INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

MAŠINSKI FAKULTET - ENERGETIKA

STRILINGOV MOTOR

Korekcija:

Student: Broj indeksa: Predmetni nastavnik:

Mehmedalija Burić PT-37/22

Sadržaj

1 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1 Kratki vremenski pregled razvoja toplinskih uređaja i termodinamike . . . . . . . . . . . . . . . 6

1.2 Kratka povijest Stirlingova motora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

2 Alpha verzija Stirlinova motora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

2.1 Stirlingov ciklus u modelu jednakih tlakova u cilindrima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11

2.2 Rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

2.3 Primjena stirling motora u automobilu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.4 Sklopni crtež. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .14

3.0 Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

4.0 Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1 Uvod
Toplinski strojevi su uređaji koji pretvaraju unutarnju energiju u mehaničku energiju. Krajnje
pojednostavljeni toplinski stroj sastoji se od dvaju spremnika: toplijeg i hladnijeg, te radnog medija
(vidi sliku 1) Radni medij apsorbira energiju iz toplijeg spremnika. Jedan dio te energije pretvori se u
mehanički rad, a dio se preda hladnijem spremniku.

Tema ovog rada je Stirlingov motor koji kao radni medij koristi plin. U pravilu to je zrak.

1.1 Kratki vremenski pregled razvoja toplinskih uređaja i termodinamike

Najraniji poznati toplinski uređaj je "vatreni klip" koji se koristio za paljenje vatre. Vatreni klip je
od prapovijesti korišten u jugoistočnoj Aziji i otocima Tihog oceana. Drevne verzije vatrenog
klipa rađene su od drva, rogova životinja, bambusa ili olova. Uređaj se sastoji od šupljeg cilindra
duljine do 15 cm, unutrašnjeg promjera 6-7 mm. Na jednom kraju je otvoren a na drugom
zatvoren. Klip se postavi u cilindar tako da ga dnom hermetički zatvori. Mora biti izveden tako da
se njime može jako udariti, a zatim ga se može brzo izvući iz cilindra. Klip je namjerno
napravljen uskim, tako da je potrebna manja sila za komprimiranje zraka u cilindru. Klip mora
imati usjek ili otvor u koji se smjesti kresivo. Kada se klip brzo nabije u cilindar, kompresija
zraka uzrokuje da temperatura naglo naraste do 260◦ C što je dovoljno da se kresivo u klipu
zapali. Klip se sada brzo povuče, prije nego što izgori sav kisik unutar cilindra. Tinjajuće kresivo
sada treba s klipa dovesti na lako potpaljivi materijal. Energija mišića ruke koja radi na
komprimiranju zraka se prenosi u smanjeni volumen zraka tijekom kompresije i povećava
temperaturu zraka koja je dovoljna za paljenje kresiva. Ako je kompresija prespora, toplina se
rasipa u okolinu i plin se vraća u ravnotežu. Ako se kompresija radi dovoljno brzo onda zrak u
cilindru nema vremena za postizanje toplinske ravnoteže s okolinom. Apsolutna temperatura plina
tako postane dovoljno visoka za paljenje kresiva. Moderni vatreni klip napravljen na zapadu kroz
eksperimente sa zračnim pištoljem, a ne po uzoru na azijski dizajn. Patentiran je 1807. godine
istodobno u Engleskoj i Francuskoj. "Vatrene šprice" kako su tada nazivane, bile su popularne u
domaćinstvima diljem Europe tijekom ranog devetnaestog stoljeća, sve do izuma šibica 1844. 250
prije nove ere - Archytas iz Tarentuma koristi mlaz pare za pogon igračke - drvene ptice. Njegova
ptica pokretana na mlazni pogon u jednom eksperimentu je letjela 200 metara. Smatra se da je
pogonjena sustavom komprimiranog zraka. Architasova ptica je prvi zabilježeni leteći stroj u
povijesti (Let Dedala i Ikara je vjerojatno mitski) 100 prije nove ere - Heron iz Aleksandrije
razvio je prvi "mlazni motor". Motor poznat kao "aeolipile" (slika 2), sastojao se od kotla i sfere
povezanih sa dvije šuplje cijevi te još dvije šuplje savijene cijevi sa nožištima u sferi. Para dolazi
iz kotla u sferu kroz dvije šuplje cijevi. Para kroz savijene cijevi izlazi iz sfere i uzrokuje njeno
okretanje.

