Sveuilite u Zagrebu, Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije

Zavod za mjerenja i automatsko voenje procesa

Dr.sc. Zvonimir Glasnovi, izv.prof.







OSNOVE
ELEKTROTEHNIKE

Ova skripta je samo za internu upotrebu,
odnosno slui iskljuivo kao pomo studentima FKIT-a u pripremi ispita


















Zagreb, 2011


2

SADRAJ


1. UVOD
1.1. O elektrinoj energiji .................................................................................. 7
1.2. Elektrotehnika u kemijskom inenjerstvu ................................................... 9
1.3. Graa tvari .................................................................................................. 13
1.4. Elektrina struja ........................................................................................... 15
1.5. Elektrini napon .......................................................................................... 17
1.6. Elektrini otpor ............................................................................................ 19

2. KRUGOVI ISTOSMJERNE STRUJE
2.1. Elementi strujnog kruga ............................................................................... 23
2.2. Ohmov zakon ............................................................................................... 24
2.3. Pad ili potroak napona i elektrini protunapon .......................................... 26
2.4. Izvori istosmjernog napona .......................................................................... 27
2.5. Serijski spoj otpora ...................................................................................... 29
2.6. Paralelni spoj otpora .................................................................................... 31
2.7. Sloeni strujni krugovi. 33

3. ELEKTRINA ENERGIJA
3.1. Jouleov zakon .............................................................................................. 37
3.2. Zagrijavanje vodia elektrinom strujom .................................................... 39
3.3. Smjer toka energije ...................................................................................... 39
3.4. Elektrina energija istosmjerne struje .......................................................... 40
3.5. Korisnost ili uinkovitost ............................................................................. 41
3.6. Nazivna snaga troila .................................................................................... 42
3.7. Mjerenje snage i rada elektrine struje ......................................................... 44
3.8. Snaga i energija promjenjive struje .............................................................. 45

4. ELEKTROKEMIJSKI EFEKTI
4.1. Elektroliza .................................................................................................... 46
4.2. Faradayevi zakoni elektrolize ...................................................................... 47
4.3. Tehnika primjena elektrolize ..................................................................... 48
4.4. Elektrolitiko ienje metala ...................................................................... 48
4.5. Galvanski lanci ........................................................................................... 49
4.6. Leclancheov lanak ...................................................................................... 50
4.7. Alkalni lanak ............................................................................................... 52
4.8. ivine ili srebrne dugmaste baterije ............................................................. 52
4.9. Galvanski lanak i elektrolizer ..................................................................... 53
4.10. Standardni redukcijski potencijali ................................................................ 55
4.11. Olovni akumulator ....................................................................................... 55
4.12. Pranjenje lanka olovnog akumulatora ...................................................... 56
4.13. Punjenje lanka olovnog akumulatora ......................................................... 57
4.14. U-I karakteristika akumulatora .................................................................. 58
4.15. Korozija ....................................................................................................... 59
4.16. Gorivni lanak ............................................................................................. 60



3

5. ELEKTRINI MJERNI INSTRUMENTI, MJERENJA I MREE
5.1. Ampermetar i voltmetar .............................................................................. 62
5.2. Mjerenje snage i energije ............................................................................ 65
5.3. Mjerenje otpora ........................................................................................... 65
5.4. Kompenzatori .............................................................................................. 67
5.5. Wheatstoneov most ..................................................................................... 68
5.6. Analiza i sinteza elektrinih mrea .............................................................. 69

6. KAPACITET I KONDENZATORI
6.1. Elektrino polje, potencijal i napon .............................................................. 73
6.2. Gustoa elektrinog toka ............................................................................... 74
6.3. Homogeno elektrino polje ........................................................................... 75
6.4. Tvari u elektrinom polju .............................................................................. 76
6.5. Elektrina polarizacija .................................................................................. 77
6.6. Kapacitet i kondenzatori ............................................................................... 79
6.7. Serijski spoj kondenzatora ............................................................................ 80
6.8. Paralelni spoj kondenzatora .......................................................................... 81
6.9. Energija kondenzatora .................................................................................. 81
6.10. Nabijanje i izbijanje kondenzatora ............................................................... 83

7. ELEKTROMAGNETIZAM
7.1. Znaajke magnetskog polja .......................................................................... 85
7.2. Homogeno i nehomogeno polje ................................................................... 86
7.3. Magnetska uzbuda (protjecanje) .................................................................. 86
7.4. Magnetski tok .............................................................................................. 87
7.5. Gustoa magnetskog toka ............................................................................ 87
7.6. Jakost magnetskog polja .............................................................................. 88
7.7. Permeabilnost ............................................................................................... 89
7.8. Magnetski otpor ............................................................................................ 90
7.9. Ohmov zakon za magnetski krug .................................................................. 90
7.10. Zakon protjecanja .......................................................................................... 91
7.11. Magnetizam tvari .......................................................................................... 91
7.12. Krivulja magnetiziranja i petlja histereze ..................................................... 92
7.13. Sila i vodi protjecan strujom ....................................................................... 93
7.14. Sila izmeu dva ravna vodia ....................................................................... 95
7.15. Sila na strujnu petlju ..................................................................................... 96
7.16. Sile na feromagnetina tijela ......................................................................... 96
7.17. Sile na naboj u gibanju .................................................................................. 97
7.18. Elektromagnetska indukcija .......................................................................... 98
7.19. Vrtlone struje ............................................................................................. 101
7.20. Samoindukcija ............................................................................................... 101
7.21. Induktivitet .................................................................................................... 102
7.22. Meuinduktivitet ........................................................................................... 103
7.23. Serijski i paralelni spoj induktiviteta ............................................................ 103
7.24. Energija svitka .............................................................................................. 104
7.25. Ukapanje RL kruga ..................................................................................... 105
7.26. Iskapanje RL kruga ..................................................................................... 106



4

8. IZMJENINE STRUJE

8.1. Znaajke sinusoidnih veliina ...................................................................... 108
8.2. Efektivna vrijednost sinusoidnih .................................................................. 109
8.3. Vektorski prikaz sinusoidnih veliina .......................................................... 110
8.4. Otpor, kapacitet i induktivitet u krugu izmjenine struje ............................. 111
8.5. Serijski spoj radnog i induktivnog otpora .................................................... 113
8.6. Serijski spoj radnog i kapacitivnog otpora ................................................... 113
8.7. Serijski RLC spoj ......................................................................................... 114
8.8. Serijska rezonancija ..................................................................................... 115
8.9. Paralelni spoj radnog i induktivnog otpora ................................................... 116
8.10. Paralelni spoj radnog i kapacitivnog otpora .................................................. 117
8.11. Paralelni spoj radnog, induktivnog i kapacitivnog otpora ............................ 117
8.12. Paralelna rezonancija .................................................................................... 118
8.13. Snaga i rad izmjenine struje ........................................................................ 118
8.14. Radna snaga .................................................................................................. 119
8.15. Jalova snaga .................................................................................................. 120
8.16. Trokut snage ................................................................................................. 121
8.17. Poboljanje faktora snage ............................................................................. 122
8.18. Trofazni sustav ............................................................................................. 122
8.19. Spoj u zvijezdu ............................................................................................. 124
8.20. Spoj u trokut ................................................................................................. 125
8.21. Snaga trofazne struje ..................................................................................... 125
8.22. Kompenzacija jalove snage trofaznih sustava .............................................. 126

9. AKTUATORI
9.1. Transformatori .............................................................................................. 127
9.2. Istosmjerni elektrini motori ........................................................................ 128
9.3. Ispravljai ..................................................................................................... 131
9.4. Tiristorski ispravljai .................................................................................... 134

10. ZATITNE MJERE
10.1. Mjere zatite od udara elektrine struje ........................................................ 135
10.2. Djelovanje elektrine struje na ljudsko tijelo ............................................... 136
10.3. Postupak pruanja prve pomoi ................................................................... 136
10.4. Smrtnost i otpor ljudskog tijela .................................................................... 136
10.5. Metode zatite od indirektnog napona dodira .............................................. 137

11. OSNOVNI ELEKTRONIKI ELEMENTI
11.1. Osnovni pojmovi .......................................................................................... 142
11.2. Osnove poluvodike elektronike .................................................................. 142
11.3. Struktura vrstih tijela .................................................................................. 142
11.4. Kristal ........................................................................................................... 143
11.5. Zabranjeni pojas ........................................................................................... 143
11.6. Struktura silicija ............................................................................................ 144
11.7. isti silicij ..................................................................................................... 144
11.8. Dopirani silicij n-tip .................................................................................. 145
11.9. Dopirani silicij p-tip .................................................................................. 145


5
11.10. Dioda ............................................................................................................. 146
11.11. PN spoj u propusnom smjeru ........................................................................ 146
11.12. PN spoj u nepropusnom smjeru .................................................................... 146
11.13. Slojna dioda .................................................................................................. 147
11.14. Statike karakteristike diode ......................................................................... 147
11.15. Tranzistor ...................................................................................................... 148
11.16. Princip rada tranzistora ................................................................................. 149
11.17. Statike karakteristike tranzistora ................................................................. 150
11.18. Tranzistor kao pojaalo ................................................................................. 151
11.19. Tranzistor kao sklopka .................................................................................. 152
11.20. Tiristor ........................................................................................................... 154
11.21. Prikaz funkcioniranja tiristora u sluaju pogona istosmjernog motora ........ 155

12. ANALOGNI SKLOPOVI
12.1. Analogni integrirani sklopovi ...................................................................... 156
12.2. Operacijsko pojaalo .................................................................................... 156
12.3. Inverter ......................................................................................................... 157
12.4. Zbrajalo ........................................................................................................ 158
12.5. Neinvertirajue pojaalo .............................................................................. 158
12.6. Naponsko sljedilo ........................................................................................ 159
12.7. Diferencijalno pojaalo ................................................................................ 160
12.8. Integrator ...................................................................................................... 160
12.9. Diferencijator (derivator) ............................................................................. 161

13. DIGITALNI SKLOPOVI
13.1. Digitalni sklopovi ......................................................................................... 162
13.2. Znaajke digitalnih sustava .......................................................................... 162
13.3. Analogno i digitalno prikazivanje podataka ................................................ 163
13.4. Osnovni logiki sklopovi ............................................................................. 164
13.5. Interpretacija logikih vrijednosti ................................................................ 164
13.6. Elektroniki elementi kao sklopke ............................................................... 165
13.7. Logiki I sklopovi ..................................................................................... 166
13.8. Logiki ILI sklopovi ................................................................................. 166
13.9. Logiki NE sklopovi ................................................................................. 168
13.10. Logiki NI i NILI sklopovi ................................................................... 169
13.11. Sloeni logiki sklopovi ............................................................................... 170
13.12. Kombinacijski logiki sklopovi .................................................................... 171
13.13. Dekoder i demultiplekser ............................................................................. 172
13.14. Multiplekser ................................................................................................. 172
13.15. Permanentna memorija ROM ................................................................... 174
13.16. Sekvencijalni sklopovi ................................................................................. 175
13.17. Integrirani sklopovi ...................................................................................... 175


14. DIGITALNI SUSTAVI UPRAVLJANJA

14.1. Graa digitalnog raunala ............................................................................. 177
14.2. Klasini regulacijski krug ............................................................................. 178
14.3. Suvremeni regulacijski krug ......................................................................... 179


6
14.4. Digitalni sustavi ............................................................................................ 180
14.5. Senzori .......................................................................................................... 181
14.6. Tiristorski pokretai za meki zalet motora ................................................... 182
14.7. Frekvencijski pretvarai i softstarteri ........................................................... 182
14.8. Kabeli i elektro razvodni ormari ................................................................... 183

15. PLC KOMUNIKACIJSKE MREE I PROGRAMSKA PODRKA

15.1. PLC Programabilni logiki kontroleri ....................................................... 184
15.2. PAC Programabilni automatizacijski kontroleri ........................................ 185
15.3. Komunikacijske mree .................................................................................. 186
15.4. Programska podrka ...................................................................................... 187

LITERATURA ......................................................................................................... 188


7

1. UVOD U ELEKTROTEHNIKU

1.1. O elektrinoj energiji

Kolika je ovisnost o elektrinoj energiji nabolje pokazuju neke usporedbe koje u svojim
pretjerivanjima idu tako daleko da je usporeuju ak i sa zrakom koji udiemo. Meutim, injenica
jest da je elektrina energija postala sastavni dio suvremenog ivota i obino postajemo svjesni
njene vanosti tek kad je nema (npr. kad hodamo po mranoj sobi ili kad ona nestane). Elektrina
energija se koristi za grijanje, hlaenje, kuhanje, hlaenje, svjetlo, zvuk, raunalo, zabavu, itd.
Odakle dolazi elektrina energija moe se predstaviti skicom na slici 1.1. na kojoj se vidi
elektrana, zatim transformatorska stanica kojom se podie napon (i smanjuje struja te se tako
smanjuju i gubici u prijenosu), zatim se elektrina energija prenosi dalekovodima prema
potroaima, opet transformira na manji napon i doprema do potroaa. Cijeli taj sustav se naziva
elektroenergetski sustav, a uobiajeni naziv za sustav dopreme elektrine energije do potroaa je
elektrodistributivna mrea ili samo elektrina mrea, a u upotrebi je i izraz gradska mrea.

Slika 1.1. Elektroenergetski sustav.

Elektrina mrea je potpuno javna, to znai da bez obzira da li netko ivi u gradu, predgrau ili
seoskim predjelima, anse za opskrbu elektrinom energijom su za sve jednake. S druge strane,
elektrina mrea je toliko prisutna u javnosti da nije udo da je niti ne primjeujemo (nije sluajno
da na mozak uglavnom ignorira sve te elektrine vodove jer ih preesto vidi).



8
Meutim, uz sve pogodnosti koje elektrina energija donosi te injenicu da je omoguila
izvanredno brz tehnoloki napredak i time podizanje drutvenog standarda, ipak je njena
proizvodnja postala i jedan od najveih pojedinanih izvora zagaenja u Zapadnim zemljama (s
udjelom veim od 30%), pridonosei tako i efektu staklenika, odnosno globalnom zagrijavanju.
Pomirenje ovih, u osnovi, suprotstavljenih zahtjeva (za veom proizvodnjom, a manjim
oneienjem), mogue je uz nastojanje da se, s jedne strane, elektrina energija to efikasnije
proizvodi (upotrebom goriva koja stvaraju manje staklenikih plinova, zatim poboljanjem
konverzije termike u el. energiju i konano okretanjem prema izvorima energije koji e sve manje
oneiavati okolinu), a s druge, da se ona to efikasnije koristi.
Trenutna situacija proizvodnje elektrine energije se moe ilustrirati razdiobom na slici 1.2.
iz koje se vidi da se npr. u SAD-u najvei njen dio ipak proizvodi iz ugljena, prirodnog plina i
nuklearnih goriva. U Hrvatskoj je ta situacija mnogo povoljnija jer imamo relativno mnogo
hidroelektrana kojima se zadovoljava skoro 50% ukupne elektrine energije. Meutim, to ne znai i
da prestaju nae obaveze prema daljnjem poveanju proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih
izvora energije.
Struktura razdiobe potronje elektrine energije u Hrvatskoj je prikazana na slici 1.3. Vidi se
da se ona najvie troi u industriji, dok se oko treine troi u kuanstvima i u javnom sektoru. Dakle,
postoje relativno velike rezerve u mogunosti uteda elektrine energije u industriji i kuanstvima.


Sl. 1.2. Uee pojedinih energenata u Sl.1.3. Razdioba potronje elektrine energije
proizvodnji elektrine energije. po sektorima u Hrvatskoj.


U najopenitijem smislu, elektrotehnika je naziv za opirnu granu znanosti koja se bavi
ispitivanjem i primjenom elektrinih i magnetskih pojava pri razvoju i konstrukciji razliitih ureaja
i aparata namijenjenih razliitim potrebama i u drugim granama tehnike, informatike, medicine, itd.



9

1.2. Elektrotehnika u kemijskom inenjerstvu

Iako je ve dobro poznato to je kemijsko inenjerstvo, a to tehnologija, dobro je podsjetiti se da je
po definiciji amerike udruge kemijskih inenjera:

a) Kemijsko inenjerstvo profesija u kojoj je poznavanje matematike, kemije i drugih
prirodnih znanosti, dobiveno uenjem, iskustvom i praksom, primijenjeno na sposobnost
prosuivanja ekonomskog naina koritenja tvari i energije za dobrobit ovjeanstva.

b) Tehnologija uglavnom podrazumijeva protoke tvari i energije. Sam termin tehnologija
sastoji se od dvije rijei grkog porijekla: technos - vjetina i logos - znanost.

c) Temeljna pozicija termina tehnologija je u definiranju procesa i sustava u proizvodnjama
kao to je kemijska tehnologija koja se openito bavi materijom.

- Elektrotehnika je nezaobilazna u procesu i sustavu proizvodnje jer se prilikom toka tvari ili
energije na njih treba utjecati u eljenom pravcu. U tom smislu se onda najee mjere odreene
veliine te se sustav vodi prema tzv. aktuatorima ili izvrnim lanovima.

- Dakle, uz pomo elektrotehnike se esto ostvaruju kretanja tvari (i energije), mjere pojedine
veliine u sustavu te time vodi proces.

Ilustrativan primjer primjene elektrotehnike u kemijskom inenjerstvu (ili kemije i materijala) se
moe vidjeti na jednom jednostavnom primjeru mijeanja dviju tekuina prikazanog shematski na
slici 1.4.


Na poetku rada je elektromagnetski ventil (7) otvoren tako da se moe dovesti tekuina A. Kada
tekuina u posudi za mijeanje dostigne srednju razinu (LH2), u mjealicu se poinje usipavati
tekuina B kroz ventil (8). Kada se dostigne visoka razina tekuine (LXH2), prestaje dovod tekuine
B i izlazni ventil (VN9) se otvara. Istjecanje tekuine iz mjealice traje sve dok se ne dostigne donja
granica razine tekuine u mjealici, kada se izlazni ventil zatvara i motor zaustavlja. operator moe
pokrenuti drugi ciklus mijeanja ponovnim pritiskom na tipkalo Start. Naravno, u ovoj
pojednostavljenoj analizi nisu uzeti u obzir uvjeti procesa u hitnim sluajevima. Takoer, nisu
razmatrani vremenski uvjeti, takvi kao npr. uvjet da ventil 8 bude zatvoren prije otvaranja izlaznog
ventila. Meutim, ovaj primjer u punom smislu pokazuje povezanost naprava i signala koji su esto
prisutni u sekvencijalnom upravljanju procesom. [Perry-ev kemijsko-inenjerski prirunik].


10
Elektroenergetsko napajanje





























Mjerenje i voenje procesa

Sl. 1.4. Shematski prikaz tanka za mijeanje.

Dakle, i bez razumijevanja rada ovog procesa, moe se vidjeti da je za rad nekog
tehnolokog sustava potrebno elektroenergetsko napajanje (ili dovod struje) do odreenih elemenata.
Konkretno se to odnosi na elektromagnetske ventile 7, 8 i 9 te elektromotor mijealice 5. Meutim,
kako je rad cijelog sustava automatiziran, u ovisnosti o situaciji koja se eli postii (koliko tekuine
treba dovesti, koliko dugo treba mijeati, itd.), potrebno je odreene veliine mjeriti (nivo tekuine u
mijealici) te onda sukladno uvjetima procesa djelovati na aktuatore (izvrne sprave) koji su u
konkretnom sluaju predstavljeni elektromagnetskim ventilima.
U razmatranom primjeru, uoavaju se dvije kategorije elemenata, tj, senzori (koji su u osnovi
pretvornici neelektrinih veliina u elektrine, Sl. 1.5) i aktuatori (koji su pretvornici elektrinih
veliina u neelektrine, npr. pretvorba u mehaniku energiju, Sl. 1.6). Meutim, uz senzore i
aktuatore, potrebni su jo i elektrini kabeli koji ih povezuju, a koji slue i za napajanje tehnolokih
sustava elektrinom energijom, Sl.1.7.
U industrijskim pogonima se najvei dio kretanja odvija uz pomo elektromotora (Sl. 1.8),
dok se elektroenergetsko napajanje odvija preko razvodnih elektro ormara, Sl. 1.9.
Izgled tipinog kemijsko inenjerskog pogona, vidi se na Sl. 1.10.


11
Senzori (osjetila) Aktuatori (izvrne sprave)

















Sl. 1.5. Senzori za mjerenje temperature, Sl. 1.6. Aktuatori predstavljeni elektromagnetskim
i plina. ventilima.




Sl. 1.7. Elektrini kabeli (napojni i signalni kabeli).
















Sl. 1.8. Elektromotori. Sl. 1.9. Razvodni elektro ormari.





12



Sl. 1.10. Pogled na postrojenje polimerizacijskog reaktora.



13

1.3. Graa tvari

Ope je poznato da se sve materijalno, odnosno da se sve tvari sastoje od atoma, Sl. 1.14.
Dakle, svaki atom pripada jednoj od osnovnih vrsta tvari kokje se nazivaju kemijskim elementima.
Ono to je za elektrotehniku interesantno je da su protoni pozitivno nabijene estice, a
elektroni negativne te da je njihov broj uravnoteen (broj elektrona, u cjelovitom atomu, jednak je
broju protona).
Poznato je i da se elektroni kreu na razliitim udaljenostima od jezgre te to zamiljamo kao
koncentrine elektronske omotae (ljuske) oko jezgre. Ljuske se oznaavaju slovima K, K, M, N, O,
P i Q.


Sl. 1.11. Naelni ustroj atoma, Bohrov model atoma , model el. ljuski, vodikov atom.

Kako vanjske (valentne) elektronske ljuske obino nisu potpuno popunjene, preko njihovih
(valentnih) elektrona atomi se povezuju u molekule. Takvim spajanjem atoma raznih elemenata
nastaju kemijski spojevi koji ine veinu poznatih tvari. Dakle, dok su kod elemenata atomi
najmanje estice koje imaju svojstva te tvari, kod tvari su to molekule. Primjer za elemente su:
vodik, bakar, silicij, klor, eljezo, itd., dok su primjeri za spojeve (tvari): voda, staklo, PVC, sol,
guma, porculan itd.


Elektrini naboji

Obzirom da su nam jo uvijek mnoge pojave u mikrosvijetu uglavnom nepoznate, ne pitamo
se o porijeklu naboja. Oni jednostavno postoje. Osnovno svojstvo elektrinih naboja je bez sumnje
da se nalaze u dvama oblicima koji su odavno nazvani pozitivnim i negativnim nabojem te im u tom
smislu dajemo predznak - ili + naboj. Osnovni nosioci naboja, ili najmanje estice naboja su
elektroni i protoni. Oni su iste veliine naboja, samo su razliitog predznaka. Taj elementarni naboj
se onda oznaava s e i iznosi:

e = 1.6 10
-19
C (1.1)

Cjeloviti atom ima jednak broj pozitivnih i negativnih naboja i elektriki je neutralan.
Ukoliko neki elektroni napuste atom, onda on postaje elektriki pozitivan jer je u njemu vie
protona. Slino, ako atom prihvati elektrone iz drugog atoma, on onda postaje elektriki negativan.
Dakle, atomi mogu imati vie ili manje elektrona i u tom smislu postaju elektriki pozitivni ili
negativni. Te atome nazivamo ionima.
Obzirom da je elektron (proton) najmanji naboj, onda vei naboji mogu biti samo
viekratnici od tog elementarnog naboja.


14
Oznaka za naboj je [Q], a jedinica je kulon (Coulomb) s oznakom C.

1 C = 1 As (1.2)


Elektrine sile

Izmeu naboja djeluju elektrine sile i to izmeu raznoimenih naboja djeluje privlana sila, a
izmeu istoimenih naboja odbojna sila. ta sila je proporcionalna veliinama naboja, a obrnuto
proporcionalna njihovoj udaljenosti. To je iz fizike poznati Coulombov zakon. Upravo zbog toga to
na najudaljenije elektrone u atomu djeluje najmanja sila, logino je da e oni zato biti i najmanje
vezani te oni najlake i naputaju atom ako na njih djeluje neka vanjska elektrina sila (naboj iz
drugog atoma). Upravo ta pokretljivost je osnova elektrinih pojava.
Primjer je i eljanje kose pri emu ealj privlai kosu. To je zato to je sila trenja dovoljna
da elju preuzme elektrone s vlasi, pa te vlasi postanu onda negativno nabijene, a ealj pozitivno i
zato i dolazi privlane sile izmeu elja i kose.
Elektrina (Coulombova) sila F izmeu dva naboja Q
1
i Q
2
, na udaljenosti r se rauna po
formuli:

2
2 1
r
Q Q
k F =
(1.3)

pri emu je k konstanta proporcionalnosti koja za zrak iznosi: k 9 10
9
Nm
2
/C
2
.


Slobodni elektroni

Kod krutih tvari atomi su prostorno povezani u kristalnu reetku. U njoj atomi ne miruju,
nego titraju proporcionalno toplini koja im se dovodi, odnosno temperaturi. Naravno, na apsolutnoj
temperaturi (-273.15 K) nema titranja.
Prilikom titranja kristalne reetke vanjski elektroni postaju sve slabije vezani i dogaa se da
onda na njih pone djelovati privlana sila jezgri susjednih atoma te elektroni onda mogu prijei na
susjedni atom, a odatle i na sljedei. Takvi elektroni koji nisu vie vezani za odreeni atom se
nazivaju slobodni elektroni. Upravo ti slobodni elektroni koji lutaju kristalnom reetkom daju
odreenim tvarima sposobnost voenja elektriciteta.
Dakle, ovisno o tome koliko slobodnih elektrona ima u odreenoj tvari ona moe pripadati:
- vodiima (u 1 cm
3
sadre 10
20
slobodnih elektrona)
- poluvodiima (u 1 cm
3
sadre 10
11
do 10
15
slobodnih elektrona) i
- izolatorima (skoro su bez slobodnih elektrona)











15
Openito su slabi vodii svi oni elementi kod ijih je atoma
vanjska ljuska skoro popunjena (npr. sumpor, kisik, duik), pa
su i tvari koje ih sadre u pravilu izolatori (smole, plastike,
guma, itd.).

Usporedi li se iz elemenata kojima su prve tri ljuske jednako
popunjene: kripton s 8 elektrona u vanjskoj (etvrtoj) ljusci je
izvrstan izolator, selen sa 6 elektrona i germanij s 4 elektrona
su poluvodii, dok je bakar s 1 elektronom izvrstan vodi,
slika 1.12.

Metali su u pravilu dobri vodii emu pridonosi njihova gusta
kristalna reetka u kojoj vanjski elektroni, uz djelovanje
privlanih sila jezgri susjednih atoma, vrlo lako prelaze iz
jednog u drugi atom. Dakle, metali sadre veliki broj slobodnih
elektrona to ih ini dobrim vodiima.
Sl. 1.12. Slobodni elektroni
u bakru.


1.4. Elektrina struja

Osnovni pojam u elektrotehnici je upravo elektrina struja.
Dok nema nikakvih vanjskih sila u vodiima (oni imaju najvie slobodnih elektrona)
elektroni se uglavnom kreu kaotino. Meutim, ako bi uzdu tog vodia djelovala neka stalna sila,
dolo bi do usmjerenog gibanja slobodnih elektrona. Dakle, upravo to usmjereno gibanje
elektrona naziva se elektrina struja.




Sl.1.13. Struja elektrona u vodiu.

Nosioci elektrine struje nisu samo slobodni elektroni, ve to mogu biti i pozitivni i
negativni ioni (u elektrolitima vodljivim tekuinama).
Fizikalni smjer struje je stvarni smjer gibanja naboja, ali se u elektrotehnici slui s tzv.
tehnikim smjerom struje koji ide smjerom kojim se gibaju pozitivni naboji. U principu to nije
vano i zato se i moe sluiti tim tehnikim smjerom. Ukoliko se naboji gibaju as u jednom, a as u
drugom smjeru, radi se o izmjeninoj struji.

Raznovrsni uinci elektrine struje mogu se podijeliti u pet osnovnih skupina:
1. Toplinski uinak,
2. Kemijski uinak,
3. Magnetski uinak,
4. Svjetlosni uinak,
5. Fizioloki uinak.
Struja "I"
Struja "I"



16
Smatramo se da je jaa ona struja koja ima i vee uinke, a ti uinci ovise o mnoini
elektrona koji prolaze kroz neku tvar. Dakle, JAKOST STRUJE predstavlja mnoinu elektrona
koja za vrijeme jedne sekunde proe kroz neku tvar. Oznaka za jakost struje je I, dok se brojano
predoavanje neke veliine ostvaruje mjerenjem.
Openito se jakost struje definira kvocijentom:

dt
dQ
I =
(1.4)

gdje je:
I- jakost elektrine struje,
Q koliina elektriciteta (naboja)
t vrijeme
u beskonano kratkom (infinitezimalnom) vremenskom intervalu. Ukoliko se pak pretpostavi da je
kretanje elektrona tijekom vremena jednolino, moe se jednadba (1.4) jednostavnije pisati u
obliku:

t
Q
I =
(1.5)

Jedinica za mjerenje jakosti struje je amper (A):

| | A
s
As
I = =
(1.6)

Primjer punjenja akumulatora:

A
h
Ah
t
Q
I 53 . 11
5 . 6
75
= = =


Vrlo vaan pojam je i gustoa elektrine struje (J) koja predstavlja odnos jakosti struje (I) i povrine
presjeka (S) vodia.

S
I
J =
(1.7)

gdje je:
J - gustoa elektrine struje,
I jakost elektrine struje
S povrina poprenog presjeka

Jedinica gustoe struje su amperi po m
2
(ili mm
2
), odnosno:

| |
2
m
A
J =
ili
| |
2
mm
A
J =
(1.8)


17
1.5. Elektrini napon

Da bi se elektroni pokrenuli u odreenom pravcu, potrebno je da na njih djeluje neka vanjska
sila. Tu silu obino izaziva elektrini napon (elektromotorna sila EMS, za koju se koristi simbol
E).

Pojam elektrinog napona zorno se moe predoiti
potencijalnom energijom koja nastaje uslijed gravitacijske sile
(tzv. polje konzervativnih sila), sl. 1.14.

Ukoliko podignemo tijelo na neku visinu h od razine tla, ono
e imati potencijalnu energiju direktno proporcionalnu toj
visini. Dakle, na veoj visini e tijelo imati veu potencijalnu
energiju, a na manjoj manju jer je tijelo time dobilo sposobnost
vrenja rada. Potpuno isto se dogaa i u elektrinom polju
(elektrina Coulombova sila je isto konzervativna sila).



