku od 24 sata od
primitka prijave, odnosno od trenutka od kojega je moguće utvrđivanje kvara.
Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava nakon što utvrdi uzrok prekida iz
stavka 1. ovoga članka, dužan je u najkraćem mogućem roku pristupiti ponovnoj uspostavi napajanja
električnom energijom.
Odredbe o obvezama i odgovornostima operatora prijenosnog sustava i operatora distribucijskog
sustava u vezi s preuzimanjem ili opskrbom električnom energijom ne primjenjuju se za vrijeme više
sile, poremećenog pogona mreže, izvanrednog pogona mreže i drugih izvanrednih okolnosti.
Pod višom silom u smislu ovih Općih uvjeta razumijevaju se slučajevi više sile određeni Zakonom o
energiji.
Pod poremećenim pogonom u smislu ovih Općih uvjeta razumijeva se takvo pogonsko stanje dijela
mreže u kojem stanju, zbog ispada iz pogona jedinica mreže, dolazi do preopterećenja preostalih
jedinica mreže ili to preopterećenje neposredno prijeti.
Pod izvanrednim pogonom u smislu ovih Općih uvjeta razumijeva se takvo pogonsko stanje mreže u
kojem su stanju, zbog ispada iz pogona jedinica mreže, prekoračene granične vrijednosti pogonskih
veličina i/ili je došlo do pada frekvencije u elektroenergetskom sustavu ispod graničnih vrijednosti
utvrđenih mrežnim pravilima elektroenergetskog sustava i/ili je nastalo preopterećenje znatnijeg broja
preostalih jedinica mreže.
Pod izvanrednim okolnostima u smislu ovih Općih uvjeta razumijevaju se slučajevi neispravnosti i
kvarova na uređajima i postrojenjima koje operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog
sustava nije mogao spriječiti, a prouzročeni su postupanjem treće osobe.
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava dužan je poduzeti potrebne mjere s
ciljem održavanja standardne razine kvalitete opskrbe električnom energijom.
Operator prijenosnog sustava i operator distribucijskog sustava ne može jamčiti napajanje bez prekida
zbog neispravnosti i kvarova, planiranih radova te ostalih okolnosti na koje ne može utjecati.
Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava, u slučajevima iz stavka 2. ovoga
članka, dužan je poduzeti odgovarajuće mjere radi ponovne uspostave napajanja u najkraćem
mogućem roku, ali nije odgovoran za bilo kakvu posrednu ili neposrednu štetu ili gubitke koji nastanu
kod kupca.
Odgovornosti korisnika mreže
Kupac ili proizvođač mreže odgovoran je za sigurnost, pogon i tehničku ispravnost svojih
elektroenergetskih objekata i instalacija.

22
Ako operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava utvrdi da su elektroenergetski
objekti i instalacije kupca ili proizvođača neispravni, a njihovo bi korištenje moglo dovesti do opasnosti
za život i zdravlje ljudi ili oštećenja bilo čije imovine, dužan je pisanim putem obavijestiti kupca ili
proizvođača o svom nalazu i dati mu primjeren rok za otklanjanje utvrđenih neispravnosti te o tome
obavijestiti opskrbljivača.
Ako kupac ili proizvođač u ostavljenom roku ne dovede svoje elektroenergetske objekte i instalacije u
ispravno stanje, operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava privremeno će mu
obustaviti isporuku električne energije i o tome obavijestiti opskrbljivača i elektroenergetskog
inspektora.
Nakon što kupac ili proizvođač otkloni nedostatke i dovede elektroenergetske objekte i instalacije u
ispravno stanje i dostavi o tome pisanu obavijest operatoru prijenosnog sustava ili operatoru
distribucijskog sustava, operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava dužan je
nastaviti s isporukom bez odlaganja te o tome obavijestiti opskrbljivača.
Elektroenergetski objekti i instalacije kupca ili proizvođača trebaju biti izvedeni, održavani i vođeni u
pogonu tako da njihov povratni utjecaj na mrežu, odnosno poremećaji i smetnje budu u granicama
koje ne ugrožavaju propisanu razinu kvalitete opskrbe električnom energijom.
Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava i korisnici mreže imaju pravo
zahtijevati utvrđivanje razine poremećaja i smetnji na obračunskim mjernim mjestima.
Sukladnost karakteristika elektroenergetskih objekata i instalacija kupca ili proizvođača s gledišta
ostvarenja zahtjeva za propisanim razinama povratnih utjecaja na mrežu i načina vođenja pogona,
operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava može utvrditi ispitivanjima i
mjerenjima prije priključenja kupca ili proizvođača na mrežu i tijekom korištenja mreže.

1.3.3.2 Mrežna pravila elektroenergetskog sustava (NN 36/06)

Ovim Mrežnim pravilima elektroenergetskog sustava (u daljnjem tekstu: Mrežna pravila) uređuje se
pogon i način vođenja, razvoj i izgradnja te uspostavljanje priključaka na prijenosnu i distribucijsku
mrežu u elektroenergetskom sustavu, kao i mjerna pravila za obračunsko mjerno mjesto.
Svi energetski subjekti, u okviru svojih djelatnosti, obvezni su sustavno provoditi mjere osiguranja
kvalitete s konačnim ciljem isporuke kvalitetne električne energije krajnjem kupcu, sukladno Općim
uvjetima za opskrbu električnom energijom.
Vođenje distribucijske mreže

Vođenje distribucijske mreže je postupak koji objedinjuje funkcije planiranja, upravljanja i nadzora nad
distribucijskom mrežom. Njime se osiguravaju usluge u distribucijskoj mreži i postiže odgovarajuća
kvaliteta opskrbe električnom energijom.

Pogon i vođenje mreže moraju biti tehnoekonomski optimalni, pouzdani i sigurni. Za ostvarivanje
navedenih zadataka potrebno je sustavno planirati te provoditi razvoj, izgradnju i održavanje
distribucijske mreže.

Operator distribucijskog sustava je nadležan i odgovoran za planiranje pogona i vođenje distribucijske

mreže, i to od obračunskih mjernih mjesta na prijenosnoj mreži do obračunskih mjernih mjesta
korisnika distribucijske mreže.

Planiranje pogona distribucijske mreže

Planiranje pogona distribucijske mreže je postupak određivanja optimalne sigurnosti napajanja i

pouzdanosti mreže, ostvarivanja poslova održavanja te priključivanja novih objekata proizvođača i
kupaca na mrežu.

Operator distribucijskog sustava s korisnicima mreže i operatorom prijenosnog sustava usklađuje

provedbu planova rekonstrukcija, održavanja i interventnih zahvata na mreži.
Planirani prekidi pogona mreže provode se uz pravodobnu prethodnu obavijest korisnicima i drugim

23
energetskim subjektima na koje to utječe, sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu električnom
energijom.

Korištenje mreže, isključenje i ponovno uključenje korisnika mreže utvrđeno je Općim uvjetima za
opskrbu električnom energijom i ovim Mrežnim pravilima.

Radi izbjegavanja preopterećenja dijelova mreže, operator distribucijskog sustava planira i vodi pogon
mreže vodeći računa o stvarnoj topologiji i raspoloživim kapacitetima mreže, rasporedu preuzimanja
električne energije od elektrana priključenih na mrežu, ugovorenoj snazi te procjeni potrošnje. To se u
pravilu ne odnosi na povlaštene proizvođače.

Operator distribucijskog sustava može, bez obzira na dogovorene rasporede, pri preopterećenjima
mreže provesti ograničenje korištenja električne energije i snage.

Operator distribucijskog sustava provodi u najkraćem mogućem vremenu potrebne sklopne operacije
radi osiguranja stanja normalnog pogona što većem broju korisnika.

Operator distribucijskog sustava je odgovoran za osiguranje energije za pokriće gubitaka električne

energije u distribucijskoj mreži, za njihovo praćenje, analizu i izračun, te njihovo smanjivanje, ukoliko je
to moguće, s obzirom na sigurnost pogona mreže.

Upravljanje distribucijskom mrežom

Upravljanje distribucijskom mrežom obuhvaća aktivnosti operatora distribucijskog sustava, koji

upravljanjem jedinicama mreže ostvaruje siguran i pouzdan pogon distribucijske mreže, odnosno
napajanje kupaca električnom energijom propisane kvalitete, u suradnji s operatorom prijenosnog
sustava.
Distribucijska mreža se može nalaziti u stanjima:

 Normalnog pogona
 Poremećenog pogona,
 Izvanrednog pogona
Isključenje i ponovo uključenje korisnika mreže utvrđeno je Općim uvjetima za opskrbu električnom
energijom.

Normalni pogon distribucijske mreže je stanje mreže u kojem su:

 svi kupci opskrbljeni,

 naponi u distribucijskoj mreži i na sučelju s korisnicima distribucijske mreže u rasponu između
dopuštenog maksimalnog i minimalnog napona,
 opterećenja svih jedinica distribucijske mreže manja od graničnih vrijednosti,
 struje kratkog spoja u svim čvorovima distribucijske mreže manje od prekidne moći
pripadajućih prekidača,
 dovoljne rezerve u prijenosnoj mreži i elektranama priključenim na distribucijsku mrežu,
 ostvarene sve usluge i planski radovi u distribucijskoj mreži.
Odstupanje od normalnog pogona smatra se poremećenim pogonom. Operator distribucijskog sustava
je nadležan i odgovoran za provođenje svih potrebnih mjera za uklanjanje smetnji i sprječavanje
širenja poremećaja, kao i za osiguranje učinkovite ponovne uspostave kvalitetnog i pouzdanog
napajanja kupaca električnom energijom, nakon djelomičnog ili potpunog raspada mreže.
Operator distribucijskog sustava dužan je obavijestiti korisnike mreže o nastupu i vremenskom trajanju
poremećenog pogona u distribucijskoj mreži sukladno Općim uvjetima za opskrbu električnom
energijom. Operator distribucijskog sustava mora sačuvati sve zapise o poremećenom pogonu. Na
zahtjev korisnika mreže, operator distribucijskog sustava mora korisniku omogućiti uvid u zapis o
poremećenom pogonu zbog kojeg je korisnik mreže imao posljedice na pogon svojih postrojenja.

Stanje izvanrednog pogona nastupa ako su, zbog ispada pojedinih jedinica mreže, granične
vrijednosti pogonskih veličina prekoračene, a osobito ako je došlo do pada frekvencije u

24
elektroenergetskom sustavu ispod 49,00 Hz ili je nastalo preopterećenje opreme te postoji rizik od
širenja poremećaja..

Operator distribucijskog sustava je obvezan izraditi program i plan mjera za vođenje poremećenog i
izvanrednog pogona.

Plan mjera za vođenje poremećenog pogona, operator distribucijskog sustava usklađuje s operatorom
prijenosnog sustava i proizvođačima priključenim na distribucijsku mrežu.

Operator distribucijskog sustava zadržava pravo na provedbu mjera potrebnih za održavanje napona.
Tim mjerama pripada i rasterećenje mreže u suradnji s operatorom prijenosnog sustava.
Prema uputama operatora prijenosnog sustava i u skladu s uputama za poremećeni pogon, operator
distribucijskog sustava je dužan ograničiti snagu i energiju kupcima ako je ugrožena pouzdanost
pogona ili postoji opasnost od raspada mreže, u sljedećim slučajevima:

 pri preopterećenjima,
 pri padu frekvencije,
 pri ispadima većih proizvodnih jedinica,
 zbog nedostatka električne energije.
Vođenje pogona distribucijske mreže omogućuje provođenje planiranog pogona te prevladavanje i
ograničavanje utjecaja smetnji i kvarova u okviru raspoloživih pogonskih mogućnosti.
U vođenje pogona distribucijske mreže spadaju i izvođenje sklopnih operacija, provođenje regulacije
napona te nadzor rada zaštitnih i telekomunikacijskih uređaja i ostalih uređaja za prijenos podataka.
Operator distribucijskog sustava je zadužen i za usklađenje rada službi za upravljanje i održavanje na
terenu te komunikaciju s korisnicima distribucijske mreže i ostalim subjektima

Vođenje pogona distribucijske mreže

Vođenje pogona distribucijske mreže operativno provode distribucijski dispečerski centri i centri
vođenja.

Održavanje frekvencije je usluga elektroenergetskog sustava, za koju je nadležan i odgovoran

operator prijenosnog sustava. Održavanje frekvencije rasterećenjem u distribucijskoj mreži zadaća je
operatora distribucijskog sustava koja se ostvaruje koordinacijom s operatorom prijenosnog sustava.

Usluga održavanja napona u distribucijskoj mreži je usluga kojom se naponi u mreži održavaju unutar
propisanih granica. Odgovornost za održavanje napona snose operator distribucijskog sustava i
operator prijenosnog sustava. U održavanju napona sudjeluju još proizvođači i kupci koji s operatorom
distribucijskog sustava ugovore to kao pružanje pomoćne usluge. Operator distribucijskog sustava,
ugovorom o korištenju mreže utvrđuje uvjete kompenzacije jalove snage proizvođačima i kupcima tako
da se osigura napon u propisanim granicama na odgovarajućim naponskim razinama i obračunskim
mjernim mjestima. Referentni regulacijski napon i način regulacije na srednjonaponskoj strani
transformatora 110/x kV određuje operator distribucijskog sustava u suradnji s operatorom prijenosnog
sustava. Radi osiguranja propisanih granica odstupanja napona u distribucijskoj mreži transformatori
110/x kV moraju imati automatsku regulaciju napona, najmanje sa stupnjevima ±10 x 1,5%, a
transformatori u srednjonaponskoj mreži, regulaciju napona u beznaponskom stanju u rasponu
najmanje ±2 x 2,5%.

Propisane granice odstupanja od nazivnog napona u normalnom pogonu su:

 za niski napon: +6%/–10% (do 2010. godine) te ±10% (nakon 2010. godine) u skladu s
Pravilnikom o normiranim naponima za distribucijske niskonaponske električne mreže i
električnu opremu,
 za srednji napon (10 kV, 20 kV, 30 kV, 35 kV): ±10%.
Dopuštena odstupanja od nazivnog napona u uvjetima normalnog pogona, osim za slučajeve nastale
uslijed poremećaja i prekida napajanja te za pojedinačne slučajeve postojećih korisnika mreže u
udaljenim područjima s dugačkim vodovima, utvrđuju se:

25
  za niski napon: tijekom razdoblja od tjedan dana, 95% 10-minutnih prosjeka efektivnih
vrijednosti napona trebaju biti u rasponu od Un+6%/-10% (do 2010. godine), odnosno Un
±10% (nakon 2010. godine). Svi 10-minutni prosjeci efektivnih vrijednosti napona trebaju biti
unutar raspona Un +10%/ -15%.
 za srednji napon: tijekom razdoblja od tjedan dana, 95% 10-minutnih prosjeka efektivnih
vrijednosti napona trebaju biti u rasponu od Un ± 10%.
Operator distribucijskog sustava, u okviru svoje odgovornosti, osigurava pouzdan pogon distribucijske
mreže i njegovu ponovnu uspostavu nakon poremećaja ili raspada elektroenergetskog sustava. U tu
svrhu, operator distribucijskog sustava mora izraditi odgovarajuće operativne upute za preventivne i
korekcijske mjere u stanjima poremećaja.

Operator distribucijskog sustava obavlja standardno upravljanje tarifama putem sustava za upravljanje
tarifama na obračunskim mjernim mjestima korisnika. Operator distribucijskog sustava je nadležan za
razvoj, izgradnju i održavanje sustava za upravljanje tarifama.

Operator distribucijskog sustava obavlja standardno upravljanje potrošnjom putem sustava za

upravljanje potrošnjom na obračunskim mjernim mjestima korisnika. Operator distribucijskog sustava
je nadležan za razvoj, izgradnju i održavanje sustava upravljanja potrošnjom.

Upravljanje rasvjetom je usluga koja podrazumijeva upravljanje rasvjetnim sustavima na standardan

način i u određeno vrijeme. Operator distribucijskog sustava tu uslugu osigurava korištenjem sustava
za upravljanje rasvjetom.

Zadatak operatora distribucijskog sustava je uravnoteženje i kompenzacija korištenja jalove snage i

energije u distribucijskoj mreži.

1.3.4 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12)

Regulacija energetskih djelatnosti uspostavlja se radi provođenja sustava reguliranog djelovanja

energetskih subjekata u obavljanju energetskih djelatnosti, posebice onih energetskih djelatnosti koje
se obavljaju kao javne usluge i u javnom interesu s jedne strane te radi uspostave i uređenja tržišta
energije s druge strane, a sve sukladno odredbama zakona kojim se uređuje energetski sektor i
drugim zakonima kojima se uređuju pojedina tržišta energije.
Temeljni ciljevi regulacije energetskih djelatnosti su:
– osiguranje objektivnosti, transparentnosti i nepristranosti u obavljanju energetskih djelatnosti,
– briga o provedbi načela reguliranog pristupa mreži/sustavu,
– donošenje metodologija za utvrđivanje iznosa tarifnih stavki u tarifnim sustavima,
– uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog natjecanja,
– zaštita kupaca energije i energetskih subjekata.
Regulacija energetskih djelatnosti provodi se u dijelu koji se odnosi na regulirane energetske
djelatnosti i u dijelu koji se odnosi na tržišne energetske djelatnosti. Regulirane energetske djelatnosti i
energetske djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge uređuju se prema načelima objektivnosti,
transparentnosti i nepristranosti. Tržišne energetske djelatnosti uređuju se prema načelima tržišnog
natjecanja i poticanja poduzetništva na tržištu energije.
Za obavljanej poslova regulacije osnovana je Hrvatska energetska regulatorna agencija samostalna,
neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima za regulaciju energetskih djelatnosti

1.3.4.1 Tarifni sustav za distribuciju električne energije (NN 143/06, 26/10)

Način utvrđivanja visine tarifnih stavki za distribuciju električne energije određen je Tarifnim sustavom
za distribuciju električne energije, bez visine tarifnih stavki, odnosno metodologijom za utvrđivanje
tarifnih stavki za distribuciju električne energije. Njime se određuje :
– ciljevi i načela ovoga Tarifnog sustava,
– način i kriteriji za utvrđivanje tarifnih stavki za distribuciju električne energije,

26
– značajke metodologije,
– kategorije kupaca,
– podaci i dokumenti koji se koriste za utvrđivanje troškova distribucije električne energije,
– struktura tarifnih stavki i
– način utvrđivanja prijedloga za promjenu visine tarifnih stavki.
Tarifni sustav utvrđuje tarifne stavke za distribuciju električne energije i postupak izračuna njihovog
iznosa, kako bi se ostvarili sljedeći ciljevi:
– razvoj distribucijske mreže,
– održanje dostatne razine sigurnosti distribucijskog sustava,
– osiguranje standardne razine kvalitete isporuke električne energije,
– poticanje učinkovitosti poslovanja operatora distribucijskog sustava,
– poticanje korisnika distribucijske mreže na učinkovito korištenje mreže te snage i energije,
– omogućavanje stabilnih odnosa na tržištu električne energije te
– omogućavanje stabilnih i predvidivih uvjeta poslovanja operatora distribucijskog sustava.
Metoda regulacije koja se primjenjuje u ovome Tarifnom sustavu je metoda priznatih troškova
poslovanja. Mišljenje o priznatim troškovima poslovanja uključujući i stopu povrata kapitala daje
Hrvatska energetska regulatorna agencija.
Ukupni troškovi poslovanja UTP operatora distribucijskog sustava određuju se na godišnjoj razini
odnosno za regulacijsku godinu i jednaki su:
UTP = TPpos + TPkap – TRnsu
gdje su:
TPpos – troškovi poslovanja (operativni troškovi) [kn],
TPkap – troškovi kapitala [kn],
TRnsu – trošak pružanja nestandardnih usluga [kn].
Ukupni troškovi poslovanja UTP određuju se ili prema priznatim ostvarenim troškovima ili prema
prihvaćenim planskim vrijednostima troškova ovisno o tome utvrđuju li se za prethodnu regulacijsku
godinu ili za buduću regulacijsku godinu.

1.3.5 Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12)
Ovim se Zakonom uređuje područje učinkovitog korištenja energije u neposrednoj potrošnji, donošenje
programa i planova za poboljšanje energetske učinkovitosti te njihovo provođenje, mjere energetske
učinkovitosti, a posebno djelatnost energetskih usluga, energetskih pregleda građevina i energetsko
certificiranje zgrada, obveze javnog sektora, energetskog subjekta i velikog potrošača te prava
potrošača u primjeni mjera energetske učinkovitosti.
Ovaj se Zakon ne odnosi na energetsku učinkovitost u postrojenjima za proizvodnju i transformaciju
energije, prijenos i distribuciju energije.
Ovim se Zakonom u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi pravna stečevina Europske unije iz
područja energetske učinkovitosti, a posebice Direktiva 2006/32/EZ o energetskoj učinkovitosti i
energetskim uslugama, Direktiva 2009/125/EZ o uspostavi okvira za postavljanje zahtjeva za ekološki
dizajn proizvoda povezanih s energijom te Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada u
dijelu koji se odnosi na energetsko certificiranje zgrada i redovite preglede sustava grijanja i
klimatizacije u zgradama.
Svrha je ovoga Zakona ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja: smanjenje negativnih
utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje
potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike Hrvatske u području
smanjenja emisija stakleničkih plinova i to poticanjem primjene mjera energetske učinkovitosti u
sektorima neposredne potrošnje energije.
Na odnose koji nisu uređeni ovim Zakonom, supsidijarno se primjenjuju posebni propisi kojima se
uređuje: energetika, gradnja, komunalno gospodarstvo, tehnički zahtjevi za proizvode i ocjenu
sukladnosti, zaštita okoliša, državna uprava, lokalna i područna (regionalna) samouprava, proračun,
ustanove, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (u daljnjem tekstu: Fond), Državni

27
inspektorat, opći upravni postupak i drugi propisi u vezi s energetskom učinkovitošću u neposrednoj
potrošnji energije.
„HEP Operator diostribucijskog sustava treba voditi brigu o gubitcima u svojoj
elektroenergetskoj mreži kroz opimalna tehnička rješenja i potimalna uklopna stanja.“

1.3.6 Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 74/07, 38/09, 90/11, 50/12, 55/12)
Ovim se Zakonom ureduje sustav prostornog uređenja i gradnja, nadležnosti tijela državne vlasti i
tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni
i inspekcijski nadzor.
Sustav prostornog uređenja cine subjekti, dokumenti, akti i postupci kojima se osigurava praćenje
stanja u prostoru, određivanje uvjeta i načina izrade, donošenja i provođenja dokumenata prostornog
uređenja te uređenje građevinskog zemljišta.
Prostornim uređenjem se ostvaruju pretpostavke za unapređenje gospodarskih, društvenih, prirodnih,
kulturnih i ekoloških polazišta održivog razvitka u prostoru Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu:
Država) kao osobito vrijednom i ograničenom nacionalnom dobru na načelu integralnog pristupa
prostornom planiranju.
Gradnja u smislu ovoga Zakona smatra se projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina koji
se obavljaju prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, te prema
odredbama posebnih zakona i propisa donesenih na temelju tih zakona, hrvatskih normi i pravila
struke, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući se način
primjenjuju na rekonstrukciju, uklanjanje i održavanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom
donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije određeno.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na projektiranje, građenje, uporabu i uklanjanje rudarskih
objekata i postrojenja određenih posebnim zakonom.
„HEP Operator diostribucijskog sustava treba voditi brigu o optimalnim tehničkim rješenjima u
svojoj elektroenergetskoj mreži sa stajališta vođenja i upravljanja.“

2 Zaštita na radu, zaštita od požara i zaštita okoliša

2.1 Zaštita na radu

Zadaća ovog predavanja je da pruži znanja i informacije o zaštiti na radu. Ona je sastavni dio
organizacije rada i izvođenja radnog procesa. Svrha joj je sprečavanje ozljeda na radu, profesionalnih
bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša. Radnik ne može samostalno obnašati
poslove za koje prethodno nije osposobljen da ih obavi bez ugrožavanja vlastitog života i zdravlja, te
života i zdravlja drugih radnika. Zaštita na radu dakle, uređuje odnos čovjek - sredstva rada - okolina.
Svrha osposobljavanja je poučiti radnika kako da poslove obavi na siguran način -siguran za čovjeka
(bez nezgoda), siguran za sredstva rada (bez oštećenja) i siguran za okolinu (bez zagađenja ili
devastiranja). Ovo je izvodivo ako naučimo radnika da pravilno provede tehničko-tehnološki proces
rada i pri tome primjeni pravila i mjere sigurnosti i zaštite.

2.1.1 Temeljna načela zaštite zdravlja i sigurnosti na radu

Osposobiti radnika znači upoznati ga sa svim opasnostima i štetnostima, te uvjetima koji se javljaju pri
obnašanju tog posla i u svezi s tim poslom. Odnosno da posao obavi samostalno i na siguran način.
To je dakle skup mjera, koje u svrhu rada na siguran način povezuju tehniku i tehnologiju, čovjeka na
radu i organizaciju rada u nerazdvojnu cjelinu.

28
Od tehnike i tehnologije se traži:
 da se uklone izvori opasnosti i štetnosti,
 da se smanje izvori opasnosti i štetnosti,
 da se stvore što povoljniji uvjeti rada.
Od čovjeka se traži:
 da ima određena znanja i vještine na radu,
 da se pridržava radne discipline, pravila i mjera zaštite,
 da svojim sposobnostima otkloni mogući nastanak nezgode na radu.
Od organizacije rada se traži:
 da se pripremi dokumentacija i upute za rad na siguran način i da ih se učini dostupnima
radniku,
 da se osiguraju zaštitna sredstva i pomagala koja omogućuju rad na siguran način,
 da se primjenom novih tehnologija i prikladnih sredstava rada smanje opasnosti i štetnosti
na radu,
 da se osigura obavljanje posla samo s radnikom koji udovoljava svim uvjetima utvrđenim
za taj posao.

2.1.2 Zakon o zaštiti na radu

Svrha ovoga Zakona je uvođenje mjera za poticanje unapređivanja sigurnosti i zdravlja radnika na
radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštita
radnog okoliša.
Posebno osjetljive kategorije radnika moraju biti zaštićene od onih opasnosti koje na njih štetno utječu.
Osobita zaštita propisuje se radi očuvanja nesmetanoga duševnog i tjelesnog razvitka mladeži, zaštite
žena od rizika koji bi mogli ugroziti ostvarivanje materinstva, zaštite osoba s invaliditetom i
profesionalno oboljelih osoba od daljnjeg oštećenja zdravlja i umanjenja njihove radne sposobnosti te
radi očuvanja radne sposobnosti starijih radnika u granicama primjerenim njihovoj životnoj dobi.
Ovaj Zakon utvrđuje subjekte, njihova prava, obveze i odgovornosti glede provedbe zaštite na radu,
kao i sustav pravila zaštite na radu čijom se primjenom postiže u najvećoj mogućoj mjeri svrha ovoga
Zakona utvrđena u članku 1. Zakona o zaštiti na radu.
Prava, obveze i odgovornosti u svezi zaštite na radu uređuju se na izravan i neizravan način i
propisima radnog zakonodavstva, mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene
zaštite, tehničkim i drugim propisima kojima se štite sigurnost i zdravlje osoba na radu i drugih osoba
te kolektivnim ugovorima.
U smislu ovoga Zakona poslodavac je svaka fizička ili pravna osoba koja zapošljava jednog ili više
radnika i koji je u skladu s općim propisima radnog zakonodavstva odgovoran za osiguranje uvjeta za
rad radnika na siguran način, uključujući tijela državne uprave, regionalne i lokalne uprave i
samouprave i javne ustanove.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom i na pravne
osobe kada koriste rad drugih osoba.
U smislu ovoga Zakona, preventiva obuhvaća planirane ili poduzete mjere u svim radnim procesima
kod poslodavca, s ciljem sprječavanja ili smanjenja rizika na radu.
Radi osiguranja zdravstvenog nadzora primjerenog rizicima za zdravlje i sigurnost na radu kojima su
izloženi radnici, radniku se jednom u tri godine, na njegov zahtjev mora osigurati zdravstveni pregled u
skladu s posebnim propisom, ali ne primjenjuju se na radnika kojima je obveza redovitog zdravstvenog
pregleda utvrđena posebnim propisom.
Osnovna pravila zaštite na radu sadrže zahtjeve kojima mora udovoljavati sredstvo rada kada je u
uporabi, a naročito glede: opskrbljenosti sredstava rada zaštitnim napravama, osiguranja od udara
električne struje, sprečavanja nastanka požara i eksplozije, osiguranja stabilnosti građevina u odnosu
na statička i dinamička opterećenja, osiguranja potrebne radne površine i radnog prostora, osiguranja
potrebnih putova za prolaz, prijevoz i za evakuaciju radnika, osiguranja čistoće, potrebne temperature
i vlažnosti zraka, ograničenja brzine kretanja zraka, osiguranja potrebne rasvjete mjesta rada i radnog
okoliša, ograničenja buke i vibracije u radnom okolišu, osiguranja od štetnih atmosferskih i klimatskih

29
utjecaja, osiguranja od djelovanja po zdravlje štetnih tvari i zaštita od elektromagnetskih i drugih
zračenja te osiguranja prostorija i uređaja za osobnu higijenu.
Ako se opasnosti za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti primjenom osnovnih pravila zaštite
na radu, primjenjuju se pravila zaštite na radu koja se odnose na radnike i na način obavljanja radnog
postupka (posebna pravila zaštite na radu).
Posebna pravila zaštite na radu sadrže uvjete glede dobi života, spola, stručne spreme i
osposobljenosti, zdravstvenog stanja, duševnih i tjelesnih sposobnosti, koje moraju ispunjavati radnici
pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada.
Posebna pravila zaštite na radu sadrže i:
 obvezu i načine korištenja odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava i zaštitnih naprava,
 posebne postupke pri uporabi opasnih radnih tvari,
 obvezu postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti i štetnosti,
 obvezu osiguranja napitaka pri obavljanju određenih poslova,
 način na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radni postupci, a posebno glede
trajanja posla, jednoličnog rada i rada po učinku,
 postupak s unesrećenim ili oboljelim radnikom do upućivanja na liječenje nadležnoj
zdravstvenoj ustanovi.
Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije
rada i u svim radnim procesima.
Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili
bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze
radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.
Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim
propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih
okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

2.1.2.1 Pravilnik o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom

OPĆE ODREDBE
Pravila i mjere sigurnosti pri radu na elektrodistribucijskim postrojenjima (u daljnjem tekstu: Pravila)
izrađena su na temelju Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom te usklađena
s hrvatskom normom HR EN 50110-1.
Ovim Pravilima propisuju se pravila za sigurnost i zdravlje pri radu s električnim postrojenjima,
instalacijama i opremom HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o. (u daljnjem tekstu: Društvo),
čijom primjenom se otklanjaju opasnosti za sigurnost i zdravlje od djelovanja električne energije.
Ova Pravila su prilog Pravilnika o zaštiti na radu Društva.
Primjena Pravila obvezna je pri svakom radu na, sa ili u blizini elektrodistribucijskih postrojenja
(visokog i niskog napona) i pripadajućih instalacija, a radi sprječavanja nezgoda na radu ili oštećenja
postrojenja, do kojih može doći zbog nepoznavanja, neuočavanja ili podcjenjivanja opasnosti,
odnosno zbog nepridržavanja ovih Pravila.
Pravila i mjere sigurnosti koje nisu propisane ovim Prilogom, a za koje se uoči potreba potrebno je
propisati uputama:
a. upute na razini Društva donosi direktor Sektora za gospodarenje mrežom i
informatičku potporu,
b. upute na razini distribucijskog područja donosi direktor distribucijskog područja.
Svi zaposlenici, kao i sve druge osobe koje prema bilo kojem utemeljenju ulaze i rade na
postrojenjima koja su u korištenju (vlasništvu), odnosno u ovlasti Društva, obvezne su pridržavati se
ovih Pravila.
UVJETI ZA SIGURAN RAD
Stručni uvjeti
Radovi na električnim postrojenjima spadaju u kategoriju poslova s posebnim uvjetima rada.
Zaposlenici koji ne zadovoljavaju propisane uvjete ne smiju raditi bez nadzora stručne osobe.

30
Samostalno izvođenje radova dopušteno je svim stručnim osobama, koje su osposobljene za rad na
siguran način prema programu Društva i koje su položile ispite iz zaštite na radu.
Ovisno o složenosti radova i mogućim opasnostima, potrebno je ocijeniti potrebnu stručnost i
sposobnost izvoditelja za samostalan rad. Pri ovoj ocjeni potrebno je voditi računa osobito o:
 tehničkom znanju,
 praktičnom iskustvu na takvim i sličnim radovima,
 poznavanju postrojenja na kojem se izvode radovi,
 poznavanju mogućih opasnosti i potrebnih zaštitnih mjera,
 sposobnosti pravodobnog uočavanja opasnih stanja, odnosno sposobnosti da u slučaju
potrebe može pravodobno donijeti odluku o primjeni dodatnih zaštitnih mjera ili
eventualnom prekidu radova i
 ostalim potrebnim uvjetima.
Koordinator radova, organizator rada, rukovoditelj radova, voditelj podskupine, nadzorna osoba ili
osoba određena za pratnju posjetitelja mora biti stručna osoba, odnosno najmanje kvalificirani (KV)
zaposlenik elektrostruke koji je upoznat s postrojenjem, s radnim iskustvom od najmanje godinu dana,
koji je osposobljen za rad na siguran način i koji je položio ispit iz zaštite na radu.
Navedeni zaposlenici također moraju poznavati tehničku regulativu iz svog područja rada i biti
osposobljeni za pružanje prve pomoći i postupanje u slučaju požara.
Ostale ovlaštene osobe (organizatori rada, referenti pripreme rada, rukovoditelji odsjeka/ odjela)
moraju ispunjavati uvjete glede stručne spreme, radnog iskustva, poznavanja regulative (iz svog
područja rada), kao i sve ostale uvjete propisane drugim aktima tvrtke.
Zdravstveni uvjeti
Zaposlenici koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada moraju biti posebno zdravstveno i
psihofizički sposobni.
Uvjeti okoliša

Atmosferska pražnjenja
Utjecaj vjetra
Utjecaj vidljivosti
Utjecaj temperature
Ostale vremenske nepogode
Uređenje mjesta rada
Posebne okolnosti
Osobna zaštitna sredstva i zaštitne naprave
Obvezatna zaštitna sredstva za svakog zaposlenika su određena Prilogom 1. Pravilnika o zaštiti na
radu - Osobna zaštitna sredstva - primjerena zahtjevima mjesta rada, odnosno prema opasnostima
kod obavljanja pojedinih poslova.
Obvezatno korištenje pojedinih osobnih zaštitnih sredstava i zaštitnih naprava određuje se Uputama
za rad na siguran način, a za određene poslove s ovim Pravilima.
Nošenje zaštitne izolacijske kacige je obvezno za sve osobe koje se kreću ili rade u visokonaponskim i
niskonaponskim postrojenjima, te pri radovima na nadzemnim vodovima i kabelima.
Od zahtjeva iz prethodne izuzimaju se osobe koje borave u upravljačkim postrojenjima (uklopnice,
centri daljinskog upravljanja), radionicama, uredima i sanitarnim prostorijama unutar
elektroenergetskih postrojenja. Ako zaposlenici obavljaju električarske i slične poslove unutar
navedenih prostorija, primjerice na upravljačkoj ploči, obvezno je nošenje zaštitne izolacijske kacige.
Prije početka i tijekom rada, svaki zaposlenik je dužan sam nadzirati ispravnost svojih osobnih
zaštitnih sredstava i zaštitnih naprava. Neispravna zaštitna sredstva treba odmah staviti izvan uporabe
i zamijeniti.
Ovlašteni rukovoditelj radova dužan je nadzirati nošenje i ispravno korištenje zaštitnih sredstava
njemu podređenih zaposlenika.

31
Svaki zaposlenik je dužan ispravno koristiti zaštitne naprave, a svako oštećenje ili neispravnost mora
se odmah prijaviti neposrednom rukovoditelju.
OSNOVNA NAČELA SIGURNOG RADA
Za svaki rad na postrojenju, potrebno je procijeniti i odlučiti pod kojim uvjetima se taj rad smije
započeti i izvoditi.
Pri obavljanju pogonskih zahvata ili radova na postrojenjima, potrebno je procijeniti rizik kako bi se
zahvat ili rad mogao obaviti na siguran način, a odluku o tomu donosi rukovoditelj radova.
Rad u beznaponskom stanju i/ili rad u blizini napona u postrojenjima obavlja se samo na temelju
propisanih isprava za rad.
Rad u beznaponskom stanju i/ili rad u blizini napona u postrojenjima smiju obavljati najmanje dvojica
zaposlenika.
Jedan zaposlenik može obavljati samo određene poslove na postrojenjima, kao primjerice:
 vizualni pregled i nadzor postrojenja,
 pogonske zahvate,
 osiguranje mjesta rada,
 poslove navedene u Ovlaštenju za samostalno izvođenje radova (Obrazac 4a.) i
 ostale aktivnosti i poslove propisane posebnim odlukama ili uputama (na razini
distribucijskog područja).
U slučaju da rad izvodi jedan zaposlenik, onda je on istodobno i rukovoditelj rada.
Rukovoditelj radova je najodgovornija osoba za primjenu mjera zaštite na radu tijekom obavljanja
radova. On je obvezan upozoriti sve izvoditelje na moguće opasnosti, te onemogućiti ili zabraniti svaku
radnju ili aktivnost koja može ugroziti potrebnu sigurnost na radu. U slučaju da dođe do nepredviđenih
okolnosti, rukovoditelj radova je dužan poduzeti potrebne dodatne zaštitne mjere ili prekinuti radove.
Za svako postrojenje ili skupinu postrojenja, mora postojati jasno razgraničenje ovlasti, odnosno
odgovornosti. Sukladno organizacijskom ustroju distribucijskih područja, organizacijska jedinica
ovlaštena za vođenje pogona mjerodavna je i odgovorna za:
 nadzor i vođenje postrojenja,
 sklapanje,
 osiguranje mjesta isključenja,
 ostale pogonske aktivnosti i
 nadzor nad ulaskom i kretanjem posjetitelja.
Prije početka radova u beznaponskom stanju i/ili radova u blizini napona u postrojenjima, rukovoditelj
radova treba od ovlaštene osobe za vođenje pogona preuzeti odgovarajuću ispravu (Dopusnicu za
rad, Dopusnicu za isključenje i rad), a nakon toga u skladu s dobivenom ispravom mora:
 jasno utvrditi dio postrojenja na kojem će se izvoditi radovi,
 provjeriti provedene zaštitne mjere,
 utvrditi i označiti susjedne dijelove postrojenja koji su pod naponom i
 primijeniti ostale potrebne zaštitne mjere.
U slučaju privremenog prekida radova, svaki put neposredno prije nastavka, rukovoditelj radova dužan
je provjeriti ispravnost svih primijenjenih zaštitnih mjera i tek nakon toga dopustiti nastavak rada.
Nije dopuštena promjena uklopnog stanja postrojenja na kojem su započeti radovi i to sve do njegova
završetka, bez upoznavanja i odobrenja rukovoditelja radova.
Zabranjuje se početak radova u beznaponskom stanju i/ili radova u blizini napona u postrojenjima
samo na temelju prethodnog dogovora, bez odgovarajuće isprave (Dopusnice za rad, Dopusnice za
isključenje i rad).
Zabranjeno je ponovno stavljanje postrojenja pod napon bez podnesene Obavijesti o završetku rada.
Pri usmenoj predaji isprava za rad ili pogonskih obavijesti, primatelj ju je obvezan ponoviti pošiljatelju
(uskladiti tekst), te potvrditi da je ona točno primljena i shvaćena.
Svaki zaposlenik je obvezan pridržavati se propisanih pravila i uputa kako ne bi ugrozio izvođenje
radova na siguran način.

32
U slučaju da određene radove na postrojenju izvode zaposlenici druge tvrtke, obvezno je poduzeti
zaštitne mjere na mjestu isključenja i/ili rada, te uspostaviti nadzor nad njihovim kretanjem i radom.
Vrijeme ulaska i izlaska svih zaposlenika, kao i ostalih osoba koje ulaze u postrojenja, upisuje se u
posebnu knjigu evidencije.
PODJELA POSTROJENJA NA ZONE
Prema stupnju opasnosti od električne energije, a u cilju postizanja sigurnog pristupa, kretanja i rada u
električnim postrojenjima, utvrđuju se tri zone i to:
 zona rada pod naponom (III. zona),
 zona približavanja (II. zona) i
 zona slobodnog kretanja (I. zona).
Zona rada pod naponom (III. zona) je prostor oko dijelova postrojenja koji su pod naponom, u kojem
izolacijska razina ne osigurava zaštitu od električne opasnosti u slučaju zadiranja u taj prostor, bez
primjene posebnih zaštitnih mjera. To je prostor oko dijelova pod naponom omeđen graničnim
razmakom zone opasnosti DL (Tablica 1. i Slika 1.).
Zona rada pod naponom u elektrodistribucijskim postrojenjima obuhvaća:
 prostor unutar ćelija visokog napona u unutrašnjim postrojenjima,
 ograđene i slične prostore za smještaj opreme u kojima se noseće uzemljene konstrukcije
nalaze na visini manjoj od 2,5 m (primjerice: transformator X/0,4 kV, postrojenje za
kompenzaciju jalove energije, postrojenje MTU i slično),
 prostor oko neizoliranih dijelova do uzemljenih dijelova (do ruba izolatora na koji je
pričvršćen aktivni dio) u postrojenjima u kojima se noseće uzemljene konstrukcije opreme
koja je pod naponom nalaze na visini većoj od 2,5 m i
 prostor nadzemnog voda oko golih vodiča omeđen graničnim razmakom zone opasnosti
DL, vodeći računa o najvećem mogućem otklonu vodiča.
Prostor zone opasnosti u postrojenjima treba biti odijeljen od ostalog prostora propisanim ogradama,
pregradama, mrežama, zidovima ili se nalaziti izvan zone dohvata rukom.
Ulazak ili zadiranje u zonu opasnosti dopušten je isključivo u slučaju izvođenja radova u
beznaponskom stanju ili radova pod naponom, uz propisane uvjete i strogu primjenu propisanih
zaštitnih mjera.
Zona približavanja (II. zona) je prostor između zone opasnosti i zone slobodnog kretanja, u kojem se
pri radovima moraju primijeniti određene mjere zaštite za sprječavanje zadiranja bilo kojeg dijela tijela
zaposlenika, alata ili predmeta u zonu opasnosti.
To je prostor oko zone opasnosti omeđen:
 graničnim razmakom zone približavanja DV u slobodnom prostoru, (Tablica 1. i Slika 1.) i
 zaštitnom izolacijskom pregradom, uzemljenom pregradom, ogradom, zidom ili drugom
zaprekom koja onemogućava približavanje zoni opasnosti (Slika 2.).
Granični razmak DV dobije se na taj način da se granični razmak zone opasnosti DL poveća za:
 500 mm za niskonaponska postrojenja i
 1000 mm za postrojenja visokog napona (do uključivši 110 kV nazivnog napona).
Ulazak ili zadiranje u zonu približavanja, bilo kojim dijelom tijela, alatom ili predmetom, dopušten je u
slučaju izvođenja radova u blizini dijelova pod naponom, ali uz propisane uvjete.
Neovisno o navedenim odredbama u zonu približavanja uvršteni su i neki prostori unutar postrojenja, u
kojima ne prijeti opasnost od prodora u zonu opasnosti, ali osobe koje borave u tim prostorima mogu
svojim neprimjerenim ili nehotičnim radnjama izazvati nezgodu, a time ozljedu i/ili štetu. To su,
primjerice, sljedeći prostori:
 upravljačke prostorije,
 prostorije za smještaj zaštitnih, mjernih, informatičko-procesnih ili telekomunikacijskih
uređaja,
 prostorije za smještaj akumulatorskih baterija, kompresora ili agregata,
 prostorije za smještaj opreme pomoćnog napajanja,
 kabelski prostori i hodnici,
 prostor za smještaj uređaja protupožarne zaštite,

33
  poslužni i nadzorni hodnici, putovi i prolazi i
 ostali slični prostori.
U ove prostore, dopušten je ulazak stručnim ili podučenim osobama pri obavljanju radnih zadataka.
Zaposlenici druge tvrtke smiju izvoditi radove u ovim prostorima isključivo uz nadzor stručne osobe.
Nestručne osobe i posjetitelji smiju ulaziti u ove prostore isključivo uz trajni nadzor stručne osobe.
Zona slobodnog kretanja (I. zona) je svaki prostor izvan zone približavanja. To je prostor u
postrojenjima i nadzemnim vodovima koji je udaljen od dijelova pod naponom najmanje za granični
razmak zone približavanja DV, odnosno prostor koji nije obuhvaćen odredbama točke 5.2. i 5.6.
Zona slobodnog kretanja u postrojenjima obuhvaća i:
 tehničko administracijske prostorije,
 radionice,
 garaže,
 skladišta,
 garderobe i prostorije sanitarnih sadržaja i
 ostale slobodne i slične prostore.
U ovoj zoni, osobe svojim neopreznim ili slučajnim postupcima ne mogu doći u blizinu dijelova
postrojenja koji su pod naponom, niti prouzročiti opasnost za ljude i postrojenje, pa nisu potrebne
posebne mjere zaštite pri kretanju i radu.
U zonu slobodnog kretanja dopušten je ulazak, kretanje i rad svim zaposlenicima s određenim radnim
zadatkom. Zaposlenici druge tvrtke smiju raditi pod povremenim nadzorom stručne osobe. Za
posjetitelje je obvezna trajna pratnja i nadzor stručne osobe.
Pravila iz prethodne točke ne odnose se na nadzemne vodove izvan ograde elektroenergetskih
objekata.

Slika 2.1. Granični razmaci u zraku i podjela prostora na zone

Slika 2.2. Ograničenje zone opasnosti primjenom zaštitne izolacijske naprave

34
Nazivni napon mreže Granični razmak zone Granični razmak zone
Un (kV) opasnosti DL (mm) približavanja DV (mm)
<1 bez kontakta 300
10 120 1150
20 220 1220
30 320 1320
35 380 1380
110 1000 2000

Tablica 2.1. Granični razmaci zone opasnosti i zone približavanja

Definicije isprava za rad

Obavijest o kvaru je pogonska isprava kojom organizacijska jedinica ovlaštena za vođenje pogona
obavještava organizacijske jedinice za održavanje o kvaru na postrojenju (Obrazac broj 1.).
Program rada je temeljna isprava za rad koja se izrađuje za složenije radove na postrojenjima, kada
je nužna međusobna usklađenost radova u prostoru i vremenu, kada radove izvode dvije ili više radnih
skupina iz raznih organizacijskih jedinica ili poduzeća i kada oni, u pravilu, traju dulje vremensko
razdoblje (Obrazac broj 2.).
Radni zadatak je isprava kojom rukovoditelj organizacijske jedinice inicira i objedinjuje izvođenje
radnog zadatka u organizacijskom, tehničkom i financijsko-knjigovodstvenom smislu, te određuje
organizatora rada (Obrazac broj 3.).
Nalog za rad je temeljna isprava za rad kojom organizator rada ili rukovoditelj organizacijske jedinice
određuje mjesto rada, vrstu rada, sudionike u radu, rukovoditelja radova i ostale izvršitelje (Obrazac
broj 4.).
Zahtjev za isključenje i izdavanje dopusnice za rad je isprava kojom organizacijska jedinica koja
izvodi ili nadzire radove traži isključenje određenog postrojenja ili njegovog dijela (Obrazac broj 5.).
Dopusnica za rad je isprava za rad kojom se imenuje rukovoditelj radova i kojom mu se dopušta rad
u zoni opasnosti (III. zoni) nakon osiguranja mjesta rada i/ili rad u zoni približavanja (II. zoni), ako je
nužna primjena bilo koje zaštitne mjere za osiguranje mjesta rada (Obrazac broj 6.).
Dopusnica za isključenje i rad je temeljna isprava za rad kojom se imenuje rukovoditelj radova i
kojom se dopušta rukovoditelju radova da prije početka radova isključi određeno postrojenje ili njegov
dio, te osigura mjesto rada, odnosno poduzme sve potrebne zaštitne mjere (Obrazac broj 7.).
Izjava rukovoditelja radova druge tvrtke (čiji zaposlenici rade na postrojenju) je isprava kojom
nadzorna osoba upoznaje rukovoditelja radova druge tvrtke s mogućim opasnostima, dopuštenom
zonom kretanja, mjestom rada i poduzetim mjerama sigurnosti na postrojenju (Obrazac broj 8.).
Dopusnica za ulazak posjetitelja u postrojenje je isprava kojom se odgovornoj osobi za pratnju i
nadzor posjetitelja dopušta ulazak u postrojenje ili njegov dio, uz ograničeno kretanje, a radi posjeta.
(Obrazac broj 9.).
Izjava posjetitelja je dokument kojim odgovorna osoba za pratnju i nadzor upoznaje posjetitelja s
mogućim opasnostima i dopuštenom zonom kretanja (Obrazac broj 10.).
Obavijest o isključenju je isprava kojom se vlasnika postrojenja (koje nije vlasništvo Društva)
obavještava o obavljenom isključenju (Obrazac broj 11.).
Nalog za sklapanje je isprava kojom voditelj postrojenja određuje izvršitelje i sklopne operacije na
elektroenergetskim postrojenjima i mreži. (Obrazac broj 12.).

35
Pogonski dnevnik
U organizacijskim jedinicama ovlaštenim za vođenje postrojenja i pripadne mreže, mora se voditi
Pogonski dnevnik u kojem se evidentiraju svi pogonski događaji i izdane isprave. U slučaju upravljanja
i nadzora pomoću računala, Pogonski dnevnik sačinjava i ostala dokumentacija o pogonskim
događajima (popisi događaja, KRD popisi, popisi alarma, pogonska mjerenja i slično).
Priopćenje
Priopćenje je isprava kojom se daju kratke i važne obavijesti, zahtjevi i odobrenja pogonskog značaja,
o čemu se vodi obostrana evidencija.
Izdavanje, dostavljanje i čuvanje isprava za rad
Isprave za rad izdaju se:
 na propisanom obrascu, uz osiguranje nepromjenljivosti izvornog sadržaja,
 govornim telekomunikacijskim vezama, uz upisivanje podataka i usklađenje teksta ili uz
snimanje govora.
U slučaju izdavanja Dopusnice za rad ili Dopusnice za isključenje i rad, govornim telekomunikacijskim
vezama obvezno je upisivanje podataka i usklađenje teksta (snimati govor, ovisno o tehničkoj
opremljenosti).
Isprave za rad dostavljaju se:
 osobno (uručivanjem),
 telekomunikacijskim vezama (računalom ili telefaksom).
VAŽNO!!!
Zabranjuje se početak radova u beznaponskom stanju i/ili radova u blizini napona u postrojenjima
samo na temelju prethodnog dogovora, bez odgovarajuće isprave (Dopusnice za rad, Dopusnice za
isključenje i rad).
Zabranjeno je ponovno stavljanje postrojenja pod napon bez podnesene Obavijesti o završetku rada.
Pri usmenoj predaji isprava za rad ili pogonskih obavijesti, primatelj ju je obvezan ponoviti pošiljatelju
(uskladiti tekst), te potvrditi da je ona točno primljena i shvaćena.
Najstrože je zabranjeno ponovno uključenje postrojenja u planirano vrijeme završetka radova,
odnosno ako nije predana Obavijest o završetku radova i ako rukovoditelj radova izričito ne potvrdi da
su radovi završeni, te da je postrojenje ili njegov dio na kojem su završeni radovi spremno za pogon.
Postupci sklapanja
Postupci sklapanja (manevri ili rukovanja, izvođenje sklopnih operacija) omogućuju promjenu
uklopnog stanja postrojenja koja se izvodi u svrhu:
 usmjeravanja tokova električne energije (u cilju optimiranja opterećenja mreže i
poboljšanja naponskih okolnosti),
 izvođenja radova (održavanja, popravka kvara i izgradnje),
 pronalaženja dijela postrojenja u kvaru.
Sklapanja radi usmjeravanja tokova električne energije, puštanja pod napon novoizgrađenih
elektroenergetskih objekata, pronalaženje dijela postrojenja u kvaru i sličnih pogonskih razloga, izvode
ovlašteni stručni zaposlenici organizacijske jedinice mjerodavne za vođenje pogona.
Osim ovlaštenih zaposlenika organizacijske jedinice mjerodavne za vođenje pogona, stručne i
osposobljene osobe organizacijske jedinice održavanja i organizacijske jedinice za građenje mogu
izvoditi sklapanja u svrhu:
 provedbu mjera za osiguranje mjesta rada (djelomično ili u cijelosti),
 posebna mjerenja i ispitivanja,
 funkcionalna ispitivanja,
 traženje smetnji, nedostataka ili kvarova,
 provjere,
 ponovnog puštanja pod napon,

36
  uspostave novog uklopnog stanja (prema nalogu organizacijske jedinice mjerodavne za
vođenje pogona).
Sklapanja iz prethodnog članka dopušteno je izvoditi tek nakon odobrenja organizacijske jedinice
mjerodavne za vođenje pogona, odnosno izdavanja Dopusnice za rad ili Dopusnice za isključenje i rad
ili Naloga za sklapanje.
Svako pojedinačno sklapanje treba izvoditi s posebnim oprezom, a osobito u slučaju kada se izvodi
lokalno, odnosno ručno. U ovom slučaju, uklopna stanja se provjeravaju i utvrđuju vizualno.
Iznimno je važno sklapanje izvoditi ispravno i u ispravnom slijedu, te koristeći propisana osobna
zaštitna sredstva.
Zabranjeno je bilo kakvo ometanje zaposlenika koji se priprema ili izvodi pogonski postupak.
Isključenje određenog strujnog kruga obavlja se odgovarajućim sklopnim aparatom. Nakon provjere,
odnosno potvrde isključenog stanja tog aparata, obavlja se vidljivo odvajanje od napona (obvezno
vizualno provjeriti svugdje gdje je to moguće, a kod oklopljenih aparata provjeriti pokazivač položaja).
Postupak uključivanja obavlja se suprotnim slijedom, s tim da je također obvezno provjeriti provedbu
svakog pojedinog zahvata. Posebnu pozornost potrebno je obratiti na ispravan dosjed svih kontakata
rastavljača i rastavnih sklopki, odnosno njihove krajnje položaje.
Pod pojmom isključenja postrojenja ili njegovog dijela, radi izvođenja radova, podrazumijeva se
potpuno isključenje i odvajanje od napona i to iz svih mogućih smjerova napajanja, odnosno mogućeg
prodora pogonskog napona (uključujući i odzemljivanje zvjezdišta transformatora).
Pri sklapanju s rastavljačem, potrebno je posvetiti posebnu pozornost kako ne bi došlo do pojave
električnog luka radi:
 isključivanja ili uključivanja opterećenog strujnog kruga,
 stavljanja pod napon dijela postrojenja koji je uzemljen i kratko spojen ili
 neispravnog dosjeda rastavnih kontakata.
Rukovanje sklopnim aparatima preporuča se izvoditi daljinski (iz dispečerskog centra, s upravljačkog
ormara i slično). U ovom slučaju mora biti osigurana pouzdana i nedvojbena dojava uklopnog stanja.
SIGURAN RAD U BEZNAPONSKOM STANJU
Osiguranje mjesta rada
Rad u beznaponskom stanju je svaki rad na postrojenju ili njegovu dijelu koji nije pod naponom niti
električnim nabojem, a kojise može izvesti tek nakon provedbe svih mjera zaštite za sprječavanje
električne opasnosti.
Prije početka radova u beznaponskom stanju, odnosno prije pristupa izvoditelja na mjesto rada,
obvezno je osigurati mjesto rada primjenom zaštitnih mjera poznatih pod nazivom pet pravila
sigurnosti.
Potpuno isključenje i odvajanje od napona
Isključenje se obavlja:
 prekidačem,
 sklopkom ili rastavnom sklopkom,
 sklopnikom.
Odvajanje od napona obavlja se:
 rastavljačem,
 rastavnom sklopkom,
 vađenjem uložaka osigurača,
 izvlačenjem izvlačivih prekidača,
 odspajanjem vodiča.
Nakon obavljenog isključenja i odvajanja od napona, potrebno je obvezno vizualno provjeriti jesu li svi
noževi rastavljača, odnosno svi pomoćni noževi rastavne sklopke u krajnjem isključenom položaju. U
slučaju izvlačenja izvlačivih prekidača, kolica s prekidačem moraju biti u ispitnom položaju ili potpuno
izvučena.

37
U oklopljenim postrojenjima, gdje nije vidljivo odvojenje od napona, provjera odvajanja od napona
ostvaruje se pouzdanim povratnim signalima uklopnog stanja aparata.

Sprječavanje ponovnog uključenja

Kako prije početka i za vrijeme izvođenja radova ne bi došlo do pojave napona na mjestu rada,
obvezno je ovisno o izvedbi postrojenja sve sklopne aparate koji služe za isključenje i odvajanje od
napona osigurati od ponovnog uključenja (nehotičnog, pogrešnog ili samodjelujućeg), odnosno
poduzeti određene radnje, kao što su:
 zapiranje ili zaključavanje pogonskih mehanizama,
 isključivanje i zapiranje izvora energije pogonskim mehanizmima,
 isključivanje pomoćnog napona za pogon i upravljanje aparatima,
 pražnjenje akumulirane energije u pogonskim mehanizmima,
 pražnjenje zraka iz isključenog dijela instalacije zraka,
 središnje isključenje daljinskog upravljanja (daljinska stanica, stanično računalo ili slično),
 pojedinačno isključenje daljinskog upravljanja (na razini dijela postrojenja, jednog polja,
aparata i slično),
 zapiranje automatskog uključenja (vanjska rasvjeta i slično),
 onemogućavanje rada foto ćelija (rasvjeta mjesta rada i slično),
 vađenje topivih uložaka osigurača,
 postavljanje pločica zabrane uključenja,
 uklanjanje ručica i poluga za ručno rukovanje aparatima,
 postavljanje pokrivnih kapa (na postrojenjima “Magnefix” i slično),
 postavljanje zaštitnih poklopaca na elemente kojima se može upravljati,
 ostalo prema potrebi.
Posebnu pozornost treba obratiti u slučaju postojanja mogućnosti prodora napona od vanjskih izvora
električne energije (agregati). U slučaju kada distribuirani izvor električne energije radi paralelno s
distribucijskom mrežom, obvezno je spriječiti ponovno uključenje.
Tablice zabrane uključenja potrebno je postaviti na prikladan način:
 na svim mjestima sprječavanja uključenja,
 da budu uočljive i
 da ne mogu slučajno nestati (pasti) s mjesta postavljanja.
Na tablici zabrane uključenja, uz propisani znak opasnosti, mora biti velikim slovima napisano - NE
UKLJUČUJ!, a ispod upozorenja treba, po mogućnosti, navesti razlog.
U slučaju da se na isključenom postrojenju ne izvode radovi ili ako se postrojenje ne može ili ne smije
pustiti pod napon, potrebno je obvezno postaviti tablicu zabrane uključenja, a ostale radnje poduzeti
prema potrebi.
Postavljanje tablice zabrane uključenja može biti jedini način sprječavanja ponovnog uključenja, ako
ostale aktivnosti nije moguće poduzeti (primjerice na NN postrojenjima i instalacijama).
Pomoćni strujni krugovi, koji se nalaze na mjestu rada ne moraju se isključiti, ako je spriječen izravan
dodir s neizoliranim dijelovima pod naponom i ako se preko njih ne može izazvati nenadzirani uklop
aparata.
Utvrđivanje beznaponskog stanja
Neposredno prije svakog uzemljivanja i kratkog spajanja određenog isključenog dijela postrojenja na
kojem će se izvoditi radovi (na mjestu rada ili što je moguće bliže mjestu rada), potrebno je utvrditi
beznaponsko stanje svih faznih vodiča, odnosno svih vodiča koje je potrebno uzemljiti i kratko spojiti.
Uzemljivanje i kratko spajanje
Ova zaštitna mjera primjenjuje se na:
 svakom mjestu isključenja, odnosno mjestu odvajanja od napona (uključujući i nultočku
energetskog transformatora),
 svakoj odvojenoj dionici voda ili dijelu postrojenja koji može doći pod napon ili se na njemu
može inducirati napon i
 mjestu rada.

38
Ograđivanje mjesta rada od dijelova pod naponom
Prije početka izvođenja radova na postrojenju u beznaponskom stanju, a nakon poduzimanja
prethodno navedenih zaštitnih mjera, potrebno je:
 ograditi mjesto rada od dijelova postrojenja koji su pod naponom,
 označiti dijelove postrojenja koji su pod naponom i
 označiti dopuštenu zonu kretanja.
Ograđivanje mjesta rada od dijelova postrojenja koji su pod naponom izvodi se pomoću:
 zaštitnih izolacijskih ploča,
 zaštitnih izolacijskih pregrada,
 izolacijskih navlaka, “harmonika”, poklopaca i slično,
 ograda psihološkog učinka (uže, traka sa zastavicama, svjetlosna signalizacija, itd.),
 prepreka psihološkog učinka (letve, stalci, mreže, itd.),
 raznih pregrada i slično.
SIGURAN RAD U BLIZINI NAPONA
Rad u blizini dijelova postrojenja koji su pod naponom predstavlja povećanu opasnost za ljude i
postrojenje. Zbog toga se ovakvi radovi izvode s posebnom pozornošću i uz primjenu propisanih
zaštitnih mjera.
Radom u blizini napona smatra se svaki rad pri kojem zaposlenik dijelom tijela, alatom ili bilo kojim
predmetom ulazi ili se nalazi u zoni približavanja, a postoji mogućnost, odnosno opasnost zadiranja u
zonu opasnosti.
Za ovu kategoriju radova, mjerodavan je odgovarajući sigurnosni razmak od dijelova koji su pod
naponom i ostale zaštitne mjere.
Zona opasnosti i zona približavanja određene su u poglavlju 5., a granični razmaci obiju zona u Tablici
1 Biltena 260.
Zaštita od električne opasnosti, tijekom rada u blizini napona postiže se mjerama:
 zaštitnim izolacijskim napravama (navlake, omotači, prekrivke, ploče, pregrade i slično) i/ili
 održavanjem sigurnosnog razmaka i trajnim nadzorom (ako se ne može provesti mjera iz
prethodnog stavka).
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti pri rukovanju dugačkim predmetima (alatima, kabelima,
vodičima, užadima, cijevima, ljestvama...) i sličnim radnjama.
Napomena:-

Članak 41.

(1) Poslodavac je obvezan uputama za siguran rad odrediti koja se osobna zaštitna oprema mora
koristiti pri obavljanju pojedinih poslova. Pri tomu, poslodavac ne može predvidjeti manje obveza i
manju razinu sigurnosti od one koja je predviđena propisima, normama, uputama proizvođača i
uputama vlasnika postrojenja i instalacija.

(2) Nošenje izolacijske kacige obvezno je za sve radnike i druge osobe koje rade, kreću se ili se
zadržavaju u bilo kojoj zoni opasnosti. Poslodavac, koji upravlja radom električnog postrojenja i
instalacije, obvezan je postaviti odgovarajuće sigurnosne znakove i osigurati provedbu ove odredbe u
odnosu na svoje radnike, druge radnike i druge osobe.

2.1.3 Obveze poslodavca

Poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu na temelju općih načela zaštite:
 izbjegavanja opasnosti i štetnosti,
 procjene opasnosti i štetnosti koje se ne mogu otkloniti primjenom osnovnih pravila zaštite
na radu,
 sprečavanje opasnosti i štetnosti na njihovom izvoru,

39
  zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim,
 davanje prednosti skupnim mjerama zaštite pred pojedinačnim,
 odgovarajućeg osposobljavanja i obavješćivanja radnika,
 planiranja zaštite na radu s ciljem međusobnog povezivanja tehnike, ustroja rada, uvjeta
rada, ljudskih odnosa i utjecaja okoliša na radno mjesto,
 prilagođavanja tehničkom napretku,
 prilagodbe rada radnicima, naročito u svezi s oblikovanjem mjesta rada, izbora opreme te
načina rada i proizvodnje posebice u svrhu ublažavanja jednoličnog rada i rada po učinku,
kako bi se smanjio njihov štetan učinak na zdravlje.
Poslodavac je u cilju unapređenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, dužan procjenjivati opasnosti za
život i zdravlje radnika radi njihovog sprječavanja ili smanjenja te je dužan izraditi ili posjedovati
procjenu opasnosti i u tu svrhu osigurati sva potreba sredstva.
Poslodavac je dužan u pisanom obliku utvrditi organizaciju provedbe zaštite na radu, pravila zaštite te
prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenika i radnika, u dijelu u kojem ta pitanja nisu uređena
Zakonom o zaštiti na radu i propisima donesenim na temelju njega te kolektivnim ugovorom i
ugovorom o radu, ali ovo se ne odnosi se na poslodavce koji zapošljavaju do 20 radnika.
Poslodavac je dužan pisanim uputama osigurati provedbu procesa rada u skladu s propisima zaštite
na radu.
Poslodavac koji zapošljava do 50 radnika i koji posjeduje potrebna znanja i sposobnosti iz zaštite na
radu, može poslove zaštite na radu obavljati sam, pod uvjetom da nema zaposlenog radnika s
potrebnim znanjima i sposobnostima za provedbu aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i
prevenciju od opasnosti i štetnosti.
Ako poslodavca i radnici ne posjeduje potrebna znanja i sposobnosti iz zaštite na radu, obavljanje
poslova zaštite na radu može ugovoriti s fizičkom ili pravnom osobom ovlaštenom za obavljanje
poslova zaštite na radu.
Radnik odnosno poslodavac mora biti osposobljen za obavljanje tih poslova.
Poslodavac koji zapošljava više od 50 radnika dužan je odrediti jednu ili više osoba za obavljanje
poslova stručnjaka zaštite na radu, sukladno broju zaposlenih, stanju zaštite na radu, te stupnju
opasnosti.
Poslodavac koji zapošljava više od 250 radnika dužan je ustrojiti samostalnu stručnu službu za zaštitu
na radu čija je zadaća praćenje stanja zaštite na radu u pravnoj osobi, te koja u tu svrhu objedinjava i
usklađuje rad na poslovima provedbe zaštite na radu.
Broj zaposlenih unutar službe treba ovisiti o veličini poduzeća, organizaciji posla, stanju zaštite na
radu te stupnju opasnosti koji je utvrđen procjenom i ne može biti manji od tri stručnjaka zaštite na
radu.
Poslodavac je dužan stručnjacima za zaštitu na radu kao i službi za zaštitu na radu osigurati uvjete za
rad i pomoć drugog stručnog osoblja, kao i potrebnu opremu, a vanjskoj službi ili stručnoj osobi
osigurati sve potrebne podatke.
Poslodavac je dužan imenovanog ovlaštenika, zaposlenog stručnjaka zaštite na radu, odnosno službu
za zaštitu na radu, obavijestiti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na
sigurnost i zdravlje radnika, te o svim preventivnim mjerama i mjerama zaštite zdravlja i sigurnosti
radnika, kao i o podacima o radnicima zaduženima za pružanje prve pomoći, gašenje požara i
spašavanje radnika.
Stručnjaci za zaštitu na radu imaju potpunu stručnu neovisnost u odnosu na poslodavca i njegove
ovlaštenike te radnike i njihove povjerenike i ne smiju biti dovedeni u nepovoljniji položaj dok
postupaju prema odredbama ovoga Zakona, drugih propisa zaštite na radu, kolektivnih ugovora i
prema pravilima struke.

2.1.4 Obveze, prava i dužnosti radnika

Radnik je dužan osposobiti se za rad na siguran način kada ga na osposobljavanje uputi poslodavac.
Prije rasporeda na poslove s posebnim uvjetima rada i tijekom obavljanja takvih poslova radnik je
dužan pristupiti pregledu na koji ga uputi poslodavac.

40
Prije rasporeda na poslove kao i tijekom obavljanja takvih poslova radnik je dužan obavijestiti liječnika
o bolesti ili drugoj okolnosti koja ga onemogućuje ili ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja
ugrožava život i zdravlje drugih radnika.
Radnik je dužan obavljati poslove s dužnom pozornošću, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i
zdravlju kao i sigurnosti i zdravlju drugih osoba na radu.
Smatra se da radnik radi s dužnom pozornošću kada poslove obavlja sukladno znanjima koje je
stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te uputama poslodavca, odnosno njegovog
ovlaštenika i to na način da:
 prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili
njegovog ovlaštenika,
 pravilno upotrebljava strojeve, aparate, alate, opasne tvari, transportnu opremu i druga
sredstva rada,
 pravilno upotrebljava propisanu osobnu zaštitnu opremu koju je nakon uporabe dužan
vratiti na prikladno mjesto,
 pravilno upotrebljava i svojevoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja sigurnosne
naprave na uređaju koje koristi (stroj, aparat, alat, postrojenje, zgrada),
 odmah obavijesti poslodavca o svakoj situaciji koju smatra ozbiljnom i neposrednom
opasnošću za sigurnost i zdravlje radnika, kao i o nepostojanju ili nedostatku uputa koje
su date za takvu situaciju,
 posao obavlja sukladno pravilima struke te propisanim uputama,
 prije napuštanja mjesta rada ostavi sredstva rada u takvom stanju da ne ugrožavaju druge
radnike i sredstva rada,
 surađuje s poslodavcem i povjerenikom za zaštitu na radu.
Radnik je dužan surađivati s poslodavcem ili njegovim ovlaštenikom te s povjerenikom zaduženim za
zaštitu na radu u rješavanju svih pitanja zaštite na radu.
Radnik je dužan surađivati s poslodavcem i povjerenikom za zaštitu na radu, sve dok mu ne omogući
da osigura radni okoliš i uvjete rada koji ne predstavljaju opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, te
dok se u cijelosti ne postigne zaštita sigurnosti i zdravlja radnika na radu sukladno zahtjevima tijela
nadležnih za provedbu i nadzor zaštite na radu.
Radnik je dužan odmah izvijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika te svojeg povjerenika o svakoj
činjenici za koju opravdano smatra da predstavlja neposrednu opasnost po sigurnost i zdravlje kao i o
bilo kojem nedostatku u sustavu zaštite na radu.
Poslodavac, njegov ovlaštenik ili stručnjak zaštite na radu moraju obavijestiti radnika o svim
promjenama u radnom procesu koje utječu na njegovu sigurnost i zdravlje.
Radnik ima pravo odbiti rad ako mu neposredno prijeti opasnost za život i zdravlje zbog toga što nisu
primijenjena propisana pravila zaštite na radu i zbog takvog postupanja ne smije biti doveden u
nepovoljniji položaj.
Radnik koji u slučaju ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti, napusti svoje radno mjesto i opasno
područje, ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog svog postupka i mora biti zaštićen od bilo
kakvih štetnih i neopravdanih posljedica.
Radnik je dužan obavijestiti poslodavca ili njegovog ovlaštenika te svojeg povjerenika za zaštitu na
radu.
Poslodavac ili njegov ovlaštenik, odnosno radnik ili njegov povjerenik dužni su neodložno izvijestiti
inspektora rada, koji je dužan u roku od 48 sati utvrditi činjenično stanje i osnovanost navoda radnika.