Oko 900 - Kina razvija vatreno koplje - oružje koje je kombinacija bambusove cijevi koja sadrži
barut i projektil.
1232 - U borbi između Kineza i Mongola zabilježena prva upotreba raketa.
Oko 1500 - Leonardo da Vinci radi top na parni pogon 1551 - Taqi al-Din - prva parna turbina -
koristila se za vrtnju ražnja. Na kraj ražnja stavi se kotač s lopaticama. Ispod kotača se postavi
bakreni kotao sa vodom. Jedna otvorena mlaznica je iz kotla usmjerena prema lopaticama turbina.
Kako se voda u kotlu zagrijava, para izlazi kroz mlaznicu i okreće lopatice turbine.
1629 - Giovanni Branca - parna turbina.
1662 - Robert Boyle objavljuje Boyleov zakon koji definira odnos između volumena i tlaka u
plinu.
1665 - Edward Somerset, markiz od Worcestera, gradi parnu fontanu.
1672 - Otto von Guericke: Pokus s vakuumom(slika 3) Iz metalne kugle je isisan sav zrak, te je u
njoj ostao vakuum. Sila vakuuma je tada korištena kao sila za podizanje tereta. Zabilježena je i
demonstracija ovog eksperimenta, gdje 16 konja nije moglo razdvojiti dvije polukugle spojene
vakuumom.

1687 Isaac Newton pokušava svoje nedavno formulirane zakone gibanja isprobati svojim "parnim
kolima" (slika 4). On je pokušao pokrenuti vozilo usmjeravanjem pare prema natrag kroz šiljate
mlaznice. Zbog male snage pare, ovo vozilo nije radilo. 1690 - Denis Papin - konstruira
atmosferski parni stroj, preteču parnog stroja. Prvi put u povijesti ostvario je termodinamički
ciklus (dvije izobare i dvije izohore). Radni medij je bila voda, koja je u cilindru bila u kontaktu s
klipom. Cilindar se grije izvana, a para podiže klip suprotstavljajući se atmosferskom tlaku. Zatim
se vatra uklanja, klip se fiksira u gornjem položaju, a cilindar se hladi okolnim zrakom. Klip se
nakon toga otpušta, te pada uslijed sile vakuuma koja je nastala kondenzacijom vode i tako podiže
teret preko koloture.
1698 - Thomas Savery - rudarska parna crpka. Savery je prvi napravio

pumpu za crpljenje vode iz rudnika. Sastoji se od kotla, dvije posude pod tlakom, te usisne i
tlačne cijevi. Vodena para se iz kotla pušta u zatvorenu posudu, gdje se kondenzira pod utjecajem
hladne vode koja curi plaštem posude. Rezultirajući vakuum otvara nepovrativi ventil na dnu
posude, te povlači otpadnu vodu kroz usisnu cijev u tlačnu posudu. Kad se vodena para ponovo
pusti u istu tlačnu posudu, ona istiskuje vodu kroz tlačnu cijev i još jedan nepovrativi ventil u
spremnik na višoj razini. Istovremeno su u pogonu dvije posude, tako da je proces kontinuiran.
Dok se jedna posuda prazni pod tlakom pare, druga se puni uslijed kondenzacije. 1712 - Thomas
Newcomen -prvi parni stroj. Osnovna prednost ovog pred Papinovim strojem je razdvajanje kotla
od radnog klipa i kondenzatora. Rad počinje puštanjem pare iz kotla, koja podigne klip. Zatvori se
parni ventil, a otvori rashladni za uštrcavanje vode u cilindar. Nastali vakuum gurne radni štap
prema dolje. Otvaranjem izlaznog ventila ispušta se voda iz cilindra. 1748 - William Cullen
demonstrira prvi hladnjak na Sveučilištu u Glasgowu u Škotskoj.
1769 - James Watt - parni stroj. Dvoradni cilindar ima 2 ventilne kutije za ulaz i izlaz pare, koja
odlazi u odvojeni kondenzator. Time se ubrzava rad i smanjuju gubici topline, jer nema
uštrcavanja vode u cilindar. Radni zamašnjak se pokreće preko zupčanika, čime se podvostručava
broj okretaja. Wattov paralelogram pretvara kružno u pravocrtno gibanje.
1787 - Jacques Charles formulira zakon koji opisuje odnos između volumena i temperature u
plinu.
1802 - Joseph Louis Gay-Lussac formulira zakon koji opisuje odnos između tlaka i temperature
plina.