Zamislimo pokus u kojem neki pozitivni naboj Q iz toke A u blizini negativnog naboja Q
odmaknemo u neku udaljenu toku B (zanemarujui pri tome gravitacijsku silu). Dakle, i u ovom
sluaju je naboj Q dobio veu potencijalnu energiju u toki B jer ga elektrina sila nastoji vratiti
natrag. Govorimo o elektrinoj potencijalnoj energiji koju ima naboj. Razlika potencijalnih energija
u tokama A i B, odnosno bilo koja razlika tih potencijalnih energija se onda naziva elektrini
napon.
Meutim, u praktine svrhe mi govorimo o koliini energije koju pojedini elektrini izvor
moe dati jedinici naboja i koju onda oznaavamo pojmom elektrini napon.
Oznaka za napon je U, a jedinica je volt (V). 1 V je potencijalna razlika izmeu dviju
toaka homogenog ianog vodia kojim tee konstantna struja 1 A, ako se u ici izmeu tih toaka
troi snaga 1 W.
Ilustrativno se moe izvor napona (generator) predstaviti kao elektronska crpka koja crpi
elektrone s jedne strane prikljunice i prenosi ih na drugu, stvarajui tako napon izmeu
prikljunica, slika 1.15. Ona prikljunica na kojoj se elektroni gomilaju postaje negativno nabijena,
dok druga, s koje se ti elektroni odvode, postaje pozitivno nabijena. Zato se prikljunice i
oznaavaju s + i - i nazivaju polovi izvora. Ove oznake pokazuju polaritet napona, a na
shematskom prikazu se nalaze uz simbol izvora, slika 1.16.










h
1
h
2
) (
2 1
h h mg E
p
=
Sl. 1.14. Pojam elektrinog napona
preko gravitacijske potencijalne
energije.



18





Sl. 1.15. Naelo djelovanja elektrinog Sl. 1.16. Oznaavanje izvora napona.
napona.

Interesantni su naini nastanka elektrinog napona:

- Trenjem izolatora dolazi do mehanikog odvajanja elektrona iz rubnih atoma,
- Gibanjem vodia u magnetskom polju nastaje razdvajanje naboja i elektrini napon,
- Kemijskim procesima u vodljivoj tekuini izmeu dviju razliitih kovina nastaje elektrini
napon,
- Osvjetljenjem nekih poluvodikih tvari razdvajaju se naboji i stvara se elektrini napon (poznata
solarna fotonaponska elija),
- Zagrijavanjem spoja dviju razliitih kovina nastaje napon (tzv. termonapon),
- Tlaenjem nekih kristala javlja se napon (tzv. piezoelektrini efekt upalja za plin).

Na ovim naelima se temelji djelovanje elektrinih izvora.

EMS
R
u
R
I
U
+ -
+


19

1.6. Elektrini otpor

Pri toku struje kroz elektrini vodi elektroni se sudaraju s kristalnom reetkom metala koja vie
titra to je vea temperatura te oni pruaju otpor (opiru se) prolasku struje, sl. 1.17. Daljnjim
protokom struje sve je vie sudara s kristalnom reetkom pa se pojaava njeno titranje to onda
rezultira i u veoj temperaturi tog vodia. Dakle, vodi protjecan strujom se zagrijava.


Sl. 1.17. Model otpornog djelovanja temeljen na
sprjeavanju strujanja elektrona u vodiu

Ovo se ne odnosi samo na krute tvari, nego se ista situacija dogaa i u vodljivim tekuinama,
a takoer i u vodljivom plinu.
Obzirom da naboji nailaze na otporna djelovanja za koja troe rad, ta otporna djelovanja se
onda nazivaju elektrini radni otpor ili elektrini otpor ili jo krae samo otpor.
Oznaka za elektrini otpor je R, a jedinica je om (Ohm). Oznaka za om je O (grko veliko slovo
omega):

[R] = O (1.9)

Otpor vodia je proporcionalan duljini vodia l, a obrnuto proporcionalan presjeku S tog
vodia, dok faktor proporcionalnosti ovisi o svojstvu odreene tvari, tzv. specifinom otporu i
oznaava se sa r (grko slovo ro). Na temelju toga se moe raunati elektrini otpor:

S
l
R =
(1.10)

Specifini otpor je karakteristian za odreeni materijal, to znai da dva jednaka vodia
potpuno iste duljine i istog presjeka, ali razliitih materijala imaju i razliiti specifini otpor.
Koherentna jedinica SI specifinog otpora je ohmmetar (Om).
Specifini otpor vodia duine l i poprenog presjeka S=1 mm
2
se izraava:

| |
m
mm
l
RS
2
O
= =
(1.11)


Posebno je interesantna otpornost izolatora koja se odreuje na komadu izolatora oblika kocke
stranica 1 cm. Dakle, duljina je l=1 cm, a povrina poprenog presjeka je S=1 cm
2
te je specifini
otpor izraen jedinicom:




20
| | cm
cm
cm
l
RS
O =
O
= =
2

(1.12)


Takoer, interesantan je i specifini otpor zemlje (zbog uzemljivaa) koji se takoer odreuje iz
kocke, ali stranica 1 m. Tu je duljina je l=1 m, a povrina poprenog presjeka je s=1 m
2
te je
specifini otpor:


| | m
m
m
l
RS
O =
O
= =
2

(1.13)

Umjesto da se izraava otpor, ista se pojava moe izraziti i elektrinom vodljivou koja je obrnuto
proporcionalna elektrinom otporu, tj:

R
G
1
=
(1.14)

| | S G =
O
=
1
(1.15)

Specifina vodljivost k je takoer obrnuto proporcionalna specifinom otporu , tj:

k
1
=
(1.16)

| |
m
S
= k
(1.17)

Vodljivost vodia rauna se po formuli:

l
S
G k =
(1.18)

Dok je elektrina otpornost fizikalna veliina, gradbeni elementi koji imaju izraena otporna
svojstva se nazivaju otpornicima, slika 1.18. Njihove osnovne karakteristike su:
- nazivna vrijednost,
- tolerancija,
- opteretivost (snaga).



21


Sl. 1.18. Fiziki izgled otpornika i njihovo meunarodno oznaavanje.

Nazivna vrijednost je veliina otpora koju bi otpornik trebao imati na temperaturi od 20
0
C.
Tolerancija predstavlja dozvoljeno odstupanje otpora od nazivne vrijednosti, a izraava se
postotkom. Opteretivost (snaga) je najvea energija koja se moe na otporniku u 1 sekundi pretvoriti
u toplinu, a da pri tome ne doe do oteenja otpornika. Obzirom da tu energiju stvara elektrina
struja, onda se i ta opteretivost naziva elektrina snaga.
Oznaavanje ovih vrijednosti moe biti brojkama i slovima. Meutim, dosta esto se te
vrijednosti oznaavaju meunarodnim nainom oznaavanja bojama, sl. 1.18.
U smislu vrste otpornika, mogu se navesti iani otpornici, slojni otpornici, promjenjivi
otpornici, namjestivi otpornici, otpornici ovisni o fizikalnim veliinama, otpornici ovisni o naponu
ili varistori, otpornici ovisni o magnetskom polju ili magnetorezistori, otpornici ovisni o svjetlu ili
fotootpornici, otpornici ovisni o tlaku i otpornici ovisni o temperaturi (PTC i NTC otpornici.
Strujno-naponske karakteristike se vide na sl. 1.19.

Sl. 1.19. Strujno-naponske karakteristike razliitih otpornika

Obzirom da se otpor veine tvari mijenja poveanjem temperature, uslijed poveanja broja
sudara elektrona s kristalnom reetkom te krute tvari, vano je uspostaviti jednadbu temperaturne
ovisnosti otpora koja openito ima oblik:

( ) | | 20 1
20
+ = 0 o
0
R R
(1.19)



22
gdje je:
0
R
otpor na temperaturi 0 ,
R
20
otpor na temperaturi 20
0
C,
o temperaturni koeficijent,
0 temperatura u
0
C.

Kod veine vodia otpor raste s temperaturom pa ih nazivamo hladni vodii (eljezo, bakar,
itd.). Meutim, kod nekih tvari otpor opada s porastom temperature (ugljen), dok kod nekih otpor
ostaje priblino isti s porastom temperature (konstantan), slika 1.10. Ono to je posebno interesantno
je da otpor nekih materijala na vrlo niskim temperaturama potpuno iezava. Ta se pojava zove
supravodljivost.



Sl. 1.10. Ovisnost otpora o temperaturi za razliite materijale.

Inae, ovisnost otpora bakra o temperaturi je priblino linearna, a to se koristi za mjerenje
temperature, slika 1.11.


Sl. 1.11. Ovisnost otpora bakra o temperaturi.

0 [C]
R[]
ugljen
konstantan
bakar
eljezo
200 400 600


23

2. KRUGOVI ISTOSMJERNE STRUJE

2.1. Elementi strujnog kruga

Iz iskustva je poznato da e aruljica koja se spoji na bateriju zasvijetliti, slika 2.1. Razlog je
naravno u tome da izvor napona tjera struju kroz tu aruljicu. Takav spoj, u kojem postoji gibanje
naboja, naziva se strujni krug. Pri tome je bitan uvjet za protjecanje struje to da strujni krug bude
zatvoren. Model tog strujnog kruga kojim opisujemo fiziki strujni krug je dan na slici 2.3. Dakle,
najjednostavniji strujni krug se sastoji od elektrinog izvora napona (npr. baterija), elektrinog
troila (arulja) i prikljunih vodia.




Sl. 2.1. Fiziki strujni krug Sl.2.2. Analogni krug vode Sl. 2.3. Elektrini strujni krug

Situaciju u strujnom krugu je analogna strujnom krugu vode u kojem imamo s jedne strane pumpu
koja pumpa vodu, a s druge strane je to mlin koji koristi energiju gibanja vode za izvrenje nekog
rada, slika 2.2. Ono to povezuje izvor s troilom su spojne cijevi.

Uz izvor napona, troilo i prikljune vodie, u elemente strujnog kruga se jo ubrajaju i elektrina
sklopka kojim se uspostavlja ili prekida strujni krug, slika 2.4.





Sl. 2.4. Simbol izvora napona, troilo (predstavljenog otporom) i sklopka.

R
otpor
+
U


24
Uz navedene elemente, za strujne krugove je zanimljivo i mjerenje struje i napona, u koje svrhe
slue ampermetar i voltmetar, iji simboli su dati na slici 2.5. Ampermetrom se mjeri struja i on se
uvijek spaja u seriju s troilima i to tako da struja ulazi na oznaku +. Voltmetrom se mjeri napon i
on se uvijek spaja u paralelu s troilom ako se na njemu mjeri napon, odnosno u paralelu s
izvorom napona na kome se mjeri napon. Oba instrumenta mogu biti s kazaljkom (analogni) ili s
brojkama (digitalni).



Sl. 2.5. Simboli ampermetra i voltmetra

2.2. Ohmov zakon

Ovo je temeljni zakon elektrotehnike i moe se vrlo jednostavno objasniti na strujnom krugu
kao na slici 2.6.

Sl. 2.6. Elektrini strujni krug openito te shematski prikaz krugova s otporom (a) i vodljivou (b).

Eksperimentalno je ustanovljeno da jakost struje u krugu ovisi samo o veliini napona i
otpora. U tom smislu, jakost struje I raste s porastom napona U, a opada s porastom otpora R.
Analitiki izraz za ovaj odnos predstavlja temeljni zakon elektrotehnike, poznat kao Ohmov zakon:

R
U
I =
(2.1)

gdje je:
I struja u strujnom krugu (A)
V A
ampermetar voltmetar
+ +


25
U napon izvora (V),
R otpor (O),

Njega se moe opisati i na sljedei nain:

U zatvorenom strujnom krugu jakost struje I upravo je proporcionalna veliini prikljuenog
napona U, a obrnuto proporcionalna veliini otpora R.

Ohmov zakon se jo moe iskazati u sljedeim oblicima:

IR U = (2.2)

I
U
R =
(2.3)

Kako se vidi, jednadbe (2.2) i (2.3) su izvedene iz jednadbe (2.1) i mogu se na sljedei nain
iskazati:
- napon na otporu U kroz koji protjee struja I je jednak umnoku jakosti te struje I i veliini
otpora R;
- veliina otpora R u strujnom krugu je jednaka omjeru napona U na tom otporu i struje I koja
tee kroz njega.
Dakle, formule (2.1), (2.2) i (2.3) omoguuju izraunavanje jedne od osnovnih veliina ako su druge
dvije poznate.

Bitna znaajka Ohmovog zakona je da se on ne mora primjenjivati samo na cijeli strujni
krug, nego se on moe primijeniti i na dio strujnog kruga, to mu znatno proiruje primjenu.
Konkretno, uz pomo Ohmovog zakona se moe npr. izraunati otpor nekog troila tako da se napon
na tom troilu podijeli s jakou struje koja tee kroz to troilo, slika 2.7. Pri tome nije bitno da li u
strujnom krugu postoji jo neki otpor ili element.


Sl. 2.7. Primjena Ohmovog zakona na dio strujnog kruga.

Iz jednadbe (2.3) se moe izvesti i jedinica za elektrini otpor, odnosno:

| | O = =
A
V
R
(2.4)

Ohmov zakon se moe napisati i za strujni krug u kojem je umjesto otpora spojena vodljivost G
(G=1/R) te se dobiju sljedei izrazi:


26

GU I = (2.5)

G
I
U =
(2.6)

U
I
G =
(2.7)

Naime, nekada je lake raunati s vodljivostima, nego s otporima. Iz jednadbe (2.7) proizlazi da je
jedinica za elektrinu vodljivost (siemens), odreena odnosom:

| |
O
= = =
1
S
V
A
G
(2.8)


2.3. Pad ili potroak napona i elektrini protunapon

Vrlo est pojam u elektrotehnici je i tzv. pad napona ili potroak napona. Radi se
zapravo o jednom vrlo nepreciznom pojmu kojim se eli iskazati da je napon na mjestu gdje ulazi
struja u otpornik, u odnosu na mjesto gdje ta struja izlazi, jednak naponu na tom otporniku. Dakle, u
osnovi nikakav napon ne pada, ve ako se mjeri voltmetrom, onda e na otporniku biti neki napon
koji je proporcionalan veliini struje kroz taj otpornik i veliini tog otpornika. Matematiki se pad
napona zapravo izraava Ohmovim zakonom, odnosno formulom (2.2):

IR U =
(2.9)

Ako je u strujnom krugu spojeno vie otpornika u seriju, onda mjeritelj ustanovljava da je
napon izmeu ulaza u pojedini otpornik i minus pola izvora iza svakog tog otpornika sve manji. ini
se kao da je taj napon pao iza tog otpornika ili da se on na njemu potroio, slika 2.12 (a).














(a) (b) (c)
Sl.2.12. Pojam pada napona.


27

Smisao pada napona se jo lake moe shvatiti iz slike 2.12. (b) na kojoj se vidi da se napon
na otporniku U
R
pojavljuje tek kad kroz njega tee struja, odnosno kad je uklopljena sklopka. im
se ta sklopka iskljui, na otporniku vie nema napona. Ako je u strujnom krugu samo jedan otpornik,
onda je napon na otporniku jednak naponu izvora, ali suprotnog polariteta, tj:

E U
R
=
(2.10)

Upravo zbog toga to se taj napon na otporniku u strujnom krugu pojavljuje sa suprotnim
polaritetom, on se jo naziva i elektrini protunapon. Na slici 2.12 (c) se vidi nain odreivanja
polariteta, odnosno da je + na ulazu struje u otpornik, a na njenom izlazu.
Pojam pada napona je vrlo koristan u proraunima sloenijih strujnih krugova, odnosno u
kojima je vie otpora spojenih serijski i paralelno.


2.4. Izvori istosmjernog napona

Kao i otpori, izvori elektrinog napona mogu biti spojeni serijski i paralelno.


Sl. 2.13. Serijski spoj izvora

U serijskom spoju izvora koji je prikazan na slici 2.13 ukupan napon e biti jednak sumi napona
svih pojedinih napona, odnosno:

3 3 1
E E E E + + =
(2.11)

Obzirom da je strujni krug jednostruko zatvoren (nema nikakvih grananja), njime tee jedna struja,
odnosno:

3 1 1
I I I I = = =
(2.12)

Iz ovoga se moe zakljuiti da emo serijski spoj izvora upotrijebiti kada budemo eljeli postii vii
napon od onoga to ima jedna izvor.



28

Sl. 2.14. Paralelni spoj izvora

Kod paralelnog spoja izvora kao na slici 2.14. se pozitivni pol jednog izvora povezuje s
pozitivnim polom drugog, a negativni pol jednoga s negativnim drugoga. Tako zajedniki pozitivni i
negativni polovi predstavljaju pozitivni i negativni pol cijele baterije. Iz slike je vidljivo da e kroz
otpornik R (troilo) koji bude prikljuen na ovakvu kombinaciju izvora tei struja koja je sastavljena
od dvije komponente, odnosno od struje to je daje jedan i drugi izvor napona te se ukupna struja
dobiva po Kirchhoffovom zakonu za struje:

2 1
I I I + =
(2.13)
Meutim, u ovom sluaju se napon na stezaljkama paralelno spojenih izvora isti pa vrijedi:

2 1
U U U = =
(2.14)

Moe se zakljuiti da emo paralelni spoj izvora upotrijebiti kada budemo eljeli postii veu struju
nego to je moe dati jedan izvor.

Izvori napona nisu idealni, nego svaki od njih ima i neki unutarnji otpor. Dakle, ako nam je poznat
taj otpor, onda se treba raunati s njim kao da je spojen s tim izvorom u seriju. Rezultat postojanja
unutarnjeg otpora je da se napon realnog izvora mijenja s optereenjem.

Interesantni su i pojmovi praznog hoda i kratkog spoja izvora. Pod praznim hodom se zapravo
podrazumijeva neoptereen izvor ili izvor napona na koji je prikljuen beskonano veliki otpor.
Takoer, to znai i da ne tee nikakva struja, odnosno da je struja praznog hoda jednaka nuli. Takav
sluaj imamo s izvorom napona na utinici gradske mree koji je u praznom hodu ako na nju nije
prikljuen nikakav potroa (pri tome nije bitno to je na toj utinici izmjenini napon).

Kratki spoj izvora je stanje kada su + pol i pol izvora meusobno spojeni bez otpora. Dakle,
napon kratkog spoja je jednak nuli, ali je zato struja kratkog spoja izuzetno velika i prijeti njegovim
unitenjem ili izazivanjem poara.









29
2.5. Serijski spoj otpora

U analizi strujnih krugova posebno je interesantna situacija kada je na jedan izvor napona
spojeno vie otpornika. U tom smislu se moe najprije promotriti serijski spoj otpornika kao na slici
2.15.










Sl. 2.15. Serijski spoj otpora.

Obzirom da je strujni krug zatvoren, kroz sve elemente strujnog kruga tee uvijek ista struja.
Dakle, u serijskom spoju, kroz oba otpornika R
1
i R
2
tee ista struja I. Ta se injenica moe potvrditi
i mjerenjem, ako bi se u strujni krug ukljuila tri ampermetra koji bi pokazali da su struje kroz
otpornike R
1
i R
2
jednake struji I koju izvor daje ovom spoju.
Ukoliko bi se pak mjerili naponi na otpornicima U
1
i U
2
, ustanovili bi da je njihov zbroj
jednak upravo naponu izvora U. Dakle, sav napon izvora se troi na otpornike koji su na njega
prikljueni.
Na osnovi navedenog, strujne i naponske prilike u serijskom spoju otpora se mogu prikazati
sljedeim jednadbama:

2 1
I I I = =
(2.15)

2 1
U U U + =
(2.16)

Naravno, ista situacija vrijedi i ako je spojeno tri i vie otpornika u seriju tako da ove jednadbe u
opem sluaju imaju oblik:

n
I I I I I = = = = = ...
3 2 1
(2.17)

n
U U U U U + + + + = ...
3 2 1
(2.18)

u kojima broj n predstavlja ukupan broj serijski spojenih otpora.

Jednadba (2.18) zapravo predstavlja II. Kirchhoffov zakon ili Kirchoffov zakon za
napone. Ukoliko se prebace svi naponi na lijevu stranu, dobiva se izraz:

0 ...
3 2 1
=
n
U U U U U
(2.19)

R
1
R
2
U
I
2
I
1
I
U
1
U
2


30
Ako strujni krug obilazimo u smjeru u kojem tee struja, onda se vidi da izvor napona ima
pozitivan predznak, dok svi naponi na otporima imaju negativan predznak. Na temelju ovoga se
moe izraziti Kirchhoffov zakon za napone u opem obliku:

0 = E
i
U
(2.20)

koji pokazuje da je algebarski zbroj napona uzdu zatvorenog strujnog kruga jednak nuli. Smisao
tog, u osnovi energetskog, zakona je da on na jednostavno govori o tome da je zbroj svih napona
izvora jednak zbroju svih padova napona na otporima u jednoj petlji.
Ako u jednadbu (2.18) umjesto vrijednosti napona na pojedinim otporima, kao i ukupnog
napona, uvrstimo izraz za Ohmov zakon izraen jednadbom (2.2), dobivamo izraz:

n uk
IR IR IR IR IR + + + + = ...
3 2 1
(2.21)

koji se moe podijeliti sa strujom I koja je ista za cijeli strujni krug, nakon ega se dobiva
jednadba:

n uk
R R R R R + + + + = ...
3 2 1
(2.22)

Dakle, jednadba (2.22) pokazuje da je ukupni otpor R
uk
serijski spojenih otpora jednak zbroju
svih pojedinanih otpora u tom strujnom krugu. Kod serijskog spoja n jednakih otpora, ukupni
otpor je n puta vei od pojedinog otpora u seriju. Ova situacija pokazuje da se umjesto svih otpora
koji su serijski spojeni u strujnom krugu, moe prikazati samo jedan tzv. nadomjesni otpor. Takav
nadomjesni otpor za tri serijski spojena otpora prikazan je na slici 2.16.


Sl. 2.16. Nadomjesni otpor serijskog spoja
otpora R
uk
za tri otpora R
1
, R
2
i R
3
.

Jo je interesantno promotriti kako se odnose naponi na pojedinim otporima koji su spojeni serijski.
Iz slike 2.15 vidi se da se iz uvjeta da u strujnom krugu tee ista struja kroz oba otpora (I
1
= I
2
),
slijedi:

2
2
1
1
R
U
R
U
=
(2.23)

koja se moe napisati i u obliku:


31

2
1
2
1
R
R
U
U
=
(2.24)

to znai da se na serijskom spoju otpora napon dijeli u omjeru veliina otpora. Na veem otporu je
vei napon, a na manjem otporu je napon manji. U tom smislu se serijski spoj koristi i za dijeljenje
napona koje se naziva naponsko djelilo koje se vrlo esto koristi u mjerno regulacijskoj tehnici.


2.6. Paralelni spoj otpora

Paralelni spoj otpora je prikazan na slici 2.17. Kako se vidi, na oba otpornika je doveden isti napon
izvora U. Meutim, vidi se i da se ukupna struja koja izlazi iz izvora dijeli na dvije struje, odnosno
kroz svaki otpornik prolazi po jedna struja. Dakle, u paralelnom spoju otpora, napon je isti na oba
otpora, a struja se grana kroz svaki pojedini otpor.













Sl. 2.17. Paralelni spoj otpora.

Na osnovi navedenog, strujne i naponske prilike u paralelnom spoju otpora se mogu prikazati
sljedeim jednadbama:

2 1
U U U = =
(2.25)

2 1
I I I + =
(2.26)

Primjenom osnovnog oblika Ohmovog zakona na jednadbu (2.20), dobiva se relacija:

|
|
.
|

\
|
+ = + =
2 1 2 1
1 1
R R
U
R
U
R
U
I
(2.27)

Ako se ona podijeli s naponom U koji vlada na oba otpora te se odnos tog napona i ukupne struje
izrazi s ukupnim otporom R
uk
, dobiva se jednadba:

R
1
R
2
U
I
2
I
1
I


32
2 1
1 1 1
R R R
uk
+ =
(2.28)

Ova se jednadba ee koristi u obliku:

2 1
2 1
R R
R R
R
uk
+
=
(2.29)

Ukoliko je spojeno n paralelno spojenih otpora, onda se moe napisati jednadba za opi sluaj:

n uk
R R R R R
1
...
1 1 1 1
3 2 1
+ + + + =
(2.30)

Jednadba (2.26) za n paralelno spojenih otpora glasi:

n
I I I I I + + + + = ...
3 2 1 (2.31)

To znai i da e se za sluaj n paralelno spojenih otpora struja granati na svaki od njih, odnosno da
e tei ukupno n struja. Prebace li se sve struje na jednu stranu, dobiva se relacija:

0 ...
3 2 1
=
n
I I I I I
(2.32)

koja predstavlja Kirchhoffov zakon za struje. On se moe napisati u opem obliku:

0 = E
i
I
(2.33)

koji pokazuje da je algebarski zbroj struja koje ulaze u neku toku strujnog kruga jednak nuli. I kod
paralelnog spoja se sluimo nadomjesnim otporom kao na slici (2.18) na kojoj su prikazana tri
paralelno spojena otpora koja su nadomjetena jednim zajednikim otporom:


Sl. 2.18. Nadomjesni otpor paralelnog spoja
otpora R
uk
za tri otpora R
1
, R
2
i R
3
.

Jo je interesantno promotriti u kojem se omjeru dijele struje kroz paralelno spojene otpore. Iz
injenice da je na paralelnom spoju otpora isti napon (U
1
=U
2
), slijedi:


33

2 2 1 1
R I R I =
(2.34)

a koja se moe napisati i u obliku:
1
2
2
1
R
R
I
I
=
(2.35)

Iz jednadbe (2.35) moe se zakljuiti da se jakosti struja u granama odnose obrnuto proporcionalno
otporima u granama.


2.7. Sloeni strujni krugovi

Umjesto da se na jedan izvor napona otpori prikljuuju samo serijski, ili samo paralelno, u praksi se
mnogo ee pojavljuju njihove meusobne kombinacije. Jedan takav primjer kombinirano vezanih
otpora je vidljiv na slici 2.19.


(a) (b) (c)

Sl. 2.19. Kombinirano vezani otpori i nadomjesne sheme.

Za proraunavanje rezultirajueg (ekvivalentnog) otpora potrebno je koristiti oba osnovna pravila za
proraun serijskog i paralelnog otpora. Pri tome nije mogue dati neku univerzalnu formulu koja e
se moi primijeniti za ovakve sluajeve jer proraun ovisi o samoj shemi. Zato se ovom problemu
treba pristupiti tako da se zadana komplicirana shema prikazana na slici pod (a) postepeno svodi na
sve jednostavnije sheme (najprije pod (b)), sve do sheme prikazane na slici (c), upravo kako je
prikazano na slici 2.19. Dakle, najprije se moe kombinacija paralelno spojenih otpora R
1
i R
2

nadomjestiti jednim, ekvivalentnim otporom R
1,2
, a onda se taj otpor moe serijski spojiti s otporom
R
3
te se tako dobiva ukupni otpor R
uk
. Ovo se moe iskazati raunski:

O =
+

=
+
=
3
2
2 1
2 1
2 1
2 1
2 , 1
R R
R R
R

O = = + = + = 66 . 3
3
11
3
3
2
3 2 , 1
R R R
uk
Dakle, situacija je takva kao da je na izvor napona spojen samo jedan nadomjesni otpor u iznosu od
R
uk
=3.66 . Ukupna struja koja tee takvim strujnim krugom se rauna po Ohmovom zakonu, tj:



34
A
R
U
I 6
66 . 3
22
= = =

Meutim, time jo nisu odreene sve veliine u strujnom krugu pod (a), odnosno potrebno je jo
odrediti struje I
1
i I
2
koje prolaze kroz otpornike R
1
i R
2
. To je mogue iz Kirchhoffovog zakona za
struje:
2 1
I I I + =

i pravila o razdvajanju struja (2.29) koje se dijele obrnuto proporcionalno otporima:
2
1
2
1
2
2
1
= = =
R
R
I
I
odakle slijedi
2 1
2 I I =

Rjeavajui ove dvije jednadbe s dvije nepoznanice, dobiva se:
A I 4
1
=

A I 2
2
=

I zaista kad se te dvije struje na izlazu iz otpora opet sastanu, dobiva se ukupna struja od 6 A.
Mogue je jo izraunati i naponske prilike za navedeni spoj, odnosno izraunati pad napona na
svakom otporu:
V R I U 4 1 4
1 1 1
= = =

V R I U 4 2 2
2 2 2
= = =

V R I U 18 3 6
3 3
= = =


Obzirom da su naponi U
1
i U
2
na paralelnoj kombinaciji otpora jednaki, slijedi da se ukupni
napon dobiva iz:
V U U U 22 18 4
3 1
= + = + =

to odgovara naponu izvora.

Sloene strujne krugove mogue je objasniti i na primjeru iz prakse u kojem se uz pomo triju
svjetiljki, predstavljenih otporima, eli rasvijetliti neki podzemni prolaz, a koje su paralelno spojene
na izvor istosmjernog napona uz pomo dugih bakrenih vodova (npr. za izvor napona se moe uzeti
U=48V, zatim za otpor dviju svjetiljki po R
1
=R
2
=10O, a otpor tree svjetiljke R
3
=25O, dok se za
duinu vodia do svjetiljki moe uzeti l=85 m, poprenog presjeka vodia S=1.5mm
2
). Obzirom da
vodii do svjetiljki takoer imaju neki otpor R
v
, oni su posebno prikazani pa bi se izgled tog strujnog
kruga mogao prikazati kao na slici 2.20.

+ I R
v1
+ A



+ U=48V R
1
R
2
R
3



U

U
t


- I R
v2
- B

Sl.2.20. Sloeni strujni krug.