2.1.5 Tehnička zaštita

2.1.5.1 Opasnosti od električne energije

Električna energija opasna je prilikom prolaska kroz ljudsko tijelo, zbog toplotnoga učinka, zatim
utjecaja na kemijski sastav krvi i živčani sustav, a naročito zbog poremećaja rada srca i dišnih organa.
Posljedice ovog djelovanja zavise od jačine struje, trajanja njezinoga djelovanja i puta kroz tijelo.
Smatra se opasnom trajna struja jača od jednoga miliampera (mA), što zavisi od zdravlja, stanja kože,
obuće, odjeće.

41
Prema istraživanjima, struja od 20mA izaziva bolno grčenje mišića.
S električnom energijom jačine 30mA može se izdržati samo par sekundi, uz grčenje mišića ruke i
nemogućnost otpuštanja obuhvaćenoga provodnika.
Struja od 50 mA dovodi do gubitka svijesti.
Struja jačine 100 mA ima smrtonosne posljedice.
Prema postojećim propisima dodirni napon ne smije prijeći vrijednost od 50 volti(V).
Što je vrijeme prolaska električne struje kroz tijelo dulje, manja je podnošljivost organizma. Velika je
razlika je li provodnik sa strujom samo dodirnut ili obuhvaćen (stegnut). U prvom slučaju bit će ruka
uslijed električnoga udara brzo povučena, dok u drugom slučaju, zbog grča to više nije moguće.
Najopasniji je put električne struje kroz područje srca, a to je u slučaju zatvaranja strujnog kruga preko
obje ruke, ili jedne ruke i noge.

2.1.5.2 Pravilnik o pružanju prve pomoći radnicima na radu

Poslodavac je dužan organizirati i osigurati pružanje prve pomoći radnicima za slučaj ozljede na radu
ili iznenadne bolesti do njihovog upućivanja na liječenje zdravstvenoj ustanovi i osigurati pozivanje i
postupanje javnih službi nadležnih za pružanje medicinske pomoći.
Na svakom radilištu i u radnim prostorijama u kojima istovremeno radi do 20 radnika najmanje jedan
od njih mora biti osposobljen i određen za pružanje prve pomoći te još po jedan na svakih daljnjih 50
radnika.
Osobama određenim za pružanje prve pomoći mora se staviti na raspolaganje potrebna
oprema.
Osnovno o pružanju prve pomoći kod električnog udara
1. Ozlijeđenog osloboditi od utjecaja električne struje (NN, VN)
Ozlijeđenog se ni u kojem slučaju ne smije dirati golim rukama.
2. Ozlijeđene premjestiti na suho mjesto
Pružanje prve pomoći
 provjera da li diše i da li mu radi srce
 umjetno disanje
 vanjska masaža srca
Mjere oživljavanja provoditi dok unesrećeni ne dođe k svijesti, odnosno do dolaska liječnika.
Nakon ozljede udarom električne struje obvezan je liječnički pregled.
Osnovno o pružanju prve pomoći kod električnog udara
U svakoj radnoj i pomoćnoj prostoriji ili na radilištu gdje se nalaze električna postrojenja i instalacije, ili
se upotrebljavaju električni uređaji i aparati prisutna je stalna opasnost od ozljeda uslijed udara struje.
Ako osoba doživi električni udar može zadobiti lakša ili teža zdravstvena oštećenja:
 opekotine
 otvorene rane
 grčenje mišića
 prekid rada srca
 prekid disanja i rada srca
 smrt
Električna struja prouzrokuje duboke i oštro ograničene opekline. Prolasci struje kroz srce i kroz
mozak mogu izazvati trenutnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenje centra za disanje u mozgu.
Snažni mišićni grčevi prouzrokovani strujom mogu dovesti do pucanja mišića i koštanih prijeloma.
Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta nakon prestanka dodira sa strujom, što u slučaju
zahvaćenosti mišića za disanje dovodi do prestanka disanja. Osoba koja je rukama primila žicu pod
naponom neće je moći ispustiti zbog grča mišića ruku.

42
Težina oštećenja zavisi o jakosti struje, putu protjecanja struje, te o trajanju njenog djelovanja na
ozlijeđenog i drugim čimbenicima.
Glavno pravilo pri pružanju prve pomoći kod udara električne struje jest brzina akcije. To znači da
treba što prije osloboditi ozlijeđenog od djelovanje struje, a nakon toga odmah započeti oživljavanje,
ako ozlijeđeni ne diše ili mu ne radi srce.
Postupak pružanja prve pomoći kod električnog udara:
 Ako je unesrećeni još uvijek u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac mora
paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji krug se prekida izvlačenjem utikača iz
utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog vodiča od tijela pomoću premeta
od izolirajućeg materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli sloj suhe tkanine ili papira).
Dobro je koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni požar na mjestu nezgode ne smije
se gasiti vodom.
 Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere
oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
 S opeklinama i prijelomima postupiti po pravilima pružanja prve pomoći kod takvih ozljeda.
Prva pomoć kod ostalih ozljeda
RANE
Mehaničke povrede poput uboda, udara i padova česte su ozljede koje se događaju na radu. Ove
ozljede mogu oštetiti krvne žile, kosti, živce ili unutarnje organe. Rane od takvih ozljeda mogu biti
otvorene ili zatvorene. Otvorene rane su uvijek opasnije, osobito ako krvare, a zatvorene rane mogu
biti povezane s unutarnjim krvarenjima i jednako su tako opasne. Radi toga je svakog ozlijeđenog
potrebno uputiti ili prevesti do zdravstvene ustanove.
Rane se ne smiju dodirivati rukom zbog mogućnosti infekcije, a niti ispirati bilo kojim sredstvom (osim
u slučaju zagađenja rane otrovom). Predmeti koji su ostali u rani ne smiju se dirati, osim sitnijih
dijelova (kamenčići, dijelovi metala i sl.), koje možemo oprezno ukloniti čistom gazom i to samo ako
pristupačni i slobodni.
Ranu treba prekriti sterilnom gazom i to tako da pokrije cijelu ranu. Preko gaze treba staviti zavoj.
Zavoj se stavlja da učvrsti gazu, ali se ne smije previše stegnuti, jer u ovom slučaju služi samo da
gaza ne sklizne sa rane.
KRVARENJA
Krvarenje je česta popratna pojava kod ozljeda, ali se može pojaviti i kod nekih bolesti. Krvarenja
mogu biti iz arterija, vena ili iz kapilara. Najopasniji oblik krvarenja je iz arterija.
Krvarenje može biti vanjsko ili unutarnje. Vanjska se krvarenja vide, pa se mogu poduzeti mjere za
prestanak krvarenja, a unutarnja krvarenje može ustanoviti samo liječnik.
Arterijsko krvarenje karakterizira svijetlo crvena krv i izlaženje krvi u mlazovima, dok je vensko
krvarenje prepoznatljivo po tamnocrvenom jednoličnom izlasku. Za zaustavljanje krvarenja potrebno je
znati tokove krvi u tijelu, pa se arterijsko krvarenje sprečava postavljanjem poveza ispred rane, a
vensko iza rane (pravac se određuje od srce prema vanjskim dijelovima tijela za arterija, odnosno od
krajeva ekstremiteta i glave prema srcu za venska krvarenja). Najbrži način zaustavljanja krvarenja je
pritisak prstom ispred ili iza rane, a poslije treba pokušati staviti povez ili nastaviti sa zaustavljanjem
krvarenja pritiskom prsta, sve do pružanja stručne medicinske pomoći. Sve ove mjere su privremene
do dolaska medicinske ekipe i pružanja stručne pomoći kod krvarenja.
PRIGNJEČENJA
Kod izvođenja raznih vrsta radova može doći do prignječenja dijelova tijela zaposlenika. Prignječene
dijelove tijela potrebno je, uz najveći oprez, osloboditi uz primjenu poluga, mehanizacije ili na neki
drugi prikladan način, ne dovodeći ozlijeđenog u još veću opasnost.
Kod zatrpanih osoba može se, nakon spašavanja, javiti takozvani “sindrom kompresije”. To je stanje
kada se ozlijeđena osoba nakon spašavanja osjeća dobro, a nakon nekog vremena se javlja bljedilo i
pad tlaka, odnosno stanje šoka. Takva je osoba zapravo u teškom stanju i treba ju hitno otpremiti u
najbližu zdravstvenu ustanovu.
IŠČAŠENJA

43
Do iščašenja dolazi vrlo često u različitim okolnostima. Iščašenje je promjena položaja kosti u zglobu,
do koje dolazi okliznućem, padom, udarcem, odnosno vanjskom silom. Zglob je u tom trenutku
oštećen, bolan u mirovanju, a osobito prigodom kretanja.
Iščašeni zglob se ne smije pokušavati namjestiti, nego ga je potrebno imobilizirati prikladnom udlagom
i maramom, a prema potrebi na oteklinu stavljati hladne obloge.
PRIJELOM KOSTIJU
Kod padova, udaraca, pokliznuća i sličnih događaja često dolazi do prijeloma kostiju. Ako kost nije
prodrla kroz kožu, tada je to zatvoreni ili jednostavni prijelom, a kada je kost prodrla kroz kožu tada je
to otvoreni ili komplicirani prijelom. Osnovna mjera pružanja prve pomoći je da krajeve puknute kosti
učinimo nepokretnima, odnosno da ih imobiliziramo.
Imobilizacija se mora provesti na mjestu gdje se ozlijeđeni nalazi, kako bi se spriječila daljnja
oštećenja tkiva, krvnih žila i živaca prigodom prenošenja ozlijeđenog.
Imobilizaciju provodimo udlagama iz pribora za prvu pomoć, a možemo ih i sami napraviti od priručnog
materijala. Udlage se postavljaju paralelno sa slomljenom kosti i vežu na oba kraja prijeloma do
zgloba. Bolje je imobilizirati više nego manje. Zavoji kojima vežemo udlage moraju biti čvrsto stegnuti.
Udlage se podlažu vatom i potom se vežu zavojem, maramom ili sličnim prikladnim materijalom, a
imobilizaciju moraju izvesti najmanje dvije osobe.
OPEKLINE
Opekline mogu nastati na više načina i to od dodira vrućeg predmeta, vruće vode ili pare, električne
struje, kemijskih tvari i sličnog. Kod opeklina se pojavljuje crvenilo, mjehuri i kod jačih opeklina
otvorene rane i pougljenjena.
Pougljenjena se mogu javiti i kod udara električne struje, kada je tijelo izloženo djelovanju električnog
luka ili kroz njega prolaze struje velikih jakosti.
Prva pomoć kod opeklina:
 ukloniti ozlijeđenog iz opasne zone
 spaljene dijelove odjeće ne treba skidati s ozlijeđenog, jedino ako je uzrok opeklini
kemijska tvar
 opečena mjesta treba prekriti sterilnom gazom ili zavojem, bez upotrebe bilo kakvih masti
ili praška
 ozlijeđenoj osobi treba, ako je to moguće, dati što više tekućine da ne dehidrira
 hitno pozvati medicinsku ekipu koja će pružiti stručnu pomoć
Kod toplinskih udara ili grčeva, ozlijeđenog treba smjestiti u hladnu i dovoljno prozračenu prostoriju u
ležećem položaju. Kod grčeva treba davati puno tekućine s dodatkom kuhinjske soli.
Nakon opekline izazvanih električnim lukom (neovisno o eventualno blagom stupnju – samo crvenilo)
obvezno je javiti se liječniku, jer se štetne posljedice za zdravlje i život mogu javiti i dugo vremena
nakon nastanka ozljede.

2.1.5.3 Pravilnik o utvrđivanju opće i posebne zdravstvene sposobnosti radnika i sposobnosti radnika
za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada
Članak 1
Ovim pravilnikom se propisuje sadržaj i način obavljanja zdravstvenog pregleda za utvrđivanje opće i
posebne zdravstvene sposobnosti radnika i sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim
uvjetima rada, sadržaj uputnice za utvrđivanje radne sposobnosti radnika, sadržaj uputnice za provjeru
radne sposobnosti radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada i sadržaj i način izdavanja
uvjerenja o radnoj sposobnosti radnika.
Radna sposobnost radnika koji obavlja poslove i zadatke s posebnim uvjetima rada utvrđuje se u
skladu s Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada.
Članak 2
Zdravstveni pregled za utvrđivanje radne sposobnosti radnika obavlja se pri zasnivanju radnog
odnosa.

44
Zdravstveni pregled obavlja se i u slučaju promjene uvjeta rada koji mogu utjecati na radnu
sposobnost radnika, odnosno nakon proteka vremena utvrđenog propisanim pravilima zaštite na radu
ili koda to ocjeni liječnik primarne zdravstvene zaštite.
Članak 4
Zdravstveni pregled obavlja se na temelju uputnice za utvrđivanje radne sposobnosti radnika izdane
od organizacije udruženog rada odnosno poslodavca.
Članak 5
Nakon obavljenog zdravstvenog pregleda izdaje se uvjerenje o radnoj sposobnosti radnika.

2.1.5.4 Pravilnik o posebnim uvjetima rada

Zakon o zaštiti na radu Točka 5. Poslovi s posebnim uvjetima rada
Članak 34.
(1) Poslovi s posebnim uvjetima rada prema odredbama ovoga Zakona su poslovi koje mogu obavljati
samo radnici koji osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju i posebne uvjete glede
dobi života, spola, stručnih sposobnosti, zdravstvenoga, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljnjem
tekstu: zdravstveno stanje) te psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljnjem tekstu: psihička
sposobnost).
(2) Poslodavac ne smije rasporediti radnika na poslove s posebnim uvjetima rada ako prethodno na
propisani način nije utvrđeno da radnik ispunjava potrebne uvjete.
(3) Na izdvojenim mjestima rada u smislu odredaba Zakona o radu ne mogu se obavljati poslovi s
posebnim uvjetima rada.
(4) Ministar nadležan za rad u suglasnosti s ministrom zdravstva propisati će poslove s posebnim
uvjetima rada, način, sadržaj i rokove provjere sposobnosti radnika za rad na tim poslovima.
Članak 35.
(1) Poslodavac dokazuje odgovarajućom ispravom da radnik ispunjava uvjete glede stručne
sposobnosti, zdravstvenog stanja i psihičkih sposobnosti.
(2) Radnika raspoređenog na poslove s posebnim uvjetima rada poslodavac upućuje na pregled
ovlaštenoj ustanovi, odnosno specijalistu medicine rada u privatnoj praksi s uputnicom koja sadrži
podatke o vrsti poslova i drugim okolnostima od utjecaja za ocjenu njegove sposobnosti za obavljanje
ovih poslova.
Članak 36.
(1) Poslodavac je dužan radnika, koji obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, ponovno uputiti na
pregled nakon proteka roka utvrđenog propisom zaštite na radu ili kada to ocijeni specijalist medicine
rada.
(2) Poslodavac ne smije dozvoliti radniku da obavlja poslove s posebnim uvjetima rada ako više ne
ispunjava uvjete za obavljanje tih poslova ili ako ga ponovno ne uputi na pregled nakon isteka
vremena u kojem je prema odredbi stavka 1. ovoga članka to bio dužan učiniti.
Poslovi s posebnim uvjetima rada prema ovom pravilniku su oni koje, radi sprečavanja štetnog
utjecaja rada na život i zdravlje radnika (povrede, profesionalne i druge bolesti), mogu obavljati samo
osobe koje osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ispunjavaju još i posebne uvjete u
pogledu:
 dobi života;
 spola;
 stručnih sposobnosti;
 zdravstvenog, tjelesnog ili psihičkog stanja (u daljem tekstu: zdravstveno stanje);
 psihofizioloških i psihičkih sposobnosti (u daljem tekstu: psihička sposobnost).
Sposobnost radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u pogledu zdravstvenog stanja ili
psihičke sposobnosti utvrđuje se prije njegovog rasporeda na takve poslove, a ponovno se provjerava

45
u rokovima određenim općim aktom u skladu s odredbama ovoga pravilnika kao i u slučajevima kada
to zatraži organizacija u kojoj je radnik zaposlen ili kada to odredi zdravstvena organizacija, koja po
propisima o zdravstvu obavlja djelatnost medicine rada, odnosno organizacija koja utvrđuje posebne
uvjete u pogledu psihofizioloških i psihičkih sposobnosti radnika.
Rok za ponovnu provjeru počinje teći dana koji je naznačen na zadnjoj ispravi o sposobnosti radnika
koju je izdala nadležna organizacija.
Prilikom ponovne provjere zdravstvene sposobnosti utvrđuje se da li su kod radnika nastupila
zdravstvena oštećenja koja su propisana kao kontraindikacije za obavljanje poslova na koje je
raspoređen, ili je došlo do odstupanja u pogledu propisanih zahtjeva, a zdravstvena sposobnost za
nastavak rada ocjenjuje se ovisno od stupnja eventualnih zdravstvenih oštećena radnika.
Organizacije su dužne općim aktom u skladu s odredbama ovoga pravilnika i posebnog priloga,
utvrditi poslove s posebnim uvjetima rada, koji se od njih obavljaju i posebne uvjete koje moraju
ispunjavati radnici koji se raspoređuju na te poslove.
Za poslove s posebnim uvjetima rada u pogledu zdravstvenog stanja i psihičke sposobnosti, općim
aktom utvrđuje se i rok u kojem se ponovno provjerava sposobnost radnika za obavljanje tih poslova.
Poslovi s posebnim uvjetima rada su i poslovi pod točkom 10:
10. Montaža, održavanje i ispitivanje električnih instalacija, uređaja i postrojenja napona većeg
od 250 V i napona 220 V s posebnim zahtjevima
a) Posebni uvjeti radnika:
1. dob života (zahtjevi): radnik stariji od 18 godina;
2. stručna sposobnost (zahtjevi): stručna sprema odgovarajućeg stupnja obrazovanja za struku u
kojoj se stječu znanja, vještine, navike i radne sposobnosti za obavljanje poslova, stručna
osposobljenost za primjenu "S" zaštite (pri montaži i održavanju sredstava rada u "S" izvedbi) i
za izvođenje privremenih instalacija (na gradilištima i drugdje);
3. zdravstveno stanje:
 zahtjevi: uredan vid na daljinu (sa ili bez korekcije), razlikovanje osnovnih boja,
 kontraindikacije: psihoze, epilepsija, bolesti sa sklonošću nesvjestici, alkoholizam i druge
ovisnosti,;
4. psihička sposobnost (zahtjevi): opća intelektualna razvijenost, emocionalna stabilnost iznad
donje granice prosjeka.
b) Rok za ponovnu provjeru:
1. zdravstvenog stanja i
2. psihičke sposobnosti: 48 mjeseci.

2.1.5.5 Pravilnik o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore NN br. 6/84 i 42/05
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni zahtjevi za građevine namijenjene za radne i pomoćne
prostorije glede sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te se primjenjuje na sve radne i pomoćne prostorije
i prostore u kojima se stalno ili povremeno obavlja rad, povremeno zadržavaju osobe na radu i u koje
dolaze druge osobe po bilo kojem osnovu rada ili korištenja usluga.
Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se kad to zahtijevaju uvjeti mjesta rada, vrsta djelatnosti,
određene okolnosti ili opasnosti.
Odredbe ovog Pravilnika neće se primjenjivati na:
(a) transportna sredstva izvan pravne osobe, ili mjesta rada unutar transportnih sredstava;
(b) privremena ili pokretna radilišta;
(c) rudarstvo;

46
(d) ribarske brodove;
(e) polja, šume i druga zemljišta koja su dio pravne osobe osim ako se ne nalaze izvan zgrada pravne
osobe.«
Članak 1.a
Kako bi sačuvao sigurnost i zdravlje radnika poslodavac će se pobrinuti da:
 su prometni putevi do nužnih izlaza i izlazi prohodni cijelo vrijeme,
 se redovito obavlja tehničko održavanje mjesta rada i opreme i uređaja, a svi uočeni
nedostaci koji utječu na sigurnost i zdravlje radnika što prije otklanjaju,
 se mjesto rada, oprema i uređaji redovito čiste do propisane higijenske razine,
 se sigurnosna oprema i uređaji namijenjeni za sprječavanje ili uklanjanje opasnosti,
redovito održavaju i provjeravaju.
Članak 1.b
Radnici i/ili njihovi predstavnici bit će obaviješteni o svim mjerama koje će se poduzeti vezano za
sigurnost i zaštitu zdravlja na mjestu rada.
Poslodavac je dužan o svim pitanjima vezanim za provedbu odredaba ovog Pravilnika savjetovati se s
radnicima i/ili njihovim predstavnicima.
Članak 1.c
Mjesta rada moraju biti uređena tako da imaju pristup osobe s invaliditetom, ako je to potrebno.
Ova odredba se posebice primjenjuje na prilaze, vrata, prolaze, stepeništa, tuševe, umivaonike,
zahode i radna mjesta koje izravno koriste hendikepirane osobe i na mjesta koja koriste osobe s
invaliditetom kao korisnici usluga.«

2.1.5.6 Pravilnik o listi strojeva i uređaja s povećanim opasnostima NN 47/02

Članak 1.
Ovim se Pravilnikom utvrđuju strojevi i uređaji s povećanim opasnostima i obveze poslodavca da
ispituje njihovu ispravnost.
Članak 2.
Strojevi i uređaji s povećanim opasnostima su oni pri čijem korištenju postoji povećana opasnost po
sigurnost i zdravlje radnika unatoč primjene osnovnih pravila zaštite na radu.
Članak 4.
Poslodavac je dužan, u skladu s važećim propisima o načinu ispitivanja strojeva i uređaja, obavljati
ispitivanje strojeva i uređaja utvrđenih u ovoj Listi u sljedećim slučajevima:
 prije njihovog stavljanja u uporabu,
 najmanje jedanput nakon dvije godine njihove uporabe,
 poslije rekonstrukcije a prije ponovnog početka korištenja,
 prije početka korištenja na novom mjestu uporabe, ako su strojevi i uređaji premješteni s
jednog mjesta na drugo pa su zbog toga rastavljeni i ponovno sastavljeni.
Članak 5.
Poslodavac je osim ispitivanja iz članka 4. ovoga Pravilnika dužan redovito obavljati preglede strojeva
i uređaja iz ove Liste koja koristi radi utvrđivanja da li su na njima primijenjeni propisi zaštite na radu i
da li zbog nastalih promjena tijekom uporabe ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika, kako bi se
osiguralo da strojevi i uređaji u svakom trenutku budu ispravni.
Ako se pregledom utvrdi da je došlo do promjena koje ugrožavaju sigurnost i zdravlje radnika dužan je
stroj odnosno uređaj isključiti iz korištenja do dovođenja istog u ispravno stanje.

47
2.1.5.7 Pravilnik o uvjetima za osposobljavanje radnika za rad na siguran način
Radi očuvanja života i zdravlja zaposlenika na radu i sprječavanja nastanka nesreća na radu, provodi
se osposobljavanje zaposlenika. Obveza je svakog zaposlenika da se osposobi za obnašanje poslova
radnog mjesta na koje je raspoređen.
Osposobljavanje se provodi prigodom stupanja na rad, kod promjene radnog mjesta ili tehnološkog
procesa. Osposobljavanje se može provoditi i tijekom rada prema posebnoj odluci Uprave za sve
zaposlenike, odnosno za pojedine zaposlenike ili grupe zaposlenika prema odluci ovlaštenika u
području ili pogonu ili prema rješenju inspektora.
Osposobljavanje se provodi i za ovlaštenike i neposredne ovlaštenike.
Zaposlenik koji nije osposobljen za rad na siguran način, ne smije samostalno obavljati rad.
Opseg osposobljavanja određen je procjenom opasnosti u kojoj su opisana radna mjesta i sve
opasnosti koje prijete zaposleniku.
Zaposlenici koji su izabrani za povjerenike zaposlenika za zaštitu na radu, osposobljavaju se i prema
dodatnom programu za povjerenike.
I. OPCE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se uvjeti koje moraju ispunjavati pravne osobe za provođenje
osposobljavanja radnika za rad na siguran način (u daljnjem tekstu: osposobljavanje), te postupak za
dobivanje i prestanak ovlaštenja za provođenje osposobljavanja.
II. PRAVNE OSOBE KOJE PROVODE OSPOSOBLJAVANJE
Članak 2.
Registrirane ustanove odnosno trgovačka društva za zaštitu na radu (u daljnjem tekstu: ovlaštene
ustanove odnosno trgovačka društva) mogu provoditi osposobljavanje ako imaju ovlaštenje za
obavljanje osposobljavanja prema odredbama Pravilnika o uvjetima pod kojima pravne osobe mogu
obavljati poslove zaštite na radu.
Članak 3.
Osposobljavanje mogu provoditi poslodavci za svoje radnike ili to osposobljavanje mogu za
poslodavca provoditi ovlaštene ustanove odnosno trgovačka društva iz članka 2. ovoga Pravilnika.
III. OSPOSOBLJAVANJE OD STRANE POSLODAVCA
Članak 4.
Poslodavac može obavljati osposobljavanje na temelju ovlaštenja ministra nadležnog za rad (u
daljnjem tekstu: ministar).
Članak 5.
Poslodavcu koji zapošljava do 50 radnika može se izdati ovlaštenje za osposobljavanje ako ispunjava
sljedeće uvjete:
1. ako je on ili njegov ovlaštenik položio opći dio stručnog ispita za stručnjake zaštite na radu ili ako je
on ili njegov ovlaštenik završio najmanje odgovarajuće specijalističko usavršavanje iz područja zaštite
na radu kod ovlaštene ustanove odnosno trgovačkog društva,
2. ako je plan i program osposobljavanja izrađen na temelju procjene opasnosti, i
3. ako su programom osposobljavanja obuhvaćene postojeće opasnosti i štetnosti, te načini kako se
iste otklanjaju ili smanjuju.
Članak 6.
Poslodavcu koji zapošljava više od 50 radnika može se izdati ovlaštenje za osposobljavanje ako
ispunjava sljedeće uvjete:
1. ima zaposlenog stručnjaka zaštite na radu s najmanje polovinom radnog vremena koji ima najmanje
tri godine radnog iskustva u struci i osnovna andragoška znanja.

48
2. ako su plan i program osposobljavanja izrađeni na temelju procjene opasnosti, i
3. ako su programom osposobljavanja obuhvaćene postojeće opasnosti i štetnosti, te načini kako se
iste otklanjaju ili smanjuju.
Članak 8.
Poslodavac koji nema ovlaštenje za osposobljavanje dužan je osposobljavanje ugovoriti s ovlaštenom
ustanovom odnosno trgovačkim društvom za zaštitu na radu.
Osposobljavanja za rad na siguran način provodi se prema očekivanim opasnostima radnog mjesta,
koje proizlaze iz procjene opasnosti. Zaposlenici su dužni pristupiti procesu osposobljavanja prema
jednom ili više programa. Osposobljavanje se sastoji od teoretskog i praktičnog dijela, a prema
programu osposobljavanja za svako pojedino radno mjesto.
Ovlaštenici poslodavca, kao i neposredni ovlaštenici, moraju biti osposobljeni iz područja zaštite na
radu, jer u pogonima postoje opasnosti za život i zdravlje ljudi, kao i mogućnost poremećaja u
tehnološkom procesu rada koji bi mogli ugroziti sigurnost zaposlenika. Osposobljavanje se sastoji od
teoretskog dijela, a prema programu osposobljavanja za svako pojedino radno mjesto, ovisno o razini
rukovođenja.
Radi stjecanja posebnih znanja i vještina potrebnih za obavljanje poslova na radnom mjestu,
zaposlenici su se dužni i dodatno osposobiti prema Zakonu o zaštiti na radu i internim propisima tvrtke
(rukovanje s opasnim tvarima, prva pomoć, uklopničari, vođe smjena, rukovaoci hidro i termo
turbinama, dizaličari, rukovaoci motornim pilama i slični poslovi).
Stručno osposobljavanje se provodi teoretski i praktično.

2.1.5.8 Pravilnik o sigurnosnim znakovima

I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Pravilnikom utvrđuju obveze poslodavca u svezi s uporabom sigurnosnih znakova.
(2) U provedbi odredaba ovoga Pravilnika primjenjuje se hrvatska norma HRN 7010 – Grafički simboli
– Sigurnosne boje i sigurnosni znakovi – Sigurnosni znakovi za mjesta rada i javne prostore te
sigurnosni znakovi prikazani u prilogu II točka 3. odnosno prilogu V. točka 1.3.
(3) Odredbe ovoga Pravilnika se ne primjenjuju za znakove kojima se označavaju opasne tvari i
preparati, proizvodi i oprema prije stavljanja na tržište osim u slučajevima kada to nije uređeno drugim
propisom.
(4) Odredbe ovoga Pravilnika ne odnose se na znakove koji se upotrebljavaju za reguliranje
cestovnoga, željezničkoga, morskoga ili zračnog prijevoza.
Članak 2.
U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
a) »sigurnosni znak« je znak, koji se odnosi na određeni objekt, djelatnost ili stanje, i daje informaciju
ili uputu o osiguranju sigurnosti i zdravlja pri radu. Znak može biti natpis, boja, svjetlosni znak, zvučni
signal, govorna komunikacija ili komunikacija rukama;
b) »znak za zabranu« je znak, koji zabranjuje određeno čićnjenje (aktivnosti), koje bi moglo uzrokovati
rizik za sigurnost i zdravlje radnika;
c) »znak upozorenja« je znak, koji upozorava na rizik ili opasnost;
d) »znak za obvezno postupanje« je znak, koji propisuje obvezno postupanje u određenim
slučajevima;
e) »znak za izlaz u slučaju nužde ili za prvu pomoć« je znak, koji daje informacije o izlazima u slučaju
nužde, pomagalima za prvu pomoć i spašavanje;
f) »znak obavijesti« je znak, koji daje određene informacije, koje su drukčije od onih navedenih u
točkama od a) do e) ovoga članka;

49
g) »natpis« je znak, koji daje specifične informacije u obliku geometrijskih likova, boja, simbola ili
piktograma i koji je vidljiv samo, ako ga se osvijetli svjetlošću određene jakosti;
h) »dopunski natpis« je natpis, koji se upotrebljava skupa s jednim od znakova opisanim pod g) i daje
dopunske informacije;
i) »sigurnosna boja« je boja, koja ima točno određeno značenje;
j) »simbol ili piktogram« je lik, koji opisuje stanje ili propisuje specifično postupanje, a upotrebljava se
na natpisu ili osvijetljenoj površini;
k) »svjetlosni znak« je znak, koji daje naprava, izrađena od djelomično ili potpuno prozirnog materijala,
koji se osvijetli s unutarnje strane ili straga, tako da daje dojam osvijetljene površine;
l) »zvučni signal« je šifrirani signal, koji stvara naprava, koja je izrađena za tu namjenu, bez uporabe
ljudskog ili umjetnog glasa;
m) »govorna komunikacija« je unaprijed dogovorena usmena poruka s ljudskim ili umjetnim glasom;
n) »ručni signal« je pomicanje i položaj ruku u šifriranom obliku za rukovođenje osobama koje izvode
manevre, koji predstavljaju rizik za radnike.

4. Upute u donjoj tablici vrijede za sve znakove, koji uključuju sigurnosnu boju:

Boja Značenje ili namjena Upute i obavijesti

Znak zabrane Opasno postupanje
Naprave za zaustavljanje,
Crvena Alarm za opasnost
isključivanje i isklapanje u nuždi
Požarna oprema Identifikacija i mjesto
Pazite, poduzmite sigurnosne
Žuta ili žućkastosmeđa Znak upozorenja
mjere
Specifično postupanje ili mjera
Plava Znak za obvezno postupanje
Nosite osobnu zaštitnu opremu
Znak za izlaz u nuždi, znak za Vrata, izlazi, putovi, oprema
Zelena prvu pomoć pomagala (objekti)
Nema opasnosti Vraćanje u normalno stanje

Uporaba znakova na pločama

Prilikom uporabe znakova na pločama primjenjuje se hrvatska norma HRN 7010 – Grafički simboli –
Sigurnosne boje i sigurnosni znakovi – Sigurnosni znakovi za mjesta rada i javne prostore, a u
nastavku se daje prikaz znakova sigurnosti koji nisu obuhvaćeni navedenom hrvatskom normom.
Znakovi opasnosti

50
Znakovi obveza

51
Znakovi za prvu pomoć

ZAHTJEVI ZA ZNAKOVE ZA OZNAČAVANJE PREPREKA, OPASNIH PODRUČJA I PROMETNIH

PUTEVA
Znakovi za označavanje prepreka i opasnih područja
Mjesta u pogonima na kojima postoji opasnost da se radnici i druge osobe sudare s preprekama,
padnu ili da se na njih sruše obližnji predmeti, moraju biti označena izmjenično sa žutim i crnim ili
crvenim i bijelim prugama.
Dimenzije oznaka moraju biti u skladu s veličinom prepreke ili opasnih mjesta.
Žute i crne pruge ili crvene i bijele pruge moraju biti pod kutom od 45°. Pruge moraju biti jednako
široke.
ZAHTJEVI ZA RUČNE SIGNALE
Opći zahtjevi
Ručni znakovi moraju biti precizni, jednostavni, dobro vidljivi, laki za izvođenje i razumijevanje te
vidljivo različiti od drugih pokreta osobe, koja ih daje.
Ukoliko osoba koristi obje ruke istovremeno, ruke se moraju pomicati simetrično i pri tome davati samo
jedan znak.
Smatra se, da ručni signali još uvijek ispunjavaju gornje zahtjeve, ukoliko samo donekle odstupaju ili
ako su detaljniji od signala, koji su prikazani u 3. točki ovoga priloga, s time da moraju imati isto
značenje i razumljivost.
Pravila za davanje ručnih signala
Osoba koja daje ručne signale je signalist. Signalist daje manevarske upute rukovatelju.
Signalist mora vizualno pratiti sve manevre, koje izvodi rukovatelj.
Obveza signalista je osim vođenja manevra i osiguranje sigurnosti radnika i drugih osoba u blizini
izvođenja operacija.
Ukoliko signalist sam ne može ispuniti sve zahtjeve iz točke 2.2. ovoga priloga, u tom slučaju
poslodavac mora odrediti više signalista.
Rukovatelj mora prekinuti manevar u skladu s novim uputama odmah, čim ih dobije od signalista. Isto
tako mora postupati u slučaju ukoliko nije razumio upućene mu znakove.
Pomagala:
Rukovatelj mora jasno i bez poteškoća prepoznati signalista sa svojega mjesta. Signalist mora nositi
jedno ili više obilježja za raspoznavanje npr. bluzu, kacigu, narukavnike i reflektirajuće trake ili
upotrebljavati signalnu palicu. Obilježja za prepoznavanje moraju biti svijetlih boja. Sva obilježja
moraju biti iste boje, koja se može upotrebljavati isključivo u tu svrhu.

52
2.1.5.9 Pravilnik o osobnim zaštitnim sredstvima
Pod pojmom osobnih zaštitnih sredstava podrazumijevaju se odjevni i drugi predmeti i uređaji koje
radnici nose na sebi ili ih koriste pri radu, a koja su izrađena u skladu s hrvatskim normama, internim
standardima ili uputama, odnosno koja su ispitana u ovlaštenoj pravnoj ustanovi.
Potrebna primjena osobnih zaštitnih sredstava pri obavljanju pojedinih poslova i zadataka utvrđuje se
na temelju „procjene opasnosti“.
Pravo na osobna zaštitna sredstva imaju svi radnici koji rade na poslovima za koje treba koristiti
osobna zaštitna sredstva.
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
1) Ovaj Pravilnik propisuje opće obveze poslodavca u svezi s osobnim zaštitnim sredstvima koja
radnici upotrebljavaju pri radu.
2) Ovaj Pravilnik propisuje i obveze poslodavca glede ocjenjivanja osobnih zaštitnih sredstava te
obavještavanja, savjetovanja i suradnje s radnicima.
Članak 2.
1) Osobna zaštitna sredstva u smislu ovoga Pravilnika su sredstva koja radnik nosi, drži ili na bilo koji
drugi način upotrebljava pri radu, tako da ga štite od jednog ili više rizika vezano za njegovu sigurnost i
zdravlje.
2) U osobna zaštitna sredstva spada također i svako pomagalo ili dodatak, koji se upotrebljava za
postizanje svrhe iz stavka prvog ovoga članka.

Članak 3.
Osobnim zaštitnim sredstvima u smislu ovoga Pravilnika se ne smatraju:
a) obično radno odijelo ili odora, koja nije posebno namijenjena sigurnosti i zdravlju radnika pri radu;
b) sredstva, koja upotrebljavaju radnici spasilačkih službi;
c) osobna zaštitna sredstva za vojnike, policajce i radnike sličnih tijela državne uprave;
d) osobna zaštitna sredstva za radnike cestovnog transporta po posebnim propisima,
e) športska oprema;
f) oprema za samoobranu i zastrašivanje;
g) prijenosne naprave i aparati za otkrivanje i javljanje opasnosti i smetnji.

Članak 4.
Osobna zaštitna sredstva upotrebljavaju radnici pri radovima, pri kojima nije moguće otkloniti rizike za
sigurnost i zdravlje te u slučajevima kada poslodavac ne može u dovoljnoj mjeri smanjiti rizike
primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ili odgovarajućom organizacijom rada.

II. OBVEZE POSLODAVCA

1. Opće obveze
Članak 5.
1) Poslodavac određuje osobna zaštitna sredstva na temelju procjene rizika za sigurnost i zdravlje
kojima su radnici izloženi pri radu. Pri tome poslodavac postupa po temeljnim načelima zaštite na
radu.
2) Poslodavac pri ispunjavanju obveza iz stavka 1. ovoga članka postupa u skladu s Prilozima I, II i III
ovoga Pravilnika.

53
Članak 6.
1) Poslodavac osigurava radnicima osobna zaštitna sredstva koja ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
a) moraju biti oblikovana i izrađena u skladu s propisima s propisanim tehničkim zahtjevima,
b) moraju biti namjenski izrađena za zaštitu pred očekivanim rizicima i ne smiju uzrokovati veće rizike
za sigurnost radnika;
c) moraju odgovarati stvarnim uvjetima na mjestu rada;
d) moraju odgovarati specifičnim ergonomskim potrebama;
e) moraju biti tako izrađena, da ih može korisnik pravilno prilagoditi na jednostavan način.
2) Poslodavac je dužan omogućiti predstavnicima radnika da, od ponuđenih osobnih zaštitnih
sredstava koja odgovaraju tehničkim zahtjevima nakon probnog korištenja, predlože ono koje im
najbolje odgovara.
2) Kada radnik zbog više rizika kojima je izložen mora koristiti različita osobna zaštitna sredstva,
poslodavac mora osigurati takva sredstva koja su međusobno prilagodljiva a da pri tome još uvijek
djelotvorno štite radnika od rizika kojima je izložen na radu.
Članak 7.
Poslodavac mora utvrditi vrstu osobnog zaštitnog sredstva koje odgovara stanju na radnom mjestu
uzimajući u obzir razinu rizika, učestalost izlaganja rizicima, karakteristike mjesta rada i zadovoljavanje
osobnih zaštitnih sredstava okolnostima, vremenu i uvjetima u kojima ih radnik mora upotrebljavati.
Članak 8.
1) Poslodavac pri dodjeljivanju osobnih zaštitnih sredstava radnicima poštuje načelo da su sredstva
namijenjena za njihovu osobnu uporabu.
2) Ukoliko okolnosti zahtijevaju da određeno osobno zaštitno sredstvo koristi više radnika, poslodavac
mora poduzeti sve što je potrebno da takva uporaba kod korisnika ne uzrokuje zdravstvene ili
higijenske teškoće.
Članak 9.
1) Poslodavac mora na vlastiti trošak radnicima osigurati osobna zaštitna sredstva.
2) Poslodavac mora osigurati ispravna osobna zaštitna sredstva, odgovarajuće higijenske uvjete,
potrebno održavanje te popravke i zamjenu osobnih zaštitnih sredstava.
3) Poslodavac mora osigurati da su pri radu pri kojem se upotrebljavaju osobna zaštitna sredstva na
raspolaganju tehničke upute te upute za njihovu uporabu.
Članak 10.
1) Poslodavac mora pravovremeno i prethodno upoznati radnika o rizicima od kojih ih štite dodijeljena
osobna zaštitna sredstva.
2) U okviru osposobljavanja za rad na siguran način poslodavac mora teoretski i praktično osposobiti
radnike za pravilnu uporabu osobnih zaštitnih sredstava što uključuje i zorno pokazivanje načina
njihove uporabe.
3) Poslodavac mora voditi brigu o tome da radnici namjenski upotrebljavaju osobna zaštitna sredstva i
u skladu s preuzetim uputama koje moraju biti razumljive radnicima.
Mjere koje je HE-ODS donio u primjeni navedenih zakonskih i podzakonskih akata

54
Red. NASLOV BILTENA Datum
primjene
br.
1 Uputa za siguran rad prigodom zamjene uložaka niskonaponskih osigurača 11.09.97.
2 Pravila i mjere sigurnosti pri radu na elektrodistribucijskim postrojenjima 01.06.01.
3 Pravilnik o zaštiti na radu 02.02.04.
4 Opći uvjeti za izvođenje radova pod naponom - radni postupci na niskom naponu 01.08.05.
5 Uvjeti za izvođenje radova pod naponom - radni postupci na niskom naponu 01.08.05.
6 Osobna zaštitna sredstva 22.11.05.
7 Pravilnik o zaštiti od požara; Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o zaštiti
na radu 5.11.07.
8 Pravila o osposobljavanju radnika na siguran način
20.06.08.

2.1.6 Uređivanje direktiva EZ na području zaštite na radu

Direktiva Vijeća 89/391/EEC od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i
zdravlja radnika na radu

OPĆE ODREDBE
Članak 1.

Cilj
1. Cilj ove Direktive je uvođenje mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu.
2. U tu svrhu Direktiva sadrži opća načela prevencije profesionalnih rizika, zaštite sigurnosti i zdravlja,
uklanjanja faktora rizika i nesreća, informiranja, konzultacija, ravnopravnog sudjelovanja u skladu s
nacionalnim propisima i/ili praksom i obrazovanja radnika i njihovih predstavnika, kao i opće smjernice
za provedbu navedenih načela.
3. Ovom Direktivom se ne dovodi u pitanje postojeće ili buduće propise država ili Zajednice koje su
povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radu.
Članak 2.
Opseg
1. Ova će se Direktiva primjenjivati na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne (industrijske,
poljoprivredne, komercijalne, administrativne, uslužne, obrazovne, kulturne, zabavne, itd.).
2. Ova Direktiva nije primjenjiva na specifične situacije u određenim specifičnim aktivnostima u sektoru
državne uprave, kao što su oružane snage ili policija ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite
građana, s kojima je u direktnoj suprotnosti. U tom slučaju potrebno je osigurati najviši mogući stupanj
sigurnosti i zdravlja radnika poštujući ciljeve ove Direktive.

Članak 4.
1. Države članice će poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurale da poslodavci, radnici i
predstavnici radnika podliježu pravnim propisima potrebnim za primjenu ove Direktive.

55
2. Države članice dužne su posebno , osigurati primjerenu kontrolu i nadzor.

OBVEZE POSLODAVACA

Članak 5.
Opća odredba
1. Dužnost poslodavca je osiguravanje sigurnosti i zdravlja radnika u svakom aspektu povezanim s
radom.
2. Kada u skladu s člankom 7. stavkom 3. poslodavac angažira kompetentne vanjske službe ili osobe,
ta ga činjenica ne oslobađa odgovornosti u ovom području.
3. Obaveze radnike u području sigurnosti i zdravlja na radu ne utječu na načelo odgovornosti
poslodavca.
4. Ova Direktiva ne ograničava mogućnost država članica da oslobode odgovornosti ili smanje
odgovornost poslodavca u slučaju kad su incidenti posljedica neobiĉnih i nepredvidivih okolnosti koje
su van kontrole poslodavaca, ili posebnih događaja čije posljedice nije bilo moguće izbjeći unatoč
dužnoj pažnji.
Države članice ne moraju koristiti opciju iz prve točke.

OBVEZE RADNIKA
Članak 13.
1. Svaki je radnik odgovoran u okvirima svojih mogućnosti voditi računa o vlastitoj sigurnosti i zdravlju
te sigurnosti i zdravlju osoba na koje utječe svojim radom ili postupcima u povjerenom mu poslu u
skladu s obukom i uputama koje mu je dao poslodavac.

2. U tu svrhu radnici moraju osobito , u skladu s obukom i poslodavčevim uputama:

(a) pravilno koristiti strojeve, uređaje, alate, opasne supstance, transportnu opremu i ostala
sredstva proizvodnje;
(b) pravilno koristiti dobivenu osobnu zaštitnu opremu te nakon upotrebe vratiti istu na za to
predviđeno mjesto;
(c) ne isključivati, mijenjati ili svojevoljno premještati sigurnosne uređaje priključene na npr.,
strojeve, uređaje, alate, pogone i zgrade te iste pravilno koristiti;
(d) odmah obavijestiti poslodavca i/ili radnike s posebnom odgovornošću za sigurnost i zdravlje
radnika u situacijama gdje postoji osnovana sumnja o mogućnosti ozbiljne i neposredne
opasnosti za sigurnost i zdravlje, kao i o mogućim nedostacima u organizaciji zaštite;
(e) surađivati, u skladu s nacionalnom praksom, s poslodavcem i/ili radnicima s posebnom
odgovornošću za sigurnost i zdravlje radnika, sve dok je potrebno u cilju izvršenja svih
zadataka ili postavljenih zahtjeva od strane nadležnog organa sve u cilju zaštite sigurnosti i
zdravlja radnika na radu;
(f) surađivati, u skladu s nacionalnom praksom, s poslodavcem i/ili radnicima s posebnom
odgovornošću za sigurnost i zdravlje radnika, sve dok poslodavac ne osigura sigurniji radni
okoliš i uvjete rada koji ne predstavljaju rizik za sigurnost i zdravlje u njihovom djelokrugu
rada.

56
2.2 Zaštita od požara
2.2.1 Osnove zaštite od požara
Zakonom o zaštiti od požara NN br. 92/10 uređuje se sustav zaštite od požara.
Sustav zaštite od požara podrazumijeva planiranje zaštite od požara, propisivanje mjera zaštite od
požara građevina, ustrojavanje subjekata zaštite od požara, provođenje mjera zaštite od požara,
financiranje zaštite od požara te osposobljavanje i ovlašćivanje za obavljanje poslova zaštite od
požara, s ciljem zaštite života, zdravlja i sigurnosti ljudi i životinja te sigurnosti materijalnih dobara,
okoliša i prirode od požara, uz društveno i gospodarski prihvatljiv požarni rizik.
U cilju zaštite od požara poduzimaju se organizacijske, tehničke i druge mjere i radnje za:
 otklanjanje opasnosti od nastanka požara,
 rano otkrivanje, obavješćivanje te sprječavanje širenja i učinkovito gašenje požara,
 sigurno spašavanje ljudi i životinja ugroženih požarom,
 sprječavanje i smanjenje štetnih posljedica požara,
 utvrđivanje uzroka nastanka požara te otklanjanje njegovih posljedica.
Odredbe ovoga Zakona odnose se i na građevinske dijelove i prostore u vlasništvu Republike
Hrvatske dane na upravljanje Ministarstvu obrane, odnosno Ministarstvu pravosuđa te na građevine,
građevinske dijelove i prostore koji su od posebnog interesa za obranu Republike Hrvatske, osim ako
posebnim propisom nije drukčije određeno.
Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na prijevozna sredstva, osim ako posebnim propisom nije
drukčije određeno.
Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na građevne proizvode uređene posebnim propisima kojima se
uređuju tehnička svojstva, ocjenjivanje sukladnosti, dokazivanje uporabljivosti i druga pitanja vezana
za građevne proizvode, osim u dijelu u kojem se ovim Zakonom ili podzakonskim propisima
donesenim na temelju njega, uz suglasnost ministra zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva, određuju svojstva otpornosti na požar i/ili reakcije na požar građevnih proizvoda.

2.2.2 Zakonsko uređivanje zaštite od požara

Zakon o zaštiti od požara N.N. 92/10

Zakon o vatrogastvu N.N. 132/04

Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima N.N.108/95,56/10

Pravilnik o zapaljivim tekućinama N.N. 54/99

Pravilnik o zaštiti od požara HEP d.d. Bilten br.142

Pravilnik o zaštiti od požara HEP ODS Bilten br.182

Pravilnik o zaštiti od požara HEP OPS Bilten br. 266

Pravilnik o hidrantskoj mreži N.N. 08/06

Pravilnik o sustavima za dojavu požara N. N. 56/99

Pravilnik o tehničkom nadzoru električnih postrojenja, instalacija i uređaja N.N. 02/02, 16/02,
namijenjenih za rad u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom, 141/03,69/98,148/99

Pravilnik o tehničkom nadzoru električnih postrojenja, instalacija i uređaja N.N. 69/98,

namijenjenih za rad u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom 148/99,02/02

57
Pravilnik o uvjetima za obavljanje ispitivanja stabilnih sustava za dojavu i N.N. 67/96, 41/03
gašenje požara

Pravilnik o uvjetima za ispitivanje funkcionalnosti opreme i sustava za dojavu N. N. 35/94, 55/94

i gašenje požara

Pravilnik o sadržaju Općeg akta iz područja zaštite od požara N.N. 35/94

Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu elektroenergetskih postrojenja i N.N. 74/90

uređaja od požara

Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih

N.N. 146/2005
postrojenja i uređaja

Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od statičkog elektriciteta N.N. 62/73

Pravilnik o tehničkim propisima o gromobranima N.N. 13/68

Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne uređaje za gašenje požara N.N. 44/83,

ugljičnim dioksidom 31/89.

Pravilnik o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sustave N.N. 38/89

Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu od požara i eksplozije pri N.N. 44/83. 60/86
čišćenju posuda za zapaljive tekućine.

Ostalo Broj glasila:

Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski nadzirana N.N. 41/91

elektroenergetska postrojenja

Priznata tehnička pravila i norme Broj glasila:

HRN EN 60079-10:1997 - Električni uređaji za eksplozivnu atmosferu, 10. Sl. glas.DZNM, br. 1-
dio: Klasifikacija ugroženog prostora 2/1997

HRN IEC 79-14:1997 – Električni uređaji za eksplozivne atmosfere, 14. dio: Sl.glas. DZNM, broj 1-
Električne instalacije u ugroženim prostorima (osim rudnika) 2/1997

2.2.3 Dužnosti i odgovornosti radnika zaduženih za zaštitu od požara

Svaka fizička i pravna osoba, tijelo državne vlasti te jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave dužni su djelovati na način kojim se ne može izazvati požar.
Svaka fizička i pravna osoba, tijela državne vlasti te jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave (u daljnjem tekstu: osobe nad kojima se provodi nadzor) dužni su provoditi mjere zaštite
od požara utvrđene odredbama Zakona od požara i drugim propisima donesenim na temelju njega,
planovima i procjenama ugroženosti od požara, odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave te drugim općim aktima iz područja zaštite od požara.
Svaka fizička i pravna osoba odgovorna je za neprovođenje mjera zaštite od požara, izazivanje
požara, kao i za posljedice koje iz toga nastanu sukladno odredbama Zakona od požara i odlukama
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Vlasnici, odnosno korisnici građevina i drugih nekretnina te prostora, odnosno upravitelji zgrada dužni
su:
– osigurati provedbu mjera propisanih Zakonom o požaru, propisima donesenim na temelju
Zakona o požaru te drugim propisima, planovima, aktima i odlukama iz zaštite od požara na
njihovom području i/ili vlasništvu,

58
 – poduzimati mjere za smanjenje opasnosti od nastanka i širenja požara, kao i mjera za
unapređenje stanja zaštite od požara na svom vlasništvu uzimajući u obzir ugroženost i stanje
zaštite od požara,
– posjedovati vozila, uređaje, opremu, alat i sredstva za dojavu, gašenje i sprječavanje širenja
požara na svom vlasništvu, odnosno na svom području u količinama, vrsti i na mjestima kako
je utvrđeno posebnim propisima te procjenama i planovima zaštite od požara.
Osobe koje imaju posebne ovlasti i odgovornosti u pravnim osobama odgovorne su, u svom
djelokrugu, za provedbu obveza iz stavka 1. ovoga članka.

2.2.4 Požarna preventiva u energetskim objektima

Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja
N.N. 146/2005
Ovim Pravilnikom određuju se tehničke i organizacijske mjere za zaštitu od nastanka požara, njegovog
širenja unutar postrojenja na druge dijelove tog postrojenja ili vanjske građevine te gašenja nastalog
požara na elektroenergetskom postrojenju i uređaju.
Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se prilikom projektiranja, izgradnje, korištenja i održavanja
odnosno rekonstrukcije elektroenergetskih postrojenja i uređaja za proizvodnju, prijenos i distribuciju
električne energije.
Odredbe ovog Pravilnika ne odnose se na elektroenergetska postrojenja i uređaje u postrojenjima
ugroženim od eksplozivne atmosfere ili zapaljive prašine, u postrojenjima u kojima se radi s
eksplozivima i u rudnicima s podzemnom eksploatacijom kao ni na postrojenja električne vuče, ako
ova postrojenja nisu sastavni dio postrojenja proizvodnje, prijenosa ili distribucije električne energije.

Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski nadzirana elektroenergetska

postrojenja N.N. 41/91
Ove upute odnose se na posebne uvjete za zaštitu od požara koje se primjenjuju na daljinski vođena i
daljinski nadzirana elektroenergetska postrojenja u čijem krugu se ne nalazi osoblje zaduženo za
nadzor i upravljanje aparatima i uređajima i to:
- za sve objekte u kojima su postrojenja i uređaji za proizvodnju, transformaciju, prijenos, pretvorbu,
razdiobu i potrošnju električne energije bez obzira čije su vlasništvo, ako ta postrojenja rade na
nazivnom naponu 6,3 kV ili višem, njihova nazivna snaga je 2.6 MVA ili veća, ako su daljinski vođena i
daljinski nadzirana, a koja će se početi graditi nakon donošenja ovih Uputa;
- za prelazak postojećih elektroenergetskih postrojenja s posadom na sustav daljinskog vođenja i
daljinskog nadziranja bez posade, moraju se primijeniti točke 4., 7., 9., 11., 16. do 23. i 29. ovih Uputa;
-za postojeća elektroenergetska postrojenja koja su bez posade, a daljinski su vođena i nadzirana,
potrebno je u roku tri godine od dana stupanja na snagu ovih Uputa, primijeniti točke 4., 7., 9., 11., 16.
do 23. i 29. ovih Uputa.

OPĆENITO
Prilikom planiranja, projektiranja, adaptiranja, rekonstruiranja i izvedbe radova na elektroenergetskim
postrojenjima i njihove eksploatacije potrebno je pridržavati se ovih Uputa o zaštiti od požara za
daljinski vođena i daljinski nadzirana elektroenergetska postrojenja i saveznog Pravilnika o Tehničkim
normativima za zaštitu elektroenergetskih postrojenja i uređaja od požara ("Službeni list SFRJ" br.
74/90.) u onim dijelovima koji nisu u suprotnosti s ovim Uputama.

Opći zahtjevi
1. Prilikom gradnje elektroenergetskih objekata u izradi konstrukcijskih elemenata smiju se
upotrebljavati samo negorivi i teško zapaljivi materijali (tvari).

59
2. Upotrebljeni materijali za toplinsku zaštitu objekta moraju biti negorivi i anorganskog porijekla. Gorivi
izolacijski materijali mogu se iznimno upotrebljavati za toplinsku izolaciju objekta s vanjske strane
objekta (na pročelju), ako su tako ugrađeni da se ne mogu s vanjske strane objekta (s pročelja)
zapaliti.
3. Stubišta u objektu moraju biti tako izvedena da se u požaru ne mogu zadimiti. Na stubištu mora biti
osiguran sustav koji iz stubišta odvodi dim i toplinu.
4. Kabelski kanali, okna i prolazi kabela moraju biti na granicama požarnih sektora tako izvedeni da se
onemogući prijenos požara iz jednog u drugi požarni sektor.
5. Polivinilkloridne (PVC) instalacije potrebno je uvoditi u rasklopna kućišta po mogućnosti s donje
strane.
6. Konstrukcija i izvedba rasklopnih i upravljačkih kućišta (ormara) i njihova montaža mora
onemogućiti širenje požara izmedu kućišta (ormara).
7. Svi evakuacijski putovi i prolazi moraju biti označeni u skladu s JUS Z. SO. 001. i JUS Z. SO. 005.
8. Elektrane s nazivnom snagom generatora od 5 MVA ili većom i transformatorske stanice nazivnog
napona 110 kV ili višim, s ukupnom instaliranom snagom transformatora 20 MVA ili većom moraju
imati izvedenu sigurnosnu rasvjetu.
9. Elektrane s pojedinačnom nazivnom snagom generatora od 2,6 MVA ili većom ili ukupne nazivne
snage generatora od 5 MVA ili većom i transformatorske stranice nazivnog napona 110 kV ili višim,
moraju imati ugrađen sustav automatskog otkrivanja požara i prijenos informacije o stanju navedenog
sustava u daljinski vođenom i daljinski nadziranom elektroenergetskom postrojenju.
10. Sva elektroenergetska postrojenja moraju imati napravljen pristupni put za vatrogasno vozilo
prema DIN 14090 (najmanje jedan).
11. Na glavnim ulaznim vratima u elektroenergetsko postrojenje mora biti natpisna ploča s slijedećim
podacima:
- naziv elektroenergetskog objekta;
- naziv korisnika ili vlasnika elektroenergetskog postrojenja;
- telefonski broj na koji se najbrže i najsigurnije mogu javiti neobičnosti zapažene na objektu.

2.2.5 Gašenje požara u energetskim objektima

Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja
N.N. 146/2005

Opće građevinske mjerezaštite od požara

Prilikom gradnje elektroenergetskih postrojenja, konstrukcijski elementi tih postrojenja moraju se
graditi samo od negorivih materijala.
Za toplinsku zaštitu građevina u elektroenergetskom objektu moraju se ugrađivati negorivi materijali (ili
materijali anorganskog porijekla) ili teško gorivi materijali. Iznimno je moguće upotrijebiti i gorive
materijale, ako su tako ugrađeni da se ne mogu zapaliti.
Stubišta u građevinama moraju biti izvedena odvojeno od pogonskih prostorija elektroenergetskih
postrojenja pregradama otpornosti na požar od najmanje 60 minuta, zbog zaštite od djelovanja vatre,
topline, dima i eksplozije i mora se omogućiti njihovo provjetravanje.
Kada je stubište smješteno centralno (nema prozora kojima se omogućuje odimljavanje otvaranjem iz
prizemlja) u okviru stubišta mora biti predviđen i izveden sustav odvođenja dima i topline, koji se
automatski uključuje kod pojave dima i topline a može se otvoriti i ručno iz prizemlja stubišta.
Ukoliko se ne može udovoljiti zahtjevu iz stavka 1. ovog članka mora se izgraditi pomoćno stubište.

60
Širenje požara kroz kabelske kanale i rovove u i iz građevina mora se spriječiti vatrootpornim
brtvljenjem koje osigurava otpornost na požar od najmanje 60 minuta.
Vatrootporno brtvljenje se mora obaviti i pri ulasku i izlasku kabelskih kanala iz građevine, odnosno
između požarnih sektora, brtvama otpornosti na požar kao što su zidovi požarnih sektora.
Vatrootporno brtvljenje može se izvoditi pomoću pijeska ili nekog drugog negorivog materijala u dužini
od najmanje 1 m, uporabom vatrootpornih premaza za kabele i slično što mora osigurati traženi
stupanj otpornosti na požar.
Svi evakuacijski putovi i prolazi, značajni prostori, trase podzemnih kanala ili važnih instalacija i
uređaja moraju biti označeni u skladu s važećim hrvatskim propisima i normama.
Svi elektroenergetski objekti moraju imati najmanje jedan pristupni put za vatrogasna vozila, koji
zadovoljava propise o vatrogasnim pristupima.
Radi spašavanja ljudi, u slučaju požara ili eksplozije, te za uspješno gašenje požara moraju se
osigurati što kraći i sigurniji putovi za evakuaciju, koji moraju biti vidljivo i propisno označeni.
Izlazi za evakuaciju ljudi iz postrojenja u građevinama moraju biti tako projektirani odnosno izgrađeni
da nijedno mjesto u postrojenju ne bude više od 20 m udaljeno od izlaza na siguran prostor, izvan
ugroženog požarnog sektora.
Građevine unutar elektroenergetskog objekta etažnosti P+2 i više, te građevine kod kojih je udaljenost
između stubišta i najudaljenije točke puta za evakuaciju veća od 20 metara, moraju imati izvedeno
pomoćno požarno stubište na suprotnoj strani od glavnog stubišta za sigurnu evakuaciju.

Mjere zaštite od nastanka i širenja požara

Radi smanjenja opasnosti od nastanka požara u elektroenergetskim postrojenjima mora biti
udovoljeno ovim uvjetima:
1. električni rotacijski strojevi, energetski transformatori i drugi električni uređaji moraju biti
zaštićeni od kratkih i dozemnih spojeva, opasnih prenapona i nedopuštenih opterećenja,
2. električni rasklopni aparati u pravilu moraju biti bez ulja ili sa malo ulja,
3. svi aparati odnosno uređaji moraju se pravilno rabiti i održavati.
Mjere zaštite od širenja požara obzirom na vrstu elektroenergetskog postrojenja jesu:
1. izbor pogodne lokacije elektroenergetskog objekta i odgovarajućeg razmještaja postrojenja,
opreme i uređaja koji sadrže ulje,
2. prikladno grupiranje opreme koja može izazvati požar u požarne sektore, vodeći računa o
njezinoj namjeni, značenju i požarnom opterećenju,
3. mjere za brzo odvođenje ulja,
4. pravovremeno i pouzdano otkrivanje nastalog požara i prosljeđivanje informacije u nadzorni
centar,
5. postavljanje odgovarajućih uređaja za gašenje požara na mjestima ugroženim od požara,
6. osiguranje potrebne količine vode za gašenje nastalog požara,
7. organizacijske mjere zaštite od širenja požara.
Radi sprječavanja razornog djelovanja eksplozije, zbog kratkog spoja ili drugog kvara u
elektroenergetskom postrojenju, moraju se primijeniti mjere za rasterećenje od prekomjernog tlaka i za
bezopasno usmjeravanje eksplozivnog vala iz uređaja odnosno postrojenja.
Mjere iz stavka 1. ovog članka su, postavljanje automatskih odušnika (jedan ili više) na energetske
transformatore, postavljanje sigurnosnih, konstrukcijski predviđenih i izvedenih oslabljenih mjesta, koja
će prva popustiti pri nedopuštenom porastu tlaka, ili druge mjere koje zadovoljavaju zahtjev iz prvog
stavka ovog članka.
Signalne, upravljačke i energetske vodiče sa PVC izolacijom potrebno je ugraditi u razvodne ormare
po mogućnosti s donje strane, a konstrukcija i izvedba razvodnih i upravljačkih ormarića i njihov
smještaj mora onemogućiti širenje požara između ormara.
Tlo ispod električnih uređaja i opreme u elektroenergetskim postrojenjima na otvorenom prostoru
nužno je održavati i na odgovarajući način tretirati da bi se izbjegla mogućnost zapaljenja raslinja te
prijenos požara na druge dijelove postrojenja ili druge objekte.

61
 2.2.6 Sredstva i uređaji za gašenje požara
Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih postrojenja i uređaja
N.N. 146/2005
Uređaji za gašenje požara
a) Vatrogasni aparati za početno gašenje požara
Za gašenje početnih požara na elektroenergetskim postrojenjima i uređajima postavljaju se vatrogasni
aparati za gašenje požara. Vrsta i količina vatrogasnih aparata određuje se sukladno propisima o
održavanju i izboru vatrogasnih aparata.
Za gašenje početnih požara na visokonaponskim uređajima i postrojenjima mogu se koristiti
vatrogasni aparati sa plinskim sredstvom za gašenje ili prahom.
Ako su elektroenergetska postrojenja s transformatorom koji ima do 1.500 kg ulja bez posade, trajno
postavljanje vatrogasnih aparata u postrojenje nije obvezno.
U elektroenergetskim postrojenjima iz stavka 3. ovog članka, prilikom obavljanja radova održavanja i
popravka, potrebno je za vrijeme tih radova imati dovoljan broj vatrogasnih aparata koji se određuje na
temelju propisa o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.
Za gašenje manjih požara na tlu (npr. manjih količina zapaljenog razlivenog ulja, kabela i sl.) može se,
uz ostale odgovarajuće sprave i sredstva, upotrijebiti i suhi pijesak ili drugi prikladan neutralizator, koji
se čuva na mjestima mogućeg prolijevanja zapaljivih tekućina u odgovarajućim posudama, zajedno s
pripadajućom lopatom.
Aparati za gašenje požara u elektroenergetskim postrojenjima ne smiju se iznositi iz prostorija u koje
su postavljeni niti je dopuštena njihova uporaba u druge svrhe.

b) Stabilni sustav za gašenje požara

Energetski transformatori i električni rotacijski strojevi nazivnih snaga iznad 40 MVA po jedinici,
smješteni u građevinama, moraju imati stabilni sustav za gašenje požara.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, stabilni sustav za gašenje požara ne moraju imati cijevni
generatori, električni rotacijski strojevi hlađeni vodikom, a ni drugi električni transformatori i strojevi koji
imaju izolaciju koja nije zapaljiva ili ne podržava gorenje a kod kojih je primijenjen sustav za rano
otkrivanje požara i prosljeđivanje te informacije u centar nadzora odnosno upravljanja.
Energetski transformatori koji se nalaze u elektroenergetskim postrojenjima na otvorenom prostoru ne
moraju se štititi stabilnim sustavom za gašenje požara ako su ispunjeni uvjeti iz članka 24. ovog
Pravilnika.
Pri aktiviranju stabilnog uređaja za gašenje požara mora se dati zvučni signal uzbune, koji ima pričuvni
izvor napajanja za rad od najmanje 2 sata.
Stabilni sustav za gašenje požara aktivira se, odnosno komande na glavni zaporni ventil se prenose, u
pravilu, tako da se zahtijeva prethodno djelovanje osnovnih električnih zaštita električnog rotacijskog
stroja ili energetskog transformatora (diferencijalna, nadstrujna, Buchholz i sl.).
Osim toga mora se razmagnetizirati i isključiti pogon električnog rotacijskog stroja (npr. isključenje
dovoda vode pripadajuće vodne turbine odnosno dovoda pare pripadajuće parne turbine i sl.).
Osim automatskog aktiviranja uređaja za gašenje požara, mora postojati mogućnost za njegovo
neovisno i neposredno ručno aktiviranje.
Naprava za ručno aktiviranje uređaja za gašenje požara (tipkalo, ručica i sl.) mora se nalaziti na
vidljivom, lako pristupačnom i zaštićenom mjestu, u blizini štićenog postrojenja te upadljivo označena
crvenom bojom.
Ako postoji mogućnost da se naprava za ručno aktiviranje uređaja za gašenje požara nehotice
aktivira, treba predvidjeti dvije uzastopne radnje za njezino aktiviranje (npr. razbijanje stakla i pritisak
na tipkalo).

62
Sve naprave za rukovanje automatskim sustavom za gašenje požara moraju biti upadljivo i jasno
označene crvenom bojom i natpisima, s oznakama njihovih pogonskih položaja. Na prilazima do tih
naprava treba, po potrebi, postaviti i posebne natpise (putokaze).
Razmaci između dijelova pod naponom elektroenergetskog postrojenja i dijelova stabilnog uređaja za
gašenje požara moraju odgovarati propisima o tehničkim normativima za elektroenergetska
postrojenja nazivnog napona iznad 1000 V.
Dijelovi stabilnog uređaja za gašenje požara moraju biti zaštićeni od previsokog napona dodira prema
propisima o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona.
Ako u elektroenergetskom postrojenju postoji opasnost od eksplozije, dijelovi stabilnog sustava za
gašenje požara koji su bitni za gašenje moraju se zaštititi od eksplozije prikladnim smještajem,
odgovarajućom konstrukcijom ili odgovarajućim mjerama za smanjenje djelovanja eksplozije.
Ako je postrojenje zaštićeno stabilnim uređajem za gašenje požara raspršenom vodom, mora postojati
mogućnost odvođenja vode, da se voda ispuštena iz uređaja ne bi razlijevala na dijelove postrojenja.

Voda za gašenje požara

Transformatorske stanice nazivnog napona 110 kV i višeg te elektrane nazivne snage 10 MVA i veće,
moraju imati osigurane dovoljne količine vode za opskrbu vatrogasnih vozila za gašenje požara na
elektroenergetskom objektu, postrojenju ili uređaju.
Voda za gašenje požara može biti osigurana na jedan od načina:
a) slijepim krakom hidrantske mreže na kojem se nalazi najmanje jedan nadzemni hidrant na ulazu u
krug ili u krugu elektroenergetskog objekta, dovoljno udaljenom od visokonaponskog postrojenja,
kapaciteta (količina i tlak raspoložive vode) prema propisima za vanjsku hidrantsku mrežu za gašenje
požara koji su na snazi,
3
b) spremnikom kapaciteta od 12 m vode s ugrađenim usisnim uređajem, koji osigurava gašenje
požara s pjenom u trajanju od 30 minuta, uporabom dvije mlaznice za pjenu kapaciteta od 200
l/minuti.