1815 Robert Stirling - motor na vrući zrak

1824 - Nicolas Leonard Sadi Carnot je razvio Carnot ciklus i pripadajući 6 hipotetski Carnotov
toplinski motor koji je osnovni teorijski model za sve toplinske motore.
1829: George Stephenson - lokomotiva "Rocket"(slika 5). Ova lokomotiva je imala ložište, kotao
s dva parna cilindra i mehanizam za regulaciju snage. Potrošena para odvodila se iz cilindra u
dimnjak da bi se povećala usisna moć, jer veća količina zraka omogućuje bolje izgaranje ugljena
što daje veću snagu i brzinu lokomotive.
Snaga stroja bila je oko 40 kW (današnje lokomotive imaju oko 1500 kW).
 1860: Étienne Lenoir -prvi plinski motor.
1861 - Alphonse Beau de Rochas daje koncept četverotaktnog motora s unutarnjim izgaranjem s
naglaskom na prethodno podcijenjenu važnost sabijanja mješavine zraka i goriva prije paljenja.
1861 - Nikolaus Otto patentira dvotaktni motor s unutarnjim izgaranjem nadograđujući Lenoirov.
1863 - Otto Langen - motor s unutarnjim izgaranjem.
1873 - britanski kemičar Sir William Crookes izmišlja uređaj koji pretvara toplinu zračenja
svjetlosti izravno u rotacijsko gibanje.
1877 - Ludwig Boltzmann pronašao vjerojatnosni način za mjerenje entropije jednog ansambla
idealnog plina čestica, u kojem je definirana entropija proporcionalna logaritmu broja mikrostanja
koje plin može zauzeti.
1877 - Nikolaus Otto patentira četverotaktni motor s unutarnjim izgaranjem.
1883 -. Samuel Griffin patentira šest-taktni motor s unutarnjim izgaranjem.
1884 - Charles A. Parsons gradi prvu modernu parnu turbinu.
1892 - Rudolf Diesel patentira Diesel motor.

1.2Kratka povijest Stirlingova motora

Braća Robert i James Stirling dizajnirali su najmanje pet različitih motora na istom radnom
principu (slika 6)
 Prvi Stirlingov motor (tada poznat kao Stirlingov motor na vrući zrak) je patentirao Robert
Stirling 1816. Slijedio je ranije pokušaje da se napravi motor na vrući zrak, ali ovo je vjerojatno
bio prvi takav motor koji je našao praktičnu primjenu: Stirlingov motor je 1818. služio za
transportiranje vode u kamenolomu. Naknadni razvoj je rezultirao raznim poboljšanim
konfiguracijama izvornog motora, tako da su ovi strojevi 1843. imali dovoljno snage za
pokretanje svih strojeva u ljevaonici željeza u Dundeeu.
Pretpostavlja se da je motivacija izumiteljima bilo stvoriti sigurniju alternativu parnim
lokomotivama čiji su kotlovi u to vrijeme znali eksplodirati. Stirlingov motor je učinkovitiji na
visokim, ali ne na vrlo visokim, temperaturama - što postavlja ograničenja u izboru materijala. U
ranim godinama motori su se često kvarili, iako s daleko manje katastrofalnim posljedicama od
eksplozije kotlova. Na primjer, motor u ljevaonici zamijenjen je parnim strojem nakon tri kvara
vrućeg cilindra u četiri godine.
Nakon neuspjeha motora u ljevaonici ne postoji zapis o daljnjem angažmanu braće Stirling u
razvoju motora pa se Stirlingov motor više nije natjecao s parnim kao izvor energije u industriji
(parni kotlovi su sve sigurniji, a parni motori sve učinkovitiji). Međutim, od 1860. rade se
različite izvedbe manjih Stirlingovih motora za namjene u kojima nije potrebna velika snaga - kao
što je crpljenje vode iz bunara (slika 7)
Obično su radili na nižim temperaturama, tako da su relativno neučinkoviti. No, njihova
prednost je u tome što je njima, za razliku od parnog stroja,