35
U ovakvom zadatku se trai:
a) struja I koja tee u takvom strujnom krugu te da li su vodii dovoljnog poprenog presjeka da tu
struju izdre, ako je poznato da je gustoa struje za bakar J=10A/mm
2
, a specifini otpor bakra
=0.0178Wmm
2
/m (razlog zato se trai struja je da se vidi da li smo dobro odabrali presjek vodia
jer ih prevelika struja moe toliko zagrijati da izazove poar za koji su vrlo esto uzrok upravo stare
ili slabo izvedene instalacije);
b) koliki je pad napona na prikljunim vodiima (razlog za traenje pada napona je injenica da on
ne smije biti premali jer ako svjetiljke ne dobiju potreban napon na svojim krajevima, one nee
svijetliti punim sjajem)?
Sloeni strujni krugovi se rjeavaju postupno tako da se u konkretnom sluaju najprije tri
otpornika spojena u paralelu, koji se nalaze izmeu toaka A i B, zamijene jednim nadomjesnim
otporom R
1,2,3
. U tom smislu se mogu najprije paralelno spojiti otpori R
1
i R
2
:

O =
+

=
+
= 5
10 10
10 10
2 1
2 1
2 , 1
R R
R R
R

a zatim se paralelno spoje otpori R
1,2
s R
3
:
O =
+

=
+
= 16 . 4
25 5
25 5
3 2 , 1
3 2 , 1
3 , 2 , 1
R R
R R
R

Sad je situacija takva kao da je u strujnom krugu serijski spojeno samo tri otpora i to R
v1
, R
v2
i R
1,2,3
.
Prije nego izraunamo ukupni otpor R
uk
moraju se proraunati otpori vodia:
O = = = = 1
5 . 1
85
0178 . 0
2 1
S
l
R R
v v


Ukupni otpor R
uk
iznosi:


O = + + = + + = 16 . 6 1 16 . 4 1
2 3 , 2 , 1 1 v v uk
R R R R


a) Struja I koja tee takvim strujnim krugom se rauna iz Ohmovog zakona:
A
R
U
I
uk
8 . 7
16 . 6
48
= = =

Obzirom da je gustoa struje J=10A/mm
2
, slijedi da je dozvoljeni presjek vodia:
2
78 . 0
10
8 . 7
mm
J
I
S = = =

Dakle, presjek vodia od 1.5 mm
2
je vei od tog dozvoljenog presjeka i moe zadovoljiti navedena
troila (ukoliko taj presjek ne bi bio dovoljan, kroz vodie bi tekla prevelika struja i oni bi mogli
izgorjeti).

b) Pad napona na prikljunim vodiima se rauna tako da se zbroji pad napona na R
v1
i pad napona
na R
v1
po formuli za pad napona:

V IR IR U
v v v
6 . 15 1 8 . 7 1 8 . 7
2 1
= + = + =

(na teretu je onda napon U
t
= U U
v
= 48 9.2 = 38.8 V)

Ako se ovaj pad napona prikljunim vodiima izrazi u postotku dobiva se:


36
% 32 % 100
48
6 . 15
% 100
%
= = =
U
U
u
v

iz ega se zakljuuje da dozvoljeni pad napona znatno premauje propisane vrijednosti (5%). Dakle,
iako popreni presjek prikljunih vodia udovoljava struji koja bi u takvom strujnom krugu tekla,
zbog prevelike duine vodova te posljedino prevelikog pada napona, potrebno je popreni presjek
vodia poveati jer e to onda smanjiti otpor vodia, a time i ukupni pada napona i arulje e
svijetliti punim sjajem.
Iz navedenog primjera se vidi da se sloeni strujni krugovi ne razmatraju tek toliko da bi
stvari bile sami sebi svrha ili da bi se nepotrebno komplicirale, nego zbog injenice da su takvi
primjeri gotovo nezaobilazni u praksi.
No, dobro poznavanje logike rjeavanja serijskih i paralelnih otpora vano je i zbog toga jer
se ista logika moe primijeniti i na rjeavanje problema toplinskih otpora i vodljivosti.


37

3. ELEKTRINA ENERGIJA I SNAGA

3.1. Jouleov zakon

Ve se kod uinaka elektrine struje spomenut njen toplinski uinak. On nastaje zbog toga to se
prolasku struje suprotstavlja elektrini otpor vodia. Kvantitativni odnosi se najbolje mogu vidjeti iz
slike 3.1. Na njoj je prikazan kalorimetar, odnosno mjerenje elektrinih i toplinskih veliina.
Prolaskom struje I kroz otpornik R stvara se toplina W
t
koja e tekuinu u posudi zagrijati za neku
razliku temperatura 0 A (
0
C).

















Sl.3.1. Pretvorba elektrine energije u toplinu i kalorimetar.

Dakle, s jedne strane se mjeri struja "I "i napon "U "na elektrinom grijau (kao troilu, odnosno
elektrinom otporu), a s druge strane temperatura vode u posudi i vrijeme t. Pri tome se
pretpostavlja da je poznata koliina vode (mase m) i njen specifini toplinski kapacitet (J/kgK)
c. Na osnovi termodinamike se vrlo lako moe odrediti toplina W
t
koju otpornik predaje tekuini
tijekom vremena t, dok je kroz njega prolazila struja, odnosno:

0 A = c m W
t
(3.1)

Pokusi pokazuju da je proizvedena toplina W
t
upravo proporcionalna naponu "U", struji "I" i
vremenu" t", a to se matematiki moe izraziti jednadbom:

t I U W
t
=
(3.2)

pri emu se toplina W
t
izraava u Joulima [J].
Koristei razne oblike Ohmovog zakona, mogue je jednadbu (3.2) izraziti i na sljedee
naine:



38
t R I W
t
=
2
(3.3)
t
R
U
W
t
=
2
(3.4)

Sva tri oblika su u osnovi formulacija istog fizikalnog zakona kojim se iskazuje pretvorba elektrine
energije u toplinsku i taj je zakon poznat pod nazivom Jouleov zakon. Mjerna jedinica za energiju
W
t
je 1 Joule (J), odnosno:

| | J s W s A V W
t
= = =
(3.5)
ili
s A V J = (3.6)
ili
Ws J = (3.7)

U praksi se za elektrinu energiju koristi vatsat (Wh) ili kilovatsat (kWh), tj:

J Ws Wh 3600 3600 1 = = (3.8)
J J Ws kWh
6
10 6 . 3 3600000 3600 1000 1 = = =
ili
J kWh
6
10 6 . 3 1 = (3.9)

U uporabi je mnotvo ureaja koji pretvaraju elektrinu energiju u toplinu, pri emu je najvaniji
element elektrini otpornik. Da bi se pri prolazu struje postigla to vea toplina potrebno je da otpor
R bude odgovarajueg iznosa, ali i da materijal izdri visoku temperaturu. Takoer, od tih se
materijala trai i da budu otporni na koroziju. U tom smislu se koriste legure od kroma i nikla
(cekas, kanthal, silicijev karbid, itd.).
Koritenje ovog svojstva pretvaranja elektrine energije u toplinu je vrlo esto u kemijskom
inenjerstvu, a na sl. 3.2. se vidi primjer jedne elektrolune pei za dobivanje elika.



Sl.3.2. Elektroluna pe.


39

3.2. Zagrijavanje vodia elektrinom strujom

Dok se s jedne strane elektrina energija namjerno koristi za dobivanje topline u za to
konstruiranim ureajima (grijaima), s druge strane je ta toplina mnogo ee nepoeljna jer to znai
da se zagrijavaju i svi vodii i ice elektrinih instalacija, kao i svi vodljivi elektrinih dijelovi
ureaja i aparata. Problem je naravno u izolacijama tih vodia koje zagrijavanjem mogu izgorjeti i
izazvati poar (najee poari i nastaju od elektrinih instalacija).
Dakle, elektrine vodove i ostale elektrine naprave treba tako dimenzionirati da se u
trajnom pogonu pri tzv. nominalnoj struji, ne zagriju iznad maksimalno doputene granice koju ta
izolacija jo moe izdrati. Nadalje, zagrijavanjem izolacije bre stare i takve instalacije imaju krai
ivotni vijek. Zbog svega toga je vrlo vano pravilno projektirati elektrine instalacije i ureaje.

3.3. Smjer toka energije

Promatrajui jednostavni strujni krug s izvorom i troilom, interesantno je promotriti i smjer
toka energije. Iz slike 3.3. se vidi da postoji samo jedna energija koja iz izvora izlazi i ulazi u troilo.
Crtkanom strelicom je prikazan tok energije i vidi se da ta energija iz izvora izlazi i ulazi u troilo.
Meutim, ako se energija koju prima troilo po volji pripie pozitivan predznak, onda energija
predana iz izvora u strujni krug ima negativan predznak. Vidi se da, ako struja ulazi u pozitivnu
stezaljku u dio strujnog kruga, onda taj dio prima energiju, a ako struja izlazi s pozitivne stezaljke
promatranog strujnog kruga, onda je taj dio izvor koji predaje energiju u strujni krug.











Sl.3.3. Odreivanje smjera toka energije.

Ovo je vano s aspekta nekih elektrinih ureaja jer jedan te isti ureaj moe u nekom sluaju biti
izvor, dok u izmijenjenim okolnostima on moe postati troilo (npr. elektromotor). To se moe
vidjeti i iz konkretnog primjera na slici 3.4.









Sl.3.4. Primjer odreivanja toka energije.


40

Obzirom da su naponi izvora u protuspoju, ophodei petlju po Kirchhoffovom zakonu za
napone, dobiva se razlika napona od 6 4 = 2 V. Taj e napon u strujnom krugu s otporom od 1
potjerati struju jakosti od 2A.
Dakle, energiju u strujni krug predaje samo izvor napona od U
1
= 6 V jer strelica smjera
struje odlazi iz njegove pozitivne stezaljke, a njen iznos tijekom vremena od npr. 5 s je:

J W 60 5 2 6
1
= =


Otpornik R onda prima energiju:

J W
R
20 5 2 2 + = + =


dok e izvor napona U
2
primati energiju:

J W 40 5 2 4
2
+ = + =


Dakle, iako je izvor napona U
2
, u konkretnom sluaju i on moe primiti energiju te postaje troilo
jer se za prolazak struje kroz njega ipak mora potroiti dio napona (isto kao za prolaz struje kroz
otpornik). Bilanca energija za prikazani sustav je:

0
2 1
= + + W W W
R


0 40 20 60 = + +


3.4. Elektrina snaga istosmjerne struje

U mehanici se openito pod pojmom snage podrazumijeva sposobnost izvrenja nekog rada
u odreenom vremenu. Ovaj kondicionalni pristup zapravo znai da snaga postoji i bez izvravanja
tog rada, a to dalje znai da snaga u osnovi determinira veliinu tijela ili sustava koji taj rad moe
izvriti u odreenom vremenu. U tom smislu bi bilo dobro i shvaati pojam snage. Matematiki se
snaga P moe izraziti odnosom:


t
W
P =
(3.10)

gdje je W energija ili rad koji su potroeni tijekom vremena t.

Jedinica za mjerenje snage je voltamper (VA) ili vat (W)


| | W VA P = =
(3.11)

Ukoliko se rad obavlja nejednolino, snaga nije konstantna, ve promjenljiva veliina i izraava se
kao diferencijalni kvocijent:


41



dt
dW
P=
(3.12)

te se iz te formule energija izraunava prema:


}
=
t
dt P W
0
(3.13)

Ukoliko se snaga ne mijenja tijekom vremena i primijeni formula za elektrinu energiju, dobiva se
formula za snagu u obliku:


t
t I U
t
W
P

= =



I U P =
(3.14)

a primjenjujui Ohmov zakon moe se izraziti i u drugim oblicima, tj:

R I P =
2
(3.15)

R
U
P
2
=
(3.16)


3.5. Korisnost ili uinkovitost

Pretvorba elektrine energije u toplinsku ili neku drugu energiju, nije idealna nego pri tome
nastaju odreeni gubici. Dakle, u realnim ureajima e se samo dio energije koja nam stoji na
raspolaganju biti iskoriten za rad, dok e se ostatak potroiti pri procesu transformacije u samom
ureaju zbog nesavrenosti samog ureaja. Dobar primjer je prijenosni vod kojim se elektrina
energija prenosi od izvora do potroaa, koji zbog svoje nesavrenosti (gubitaka) potroi dio
energije i tako umanjuje ukupnu korisnost ureaja.

iz ul g
W W W =
(3.17)
gdje su
Wg gubitak energije,
Wul ukupna energija
Wiz korisna energija

Openito se korisnost ili uinkovitost q definira kao omjer korisno upotrijebljene energije
prema ukupnoj energiji koja je upotrijebljena pri procesu transformacije, tj:


42
ul
iz
W
W
= q
(3.18)

koritenjem jed. (3.17) dobiva se:


g iz
iz
ul
iz
W W
W
W
W
+
= = q
(3.19)

Izraze li se ulazna i izlazna energija kao umnoci pripadajuih snaga i vremena, korisnost se moe
napisati i za snagu, tj:

g iz
iz
ul
iz
ul
iz
ul
iz
P P
P
P
P
t P
t P
W
W
+
= =

= = q
(3.20)

Meutim, uobiajeno je korisnost izraavati u postocima te se dobiva izraz:

% 100 =
ul
iz
P
P
q
(3.21)
ili
% 100
+
=
g iz
iz
P P
P
q
(3.22)
Dakle, samo u idealiziranom sluaju korisnost ima vrijednost 100%, to bi znailo da sustav nema
nikakvih gubitaka.


3.6. Nazivna snaga troila

Slino kao to se energiji dao predznak, tj, smjer njenog kretanja, i snazi se takoer moe
pridijeliti predznak ako se eli oznaiti da li se snaga odnosi na izvor ili na troilo. U tom smislu se
predznak snage zapravo odreuje prema predznaku struje i pozitivnog pola napona te e pozitivni
predznak imati snaga troila, a negativan snaga izvora. Dakle, ideja je da energija predana troilu
ima pozitivan predznak.
Obzirom da je koliina izvrenog rada (energija) nekog troila ovisna o njegovoj snazi i
vremenu, od izuzetnog je znaaja znati najveu doputenu vrijednost snage s kojom troilo moe
trajno raditi, a da pri tome ne strada. Ta vrijednost se naziva nominalna ili nazivna snaga P
n
i ona
se, uz ostale podatke, redovito mora istai na svakom troilu.
Nazivna snaga je u vezi s konstrukcijom troila (fiziki vee troilo, npr. elektromotor, e
imati i veu nazivnu snagu), ali to ne znai i da to troilo uvijek mora raditi svojom nazivnom
snagom (npr. motor usisavaa moe raditi ispod snage za koju je napravljen, ali ako je potrebno, on
radi i iznad te snage), nego to ovisi o veliini napona i jakosti struje koji mu se dovode.







43
Primjer
Na natpisnoj ploici elektrine pei naznaena je nominalna snaga P
n
= 1000 W, a nominalni
napon U
n
=220V. Taj podataka znai da e pe prema svojoj konstrukciji razviti snagu od 1000 W
ako je prikljuena na napon od 220 V. Nominalna vrijednost jakosti struje je:
A
U
P
I
n
n
54 . 4
220
1000
= = =

a otpor pei R
p
(jasno je da se radi o Ohmskom otporu) iznosi:
O = = = 4 . 48
54 . 4
220
n
n
p
I
U
R

Ako se ta pe prikljui na izvor stalnog napona U
i
=220V pomou vodia koji ukupno imaju otpor od
R
v
=1.6 , onda e pri prolazu struje kroz te vodie doi do padova napona, tako da pe onda nee
dobivati svoj nominalni (puni) napon od 220 V. To e naravno imati za posljedicu da e pe raditi
na manjoj snazi (a to znai i da e zato manje grijati) koja se odreuje na sljedei nain:

- Ukupni otpor u strujnom krugu je sada vei jer, pored otpora pei postoji i otpor voda, koji
su meusobno serijski spojeni pa taj otpor iznosi:
p v
R R R + =

- Jakost struje se onda rauna na osnovi Ohmovog zakona:
A
R R
U
I
p v
i
4 . 4
50
220
4 . 48 6 . 1
220
= =
+
=
+
=

- Napon na pei iznosi:
V R I U
p
213 4 . 48 4 . 4 = = =

- Snaga pei je onda:
W R I I U P
p
938 4 . 4 213
2
= = = =

- Pad napona na vodu je:
V R I U
v v
7 6 . 1 4 . 4 = = =

- Potroak snage na vodu je:
W R I P
v v
31 6 . 1 4 . 4
2 2
= = =

- Snaga izvora je:
W I U P
i i
969 4 . 4 220 = = =

- Ukupna snaga je:
W P
i
969 31 938 = + =

- Korisnost:
% 0 . 96 100
31 938
938
100 =
+
=
+
=
v
P P
P
q


44

3.7. Mjerenje snage i rada elektrine struje

Mjerenje snage se u osnovi svodi na jednadbu za snagu, tj, P= UI, to znai da se
ampermetrom mjeri struja, a voltmetrom napon, te njihov umnoak predstavlja elektrinu snagu P
izraenu u vatima. Ovo je tzv. indirektna metoda, dok je direktna ako se snaga mjeri samo jednim
instrumentom koji se naziva vatmetar. Meutim, i vatmetar ima u sebi dva svitka, jedan za mjerenje
napona, a drugi struje, tako da se sve svodi na istu metodu mjerenja snage. Zato vatmetar i ima etiri
stezaljke (dvije naponske i dvije strujne). Spajanje vatmetra se vidi na slici 3.5.















Slika 3.5. Izgled i prikljuak vatmetra.

Za mjerenje elektrine energije se koriste elektrina brojila (ili kilovatsatna brojila). Izgled takvog
instrumenta je dat na slici 3.6. U osnovi i elektrino brojilo ima dva svitka, jedan naponski, a drugi
strujni. Razlika u odnosu na vatmetar je u tome da kod vatmetra postoji kazaljka koja je
uravnoteena s oprugom te elektrina snaga samo izvri pomak te kazaljke, kod elektrinog brojila
snaga djeluje na okretanje ploice koja je uvrena na osovini i s vremenom t ta ploica se okree,
proporcionalno tom vremenu.














Sl. 3.6. Izgled i prikljuak elektrinog brojila.



45

3.8. Snaga i energija promjenjive struje

U dosadanjoj analizi snage i energije, pretpostavljalo se da su i napon i struja konstantni tijekom
vremena. Ukoliko pak to nije zadovoljeno, onda se snaga svakog trenutka mijenja, a to direktno
utjee i na veliinu energije koja se u tom sluaju moe raunati po formuli (3.13). Grafiki prikaz
odnosa snage i energije kod konstantne i promjenjive snage se vidi na slici 3.7.



Sl.3.7. Prikaz odreivanja energije uz konstantnu i promjenjivu snagu.


W
p
P
t t
dt
t t
W
p
P
dW


46

4. ELEKTROKEMIJSKI EFEKTI

Za razliku od vrstih materijala u kojima moraju postojati nabijene estice da bi on bio
vodljiv, kod tekuina i plinova voenje elektrine struje se ostvaruje uz pomo ioni. Oni naravno
mogu biti pozitivno i negativno nabijeni, kao npr. H
+
, Cu
2+
i hidroksidna skupina OH
-
. Ukoliko u
nekoj tekuini ima malo iona kao nosioca naboja a time i elektrine struje, kao kod npr. destilirane
vode, onda je jasno da e ona biti lo vodi struje. No, ako se vodi doda neto soli, onda e ta sol
disocirati na Na
+
i Cl
-
ione i tada e ona postati relativno dobar vodi elektrine struje.
Elektroliti su tvari koje rastaljene ili otopljene u vodi vode elektrinu struju. Taljenjem ili
otapanjem disociraju na elektriki nabijene estice (ione) koje provode elektrinu struju. Pri prolazu
elektrine struje dolazi do prijenosa materije. Pozitivno nabijene estice (kationi) putuju prema
negativnom polu (katodi) a negativno nabijene estice (anioni) putuju prema pozitivnom polu
(anodi).
Tekui metali obino se ne smatraju elektrolitima. Krute ionske vodie (npr. natrijev sulfid)
takoer ubrajamo u elektrolite. Ovisno o tome kako provode elektrinu struju tvari moemo
podijeliti na jake elektrolite, slabe elektrolite i neelektrolite.

4.1. Elektroliza

Elektroliza je elektrokemijski proces kod kojeg pomou elektrine struje dolazi na
elektrodama do reakcija redukcije (katoda) i oksidacije (anoda).
Elektroliza vode se koristi preteito za dobivanje vodika. Destilirana voda se ne upotrebljava
za elektrolizu vode jer slabo vodi struju, ve se u nju dodaju tvari kao to je kuhinjska sol (NaCl).
Elektrode moraju biti napravljene od npr. platine jer bi inae nastali kisik reagirao s veinom ostalih
metala.




















Sl. 4.1. Razlaganje vode na vodik i kisik.


47
Proces elektrolize vode prikazan na slici 4.1. opisan je slijedeim reakcijama na elektrodama.
Na katodi (4.1) se vri redukcija i nastaje vodik (u plinovitom stanju):
2H
2
O (l) + 2e
-
H
2
(g) + 2OH
-
(l). (4.1)
a na anodi (4.2) oksidacija, pri kojoj nastaje kisik (takoer kao plin):
2H
2
O (l) O
2
(g) + 4e
-
+ 4H
+
(l) (4.2)
Konana reakcije prikazana je izrazom 4.3:
2H
2
O (l) 2H
2
(g) + O
2
(g) (4.3)

4.2. Faradayevi zakoni elektrolize

Proces elektrolize kvantitativno je prikazao Faraday (1834.) koji je na temelju istraivanja
formulirao dva zakona elektrolize prikazan izrazima 4.4 i 4.5.

Prvi zakon: Koliina izluene tvari na elektrodama proporcionalna je ukupnoj koliini struje koja je
prola kroz elektrolit

) (kg t I Q m = = o o
(4.4)

gdje je :

m masa izluene tvari, (kg)
o elektrokemijski ekvivalent,
I elektrina struja, (A)
t vrijeme u kojem se odvija reakcija, (s)

Drugi zakon: Koliine izluenih tvari iz razliitih elektrolita razmjerne su s elektrokemijskim
ekvivalentima tih tvari.
2
2
1
1
2 1
: :
v
A
v
A
= o o
(4.5)

gdje je:
o elektrokemijski ekvivalent,
A ekvivalentna masa izluene tvari,
v valencija.







48

4.3. Tehnika primjena elektrolize

Elektroplatiranje (galvanizacija ili galvanostegija) je tehnologija elektrolitikog nanoenja prevlaka
od vrjednijih metala na predmete izraene od manje vrijednih metala.



















Sl. 4.2. Elektroplatiniranje srebrom
(anoda-srebrna ica; katoda-eljezna lica).

Galvanoplastika je tehnologija koja slui za elektrolitiko izluivanje metalnih ljutura na modele
koji se kasnije uklanjaju, to omoguuje vjernu reprodukciju reljefa i oblika modela, a time i
njegovo kopiranje.


4.4. Elektrolitiko ienje metala

Obzirom da metali dobiveni u metalurkim peima sadre u sebi raznovrsne primjese koje
nepovoljno utjeu na mehanika, kemijska i elektrina svojstva, ti se metali esto naknadno
proiavaju (rafiniraju).
U tom se postupku kao anoda koristi ploa neistog metala (u primjeru neisti Cu), a kao
katoda ploa istog metala (isti Cu), dok se kao elektrolit koristi otopina soli tog istog metala
(CuSO
4
), sl. 4.3.
Tijekom procesa metalna sol u elektrolitu disocira (na Cu
2+
i SO
4
2-
) te metalni ioni iz tog
procesa putuju prema katodu, a ostatak se vezuje s metalom anode u novu metalnu sol.
Rezultat procesa je da katoda (ploa istog Cu) postaje sve deblja, a anoda (ploa neistog Cu) sve
tanja, dok se koncentracija elektrolita ne mijenja zbog obnavljanja soli.
Postupak elektroplatiranja prikazan na slici 4.2. se
sastoji u tome da se u nekom otapalu (u prikazanom
primjeru srebrov nitrat AgNO
3
) uroni jedna elektroda od
metala kojim se eli prevui odreeni predmet (u primjeru
je ona od srebra), a kao druga elektroda predmet na koji
se eli nanijeti prevlaka (npr. lica od eljeza).
Ioni srebra Ag koji su predali svoje valentne elektrone
kiselinskom ostatku NO
3
-
postaju pozitivni (Ag
+
) i zato se
kreu prema katodi na kojoj se i taloe (na licu od Fe),
dok se NO
3
-
lako spaja sa srebrom anode, dajui tako opet
otopinu AgNO
3
. Koncentracija soli AgNO
3
ostaje tako u
otopini nepromijenjena i u konanici se dobiva da se
srebro s ploe, posredstvom elektrolita i elektrine struje,
prenijelo na katodu od eljeza.
Postupci su: niklanje, kromiranje, pobakrivanje,
kositrenje, pozlaivanje, posrebrivanje, i sl.
Jako je vano udovoljiti ekolokim zahtjevima koji su u
smislu ovih postupaka vrlo strogi.


49

Sl. 4.3. Postupak proiavanja bakra.


Katoda (redukcija) : Cu
2+
+ 2e
-
Cu




Anoda (oksidacija) : Cu 2e
-
Cu
2+





4.5. Galvanski lanci

Dvije su osnovne vrsti kemijskih izvora elektrine struje. To su: primarni izvori, ili
galvanski lanci (elementi) i sekundarni izvori, ili akumulatori. Primarni elementi su oni koji su
odmah, im su sastavljeni, sposobni za svoju funkciju, te u naelu nisu obnovljivi. Sekundarne
kemijske izvore treba prije uporabe napuniti, ali su uz ispravnu uporabu obnovljivi.











Sl. 4.4. Galvanski lanci.
Bakreni ioni
iz elektrolita
Bakar istaloen na
katodi
Bakreni ioni s
anode
Bakreni ioni u
elektrolitu


50

Galvanski (Voltin) lanak (primarni lanak)

Ukoliko se bakrena i cinkova elektroda urone u razrijeenu sumpornu kiselinu, dobiva se
najstariji i najjednostavniji galvanski lanak, tzv. Voltin primarni lanak.
Voltin lanak se danas rijetko upotrebljava i ima samo povijesno znaenje. Problem je u
tome da taj lanak, uslijed polarizacije (taloenja vodika na bakrenoj elektrodi pa je ta elektroda
sve manje u doticaju s elektrolitom), daje nestalan napon.
Openito se elektrokemijski lanak sastoji od dvije elektrode (metalnih, poluvodikih ili
ugljenih) koje su uronjene u elektrolit (ionski vodi). Elektrode su meusobno spojene preko
vanjskog elektrinog kruga.















Sl. 4.5. Galvanski lanak.


Na elektrodama se odvijaju reakcije oksidacije (otputanja elektrona) i redukcije (primanje
elektrona), tzv. redoks reakcije. Anoda je elektroda na kojoj se odvija proces oksidacija, a katoda je
elektroda na kojoj se odvija proces redukcija iona



4.6. Leclancheov lanak (primarni lanak)

Leclanch-ov suhi lanak smiljen je 1860 i sastoji se od ugljene katode (grafitnog tapia
koji je kod galvanskog lanka pozitivan) u smjesi manganovog oksida (MnO
2
) i ugljene praine,
cinkove anode u obliku kuita i elektrolita koji je vodena otopina amonijevog klorida (NH
4
Cl) i
cinkovog(II) klorida (ZnCl
2
) koja je dodavanjem kroba pretvorena u pastu, sl. 4.6.

Kada se na ovaj izvor napona prikljui neki potroa, zapoinju reakcije prikazane izrazima
4.6 i 4.7

H
2
SO
4

Zn Cu


51



Anodna reakcija na negativnom polu (kuitu):

Zn Zn
2+
+ 2e
-
(4.6)

Katodna reakcija na pozitivnom polu (tapiu):

2MnO
2
+ 2e
-
+ 2NH
4
+
Mn
2
O
3
+ 2NH
3
+ H
2
O (4.7)

Zbrajanjem tih dviju reakcija dobiva se:

Zn + 2MnO
2
+ 2NH
4
+
Zn
2+
+ Mn
2
O
3
+ 2NH
3
+ H
2
O (4.8)





















Sl. 4.6. Leclanchov suhi lanak.


Dakle, na negativnom polu (anodi) cink otputa dva elektrona (oksidacija) koji onda prolaze
kroz potroa i dolaze na pozitivnu elektrodu (katodu) gdje se dogaa proces redukcije, odnosno
predavanje dva elektrona manganovom oksidu. Kad sav manganov oksid izreagira (odnosno istroi
se), ovaj lanak se isprazni i postaje dalje neupotrebljiv.








52
4.7. Alkalni lanak (primarni lanak)

Alkalni lanci su poboljana verzija Leclanch-ovih suhih lanaka u kojima su polureakcije
iste, ali se kao elektrolit koristi kalijev hidroksid (KOH) koji eliminira plinove koji nastaju uz
cinkovu elektrodu, sl. 4.7.
Prednosti su da kod njih nema pada napona kao kod Leclanch-ovih lanaka i dueg su
ivotnog vijeka od njih.
No, najvea mana alkalnih lanaka je da su oni i mnogo skuplji od Leclanch-ovih lanaka.
Oznaavaju se po veliinama: AAA, AA, C i D veliina, pri emu sve imaju isti napon od
1.5 V.























Sl. 4.7. Alkalni lanak.



4.8. ivine ili srebrne dugmaste baterije (primarni lanci)

ivine ili srebrne dugmaste baterije su u osnovi iste vrste baterija i obje koriste cinkovu anodu u
lunatoj sredini (elektrolit je opet kalijeva luina (KOH) i cinkov(II) hidroksid (Zn(OH)
2
), sl. 4.8.
Pozitivan pol je srebrov(I) oksid (Ag
2
O) ili ivin(II) oksid (HgO). Napon im je 1.6 V.




53















Sl. 4.8. Srebrna dugmasta baterija.

Reakcije koje se deavaju na anodi i katodi prikazane su izrazima (4.9)-(4.11):

Anoda: Zn (s) + 2OH
-
(l) ZnO (s) + H
2
O (l) + 2e
-
(4.9)

Katoda (Hg): HgO (s) + H
2
O (l) + 2e
-
Hg (l) + 2OH
-
(l) (4.10)

Katoda (Ag): Ag
2
O (s) + H
2
O (l) + 2e
-
2Ag (s) + 2OH
-
(l) (4.11)



4.9. Galvanski lanak i elektrolizer

U galvanskom lanku na jednoj od elektroda odvija se anodna reakcija atomi ili molekule
(bilo da su dio elektrode ili ioni iz otopine), otputaju 2 elektrona (oksidacija) ime ta elektroda
anoda postaje negativno nabijena.
Na katodi se odvija reakcija primanja 2 elektrona (redukcija) od strane vrsta iz otopine, ime
ta elektroda postaje pozitivno nabijena katoda.
Zbog nastale razlike potencijala, elektroni iz anode putuju do katode kroz vanjski strujni
krug.
U galvanskom lanku je stoga anoda negativno nabijena, a katoda pozitivno nabijena
elektroda!
Ako se na galvanski lanak prikljui vanjski izvor napona, onda se on naziva elektrolizer.
Zn elektroda postaje katoda (-), a Cu elektroda anoda (+) pa su i reakcije obrnute.








54




























Sl. 4.9. Galvanski lanak i elektrolizer.

_______________________________________________________________________











(+) Cu (s) | CuSO
4
(aq) | | ZnSO
4
(aq) | Zn (s) (-)
Cu - 2e
-
Cu
2+
ELEKTROLIZER:
Zn
+2
+ 2e
-
Zn
(oksidacija)
Anoda (+)
(redukcija)
Katoda (-)


55

4.10. Standardni elektrodni potencijali

Standardni elektrodni potencijal (E) (standardni redukcijski potencijal) je definiran mjerenjem
relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura
25 C) prema standardnoj vodikovoj elektrodni. Vrijednosti standardnih elektrodnih potencijala
prikazani su u tablici 4.1.

Tablica 4.1 Standardni elektrodni potencijali u odnosu na standardnu vodikovu elektrodu.






















Isti metal moe prema jednom metalu biti pozitivan, a prema drugom negativan. Ukoliko se
metali poredaju po potencijalima koje imaju u odnosu na reakciju izluivanja vodika, dobiva se
elektrokemijski niz (Voltin niz).
Razlika potencijala izmeu elektroda izmjerena pri zanemarivom troenju struje zove se
elektromotorna sila (EMS) lanka.


4.11. Olovni akumulator

Karakteristini sekundarni lanak predstavlja elektrini akumulator, sl. 4.10. U njemu se kod
punjenja elektrina energija pretvara u kemijsku energiju, a kod pranjenja se kemijska energija
pretvara u elektrinu energiju. Dakle, radi se o ureaju za spremanje elektrine energije.