Sigurnosno osvjetljenje
U građevinama sa elektroenergetskim postrojenjima i uređajima mora biti izvedena sigurnosna
rasvjeta, prema važećim hrvatskim normama i propisima.
Svjetiljke sigurnosne rasvjete mogu se napajati iz akumulatorskih baterija za druge potrebe u
elektroenergetskom objektu ili iz vlastitih baterija.
Svjetiljke protupaničnog osvjetljenja moraju biti posebno vidljivo označene i postavljene iznad vrata,
na stubištima, izlazima i prolazima tako da se omogući slobodan izlaz najkraćim putom iz građevine,
odnosno objekta.
Prostori u kojima se nalaze uređaji za upravljanje i nadzor moraju biti osvijetljeni nužnim osvjetljenjem
s najmanje 15 luksa, a izlazni putovi moraju biti osvijetljeni protupaničnim osvjetljenjem s najmanje 1
luksa (mjereno 0,8 m od razine poda).

Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski nadzirana elektroenergetska

postrojenja N.N. 41/91
Voda za gašenje požara
Trafostanice nazivnog napona 110 KV ili višeg te elektrane ukupne nazivne snage 5 MVA ili više
moraju imati osigurane dovoljne količine vode za gašenje požara na elektroenergetskom objektu,
stroju ili uređaju. Voda za gašenje požara može biti osigurana na jedan od načina:
1. hidrantskom mrežom kapaciteta i tlaka prema Pravilniku o tehničkim normativima za vanjsku i
unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara koji je na snazi;
2. rezervoarom kapaciteta koji osigurava gašenje požara s pjenom u trajanju od najmanje 15
minuta.

63
 2.2.7 Izgaranje, plamište, temperatura paljenja, eksplozivnost, granice eksplozivnosti
Gorenje ili izgaranje je kemijski proces, kod kojeg dolazi do oksidacije gorivih sastojaka nekog
goriva. To je proces između goriva i oksidansa, u kojem se stvara toplina zbog promjene kemijskih
sastojaka. Oslobađanjem topline može se pojaviti svjetlost, u obliku žarenja ili plamena. Goriva,
interesantna za primjenu su najčešće organske tvari (posebno ugljikovodici) kao plinovi, tekućine ili
krute tvari.
Plamište je najniža temperatura pri kojoj goriva tvar oslobađa dovoljno para koje se u smjesi sa
zrakom uz izvor paljenja mogu zapaliti. Ako je plamište veće od sobne temperature,tvar je potrebno
zagrijati do te temperature da bi se zapalila.
Temperatura paljenja je temperatura na kojoj mora biti zagrijana smjesa plina i zraka da se zapali
bez izvora paljenja. Budući da nema izvora paljenja,temperatura paljenja znatno je veća od plamišta.
GRANICE EKSPLOZIVNOSTI
Za paljenje smjese gorive tvari i zraka potrebno je da koncentracija gorive tvari u takvoj smjesi bude u
određenim granicama.
Zapaljivi plinovi i pare imaju takozvano područje eksplozivnosti unutar kojega oni mogu pri zapaljivanju
na više ili manje eksplozivan način izgorjeti i ovisno o koncentraciji pritisak (učinak) eksplozije će biti
veći ili manji.
Prema definiciji donja granica eksplozivnosti je ona najniže koncentracija zapaljivih plinova ili para koja
mora postojati u smjesi sa zrakom da može doći do izgaranja.
Ako je ova koncentracija u smjesi niža od te granice do eksplozije neće doći bez obzira na jačinu
izvora paljenja.
Maksimalna koncentracija zapaljivih plinova ili para u smjesi sa zrakom koja još može sagorjeti naziva
se gornja granica eksplozivnosti ili zapaljivosti.
Smjese koje su bogatije na gorivoj tvari od navedene koncentracije također su bezopasne za
eksploziju, ali ovakve smjese na graničnoj liniji sa okolnim zrakom mogu lagano izgarati bez efekata
eksplozije.
Granica eksplozivnosti obično se izražava u volumnim postocima.
Različite zapaljive tvari imaju različite granice eksplozivnosti.
Tako na primjer granice eksplozivnosti za metan su 5 vol. % do 15 vol. %.
To ujedno znači da do eksplozije metana neće doći u smjesi sa zrakom ako je koncentracija niža od 5
vol. % te ako je viša od 15 vol %.
U području koncentracija između graničnih vrijednosti doći će do eksplozije metana, koja će biti to
slabija što su koncentracije metana bliže donjoj i gornjoj granici eksplozivnosti, a bit će to jača što se
koncentracija više približava stehiometrijskoj koncentraciji metana (9,5 vol %).
Stehiometrijska koncentracija različitih tvari je različita i ista ovisi o kemijskoj građi gorive tvari
odnosno o količini teoretski potrebne količine zraka za izgaranja.

2.2.8 Kruta,tekuća i plinovita goriva i njihove značajke

Kruta goriva znatno se razlikuju od tekućih i plinovitih. One nemaju točno određen oblik i volumen koji
se ne mijenja znatno s promjenom temperature i pritiska.
Tekuća goriva su slična plinovima i nemaju određen oblik te zauzimaju oblik posude i kojoj se
nalaze.Međutim,kod tekućina,za razliku od plinova, volumen ne ovisi znatno o promjeni temperature i
pritiska.

64
Plinovita goriva su u plinovitom agregatnom stanju koje je okarakterizirano zapaženom osjetljivošću
volumena prema promjeni temperature i pritiska,a također i činjenicom da plin nema granične
površine.nego teži da potpuno ispuni svaki raspoloživi prostor.

2.2.9 Zaštita od požara,eksplozije i propisi za uporabu krutih,tekućih i plinovitih goriva i

drugih lako zapaljivih tvari
Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima N.N.108/95,56/10
Ovim Zakonom utvrđuju se uvjeti za izgradnju građevina i postrojenja za držanje, skladištenje i promet
zapaljivih tekućina i plinova, uvjeti držanja, skladištenja i prometa zapaljivim tekućinama i plinovima,
uvjeti za obavljanje poslova skladištenja zapaljivih tekućina i plinova, načela za provedbu mjera zaštite
od požara i eksplozija pri gradnji i uporabi građevina i postrojenja i držanju, skladištenju i prometu
zapaljivim tekućinama i plinovima te provedba nadzora nad tim mjerama.
Zapaljive tekućine
Prije stavljanja zapaljivih tekućina u promet, proizvođač, odnosno uvoznik obvezan je utvrditi grupu
zapaljive tekućine prema temperaturi plamišta, kategoriju i stupanj opasnosti od požara prema
hrvatskim normama te izraditi upute za sigurno skladištenje, držanje i prometovanje.
(Na posudama koje sadrže zapaljive tekućine, kad se stavljaju u prodaju, moraju biti ispisani podaci o
vrsti i količini zapaljive tekućine na hrvatskom jeziku te podaci iz stavka 1. ovoga članka na kvalitetno
otiskanoj i zalijepljenoj naljepnici ili otiskani na samoj posudi.
Odredba stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na posude koje sadrže zapaljive tekućine namijenjene
prehrani.
Posude koje sadrže zapaljive tekućine moraju biti izrađene od odgovarajućeg materijala i na način
predviđen propisima i hrvatskim normama.
Bočice koje sadrže upaljive (lako zapaljive) tekućine moraju biti izrađene od materijala otpornog na
tekućinu koju sadrže i označene jasnim znakovima opasnosti od požara i tekstom upozorenja za
sigurnu uporabu i držanje na hrvatskom jeziku.
Kada se isporuka zapaljivih tekućina ne obavlja u posudama ili bočicama isporučitelj je dužan kupcu
dati podatke i upute iz stavka 1. ovoga članka.
Pravne i fizičke osobe te tijela državne vlasti, tijela državne uprave, i jedinice lokalne samouprave i
uprave koje obavljaju skladištenje, držanje i promet zapaljivih tekućina moraju za sve zapaljive
tekućine koje skladište, drže ili kojima prometuju, a čije značajke nisu općepoznate, imati podatke o
grupi zapaljive tekućine prema temperaturi plamišta i o kategoriji i stupnju opasnosti od požara,
sukladno hrvatskim normama.
Skladištenje, držanje i prometovanje zapaljivih tekućina obavlja se sukladno ovom Zakonu, propisima
donesenim na temelju zakona i normi, odnosno uputom proizvođača pri čemu se moraju sačuvati od
oštečenja podaci i oznake na postrojenjima, posudama i bočicama koje sadrže zapaljive tekućine sve
do potpunog iskorištenja sadržaja, odnosno njihovog čišćenja od zapaljivih tekućina.
Uvjete za izgradnju građevina i postrojenja za zapaljive tekućine, uvjete za skladištenje, držanje i
promet zapaljivih tekućina te provedbu mjera zaštite od požara i eksplozija pri gradnji, skladištenju,
držanju i prometu zapaljivih tekućina propisuje ministar unutarnjih poslova.
Zapaljivi plinovi
Prije stavljanja u promet zapaljivih plinova proizvođač, odnosno uvoznik obvezan je utvrditi kategoriju i
stupanj opasnosti od požara prema hrvatskim normama te izraditi upute za sigurno skladištenje,
držanje i promet.
Pravne i fizičke osobe te tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i
uprave koje obavljaju skladištenje, držanje i promet zapaljivih plinova moraju za sve zapaljive plinove
koje skladište, drže ili kojima prometuju, osim za zapaljive plinove općepoznatih značajki, imati
podatke o vrsti i stupnju opasnosti od požara sukladno hrvatskim normama.

65
Prilikom prodaje zapaljivih plinova, proizvođač, odnosno pravna osoba koja dobavlja plin (u daljnjem
tekstu: dobavljač plina) dužan je, uz svaku posudu ili spremnik, dati pismenu uputu za sigurno
sladištenje, držanje i uporabu s podacima o vrsti i količini, te o kategoriji i stupnju opasnosti od požara.
Pravne i ftzičke osobe te tijela državne vlasti tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i
uprave obvezne su zapaljive plinove skladištiti, držati i rabiti sukladno propisima, odnosno uputama
proizvođača.
Propise o uvjetima za izgradnju građevina i postrojenja za zapaljive plinove, skladištenju, držanju i
prometu zapaljivih plinova te provedbi mjere zaštite od požara i eksplozija pri gradnji i korištenju
građevina i postrojenja, skladištenju, držanju i prometu zapaljivih plinova donosi ministar unutarnjih
poslova.
Spremnici i posude koje sadrže zapaljive plinove moraju biti označene, obojene i izrađene od
materijala na način određen propisima i hrvatskim normama.
Spremnici i posude koje sadrže zapaljive plinove moraju se, prije i tijekom uporabe, kontrolirati na
način i u rokovima određenim propisima o ispitivanju i kontroli sudova pod tlakom.
Bočice koje sadrže zapaljive plinove moraju biti izrađene od materijala otpornog na zapaljivi plin što ga
sadrže i označene znakovima opasnosti od požara i tekstom upozorenja za sigurnu uporabu i držanje
na hrvatskom jeziku.
Ispravnost i nepropusnost novoizgrađene ili obnovljene (rekonstruirane) plinske instalacije u građevini
ili dijelu građevine mora se, prije puštanja u rad, ispitati sukladno projektu plinske instalacije.
Dobavljač plina dužan je ispitati na ispravnost i nepropusnost plinsku instalaciju od uličnog priključka,
odnosno spremnika plina do trošila, te trošila u građevini ili dijelu građevine namijenjene za
stanovanje, najmanje jednom u 10 godina prilikom promjene, odnosno umjeravanja plinomjera, ako
drugim propisom nije određen kraći rok.
Pravne i fizičke osobe te tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i
uprave koje rabe zapaljive plinove za zagrijavanje radnih prostora i/ili u tehnološkom procesu, dužne
su ispitati ispravnost i nepropusnost svojih plinskih instalacija, od uličnog priključka, odnosno
spremnika do trošila, te trošila tijekom uporabe najmanje jednom u 5 godina, ako drugim propisom nije
određen kraći rok.
Uz prethodnu najavu dobavljača plina za obavljanje ispitivanja ispravnosti i nepropusnosti plinske
instalacije iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, pravne i fizičke osobe te tijela državne vlasti, tijela državne
uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave dužne su omogućiti nesmetano ispitivanje plinske
instalacije.
Opće mjere zaštite od požara i eksplozija
Tehnološki procesi u kojima se uporabljuju zapaljive tekućine i/ili plinovi moraju imati uređaje za
upravljanje i nadziranje tehnološkog procesa te sprečavanje nastanka požara ili eksplozije, kao i
sustave za dojavu i gašenje požara prema propisima i hrvatskim normama i/ili inozemnim propisima i
normama sukladno propisima o normizaciji.
U zonama opasnosti zabranjeno je :
1. držanje i uporaba alata, uređaja i opreme koji pri uporabi mogu iskriti,
2. pušenje i korištenje otvorene vatre u bilo kojem obliku,
3. držanje oksidirajućih, reaktivnih ili samozapaljivih tvari,
4. odlaganje zapaljivih i drugih tvari koje nisu namijenjene tehnološkom procesu,
5. pristup vozilima koja pri radu svog pogonskog uređaja mogu iskriti,
6. uporaba električnih uređaja koji nemaju protueksplozijsku zaštitu,
7. nošenje odjeće i obuće koja se može nabiti statičkim elektricitetom i uporaba uređaja i opreme koji
nisu propisno zaštićeni od statičkog elektriciteta.
Zabranjeno je skladištenje i promet zapaljivih tekućina i plinova u građevinama, dijelovima građevine ili
prostora koji nisu namijenjeni za skladištenje i/ili promet zapaljivih tekućina i/ili plinova.

66
Zapaljive tekućine i/ili plinovi mogu se držati u građevinama, dijelovima građevine ili prostorima koji
nisu namijenjeni za skladištenje ili promet zapaljivih tekućina i/ili plinova samo pod propisanim
uvjetima.

2.3 Zaštita okoliša

Ekologija je znanost o okolišu, koja se bavi proučavanjem povezanosti između biljaka i životinja s
njihovom fizičkom i biološkom okolinom.
Fosilna goriva uzrokuju najveća zagađenja. Bez benzina, nafte i ugljena moderno društvo nije u stanju
funkcionirati. Alternativni i obnovljivi izvori energije, poput sunčeve energije, vjetra, vode i geotermalne
energije, samo su neki od načina kako moderan svijet može pomoći u očuvanju prirode.
Zagađenost planeta Zemlja najbolje možemo vidjeti na primjeru globalnih klimatskih promjena i
ekoloških katastrofa, koje su gotovo svakodnevno popraćene u medijima. Problem se neće riješiti
pasivnim promatranjem, već rješenje leži u globalnoj akciji.
Zaštita okoliša je širi pojam od ekologije. Ona uključuje: ekologiju (nakon koje dolaze tehnologija,
komunalne djelatnosti), socijalne znanosti (sociologiju, psihologiju, teologiju, etiku) i politiku.

2.3.1 Tumač važnih pojmova

Za bolje razumijevanje zaštite okoliša, sustava upravljanja okolišem i održivog razvoja, dajemo njihove
osnovne definicije.
OKOLIŠ (prema Zakonu o zaštiti okoliša) je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i
životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio
čovjek. OKOLIŠ (prema normi ISO 14001) je okruženje u kojem neka organizacija radi, uključujući
zrak, vodu, zemlju, prirodne izvore, biljni svijet, životinjski svijet, ljude i njegove međusobne odnose.
EKOLOGIJA je znanost koja proučava odnose među živim bićima na točno određenom području /
“oikos” (kuća, stanište, dom) + “logos”(znanost)
ZAŠTITA OKOLIŠA obuhvaća izdvojene sadržaje, sredstva i mehanizme ophođenja s okolišem s
ciljem njegova održanja u naslijeđenom (prvotnom) ili neznatno promijenjenom stanju. Cilj je
održavanje okoline u takvu stanju koje ne ugrožava čovjekov opstanak na nekom prostoru i u
vremenu.
SUSTAV UPRAVLJANJA OKOLIŠEM (prema normi ISO 14001) je dio cjelovitog sustava upravljanja
koji uključuje ustrojstvo organizacije, djelatnosti planiranja, odgovornosti, prakse, postupke, procese i
resurse za razvoj, primjenu, postizanje, ocjenu i održavanje politike upravljanja okolišem.
ODRŽIVI RAZVOJ (“Naša zajednička budućnost” – Brundtland Report, 1987) je razvoj koji izlazi u
susret potrebama današnjih generacija pri čemu se vodi računa da zadovoljavanje potreba sadašnjih
generacija ne dovede u pitanje mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe.
ODRŽIVI RAZVOJ (Internacionalni institut za održivi razvoj - IISD) za poslovni kontekst znači
prilagodbu poslovne strategije i aktivnosti koja zadovoljava potrebe poduzeća i ulagača, a istovremeno
štiti, održava i unaprjeđuje ljudske i prirodne resurse koji će biti potrebni u budućnosti.

67
 2.3.2 Onečišćivači okoliša

Kao glavni onečišćivači okoliša najčešće se spominju:

 kućanstva
 industrija,
 energetika
 promet
 poljoprivreda.
Kućanstva
Stanovništvo u kućanstva svojim aktivnostima svakodnevno negativno utječe na okoliš korištenjem
prirodnih resursa (energija, sirovine, hrana) te stvaranjem različitih onečišćenja (emisije u zrak, vodu i
tlo, nastanak otpada).
Za kuhanje, grijanje, pripremu tople vode koriste se razini oblici energije – električna energija, plin,
ogrjevno drvo, ugljen, loživo ulje itd.
Emisije onečišćujućih tvari u zrak produkt su izgaranja fosilnih goriva u kućanstvima i na razini
pojedinog kućanstva nisu znatne, međutim uzevši u obzir veliki broj ovih izvora ove emisije nisu
zanemarive.
Voda se u kućanstvima koristi za piće, pranje, kuhanje, kupanje i sl. Emisije onečišćujućih tvari u vode
iz kućanstava prvenstveno se odnose na razne vrste deterdženata te organske tvari.
Svako kućanstvo proizvodi otpad, procjenjuje se da ukupna količina otpada po kućanstvu godišnje
iznosi oko 500 kg.
Industrija
Industrija je temelj gospodarstva i važan izvor prihoda, ali s druge strane izvor je znatnih onečišćenja
okoliša. U industriji se troše velike količine prirodnih resursa, energije i vode, nastaju velike količine
otpada, a u slučaju akcidenata industrija predstavlja potencijalni rizik za ljude i okoliš.
Emisije SO2, NOX i CO2 u zrak iz industrije nastaju izgaranjem velikih količina fosilnih goriva (plin,
tekuće gorivo, ugljen). Ove emisije mogu prouzročiti nastanak smoga i kiselih kiša u industrijski
razvijenim regijama.
Smanjenje negativnog utjecaja na okoliš industrije ostvaruje se strogom kontrolom emisija
onečišćujućih tvari te provedbom projekata čistije proizvodnje. Projektima čistije proizvodnje ostvaruju
se pozitivni učinci na okoliš i financijske uštede – smanjuje se volumen i opterećenje otpadnih voda,
emisije u zrak i količine krutog tehnološkog otpada, a ostvaruju se uštede čiste vode i sirovina.
Energetika
Proizvodnja bilo kojeg oblika energije opterećuje okoliš, bilo u pogledu emisija onečišćujućih tvari ili u
pogledu zahvata na okoliš za izgradnju energetskog objekta.
Potražnja za energijom i učinkovita zaštita okoliša mogu se postići uravnoteženim izborom energetskih
izvora i strateškim dokumentima utemeljenim na zaštiti okoliša. Npr. ukoliko se u termoelektrani kao
energent odabere plin umjesto ugljena, smanjuje se emisija CO2 za 40%.
Hidroelektrane znatno utječu na okoliš. Njihova izgradnja i rad mogu promijeniti razinu podzemnih
voda i mikroklimu, čime se mijenja ekosustav tog područja.
Smanjenje negativnog utjecaja na okoliš u području energetike postiže se uporabom obnovljivih izvora
energije (biomasa, geotermalna energija, energija vjetra i sunca i sl.).
Promet
Prometna infrastruktura bitno utječe na okoliš jer mu mijenja izgled, zauzima zelene površine i životni
prostor. Izgradnja prometnica uzrokuje gubitak tla ili zauzimanje dijela tla (gubljenje staništa biljaka i
životinja), promjenu izgleda krajolika, eroziju tla itd. Ispiranjem površina prometnica onečišćujuće tvari
(olovo, kadmij, ulje) dospijevaju u nadzemne i podzemne vode i zagađuju ih. Promet utječe na floru i
faunu jer smanjuje životni prostor, presijeca staništa i sl.

68
Ispušni plinovi iz prometnih sredstava svih vrsta (sumporni dioksid, ugljični dioksid, dušikovi oksidi,
teški metali) pospješuju stvaranje smoga, nastajanje kiselih kiša, a dugoročno mogu doprinijeti i
promjeni klime.
Vodeni promet utječe na kvalitetu voda i mora, obzirom da u vodene ekosustave dnevno dospijevaju
velike količine različitog otpada (npr. nafta, kemijska sredstva i sl.). Ovaj utjecaj se drastično povećava
u slučaju havarija brodova, a posebno brodova koji prevoze velike količine goriva, kemikalija ili sličnih
tekućih tvari (tankeri).
Promet negativno utječe na zdravlje ljudi uslijed emisija ispušnih plinova, buke i vibracija.
Poljoprivreda
Najveći izvor onečišćenja okoliša u poljoprivredi je uporaba pesticida, čijom uporabom se zagađuju tlo,
izvorišta i površinske vode. Poljoprivreda je također i izvor emisija stakleničkih plinova u zrak (CH 4,
N2O i NH3 ).

2.3.3 Okviri zaštite okoliša

Pravni okvir obuhvaća sva područja djelovanja da bi utjecaj na okoliš i prirodu bio minimalan.
Hrvatska elektroprivreda svjesna je važnosti ispunjavanja zakonskih obveza iz područja zaštite prirode
i okoliša. Kroz poslovnu politiku HEP-a, definirana su i prihvaćena temeljna načela zaštite okoliša,
iskazana u Deklaraciji zaštite okoliša HEP-a.
Temeljna načela poslovne politike HEP-a u zaštiti okoliša su:
 Uključivati problematiku zaštite okoliša u strategiju Hrvatske elektroprivrede, a kriterije
zaštite okoliša u postupke planiranja i donošenja odluka.
 Rabiti resurse racionalno, smanjivati emisije u zrak, vode i tlo, te količinu i štetnost
proizvedenog otpada.
 Čuvati biološko-ekološke i druge prirodne kvalitete okoliša u blizini objekata HEP-a,
provodeći mjere zaštite flore i faune, te prirodne i kulturno-povijesne baštine.
 Ugrađivati i održavati na svakoj lokaciji gdje se nalaze objekti HEP-a trajne sustave
redovnog nadzora zaštite okoliša, te objavljivati dobivene rezultate.
 Poticati uporabu obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih procesa.
 Razvijati i istraživati primjenu čistijih i djelotvornijih tehnoloških rješenja u proizvodnji,
prijenosu i distribuciji električne energije.
 Obrazovati i osposobljavati zaposlenike HEP-a za zaštitu okoliša.
 Surađivati s tijelima državne uprave i lokalne samouprave, te s institucijama i građanskim
udrugama za zaštitu okoliša.
 Zagovarati racionalnu uporabu i štednju energije kod svojih potrošača, te na državnoj razini.
 Zahtijevati od isporučitelja opreme, konzultantskih, projektantskih, te ostalih suradničkih
tvrtki i poslovnih partnera HEP-a da razvijaju politiku zaštite okoliša na temelju ovih načela.
S obzirom na opseg i dinamiku donošenja propisa iz pojedinih područja zaštite okoliša, zahtijeva se
kontinuirano sustavno prepoznavanje i praćenje novousvojenih propisa. Ove smjernice se izrađuju s
ciljem informiranja i osposobljavanja zaposlenika društava HEP grupe pri obavljanju poslova zaštite
okoliša u svim radnim sredinama.

2.3.4 Pregled propisa iz područja zaštite okoliša

Deklaracija o zaštiti okoliša

Temeljem opredjeljenja da su očuvanje prirode i čovjekova okoliša za Hrvatsku najviše vrednote
ustavnog poretka, Hrvatski Sabor je 5. lipnja 1992. godine donio Deklaraciju o zaštiti okoliša.
Deklaracija je državno pravni akt isključivo posvećen održivom razvoju i zaštiti okoliša.

69
Opredjeljenjem za održivi razvoj iskazuje se odlučnost da se građanima i budućim naraštajima osigura
zdrav život u očuvanom okolišu. Polazne odrednice Deklaracije su temelj za izgradnju pravnog
sustava koji treba osigurati trajnu, sustavnu i učinkovitu zaštitu okoliša.
Hrvatska se ovom Deklaracijom opredijelila za pristupanje međunarodnim ugovorima iz područja
zaštite okoliša i za djelotvornu suradnju s međunarodnim organizacijama u provedbi mjera zaštite
okoliša.

Nacionalna strategija zaštite okoliša

Nacionalnu strategiju zaštite okoliša donio je Hrvatski sabor na sjednici 25. siječnja 2002. godine, u
okviru projekta strategije razvitka RH u 21. stoljeću.
Strategijom se utvrđuju obuhvat, prioriteti, načini i postupnost u rješavanju bitnih pitanja upravljanja
okolišem.
Dugoročni ciljevi Strategije su:
 očuvanje i poboljšanje kakvoće voda, mora, zraka i tla u RH,
 održanje postojeće biološke raznolikosti u RH,
 očuvanje prirodne zalihe, a osobito integriteta i značajki područja posebnih prirodnih
vrijednosti (mora, obale i otoka, planinskog dijela RH itd.).

2.3.4.1 Zakon o zaštiti okoliša

Zakon o zaštiti okoliša stupio je na snagu 2. studenoga 2007. godine. Krovni je zakon koji sustavno
uređuje temeljna načela hrvatskog pravnog poretka o zaštiti okoliša i po prvi put objedinjuje sve
sastavnice okoliša - vodu, zrak, tlo, gospodarenje otpadom, kemikalije i sva ostala područja koja
pokrivaju uopćeni naziv zaštita okoliša.
Sastavnice okoliša (zrak, voda, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet te zemljina kamena kora) i
utjecaji opterećenja opisani su u poglavlju III. (članci 19-32). Zaštita pojedine sastavnice okoliša,
odnosno zaštita od opterećenja obuhvaća: zaštitu tla i zemljine kamene kore, zaštitu šumskog
područja i zaštitu prirode, zaštitu zraka, zaštitu voda i zaštitu mora i obalnog područja, zaštitu od
genetski modificiranih organizama, zaštitu od buke, zaštitu od ionizirajućih zračenja i nuklearnu
sigurnost, zaštitu od štetnog utjecaja kemikalija, zaštitu od svjetlosnog onečišćenja i gospodarenje
otpadom.
U poglavlju IV. definirane su obveze svih subjekata koji osiguravaju održivi razvitak i zaštitu okoliša, a
u poglavlju V. su definirani dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša (planovi, programi, izvješća i
sl.)
U ostalim poglavljima propisani su instrumenti zaštite okoliša, način praćenja stanja okoliša, obveza
dostave podataka za informacijski sustav zaštite okoliša i Registar onečišćavanja okoliša. Zakonom su
definirane i odgovornosti za štetu u okolišu, postupci inspekcijskog nadzora te kaznene odredbe.
Ostali najvažniji zakoni kojima se uređuje upravljanje pojedinim sastavnicama okoliša su:
 Zakon o zaštiti prirode
 Zakon o zaštiti zraka
 Zakon o vodama
 Zakon o otpadu.

2.3.5 Zrak

Zrak je naziv za mješavinu plinova koji tvore Zemljinu atmosferu, te jedan od osnovnih životnih uvjeta
za većinu živih bića.
Volumni udio pojedinih plinova u zraku je:
 78.084% dušik (N2)
 20.947% kisik (O2)

70
  0.934% argon (Ar)
 0.033% ugljikov dioksid (CO2).
Zrak se smatra onečišćenim ako sadržava tvari u koncentracijama koje izazivaju štetne posljedice po
zdravlje ljudi, životinja i biljaka i nanose štetu okolišu i gospodarstvu.
Promjene kemijskog sastava atmosfere mogu imati posljedice na mikroklimatske promjene nekog
područja, ali mogu uzrokovati i opću promjenu globalne klime na Zemlji.
Onečišćenje zraka
Onečišćivač zraka je bilo koji plin ili čestica koji u dovoljno visokoj koncentraciji može biti opasan za
život živih bića, a može poteći iz prirodnih ili antropogenih izvora ili iz oba izvora.
Glavni ekološki problemi povezani s antropogenim utjecajem danas su:
 globalno zagrijavanje Zemljine atmosfere ("efekt staklenika")
 nestajanje ozonskog omotača i pojačanje ultraljubičastih zračenja;
 gubitak sposobnosti samopročišćavanja.
Emisija otrovnih plinova u atmosferu uzrokuje ne samo onečišćivanje zraka koji koriste biljke, životinje
i ljudim već se stvaraju uz vodenu paru i kisele kiše. One nastaju od sumpornog dioksida i dušikovih
oksida te klorovodika. Ti plinovi otapaju se u vodi kiša i ostalih oborina te se pod utjecajem sunčeva
svjetla i atmosferskog kisika pretvaraju u smjesu u kojoj je otopljena sumporna, dušična i klorovodična
kiselina. Kad tako zakiseljene kiše ili snijeg (npr. pH < 5.6) dospiju u jezera i rijeke, njihove vode
također postaju s vremenom kisele (npr. pH=5.0).
Kisele kiše na biljni svijet negativno djeluju na dva načina, preko korijena i preko lista, s istim ishodom
- propadanjem biljaka.
Zakon o zaštiti zraka
Da bi se uspješno moglo upravljati zaštitom zraka, nužno je utvrditi strateške ciljeve zaštite zraka (npr.
smanjenje stakleničkih plinova ili smanjenje plinova iz prometa itd.), te mjere kojima će se postići
zacrtani ciljevi (npr.zakonodavne mjere, ekonomski poticaji, ekološka edukacija itd.). Da bi se smanjile
štete od onečišćenja zraka, poduzimaju se razne mjere i aktivnosti u sklopu politike zaštite okoliša na
svjetskom i nacionalnom planu.
U RH zaštita zraka je regulirana temeljnim Zakonom o zaštiti zraka. Zakon je usklađen s direktivama i
propisima EU u području zaštite zraka, kao i klime te ozonskog omotača.
Ovim se Zakonom određuju mjere, način organiziranja, provođenja i nadzora zaštite i poboljšanja
kvalitete zraka, smanjenje emisija stakleničkih plinova radi ublažavanja klimatskih promjena, postupno
ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj, informacijski sustav te upravni i inspekcijski nadzor.

2.3.6 Voda

Voda je kemijski spoj dva atoma vodika i jednog atoma kisika i jedan od osnovnih uvjeta života.
Kemijska formula vode je H2O.
Ima ledište na 0ºC (273K) i vrelište na 100ºC (373K). Također se javlja kao tekućina (između 0 °C i
100 °C).
Onečišćenje voda
Onečišćenje i zagađenje podzemne vode može se definirati kao "dodatak fizičkih, kemijskih, bioloških
supstancija ili topline, što uzrokuje kvarenje kakvoće podzemne vode, a kroz djelovanje ljudi, životinja
ili nekih drugih aktivnosti i čimbenika". Sama degradacija kakvoće podzemne vode ne znači da je
podzemna voda neupotrebljiva za sve namjene. U nekim regijama svijeta danas je zamjetan
nedostatak pitke vode, čemu su uzrok i prirodne, prvenstveno klimatske okolnosti, ali i prevelika
gustoća stanovništva te nedovoljna zaštita izvora pitke vode.
Najčešće je onečišćenje i zagađivanje podzemnih voda uzrokovano infiltracijom s površine iz različitih
životinjskih farmi, obrađenih poljoprivrednih površina, otpadnih voda industrije, neispravnih
kanalizacijskih sustava, prometnica, odlagališta komunalnog i posebnog otpada, zagađenih rijeka i sl.
Sasvim je jasno da su zagađivanju s površine posebno izloženi plitki vodonosnici s tankom krovinom,
odnosno prostori izravnog prihranjivanja vodonosnika kao što je područje krša.
Razlozi onečišćenja i zagađivanja podzemnih voda mogu biti različiti:

71
  fizičko
 mikrobiološko
 kemijsko i radiološko zagađenje.
Fizičko zagađenje očituje se u promjeni boje, mirisa, okusa, mutnoće i temperature podzemne vode.
Boja, miris i okus mogu biti rezultat i nekih drugih kemijskih procesa u vodonosniku.
Mikrobiološko zagađenje vode uzrokovano je prisutnošću patogenih mikroorganizama koje nisu
autohtoni u vodonosniku, a u vodonosnik su dospjeli kao otpadne tvari ljudi odnosno životinja.
Običnim se postupcima dezinfekcije može eliminirati prisutnost patogenih mikroorganizama u
podzemnoj vodi.
Kemijsko i radiološko zagađenje može biti uzrokovano prirodnim sastojcima stijena no i ljudskom
aktivnošću. Podzemne vode mogu sadržavati razne toksične anorganske (aluminij, olovo, krom, živu,
bakar, kadmij i dr.) i organske spojeve (derivati nafte, pesticidi, nitrati i dr.), čija prisutnost u podzemnoj
vodi znači da se ona ne može koristiti za piće. Iako do anorganskog zagađenja može doći kao
posljedica rudarenja, osnovni razlog anorganskog zagađenja podzemnih voda su sve intenzivnije
prisutna kemijska industrija, te procjeđivanje iz nekontroliranih odlagališta komunalnog i industrijskog
otpada.
Radiološko zagađenje može biti posljedica prisutnosti radioaktivnih supstancija u stijenama. Češći je
razlog neprikladno odlaganje otpada iz nuklearnih centrala, bolnica kao i nuklearne eksplozije.
Zaštita voda
Da bi se voda djelatno štitila od onečišćenja, potrebno je upravljati kvalitetom voda, odnosno potrebno
je nadzirati onečišćenje voda i učiniti brojne druge aktivnosti u istraživanju, planiranju i otklanjanju
uzročnika onečišćenja voda. Osim prihvaćenih međunarodnih konvencija i protokola koji obvezuju
Republiku Hrvatsku da vodi brigu o zaštiti vodnih sustava, postoji i relativno kvalitetno nacionalno
zakonodavstvo.
U RH zaštita zraka je regulirana temeljnim Zakonom o vodama, kojim se uređuju pravni status voda,
vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog
djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i
javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih
djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro.
Namjera Zakona je ostvariti opće ciljeve upravljanja voda: osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke
vode za vodoopskrbu stanovništva, osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za
različite gospodarske namjene, zaštita ljudi i njihove imovine od poplava i drugih oblika štetnog
djelovanja voda, postizanje i očuvanje dobrog stanja voda radi zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite
njihove imovine, zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava, te pojedinačne ciljeve u tri temeljne
sastavnice upravljanja vodama: zaštitom voda od onečišćenja, korištenjem voda i zaštitom od štetnog
djelovanja voda.

2.3.7 Tlo

Općenito
Tlo je rahli površinski dio Zemljine kore u što ubrajamo: prah, glinu, pijesak, šljunak. Mješavine
pijeska, šljunka i praha, nastaju mehaničkim i kemijskim trošenjem svih vrsta stijena. Sastoji se od
mineralnih tvari, vode, zraka, gline itd.
Ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (ovisno o postotku vode koju
sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije (stišljivije) od stijena.
Tla prema vrsti dijelimo na:
 koherentna tla, a to su vezana tla prah, glina, organsko tlo,
 nekoherentna tla, a to su nevezana tla šljunak, pijesak i njihove mješavine.
Onečišćenja tla
Tlo je temelj za proizvodnju hrane, organskih tvari, spremište za hranjiva zabiljke i oborinsku vodu.
Ono djeluje kao filtar, obnavlja i čisti podzemnu pitku vodu.
Tlo je dio kopnenih ekosustava i važna je komponenta čovjekova okoliša.

72
Među ekološki značajnim svojstvima tla je njegova sposobnost da veže odnosno zadržava tvari s
kojima dolazi u dodir. Ta fizikalno-kemijska sposobnost ovisit će o kapacitetu kationa koji se nalazi u
tlu. Druga važna ekološka značajka tlaje kiselost tla koja se mjeri u pH vrijednostima. Ako je pH
vrijednost manja od 7 tlo je kiselo, a ako je pH vrijednost veća od 7 tlo je alkalno ili lužnato. Neutralna
tla imajupH vrijednost od 6 do 8.
Onečišćenim tlima smatramo ona tla u kojima se nalaze tvari koje su strane normalnom prirodnom,
kemijskom, fizikalnom i biološkom sastavu tla, što ima neželjene posljedice po sve što živi na ili u
tlima, po ekosustav u cjelini, a pojedinačno po zdravlje čovjeka kao i po gospodarstvo.
Glavni uzročnici degradacije i onečišćenja tla su:
 neplansko širenje naselja,
 neplansko širenje industrijskih postrojenja,
 gradnja prometnica,
 poljoprivreda koja koristi sve više umjetnih gnojiva, pesticida i drugihagrotehničkih mjera,
 industrija koja ispuštanjem otpadnih voda i odlaganjem krutog otpada ugrožava postojeće
prostore i zauzima nove,
 površinski iskopi mineralnih sirovina,
 prekomjerna sječa šuma.
Onečišćenje tla može biti lokalno i globalno.
Lokalno onečišćenje tala vezano je s jedne strane za gradove i veća industrijska područja, a s druge
strane na poljoprivredna područja koja su u novije vrijeme sve veći problem. Globalno onečišćenje tala
vezano je često uz druge izvore onečišćenja. Tla se onečišćuju oborinama, dakle iz atmosfere, ili
dotokom različitih tvari iz onečišćenih vodotokova.
Zaštita tla bitna je aktivnost kako bi se očivali ekosustavi i u njenu svrhu potrebno je učiniti slijedeće:
1. Voditi sustavnu prostornu i zemljišnu politiku s obzirom na prirodne osobitosti tla, kao i o
potrebama današnjih i budućih naraštaja za kvalitetnim tlom;
2. U poljoprivredi i šumarstvu razviti nove načine obrade agrotehničkim mjerama koje čuvaju
kvalitetu tla;
3. Smanjiti potrošnju kvalitetnog tla u nepoljoprivredne svrhe;
4. Prilikom definiranja građevnih područja provoditi ekološke i ekonomske analize korištenja i
zaštite zemljišta.
Da bi se zaštitilo tlo, potrebno je posebnu pozornost posvetiti lokacijama novih naselja, industrijskih
zona, trasama prometnica, površinskim kopovima mineralnih sirovina, odlagalištima otpada i umjetnim
akumulacijama vode.
Hrvatska se treba skrbiti u zaštiti tla, ono je jedno od najvećih prirodnih bogatstava mora se pravilno
očuvati i održavati za proizvodnju hrane. Tlo treba čuvati za poljoprivredu, ali i od poljoprivrede.
Zaštitom tla bavi se više Zakona Republike Hrvatske:
 Zakon o zaštiti okoliša,
 Zakon o zaštiti prirode,
 Zakon o prostornom uređenju i gradnji,
 Zakon o rudarstvu,
 Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

2.3.8 Buka

Buka je prejak ili neugodni zvuk, koji mijenja normalno stanje okoliša na određenom području kroz
izazivanje neugodnog osjećaja.
Ako se buka ne smanji ili se zadržava dugo tijekom vremena, može uzrokovati veliku štetu na kvalitetu
života ljudi ili drugih živih bića, a čak i fizičko oštećenje na građevini koja joj je izložena.
Pojam buke se odnosi na buku izazvanom ljudskom aktivnošću (prometom, industrijom, zabavom itd.).
Buka ima negativan utjecaj na zdravlje sluha, tijela i duševno stanje osoba.

73
Buka (i zvuk) obično se mjeri na skali decibela, koja je logaritamska skala, temeljena na omjeru u
odnosu na referentnu vrijednost (20 mikropaskala). U pokušaju procjenjivanja moguće ljudske reakcije
na zvuk, obično koristimo A-mrežu vrednovanja, u skladu s međunarodnim normama. Očitanja A-
vrednovanja najbliže odgovaraju reakciji ljudskoga uha.
Jedinice A-vrednovane ljestvice decibela izražene su kraticom dB(A), međutim, izraz „razina zvuka“
općenito daje naslutiti da je primijenjeno A-vrednovanje, osim ako je drugačije naznačeno.
U nastavku navedena tablica prikazuje kako se u određenoj sredini opaža buka.

Razina zvuka u decibelima

Opis
dB(A)
0 Potpuna tišina
25 Vrlo tiha prostorija
35 Spuštanje večeri bez vjetra u seoskom području
55 Dan, 0,5 km udaljena užurbana prometnica
70 Restoran pun gostiju
85 Prepun kafić, potrebno je vikati kako bi vas čuli
100 Disco ili rock koncert
120 Neugodno glasno, nemoguće je razgovarati
140 Buka koja uzrokuje bol u ušima
Kako emisije buke ne bi uzrokovale značajne utjecaje na okoliš (npr. uzrokovale smetnje ljudima),
potreban je nadzor u svrhu smanjenja ili uklanjanja nekih vrsta buke.
Mjere za smanjenje buke
Mjere smanjenja mogu se u širem smislu svrstati pod mjere za izbjegavanje (tj. primjenu alternativnog
pristupa uklanjanju utjecaja) ili mjere smanjenja (smanjenje jačine utjecaja).
Mjere ublažavanja utjecaja na okoliš mogu uključiti bilo što između:
 preinaka tehnološkog postupka u svrhu smanjenja emisija
 primjene zvučnih ograda
 ugradnje ili preinake nadzorne opreme
 ograničavanja broja sati ili intenziteta rada uređaja i
 promjena na lokaciji ili samom uređaju, mjestima ispuštanja, itd., radi smanjenja utjecaja
emisija.
Relevantni propisi zaštite od buke
Temeljni akt za zaštitu od buke je Zakon o zaštiti od buke.
Ovim se Zakonom utvrđuju mjere u cilju izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na
zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu, uključujući smetanje bukom, osobito u vezi s:
 utvrđivanjem izloženosti buci i to izradom karata buke na temelju metoda za ocjenjivanje
buke u okolišu,
 osiguravanjem dostupnosti podataka o buci okoliša i
 izradom akcijskih planova koji se temelje na podacima korištenim u izradi karata buke.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se za ocjenu i upravljanje bukom okoliša kojoj su izloženi ljudi,
osobito u izgrađenim područjima, u javnim parkovima ili drugim tihim područjima u naseljenim
područjima, u tihim područjima u prirodi, pored škola, bolnica i drugih zgrada i područja osjetljivih na
buku.
Pravilnikom o zaštiti radnika od izloženosti buci na radu utvrđuju se minimalni zahtjevi zaštite radnika
od rizika po njihovo zdravlje i sigurnost koji proizlaze ili mogu proizaći od izloženosti buci, a posebno
rizika po sluh.
Zahtjevi iz ovog pravilnika primjenjuju se na djelatnosti u kojima radnici zbog svoga rada su ili mogu
biti izloženi rizicima uzrokovanim bukom.

74
U tablici u nastavku dan je pregled dopuštenih razina buke obzirom na vrstu djelatnosti.

R. Najviša dopuštena razina buke

Opis posla
br. LA, eq u dB(A)

(a)* (b)*

1 Najzahtjevniji umni rad, vrlo velika usredotočenost, rad vezan 45 40

za veliku odgovornost, najsloženiji poslovi upravljanja i
rukovođenja

2 Pretežno umni rad koji zahtijeva usredotočenost, kreativno 50 40

razmišljanje, dugoročne odluke istraživanje, projektiranje,
komuniciranje sa skupinom ljudi

3 Zahtjevniji uredski poslovi, liječničke ordinacije, dvorane za 55 45

sastanke, školska nastava, neposredno govorno i/ili
telefonsko komuniciranje

4 Manje zahtjevni uredski poslovi, pretežno rutinski umni rad 60 50

koji zahtijeva usredotočenje ili neposredno govorno i/ili
telefonsko komuniciranje, komunikacijske centrale

5 Manje zahtjevni i uglavnom mehanizirani uredski poslovi, 65 55

prodaja, vrlo zahtjevno upravljanje sustavima, fizički rad koji
zahtijeva veliku pozornost i usredotočenost, zahtjevni poslovi
montaže
6 Pretežno mehanizirani uredski poslovi, zahtjevno upravljanje 70 60
sustavima, upravljačke kabine, fizički rad koji zahtijeva stalnu
usredotočenost, rad koji zahtijeva nadzor sluhom, rad koji se
obavlja na temelju zvučnih signala
7 Manje zahtjevni fizički poslovi koji zahtijevaju usredotočenost i 75 65
oprez, manje zahtjevno upravljanje sustavima

8 Pretežno rutinski fizički rad sa zahtjevom na točnost, praćenje 80 65

okoline slušanjem

*LEGENDA:
(a) razina buke na radnome mjestu koja potječe od proizvodnih izvora
(b) razina buke na radnome mjestu koja potječe od neproizvodnih izvora (ventilacija, klimatizacija,
promet i dr.).
Poslovi pri kojima je radnik izložen buci koja premašuje gornju upozoravajuću vrijednost izloženosti od
87 dB(A) spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.
Pregled najvažnijih pojmova
Buka okoliša jest neželjen ili po ljudsko zdravlje i okoliš štetan zvuk u vanjskome prostoru izazvan
ljudskom aktivnošću, uključujući buku koju emitiraju: prijevozna sredstva, cestovni promet, pružni
promet, zračni promet, pomorski i riječni promet kao i postrojenja i zahvati za koje se prema posebnim
propisima iz područja zaštite okoliša pribavlja rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša,
odnosno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš.
Buka štetna po zdravlje ljudi jest svaki zvuk koji prekoračuje propisane najviše dopuštene razine s
obzirom na vrstu izvora buke, mjesto i vrijeme nastanka.

75
Naseljeno područje jest zaokruženi dio teritorija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s
više od 5.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu.

2.3.9 Otpad

Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš iz 2002. godine
utvrđeno je da je gospodarenje otpadom najveći problem zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj.
Opći ciljevi gospodarenja otpadom definirani Zakonom o otpadu jesu:
 smanjiti nastajanje otpada i opasnih svojstava otpada, i to posebice:
a) razvojem čistih tehnologija koje koriste manje prirodnih izvora;
b) tehničkim razvojem i predstavljanjem proizvoda koji ne povećavaju ili, u najmanjoj
mogućoj mjeri povećavaju štetan utjecaj otpada i opasnosti onečišćenja;
c) razvojem odgovarajućih metoda zbrinjavanja opasnih tvari sadržanih u otpadu
namijenjenom oporabi;
 oporaba otpada recikliranjem, ponovnom uporabom ili obnovom, odnosno drugim postupkom
koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina ili uporabu otpada u energetske svrhe;
 zbrinjavati otpad na propisan način;
 sanacija otpadom onečišćenog okoliša.
Trendovi u gospodarenju otpadom
Zbog činjenica navedenih u prethodnom poglavlju, ciljevi gospodarenja otpadom u zemljama EU-a
mogu se sažeti u dvije dominantne aktivnosti:
 smanjiti (minimizirati) nastanak otpada;
 povećati (maksimizirati) ponovnu uporabu otpada, njegovo recikliranje i iskorištavanje u
energetske svrhe.
Gospodarenje otpadom u RH regulirano je Zakonom o otpadu, te temeljem njega donesenih
podzakonskih akata i sljedećih planskih dokumenata:
 Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, N.N., br. 130/05.;
 Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, N.N., br. 85/07.;
 županijskim (regionalnim) planovima gospodarenja otpadom i Planom gospodarenja otpadom
Grada Zagreba;
 gradskim, odnosno općinskim planovima gospodarenja otpadom;
 planovima gospodarenja otpadom proizvođača otpada.
Prema definiciji iz Zakona o otpadu, otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada
propisanim Uredbom o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s Katalogom otpada i Listom
opasnog otpada, N.N., br. 50/05., 39/09., koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.
Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na:
 sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegova štetnog utjecaja na
okoliš;
 skupljanje, prijevoz, oporaba, zbrinjavanje i druge djelatnosti u vezi s otpadom, te nadzor nad
obavljanjem tih djelatnosti;
 skrb za odlagališta koja su zatvorena.
Gospodarenje otpadom mora se provoditi tako da se u opasnost ne dovodi ljudsko zdravlje te bez
uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo:
 rizik onečišćenja: mora, voda, tla i zraka;
 buka;
 neugodni mirisi;
 ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta;
 štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti;
 eksplozija ili požara.

76
Gospodarenje otpadom temelji se na provedbi općeprihvaćenih načela zaštite okoliša, uređenih
posebnim propisima, poštivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, uzimanju u obzir
znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse, osobito na sljedećim načelima:
 onečišćivač plaća – posjednik otpada snosi sve troškove preventivnih i mjera zbrinjavanja
otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade
otpada te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za
okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;
 odgovornost proizvođača – proizvođač proizvoda od kojega otpad potječe odgovoran je za
odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i tehnologiji
proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije;
 blizina – oporaba i/ili zbrinjavanje otpada treba se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini
ili uređaju, pri čemu u obzir treba uzeti gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.
Planski dokumenti gospodarenja otpadom
Da bi se ostvarili ciljevi gospodarenja otpadom u RH (izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada,
smanjivanje opasnih svojstava otpada, oporaba otpada recikliranjem, ponovnom uporabom ili
obnovom, odnosno drugim postupkom koji omogućava izdvajanje sekundarnih sirovina, ili uporabu
otpada u energetske svrhe, zbrinjavanje otpada na propisan način, sanacija otpadom onečišćenog
okoliša) izrađuju se planski dokumenti gospodarenja otpadom.
To su:
 Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske;
 Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske;
 županijski (regionalni) plan gospodarenja otpadom i Plan gospodarenja otpadom Grada
Zagreba;
 gradski, odnosno općinski plan gospodarenja otpadom;
 plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada.
Proizvođač otpada koji na godinu proizvodi više od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200
kilograma opasnog otpada, dužan je planirati gospodarenje otpadom za razdoblje od četiri godine.
Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada sadržava osobito:
 podatke o vrstama, količinama, mjestu, odnosno procesu nastanka otpada te predviđanje
trenda nastajanja otpada;
 mjere za sprječavanje ili smanjivanje nastajanja otpada i njegove štetnosti;
 postojeći i predviđeni način gospodarenja otpadom;
 podatke o vlastitim građevinama i uređajima za gospodarenje otpadom.
Skupljanje, oporaba i zbrinjavanje otpada
Proizvođač otpada mora svoj otpad predati osobi koja ima dozvolu za skupljanje, oporabu i/ili
zbrinjavanje otpada. Iznimno, proizvođač otpada može svoj otpad sam oporabiti ili zbrinuti u skladu s
odredbama ovoga Zakona uz uvjet da je pribavio dozvolu.
Proizvođač otpada uz otpad mora ovlaštenoj osobi predati podatke iz Očevidnika o nastanku i tijeku
otpadu. U slučaju kada:
 proizvođač opasnog otpada ovlaštenim osobama predaje opasni otpad nepoznatog sastava ili
kada je količina otpada teža od jedne tone, dužan je tim osobama predati i Izvješće o
ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada
 je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od jedne tone, proizvođač opasnog
otpada dužan je predati i Izjavu o fizikalnim i kemijskim svojstvima otpada.
Ispitivanja fizikalnih i kemijskih svojstava otpada obavljaju ispitni laboratoriji akreditirani za provedbu
ispitivanja prema hrvatskoj normi HRN EN ISO/IEC 17025-2000.
Klasifikacija i gospodarenje otpadom
S obzirom na svojstva kojima djeluje na zdravlje ljudi i okoliš, otpad se klasificira kao: opasni otpad,
neopasni otpad i inertni otpad.

77
Opasni otpad je otpad određen kategorijama (dio I. liste) i sastavinama (dio II. liste), a obvezatno
sadržava jedno ili više svojstava utvrđenih u dijelu III. liste opasnog otpada (dio I., II. i III. odnose na
Listu opasnog otpada iz Uredbe o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s Katalogom otpada i
Listom opasnog otpada). Opasan otpad je i svaki drugi otpad koji sadržava jedno od svojstava
utvrđenih u dijelu III. liste opasnog otpada ili je pomiješan s otpadom utvrđenim u dijelu I. liste
opasnog otpada. Svojstva koja otpad čine opasnim jesu: eksplozivnost, svojstvo oksidiranja,
zapaljivost, nadražljivost, opasnost, toksičnost i reproduktivna toksičnost, karcinogenost, svojstvo
nagrizanja, zaraznost, mutagenost, reaktivnost u dodiru s vodom, zrakom ili kiselinom na način da se
oslobađaju toksični ili vrlo toksični plinovi, svojstvo senzibilizacije, ekotoksičnost i svojstvo da na bilo
koji način, nakon zbrinjavanja rezultira drugom tvari, primjerice ocjednom vodom, koja posjeduje bilo
koje od gore navedenih svojstava. U Katalogu otpada opasni otpad označen je zvjezdicom (*).
Neopasni otpad je svaki otpad koji nema neko od svojstava utvrđenih u dijelu III. liste opasnog otpada,
a koji prema Katalogu otpada nije označen kao opasan otpad, tj. nema zvjezdicu (*).
Inertni otpad nije topljiv, nije zapaljiv, na bilo koje druge načine fizikalno ili kemijski ne reagira, nije
biorazgradiv. Vodotopljivost, sadržaj onečišćujućih tvari u vodenom ekstraktu i ekotoksičnost vodenog
ekstrakta (eluata) inertnog otpada mora biti zanemariva i ne smije ni u jednom propisanom parametru
ugrožavati kakvoću površinskih ili podzemnih voda.
Katalog otpada
Otpad se u Katalogu razvrstava u grupe ovisno o svojstvima i mjestu nastanka, odnosno prema
djelatnostima koje ga stvaraju.
Pojedinačne vrste otpada označene su šesteroznamenkastim ključnim brojem. Otpad označen
zvjezdicom (*) smatra se opasnim otpadom kad ispunjava uvjete utvrđene Listom opasnog otpada.
Dio Kataloga otpada jesu i preporučeni postupci zbrinjavanja koji se odnose na otpad koji se nije
mogao izbjeći i čija se korisna materijalna ili energetska svojstva ne mogu ponovno
iskoristiti/upotrijebiti. Otpad se mora obrađivati, oporabljivati i/ili zbrinjavati tako da ne ugrožava ljudsko
zdravlje korištenjem postupaka koji ne štete okolišu ili mu štete u najmanjoj mogućoj mjeri.
Skladištenje otpada
Proizvođač otpada namijenjenog oporabi ili zbrinjavanju može vlastiti proizvedeni otpad privremeno
skladištiti na za to namijenjenom prostoru unutar svojeg poslovnog prostora, najduže godinu dana
računajući od dana proizvodnje toga otpada. Iznimno, ako ne postoje mogućnosti za oporabu ili
zbrinjavanje vlastitoga proizvedenog otpada u roku od godine dana, proizvođač otpada može taj otpad
privremeno skladištiti najduže do tri godine računajući od dana proizvodnje otpada. Za duže
skladištenje otpada, proizvođač otpada obvezan je pribaviti suglasnost Ministarstva.
Građevina za skladištenje otpada (skladište otpada) jest ona koja služi skupljanju i privremenom
smještaju te razvrstavanju otpada u sklopu poslovnog prostora proizvođača i/ili posjednika otpada i
građevina namijenjenih gospodarenju otpadom.
Vođenje i dostava podataka o gospodarenju otpadom
Za vođenje i dostavu podataka o gospodarenju otpadom propisani su sljedeći obrasci:
 Plan gospodarenja otpadom (obrazac PGO-PO): proizvođač ili posjednik otpada izrađuje Plan
gospodarenja otpadom na propisanom obrascu za četverogodišnje razdoblje u tri primjerka:
za AZO, nadležni županijski ured i proizvođača otpada. Obrazac se ispunjava posebno za
svaku vrstu otpada. Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada trebaju izrađivati tvrtke
koje stvaraju više od 200 kg opasnog i 150 tona neopasnog otpada godišnje.
 Očevidnik o nastanku i tijeku otpada: je propisana evidencija u pisanom i/ili elektroničkom
obliku koja se vodi za svaku vrstu otpada, a sastoji se od obrasca Očevidnika (obrazac
ONTO) i pripadajućih pratećih listova za pojedinačnu vrstu otpada u tekućoj godini (za svaki
podatak o promjeni količine otpada u koloni “izlaz” u Očevidniku o nastanku i tijeku otpada
mora biti priložen, ispunjen i ovjeren Prateći list).
 Prateći list za opasni otpad (obrazac PL-Oo) i Prateći list za neopasni/inertni otpad (obrazac
PL-No/Io) (sastoji od izvornika i pet kopija): uz svaku pošiljku otpada obvezatno se osobi
ovlaštenoj za skupljanje, prijevoz, posredovanje, obradu, oporabu ili zbrinjavanje otpada
predaje ispunjen odgovarajući obrazac Pratećeg lista: petu kopiju obrasca s potpisom
skupljača/prijevoznika/posrednika zadržava proizvođač/posjednik otpada, a drugu kopiju
osoba za obradu/oporabu/zbrinjavanje vraća proizvođaču/posjedniku.
 Godišnji podaci iz Očevidnika otpada dostavljaju se u roku propisanom Pravilnikom o registru
onečišćavanja okoliša, N. N., br. 35/08., na obrascu Prijavni list za proizvođača/posjednika

78
 proizvodnog otpada (obrazac PL-PPO) nadležnom uredu. Na taj način se prijavljuje ukupna
količina za svaku vrstu otpada radi vođenja registra onečišćavanja okoliša otpada. Ovjerenu
kopiju prijavnog lista zadržava podnositelj prijave i čuva je 5 godina. Prijavne listove u
Registar onečišćavanja okoliša trebaju dostavljati tvrtke i organizacijske jedinice koje
proizvode više od 50 kg opasnog i 2 tone neopasnog otpada. Proizvođač miješanog
komunalnog otpada, ključnog broja 20 03 01, nema obvezu voditi podatke za ovu vrstu otpada
(plan, očevidnik, prateći i prijavni listovi) nego te podatke vodi i prijavljuje skupljač komunalnog
otpada.
Pregled najvažnijih pojmova
Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na: sprječavanje nastanka
otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš; skupljanje, prijevoz,
oporabu, zbrinjavanje i druge djelatnosti u vezi s otpadom, te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti;
skrb za odlagališta koja su zatvorena.
Građevina za skladištenje otpada je građevina koja služi skupljanju i privremenom smještaju te
razvrstavanju otpada u sklopu poslovnog prostora proizvođača i/ili posjednika otpada i građevina
namijenjena gospodarenju otpadom.
Očevidnik o nastanku i tijeku otpada je Pravilnikom o gospodarenju otpadom propisana evidencija u
pisanom i/ili elektroničkom obliku, koju su dužni voditi svi proizvođači i posjednici otpada te sve
ovlaštene osobe za gospodarenje otpadom, a sastoji se od obrasca Očevidnika i svih pratećih listova
za pojedinu vrstu otpada u tekućoj godini.
Opasni otpad je otpad koji je po sastavu i svojstvima Uredbom o kategorijama, vrstama i klasifikaciji
otpada s Katalogom otpada i Listom opasnog otpada određen kao opasni, tj. kao otpad koji mora imati
jedno od svojstava utvrđenih Listom opasnog otpada.
Oprema koja sadržava PCB je svaka oprema i uređaj koji sadržavaju ili su sadržavali PCB, npr.
transformatori, kondenzatori, spremnici koji sadržavaju rezidualne tvari i slično, koji nisu
dekontaminirani i s kojima se postupa kao da sadržavaju PCB, osim ako se analizom akreditiranog
laboratorija ne dokaže suprotno.
Otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim Uredbom o kategorijama,
vrstama i klasifikaciji otpada s Katalogom otpada i Listom opasnog otpada, koje posjednik odbacuje,
namjerava ili mora odbaciti.
Prateći list je Pravilnikom o gospodarenju otpadom (N.N. 23/07; 11/07) propisan dokument koji se
sastoji od izvornika i četiri, odnosno pet kopija, a taj dokument proizvođač i/ili posjednik otpada mora
popuniti i predati uz svaku pošiljku otpada pri predaji ovlaštenoj osobi za gospodarenje otpadom.
Proizvođač otpada je svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja
prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada.
Recikliranje je ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu, osim uporabe otpada u energetske
svrhe.
Skladištenje otpada je privremeni smještaj otpada u građevini za skladištenje otpada – skladištu, do
njegove oporabe i/ili zbrinjavanja.
Skupljanje otpada obuhvaća prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada kojem je svrha prijevoz
na skladištenje, obradu, oporabu i/ili zbrinjavanje.
Zbrinjavanje otpada je svaki postupak oporabe i/ili zbrinjavanja otpada propisan Pravilnikom o
gospodarenju otpadom.
Oporaba otpada je svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i
energetske svrhe.

2.3.10 Sustav upravljanja okolišem

Općenito je sustav upravljanja skup međusobno uređenih elemenata, čija je funkcija uspostaviti i
ostvariti politiku i ciljeve u svrhu njihovog ostvarenja. Sustav upupravljanja uključuju: organizacijsku
strukturu, planiranje aktivnosti, određivanje odgovornosti, procedure i radnu praksu.
Sustav upravljanja okolišem je dio cjelokupnog sustava upravljanja nekom tvrtkom, a obuhvaća
preventivno djelovanje i primjenu normi za poboljšanje odnosa prema okolišu. Sustavom upravljanja

79
okolišem osigurava se da su svi utjecaji na okoliš u organizaciji identificirani, nadzirani i usklađeni sa
zakonskom regulativom.
Temeljem jačanja svijesti o okolišu i sve strožih zakonskih propisa iz područja zaštite okoliša,
organizacije se odlučuju ocjenjivati utjecaj svojih djelatnosti na okoliš i smanjenje utjecaja uzimati u
obzir u svojoj politici okoliša i ciljevima.
Najčešća norma za upravljanje okolišem je ISO 14001:2004. Normu ISO 14001 može uvesti svaka
organizacija koja želi:
 uspostaviti, uvesti, održavati i pobpoljšavati sustav upravljanja okolišem,
 osigurati usklađenost s politikom okoliša,
 dokazati usklađenost s normom.
Ova međunarodna norma temelji se na metodologiji poznatoj kao Planiraj – Provedi– Provjeri –
Postupi (Plan-Do-Check-Act ili PDCA).
PDCA se može opisati na slijedeći način:
 Planiraj: Uspostavi ciljeve i procese za ostvarivanje poslovnih rezultata i politikom
organizacije;
 Provedi: Primijeni te procese;
 Provjeri: Nadziri i mjeri procese s obzirom na politiku, ciljeve i zahtjeve i izvijesti o
rezultatima;
 Postupi: Poduzimaj radnje za neprekidno poboljšavanje procesa.
Upravljanje okolišem prema zahtjevima norme ISO 14001 osigurava:
 smanjenje nepovoljnih utjecaja na okoliš
 brzi odziv u slučaju nezgoda ili izvanrednih situacija
 smanjenje troškova (energije, materijala...)
 usklađivanje poslovanja sa zakonskim zahtjevima
 pozitivnu predodžbu tvrtke u javnosti
 motiviranost zaposlenika.
Pregled zahtjeva norme ISO 14001:2004
Zahtjevi za sustav upravljanja okolišem nalaze se u poglavlju 4. norme, razvrstani u 6 potpoglavlja:
 4.1. Opći zahtjevi
Organizacija mora uspostaviti, dokumentirati, primijeniti, održavati i trajno poboljšavati
sustav upravljanja okolišem te odrediti način kako će ispuniti te zahtjeve. Postoji obveza
definiranja i dokumentiranja opsega vlastitog sustava upravljanja okolišem.
 4.2. Politika upravljanja okolišem
Politika upravljanja okolišem je krovni dokument koji se izrađuje nakon donošenja odluke o
uvođenju sustava upravljanja okolišem. U ovom se dokumentu izražavaju ukupne namjere i
smjernice tvrtke u odnosu na vlastiti učinak na okoliš.
Politika upravljanja okolišem mora biti dostupna javnosti.
 4.3. Planiranje
Ovim potpoglavljen obuhvaćeno je određivanje aspekata okoliša, osiguranje primjene
zakonskih zahtjeva te definiranje općih i pojedinačnih ciljeva.
U organizaciji se temeljem metodologije prepoznaju i utvrđuju aspekti okoliša koji se mogu
pratiti i na koje organizacija može imati utjecaj, a posebno se identificiraju značajni aspekti
okoliša.
Organizacija mora identificirati sve zakonske, nadzorne i ostale važne zahtjeve povezane s
okolišem te stalno ažurirati njihov popis.
Popis utvrđenih aspekata i značajnih aspekata okoliša te zakonski zahtjevi temelj su za
utvrđivanje općih i pojedinačnih ciljeva. Ciljevi moraju biti postavljeni tako da su u skladu s
donesenom politikom upravljanja okolišem.
Za ostvarenje općih i pojedinačnih ciljeva organizacija mora uspostaviti, primijeniti i
održavati programe.
 4.4. Uvođenje i rad
Ovo potpoglavlje definira:

80
  Resurse, uloge, odgovornosti i ovlasti – organizacija mora osigurati ljudske resurse,
organizacijsku infrastrukturu, tehnologiju i financijske resurse za uspostavu, primjenu,
održavanje i poboljšanje sustava. Organizacija je dužna imenovati odgovorne osobe
za, njihove uloge i odgovornosti u sustavu upravljanja okolišem.
 Kompetentnost, osposobljavanje i svijest – organizacija mora osigurati da svaka osoba
koja obavlja zadatke za nju ili u njezino ime, a koja može značajno utjecati na okoliš,
bude kompetentna na temelju odgovrajućeg obrazovanja, osposobljavanja ili iskustva.
 Komunikaciju – Organizacija mora uspostaviti, primijeniti i održavati postuoke za
komunikaciju između različitih razina i funkcija unutar organizacije te primanje,
dokumentiranje i odgovaranje na upite o okolišu od zainteresiranih strana izvan
organizacije.
 Dokumentaciju i nadzor dokumenta – propisuje opseg dokumentacije i način provjere
ažurnosti dokumenta
 Nadzor rada – organizacija mora prepoznati i planirati one radnje koje su povezane s
utvrđenim značajnim aspektima okoliša te osigurati da se one izvode pod točno
utvrđenim uvjetima.
 Pripravnost i odaziv na izvanredne situacije – organizacija mora uspostaviti, primijeniti i
održavati postupak za utvrđivanje mogućih izvanrednih situacija i nesreća koje mogu
utjecati na okoliš te način odziva u slučaju njihovog nastanka.
 4.5. Provjeravanje
Ovo potpoglavlje definira:
 obvezu uspostave, primjene i održavanja postupka praćenja i mjerenja ključnih
karakteristika svojih radnji koje mogu značajno utjecati na okoliš
 obvezu uspostave, primjene i održavanja postupka za periodičko vrednovanje
usklađenosti s primjenjivim zakonskim zahtjevima
 obvezu uspostave, prpimjene i održavanja postupaka za utvrđivanje nesukladnosti i
poduzimanje popravnih i preventivnih radnji
 nadzor zapisa
 provedbu internih audita
 4.6. Preispitivanje upravljanja koje provodi uprava
Uprava organizacije mora, u planiranim vremenskim razmacima, obavljati preispitvanje
sustava upravljanja okolišem te time osiguravati njegovu trajnu prikladnost, primjerenost i
djelotvornost.
Dokumentacija
Dokumentacija sustava upravljanja okolišem sastoji se od:
1. Priručnika (poslovnik) – dokument u kojem su svi elementi sustava upravljanja okolišem,
uključujući pripadnu dokumentaciju, obuhvaćeni u cjelinu i opisani na razumljiv, pregledan i
koristan način svima kojima su namijenjeni (poslovodstvu, unutarnjim i vanjskim auditorima,
svim zaposlenicima i zainteresiranim stranama).
2. Procedura – dokumenti kojima su detaljno definirani i propisani usvojeni postupci, metode i
načini kontrole za provedbu pojedinih zahtjeva norme ISO 14001:2004, te čine okvir pri
provjeri provedbe pojedinih propisanih postupaka sustava upravljanja okolišem.
3. Radnih uputa – dokumenti koji detaljno propisuju način na koji se obavljaju radne aktivnosti
koje imaju utjecaj na okoliš te definiraju kriterije prihvatljivosti djelovanja i upućuju na
izvođenje određene radne aktivnosti u skladu s uspostavljenim sustavom upravljanja
okolišem.
4. Općih i pojedinačnih ciljeva – dokumet u kojem su navedeni opći i pojedinačni ciljevi
organizacije u pogledu unaprjeđenja stanja zaštite okoliša
5. Programa zaštite okoliša - alati za provedbu kratkoročnih i dugoročnih ciljeva i zadataka
zaštite okoliša s predloženim mjerama, rješenjima, nositeljima njihove provedbu, procijenjenim
financijskim sredstvima i utvrđenim vremenskim rokovima
6. Zapisa o okolišu – dokumenti u kojima se ocjenjuje ostvarenje općih i pojedinačnih ciljeva , te
se osiguravaju dokazi o sukladnosti procesa s uspostavljenim zahtjevima sustava upravljanja
okolišem i sl. Najčešći dokumenti ove vrste su izvješća o stanju okoliša, praćenje ostvarenja

81
 ciljeva i programa, zapisi o unutarnjim auditima, zapisi o neovisnim vanjskim auditima, zapisi o
korektivnim radnjama i sl.
U HEP-ODS-u je u 2012. godini uspostavljen sustav upravljanja okolišem prema normi ISO
14001:2004. Od dokumentacije uspostavljenog sustava, za rad uklopničara su relevantni sljedeći
dokumenti:
 Procedura za pripravnost i odaziv na izvanredne situacije – ovom procedurom se definira i
održava postupak djelovanja u slučaja mogućih izvanrednih situacija i nezgoda koje mogu
imati utjecaj na okoliš
 Radna uputa za postupanje s opremom koja sadrži SF 6 – ovom radnom uputom daju se
osnovne smjernice za izolaciju i gašenje luka u VN postrojenjima izoliranima plinom SF 6,
prekidačima koji sadrže plin SF6 i sklopnim blokovima punjenima plinom SF6.
 Radna uputa za postupanje s opremom koja sadrži PCB – ovom radnom uputom daju se
osnovne smjernice o postupanju s kondenzatorskim baterijama punjenima s PCB-om koje
su u pogonu te s otpadom koji sadrži PCB.
 Radna uputa za postupanje s otpadom – propisuje radnu praksu postupanja s otpadom koji
nastaje u oganizacijskim jedinicama HEP-ODS-a
Pregled najvažnijih pojmova
Okoliš – okruženje u kojem HEP-ODS djeluje: uključujući zrak, vodu, tlo, prirodne izvore, biljni i
životinjski svijet, kulturnu baštinu i ljudsku populaciju i njihove međusobne odnose.
Politika upravljanja okolišem – izjava uprave tvrtke o namjerama i usmjerenosti u odnosu na svoje
utjecaje na okoliš, a predstavlja i pruža okvir za djelovanje i postavljanje općih i pojedinačnih ciljeva
upravljanja okolišem tvrtke.
Sustav upravljanja okolišem – dio cjelovitog sustava upravljanja koji uključuje ustrojstvo, planiranje,
odgovornosti, praksu, procedure i radne upute, procese i resurse za razvoj, primjenu, postizanje,
ocjenu i održavanje politike upravljanja okolišem.
Neprekidno poboljšavanje – proces unaprjeđivanja sustava upravljanja okolišem da bi se
Sprječavanje onečišćavanja – aktivnosti koje je moguće primijeniti i provesti s ciljem smanjenja
nepovoljnih utjecaja na okoliš, poboljšanja djelotvornosti i smanjenja troškova, a koje mogu uključivati:
uporabu procesa, načina rada, materijala ili proizvoda tako da se izbjegnu, smanje ili drže pod
kontrolom onečišćavanja (npr. recikliranje, preinake procesa, mehanizmi praćenja, djelotvorne
uporabe prirodnih izvora i zamjena materijala).
Aspekt okoliša – sastavni dio djelatnosti, proizvoda ili usluga koji može imati utjecaj na okoliš.
Značajni aspekt okoliša – aspekt okoliša koji ima ili može imati značajan utjecaj na okoliš.
Utjecaj na okoliš – svaka promjena u okolišu, bilo nepovoljna ili povoljna, koja je potpuno ili djelomično
rezultat djelatnosti HEP-ODS-a.
Opći cilj upravljanja okolišem – sveukupni cilj upravljanja okolišem, koji proizlazi iz politike upravljanja
okolišem, kojeg si je tvrtka postavila i koji je, kada je moguće, brojčano izražen.
Pojedinačni cilj upravljanja okolišem – pojedinačan zahtjev rezultata upravljanja okolišem, brojčano
izražen gdje je moguće, primjenjiv u čitavom ili dijelu tvrtke, a koji proizlazi iz općih ciljeva upravljanja
okolišem i kojeg je potrebno postaviti i ispuniti da bi se dosegli opći ciljevi.
Neusklađenost - neispunjenje zahtjeva uspostavljenog sustava upravljanja okolišem.
Korektivne radnje - radnje za otklanjanje uzroka uočene neusklađenosti.
Preventivne radnje - radnje za uklanjanje uzroka mogućih (potencijalnih) neusklađenosti.