lako upravljati. Nekoliko vrsta je ostalo u proizvodnji do kraja stoljeća, ali osim nekoliko manjih
mehaničkih poboljšanja dizajn Stirling motora u cjelini u tom razdoblju stagnira.
 Tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća ulogu malih Stirlingovih motora za kućanstvo
postupno preuzimaju elektromotori i mali motori s unutarnjim izgaranjem. Do kasnih 1930-ih je u
velikoj mjeri bio zaboravljen, proizvodi se samo za igračke i manje ventilacijske uređaje.
U tom razdoblju Philips nastoji proširiti prodaju svojih radio prijemnika u dijelovima svijeta
bez opskrbe strujom. Philipsova uprava odlučila je proizvesti prenosive generatore male snage, te
je grupi inženjera dala zadatak da nađe alternativne izvore energije za tu svrhu. Nakon sustavne
studije, tim je odlučio razvijati Stirling motor, navodeći kao razlog tihi rad i sposobnost da radi na
različitim izvorima topline (npr. na običnoj uljnoj lampi - jeftinoj i svima dostupnoj). Oni također
navode da, za razliku od parnih i motora s unutarnjim izgaranjem, Stirlingov motor dugo nije
razvijan i tvrde da bi moderni materijali trebali omogućiti velika poboljšanja.
Potaknuti prvim eksperimentalnim motorima snage 16 W, proizvodnja i razvoj su nastavljeni i
tijekom drugog svjetskog rata. Proizvodnja početne serije (slika 8)je započela 1951, ali je postalo
jasno da cijenom ne mogu konkurirati tranzistorskom radiju. Na kraju je proizvedeno oko 150
setova od planiranih 250. Neki su završili na tehničkim sveučilištima i koledžima diljem svijeta.

1958 Roelf Jan Meijer - (Philips Research Laboratories) - suvremeni Stirling motor Umjesto
savijene radne osovine Meijer je primijenio tzv. rombni mehanizam, kojeg pokreću dva
zupčanika.
Umjesto izravnog grijanja dodane su brojne cijevi čime je povećana ogrjevna površina.
Hlađenje je također poboljšano s mnogo cijevi oko cilindra, a između vrućih i hladnih cijevi je
smješten regenerator.
Philips je nastavio raditi na razvoju eksperimentalnih Stirlingovih motora za različite primjene
do kasnih 1970-ih, ali nije postigao komercijalni uspjeh. Međutim, oni su donijeli veliki broj
patenata i prikupili mnoštvo informacija koje su temelj razvoja u suvremeno doba.
Počevši od 1986, Infinia Corporation je počeo razvijati Stirling motore i termoakustične
hladnjake koristeći povezane tehnologije. Dizajn koristi savijene ležajeve i hermetički zatvorene
cikluse helija. Od 2010, korporacija je objavila više od 30 patenata, a razvili su i niz
komercijalnih proizvoda.
U novije vrijeme, NASA razmatra upotrebu Stirlingovih motora grijanih nuklearnim pogonom
za produženu misiju na vanjski Sunčev sustav.
2 Alpha verzija Stirlinova motora

2.1 Stirlingov ciklus u modelu jednakih tlakova u cilindrima

Alfa tip Stirlingova motora sastoji se od dva međusobno okomito postavljena identična cilindra
koji su u dodiru sa energijskim spremnicima temperatura T1 i T2 (T2 > T1).
Dna cilindara su spojena uskom cijevi preko koje cilindri izmjenjuju topliji i hladniji dio radnog
medija.
Klipovi su štapovima duljine l zglobno vezani s zamašnjakom u točki koja se giba po kružnici
radijusa r. Duljina štapova je podešena tako da klipovi u svojim krajnjim položajima dodirnu dna
cilindara.
 Izračunat ćemo tlak plina u motoru u ovisnosti o obujmu plina u ciklusu. Označimo s h1 i h2
udaljenosti klipova u hladnom i toplom cilindru od njihova dna. Kut zakreta kotača ϕ mjerimo od
položaja u kome se nađe štap hladnog cilindra kad je obujam radnog medija u ovom cilindru
najmanji. Iz slike (9) slijedi:

Radi jednostavnijeg računa pretpostavit ćemo da je l >> r i ispustiti ćemo članove koji sadrže r 2 u
gornjim jednadžbama.