56
Olovni akumulator ima obje elektrode od olovnog(IV) oksida (PbO
2
) koje su uronjene u
sumpornu (sulfatnu) kiselinu H
2
SO
4
.
Kod tzv. formiranja akumulatora, najprije se na njegove elektrode prikljui istosmjerni
napon koji u zatvorenom strujnom krugu kroz elektrolit (kiselinu) potjera struju koja izaziva
kemijske procese, prilikom kojih se anoda prevlai olovnim(IV) oksidom (PbO
2
) koji je za razliku
od nekih drugih oksida vodi, dok se katoda pretvara u isto olovo (Pb). Tek nakon toga nastaje
razlika potencijala izmeu elektroda i takav akumulator je spreman za uporabu.














Sl. 4.10. Presjek kroz olovni akumulator.
4.12. Pranjenje lanka olovnog akumulatora
Prilikom pranjenja lanka olovnog akumulatora (dakle, on tada radi kao galvanski lanak),
u njemu olovni dioksid (PbO
2
) s katode prelazi u olovni sulfat (PbSO
4
), a olovo na povrini anode
(Pb) takoer prelazi u olovni sulfat (PbSO
4
), dok se sulfatna kiselina sve vie razrjeuje (H
2
SO
4
+
H
2
O), odnosno prema reakciji 4.12:
PbO
2
+ Pb + 2H
2
0 2 PbSO
4
+ 2H
2
0 (4.12)







Sl. 4.11. Pranjenje olovnog akumulatora.
Elektrolit
H
2
SO
4

Negativne ploe
Pb
Pozitivne ploe
PbO
2



57
Dakle, elektrode se pokrivaju istom tvari (PbSO
4
) i logino je da e izmeu njih napon
(razlika potencijala) onda opadati. Pri tome treba paziti da se pranjenje ne izvede do te mjere da se
taj lanak (akumulator) uniti.
Gustoa kiseline se mjeri bomeometrom.

4.13. Punjenje lanka olovnog akumulatora
Kod punjenja akumulatora se na njegove elektrode opet prikljui istosmjerni napon, pri
emu se olovni(II) sulfat (PbSO
4
) na anodi razgrauje i prelazi u olovni(IV) oksid (PbO
2
), a
olovni(II) sulfat (PbSO
4
) s katode prelazi u isto olovo (Pb), a preostali sulfatni ioni daju s vodom
sulfatnu (sumpornu) kiselinu (H
2
SO
4
), prema reakciji 4.13:
2PbSO
4
+ 2H
2
O PbO
2
+ Pb + 2 H
2
SO
4
(4.13)










Sl. 4.12. Punjenje olovnog akumulatora.

Dakle, pri punjenu se otapa olovni(II) sulfat na elektrodama, a elektrolit postaje sve gui,
to ima za posljedicu poveanje napona na ploama.
Meutim, obzirom da se prilikom punjenja, tj, elektrolizom na jednoj elektrodi izluuje
kisik, a na drugoj vodik koji je vrlo eksplozivan plin, jako je vano da se punione akumulatora
izvedu u protueksplozijskoj izvedbi (tzv. S izvedba).


58
4.14. U-I karakteristika akumulatora

Razlika napona pri punjenju i pranjenju se objanjava padom napona u elektrolitu, koji se
pri punjenju zbraja s elektromotornom silom U=E+RI, a pri pranjenju oduzima od nje U=E-RI, a
takoer i sekundarnim reakcijama i poveanoj (odnosno smanjenoj) koncentraciji kiseline oko
ploa, sl 4.13.



Sl. 4.13. U-I karakteristika akumulatora.


Pri punjenju napon se due vremena zadrava na vrijednosti 2,2 V po lanku. Kada napon
pone naglo rasti, treba smanjiti struju punjenja, da burni kemijski procesi ne bi otetili ploe. Kada
napon po jedininom lanku prijee vrijednost od 2.4V, punjenje treba prekinuti.
Pri pranjenju napon brzo padne na 2V po eliji. Pri kraju pranjenja napon opada naglo i
treba voditi rauna da nikad ne padne ispod 1,8V po lanku, inae bi moglo doi do neugodne
sulfatizacije ploa.
Vano je napomenuti da se ispranjenom akumulatoru smanjuje koncentracija sumporne
kiseline, ali se ne smije dodavati sumporna kiselina. Koncentracija e se vratiti na potrebnu
vrijednost prilikom normalnog punjenja.


Vrijeme t (sati)
V
pranjenje
punjenje
1.8
2.0
2.2
2.4
2.6
2.8


59


4.15. Korozija

Korozija je tetno i nepoeljno troenje konstrukcijskog materijala kemijskim djelovanjem
okoline. Pojam korozije odnosi se i na metalne i na nemetalne konstrukcijske materijale, ali se u
uem smislu esto primjenjuje samo na metale. Korozija metala prema mehanizmu procesa dijeli
se na kemijsku (koroziju u neelektrolitima) i elektrokemijsku (koroziju u elektrolitima).
Kemijska korozija nastaje neposrednim djelovanjem molekula nekog elementa ili spoja na
metal pri emu izravno nastaju korozijski produkti.
Elektrokemijska korozija metala zbiva se u elektrolitima pri emu dolazi do oksidacije
atoma metala u slobodni kation, koji tek sekundarnim procesima daju molekule spoja koji je
produkt korozije.
Obzirom da dva razliita metala koja su u kontaktu s elektrolitom (npr. voda i vodene
otopine kiselina, luina i soli), daju glavanski lanak, pri emu se odvijaju reakcije oksidacije i
redukcije, odnosno dolazi do struja koje mogu razoriti jedan od tih metala. Ta se pojava naziva
korozijom.
Plemenitiji metal galvanskog lanka postat e preteno (ili u cijelosti) katoda, a ne
plemenitiji metal postat e anoda.

















Sl. 4.14. Ilustracija korozije.

U mnogim postrojenjima i ureajima dolaze u dodir razliiti metali (npr. Cu i Al), a vlaga iz
zraka zajedno sa prisutnim plinovima i otopljenim solima dolazi na njihova spojna mjesta i djeluje
kao elektrolit. Elektrolitika ( mislim da je to elektrokemijska korozija) korozija se moe sprijeiti
tako da se onemogui jedan od dva uvjeta koja ju izazivaju, tj, dva razliita metala ne bi smjela doi
u neposredan dodir i na dodirno mjesto ne bi smjela doi vlaga.
Ako se npr. radi o spojevima bakrenog i aluminijskog kabela, onda se ova pojava izbjegava
specijalnim spojnicama.
Do (elektrolitske) elektrokemijske korozije moe doi i samo na jednom metalu ako je on
nehomogene strukture. Naime, tehniki metali esto puta na pojedinim mjestima sadre razne
primjese i neistoe pa je elektrini potencijal takvih mjesta razliit od potencijala ostalog dijela


60
metala i ako do takvog mjesta dopre vlaga, stvoreni su uvjeti za nastajanje galvanskog lanka,
odnosno korozije koja taj metal moe razoriti.

4.16. Gorivni lanak

Gorivni lanak je, poput galvanskog, elektrokemijski izvor elektrine energije.
Dok se elektrolizom vode dobivaju vodik i kisik, kod gorivnog lanka se dovoenjem vodika
i kisika dobiva elektrina energija.
Ukoliko se vodikovom gorivnom lanku stalno dovodi tzv. reformirani vodik (vodik koji se
kemijsko inenjerskim procesom dobiva iz fosilnih goriva, najee prirodnog plina) i naravno
kisik, onda e on stalno i proizvoditi elektrinu energiju te na taj nain mnogo bolje iskoristiti
prirodni plin. Dakle, princip rada gorivnih lanaka prikazan na slici 4.15 je slian radu galvanskih
lanaka, ali s tom razlikom da se njima mora stalno dovoditi gorivo (to moe biti vodik, sintetski
plin, prirodni plin ili metanol) i kisik. Produkti reakcije goriva i kisika su obina voda, pri emu se
dobiva elektrina energija i toplina, a cijeli taj proces je zapravo suprotan procesu koji se dogaa
kod elektrolize vode.
Ako se vodik dobiva elektrolizom vode, pri emu se kao izvor elektrine energije koristi npr.
neki obnovljivi izvor energije, te zatim tako dobiven vodik ponovo spaja s kisikom (npr. iz zraka) da
bi se dobila elektrina energija, onda cijela ta vodikova tehnologija zapravo slui kao spremite
energije, a ne kao obnovljivi izvor energije kako se to esto moe nai u literaturi. Ukupna
uinkovitost takvog sustava (iz elektrine energije u vodik te ponovo iz vodika u elektrinu
energiju) danas se prosjeno kree oko vrijednosti 25%, to jest relativno mala vrijednost, ali je ipak
vrlo zanimljiva za daljnji razvoj i primjenu, pogotovo ako se radi o primjeni vodika kod transportnih
sredstava.














Sl. 4.15. Ilustracija rada gorivne elije.
Sklop membrana-elektroda je elektrokemijsko sredite sustava. Sa anodne strane grafitnih
ploa, dakle vodikove strane, plinoviti vodik katalitiki disocira prema reakciji prikazanoj izrazom
4.14:
H
2
2H
+
+ 2e
-
(4.14)


61
Ioni vodika prolaze kroz polimerni elektrolit do katodne, ili kisikove, strane elije, dok
elektroni protjeu kroz vanjski elektrini krug (u koji se ukljuuje potroa) zbog razlike potencijala
uzrokovanog elektrokatalitikim raspadom vodika. Na katodi se spajaju s kisikom i elektronima koji
su proli kroz vanjski strujni krug, kako bi dolo do formiranja vode prema reakciji prikazanoj
izrazom 4.15:
2 H
+
+ O
2
+ 4 e
-
2 H
2
O (4.15)
Membrana funkcionira dvostruko. S jedne strane ona djeluje kao elektrolit koji slui za
voenje protona od anode do katode, a s druge ona slui i kao barijera izmeu dva plinovita
reaktanta. Optimirana svojstva transporta protona i vode kroz ovu membranu, kao i odgovarajui
tretman vode, kritini su za efikasan rad lanka, pri emu je uvjet njegovog dobrog funkcioniranja
optimalna vlanost membrane.


62
5. ELEKTRINI MJERNI INSTRUMENTI, MJERENJA I MREE

5.1. Ampermetar i voltmetar

Ampermetar je mjerni instrument kojim se mjeri struja, a voltmetar mjerni instrument kojim
se mjeri napon. Oba instrumenta pripadaju tzv. instrumentima s pominim svitkom i permanentnim
magnetom, to su i osnovni dijelovi ampermetra.
Kada se kroz pomini svitak ampermetra, koji se nalazi u polju permanentnog magneta,
proputa struja, on se otklanja proporcionalno toj struji. Takav instrument je u principu mjera
jakosti istosmjerne struje. Meutim, on se moe posredno upotrijebiti i za mjerenje napona jer uz
konstantni otpor instrumenta R
i
, postoji direktna proporcionalnost izmeu te struje i napona na
stezaljkama instrumenta po formuli:

i
IR U =
(5.1)

Karakteristike ampermetra se mogu saeti u sljedeem:
- Ampermetrom se mjeri struja kroz troilo;
- Ampermetar mora biti ukljuen u strujnom krugu serijski s troilom;
- Ampermetar ima vrlo mali unutranji otpor.

Obzirom da je presjek ice svitka instrumenta vrlo mali te da se svitak moe opteretiti vrlo
malom strujom (do 20 mA), za mjerenje veih struja je potrebno tom svitku dograditi paralelni
otpor. Taj otpor se naziva shant. Na taj nain isti instrument moe mjeriti i vee struje od
spomenutih 20 mA, a sam postupak se zove proirivanje mjernog opsega ampermetra.














Sl. 5.1. Proirivanje mjernog opsega ampermetra.

Traeni otpornik R
s
(koji se paralelno dodaje ampermetru da bi on mogao mjeriti veu struju
naziva se shant), rauna se vrlo jednostavno prema Kirchhoffovim zakonima, odnosno prema
sljedeem:

v v v
R I U =
(5.2)

R
s


63
( )
s v v
R I I U =
(5.3)

( )
s v v v
R I I R I =
(5.4)

v
v v
s
I I
R I
R

=
(5.5)

gdje je R
s
otpor anta, U
v
napon na svitku ampermetra, R
v
otpor svitka ampermetra, I
v
struja svitka
ampermetra, I struja koja se eli mjeriti.

Primjer:
R
v
= 20 O Pitanje je koliki otpor treba za mjerenje struje od 200 A?
I
v
= 10 mA
O = O =

= m
I I
R I
R
v
v v
s
10 01 . 0
02 . 0 40
20 02 . 0


Prikazani primjer proirivanja mjernog opsega ampermetra se moe izvesti na nain prikazan
kao na slici 5.2. (lijevo), odnosno tzv. Ayrtonovim spojem (shantom) koji je prikazan na isto slici
(desno) i koji se najee i koristi u praksi.










Sl. 5.2. Viestruki shunt i Ayrtonov (Ertonov) shunt.



64

Karakteristike voltmetra se mogu saeti u sljedeem:
- Voltmetar ima veliki unutranji otpor;
- Voltmetar spajamo paralelno objektu kojem elimo mjeriti napon.

Slino kao i kod ampermetra i voltmetru se takoer proiruje mjerni opseg, a to se moe shvatiti
iz slike 5.3.























Sl. 5.3. Proirivanje mjernog opsega voltmetra (gore princip, a dolje praktina izvedba).

Kod proirenja mjernog opsega voltmetra, traena vrijednost serijski dodanog predotpornika
izraunava se tako da se pri struji I
0
mora taj viak napona (jer se eli mjeriti vei napon, nego to
svitak moe izdrati), mora potroiti na tom dodanom predotporniku.

( )
0
0
0
0
0
U U
U
R
I
U U
R
s
=

=
(5.6)

gdje je U
0
napon na svitku voltmetra, U napon koji se eli mjeriti, a R
0
otpor svitka voltmetra.



65
5.2. Mjerenje snage i energije

Mjerenje snage se u osnovi svodi na jednadbu za snagu, tj, P= UI, to znai da se jednim
svitkom vatmetra (kao ampermetrom) mjeri struja, a drugim svitkom (kao voltmetrom) napon, te
njihov umnoak predstavlja elektrinu snagu P izraenu u vatima, sl. 5.4.









Sl. 5.4. Vatmetar i nain njegovog spajanja.

Za mjerenje elektrine energije se koriste elektrina brojila, sl. 5.5. Razlika u odnosu na
vatmetar je u tome da kod vatmetra postoji kazaljka koja je uravnoteena s oprugom te elektrina
snaga samo izvri pomak te kazaljke, dok kod elektrinog brojila snaga djeluje na okretanje ploice
koja je uvrena na osovini i s vremenom t ta ploica se okree, proporcionalno tom vremenu.













Sl. 5.5. Elektrino brojilo i nain njegovog spajanja.



5.3. Mjerenje otpora

Ommetar

Ommetar je instrument za mjerenje otpora. Za razliku od ampermetra i voltmetra, ommetar mora
imati unutarnji izvor napona koji e potjerati struju kroz nepoznati otpor, odnosno onaj koji se mjeri,
sl. 5.6.



66
















Sl. 5.6. Princip rada ommetra, instrumenta za mjerenje otpora.

Spajanja ommetra:
I Prikljunice kratko spojene R
x
= 0 I I
U
R R R
b
R x
0
0
= =
+ +
max
(5.7)
II Prikljunice nisu spojene R
x
= I
0
0 =
III Na prikljunice je spojen R
x
mjereni instrument pokazuje izmjerenu vrijednost otpora.


U-I metoda

U-I metoda se zasniva na Ohmovom zakonu i njome se mogu mjeriti veliki i mali otpori, sl.
5.7. Razlika je u tome da se kod mjerenja velikih otpora (sl. 5.7.a) naponska grana voltmetra moe
spojiti preko ampermetra (jer je njegov otpor onda zanemariv), a kod mjerenja malih otpora (sl.
5.7.b) ta se naponska grana mora spojiti na sam otpornik koji se mjeri, ime je otpor ampermetra
izuzet iz mjerenja.







a) Shema za mjerenje velikih otpora. b) Shema za mjerenje malih otpora.

Sl. 5.7. U-I metoda za mjerenje velikih i malih otpora.



67
5.4. Kompenzatori

Kompenzatori imaju veliku vanost u mjernoj i regulacijskoj tehnici. Njima se mogu izvesti
vrlo precizna mjerenja napona te oni mogu sluiti i za umjeravanje (badarenje) voltmetra. Princip
mjerenja kompenzacijom je prikazan na slici 5.8, izvedba preko potenciometra na slici 5.9, a
uobiajena izvedba kompenzatora na slici 5.10.


Primjer iz mehanike: VAGA Primjer iz elektrotehnike:











o = = 0 G T I E E = = 0
1 2
U EMS
stezaljki
=

Sl. 5.8. Princip mjerenja kompenzacijom.


















Sl. 5.9. Izvedba kompenzatora pomou potenciometra.


68
















Sl. 5.10. Praktina izvedba kompenzatora.

5.5. Wheatstoneov most

Veliku vanost u mjernoj i regulacijskoj tehnici ima tzv. mosni spojevi, od kojih je
najpoznatiji tzv. Wheatstoneov most (Vitstonov most), slika 5.11. Mjerenje se zasniva na principu
kompenzacije, odnosno uravnoteenju mosta. To je sluaj kad kroz nul-instrument (njegova je
kazaljka na sredini) ne tee struja.





















Sl. 5.11. Wheatstoneov most.



69
Uvjet ravnotee Wheatstoneova mosta:

- Padovi napona na otpornicima R
1
, R
3
i R
2
, R
4
moraju biti jednaki:

4 2 3 1
R I R I i R I R I
b a b a
= = (5.7)


- Tada je struja, I
0
, kroz nul-instrument jednaka nitici;

- Dijeljenjem ovih jednadbi dobijemo:

4
3
2
1
R
R
R
R
=
(5.8)

- Ako nam nije poznat jedan od otpornika npr. R
1
, on se moe odrediti iz izraza:


3 3
4
2
1
R k R
R
R
R R
x
= = =
(5.9)


Wheatstoneov most se upotrebljava za mjerenje srednjih i velikih otpora, pri emu napon
napajanja ne utjee na ravnoteu mosta.


5.6. Analiza i sinteza elektrinih mrea

Najjednostavniji strujni krug povezuje jedan izvor i jedno troilo. Takav spoj nazivamo
jednostruko zatvoreni elektrini strujni krug.
Elektrini i elektroniki ureaji redovito su sastavljeni od vie troila i/ili izvora koji su
meusobno povezani na najrazliitije naine, takve sloene spojeve nazivamo elektrinim
mreama.
Ako sastavni elementi imaju prijenosne karakteristike linearne (npr. otpori) onda takve
mree nazivamo linearnima.
Mnoge elektrine aparate i ureaje moemo lake predoiti tako da ih prikaemo u obliku
odgovarajueg spojnog prikaza.
Takav opis nazivamo nadomjesna shema.
Ovisno o postavljenom zadatku, mree moemo proraunavati na dva naina, analizirati ili
sintetizirati.

- Analizirati mreu znai odrediti sve struje koje teku kroz pojedine elemente (npr. otpore),
uz pretpostavku da su nam poznati iznosi napona izvora i otpori troila.

- Sintetizirati mreu znai izvriti takav proraun da bi se uz postavljene naponske i strujne
uvjete u pojedinim elementima (izvori, troila itd.), mogla sastaviti elektrina mrea.



70

Na slici 5.12 prikazana je elektrina mrea na kojoj se razabiru grane, vorovi i petlje
(konture).













Sl. 5.12. Primjer elektrine mree.

Grana je dio mree u kojem su serijski spojeni naponski izvori i otpori kroz koje tee ista
struja.

vor je mjesto u mrei gdje se sastaju tri ili vie grana.

Petlja ili kontura je bilo koji zatvoren strujni krug sastavljen od vie grana.

Nezavisne petlje su takve petlje, kod kojih se svaka sljedea petlja razlikuje od prethodne
barem za jednu granu.


METODA PETLJA ILI KONTURNIH STRUJA

Metodu je uveo u analizu Maxwell
1
.

Rjeavanje elektrinih mrea ovom metodom podrazumijeva primjenu I i II Kirchhoffovog
zakona.

Prvi je korak odreivanje nezavisnih petlja, pa odabiranje smjerova konturnih struja, uz pomo
kojih emo izraunati struje grana.

Broj nezavisnih petlja u jednoj mrei odreujemo jednadbom:

n = broj grana - broj vorova + 1 (5.10)

1
Engleski fiziar James Clerk Maxwell (1831-1879)


71













Sl. 5.12. Metoda konturnih struja.

Broj nezavisnih petlja na motrenoj shemi je:

n = 6 - 4 + 1 = 3

Uz upotrebu II Kirchhoffovog zakona mogu se napisati naponske jednadbe za svaku
nezavisnu konturu:

( )
( )
( ) 0 . 3
0 . 2
0 . 1
3 2 1
3 2 1
3 2 1
= + +
= + + + +
= + + +
U R R I R I R I
R I R R R I R I
R I R I R R R I
d b d b
d e d c e
b e b e a
(5.11)

( )
( )
( ) U R R I R I R I
R I R R R I R I
R I R I R R R I
d b d b
d e d c e
b e b e a
= + +
= + + + +
= + + +
3 2 1
3 2 1
3 2 1
. 3
0 . 2
0 . 1


Ovaj sustav jednadbi daje glavnu determinantu, D.

( )
( )
( )
D
R R R R R
R R R R R
R R R R
a e b e b
e c d e d
b d b d
=
+ + +
+ + + +
+ +
(5.12)




72
Jednadba za bilo koju konturnu struju:
I
D
D
k
k
=
(5.13)

( )
( )
d b d
d e d c
b e
R R R U
R R R R
R R
D
+ +
+ + + +

= 0
0
1


( )
( )
d b b
d e
b b e a
R R U R
R R
R R R R
D
+ +
+
+ + +
= 0
0
2


( )
( )
U R R
R R R R
R R R R
D
d b
e d c e
e b e a

+ + +
+ + +
= 0
0
3

Konturne struje redom se raunaju po Cramerovom pravilu:





Struje grana rauna se pomou konturnih struja:



Padovi napona na pojedinim otporima raunaju se primjenom Ohmova zakona:

e
R
e
I
e
R
U
d
R
d
I
d
R
U
c
R
c
I
c
R
U
b
R
b
I
b
R
U
a
R
a
I
a
R
U = = = = = , , , , (5.14)






D
D
I
2
2
=

D
D
I
1
1
=

D
D
I
3
3
=

3
I
f
I ,
2
I
1
I
e
I ,
3
I
2
I
d
I ,
2
I
c
I ,
3
I
1
I
b
I ,
1
I
a
I = = = = = =


73

6. KAPACITET I KONDENZATORI

6.1. Elektrino polje, potencijal i napon

Ako zamislimo elektrino polje (izvan gravitacije), tako da se negativno nabijena ploa
nalazi na Zemlji, a pozitivna na nekoj visini h, onda e na pozitivni naboj koji se dovede u taj
prostor polja djelovati elektrina sila prema ploi na Zemlji, slika 6.1. Dakle, potpuno identino kao
da se radi o gravitacijskoj sili (zato se te sile i zovu konzervativnim silama).
















Sl. 6.1. Analogija izmeu gravitacijskog i elektrinog polja.

Elektrini potencijal:

Elektrini potencijal u nekoj toki prostora je u osnovi potencijalna energija koju ima
jedinica pozitivnog naboja u toj toki elektrinog polja.

Dogovoreno je da naboji na beskonanoj udaljenosti i na povrini Zemlje nema potencijalnu
energiju.

Zato se elektrini potencijal jo moe definirati i kao rad koji treba utroiti da se iz
beskonane udaljenosti ili povrine Zemlje dovede u tu toku jedinica pozitivnog naboja.

Ukoliko neke toke u elektrinom polju imaju isti potencijal, nazivamo ih ekvipotencijalne
toke.

Tako je i povrina svakog nabijenog tijela u osnovi ekvipotencijalna ploha.

Oko te ekvipotencijalne plohe najvieg potencijala se ire u sve veoj udaljenosti od tijela
ekvipotencijalne plohe sve nieg potencijala.


74

Tako se oko elektriki nabijene kugle nalaze ekvipotencijalne plohe koje imaju oblik sve
veih koncentrinih kugli.

Meutim, ako iz bilo koje toke jedne ekvipotencijalne plohe prenosimo jedinini naboj u
bilo koju drugu ekvipotencijalnu plohu, obavljamo uvijek jednak rad, bez obzira koji put pri
tome biramo. Taj je rad jednak razlici potencijala izmeu tih toaka (ekvipotencijalnih
ploha) i naziva se elektrini napon.














Sl. 6.2. Ekvipotencijalne plohe.

Elektrini napon
izmeu dviju toaka elektrinog polja jednak je razlici potencijala izmeu tih toaka


6.2. Gustoa elektrinog toka

Sve silnice koje izlaze iz nekog naboja Q ine u prostoru oko naboja elektrini tok (koji se
izraava istom mjernom jedinicom kao i elektrini naboj). Na slici 6.3. prikazana je zamiljena
zatvorena ploha S koja obuhvaa elektrini tok naboja pozitivne elektrode. Kako se vidi, elektrini
tok nema istu gustou na svakom dijelu plohe. Zbog toga je uveden pojam gustoe elektrinog toka
(ili dielektrini pomak) i oznaava se slovom D, a definira se kao elektrini tok koji prolazi kroz
jedininu povrinu okomitu na silnice polja. Jedinica gustoe el. toka je:

| |
2 2
m
C
m
As
D = =


Pojednostavljeno, gustoa elektrinog toka D u nekoj toki prostora se moe predoiti gustoom
silnica polja, a povezana je s jakou polja na sljedei nain:


E D = c
(6.1)



75















Sl. 6.3. Pojam gustoe elektrinog toka.


Faktor proporcionalnosti se naziva dielektrinom konstantom ili dielektrinou i njime se opisuje
tvar u kojoj je elektrino polje uspostavljeno. Dielektrinost vakuuma je:


Vm As / 10 854 . 8
12
0

= c
(6.2)


6.3. Homogeno elektrino polje

Ukoliko su silnice jednake gustoe, onda se to elektrino polje oznaava homogenim. Ono
ima u svakom dijelu prostora jednaku gustou toka D i jednaku jakost E. Smjer homogenog polja je
isti, a silnice su ravne paralelne, jednako razmaknute crte. Kako se na slici 6.4 vidi, polje dviju
paralelnih vodljivih ploa spojenih na napon U moe se smatrati homogenim.



Sl. 6.4. Homogeno elektrino polje.


Uz naboj na jednoj ploi Q i povrinu ploe S, za gustou elektrinog toka D u homogenom polju
vrijedi jednadba:



76

S
Q
D =
(6.3)

U homogenom polju napon ravnomjerno opada u smjeru polja (idui od pozitivne k negativnoj
ploi). Ukoliko je poznat taj napon i razmak izmeu ploa, jakost elektrinog polja se moe odrediti
iz jednadbe:

d
U
E =
(6.4)


6.4. Tvari u elektrinom polju

Sve tvari koje se nalaze u elektrinom polju izloene su djelovanju elektrinih sila. Pri tome
postoji velika razlika izmeu vodljivih tvari i izolatora (dielektrika). Kod vodljivog tijela
postavljenog u stalno polje sve toke su na istom potencijalu i zato unutar tog tijela nema polja
(primjer metalne - vodljive kugle).
Stavljanjem vodljivog tijela izmeu dviju ploastih elektroda, elektrina sila e slobodne
elektrone s desne povrine potjerati to dalje od negativne elektrode, a isto e se dogoditi i s
pozitivnim nabojima, tj, oni e ostati na desnoj strani kao viak pozitivnog naboja, slika 6.5.
Naravno, ukupni zbroj naboja na metalnoj ploi se time nije promijenio, nego je samo dolo do
razdvajanja naboja. Ta pojava razdvajanja naboja u vodljivom tijelu pod utjecajem elektrinog
polja naziva se elektrina influencija.














Sl. 6.5. Elektrina influencija.

Pojava influencije se koristi kod tzv. influentnih strojeva za dobivanje napona, ali takoer i
kod mjernih naprava za mjerenje jakosti elektrinog polja.
injenicu da unutar metala koji se nalaze u vanjskom elektrinom polju nema polja,
iskoritavamo za oklapanje. To znai da se uz pomo vodljivog oklopa moe se dio prostora zatititi
od elektrinog polja. Iz slike se vidi da influencirani naboj na povrini kugle preuzima silnice polja
koje ne prodiru u unutranjost kugle. Cijela povrina kugle je na istom potencijalu, pa unutar kugle
nema razlike potencijala, odnosno nema ni elektrinog polja. Prostor vodljivo oklopljen kuglom je
na taj nain zatien od vanjskog polja.



77
















Sl. 6.6. Oklapanje.

Oklapanje (zatita od elektrinog polja) upotrebljava se kod vodova, kod ureaja za zatitu
prostora elektrinih mjerilita i sl., slika 6.6.


6.5. Elektrina polarizacija

Za razliku od vodljivih tvari, izolatori se drugaije ponaaju u elektrinom polju jer imaju
zanemarivo mali broj slobodnih elektrona. Raznoimeni naboji u izolatorima su meusobno vezani u
atomima i molekulama pa u elektrinom polju nema slobodnog gibanja naboja.




Sl. 6.7. Polarizacija.





78
Meutim, pod djelovanjem vanjskog elektrinog polja ipak dolazi do razmicanja teita
njihovih nabijenih tijela. Pozitivni pol se pomakne prema smjeru polja, a negativni u suprotnom
smjeru. Takve elementarne estice dobivaju pozitivni i negativni pol, odnosno postaju dipoli te se
usmjeravaju u pravcu silnica polja kao to je to prikazano na slici 6.7.

Pojava nastajanja elementarnih dipola i njihove orjentacije u smjeru polja, naziva se
elektrina polarizacija i osnovna je znaajka ponaanja dielektrika u elektrinom polju.

Ta se pojava koristi u elektrostatskim filtrima zraka, slika 6.8. Tamo se zrak isti od estica
praine tako da se struja zraka (pomijeanog s prainom) vodi izmeu jakog elektrinog polja.
estice se tu polariziraju i privuene elektrinom silom taloe na elektrodama.











Sl. 6.8. Elektrostatski filter.


Zbog polarizacije u dielektriku, uz istu jakost polja, postie se vea gustoa elektrinog toka,
nego u vakuumu. Ovo se iskazuje pomou tzv. relativne dielektrine konstante, c
r
te dielektrinost
tvari postaje:

r
c c c =
0 (6.5)

Ukoliko elektrino polje u dielektriku postane tako jako da doslovno otkine elektrone od
atoma, oni tada postaju slobodni i tvore struju. Meutim, u tom sluaju se govori o proboju
dielektrika. jakost elektrinog polja pri kojoj dolazi do proboja u dielektriku se naziva dielektrina
vrstoa.
Dielektrina ili probojna vrstoa E
p
vana je znaajka tvari (izolatora) kao to je to i
dielektrinost.
Najvei mogui napon izmeu dviju paralelnih metalnih elektroda, ploa (tzv. probojni
napon) ogranien je upravo tom dielektrinom vrstoom. Za homogeno polje (ploaste elektrode),
probojni napon i probojna vrstoa dielektrika povezani su sljedeom jednadbom:


d E U
p p
=
(6.6)

gdje je U
p
probojni napon, E
p
dielektrina ili probojna vrstoa i d razmak izmeu ploa.