82
3 ELEKTROENERGETSKI SUSTAV –stručni dio programa
3.1 Općenito o elektroenergetskom sustavu
ELEKTROENERGETSKI SUSTAV (EES) je tehničko-tehnološki sustav koji obuhvaća proizvodnju,
prijenos, raspodjelu i potrošnju električne energije jedne države ili nekog područja. Sačinjavaju ga
elektrane, transformatorske stanice, vodovi za prijenos i raspodjelu, uređaji za mjerenje, nadzor i
upravljanje te trošila. U njemu je moguće promatrati funkcionalne cjeline izdvojive prema tehničkom,
ekonomskom ili nekom drugom kriteriju.

Slika 3.1- Pregled osnovnih zadataka (i dijelova) EES-a

S obzirom na važnost električne energije, a to je oblik energije na kome se temelji naša civilizacija,
elektroenergetski je sustav najveći, najrasprostranjeniji, najneophodniji, najutjecajniji, najsloženiji, ali i
najskuplji tehnički sustav.
Složenost elektroenergetskog sustava proizlazi i odatle što je električnu energiju nemoguće skladištiti
pa se razina proizvodnje mora neprekidno izjednačavati s trenutačnim potrebama potrošnje. Naime,
elektroenergetski sustav obuhvaća veliki broj potrošača koji električnu energiju troše u doba dana
kada im to najviše odgovara. Zato se razina potrošnje mijenja tijekom dana, ali i tijekom tjedna. Bitno
ovisi i o godišnjem dobu (grijanje, hlađenje, trajanje dana itd.). Dakle, upravljanje elektroenergetskim
sustavom treba da osigura, u svakom trenutku, svakom potrošaču onoliko električne energije koliko
iznose njegove trenutačne potrebe. Koordinaciju rada između proizvodnje, prijenosa i distribucije
(potrošnje) električne energije obavljaju nacionalni i regionalni dispečerski centri, odnosno operatori
sustava.
Daljnji je zadatak elektroenergetskog sustava osiguranje kvalitete električne energije, što
podrazumijeva pouzdanost opskrbe te ujednačenost frekvencije i napona. Odstupanja od standardnih
(nazivnih) vrijednosti potrošačima stvaraju poteškoće, a katkad onemogućavaju i uporabu električne
energije.
Kriterij tehničke sigurnosti sustava se ocjenjuje s obzirom na dopuštene iznose napona u čvorovima
mreže te na termička opterećenja pojedinih jedinica sustava.
Prema tome elektroenergetski sustav može se nalaziti u sljedećim stanjima:

83
 • sigurnog normalnog pogona (opskrba potpuna, održavane granične vrijednosti U i f, postoji
rezerva, dakle svi kriteriji tehničke sigurnosti su ispunjeni)
• ugroženog normalnog pogona (opskrba potpuna, ali nisu ispunjeni svi kriteriji tehničke
sigurnosti)
• poremećenog pogona (opskrba je još uvijek potpuna, ali nisu održane granične vrijednosti
U i f, moguće je preopterećenje pojedinih jedinica)
• raspada elektroenergetskog sustava (ispad prijenosnog voda pri čemu može doći do
prekida opskrbe).
Kao početak razvoja EES-a možemo uzeti 1882. godinu kada je u New Yorku izgrađena prva javna
elektrana (Edison). Do preokreta u elektrifikaciji došlo je izumom transformatora (1884. godine -
Blathv, Deri, Zipernovski), te trofazne struje i indukcijskog asinkronog elektromotora (1887.
godine,Tesla). Kao dio prvoga cjelovitog elektroenergtskog sustava na tlu Hrvatske 1895. g. je
proradila HE Krka na rijeci Krki kod Šibenika, snage 0,6 MW.
Povećanje prijenosnih napona je bitna karakteristika daljnjeg razvoja EES (slika 3.2). To je
prvenstveno posljedica izgradnje hidro i turbo generatora sve većih jediničnih snaga, ali i potrebe
prijenosa električne energije na sve veće udaljenosti. Naime, napon prijenosa izravno određuje
moguću prijenosnu snagu dalekovoda budući da presjek vodiča ograničava najveću struju koja kroz
njega može protjecati. Nazivni napon i dozvoljeno termičko opterećenje vodiča određuje njegovu
prijenosnu moć. Optimalni omjeri između susjednih nazivnih napona mreže iznose oko 1:3, ali se zbog
ograničenja u razvoju tehnoloških rješenja i njihovih troškova teško ostvaruju. Manje naponskih razina
u elektroenergetskom sustavu dovodi do manjih razina transformacije i manjih gubitaka te
jednostavnije strukture mreže.
U počecima razvoja elektrifikacije svako se područje opskrbljivalo iz vlastite elektrane. Kako bi se
osigurala redovita (pouzdana) opskrba i kvaliteta električne energije te sustav učinilo ekonomičnim, svi
su njegovi elementi danas međusobno povezani. Dodatno se povećanje pouzdanosti postiže
povezivanjem više nacionalnih elektroenergetskih sustava. To je povezivanje u paralelni rad najčešće
među susjednim zemljama, a ostvaruje se vodovima (najviših napona) za prijenos električne energije.

Slika 3.2 Razvoj napona za prijenos električne energije

84
Ukupna instalirana snaga proizvodnih objekata izgrađenih na području Republike Hrvatske iznosi
3745 MW, od čega u hidroelektranama (HE) 2079 MW, a u termoelektranama (TE) 1666 MW.
Hidroelektrane većinom su akumulacijskog tipa smještene pretežno u hrvatskom priobalju, te manjim
dijelom protočne elektrane koje se uglavnom nalaze u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Većina
termoelektrana izvedena je s pogonom na tekuća goriva (loživo ulje i ekstra lako ulje), a manji broj je s
pogonom na ugljen i prirodni plin. Nekoliko termoelektrana uz električnu proizvode i toplinsku energiju
kojom opskrbljuju toplinske potrošače u velikim gradovima. Instalirana snaga industrijskih elektrana u
Republici Hrvatskoj iznosi 210 MW. U elektroenergetski sustav Hrvatske integrirane su dvije
vjetroelektrane, Ravne na otoku Pagu nazivne snage 6 MW i Trtar Krtolin u blizini Šibenika nazivne
snage 11 MW. Potrošnja u 2011.godini je iznosila 17703 GWh što je za 1,4 % manje nego prethodne
godine. Najveća hidroelektrana je HE Zakučac - 486 MW. Najveća termoelektrana je TE Sisak - 420
MW. Ukupna je proizvodnja 2011. g. u vlasništvu objekata HEP-a u Hrvatskoj iznosila 9 801 GWh
električne energije i 2 255 GWh toplinske energije.
Na kraju ovoga uvodnoga dijela, kao zaključak, navedimo još jednom da je temeljna zadaća EES-a
osigurati:
1. Pouzdanu opskrbu i
2. Kvalitetnu električnu energiju, koja je definirana:
• naponom: na svakom naponskom nivou definirano je maksimalno dozvoljeno
odstupanje od nazivne vrijednosti,
• frekvencijom: odstupanja frekvencije od nazivne (50 Hz) rezultat je poremećaja u
ravnoteži potrošnje i proizvodnje te se regulira promjenom proizvodnje elektrana ili u
kritičnim slučajevima isključenjem dijela potrošača i
• razinom smetnji u mreži: propadi napona, kratkotrajni prekidi napona, kratkotrajno
povišenje napona, viši harmonici, flikeri (treperenje napona), itd.

3.2 Proizvodnja električne energije

Prema definiciji energija je sposobnost obavljanja rada. Ona je pokretač i uzrok promjena te nositelj
razvoja čovječanstva.
Energiju možemo svrstati u tri skupine:
1. Prirodne vrste
a) Neobnovljive - ugljen, nafta, zemni plin, uljni škriljci (sedimentno stijenje s
određenom količinom raspršenih organskih tvari - ugljikovodika), nuklearna goriva i
unutarnja toplina Zemlje
b) Obnovljive - drvo i otpaci, biomasa, bioplin, vodne snage, vjetar, plima i oseka,
morske struje i valovi, toplina mora i solarna (sunčeva) energija
2. Pretvorbene vrste - su vrste energije koje posreduju u primjeni prirodnih vrsta energije u
korisnu energiju. Naime, prirodne se vrste (osim energije vrućih izvora) ne mogu uporabiti u
prirodnom obliku već je potrebna pretvorba do korisne energije. Pretvorbene vrste energije
su toplinska, mehanička i električna.
3. Korisne vrste - su oblici energije koje koriste potrošači za neposrednu primjenu; toplina,
mehanička energija, kemijska energija, svjetlosna energija i energija za napajanje
elektroničkih uređaja.

85
 Slika 3.3 Energetske pretvorbe
Stupanj korisnosti u pretvorbama energije je:

Posebno veliku ulogu ima električna energija. Električna je energija vrlo važan oblik energije jer
omogućuje dovođenje energije na mjesto uporabe, tako daje svatko može po volji rabiti, služeći se
relativno jednostavnim napravama i uređajima. U usporedbi s pretvorbama drugih oblika energije,
pretvorba je električne energije u druge oblike najjednostavnija, najpouzdanija, najbrža, najčistija,
najudobnija pa stoga u pravilu i najekonomičnija. Važna je mogućnost pretvorbe u druge oblike
energije na više fizikalno različitih načina pri čemu je i visok stupanj korisnog djelovanja. Ništa manje
nije važna dobra mogućnost prijenosa i regulacije te proizvoljno djeljiva snaga.
Njezina važnost u općoj opskrbi energijom postaje sve veća, a u budućnosti će se vjerojatno većina
nekonvencionalnih primarnih oblika energije moći iskoristiti tek nakon pretvorbe u električnu energiju.
Jedna je od bitnih značajki električne energije što se ona pojavljuje u dinamičkim procesima, pa se ne
može uskladištiti u izvornom obliku, nego se mora proizvoditi kada je potrebna.

3.3 Prijenos i distribucija

3.3.1 Pojam i podjela električnih mreža
Zadatak elektroenergetskog sustava je opskrba potrošača električnom energijom zadovoljavajuće
kvalitete uz što veći, ali i ekonomski prihvatljiv stupanj sigurnosti opskrbe.

S obzirom na faze tehnološkog procesa zadaću EES možemo prikazati na sljedeći način:
1. proizvodnja električne energije,
2. prijenos i distribucija te
3. potrošnja električne energije.

Električne mreže su dio elektroenergetskog sustava, sa svim pripadajućim dijelovima, koji ima zadatak
prijenosa i distribucije električne energije od izvora do potrošača (odnosno do trošila). Dijelovi mreže
su: vodovi, transformatori, polja i sabirnice te jedinice za kompenzaciju jalove snage.

Razvoj električnih mreža započinje gradnjom prve elektrane (New York, 1882. g.) i prve električne
mreže istosmjerne struje (Un=100 V). Nagli razvoj uporabe električne energije krenuo je s primjenom
izmjenične struje i potvrdom njezinih prednosti u odnosu na istosmjernu. Izumom transformatora
započeo je razvoj izmjeničnih električnih mreža i prijenos električne energije na sve veće udaljenosti.

86
Zahtjevi za prijenos sve većih snaga zahtijevali su i sve veće prijenosne napone, a zbog veće
pogonske sigurnosti i ekonomičnosti rada počelo je povezivanje, do tada izoliranih, elektroenergetskih
sustava.
Električne se mreže mogu razvrstati prema raznim karakteristikama kao što su:
• prema ulozi u EES
- prijenosne (povezuju elektrane i distribucijske mreže)
- distribucijske ili razdjelne (distribuiraju el. energiju potrošačima)
• prema vrsti struje
- istosmjerne (za prijenos na velike udaljenosti ili za posebne svrhe; rezervno
napajanje, el. vuča i dr.)
- izmjenične (u pravilu trofazne sa ili bez neutralnog vodiča, a jednofazne su
uglavnom odvojci trofaznih)
• prema visini napona
- niskonaponske (napona do 1 kV AC ili 1,5 kV DC)
- visokonaponske (preko 1 kV)
Napomena: Praktična je podjela na niskonaponske (do 1 kV), srednjenaponske (1 do 35 kV) i
visokonaponske.
- prema broju aktivnih vodiča:
- jednožične (istosmjerna mreža za el. vuču)
- dvožične (istosmjerne i jednofazne izmjenične mreže)
- trožične (trofazne izmjenične mreže bez neutralnog vodiča)
- četverožične (trofazne izmjenične mreže s neutralnim vodičem)
- višežične (sustavi izmjeničnih mreža)
- prema vrsti potrošača ili trošila (javna rasvjeta, rudnici, željeznica, VN motori)
- prema izvedbi
- nadzemne
- kabelske (u pravilu podzemne)
- prema strukturi (ili konfiguraciji)
- otvorene (radijalne ili zrakaste)
- zatvorene (upetljane i zamkaste).

Navedena podjela mreža nije strogo definirana, a osim toga pojavljuju se i razni podtipovi.

Današnja se elektroenergetika zasniva na trofaznim izmjeničnim sustavima pa su i električne mreže u

pravilu mreže trofazne izmjenične struje. Neke poteškoće koje se javljaju u izmjeničnom prijenosu
mogu se riješiti primjenom istosmjernog prijenosa, koji opet uz prednosti ima i vlastite nedostatke pa
se za sada uglavnom primjenjuje samo u posebnim slučajevima (npr. na vrlo visokom naponu).

Kad je riječ o korištenju električne energije, treba imati na umu da se značajan postotak te energije u
području potrošnje koristi kao istosmjerna struja. No ta se vrsta potrošnje također podmiruje iz
izmjeničnih sustava. U nastavku će uglavnom biti riječ o mrežama izmjenične struje.

3.4 Električna postrojenja

Prenosne i distributivne mreže se sastoje od čvorova i grana (vodovi). U čvorovima se grade razvodna
postrojenja. Ova postrojenja mogu biti sa transformacijom napona ili bez nje. Njihova osnovna uloga je
da:
1. omoguće spajanje vodova istog naponskog nivoa koji se spajaju u čvoru,
2. preko energetskih transformatora povežu mreže različitih naponskih nivoa i
3. omoguće priključak izvora (elektrane) i potrošača na mrežu.

87
S obzirom na namjenu, razvodna postrojenja se mogu podijeliti na razdjelne i transformatorske
stanice.

Slika 3.4 Energetska postrojenja

Razdjelna stanica je svako postrojenje u kojem se spajaju vodovi istog naponskog nivoa i namjena mu
je da osigura raspodjelu el. energije na priključene vodove. Transformatorska stanica još i vrši
transformaciju el. energije sa jednog naponskog nivoa na drugi pa se pomoću nje povezuju mreže
različitih naponskih nivoa. U transformatorskoj stanici koja se nalazi u blizini elektrane ugrađuje se i
odgovarajuća oprema koja omogućava prekidanje, odnosno isključenje pojedinih dijelova mreže ili
dalekovoda, omogućava mjerenje ili štiti drugu opremu od raznih kvarova ili prenapona.
Prema prostornom smještaju postrojenja mogu biti za unutrašnju i vanjsku montažu, otvorenog ili
oklopljenog tipa. Postrojenja za unutrašnju montažu smještena su u zgradama koje se u tu svrhu
grade pa su aparati i uređaji koji se upotrebljavaju kod ove vrste postrojenja zaštićeni od atmosferskih
utjecaja (vlaga, prašina i sl.) i zato su jednostavnije konstrukcije. To su postrojenja za napone do 38kV
(postrojenja za srednji napon) i mogu biti otvorenog ili oklopljenog tipa. U postrojenja otvorenog tipa
spadaju postrojenja koja imaju pregrade, barijere i sl. ili su bez njih. Postrojenja visokog napona
(110kV i više) se rade napolju, na otvorenom.
Glavni dijelovi razvodnih postrojenja su: sabirnice, transformatori, prekidači, rastavljači, uređaji za
mjerenje i zaštitu, signalizaciju, upravljanje i automatiku.

3.5 Potrošnja električne energije i dnevni dijagram opterećenja

3.5.1 Potrošnja električne energije
Osnovne karakteristike potrošnje su:
- promjenljivost potražnje u svim vremenskim razdobljima
- prostorna neujednačenost.
-

88
Potrošače u EES-u možemo podijeliti na:
a) industrijski potrošači priključeni na prijenosnu mrežu (110 kV)
b) distribucijski potrošači priključeni na distribucijsku mrežu (0.4 - 35 kV)
■ potrošači na SN
- industrija
- usluge
■ potrošači na NN
- industrija
- usluge
- rasvjeta
- kućanstva.
c) potrošnja RHE za crpnju vode
d) vlastita potrošnja elektrana i električnih postrojenja
e) gubici u mreži.

3.5.2 Dnevni dijagram opterećenja

Dnevni dijagram opterećenja pojedinačnog ili grupe potrošača predstavlja kronološki dijagram
opterećenja (snage) u jednom danu. Najčešće se to odnosi na konzum jedne TS (trafostanice) tj.
jednog potrošačkog područja ili EES-a u cjelini.
Primjer dnevnog dijagrama potrošnje danje na slici 3.5. Šrafirana površina ispod krivulje predstavlja
ukupnu potrošenu energiju tijekom jednoga dana.

Slika 3.5 Dnevni dijagram opterećenja

Veličine karakteristične za dnevni dijagram opterećenja su:

89
- omjer:
- faktor opterećenja (m):

gdje je: W uk- ukupna potrošena energija tijekom dana

T – vrijeme (24h)
- uporabno vrijeme (Tu) :

Krivulja trajanja opterećenja dobije se iz dnevnog dijagrama slaganjem snaga po veličini.

Jednako se može napraviti za bilo koje vremensko razdoblje ako se uzme više dnevnih dijagrama
potrošnje. Primjer je prikazan na slici 3.6.

Slika 3.6 Krivulja trajanja opterećenja

Radi lakšeg korištenja u proračunima, krivulja trajanja opterećenja obično se aproksimira s većom ili
manjom preciznošću. Jedna od jednostavnijih varijanti dana je na slici 3.7. Na slici 3.8 prikazani su
karakteristični dnevni dijagrami opterećenja u Hrvatskoj od 1998. do 2001. godine.

Slika 3.7 Aproksimacija krivulje trajanja opterećenja

90
 Slika 3.8 Primjer dnevnih dijagrama opterećenja

3.6 Vođenje, nadzor i upravljanje elektroenergetskim sustavom

3.6.1 Razine upravljanja
Upravljanje postrojenjem moguće je s više razina:
Lokalno upravljanje (razina ćelije) s razine sklopnog uređaja (pod ovom razinom upravljanja
podrazumijeva se upravljanje pri kojem je uklopničar u direktnom kontaktu sa sklopnim uređajem, npr.
sa sklopnim polužjem rastavljača, zakretnom ručicom rastavne sklopke i sl.). Lokalno upravljanje s
razine sklopnog uređaja može također biti i električno, ako je sklopni uređaj opremljen tipkalima za
upravljanje na samom uređaju. Upravljanje s ove razine treba izbjegavati kada je to god moguće
budući da pri ovoj razini često nisu izvedene blokade kojima se može izbjeći pogrešna manipulacija.
Tako je moguće isključiti rastavljač polužnim mehanizmom koji npr. nije elektromehanički blokiran.
Ovu razinu upravljanja potrebno je primjenjivati samo u slučaju da je to jedina razina ili su ostale
razine upravljanja van funkcije radi održavanja ili kvara.

Slika 3.9. Upravljanje s razine sklopnog uređaja – mehaničko

91
Daljinsko upravljanje. Vrši se izdavanjem upravljačkih naredbi putem staničnog računala u
nadležnom centru daljinskog upravljanja.

Tipka za UK
Tipka za ISK

Tipka za izbor
uređaja

Izborna preklopka
lokalno/daljinski

Tipka za prihvat alarma

Slika 3.10. Upravljanje s razine upravljačke ploče - tipkalima na terminalu polja

Promjena nadležnosti pojedinih razina upravljanja vrši se preklopkama za izbor razine
upravljanja..
Mogućnost izbora razine upravljanja izvedena je zbog sigurnosnih zahtjeva. Ukoliko se obavljaju
radovi unutar pojedinačne ćelije postrojenja nužno je da rukovodni radnik spriječi mogućnost da s
nadređene razine dođe upravljačka naredba kojom bi se ugrozio život radnika koji obavlja radove
u trećoj zoni.

3.6.2 Daljinsko upravljanje, signalizacija i mjerenja

Daljinsko upravljanje je proces koji omogućava izdavanje naredbe iz udaljenog upravljačkog
centra sklopnom uređaju. Da bi daljinsko upravljanje bilo moguće nužno je uspostaviti sustav
daljinskog upravljanja kojeg čine:
- Davači informacija iz rasklopnog postrojenja (signalne sklopke rasklopnih uređaja, uređaji
zaštite, terminali polja, mjerni pretvarači)
- Stanično računalo
- Računalo u centru daljinskog upravljanja (dispečerski centar)
- Komunikacijska veza između staničnog računala i računala u centru daljinskog upravljanja.
Pojednostavljeni prikaz daljinskog upravljanja prikazan je na slici 3.11.

92
 Slika 3.11. Dijelovi sustava daljinskog upravljanja

3.6.3 Kratice i terminologija

Kratica Opis (engleski) Opis (hrvatski)

AM/FM Automatic Mapping/Facilities
Automatsko mapiranje/upravljanje uređajima
Management
CIS Customer Information System Informatički sustav potrošača
SDU Sustav daljinskog upravljanja
CDU Centar daljinskog upravljanja
DLC Distribution Line Carrier Distributivni vodič
END Energy Not Delivered Neisporučena električna energija
FLM Fault Location Management Proračunsko lociranje kvarova
GIS Geographical Information System Geografski informatički sustav
LED Light Emitting Diode Svjetleća dioda
LM Load Management Upravljanje potrošnjom
MMI Man Machine Interface Korisničko sučelje
RTU Remote Terminal Unit Daljinska stanica
SCADA Supervisory Control And Data Sustav nadgledanja, upravljanja i
Acquisition prikupljanja
podataka
FM Fault Management Upravljanje mrežom u slučaju kvara
DULRS Daljinski upravljana linijska rastavna sklopka
DUP Daljinski upravljan prekidač
DURN Daljinski upravljana rastavna naprava
DUIK Daljinski upravljan indikator kvara
DA/DM Distribution Automation/Distribution Distribucijska automatika/Distribucijski

93
 S upravljački
management System
sustav
APU Automatski ponovni uklop
PLC Programmable Logic Control Programabilno logičko upravljanje
RTU Remote Terminal Unit Daljinska stanica

3.6.4 Funkcije automatizacije distribucijskih mreža 10(20) kV

Osnovne funkcije uvođenja automatizacije distribucijskih mreža 10(20) kV su:
 detekcija kvarova,
 daljinsko mjerenje i nadzor mreže,
 daljinsko upravljanje mrežom,
 lociranje kvarova.
 pogonske statistike,
 računalska simulacija i optimizacija pogona mreže.

3.6.5 Održavanje elektroenergetskog sustava

Održavanje predstavlja skup djelovanja koji su usmjereni na očuvanje opreme u zadovoljavajućem
pogonskom stanju u svrhu maksimiziranja produktivnosti tijekom njenog životnog vijeka .Primarni
zadaci održavanja su: održavanje instalirane opreme, održavanje postojećih industrijskih objekata i
terena, pregledi, podmazivanje i čišćenje strojeva, rekonstrukcija postojeće opreme i objekata, izradba
raznih konstrukcija i njihova ugradnja te postavljanje nove opreme na njezino mjesto u pogonu. Pod
sekundarne zadatke se podrazumjevaju zadaci koji nisu izravno vezani za opremu, ali pomažu pri
izvršavanju primarnih zadataka, a to su: smanjenje buke i raznih nečistoća, osiguranje sigurnosnih
mjera propisanih zakonom, briga oko otpadnih materijala koji se još mogu upotrijebiti te briga o
ekologiji, briga o osvjetljenju, provjetravanju i vlažnosti. Financijski gledano, tu postoji mnogo
manevarskog prostora da se uštedi na primarnim, a pogotovo na sekundarnim zadacima održavanja,
koji se često označavaju kao manje bitni. Međutim, tržišno natjecanje i konkurencija prisiljavaju tvrtke
na odabir isprvanih postupaka pri održavanju svoje opreme jer su gubici zbog neplaniranog ispada
preveliki. Vrijeme uklanjanja nastalog kvara se dijeli na vrijeme potrebno da se dijagnosticira kvar i na
vrijeme samog popravka. Odnos tih vremena uvelike ovisi o vrsti sklopa koji se pokvario. Kod
elektronskih sklopova je teško dijagnosticirati kvar i dijagnozu otpada 90 %, a na vrijeme samog
popravka otpada svega 10 % vremena uklanjanja kvara. Nasuprot tome, ukoliko se pokvari neki
mehanički sklop, kvar je relativno lako dijagnosticirati, ali je popravak dugotrajniji i na njega otpada oko
90 % vremena uklanjanja kvara .Tijekom rada postrojenje prolazi kroz 3 perioda, kako je prikazano na
slici 3.14.

94
Slika 3.14 - Učestalost kvarova u ovisnosti o vremenu eksploatacije i faze rada EEN postrojenja
Na početku se prilikom prvog puštanja u pogon javljaju početni kvarovi koji se brzo uočavaju i
ispravljaju. To je komisijska, testna faza rada. Dobar dio kvarova, odnosno neispravnog rada u
komisijskoj fazi otpada na podešenje zaštite. Naime, često su podaci na temelju kojih se namješta
zaštita netočni i ne odgovaraju stvarnom stanju te ju je potrebno prilagoditi. Nakon testne faze slijedi
period normalnog rada elektrane, kada se javljaju samo slučajni nezavisni i slučajni prouzrokovani
kvarovi U tom periodu je broj kvarova približno isti i manji je nego u testnom periodu. Cilj vlasnika
postrojenja je da drugi period traje čim dulje, a to se postiže pravilnim održavanjem jer s vremenom
opremi pada radna sposobnost za koju je projektirana. Za očekivati je da će u novim tržišnim uvjetima
vlasnik elektrane ulagati u održavanje i zamjenu opreme da ovaj period učini što dužim i da će ulagati
dokle god je cijena njegove električne energije, u koju ulaze i troškovi održavanja, kompetitivna na
tržištu. Zbog dotrajalosti dijelova i uslijed vremenske istrošenosti sve veći broj uređaja se kvari i
nastupa treći period, a to je vrijeme velikog povećanja broja kvarova. Tada cijena električne energije
elektrane zbog previsokih troškova održavanja prestaje biti konkurentna na tržištu, vlasniku se
dodatna ulaganja u održavanje više ne mogu isplatiti pa se postojeće postrojenje gasi. Zbog sve težih
dobivanja lokacija, pogotovo u zapadnim zemljama, najisplativije je na istoj lokaciji sagraditi novu
elektranu koja bi po karakteristikama bila slična staroj. Tako bi se uz minimalne zahvate na lokaciji
osigurala gradnja novog postrojenja. Zbog pravilnog održavanja i korištenja te veće pogonske
sigurnosti mora, za svako elektroenergetsko postrojenje, postojati odgovarajuća tehnička
dokumentacija u kojoj su navedene sve karakteristike postrojenja kao i upute za pogon, održavanje,
reviziju, remonte, itd.Za održavanje elektroenergetskog sustava ne postoji jedinstvena metoda, svaka
tvrtka održava svoju opremu na temelju vlastitih iskustava i specifičnosti, pritom se držeći preporuka
proizvođača opreme. Međutim, bez obzira na različitost, svim metodama je cilj smanjenje troškova
održavanja i povećanje raspoloživosti opreme, čime se povećava produktivnost. Produktivnost je
obrnuto proporcionalna zastojima, a oni su najčešće uzrokovani kvarovima. Kvar može biti kritičan,
ako u potpunosti onemogućava funkciju ili je opasan za okoliš, ili nekritičan, ako smanjuje učinak i
kvalitetu rada u dopuštenim granicama. Najstariji pristup održavanju, koji se svodi samo na zahvate
nakon što se kvar dogodio, je korektivno održavanje. Danas se ta vrsta održavanja koristi samo za
pomoćnu opremu koja ne utječe izravno na odvijanje proizvodnje ili na pogon cjelokupnog postrojenja.
Jednaka situacija će biti i u liberaliziranim uvjetima jer zbog čekanja da se kvar dogodi, ova metoda
može prouzročiti velike troškove. Električno je postrojenje izuzetno opasan radni prostor u kojem
radove treba izvoditi uz pridržavanje propisanih pravila i uputa te koristiti odgovarajuće uređaje i
opremu, odnosno odgovarajuća zaštitna sredstva.

95
Zaštitna sredstva su uređaji, naprave, prenosive ili vozne sprave koje služe za zaštitu zaposlenika,
koji rade na ili u blizini postrojenja, od udara električne struje, djelovanja električnog luka, električnog
polja, produkata gorenja, od pada s visine i slično.
Zaštitna se sredstva mogu podijeliti na:
1. Zaštitna oprema
• izolacijske motke (manipulativne, mjerne, motke za uzemljenje),
• izolirana kliješta (za osigurače i za električna mjerenja)
• indikatori (ispitivači) napona
• izolacijska sredstva za radove pod naponom većim od 1 kV i elektromonterski alat s
izolacijskim ručicama - držačima
• prijenosna naprava za uzemljenje i kratko spajanje
• sredstva za ograđivanje i izoliranje od dijelova pod naponom te oznake upozorenja i
zabrane
• izolacijski tepisi, pokrivači i izolacijska postolja.
2. Osobna zaštitna sredstva
• izolacijske rukavice,
• izolacijska obuća
• kaljače,
• zaštitne naočale,
• kožne rukavice,
• plinske maske,
• sigurnosni pojas,
• zaštitna kaciga.
Sva oprema, naprave, alati i ostalo moraju imati odgovarajuće certifikate. Radovi se moraju izvoditi u
skladu s odgovarajućim pravilnikom za rad na elektroenergetskim postrojenjima.

Primjer:

VN osigurači moraju se zamijeniti izolacijskim kliještima uz uporabu osobnih zaštitnih

sredstava (izolacijske rukavice, kaciga i naočale). Zamjena se u pravilu obavlja u
beznaponskom stanju. Zabranjeno je mijenjati visokonaponske osigurače pod
opterećenjem.

3.6.6 Zaštita elektroenergetskog sustava

Elektoroenergetski sustav jedan je od najsloženijih tehničkih sustava za čije je funkcioniranje bitan
trajan nadzor svih sastavnica koje ga čine. Kako bi se osigurao pouzdan i siguran rad sustava nužno
je da u određenim točkama mreže budu ugrađeni uređaji za praćenje rada sustava i djelovanje u
slučaju kvara ili poremećaja. Ovu ulogu preuzima podsustav zaštite koji stalnim praćenjem struja i
napona pomoću releja te strujnih i naponskih transformatora utvrđuje jeli sustav ispravan ili nije. U
slučaju kvara ovaj podsustav treba odvojiti kvarni element iz mreže i omogućiti ostatku sustava rad.
Podsustav zaštite zajedno sa sustavom upravljanja često se naziva i sekundarnim postrojenjem, čija
je zadaća nadzor primarnog postrojenja kojim teče energija. Za rad oba postrojenja potreban je AC i
DC razvod koji se naziva pomoćnim postrojenjem.
Najčešće relejne zaštite u distribucijskim postrojenjima su:
− nadstrujna zaštita (I>, I>>, I>>>)
− zemljospojna zaštita (I0>, I0>>, usmjerena I0>)
− diferencijalna zaštita (ΔI>, ΔI>>)
− nadnaponska i podnaponska zaštita (U>, U<)
− signalizacija zemljospoja (U0>)

96
Od relejne zaštite traži se da bude osjetljiva, brza, pouzdana, selektivna i da ima zalihost (rezervu).
Osjetljivost – mora djelovati i kod najmanjih očekivanih vrijednosti mjerne veličine.
Brzina – mora imati dovoljno kratko vrijeme djelovanja.
Pouzdanost – mora proraditi kad nastane kvar u štićenom području i ne smije proraditi kad
je kvar izvan štićenog područja ili kada nema kvara.
Selektivnost – karakteristika zaštite da kod kvara automatski isključi iz pogona samo onaj
dio sustava koji je u kvaru, dok preostali sustav ostaje u normalnom pogonu.
Rezerva – u slučaju da kvar iz bilo kojeg razloga nije isključen na najbližem mjestu, on se
mora isključiti na slijedećoj višoj razini postrojenja.
Osim funkcija zaštite sekundarno postrojenje čine uređaji automatike čija je zadaća da nakon
djelovanja relejne zaštite pokušaju što prije uspostaviti normalno pogonsko stanje, npr. pokušajem
automatskog ponovnog uklopa, preklapanjem na rezervno napajanje i sl.

3.6.6.1 Elektrane

3.6.7 Podjela i osnovne karakteristike elektrana

Elektrane su postrojenja u kojima se oblici unutrašnje energije (nuklearna, kemijska,
unutrašnja kalorička, kinetička i potencijalna) ili energija sunčeva zračenja pretvaraju u
električnu energiju.
Pretvorbu primarnih oblika energije u električnu energiju možemo podijeliti na sljedeći način:
1. klasični ili konvencionalni:
- unutarnja energija; nafta, ugljen, plin
- potencijalna: vodne snage
- nuklearna energija: fisija (uran, torij)
2. alternativni ili nekonvencionalni:
- unutarnja energija: uljni škriljevci, bituminozni pijesak, biomasa, bioplin
- potencijalna energija: plima i oseka, valovi
- kinetička energija: vjetar
- toplinska energija: vrući izvori, stijene u Zemljinoj kori, more
- nuklearna energija: fuzija lakih atoma
- zračenje: sunce.
Ove podjele uglavnom odgovaraju podjeli na neobnovljive i obnovljive (s izuzetkom energije vodnih
snaga) izvore energije.
Elektrane se vrlo rijetko grade kao izolirana postrojenja za napajanje samo određenih potrošača. One
su u pravilu sastavni dijelovi EES-a koji, osim većeg broja elektrana za proizvodnju električne energije,
obuhvaća još rasklopna postrojenja za razvod i transformaciju električne energije, vodove za prijenos i
razdiobu el. energije te uređaje i aparate u kojima se el. energija kod potrošača pretvara u neki oblik
korisne energije (toplinu, mehaničku energiju, kemijsku energiju, svjetlo).
Rad pojedine elektrane u EES-u ovisi o radu drugih elektrana i potrošnji u sustavu. Dakle, elektrana
se ne može promatrati neovisno od sustava, već način njene gradnje, dimenzioniranje njenih dijelova i
izbor njihovih pogonskih karakteristika ovisi o utjecaju EES.

97
3.6.7.1 Podjela elektrana
Prema pogonskom stroju ili energiji kojom se elektrana napaja, razlikujemo:
- hidroelektrane
- termoelektrane (tu ubrajamo nuklearne i geotermalne elektrane)
- vjetro elektrane
- solarne (sunčane) elektrane.

Prema određenim kriterijima izdvojivi se dio elektrane naziva proizvodna jedinica. Primjerice, jedan
blok termoelektrane, jedna termoelektrana s parnim sabirnicama, kombi- termoelektrana,
hidroagregat, vjetroagregat, slog gorivih ćelija ili sunčani modul. Prema tome možemo reći da se
elektrana sastoji iz proizvodnih jedinica (jedne ili više), blok-transformatora i rasklopnog postrojenja.

Slika 3.15. – Elektrane u Hrvatskoj

3.6.7.2 Osnovne karakteristike elektrana

Osnovna karakteristika svake elektrane je njezina instalirana snaga (Sm), koja se dobije kao
aritmetički zbroj prividnih snaga s natpisnih pločica generatora (S gn) u MVA ili nazivnih snaga
primarnih pogonskih strojeva (Pgn) u MW.
Maksimalna snaga elektrane je ona najveća snaga koju elektrana kao cjelina može dati, uz
pretpostavku da su svi dijelovi sposobni za pogon.
Raspoloživa snaga je najveća snaga koju elektrana može proizvesti u nekom trenutku, uvažavajući
stvarno stanje pomoćnih pogona u elektrani i vanjske uvjete, uz pretpostavku da nema ograničenja
zbog zahtijevane proizvodnje jalove snage (npr. za HE potrebno je uzeti u obzir raspoloživi dotok vode
i trenutni pad, za TE se uzima kvaliteta goriva, kao i količina i temperatura tehnološke vode).

98
Vlastita potrošnja elektrane je električna snaga koja za jednu proizvodnu jedinicu iskazuje potrošnju
pomoćnih pogona (primjerice, za pripremu vode, opskrbu vodom, zrakom i gorivom, čišćenje dimnih
plinova, itd.), uključujući i gubitke u blok-transformatoru. Udio vlastite potrošnje znatno je veći u slučaju
TE na paru jer iznosi 6 — 12 % nazivne snage, dok u slučaju HE i TE na plin iznosi od 0,5 do 2 %
nazivne snage.
HE imaju karakterističnu veličinu koja nadopunjuje pojam instalirane snage. To je veličina izgradnje,
3
odnosno maksimalni protok (m /s) koji elektrana može iskoristiti bez obzira na stupanj korisnog
djelovanja.

3.6.8 Hidroelektrane
Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode (transformirana energija sunčeva
zračenja) pomoću vodnih turbina i električnih generatora pretvara u električnu energiju.

Slika 3.16 Kako radi hidroelektrana

U sastav hidroelektrane u širem smislu spadaju svi objekti i dijelovi koji služe za skupljanje, dovođenje
i odvođenje vode, za pretvorbu energije (turbine, generatori) te za transformaciju i razvod električne
energije. Energetske karakteristike svake hidroelektrane zavise od vodotoka na kome se ona gradi,
odnosno od protoka ukupne količine raspoložive vode (njene raspodjele kroz godinu) i pada. Procjena
vodnih potencijala raspoloživih za proizvodnju električne energije zahtijeva detaljne informacije o
lokalnim, odnosno geografskim karakteristikama vodotoka (neto pad, volumni protok u jedinici
vremena, itd.). Konstrukcijskim mjerama mogu se poboljšati uvjeti korištenja prirodnog vodnog
potencijala, u prvom redu pregrađivanjem vodnog toka branom i stvaranjem akumulacijskog jezera (na
taj se način podiže razina vode i iskoristivi se pad koncentrira na znatno kraću dionicu riječnog toka).
Nakon povrata investicijskih troškova izgradnje HE ostaju samo troškovi održavanja. Nema troškova
za gorivo niti emisije stakleničkih plinova. Međutim, utjecaj HE na okoliš nije zanemariv jer se
izgradnjom velikih akumulacijskih bazena uvelike mijenja mikroklima pojedine regije.

99
3.6.8.1 Podjela hidroelektrana
Hidroelektrane se mogu podijeliti: prema padu, načinu korištenja vode, volumenu akumulacijskog
bazena i prema smještaju strojarnice.
• Prema visini pada razlikuju se:
■ Niskotlačne HE (pad 2 do 30 m)-mali pad,
■ Srednjetlačne HE (od 30 do 100 m)-srednji pad i
■ Visokotlačne HE (iznad 100 m)-veliki pad.

Slika 3.17 Podjela HE prema padu vode

• S obzirom na način korištenja vode postoje:
■ Protočne HE, u kojima se voda iskorištava kako dotječe i
■ Akumulacijske HE, u kojima se dio vode akumulira da bi se mogla iskoristiti kad se ukaže
potreba.
Broj sati godišnje proizvodnje:
• protočne HE - 3000 do 5000 h
• akumulacijska HE - 1000 h.
Protočnom HE smatra se hidroelektrana čiji se akumulacijski bazen može isprazniti za manje od dva
sata.

100
 Slika 3.18 Akumulaciona hidroelektrana
• Prema veličini akumulacijskog bazena razlikuju se:
■ HE s dnevnom akumulacijom (punjenje akumulacije noću, a pražnjenje danju, za pražnjenje
bazena potrebno je od 2 sata do 400 sati),
■ HE sa sezonskom akumulacijom (punjenje u kišnom, a pražnjenje u sušnom razdoblju, za
pražnjenje bazena potrebno je više od 400 sati),
■ HE s godišnjom akumulacijom (punjenje u kišnim, a pražnjenje u sušnim godinama).
• Prema smještaju strojarnice hidroelektrane se dijele na:
■ Pribranske (strojarnica smještena neposredno uz branu) i
■ Derivacijske.
• Posebne vrste hidroelektrana predstavljaju:
■ Crpno-akumulacijske HE i
■ HE koje iskorištavaju plimu i oseku.

101
 Slika 3.19 Crpno-Akumulaciona hidroelektrana

3.6.8.2 Gospodarske karakteristike HE

Među gospodarske pokazatelje značajne za hidroelektrane ubrajaju se:
- troškovi izgradnje i
- proizvodna cijena električne energije.
Pod troškovima izgradnje HE podrazumijevaju se troškovi investicija za sve objekte od zahvata do
odvoda, uključivši odštete za eventualno poplavljeno zemljište i domove, za premještanje cesta i si.
Omjer između troškova izgradnje i moguće godišnje proizvodnje naziva se specifičnim investicijama
po jedinici energije (npr. kn / kWh).
Proizvodna cijena energije u hidroelektrani proporcionalna je specifičnim investicijama (kn/kW) jer su i
troškovi proizvodnje proporcionalni investicijama.
U HE praktički nema troškova ovisnih o količini proizvedene električne energije, već su svi troškovi
stalni, bez obzira na količinu energije koju elektrana proizvodi.

3.6.8.3 HE u elektroenergetskom sustavu

Udio električne energije proizvedene u HE u svijetu iznosi oko 18 % ukupno proizvedene el. energije.
U strukturi elektroenergetskog sustava Hrvatske više od polovice izvora čine hidroelektrane te je iz
toga vidljiv ogroman doprinos HE u pokrivanju DDO. Zahvaljujući.HE Hrvatska spada među vodeće
zemlje u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. U pogledu prilagođavanja opterećenja elektrana
dijagramu opterećenja, posebno su fleksibilne akumulacijske HE s tlačnim dovodom. One se mogu
prilagoditi promjenama opterećenja brzinom koja je jednaka brzini djelovanja regulatora turbine, što
praktički znači trenutno. Kod HE s gravitacijskim dovodom potrebno je bar toliko vremena koliko treba
da voda stigne od zahvata do turbine. U akumulacijskoj i protočnoj hidroelektrani nema tehničkih
poteškoća za obustavljanje i ponovno stavljanje u pogon. Ograničenje brzine stavljanja u pogon,
odnosno obveza propuštanja određenih količina vode, može biti posljedica obveza prema nizvodnim
korisnicima.

102
3.6.8.4 Termoelektrane
Termoelektrana je postrojenje u kojem se proizvodi električna energija pretvorbom toplinske energije.
Klasične TE za svoj pogon koriste fosilna ili nuklearna goriva čijim izgaranjem u tehnološkom procesu
pretvaraju unutarnju toplinsku energiju goriva u električnu energiju. Takve elektrane danas
predstavljaju okosnicu EES većine zemalja te ih je moguće graditi kao jedinice vrlo velikih snaga.
Osim klasičnih TE postoje i TE koje koriste druge izvore topline (sunce, geotermalni izvori, biološki
otpad i dr.).
Prema vrsti pogonskih strojeva mogu se podijeliti na:
• parne TE (kondenzacijske TE) - u kojima gorivo izgara u parnim kotlovima, a pogonski je stroj
parna turbina (stupanj korisnosti je 35 - 40 %)
• kogeneracijske TE (TE - toplane), posebna izvedba parnih TE u kojima se dio pare iskorištava
za industriju i grijanje naselja (iskoristivost do 70 %)
• plinske TE - u kojima je pogonski stroj plinska turbina (stupanj korisnosti 30 - 35 %)
• kombi TE - kombinirani plinsko - parni proces (stupanj korisnoisti do 50 %)
• dizelske TE - s dizelskim motorom kao pogonskim strojem (stupanj korisnosti do 20 %)
• geotermičke TE — u kojima se para iz zemlje neposredno ili preko izmjenjivača topline rabi za
pogone turbine
• nuklearne elektrane — u kojima nuklearni reaktor preuzima ul.ogu kotla, a pogonski je stroj
također parna turbina.
Kao početak razvoja TE možemo uzeti 1882. g. kada Thomas A. Edison u New Yorku pušta u rad
svoju termoelektranu. Za gorivo je rabila ugljen, a korisnost je bila svega 2,5 %. Prijelomna točka u
razvoju TE vezana je uz početak 20 st. i spoznaju Samuela Insull-a da bi se povećanjem parne turbine
moglo dobiti povećanje snage uz istodobno manje troškove proizvodnje. Početne Insull-ove jedinice
od 5 i 12 MW već su 1928. godine zamijenile jedinice snage 112 MW, a već 1953. godine jedinica se
povećava na 220 MW snage, 1960. godine rastu na 575 MW, dok je granica od 1000 MW probijena
1965. godine.
U Hrvatskoj je trenutno u pogonu 7 klasičnih TE ukupne snage 1589 MW. Najveća je TE Sisak sa 420
MW. Također su na raspolaganju četiri dizelske elektrane (29 MW) i jedna plinska (13 MW) koje služe
kao interventne elektrane.
Termoelektrane u Hrvatskoj kao gorivo koriste ugljen, plin i loživo ulje. U nastavku slijedi popis
elektrana smještenih od sjevera prema jugu:
KTE Jertovec - ukupne snage 80 MW
EL-TO Zagreb - ukupne snage 88.8 MW
TE-TO Zagreb - snage 440 MW
TE-TO Osijek - snage 89 MW
TE Sisak - snage 420 MW
TE Rijeka - snage 320 MW
TE Plomin - blok 1 snage 120 MW, blok 2 snage 210 MW.
Kao što je i vidljivo iz imena triju elektrana: TE-TO osijek, EL-TO Zagreb i TE-TO Zagreb, uz električnu
energiju isporučuju i toplinsku energiju putem toplovoda za grijanje okolnih kuća i zgrada.

103
3.6.8.5 Termoelektrane - toplane (TE-TO)
Termoelektrane-toplane (TE-TO) predstavljaju primjer kogeneracijskog postrojenja. Kogeneracija je
uzastopna proizvodnja dvaju ili više korisnih oblika energije iz jednog primarnog energetskog izvora,
npr. kombinirana proizvodnja električne i toplinske energije u jednom postrojenju.
Unutrašnja termička energija vodene pare dobivene u kotlu termoelektrane može se dijelom iskoristiti
za izravnu industrijsku potrošnju, a drugi dio se privodi parnoj turbini za proizvodnju električne energije
(postoje i druge varijante). Otpadna toplina iz turbine može se preko toplovodne mreže iskoristiti za
grijanje. U ovim postrojenjima je primarna proizvodnja toplinske energije.
Ukupni stupanj djelovanja na ovaj način može dostići i preko 90%. Zbog gubitaka energije u toplinskoj
mreži stvarni stupanj djelovanja je manji. Služe za opskrbu većeg energetskog područja kako
toplinskom tako i električnom energijom. Nedostatak im je potreba za transportom velikih količina
goriva do mjesta potrošnje. Na slici 2.12 prikazana je shema rada TE-TO (varijanta s oduzimanjem
pare turbini).

Slika 3.20 Shematski prikaz rada TE-TO

Protutlačne turbine nemaju kondenzator jer se sva para pod tlakom većim od tlaka kondenzatora
odvodi u parnu mrežu (parna mreža preuzima ulogu kondenzatora).
Glavni dijelovi parnih turbina su:
• rotor
• stator
• kućišta, ležajevi, brtve i sustav uljnog podmazivanja.
Turbine se danas grade za snage preko 1000 MW, za paru tlaka 300 bara i temperature do 600 °C.

3.6.8.6 Uloga termoelektrana u EES-u

Trenutni (2007. g.) udio električne energije proizvedene u TE u svjetskim okvirima iznosi oko 64%
ukupne proizvodnje električne energije. TE su izrazito značajne za EES jer pokrivaju bazni dio
dnevnog dijagrama, dok manje plinske elektrane mogu služiti i kao interventne elektrane.
Nove su tehnologije podigle stupanj korisnosti sa 30 % na oko 50 %. Cijena kWh električne energije iz
TE ovisi o kretanju cijena goriva na svjetskom tržištu, a najviše koriste kao gorivo prirodni plin, mazut
ili ugljen. Znatan je utjecaj klasičnih TE na okoliš jer prilikom rada ispuštaju stakleničke plinove.

104
3.6.8.7 Nuklearne elektrane
Proizvodnja energije pri nuklearnim reakcijama je u osnovi moguća na dva načina:
• spajanjem jezgara atoma lakih elemenata - nuklearna fuzija
• cijepanjem jezgara atoma teških elemenata — nuklearna fisija.
Današnje nuklearne elektrane su postrojenja u kojima se za proizvodnju električne energije iskorištava
toplinska energija dobivena fisijom atoma urana (ili plutonija).
Nema stakleničnih plinova niti dimnjaka, a princip je rada kao u kondenzacijskoj termoelektrani, uz
jedan novi element, nuklearni reaktor (i izmjenjivač topline) koji zamjenjuje ulogu ložišta kotla,
odnosno parni kotao.
Povijesni razvoj NE:
• 1896. je Antoine-Henri Becquerel otkrio radioaktivnost
• 1951. prva proizvodnja el. energije iz malog reaktora u pustinji Idaho (USA)
• 1954. proizvodnja el. energije iz nuklearne u mjestu Obninsk (Rusija)
• 1957. puštena je u pogon NE Shippingport (USA)
• 1979. nesreća u nuklearnoj elektrani na Otoku tri milje (USA), greška na sustavu hlađenja, bitno je
poljuljan status nuklearne energetike u USA
• 1986. nesreća u NE u Černobilu, Ukrajina, isključivo ljudska greška, nakon toga je značajan porast
trenda protiv NE.
Danas je u radu po cijelome svijetu više od 430 nuklearnih elektrana.

Slika 3.21 - Shematski prikaz procesa u NE s termičkim reaktorom; 1 - nuklearni reaktor, 2 -

izmjenjivač topline (parogenerator), 3 - crpka rashladnog medija, 4 - kondenzator, 5 - crpka
kondenzata

3.6.8.8 NE u elektroenergetskom sustavu

Udio proizvedene električne energije u NE je u svjetskim okvirima identičan udjelu električne energije
proizvedene u HE što iznosi oko 18 %. One pokrivaju bazni dio dnevnog dijagrama opterećenja.
Važna je dobra veza s EES-om, ne samo radi predaje proizvedene energije, nego i eventualne
potrebe za napajanjem NE električnom energijom. Cijena kWh proizvedenog u NE je apsolutno
prihvatljiva, pogotovo ako se uzmu u obzir cijene fosilnih goriva kakve su danas (2012.) na svjetskom
tržištu. Predviđa se gradnja novih NE jer nema emisije stakleničnih plinova, ali postoji (neopravdani?)
strah javnosti od moguće nuklearne nesreće. Zbog toga je nužno uvođenje novih tehnologija, odnosno
izgradnja NE tzv. treće generacije.

105
U krugu od 1000 km oko najvećih hrvatskih populacijskih centara; Splita, Rijeke, Osijeka i Zagreba
nalazi se ukupno 40 NE s 92 energetska reaktora.

3.6.8.9 Obnovljivi izvori energije

Moderni tehnološki razvoj energetike zahtijeva ograničenje i kontrolu zagađenja okoliša radom
energetskih sustava te veće korištenje dodatnih i obnovljivih izvora energije, s čistom tehnologijom te
uz značajno veće energetske učinkovitosti proizvodnje i potrošnje energije.
U širem smislu, obnovljivi izvori energije podrazumijevaju:
• energiju vodnih snaga,
• energiju biomase,
• sunčevu energiju,
• energiju vjetra,
• geotermalnu energiju te
• energiju mora i oceana (energija plime i oseke, morskih valova i prirodnih struja).
Pod pojmom "novi" obnovljivi izvori podrazumijevaju se suvremeni i održivi oblici obnovljive energije, a
posebice uporaba biomase, geotermalna energija, male hidroelektrane, sunčeva energija, energija iz
vjetra, fotonaponska električna energija i energija mora. Iako takvi obnovljivi izvori energije sudjeluju
sa svega 2% u ukupnoj svjetskoj potrošnji primarne energije, ipak imaju ogromne prirodne potencijale
te omogućavaju proizvodnju energije uz nikakve ili vrlo niske emisije stakleničkih plinova.

3.6.8.10 Solarne elektrane

Dobar pokazatelj gdje se uporaba sunčeve energije isplati su karte ozračenosti. One pokazuju kolika
je ozračenost neke površine na Zemlji, a ukupna ozračenost uvelike ovisi o trajanju insolacije (sijanja
sunca). Tako se, prema karti ozračenosti Hrvatske, može vidjeti da je najveća ozračenost na jugu
Hrvatske, odnosno u priobalnom pojasu.
Energija sunčevog zračenja može se izravno eksploatirati na tri načina:
• pomoću solarnih toplinskih kolektora koji služe za pripremu vruće vode
• izravnom pretvorbom solarne energije u električnu pomoću fotonaponskih ćelija
• u solarnim termoelektranama koje koriste sunčevu energiju dobivenu fokusiranjem pomoću leća ili
zrcala.
Postrojenja u kojima se energija sunčeva zračenja pretvara u električnu energiju općenito nazivamo
solarnim elektranama.

106
 Slika 3.22 Dobivanje električne energije od sunca

3.6.8.11 Fotonaponski sustavi

Fotonaponski sustav koristi efekt fotonaponskih (solarnih) ćelija. To su poluvodički elementi koji na
izravan način pretvaraju energiju sunčeva zračenja u električnu energiju. Temelje se na principu
fotonaponskog efekta kojeg je 1890. godine otkrio poznati francuski fizičar Becquerel. Prvom
originalnom solarnom ćelijom smatra se ona izrađena 1883. g. (Fritz) od selena kao poluvodiča i s vrlo
tankim slojem zlata. Ove prve ćelije imale su učinkovitost pretvorbe energije manju od 1%. Danas se
one uglavnom izrađuju na bazi silicija.
Fotonaponske sustave dijelimo na:
♦ po načinu ugradnje
■ samostalni - potpuno izdvojeni od objekta (npr. napajanje signalizacije)
■ ugradni - projektirani da se uklope u konstrukciju krova ili fasade objekta
■ nadgradni - projektirani da se naknadno dodaju na postojeći objekt
♦ po načinu skladištenja energije
■ izravni - samostalni, izdvojeni sustavi koji trenutno troše sve što proizvedu, npr. pumpe za
navodnjavanje
■ baterijski - samostalni sustavi koji višak energije spremaju u punjive baterije (napajanje vikendica)
■ mrežno povezani - povezan i sinkroniziran s mrežom distributera (višak energije utiskuju u mrežu)
♦ po veličini
■ energetski sustavi - za proizvodnju energije za pogon većih trošila ili objekata
■ solarne aplikacije - kao što su mali punjač i baterija, solarni ventilatori, kalkulatori, igračke, vrtne
svjetiljke
■ solarne elektrane.
Dijelovi fotonaponskih sustava:
♦ Fotonaponska ploča (modul) je osnovni element fotonaponskog sustava. Napravljen je od
poluvodičkih elemenata na kojima se pod utjecajem svjetla javlja razlika električnog potencijala
(napon). Fotonaponski moduli izrađuju se povezivanjem nekoliko ćelija u seriju i paralelu kako bi se
postigla uporabljiva razina napona i struje. Trošila se ne spajaju izravno na module, već uglavnom

107
preko akumulatora (ima stabilan napon) pa stoga možemo reći da je akumulator istodobno spremnik i
prijenosnik energije.
Razlikujemo više tipova modula od kojih su najvažniji:
■ monokristalni moduli - visokog su stupnja iskorištenja (oko 18 %) i dugog životnog vijeka (do 25
godina)
■ polikristalni moduli - sličnih karakteristika kao monokristalni (14 %)
■ amorfni moduli — zapremaju veću površinu, korisnost oko 6 % i jamstvo na snagu od najmanje 5
godina, po jedinici snage jeftiniji
■ tanko sloj ni moduli (film CuInSe, korisnost oko 16%).
♦ Regulator napona - svaki električni sustav s akumulatorom u kojem su strujne i naponske
značajke osnovnog izvora promjenjive ovisno o radnim uvjetima, mora imati odgovarajući regulator
napona.
♦ Pretvarač DC/AC - pretvara DC u AC (npr. 50 Hz).
Radni napon za potrošače (trošila) obično je 12 V DC, 24 V DC ili se posebnim pretvaračima
istosmjerni napon pretvara u standardni izmjenični napon 230 V / 50 Hz.
Prednosti uporabe fotonaponskih modula su:
• niski troškovi pogona i održavanja,
• jednostavna ugradnja,
• fleksibilna konfiguracija (modulamost),
• dugotrajan rad bez nadzora,
• prilagodba svakom okolišu,
• ekološki vrlo prihvatljivi i
• dugogodišnja eksploatacija.
Primjena tzv. fotonaponskih elektrana ima izgleda u kombinaciji s velikim stambenim, komercijalnim i
industrijskim kompleksima, gdje mogu zadovoljiti dobar dio potreba nekih potrošača tijekom godine, na
udaljenim lokacijama, npr. usamljene farme, relejne stanice, TV i TK sustavi. Već su sada dosta u
uporabi, a povećanjem njihove efikasnosti i nižom cijenom, očekuje se da će biti znatno više.
Primjeri uporabe:
• svemirska istraživanja (svi sateliti dobivaju energije iz solarnih modula),
• mikro i mini moduli za napajanje malih trošila (džepna računala, satovi),
• komunikacijski releji,
• mobilne radio i televizijske stanice,
• napajanje svjetionika i oznaka upozorenja na moru,
• napajanje prometnih znakova (upozorenja, opasnosti i si.),
• sustavi za naplatu parkiranja,
• napajanje malih brodica i jahti,
• opskrba pitkom vodom,
• sustavi nadzora za protupožarnu zaštitu šuma,
• sustavi za navodnjavanje,
• električne ograde za stoku,
• elektrifikacija individualnih objekata (planinarski domovi, vikendice).

108
3.6.8.12 Fokusiranje solarne energije
Fokusiranje solarne energije koristi se za pogon velikih generatora (solarne TE) ili toplinskih sustava, a
postiže se pomoću velikog broja skupih leća, ili češće pomoću zrcala složenih u tanjur ili konfiguraciju
tornja. Uz velik broj sunčanih sati, zahtijevaju i visoku razinu izravnog sunčevog zračenja jer jedino
takvo zračenje može biti optički koncentrirano. U Hrvatskoj prosječna vrijednost insolacije na
2
horizontalnu površinu iznosi 3 - 4,5 kWh/m . Kada nema dovoljno insolacije, sustav se može prebaciti
na neko drugo gorivo, npr. prirodni plin. Takvih elektrana u Hrvatskoj za sada nema.
Prednosti:
• proizvode čistu energiju, bez ikakvih zagađenja
• visoka pouzdanost
• neznatni pogonski troškovi.
Nedostaci:
• imaju visoke investicijske troškove
• zahtijevaju velike površine za ugradnju, pogodni u pustinjama
• proizvodnja im zavisi od osunčanosti.

3.6.8.13 Vjetroelektrane
Vjetroelektrane su postrojenja u kojem se kinetička energija vjetra pretvara u električnu posredstvom
vjetroturbine (vjetrenjače, elise) i električnog generatora. Njihov razvoj započinje 1940-ih godina te
danas imaju visoku pouzdanost i isplativost, a posebno je važan njihov ekološki aspekt. Danas
energija vjetra, u usporedbi sa svim ostalim obnovljivim izvorima energije, doživljava najbrži razvoj i
rast instaliranih kapaciteta.
Vjetrogenerator je autonomna proizvodna jedinica električne energije koja se sastoji od:
1. vjetroturbine - kinetičku energiju pretvara u mehanički rad i
2. generatora - mehanički rad pretvara u električnu energiju.
Postoje dva temeljna pristupa u konstrukciji vjetro turbina:
1. konstrukcija vjetroturbine s horizontalnom osi vrtnje rotora
2. konstrukcija vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje rotora (vrlo rijetko, bliže su tlu).
Moderne vjetrogeneratore karakterizira trolopatični rotor vjetroturbine, stup cijevne izvedbe, znatno
smanjena težina i buka.
Osnovni dijelovi vjetroturbine su: rotor vjetroturbine, strojarnica, stup i temelj.
Rotor vjetroturbine se sastoji od glavčine na koju su pričvršćene lopatice koje često imaju uređaje za
zakretanje oko vlastite osi (za ograničenje snage, npr. zbog prejakog vjetra). Rotor vjetroturbine
priključen je na električni generator koji mehaničku energiju pretvara u električnu. Veza između
vjetroturbine i generatora ostvarena je mehaničkom spojkom. Mehanička spojka uobičajeno uključuje
mijenjačku kutiju s prijenosnikom (sustav zupčanika) pomoću kojeg se niža brzina vrtnje elise
prilagođava višoj brzini vrtnje rotora generatora. Vjetroturbine novije izvedbe koriste višepolne
niskobrzinske generatore, često i bez prijenosnika.
U VE se kao proizvodne jedinice u pravilu rabe izmjenični generatori (asinkroni i sinkroni). Zbog
nepouzdanosti se istosmjerni generatori primjenjuju rijetko (npr. ako VE radi samostalno ili kao dopuna
solarnim modulima). Najčešće su sljedeće izvedbe vjetrogeneratora:
• s asinkronim generatorom i prijenosnikom
• sa sinkronim generatorom i izravnim pogonom.
Ako se radi o sinkronom generatoru (ima bolje karakteristike) potrebna je oprema za sustav uzbude ili
permanentni magneti. Asinkroni generatori imaju prednost u jednostavnoj i jeftinoj konstrukciji, ali
moraju biti opremljeni lokalnim kompenzacijskim uređajem (koji ujedno omogućuje i samouzbudu).

109
Slika 3.23 Vjetrogenerator s horizontalnom osi vrtnje rotora

110
 Slika 3.24 Principijelna shema rada vjetroelektrane
Prema brzini vrtnje vjetroagregati se dijele na:
• sa stalnom brzinom vrtnje - generator izravno priključen na mrežu
• s promjenljivom brzinom vrtnje - generator na mrežu priključen preko posebnog elektroničkog
pretvarača; brzina vrtnje okretnog magnetskog polja generatora, a time i rotora, odvojena je od
frekvencije sustava te se prilagođava trenutnim stanjima brzine vjetra.
Vjetroelektrane s promjenljivom brzinom vrtnje su sve češće u primjeni zbog veće učinkovitosti.
Najčešće se primjenjuju asinkroni generatori (s odgovarajućim elektroničkim sučeljem), posebno kod
većih jedinica.
Zavisno od broja vjetrovitih dana i brzini vjetra iznad praga korisnog rada (između 4 i 56 m/s),
investicija u izgradnju je isplativa, posebno ako se zna da su pogonski troškovi vrlo mali.
Vjetroagregati moderne izvedbe mogu raditi već kod brzine vjetra od 3m/s.
Godišnji faktor iskorištenja VE iznosi 10 do 15 %. Računa se da oko 25 % vremena u godini
vjetroelektrana ne može raditi jer brzina je vjetra manja od minimalne, a oko 5 % vremena je veća od
maksimalno dozvoljene. Zbog promjenljivosti brzine vjetra nemoguće je energetsko iskorištavanje
vjetra za proizvodnju električne energije bez akumuliranja energije ili bez dopune iz drugih izvora.

3.6.8.14 Tipovi vjetroelektrana

1. Hibridne VE- pojam hibridni koristi se za opisivanje bilo kojeg energetskog sustava koji koristi
više od jednog tipa generatora, npr. hibridni energetski sustav VE / dizel generator
2. Male vjetrojedinice - granica nazivne snage ispod koje se vjetrojedinice mogu smatrati
malima ne može se točno odrediti, najmanjima nazivamo do nekoliko kW snage, a malim
vjetrojedinicama do nekoliko desetaka kW.
3. Tipske vjetrogeneratorske jedinice — rotor više od 90 % vjetroturbina za proizvodnju
električne energije je s horizontalnom osi te s dvije ili tri lopatice, kabina smještena na vrhu
stupa.
4. Vjetroturbine za pogon vodnih crpki - jednostavnije su od onih za proizvodnju električne
energije, a sprega vjetroturbine je mehanička, imaju veći broj lopatica, samookretne su,
izdržljivije, jednostavnije za izradu i održavanje, stoga i jeftinije, ali je i niži koeficijent
iskorištenja energije vjetra.
5. Vjetrogeneratorske farme za proizvodnju električne energije - predstavlja niz blisko
smještenih vjetrogeneratora (u pravilu istog tipa) izloženih "istoj" struji vjetra i priključenih
preko zajedničkog rasklopnog postrojenja na električnu mrežu.

111
3.6.8.15 Vjetroelektrane u EES-u
VE mogu raditi samostalno, ali u pravilu rade paralelno s ostalim elektranama u elektroenergetskom
sustavu. Specifičnosti vjetroelektrana kao dijela elektroenergetskog sustava proizlaze iz dva temeljna
razloga:
• promjenjivosti vjetra kao izvora energije i
• česte izvedbe vjetroturbina s asinkronim generatorom (potrebna je reaktivna snaga, kod starih se
sustava reaktivna snaga uzimala iz mreže) u odnosu na tradicionalne sinkrone generatore u drugim
elektranama.
Vjetroelektrana ne može sudjelovati u primarnoj i sekundarnoj regulaciji djelatne snage, odnosno
frekvencije. Priključku vjetroelektrana na elektroenergetski sustav Hrvatske svakako pogoduje
činjenica da većinski udio u proizvodnji električne energije čine hidroelektrane koje imaju vrlo dobru
mogućnost P/f regulacije, posebno HE na kojima je izvršena modernizacija sustava regulacije. VE se
jako dobro nadopunjuju s HE jer je dvije trećine energije vjetra dostupno tijekom zimskih mjeseci kada
su manji dotoci vode.
U Hrvatskoj je izgrađeno nekoliko vjetroparkova. U blizini je grada Paga (VE Ravna) sedam
vjetrojedinica ukupne snage 5,95 MW (u planu je proširenje). Visina stupa vjetroturbine je 49 m,
promjer rotora 52 m, a radno područje kod brzine vjetra od 4 do 25 m/s. Godišnje proizvode oko 15
GWh električne energije. Radi se o VE s asinkronim generatorima i prijenosnikom. VE Trtar - Krtolin
kod Šibenika je ukupne snage 11,2 MW, a opremljene su sinkronim generatorima koji imaju rotor
vjetroturbine preko glavčine izravno spojen na rotor sinkronog generatora (bez posredstva osovine i
prijenosnika). U izgradnji ili planu je još nekoliko VE (npr. Obrovac, Senj, zaleđe Zadra, Omiš...).

3.6.8.16 Ostali izvori

3.6.8.17 Elektrane pokretane morskim valovima

Energija valova jest oblik transformirane sunčeve energije. Stvaraju ih vjetrovi koji nastaju kao
posljedica različitog zagrijavanja pojedinih dijelova zemlje. Stalni vjetrovi uzrokuju stalnu valovitost na
određenim mjestima koja su pogodna za iskorištavanje njihove energije. Međutim blizu obale valovi
slabe, a gradnja podalje od obale je znatno skuplja.
Osnovna podjela:
• na otvorenom moru - valovi imaju veću energiju, ali zbog transporta električne energije takve
izvedbe su skupe i neisplative
• na obali - transport el. energije nije problem, ali energija valova je daleko manja nego na
otvorenom moru.
Prednosti ovih elektrana su u besplatnoj primarnoj energiji i minimalnom utjecaju na okoliš. Kao
nedostatke možemo navesti da valovi nisu stalna pojava, ne mogu se koristiti mali valovi te elektrane
moraju biti konstruirane da podnose olujna vremena.

3.6.8.18 Geotermalne elektrane

Geotermalna energija definira se kao toplinska energija proizvedena u unutrašnjim slojevima Zemlje.
Toplina iz Zemljine jezgre se kontinuirano prenosi prema njezinoj površini te zagrijava okolni sloj
stijena i vodu (kišnicu koja prodire u dubinu Zemlje) - ponekad čak na temperaturu do 300 °C. Dio ove
vruće geotermalne vode putuje kroz rasjede i pukotine te dospijeva na površinu u obliku vrućih izvora
ili gejzira. Ipak, većina te vode ostaje duboko ispod površine, zarobljena u pukotinama i poroznim
stijenama. Ovakvi prirodni spremnici vruće vode nazivaju se geotermalnim rezervoarima. Geotermalna
se energija različitim fluidima, pretežito vodom koja sama pronalazi put od unutrašnjosti Zemlje do
njezine površine, ili prisilno kroz bušotine i pomoću pumpi, prenosi na površinu. Nakon što vruća voda
i/ili para (geotermalni fluid) bušotinom dospije na površinu, može se koristiti za proizvodnju električne
energije u geotermalnim elektranama ili izravno za zagrijavanja prostora.

112
U geotermalnim se elektranama za pogon turbine izravno koristi para ili vruća voda iz geotermalnog
rezervoara, ili pak se posredno koristi toplina geotermalnog fluida za zagrijavanje drugog radnog
fluida. Iskorištena geotermalna voda se potom kroz utisnu bušotinu natrag vraća u zemlju. Svrha je
vraćanja vode njezino ponovno zagrijavanje, održavanje tlaka te održavanje geotermalnog rezervoara.

3.6.8.19 Biomasa
Termin biomasa podrazumijeva širok raspon organskog materijala od raslinja, otpada biljnog i
životinjskog podrijetla do krutog komunalnog otpada. Najveći izvori drvne biomase su plantaže i šume
(šumski otpad), dok većina nedrvne biomase otpada i potječe od poljoprivrednih ostataka i
poljoprivredno-industrijske djelatnosti. Izvori biomase su obilni diljem svijeta. Biomasa u
zadovoljavanju svjetskih energetskih potreba danas sudjeluje s približno 14% i prvenstveno potječe od
ostataka poljoprivredne i drvne proizvodnje te iz šuma.
Energetske tehnologije za iskorištavanje biomase mogu proizvesti toplinsku i/ili električnu energiju, ali i
biogoriva (kruta, tekuća i plinovita). Izuzetno velika prednost biomase u odnosu na druge obnovljive
izvore energije (npr. vjetar ili sunce) jest činjenica da se ona može spremiti i koristiti kada je potrebno.
Dakle, biomasa može osigurati konstantnu, nepromjenjivu opskrbu energijom.

3.6.8.20 Bioplin
Bioplin nastaje procesom anaerobnog truljenja biomase. Najčešće se sastoji od oko 60 % metana, 35
% CO2, te 5 % smjese vodika, dušika, amonijaka, sumporovodika, CO, kisika i vodene pare. Dobiveni
se bioplin najčešće koristi za dobivanje toplinske i / ili električne energije izgaranjem u kotlovima,
plinskim motorima ili turbinama.
U umjetnim spremnicima, tzv. fermenterima, mogu se održavati anaerobni uvjeti i općenito su svi
organski materijali podložni fermentaciji. Ipak, s energetskog gledišta najvažniji su sljedeći materijali:
• komunalne otpadne vode i kruti otpad (razgradnja prije odlaganja),
• poljoprivredni otpad (životinjsko gnojivo, biljni ostaci),
• industrijski organski otpad (kemijska industrija, prehrambena industrija),
• otpaci iz klaonica,
• kuhinjski otpad (restorani) i
• plantažno uzgojeno raslinje namijenjeno za iskorištavanje u energetske svrhe.

3.6.8.21 Vodik kao izvor energije

Vodik je plin bez boje i mirisa koji čini 75% ukupne mase svemira. Vodik se na Zemlji nalazi samo u
kombinaciji s drugim elementima kao što su kisik, ugljik i dušik. Da bi se mogao uporabiti kao izvor
energije, treba ga odvojiti od tih elemenata. Vodik se može izdvojiti iz spojeva koji se nazivaju
ugljikovodici, primjenom topline. Taj proces naziva se "reformiranje" vodika. Tako nastaje vodik iz
prirodnog plina. Vodik se može dobiti i elektrolizom vode, tj. razdvajanjem vode na njene sastavne
dijelove (vodik i kisik) pomoću električne energije. Također neke alge i bakterije mogu, uz prisutnost
sunčeve svjetlosti, u određenim uvjetima "stvarati" vodik. Danas se vodik najviše koristi u proizvodnji
amonijaka, pročišćavanju nafte i proizvodnji metanola. Također se rabi kao gorivo za svemirske
letjelice i u gorivnim ćelijama koje astronaute opskrbljuju toplinom, električnom energijom i pitkom
vodom. Gorivna ćelija je uređaj koji izravno pretvara kemijsku energiju u električnu. Prednost
elektrokemijskog izgaranja pred kemijskim je u tome što se 30 do 80% energije goriva pretvara u
električnu. Za usporedbu motori s unutarnjim izgaranjem (kemijski proces) postižu energetsku
iskoristivost do 30%. Gorivnu ćeliju možemo zamisliti kao bateriju koja se stalno nadopunjuje novim
"gorivom" (vodikom i kisikom) tako da nikad ne "gubi" naboj.

113
 Slika 3.25 Pojednostavljeni prikaz procesa u gorivnoj ćeliji
Vodik je gorivo visoke ogrjevne moći s bitnom povoljnošću u odnosu na fosilna goriva: njegovim se
izgaranjem ne onečišćuje okoliš - jedini nusproizvod izgaranja je čista voda. U budućnosti bi se stoga
vodik trebao korititi u većim količinama, a posebno za pogon vozila i zrakoplova.
Osim vodika, gorivo za gorivne ćelije može biti sintetski plin (smjesa vodika i ugljičnog dioksida),
metanol ili prirodni plin. Poznate su različite vrste gorivnih ćelija, ovisno o izvedbi i primijenjenom
elektrolitu.

3.6.8.22 Obnovljivi izvori u EES-u

U svjetskoj proizvodnji električne energije za 2000. godinu udio obnovljivih izvora iznosio je 19%.
Najznačajniji udio od obnovljivih izvora imaju hidroelektrane sa 17,48% (uključene su i velike
hidroelektrane), biomasa i gradski otpad imaju udio od 0,95%, a svi ostali obnovljivi izvori zajedno oko
0,57%. Nekoliko tehnologija, osobito energija vjetra, male hidroelektrane, energija iz biomase i
sunčeva energija, su ekonomski konkurentne.

3.6.8.23 Razvoj proizvodnje električne energije

Porast potrošnje električne energije u Europi biti će nastavljen i u budućnosti te će pratiti trend rasta
gospodarstva. To naravno podrazumijeva i nova ulaganja u elektrane. Predviđa se ulaganje od 400-
500 milijardi eura do 2020. g. Unatoč rastu udjela obnovljivih izvora energije, predviđa se da će i dalje
dominirati fosilne primarne energije te nuklearna energija. Veći će dio budućih izvora vjerojatno
otpasti na termoelektrane, u prvom redu na plinske TE čiji će udio (prema predviđanju) porasti sa
sadašnjih 22 na 33 % do 2020. godine. U Hrvatskoj će porast potrošnje električne energije biti još
izraženiji pa je gradnja (ili uvoz) novih izvora neminovna. Osim obnovljivih izvora energije (npr. VE),
postoji mogućnost gradnje veće NE tzv. "treće generacije". Moguć je i dogovor sa Slovenijom u svezi
NE Krško (za sada je u planu da radi do 2023. g.). Ozbiljno se razmatra mogućnost obnove i
proširenja NE Krško (sada 676 MW) kako bi produžila svoj rad. Hrvatska bi odatle mogla dobiti oko
1000 MW.

3.7 Male hidroelektarne

3.7.1 Pojam male hidroelektrane
Male hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode (transformirana energija
sunčeva zračenja) najprije pretvara u kinetičku energiju njezinog strujanja (u statoru turbine), a potom
u mehaničku energiju (u rotoru turbine) vrtnje vratila turbine te, konačno, u električnu energijuu
generatoru. Svjetski energetski trend posljednjih godina je sve veći iskorak prema obnovljivim izvorima
energije. Za male hidroelektrane se smatra da nemaju nikakav štetan utjecaj na okoliš, za razliku od
velikih čija se štetnost opisuje kroz velike promjene ekosustava (gradnja velikih brana), utjecaji na tlo,
poplavljivanje, utjecaji na slatkovodni živi svijet, povećana emisija metana i postojanje štetnih emisija u
čitavom životnom ciklusu hidroelektrane koje su uglavnom vezane za period izgradnje elektrane,
proizvodnje materijala i transport. Velike količine vode u cjevovodima pitke vode same se nameću kao
potencijalni izvor energije. S obzirom da je protok kroz cjevovod postoji kod vodocrpilišta, posebno na
dijelu cjevovoda oko izvorišta, vodosprema i crpilišta, gdje se tok vode kroz cijevi uglavnom postiže

114
samom gravitacijskom silom, postavljanje turbine i pripadnih električnih generatora su zahvati koji ne
ugrožavaju dobavu pitke vode, a istovremeno proizvode električnu energiju. Danas se za tehnologiju
vezanu za hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom energije, može redi da je tehnički
najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno visokim stupnjem učinkovitosti. 22%
svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz malih i velikih hidroelektrana.
Pojam male hidroelektrane se može promatrati sa različitih točki gledišta i razlikuje se od zemlje do
zemlje, zavisno o njezinom standardu, hidrološkim, meteorološkim, topografskim i morfološkim
karakteristikama lokacije, te o stupnju tehnološkog razvoja i ekonomskom standardu zemlje. Razlika
između hidroelektrana i malih hidroelektrana je u instaliranoj snazi. Granična snaga koja dijeli
hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje do zemlje.
Neke zemlje poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i Belgije su prihvatila 10 MW kao gornju
granicu instalirane snage za male hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u Švedskoj 1.5 MW, u
Francuskoj 8 MW, u Indiji 15 MW, u Kini 25 MW. Međutim u Europi se sve više prihvaća kapacitet od
10 MW instalirane snage kao gornja granica i tu granicu je podržala Europska udruga malih
hidroelektrana (ESHA), te Europska komisija. Prema postojećim propisima u Hrvatskoj, mala
hidroelektrana, određena je kao postrojenje za iskorištavanje energije vodotokova s izlaznom
električnom snagom od 10 kW do 10MW. Male hidroelektrane se često dalje kategoriziraju u male,
mini i mikro hidroelektrane.

3.7.2 Prednosti malih hidroelektrana

U usporedbi sa velikim navedene su samo neke od prednosti malih hidroelektrana a to su sljedeće:
 gotovo da nemaju nedostataka
 nema troška distribucije električne energije
 nema negativnog utjecaja na ekosustav kao kod velikih hidroelektrana
 jeftino održavanje

3.7.3 Izvedbe malih hidroelektrana

Da bi se hidroelektrana smatrala malom hidroelektranom, sa ciljem zaštite okoliša, pod samim
pojmom se kategoriziraju energetski objekti koji iskorištavaju hidropotencijal, a istovremeno imaju
sljedeća svojstva:
 karakterizira ih protočni rad ili iznimno mala akumulacija (minimiziran utjecaj na vodotok)
 paralelan rad sa mrežom i ugradnja asinkronih generatora
 kod objekata sa instaliranom snagom manjom od 100 kW nema gradnje trafostanice već se
predviđa izvedba transformatora na stupu
 postrojenje se sastoji od brane (niskog preljevnog praga), dovodnog kanala i/ili cjevovoda,
zgrade strojarnice i odvodnog kanala
 preljevni prag služi samo zato da uspori vodotok prije ulaska u dovodni kanal
 umjesto niskog preljevnog kanala može se upotrijebiti tzv. tirolski zahvat
 dovodni kanal zatvorenog tipa predviđen je samo za vođenje zahvaćene vode po strmim
obroncima i većim dijelom je ukopan (može biti i potpuno ukopan)
 dovodni kanal otvorenog tipa predviđen je za veće količine vode i u pravilu se nalazi na manje
strmim terenima
 tlačni cjevovod treba biti što manjih dimenzija i predviđen je da vodu najkraćim putem dovede
do strojarnice
 zgrada strojarnice je što manjih gabarita i operacija je u potpunosti automatizirana
 odvodni kanal je otvoren i kratak i njime se voda vraća iz strojarnice u vodotok (ova voda je
gotovo redovito jako obogaćena kisikom, tako da se ribe rado zadržavaju u ovom području)

115
 3.7.4 Nedostaci
Iako u znatno manjoj mjeri u odnosu na velike HE (ne utječu na promjene vodotoka), vjerojatan je
utjecaj na lokalnoj flori i fauni (migracije i ozljede riba, kvaliteta vode nizvodno i sl.) te se definiraju
mjere za zaštitu okoliša koje se mogu poduzeti da se ublaže ti utjecaji:
 Rezervni tok
 Prolazi za ribe
 Skupljanje i skladištenje smeća
 Višenamjenski pogoni
 Tehnike za smanjenje buke i vibracije
 Prijateljske turbine za ribe
 Bio-dizajn

3.8 ELEKTRIČNA POSTROJENJA

Električno postrojenje je elektroenergetsko postrojenje koje uključuje svu elektrotehničku opremu
koja služi za proizvodnju, prijenos, pretvorbu, transformaciju, distribuciju i korištenje električne
energije. To obuhvaća i izvore energije kao što su baterije, kondenzatori i drugi izvori akumulirane
električne energije.U užem smislu pod električnim postrojenjem podrazumijevamo uglavnom rasklopna
i transformatorska postrojenja čiji je primarni zadatak razgranjivanje i transformacija električne struje,
a sekundarni su zadaci signalizacija, mjerenje, upravljanje, regulacija i lokalna automatika
(transformatora), zaštita i nadzor.
Prema namjeni možemo električna postrojenja podijeliti na sljedeći način:
• Rasklopno postrojenje (RP) - su čvorišta mreže bez transformacije, sadrži naprave za sklapanje,
mjerenje, signalizaciju i zaštitu. Tvore ga polja i sabirnice.
• Transformatorske stanice (TS) - su postrojenja koja povezuju mreže različitih napona, u pravilu
imaju i funkciju čvorišta mreže, sadrže energetske transformatore te najmanje dva rasklopna
postrojenja.
• Generatorsko postrojenje (GP) - spoj izvora i čvorišta mreže, sadrži generator, blok-
transformator te rasklopno postrojenje.
• Industrijsko elektroenergetsko postrojenje (IEEP) - je postrojenje potrošača odnosno električno
postrojenje za napajanje tehnološkog procesa u industriji, sadrži transformatore i rasklopna
postrojenja.

116
 Slika 3.26. Pojednostavljena shema generatorskog postrojenja (G.P.)
Vidimo da u svim električnim postrojenjima postoje rasklopna postrojenja. Rasklopna se postrojenja
nalaze već pri elektranama, transformatorskim stanicama, kao i u svakom čvorištu mreže, bez obzira
da li u dotičnom čvorištu postoji transformacija ili ne. Osim vodova (sabirnica), te u pravilu i
transformatora, u električnom se postrojenju redovito nalaze sklopni uređaji (aparati), uređaji za
zaštitu, mjerni uređaji te uređaji za upravljanje, signalizaciju i nadzor.

Glavne elemente postrojenja možemo podijeliti na razne načine, npr. prema namjeni, naponu, načinu
ugradnje, itd. Osnovni elementi postrojenja su sabirnice, osigurači, rastavljači, učinske sklopke
(prekidači), energetski transformatori,mjerni transformatori te razni mjerni, signalni,nadzorni,
upravljački i zaštitni uređaji. U električnom postrojenju razlikujemo više vrsta strujnih ka pri čemu svi
međusobno tvore jedan sustav koji treba obavljati određenu funkciju.

Glavni strujni krugovi služe za vođenje električne energije i elementi takvih krugova nalaze se
redovito pod visokim naponom. Dakle oni obavljaju osnovnu funkciju električnog postrojenja.

Pomoćni strujni krugovi omogućavaju mjerenje različitih veličina i obavljanje zaštite u električnom
postrojenju. Za ispravno funkcioniranje električnog postrojenja glede upravljanja i zaštite od velike je
važnosti upravo izvedba i održavanje pomoćnih strujnih krugova.

3.8.1 Izvedbe postrojenja

Izvedba električnog postrojenja ovisi o nizu faktora kao što su nazivni napon, vrsta prekidača, vrsta
rastavljača, zaštita od električnog luka i dodira, preglednost i mogućnosti kontrole, raspoloživi prostor,
itd. Treba reći da je, s obzirom na izvedbu, relativno velika razlika između srednjenaponskih i
visokonaponskih postrojenja.

Slika 3.27. Rasklopna postrojenja

Prema izvedbi razlikujemo:

• postrojenja klasične izvedbe (AIS - air insulated substations)

• postrojenje u GIS izvedbi, oprema izolirana plinom SF 6 (GIS - gas insulated substations),
potpuna zaštita od vanjskih utjecaja

• hibridno GIS postrojenje (moderno rješenje i jeftinije od GIS-a), sabirnice izolirane zrakom, a
svi elementi polja integrirani u jednom kućištu te izolirani sa SF6.

117
 Slika 3.28. GIS izvedba postrojenja

Prema smještaju razlikujemo postrojenja u:

• zatvorenom prostoru i
• otvorenom prostoru.

Moguće je da se električno postrojenje izvede djelomično kao otvoreno, a djelomično kao zatvoreno.

Prednosti postrojenja na otvorenom:

• jeftinija izvedba
• brža izgradnja
• lakše održavanje i mogućnost proširenja
• manja mogućnost širenja električnog luka na druge dijelove.

Nedostaci električnih postrojenja na otvorenom:

• skupljanje nečistoća
• teže upravljanje u slučaju nevremena
• utjecaj niskih temperatura na viskoznost ulja
• svi dijelovi moraju biti za vanjsku primjenu pa su i skuplji.

Za napone do 35 kV postrojenja su obično u zgradama. Mogu se podijeliti na otvorena i blindirana

(oklopljena) unutarnja postrojenja.
Otvorena unutarnja postrojenja su zapravo djelomično zatvorena i imaju pregradne zidove između
pojedinih ćelija (polja) kako bi se postigla otpornost protiv el. luka i požara. Sve su naprave fiksno
ugrađene u ćeliji.

Prednosti ovakvih ćelija su sljedeće:

• velika preglednost i dostupnost ugrađene opreme
• mogućnost lagane zamjene postojeće opreme
• velika sloboda kod projektiranja.

Nedostaci opisane tehnologije jesu:

• veliki prostor koji zauzimaju ćelije
• za posluživanje se traži stručno osoblje
• zahtijevaju održavanje.

Obično se primjenjuju pri izgradnji trafostanica i to s jednim ili dvostrukim sustavom sabirnica.
Blindirana su postrojenja potpuno oklopljena limom, a proizvode se na industrijski način. Prednosti su
im manje mjere, jednostavna i brza montaža na terenu, dobra zaštita od prašine i dodira, veća

118
sigurnost pogonskog osoblja (dopušteni pristup i nekvalificiranim osobama), mogućnost proširenja,
jednostavno i brzo projektiranje. Ako se koriste prekidači na izvlačivim kolicima nisu potrebni
rastavljači.
Tipska rješenja (tipizacija) u izvedbi postrojenja osiguravaju znatno jeftiniju i bržu izvedbu. 'Pojedini
dijelovi su tipske izvedbe (moduli) s čime je jednostavnije održavanje i zamjena pojedinih dijelova (ili
modula).

Slika 3.29. Tipske TS

3.8.2 Sheme spoja dijelova postrojenja

Dio rasklopnog postrojenja koji sadrži sklopne aparate, mjerne transformatore i drugu opremu jednog
izvoda koji npr. služi za priključak dovodnog ili odvodnog voda, energetskog transformatora ili
generatora na sabirnice, nazivamo polja ili ćelije.
Prema funkciji razlikujemo:
• Vodna polja (dovodi i odvodi)
• Transformatorska polja
• Spojna polja (za dva sustava sabirnica)
• Sekcijska polja
• Mjerna polja
• Polja kondenzatorske baterije
• Polja kućnih transformatora, itd.

119
Slika 3.30 Ćelije ili polja rasklopnog postrojenja; 1,2 - dovodi, 3- mjerni transformatori,4 - rastavljač,
5,6,7 - odvodi
Svi su dovodi i odvodi preko odgovarajućih sklopnih aparata u pravilu priključeni na sabirnice. Pri tome
se postrojenje može izvesti sa:
• jednostrukim sabirnicama,
• dvostrukim sabirnicama i
• trostrukim sabirnicama.

Osim toga sabirnice mogu uzduž svoje duljine biti podijeljene (npr. rastavljačem) pa govorimo o
sekcijskim sabirnicama. Također postoji i mogućnost glavnih i pomoćnih sabirnica.
Za postrojenja s malo odvoda, odnosno za postrojenja koja nisu značajna čvorišta mreže, dovoljne su
jednostruke sabirnice (ili je postrojenje bez sabirnica). Sustav je vrlo jednostavan, jeftin i pregledan.
Svaki kvar, pregled, redovito održavanje itd., zahtijeva obustavu pogona cijeloga rasklopnog
postrojenja pa svi potrošači ostaju bez opskrbe. Izvedba jednostrukih sabirnica s uzdužnim
rastavljačem (sekcijske sabirnice) omogućuje veću elastičnost u pogonu (moguće su razne varijante,
npr. s uzdužnim prekidačem).

Slika 3.31 Priključak odvoda na jednostruke sabirnice -jednopolna shema

Izgradnja postrojenja s dvostrukim sabirnicama omogućuje veću sigurnost i fleksibilnost u pogonu,

čišćenje i popravak jednih sabirnica, a da se ne prekida pogon na drugom sustavu. Moguće su razne
varijante priključivanja. Primjerene su za srednja i velika električna postrojenja. Varijanta sabirnica u
obliku slova "U" omogućuje smanjenje duljine postrojenja za isti broj odvoda.

120
 Slika 3.32 Priključak odvoda na dvostruke sabirnice - jednopolna shema
U vrlo velikim postrojenjima gdje se želi postići velika elastičnost i sigurnost u pogonu se
primjenjuju trostruke, a ponekad i četverostruke sabirnice. Priključivanje odvoda je principijelno
jednako kao i kod dvostrukih sabirnica.
Većoj elastičnosti postrojenja u pogonu pridonosi izgradnja pomoćnih sabirnica. Tzv. rezervno
polje (čine ga rastavljači i prekidač) omogućuje povezivanje glavnih sabirnica s pomoćnom
sabirnicom u slučaju kvara na nekom elementu u pojedinom odvodu. U normalnom je pogonu
pomoćna sabirnica neopterećena.
U postrojenjima s višestrukim sabirnicama izvodi se spojno polje koje omogućuje povezivanje
dvaju sustava sabirnica pomoću rastavljača i prekidača.

Slika 3.33 Spojno polje - jednopolna shema

Za mjerenje napona se na sabirnice u mjernom polju priključuju naponski mjerni transformatori.
Priključak je izveden preko rastavljača, a ako postoje osigurači onda i preko njih.

121
 Slika 3.34 Mjerno polje - jednopolna shema

Priključak transformatora se također može izvesti na razne načine. Transformatori najčešće

povezuju sabirnice različitih napona pa je s obje strane potrebno predvidjeti sklopne uređaje.

Transformator može biti izveden u blok spoju s napojnim vodom (bez sabirnica) ili sa sabirnicama.
Ako su u trafostanici predviđena dva transformatora, sabirnice se sekcioniraju ili izvode kao
dvostruke sabirnice, tako da je omogućen potpuno odvojen ili paralelan rad u slučaju potrebe.
Slična je i izvedba postrojenja u kojem postoji rezervni transformator.

Priključak dovoda i odvoda (vodna polja) ovisi o izvedbi i značaju postrojenja.

Slika 3.35 Priključivanje transformatora

122
 Slika 3.36 Vodno polje

Slika 3.37 Jednopolne sheme priključka odvoda

3.8.3 Naprezanja u električnim postrojenjima

Naprezanja u električnim postrojenjima nastaju kao rezultat djelovanja napona i struja, kako u
normalnom pogonu tako i u slučaju kvarova.
Naponska naprezanja su rezultat djelovanja napona, a prvenstveno su usmjerena na naprezanje
izolacije elemenata postrojenja. Razlikujemo sljedeće napone:
• nazivni napon - napon po kojem dio mreže ili postrojenja dobiva naziv
• najviši pogonski napon - najviši napon dijela mreže (ili postrojenja) koji se u normalnim uvjetima
pojavljuje u mreži
• podnosivi napon - napon koji mreža mora izdržati u izvanrednim stanjima (prijelazne pojave pri
sklapanju ili atmosferskim pražnjenjima), a da ne dođe do oštećenja elemenata mreže (ili postrojenja).
Razlikuju se dvije vrste podnosivog napona:
• podnosivi napon kroz 1 minutu - najviša efektivna vrijednost napona frekvencije 50 Hz koji uređaj
mora izdržati 1 minutu, a da ne dođe do proboja ili preskoka

123
• udarni napon - tjemena vrijednost napona standardnog oblika prenaponskog vala (prema slici) s
kojim uređaj mora izdržati 5 uzastopnih ispitivanja, a da ne dođe do proboja ili preskoka. Ako dođe do
jednog preskoka, onda mora izdržati još 10 uzastopnih ispitivanja.

Slika 3.38 Standardni oblik udarnog napona

Prema preporukama je standardizirani oblik 1,2/50 us (čelo/hrbat).

Strujna naprezanja elemenata električnih postrojenja nastaju zbog djelovanja struja. Razlikujemo:
• nazivnu struju - struja mjerodavna za dimenzioniranja elemenata postrojenja u normalnom
pogonu, odnosno struja po kojoj često elementi dobivaju naziv
• pogonsku struju - najveća struja u normalnom pogonu koju uređaji moraju trajno izdržati bez
poremećaja funkcije
• struje kratkog spoja - struje koje za vrijeme kvara uređaj mora izdržati određeno vrijeme bez
poremećaja funkcije.
Razlikujemo tri vrste struja kratkog spoja:
- termička (It) - je efektivna vrijednost struje kratkog spoja
- udarna (Iu) - je maksimalna tjemena vrijednost struje kratkog spoja
- rasklopna (Ir) - je efektivna vrijednost struje kratkog spoja u trenutku otvaranja kontakata
sklopnog aparata.

3.9 Elementi električnih postrojenja

3.9.1 Sinkroni generator

Generatori su rotacijski električni strojevi koji mehaničku energiju pogonskog stroja pretvaraju u
električnu. Prema vrsti struje koju proizvode mogu biti istosmjerni i izmjenični. Izmjenični se dalje dijele
na asinkrone i sinkrone te jednofazne i trofazne. Odabir izmjeničnog generatora (sinkroni ili asinkroni)
ovisi o veličini elektrane te o karakteristikama elektroenergetske mreže.

124
 Slika 3.39 Spoj generator-turbina u HE
Asinkroni stroj radi kao generator kada mu se brzina vrtnje rotora (n) poveća iznad sinkrone (ni), pod
uvjetom da postoji statorsko polje. Smjer vrtnje polja rotora je istog smjera kao i polje statora (kao i pri
motorskom radu). Time klizanje (s) postaje negativno pa i brzinu vrtnje magnetskog napona rotora (n 2)
smatramo negativnom. Brzina vrtnje glavnog polja (ni=f/p) ostaje stalna, odnosno u skladu sa stalnom
frekvencijom (f) struje magnetiziranja. Prema tome, pri generatorskom radu asinkronog stroja (kao i pri
motorskom) inducirani napon i struja rotora, koji imaju frekvenciju klizanja f2 = s·f, uvijek se svode na
inducirani napon i struju statora frekvencije mreže na koju je stroj priključen. Drugim riječima,
frekvencija struje koju asinkroni generator šalje u mrežu ne ovisi o brzini vrtnje rotora.

Slika 3.40 Brzina vrtnje magnetskog napona statora (n1) i rotora (n2) asinkronog generatora.
n — brzina vrtnje rotora
n2 = n1 s i n = n1 (1-s)
Asinkroni generator mora, zbog struje magnetiziranja (uzbude), biti priključen na krutu mrežu. Ta je
struja induktivnog karaktera te je uzbudna induktivna snaga čak oko 25 % nominalne snage
generatora. To je nedostatak takvih generatora. Osim iz mreže, struja se uzbude može uzimati iz
kondenzatorske baterije priključene na stator asinkronog generatora (samouzbuda), s time daje onda
početna uzbuda rezultat remanentnog magnetizma.
Asinkroni generatori rabe se u primjerima kada se brzina vrtnje mijenja u širokom rasponu kao što je
slučaj kod vjetroelektrana.
Iako skuplji od asinkronih, u elektranama se najčešće rabe trofazni sinkroni generatori.
Kao što je poznato, sinkroni strojevi su strojevi izmjenične struje koji imaju brzinu vrtnje n čvrsto
određenu frekvencijom f i brojem pari polova p prema izrazu:

125
U uporabi su kao generatori, kompenzatori i motori. Mora postojati istosmjerna uzbuda ili permanentni
magneti (manji strojevi). Stator je uvijek cilindrične izvedbe dok rotor može biti također cilindričan ili s
istaknutim polovima. U nastavku ćemo opisati sinkrone generatore.
Prema brzini vrtnje sinkroni generatori mogu biti:
-1
1. Brzohodni (ns> 1000 min ) - pogon parnom ili plinskom turbinom.
-1
2. Srednjih brzina (200 < ns < 1000 min ) - pogon motorom s unutarnjim izgaranjem, odnosno s
vodnom turbinom za visoki i srednji pad vode.
-1
3. Sporohodni (60 < ns < 200 min ) - pogon vodnom turbinom za male padove.
Prema izvedbi rotora postoje dvije izvedbe sinkronih generatora:
1. Strojevi s neistaknutim polovima (cilindrični rotor) - TURBOGENERATORI, pogonski stroj parna ili
plinska turbina, imaju dva ili četiri pola s cilindričnim rotorom, najveća snaga (NE) 1710 MVA.
2. Strojevi s istaknutim polovima - HIDROGENERATORI, pogonski stroj je vodna turbina, izrađuju se
u širom rasponu snaga (više od 800 MVA).
Uobičajena izvedba sinkronog stroja je:
• armaturni (radni) namot nalazi se na statoru raspodijeljen po utorima te
• uzbudni dio stroja na rotoru.

-1
Slika 3.41 Konstrukcija turbogeneratora, uglavnom za 1500 i 3000 (min )
1. uzbudni namot
2. armaturni namot
3. stator
4. rotor

126
 -1
Slika 3.42 Konstrukcija hidrogeneratora, uglavnom za 60 i 750 (min )
1. uzbudni namot
2. prigušni namot
3. armaturni namot
4. stator
5. rotor
Uzbuda magnetskog toka stvara se prolazom uzbudne (primarne) struje kroz uzbudni namot.
Istosmjerni se izvor priključuje preko kliznih kolutova i četkica (kontaktno) ili se preko inverznog stroja i
rotorskog ispravljača ostvaruje beskontaktni prijenos energije za uzbudu. Umjesto tiristorskog
ispravljača prije se koristio istosmjerni generator.
Osnovne karakteristične veličine sinkronog generatora su:
• napon,
• snaga,
• faktor snage i
• brzina vrtnje.
Tipični nazivni naponi su: 0,4; 3,15; 6,3; 10,5; 15,75; 21; 27; 35 kV, a eksperimentalno i do 120 kV.
Nazivne se struje kreću do nekoliko tisuća ampera.
Nazivna snaga generatora određena je izrazom:

Gdje je:
Sn – nazivna prividna snaga (VA)
Un – linijski nazivni napon (V)
In – nazivna struja (A)
Prividna je snaga generatora mjerodavna za dimenzioniranje generatora. Radna (djelatna) je snaga
određena snagom pogonskog stroja, dok se nazivna snaga odabire prema potrebi mreže za jalovom
snagom.
Nazivni se faktor snage dobije omjerom radne i prividne snage:

127
Gdje je:
Sn - nazivna prividna snaga (VA)
Pn - nazivna radna snaga (W)
- nazivni faktor snage
Veliki generatori su najčešće udaljeniji od potrošačkih područja pa se grade za do 0,95 dok oni
koji su u centrima potrošačkih područja imaju oko 0,8.

3.9.2 Princip rada

Da bi se inducirao napon u armaturnom namotu sinkronog generatora treba postojati vremenska
promjena magnetskog toka. Prolazom istosmjerne uzbudne struje kroz uzbudni namot pobuđuje se
konstantni magnetski tok koji je nepokretan kada rotor miruje, a rotirajući kad rotira. Pri rotaciji,
uzrokovanoj pogonskim strojem (turbina), magnetski tok polova presijeca vodiče statorskog namota te
se u njima inducira izmjenični napon karakteriziran frekvencijom, oblikom i iznosom.
Opterećenje je pogonsko stanje kod kojega kroz armatumi namot teče struja. U pojedinačnom radu
sinkronog generatora to se događa kada se na stezaljke generatora priključe trošila. Pogonski stroj
treba mehaničkom energijom pokrivati električnu energiju trošila. U paralelnom radu to se događa
kada pogonski stroj daje rotoru sinkronog generatora više mehaničke energije od one u praznom hodu
i uzbudna struja je veća od uzbudne struje u praznom hodu (I10 ).
Dakle, promjena opterećenja uzrokuje promjenu napona na stezaljkama iz dva razloga:
- pada napona u armaturnom namotu
- djelovanja reakcija armature.

3.9.3 Uzbudni sustavi

Napon na stezaljkama generatora nije stalan već se mijenja s promjenom opterećenja.Regulaciju
napona osiguravaju sustavi uzbude generatora. Sustav uzbude sastoji se od uzbudnika (izvor
uzbudne struje), automatskog regulatora i ručnog regulatora napona.
Sustavi se uzbude dijele prema vrsti uzbudnika na:
1. sustavi samouzbude (zavisna uzbuda),
2. sustavi nezavisne uzbude te
3. sustavi strane uzbude (varijanta nezavisne uzbude).

3.9.4 Pojedinačni rad sinkronog generatora

Pod pojedinačnim radom S.G. podrazumijevamo slučaj kada generator napaja vlastitu mrežu, tzv.
otočni rad. Radi postizanja napona i frekvencije konstantnih iznosa mora postojati automatski
regulator napona (regulacija uzbudne struje) i regulator frekvencije (regulator brzine vrtnje). Trošila
diktiraju faktor snage .. Radnu energiju pokriva pogonski stroj, a jalovu uzbudna struja. Sinkroni
generator smije se trajno opteretiti nazivnom snagom (uz nazivni .) označenom na nazivnoj
pločici. Veće opterećenje (veća struja) od nazivne dovodi do zagrijavanja iznad dopuštene
nadtemperature armaturnog namota. Manji faktor snage od nazivnog dovodi do pregrijavanja
uzbudnog namota.

128
 3.9.5 Paralelni rad sinkronog generatora
Mreža s jednim generatorom je rijetkost. U pravilu su sinkroni generatori u paralelnom radu, i to ne
samo generatori u jednoj elektrani nego, preko mreže, i s generatorima drugih elektrana. Mreža na
koju se generator priključuje ima najčešće znatno veću snagu od snage generatora te ima U = konst.
f= konst. (tzv. kruta mreža).

3.9.6 Energetski transformator- transformatori snage

Transformator je električni uređaj koji transformira izmjeničnu struju s jednog napona na drugi uz
nepromijenjenu frekvenciju. Zahvaljujući transformatoru može se u svakoj fazi tehnološkog procesa
elektroenergetike (proizvodnja, prijenos, distribucija i potrošnja) primijeniti najprikladniji napon, uz
prihvatljivu cijenu. Princip im se rada zasniva na zakonu elektromagnetske indukcije. Ako izuzmemo
posebni slučaj zaštitnih transformatora, transformator ima najmanje dvije naponske razine.

3.9.7 Podjela transformatora

Transformatore možemo podijeliti:
• prema broju faza: jednofazni i trofazni (te višefazni)
• prema broju namota: dvonamotni, tronamotni i višenamotni
• prema obliku jezgre: jezgrasti (namot obuhvaća limove) i ogrnuti tip (limovi obuhvaćaju namot)
• prema namjeni: energetski, mjerni, transformatori za uzemljenje i razni specijalni transformatori.

Transformatori za uzemljenje postavljaju se tamo gdje se zvjezdište sustava želi uzemljiti, a nema za
to mogućnosti (nema transformatora snage, namot spojen u trokut ili mu zvjezdište nije izvedeno iz
kotla).
Energetski se transformatori, s obzirom na vezu među namotima, najčešće izvode kao:
- klasični paralelni transformatori i
- autotransformatori (samo za najviše napone).

Slika 3.43. Vrste transformatora prema vezi između namota: a- klasični paralelni transformator;
b- autotransformator

Nazivni podaci transformatora

Najvažniji podaci transformatora snage su:
• Un1 - nazivni napon primarnog namota - višenaponski namot (kV)
• Un2 - nazivni napon sekundarnog namota - niženaponski namot (kV)
• Un3 - nazivni napon tercijarnog namota (kV), ako postoji tercijarni namot
• p - prijenosni omjer
• Sn - nazivna snaga (kVA ili MVA)

129
 • uk - napon kratkog spoja (%)
• Pk - gubici snage kratkog spoja (kW), tj gubici u bakru (namotu)
• I0 - struja praznog hoda (% nazivne struje)
• P0 - gubici snage praznog hoda (kW), tj. gubici u jezgri transformatora uslijed
histereze i vrtložnih struja - gubici u željezu.

Iz nazivnih podataka transformatora slijede nazivne struje:

- na višenaponskoj strani:

- na niženaponskoj strani:

Prijenosni omjer
Prijenosni omjer jednak je omjeru broja zavoja primarne i sekundarne strane transformatora, a
približno je jednak omjeru primarnog i sekundarnog napona za transformator u praznom hodu.
Prijenosni se omjer često navodi kao omjer nazivnih napona primarne i sekundarne strane
transformatora (za trofazni transformator to su linijske vrijednosti):

Da bi se kompenzirao pad napona u transformatoru (a djelomično i u mreži), transformatori se često

grade tako da na sekundarnoj strani imaju određeni broj zavoja više (npr. 5%). Pri tome se pod
sekundarnom stranom podrazumijeva ona strana na koju se transformira energija.

Nazivna snaga

Za dvonamotni transformator je to prividna snaga za koju je transformator dimenzioniran, a dobiva se

iz izraza:

Energetski se transformatori standardiziraju prema nazivnim snagama, npr.:

• za 400 / x kV; 300; 400 MVA
• za 110 / x kV; 20; 40; 63 MVA
• za30(35)/10kV; 1,6; 4; 8; 16 MVA
• za 10 (20)/0.4 kV; 50; 100; 140; 250; 400; 630; 1000; 2000 kVA
Za tronamotne transformatore potrebno je poznavati nazivnu snagu svakog namota posebno, npr.
60/40/20 MVA.
Primjer: Transormator u TS Žerjavinec; 400/20 kV, 400 MVA; dimenzije 10,8x3,6x4,1 m; težina 275
tona.

Napon kratkog spoja

Napon kratkog spoja (uk) je napon koji se mora dovesti na jednu stranu transformatora da bi kroz
kratko spojenu drugu stranu tekla nazivna struja. Redovito se daje u (%) nazivnog napona:

130
Napon kratkog spoja je prirodna karakteristika svakog transformatora koja proizlazi iz njegove
izvedbe. Za normalni pogon transformatora povoljniji je manji u k a u uvjetima kratkog spoja veći.
Normalno se kreće između 3 i 20 %. Niže vrijednosti se odnose na transformatore manjih snaga.
Poznajući napon kratkog spoja i nazivnu struju možemo odrediti struju kratkog spoja transformatora pri
punom nazivnom naponu:

3.9.8 Način hlađenja

Transformatori se u pogonu zagrijavaju pa ih treba hladiti. Prema tome razlikuju se:
• suhi transformatori - hlađeni zrakom i
• uljni transformatori - hlađeni uljem s time da ulje služi i kao izolacijsko sredstvo.
Kod velikih se transformatora sustav hlađenja pospješuje prisilnom cirkulacijom ulja kroz hladnjak koji
se hladi prirodnim strujanjem zraka, prisilnom ventilacijom ili vodom.

Slika 3.44. Izgled energetskog

transformatora

Na poklopcu transformatora većih snaga nalazi se konzervator (rezervoar) ulja koji:

• omogućuje širenje ulja pri zagrijavanju
• sprječava izravan dodir ulja sa zrakom.
U spojnu se cijev između konzervatora i kotla većih transformatora ugrađuje tzv. Buchholzov relej koji
ima zadatak da daje impuls za signalizaciju ili isključenje u slučaju kvara.
Mogućnost opterećenja transformatora ovisna je o ugrijavanju. Granica ugrijavanja određena je
propisanom graničnom temperaturom.
Kao orijentacione vrijednosti navodimo dopuštena trajanja preopterećenja u ovisnosti o veličini
preopterećenja i predhodnom opterećenju (za uljne transformatore građene prema IEC standardu).

131
Tablica 2- Dopuštena trajanja preopterećenja u ovisnosti o veličini preopterećenja i predhodnom
opterećenju
Preopterećenje Prethodno opterećenje u % od nazivne snage
u % od
50 75 90
nazivne snage
10 180 min 120 min 60 min
20 90 min 60 min 30 min
30 60 min 30 min 15 min
40 30 min 15 min 8 min
50 15 min 8 min 4 min
Budući da ulje u transformatorima, osim za odvođenje topline, služi i kao izolacija, kontrola električne
probojne čvrstoće ulja jedna je od važnijih pogonskih kontrola.
Električna probojna čvrstoća ispituje se u aparatu s točno definiranim elektrodama, između kojih je
razmak 2,5 mm.
Prema IEC standardima smatra se da ulje u transformatoru ima dovoljnu električnu čvrstoću, ako
probojna čvrstoća iznosi za transformatore:
- nazivni napon do 35 kV barem 80 kV/cm
- nazivni napon iznad 35 kV do 110 kV barem 120 kV/cm itd.
Ukoliko kontrola probojne čvrstoće pokaže da ulje ne odgovara navedenim zahtjevima, potrebno ga je
pročistiti, da bi se u prvom redu odstranila voda koja se sakupila u njemu. Pročišćavanje ulja vrši se
posebnim centrifugama, sve dok se ne postigne dovoljna električna probojna čvrstoća.
Kontrola ugrijavanja transformatora obavlja se termometrom (živin ili otporni) za mjerenje temperature
ulja koji je smješten u poklopac transformatora, kako bi se izmjerila najviša temperatura ulja. Osim
toga, za kontrolu visine ulja postoji uljokazno staklo.
Namot niskog napona se preko izolacijskog cilindra postavlja tik uz željeznu jezgru. Iznad toga
namota, na određenome međurazmaku radi cirkulacije ulja, dolazi namot višeg napona. Oznake
izvoda namota:
• gornjo-naponska strana; 1U1 - 1U2; 1VI - 1V2 i 1 W1 - 1W2
• donjo-naponska strana; 2U1 - 2U2; 2V1 - 2V2 i 2W1 - 2W2.

3.9.9 Grupa spoja transformatora

Transformatori snage su u pravilu trofazni. Trofazni je transformator, u osnovi, spretna kombinacija
triju jednofaznih transformatora čiji se namoti pojedinih faza iste naponske razine spajaju na jedan od
tri načina: u zvijezdu (simbol Y,y), u trokut (D,d) i cik-cak (Z,z). Grupa spoja transformatora zadaje se
na sljedeći način:
• za višenaponske namote spojene u trokut koristi se slovo D, a za niženaponske namote spojene u
trokut malo slovo d
• za višenaponske namote spojene u zvijezdu koristi se slovo Y, a za niženaponske namote spojene
u zvijezdu malo slovo y
• treća varijanta je spoj namota u tzv. cik-cak spoj (obično za sekundar transformatora 10/0.4 kV
manje snage), čija je oznaka slovo z.

132
Različiti načini spajanja (ili namatanja) namota raznih naponskih razina redovito dovode i do faznog
pomaka fazora napona za neki kut koji je višekratnik od 30°. U primjeru skupine spoja Yd5 je pomak
150°, pri čemu niži fazni napon zaostaje 150° za višim faznim naponom istoimene stezaljke. Skupina
spoja značajno utječe na ponašanje transformatora u pogonu.

Grupa spoja transformatora ovisi o zahtjevima mreže. U praksi je broj varijanata znatno manji od
teoretski mogućih. Općenito se može reći sljedeće:
• za spoj generatora s mrežom primjenjuje se skupina spoja Yd5
• za napajanje niskonaponskih mreža primjenjuje se grupa spoja Yz5 (manje jedinice) i Dy5 (veće
jedinice - zbog mogućnosti nesimetričnog opterećenja), ili Yy0 ako se ne očekuje nesimetrija veća od
10%
• za povezivanje mreža srednjeg napona (npr. 35 i 10 kV) prevladavaju transformatori s grupom
spoja Yd5
• za međusobno povezivanje mreža visokih i najviših napona, te visokih sa srednjim naponima,
najčešći su transformatori u spoju Yy0 s tercijarnim namotima i autotransformatori.

Dvonamotni transformatori skupine spoja Yy često imaju tzv. tercijarni namot spojen u trokut (d)
dimenzioniran za trećinu snage glavnih namota.
Kao posebna izvedba transformatora snage primjenjuje se i transformator u štednom spoju
(autotransformator) i to za male prijenosne omjere (ekonomičan). Npr. u mrežama najviših napona
primjenjuje se za prijenosne omjere do 2, a ponekad i više.
Najvažniji kriteriji pri izboru transformatora su:
• mogućnost trajnog opterećenja zvjezdišta bez bitne "deformacije" napona (važno za NN
mrežu gdje se mogu očekivati nesimetrična opterećenja)
• mogućnost zatvaranja nulte komponente struje pri poremećaju u mreži pri čemu, osim grupe
spoja, još igra i ulogu uzemljenje zvjezdišta (da ili ne)
• mogućnost razvijanja (odnosno zatvaranja) viših harmonika struje nastalih magnetiziranjem
jezgre samog transformatora ili iz nekog vanjskog izvora (generatori, ispravljači)
• mogućnost transporta, posebno za transformatore velikih snaga
• cijena.

3.9.10 Regulacija energetskih transformatora

Radi mogućnosti regulacije napona energetski transformatori izvode se s određenim brojem zavoja
koji se mogu isključiti ili uključiti iz prijenosnog omjera što nazivamo regulacijom energetskih
transformatora.

Pri tome razlikujemo regulaciju:

• bez napona, tzv. transformatori s otcjepima i
• pod naponom, regulacijski transformatori (za transformatore 110/x kV).

Transformatori 35/10 kV i 10/0.4 kV se obično izvode s beznaponskom regulacijom napona u opsegu

±2x2,5%.

133
 Slika 3.45. Principijelna izvedba regulacijskog transformatora
(1-fiksni dio VN namota; 2-regulacijski dio VN namota)

Slika 3.46. Principijelna izvedba automatske regulacije napona

(A.R.U.-automatski regulacijski uređaj; R.N.-referentni napon)
Automatska regulacija pod naponom u pravilu se izvodi na strani višeg napona i to na osnovi
referentnog napona kojeg je potrebno održavati na strani nižeg napona. Napon se mjeri i uspoređuje
sa željenim referentnim naponom. U slučaju dovoljnog odstupanja izmjerenog i referentnog napona
automatika djeluje na regulacijsku prijeklopku na visokonaponskoj strani transformatora.
Regulaciju prijenosnog omjera transformatora omogućava posebno izvedena primarna (VN) strana
namota na fiksni i regulacijski dio. Regulacijskom se prijeklopkom, za čiji pomak nalog daje
automatika, određuje pogonski prijenosni omjer transformatora kojim se održava referentni napon.
Transformatori 110/35/10 kV se obično izvode u nazivnom prijenosnom omjeru 110 ± 15 xl.5% / 36.75
/10.5 kV, s automatskom regulacijom napona.
Transformatori za više napone (400/220, 400/110, 220/110 kV) izvode se kao regulacijski samo ako
se za to ukaže potreba ili radi tipizacije.

134
 3.9.11 Paralelan rad transformatora
Transformatori su u paralelnom radu ako su primarno i sekundarno spojeni na iste sabirnice ili mrežu.
Za paralelan rad transformatora potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:
• jednaki prijenosni omjeri
• približno jednaki nazivni naponi
• ista grupa spoja
• približno jednaki relativni naponi kratkog spoja (razlika ±10 %)
• omjer nazivnih prividnih snaga ne veći od 3:1 (u protivnom bi manji transformator bio
preopterećen).

3.9.12 Uzemljenje transformatora

Za pogon transformatora (i mrežu) je važno je li zvjezdište namota u spoju "Y" ili "z" izolirano ili
spojeno sa zemljom. Takvo se uzemljenje naziva radno ili pogonsko uzemljenje. Da bi se zvjezdište
uopće moglo povezati sa "zemljom", ono mora biti izvedeno iz kotla transformatora pomoću
provodnog izolatora. Zvjezdište visokonaponskog namota se označava velikim slovom "N", a
niskonaponskog namota malim slovom "n". Ako je transformator uzemljen na jednoj ili obje strane,
malo ili veliko slovo "n" stavlja se uz oznaku one strane koja je uzemljena, npr.:
• Dyn5 - uzemljenje sekundara
• YNd7 - uzemljenje primara
Transformator može biti uzemljen izravno (Z=0), neuzemljen (Z=∞), uzemljen preko radnog (Z=R) ili
induktivnog otpora (Z=jX). Na sljedećim su slikama prikazani mogući tipovi uzemljenja za neke tipične
transformatore.

Slika 3.47.Načelni prikaz pogonskog uzemljenja transformatora 110/ x kV

U praksi je 110 kV-tna strana najčešće izravno uzemljena, dok se u slučajevima više paralelnih
transformatora 110/x kV, primarna (110 kV-tna) strana može ostaviti neuzemljena, uz bar jedno
izravno uzemljenje.
Kod transformatora 10(20)/0.4 kV niskonaponska strana je gotovo uvijek uzemljena, osim u
specifičnim slučajevima kad je izolirana. Visokonaponska strana je neuzemljena.

135
 3.9.13 Sabirnice
Sabirnice su okosnica svakog rasklopnog postrojenja. Na njih su spojeni svi vodovi koji dovode
odnosno odvode energiju prema potrošačima.
Sabirnice se izrađuju od neizoliranih bakrenih ili aluminijskih vodiča. Za napone iznad 35 kV mogu biti
od užeta ili cijevne a za napone do 35 kV mogu biti okrugli ili plosnati profili. Presjek sabirnica odabire
se s obzirom na:
- maksimalnu struju u normalnom pogonu
- povišenje temperature sabirnica za vrijeme trajanja kratkog spoja
- mehaničko naprezanje kao posljedica postojanja kratkog spoja.
Bojanjem sabirnica povećava se odvođenje topline pa se posebno navode dopuštena opterećenja za
obojene, a posebno za neobojene vodiče. Boje ujedno služe za označavanje sabirnica, i to:
- L1 ; žute boje
- L2; zelene boje
- L3 ; ljubičaste boje
- N ; bijela ili svijetlosiva s poprečnim crnim prugama
- L+ ; crvene boje
- L-; plave boje

a) NN sabirnice b)10 kV sabirnice

Slika 3.49 –Izgled sabirnica

3.9.14 Visokonaponski osigurači

Osigurači visokog napona služe za prekidanje struja u mrežama i postrojenjima srednjeg napona, i to
prvenstveno kao zaštita od kratkih spojeva. Oni struje kratkog spoja prekidaju još u porastu (praktički u
prvoj četvrtini periode) i ne dopuštaju da one dostignu maksimalne vrijednosti . Izrađuju se za napone
do 35 (36) kV, nazivne struje uglavnom do 200 (400) A te prekidne moći do 63 kA. Princip se
prekidanja struje zasniva na taljenju posebno dimenzioniranih vodiča (rastalnice).
Sastoji se od dva dijela:
• topljivi umetak (patrona, uložak) i
• postolje osigurača.
Topljivi se umetak sastoji od porculanske cijevi (ili vatrostalnog stakla) ispunjene kremenim pijeskom
koja na krajevima ima dvije metalne kape (najčešće od bakra presvučene niklom) koje ostvaruju

136
električki spoj s postoljem. Između metalnih kapa nalazi se keramički nosač na kojega je spiralno
namotan jedan ili više srebrnih (ili bakrenih) vodiča. Većinom postoji jedna glavna rastalnica i nekoliko
pomoćnih više temperature taljenja. Pomoćni rastalni element može preko opruge biti vezan na
signalni uložak (indikator pregaranja) ili tzv. udarnu iglu (sila od 50 N) koja djeluje na okidač rastavne
sklopke. Neki osigurači imaju optički indikator pregaranja. Kod prorade osigurača, zbog nagle
promjene struje i prisutnosti induktiviteta mreže, redovito se javlja povišenje napona. Da se osigura
polaganije opadanje struje osigurači se izvode sa stupnjevanim presjekom rastalnica. Cjelokupni
proces gašenja električnog luka odvija se unutar umetka, i to bez vidljivih vanjskih posljedica.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju za VN osigurače su:
• velika prekidna moć
• brzo prekidanje struja kratkog spoja
• precizna vremensko-strujna karakteristika
• mogućnost propuštanja trenutnih preopterećen]a
• prekidanje struja bez stvaranja opasnih prenapona.

Moderni VN osigurači zadovoljavaju sve navedene zahtjeve, a posebno treba istaknuti prednost u
odnosu na sklopke s mehaničkim kontaktima. To je velika brzina prekidanja, a time i ograničenje struje
kratkog spoja.

Prema području primjene VN osigurače dijelimo na:

• osigurači za opću primjenu - sami pružaju potpuno nadstrujnu zaštitu i prekidaju sve struje
koje ih mogu rastaliti unutar jednog sata pa sve do nazivne prekidne moći.
• pridruženi osigurači - prekidaju sve struje od najmanje prekidne struje (Imi„ = 2.5 do 4 In) pa
sve do nazivne prekidne moći. Dulje vođenje struja između I n i Imin može ih oštetiti i promijeniti
njihove karakteristike pa se za prekidanje tih struja ovim osiguračima obično pridružuju drugi
sklopni aparati.
Zbog jednostavne izvedbe, niske cijene i sigurnog djelovanja, VN osigurači imaju veliku
primjenu u zaštiti nadzemnih vodova i kabela, transformatora, kondenzatora i VN motora.

Nedostaci u odnosu na VN prekidače:

• neekonomičnost (oko 80% kvarova je prolaznog karaktera)
• nemogućnost automatskog upravljanja
• problem kod zaštite trofaznih motora (npr. prekidanje jednopolnog K.S.)
• potreba za dodatnim sklopnim aparatom za isklapanje i uklapanje strujnog kruga u normalnim
pogonskim prilikama.
Kod čestih kratkih spojeva je primjena VN osigurača neprimjerena jer zamjenu patrone treba svaki
puta izvesti stručna osoba.

137
 Slika 3.50 Visokonaponski osigurači
Važna karakteristika taljivih umetaka je i ograničenje struje kratkog spoja. Ta se karakteristika
osigurača (nisko i visokonaponskih) određuje iz karakteristika odrezanih struja kratkog spoja.
VN osigurači se odabiru:
• prema nazivnom naponu (VN osigurači se izrađuju za Un < 36 kV) i
• prema nazivnoj struji
Nazivna struja osigurača mora biti veća od maksimalne struje koja se može pojaviti u normalnom
pogonu
 kod zaštite transformatora i kondenzatorskih baterija treba da je nazivna struja osigurača
2
barem 1,5 puta veća od nazivne struja transformatora (kon. baterija) kako bi se spriječilo
pregaranje osigurača pri uklapanju; struja kratkog spoja transformatora mora biti veća od
minimalne odrezane struje kratkog spoja za kratke spojeve u mreži, a za kratke spojeve na
sekundaru transformatora od maksimalne odrezane struje kratkog spoja
 kod zaštite motora mora vremensko-strujna karakteristika osigurača u vremenu zaleta motora
(3 do 60s) biti dovoljno iznad vrijednosti struje pokretanja motora (2,5 do 8 In)
 za zaštitu naponskih mjernih transformatora koriste se najmanje nazivne struje (2 do 6 A)
Selektivnost zaštite: važna je vremensko-strujna karakteristika koja daje ovisnost vremena taljenja
osigurača o veličini struje kroz osigurač prema nazivnoj prekidnoj moći.
Nove se generacije VN osigurača odlikuju manjim gubitkom snage pa u skladu s time i lakšim
hlađenjem. Također postoji mogućnost izvedbe s jačom silom udarne igle (npr. 120 N) što osigurava
sigurnije djelovanje na učinski rastavljač. Ugrađivanje temperaturno ovisnih elemenata omogućuje
signalizaciju te neizravno isklapanje u slučaju pregrijavanja ili požara u električnom postrojenju (TS).

3.9.15 Rastavljači
Rastavljači su električni sklopni aparati koji služe za otvaranje strujnih krugova kada kroz njih ne teče
struja (jer nije moguće gašenje električnog luka). Oni mogu trajno voditi normalne pogonske struje, a
određeno kraće vrijeme i struje kratkog spoja. Između kontakata rastavljača postoji u otvorenom
položaju propisani razmak. To je tzv. rastavni razmak koji mora biti pouzdano vidljiv jer o njemu
ovisi sigurnost postrojenja i osoblja koje u njima radi. Rastavljače rabimo u kombinaciji s
prekidačima jer nam prekidači ne osiguravaju vidljivo odvajanje od dijelova pod naponom. Osim toga s
rastavljačima osiguravamo povezivanje sabirnica u postrojenjima s višestrukim sabirnicama. U odnosu
na prekidače to su vrlo jednostavni i znatno jeftiniji sklopni aparati.

U osnovi sastoji od sljedećih dijelova:

• metalno podnožje
• pogon
• potporni izolatori

138
• pomični i nepomični kontakti ("noževi") s priključkom

Slika 3.51-Rastavljač za vanjsku montažu

Rastavljači mogu prekidati i uklapati zanemarivo male struje (npr. struje naponskih transformatora ili
kapacitivne struje kratkih neopterećenih kabela), ali i veće struje ako kod njihovog uklapanja ne dolazi
do znatnije promjene napona na stezaljkama (npr. u slučaju premoštenja zatvorenih kontakata
prekidača). Pri tome je važno daje isklapanje što brže.

Rastavljači za srednje napone izvode se sa zajedničkim metalnim postoljem i pogonom, i to uglavnom

kao tropolni, sa ili bez prigrađenih noževa za uzemljenje. Glavni noževi i noževi za uzćmljenje
uzajamno su blokirani mehaničkom blokadom tako da se istodobno ne mogu jedni i drugi nalaziti u
zatvorenom položaju. Posebni rastavljač koji služi za uzemljivanje već isklopljenog dijela postrojenja
naziva se zemljospojnik.
Za visoke napone postoji niz konstrukcija rastavljača, uglavnom jednopolnih, koje omogućuju različite
izvedbe električnog postrojenja. Glavna je težnja da se rastavljač konstruira s malom tlocrtnom
površinom kako u otvorenom, tako i u zatvorenom položaju.
Općenito se dijele na:
• višestupne - imaju 2 ili 3 potporna izolatora po polu, a oba čvrsta kontakta su mehanički vezana za
postolje pola
• jednostupne - imaju u svakoj fazi samo jedan potporni izolator s pripadajućim čvrstim kontaktom, a
drugi je čvrsti kontakt zavješen na vodič sabirnice iznad rastavljača.
Upravljanje može biti:
• ručno: preko poluga vezanih s osovinom rastavljača (mora se fizički doći do rastavljača)
• pneumatski: komprimirani zrak djeluje na klip u cilindru i pokreće osovinu rastavljača (moguće
upravljanje iz posebne upravljačke prostorije)
• električki (motorni pogon): motor zakreće osovinu rastavljača (moguće daljinsko upravljanje).
Rastavljači se odabiru prema:
• nazivnom naponu,
• nazivnoj struji te
Uz kontrolu odabranog rastavljača s obzirom na:
 mehanička naprezanja u vrijeme trajanja kratkog spoja (I u)
 zagrijavanje za vrijeme trajanja kratkog spoja (It).

139
 3.9.16 Rastavne sklopke
Učinski rastavljač ili rastavna sklopka je sklopni aparat koji može uklapati i isklapati struje tereta (max
do In) i istodobno ostvaruje zahtjev za vidljivim odvajanjem kontakata. Prema tome oni, u jednom
aparatu, sjedinjuju ulogu učinske sklopke (prekidača) i rastavljača. To omogućuje primjenu rastavne
sklopke na mjestima gdje se primjenjuju rastavljači pri čemu ona može preuzeti i sva sklapanja do
nazivnih struja koje se inače obavljaju prekidačima (prekidači su znatno skuplji). Rastavna sklopka
može uklapati i kraće vrijeme voditi struje kratkog spoja, ali ih ne može prekidati. Za sprječavanje
prekidanja struja kratkog spoja serijski se sa svakim polom rastavne sklopke u pravilu spaja VN
osigurač. Takvi osigurači imaju u pravilu ugrađene udarne igle tako da, u slučaju pregaranja jedne ili
više patrona, udarna igla oslobađa mehaničku energiju potrebnu za otvaranje kontakata (tropolno)
učinskog rastavljača. Takva kombinacija uspješno zamjenjuje kombinaciju prekidač-rastavljač na
mjestima s manjom strujom tereta i gdje nisu postavljeni zahtjevi za brzo automatsko ponovno
uklapanje (APU). Velika rasklopna snaga učinskih rastavljača postiže se posebnom izvedbom lučne
komore gdje se električni luk gasi pomoću komprimiranog zraka, magnetskim poljem ili (najčešće)
pomoću plinova koji se razvijaju djelovanjem električnog luka na posebni materijal lučne komore.
Kontakti mogu biti nožasti ili klizni. Nožasti kontakti imaju u pravilu pomoćne lučne kontakte koji pri
isklapanju klize sa zakašnjenjem pri čemu se napinje opruga i pri konačnom položaju glavnih
kontakata dolazi do prekida. Time se smanjuje trošenje glavnih kontakata i povećava brzina
isklapanja. Pomoćni se kontakti mogu jednostavno zamijeniti.

Slika 3.52 Tropolna rastavna sklopka za unutarnju montažu

Učinski se rastavljači prema namjeni mogu podijeliti na:
• učinski rastavljači za opću uporabu - koriste se u razdjelnim i prijenosnim mrežama (uz
≥ 0.7) gdje mogu sklapati struje manje ili jednake I n, te struje magnetiziranja
neopterećenih transformatora, vodova i kabela
• učinski rastavljači za ograničenu uporabu - npr. sklapanje
neopterećenih transformatora
• učinski rastavljači za posebnu namjenu - služe za sklapanje kondenzatorskih baterija,
visokonaponskih asinkronih motora i prigušnica.
Učinski se rastavljači uglavnom proizvode za napone do 38 kV i nazivne struje do 630 A.

140
 3.9.17 Prekidači
To su elementi koji omogućavaju isključivanje odnosno uključivanje nazivnih struja te struja kratkog
spoja bilo djelovanjem zaštitnih releja bilo djelovanjem čovjeka, dakle ručno. Isklapanjem struje koja
prolazi kroz kontakte prekidača u trenutku njihova rastavljanja dolazi do pojave električnog luka. Dakle
iako se kontakti razdvoje, zbog termoionizacije okolnog prostora te emisije elektrona iz katode (jedan
od kontakata), struja i dalje teče. O temperaturi luka ovisi vodljivost medija (sredstva koje okružuje
kontakte) tj. trajanje luka.
Za gašenje luka potrebno je:
- što prije povećati razmak među kontaktima prekidača tj. povećati dužinu luka kako bi mu
povećali otpor te kako bi porastao pad napona. Pad napona luka povećava se još tlakom medija u
kojem gori luk (plin, ulje).
- osigurati intenzivno odvođenje topline luka kako bi se smanjila ionizacija luka.
Gašenju luka pomaže činjenica da napon mreže i struja luka nakon svake poluperiode prolaze kroz
vrijednost 0 i tada se luk gasi. Međutim luk će se ponovno pojaviti ako je napon mreže dovoljan za
savladavanje električne čvrstoće razmaka među kontaktima. U nekom trenutku razmak će se dovoljno
povećati tj. luk će se dovoljno povećati da će se električna čvrstoća povećati toliko da napon mreže
neće biti dovoljan da održi luk te će se on ugasiti.

Prekidači se sastoje od prekidne ili lučne komore u kojoj se gasi luk, pomičnog i nepomičnog kontakta,
te pogonskog mehanizma. U lučnoj komori se nalazi određeni medij tj. sredstvo za izolaciju i za
gašenje luka. S obzirom na vrstu medija za gašenje luka razlikuju se prekidači:
- malouljni (medij je ulje)
- pneumatski (medij je zrak)
- SF6 (medij je plin - sumporni heksafluorid)
- vakumski (prostor u lučnoj komori je vakum).
S obzirom na pogonski mehanizam razlikuju se prekidači s:
- pneumatskim pogonom (zračnim)
- elektromotorno-opružnim pogonom
- hidrauličkim pogonom.
Uobičajeno je da prekidači sa zrakom, kao medijem za gašenje luka, imaju pneumatski pogon.
Elektromotorno-opružni pogon se koristi za malouljne, SF6 i vakumske prekidače. Hidraulički pogon
se koristi za SF6 prekidače i za 400 kV pneumatske (3P) prekidače. Kod hidrauličkog pogona SF6
prekidača koristi se dakle ulje te dušik (N2), tako da se određeni radni tlak ulja postiže tlačenjem
dušika elektromotornom pumpom.
Kod pneumatskih prekidača radni tlak zraka se postiže posebnim kompresorima koji pune spremnike
stlačenim zrakom.Pogon malouljnih prekidača ostvaruje se elektromotornim zatezanjem opruge koja
na koncu vrši uklop odnosno isklop prekidača.

Neki prekidači mogu isklapati po jednu fazu tj. jednopolno ili tropolno tj. sve tri faze istovremeno, a
neki mogu samo tropolno.
Prema IEC (International Electrotechnik Comitet - Međunarodni elektrotehnički komitet) propisima
osnovne karakteristike prekidača date su:
- nazivnim naponom prekidača - koji odgovara nazivnom naponu mreže, i najvišem pogonskom
naponu (npr. 110 kV je nazivni, a 123 kV je najviši pogonski napon)
- nazivnom strujom prekidača - to je ona struja koju prekidač može izdržati, a da se nijedan dio ne

141
 zagrije iznad određene temperature
- nazivnom isklopnom strujom, odnosno nazivnom isklopnom snagom ili prekidnom moći.
Prekidače uobičajeno (vidi upute proizvođača) treba provjeravati najmanje svaka dva mjeseca, ali i
nakon svakog prekinutog kratkog spoja. Moderne izvedbe prekidača su s rastavljačem i tzv. izvlačivoj
izvedbi (rastavljač nije potreban).

3.9.18 Malouljni prekidači

Malouljni prekidači su namjenjeni za zaštitu i isklapanje električnih vodova, kabela i transformatora u
10(20) kV mreži elektrodistribucije. Ugrađeni su u transformatorskim stanicama 10(20)/0,4 kV.
Malouljni prekidači isključivo služe za prekidanje struja kratkog spoja ili struja opterećenja.
Prekidač se sastoji od tri pola, pogonskog mehanizma i postolja.

U pojedinom polu se nalaze lučne komore (za gašenje električnog luka), a unutrašnjost pola je
ispunjena uljem, koje služi kao medij i za izolaciju i za gašenje luka koji nastane u trenutku prekidanja
struje tereta (kvara). Naime, u trenutku razdvajanja kontakata se pojavi električni luk uslijed čega
dolazi do isparavanja okolnog ulja. Nastaje plinski mjehur bogat vodikom (70-80 %), a vodik pod
tlakom (oko 15 bara) ima odlične sposobnosti gašenja električnog luka. Loša je strana što ulje gori.
Izolacijski je cilindar obično iz epoksidne smole armirane staklenim vlaknima.

Pogonski mehanizam je izveden kao mehanizam sa akumuliranom energijom u oprugama za

uklapanje i isklapanje. Moguće je ugraditi elektromotorni pogon, koji automatski napinje uklopna pera.

Na prekidač je često ugrađuje primarni nadstrujni okidač u dvije ili tri faze. Okidač je polugom vezan
za mehanizam za okidanje u pogonskom mehanizmu.

Slika 3.53 Malouljni prekidač “Končar” – serija M

142
 3.9.19 SF6 prekidači
Plinski ili SF6 prekidači gase električni luk u plinu pod nazivom sumporni heksafluorid. To je plin bez
boje i mirisa, ne gori, nije otrovan i ne djeluje agresivno na metalne dijelove. SF6 je velike gustoće
(pridonosi velikoj dielektričnoj čvrstoći), velike elektronegativnosti (veže na sebe elektrone što
pridonosi deionizaciji i dielektričnoj čvrstoći) i velike toplinske vodljivosti (doprinosi hlađenju). Kako
SF6 ima i kod manjeg tlaka dobra dielektrična svojstva, radni tlak ovih prekidača je znatno manji nego
kod pneumatskih. Zbog visoke cijene SF6 plina on se nakon isklapanja prekidača u pravilu ne ispušta
u okolinu. Svaki pol prekidača opremljen je odgovarajućim brojem prekidnih komora i potpornih
izolatora, a kod viših napona i uklopnim otpornicima, odnosno visokonaponskim kondenzatorima.
SF6 prekidači zamjenjuju pneumatske. Izrađuju se za napone 72,5 do 430 kV i to s jednom ili dvije
prekidne komore po polu. Nazivne su struje ovih prekidača do 2500 A, prekidna moć do 40 kA, a
rasklopna snaga do 30.000 MVA. Visina je ovih prekidača (110 kV) oko 5,5 m.