79
6.6. Kapacitet i kondenzatori

Prikljue li se ploaste elektrode na izvor, na njima e se pod utjecajem napona izvora
razdvojiti jednake koliine naboja suprotnog predznaka koji e u dielektriku meu ploama stvoriti
elektrino polje. Ako se pak odspoji taj napon, na ploama e ostati naboji meusobno vezani
elektrinom silom, a odvojeni dielektrikom u kojem stvaraju elektrino polje. Dakle, na ovaj nain
se mogu spremiti naboji, pri emu je koliina pohranjenog naboja Q razmjerna naponu U na
elektrodama:


U C Q =
(6.7)


| | F
V
As
C = =
(6.8)

Kapacitet je sposobnost tijela da se pod utjecajem napona pohranjuje naboj, a kondenzator je
naprava koja ima sposobnost pohranjivanja veih koliina naboja.
Za analizu kondenzatora je pogodno promatrati ploasti kondenzator na slici 6.9.












Sl. 6.9. Ploasti kondenzator.

Naboj se moe izraziti preko gustoe elektrinog toka D:

S D Q = (6.9)

E E D
r
c c c
0
= = (6.10)

ES DS Q
r
c c
0
= = (6.11)

Napon izmeu ploa se moe izraziti razmakom ploa d pa se dobiva:

d
S
Ed
ES
U
Q
C
r r
c c c c
0 0
= = = (6.12)



80
d
S
C
r
c c
0
=
(6.13)

Kapacitet je vano svojstvo koje se vrlo esto koristi kao senzor u kemijsko inenjerskim
mjerenjima. Naime, preko kapaciteta se moe saznati kolika je dielektrinost nekog materijala pa
kapacitivni senzori slue za detekciju ne-metalnih predmeta, kao to su voda, plastika i dr.


6.7. Serijski spoj kondenzatora

U serijskom spoju kondenzatora kondenzatori su nabijeni jednakom koliinom naboja, slika
6.10. Dakle, meusobno jednaki naboji Q
1
i Q
2
ovako spojenih kondenzatora jednaki su i ukupnom
naboju Q koje je izvor razdvojio su cijelom spoju, tj:

Q Q Q = =
2 1
(6.14)









Sl. 6.10. Serijski spoj kondenzatora.


To znai i da iz Kirchhoffovog zakona za napone slijede naponski odnosi:

2 1
U U U
uk
+ =
(6.15)

uvrtenjem u prethodnu formulu slijedi:

2 1
C
Q
C
Q
C
Q
uk
+ =
(6.16)

2 1
1 1 1
C C C
uk
+ = ili
2 1
2 1
C C
C C
C
uk
+

=
(6.17)


n uk
C C C C
1
...
1 1 1
2 1
+ + + = (6.18)

Iz odnosa napona i naboja na serijski spojenim kondenzatorima se dobiva i odnos:



81
1
2
2
1
C
C
U
U
=
(6.19)

Serijski spoj kondenzatora je zapravo kapacitivno djelilo napona koje se vrlo esto koristi u
mjerno regulacijskoj tehnici.


6.8. Paralelni spoj kondenzatora

U ovakvom spoju se naboji razdjeljuju na pojedine kondenzatore tako da je ukupni naboj
jednak zbroju naboja na pojedinim kondenzatorima (slika 6.11), tj:









Sl. 6.11. Paralelni spoj kondenzatora.

2 1
Q Q Q + =
(6.20)

U
Q
U
Q
U
Q
uk 2 1
+ = (6.21)

2 1
C C C
uk
+ =
(6.22)

n uk
C C C C + + + = ...
2 1
(6.23)

Na paralelno spojenim kondenzatorima naboj se dijeli razmjerno njihovim kapacitetima.

2
1
2
1
C
C
Q
Q
=
(6.24)

I ovo se svojstvo vrlo esto koristi u mjernoj tehnici.



6.9. Energija kondenzatora

Kad se kondenzator prikljui na stalni izvor istosmjernog napona, na njegovim se ploama
nakuplja naboj koji ostaje i nakon iskljuivanja izvora, slika 6.12. Ti naboji daju kondenzatoru


82
energiju, kao sposobnost izvrenja rada. Ona je posljedica elektrinih sila, odnosno polja izmeu
razdvojenih naboja, tako da kondenzatoru energiju daje elektrino polje.













Sl. 6.12. Prikljuivanje kondenzatora na izvor (gore), veza izmeu napona i naboja kondenzatora
(dolje lijevo) i podjela energije izvora na otpor i kondenzator.


Energija koju izvor napona daje kondenzatoru je:

U Q W
i
=
(6.25)

Energija kondenzatora je:

U Q W
c
=
2
1
(6.26)

to se moe pisati i na sljedee naine:
2
2
U C
W
c

=
(6.27)
C
Q
W
c
2
2
=
(6.28)

Energija na otporu je:

c c i R
W U Q U Q U Q W W W = = = =
2
1
2
1
(6.29)


83
6.10. Nabijanje i izbijanje kondenzatora

Prikljuenjem napona na stezaljke kondenzatora doi e do njegovog nabijanja, odnosno na
jednoj elektrodi e doi pozitivan naboj, a na drugoj negativan. Meutim, sam postupak nabijanja
traje neko vrijeme koje se obino naziva prijelazna pojava. To vrijeme ovisi o veliini
kondenzatora, ali i veliini otpornika preko kojega se taj kondenzator nabija. Vei kondenzator i
vei otpor znae i due punjenje kondenzatora.











Sl. 6.13. Prikljuivanje kondenzatora na izvor napona (lijevo) i krivulja njegovog nabijanja (desno).

Na slici 6.13 vidi se porast napona na kondenzatoru tijekom vremena. U trenutku
prikljuenja napona, kondenzator ima otpor jednak nuli (tako se ponaa), to se moe prikazati
jednadbom:


R
U
I
0
0
=
(6.30)

dok potpuno nabijeni kondenzator ima beskonano veliki otpor i u strujnom krugu vie ne tee
struja. To stanje kad su uspostavljeni stalni odnosi napona i struje se naziva stacionarno stanje.
Tijekom punjenja raste napon na kondenzatoru, a smanjuje se na otporu. Obzirom da duina
punjenja direktno ovisi o veliini otpora i kondenzatora, uveden je pojam njihovog umnoka RC,
tzv. vremenske konstante koja se oznaava s t:

C R = t (6.31)

Nakon isteka jedne vremenske konstante, kondenzator je nabijen na 63% svog konanog
napona. Smatra se da je kondenzator potpuno nabijen nakon isteka 5 vremenskih konstanti:


t =5 t
(6.32)

Na slici 6.14 vidi se postupak izbijanja kondenzatora. Napon ne moe odjednom nestati s
kondenzatora, nego je i za to potrebno odreeno vrijeme. Na poetku izbijanja kondenzatora potee
struja koja je jednaka:


R
U
I
C
=
0 (6.33)



84











Sl. 6.14. Iskljuivanje kondenzatora s izvora napona (lijevo) i krivulja njegovog izbijanja (desno).

Meutim, s vremenom kondenzator postaje sve vei otpor i nakon isteka jedne vremenske
konstante se izbije na 37% svog poetnog napona, dok se nakon isteka 5 vremenskih konstanti
smatra se da struja vie ne tee, odnosno da je kondenzator ostao bez naboja.
Ono to je vano naglasiti je da nabijen kondenzator predstavlja opasnost za ovjeka,
pogotovo ako je on nabijen na napon vei od 50V!
Takoer, kondenzator predstavlja opasnost i za osjetljive elektronike sklopove. Dakle,
prije rada s nabijenim kondenzatorom, potrebno ga je najprije izbiti.
Meutim, nabijen kondenzator nee stalno zadrati svoj naboj, nego e se s vremenom i sam
isprazniti. Ta pojava se naziva vlastito izbijanje kondenzatora ili samopranjenje
kondenzatora.
Proces nabijanja i izbijanja kondenzatora ima veliku primjenu u elektronikim krugovima.


85

7. ELEKTROMAGNETIZAM

7.1. Znaajke magnetskog polja

Slino kao i za elektrino polje, magnetsko polje se definira kao prostor u kojem se osjea
djelovanje magnetske sile. Meutim, dok su izvori elektrinog polja naboji (nema elektrinog polja
bez naboja), izvor magnetskog polja su elektrine struje, koje stvaraju naboji u gibanju. Dakle, nema
magnetskog polja bez struja!
Skica struje kao izvora i magnetsko polja te njihovi smjerovi dani su na slici 7.1.












Pravilo desne ruke
Sl. 7.1. Smjer struje i magnetskog polja.

Smjer magnetskog polja se odreuje tzv. pravilom desne ruke, tj, ako palac pokazuje smjer
struje, onda e prsti pokazivati smjer magnetskog polja (slika 7.1 desno).
Slino kao i kod elektrino polje i magnetsko se prikazuje silnicama, slika 7.2. Meutim, tu
postoji kljuna razlika. Naime, dok su kod elektrinog polja pozitivni naboji izvori silnica, a
negativni njihovi ponori, kod magnetskog polja silnice moraju biti zatvorene same u sebe.



Sl. 7.2. Prikaz magnetskog polja.


86

Umjesto pozitivnih i negativnih elektrinih naboja kod elektrinog polja, kod magnetskog
polja postoje pozitivni i negativni magnetski polovi. Mjesto izlaska silnica se naziva sjeverni pol
magneta (i oznaava s N), a mjesto ulaska ili ponora silnica se naziva juni pol magneta (i oznaava
sa S).
Kad se eli oznaiti smjer struje u presjeku vodia, onda se koriste oznake kriia i
toke, pri emu krii oznaava ulazak struje u povrinu na kojoj je nacrtan presjek, a toka njen
izlazak, slika 7.3.




Sl. 7.3. Smjer struje u presjeku vodia.


7.2. Homogene i nehomogeno polje

Homogeno polje je ono polje kojem su silnice meusobno paralelne, jednoliko razmaknute
crte. Na slici 7.3. su prikazane razlike izmeu homogenog i nehomogenog polja, zatim polje torusa
(koji predstavlja magnetsku jezgru savijenu u krug) i polje jednog zavoja.










Sl. 7.4. Homogeno i nehomogeno magnetsko polje, polje torusa i polje zavoja.



7.3. Magnetska uzbuda (protjecanje)

Obzirom da je struja ta koja stvara magnetsko polje, moe se rei i da ona uzbuuje prostor.
Dakle, struja je izvor magnetskog polja poput izvora napona koji tjera elektrone.
Propusti li se ista struja I kroz N zavoja, njezino e se uzbudno djelovanje poveati N puta.
Upravo taj umnoak broja zavoja i struje se naziva magnetska uzbuda i oznaava s , tj:
I I


87


I N = O
(7.1)

| | A = O
(7.2)

Veliina se jo naziva i protjecanje jer se njome u elektrostrojarstvu opisuje ukupna
koliina struje koja protjee kroz silnice magnetskog polja.


7.4. Magnetski tok

Skup linija polja (silnica) koje prolaze kroz neku plohu naziva se openito tok polja nekog
strujnog svitka ili magneta i oznaava se sa .












Sl. 7.5. Magnetski tok permanentnog magneta.

Jedinica magnetskog toka je voltsekunda ili veber (Wb):

| | Wb Vs = = u Wb Vs 1 1 = (7.3)


7.5. Gustoa magnetskog toka

Osim magnetskog toka koji predstavlja ukupan broj silnica koji prolazi kroz neku plohu S,
vrlo vana veliina magnetskog polja je i gustoa magnetskih silnica B. Odnos ovih triju veliina
je:

S
B
u
=
(7.4)

| | T
m
Wb
B = =
2
(7.5)

S B = u
(7.6)


88

gdje S predstavlja povrinu okomitu na smjer magnetskih silnica.

Jakost magnetskog polja se odreuje prema stvorenoj sili u magnetskom polju, a to zapravo
znai prema gustoi silnica. Dakle, gustoa B predstavlja jakost magnetskog polja.










Sl. 7.6. Magnetski tok homogenog i nehomogenog magnetskog polja.

Ako silnice ne ulaze na plohu okomito, ve pod nekim kutem, onda se tok u odreuje iz jednadbe:

o cos = u S B
(7.7)

ili vektorski:

S B

= u
(7.8)

Iz
dS B d = u
slijedi:


} }
= u = u
S S
S d B d

(7.9)

ako se uzima samo normalna komponenta:

}
= u
S
n
dS B
(7.9)


7.6. Jakost magnetskog polja

Jakost magnetskog polja na srednjoj silnici torusnog svitka je jednaka omjeru magnetske
uzbude (NI) i duljine srednje silnice magnetskog toka:


l
NI
H =
(7.10)



89
Dakle, jakost magnetskog polja se moe definirati kao dio magnetskog napona po
jedinici duljine magnetskog kruga.
Obzirom da je silnica polja uzdu torusnog svitka zatvorena krunica, jakost polja je ista u
svakoj toki uzdu te jedne silnice i jednaka je omjeru magnetske uzbude i duljine silnice l.
U diferencijalnom obliku se moe promatrati krivuljni integral:

}
= I N Hdl
(7.11)

Pomou Biot-Savartovog zakona se moe izraunati jakost magnetskog polja za ravni vodi
koje ima jednostavan oblik:

t r
I
l
I
l
H
2
= =
O
=
(7.12)



7.7. Permeabilnost

Pojmom permeabilnosti se oznaava karakteristika sredstva u kojem se iri magnetsko polje. Dakle,
ona je konstanta za to odreeno sredstvo i oznaava se slovom
0
:


H
B
=
(7.13)

| |
Am
Vs
=
(7.14)

Permeabilnost vakuuma se oznaava s
0
i iznosi:

Am Wb/ 10 256 . 1
6
0

= (7.15)

Slino kao i kod dielektrine konstante, permeabilnost neke tvari se izraava umnokom
permeabilnosti vakuuma i relativne permeabilnosti, tj:

r
=
0 (7.16)

na temelju izraunate jakosti magnetskog polja se moe izraunati i gustoa magnetskog toka u
zraku:

H B =
0

(7.17)

Relativna permeabilnost neke tvari pokazuje koliko puta je vea gustoa magnetskog toka u
toj tvari, nego bi, uz istu jakost, ona bila u vakuumu.


90
Promatrajui jednadbe gustoe magnetskog toka B i jednadbe jakosti magnetskog polja,
moe se zakljuiti da magnetska uzbuda (NI) uzbuuje prostor, a mjera te uzbude je veliina H, i
ona e onda, zavisno od permeabilnosti prostora u promatranoj toki stvoriti magnetsko polje
gustoe B. Naglasak je na tom odnosu izmeu H i B koj definira permeabilnost. Dakle, ako je
poznato magnetsko polje i vrsta materijala u kojem se ono iri, onda se lako moe izraunati i
gustoa magnetskog toka.


7.8 Magnetski otpor

Obzirom da se magnetsko polje u razliitim tvarima iri na razliit nain, moe se uvesti i
pojam magnetskog otpora. On je u osnovi mjera otpora magnetskom toku i definira se jednadbom:


S
l
R
m
=

1
(7.18)
a jedinica je:

| |
Vs
A
R
m
=
(7.19)


7.9. Ohmov zakon za magnetski krug

Ukoliko se u izraz za magnetski tok uvede izraz za magnetski otpor, dobiva se jednadba:


m
R

=
(7.20)

Ta se jednadba jo naziva i Ohmov zakon za magnetski krug jer postoji analogija s elektrinim
krugom:
- magnetski tok elektrina struja
- magnetski otpor elektrini otpor
- magnetska uzbuda elektrini napon

Sl. 7.7. Analogija magnetskog i elektrinog kruga.


91

7.10. Zakon protjecanja

Ukoliko jakost magnetskog razliita za razliite dijelove magnetskog kruga, onda se moe
napisati formula za tzv. zakon protjecanja:


l H NI A E = E
(7.21)

Taj zakon zapravo odgovara Kirchhoffovom zakonu za napone u elektrinom krugu.
Primjena zakona protjecanja se moe nabolje vidjeti na primjeru magnetskog kruga sa zranim
rasporom, slika











Sl. 7.8. Magnetski krug sa zranim rasporom i analogni elektrini krug.

Zakon protjecanja se onda moe izraunati pomou jednadbe:


0 0
l H l H NI
Fe Fe
+ =
(7.22)


7.11. Magnetizam tvari

Magnetizam tvari se objanjava postojanjem elementarnih strujnih petlji nastalih vrtnjom
elektrona u atomskoj strukturi materije. Pri tome je posebno interesantan spin ije usmjerenje
odreuje magnetska svojstva tvari.

-
r
>>1 Feromagnetine tvari (u magnetskom polju postaju i same magnetine),

-
r
>1 Pramagnetine tvari (Al, Mn, Cr i gotovo sve eljezne slitine privlae ih samo
jaki magneti)

-
r
<1 Dijamagnetine tvari (Cu, Zn, Pb, Ag, Au i dr.)

Feromagnetine tvari se lako magnetiziraju, ali zavisno od sposobnosti zadravanja
magnetizma se dijele na tvrde i meke magnetine materijale.



92
Tvrdi magnetini materijali su oni materijali koji zadravaju magnetizam i sami postaju
permanentni magneti.

Meki magnetini materijali su oni koji nakon nestanka vanjskog polja gube svoj magnetizam. Oni
imaju estu primjenu (elektromagneti, releji, jezgre svitaka, transformatori i dr.).


7.12. Krivulja magnetiziranja i petlja histereze

Iz krivulja magnetiziranja (slika 7.8) moe se odrediti:
a) magnetska indukcija iz jakosti magnetskog polja,
b) jakost magnetskog polja iz magnetske indukcije,
c) permeabilnost tvari pri odreenoj jakosti magnetskog polja ili magnetskoj indukciji
Ukratko, krivulja magnetiziranja pokazuje odnos magnetske indukcije i jakosti magnetskog polja za
pojedine tvari.













Sl. 7.8. Krivulja magnetiziranja.














Sl. 7.9. Petlja histereze.


93


Izmjeninim magnetiziranjem feromagnetske jezgre (elementarni magnetii se orjentiraju
malo prema gore, a malo prema dolje), zbog preostalog magnetizma (remanencije ne mogu se svi
magnetii preokrenuti u smjeru polja) dolazi do gubitaka energije, slika 7.9. Mjera tih gubitaka je
povrina petlje histereze.
Svaki materijal ima drugaiju petlju histereze. Openito, tvrdi materijali imaju iru, a meki
uu petlju histereze, slika 7.10.

















Sl. 7.10. Tvrdi i meki magnetski materijali.


7.13. Sila na vodi protjecan strujom

Usko vezano za pojam magnetskog polja je i magnetska sila. Ona se javlja u raznim
vidovima i posebno je interesantna sila na vodi protjecan strujom. Naime, kako je ve ustanovljeno,
ravni vodi kroz koji protjee struja stvara oko sebe magnetsko polje (Oerstedov pokus) i ako se
takav vodi onda nae u nekom vanjskom polju, evidentno je da e se ta dva magnetska polja
superponirati, stvarajui tako rezultantno magnetsko polje.
Zbog tendencije magnetskog polja da skrati svoje silnice, doi e do pojave magnetske sile
koja e nastojati pomaknuti vodi u smjeru manje gustoe silnica polja. Moe se zakljuiti da e se
vodi koji je protjecan strujom nastojati istisnuti iz vanjskog magnetskog polja na onu stranu
gdje je manja gustoa silnica.
Meutim, ukoliko ta dva magnetska polja promatraju kao neovisna polja koja su dola u
meusobni doticaj, moe se takoer zakljuiti da e izmeu dva magnetska polja (magneta) doi do
njihovog meusobnog djelovanja.
Iznos sile F ovistit e o gustoi magnetskog toka vanjskog polja, o jakosti struje kroz vodi I,
o duljini vodia i o kutu izmeu vodia i silnica vanjskog polja. Ukoliko je vodi okomit na silnice
polja, sila na vodi se moe napisati u obliku:

l I B F =
(7.23)



94













Sl. 7.10. Sila na vodi u magnetskom polju.

Budui da su veliine I, l i B, zapravo tri meusobno okomita usmjerena vektora, sila na
vodi se moe napisati kao vektorski produkt:


( ) B l I F

=
(7.24)

Jedinica za mjerenje proizlazi iz:


| | N
m
J
m
VAs
m A
m
Vs
N = = = =
2
(7.25)

Najpovoljnije prilike za stvaranje sile F postoje kad je vodi protjecan strujom okomit na
magnetske silnice. Ukoliko je taj kut manji od 90
0
, onda sila ima oblik:

o sin = l I B F
(7.26)

Ukoliko se vodi ne nalazi u homogenom magnetskom polju, onda nisu ni svi dijelovi vodia
u istim magnetskim prilikama, pa se sila u tom sluaju mora raunati po tzv. Amperovom zakonu u
elementarnom obliku:


( )
}
= B l d I F

(7.27)


Smjer sile se moe odrediti tzv. pravilom lijeve ruke tako da silnice polja ulaze u dlan, a
isprueni prsti pokazuju u smjeru struje, onda palac pokazuje smjer sile.






95

7.14. Sila izmeu dva ravna vodia

Elektrodinamiko djelovanje dviju struja slui i za definiciju jedinice za mjerenje jakosti
struje (A). Naime, izmeu dva ravna paralelna vodia protjecana strujama I
1
i I
2
javlja se magnetska
sila F, pri emu je smjer sile ovisan o smjerovima struja.











Sl. 7.11. Sila izmeu dva ravna vodia.

Sila na vodi se moe odrediti kao sila na vodi u magnetskom polju jer se svaki vodi nalazi
u magnetskom polju onoga drugoga.
Moe se zakljuiti da se uz isti smjer struje vodii privlaiti, a uz suprotne smjerove, vodii
se odbijaju. Jakost polja prvog vodia iznosi:

d
I
H
t 2
1
=
(7.28)

d
I
H B
t

2
0
1 0 1
= =
(7.29)

kako se na tom mjestu, okomito na silnice magnetskog polja gustoe B1, nalazi drugi vodi,
koji je protjecan strujom I2, an njega onda djeluje sila:
d
l I I
l I B F
t

2
2 1 0
2 1
= =
(7.30)

koja openito predstavlja silu izmeu dva ravna paralelna protjecana strujama I1 i I2:
d
l I I
F
t

2
2 1 0
=
(7.31)

na kojoj i poiva definicija jedinice amper. Naime, jedan amper je takva jakost konstantne elektrine
struje koja e prolazei kroz dva paralelna vodia beskonane duljine, i zanemarivog poprenog
presjeka, razmaknutih jedan metar u vakuumu, prouzroi silu izmeu vodia od F = 210
7
N po
metru duljine vodia.



96
7.15. Sila na strujnu petlju

Zavoj protjecan strujom, koji u osnovi ini strujnu petlju, izvrgnut je rastezanju, slika 7.12.










Sl. 7.12. Sila na zavoj protjecan strujom.

Ukoliko se taj zavoj nalazi u magnetskom polju na njega djeluju magnetske sile. Na svaki
dio zavoja djeluje po par sila suprotnog smjera, odnosno zakretni moment, slika 7.13.








Sl. 7.13. Sila na zavoj protjecan strujom u magnetskom polju.

Ukoliko se umjesto jednog zavoja, u magnetsko polje postavi svitak s vie zavoja, zakretni
moment se pojaava.
Jasno je da strujna petlja ili svitak imaju svoje magnetsko polje (jer su protjecani strujom), a
koje ima svoj smjer. Dakle, ako se takva strujna petlja ili svitak stave u vanjsko magnetsko polje,
logino je da e doi do meusobnog djelovanja. Pri tome, zakretni moment djeluje tako da polje
strujne petlje nastoji postaviti u smjer vanjskog polja, odnosno vanjsko polje zakree petlju ili
svitak u svom smjeru.
Na zakretnom djelovanju se osniva princip rada elektromotora.
Meutim, zakretno djelovanje je i u osnovi feromagnetinosti tvari jer vanjsko polje zapravo
kod njih djeluje na elementarne struje (spinovi elektrona) i usmjerava ih u svom pravcu (pravcu
vanjskog polja).


7.16. Sile na feromagnetina tijela

Kao i svitak protjecan strujom, ope je poznato i da se permanentni magnet (feromagnetini
ili tvrdi magnetini materijali) takoer zakree u smjeru vanjskog polja.


97
Kod mekih magnetinih materijala u vanjskom polju se elementarne strujne petlje orjentiraju
u smjeru vanjskog polja pa takvo tijelo onda postaje magnet, slika 7.14. Sila na tijelo od mekog
eljeza se rauna iz formule:


0
2
2
S B
F =
(7.32)









Sl. 7.14. Privlana sila izmeu magneta te privlana sila izmeu elektromagneta i magneta.


7.17. Sila na naboj u gibanju

Djelovanje struje na vodi je bilo zapravo posljedica djelovanja sile na struju, odnosno
naboje koji su prolazili vodiem. Meutim, mogue je promatrati i izolirano djelovanje magnetskog
polja (sile) na naboje koji se kreu u zraku, plinu ili vakuumu, gdje oni takoer ine struju, slika
7.15.











Sl. 7.15. Sila na naboj u gibanju.

Primjer takvog djelovanja je u katodnoj cijevi. Sila na naboj se rauna prema formuli:

v Q B t v
t
Q
B l I B F = = =
(7.33)

Dakle, ako je izmeu smjera gibanja naboja i silnica magnetskog polja pravi kut, onda se
moe pisati:



98

B v Q F =
(7.34)

U opem sluaju (kad taj kut nije pravi), ta jednadba ima vektorski oblik:


( ) B v Q F

=
(7.35)

Dakle, za skretanje struje elektrona se koristi popreno magnetsko polje, dok se za
usnopljavanje koristi uzduno polje.
Ukoliko pak naboj naleti na magnetsko polje brzinom v okomitom na magnetske silnice B,
onda e se on nastaviti kretati po krunoj putanji radijusa:


B Q
v m
r

=
(7.36)

gdje je m masa naboja, a Q njegova veliina.

Hallov napon

Ukoliko se stavi ploica od vodia ili poluvodia protjecana strujom u magnetsko polje,
pojavit e se na ploici napon koji djeluje okomito na ravninu to je ini smjer struje i smjer
magnetskog polja. Ta se pojava zove Hallov-efekt, a stvoreni napon Hallov napon. Ona se
objanjava stvaranjem sila na elektrine naboje koji se pomiu u magnetskom polju, pri emu se to
gibanje naboja ostvaruje elektrinom strujom koja iz nekog izvora tee kroz vodljivu materiju.












Sl. 7.16. Hallov napon.

Hallov napon ima veliku upotrebu u mjerno regulacijskoj tehnici jer se pomou njega mjeri,
ne samo gustoa magnetskog polja (B), nego je pomou tog napona mogue odrediti npr. broj
elementarnih naboja u jedinici vremena, itd.


7.18. Elektromagnetska indukcija

Ako se u magnetskom polju giba metalni, npr. bakreni vodi, presijecat e pri tome
elementarni naboji (koji se nalaze u sastavu materije vodia) magnetske silnice te e na te naboje
djelovati magnetske sile po ve napisanoj formuli 7.35 (slika 7.17).


99
Pozitivni ioni (predstavljeni kristalnom reetkom) e biti izvrgnuti sili na jednu stranu, dok
e na negativne elektrone djelovati sila na drugu stranu. Pod utjecajem tih sila e se naravno gibati
samo slobodni elektroni i na krajevima tog vodia e se onda pojaviti napon E koji je
proporcionalan gustoi magnetske indukcije B, brzini kretanja vodia v i duljini vodia l, odnosno:


v l B E =
(7.37)















Sl. 7.17. Gibanje vodia u magnetskom polju i odreivanje smjera induciranog napona,
odnosno struje.

Dakle, magnetsko polje je izazvalo stvaranje (induciranje) elektrinog napona u vodiu.
Polaritet induciranog napona se moe odrediti pravilom lijeve ruke: ispruimo li palac u
smjeru gibanja vodia, dok u smjeru silnica polja postavimo kaiprst, onda srednjak pokazuje smjer
pozitivni pol napona, to je ujedno i smjer struje, slika 7.17.
Ukoliko brzina v nije okomita na magnetske silnice, inducirani napon se rauna iz:

( ) o sin = = B v l l B v E

(7.37)

U opem sluaju se inducirani napon rauna iz formule:


( )
}
= dl B v E

(7.38)

Ukoliko se vodljivi tap (vodi) duljine l giba stalnom brzinom v i pri tome klizi po
paralelnim stranicama pravokutnika vodljivog okvira, koji se nalazi u homogenom magnetskom
polju gustoe B okomitom na ravninu okvira, onda se vidi da taj tap obuhvaa neki magnetski tok
u, slika 7.18 (prva s lijeva). Gibanjem tapa se ta povrina petlje poveava, a time i obuhvaeni tok.
Inducirani napon se rauna po formuli:

v l B U
i
=
(7.39)




100










Sl. 7.18. Pomicanje vodljivog tapa u magnetskom polju (lijevo), pomicanje vodljivog zavoja u
stalnom magnetskom polju (u sredini) i vodljivi zavoj u primjenjivom magnetskom polju.

Izrazi li se brzina gibanja tapa, duljine l, omjerom prijeenog puta Ax i vremena At, a
umnoak BAS=Au, dobiva se:

t t
S B
t
x l B
U
i
A
Au
=
A
A
=
A
A
=
(7.40)

Dakle, u vodljivoj petlji se inducira napon ako se mijenja petljom obuhvaeni tok.
Meutim, umjesto da se pomie vodljivi tap u magnetskom polju, moe se promatrati i pomicanje
svitka u stalnom magnetskom polju ili promjena magnetskog polja i induciranje napona u zavoju,
slika 7.18. To znai da je potpuno svejedno da li se mie tap (ili zavoj), a polje je stalno ili da tap
ili zavoj stoje, a polje je promjenjivo.
Struja koju inducirani napon potjera kroz strujni krug stvara u petlji magnetski tok koji je
suprotan od poveanja (smjera) toka u. To znai da inducirani napon stvara struju takvog smjera da
se ona svojim djelovanjem suprotstavlja promjeni magnetskog toka koja ga je izazvala. To je
poznato Lenzovo pravilo koje se u napisanoj jednadbi iskazuje minusom:
t
U
i
A
Au
=
(7.41)

Veliina elektromagnetske indukcije se moe poveati tako da se umjesto jednog zavoja,
promjena magnetskog toka obuhvati s N zavoja pa se dobiva jednadba:

t
N U
i
A
Au
=
(7.42)

To je poznati Faradayev zakon elektromagnetske indukcije.