3.9.20 Vakumski prekidači

Vakuum je svaki medij čiji je tlak ispod normalnog atmosferskog. Ako se električna struja prekine u
vakuumu, ne može nastati termička ionizacija pa se električni luk bitno razlikuje od onoga koji nastaje
u nekom plinu. Prije svega je manji napon luka i vrijeme njegova trajanja. Energija luka je također
prilično manja zbog čega su dimenzije takvih prekidača znatno manje. Prve komercijalne izvedbe
vakuumskih prekidača javljaju se tek 50-ih godina dvadesetog stoljeća. Za sada se uglavnom rabe na
području srednjih napona odakle, iako nešto viših cijena, potiskuju druge sklopne tehnike.
Karakteristike vakumskih prekidača su:
• velika trajnost (preko 20 godina)
• lako održavanje
• brzo prekidanje
• mali hod kontakata
• male dimenzije i težina
• bešuman rad
• moguća primjena u potencijalno eksplozivnim prostorima.

Vakuum ima približno 10 puta veću probojnu čvrstoću od zraka i 3,5 puta od SF 6 plina. Kod struja
iznad 10 kA se na električni luk dodatno djeluje magnetskim poljem.Vakuumske prekidne komore su u
-5 -7
obliku valjka od stakla ili keramike. Hermetički se zatvaraju pod tlakom 10 do 10 Pa. Kontakti su
oblikovani tako da struja stvara zamku koja svojim magnetskim poljem produžuje električni luk, tj.
raspršuje ga po cijeloj površini kontakata. Na taj se način sprječava trošenje dodirnih kontaktnih
-1
površina. Vijek trajanja vakuumskih komora može biti i do 25 g. ili dok tlak u njima ne naraste na 10
Pa.

143
 Slika 3.54 Konstrukcija vakumskog prekidača za unutarnju ugradnju
Vakuumski se prekidači uglavnom izrađuju za napone do 38 kV i prekidne struje do 63 kA. Također se
rabe i za napone do 750 kV te isklopne struje do 40 kA, ali se pri tome više lučnih komora povezuje u
seriju.

3.9.21 Izolatori
Izolatori su elementi koji nose neizolirane vodiče. Oni izoliraju gole vodiče od uzemljenih dijelova i
preuzimaju na sebe sile koje djeluju na njih.
S obzirom da odvaja goli vodič od uzemljenih dijelova, mora zadovoljiti i probojnu čvrstoću
odgovarajuće naponske razine i mehaničku čvrstoću jer preuzima na sebe sile elementa kojeg nosi.

144
Dijele se prema materijalu od kojeg su izrađeni na:
a) porculanske
b) staklene
c) silikonske
a po svojoj funkciji odnosno konstrukciji na:
a) potporne
b) provodne
c) prolazne
d) viseće

Slika 3.55 Podjela izolatora prema njihovoj funkciji odnosno konstrukciji

3.9.22 Odvodnici prenapona

Sva primarna oprema u VN postrojenjima građena je tako da može bez posljedica izdržati i veća
naponska naprezanja. Nije međutim moguće spriječiti pojavu prenapona većih od onih koje može
izdržati, bilo da se radi o sklopnim prenaponima ili pak o atmosferskim pražnjenjima.
Stoga je potrebno spriječiti prodor svih prenapona u rasklopno postrojenje kako bi se spriječilo
njegovo štetno djelovanje. To se postiže tako da se ti prenaponi smanjuju toliko da ne izazovu
oštećenja ili ako ih već izazovu da do njih dođe na dijelovima postrojenja manje vrijednosti. Ovaj
posao uspješno obavljaju tzv. odvodnici prenapona i zaštitna iskrišta.
Odvodnici prenapona ponašaju se kao nelinearni otpori, čiji se iznos mijenja u zavisno od veličine
narinutog napona. Idealni odvodnik prenapona i uz vrlo velike struje održava uvijek konstantnu
vrijednost napona. U praksi to nije moguće ostvariti, ali se svojstva realnih odvodnika nastoje što više
približiti idealnim.
Idealni bi odvodnik prenapona trebao imati sljedeće karakteristike:
• prorada pri naponu iznad nazivnog napona
• održavanje tog napona s malim promjenama tijekom trajanja prenapona
• isključivanje pri približno istom naponu kao i pri uključivanju.
Postoje dvije vrste odvodnika prenapona:
• ventilni odvodnici prenapona
• metaloksidni odvodnici prenapona
Ventilni odvodnici su starije generacije i polako se zamjenjuju metaloksidnim odvodnicima. Zajedničko
za obje vrste odvodnika je da su to nelinearni otpornici čiji otpor je promjenjiv i ovisi o naponu na
njemu i struji koja kroz njega protiče. Ventilni odvodnici se sastoje od iskrišta spojenih u seriju s
nelineralnim otpornikom od pločica silicijevog karbida. Metaloksidni odvodnici su bez iskrišta i
nelinearnost otpora se postiže samom strukturom metalnih oksida, najčešće cinkovog oksida (ZnO).
Ovi odvodnici predstavljaju daleko pouzdanije uređaje u odnosu na klasične, ventilne odvodnike.
Princip rada i jednih i drugih odvodnika je da u normalnim uvjetima tj. kod pogonskog napona otpor

145
odvodnika je dovoljno velik da ne omogući kroz njega protjecanje struje. Doduše kroz metaloksdne
odvodnike i kod pogonskog napona teče struja ali reda veličine nekoliko mA. Pojavom prenapona
odnosno napona faznog vodiča prema zemlji koji je veći o tzv. zaštitnog izolacijskog nivoa, protjera
kroz odvodnik struju u zemlju. Radi nelinearnosti otpora naboj odlazi u zemlju preko relativno malog
otpora (zbog velikog napona), radi čega će napon ostati na razini proradnog napona odvodnika. Na taj
način neće doći do porasta napona do kojeg bi došlo da nema odvodnika, već preostali napon ostaje
na razini zaštitnog izolacijskog nivoa.
Pojavom metaloksidnih odvodnika prenapona promjenjena je i koncepcija štićenja postrojenja
odprenapona. Naime, dovoljno je ugraditi takve odvodnike u transformatorska polja višenaponske i
niženaponske strane. Oni tako štite najskuplji element postrojenja ali pokrivaju i preostale elemente u
postrojenju. Efikasnost zaštite odvodnikom ovisna je i o udaljenosti odvodnika od štićenog dijela
postrojenja te se iz tog razloga oni ugrađuju što je moguće bliže transformatoru. Po ovoj koncepciji
odvodnici se više ne ugrađuju u vodna polja.
Zaštitna iskrišta
Zaštitno iskrište se sastoji od dvije elektrode, od kojih je jedna na potencijalu faznog napona a druga
na potencijalu zemlje a ugrađuje se kod izolatorskih lanaca.
U slučaju prenapona doći će do preskoka upravo na iskrištu, što predstavlja kratki spoj ili zemni spoj u
ovisnosti o tretmanu zemljišta. U slučaju direktno uzemljenog zvjezdišta transformatora ili tzv. nul-
točke (što je redovito slučaj za napone iznad 35 kV) teći će struja kratkog spoja koju zaštita treba
isključiti u što kraćem vremenu. Zbog toga je vrlo korisno upotrebljavati prekidače s jednopolnim
ponovnim uklopom, jer odvođenjem prenapona u zemlju kvar nestaje i ponovnim brzim uklopom vraća
se normalno pogonsko stanje.
Ugradnja odvodnika prenapona
Odvodnik ograničava prenapone na iznos preostalog napona odvodnika samo na mjestu ugradnje
odvodnika, dok s porastom udaljenosti od odvodnika raste i iznos napona. Poželjno je da je odvodnik
što bliže postrojenju, ili dijelu postrojenja, kojeg štiti od prenapona. Odvodnici se spajaju paralelno na
napravu koju štite i to u pravilu između vodiča i zemlje. Kod sustava s izoliranim zvjezdištem odvodnik
se može ugraditi između zvjezdišta i zemlje. Dozemni vod odvodnika treba biti što kraći te odvodnik i
naprava koja se štiti moraju biti spojeni na isto (zajedničko) uzemljenje. Ispod se odvodnika ne smiju
ugrađivati drugi aparati. Otpor uzemljenja odvodnika smije biti do 5 Ω. Ugradnja je odvodnika
obvezatna na mjestu priključka nadzemnog voda na postrojenje, prelaska nadzemnog voda na kabel
te na energetske transformatore.
Metal oksidni odvodnici
Nova generacija odvodnika prenapona nema iskrišta te ima poboljšani nelinearni otporni materijal
baziran na ZnO. Takve odvodnike nazivamo metal oksidni (MO) ili cink oksidovi (ZnO) odvodnici. Oni
imaju izrazito nelinearnu strujno-naponsku karakteristiku. Njihovi se otpornici-varistori sastoje od
zrnaca ZnO uz dodatak još nekih aditiva, poput bizmut-oksida Bi2O3, magnezij-oksida i drugih.

146
 Slika 3.56 Konstrukcija MO odvodnika

MO odvodnik se sastoji od jednog ili više serijski spojenih otpornika (bez iskrišta). Pri nailasku
prenapona struja se kroz odvodnik kontinuirano povećava tako da nema nagle promjene napona.
Nestankom prenapona smanjuje se i struja kroz odvodnik tako da praktički nema prateće struje kao
kod klasičnih odvodnika. Uslijed nepostojanja iskrišta nema niti nagle promjene napona.
U posljednjih se desetak godina u postrojenjima montiraju gotovo isključivo MO odvodnici. Razlog
tome je veća efikasnost u pogonu, niži preostali napon (pogotovo kod prenapona vrlo strma čela) te
ekološko prihvatljiv.

Slika 3.57 Zaštita transformatora MO odvodnikom - priključak MO

Osnovni parametri MO odvodnika su:

 nazivni napon
 nazivna odvodna struja
 preostali napon

3.9.23 Mjerni transformatori

Nadzor, upravljanje i zaštita električnih postrojenja, mreža i uređaja zahtjeva mjerenje raznih
električnih veličina – struje, napona, snage, energije, frekvencije, faznog pomaka itd. Veličine većih
vrijednosti nije moguće mjeriti izravno, pa se tad upotrebljavaju mjerni transformatori koji mjerene
napone i struje svode na vrijednosti prikladne za mjerenje. Time se postižu znatne prednosti, a neke
od njih su:
• mjerene struje i naponi različitih iznosa transformiraju se na uvijek iste normirane
vrijednosti (struje od 1 A ili 5 A, napone od 100 V, 200 V, 100/√3 V ili 200/√3 V), čime je
omogućena ujednačena uporaba mjernih, zaštitnih i regulacijskih uređaja,
• mjerni se instrumenti i uređaji izoliraju od visokih napona u mjernome krugu pa rukovanje
njima postaje neopasno,
• dobiva se mogućnost galvanskog odvajanja strujnih krugova, a time i prostornog
udaljavanja mjernih instrumenata i uređaja od mjernoga strujnog kruga, čime se ujedno
sprječava utjecaj često snažnih magnetskih i električnih polja na rad uređaja,
• posebnim se izvedbama mjernih transformatora zaštićuju mjerni instrumenti i uređaji od
štetnoga dinamičkog i termičkog učinka struja kratkog spoja u mjerenome strujnom krugu.
Mjerni se transformatori sastoje od jezgre izrađene od magnetskog materijala te od primarnog i
sekundarnog namota, koji su međusobno odvojeni i izolirani ovisno o visini napona u mjernom krugu.
Primarni se namoti uključuju u mjereni krug, a na sekundarne se priključuju mjerni instrumenti ili

147
zaštita. Upotrebljavaju se dvije vrste mjernih transformatora, naponski i strujni, a njihov način spajanja
u mjerni krug prikazuje slika 4.20.

Prema transformiranoj veličini razlikuju se:

• strujni mjerni transformatori i
• naponski mjerni transformatori.

Prema mjestu ugradnje mogu biti za:

• unutarnju i
• vanjsku montažu.

Prema vrsti glavne izolacije mogu biti:

• izolirani papirom impregniranim uljem,
• epoksidnom smolom i
• plinom SF6.

Slika 3.58 Priključak mjernih transformatora

3.9.24 Strujni mjerni transformatori

Strujni mjerni transformatori transformiraju nazivne primarne struje na struju od 5A ili 1A. Nazivne
primarne struje su najčešće od 5 do 2000 A. Kao i transformatori snage, imaju primarni i sekundarni
namot sa željeznom jezgrom od limova. Obično su oba namota namotana na isti krak jezgre. Primarni
se namot spaja u seriju s trošilima (potrošačima) u smjeru stezaljki P1-P2 (K-L)( Stare su oznake K i L
za primarnu te k i l za sekundarnu stranu ovih transformatora.)Na taj je način struja kroz taj namot
gotovo neovisna o teretu na sekundarnoj strani. Na sekundarnoj je strani (Z), čije su oznake S1 i S2,
ampermetar, relej ili neki drugi uređaj.
Sekundarna strana (S1-S2) strujnog mjernog transformatora mora u pogonu uvijek biti zatvorena, i to
bilo preko nekog uređaja ili kratko spojena, u protivnom bi se naglo povećala (do 10 pa i 100 puta)
struja magnetiziranja (I1=Io). Posljedica je toga zagrijavanje jezgre transformatora (ugrožena izolacija)
i visoki napon na sekundaru koji ugrožava osoblje. Iz tog se razloga ne smije na sekundarnu stranu
ugraditi osigurač. Metalne dijelove transformatora koji nisu pod naponom treba uzemljiti, kao ijednu
stezaljku sekundara (obično SI), kako bi se zaštitilo osoblje od eventualnog proboja s primarne na
sekundarnu stranu, odnosno kućište.

Prema vrsti izolacije strujni mjerni transformatori dijele se na:

• suhi - izolacija na bazi epoksidnih smola, uglavnom za unutarnju montažu do 38 kV
• malouljni -- uglavnom za vanjsku montažu.

148
Prema načinu ugradnje dijele se na potporne, provodne i štapne. Posebna vrsta takvih transformatora
su strujna kliješta koja služe za mjerenje struje u pogonu bez otvaranja strujnog kruga.

Osnovni podaci:
• prijenosni omjer
• strujna pogreška
• kutna pogreška
• klasa točnosti
• strujni višekratnik
• nazivni teret ili nazivna snaga transformatora.

3.9.25 Naponski mjerni transformatori

Naponski mjerni transformatori transformiraju visoki nazivni primarni napon na sekundarni napon od
100 V (ili eventualno 200 V) te je izvedbe kao i normalan transformator snage. Priključen je paralelno
trošilima (potrošačima) na gotovo konstantan napon (neovisan o impedanciji priključenoj na
sekundarni namot). Osnovna razlika u odnosu na transformatore snage je relativno slabo opterećenje
(kako bi pogreška mjerenja bila što manja) i struja je magnetiziranja ovisna samo o primarnom
naponu.

Proizvode se u dvije izvedbe:

• dvopolno izolirani - ima dva visokonaponska priključka; nazivni je primarni napon tih
transformatora jednak linijskom naponu mreže, a sekundarni je 100 V i
• jednopolno izolirani - ima samo jedan visokonaponski priključak dok je drugi kraj
visokonaponskog namota spojen s metalnim kućištem i uzemljen; nazivni je primarni napon tih
transformatora jednak faznom naponu mreže ( U / 3 ) V a sekundarni je 100 / 3 ) V.
Sekundarni krug naponskog mjernog transformatora ne smije se nikada kratko spojiti radi čega
sekundarne vodove u pravilu štitimo osiguračima. Pri tome treba paziti da se ne osigurava zaštitni
vodič. Jedna se stezaljka sekundara, zbog eventualnog proboja s primara na sekundar, također
uzemljuje.

Osnovni podaci:
• prijenosni omjer
• naponska pogreška
• klasa točnosti
• kutna pogreška
• nazivni teret ili snaga NMT-a

3.9.26 Kompenzacija ( kondenzatorske baterije )

Napon i frekvencija su osnovne varijable stanja elektroenergetskog sustava. Frekvencija je jedan

globalni pokazatelj približno jednake stacionarne vrijednosti u svim dijelovima elektroenergetskih
sustava (EES) koji su u sinkronizmu. S druge strane, napon je lokalna značajka mreže i općenito se
razlikuje od točke do točke sustava. Naponi u različitim točkama sustava razlikuju se zbog postojanja
viš nazivnih naponskih razina unutar njega kao i zbog pojave padova napona uzrokovanih tokovima

149
jalove snage kroz reaktancije elemenata. Očito da postoji izrazita veza između napona i jalove snage,
koji se zbog toga obuhvaćaju zajedničkim sustavom regulacije. Povećanje potrošnje električne
energije te manjak kapaciteta za njenu proizvodnju, uzrokovan negativnim stavom javnosti vezanim za
izgradnju elektrana, kao i globalni porast cijena energenata, uzrok je povećanim naporima usmjerenim
ka učinkovitijem iskorištavanju svih dijelova EES-a što uključuje i neophodnost racionalizacije
potrošnje. Jedna od najučinkovitijih mjera za postizanje tog cilja je kompenzacija jalove snage
odnosno eliminiranje nepotrebnog prijenosa jalove snage kroz sustav. Smanjenje gubitaka djelatne
snage u postojećoj mreži moguće je jedino smanjenjem protoka jalove snage. Određene uštede
energije i goriva te uštede na investicijama postižu se kompenzacijom jalovih snaga u distribucijskim i
prijenosnim mrežama uz automatiziranu regulaciju napona i jalovih snaga. Temeljni zadatak regulacije
jalovih snaga u normalnom pogonu je održavanje napona u svim čvorištima EES-a kroz održavanje
jednakosti između proizvodnje i potrošnje jalove snage uključujući i gubitke. Jednakost proizvodnje i
potrošnje jalove snage,treba biti postignuta ne samo za EES u cijelosti nego i za njegove pojedine
podsustave (regije) i čvorišta. Općenito, u Hrvatskoj razina kompenzacije jalove snage u
distribucijskim mrežama uglavnom nije zadovoljavajuća, jer globalno gledajući već i za pokrivanje
gubitaka jalove snage u distribucijskim energetskim transformatorima bilo bi potrebno instalirati
dodatne kondenzatorske baterije znatne ukupne snage, a iznos jalove snage kojim bi se osigurao
zahtjevni faktor snage cosφ = 0.95 u svim čvorištima i u svakom trenutku pogona još se znatno
povećava. U prijenosnim mrežama neodgovarajuća regulacija jalovih snaga i napona, te niske rezerve
jalovih snaga u pojedinim područjima uzrokuju teškoće u radu sustava. U slučaju prijenosnih mreža
tokovi jalove snage imaju veći utjecaj na naponske prilike nego u slučaju radijalnih distribucijskih
mreža, pa je problem regulacije napona i jalove snage izraženiji. Istraživanjima svakog pojedinog
dijela sustava određuje se razina potrebne kompenzacije te lokacija,veličina i značajke uređaja za
kompenzaciju. Sa stanovišta potrošača dokazana je ekonomska opravdanost kompenzacije, jer
uštede postignute neplaćanjem jalove energije, smanjenje gubitaka energije i poboljšanje naponskih
prilika nadmašuju investicijske troškove u kompenzacijske uređaje, investicijsko i tekuće održavanje i
dr. Osim toga, većina elektroprivrednih kompanija nastoji odgovarajućim tarifnim sustavom stimulirati
potrošače da aktivnije kompenziraju jalovu energiju što se neće promijeniti ni u budućnosti bez obzira
na uvođenje tržišta električne energije i mogućnosti kupaca da izaberu dobavljača iste. U tržišnom
okruženju postojeći kupci koji nepovoljno djeluju na EES i smanjuju kvalitetu električne energije u
sustavu morat će plaćati penale, a novi kupci će morati zadovoljiti odgovarajuće standarde već prije
samog priključenja na sustav.

3.9.27 Elementi EES-a kao proizvođači i potrošači jalove snage

Elementi EES-a također posjeduju reaktanciju induktivnog ili kapacitivnog karaktera, pa prema tome
mogu proizvoditi ili trošiti jalovu snagu. Svrha nekih od elemenata EES-a isključivo i jest proizvodnja ili
potrošnja jalove snage (kondenzatorske baterije, prigušnice, statički uređaji temeljeni na energetskoj
elektronici, sinkroni kompenzatori).

150
Transformatore karakterizira induktivna impedancija, pa su oni potrošači jalove snage. U praznom
hodu potrošnja jalove snage se kreće oko 1% nazivne snage i koristi se za magnetizaciju jezgre. Pri
nazivnom opterećenju potrošnja naraste na oko 10% nazivne snage, a uzrokovana je gubicima u
rasipnim induktivitetima transformatora. Problem potroška jalove snage u transformatorima vrlo je
značajan, uzimajući u obzir da put energije odmjesta proizvodnje do potrošača zahtijeva nekoliko
transformacija, pa se potrošnje transformatora zbrajaju.
Zračne vodove i kabele karakterizira induktivitet i kapacitet. Induktivitet je zaslužan za potrošak jalove
snage, dok ju kapacitet proizvodi. Jalova snaga koju troši vod ili kabel ovisna je o struji opterećenja,
dok je jalova snaga koju proizvodi ovisna o narinutom naponu.
Još jedna veličina karakteristična za vodove i kabele je prirodna snaga. U slučaju konstantnog
napona, pri određenoj struji opterećenja izjednačit će se proizvodnja i potrošnja jalove snage u samom
vodu ili kabelu, pa on više neće uzimati ili predavati jalovu snagu u mrežu. Za opterećenja koja su
veća od prirodne snage vod ili kabel će trošiti, a za manja davati jalovu snagu u mrežu. Za kabel je
karakteristično da im je kapacitet puno veći od induktiviteta, tako da oni uglavnom proizvode jalovu
snagu.

3.9.28 Pojam kompenzacije jalove energije

Kao što je već navedeno asinkroni motori, transformatori i ostali potrošači jalovu energiju potrebnu za
stvaranje magnetskog polja uzimaju iz mreže. Veći dio jalove energije može se dobiti ekonomičnije
upotrebom kondenzatorskih baterija. Pri tome kondenzatorske baterije treba ugraditi neposredno uz
velika trošila jalove energije ili što bliže mjestu potrošnje (slika 4.21). Na taj način rasterećuju se
generatori,transformatori i vodovi od proizvodnje odnosno prijenosa jalove snage, a industrija znatno
smanjuje troškove za potrošenu električnu energiju jer su potrebnu jalovu snagu proizveli u vlastitom
postrojenju.
Da bi se poboljšao faktor snage elektroenergetskog postrojenja, provodi se kompenzacija jalove
snage do iznosa cosφ = 0,9...0,95. Prekomjerna kompenzacija povećava troškove i investicije,
uzrokuje dodatno opterećenje vodova kapacitivnom jalovom snagom i neželjene poraste napona na
induktivnim otporima.

Slika 3.59 .Kompenzacija jalove snage

151
Da bi se poboljšao faktor snage elektroenergetskog postrojenja, provodi se kompenzacija jalove
snagedo iznosa cosφ = 0,9...0,95. Prekomjerna kompenzacija povećava troškove i investicije,
uzrokuje dodatno opterećenje vodova kapacitivnom jalovom snagom i neželjene poraste napona na
induktivnim otporima.

3.9.29 Načini kompenzacije jalove snage

Općenito postoje četiri načina kompenzacije jalove snage korištenjem kondenzatorskih baterija i to:
pojedinačna, grupna, centralna i mješovita kompenzacija. Pojedinačna kompenzacija je ekonomična
za
velike potrošače s konstantnom potrebnom snagom i velikim brojem radnih sati. Centralna
kompenzacija se primjenjuje gdje je veliki broj malih potrošača s promjenjivom potrošnjom jalove
snage.

3.9.30 Prigušnice

U distributivnim mrežama razlikuju se dvije vrste prigušnica:

 serijske prigušnice – koriste se za smanjenje struje kratkog spoja
 paralelna prigušnica – koristi se za uzemljenje nul točke kada treba izvesti umjetno zvjezdište

Slika 3.60 - Izgled prigušnice

Slika 3.61 - Serijska prigušnica

152
 Slika 3.62 - Paralelna prigušnica za uzemljenje

3.9.31 Distribucijske kompaktne sklopne aparature(RING MAIN UNIT)

3.9.31.1 Sklopni blok tipa “VDA”

Kompaktni sklopni blokovi serije VDA grade se za 10(20) kV nazivne napone i služe za razvod
električne energije u transformatorskim stanicama elektrodistribucije.
Osnovne izvedbe ovih aparata imaju dva ili tri vodna polja s vakuumskim rastavnim sklopkama i jedno
transformatorsko polje s vakuumskim prekidačem za zaštitu energetskog transformatora. Svi ovi
uređaji su smješteni u zajedničkom kućištu i međusobno su izolirani plinom SF6. Vakuumski prekidač
transformatora je upravljan specijalnim elektroničkim relejem za zaštitu transformatora.

153
 Slijepa shema aparata Pogled s prednje strane

1. Natpisna pločica 6. Ručica za sklapanje rast. 11. VN priključci – trafo polje

sklopke
2. Ručica za napinjanje sklopnih 7. Pokazivač stanja rastavne 12. Strujni zaštitni
opruga sklopke transformator
3. Pokazivač stanja sklopne 8. Otvor za ručku za sklapanje 13. Utičnice za indikator
opruge zemljospojnika napona
4. Ručica za sklapanje 9. Pokazivač stanja 14. Brojilo sklopnih ciklusa
prekidača zemljospojnika iza prekidača prekidača
5. Pokazivač stanja prekidača 10. VN priključci – vodno polje 15. Manometar za kontrolu
tlaka plina
Napomena:
Upravljačke ručice za ručno upravljanje strše izvan poklopca aparature i omogućuju ručno upravljanje
svakim aparatom, pri čemu treba voditi računa:
 Istodobno upravljanje s više aparata nije dopušteno.
 Započetu operaciju na jednom aparatu treba dovršiti u cijelosti, a tek potom prijeći na
drugi aparat
Svi aparati se u svakom položaju mogu zaključati, pošto su ručice za ručno sklapanje opremljne
bravicama koje to omogućuju.

154
Vodno polje:
Radni postupak Rukovanje  Napomena

Uklapanje - isklapanje Napeti sklopnu oprugu ručicom (2) Prije potrebnog rukovanja
rastavne sklopke okretanjem ručke nadesno. provjeriti na slijepoj shemi
aparata pokazivač stanja
Uklapanje – okretanje ručice (6)
tropoložajne rastavne sklopke (7)
nadesno, prema oznaci I.

Napeti sklopnu oprugu ručicom (2)

okretanjem ručke nadesno.
Isklapanje – okretanje ručice (6)
nalijevo, prema oznaci 0.
Pokazivač stanja sklopne opruge
(3), kad opruga nije napeta je bijele
boje, a kada je napeta, pokazivač je
žute boje sa narisanim simbolom
opruge.

Osigurati protiv Zaključati ručicu (6) za ručno

ponovnog uklapanja sklapanje za to predviđenim
ključem.

Provjeriti prisutnost Vizuelna kontrola na indikatorima

napona napona (13).

Uzemljivanje – Napeti sklopnu oprugu ručicom (2)

odzemljivanje vodnog okretanjem ručke nadesno.
polja
Uzemljivanje – okretanje ručice (6)
nalijevo, prema oznaci .

Napeti sklopnu oprugu ručicom (2)

okretanjem ručke nadesno.
Odzemljivanje – okretanje ručice (6)
nadesno, prema oznaci 0.

Provjeriti razinu Kontroliratiti pokazivanje

napunjenosti plinom manometra.
SF6

Transformatorsko polje:
Radni postupak Rukovanje  Napomena

Uklapanje - isklapanje Napeti sklopnu oprugu ručicom (2) Prije potrebnog rukovanja
prekidača okretanjem ručke nadesno. provjeriti na slijepoj shemi
aparata pokazivač stanja
Uklapanje – okretanje ručice (4)

155
 nadesno, prema oznaci I. prekidača transformatora (5)

Isklapanje – okretanje ručice (4) Pokazivač stanja sklopne opruge

nalijevo, prema oznaci 0. (3), kad opruga nije napeta je bijele
boje, a kada je napeta, pokazivač je
žute boje sa narisanim simbolom
opruge.

Osigurati protiv Zaključati ručicu za ručno

ponovnog uklapanja sklapanje (4) za to predviđenim
ključem.

Provjeriti prisutnost Vizuelna kontrola na indikatorima

napona napona (13).

Uzemljivanje – Uzemljivanje – okretanjem ručice

odzemljivanje nataknute na vrh pogonskog vratila
zemljospojnika iza u otvoru na kućištu (8) prema oznaci
prekidača .

Odzemljivanje – okretanjem ručice

nataknute na vrh pogonskog vratila
u otvoru na kućištu (8) prema oznaci
0.

156
3.9.31.2 Sklopni blok “Končar” tipa DB
Visokonaponski sklopni blokovi se koriste u distriburivnim trafostanicama napona 10(20) kV. Glavni
element sklopnog bloka je rastavna sklopka, koja ovisno o namjeni polja, može biti opremljena sa
zemljospojnicima (vodna polja) ili može biti u kombinaciji sa visokonaponskim osiguračima
(transformatorsko polje).
Kabelski dio se nalazi u donjem dijelu, a pristupa mu se otvaranjem donjih vrata i obveznim
umetanjem izolacijske ploče između polova rastavne sklopke. Sabirnički dio sklopnog bloka se nalazi
iza gornjih vrata, koja su blokirana sa donjim vratima, čime je onemogućen pristup dijelu pod
naponom.
Pogled s prednje strane:

Vodno polje – redoslijed isklopa (uklopa):

Radni postupak Rukovanje Napomena - oznake

Isklopiti rastavnu Umetnuti ručicu za upravljanje

sklopku pogonom rastavne sklopke u utor na
istaknutom dijelu osovine
pogonskog mehanizma koji viri iz
vratnice gornjeg dijela sklopnog
bloka. Potom je potrebno ručicu
zakrenuti za oko 90 nalijevo.
Rastavna sklopka je otvorena.

Staviti ploču s natpisom zabrane

157
 “NE UKLJUČUJ”.

Ustanoviti Korištenje VN indikatora

beznaponsko stanje

Uklopiti noževe za Umetnuti ručicu za upravljanje Boja istaknutog dijela osovine

uzemljenje pogonom rastavne sklopke u utor na pogonskog mehanizma je crvena.
(uzemljenje i kratko istaknutom dijelu osovine
spajanje) pogonskog mehanizma koji viri iz
vratnice donjeg dijela sklopnog
bloka. Potom je potrebno ručicu
zakrenuti za oko 90 nadesno.
Noževi za uzemljenje su uklopljeni.

Osigurati protiv Umetnuti predviđenu izolacijsku Oslobađanjem donjih vrata,

ponovnog uklapanja - ploču između polova rastavne poništava se blokada otvaranja
osiguranje mjesta sklopke. gornjih vrata sklopnog bloka.
rada na kabelskim
završetcima

Uklapanje elemenata vodnog polja se vrši obrnutim redoslijedom.

Transformatorsko polje – redoslijed isklopa (uklopa):
Radni postupak Rukovanje Napomena - oznake

Isklopiti rastavnu Umetnuti ručicu za upravljanje Tipkalo na vratnici ormara također

sklopku pogonom rastavne sklopke u utor na služi za brzi isklop rastavne sklopke
istaknutom dijelu osovine u transformatorskom polju.
pogonskog mehanizma koji viri iz
vratnice gornjeg dijela sklopnog
bloka. Potom je potrebno ručicu
zakrenuti za oko 90 nalijevo.
Rastavna sklopka je otvorena.

Staviti ploču s natpisom zabrane

“NE UKLJUČUJ”.

Ustanoviti Korištenje VN indikatora

beznaponsko stanje

Osigurati protiv Umetnuti predviđenu izolacijsku Oslobađanjem donjih vrata,

ponovnog uklapanja - ploču između polova rastavne poništava se blokada otvaranja
osiguranje mjesta sklopke. gornjih vrata sklopnog bloka.
rada na VN
osiguračima

158
Uklapanje elemenata transformatorskog polja se vrši obrnutim redoslijedom.

3.9.32 Uzemljenja u električnim postrojenjima

Pod pojmom uzemljenja općenito se podrazumijeva povezivanje vodljivih dijelova iznad zemlje sa
zemljom. Na taj način se potencijal uzemljenog dijela postrojenja drži na potencijalu zemlje (osim za
vrijeme kvara). To se izvodi pomoću različitih vrsta uzemljivača ukopanih u zemlju i/ili postavljene
betonske konstrukcije.
Zemljovod ili dozemni vod je vod između dijelova postrojenja koje se uzemljuje i uzemljivača,
postavljen izvan ili izolirano u zemlji.

Zadatak uzemljenja električnog postrojenja je:

• osigurati stabilan rad postrojenja

• zaštititi pogonsko osoblje

• zaštititi postrojenje od prenapona.

Razlikujemo tri vrste uzemljenja; pogonsko (radno), gromobransko i zaštitno.

Zaštitno uzemljenje je uzemljenje vodljivih dijelova električnog postrojenja koji nisu dio
strujnog kruga, a na dohvatu su čovjeka.
Radno (ili pogonsko) uzemljenje je uzemljenje vodljivih dijelova električnih uređaja koji su dio
strujnog kruga (npr. uzemljenje neutralnog vodiča, uzemljenje kondenzatora, namota mjernih
transformatora i slično). Ovo uzemljenje služi prvenstveno za sprječavanje unutarnjih (pogonskih)
prenapona i smanjenje struja zemljospoja. Uzemljenje odvodnika prenapona također smatramo
radnim uzemljenjem. Pri tome treba imati na umu da dijelovi uzemljeni preko odvodnika prenapona
nisu u stalnoj galvanskoj vezi sa zemljom. Gromobransko uzemljenje služi za zaštitu postrojenja od
atmosferskog pražnjenja.
Ako su sva uzemljenja međusobno galvanski povezana, onda govorimo o tzv. združenom ili
zajedničkom uzemljenju.
Svako od navedenih uzemljenja ima svoje specifičnosti i zahtjeve od kojih smo neke već spominjali u
prethodnim poglavljima. Općenito se može reći daje za kvalitetu uzemljenja od presudne važnosti
otpor uzemljenja. Da bismo shvatili važnost uzemljenja u električnom postrojenju podsjetimo se
opasnosti koje nastaju pri prolasku struje kroz uzemljivač. Na slici 4.31 prikazano je rasprostiranje
potencijala oko uzemljivača električnog postrojenja. Struja od uzemljivača teče radijalno u svim
smjerovima, ali je najveća gustoća struje neposredno uz sam uzemljivač dok se udaljavanjem
smanjuje. Na taj se način oko uzemljivača stvara tzv. naponski lijevak (raspodjela potencijala u obliku
lijevka).

159
Slika 3.63 Definicija napona dodira i koraka; Uz - napon uzemljivača; Uc - napon dodira;
Uk - napon koraka; V - potencijal uzemljivača
Pri protjecanju struje Iz kroz uzemljivač pojavit će se na otporu rasprostiranja uzemljivača R z pad
napona na uzemljivaču Uz. Taj se napon može odrediti prema izrazu:

Gdje je:
- napon uzemljivača (napon između uzemljivača i referentne zemlje)
Iz - struja kroz uzemljivač
Rz - otpor uzemljenja
Napon uzemljivača (Uz) je zapravo napon između uzemljivača i dovoljno udaljenog mjesta (npr. 25 do
30 m) od uzemljivača koje je na nultom potencijalu. Kako takva situacija u električnom postrojenju
predstavlja potencijalnu opasnost za čovjeka, definirani su tzv. naponi dodira i koraka.
Napon dodira je razlika potencijala između dijelova koje čovjek može premostiti svojim tijelom.
Napon koraka je razlika potencijala koji čovjek može premostiti svojim korakom.
Najjednostavnija mjera za smanjivanje napona dodira i koraka je smanjenje otpora uzemljenja R z.
Dodatne su mjere "peglanje" naponskog lijevka i brzo isključenje struje kvara. "Peglanje" ili "glađenje"
naponskog lijevka izvodi se odgovarajućim rasporedom i vrstom uzemljivača.
Radno ( pogonsko ) uzemljenje
Pogonsko (radno) uzemljenje karakterizirano je time da je na zemlju spojena točka postrojenja koja
pripada strujnom krugu, pa je na taj način sam strujni krug galvanski spojen sa zemljom. Bilo kakvo
uzemljenje mreže (kruto, ili neposredno uzemljenje zvjezdišta, uzemljenje zvjezdišta preko otpora,
reaktancije ili impedancije, uzemljenje nultog vodiča niskonaponske mreže) spada u pogonsko
uzemljenje.

Slika 3.64 – Pogonsko uzemljenje

Zaštitno uzemljenje
Zaštitno uzemljenje karakterizirano je time što je sa zemljom spojena točka postrojenja koja ne
pripada strujnom krugu i koja ne smije doći u galvansku vezu sa strujnim krugom, ali ne može se
izbjeći da do takve veze dođe zbog uslijed kvara na izolaciji. Prikazano je uzemljenje konstrukcijskih
dijelova postrojenja (npr. nosači izolatora) kao tipičan primjer takvog uzemljenja:

160
 Slika 3.65 – Zaštitno uzemljenje
Gromobransko uzemljenje
Gromobransko uzemljenje služi za odvod struje munje tj. struje prouzrokovane atmosferskim
pražnjenjima u zemlju. Gromobransko uzemljenje izvodi se spajanjem gromobranske instalacije s
gromobranskim uzemljivačem. Može biti odvojeno ili zajedničko sa zaštitnim i pogonskim
uzemljenjem. Gromobransko uzemljenje treba dimenzionirati za uvjete impulsne struje munje, pa se
zbog toga naziva i impulsni uzemljivač.

Slika 3.66 – Gromobransko uzemljenje

161
3.10 PRIJENOS I DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE
3.10.1 Prijenosne mreže
Prijenosne mreže imaju zadaću povezivanja elektrana i velikih potrošačkih područja (distribucijskih
mreža) koja se nalaze na međusobno većim ili manjim udaljenostima. Cilj je da se električna energija
proizvedena u bilo kojoj elektrani prenese do svih čvorišta mreže, i to iz više mogućih pravaca. Na taj
način prijenosna mreža, uz izvore električne energije, sudjeluje u optimizaciji rada cjelokupnog EES.

Siguran i pouzdan pogon elektroenergetskog sustava temelji se na ispravnom radu svih njegovih
dijelova, a posebno je velik značaj prijenosnih mreža.

Električne snage, koje se prenose prijenosnom mrežom, su nekoliko desetaka do više tisuća MW,
ovisno o visini napona. Prijenosnim se naponima smatraju naponi od 110 kV (ponekad i niže) pa do
danas najviših izmjeničnih napona od 1500 kV. Duljine pojedinih prijenosnih mreža mogu doseći i više
tisuća kilometara.
Radi sigurnije opskrbe električna energija se u važnija čvorišta sustava mora dovoditi iz više pravaca
pa je prijenosna mreža u pravilu upetljana.
U specifičnim slučajevima (vrlo velike udaljenosti ili dugi podmorski kabeli) prijenos se obavlja i
istosmjernom strujom (Za povezivanje dvaju izmjeničnih prijenosnih sustava koji nisu u sinkronom
radu (npr. podmorski kabel koji povezuje sustave V. Britanije i Francuske).

Međusobnim povezivanjem raznih potrošačkih područja preko prijenosne mreže se omogućava:

1. ekonomičnija iskorištenost proizvodnih i prijenosnih kapaciteta EES zbog različitih dnevnih,
mjesečnih i godišnjih dijagrama potrošnje el. energije,
2. veća sigurnost pogona svih podsustava kao i veća konstantnost frekvencija te napona i
3. mogućnost instaliranja većih, a time rentabilnijih proizvodnih jedinica.
Sigurna opskrba potrošača kvalitetnom električnom energijom nastaje kooperativnim radom elektrana
različitih karakteristika i prijenosne mreže koja omogućava njihovo međusobno povezivanje te
povezivanje različitih grupa potrošača, odnosno potrošačkih područja.

Veće su elektrane uvijek priključene na prijenosnu mrežu preko koje se energija isporučuje
distribucijskoj mreži. Priključenje elektrane, odnosno generatora, na prijenosnu mrežu izvodi se u
pravilu preko blok transformatora. Na mjestu priključka korisnika na prijenosnu mrežu operator
sustava mora prvo osigurati pouzdanost opskrbe te odgovarajući napon i frekvenciju (uglavnom 50
Hz). U normalnim pogonskim uvjetima i pri radu hrvatskog elektroenergetskog sustava u interkonekciji
frekvencija se održava u granicama od 49,95 Hz do 50,05 Hz. U normalnim pogonskim uvjetima u
izoliranom radu hrvatskog sustava frekvencija se treba održavati u granicama od 49,50 Hz do 50,50
Hz.
Osnovni elementi prijenosne mreže su:
• Visokonaponski vodovi (najčešće od 110 kV i više)
- nadzemni vodovi
- kabelski vodovi.
• Električna postrojenja
- transformatorska postrojenja
- rasklopna postrojenja.

162
Elementi prijenosne mreže moraju imati takva električna, termička i mehanička svojstva da u
normalnim pogonskim prilikama, ali i ograničenjima kao što su kratki spojevi, vremenske nepogode i
slično, daju zadovoljavajuće performanse.

Osnovni električni parametri su (vodova, transformatora):

- nazivni naponi (kV)
- prijenosna moć, tj. nazivna snaga (MVA) ili struja (A).

Položaj i struktura prijenosne mreže u elektroenergetskom sustavu prikazani su na slici 3.67.

Slika 3.67 Položaj i struktura prijenosne mreže u EES; G - generator, 1 - mrežni transformatori, 2 -
tronamotni mrežni transformator, D.M. — distribucijska mreža

3.10.2 Prijenosna mreža Hrvatske i europske interkonekcije

Na osnovi sadašnje administrativne i tehničke podjele elektroenergetskog sustava Hrvatske, u
Hrvatskoj postoje četiri prijenosna područja: Zagreb, Osijek, Split i Opatija (slika 3.68).

Slika 3.68 Prijenosna područja u elektroenergetskom sustavu Hrvatske

Prijenosna mreža kao poveznica elektrana i distribucijskih mreža zauzima središnje mjesto u
elektroenergetskom sustavu. Većina sustava je interkonekcijski povezana sa sustavima susjednih

163
država, pa je tako i hrvatski elektroenergetski sustav integralni dio europskog sustava u jedinstvenom
sinkronom pogonu. Povezivanjem susjednih elektroenergetskih sustava interkonekcijskim prijenosnim
vodovima postižu se dodatne prednosti koje čine sustav ekonomičnijim i sigurnijim. Kod međusobno
povezanih EES-a ekonomičnije se iskorištavaju proizvodni kapaciteti u pojedinim dijelovima, smanjuju
različitosti i posebnosti pojedinih sustava u odnosu na cjelinu što je posebno značajno kod velikog
udjela hidroenergije u sustavu. Također se smanjuje potreba za izgradnjom novih elektrana, a zbog
veće tromosti povezanih sustava i manja je potreba za rotirajućom i hladnom rezervom.

- Potrebno je napomenuti da je od 10. listopada 2004. g. (nakon obnove TS 400/110 kV Ernestinovo

i izgradnje TS 400/220/110 kV Žerjavinec te priprema u susjednim zemljama) uspješno obavljena
rekonekcija dviju UCTE(UCPTE - unija za koordinaciju proizvodnje i prijenosa el. energije osnovana je
1951. g. Godine 1999. mijenja naziv u UCTE - udruga operatera prijenosne mreže.) zona na razini 400
kV, a potom i na razini 220 kV i 110 kV. Nakon objedinjavanja čitava je kontinentalna Europa postala
jedno sinkrono elektroenergetsko područje s oko 450 milijuna ljudi u 22 države, a s godišnjom
potrošnjom električne energije od približno 2.300 TWh, što je jedan od dva najveća takva sustava u
svijetu. Trgovanje HEP-a električnom energijom je već 2005. g. poraslo s 2 na 9 milijardi kuna. Kao
izolirani sustavi u Europi su, zbog geografskog položaja, praktički jedino ostali sustavi Velike Britanije i
Irske. Ipak su Francuska i Velika Britanija povezane podmorskim kabelom preko kojeg se velike
količine električne energije prenose u oba smjera (istosmjerni prijenos). Slične su veze i sa sustavima
zemalja bivšeg SSSR-a.

-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-

Slika 3.69 Prijenosna mreža Hrvatske(2012) - veze sa susjednim EES (RHE Velebit je jedina
elektrana u Hrvatskoj izravno priključena na 400 kV)

164
 Tablica 3. Podaci prijenosne mreže Hrvatske-2012

Napon (kV) 400 220 110 Ukupno

Broj TS 5 6 101 112

Broj transformatora 12 16 158 186

Snaga transformacije (MVA) 4100 2270 4673 11043

Duljina vodova (km) 1159 1233 4782 7174

Na slici 3.69 prikazana je prijenosna mreža Hrvatske s osnovnim podacima. Iz slike sustava i
prikazanih podataka vidljivo je da hrvatsku prijenosnu mrežu karakterizira specifičan oblik koji slijedi
zemljopisni oblik države i najveći je udjel elemenata naponske razine od 110 kV. Može se konstatirati
dobra izgrađenost prijenosne mreže u Hrvatskoj, dobra povezanost sa susjednim sustavima koja
naglašava tranzitni karakter sustava u širem okruženju, visoka ostvarena raspoloživost i prihvatljivi
gubici prijenosa.

3.10.3 Distribucijske mreže

Distribucijske su mreže dijelovi elektroenergetskog sustava koji služi za razvođenje električne energije
do pojedinih potrošačkih područja ili do samih potrošača.
Distribucijske se mreže dijele na:
- srednjenaponske mreže (10 kV, 20 kV, 30 kV i 35 kV)
- niskonaponske (0,4 kV)

Razgraničenje između prijenosnih i distribucijskih mreža ne mora biti strogo određeno samo prema
visini napona, već i namjeni. Naime, distribucijske mreže, za razliku od prijenosnih, ne sudjeluju u
optimizaciji vođenja rada elektroenergetskog sustava. Položaj distribucijskih i prijenosnih mreža u
elektroenergetskom sustavu prikazanje na slici 5.4.

Slika 3.70 Položaj distribucijskih i prijenosnih mreža u elektroenergetskom sustavu

165
Distribucijska se mreža napaja iz prijenosne mreže preko transformatora VN/SN, ali postoji mogućnost
i izravnog povezivanja elektrana na distribucijsku mrežu.

Manje elektrane mogu se priključiti izravno na distribucijsku mrežu, i to na dva načina:

1. izravno na nikonaponsku mrežu za elektrane manje snage ( do nekoliko stotina kW)
2. preko blok transformatora na srednjenaponsku distribuciju mrežu za elektrane veće snage
(1MW i više)

Osnovni elementi distribucijskih mreža su:

 Nisko i visokonaponski vodovi (ispod 110 kV)

- nadzemni vodovi
- kabelski vodovi

 Električna postrojenja
- transformatorska postrojenja
- rasklopna postrojenja

 Potrošači.

Osnovni električni parametri su:

- nazivni napon (kV)
- nazivna snaga (MVA) ili struja (A).

Za razliku od prijenosnih mreža distribucijske su mreže najčešće radijalnog tipa, tj. u normalnom
pogonu nema zatvaranja petlji pa je napajanje jednostrano. Izuzetak može biti srednjenaponska
mreža, posebno 35 kV-na i gradska 10(20) kV-na, koja je često upetljana što služi kao rezerva za
slučaj ispada glavne pojne trase.

Veza prijenosne i distribucijske mreže može se izvesti na dva načina:

1. Distribucija prema niskom naponu se obavlja preko dviju transformacija, tj. preko 35 kV-
ne, a zatim preko 10 kV-ne mreže.

2. Izravnom transformacijom 110/10(20) kV, koja eliminira potrebu za 35 kV-nom mrežom, tj.
izbjegnuta je transformacija35/10 kv. Tendencija razvoja distribucijskih mreža kod nas ( u
svijetu također) ide k smanjenju broja naponskih nivoa, tako da se ovakva izvedba preferira
kod izgradnje novih distribucijskih mreža i trafostanica. Također se nastoji mijenjati 10 kV-nim
gdje je to moguće. To se obično radi na način da se ugrađuje oprema prilagođena za 20 kV, a
mreža radi na 10 kV sve dok se ne steknu potrebni uvjeti za prelazak na 20 kV.

3.10.4 Strukture (konfiguracije) električnih mreža

Način prostorne povezanosti (oblik) elemenata električne mreže nazivamo strukturom ili
konfiguracijom električne mreže. Osim o načinu prostorne povezanosti, struktura mreže ovisi i o broju
napojnih točaka.
Principijelno razlikujemo:
1. otvorene mreže
- jednostavne zrakaste (radijalne) mreže
- paralelne zrakaste

166
 - preklopive zrakaste

2. zatvorene mreže
- petljaste mreže
- zamkaste mreže
- zatvorene zamkaste mreže

Zrakaste ili radijalne mreže se najviše uporabljuju kao distribucijske NN mreže kod kojih je u pravilu
samo jedna napojna točka (transformator 20(10)/0,4 kV). Prednosti su takvih mreža jednostavnost,
preglednost, manje struje kratkih spojeva te jednostavna izvedba zaštite. Nedostaci su veći padovi
napona i slaba sigurnost opskrbe, što znači da je primjerena za manje zahtjevne potrošače. Kod
dugačkih zrakastih mreža ponekad nisu ispunjeni uvjeti za nulovanje. Preklopiva zrakasta mreža ima
određene prednosti. U normalnom je pogonu, rasklopno mjesto je otvoreno tako da mreža predstavlja
jednostavnu zrakastu mrežu. Ako dođe do kvara na nekoj dionici jednog od izvoda, ta se dionica
isklapa s obje strane, a rasklopno se mjesto zatvara, pa se dio potrošača s jednog voda (onih iza
mjesta kvara) napaja preko drugog voda.Normalni pogon sa zatvorenim rasklopnim mjestom
(dvostrano napajanje), iako je tehnički moguć i predstavlja sigurniji način napajanja, rijetko se izvodi
jer iziskuje veća ulaganja u opremu (prekidače, zaštitu) i održavanje, što čini ovu izvedbu skupom.
Primjenjuje se izuzetno za napajanje potrošača koji su posebno osjetljivi na prekide napajanja.

Slika 3.71 Zrakaste ili radijalne mreže 1-jednostavna zrakasta mreža

2- paralelna zrakasta
3- preklopiva zrakasta (otvorena petlja)
Kod zatvorenih (upetljanih ili zamkastih) mreža se potrošači (ili čvorišta mreže) napajaju iz više
mogućih pravaca, bilo iz jednog ili više izvora. Tako je, prije svega, povećana pogonska sigurnost,
smanjeni su padovi napona i manji gubici prijenosa. Zbog raspodjele prijenosne snage moguće je
uporabiti vodiče manjih presjeka. Kod ovakvih je mreža iznimno važna pravilna izvedba zaštite jer u
protivnom može doći do pada cijelog sustava. Zatvorene su mreže primjerene za sve naponske
razine, a obvezatno su takve strukture prijenosne mreže.
Ako je srednjenaponska distribucijska mreža (npr. 20 kV) radijalnog tipa, potrebno je predvidjeti
mogućnost međusobnog povezivanja većeg broja radijalno napajanih vodova kako bi se povećala
sigurnost opskrbe. Dakle, težnja je da se SN mreže izvode na principu otvorene petlje ili zamke.

167
 Slika 3.72 Strukture zatvorenih mreža - moguća su napajanja i iz više izvora
Niskonaponske distribucijske mreže u gradovima su moguće izvedbe kao prstenaste i zrakaste mreže
(npr. s više napojnih točaka). Najčešće su u radijalnom pogonu što znači da su s rastavnim mjestom.
Moguće su i zamkaste mreže (s jednim ili više izvora) kao na slici 5.7.

Slika 3.73 Zatvorena zamkasta mreža- napajana s dva izvora

Konfiguracija mreža ovisi o brojnim tehničkim uvjetima, ekonomskim mogućnostima i zahtjevima
sigurnosti napajanja. Pri projektiranju električnih mreža potrebno je uzeti u obzir sljedeće:
• pogonska sigurnost
• preglednost
• mali gubici (napona i snage)
• mala potrošnja materijala
• jednostavna i učinkovita zaštita.
Pri odabiru strukture mreže navedene zahtjeve treba uzeti u obzir.

3.10.5 Nazivni napon i njegovo značenje

Trofazni izmjenični elektroenergetski sustavi su sustavi približno konstantnog napona, a snaga se
mijenja promjenom struje.

Nazivni je napon mreže (Un) napon kojim se neka mreža označuje ili identificira i na koji se svode
određene pogonske značajke.

Nazivni napon i dozvoljeno termičko opterećenje vodiča određuje prijenosnu moć voda. Optimalni
omjeri između nazivnih napona susjednih mreža iznose približno 1:3, ali se zbog tehnoloških rješenja i
troškova teško ostvaruju. Manje naponskih razina u elektroenergetskom sustavu dovodi do manje
transformacija i manjih gubitaka te jednostavnije strukture mreže.

Napon na svim razinama i u svim točkama mreže mora biti što bliže nazivnoj vrijednosti, odnosno
unutar dozvoljenih granica. Standardom su propisane vrijednosti nazivnih linijskih napona.

168
U Hrvatskoj su to sljedeći naponi: 0.4, 3(generatori,ind.mreže i rudnici), 6, 10, 20, 35 ( prema IEC je
nazivni napon 30 ili 33 kV, a najviši pogonski 36 kV, 110, 220 i 400 (380) kV .
U pogonu mreže dolazi do promjena ili kolebanja napona. Previsok napon napreže izolaciju i smanjuje
životnu dob komponenti sustava, dok se pri niskom naponu povećavaju gubici električne energije u
sustavu. Elementi mreža, kao što su vodovi, transformatori i rasklopna postrojenja, u širokim su
granicama neovisni o umjerenim kolebanjima napona. Osjetljivi elementi na naponske prilike u mreži
su kondenzatorske baterije (paralelni kondenzatori ) i paralelne prigušnice. Pravilnim
dimenzioniranjem možemo kondenzatorsku bateriju učiniti neosjetljivom i na ekstremne slučajeve
naponskih naprezanja do kojih može doći na mjestu postavljanja. Na promjene napona osjetljiv je i
generator, ali se to rješava pravilnim izborom prijenosnog omjera transformatorskog bloka.

Iz navedenog slijedi da se napon visokonaponske mreže može kretati u dosta širokim granicama.
Glede naprezanja izolacije, za mreže srednjeg i visokog napona vrijedi zahtjev da ni u jednoj točki
mreže u normalnom (neporemećenom) pogonu ne smije biti prekoračen maksimalni pogonski napon.
Maksimalnim pogonskim naponom definirana je izolacijska razina elemenata mreže i sredstava za
zaštitu od prenapona.

Tablica 4 - Nazivni i maksimalni pogonski naponi

Nazivni napon (kV) 3 6 10 20 35 60 110 220 400
Maksimalni pogonski napon (kV) 3,6 7,2 12 24 38 72,5 121 242 420

Prema dolje je napon ograničen samo pogonskim razlozima, a to su:

• radne karakteristike nekih elemenata mreže kod bitno smanjenog napona,
• regulacijski opseg transformatora putem kojih se napaja distribucijska mreža, odnosno
potrošači i
• veći gubici.
Zadatak mreže je da prenosi određenu snagu, te će kod prosječno nižih napona struje biti veće.
Uslijed većih struja, uz inače istu snagu koja se prenosi, bit će veći gubici i veći padovi napona.
Općenito uzevši, za mrežu vrijedi pravilo da optimalni napon bude u blizini maksimalnoga pogonskog
napona, s time da se ovaj ni u jednoj točki mreže ne prekorači na duže vrijeme (npr. na nekoliko
minuta i to samo neznatno). Ovakav pogonski režim blizak je ekonomskom optimumu pogona
visokonaponske mreže koji je definiran minimumom djelatnih gubitaka. Donja granica napona
određena je prema mogućnostima regulacije transformatora (uzimajući u obzir i unutrašnji pad
napona), a gornja granica prema vrijednostima propisanim standardom. Kod analize naponskih prilika
distribucijskih mreža, posebno niskonaponskih, treba uzeti u obzir utjecaj napona na priključena
trošila. Utjecaj odstupanja napona na stezaljkama trošila od nazivne vrijednosti je jako različit, ovisno
o vrsti trošila. Utjecaj može biti tehnološki (poteškoće u funkcioniranju aparata ili nemoguć rad,
opasnost od kvara), ekonomski (veći gubici, skraćena životna dob aparata) i fiziološki (titranje svjetla,
promjena spektra svjetla, promjena zvuka stroja).
Kod trošila s magnetskim krugovima (npr. motori) promjena napona izaziva promjenu gubitaka i
promjenu radnih karakteristika. Ponašanje motora ovisi o vrsti motora te o karakteristikama radnog
stroja. Npr. ako snaga stroja ostaje konstantna, smanjenje napona će izazvati porast struje, a time i
povećane gubitke u bakru i jače zagrijavanje. Kod termičkih trošila s konstantnim otporom proizvedena
toplina se mijenja s kvadratom napona. Kod fluorescentne rasvjete svjetlosni je tok približno
proporcionalan naponu; kod preniskog napona nemoguće je paljenje fluorescentnih cijevi, a ranije
uključene cijevi se gase. Varijacije napona imaju i velik utjecaj na rad žarulja sa žarnom niti. Svjetlosni
tok raste, odnosno opada, približno s trećom potencijom napona.

169
Zato se s gledišta potrošača mogu, zahtjevi što se odnose na napon, sažeti ovako:
1. promjene napona moraju biti što manje, odnosno napon mora biti što je moguće
više konstantan i
2. srednji napon mora biti što bliži ili jednak nazivnom naponu.
Propisane granice odstupanja od nazivnog napona u normalnom pogonu su:
• za srednji napon (10 kV, 20 kV, 30 kV, 35 kV): ±10%
• za niski napon: ±10%
Odstupanja veća od dopuštenih su česta pojava u našim distribucijskim mrežama, čak i u gradovima,
kao posljedica neusklađene mogućnosti mreže s rastućom potrošnjom.

U distribucijske se svrhe na niskom naponu u Hrvatskoj (i većini drugih europskih država) primjenjuje
standardom definirani napon 230/400 V. Prema preporukama UCTE prednost se daje sljedećim
naponskim odnosima: 400 (380) - 110 - 20 - 0,4 kV. Obnova, proširenje i gradnja električnih mreža
postupno i ide prema takvim naponskim odnosima. Zbog padova napona nije moguće strogo održavati
konstantnu vrijednost napona u svim točkama mreže, ali gaje primjenom različitih uređaja i ispravnim
dimenzioniranjem dijelova elektroenergetskog sustava moguće održavati na zadovoljavajućim
vrijednostima. U slučajevima gdje napon mreže neposredno utječe na napon potrošača, naponske
prilike u mreži moraju se prilagoditi zahtjevima potrošača. To vrijedi prvenstveno za distribucijske
mreže, a posebno za niskonaponske mreže.

3.10.6 Grafički simboli u spojnim shemama i planovima mreža

Za svako elektroenergetsko postrojenje ili njegov dio mora postojati odgovarajuća tehnička
dokumentacija koja se može podijeliti na tekstualni i grafički dio. Tekstualni dio dokumentacije sadrži
opise, proračune, troškovnike, upute itd.

Grafički dio dokumentacije su zapravo razni crteži na kojima, uz pomoć simbola, skica, slika ili
pojednostavljenih nacrta prikazujemo neki uređaj ili sklop.
U načelu ga možemo podijeliti na razne vrste shema ili nacrta kako slijedi:
• spojne sheme (principne, jednopolne, strujne..)
• priključne sheme (sheme vezivanja, planovi vodova..)
• pregledni i dispozicijski crteži
• montažni ili sklopni nacrti.Za prikazivanje električnih mreža koristimo planove mreža. Planovi
mreža prikazuju vodove, izlazne točke, čvorišta i priključna mjesta jedne mreže ili dijela mreže sa
svim pripadajućim uređajima i napravama (postrojenjima). U planu mreže vodovi se prikazuju
jednopolno, a pojedini detalji se mogu prikazati i pojednostavljeno. U pravilu se ucrtavaju u
zemljopisne karte ili planove gradova, odnosno naselja. Primjer plana prijenosne mreže Hrvatske
vidjeli smo na početku ovog poglavlja.
Mnogi detalji s planova električnih mreža se u projektima mreža prikazuju na posebnim crtežima ili
shemama, npr. jednopolna shema trafostanice, pojedini specifični stupovi, kabelski kanali, izvod javne
rasvjete, uzemljenja, važni prijelazi ili približavanja itd. Za prikazivanje elemenata na planovima i
spojnim shemama mreža koristimo se odgovarajućim oznakama i grafičkim simbolima (primjeri su
navedeni u tablici 5)

170
Tablica 5 - Grafički simboli u spojnim shemama i planovima mreža

3.10.7 Određivanje električnih prilika u mrežama

Sustav za vođenje distribucijske mreže (DMS – Distribution Management System) je sustav koji
obavlja funkcije nadzora i upravljanja distribucijom električne energije na srednjenaponskoj razini.
Programsku podršku razvijenu za DMS sačinjavaju osnovni alati za dinamičku vizualizaciju, praćenje i
kontrolu distribucijske mreže, te široki spektar različitih aplikacija za analizu rada, planiranja i
optimizaciju pogona. Moderni sustavi se temelje na otvorenim standardnim rješenjima i moćnoj
tehničkoj bazi podataka. DMS je najčešće modularno organiziran paket sa višeslojnom programskom
arhitekturom. Na taj način, programska podrška se može lakše razdvojiti, prilagoditi i modificirati
ovisno o potrebama i specifičnostima pojedinih distribucijskih organizacija.

171
Osnovni sloj programske arhitekture čini DMS baza podataka. Model baze podataka sadrži podatke o
topologiji mreže, podatke iz SCADA sustava, te pohranjene podatke o prijašnjim stanjima u sustavu.
Srednji sloj sustava sastavljen je od DMS servera koji predstavljaju temeljnu integracijsku platformu za
kompletnu nadogradnju DMS-a. On integrira tehničke i arhivirane podatke, podatke o dinamici sustava
kao i podatke preuzete od drugih klijenata. Najgornji sloj obično je sastavljen od mnoštva različitih
funkcija koje omogućuju sigurno i kvalitetno vođenje distribucijskih mrežama u svim uvjetima pogona.
Procjena (estimacija) stanja
Program za procjenu (estimaciju) stanja osnovni je proračun na temelju kojega se određuje trenutno
uklopno i pogonsko stanje mreže. Kako bi se to moglo ostvariti neophodni su podaci o mjerenjima i
telesignalizaciji iz rasklopnih postrojenja koji se preko SCADA sustava dobivaju iz elektroenergetskog
sustava. Osnovna mjerenja na temelju kojih program za estimaciju stanja određuje najvjerojatniji
vektor stanja tj. napone po iznosu i kutu u svim čvorištima mreže su sljedeća:
– Djelatne i jalove snage u granama mreže
– Proizvodnja djelatne i jalove snage generatora
– Djelatne i jalove snage opterećenja po čvorištima
– Iznosi napona u pojedinim čvorištima
Proračun tokova snaga
Proračun tokova snaga predstavlja jedan od osnovnih proračuna koji se koristi u stacionarnoj analizi
pogona i planiranju rada elektroenergetskog sustava (EES). Osnovna pretpostavka od koje se polazi u
klasičnim proračunima tokova snaga je simetričnost svih elemenata EES-a, te se zbog toga u tim
proračunima koriste jednofazni modeli. Za točnije proračune u kojima se uzimaju u obzir nesimetrična
opterećenja i nesimetričnost izvedbe samih elemenata EES-a treba koristiti trofazne modele i trofazni
proračun tokova snaga. Rezultat proračuna tokova snaga su naponi po iznosu i kutu u svim čvorištima
mreže na temelju kojih je moguće odrediti i tokove snaga u svim granama mreže. U sustavima za
vođenje proračuni tokova snaga se koriste u simulacijama različitih uklopnih i pogonskih stanja što je
važno za analizu i planiranje rada EES-a.
U proračunima tokova snaga čvorišta mreže se svrstavaju u tri kategorije:
 PQ čvorišta (čvorišta tereta) za koja se zadaje djelatna i jalova snaga injekcija (proizvodnja-
potrošnja)
 PV čvorišta (generatorska čvorišta) za koja se zadaje injekcija djelatne snage i iznos napona
 referentno (regulacijsko, bilančno) čvorište u kojem se zadaje napon po iznosu i kutu
Analiza sigurnosti N-1
Analiza sigurnosti N-1 je mjera robusnosti EES-a na temelju koje se može zaključiti kako ispadi
pojedinih elemenata elektroenergetskog sustava djeluju na njenu sigurnost. Njome se ispituje
sposobnost zadržavanja stabilnosti sustava nakon ispada elemenata. Posljedice ispada u sustavu koji
zadovoljava kriterij sigurnosti N-1 mora se u što manjoj mjeri odraziti na ispravnost rada i kvalitetu
isporuke električne energije. Važno je napomenuti da analiza sigurnosti N-1 spada u statičke analize
sustava, jer se njome ispituje stanje nakon poremećaja, a ne analizira se sama prijelazna pojava. Pri
tom se provjerava opterećenost svih grana mreže (vodovi, transformatori), naponi čvorišta, te
proizvodnja djelatne i jalove snage u referentnom i PV čvorištima u novom stacionarnom stanju mreže.
Proračun kratkog spoja u stvarnom vremenu
Proračun kratkog spoja jedan je od osnovnih proračuna u analizi rada sustava u uvjetima kvara.
Rezultati tog proračuna koriste se za dimenzioniranje električne opreme, podešenje relejne zaštite,
proračun uzemljivača, određivanje elektromagnetskog utjecaja elektroenergetskih objekata na ostale
objekte i dr. Kvarovi u elektroenergetskom sustavu u osnovi se dijele na poprečne i uzdužne kvarove,
te na jednostruke i višestruke (složene) kvarove. U slučaju uzemljene mreže (kruto ili preko različitih
vrsta impedancije) kvarovi se u literaturi najčešće nazivaju kratkim spojem, a u slučaju izolirane
(neuzemljene) mreže riječ je o zemljospoju (dozemnom spoju). Poprečni kvarovi dijele se na trofazne,
jednofazne, dvofazne i dvofazne sa zemljom, dok se od uzdužnih kvarova najčešće spominju prekidi
jedne ili dvije faze. Za proračun struja kratkog spoja danas se u pravilu koristi matrična metoda
proračuna zasnovana na simetričnim komponentama.

172
 3.10.8 Regulacija frekvencije i djelatne snage
Potražnja električne energije mijenja se svakog trenutka tijekom dana, ovisno o želji potrošača, te tako
nastaje poznati dijagram opterećenja. Maksimalna snaga u takvom dnevnom dijagramu oko dva puta
je veća od minimalne snage. Potrebno je da i proizvodnja bude u svakom trenutku jednaka
odgovarajućoj ordinati dijagrama opterećenja, kako bi se održala neophodna ravnoteža aktivnih i
pasivnih momenata u mreži.
Budući da se potrošnja mijenja proizvoljno, spomenutu je ravnotežu moguće održati ako se
proizvodnja mijenja, odnosno regulira u svakom trenutku na iznos potrošnje, pa se stvarno radi o
regulaciji snage proizvodnje na snagu potrošnje. Praktički nije moguće mjeriti ukupnu potrošnju da bi
se onda snaga proizvodnje regulirala prema njoj, već se postupa indirektno na taj način što se regulira
brzina vrtnje, odnosno frekvencije, da bude konstantna i time se postiže da snaga proizvodnje uvijek
bude jednaka snazi potrošnje. Ako u nekom trenutku ne bi postojala ravnoteža potrošnje i proizvodnje,
brzina vrtnje odnosno frekvencija bi ili rasla ili padala, pa bi onda uređaj regulacije djelovao u smislu
promjene proizvodnje na iznos potrošnje, i tako se opet uspostavila ravnoteža, a frekvencija ostala
uglavnom uvijek konstantna. Dakle, da bi se unaprijed poznavao tok promjene opterećenja bilo bi
dovoljno da se onda i proizvodnja vremenski mijenja na isti način. Kod predviđanja opterećenja koriste
se podaci prethodnog dana, tjedna i godine, zatim podaci o temperaturi i slično.
Ovako postavljena regulacija trebat će izregulirati samo preostale razlike između predviđanja i
ostvarenja, koje su stalno jedan mali dio dnevnih promjena opterećenja u jednoj mreži.
Kod paralelnog spajanja dviju ili više mreža, odstupanja u jednoj mreži odrazit će se u drugima, pa se
kao zadatak regulacije uvodi održavanje frekvencije i održavanje stalne snage razmjene sa susjednim
mrežama. No, to se opet svodi na to da svaka mreža regulira svoju proizvodnju na iznos svoje
potrošnje.

3.10.9 Regulacija napona i jalove snage

Pod normalnim načinom rada EES-a smatra se način u kojem se napon i frekvencija nalaze unutar
određenih granica, a parametri sustava kao strujna opterećenja, temperature i drugi se nalaze unutar
trajno dozvoljenih granica. Svaka promjena u EES-u, uključenje ili isključenje osnovnih elemenata
EES-a (generator, transformator, vod, potrošač), ima za posljedicu narušavanje odnosa proizvodnje i
potrošnje, promjenu tokova djelatne i jalove energije, izmjenu parametara EES-a, a time i promjenu
padova napona i frekvencije u sustavu. To sve ukazuje da je EES složen tehnički sustav koji
omogućuje opskrbu potrošača električnom energijom potrebnih karakteristika, kvantitete, kvalitete i
kontinuiteta. Dakle, na isti se postavljaju sljedeći zahtjevi:
 snabdjeti potrošača dovoljnom količinom energije – kvantitet
 snabdjeti potrošača kvalitetnom količinom energije – kvalitet
 snabdijevati potrošača neprekidno – kontinuitet
 snabdjeti potrošača sa potrebnim nivoom pouzdanosti – raspoloživost
 snabdjeti potrošača sa prihvatljivom cijenom energije – ekonomičnost.
Kvantitet predstavlja mjeru ukupne potrošene električne energije po količini i vremenskoj dinamici.
Podrazumijeva se da postoji određena proizvodna rezerva.
Kontinuitet je pokazatelj trajnosti napajanja električnom energijom.
Kvalitet odlikuju odgovarajuće karakteristike: napon na mjestu potrošnje u granicama +10% U n ,
frekvencija u granicama do 1%, a preporučuje se 0,1 Hz, viši harmonici < 5% osnovnog harmonika.
Dakle, napon i frekvencija su dva osnovna pokazatelja kvalitete električne energije. Kako nedostatak
djelatne snage direktno utječe na smanjenje frekvencije, planiranje ravnoteže djelatne snaga se izvodi
za slučaj maksimalnih opterećenja. Planiranje jalove snage znatno se razlikuje u odnosu na djelatnu,
jer su naponi uglavnom različiti u različitim točkama sustava. Iz tog razloga kod planiranja jalovih
snaga uzima se u obzir i lokacija izvora u sustavu, jer na padove napona utječe tok jalovih snaga u
sustavu.

173
Za rad potrošača priključenih na EES je potrebna djelatna i jalova snaga. Dakle, pored izvora djelatne
snage odnosno energije moraju postojati i izvori jalove snage odnosno energije. Proizvedena
električna energija na svom putu do mjesta potrošnje uzrokuje gubitke i djelatne i jalove snage.
Jedan od osnovnih problema u vezi s jalovom snagom jest da je potrebna određena količina za rad
raznih uređaja i nadoknadu gubitaka u mreži, ali previše jalove snage uzrokuje pregrijavanje i
neželjene padove napona. Postupak regulacije napona elektroenergetskih sustava sastoji se u
održavanju napona u dozvoljenim granicama promjene u svim dijelovima sustava i za sve načine rada.
S tog aspekta regulacija napona se izvodi u više točaka elektroenergetskih sustava. Složenost
regulacije napona ogleda se u činjenici da padovi napona pojedinih elemenata sustava ovise o
tokovima snage koji su promjenljive veličine. Potrošači zahtijevaju napon unutar određenog raspona
(oko nazivne vrijednosti), s tim da odstupanje izvan propisanih granica može uzrokovati tehnološko
onemogućavanje rada ili dovesti do kvara uređaja, ekonomski povećan utrošak energije, smanjenje
životne dobi opreme, nedovoljna jačina rasvjete i sl. Potrošači električne energije su dimenzionirani za
određeni napon na svojim stezaljkama. Utjecaj odstupanja iznosa napona, u odnosu na nazivnu
vrijednost, u pravilu je nepovoljan i različit za sve vrste potrošača.
Sniženi napon utječe na umanjenu moć potrošača, značajno utječe na rad rasvjete i motornih pogona
(povećana struja opterećenja). Za termičke potrošače snaga se mijenja sa kvadratom napona.
Porast napona utječe na brže starenje izolacije, a time i na rok trajanja i potrošača i elektroenergetske
opreme.
Sve su to razlozi da se napon drži u granicama oko nazivnih vrijednosti koje su standardizirane.
Uslijed promjene opterećenja napon se kreće u granicama Umin – Umax.
Za regulaciju napona često se definira srednji napon, koji je jednak:

Regulacija napona pri planiranju razvoja EES-a i razvoja pojedinih dijelova te regulacija u uvjetima
pogona i vođenja EES-a bitno se razlikuju. U prvom slučaju radi se o izboru sredstava za reguliranje
napona. U drugom, potrebno je definirati optimalnu radnu točku, odnosno način rada opreme koja je
na raspolaganju, da bi se održao napon u zadanim granicama. Opskrba propisanim naponima do
potrošača realizira se aktivnostima vezanim za smanjenje padova napona i regulaciju napona. To se
praktično izvodi smanjenjem električnih otpora elektroenergetske mreže, te korištenjem specijalnih
uređaja, kao što su regulatori napona generatora i transformatora. Posebno pozitivni učinci se
ostvaruju reguliranjem tokova jalovih snaga što se realizira pomoću kompenzacije jalove snage.
Kompenzacija se vrši sa sinkronim kompenzatorima i statičkim kompenzatorima (SVC).
Promjene napona mogu biti kontinuirane i skokovite (kod manipulacija sa velikim potrošačima pri
slabo dimenzioniranoj mreži). Dozvoljene granice napona razlikuju se za pojedine kategorije
potrošača:
Tablica 6 - Dozvoljene granice napona za pojedine kategorije potrošača

Rasvjeta -2.5% - 5%
Elektromotorni pogon -5% - 10%
Dalekovodi 35kV – 220kV: +15%
330kV: +10%
Više od 330kV: +5%

Održavanje napona u željenim granicama postiže se:

 automatskom regulacijom pobude generatora u elektranama
 automatskom regulacijom prijenosnog omjera transformatora u
transformatorskim stanicama
 kompenzacijom jalove energije.

174
 3.10.10 Regulacija napona u distribucijskoj mreži
Nazivni napon može se definirati kao napon za koji je određeni element mreže projektiran i pri kojem
je predviđeno da bude najčešće u pogonu. Rad svih elemenata mreže pod nazivnim naponom
osigurava, u prosjeku, optimalne uvjete rada mreže. Ukoliko stvarni (pogonski) napon bitnije odstupa
od nazivnog, to dovodi do poremećaja u funkcioniranju elemenata mreže i potrošača, prekomjernog
naprezanja izolacije (u slučaju povišenih napona), povećanja gubitaka u mreži itd.
Zbog ekonomičnosti izgradnje i održavanja mreže, nazivni naponi su standardizirani na relativno mali
broj naponskih razina. Zato se i izvedba svih trošila mora prilagoditi standardnim naponskim
razinama, osim u slučajevima preciznog prilagođenja optimalnom naponu za pojedine specijalne
potrošače (npr. elektrolučne peći, elektrovuča, ali i sva elektronička trošila), i to pomoću specijalnih
transformatora, prigušnica, ispravljača i sl.
U pogonu mreže dešavaju se česte promjene - varijacije napona, koje mogu biti:
 Polagane (spore), koje su rezultat normalnih promjena potrošnje tijekom dana ili
nepredviđenih događaja uslijed poremećaja regulacije napona u cijeloj mreži ili dijelu mreže
 Nagle, do kojih dolazi uslijed naglih promjena potrošnje ili kvarova u mreži
U normalnom pogonu mreže, pogonski napon je ograničen s gornje strane odgovarajućom
izolacijskom razinom elemenata mreže. Za srednjenaponske mreže je to obično oko 20% u odnosu na
nazivni napon (osim kod nas za 35 kV-tni napon gdje je ograničenje 8,6%). Minimalno dozvoljeni
pogonski napon se definira propisima za svaku naponsku razinu, na osnovu pogonskih razloga
(tehničkih i ekonomskih), te zaštite potrošača
Prema tome, padovi napona u mreži mogu se smanjiti:
 povećanjem pogonskog napona (U)
 smanjenjem reaktancije mreže (X)
 smanjenjem tokova jalovih snaga u mreži (Q)
Povećanje pogonskog napona može se realizirati:
 odgovarajućom regulacijom napona kojom se u već izgrađenoj mreži nastoji održavati
pogonski napon što bliže maksimalno dopuštenom pogonskom naponu
 izgradnjom mreže slijedećeg višeg naponskog nivoa (npr. zamjena 10kV sa 20kV)
Smanjenje reaktancije mreže može se postići:
 izgradnjom paralelnih vodova i/ili transformatora
 konstruiranjem transformatora sa manjim naponom kratkog spoja ili s većom snagom
 postavljanjem kabela umjesto zračnog voda
 kompenzacijom reaktancije vodova (serijski kondenzatori, samo u prijenosnim mrežama)
Smanjenje tokova jalove snage u mreži postiže se kompenzacijom jalove snage, koja treba biti što
bliže mjestu potrošnje jalove snage. U distribucijskoj mreži to su najčešće paralelno priključene
kondenzatorske baterije (statičke ili tiristorski regulirane).
U distribucijskim mrežama, praktički jedini način regulacije napona je promjenom prijenosnog omjera
transformatora. Transformatori promjenu prijenosnog omjera mogu vršiti pod opterećenjem (kod nas
samo za transformatore 110/x kV) ili u beznaponskom stanju (transformatori SN/SN ili SN/NN).
Automatska regulacija prijenosnog omjera pod opterećenjem omogućava da se na sekundaru
transformatora 110/x održava željeni napon (unutar određenih granica), automatskim prebacivanjem
regulacijske preklopke na primaru sa ciljem održavanja željenog napona na sekundaru. Na taj način
se na sekundaru (odnosno pojnoj točki srednjenaponske mreže) održava uvijek isti napon, bez obzira
na nivo potrošnje u distribucijskoj mreži.

175
Transformatorima SN/SN odnosno SN/NN, može se mijenjati prijenosni omjer ručnim prebacivanjem
preklopke na željeni položaj, u beznaponskom stanju. To se obično radi za dulji vremenski period,
budući da svaka promjena prijenosnog omjera zahtjeva isključenje transformatora. Osnovni ciljevi
regulacije su održavanje srednjeg napona na potrošačima tijekom određenog perioda što bliže
nazivnom naponu, te smanjenje odstupanja od nazivnog napona.
Jedno od rješenja koje se primjenjuje je automatska regulacija napona na transformatoru 110/x kV
ovisno o potrošnji: ne održava se uvijek konstantni napon, već se napon prilagođava opterećenju
mreže. Za vrijeme visokih opterećenja (veći padovi napona u mreži) napon na sekundaru
transformatora 110/10 kV održava se na maksimalno dozvoljenoj vrijednosti (npr. 10.8 kV) kako bi se
„pokrili” padovi napona u dubini mreže. Za vrijeme niskih opterećenja mreže, napon na sekundaru
transformatora 110/10 održava se na nešto nižoj vrijednosti (npr. 10.2 kV), kako bi se onemogućilo
povećanje napona u NN mrežama napajanih s krajnjih TS 10/0.4 kV kod koji je statičkom regulacijom
podešeno povećanje napona.
Za dobru regulaciju napona u distributivnoj mreži postoje i dodatna ograničenja:
 padovi napona na transformatorima
 regulacijski opseg transformatora 110/x
 kolebanja napona u prijenosnoj mreži (110 kV)
Dodatni načini regulacije napona u distributivnoj mreži su:
 kondenzatorskim baterijama, koje osim kompenzacije jalove snage, poboljšavaju i naponske
prilike u mreži
 uzdužnim regulacijskim transformatorima (booster transformatori) na trasi srednjenaponskog
voda s jediničnim nazivnim prijenosnim omjerom (npr. 10/10 kV), i regulacijskim dijelom (npr.
±10x1%, tako da je u krajnjim položajima regulacijske preklopke, prijenosni omjer 9/10 kV
odnosno 11/10 kV)

3.10.11 Nadzemne mreže

Nadzemni vodovi
Osnovni elementi nadzemnog voda su:
 • stup,
 • fazni i zaštitni vodiči,
 • izolatori (izolatorski lanci),
 • temelji,
 • uzemljivač,
 • spojni, ovjesni i zaštitni pribor.
Distribucijski nadzemni vodovi razlikuju se s obzirom na:
 • nazivni napon (0.4 kV, 10 kV, 20 kV, 35 kV),
 • broj strujnih krugova – faznih trojki (jednosistemski i dvosistemski),
 • materijal (bakar, aluminij, čelik, aluminij-čelik) i način konstrukcije vodiča (žica, uže),
 • materijal i konstrukcija stupova (drveni, armiranobetonski, čelično – rešetkasti).
Stupovi
Stupovi osiguravaju vodičima odgovarajuću visinu nad tlom. Opterećeni su mehanički:
 Vertikalno prema dolje djeluje težina vodiča, izolatorskog lanca i eventualno dodatnog tereta
na vodičima (npr, led).
 Horizontalno u smjeru trase voda djeluju sile horizontalnog zatezanja vodiča, koje se
djelomično ili u cijelosti mogu poništiti.
 Horizontalno okomito na trasu voda djeluje vjetar na vodiče i stupove.
Po položaju u trasi stupovi se dijele na :
• linijske, koji se nalaze u ravnom dijelu vertikalne projekcije trase,
• kutne, koji se nalaze na mjestima loma vertikalne projekcije trase.
Po načinu vješanja vodiča stupovi se dijele na :

176
 • nosne (nosni izolatori i izolatorski lanci), kod kojih se u neporemećenom stanju
horizontalne sile u smjeru trase uvijek poništavaju,
• zatezne (zatezni izolatori i izolatorski lanci), kod kojih se u neporemećenom stanju
horizontalne sile u smjeru trase djelomično poništavaju, tj. uvijek postoji određeni iznos
horiznotalne sile u jednom smjeru.
Materijali za izradu stupova su:
• Drvo – karakterizira ga mala težina, brza montaža, relativno je jeftino, ali je kratkog
životnog vijeka pa su takvi stupovi dosta skupi u pogonu. Danas se drveni stupovi ne
ugrađuju, ali su u distribucijskim mrežama vrlo česti, pogotovo u niskonaponskoj mreži.
• Armirani beton – ovakve stupove karakterizira velika težina, dugotrajnost, te mala potreba
za održavanjem. U distribucijskoj mreži se koriste za vodove srednjeg i niskog napona. U
niskonaponskoj mreži se pretežno koriste betonski stupovi.
• Čelik (čelično-rešetkasti stupovi) – u distribucijskoj mreži redovito se koriste za 35 kV
mrežu, a vrlo često i za 10(20) kV mrežu. Konstrukcija ovakvih stupova je rešetkasta, i
pokazala se jako dobrom s obzirom na mehanička naprezanja. Problem kod čelično-
rešetkastih stupova je konstantna izloženost vlazi i zraku pa dolazi do korozije metala
(pocinčavanje...).

3.10.12 Podzemne mreže

Osnovni električni parametri kabela su:
• Nazivni napon Un – napon za kojeg je projektirana izolacija kabela.
• Nazivna struja In – dozvoljeno strujno opterećenje za odgovarajući tip i presjek kabela u
nazivnim uvjetima.
• Dozvoljeno strujno opterećenje kabela It - najveća struja kojom se kabel može trajno opteretiti
uvjetovana dozvoljenim zagrijavanjem kabela s obzirom na stvarne uvjete polaganja (mjesto,
okolina, razmak, blizina ostalih kabela, temperatura okoline...).
• Radni otpor, induktivitet i kapacitet kabela.
Prednosti kabela u odnosu na nadzemne vodove su:
• nema vizualne degradacije prostora, osim prilikom instalacije kabela,
• imaju veću pogonsku pouzdanost zbog činjenice da nisu izloženi udarima gromova i ostalim
atmosferskim utjecajima,
• zaštićeni su od namjernog uništavanja.
Nedostaci kabela u odnosu na nadzemne vodove su:
• najčešće daleko veće cijene u odnosu na cijenu dalekovoda,
• u slučaju kvara koji može nastupiti negdje na kabelu, teže je locirati mjesto kvara,a potrebno
je i daleko više vremena za uklanjanje kvara.
Osnovni djelovi kabela su fazni vodič, poluvodljivi sloj, izolacija, ispuna, vodljivi zaslon (plašt) i vanjski
omotač. Ovisno o izvedbi i namjeni, mogući su i dodatni djelovi i eventualno izostanak nekog
nabrojenog dijela (npr. vodljivi zaslon).
Fazni vodiči se izrađuju u vidu užeta. Konstrukcija užeta slična je kao kod zračnih vodova. Materijali iz
kojih se izrađuju fazni vodiči su bakar i aluminij.
Izolacija kabela dolazi iznad faznog vodiča. Danas se uglavnom radi o krutoj izolaciji (jedna od
varijanti je i izolacija plinom ili uljem). Najčešće korišteni materijal za izradu krute izolacije kabela
danas je umreženi polietilen.
Vodljivi plašt se nalazi iznad izolacije kabela. On se najčešće radi kao:
• omot iz okruglih bakrenih žica omotanih helokoidno, preko kojih je također omotana u
suprotnom smjeru tanka bakrena traka
• dvije bakrene trake omotane helokoidno u suprotnim smjerovima.

177
Iznad vodljivog plašta kabela postavlja se vanjski omotač. Obično je izrađen iz nekog izolacijskog
materijala, primjerice PVC-a ili običnog polietilena, a služi za zaštitu kabela od vanjskih utjecaja
(mehanička oštećenja, vlaga…).
Kabeli se prema izvedbi mogu podijeliti na:
• Trožilni (višežilni) kabel – u jednom kabelu ugrađena su tri (ili više) fazna vodiča,
međusobno izolirana.
• Jednožilni kabel – u kabelu se nalazi jedan fazni vodič, a trofazni sustav onda čine tri
jednožilna kabela.

Slika 3.74-Trožilni kabel

Slika 3.75-Jednožilni kabel

3.10.13 Niskonaponske mreže i instalacije

Značaj niskonaponskih distributivnih mreža prvenstveno je u tome što se na niskom naponu (400
odnosno 380 V) napaja velika većina potrošača. Osim toga, izgradnja i održavanje niskonaponske
mreže i trafostanica 10/0.4 kV, s obzirom na veličinu odnosno njihovu brojnost u jednom EES-u,
predstavlja najznačajniji dio distribucijske djelatnosti.
Na slici 5.10 prikazana je osnovna struktura niskonaponske distribucijske mreže. Ona se napaja iz TS
10/0.4 kV koja najčešće ima jedan ili rjeđe dva transformatora. Transformatori su direktno uzemljeni
na niskonaponskoj strani. Niskonaponskim izvodima napajaju se potrošači. Izvodi za napajanje javne
rasvjete obično su odvojeni, osim u nekim slučajevima viševodičkih izvoda kad se s tri faze napajaju

178
ostali potrošači, a s jednom ili dvije dodatne faze rasvjeta. Međutim, i u takvom slučaju, javna rasvjeta
je poseban strujni krug, s eventualno zajedničkim nul vodičem.

Slika 3.76- primjer niskonaponske mreže

Niskonaponske mreže mogu biti:
 Nadzemna mreža sa klasičnim golim vodičima
 Nadzemna mreža sa izoliranim vodičima (samonosivi kabelski snop – SKS)
 Kabelska mreža

3.10.14 Vrste NN mreža s obzirom na uzemljenje TS 10(20)/0.4 kV i instalacija potrošača

S obzirom na sustav uzemljenja, niskonaponske mreže se razlikuju prema načinu uzemljenja
sekundara trafostanice 10/0.4, te prema načinu uzemljenja potrošača i niskonaponskih instalacija.
Moguće su varijante TN, TT i IT mreža.
Prvo slovo označava uzemljenje transformatora: T-direktno uzemljeno, I-izolirano.
Drugo slovo označava način uzemljenja vodljivih dijelova potrošačkih uređaja: T-direktno uzemljenje
na vlastiti uzemljivač, N-uzemljenje preko nultog ili zaštitnog vodiča.
Dodatne oznake u TN mrežama odnose se na nulti (N) i zaštitni (PE) vodič:
S – nul vodič i zaštitni vodič u cijeloj mreži su odvojeni (pogonska struja ne teče kroz
zaštitni vodič),
C – nul vodič i zaštitni vodič su izvedeni kao jedan vodič kroz kojeg teče pogonska struja
i struja u slučaju kvara.
Navedene varijante prikazane su na slijedećim slikama.

179
 Slika 3.77 - TN-C

Slika 3.78- TN-S

Slika 3.79 - TN-C-S

180
 Slika 3.80 - TT mreža

Slika 3.81 - IT mreža

3.10.15 Proračun opterećenja u niskonaponskoj mreži

Potrošači u niskonaponskoj mreži obično se dijele u tri glavne kategorije:
 okućanstva
 javna rasvjeta
 ostali potrošači (uslužne djelatnosti, obrtničke i manje industrijske radnje itd.)
Kućanstva i ostali potrošači se najčešće priključuju trofazno, a javna rasvjeta jednofazno.
Osnovni parametri koje treba poznavati kod potrošača je radna snaga i faktor snage (ili jalova snaga)
koju uzimaju iz mreže. U proračunima opterećenja i padova napona u mreži, niskonaponski potrošači
se uvijek modeliraju s određenim faktorom istovremenosti koji definira vršno opterećenje grupe
potrošača u odnosu na zbroj vršnih opterećenja pojedinačnih potrošača. Za planiranje potrošnje i
opterećenja niskonaponskih izvoda i trafostanica, obično se koriste odgovarajući normativi potrošnje,
tj. vršne snage za karakteristične grupe potrošača.

181
 3.10.16 Struktura niskonaponskih distribucijskih mreža
Niskonaponske distribucijske mreže su najčešće zrakaste, eventualno sa potpornom točkom. U
gradovima su moguće i prstenaste i linijske mreže (više pojnih točaka s mogućnošću rezervnog
napajanja), ali su redovito u radijalnom pogonu. Njihova struktura je dakle slična kao i struktura
prethodno opisanih10 kV-tnih mreža, a moguće su i uzamčene mreže (sa jednim ili više izvora, tj. TS
10(20)/0.4 kV).
A) Radijalne niskonaponske mreže su najjednostavnije i najekonomičnije, tako da se ovo
rješenje najviše koristi u praksi (u Hrvatskoj gotovo isključivo). Zbog nemogućnosti
rezervnog napajanja, kvar na bilo kojem mjestu u mreži izaziva prekid napajanja kompletnog
izvoda na kojem se dogodio kvar.
B) Uzamčena niskonaponska mreža ima mogućnost rezervnog napajanja, iz iste ili susjedne TS
10(20)/0.4 kV, tako da je po strukturi ista kao i prstenasta/linijska mreža 10 kV. U
redovnom pogonu isključene su međuveze, tako da je pogon radijalan. Na slici su crtkano
označene dionice vodova NN koje su isključene u redovnom pogonu.
C) Petljasta niskonaponska mreža se koristiti u uvjetima gdje je velika površinska gustoća
opterećenja i gdje postoje povećani zahtjevi za pouzdanošću isporuke električne energije.
Usvaki čvor ove mreže može se priključiti potrošač ili grupa potrošača, a u nekim čvorovima se
priključuju TS 10(20)/0.4 kV. Pogon nije radijalan, već su zatvorene sve petlje u NN mreži,
ali i petlje preko mreže 10(20) kV.

3.10.17 Tarifni sustav

Tarifnim sustavom definiraju se prodajne cijene energenata, prvenstveno onih koji se
potrošačima isporučuju preko umreženih energetskih sustava, i to ovisno o:
-mjestu preuzimanja energenta
-količini i angažiranoj snazi
-vremenu preuzimanja energenta
-ostalim specifičnim uvjetima
Posebnim tarifnim sustavima definiraju se i cijene korištenja specifičnih parcijalnih usluga
dijelova umreženog energetskog sustava, koje nisu vezane za direktnu prodaju e nergenta
potrošaču.
1. Tarifni sustav za prodaju energenta (el. energija, plin, toplina) krajnjem potrošaču
2. Tarifni sustav za pojedine usluge:
-korištenja prijenosne i distributivne mreže (električne, plinske,
toplinske)
-specifičnih usluga u EES-u (npr. sekundarna i tercijarna regulacija)
-itd.
Tarifne sustave donosi/određuje:
-Vlada za potrošače koji se opskrbljuju kroz sustav javne usluge, tj. u slučaju da potrošači
nemaju mogućnost izbora (tarifni kupci): tzv. regulirane tarife

182
-Poduzeće koje vrši isporuku energenta za potrošače koji su u mogućnosti slobodno birati
dobavljača (povlašteni kupci): tzv. deregulirane tarife
Obračunski elementi/tarifne stavke - komponente tarifnog sustava na temelju kojih se
obračunavaju cijene preuzete energije u određenom ob računskom razdoblju:
3
1. Ukupno preuzeta energija (npr. kWh za el.en., m za plin), određuje se na temelju
očitanja brojila kod pojedinačnog potrošača. Energija je jedina stavka koja je uvijek prisutna
za sve potrošače i sve vrste energenata, dok ostale stavke nisu (ovisno o vrsti energenta,
kategorije potrošača, te odabranom tarifnom modelu).
2. Angažirana snaga (npr. kW za el.en.), može se odrediti:
-očitanjem na odgovarajućem instrumentu (maksigraf) koji bilježi najveću angažiranu snagu
u obračunskom razdoblju (ne mora biti trenutna, već npr. 10 minutni prosjek), -pomoću
odgovarajuće formule u ovisnosti o preuzetoj energiji, -posredno preko tzv. blok tarifa i sl.
3. Zakupljena/ugovorena snaga
4. Stalna naknada neovisna o potrošnji koja može uključivati različite eleme nte (npr.
troškovi očitavanja i održavanja mjernog mjesta, naknada za regulatornu agenciju, različite
takse i si.)
5. Ostale specifične stavke za pojedini energent (npr. jalova električna energija)
Kategorija potrošača: razvrstavanje potrošača s obzirom na mjesto preuzimanja energenta
(npr. za električnu energiju s obzirom na naponsku razinu na koju je potrošač priključen)
Kategorizacija se dodatno može izvršiti (za istu osnovnu kategoriju) s obzirom na:
-karakter potrošača (npr. kućanstva, gospodarstvo, javna rasvjeta za el.en.)
-lokaciju potrošača
S obzirom na vrijeme preuzimanja energenta, tarifne stavke se mogu razlikovati:
-prema sezoni (npr. zimska, ljetna)
-prema dobi dana (npr. viša i niža tarifa ili viša, srednja i niža tarifa)
-radni/neradni dan i sl.
Osnovni principi određivanja tarifa:
1. Proizvođaču/dobavljaču tarifni sustav mora garantirati kompletnu nadoknadu svih
troškova
2. Cijene moraju u najvećoj mogućoj mjeri reflektirati stvarne troškove ovisno o mjestu i
vremenu isporuke: treba izbjegavati dis kriminaciju potrošača unutar iste glavne kategorije
3. Cijene moraju pokrivati utjecaj inflacije, te osigurati potrebnu razinu novih investicija za
razvoj i izgradnju sustava
4. Tarifni sustav bi trebao poticati racionalno korištenje energije, prvenstveno kroz
ujednačavanje potrošnje
5. Tarifni sustav mora potrošaču ponuditi različite opcije izbora (npr. jednotarifno ili
dvotarifno brojilo električne energije)
6. Tarifni sustav treba biti što jednostavniji i razumljiviji za krajnjeg potrošača
7. Tarifne sustave nije poželjno često mijenjati (bar ne osnovne modele, tj. odnose cijena za
pojedine stavke i kategorije)

183
 3.10.18 Tarifni sustavi za električnu energiju
Neke specifičnosti:
1. Za neke kategorije potrošača naplaćuje se i jalova energija, i to najčešće na osnovu:
-stvarno izmjerene potrošnje jalove energije (posebna brojila)
-vezano za faktor snage (npr. naplaćuje se samo energija ispod određenog faktora snage)
2. Ovisno o konkretnom tarifnom sustavu, snaga se može ali i ne mora naplaćivati za neke
kategorije potrošača
3. Redovito postoje dva ili više različitih dnevnih tarifnih stavova
4. Može postojati posebni tarifni stav (niža cijena) za tzv. upravljanu potrošnju: potrošače koji se
daljinski (centralno) uključuje/isključuje
5. U računu se mogu odvojeno (ali i ne moraju) davati troškovi za pojedine troškovne stavke:
proizvodnja, prijenos, distribucija, opskrba, upravljanje

Slika 3.82- Zašto se naplaćuje snaga

184
 Slika 3.83- Zašto postoji više tarifa
Zašto su različiti tarifni stavovi za kategorije potrošača po naponskim nivoima?
- potrošači plaćaju troškove rada EES-a do mjesta preuzimanja električne energije

185
 Slika 3.84- Mjesta preuzimanja električne energije

Zašto su raličiti tarifni stavovi za zimsku i Ijetnju sezonu (iako ne za .sve kategorije i ne u svim tarifnim
sustavima)?
- potrošnja je zimi veća. pa su i troškovi proizvodnje i rada EES-a veći-ne uvijek
- u razvijenim zemljama se često više troši ljeti nego zimi (klima uređaji, nema grijanja na električnu
energiju)

186
-
TABLICA 7: Tarifne stavke za TARIFNE KUPCE - u primjeni od 1.svibnja 2012. godine

Tarifni element
Naknada
Prekomjerna
Radna za mjernu
Radna energija jalova
snaga uslugu i
energija
Tarifni opskrbu
Kategorija kupaca
model
JT VT NT
[kn/ [kn/ [kn/ [kn/ [kn/ [kn/
kWh] kWh] kWh] kW] kvarh] mj]
Tarifne stavke
0,84 17,40
Plavi - - - -
(1,05) (21,75)
0,91 0,45 17,40
Bijeli - - -
Niski (1,14) (0,56) (21,75)
Kućanstvo
napon 1,16
Narančasti - - - - -
(1,45)
0,40 6,20
Crni - - - -
(0,50) (7,75)

 Raspored dnevnih tarifa:

o zimsko računanje vremena: VT od 07-21 sat, NT od 21-07 sati
o ljetno računanje vremena: VT od 08-22 sata, NT od 22-08 sati;

187
3.11 Mjerenje u postrojenjima

Mjerenje u postrojenjima omogućuje utvrđivanje vrijednosti pogonskih električnih i neelektričnih

veličina, radi sagledavanja pogonskog stanja postrojenja - kako električne mreže u kojoj je to
postrojenje čvorište, tako i uređaja u postrojenju, samih za sebe.

Slika 3.85 - Mjerni instrumenti

Električne veličine koje se mjere: struja, napon, djelatna i jalova snaga, faktor djelatne snage, djelatna
i jalova energija, frekvencija. Najčešće neelektrične veličine koje se mjere u postrojenjima su
temperatura i tlak (kojim se mjerenjem utvrđuje stanje pojedinih elemenata postrojenja). Mjerenje
neelektričnih veličina može biti električko (npr.temperature termoelementom ili tlaka piezoelektričnim
elementom).

3.11.1 Vrste mjerenja i izvori

Mjerenje može biti pokazno (iskazuje tekuću vrijednost veličine), registracijsko (pamti ostvarene
tekuće vrijednosti u prethodnom razdoblju) i integracijsko (integrira ostvarenja tijekom proteklog
vremena). Mjerenje električne energije može biti za pogonske ili za obračunske (kupoprodajne)
potrebe. Izvor električnih mjernih veličina u električnim visokonaponskim postrojenjima su mjerni
naponski i strujni transformatori, a u niskonaponskim postrojenjima priključak mjernih instrumenata
može biti neposredan, no pri većim strujama i tu je nužna primjena strujnih mjernih transformatora. U
razvodu istosmjerne struje, mjerenje napona je neposredno, a mjerenje većih struja ostvaruje se
mjerenjem napona na serijskom mjernom otporniku (šentu).

188
 3.11.2 Mjerenje struje, napona i energije
Mjerenje struje i napona u elektroenergetskim postrojenjima se mjeri preko ampermetara i voltmetara
prema shemi spajanja na slici 3.86.

Slika 3.86-Shema spajanja za mjerenja u EEN postrojenjima

3.11.3 Mjerenje snage

Električna snaga je brzina proizvođenja (zračenja) električne energije. P=dW/dt [W]. Mjeri se
vatmetrima – množilo dva signala (napona i struje). Elektrodinamski vatmetar je instrument s
elektromehaničkom pretvorbom, 2 svitka i 4 stezaljke (dvije strujne i dvije naponske). Strujni se svitak
spaja u seriju trošilu dok naponski u paralelu trošilu. Izolacija nije jaka, otprilike za napone do 100V.

Slika 3.87 -Shema mjerenja snage uz pomoć

vatmetara

3.11.3.1.1 Mjerenje električne energije

Električna energija je veličina koja karakterizira sposobnost električnog sustava da vrši rad (kWh).
Električna energija se mjeri mjerilima električne energije, koja mogu biti elektromehanička (analogna) i

189
elektronička (analogna i digitalna) . Elektromehanička se sastoje od statora i rotora (pokretnog i
nepokretnog dijela). Elektromehanička mjerila imaju brojilo. Za razliku od elektromehaničkih
elektronička mjerila nemaju pokretnih dijelova, pa se zato često nazivaju statička. Elektronička mjere
impulse, a ne okretaje. Konstanta se iskazuje u Wh/impuls.

Slika 3.88. Simbol za mjerila električne energije

3.11.3.2 Mjerila izmjenične električne energije

Mjerila izmjenične električne energije moraju biti točna i pouzdana zbog obračuna potroška električne
energije. Zbog toga je točnost propisana:
- za NN mreže razred točnosti je 2 ili manji;
- za VN mrežama razred točnosti je 0,5 i 0,2.
Razred točnosti se kod brojila određuje kao pogreška u odnosu na pokazivanje. Vijek trajanja
elektromehaničkog mjerila je 30 do 40 godina. U mrežama izmjenične energije rabe se mjerila za
radnu, jalovu i prividnu energiju, a osim toga mogu biti jednofazna ili trofazna, a mogu biti i
jednotarifna, dvotarifna ili višetarifna. Tarife se koriste zato da se ujednači potrošnja el. energije kroz
cijeli dan. U mjerni krug se spajaju na jednak način kao i vatmetri.

3.11.4 Električna brojila

Električna brojila su uređaji za mjerenje električne energije koja se isporučuje kupcima.
Brojila radne energije (kakva se mjeri u kućanstvima) mogu biti:
Prema načinu rada: indukcijska i elektronička
Prema broju faza: jednofazna i trofazna
Prema broju tarifa: jednotarifna, dvotarifna i višetarifna
Prema načinu priključka: izravna, poluizravna i neizravna
Rad klasičnog brojila zasniva se na registriranju okretaja indukcijskog “motora” na
mehaničkom brojaču.
“Motor” ima odvojene namotaje za napon i struju kojima se postiže da je kutna brzina
rotora razmjerna trenutačnoj električnoj snazi, što se može i kontrolirati jer je oznaka na
rotoru vidljiva kroz otvor na prednjoj ploči.

190
Jednofazno dvotarifno indukcijsko brojilo Trofazno dvotarifno indukcijsko brojilo

Slika 3.89 - Indukcijsko brojilo

191
Slika 3.91 - Priključak jednofaznog jednotarifnog indukcijskog brojila

Slika 3.92 - Priključak trofaznog jednotarifnog indukcijskog brojila

192
 Slika 3.93 - Priključak trofaznog dvotarifnog brojila i uklopnog sata
Dvotarifna indukcijska brojila imaju dva mehanicka brojača, jedan za višu a drugi za nižu
tarifu. U vremenu niže tarife uklopni sat daje napon na kontakt 13 brojila pa relej aktivira
drugi brojač.
Uklopni sat može biti mehanički i elektronički, sa lokalnim (autonomnim) ili daljinskim
(centralnim) upravljanjem.

Slika 3.94 – Uklopni satovi

Modernizacijom distributivne mreže uvode se i novi načini upravljanja tarifama.Danas se sve više
primjenjuje MTU sustav. MTU je skraćenica od mrežno tonfrekventno upravljanje (MTU). Pod ovim
pojmom podrazumijeva se tehnologija utiskivanja (injektiranja) kodiranog tonfrekventnog signala
određene frekvencije ( 200Hz – 1600Hz) u distributivnu mrežu različitih naponskih nivoa. MTU
tehnologija ima prednost da se jednim postrojenjem za injektiranje tonfrekventnog signala može pokriti
područje distributivne mreže u radijusu od višestotina kilometara što ovisi o veličini konzuma i

193
razgranatosti distributivne mreže. Mana ove tehnologije je da je protok informacija jednosmjeran tj. iz
smjera postrojenja za injektiranje prema prijamniku signala .
Mrežno tonfrekventno upravljanje se koristi za:
 upravljanje potrošačima u cilju rasterećenja konzuma u trenutcima vršnog
opterećenja
 upravljanje tarifama na električnim brojilima
 regulaciju javne rasvjete
 daljinsko isključivanje potrošača neplatiša
 ostale upravljačke funkcije, gdje nije nužna povratna informacija o primljenoj
upravljačkoj naredbi

Slika 3.95 – MTU prijemnici

MTU prijemnici obično imaju 3 ili 4 releja koji mogu nezavisno izvršavati komande dobivene mrežnim
signalom. Više releja može raditi istovremeno.Elektronička brojila registriraju potrošenu električnu
energiju pomoću mikrokontrolera. Njemu se dovode uzorci trenutnih vrijednosti struje i napona uzeti u
određenim vremenskim intervalima (0,2ms) i na temelju tih podataka se izračunava potrošnja.
Različite su izvedbe ovih brojila, a mikrokontroler omogućava i integriranje različitih
dodatnih funkcija brojilu. Mogućnosti i karakteristike elektroničkih brojila mogu se vidjeti na jednom od
modela tvrtke RIZ (preuzeto iz dokumentacije proizvođaca sa http://riz.hr/brojila )

.
Slika 3.96 - Višeenergijsko (kombi) brojilo EBT308-C1/2G1F-4FKH

194
Slika 3.97 - Način spajanja brojila u KPMO

195
 3.11.5 Mjerenje frekvencije

3.11.5.1 Frekventometar s jezičcima

Na području niskih frekvencija dosta se upotrebljavaju frekventometri s jezičcima zbog svoje
jednostavnosti, robusnosti i trajnosti. Njihov mjerni sistem se sastoji od niza čeličnih pera u obliku
jezičaca, koji titraju pod utjecajem elektromagneta priključenog na mjerni izvor. Jezičci su jednim
krajem pričvršćeni na nosač, dok mi je drugi kraj slobodan i svinut u obliku zastavice duge 3 do 5 mm,
koja je obično bijele boje zbog bolje uočljivosti. Izrađuju se od čeličnih traka debljine od 0,1 do 0,5
mm, širine 3 do 5 mm i duljine 20 do 60 mm. Svaki jezičac rezonira na drugu frekvenciju, koja se
obično razlikuje od frekvencije susjednog jezičca za 0,5 Hz. U posebnim izvedbama ta razlika iznosi
0,25 Hz. Kada instrument nije priključen, vidi se niz jednakih, bijelih zastavica koje miruju. Kada se
instrument priključi, nastaje pojačano titranje jezičca, čija je frekvencija mehaničke rezonancije
jednaka, ili jako blizu, dvostrukoj frekvenciji izvora. To titranje stvara utisak kao da se bijela zastavica
produljila. Ako podjednako titraju jezičci za 49,5 i 50 Hz, to onda znači da je frekvencija mjerenog
izvora 49,75 Hz. Na taj se način može prosuditi vrijednost mjerene frekvencije u granicama od ± 0,1
Hz.

Slika 3.98 - Primjer pokazivanja frekventometra s jezičcima

3.11.6 Oprez kod mjerenja!

Pojedini mjerni krugovi moraju imati jednu točku uzemljenu radi sigurnosti. Priključci moraju biti točno
izvedeni, obzirom na oznake priključnica (s1-s2 strujnih mj.transformatora, odnosno a-b naponskih
mj.transformatora); to je presudno za vatmetre, varmetre i brojila. Brojilima mora biti doveden napon
onog sabirničkog sistema, u postrojenjima s višestrukim sabirnicama, na koji je pojedino polje trenutno
priključeno.
Osigurati se treba od nesmotrenog otvaranja s1-s2 priključnica strujnih mj.transformatora. Ako sve
jezgre nisu iskorištene, priključnice neiskorištenih jezgara treba kratkospojiti prije puštanja u pogon.
Ako naponski mj.transformator snabdijeva obračunsko brojilo mjernim naponom, korisno je da
njegova automatska zaštitna sklopka ima signalizaciju ispada, inače može doći do dugotrajnog
neregistriranja utrošene energije. Kada spajamo 2 ampermetra prvo kratko spojimo sekundarni dio
transformatora i onda tek spajamo u seriju 2 ampermetra, a na kraju odspajamo kratki spoj. Ako su
stezaljke otvorene sva struje ide u jezgru što dovodi do zasićenja, te brze promjene magnetskog toka
što uzrokuje visoke napone što u konačnici može rezultirati ozljedama opreme i korisnika. Zasićenje
jezgre dovodi do zagrijavanja (ako su otvorene stezaljke sekundarnog strujnog transformatora i kroz
primar teče struja). Uvijek jednu stezaljku sekundara uzemljiti, kao i sve metalne dijelove
transformatora koji normalno nisu na naponu.
Sekundarni krug naponskog transformatora ne smije se kratko spojiti zbog opasnosti od
oštećenja. Kod srednje naponskih (1kV – 35kV) se primar priključuje preko osigurača. Svi

196
metalni dijelovi koji normalno nisu na naponu trebaju biti uzemljeni.

3.12 Zaštite u distributivnim mrežama

Najčešće relejne zaštite u distribucijskim postrojenjima su:
− nadstrujna zaštita (I>, I>>, I>>>)
− zemljospojna zaštita (I >, I >>, usmjerena I >)
0 0 0

− diferencijalna zaštita (ΔI>, ΔI>>)

− nadnaponska i podnaponska zaštita (U>, U<)
− signalizacija zemljospoja (U >)
0

Od relejne zaštite traži se da bude osjetljiva, brza, pouzdana, selektivna i da ima zalihost (rezervu).
Osjetljivost – mora djelovati i kod najmanjih očekivanih vrijednosti mjerne veličine.
Brzina – mora imati dovoljno kratko vrijeme djelovanja.
Pouzdanost – mora proraditi kad nastane kvar u štićenom području i ne smije proraditi kad je
kvar izvan štićenog područja ili kada nema kvara.
Selektivnost – karakteristika zaštite da kod kvara automatski isključi iz pogona samo onaj dio
sustava koji je u kvaru, dok preostali sustav ostaje u normalnom pogonu.
Rezerva – u slučaju da kvar iz bilo kojeg razloga nije isključen na najbližem mjestu, on se mora
isključiti na slijedećoj višoj razini postrojenja.

Osim funkcija zaštite sekundarno postrojenje čine uređaji automatike čija je zadaća da nakon
djelovanja relejne zaštite pokušaju što prije uspostaviti normalno pogonsko stanje, npr. pokušajem
automatskog ponovnog uklopa, preklapanjem na rezervno napajanje i sl.

3.12.1 Nadstrujna zaštita (I>, I>>, I>>>)

Štiti postrojenje od međufaznih kvarova, kada struja u jednoj ili više faza na mjestu ugradnje prijeđe
podešenu vrijednost. Može djelovati s vremenskim zatezanjem ili trenutno.
Prvi stupanj - štiti od preopterećenja i udaljenih kratkih spojeva.
Drugi i treći stupanj – štite od bliskih kratkih spojeva.

197
 Slika 3.99. Trofazni spoj nadstrujne zaštite
Mjerenje struje može biti u dvije ili tri faze. Releji se priključuju na sekundar strujnih mjernih
transformatora za zaštitu. Uobičajeno je nazivna struja sekundara 5 A. Zadaća je ovih transformatora
da vjerno reproduciraju primarnu struju u području struja kvara. Nasuprot tome, sekundar strujnog
mjernog transformatora namijenjen za mjerenja služi za vjernu transformaciju primarne struje u
području nazivne struje strujnog transformatora. Nadstrujna zaštita nikad ne smije biti spojena na
sekundar za mjerenja.
Selektivnost nadstrujne zaštite uglavnom se postiže vremenskim stupnjevanjem. Vremensko
stupnjevanje može biti konačno ili strujno ovisno. Kod konačnog vremenskog stupnjevanja nakon
pobude releja vremenski član odbrojava fiksno vrijeme zatezanja i nakon toga relej daje signal
isključenja. Kod strujno ovisnih zaštita vrijeme zatezanja ovisi o struji koja protječe relejom. Što je
struja kvara veća vrijeme do isključenja je kraće.

Slika 3.100. Primjer vremenskog stupnjevanja nadstrujne zaštite

3.12.2 Zemljospojna zaštita (I >, I >>, usmjerena I >)

0 0 0

Štiti postrojenje od kvarova između jedne (ili dvaju) od faza i zemlje ili uzemljenih dijelova postrojenja.
Djeluje kada nulta struja premaši podešenu vrijednost. Nulta struja je jednaka trećini zbroja struja svih
triju faza - I1+I2+I3. Sumiranje struja može se vršiti paralelnim spajanjem triju sekundara strujnih
mjernih transformatora pojedinih faza (slika 4) ili se sve tri faze mogu provući kroz takozvani toroidni
sumacijski transformator koji ima samo sekundar, a kao primar služe primarni vodiči, tj. fazne žile
kabela.

o>

Slika 3.101. Toroidni sumacijski transformator za mjerenje nulte struje

198
 Slika 3.102. Spoj releja na strujne mjerne transformatore

Usmjerena zemljospojna zaštita, osim nulte struje, prati i napon mreže U0. Kad taj napon
premaši podešenu vrijednost i kad je fazni kut između njega i nulte struje odgovarajući, dolazi do
prorade ove zaštite. U pravilu, zemljospojne zaštite djeluju s vremenskim zatezanjem.

3.12.2.1 Zemljospoj u mreži s direktno uzemljenom NT

Slika 3.103. Zemljospoj u direktno uzemljenoj mreži

Karakteriziraju ga sljedeće činjenice:

- Napon kvarne faze približno je jednak nuli, a ovisi o prijelaznom otporu na mjestu kvara
- Struja na mjestu kvara je vrlo velika (kA), a ovisi o udaljenosti mjesta kvara od transformatora
- Fazni naponi zdravih faza (U1 i U2) zadržavaju nominalne vrijednosti
- Kvar se detektira pojavom nulte ili fazne struje. Nije potrebna osjetljiva zemljospojna zaštita.
- Potencijali na mjestu kvara su izrazito visoki
- Električna oprema i uzemljenja su termički jako napregnuti tijekom kvara.

199
- Isključenje je nužno u što je kraćem mogućem vremenu
Primjenjuje se kod 110 kV distributivnih vodova i za veće naponske nivoe na prijenosnoj razini.

3.12.2.2 Zemljospoj u mreži s NT uzemljenom preko otpornika

Slika 3.104. Zemljospoj u mreži uzemljenoj preko otpornika

Karakteriziraju ga sljedeće činjenice:

- Napon kvarne faze približno je jednak nuli, a ovisi o prijelaznom otporu na mjestu kvara
- Struja na mjestu kvara je ograničena otporom otpornika u zvjezdištu mreže, a značajno ovisi i o
prijelaznom otporu na mjestu kvara
- Kapacitivna struja mreže doprinosi povećanju struje kvara
- Uobičajeno se radna komponenta struje kvara ograničava na 150 ili 300 A
- Na zdravim fazama dolazi do povećanja napona na linijski napon, što dodatno napreže izolaciju
elemenata mreže.
- Potencijali na mjestu kvara su određeni veličinom struje jednofaznog kvara. Po iznosu su potencijali
znatno manji nego kod direktno uzemljenog zvjezdišta, ali znatno veći nego kod izoliranog zvjezdišta.
- Na otporniku se pojavljuje fazni napon
- U slučaju preskoka luka na otporniku mreža postaje direktno uzemljena
- Vrijeme trajanja kvara ograničeno je dopuštenim trajanjem opasnih dodirnih napona i termičkom
kapacitetu otpornika.
- Kvar se detektira pojavom nulte struje na koju može djelovati neusmjerena i usmjerena zemljospojna
zaštita
Primjenjuje se u 10, 20, 30 i 35 kV mrežama

200
3.12.2.3 Zemljospoj u mreži s izoliranom NT

Slika 3.105. Zemljospoj u izoliranoj mreži

Karakteriziraju ga sljedeće činjenice:

- Napon kvarne faze približno je jednak nuli, a ovisi o prijelaznom otporu na mjestu kvara
- Struja na mjestu kvara je određena dozemnim kapacitetom cijele galvanski povezane mreže te ne
ovisi o mjestu kvara
- Na zdravim fazama može doći do povećanja napona na linijski napon, što dodatno napreže izolaciju
elemenata mreže.
- Potencijali na mjestu kvara su određeni veličinom struje jednofaznog kvara. Zbog malih iznosa struja
općenito nema problema s opasnim dodirnim naponima.
- Struja kvara se zbog kapacitivnog karaktera teže gasi jer nema prirodnog gašenja struje što smanjuje
broj prolaznih kvarova u mreži – to implicira povećani broj kvarova i smanjenu kvalitetu električne
energije.
- Izraženi su problemi sa sklopnim prenaponima
- Najveće dopuštene kapacitivne struje mreže po naponskim nivoima su sljedeće:

Nazivni napon mreže Maks. dozvoljena kapacitivna

struja dozemnog spoja (A)
(kV)
6 30
10 20
20 15
30(35) i više 10
Ukoliko struje prijeđu ove iznose mreža se mora uzemljiti ili kompenzirati.
- Po iznosu su potencijali znatno manji nego kod mreža uzemljenih preko malog otpora
- Između zvjezdišta transformatora i zemlje pojavljuje se fazni napon
- Vrijeme trajanja kvara ograničeno je dopuštenim trajanjem opasnih dodirnih napona, a najdulje 2
sata (Prema pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu NN mreža i pripadajućih TS)
- Zemljospoj ne ometa napajanje potrošača, međufazni naponi ostaju nepromijenjeni

201
Detekcija kvara u izoliranoj mreži:
Kvar se detektira pojavom nulte struje na vodnim poljima. Nulta struja pojavljuje se na vodu u kvaru,
ali i na zdravim vodovima. Kod zdravih vodova nulta struja je usmjerena od sabirnica 10 (20) kV, a kod
voda u kvaru od mjesta kvara prema sabirnicama 10 (20) kV. Zbog toga je potrebno odrediti smjer
struje. Smjer struje određuje se u odnosu na nulti napon koji se mjeri u mjernom polju na otvorenom
trokutu naponskih mjernih transformatora. Zaštita koja mjeri smjer nulte struje naziva se usmjerena
zemljospojna zaštita. Ukoliko je uključen samo jedan vod na njemu nema nulte struje. Potrebna su
minimalno dva voda za pojavu nulte struje budući da nultu struju kroz kvarni vod proizvode zdravi
vodovi (slika 1.9).

Slika 3.106. Ukupna kapacitivna struja na vodu koji je u kvaru (samo jedan vod na sabirnicama)

Slika 3.107. Ukupna kapacitivna struja na vodu koji je u kvaru (dva voda na sabirnicama)

Detekcija napona neutralne točke U :

0

202
 Slika 3.108. Mjerenje nultog napona
Nulti napon je napon između zvjezdišta mreže i zemlje, a može se mjeriti i na način da se zbroje sva
tri fazna napona. Zbrajanje se obavlja spajanjem sekundara naponskih mjernih transformatora u trokut
– najčešća varijanta mjerenja U0. U slučaju zemljospoja bez prijelaznog otpora nulti napon jednak je
faznom naponu, a na otvorenom trokutu naponskih mjernih transformatora pojavljuje se napon od 100
V. Postojanje zemljospoja i signaliziranje utvrđuje se nadnaponskim relejima koji su spojeni na
otvoreni trokut.
Trajna pobuda nadnaponskog releja znak je postojanja zemljopoja u mreži, koji nije otklonjen
zemljospojnom zaštitom. Nakon pojave ovakvog signala treba ručno isključivati jedan po jedan vod
dok ne nestane U0. Ako i nakon isključenja svih vodova još uvijek postoji signal zemljospoja,
zemljospoj je nastao u postrojenju.
Postojanje zemljospoja može se utvrditi i na voltmetrima za mjerenje faznih napona u mjernom polju.
Voltmetarske preklopke je potrebno postaviti u položaj za mjerenje faznih napona. Pri zemljospoju
napon jedne faze mora biti nula ili znatno manji od nominalnog, dok naponi zdravih faza moraju biti
znatno veći od nominalnih, a u najgorem slučaju jednaki linijskim naponima.
U praznom hodu sabirnica, zbog nesimetrije kapaciteta sabirnica prema zemlji, može nastati
nesimetrija faznih napona jednako kao prilikom zemljospoja. Uključenjem barem jednog voda na
sabirnice, naponi će se simetrirati, osim ako stvarno postoji zemljospoj u postrojenju ili na tom vodu.

3.12.2.4 Zemljospoj u kompenziranoj mreži

Slika 3.109. Djelomično kompenzirana mreža

203
Karakteriziraju ga sljedeće činjenice:
- Mreža uzemljena preko otpornika je efikasna do trenutka kada je omjer radne i kapacitivne struje
mreže jednak ili veći od 1.5:1. Kada se taj omjer smanji zbog povećanja kapacitivne struje ovu struju je
potrebno kompenzirati.
- Kompenzacija se vrši ugradnjom prigušnice u zvjezdište mreže
- Kompenzacija može biti djelomična i potpuna. Ako se provodi djelomična kompenzacija kompenzira
se samo dio kapacitivne struje, a dio se ostavlja (npr. 50 A) kako bi postojeća usmjerena zemljospojna
zaštita imala uvjete za rad. Prilagođavanje induktiviteta prigušnice provodi se u beznaponskom stanju.
Ako se provodi potpuna kompenzacija poništava se cjelokupna kapacitivna struja (mreža je u
rezonanciji) pa je potrebna osjetljivija zaštita za detekciju zemljopoja.
- Napon kvarne faze približno je jednak nuli
- Struja na mjestu kvara je ograničena stupnjem kompenzacije i otporu otpornika koji je spojen
paralelno prigušnici. Zbog malih vrijednosti struja nema problema s potencijalima uzemljivača.
- Kod potpuno kompenziranih mreža gdje je struja kvara mala veliki broj kvarova će se sam ugasiti, što
utječe na smanjenje broja prekida opskrbe
- Da bi mreža bila potpuno kompenzirana induktivitet prigušnice mora se stalno prilagođavati
kapacitetu mreže koji ovisi o uklopnom stanju, stoga je potrebna sofisticirana oprema za mjerenje
dozenih kapaciteta mreže te regulatori za podešavanje induktiviteta prigušnice u pogonu.
Prilagođavanje induktiviteta može biti kontinuirano - promjenom položaja jezgre, ili stupnjevito -
promjenom položaja odcjepa prigušnice.

3.12.3 Diferencijalna zaštita (ΔI>, ΔI>>)

Diferencijana zaštita uspoređuje struje koje ulaze u štićeni objekt (kabel, transformator) sa strujama
koje iz njega izlaze. U normalnom pogonu te dvije struje su identične. U slučaju kvara struja koja ulazi
u štićeni objekt je veća od struje koja iz njega izlazi pa se pojavljuje razlika struje (diferencija) koja je
kriterij za utvrđivanje postojanja kvara.
Kod kabela se ove struje mogu izravno uspoređivati, ali kod transformatora to nije slučaj budući da
transformator ima prijenosni odnos i grupu spoja te se vektori struja razlikuju i u normalnom pogonu po
iznosu i po fazi. Stoga je potrebno ''poravnati'' ove struje uporabom digitalnih uređaja zaštite ili
posebnim međutransformatorima. Diferencijalna zaštita djeluje u takozvanoj zoni štićenja, koja je
omeđena strujnim mjernim transformatorima na koje je priključena. To znači da će djelovati i u slučaju
kada kvar nije samo unutar transformatora nego i na njegovim priključcima te ćelijama trafo polja,
odnosno spojnim vodovima. Djelovanje ove zaštite vremenski se ne zateže, tj. trenutno je.

Slika 3.110. Diferencijalna zaštita transformatora

U pogonu može doći do lažnih prorada diferencijalne zaštite zbog pojave lažne diferencijalne struje
kojoj uzrok može biti:

204
- Kvar u krugovima međutransformatora
- Bliski kratki spoj na nekom od vodova prilikom kojeg je jedan od strujnih mjernih transformatora ušao
u zasićenje – lažno mjerenje.
- Povećanje diferencijalne struje nakon promjene položaja regulacijske preklopke transformatora;
prenisko podešenje.
- Prekinuta ili kratko spojena grana od glavnih strujnih transformatora do releja

3.12.3.1 Nadnaponska i podnaponska zaštita (U>, U<)

Nadnaponska zaštita signalizira nedopušteno visok napon linijskih napona na sabirnicama, sekciji ili
trafo polju.
Podnaponska zaštita signalizira nedopušteno nizak napon linijskih napona pa i potpuni nestanak
napona. Uvijek djeluju s vremenskim zatezanjem.

3.12.3.2 Podfrekventna i nadfrekventna zaštita (f>, f<)

Djeluju kada frekvencija mreže naraste ili padne preko dopuštene granice. U distributivnim mrežama
Operator distribucijskog sustava primjenjuje ove zaštite na granici vlasništva operatora i povlaštenog
proizvođača, pri čemu ove zaštite djeluju na prekidač za odvajanje distribuiranog izvora (mala
elektrana), a s ciljem sprječavanja zabranjenog otočnog rada elektrane s dijelom distributivne mreže.
Podfrekventno rasterećenje 110, 30 i 35 kV vodova provodi Operator prijenosnog sustava na
dijelovima distributivne mreže s ciljem zadržavanja integriteta elektroenergetskog sustava nakon
velikih poremećaja. Nakon isključenja ovom zaštitom ponovno uključenje moguće je tek po odobrenju
nadležnog upravljačkog centra Operatora prijenosnog sustava.

3.12.3.3 Zaštita otpornika za uzemljenje neutralne točke (zvjezdišta)

Otpornici se dimenzioniraju za nazivnu struju (150 ili 300 A) čije trajanje ovisi o termičkom kapacitetu
otpornika. Trajno dopuštena struja daleko je manja, obično 5 A. U slučaju zemljospoja zaštite vodova
moraju isključiti kvar. U slučaju zatajenja zemljospojne zaštite struja kvara će teći kroz otpornik i
zagrijavati ga, zbog toga je potrebna posebna rezervna zemljospojna zaštita koja mjeri struju koja teče
između otpornika i zvjezdišta transformatora i djeluje na odvajanje otpornika. Ova zaštita naziva se
zaštitom od preopterećenja otpornika (I >).
0
Odvajanje otpornika može se izvršiti prekidačem, ako je otpornik spojen preko prekidača, te se u tom
slučaju nakon odvajanja otpornika nastavlja rad u izoliranom režimu mreže. Ako su otpornici s NT
spojeni preko rastavljača potrebno je da zaštita djeluje na obostrano isključenje transformatora, što
izaziva prekid pogona.
Budući da je pri zemljospoju napon na otporniku jednak faznom naponu može doći do preskoka
luka na otporniku, čime je otpornik kratko spojen pa kroz mjesto kvara može poteći struja kao da je
mreža direktno uzemljena. To predstavlja veliku opasnost jer na mjestu kvara može poteći struja reda
veličine kA, koja proizvodi vrlo velike napone dodira te se ovakav kvar mora isključiti u najkraćem
mogućem vremenu, a zaštita čija je funkcija ovo spriječiti naziva se zaštitom od premoštenja otpornika
(I >>). Ova zaštita treba djelovati na odvajanje otpornika, bilo isključenjem prekidača otpornika, bilo
0
obostranim isključenjem transformatora.
U slučaju pojave visokoomskog kvara struja kvara je mala, te često ispod praga prorade
zemljospojnih zaštita. Kako mreža ne bi ostala raditi pod zemljospojem i time izazvala potencijalno
opasnu situaciju potrebno je signalizirati pojavu visokoomskog kvara ili isključiti otpornik odnosno
pripadajuće transformatore.
Kojim će se elementom isključiti otpornik, ovisi o odabranoj shemi spoja otpornika:

205
 Slika 3.111. Jedan otpornik za cijelo postrojenje

Slika 3.112. Jedan otpornik po transformatoru

U oba prikazana slučaja isključuju se energetski transformatori:

− U prvom slučaju oba transformatora
− U drugom slučaju samo jedan (ako nisu u paralelnom radu) .
Ako neutralna točka na energetskom transformatoru nije dostupna (spoj Yd), tada se formira umjetna
NT pomoću trofazne prigušnice ili se VN namot transformatora vlastite potrošnje koristi kao prigušnica.

206
 Slika 3.113.Umjetna NT ostvarena prigušnicom:

3.12.3.4 Kratkospojna zaštita sabirnica

Kratkospojna zaštita sabirnica 10 i 20 kV najčešće se u distributivnim postrojenjima realizira
kratkospojnom zaštitom I>> na sekundarnoj strani transformatora, a koja se blokira u slučaju prorade
I>> zaštite u pojedinim vodnim poljima. U slučaju da je I>> stupanj u trafo polju detektirao kvar, a niti
jedan I>> stupanj po vodnim poljima nije, zaštita djeluje na prekidače trafo polja koji isključuju
sabirnice.
U slučaju da je neka od I>> zaštita u vodnim poljima detektirala kvar to znači da se radi o
bliskom kvaru na vodu te se I>> stupanj u trafo polju blokira. Kako bi se ostavilo dovoljno vremena za
blokadu iz vodnog polja I>> zaštite u trafo poljima ne smiju djelovati trenutno nego s primjerenim
vremenskim zatezanjem (npr. 100 ms).

3.12.3.5 Zaštita od zatajenja prekidača (ZZP ili eng. CBFP)

Zadaća je prekidača da nakon što od zaštite primi nalog za isključenje prekine struju kvara. U slučaju
da prekidač iz nekih od razloga ne odradi tu zadaću, mjestom kvara će nastaviti teći struja do trenutka
djelovanja rezervne zaštite, koja djeluje s nekim vremenskim odmakom od osnovne zaštite. Kako bi se
vrijeme isključenja što više skratilo osnovna zaštita prati struju kvara i nakon što je izdala nalog za
isključenje. Ukoliko i nakon određenog vremena (najčešće 100 ms) nakon što je izdan nalog za
isključenje teče struja kvara zaštita odlučuje da je došlo do kvara prekidača jer nalog zaštite nije
izvršen. Ovaj signal se može proslijediti nadređenom prekidaču (najčešće prekidač trafo ili spojnog
polja) u postrojenju koji onda isključuje kvar.

3.12.3.6 Bucholtz relej

Bucholtz (plinski) relej je osnovna zaštita transformatora od unutarnjeg kvara. Ovaj mjerni uređaj
obično se sastoji od dva plovka. Gornji plovak aktivira alarm u slučaju istjecanja odgovarajuće količine
ulja ili nakupljanja neotopljenih plinova u gornjem dijelu plinskog releja (100–1000 ml). Donji plovak se
aktivira u slučaju velikog i naglog gubitka ulja, no primarna mu je zadaća da detektira vrlo brzo
strujanje plina kroz relej. Ovaj plovak vezan je uz zaklopku promjenjive površine. Što je brzina
strujanja plina veća i aktivna površina zaklopke je veća pa je vrijeme prorade donjeg plovka brže.
Ovakvi releji u stanju su detektirati kvar u transformatoru unutar 100 ms. Ovakva brzina je nužna, jer
su nastali plinovi posljedica velikih temperatura kvara u transformatoru stoga se transformator mora
isključiti u najkraćem mogućem vremenu.
Plinovi koji se razvijaju u transformatoru mogu biti posljedica razvijajućih kvarova (vodik, acetilen, etan
i sl.), ali mogu nastati i kao posljedica degradacije izolacije ili lošeg brtvljenja kotla i sustava za disanje.

207
Pri tome se mogu pojaviti plinovi kao kisik, dušik i ugljični dioksid. Ovi plinovi nakupljaju se u gornjem
dijelu plinskog releja i kada dosegnu kritičnu razinu aktiviraju alarm.

SIGNAL
+ +
PLOVAK ISKLJUČ.

ŽIVIN
KONTAKT

Slika 3.114. Bucholtz relej

3.12.3.7 Zaštita kontaktnim termometrom

Kontaktni termometar je uređaj koji služi za mjerenje temperature ulja transformatora. Smješta se na
gornjoj strani kotla ulaganjem u džep kako bi se što vjernije mjerila temperatura ulja. Posjeduje dva
signalna kontakta, jedan od njih djeluje na upozorenje i podešava se najčešće na 85°C, a drugi djeluje
na isključenje i podešava se na 95°C. U praksi su moguće lažne prorade zbog razdešenja termometra
uzrokovana vibracijama transformatora. Do prorade kontaktnog termometra može doći pri velikim
opterećenjima transformatora uz otežano hlađenje (ljeto, visoka temperatura zraka). Nakon prorade
prvo treba očitati stvarnu temperaturu transformatora, a zatim po potrebi i rasteretiti transformator.

Kod primjene suhih transformatora nije moguće mjerenje klasičnim kontaktnim termometrom nego se
mjerenje provodi ugradnjom temperaturno ovisnih otpornih sondi u namot sve tri faze transformatora.
Poseban uređaj mjeri otpore sondi i djeluje na alarm odnosno isključenje u slučaju nedozvoljeno velike
promjene otpora.

3.12.4 Uređaji za detekciju kvara

Nadstrujne i zemljospojne zaštite instalirane su u napojnim stanicama 110/20(10) kV, 35(30)/10 kV.
Kako se iz tih TS često napaja mnogo razgranatih vodova, bilo kabela, bilo nadzemnih vodova, nakon
prorade određene zaštite u napojnoj TS potrebno je utvrditi gdje je točno mjesto kvara. Kako bi se
ubrzao postupak selektiranja mjesta kvara koje se najčešće provodi ispitivanjem pojedinih dionica,
probnim uključenjima ili kombinacijom ovih metoda, velika je pomoć ako su u pojedinim točkama
mreže ugrađeni detektori kvara koji detektiraju prolazak struje kvara. Ovi detektori ne djeluju na
isključenje određene dionice nego samo signaliziraju jeli struja kvara prošla mjestom gdje su ugrađeni.
Dojava o detekciji kvara može biti vizualna (nakon detekcije kvara bljeskalica napajana baterijom
treperi određeno podešeno vrijeme (2 h) do ponovne uspostave napajanja kada se resetira), ali i
daljinska. Ukoliko postoji mogućnost radio veze prorada detektora može se povezati u sustav
daljinskog vođenja i u nadležni upravljački centar se prenosi signal detekcije kvara. Ovi uređaji izvode
se u dvije varijante:
- Uređaji za detekciju na nadzemnim vodovima. Montiraju se na stup na udaljenosti 3 do 5 m od faznih
vodiča. Napajaju se baterijski, a moguće su i izvedbe napajanja preko foto-naponskog modula koji
nadopunjuje bateriju ili preko ugrađenih naponskih mjernih transformatora

208
- Uređaji za detekciju na kabelima. Montiraju se oko žila kabela. Napajaju se baterijama koje se
nadopunjavaju mrežnim naponom iz TS 10(20)/0.4 kV.
svijetli

ne svijetli

Slika 3.115. Detekcija kvarne dionice

I> senzori
detektor

Io> senzor

Slika 3.116. Detektor kvara montiran na kabelu

Detektori su osjetljivi na jednopolne i višepolne kvarove,a postoje izvedbe osjetljive i na smjer struje.

209
 3.12.5 Zaštita od električnog luka

Pojava električnog luka u sklopnim postrojenjima uzrokuje velika termička oštećenja i ugrožava
osoblje. Nastale štete direktno su proporcionalne vremenu gorenja luka. Uređaj za zaštitu od
električnog luka služi za brzu detekciju luka i aktiviranje prekidača u sklopnom aparatu bez
vremenskog zatezanja, a radi hitnog prekida dovoda energije luku. Optičkim detektiranjem luka i
statičkim isklopnim članovima, uređaj postiže praktički zanemarivo vrijeme zadržavanja (<1ms) u
odnosu na prekidno vrijeme prekidača. To omogućuje otkrivanje luka u samom početku nastajanja, te
znatno smanjenje moguće štete.
S obzirom na jednostavnost primjene i nisku cijenu u usporedbi s velikim doprinosom
sigurnosti postrojenja i osoblja, ova zaštita se ugrađuje u SN sklopne blokove sa zračnom izolacijom.
Sonde se postavljaju u štićeno postrojenje, po jedna u svaki optički odvojeni dio, i usmjeravaju
prema mjestu moguće pojave luka. Po optičkoj detekciji luka izdaje se nalog za isklop preko brzog
poluvodičkog člana čime se brzina djelovanja znatno povećava.

3.12.6 Zaštita kondenzatorskih baterija

Kondenzatorske baterije u pogonu služe za kompenzaciju jalove energije. U pogon se ugrađuju

serijski spojene sa zračnim prigušnicama, kojima se sprječava rezonancija kondenzatora s mrežom,
osigurava filtriranje viših harmonika u mreži te ograničava udarna struja uklopa kondenzatora. Kako
viši harmonici u mreži nepovoljno utječu na povećanje struje kroz kapacitete zaštita od
preopterećenja baterije (I>) ne smije djelovati samo na osnovni harmonik.
Polje kompenzacije mora biti opremljeno svim ostalim zaštitama kao i vodno polje jer se štiti
kabel od polja kompenzacije do priključka na filtarsku skupnu (prigušnica+baterija). Kondenzatorske
baterije moraju biti opremljene podnaponskim zaštitama koje ih isključuju u slučaju nestanka napona
mreže. To je nužno kako bi se spriječilo ponovno uključenje neispražnjene baterije na mrežni napon,
što može izazvati veliki strujni udarac. Zbog toga prekidač polja kompenzacije mora biti blokiran nakon
djelovanja podnaponske zaštite ili nakon ručnog isključenja. Blokada mora trajati toliko dugo dok se
baterija ne isprazni. Pražnjenje baterije može biti preko paralelno spojenih otpornika ili preko
naponskih transformatora. Ponovno uključenje baterije treba biti moguće tek po nestanku signala
''Blokada uključenja kompenzacije (kondenzatorske baterije)''.
Od unutarnjeg kvara u kondenzatorima baterija se štiti balansnom zaštitom. Naime,
kondenzatori se najčešće spajaju u dvije poluzvijezde. Ako su kapaciteti poluzvijezdi po fazama isti
između njihovih zvijezdišta neće teći nikakva struja. Ukoliko dođe do smanjenja nekog od kapaciteta
pojavljuje se struja između zvjezdišta koja je znak kvara na kondenzatoru. Balansne zaštite uvijek
imaju mogućnost kompenzacije balansne struje jer kondenzatori poluzvijezdi nikada ne mogu biti
savršeno jednaki. Nakon što dođe do promjene kapaciteta nekog od blokova kondenzatora moguće je
ponovo kompenzirati balansnu struju i nastaviti pogon ukoliko promjena kapaciteta nije prevalika. Do
promjene kapaciteta dolazi zbog kvarova na pojedinim kondenzatorima koji se onda isključuju
unutarnjim osiguračima u samim baterijama. Nakon što je osigurač pregorio pogon se može nastaviti,
ali sa smanjenim kapacitetom.