101
7.19. Vrtlone struje

Direktna posljedica induciranja napona promjenom toka u vodljivoj petlji su vrtlone struje.
Ukoliko kroz vodljivo tijelo (koje za struju ima mnotvo moguih vodljivih staza) prolazi
promjenjivo magnetsko polje, u nekima od tih vodljivih staza (koje djeluju kao strujne petlje) se
induciraju naponi. Posljedica tih induciranih napona su struje koje poput prstenova teku oko silnica
promjenjivog magnetskog toka, slika 7.19.










Sl. 7.19. Vrtlone struje u vodljivom tijelu kroz koje prolazi primjenjivi magnetski.

Kod izmjeninih struja se porast i pad magnetskog toka stalno izmjenjuju pa se inducirane
struje takoer stalno promjenjive i po jakosti i smjeru. Otuda im i naziv vrtlone struje. Vrtlone
struje su jae uz vanjski rub tijela. Vrtlone struje izazivaju zagrijavanje tijela na koje se troi dio
energije magnetskog toka.


7.20. Samoindukcija

Ukoliko kroz zrani svitak s N zavoja pustimo struju I, ona e stvoriti neki vlastiti tok u.
Promijeni li se ta struja svitka u vremenu t za I, istodobno e se promijeniti i magnetski tok
obuhvaen zavojima svitka. Ova se pojava zove samoindukcija, a inducirani napon naponom
samoindukcije.
Ukratko, ako se mijenja struja kroz svitak, onda e se na njegovim krajevima inducirati
napon koji je proporcionalan upravo toj brzini promjene struje.
Samoindukcija ili vlastita indukcija, je pojava da se i u samom svitku kroz koji prolazi
promjenjiva struja inducira napon zbog promjenjivog magnetskog toka to ga proizvodi vlastita
struja svitka; ili drugim rijeima pojava da se uslijed promjene jakosti struje kroz neki svitak
javlja inducirani napon u tom istom svitku.
Ukoliko se u jed.(7.42) uvrsti jed.(7.20) za magnetski otpor, dobiva se sljedea jednadba:

m
R
I N A
= Au
(7.43)

odnosno:

t
I
R
N
U
m
s
A
A
=
2
(7.43)


102










Sl. 7.20. Promjena struje kroz svitak izaziva promjenu stvorenog magnetskog polja,
a ono stvara napon samoindukcije.

Obzirom da je N
2
/R
m
zapravo svojstvo svitka koje se oznaava pojmom induktiviteta:


m
R
N
L
2
=
(7.44)

Dakle, napon samoindukcije se onda moe napisati u obliku:

t
I
L U
s
A
A
=
(7.45)


7.21. Induktivitet

Ako se iz jed. (7.20) izrazi magnetski otpor te ako se on uvrsti u jed. (7.44), dobiva se:

I
N
L
u
=
(7.46)

Iz te formule se vidi znaenje induktiviteta koji je svojstvo nekog tijela (zavojnice) koje
pokazuje njegovu sposobnost da strujom obuhvati svoj magnetski tok.
Uvrtenjem izraza za magnetski otpor dobiva se konana jednadba za proraun iduktiviteta:

l
N S
S
l
N
R
N
L
r
r
m
2
0
0
2 2
1

=

= =


(7.47)

l
N S
L
r
2
0

=

(7.48)



103

7.22. Meuinduktivitet

Ukoliko promjena struje u jednom svitku izaziva promjenu u drugom svitku, govori se o
meuindukciji, slika 7.21. Pri tome je naravno magnetsko polje posrednik u prijenosu elektrine
energije izmeu dva svitka i na tom naelu se zasniva rad transformatora.

Sl. 7.21. Meuinduktivitet.

Meuinduktivitet se rauna po formuli:

l
N N S
M
r 2 1 0

=

(7.49)

ili ako je poznat induktivitet oba zavoja, onda se koristi formula:

2 1
L L M = (7.48)



7.23. Serijski i paralelni spoj induktiviteta
Serijskim spajanjem induktiviteta svitaka koji nisu u meusobnoj magnetskoj vezi, ukupni
induktivitet se dobije algebarskim zbrajanjem induktiviteta svakog pojedinog svitka, slika 7.22,
odnosno po jednadbi:

2 1
L L L
s
+ =
(7.49)







Sl. 7.22. Serijsko spajanje induktiviteta.
i
1
V
N
1
N
2
u
2
u

L
s
L
1
L
2


104


Paralelnim spajanjem zavojnica koje nisu u meusobnoj magnetskoj vezi dobije se
reciprona vrijednost ukupnog induktiviteta zbrajanjem recipronih vrijednosti induktiviteta svake
pojedine zavojnice, slika 7.23.

2 1
1 1 1
L L L
p
+ =
(7.50)

ili
2 1
2 1
L L
L L
L
p
+

=
(7.51)










Sl. 7.23. Paralelno spajanje induktiviteta.



7.24. Energija svitka

Kako raste struja kroz svitak, tako raste i magnetsko polje, odnosno energija koja se
pohranjuje u svitku, slika 7.24. Smanjenjem struje, smanjuje se i energija svitka, jer se sve vie
razgrauje magnetsko polje i svitak vraa energiju u elektrini krug.
Energija svitka se moe izraunati iz:

I I L t I
t
I
L t I U t P W
L
A = A
A
A
= A = A = A
(7.52)

}
=
I
L
di i L W
0
(7.53)

2
2
L
L I
W

=
(7.54)

Dakle, energija svitka je odreena njegovim induktivitetom i jakou struje.



105



Sl. 7.24. Energija svitka.


7.25. Ukapanje RL kruga

Neposredno nakon ukapanja izvora napona, na induktivitetu se odmah javlja inducirani
napon, iji je polaritet suprotan od napona izvora (govori se o tome da napon samoindukcije, dri
ravnoteu naponu izvora). Zbog toga je u tom trenutku struja jednaka nuli i polako raste s vremenom
do vrijednosti:


R
U
I
0
=
(7.55)










Sl. 7.25. Ukapanje induktiviteta.

I u ovom sluaju (kao i kod kondenzatora), cijela pojava traje neko vrijeme koje se oznaava
kao prijelazno stanje. Ono je to vee to je vremenska konstanta vea. Meutim, vremenska
konstanta se u ovom sluaju rauna kao omjer induktiviteta i otpora, tj:

R
L
= t
(7.56)

L
W

L
W A
i A
iL
iL
iL
I L
I


106
Vremenska konstanta je vrijeme nakon ukapanja svitka, u kojem struja RL-kruga poraste na
63% svoje konane vrijednosti.
Struja dostie stacionarno stanje za vrijeme od 5 vremenskih konstanti:

t 5 =
uk
t
(7.57)

Vremenska promjena napona na induktivitetu i otporu kod ukapanja induktiviteta vidljiva je
na slici 7.26.











Sl. 7.26. Vremenska promjena napona (njegov porast - lijevo) i vremenska promjena struje (takoer
porast - desno) nakon ukapanja induktiviteta.


7.26. Iskapanje RL kruga

Otvaranjem sklopke (slika 7.27a), svitak i dalje nastoji odrati struju kroz svitak. Zbog toga
moe doi do naponskog udara pa se i kod manjih svitaka mogu pojaviti naponi od nekoliko
kilovolti.
Da bi se prilikom iskljuenja svitka, zatitila sklopka, preporuuje se kratko spajanje svitka,
slika 7.27 b.













Sl. 7.27. Iskapanje induktiviteta.



107
Vremenska promjena napona na induktivitetu i otporu kod iskapanja induktiviteta vidljiva
je na slici 7.28.














Sl. 7.28. Vremenska promjena napona (njegov pad - lijevo) i vremenska promjena struje (takoer
njen pad - desno) nakon iskapanja induktiviteta.


108

8. IZMJENINE STRUJE

8.1. Znaajke sinusoidnih veliina

Za razliku od istosmjernog napona koji se prikazuje ravnom linijom paralelnom s osi x na
kojoj je nezavisna varijabla vrijeme, izmjenini napon se prikazuje sinusnim veliinom kao na slici
8.1.

Za ovakvu funkciju se definira:
- Perioda T vrijeme trajanja jednog titraja sinusoide (promjena kuta sinusne funkcije od 0 do
2; | | s T 1 = );
- Frekvencija f broj titraja u sekundi (Hz)
T
f
1
= | | Hz s
s
f 1
1
1
= = =

;
- Kruna frekvencija e (ili kutna brzina) brzina promjene kuta sinusne funkcije s vremenom
f
T
t
t
e 2
2
= = | |
1
= = s
s
rad
e ;
- Vrna vrijednost napona U
m
(amplituda) najvea vrijednost sinusoide napona;
- Fazni pomak o Pomak nul-toke sinusoide od ishodita, ili meusobni pomak nultoaka dviju
sinusodia.

Trenutane vrijednosti napona i struje u vremenu slijede oblik sinusne funkcije, odnosno
sinusoide (slika 8.1) i mogu se algebarski izraziti jednadbama:

) sin(
max
o e = t U U
(8.1)

) sin(
max
o e = t I I
(8.2)

Tijekom jedne periode (ili titraja) napon poprima vrijednosti od nule do maksimalne
vrijednosti koja se jo naziva vrna vrijednost, a zatim pada do negativne vrne vrijednosti i
ponovo se vraa na nulu. Period, vrna vrijednost i fazni pomak, vide se na slici 8.2.











Sl. 8.1. Trenutana vrijednost izmjeninog napona.





109










Sl. 8.2 Period, vrna vrijednost i fazni pomak izmjeninog napona.


8.2. Efektivna vrijednost sinusoidnih veliina

Izmjenina struja, isto kao i istosmjerna struja, prilikom prolaska kroz npr. neki otpor izaziva
njegovo zagrijavanje. Pri tome je potpuno svejedno da li struja tee stalno u jednom smjeru ili se
ona periodiki mijenja. Toplinu koja se razvija prolaskom istosmjerne struje smo raunali prema:


T R I Q =
2
(8.2)

Slino se moe raunati i toplina koju razvija izmjenina struja, ali je pri tome potrebno prijei na
diferencijalne veliine, odnosno:

}
=
T
dt R i Q
0
2
(8.3)
Efektivna vrijednost izmjenine struje se jednaka je onoj vrijednosti konstantne istosmjerne struje I
koja u otporu R za vrijeme T proizvede istu koliinu topline Q kao i promatrana izmjenina struja
i u istom otporu u isto vrijeme. Dakle, te se vrijednosti mogu izjednaiti:

} }
= =
T T
dt i R dt R i T R I
0
2
0
2 2
(8.4)
Iz ove se relacije moe izraunati efektivna vrijednost:


}
=
T
dt i
T
I
0
2
1
(8.5)

Analogno vrijedi i za napon:


}
=
T
dt u
T
U
0
2
1
(8.6)


110

Dakle, vrijedi za struju:

}
=
T
dt i
T
I
0
2 2
1
(8.7)
pa se zato ona i naziva srednja kvadratna vrijednost. Za sinusoidu ona iznosi:

max
max
707 . 0
2
I
I
I = =
(8.8)

Dakle, efektivna vrijednost izmjeninog napona (ili struje) se moe jednostavno izraunati
tako da se maksimalna vrijednost podijeli s korijenom iz broja 2, slika 8.3.









Sl. 8.3 Efektivna vrijednost izmjeninog napona.


8.3. Vektorski prikaz sinusoidnih veliina

Operiranje sa sinusoidnim veliinama u vremenskoj domeni bi bilo vrlo komplicirano i
nepraktino. Zbog toga je uveden njihov vektorski prikaz koji na vrlo jednostavan nain omoguuje
raunanje izmjeninim veliinama.
Smisao takvog prikaza je da se svakoj sinusoidnoj veliini, bilo da ona predstavlja napon ili
struju, pridijeli odreeni vektor. Pri tome se amplituda sinusnog signala moe prenijeti u duljinu
vektora, a fazni pomak izmeu dviju sinusoida, se jednostavno prikae kutem izmeu dva vektora,
to se vidi na slici 8.4. Dakle, struje i naponi nisu vektori, ve sinusoidne veliine, ali se oni mogu
prikazivati i kao vektori, to znatno pojednostavljuje proraune.



Sl. 8.4 Prijelaz s trenutnih veliina na vektorski prikaz.


111

8.4. Otpor, kapacitet i induktivitet u krugu izmjenine struje

a) Otpor u krugu izmjenine struje

Troila iji omski otpor ostaje isti i pri istosmjernoj i izmjeninoj struji nazivaju se
omskim ili radnim otporima R. U osnovi su to sva troila kod kojih se elektrina energija pretvara
u toplinsku energiju. Obzirom da struja kroz otpor raste proporcionalno porastu napona,
zakljuujemo da su napon i struja pri omskom optereenju u fazi, odnosno da izmeu napona i
struje nema faznog pomaka, slika 8.5.











Sl. 8.5 Otpor u krugu izmjenine struje.

b) Induktivni otpor u krugu izmjenine struje

Induktivni otpor X pojavljuje se kod prikljuenja zavojnice na izmjeninu struju. On nastaje
uslijed samoindukcije u induktivnom troilu. Naime, napon samoindukcije u induktivnom troilu, po
Lorezovom pravilu, nastoji sprijeiti promjene struje i zato on koi normalan tok struje. Uslijed tog
koenja osnovne struje prividno se poveava ukupni otpor induktivnog troila. Oznaka induktivnog
otpora je dana na slici 8.6.
Najvei induktivni otpori nastaju u svicima s jezgrama (namotima transformatora,
elektromotora, itd.), dok se manji induktivni otpori nastaju pojavljuju u raznim situacijama (npr. u
paralelnim vodovima).
Obzirom da je induktivni otpor to vei to je vea frekvencija struje i vei induktivitet svitka,
on se izraunava po formuli:

L f X
L
= t 2
(8.9)

Ako na izvor istosmjernog napona prikljuimo paralelno svitak velikog induktiviteta i klizni
otpornik, primijetit e se da se arulja uz svitak uvijek neto kasnije pali, nego ona uz otpornik.
Dakle, struja kroz svitak zaostaje za naponom. On u idelanom sluaju (svitak bez otpora) iznosi
periode ili 90
0
(slika 8.6).







112










Sl. 8.6. Oznaka induktivnog otpora, njegova promjena s frekvencijom,
vektorski dijagram i trenutne vrijednosti.


c) Kapacitivni otpor u krugu izmjenine struje

Pod utjecajem promjenjivog napona izvora, kojem se tijekom vremena mijenja polaritet,
nabijat e se ploe kondenzatora naizmjence pozitivnim i negativnim nabojem. Zbog toga kroz
dovodne ice od izvora do kondenzatora postoji trajno gibanje elektriciteta u jednom i drugom
smjeru. Jasno je da provodna struja ne prolazi kroz izolaciju kondenzatora, ali se ona ipak moe
izmjeriti prikljuenim ampermetrom.
Meutim, budui da je napon koji se dovodi na ploe kondenzatora promjenjiv, mijenjat e
se i jakost elektrinog polja na ploama istom frekvencijom, a to znai i da e u istom ritmu doi i
do premjetanja naboja unutar estica materije izolatora. Mjerenjem se moe pokazati da upravo ovo
premjetanje naboja predstavlja elektrinu struju. Ona se jo naziva i pomana struja.
Obzirom da s brim izmjenama napona dolazi do sve veih pomanih struja, kapacitivni
otpor s poveanjem frekvencije opada (slika 8.7). Takoer, on postaje sve manji s porastom
kapaciteta tako da se on rauna na osnovi formule:


C f
X
C

=
t 2
1
(8.10)










Sl. 8.7. Oznaka kapacitivnog otpora, njegova promjena s frekvencijom,
vektorski dijagram i trenutne vrijednosti.





113

8.5. Serijski spoj radnog i induktivnog otpora

Obzirom da je u serijskom spoju struja zajednika, a ukupni napon jednak zbroju napona na
pojedinim otporima, jasno je da ti naponi onda nee biti meusobno u fazi, nego e napon na otporu
biti u fazi sa strujom, a napon na induktivitetu e prethoditi zajednikoj struji, slika 8.8.
Pri tome kut pokazuje fazni pomak izmeu ukupnog napona i struje.
Dakle, u serijskom spoju vrijedi:

L R
U U U

+ =
(8.11)

Obzirom da se radi o pravokutnom trokutu vrijedi:


2 2 2
L R
U U U + = (8.12)

Ukupni otpor se ne moe algebarski zbrojiti, ve se mora zbrojiti vektorski. Obzirom da se
radi o trokutu otpora, rezultantni otpor, kojeg se naziva i impedancija Z ili prividni otpor, dobiva se
kao hipotenuza tog trokuta:


2 2 2
L
X R Z + = ili
2 2
L
X R Z + =
(8.13)

Kut izmeu napona na otporu i induktivitetu, odnosno kut izmeu radnog i induktivnog
otpora se rauna preko kosinusa ili tangensa kuta, tj:

Z
R
= cos

R
X
L
= tan
(8.14)









Sl. 8.8. Serijski spoj radnog i induktivnog otpora.




8.6. Serijski spoj radnog i kapacitivnog otpora

Slino kao i kod serijskog spoja radnog i induktivnog otpora, za serijski spoj radnog i
kapacitivnog otpora vrijedi:



114
C R
U U U

+ =
(8.15)

Obzirom da se radi o pravokutnom trokutu vrijedi:


2 2 2
C R
U U U + = (8.16)

Niti u ovom sluaju se otpori ne mogu zbrojiti algebarski, ve vektorski pa je impedancija Z:


2 2 2
C
X R Z + = ili
2 2
C
X R Z + =
(8.17)

Kut izmeu napona na otporu i kapacitetu, odnosno kut izmeu radnog i kapacitivnog otpora
se rauna preko kosinusa ili tangensa kuta, tj:

Z
R
= cos

R
X
C
= tan
(8.18)










Sl. 8.9. Serijski spoj radnog i kapacitivnog otpora.


8.7. Serijski RLC-spoj

U serijskom spoju su uz radni otpor R serijski spojeni i induktivni X
L
i kapacitivni X
C
otpor,
slika 8.10. U serijskom spoju su vektori napona na induktivnom i kapacitivnom otporu
suprotnog smjera. Ukupni napon jednak zbroju napona na pojedinim otporima:

2 2 2
) (
C L R
U U U U + = (8.19)

Dijeljenjem ove jednadbe s I
2
, dobiva se:

2 2 2
) (
C L
X X R Z + = (8.20)
odnosno:

2 2
) (
C L
X X R Z + =
(8.21)


115



















Sl. 8.10. Serijski spoj radnog, induktivnog i kapacitivnog otpora.

8.8. Serijska rezonancija

U sluaju da su induktivni i kapacitivni otpori meusobno jednaki, nastupa stanje poznato
kao rezonancija. U tom je sluaju napon na induktivitetu po iznosu jednak naponu na kapacitetu, ali
su oni suprotnih predznaka pa se meusobno ponitavaju.
Dakle, u serijskoj rezonanciji spoj induktiviteta i kapaciteta predstavlja kratki spoj i zato je ta
pojava opasna. Opasna je i za ljude jer mogu sluajno mjeriti napon na kombinaciji induktiviteta i
kapaciteta koji je jednak nuli, ali pri tome sluajno doi u doticaj samo s naponom na jednim od ta
dva elementa. S druge strane, ta je pojava opasna za elektrine ureaje jer pri njoj potee relativno
velika struja kratkog spoja koja ih moe unititi.

Rezonantna frekvencija se izvodi iz izraza:
C L
X X =
(8.22)

fC
fL
t
t
2
1
2 =
(8.23)

Thompsonova formula glasi:

LC
f
t 2
1
=
(8.24)


Karakteristika iznosa impedancije, karakteristika faznog kuta impedancije i karakteristika
struje s promjenom frekvencije, vidljiva je na slici 8.11.


116










Sl. 8.11. Karakteristika iznosa impedancije, karakteristika faznog kuta impedancije i
frekvencijska karakteristika struje.


8.9. Paralelni spoj radnog i induktivnog otpora

Kod paralelnog spoja napon je zajedniki, a struja se grana kroz pojedine elemente. Ono to
je karakteristino je da struje elemenata nisu u fazi s naponom, tako da se one ne mogu samo
algebarski zbrojiti, ve se zbrajaju vektorski, slika 8.11. Dakle, ukupna struja koja tee iz izvora
onda iznosi:

L R
I I I

+ =
(8.25)








Sl. 8.11. Paralelni spoj radnog i induktivnog otpora.

To znai da i u krugovima izmjenine struje vrijede Kirchhoffovi zakoni za vektore struja.
U vektorskom prikazu paralelnog spoja se napon uzima referentnom veliinom i u odnosu na
njega se crtaju obje struje. Obzirom da je struja kroz otpor u fazi s naponom, a struja kroz
induktivitet kasni za naponom za 90
0
, iz pravokutnog trokuta se moe izraunati ukupna struja:

2 2 2
L R
I I I + =
(8.26)

2 2
L
L
X R
X R
Z
+

= (8.27)


R
Z
= cos (8.28)



117
8.10. Paralelni spoj radnog i kapacitivnog otpora

Slino kao u prethodnom naslovu, napon je zajedniki, a struja se grana kroz pojedine
elemente i zbrajaju se vektorski (slika 8.12):

C R
I I I

+ =
(8.29)

2 2 2
C R
I I I + =
(8.30)

2 2
C
C
X R
X R
Z
+

= (8.31)








Sl. 8.12. Paralelni spoj radnog i kapacitivnog otpora.

8.11. Paralelni spoj radnog, induktivnog i kapacitivnog otpora

U ovom sluaju se struja grana kroz sva tri elementa . Meutim, dok struja kroz induktivitet
kasni za naponom 90
0
, struja kroz kapacitet prethodi tom naponu za 90
0
, slika 8.13. Dakle, te su
struje na istom pravcu, ali suprotnog smjera pa se mogu meusobno algebarski zbrajati.

2 2 2
) (
C L R
I I I I + + =
(8.32)










Sl. 8.13. Paralelni spoj radnog, induktivnog i kapacitivnog otpora.

8.12. Paralelna rezonancija

Slino kao i kod serijske rezonancije i kod paralelne rezonancije je uvjet da induktivni otpor
bude jednak kapacitivnom. U tom sluaju su vektori struja kroz induktivitet i kapacitet jednakih
iznosa, ali suprotnih smjerova pa se meusobno ponitavaju. Zbog toga se paralelna rezonancija jo


118
naziva i strujna rezonancija. Ponitavanje struja znai i da struja prema induktivnom i kapacitivnom
otporu ne tee, odnosno da taj paralelni spoj ujedno predstavlja beskonaan otpor.
Iz uvjeta da induktivni i kapacitivni otpori budu jednaki, izvodi se i jednadba za rezonantnu
frekvenciju:

C L
X X = (8.33)

fC
fL
t
t
2
1
2 = (8.34)

LC
f
t 2
1
=
(8.35)

Dakle, rezonantna frekvencija kod paralelne rezonancije se rauna na isti nain kao i kod
serijske rezonancije.
Paralelna rezonancija je pojava kad se pri izvjesnoj frekvenciji (rezonantnoj frekvenciji)
struja izvora smanji na minimum, dok se istovremeno pojaa izmjenino kruenje ili titranje u dijelu
strujnog kruga koji ini induktivni i kapacitivni otpor. Taj dio strujnog kruga se zove titrajni krug.
Frekvencijske ovisnosti paralelnog spoja induktiviteta i kapaciteta su drugaije nego kod
serijske rezonancije i prikazane su na slici 8.14.











Sl. 8.14. Karakteristika iznosa impedancije, karakteristika faznog kuta impedancije i
frekvencijska karakteristika struje.


8.13. Snaga i energija izmjenine struje

Openito, snaga na nekom elementu predstavlja umnoak napona i struje. Ukoliko se taj
umnoak promatra u vremensko domeni, u kojoj su prikazani promjenjivi napon i struja (obje
sinusoidne veliine), za sluaj radnog otpora, dobiva se snaga kao na slici 8.15. Vidi se da je
funkcija umnoka napona i struje (konkretno trenutane snage) takoer sinusoidnog oblika, ali
dvostruke frekvencije.






119










Sl. 8.15. Struja, napon i snaga na otporu u vremenskoj domeni.

Kod istosmjernih struja energija na dijagramu trenutane snage jednaka je umnoku stalnog
napona U, struje I i vremena t:

t P t I U W = = (8.36)

Obzirom da je snaga cijelo vrijeme konstantna, energiju predstavlja povrina ispod pravca
P=const.
Kod istosmjerne struje je energija koja se troi na otporu stalna i energija koja se pretvara u
toplinu na otporniku se rauna prema relaciji (8.36).


8.14. Radna snaga

Predznak trenutane vrijednosti snage ovisi o predznacima trenutanih vrijednosti napona i
struje. Kod otpora su i napon i struja meusobno u fazi pa je predznak snage uvijek pozitivan, to se
takoer vidi na slici 8.15. Dakle, kod izmjenine struje otpor stalno troi elektrinu energiju i
nepovratno je pretvara u toplinu. Meutim, brzina tog razvijanja topline nije konstantna, ve oscilira
izmeu nule i maksimalne vrijednosti, slika 8.16.










Sl. 8.16. Struja, napon i snaga na otporu u vremenskoj domeni.

Openito je energija odreena povrinom izmeu krivulje trenutane snage i vremenske osi.
Kod izmjeninih struja snaga na otporu oscilira tako da i energija, koja predstavlja povrinu ispod
krivulje snage, takoer oscilira. Meutim, obzirom da je srednja vrijednost aritmetika sredina
najmanje i najvee snage, moe se proraunati srednja vrijednost te snage po formuli:



120
2 2
0
m m m m
sr
I U I U
P =
+
= (8.37)

Upravo ta srednja vrijednost snage na otporu predstavlja rad koji izmjenina struja izvri na tom
otporu u vremenu t. Zbog toga se srednja vrijednost trenutane snage naziva radna (ili djelatna)
snaga i oznaava s P te rauna prema:

I U
I U I U
P P
m m m m
sr
= = = =
2 2
2
(8.38)

R I
R
U
UI P
2
2
= = = (8.39)

Dakle, snaga na otporu jednaka je umnoku efektivnih vrijednosti napona i struje. Radna
snaga je srednja snaga na otporu R, a jednaka je snazi koju bi na tom otporu razvijala istosmjerna
struja jakosti jednake efektivnoj vrijednosti izmjenine struje. jedinica za snagu je:

| | W P =
(8.40)


8.15. Jalova snaga

Umnoak trenutnih vrijednosti struje i napona na induktivitetu i kapacitetu daje sinusoidu
trenutne snage. Meutim, dok ta snaga kod otpora ima neku vrijednost i jednaka je umnoku
efektivnih vrijdnosti napona i struje, kod induktiviteta i kapaciteta je ta snaga jednaka nuli. Kako se
vidi iz slika, onoliko snage koliko doe iz izvora, toliko se snage i vraa u izvor. Dakle, umnoak
efektivnih vrijednosti napona i struje na induktivitetu i kapacitetu ne predstavlja radnu snagu
pa se naziva jalova snaga i oznaava s Q
L
i Q
C
respektivno:
















Sl. 8.17. Struja, napon i snaga na induktivnom i kapacitivnom otporu.




121


Jalova snaga na induktivnom otporu se rauna iz:

L
L
L
X I
X
U
UI Q
2
2
= = =
(8.41)


a jalova snaga na kapacitivnom otporu prema:

C
C
C
X I
X
U
UI Q
2
2
= = =
(8.42)


8.16. Trokut snage

U vektorskom prikazu struja i napona na serijskim i paralelnim spojevima otpora,
pojavljivao se njihov trokut. Za sluaj serijskog spoja radnog i induktivnog otpora, ukupni napon
izvora se raspodijelio na napon na radnom otporu i napon na induktivitetu. Pri tome se oni nisu
zbrajali algebarski, nego preko trokuta. Ukoliko se ti naponi pomnoe sa strujom, dobiva se tzv.
trokut snage, slika 8. 18.







Sl. 8.18. Trokut snage.

Hipotenuza tog trokuta je jednaka umnoku ukupnog napona i ukupne struje, odnosno UI.
Meutim, taj umnoak kod izmjeninih struja ne predstavlja snagu ni na jednom elementu, nego
snagu na vie elemenata serijski i paralelno spojenih i zato se naziva prividna snaga S. Ona se
izraava u voltamperima (VA). Iz trokuta proizlazi:

2 2 2
L
Q P S + = (8.43)

2
2 2
C
Q P S + = (8.44)

Omjer radne i prividne snage (P/S) jednak je kosinusu kuta i naziva se faktor snage:


S
P
= cos
(8.45)


122
Z
R
= cos
(8.46)

Pojam kosinusa kuta ili omjera radne i prividne snage je vrlo vaan u elektrotehnici jer
pokazuje kolika je stvarna (radna) snaga nekog ureaja u odnosu na ukupnu snagu. Pri tome se
uvijek nastoji postii to vie radne, u odnosu na prividnu snagu jer induktivna i kapacitivna snaga
nije korisna, nego samo optereuje vodove i ureaje.


8.17. Poboljanje faktora snage

Jalova snaga se ne troi nego se izmjenjuje izmeu izvora i reaktivnih elemenata
(induktiviteta i kapaciteta). Meutim, ta energija, putujui po spojnim vodovima od izvora prema
natrag samo optereuje te vodove i na njima stvara gubitke. Zbog toga se nastoji to vie smanjiti ta
jalova snaga, odnosno postii to vei faktor snage (cos).
Obzirom da u elektroenergetskom sustavu prevladava induktivna jalova snaga (prigunice,
motori, transformatori, sklopke, itd.), ona se nastoji smanjiti kapacitivnom snagom jer ona ima
suprotan predznak. Konkretno, to znai da se na troilo direktno spoji kondenzator i tako sprijei da
jalova snaga putuje vodovima od izvora prema troilima. Taj se postupak zove kompenzacija
jalove snage, slika 8.19.









Sl. 8.19. Kompenzacija jalove snage.






8.18. Trofazni sustav

Trofazna struja je skraeni naziv za sustav triju izmjeninih struja koje su meusobno
pomaknute za jednu treinu periode, odnosno za kut od 120
0
. U osnovi to znai da trofazni sustav
ima tri jednofazna strujna kruga s naponima istog iznosa, samo meusobno pomaknuta za
120
0
. Takav sustav ima trofazni generator.
Spoj triju impedancija u trofaznom sustavu se naziva trofazno troilo.
Trofaznim sustavom se spajaju tri jednofazna kruga uz znatnu utedu materijala
vodia, to ima posebnu vanost za vodove vee duljine.



123












Sl. 8.20. Trofazni sustav.

Osnovni pojmovi kod trofaznih sustava:

- Faza generatora: Jedan od triju izvora generatora (iji su naponi
) , , (
3 2 1
U U U jednaki po iznosu, ali su meusobno pomaknuti
za 120
0
);

- Faza troila: Jedna od triju impedancija troila;
) , , (
3 2 1
Z Z Z

- Simetrino troilo: Troilo kod kojeg su impedancije faza
meusobno jednake;

- Fazni vodi: Vodi koji spaja fazu troila s fazom generatora;
) , , (
3 2 1
L L L

- Nul -vodi (N): Vodi koji spaja nultoku troila s nultokom
generatora;

- Fazni napon: Napon pojedinog faznog vodia prema
) , , (
3 2 1
U U U U
f
nulvodiu;

- Linijski napon: Napon izmeu dvaju faznih vodia u vodu (liniji);
) , , (
31 23 21
U U U U
l


- Linijska struja: Struja kroz pojedini fazni vodi u vodu (liniji);
) , , (
3 2 1
I I I I
l


- Fazna struja: Struja kroz pojedinu fazu generatora ili troila
zvijezda I I I I
f
) , , (
3 2 1
(u spoju zvijezde jednaka je linijskoj struji, a u spoju
trokut I I I I
f
) , , (
3 2 1
trokuta nije).



124

8.19. Spoj u zvijezdu

Spoj u zvijezdu nastaje tako da se sva tri povratna vodia, od tri jednofazna generatora,
meusobno poveu u jedan zajedniki povratni vod. Time su u samom namotu generatora povezana
u zajedniko zvjezdite, slika 8.21.
Na ovaj nain je u odnosu na tri jednofazna generatora postignuta velika prednost jer kod
simetrinih optereenja zajednikim povratnim vodom uope ne tee struja pa ga se moe i
izostaviti.














Sl. 8.21. Spoj u zvijezdu i vektorski dijagram (desno).

Odnosi linijskih i faznih napona i struja:

f l
U U = 3
(8.47)

f l
I I =
(8.48)



125


8.20. Spoj u trokut

Spoj u trokut nastaje tako da se kraj jednog vodia jednofaznog generatora povee s
poetkom drugog, slika 8.22.













Sl. 8.22. Spoj u trokut i vektorski dijagram (desno).


Odnosi linijskih i faznih napona i struja:

f l
U U=
(8.49)
f l
I I = 3
(8.50)



8.21. Snaga trofazne struje

Srednja snaga trofaznog sustava jednaka je zbroju snaga pojedinih faza:

III II I
P P P P + + =
(8.51)

Kod simetrinog optereenja vrijedi:

cos 3 3 = =
f f I
I U P P
(8.52)



126
Ukoliko se fazni napon izrazi linijskim, dobiva se relacija za radnu snagu simetrinog troila:

cos 3 = I U P
(8.53)

(U i I su linijske efektivne vrijednosti napona i struje).

Jalova snaga simetrinog troila:

sin 3 = I U Q
(8.54)

Prividna snaga simetrinog troila:

I U S = 3
(8.55)


8.22. Kompenzacija jalove snage trofaznih troila

Obzirom da jalova energija stvara gubitke kroz elektrodistributivnu mreu, potrebno ju je
smanjiti na najmanju moguu mjeru. To se postie kondenzatorskim baterijama. Pri tome se ukupno
potrebna kapacitivna snaga rauna iz formule:

) tan (tan
2 1
= P Q
C
(8.56)

u kojima tan
1
predstavlja postojei faktor snage, dok tan
2
predstavlja onaj faktor snage koji se
eli postii.
Za razliku od jednofaznih troila, kod trofaznih troila se spajaju po tri jednaka
kompenzacijska kapaciteta, iji se pojedinani kapacitet rauna iz:

e
2
3U
Q
C
C
=
(8.57)










Sl. 8.23. Kompenzacija jalove snage u trofaznom sustavu.




127

9. AKTUATORI

9.1. Transformatori

Rad elektrinih motora kao aktuatora se zasniva na principu rada transformatora te je zato
potrebno poznavati osnovne odnose i relacije.
Izmjenini primarni napon U
1
izaziva izmjeninu primarnu struju I
1
koja kasni za naponom
za 90
0
(ta struja ima radnu i induktivnu komponentu jer je primar transformatora u osnovi
induktivitet s nekim radnim otporom).
Primarna struja I
1
stvara magnetski tok u eljeznoj jezgri transformatora koji je u fazi s
tom primarnom strujom.
Obzirom da je tok izmjenian, on inducira u sekundarnoj zavojnici napon E
2
koji je kod
neoptereenog transformatora (praznog hoda) jednak naponu U
2
, a koji kasni za magnetskim tokom
za 90
0
, slika 9.1.
















Sl. 9.1. Skica transformatora i vektorski dijagram idealnog neoptereenog transformatora.

Inducirani naponi u zavojnicama transformatora se mogu raunati prema:

u = f N E
1 1
44 . 4
(9.1)

u = f N E
2 2
44 . 4
(9.2)

te se nakon dijeljenja dobije:

k
N
N
E
E
= =
2
1
2
1
(9.3)




128
Za neoptereen transformator vrijedi:

k
N
N
U
U
= =
2
1
2
1
(9.4)

Zanemare li se gubici u neoptereenom transformatoru, dobiva se priblino odnos:

2 1
P P ~
(9.5)

2 2 2 1 1 1
cos cos = I U I U (9.6)

k
I
I
U
U
= =
1
2
2
1
(9.7)


Sve znaajke nazivno optereenog transformatora mogu se dobiti kao sinteza praznog hoda i
kratkog spoja transformatora, pri emu u praznom hodu imamo nazivni napon, a u kratkom spoju
nazivne struje.
U reimu praznog hoda se dobiva sljedee:
- magnetska slika,
- inducirani naponi,
- gubici u eljezu.
U reimu kratkog spoja se dobiva:
- strujna slika
- gubici u bakru.

Postupak prorauna transformatora je relativno jednostavan. Poinje se od zadane snage,
primarnih i sekundarnih napona, frekvencije, kvalitete eljeznih limova, odnosno njihove dozvoljene
magnetske indukcije. Iz tih podataka se onda izraunava potreban broj zavoja i njihovi presjeci,
ovisno o strujnom optereenju.



9.2. Istosmjerni elektrini motori

Istosmjerni motor konstruirao Jacobi 1838 godine u Petrogradu. Jedno vrijeme su bili
potpuno potisnuti od izmjeninih (asinkronih) motora.
Meutim, u elektrotehnici su zadnjih godina upravo istosmjerni motri zauzeli vodeu ulogu u
automatizaciji i regulaciji jer imaju pogodne mogunosti bre i fine regulacije brzine vrtnje.
Kao i kod drugih elektrinih strojeva tako i kod istosmjernih strojeva ne postoji nikakva
konstrukcijska razlika izmeu generatora i motora, ali zbog praktikih razloga radi ili kao generator
ili kao motor.
U istosmjernim strojevima postoji kolektor koji omoguava da istosmjerni generator u kojem
se inducira izmjenini napon daje potroau istosmjerni napon, ili kod motora, da privedeni
istosmjerni napon pretvori u izmjenini.


129
Istosmjerni motor je u biti pretvara energije, odnosno pretvara elektrine energije u
mehaniku. Sastoji se od statora ili uzbude (jer se na njemu obino nalazi uzbudni namot koji
magnetizira-uzbuuje cijeli motor meutim, to moe biti i permanentni magnet), zatim rotora ili
armature (na njoj se nalaze namoti na koje se dovodi vanjski napon) i kolektora koji ispravlja
komutira ili pretvara istosmjerni napon u izmjenini.

Istosmjerni generator

Da bi se shvatio rad istosmjernog motora, dobro je najprije se upoznati s radom istosmjernog
generatora, koji se moe shvatiti preko svitka koji se vrti u magnetskom polju. Prema slici 9.2. u
rotoru (svitku koji se vrti dakle, izvana mu se dovodi mehanika energija) imat e izmjenini
inducirani napon, a na etkicama preko kolektora imat emo istosmjerni napon. Kolektor i etkice
omoguuju pretvaranje izmjeninog napona u istosmjerni.
Magnetski tok stvoren je ili permanentnim magnetom ili prolazom uzbudne struje kroz
uzbudni namot, a pokree li se rotor vanjskim pogonskim strojem konstantnom brzinom v, to e se
inducirati napon E:

v l B E =
(9.8)














Sl. 9.2. Istosmjerni generator.

Iz formule za inducirani napon, moe se pokazati da on ovisi samo o brzini kojom turbina
vrti generator i o jakosti magnetskog toka koji stvaraju uzbudni namoti prema formuli:

u = n k E
(9.9)

I k M u =
(9.10)

Dakle, napon generatora se vrlo lako mijenja, bilo promjenom brzine vrtnje, bilo promjenom
jakosti uzbude to se najee koristi.



130

Istosmjerni motor

Dovoenjem istosmjernog napona na uzbudni namot (koji moe biti predstavljen i
permanentnim magnetima dakle motoru se izvana dovodi elektrina energija) u motoru se stvara
magnetsko polje (koju nazivamo uzbudom), slika 9.2. Ukoliko se onda prikljui istosmjerni napon i
na armaturu stroja (rotor), vodiima armature e potei struja I koja stvara silu F koja nastoji izbaciti
vodi iz polja (sila na vodi u magnetskom polju koji je protjecan strujom), slika Ta sila na vodie
e stvoriti okretni moment koji e rotor zakretati.














Sl. 9.2. Istosmjerni motor.

Uz pretpostavku iste uzbudne struje i djelovanja magnetske indukcije B, prikljuimo li na
stezaljke etkica istosmjerni napon, potei e armaturnim svitkom struja koja stvara silu F koja
nastoji izbaciti vodi se rauna iz formule:
l I B F =
(9.11)
D F
D
F
D
F M = + =
2 2
(9.12)

D l I B M =
(9.13)

Sila e stvoriti okretni moment M, koji e rotor zakretati, i tako je istosmjerni stroj postao
motor .
I kod istosmjernog motora takoer postoji inducirani napon E (napon samoindukcije) koji je
isti kao i u sluaju generatora, jed. (9.9). Napie li se ta jednadba eksplicitno za n, dobiva se:

u
=
E
k
n
1
(9.14)



131
Oito je da postoje dvije mogunosti za regulaciju brzine vrtnje motora. Prva mogunost se
ostvaruje mijenjanjem prikljuenog napona (tzv. regulacija naponom), dok se kod druge to izvodi
mijenjanjem magnetskog toka, odnosno uzbudne struje (tzv. regulacija poljem).
Iz navedenog izraza proizlazi da se moment motora moe poveati poveanjem struje
armature ili poveanjem magnetskog polja (veliine uzbude).


9.3. Ispravljai

Da bi dobili istosmjerni napon ili struju za pogon istosmjernih motora, ali i za napajanje
elektronikih ureaja, potrebno je izmjeninu struju najprije ispraviti. U tu nam svrhu slue
ispravljai. Razlikuju se dvije vrste ispravljaa i to poluvalni i punovalni.


Poluvalni ispravlja



























Sl. 9.3. Poluvalno ispravljanje.
U
D
U
R
U
s
i
R
i
s
R
Tr
A K
D
u
s
u
s
U
m
-U
m
u
D
-U
m
u
R
, i
R
, i
s
U
m
e t
e t
e t t 2t 3t 0
U
sr
U
ef


132

Efektivna vrijednost izlaznog napona ovakvog ispravljaa opisana je izrazom:

( ) U
T
u dt
U
t dt
U
U
R t
T
m m
m
= = = =
} }
1
2 2
0 5
2
0
2
2
0
2
( )
sin ,
t
e
t
(9.15)

Srednja vrijednost ili istosmjerna komponenta izlaznog napona ovakvog ispravljaa opisana
je izrazom:

( ) U
T
u dt
U
t dt
U
U R
t
T
m m
m
= = = =
} }
2
0 318
0
2
0
( )
/
sin ,
t
e
t
t
(9.16)

Za istosmjerni motor je mjerodavna srednja vrijednost ispravljene struje koja iznosi:

t
m
sr
I
I =
(9.17)


Punovalni ispravlja
























Sl. 9.4. Punovalni ispravljai (dolje Graetzov spoj).
U
R
i
D1
Tr
U
D1
U
D2
i
D2
R
i
R
U
s
U
s
D
1
D
2
U
C
= U
R
U
s
i
R
i
s
R
Tr
i
C
C
D
1
D
2
D
3
D
4


133



























Sl. 9.5. Poluvalno ispravljanje.

Efektivna vrijednost izlaznog napona ovakvog ispravljaa opisana je izrazom:

U U U
R m m
= =
2
2
0 707 , (9.18)


Srednja vrijednost ili istosmjerna komponenta izlaznog napona takvog ispravljaa opisana je
izrazom:
m m
R U , U U =
t
= 637 0
2
(9.19)


t
m
sr
I
I
2
=
(9.20)

Istosmjerni motor se vrti po srednjoj vrijednosti struje! Dakle, kod punovalnog
ispravljanja dvostruko vie, nego kod poluvalnog ispravljanja.


u
s
, u
R
, u
C
U
m
i
D1
e t
e t
i
D2
e t
i
C
e t
i
R
e t
t 2t 3t
0
t 2t 3t
O O O
0
U
R
, U
C
Napon brujanja


134
9.8. Tiristorski ispravljai

Istosmjerni motori se obino napajaju preko tiristorskih elemenata koji takoer predstavljaju
poluvodike elemente, ali se oni mogu upravljati. Dakle, moe se tono odrediti kada e tiristor
voditi struju, a kada ne. Ono to je jo karakteristino za tiristor je da on ne prestaje sam voditi
struju, nego se na njegovu upravljaku diodu mora dovesti odgovarajui signal.
Primjer poluvalnih tiristorskih ispravljaa za dva smjera vrtnje, dani su na slikama 9.6 i
9.7.










Sl. 9.6. Primjer poluvalnih tiristorskih ispravljaa za jedan i dva smjera vrtnje.


Sl. 9.7. Primjer punovalnih tiristorskih ispravljaa za dva smjera vrtnje (jednofazni i trofazni).



135

10. ZATITNE MJERE KOD PRIMJENE ELEKTRINE ENERGIJE

Danas svaki ovjek dolazi u doticaj s elektrinom energijom te je zbog toga prilino veliki
postotak ozljeda uzrokovanih elektrinom strujom.

10.1. Mjere zatite od udara elektrine struje

Mjere zatite od udara elektrine struje zasnivaju se na:

a) Zatitu od direktnog dodira koje se jo zove i osnovna zatita, a koja se svodi se na
izoliranje i pokrov elektrinih ureaja (tako da se ne moe doi u doticaj s elementima pod
naponom).

b) Zatitu od indirektnog dodira koja se svodi na automatsko iskapanje napajanja elektrinih
ureaja i njihovu dodatnu zatitu.












Sl. 10.1. Mjere zatite od udara elektrine struje.

ZATITA OD SLUAJNOG DODIRA

Zatitu od direktnog dodira provodi se:
a) Izoliranjem;
b) Udaljavanjem izvan dohvata;
c) Zatvaranjem.

Zatitu od indirektnog dodira provodi se:
Zatitno izoliranje;
Mali naponi;
Zatitno uzemljenje;
Nulovanje;
Nulovanje s posebnim zatitinim vodiem;
Zatitne naponske sklopke (ZN);
Galvansko odvajanje troila od mree zatitnim transformatorima;
Zatitne strujne sklopke (ZS ili FI).




136

10.2. Djelovanje elektrine struje na ljudsko tijelo

Elektrini udar je patofizioloki efekt koji nastaje prilikom prolaza elektrine struje kroz
ljudsko ili ivotinjsko tijelo.
Elektrina struja, prilazei kroz ljudski organizam, djeluje na sljedei nain:
- TOPLINSKI pri emu se tijelo zagrijava, naroito na mjestu ulaza i izlaza struje iz tijela, do te
mjere da nastaju teke vanjske i unutarnje opekline;
- MEHANIKI jer za vrijeme prolaza struje kroz tijelo dolazi do grenja miia, to moe
izazvati kidanje krvnih ila, ivaca pa ak i lomove kostiju;
- KEMIJSKI jer elektrina struja elektrolitiki rastvara krvnu plazmu;
- BIOLOKI to se oituje grenjem miia, paralizom disanja, grevima krvotoka, treperenjem
sranih klijetki i nepovoljnim utjecajem na ivani sustav.

Sva ova djelovanja mogu dovesti do lakih i teih ozljeda ovjeka pa ak i izazvati smrt.

Djelovanje elektrine struje na ljudsko tijelo ovisno je o njenoj jakosti:
od 0.005 do 1.2 mA osjea se jezikom;
od 10 16 mA otputajua struja (prosjeci za mukarce i ene);
< 50 mA nefibrilacijska struja (ne moe izazvati smrt);
> 50 mA fibrilacijska struja (opasna po ivot - paraliza disanja i treperenje sranih
klijetki);



10.3. Postupak pruanja prve pomoi

a) Ako je unesreeni jo uvijek u strujnom krugu, treba ga to prije osloboditi. Spasilac mora
paziti i na svoju sigurnost. Ovisno o situaciji strujni krug se prekida izvlaenjem utikaa iz utinice,
vaenjem osiguraa ili odvajanjem elektrinog vodia od tijela pomou predmeta od izolirajueg
materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli sloj tkanine ili papira). Dobro je koristiti gumene
rukavice i izme. Eventualni poar na mjestu nezgode ne smije se gasiti vodom.

b) Ako je unesreeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi zaponite mjere
oivljavanja. Onesvijetenog koji die okrenite u boni poloaj.

c) Ne prekidajte s umjetnim disanjem dok se ne vrati prirodno disanje (to moe trajati satima),
odnosno do dolaska lijenika. Ako je unesreeni doao do svijesti, poprskajte ga hladnom vodom i
dajte mu licu tople crne kave ili aja (ne inite to dok je u nesvijesti!), ne doputajui mu da sjedne
ili da ustane.


10.4. Smrtnost i otpor ljudskog tijela

Otpor ljudskog tijela (pod time se podrazumijeva optpor koe i otpor unutranjosti tijela) nije
stalan, nego on ovisi o nizu injenica, ali prije svega i o naponu na koje tijelo eventualno moe doi,
slika 10.1. Otpor unutranjosti tijela je priblino stalan i iznosi oko 500 do 750 O. za ukupni otpor


137
ljudskog tijela se uzima prosjena vrijednost od 1300 O pri 220 V i 50 Hz. No, treba biti oprezan jer
je to samo gruba pretpostavka.

















Sl. 10.1. Otpor ljudskog tijela i postotak smrti u ovisnosti o struji kroz tijelo.


10.5. Metode zatite od indirektnog napona dodira

Nulovanje

To je mjera zatite kod koje se svi vodljivi dijelovi elektrinih ureaja povezuju s nulom.
Prikaz djelovanja mjere tzv. klasinog nulovanja, vidi na slici 10.2.



Sl. 10.2. Klasino nulovanje.



138
Na slici 10.2 su oznake:

R
zi
otpor zatitne izolacije
R
t
ukupni otpor ovjejeg tijela
R
pz
prijelazni otpor izmeu ovjeka i zemlje
R
p
otpor pogonskog uzemljenja
R
f
otpor faze

te je ukupni otpor

R
t
= R
ul
+ R
ut
+ R
iz
(10.1)


Nulovanje s posebnim zatitnim vodiem

Meusobnim spajanjem svih vodljivih dijelova elektrinih naprava i instalacija koji nisu
redovito pod naponom zajednikim zatitnim vodom, koji je na svom poetku ili kraju
kvalitetno uzemljen (R
z
~ 20O) predstavlja sustav koji se zove sustav zatitnog voda.
Na taj zatitni vod spojeni su i vodljivi dijelovi zgrade (eljezne konstrukcije, vodovodne
metalne cijevi, toplovodne cijevi itd.).
Zatitni vod ne smije biti direktno spojen na zvjezdite, odnosno nul-vodi.
Nul-toka smije biti spojena na uzemljiva samo preko probojnog iskrita ili probojnog
osiguraa.
Ovaj nain zatite osobito je pogodan za instalacije s vlastitim izvorom energije (rudnici,
gradilita itd.).



Zatitno izoliranje
Postavlja se na dijelove kuita aparata i strojeva koji bi mogli uslijed kvara doi pod napon.
Ponekad se izolira i stajalite ljudi.


( ) ( )
p pz t zi d f d f
R R R R I R I I U + + + = + (10.2)


( )
p pz t zi f d f f
R R R R R I R I U + + + + + = (10.3)


pod uvjetom da su ovi otpori jako mali, tj, R
f
<< ; R
p
<<


( )
U I R R R
f d zi t pz
= + + (10.4)


I
U
R R R
d
f
zi t pz
=
+ +
(10.5)


139

U I R
U R
R R R
U
U
R
R
R
R
d d t
f t
zi t pz
d
f
zi
t
pz
t
= =

+ +
=
+ + 1
(10.6)


pod uvjetom: U
d
<< kad je R
zi
>> i R
pt
>>

Simbol za oznaavanje zatitnog izoliranja je dan na slici 10.2.







Sl. 10.2. zatitno izoliranje.


Mali napon

Primjena napona manjih od 50 V za napajanje troila.
Naponi predvieni za napajanje troila redovito su manji od 42 V.
Kao izvori napajanja slue sigurnosni (zatitni) posebno izvedeni transformatori.
Napon od 24 V upotrebljava se tamo gdje je pod i okolina dobro vodljiva, a dodirna povrina
velika (kotlovi, brodovi itd.).
Najvii doputeni napon za napajanje djejih igraaka je 24 V. Pri tome je najvii primarni
napon 250 V, a snaga izvora ne smije prei 220 VA.
Strujni krug malog napona nigdje se ne uzemljuje.
Prikljuni pribor je posebne izvedbe
Na napravama malog napona nesmije biti stezaljka za prikljuak zatitnog vodia.

Zatitno uzemljenje

Metalni dijelovi ureaja, strojeva i instalacija koji nisu redovito pod naponom spajaju se
zatitnim vodiem na uzemljiva
Zadatak je zatitnog uzemljenja da se, kad zatieni dijelovi zbog kvara dou pod napon,
izazove struja dovoljne jakosti za aktiviranje zatitnog organa (npr. osiguraa) i time ostvari
prekid strujnog kruga. Pri tome napon dodira ne smije biti vei od 50 V.

Pojedinani uzemljiva

Zatitni uzemljiva i pogonski uzemljiva nisu meusobno spojeni osim preko zemlje

I I k I
k i n
> > (10.7)



140
gdje je:
I
k
struja kvara
I
i
struja iskljuenja zatitnog organa (osiguraa)
I
n
nazivna struja zatitnog organa
k faktor koji ovisi o vrsti zatitnog organa (2,5 - 3,5)


( )
z p k f
R R I U + = (10.8)

gdje je:
R
p
prijelazni otpor pogonskog uzemljivaa
R
z
prijelazni otpor zatitnog uzemljivaa
Napon kuita prema zemlji:

V 50 R I U
z k k
s = (10.9)


k
z
I
50
R s (10.10)

pa uz uvjet:

I I
k i
> (10.11)

konano dobijemo prijelazni otpor zatitnog uzemljivaa:


n
z
I k
R

s
50
(10.12)

Zajedniki uzemljiva

Kod ovog naina zatite spojeni su zatitni vodii svih metalnih dijelova i instalacije na jedan
zajedniki uzemljiva..
Ovdje takoer mora biti ispunjen istaknuti zahtjev za otporom uzemljivaa.
Zatitni vodi, ako je izoliran, obavezno je obojen uto sa zelenom trakom.
Sklopke i osigurai ne smiju prekidati zatitne vodie.

Zatitna naponska sklopka

Zatitna naponska sklopka mogua je kod elektrinih mrea s posebnim uzemljivaem.
Predviena je za automatsko i brzo iskljuenje napajanja jednog ili vie troila u sluaju da se
na nekom njihovom dijelu pojavi previsoki dodirni napon.
Zatita naponon pogreke (to je u osnovi ove sklopke) treba sprijeiti zadravanje previsokih
napona dodira na kuitima tako da pri njihovoj pojavi iskljui sve fazne vodie unutar 0.2 s, ali
i istodobno neutralni vodi (ako on postoji).



141

Galvansko odvajanje
Ova se mjera sastoji u tome da se koriste posebni transformatori koji galvanski (dakle, bez
spoja s dijelovima s kojima je instalacija u vezi) odvoje izvor napona.

Strujna zatitna sklopka

Strujna zatitna sklopka ili zatitni ureaj diferencijalne struje je zbog svoje velike
uinkovitosti postala obvezatna u instalacijama stambenih, poslovnih i drugih prostora. Radi se
zapravo o najboljoj zatiti od neizravnog dodira.
Dok osigurai u niskonaponskim instalacijama prvenstveno imaju zadatak zatititi
instalacije, a tek posredno zatiuju i ljude da ne dou u doticaj s neispravnim troilima, strujna
zatitna sklopka ima iskljuivu namjenu zatite ljudi.
Djelovanje strujne zatitne sklopke se zasniva na tome da ona mjeri struju koja izlazi izvan
normalnih tokova mree, odnosno struju greke. Ta struja moe biti upravo ona struja koja izlazi
izvan elektrinih potroaa i prolazi kroz ljude. im se ta struja pojavi, strujna zatitna sklopka
iskljuuje taj neispravni strujni krug, odnosno to troilo, slika 10.3.




















Sl. 10.3. Strujna zatitna sklopka.


142
11. OSNOVNI ELEKTRONIKI ELEMENTI

11.1. Osnovni pojmovi

Elektronika je dio elektrotehnike koji se bavi voenjem struje kroz poluvodie, plinove i vakuum te
pripadnim elementima i sklopovima.

Podjela prema podruju kojemu slue:

Informacijska elektronika bavi se pretvorbom, obradom i prijenosom informacija, pri emu troi
minimalnu potrebnu energiju (telekomunikacije, mjerna i raunalna tehnika). Nosilac informacije je
signal, vremenski ovisna fizikalna veliina (u elektronici napon, struja, naboj) koja u nekom svojem
parametru sadri informaciju.

Energetska elektronika bavi se elektronikim elementima i sklopovima u proizvodnji, prijenosu i
razdiobi energije, pri emu se posebna pozornost posveuje ostvarivanju to veeg stupnja
djelovanja.

Oba ova podruja se meusobno preklapaju.

Prema namjeni se razlikuje potroaka (masovna proizvodnja i niske cijene, a okolini uvjeti
prihvatljivi za ovjekov boravak) i profesionalna elektronika (teki okolini uvjeti i visoka
pouzdanost) u kojoj vaan dio zauzima tzv. industrijska elektronika koja se primjenjuje na
upravljanje proizvodnim procesima.

11.2 Osnove poluvodike elektronike

Obzirom da su elektroniki sklopovi sastavljeni od elektronikih elemenata (dioda, tranzistora i
drugih elemenata), vrlo je vano razumijevati meusobne ovisnosti veliina koje odreuju ponaanje
elektronikog elementa u strujnom krugu. S druge strane, kako su elektroniki elementi graeni od
poluvodia, neophodno je poznavati njihove osnove.

Svojstvo poluvodljivosti vezano je preteno uz kovalentne kristale IV
B
grupe Periodnog sustava
elemenata od kojih su najvaniji predstavnici silicij (Si) i germanij (Ge). Od poetka ezdesetih
godina, germanij se postepeno zamjenjuje silicijem. Silicij ima bolja toplinska svojstva i predstavlja
najrasprostranjeniji kemijski element na zemlji iza kisika.

11.3. Struktura vrstih tijela

Definirana je rasporedom atoma ili grupe atoma

- kristal pravilan raspored atoma
- amorfni materijal nepravilan raspored atoma

Kristalini materijali:
- monokristalini pravilan raspored u itavom volumenu
- polikristalini pravilan raspored unutar pojedinih dijelova volumena (zrna)


143











Sl. 11.1. Struktura materijala.

11.4. Kristal














Sl. 11.2. Valentni i vodljivi sloj te zabranjeni pojas.



11.5. Zabranjeni pojas














Sl. 11.3. zabranjeni pojas.


144
11.6. Struktura silicija























Sl. 11.3. Struktura silicija.


11.7. isti silicij


















Sl. 11.3. isti ili instrinsiki silicij.



145

11.8. Dopirani silicij n-tip




















Sl. 11.4. Dopirani n-tip silicija.

11.9. Dopirani silicij p-tip





















Sl. 11.5. Dopirani p-tip silicija.



146
11.10. Dioda

Ako pak posebnim postupkom spojimo ploicu istog poluvodia, a razliitog tipa, dobiva se
PN spoj, slika 11.6.

P N



+ =





Sl. 11.6. Poluvodika dioda.

Na dodirnoj plohi tih ploica dolazi do izraaja odbojno djelovanje istoimenih, a privlano
djelovanje raznoimenih naboja. I u jednom i drugom poluvodiu primjese su jednako rasporeene.
Prilikom spajanja dolazi do difuzione struje (kretanje elektrona i "upljina" s mjesta vee gustoe na
mjesto manje gustoe). Uslijed odlaska "upljina" i elektrona iz graninog sloja, naruava se
elektrina ravnotea. U graninim slojevima nestaje pokretnih nosilaca naboja (elektrona i
"upljina") pa dolazi do izraaja naboj iona koji je vrsto vezan u kristalnoj reetki. Lijeva strana
spoja postaje negativno naelektrizirana, a desna strana pozitivno (ioni).
Prema tome, stvara se na graninom spoju kontaktna razlika potencijala U
k
(potencijalna
barijera) koja zaustavlja dalje difuzino kretanje elektrini nabijenih estica.

11.11. PN spoj u propusnom smjeru

Prikljuimo li P ploicu na pozitivni pol vanjskog izvora, a N ploicu na negativni pol,
elektroni e se usmjereno gibati prema pozitivnom, a "upljine" prema negativnom polu izvora. Ako
je napon dovoljno veliki da elektroni i "upljine" savladaju otpor graninog sloja (potencijalna
barijera), kroz PN spoj e tei struja. Elektroni i "upljine", ve pri prvim dodirima na suprotnoj
strani e se meusobno spojiti i neutralizirati, pa kao nosioci naboja vie ne postoje. Ipak se gibanje
naboja i dalje nastavlja, jer se na objema stranama neprestano stvaraju novi nosioci naboja (iz
negativnog pritjeu elektroni, a iz pozitivnog pritjeu nove "upljine"). Moe se rei da KROZ PN
SPOJ TEE STRUJA.

11.12. PN spoj u nepropusnom smjeru

Ako ploice obrnuto prikljuimo na vanjske polove izvora, napon izvora jo vie e udaljiti
nosioce naboja iz graninih slojeva, potencijalna barijera e se poveati, a kroz granine plohe nee
prelaziti elektrini naboj, tj. KROZ PN SPOJ NEE TEI STRUJA.





147
11.13. Slojna dioda

Slojne diode (esto od Ge) imaju spoj vee povrine, snane diode, upotrebljavaju se za
ispravljanje struje i napona od 5A.




1- PN spoj
2- P-tip Ge
3- N-tip Ge
4- spoj metal-poluvodi
5- izvodnica
6- spoj metal-poluvodi
7- izvodnica
8- kuite







Sl. 11.7. Slojna dioda.

Strelica prikazuje smjer kretanja "upljina", a to je smjer u kojem dioda proputa. Rad diode je
najbolje prikazati preko statike karakteristike za propusni i nepropusni smjer. U propusnom
smjeru struja eksponencionalno raste sa naponom na PN spoju. Napon Uo je priblino jednak
kontaktnoj razlici potencijala na PN spoju (za Ge iznosi 0,2-0,4V; a za Si 0,4-0,8 V).

11.14. Statike karakteristike diode

















Sl. 11.8. Statika naponsko-strujna, U-I, karakteristika diode.