210
 Slika 3.117. Zaštita postrojenja za kompenzaciju

3.13 Lokalna automatika

3.13.1 Automatski ponovni uklop

70 do 90 % svih kvarova na nadzemnim vodovima prolaznog je karaktera. To znači da kratkotrajnim
isključenjem napona na mjestu kvara dolazi do regeneracije zračne izolacije te vod može ponovo
primiti pogonski napon. Pri tome je važno da vod bude dovoljno dugo bez napona kako bi se izolacija
obnovila. Vrijeme potrebno za to naziva se vremenom beznaponske pauze.
Ciklus APU-a inicijalizira se proradom relejne zaštite koja isključuje vod. Nakon isteka beznaponske
pauze, koja traje od 0,3 do 0,5 s, automatika za APU ponovno uključuje vod. Ako je po ponovnom
uključenju sve u redu, vod nastavlja normalni pogon.
Ukoliko i nakon uključenja od strane APU-a zaštita ponovo isključi vod moguće je vod pokušati ponovo
uključiti nakon duge beznaponske pauze tijekom koje će izolacija dobiti novu priliku za obnovu.
Vrijeme duge beznaponske pauze postavlja se na iznos dovoljno dug da se zaustave svi asinkroni
motori u mreži (obično 20 do 30 s) kako kod ponovnog uklopa ne bi došlo do strujnog udarca koji
može oštetiti motore.
Ukoliko i nakon duge beznaponske pauze vod bude isključen zaštitom unutar vremena blokade APU-a
smatra se da je definitivno isključen i više se ne pokušava uključivati, nego se pristupa određivanju
mjesta kvara. Pri tome uređaj za APU generira signal DEFINITIVNO ISKLJUČENJE.
Vrijeme blokade APU-a, koje se obično podešava na 10 s, vrijeme je unutar kojeg se ponovno
isključenje voda od strane zaštite može smatrati jednim događajem. Ukoliko bi zaštita npr. nakon što
je vod nakon duge beznaponske pauze uključen, ponovo isključila vod nakon 60 s to se smatra novim
događajem, te bi ciklus APU-a krenuo od početka, tj. ponovo bi se pokušao brzi APU. Vrijeme blokade
APU-a započinje teći i svaki put kada se pokuša ručno uključenje voda (s komandne ploče ili daljinski).
To znači da će u slučaju ručnog uključenja voda na kvar APU generirati signal DEFINITIVNO
ISKLJUČENJE. Svrha je ove funkcije da se spriječi ponovni brzi uklop na ručno uključeni vod. Blokada
APU-a neće biti moguća ako se prekidač uključi mehanički, djelovanjem na polužje prekidača, stoga to
treba strogo izbjegavati. Ako je električno upravljanje u kvaru APU je pri tome potrebno blokirati.
APU se koristi kod nadzemnih i mješovitih vodova dok ga kod kabelskih vodova treba izbjegavati jer je
vjerojatnost regeneracije izolacije na kabelskim završecima znatno manja nego na nadzemnim
vodovima. Ukoliko se pak koristi onda to treba biti samo sa dugom beznaponskom pauzom.
APU može biti zaseban uređaj, ili može biti samo jedna od programski integriranih funkcija digitalnih
uređaja zaštite ili terminala polja. Svaki APU, bilo da je samostalan uređaj ili programska funkcija mora

211
imati mogućnost isključenja mehaničkom (grebenastom) ili virtualnom preklopkom. Kada je APU
isključen nakon svakog isključenja od strane zaštite generira se signal ''Definitivno isključenje''.

3.13.2 Preklopna automatika

Zadaća je preklopne automatike da prilikom nestanka ili smanjenja barem jednog od linijskih napona
na vodu, koji služi kao osnovno napajanje, uključi napajanje preko rezervnog voda. Praćenje linijskih
napona vrši se podnaponskim relejima u preklopnoj automatici. Po povratku napona na osnovni vod,
preklopna automatika uspostavlja početno stanje. Da bi se mogla koristiti preklopna automatika, u
vodnim poljima na strani voda moraju biti ugrađeni naponski mjerni transformatori. Na rezervnom
vodnom polju sabirnički i vodni rastavljač moraju biti uključeni, a prekidač isključen.

Slika 3.118. Preklopna automatika

Preklopna automatika funkcionira na slijedeći način:

− Ako iz bilo kojeg razloga nestane napon na osnovnom vodu, nakon kratkog i podesivog vremena
(najčešće 0,3 s) preklopna automatika isključi prekidač tog voda te uključi prekidač rezervnog voda.
Na taj način postrojenje ostaje bez napona 0,3 s, nakon čega napajanje preuzima rezervni vod.
− Po povratku napona na osnovnom vodu, preklopna automatika čeka na vrijeme stabilizacije napona
na osnovnom vodu. Po isteku vremena stabilizacije (najčešće 60 s) preklopna automatika vraća
napajanje na osnovni vod. Pri tome vraćanje može biti sa i bez beznaponske pauze.
Ako je vraćanje bez beznaponske pauze prvo se uključi prekidač osnovnog voda, a potom se isključi
prekidač rezervnog voda. Budući da su osnovni i rezervni vod kratkotrajno u paraleli ovaj način
vraćanja se naziva paralelnim.
Ako se vraćanje vrši s beznaponskom pauzom najprije se isključi prekidač rezervnog voda, a potom
se odmah uključuje prekidač osnovnog voda. Pri tome se pojavljuje kratka beznaponska pauza
jednaka dvostrukom vlastitom vremenu djelovanja prekidača što iznosi cca 100 ms. Ovakvo vraćanje
na osnovno napajanje naziva se serijskim, a primjenjuje se samo u slučaju da osnovni i rezervni vod
zbog fazne razlike ne smiju raditi u paraleli.
Preklopna automatika uobičajeno ima preklopke kojima se bira osnovni i rezervni vod.
Da bi se moglo uspostaviti uklopno stanje vodnih polja 35 kV različito od uobičajenog (onog koje
nastoji uspostaviti preklopna automatika), preklopna automatika mora imati mogućnost električne
blokade.
U slučaju kvara na sabirnicama višeg napona, doći će do ispada glavnog voda u napojnoj TS. Da bi
se izbjeglo uklapanje rezervnog voda na kvar na sabirnicama, prekopna automatika mora se
automatski blokirati pri proradi relejne zaštite u dolaznom vodnom polju glavnog voda (ta zaštita
registrira kvar na sabirnicama u slučaju napajanja preko glavnog voda).
Preklopna automatika može biti samostalan uređaj ili programibilna funkcija unutar terminala polja.

212
3.14 Relejna zaštita, automatika i alarmna signalizacija po
karakterističnim poljima u postrojenju
3.14.1 Vodna polja
Vodna polja opremaju se slijedećim zaštitama i automatikom:
− Nadstrujna zaštita u jednom, dva ili tri stupnja
− Neusmjerena zemljospojna zaštita
− Usmjerena zemljospojna zaštita (u mreži s izoliranom NT ne djeluje ako je samo jedan vod u
pogonu)
− Automatski ponovni uklop (APU)
Uobičajeni naziv za nadstrujnu zaštitu prvog stupnja je samo "nadstrujna zaštita". Drugi stupanj
obično se naziva "kratkospojna zaštita". Kratkospojna zaštita isklapa prekidač bez vremenskog
zatezanja (trenutno).
APU se incijalizira proradom zemljospojne i nadstrujne zaštite dok kratkospojna zaštita blokira APU.

3.14.2 Trafo polja

Trafo polja se opremaju zaštitama na VN strani, na strani napajanja:

− Nadstrujna zaštita (jedan, dva ili tri stupnja),
− Diferencijalna zaštita (jedan ili dva stupnja),
− Zemljospojna zaštita.
Ako postoji zaštita i na NN strani, onda je to obično:
− Rezervna zaštita od preopterećenja (I>),
− Kratkospojna zaštita NN sabirnica (I>>),
− Zemljospojna zaštita za NN stranu transformatora.
Osim navedenih zaštita, koriste se i tzv. primarne zaštite transformatora:
− Bucholz relej sa dva stupnja
− Kontaktni termometar sa dva stupnja
Nadstrujna zaštita djeluje kod međufaznih kvarova u transformatoru, ali i kod kvara na 20(10) kV
sabirnicama, te kao rezervna zaštita 20(10) kV vodova. U slučaju zatajenja relejne zaštite ili prekidača
na vodu koji je u kvaru, djelovati će nadstrujna zaštita transformatora.

Sve ostale zaštite djeluju samo kod kvara na transformatoru.

Prilikom prorade bilo koje od zaštita transformatora, nije dopušteno uključivati transformator
prije nego se on pregleda.

3.14.3 Relejna zaštita u mjernom polju

Mjerna polja opremaju se slijedećim zaštitama:
− Signalizaciju zemljospoja na sabirnicama
− Nadnaponska i podnaponska zaštita
Ove zaštite ne dovode do isklopa prekidača; služe samo za signalizaciju.
Signalizacija zemljospoja na sabirnicama javlja se:

213
− Ako nastane zemljospoj u bilo kojem dijelu 10 kV postrojenja unutar zgrade postrojenja ili na 10 kV
strani energetskih transformatora.
− Ako nastane zemljospoj na nekom od 10 kV vodova i iz bilo kojeg razloga ne dođe do ispada tog
voda (premala struja kvara, zatajenje prekidača, zatajenje relejne zaštite, nestanak upravljačkog
napona i sl.).
Nadnaponska zaštita djeluje prilikom povišenja jednog ili više linijskih napona, s vremenskim
zatezanjem.
Podnaponska zaštita djeluje prilikom sniženja barem jednog od linijskih napona, također s vremenskim
zatezanjem, kako bi se signalizirao nedopušteno nizak napon na sabirnicama.
Ukoliko je mjerno polje isključeno, osim što neće biti pogonskog mjerenja napona na sabirnicama,
imati će za posljedicu:
− Nemogućnost rada svih usmjerenih zemljospojnih i usmjerenih nadstrujnih zaštita
− Nemogućnost signalizacije trajnog zemljospoja u mreži s izoliranom NT

3.14.4 Zaštita u polju transformatora vlastite potrošnje

Tipične snage ovih transformatora su od 20 do 160 kVA, a ako je na njima izvedena i umjetna NT,
onda i do 400 kVA.

Transformatori do 160 kVA štite se:

− Od kratkog spoja i zemljospoja osiguračima na VN strani
− Od kratkog spoja i preopterećenja prekidačima na NN strani
Ukoliko služe za tvorbu umjetne NT, najbolje je opremiti polje VN prekidačem i relejnom zaštitom kao i
kod vodnih polja.

3.14.5 Zaštita u polju kompenzacije

Zaštita uključuje:
- Zaštita od kratkog spoja i preopterećenja priključnog kabela (I>, I>>)
- Usmjerena zemljospojna zaštita
- Zaštita od preopterećenja kondenzatora (I>)
- Podnaponska zaštita (U<)
- Balansna zaštita kondenzatora

3.15 Zaštita niskonaponskih mreža

Niskonaponske mreže štite se od jednofaznih i višefaznih kvarova osiguračima. Prolaskom struje

kvara kroz osigurač dolazi do zagrijavanja rastalnog elementa u osiguraču te do prekidanja strujnog
kruga. Pri prekidu struje dolazi do pojave luka koji se gasi unutar keramičkog kućišta uloška osigurača.
U distributivnim mrežama koriste se visokoučinski osigurači tipa NH (NVO). Svaki osigurač definiran je
nazivnim naponom, nazivnom strujom i veličinom uloška. Nazivna struja osigurača mora biti manja od
nazivne struje štićenog objekta (npr. kabela), ali i veća od struje tereta.

214
 Slika 3.119. Niskonaponski visokoučinski osigurač

Osigurači se dijele prema:

Funkcionalnim razredima (prva oznaka):
g-osigurači opće namjene, prekidaju sve struje do nazivne prekidne moći.
a-osigurači za pričuvu, prekidaju struje samo do ograničene vrijednosti multiplikatora nazivne struje
(npr >4In za razred aM ili >2.7In aR razred)

Pogonskim razredima (druga oznaka):

G – razred osigurača za zaštitu vodova (gL-u VDE standardu)
M – razred osigurača namijenjen za zaštitu motora (osigurava se nepregaranje za vrijeme pokretanja
motora)
T – razred osigurača za zaštitu transformatora. Osiguran trajan rad s 1.3 S N odnosno izgaranje unutar
2 h pri 1.5 SN. Umjesto struje nazivni podatak često je nazivna snaga transformatora.

Dimenzijama rastalnog uloška:

- 000,00,0,1,2,3, 4, 4a
Veličinom rastalnog uloška definira se duljina, debljina i širina nožice rastalnog osigurača. Pri
postavljanju osigurača u odgovarajuće podnožje ili kućište rastavne sklopke ili osiguračke pruge
veličina osigurača mora biti usklađena s veličinom podnožja. U suprotnom može doći do pregrijavanja
i oštećenja pruge prilikom zatvaranja ili otvaranja.
Za zaštitu vodova (kabel, SKS, AlČe) koriste se isključivo gG osigurači (stara oznaka po VDE - gL).
Za zaštitu transformatora koriste se osigurači razreda gTr ili gG.
U praksi se osim osigurača tipa NH mogu naći i cilindrični osigurači tipa D (Diazed i Neozed). Diazed
se rade u veličinama DI, DII, DIII, DIV i DV, do nazivne struje od 200 A, te Neozed u veličinama D01,
D02 i D03 do nazivne struje od 100 A.

215
 Slika 3.120 . Vrste osigurača.
Vremensku selektivnost pri djelovanju osigurača moguće je u praksi uspostaviti jednostavnim
kriterijem, koji zahtjeva da je nazivna struja nadređenog osigurača uvijek bude barem 1.6 puta veća od
nazivne struje podređenog osigurača. Tako je npr. osigurač od 160 A selektivan prema osiguraču od
100 A, ali osigurač od 250 A nije selektivan prema osiguraču od 200 A. Ukoliko bi htjeli odabrati
osigurač koji je selektivan naspram osigurača od 200 A, morali bi odabrati osigurač nazivne struje
I=1.6x200=320 A. Kako je prvi veći osigurač 355 A potrebno je odabrati njega.

Slika 3.121. Selektivnost osigurača

Kako se u praksi osiguračima štite objekti čija nazivna struja najčešće nije veća od 630 A za štićenje
ovakvih objekata koriste se prekidači s integriranim zaštitnim funkcijama nadstrujne zaštite koja se
može podešavati. Uobičajeno se koriste za zaštitu niskonaponske strane transformatora, za spojna
polja i priključenje potrošača većih snaga. U svim drugim slučajevima gdje je zaštitu moguće riješiti
osiguračima treba ih izbjegavati zbog velike cijene.

216
 Slika 3.122. Niskonaponski prekidač sa zaštitnim funkcijama

3.16 Postupci nakon prorada zaštita i pojave signala

Prorada prvog stupnja nadstrujne zaštite voda (I>) s definitivnim isključenjem
Budući da je I> zaštita od preopterećenja i udaljenog kratkog spoja potrebno je analizom prethodnog
opterećenja voda utvrditi jeli vod isključen zbog preopterećenja ili kratkog spoja. Ukoliko se sa
sigurnošću može utvrditi da je isključen zbog preopterećenja vod je potrebno rasteretiti te pokušati
ponovno uključenje. Ukoliko se sumnja na isključenje zbog kratkog spoja potrebno je pristupiti
proceduri lociranja mjesta kvara.
Prorada drugog stupnja nadstrujne zaštite voda (I>>) s definitivnim isključenjem
Budući da je I>> zaštita od bliskog kratkog spoja potrebno je odmah pristupiti proceduri lociranja
mjesta kvara. Kako zbog velikih struja kvara može doći do daljnjeg oštećenja opreme treba izbjegavati
metodu probnih uključenja u postupku lociranja kvarne dionice. Pri utvrđivanju kvarne dionice
potrebno je koristiti sve raspoložive informacije o mogućem mjestu kvara uključujući informacije s
detektora prolaska struje kvara, podacima o trenutnim vremenskim uvjetima i raslinjem zakrčenim
trasama vodova. Preporučuje se što više koristiti ispitne uređaje za određivanje dionice u kvaru.
Prorada zemljospojne zaštite voda (Io>) s definitivnim isključenjem
Nakon prorade zemljospojne zaštite voda potrebno je odmah pristupiti proceduri lociranja mjesta
kvara. Ukoliko je mreža izolirana ili kompenzirana moguće je pri lociranju kvarne dionice koristiti
metodu probnih uključenja na kvar pri čemu broj probnih uključenja treba svesti na minimum jer
svakim uključenjem na kvar dolazi do dodatnog naprezanja izolacije te raste vjerojatnost pojave
sekundarnog zemljospoja. Ukoliko se prilikom probnog uključenja pojavi signal nadstrujne zaštite
znači da je došlo ili do razvijanja višepolnog kvara na istom mjestu gdje je bio zemljospoj ili se pojavio
i sekundarni zemljospoj. Ukoliko se zemljospoj pojavio u kabelskoj mreži uzemljenoj preko malog
otpora treba izbjegavati probna uključenja jer mogu nastati veća oštećenja na kabelu u kvaru.
Prorada nadstrujne zaštite transformatora (I>)
Najčešći uzrok prorade nadstrujne zaštite transformatora je prorada zbog zatajenja zaštite ili prekidača
vodnog polja prilikom kvara na vodnom polju. Potrebno je provjeriti jesu li bile pobuđene zaštite
vodnog polja, ako jesu transformator se može uključiti, te treba angažirati održavanje da se utvrdi
uzrok zatajenja prekidača. Ukoliko se nije utvrdila pobuđenost zaštite vodnog polja potrebno je
pregledati transformator jer postoji sumnja na unutarnji kvar ili kvar na provodnim izolatorima. Potonji
kvar se ne može detektirati bucholtz relejom. Diferencijalna zaštita, ako je ima, mora vidjeti ovaj kvar,
ali zbog sumnje na njenu neraspoloživost potrebno je ispitati transformator i sve pripadajuće zaštite.

217
Prorada diferencijalne zaštite transformatora (ΔI>, ΔI>> )
Nakon prorade diferencijane zaštite potrebno je pregledati transformator i cijelu zonu štićenja između
strujnih transformatora u oba trafo polja (višenaponsku i niženaponsku stranu) što uključuje provodne
izolatore u postrojenju, strujne transformatore, kabele, odvodnike prenapona itd. Ako se utvrdi da je
kvar bio unutar zone na višoj naponskoj strani, ali ne na samom transformatoru te ukoliko kroz
transformator nije tekla struja kvara (transformatori nisu bili u paraleli) transformator se nakon
otklanjanja kvara iznimno može uključiti bez ispitivanja, ali je potrebno ispitivanje diferencijalne i
nadstrujne zaštite jer je prolaskom struje kvara moglo doći do oštećenja u krugovima mjernih
transformatora. U svim drugim slučajevima obavezno je prije uključivanja transformatora izvršiti
ispitivanje koje najmanje uključuje provjeru izolacije, a poželjno i mjerenje prijenosnog odnosa, te
otpora namota.
Prorada bucholtz releja transformatora (Bu1, Bu2)
U slučaju prorade prvog stupnja (upozorenja) potrebno je odmah isključiti transformator kako ne bi
došlo do daljnjeg razvijanja eventualno nastalog kvara te uputiti održavanje da pregleda transformator.
Ukoliko je pregledom utvrđeno da je prvi stupanj proradio zbog smanjene razine ulja (čest slučaj zimi
kod slabo opterećenih transformatora jer se smanjuje volumen ulja) potrebno je utvrditi uzrok
smanjenja razine, otkloniti ga te nadoliti potrebnu količinu ulja. Nakon toga transformator se može
uključiti bez ispitivanja. Ukoliko se pregledom utvrdi nakupljena količina plina transformator je potrebno
ispitati, a uključenje je moguće tek nakon što se potvrdi da je transformator ispravan. U slučaju
prorade drugog stupnja (isključenja) transformator je zabranjeno uključivati dok se ne utvrdi da je
transformator ispravan.
Prorada kontaktnog termometra transformatora (Kt1, Kt2)
U slučaju pojave alarma upozorenja s kontaktnog termometra potrebno je provjeriti opterećenje
transformatora te ako je preopterećen hitno ga rasteretiti. Ukoliko transformator nije strujno
preopterećen potrebno je utvrditi razlog povećanja temperature ili eventualno krivog pokazivanja ili
podešenja kontaktnog termometra.Ukoliko je aktiviran drugi stupanj prorade kontaktnog termometra, a
utvrdi se da je termometar valjano podešen, postoji opasnost od unutarnjeg kvara te je transformator
prije ponovnog uključenja potrebno ispitati.
Prorada kratkospojne zaštite sabirnica 10 (20) Kv
Kratkospojna zaštita sabirnica 10 (20) kV isključuje sve transformatore kojima se napajaju sabirnice.
Po proradi ove zaštite potrebno je pregledati cjelokupno postrojenje ne bi li se našao uzrok prorade
zaštite. Potrebno je analizirati i ponašanje I>> zaštite u VP 10 (20) kV. Ako je u istom trenutku
zabilježena i prorada I>> stupanja na VP-u tada je zakazala blokada sabirničke zaštite pri kvaru na
vodu. Uključenje sabirnica pod napon moguće je tek kada se utvrdi uzrok prorade te odvoji kvarni
element postrojenja.
Prorada U0> zaštite u mjernom polju bez signala prorade zemljospojne zaštite u vodnom polju
U slučaju pojave trajnog signala zemljospoja u mjernom polju velika je vjerojatnost da je negdje u
mreži zemljospoj koji zaštita ne vidi zbog premale struje zemljospoja. Potrebno je isključivati vod po
vod dok ne nestane trajni signal zemljospoja. Vod kod kojeg signal zemljospoja nestane može se
smatrati vodom u kvaru te treba pokrenuti proceduru selektiranja kvarne dionice. U slučaju da
zemljospoj ne nestane niti nakon što se isključe svi vodovi potrebno je pregledati postrojenje i utvrditi
jeli zemljospoj u samom postrojenju. Provjeru treba započeti provjerom osigurača naponskih mjernih
transformatora. Ukoliko su osigurači ispravni provjeravaju se fazni naponi mreže u zemljospoju.
Ukoliko je jedan fazni napon manji od nominalnog, a ostala dva veća od nominalnog, zemljospoj je u
postrojenju te hitno treba isključiti transformatore. Ukoliko su fazni naponi identični, a postoji signal
zemljospoja potrebna je provjera mjernih, zaštitnih i signalizacijskih krugova.Ukoliko se provjerom
osigurača utvrdi da je došlo do izgaranja osigurača potrebno je utvrditi razlog pregaranja, tj. ispitati
naponske transformatore i mjerno zaštitne krugove koji mogu biti u kratkom spoju. Provjera osigurača
vrši se mjerenjem otpora osigurača te nije dopušteno provjeravanje VN indikatorom jer osigurač može
''propuštati'' napon, ali i imati prevelik otpor .
Prorada U0> zaštite u mjernom polju sa signalom prorade zemljospojne zaštite u vodnom polju
bez isključenja
Ukoliko se pojavi trajan signal zemljospoja kojem je prethodio signal prorade zemljospojne zaštite, ali
prekidač nije isključen, potrebno je isključiti transformatore. Nakon toga potrebno je utvrditi s kojeg
vodnog polja je došao signal prorade zemljospojne zaštite te isključiti to polje. Nakon toga ostatak
postrojenja se može ponovo uključiti, te ako je trajni signal zemljospoja nestao može se smatrati da je
kvar bio na dotičnom vodnom polju te treba pokrenuti proceduru za selektiranje kvarne dionice. VP je
potrebno ispitati kako bi se utvrdilo uzrok zatajenja isključenja te se tek nakon popravka može pustiti
pod napon.

218
Prorada prenaponske (U>, U>>) zaštite u mjernom polju 10(20) kVProrada prenaponske zaštite u
mjernom polju najčešće ne djeluje niti na jedan prekidač u postrojenju nego se samo signalizira. U
slučaju signala prorade prvog stupnja potrebno je utvrditi razlog i iznos povećanja napona u mreži.
Ukoliko su oni zaista visoki potrebno je u suradnji s operatorom prijenosne mreže utvrditi razlog
povišenog napona i eventualno ako je potrebno prijeći na ručnu regulaciju. U slučaju prorade drugog
stupnja koji treba biti podešen iznad najvećeg napona stupnja izolacije (12 kV za 10 kV mreže i 24 kV
za 20 kV mreže) transformatore treba odmah isključiti kako ne bi došlo do trajnog oštećenja opreme.
Prorada nadnaponske (U>, U>>) zaštite u polju za odvajanje distribuiranog izvora (male
elektrane)
Nadnaponska zaštita u polju za odvajanje djeluje na isključenje prekidača u polju za odvajanje. Nakon
prorade nadnaponske zaštite treba utvrditi jeli došlo do stabilizacije naponskih prilika na vodu. Ako je
uzrok u mreži operatora treba postupiti kao u točki 5.10. Ponovno uključenje moguće je nakon
stabilizacije i uspostavljanja normalnih naponskih prilika na vodu. Ako nakon odvajanja elektrane dođe
do razbude nadnaponske zaštite povišeni napon je uzrokovan prevelikom proizvodnjom elektrane pa
je ponovno uključenje polja za odvajanje uvjetovano smanjenjem proizvodnje.
Prorada frekventne zaštite (f>, f<) zaštite u polju za odvajanje distribuiranog izvora (male
elektrane)
Porast ili smanjenje frekvencije pojavljuje se prilikom pojave otočnog rada distribuiranog izvora s
distributivnom mrežom. Veća frekvencija od nominalne pojavljuje se ako je trenutna proizvodnja izvora
veća od snage potrošača koji su ostali u otoku nakon djelovanja zaštite u napojnom vodnom polju 10,
20 ili 35 kV. Manja frekvencija od nominalne pojavljuje se ako je trenutna proizvodnja izvora manja
od snage potrošača koji su ostali u otoku nakon djelovanja zaštite u napojnom vodnom polju 10, 20 ili
35 kV. U oba slučaja djelovanje ove zaštite je povoljno jer osigurava dulje beznaponsko stanje kojim
se osigurava uspješan brzi APU. Nakon što je uspostavljeno normalno pogonsko stanje na vodu
moguće je uključenje polja za odvajanje, ako je iz elektrane dobiven signal spremnosti za prijam
napona. Svi detalji oko procedura sklopnih manipulacija moraju biti definirani posebnim ugovorom
između operatora i povlaštenog proizvođača te se prema njima treba voditi.
Prorada podnaponske (U<, U<<) zaštite u mjernom polju 10(20) kV
Vođenje pogona nakon djelovanja podnaponske zaštite ovisi o podešenju pojedinih stupnjeva koji u
načelu ne djeluje na prekidače u postrojenju nego služe kao upozorenje dispečeru da se u pogonu
nešto događa. Po primitku signala prorade podnaponske zaštite prvo je potrebno utvrditi razlog
sniženog napona. Razlogom sniženog napona može biti kvar na regulaciji napona na višoj naponskoj
razini (35 ili 110 kV), ali i pad napona zbog preopterećenja. Ukoliko je pad napona znatan (npr. 0,8
Un) sabirnice treba hitno isključiti kako ne bi došlo oštećenja potrošačkih postrojenja i uređaja, a
pogon uspostavljati postupno prema prioritetima dok se ne uspostavi normalno naponsko stanje.
Prorada zaštite od preopterećenja otpornika za uzemljenje NT
Prilikom zemljospoja u mreži uzemljenoj preko maloomskog otpornika kroz otpornik može poteći struja
jednaka nazivnoj struji. Dopušteno trajanje nazivne struje određeno je konstrukcijom otpornika, ali
najčešće je to oko 5 s. U slučaju da prilikom zemljospoja u mreži isti ne bude isključen zaštitom
vodnog polja, bilo zbog zatajenja zaštite ili prekidača ili se zemljospoj dogodi u postrojenju, otpornik će
biti isključen svojim prekidačem (ako ga ima) ili će biti isključen pripadajući transformator (i) preko kojih
se zatvara nulta struja. Nakon toga otpornik je potrebno odvojiti, a pogon se može nastaviti u
izoliranom režimu rada mreže. Prije ponovnog uključenja otpornika potrebno je pričekati da se otpornik
ohladi te mu ispitati ispravnost.
Prorada zaštite od premoštenja otpornika za uzemljenje NT
Zaštita od premoštenja otpornika djeluje u slučaju proboja izolacije između tijela otpornika i
uzemljenog kućišta pri čemu se dio otpora premošćuje zbog čega struja kvara višestruko raste. Po
isključenju prekidačem otpornika (ako ga ima), ili isključenju transformatora, moguće je nakon
odvajanja otpornika nastaviti rad u izoliranom režimu rada, a otpornik je moguće isključiti tek nakon
utvrđivanja ispravnosti.
Prorada zaštite od visokoomskog kvara
Prorada zaštite od visokoomskog kvara znak je da u mreži uzemljenoj preko maloomskog otpornika
postoji zemljospoj, ali ga ni jedna zaštita nije registrirala ili je zatajio prekidač odnosno zaštita vodnog
polja. Prorada ove zaštite može se samo signalizirati ili može djelovati na isključenje svih
transformatora koji napajaju sabirnice 10 (20) kV. Ukoliko se visokoomski kvar samo signalizira
potrebno je ručno isključivati sva polja dok zemljospoj u mreži ne nestane, odnosno dok ne nestane
signal visokoomskog kvara.

219
Ukoliko je zaštita djelovala na prekidače transformatora potrebno je uključivati jedan po jedan vod dok
se ne otkrije onaj u kvaru. Nakon toga na vodu u kvaru treba pokrenuti proceduru traženja kvarne
dionice, a ostatak postrojenja vratiti u normalno pogonsko stanje.
Prorada zaštite od preopterećenja kondenzatorske baterije
Nakon isključenja od zaštite od preopterećenja potrebno je pregledati bateriju i prekontrolirati napon
mreže. Moguće je da je zbog viših harmonika došlo do naponskog preopterećenja baterije. Baterija
se može uključiti nakon što se utvrdi da je postrojenje ispravno. Potrebno je praćenje napona i po
potrebi snimanje harmonika.
Prorada podnaponske zaštite kompenzacije
Podnaponska zaštita isključuje bateriju nakon svakog nestanka napona, ili ručnog isključenja polja
kompenzacije. Po isključenju se mora pojaviti signal ''Blokada uključenja''. Potrebno je potvrditi signal.
Nakon što signal nestane baterija se može uključiti.
Prorada balansne zaštite kompenzacije
Nakon prorade balansne zaštite zabranjeno je uključenje kompenzacije. Potrebno je utvrditi uzrok
prorade. Ponovno uključenje moguće je nakon što se potvrdi da je kompenzacija ispravna.
Prorada diferencijalne zaštite voda
Diferencijalna zaštita voda uobičajeno se izvodi na paralelnim ili dvostrano napojenim kabelima 35 i
110 kV. Za njeno djelovanje nužno je postojanje komunikacije između oba kraja kabela. Po djelovanju
diferencijalne zaštite vod se ne smije uključivati, te je potrebno ispitati izolaciju voda. Ako se potvrdi da
je vod ispravan potrebno je provjeriti rad diferencijalne zaštite koja može lažno proraditi zbog kvara na
komunikacijskoj opremi ili bliskog kratkog spoja izvan zone štićenog voda. Tek kada se utvrdi
ispravnost voda i zaštite vod je moguće pustiti pod napon.
Prorada zaštite od otkaza prekidača
Ukoliko je proradila zaštita od otkaza prekidača to znači da je u mreži postojao kvar koji je zaštita s
koje je došao ovaj signal detektirala, ali prekidač na koji je djelovala nije isključio struju kvara. Po
pojavi ovog signala osim dolaska signala prorade neke od zaštita vjerojatno će ispasti i prekidač
nadređenog polja u postrojenju. Slijedi primjer u kojem se vidi da je zaštita VP TS 142 izdala nalog za
isključenje, ali prekidač nije isključen. 100 ms nakon toga zaštita generira signal ''otkaz prekidača'' koji
se prosljeđuje prekidaču trafo polja koji isključuje kvar:
VP10 TS 142 zemljospojna zaštita 0.000 s
VP10 TS 142 otkaz prekidača 0.100 s
TP1 Prekidač 10 kV isključenje 0.150 s
Nakon ovakvog događaja nužno je u beznaponskom stanju rastavljačima odvojiti prekidač u kvaru, a
ostatak postrojenja se može vratiti u normalno pogonsko stanje. Prekidač je moguće ponovno uključiti
tek kada se utvrdi i ukloni uzrok zatajenja isključenja. Ukoliko se zajedno s ovim signalom pojavi i
signal ''Ispad automata za upravljanje'' znači da je krug isključenja u kvaru zbog nestanka
upravljačkog napona''.
Prorada zaštite od električnog luka
Zaštita od električnog luka djeluje na isključenje sabirnica ili sekcije sabirnica koja je štićena
predmetnom zaštitom. U slučaju prorade ove zaštite hitno je potrebno utvrditi mjesto nastanka
električnog luka pregledavanjem zaštita koje su djelovale na isključenje spojnog ili trafo polja.
Uključenje sabirnica moguće je tek nakon što se utvrdi i otkloni razlog pojave električnog luka.
Pojava signala ''Kvar u krugu isključenja''
Digitalni releji i terminali polja trajno nadziru krugove isključenja prekidača tako što se u krug
isključenja injektira mala struja koja služi za mjerenje otpora kruga. Kada dođe do porasta tog otpora
znači da je krug isključenja prekinut i da zaštita, ako bude djelovala, neće moći isključiti prekidač. Po
pojavi ovog signala treba žurno reagirati i provjeriti razlog pojave signala, a dio postrojenja koji je
napojen preko predmetnog prekidača potrebno je ako je to moguće prekopčati, jer bi u slučaju kvara
mogao ispasti nadređeni prekidač u postrojenju.
Pojava signala ''Unutarnji kvar releja''
Signal ''unutarnji kvar releja'', je signal koji se javlja u slučaju da nadzorni program u releju zaštite,
terminalu polja, ili upravljačkom terminalu registrira nepravilnosti koje mogu utjecati ne rad neke od
funkcija. Kvar se smatra ozbiljnim i odmah je potrebno obavijestiti osoblje za održavanje relejne zaštite
koje mora utvrditi razlog pojave alarma te nakon toga pokušati resetirati relej. Ako nakon resetiranja
signal nestane pogon se može nastaviti. Ako se signal pojavi i nakon resetiranja uređaj je potrebno
servisirati, a polje koje štiti do tada treba isključiti ako je moguće. Ako to nije moguće, potrebno je
provjeriti dali u uređaju rade zaštitne funkcije unatoč signalu unutarnjeg kvara. Ako rade, pogon se

220
iznimno može nastaviti. Ovaj signal još se naziva IRF (eng. internal fault, kvar terminala, unutarnji kvar
terminala i sl.). Signalizira se daljinski komunikacijskom sabirnicom samog releja, ukoliko je sabirnica
u funkciji. Kao pričuva koristi se relejni izlaz na uređaju zaštite koji daje signal svaki put kada je aktivan
ovaj signal. Signal se pojavljuje i kada je relej isključen. Uobičajeno se zbog toga unutarnji kvar releja
signalizira kao opći alarm zasebnom alarmno signalnom jedinicom koja prikuplja IRF statuse s izlaznih
releja svih zaštita i terminala.
Pojava signala ''Ispad automata za Uo''
Ovaj signal pojavljuje se u slučaju ispada prekidača za zaštitu krugova mjerenja nultog napona. Kako
nulti napon služi za funkcioniranje zemljospojne zaštite i detekciju zemljospoja mreže potrebno je hitno
utvrditi uzrok ispada jer su sve usmjerene zemljospojne zaštite u tom trenutku van funkcije. Signal se
može pojaviti zbog namjernog isključenja prekidača ili zbog kvara u mjernim krugovima tijekom
pojave zemljospoja.
Pojava signala ''Ispad automata za mjerenje''
Ovaj signal može se odnositi na ispad automatskog prekidača za mjerne krugove faznih (linijskih)
napona, a može biti i grupni signal za ispad automata za sve vrste napona uključujući i U 0. Ukoliko se
radi samo o signalizaciji ispada automata za mjerenje van funkcije će biti mjerenje napona na
sabirnicama, eventualne usmjerene nadstrujne zaštite, preklopna automatika ako je ima te mjerenje
snage i energije. Po pojavi alarma hitno je potrebno utvrditi razlog ispada, ali pogon nije potrebno
prekidati.
Pojava signala ''Ispad automata za obračunsko mjerenje''
U slučaju da dođe do ispada automata za zaštitu naponskih krugova za obračun predane proizvedene
električne energije male elektrane potrebno je poljem za odvajanje isključiti elektranu budući da se
električna energija koju elektrana predaje u mrežu ne registrira, osim ako ugovorom o vođenju mreže
s povlaštenim proizvođačem nije drugačije definirano.
Pojava signala ''Kvar ispravljača''
U slučaju pojave signala ''Kvar ispravljača'' potrebno je hitno reagirati i utvrditi razlog ispada budući da
je cijelo DC postrojenje u tom trenutku napojeno preko AKU baterije.
Pojava signala ''Ispad AKU baterije''
Pojava ovog signala znači da je cijelo DC postrojenje u tom trenutku napojeno preko ispravljača što
znači da bi bilo koji kvar (ili manipulacija) koji bi uzrokovao nestanak napona na 0,4 kV sabirnicama,
bio razlogom ispada cijelog sekundarnog postrojenja. Potrebno je hitno utvrditi razlog ispada.
Pojava signala ''Nestanak AC napona''
Signal nestanka napona pojavljuje se u slučaju nestanka jednog ili više faznih ili linijskih napona na
0.4 kV sabirnicama pomoćnog postrojenja stanice. Razlog nestanku može biti nestanak napona na
višim naponskim razinama, pregaranje osigurača ili ispad prekidača kućnog transformatora. Kvar je
potrebno što prije locirati budući da u trenutku nestanka AC napona ispravljač više ne radi pa je cijelo
DC postrojenje na AKU bateriji.
Pojava signala ''Ispad automata za zaštitu''
Ispad automata za zaštitu (ili ispad automata terminala polja) znači da je zaštita van funkcije. U
trenutku pojave ovog signala pojavljuje se i signal ''unutarnji kvar releja''.
Pojava signala ''Ispad automata za upravljanje''
DC krugovi za upravljanje su radi veće pouzdanosti razdvojeni od ostali krugova, npr. od krugova za
napajanje zaštite, od krugova za signalizaciju i napajanje motora prekidača. U slučaju pojave signala
''Ispad automata za upravljanje'' prekidač neće biti isključen ako mu zaštita da nalog za isključenje.
Također neće biti moguće lokalno ni daljinsko upravljanje, osim direktnog upravljanja preko
mehaničkog polužja. Potrebno je hitno utvrditi razlog ispada automata.
Pojava signala ''Ispad automata za signalizaciju''
DC krugovi za signalizaciju su od ostalih DC krugova razdvojeni. Uslijed pojave ovog signala nestat
će signalizacije onih sklopnih uređaja koji su napojeni preko predmetnog automata. Zbog
međupoložaja sklopnih uređaja neće biti moguće daljinsko električno upravljanje, a najčešće i lokalno,
osim direktnog upravljanja preko mehaničkog polužja. Potrebno je hitno utvrditi razlog ispada
automata.
Pojava signala ''Ispad automata u DC razvodu''
Ponekad zbog ograničenosti prijenosa informacija nije moguće prenositi sve alarme zasebno, stoga se
neki alarmi u postrojenju grupiraju. Tako je česta praksa da se ispad svih vrsta automatskih prekidača
u DC razvodu SDV-om šalje kao jedan grupni signal ''Ispad automata u DC razvodu''. U tom slučaju je
moguće analizirajući ostale alarme zaključiti o kojem se automatu radi. Ako je uz ovaj alarm došao i
signal ''unutarnji kvar releja'' onda se radi o ispadu automata za zaštitu. Ako su se na stanjima aparata
pojavili međupoložaji radi se o automatu za signalizaciju. Ako se pojavio signal ''Kvar u krugu

221
isključenja'' radi se o ispadu automata za upravljanje. U svakom slučaju hitno treba uputiti osoblje
održavanja da se utvrdi mjesto i razlog ispada.
Pojava signala ''Ispad VN osigurača mjernog polja''
Ispad osigurača u mjernom polju znak je da je mjerno polje van funkcije. Rastavljač mjernog polja
potrebno je isključiti i hitno utvrditi razlog pregaranja osigurača. U trenutku pojave ovog signala
moguće je da će se pojaviti i signali podnaponske zaštite u mjernom polju.
Pojava signala ''Podfrekventno rasterećenje''
Podfrekventno rasterećenje signal je koji dolazi od strane operatora prijenosne mreže i djeluje na
isključenje prekidača u distribucijskom postrojenju. Generira se u trenutku većih poremećaja
frekvencije mreže, a s ciljem zadržavanja integriteta elektroenergetskog sustava. Po pojavi ovog
signala i isključenju prekidača moguće je ponovno uključenje tek po odobrenju nadležnog
upravljačkog centra operatora prijenosne mreže.
Pojava signala ''APU blokiran''
Pojava ovog signala znači da je APU van funkcije te da će prorada svake zaštite vodnog polja koja
inače inicijalizira APU biti praćena signalom ''Definitivni isklop''. APU je moguće deblokirati preklopkom
na razini polja u postrojenju, daljinski putem udaljene radne stanice inženjera za zaštitu, ali i sustavom
za SDV.
Pojava signala ''Preklopna automatika blokirana''
Signal ''Preklopna automatika blokirana'' pojavljuje se u slučaju blokade uređaja za preklapanje s
osnovnog na rezervni vod. Ako je automatika blokirana po nestanku napona na osnovnom vodu neće
se uključiti prekidač rezervnog voda iako na njemu ima napona. Ova blokada koristi se kod sklopnih
manipulacija. Po završetku sklopnih manipulacija i vraćanja postrojenja u normalno pogonsko stanje
preklopnu automatiku potrebno je deblokirati što se može učiniti preklopkom u postrojenju, ali i
daljinski, ako je to izvedeno.
Pojava signala ''Nizak tlak SF6''
Nizak tlak SF6 pojavljuje se u slučaju premalog tlaka u kotlu sklopnog bloka. Budući da SF6 u
modernim sklopnim blokovima ne služi za gašenje luka nego za pojačanje stupnja izolacije pogon se
može nastaviti, ali je potrebno HITNO utvrditi razlog pojave signala i mjesto eventualnog curenja plina.
Pojava signala ''Dozemni spoj u DC razvodu''
Pojavljuje se u slučaju spoja jednog pola DC razvoda (P ili N) s masom. DC razvod može nastaviti
normalan pogon, ali što prije treba pronaći mjesto dozemnog spoja jer sljedeći dozemni spoj
suprotnog pola s masom može izazvati izravan kratki spoj i ispad prekidača u DC razvodu.

3.17 Sustavi lokalnog i daljniskog upravljanja i signalizacije

3.17.1 Razine upravljanja
Upravljanje postrojenjem moguće je s više razina:
- Lokalno upravljanje (razina ćelije) s razine sklopnog uređaja (pod ovom razinom upravljanja
podrazumijeva se upravljanje pri kojem je uklopničar u direktnom kontaktu sa sklopnim uređajem, npr.
sa sklopnim polužjem rastavljača, zakretnom ručicom rastavne sklopke i sl.). Lokalno upravljanje s
razine sklopnog uređaja može također biti i električno, ako je sklopni uređaj opremljen tipkalima za
upravljanje na samom uređaju. Upravljanje s ove razine treba izbjegavati kada je to god moguće
budući da pri ovoj razini često nisu izvedene blokade kojima se može izbjeći pogrešna manipulacija.
Tako je moguće isključiti rastavljač polužnim mehanizmom koji npr. nije elektromehanički blokiran.
Ovu razinu upravljanja potrebno je primjenjivati samo u slučaju da je to jedina razina ili su ostale
razine upravljanja van funkcije radi održavanja ili kvara.

222
 Slika 3.123. Upravljanje s razine sklopnog uređaja - mehaničko
- Lokalno upravljanje s razine upravljačke (komandne) ploče. Pod ovom razinom podrazumijeva se
električno upravljanje komandno potvrdnim preklopkama ili tipkalima koja su smještena u zasebnoj
cjelini postrojenja (upravljački dio postrojenja – uklopnica, ili samo zaseban upravljački ormar).
Upravljačkom pločom može se smatrati i upravljanje sklopnim uređajima pomoću komandi terminala
polja (ili samo upravljačkog terminala) koji može biti smješten neposredno uz sklopni uređaj ili u
zasebnoj cjelini postrojenja (npr. ormar zaštite i upravljanja). Upravljačkom pločom može se smatrati i
stanično računalo koje zamjenjuje klasičnu upravljačku ploču.
- Daljinsko upravljanje. Vrši se izdavanjem upravljačkih naredbi putem staničnog računala u
nadležnom centru daljinskog upravljanja.

Tipka za UK
Tipka za ISK

Tipka za izbor
uređaja

Izborna preklopka
lokalno/daljinski

Tipka za prihvat alarma

Slika 3.124. Upravljanje s razine upravljačke ploče - tipkalima na terminalu polja

223
Promjena nadležnosti pojedinih razina upravljanja vrši se preklopkama za izbor razine upravljanja. U
pravilu kod postrojenja s dvije razine lokalnog upravljanja i daljinskim upravljanjem postoje dvije
izborne preklopke.
- Preklopka na razini polja. Postavljanjem u položaj ''upravljanje s aparata'' (ćelija, lokal) oduzima se
nadležnost upravljanja svih viših razina. To znači da nije moguće upravljanje s razine upravljačke
ploče (elektromehanička upravljačka ploča ili stanično računalo) ili s razine nadležnog upravljačkog
centra. U praksi je ova preklopka smještena na kućištu svake pojedinačne ćelije koja ima sklopni
uređaj. Ona također može biti i virtualna preklopka ukoliko se upravljanje vrši terminalom polja ili
upravljačkim terminalom.
- Preklopka na razini postrojenja je samo jedna i služi za oduzimanje nadležnosti upravljanja centru
daljinskog upravljanja. Ova preklopka (upravljačka ploča/centar dalj. upravljanja) nalazi se uobičajeno
na upravljačkoj ploči ili može biti virtualna preklopka ako funkciju upravljačke ploče ima stanično
računalo. Ukoliko stanično računalo nema izdvojeno radno mjesto nego služi kao kontrolno
komunikacijski uređaj (KKU) ne koristi se virtualna nego stvarna preklopka smještena najčešće u
ormaru SDV-a.
Mogućnost izbora razine upravljanja izvedena je zbog sigurnosnih zahtjeva. Ukoliko se obavljaju
radovi unutar pojedinačne ćelije postrojenja nužno je da rukovodni radnik spriječi mogućnost da s
nadređene razine dođe upravljačka naredba kojom bi se ugrozio život radnika koji obavlja radove u
trećoj zoni.

3.17.2 Lokalna signalizacija

Zadaća uređaja za signalizaciju je da obavijesti pogonsko osoblje o postojanju poremećaja u radu
postrojenja. Pod poremećajima se podrazumijeva djelovanje zaštite (nadstrujna, zemljospojna,
diferencijalna zaštita i sl.), ali i pojava alarma iz glavnog i pomoćnog postrojenja (npr. nizak napon
sabirnica 10 kV, kvar isključnog kruga prekidača, otvorena vrata postrojenja i sl.)
Davači informacija o poremećajima su dakle uređaji zaštite, upravljački uređaji, dijelovi pomoćnog
postrojenja itd.
Signali koje davači prosljeđuju uređaju za signalizaciju mogu biti prolazni ili trajni.
Prolazni signal traje kratko, ali dovoljno dugo da ga uređaj za signalizaciju detektira. Tipičan primjer
prolaznog signala je signal prorade zaštite. On se pojavi po izdavanju naloga za isključenje te odmah
po isključenju kvara, te razbudi zaštite, nestane. Zadaća je uređaja za signalizaciju da ’’uhvati’’ ovako
brz poremećaj.
Trajni signal, kako mu i sam naziv kaže, djeluje trajno na ulaz uređaja za signalizaciju.
Po dolasku u postrojenje i uočavanju alarma, pogonsko osoblje dužno je u pogonski dnevnik
postrojenja prvo upisati zatečene signale s pripadajućim vremenima nastanka alarma ako uređaj za
signalizaciju ima tu mogućnost. Potom je potrebno pokušati prihvatiti alarme.
Postupkom prihvaćanja alarma provjerava se jeli alarm trajan ili prolazan. Ukoliko se pritiskom na
tipku ''prihvat alarma'' alarm gasi alarm je prolazan. Uobičajeno će se ovo dogoditi pri prihvaćanju
alarma prorade zaštite. Ukoliko bi se pak dogodilo da je alarm prorade zaštite trajan on ostaje aktivan
(ostaje svijetliti i nakon prihvata), što bi značilo da je zaštita aktivna ili se dogodio kvar u krugu zaštite.
U postrojenjima HEP ODS-a može se u praksi naći više izvedbi uređaja za signalizaciju (alarmni
monitori).
U starijim postrojenjima uređaji za signalizaciju izvedeni su s prikaznikom u obliku svjetlećih tabloa kod
kojih pri pojavi alarma zasvijetli žarulja ispod matrice s ispisanim tekstom alarma. Kod novijih
postrojenja prikaz alarma vrši se LED rasvjetom koja osigurava dulji životni vijek.

224
 Slika 3.125. Izvedbe uređaja za signalizaciju

Zadaća je uređaja za signalizaciju (alarmnog monitora) obrada alarma. Obrada alarma podrazumijeva
ponašanje uređaja pri pojavi alarma i pokušaju prihvata istog. Načini obrade alarma propisani su
standardom ISA, a jedan od najčešće korištenih načina obrade alarma ISA A je prikazan u sljedećem
primjeru:
- Po pojavi alarma LED indikator treperi, aktivira se zvučni signal
- Po prihvatu alarma LED indikator se gasi ako je alarm bio prolazan, a ostaje trajno svijetliti ako je
alarm bio trajan. Zvučni signal se gasi.
- Po nestanku trajnog alarma LED indikator se gasi, a uređaj vraća u normalno stanje.
Zvučni signal, dakako, koristi se samo u postrojenjima sa stalnom pogonskom posadom sa zadaćom
da se posada upozori na pojavu alarma. Moguće su i drugačije obrade alarma kao što je ISA A-1, kod
koje se zvučni signal zasebno prihvaća posebnom tipkom.
Svaki od uređaja za signalizaciju ima posebnu tipku za provjeru valjanosti rada žarulja na signalnom
tablou, odnosno LED indikatora. Uređaji u digitalnoj izvedbi imaju na prednjoj ploči i signalizaciju
kvara samog uređaja (označeno s FAULT). Ukoliko svijetli FAULT indikator uređaj je neispravan i
vjerojatno nije u stanju registrirati alarme iz postrojenja te ga treba hitno popraviti.
Ukoliko se u postrojenju koriste upravljački terminali ili terminali polja, zasebni uređaji za signalizaciju
nisu potrebni nego se alarmi mogu obrađivati na njima.
*Terminali polja su digitalni uređaji koji objedinjuju funkcije zaštite, upravljanja, nadzora i mjerenja,
dok upravljački terminali imaju iste funkcije osim funkcija zaštite.
Opis alarma na terminalima polja ulaže se u obliku papirne matrice na prednjoj ploči terminala, dok je
kod nekih terminala i uređaja zaštite opis alarma izveden na LCD prikazniku.

225
Fiksni LED
indikatori

Programibilni
LEDindikatori

Slika 3.126. Signalizacija alarma na terminalu polja

3.17.3 Daljinsko upravljanje, signalizacija i mjerenja

Daljinsko upravljanje je proces koji omogućava izdavanje naredbe iz udaljenog upravljačkog
centra sklopnom uređaju. Da bi daljinsko upravljanje bilo moguće nužno je uspostaviti sustav
daljinskog upravljanja kojeg čine:
- Davači informacija iz rasklopnog postrojenja (signalne sklopke rasklopnih uređaja, uređaji
zaštite, terminali polja, mjerni pretvarači)
- Stanično računalo
- Računalo u centru daljinskog upravljanja (dispečerski centar)
- Komunikacijska veza između staničnog računala i računala u centru daljinskog upravljanja.
Pojednostavljeni prikaz daljinskog upravljanja prikazan je na slici 3.127.

226
 Slika 3.127. Dijelovi sustava daljinskog upravljanja
Davači informacija iz rasklopnog postrojenja daju sljedeće informacije iz postrojenja staničnom
računalu:
- Signalizacije stanja rasklopnih uređaja (prekidača, rastavljača, uzemljivača)
- Signalizacije prorada pojedinih zaštita i ostalih alarma
- Mjerenja električnih veličina napona, struja, snaga, energija.
Davači informacija o stanju položaja pojedinih sklopnih uređaja su signalne sklopke koje su montirane
na upravljačke mehanizme pojedinih uređaja. Za signalizaciju se najčešće koriste posebni krugovi
pomoćnih napona. Signalizacija stanja sklopnih uređaja je uvijek dvostruka, što znači da se ne
signalizira samo s 0 ili s 1, nego se signalizacija obavlja s dva signala pri čemu oni imaju sljedeće
značenje:

227
 stanje ISK signal UK signal
isključen 1 0
uključen 0 1
nedefiniran 11 1 1
nedefiniran 00 0 0

To znači da se signalizacija uvijek obavlja s dva signalna vodiča pri čemu je na jednom od njih uvijek
prisutan napon. Ukoliko je napon prisutan na oba vodiča ili ga nema niti na jednom signalizacija nije
valjana. To može značiti da su u kvaru ili krugovi signalizacije (nema pomoćnog napona za
signalizaciju, razdešena signalna sklopka), ili sklopni uređaj nije u ispravnom položaju (rastavljač nije
dobro ''ušao''), što je indikacija da se uređaj ne smije daljinski ostaviti u pogonu bez terenskog izvida i
utvrđivanja problema neispravne signalizacije. Za razliku od sklopnih uređaja, alarmi i prorade zaštita
signaliziraju se jednostruko, sa samo jednim signalnim vodičem.
Davači informacija za mjerenja mogu biti mjerni pretvarači električnih veličina (napona, struja,
snaga), ali i brojila električne energije s impulsnim izlazima.
Stanično računalo služi za prikupljanje informacija s davača, procesiranje tih informacija i
prosljeđivanje u računalo nadležnog upravljačkog centra. Stanično računalo također prosljeđuje
upravljačke naredbe iz upravljačkog centra izvršnim članovima (terminali polja) koji onda upravljaju
sklopnim uređajima na razini polja. Funkciju staničnog računala može obavljati i uređaj sa i bez
operativnog sustava koji se naziva daljinskom stanicom (eng. RTU remote terminal unit).
Stanično računalo bez radnog mjesta na kojem se može upravljati i nadzirati postrojenje, te koje
služi samo za razmjenu informacija između postrojenja i upravljačkog centra, naziva se kontrolno
komunikacijskim uređajem – KKU.
Da bi se ostvarila komunikacija između daljinske stanice i upravljačkog centra potrebna je
komunikacijska veza. U praksi se koriste sljedeće vrste veza:
TK – telefonske parice u vlasništvu operatora: Karakterizira ih velika pouzdanost prijenosa
podataka i najniža cijena održavanja. Problem je što se u sustav daljinskog vođenja mogu uključiti
(bez većih ulaganja) postrojenja u neposrednoj blizini postojećih objekata sa TK infrastrukturom, a i to
je pravilo samo u gradskim područjima.
TK – iznajmljene telefonske parice: Ovaj komunikacijski sustav jednak je prethodnom, samo što kod
pojave prekida ili kvara na telefonskim paricama operator nema utjecaj na vrijeme popravka, a i cijena
najma nije prihvatljiva.
Optički kabel: Optika kao medij pruža najveću kvalitetu prijenosa podataka, kao i mogućnost
prijenosa velikog broja informacija. Kako je cijena opreme i instalacija prilično visoka, a zasad nema
potrebe za svim karakteristikama koje optika pruža, postavlja se pitanje isplativosti optičkih linkova u
SN postrojenjima.
Bežična mreža_GSM/GPRS: Prednost ovih sustava je jednostavna instalacija. Potrebni su
odgovarajući modem i ugovor sa davateljem usluge pristupa mreži. Primjenjivost ovisi pokrivenosti
signalom i povoljnosti tarifnih modela.
DLC (Distribution Line Carrier) .
Ovi sustavi koriste radio signal putem energetskog kabela. Problemi prekida za vrijeme
kvarova na dalekovodu osnovni su nedostaci ovog sustava.
Analogni i digitalni radio sustav – privatna mreža

228
Kod analognih sustava koristi se posebna frekvencija u UHF području koja je rezervirana isključivo za
prijenos podataka u podsustavu daljinskog vođenja mreže. Od digitalnih radio sustava koristi se
TETRA sustav.
Osim za prijenos informacija za sustav daljinskog vođenja komunikacijske veze potrebne su i za
uspostavu sustava govornih komunikacija. Govorne komunikacije služe komunikaciji između terenskih
ekipa i upravljačkog centra. Moraju biti jednostavne i pouzdane te imati dobru pokrivenost. U prednosti
su, radi jednostavnosti, analogne radio veze na UKV području.

3.17.3.1 Alarmi i događaji

Događajima u sustavu nadzora procesa, kakav je i proces distribucije električne energije, smatraju se
sve promjene u elektroenergetskom sustavu zabilježene u SCADA sustavu upravljačkog centra.
Događajem se tako može smatrati prorada nadstrujne zaštite transformatora, promjena položaja
sabirničkog rastavljača, ali i logiranje dispečera na njegovoj radnoj stanici. Svi događaji bilježe se kroz
SCADA sustav te se arhiviraju redoslijednom njihovog nastanka. Ovakve liste nazivaju se kronološkim
listama događaja i služe za naknadnu analizu rada sustava, a poglavito analizu valjanosti rada zaštite.
Budući da svaki od događaja nije interesantan niti bitan za rad sustava potrebno je izdvojiti informacije
koje su dispečeru važne za vođenje pogona jer ga upozoravaju na nepravilnosti u radu sustava.
Ovako izdvojeni, tj. filtrirani, događaji nazivaju se alarmima i prikazuju se na posebnoj listi alarma.
Kao i u slučaju lokalne alarmne signalizacije u SCADA sustavima postoji mogućnost obrade alarma.
Obrada alarma pretpostavlja mogućnost prihvaćanja alarma te praćenje prihvaćanja pojedinih alarma.
Po pojavi alarma postoji mogućnost aktiviranja zvučne signalizacije koja se poništava postupkom
prihvata alarma. Osim na alarmnim listama, alarme je moguće pratiti i prihvaćati i na alarmnim
tablicama koje podsjećaju na izgled alarmnih monitora i vrlo su praktične i pregledne.

Slika 3.128. Tablica alarma u SCADA sustavu

Događaji u EES-u se bilježe i arhiviraju sa sljedećim atributima:
- Datum nastanka
- Vrijeme nastanka do razine milisekunde

229
 - TS u kojoj je događaj nastao
- Naponska razina na kojoj je događaj nastao
- Polje u kojem se pojavio događaj
- Objekt u polju na kojem se pojavio događaj (prekidač, rastavljač)
- Stanje objekta (uključen, isključen, međupoložaj)
Na sljedećoj slici može se vidjeti primjer liste događaja u jednoj TS 35/10 kV.

Slika 3.129. Lista događaja

230
3.18 Mjerenja u distributivnim postrojenjima
3.18.1 Mjerenja napona
Mjerenja napona u distributivnim postrojenjima naponske razine 10, 20, 30, 35 i 110, vrše se
naponskim mjernim transformatorima s posebnim sekundarom namijenjenim za mjerenja. Pri tome
naponski transformatori mogu biti spojeni jednopolno (pri čemu se mjere fazni naponi) odnosno
dvopolno (pri čemu se mjere dva linijska napona). Naponski mjerni transformatori uobičajeno se
smještaju u zasebna mjerna polja, a iznimno mogu biti spojeni i unutar spojnih i trafo polja.
Na sekundare naponskih mjernih transformatora spajaju se mjerni uređaji kojima je potreban napon za
obavljanje mjernih zadaća. U ove uređaje mogu se ubrojiti:
- Voltmetri za pokazivanje pogonskog napona smješteni na ćeliji ili upravljačkoj ploči
- Brojila za mjerenje električne energije i pokazivači maksimuma snage (15 min)
- Usmjerene nadstrujne zaštite
- Terminali polja i upravljački terminali
- Registratori poremećaja
- Mjerni pretvarači napona

3.18.2 Mjerenja struje

Mjerenje struje započinje transformacijom primarne struje strujnim mjernim transformatorima. Ovi
strujni transformatori imaj zaseban sekundar namijenjen isključivo za funkcije mjerenja koji ima
povećanu točnost u području nazivne struje i na kojeg se ne smiju spajati uređaji zaštite. Na ove
sekundare spajaju se sljedeći uređaji za mjerenje:
- Ampermetri za prikaz struje opterećenja na ćeliji polja
- Ampermetri za prikaz struje opterećenja na upravljačkoj ploči
- Brojila za mjerenje električne energije i pokazivači maksimuma snage(15 min)
- Mjerni pretvarači struje

3.18.3 Daljinsko mjerenje napona

Daljinsko mjerenje napona provodi se radi kontrole napona na sabirnicama ili njenim sekcijama.
Mjerenje napona provodi se mjernim pretvaračima koji pretvaraju naponsku razinu sa sekundara
mjernih transformatora (100 ili 57,7 V) na napon ili struju koji su prilagođeni analognom ulazu u
daljinsku stanicu (0-20 mA, 0-5 V). U slučaju da se koriste terminali polja u TS tada nema potrebe za
mjernim pretvaračima nego se pretvorba vrši u samom terminalu. Uobičajeno se u centar daljinskog
upravljanja prenosi samo jedan linijski napon, kako bi se smanjio broj informacija koje se moraju
prenijeti. Vrijednosti napona ne prenose se stalno nego samo u slučaju da dođe do promjene napona.
Ovaj prag promjene se postavlja najčešće na iznos od 0,5 do 1%, što također znatno doprinosi
smanjenju prometa prema upravljačkom centru. Ukoliko su veze s upravljačkim centrom vrlo propusne
mogu se prenositi svi linijski naponi. Iznosi napona prikazuju se na jednopolnoj shemi stanice s
prikazom na jednu decimalu u kV.
U samom postrojenju na terminalima polja, ako su ugrađeni, prikazuju se svi naponi, linijski i fazni, a
moguć je i prikaz minimalnih i maksimalnih vrijednosti napona koje su zabilježene u određenom
razdoblju.

231
 Prikaz
napona u TP
20 kV

Prikaz
napona u TP
10 kV

Slika 3.140. Daljinska mjerenja u postrojenju

Slika 3.141. Prikaz napona i struja na prikazniku terminala polja

232
 3.18.4 Daljinsko mjerenje struja
Daljinsko mjerenje struja provodi se radi kontrole opterećenja. Kao i kod mjerenja napona koriste se
mjerni pretvarači struje koji pretvaraju struju sa strujnih mjernih transformatora u strujni ili naponski
signal koji se prilagođava ulazu u daljinsku stanicu. Ako nema klasične daljinske stanice nego se
mjerenje provodi terminalom polja, onda terminal polja prosljeđuje izmjerenu struju staničnom
računalu ili KKU-u koji ju dalje prosljeđuje upravljačkom centru. Uobičajeno se daljinski prenosi samo
jedna struja jer se pretpostavlja da je opterećenje simetrično.

3.18.5 Daljinsko mjerenje snage i energije

Mjerenje snage provodi se mjernim pretvaračima snage i to posebnim pretvaračema za mjerenje
radne i jalove snage. Pri tom izlaz pretvarača mora biti dvosmjeran i biti prilagođen ulazu u daljinsku
stanicu (npr. +10 mA / 0 / - 10 mA). Ukoliko se mjerenje provodi terminalom polja, onda terminal polja
prosljeđuje informacije o snazi, ali i energiji putem staničnog računala upravljačkom centru.
Mjerenje energije kod klasičnih daljinskih stanica provodi se posebnim električnim brojilima s
impulsnim relejnim izlazom koji se nakratko zatvori (daje impuls) nakon što brojilo registrira određeni
potrošak električne energije, što ovisi o konstanti brojila. Daljinska stanica pri tome broji te impulse, a u
upravljačkom centru se ti impulsi preko konstante brojila preračunavaju nazad u energiju.
Mjerenje snage uobičajeno se koristi samo za trafo polja i prikazuje se na jednopolnoj shemi u
upravljačkom centru, ali je moguće na svim poljima gdje postoji ugrađen terminal polja. Za razliku od
snage energija se ne prikazuje na jednopolnoj shemi nego se posebno arhivira i prati. Na samom
terminalu polja također je moguće praćenje stanja potrošene energije. Osim djelatne i jalove snage
ponekad se koristi i mjerenje cos fi.

3.18.6 Uređaji za registraciju (loggeri) trenda električnih veličina

Za energetsku analizu često su potrebni podaci o vremenskom tijeku struja, napona i snaga i to
tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Pri tome se mogu arhivirati podaci o trenutnim ili usrednjenim
vrijednostima unutar odabranog intervala (npr. 10 min). Ovi uređaji su sposobni arhivirati sve
električne veličine tijekom razdoblja i do jedne godine, što ponajprije ovisi o veličini ugrađene
memorije. Zabilježeni podaci lako se mogu prenijeti u bilo koji računalni format i koristiti u svrhu
provođenja detaljnih energetskih analiza. Registracija električnih veličina moguća je i na nivou SCADA
sustavu u okviru upravljačkog centra što ovisi o sposobnostima same SCADA-e.

3.18.7 Uređaji za registraciju poremećaja (disturbance recorder)

Ovaj uređaj može biti samostalna jedinica ili modul, ali je najčešće samo poseban programski entitet
unutar digitalnog uređaja zaštite. Omogućava snimanje oscilograma napona, struja i digitalnih signala,
kao što su položaji polova prekidača, statusi pobuđenosti pojedinih zaštita te ostalih signala iz
postrojenja. Snimanje se vrši velikom frekvencijom uzorkovanja (npr. svake milisekunde) što
omogućava i harmoničku analizu. Registrator poremećaja, za razliku od registratora koji snima i
arhivira stalno, podatke bilježi od trenutka kada je proradila zaštita ili od trenutka kada je neka od
veličina premašila zadanu vrijednost. Zbog vrlo velike frekvencije uzorkovanja broj snimaka koji se
može arhivirati unutar samog uređaja je ograničen na duljinu od cca 10 s. Snimanje se vrši u
standardnom Comtrade formatu kojeg mogu čitati svi programi za obradu poremećaja. Očitavanje
registratora poremećaja moguće je uspostavom komunikacije s terminalom polja, direktno, putem
modema ili uporabom posebnih programskih funkcija SCADA sustava. Rezultati zapisa koriste se
uglavnom za analizu rada zaštite.

233
 Slika 3.142. Prikaz oscilograma snimljenog registratorom poremećaja

3.18.8 Uređaji za mjerenje kvalitete električne energije

Uređaji za kvalitetu električne energije su specijalizirani uređaji za mjerenje prvenstveno napona, ali
moguće i struja. Ovi uređaji mjere i arhiviraju usrednjene efektivne 10 minutne vrijednosti napona te
sadržaje svih harmonika, razine MTU signala, nesimetriju napona, iznos totalne harmoničke distorzije,
frekvenciju i flikere. Također bilježe propade i nadvišenja u naponu, registriraju i bilježe sve prekide u
napajanju. Sve vrijednosti uspoređuju se s vrijednostima koje su propisane normom EN 50160 te se
daju izvješća o kvaliteti. Ovi uređaji se obično ugrađuju u trafo polja, a najčešće nemaju vezu sa
SCADA sustavom nego tvore poseban sustav za kontrolu kvalitete. Koriste se u SN postrojenjima, ali i
na niskom naponu. Uobičajeno se instaliraju na mjestu razmjene energije između povlaštenog
proizvođača na srednjem naponu i operatora distribucijske mreže.

Slika 3.143. Primjer sažetog izvješća o kvaliteti napona na 0,4 kV sabirnicama

234
 3.18.9 Mjerenje u TS 10(20)/0,4 kV
U TS 10(20)/0,4 kV uobičajeno se nalaze samo voltmetri za pokazivanje napona sabirnica s izbornom
preklopkom koja omogućava prikaz svih linijskih i faznih napona te ampermetri u svakoj fazi trafo polja
0,4 kV. U postrojenjima nove generacije nalaze se u trafo polju registratori trenda električnih veličina
koji imaju integriran pokaznik za pokazivanje svih električnih veličina, struja, napona, snaga, energija.
Registratori su opremljeni dostatnom memorijom za snimanje podataka kroz dulje razdoblje (npr. više
mjeseci) što omogućava vrlo kvalitetne analize konzuma i naponskih prilika. Očitavanje podataka
moguće je spajanjem na uređaj prijenosnim računalom, preko GPRS modema, a kod nekih uređaja
vađenjem i kopiranjem SD memorijske kartice.

Slika 3.144. Mjerenje u postrojenju 10(20)/0,4 kV

3.18.10 Lokatori kvara

Lokator kvara je poseban programski entitet unutar uređaja zaštite koji prilikom prorade zaštite na
temelju izmjerene struje i napona u trenutku kvara određuje impedanciju petlje kvara. Na temelju
podataka o impedanciji voda (Ohm/km) koja se unosi u uređaj zaštite lokator može odrediti udaljenost
mjesta kvara od napojne TS u kojoj je lokator. Uporaba ovakvih uređaja uvelike doprinosi brzini
pronalaska kvarne dionice i znatno skraćuje vrijeme prekida opskrbe, a izrazito je pogodan za
primjenu na dugim vodovima, posebno onima koji imaju tešku i neprohodnu trasu koja zahtjeva dugo
vrijeme obilaska.

235