5 10
20
10
30
U U, mV
I, mA
-I, nA
15 20 25 30
-U, V
40
1


148
Na slici 11.8 je u prvom kvadrantu prikazana je karakteristika propusne polarizacije, a u
treem kvadrantu karakteristika nepropusne polarizacije.

11.15. Tranzistor
- Tranzistori su poluvodiki elementi kojima se mogu pojaavati naponi i struje;
- Izumljen je 1948. godine (Bardeen, Brattain, Schockly);
- Posjeduje tri elektrode koje se ukljuuju u dva razliita strujna kruga: UPRAVLJAKI
(kontrolni ili ulazni) i RADNI (izlazni);
- Upravljako svojstvo je jedno od glavnih svojstava tranzistora;
- Ono omoguuje upravljanje velikim snagama (naponima i strujama) na izlazu uz pomo
malih snaga (napona i struja) na ulazu;
- Ukratko, TRANZISTOR SLUI ZA POJAAVANJE NAPONA ILI STRUJE;
- Prema veliini koja upravlja tranzistorom, mogua je podjela na strujno upravljane ili
bipolarne tranzistore (imaju obje vrste nosilaca naboja) i na upravljane naponom ili
unipolarne tranzistore (jedna vrsta naboja);
- Tranzistori mogu biti PNP ili NPN tipa;
- Posjeduje tri elektrode: emiter (E), baza (B) i kolektor (C).















Sl. 11.9. Tranzistori, PNP lijevo i NPN desno.


149

11.16. Princip rada tranzistora

Spoj emiter - baza polariziran je propusno, a spoj kolektor baza nepropusno.











Sl. 11.10. Spajanje tranzistora.


Upravljaki (ulazni) krug obuhvaa elektrode bazu i emiter, a radni (izlazni) krug obuhvaa
kolektor i emiter.
Da bi upravljakim krugom tekla struja, potrebna je propusna polarizacija bazno-emiterske
barijere. Kroz izlazni krug na prvi pogled je struja nemogua jer je barem jedna od barijera
nepropusno (zaporno) polarizirana pri bilo kako orjentiranom izvoru u izlaznom krugu. Kad bi se
tranzistor sastojao do dioda, to bi stvarno i bilo tako. Meutim, tranzistorski efekt (mogu je samo
pri bazi debljine ispod 10
-5
m) se ostvaruje upravo uz propusno polariziranu upravljaku barijeru B-
E i zaporno polariziranu barijeru C-B. Barijera C-B zahvaa duboko u bazu (jo dublje u slabije
dopirani kolektor) i najvei dio napona izlaznog kruga troi se upravo na njoj, slika 11.11.



















Sl. 11.11. Princip rada tranzistora.


150

upljine, veinski nosioci u emiteru P-N-P tranzistora gibaju se preko propusno polarizirane
barijere B-E. Da baza nije tanka, rekombinirali bi se u njoj s elektronima. Meutim, kod tanke baze
se tek neznatan dio elektrona uspije rekombinirati, a veina se nae u zaporno polariziranoj i irokoj
barijeri C-B. upljine u bazi su manjinski nosioci i za njih C-B barijera nije zaporno polarizirana,
ve ih polje u njoj naprotiv ubrzava i upuuje prema izvodu kolektora. Veina upljina (i vie od
99%) koji tvore struju emitera Ie zavrava na kolektoru i odrava struju kolektora I
C
, dok se ostatak
rekombinira u bazi, a to se nadoknauje (taj broj upljina) iz izvora u krugu baze u obliku struje
baze I
B
. Primjenom Kirchhoffovog zakona se dobiva:


C B E
I I I + =
(11.1)


Dakle, promjena emiterske struje razmjerna je struji baze kao uzroku. Promjena struje
kolektora u praksi je 50-800 puta vea od promjene struje baze koja je uzrokuje, to se
interpretira kao faktor strujnog pojaanja.



S11.17. Statike karakteristike tranzistora

Izlazna karakteristika je prikazana u prvom kvadrantu u kojem se vidi ovisnost struje
kolektora Ic o naponu Uce uz struju baze Ib kao parametra.
Pri malim naponima Uce, barijera C-B nije (jako) zaporno polarizirana, baza je zasiena
nosiocima naboja (puno ih je prelo iz emitera u bazu), te kolektorska struja Ic ovisi o naponu Uce
priblino linearno po Ohmovom zakonu. Tranzistor se nalazi u podruju zasienja (baza je prepuna
upljina iz emitera i male promjene napona na kolektoru, npr. njegovo malo poveanje linearno
poveava broj tih upljina oje e prijei u kolektor jer ih napon tog kolektora povlai).
Pri veim naponima Uce barijera C-B zaporno je polarizirana, praktino svi nosioci pridoli
u bazu budu usisani od polja (napona) na B-C barijeri koje ne moe utjecati na njihov broj, pa struja
Ic gotovo ne ovisi o naponu Uce.
Na broj nosilaca u bazi bitno utjeu prilike na propusno polariziranoj barijeri B-E, tj, poloaj
radne toke na ulaznoj karakteristici ili struja baze. Zato i struja kolektora bitno ovisi o struji baze i
tranzistor se nalazi u tzv. aktivnom podruju (on tad pojaava).
Na slici 11.2 uoavaju se tri radna podruja tranzistora, tj, podruje zasienja, podruje
zapiranja i radno podruje












151




















Sl. 11.12. Statike karakteristike tranzistora.


11.18. Tranzistor kao pojaalo

















Sl. 11.13. Tranzistor kao pojaalo.



152

Na lijevoj strani obje slike su upravljaki krugovi, a na desnoj izlazni krugovi

Stvarni prikaz sklopa s tranzistorom kao pojaalom i statika karakteristika
















Sl. 11.14. Tranzistor kao pojaalo (lijevo spoj, a desno statike karakteristike).

Prikaz pojaavanja napona:
Lijevo se vidi napon U
B
koji se dovodi na ulazni krug (na bazu tranzistora), a desno se vidi napon
izmeu kolektora i emitera U
KE
koji je pojaan.


11.18. Tranzistor kao sklopka

Upotreba tranzistora kao sklopke osnova je najveeg broja impulsnih i digitalnih sklopova.
Svaka sklopka, pa tako i tranzistorska. slui da ukljui potroa R na napon U ili da ga s napona
iskljui.

Princip rada idealne (mehanike) sklopke (slika 11.15):
Kad je sklopka S iskljuena, struja Is=0 i sklop se nalazi u toki 1;
Kad je sklopka S ukljuena, tee struja Is=Ucc/R i sklop se nalazi u toki 2;
Vano je uoiti injenicu da je otpor iskljuene sklopke beskonaan, a ukljuene jednak nuli.


153














Sl. 11.15. Rad mehanike sklopke.

Rad tranzistora kao sklopke moe se shvatiti iz slike 11.16.
I) Iskljuenoj sklopki odgovara iskljueni tranzistor
Na bazu tranzistora (upravljaki krug) se dovodi vrlo mala struja i onda tranzistor ne vodi
struju u svom izlaznom krugu (emiter-kolektor);
To se naziva zaporno podruje (oznaeno je s I na slici);
III) Ukljuenoj sklopki odgovara ukljueni tranzistor
Na bazu tranzistora (upravljaki krug) se dovodi relativno velika struja i onda tranzistor vodi
struju u svom izlaznom krugu (emiter-kolektor);
Ukljueni tranzistor se nalazi u stanju zasienja, tj, u podruju III;
II) Izmeu ukljuenog i iskljuenog stanja se nalazi aktivno podruje rada tranzistora
(tranzistor radi kao pojaalo podruje II)













Sl. 11.16. Tranzistor kao sklopka.





154


11.20. Tiristor

Tiristor je poluvodiki element s etveroslojnom graom, s tri barijere i tri prikljuka:
anodom A, katodom K i upravljakom elektrodom G.

















Sl. 11.17. Tiristor

Rad tiristora:

Kad je anoda negativnija od katode, struja ne tee (dva su granina podruja, odnosno
barijere zaporno polarizirane).
Kad je anoda pozitivnija od katode, struja jo uvijek ne tee (dakle, to je ta razlika u odnosu
na obinu diodu).
Kad je anoda pozitivnija od katode i jo se na upravljaku elektrodu dovede impuls, tiristor
pone voditi struju. Taj se proces zove okidanje ili paljenje tiristora.
Kad se jednom upali, tiristor ne prestaje sam voditi, bez obzira kakav mu signal dovodimo na
upravljaku elektrodu.
Tiristor se zatvara (gasi) jedino kad mu je anoda negativnija od katode. Taj je sluaj za
vrijeme negativne poluperiode izmjeninog izvora napona.
Meutim, kad se jednom tiristor ugasi, potrebno ga je ponovo upaliti signalom na
upravljakoj elektrodi.










155
11.21. Prikaz rada tiristora u sluaju pogona istosmjernog motora.

Istosmjernom motoru je za pogon potrebna istosmjerna struja, a funkcioniranje tiristora se
vidi iz slike 11.17. Meutim, ne mora se struja odmah ispravljati im pone pozitivna poluperioda
napona, nego se signal na upravljaku elektrodu tiristora moe dovesti i nakon vremena t
1
. Tada
tiristor vodi struju (oznaeno sjenano). Kad napon krene u negativnu poluperiodu, onda e se
tiristor sam ugasiti (nee voditi struju) i za njegovo okidanje je ponovo potrebno dovesti napon na
upravljaku elektrodu (t
2
).





















Sl. 11.17. Prikaz rada tiristora u sluaju pogona istosmjernog motora.



156

12. ANALOGNI SKLOPOVI


12.1. Analogni integrirani sklopovi
Elektroanalitike metode predstavljaju esto primjenjivane metode u istraivanju i kontroli.

Primjenjuju se za kvantitativno i kvalitativno odreivanje anorganskih i organskih tvari,
za studij ravnotee u vodenim i nevodenim medijima, za prouavanja kinetike i mehanizama
kemijskih reakcija, u organskoj i anorganskoj sintezi i drugdje.

Osnovni element elektrokemijskog instrumenta ini operacijsko pojaalo.

12.2. Operacijsko pojaalo
Operacijsko pojaalo (OP) je sklop poluvodikih elemenata kojima se mali elektrini signali
pojaavaju, odnosno pretvaraju u vei.
Ono moe pojaavati signale irokog spektra frekvencija, od istosmjernog do izmjeninog
vie tisua titraja u sekundi.
Operacijsko pojaalo pojaava (A - pojaanje) od 10
4
do 10
9
puta.











Karakteristike idealnog OP

1) Pojaanje, Ao, koje tei u beskonanost.
2) Ulaznu impedanciju koja tei u beskonanost.
3) Izlaznu impedanciju koja tei nuli.
4) irinu frakvencijskog pojasa koja obuhvaa frekvencije od 0 do .












U
ul
U
iz


157

Operacijsko pojaalo IL 741

Njegove su karakteristike:

napon pomaka (offseta) 1,0 mV

struja pomaka (offseta) 30 nA

ulazna struja (input bias current) 200 nA

ulazni otpor Rul 1 M

naponsko pojaanje, Ao, uz
Rp > 2 k iznosi 2 105

maksimalna promjena izlaznog napona 14 V

napon napajanja 15 V

potronja energije 50 mW


12.3. Inverter

INVERTER - Operacijsko pojaalo kojemu je u negativnu povratnu vezu stavljen omski
otpor, a ulazni signal uveden preko omskog otpora na invertirani ulaz.











ulazni krug izlazni krug


Stavi li se umjesto otpornika R1 konduktometrijska elija, te izmjenini napon na ulazu, izlazni
izmjenini napon e biti proporcionalan vodljivosti koduktometrijske elije. Takav ureaj moe
sluiti za kontinuirano mjerenje vodljivosti.

Stavi li se umjesto otpornika R1 konduktometrijska elija, te izmjenini napon na ulazu, izlazni
izmjenini napon e biti proporcionalan vodljivosti koduktometrijske elije. Takav ureaj moe
sluiti za kontinuirano mjerenje vodljivosti.
R
1
R
2
Povratna veza
U
ul
-U
iz
A
o
0 0
A
U
U
R
R
iz
ul
= =
2
1


158


12.4. Zbrajalo

NAPONSKO ZBRAJALO - Operacijsko pojaalo kod kojega je izlazni napon razmjeran broju
ulaznih napona (pojednostavljeno je to inverter s vie ulaza)



U nizu elektrokemijskih mjerenja superponira se vie naponskih signala jedan na drugi kao kod npr.
kod polarografije izmjeninom strujom, gdje se na linearno rastui istosmjerni napon superponira
mali izmjenini signal.




12.5. Neinvertirajue pojaalo

Neinvertirajue pojaalo ili NAPONSKO SLJEDILO Signalni napon se prikljuuje na + (plus)
ulaz (veliki ulazni otpor i jako mala ulazna struja, dok je izlazni otpor jako mali, a struja je jako
velika)
ulazni krug izlazni krug
R
1
R
U
ul1
-U
iz
U
ul2
U
ul3
R
2
R
3
A
o
0 0
|
|
.
|

\
|
+ + + =
3
3
2
2
1
1
iz
R
U
R
U
R
U
R U
uz uvjet: R=R1=R2=R3,
slijedi: Uiz=-(U1+U2+U3)


159



Slui kao pretvornik impedancije s pojaanjem, visokoomskim ulazom i niskoomskim izlazom, a
to znai da se njime moe izolirati jedan krug od drugoga da bi se izbjegao neeljeni utjecaj. Tako se
njime mogu mjeriti vrlo male struje (npr. potencijal Pt ice), a to znai da OP ne utjee na same
procese, dok e izlazni signal, koji moe ii u neki voltmetar, biti dovoljno jak.


12.6. Naponsko sljedilo

Specijalni sluaj ne invertirajueg pojaala uz R2=0 i R1=















Naravno, i naponsko sljedilo se upotrebljava kao pretvornik impedancije.




R
1
R
2
U
iz U
ul
A
o
0 0
1
2
1
R
R
U
U
A
ul
iz
+ = =


160


12.7. Diferencijalno pojaalo

Ovo pojaalo slui za pojaavanje razlike napona privedenih na ulaz, a gui istofazne
promjene tih napona.
Vano svojstvo gui smetnje koje se pojavljuju na ulazu !

12.8. Integrator

Stavi li se kondenzator u povratnu vezu, dobiva se integrator kod kojega izlazni napon raste
linearno kao funkcija vremena (NISKI PROPUST).


U elektrokemijskim instrumentima integrator slui kao generator linearno rastueg napona
za polarizaciju elektrode i kao integrator naponskih i strujnih veliina.




R
1
R
2
R
3
R
4
U
2
-U
iz
U
1
A
o
0
-
0
+
+
( )
( )
( )
1
2
2 1
iz
d
1 2
1
2
iz
4
3
2
1
R
R
U U
U
A
U U
R
R
U
R
R
R
R
: uvjet Uz
=

=
=
=
R
1
U
ul
-U
iz
C
A
o
0 0
U
ul
t, s
-U
iz
U
R C
U dt
iz ul
=

}
1
1
ul
iz
U k
dt
dU
- =


161


12.9. Diferencijator (derivator)

Spoji li se kondenzator na ulaz, dobiva se diferencijator (VISOKI PROPUST).



Taj sklop pojaava vremenski promjenjiv napon priveden na ulaz (visoke frekvencije imaju
glavnu ulogu).


C
R
2
U
ul
-U
iz
A
o
0 0
t, s
t, s
U
ul
U
iz
dt
dU
k U
ul
iz
=


162


13. DIGITALNI SKLOPOVI

13.1. Digitalni sklopovi

ENIAC - prvi elektroniko raunalo napravljeno 1946.

Razvoj primjene digitalnog voenja procesa moe se
podijeliti u 7 vremenskih podruja:

1955 - Pionirski period.
1962 - Period DDC-a (Direct Digital Control).
1967 - Period miniraunala
1972 - Period mikroraunala.
1980 - iroka upotreba standardnog digitalnog voenja.
1990 - Primjena inteligentnog digitalnog voenja (primarno fuzzy voenja).
2000 - NEST (Network Embadded System Technology) u voenju.


13.2. Znaajke digitalnih sustava

Pojednostavljeno, digitalni sustav ini digitalno elektroniko raunalo (kompjutor) povezano s
razliitim digitalnim elementima.

Analogni sustavi za svaki proces trae vlastitu petlju voenja, tako da cijena analognih sustava raste
linearno s brojem petlji (uz to oni imaju problem uma i drifta, spremanja rezultata mjerenja,
nestabilnost i veliku potronju energije).

Kod digitalni sustava je cijena samog raunala najvea, bez obzira da li ono vodi 1 ili 100 petlji
(koriteni iskljuivo kod velikih sustava s velikim brojem regulacijskih petlji). Cijena dodatnih
senzora i aktuatora je bila zanemariva u odnosu na cijenu poetne investicije. Zbog toga su digitalni
sustavi idealni za sloene upravljake algoritme.

Analogni su se sustavi mijenjali promjenom oienja, a digitalni preprogramiranjem.

Prednosti digitalnih sustava su brojne, od:
smanjenja troka za operatorski pult,
stotine analognih instrumenata moe se zamijeniti samo jednim pokazivaem i tipkalom,
sustavi su i puno fleksibilniji,
mogunost time sharing-a za razliite funkcije u industrijskom ili drugom pogonu,
mnogostranost lako se prilagoavaju novim zahtjevima jednostavnom promjenom
programskog koda (runo ili automatski),
neophodni uvijek kada je potrebno imati visoku tonost,
praktiki su neosjetljivi na um i drift.





163
12.3. Analogno i digitalno prikazivanje podataka

U svakodnevnom ivotu, a posebno profesionalnom, vrlo esto mjerimo obiljeja kao
osnovicu za donoenje odluka o radnom ili drugom procesu. Mjerljiva obiljeja se nazivaju
veliinama. Pojave koje ih karakteriziraju mogu biti kontinuirane i diskretne u vremenu
i/ili prostoru. Izmjerene veliine u nekom trenutku predstavljaju podatak. Prikupljanje i
mjerenje, a zatim i obrada podataka jedne su od osnovnih aktivnosti u znanosti i tehnici.
Informacija o nekoj pojavi, odnosno ponaanju prirodnog i tehnikog ureaja ili sustava,
moe biti prikazana u analognom i digitalnom obliku.
Najvei broj fizikalnih veliina danas se mjeri tako da se one najprije pretvore u elektrinu
veliinu koja je analogna stvarnoj veliini, pa odatle i naziv. Veliki broj veliina pojavljuje
se izvorno u analognom obliku.
Kontinuirani analogni prikaz se moe zamijeniti vremenski diskretnim, ali jo uvijek
analognim prikazom jer je podatak o veliini napona u danom trenutku sadran u amplitudi
uzorka koja i sama moe poprimiti sve vrijednosti unutar nekog intervala.
Digitalni prikaz podatka zasniva se na uporabi diskretnih signala za prikaz brojeva i
simbola. Analogno-digitalna pretvorba se postie procesom kvantizacije. Na donjoj slici pod
a) se najprije vidi analogni prikaz napona. Ako se ta veliina mjeri pomou kvanta veliine
1, tada e se izmjeriti 5 impulsa. Taj prikaz na slici b) je digitalni prikaz analognog podatka
(prikazano je 5 impulsa zaredom). Meutim, obrada brojeva prikazanih na taj nain bi bila
vrlo neprikladna i spora i zato se oni pretvaraju u binarni sustav koji se vidi na slici c).






























164

13.4. Osnovni logiki sklopovi

Mogunost odreenih digitalnih sklopova da obavljaju odreene operacije i obrauju
podatke zasniva se na njihovoj sposobnosti obavljanja jednostavnih logikih operacija.

Stanja 1 i 0 binarnog brojnog sustava mogu se ostvariti npr. viim i niim naponom. Koje e
stanje pritom predstavljati 1, a koje 0, ovisi o dogovoru. Vano je samo dosljedno se toga
pridravati.

Stanje 1 (vii napon +5 V) moe se definirati kao pravo (truth) stanje ISTINA

Stanje 0 (nii napon 0 V) moe se definirati kao krivo (false) stanje - NEISTINA


13.5. Interpretacija logikih vrijednosti

Prikaz logikih vrijednosti naponskim razinama:

A) Pozitivna logika:
- vii napon ~ 1
- nii napon ~ 0

B) Negativna logika:
- vii napon ~ 0
- nii napon ~ 1
- uz liniju signala oznaka























165


13.6. Elektroniki elementi kao sklopke

Dioda kao sklopka

(idealna kao upravljani mehaniki kontakt)
Propusno polarizirana struja tee
Nepropusno polarizirana struja ne tee
















Tranzistor kao sklopka
(strujom upravljani element)

NPN tranzistor u spoju
zajednikog emitera




















166
13.7. Logiki I sklopovi

I-sklopovi su takvi sklopovi koji na svojem izlazu imaju logiko stanje 1 (istina) samo onda
kad je logiko stanje 1 na njegovom prvom ulazu, a isto tako i na svim ostalim ulazima ako
oni postoje.
Logiki I- sklop s 2 ulaza i 1 izlazom prikazan je na slici:

























Logika jednadba: Z=AB
(itati A i B = Z , a to nema veze s mnoenjem).

A B Z= AB
0 0 0
0 1 0
1 0 0
1 1 1


13.8. Logiki ILI-sklopovi

Logiki ILI- sklop s 2 ulaza i 1 izlazom:
Ima na izlazu stanje 1 ako je barem jedan ulaz u stanju 1.



167
















Logika jednadba: Z=A+B
(itati A ili B = Z a to nema veze sa zbrajanjem).

A B Z=A+B
0 0 0
0 1 1
1 0 1
1 1 1

Vidi se da ova vrsta sklopa ima stanje 1 kad je na bilo kojem ulazu 1, ali i onda kad su oba ulaza u
stanju 1 - to je tzv. inkluzivni ILI-sklop jer je i taj sluaj ukljuen.




... EX ILI-sklopovi
Postoji i druga vrsta logikog ILI - sklopa koja iskljuuje prethodno navedeni sluaj. Takav
ILI-sklop naziva se EKSKLUZIVNI ILI-sklop odnosno EX ILI.














168















A B Z
0 0 0
0 1 1
1 0 1
1 1 0

13.9. Logiki NE-sklopovi

Ovi sklopovi mijenjaju stanje neke varijable. Ako je ulazna varijabla NE- sklopa 1 izlaz e
biti 0 i obratno. Ovi se sklopovi jo nazivaju inverterima.




















Invertiranje je isto to i komplement u binarnom sustavu (realizira se pomou NE sklopa).


169

Tablica istinitosti za NE sklop:


A Z=
0 1
1 0




13.10. Logiki NI i NILI sklopovi - sloeni

Logiki I i ILI sklopovi esto se kombiniraju s logikim NE sklopom, tako da se on dodaje na izlaz I
odnosno ILI sklopa. Tako se dobivaju NI i NILI sklopovi koji nisu osnovni nego su izvedeni, ali se
upotrebljavaju isto tako esto kao i osnovni.



Logiki NI-sklop










Logiki NILI-sklop










A B Y
0 0 1
0 1 1
1 0 1
1 1 0
A B Y
0 0 1
0 1 0
1 0 0
1 1 0
B A Y =
B A Y + =


170
13.11. Sloeni logiki sklopovi

Postoji mnogo naina na koji se osnovni logiki sklopovi (I, ILI, NE) mogu kombinirati radi
izvoenja raznih korisnih logikih operacija.

Pri tome se razlikuju dvije vrste izlaznih signala:

Ako izlazni signali ovise o trenutnim logickim stanjima ulaznih signala











Ako izlazni signali ovise, ne samo o trenutnim logikim stanjima ulaznih signala, ve i o prethodnim
signalima, pa zapravo ovise o nizu ulaznih signala






























171
13.12. Kombinacijski logiki sklopovi

Kombinacijski logiki sklopovi - izlazna logika funkcija ovisi samo od ulaznih veliina.













































DEMULTIPLEKSER
DEKODER
MULTIPLEKSER
PERMANENTNA
MEMORIJA


172
13.13. Dekoder i demultiplekser

Dekoder se moe shvatiti kao pretvornik binarnog koda u izlazni kod, koji onda opet predstavlja
informaciju, instrukciju, itd.






E - Upravljanje sklopom (ulaz za omoguavanje)



















13.13. Multiplekser

Multiplekser prima informaciju s vie raspoloivih ulaza i usmjerava ih na jedan izlaz.

















173

Ovisno o vrijednosti ulaznih parametra A
1
i A
0
, prema izlazu se prosljeuje vrijednost od I
0
do I
3
















13.15. Multiplekser i demultiplekser

Funkcija multipleksiranja:
Viestruko iskoritavanje spojnih puteva
- prijenos razliitih podataka ISTIM fizikim spojnim putem (vie logikih kanala preko
jedne fizike linije)
- vremenska podjela (vremenski multipleks)



























174
13.14. Permanentna memorija - ROM

Permanentna memorija (ROM) se takoer ubraja u kombinacijske sklopove koji
memoriraju funkcionalnu vezu izmeu ulaza i izlaza.
Dekoder ita podatke iz nekog ulaza kodera na tono odreeni nain.
















ROM (Read Only Memory) je permanentna memorija u koju su trajno upisani programi to ih je
upisao proizvoa raunala, te se iz nje mogu samo itati. U njemu su obino pohranjeni podaci koji
su vani za rad odreenog ureaja (diska, monitora, itd. npr. sistemski BIOS).

Posebna vrsta ispisnih memorija omoguuje da ih korisnik jednokratno sam programira (PROM
Programmable ROM) te brisanje sadraja UV svjetlom i ponovno programiranje (EPROM
Erasable PROM)












Dananje izvedbe se mogu brisati na praktinijim nainom, tj, elektrinim impulsom (EEPROM
Ellectrically Erasable PROM). Meutim, podaci se mogu upisivati i bez brisanja prethodno
upisanog sadraja.

Flash memorija ili Flash EEPROM je vrsta EEPROM memorije. Za razliku od "uobiajene"
EEPROM memorije, u Flash-EEPROM memoriji se byte-ovi ne mogu pojedinano adresirati, nego
se to radi u tzv. blokovima koji predstavljaju vee memorijske jedinice (512 byte-a). Ona je jako
bitna u procesnim raunalima jer je relativno velika (ak do 64 GB). Ona se esto koristi umjesto
nepouzdanih hard diskova.


175
13.15. Sekvencijalni sklopovi





























- Izlazne veliine ovise, ne samo od ulaznih logikih funkcija, ve i od unutarnjeg stanja
sekvencijskog logikog sklopa.
- Unutarnje stanje sekvencijskog logikog sklopa definirano je informacijom koja je pohranjena u
elementima za pamenje.


13.16. Integrirani sklopovi

Logiki sklopovi povezani u raznolike funkcionalne cjeline sastavni su dio raunala i njegovih
dodatnih ureaja. Razvoj logikih sklopova i projektiranje logikih cjelina je u uskoj vezi s
razvojem tehnologije kojoj je opi cilj da se u to manjem volumenu smjesti to vie logikih
sklopova i da im je brzina rada to vea.

Tehnologija izrade temelji se na izradi skupine od vie stotina istovrsnih integriranih sklopova
odjednom.

Na osnovnoj podlozi (wafer) raznim elektrokemijskim metodama jetkanja i naparivanja razliitih
materijala i njihovom termikom obradom dobivaju se elektroniki logiki sklopovi.
KOMBINACIJSKI SKLOP + MEMORIJA


176






















177

14. DIGITALNI SUSTAVI UPRAVLJANJA

14.1. Graa digitalnog raunala
























14.2. Raunala i procesi


Razlika izmeu standardnog i procesnog raunala:

Pouzdanost,

Rad u tekim okolinim uvjetima,

Mnogo ulaza i izlaza,

Rad u realnom vremenu (pojedine zatraene operacije izvravaju se u tono odreenim
vremenskim odsjecima).



178

14.2. Klasini regulacijski krug

Sadri etiri osnovne komponente:

PROCES (objekt upravljanja)

SENZORI (mjerni pretvornici)

AKTUATORI (izvrne sprave)

REGULATOR
































179

14.3. Suvremeni regulacijski krug
Direktno digitalno voenje (DDC Direct Digital Control)

U suvremenim industrijskim procesima primjenjuje se direktno digitalno voenje (DDC), kod
kojega je iskljuen klasini regulacijski krug, a raunalo je neposredno povezano s procesom,
odnosno senzorima i aktuatorima.




































180

14.4. Digitalni sustavi








































181










































182

14.6. Tiristorski pokretai za meki zalet motora

Tiristorski pokretai za meki zalet motora smanjenjem napona ograniava struju pokretanja i
kontrolira moment pokretanja motora.

Primjenjuju se za pokretanje i zaustavljanje asinkronih trofaznih kaveznih motora.

















14.7. Frekvencijski pretvarai i softstarteri

























183

14.8. Kabeli i elektro razvodni ormari









































184

15. PLC, KOMUNIKACIJSKE MREE I PROGRAMASKA PODRKA


15.1. PLC Programabilni logiki kontroleri













































185

15.2. Programabilni automatizacijski kontroleri


































186


15.3. Komunikacijske mree






















187
15.4. Programska podrka





































188

Literatura

1. Biljanovi P. Elektroniki sklopovi, kolska knjiga Zagreb, 1997.
2. Bird J., Electrical and electronic principles and technology, Elsevier Science, MA 01803,
2003.
3. Grilec J., Zorc D., Osnove elektrotehnike, kolska knjiga, Zagreb, 2002.
4. Marinovi N., Opa elektrotehnika i elektronika za inenjersku tehnologiju, I. dio, kolska
knjiga, 1992.
5. Marinovi N., Opa elektrotehnika i elektronika za inenjersku tehnologiju, II. dio, kolska
knjiga, 1993.
6. Nasar S.A. Handbook of electric machines, McGraw-Hill Book Company, 1987.
7. Pavi A., Osnove elektrotehnike, 1. dio, Element, 1997.
8. Pavi A., Osnove elektrotehnike, 2. dio, Element, 1999.
9. Peruko U., Digitalna elektronika, kolska knjiga, Zagreb, 1991.
10. Piljac I., Elektroanalitike metode, teorijske osnove, mjerne naprave i primjena, RMC, Zagreb,
1995.
11. Piljac I., Senzori fizikalnih veliina i elektroanalitike metode, Media print, Tiskara Hrasti,
Zagreb, 2010.
12. Pinter V., Osnove elektrotehnike, knjiga prva, Tehnika knjiga, Zagreb, 1970.
13. Pinter V., Osnove elektrotehnike, knjiga prva, Tehnika knjiga, Zagreb, 1970.
14. Srb V. Elektrine instalacije i niskonaponske mree, Tehnika knjiga, Zagreb, 1982.
15. Stani E., Osnove elektrotehnike, kolska knjiga, Zagreb 2003.
16. Vujevi D., Ferkovi B., Osnove elektrotehnikih mjerenja, I. dio, kolska knjiga, Zagreb
1996.
17. Vujevi D., Ferkovi B., Osnove elektrotehnikih mjerenja, II. dio, kolska knjiga, Zagreb
2001.