Ukupan obujam radnog medija je:

Uz pretpostavku da je tlak radnog medija isti u oba cilindra, jednadžbe stanja sistema radnog
medija u cilindrima glase:

Ovdje je A površina poprečnog presjeka klipova, n ukupan broj molova radnog medija, a n1
broj molova u hladnom cilindru. Tlak radnog medija za dane pomake klipova h1 i h2 je
 Pomoću izraza (3) i (4) gornji izraz nakon kraćeg računa postaje

Ovdje je

Kut δ kazuje koliko ekstremne vrijednosti tlaka zaostaju za ekstremnim vrijednostima obujma
radnog medija.
Kružni proces Stirlingova motora u (p, V ) dijagramu prikazan je na slici
(10). Za pojedinu točku procesa ne može se napisati jedna jednadžba stanja radnog medija jer
radni medij u motoru nije globalno već samo lokalno (unutar cilindara) u ravnoteži.

Slika 10: Kružni proces Stirlingovog motora za različite vrijednosti omjera temperatura spremnika.
Temperatura toplijeg spremnika je stalna.

2.2Rad

Rad plina u jednom ciklusu jednak je:

Uzimajući u obzir izraze za tlak (9) i volumen (5), rad (11) postaje:

Iz (12) se može se vidjeti da ukupan rad neće ovisiti o površini klipa A. Nakon integriranja (12)
postaje:
Nakon uvrštavanja δ iz (10), transformacije arctg → arcsin i arctg → arccos te uvođenja oznake

dobije se konačan izraz za rad plina u jednom ciklusu:

Dakle, rad ovisi o broju molova plina i temperaturama toplijeg i hladnijeg spremnika. Rad raste sa
omjerom temperatura 14.

2.3 Primjena stirling motora u automobilu

U prošlom stoljeću, točnije 1980.-ih, pojavilo se veliko zanimanje za konstrukciju stirling
motora u vozilima zbog velikih cijena goriva u to vrijeme. Već 1970.-ih je bila velika
nestašicagoriva, pa su kompanije poput GM i Ford potrošile miljune dolara na razvoj stirling
motora kojibi se ugradio u automobile te zamijenio MSUI.
Puno prototipa je napravljeno, ali nijedan od njih nije bio dovoljno dobar da bi se mogao
staviti u proizvodnju. Ford je ipak uspio napravitijedno vozilo pokretano stirling motorom, ali je
to vozilo imalo jako malu snagu i nije se punoupotrebljavalo. Zatim je krajem 1980.-ih cijena
goriva pala, pa je zanimanje za proizvodnju automobila na stirling motor nestalo.
2.4 Sklopni crtež

Na slici 3.1 prikazan je sklopni crtež tri cilindarskog stirling motora izrađen u Solidworksu.
Sklop se sastoji od ukupno 28 pozicija i 2 podsklopa. Prvi podsklop čini potiskivač, a drugi je
podsklop cilindar potiskivača. Na crtežu u prilogu postoji i sastavnica u kojoj je opisana svaka
pozicija te količina istih.
Sve pozicije izrađene su iz konstrukcijskog čelika, osim pozicije 5 koja je izrađena od
aluminija, te pozicije 10 koja je izrađena od mesinga. Vanjski gabariti motora su 600x200x480
mm. Na crtežu su prikazane sve točke spajanja, odnosno mjesta zavarenih i lijepljenih spojeva.
Izvučeni su svi bitniji detalji i presjeci za što lakše razumijevanje nacrta te je svaka pozicija
numerirana pod svojim rednim brojem. U prilogu se nalaze radionički crteži svih pozicija.
3.0 Zaključak

Iako Stirling motor danas nema veliku primjenu i uvelike je zaboravljen, njegova bi
popularnost u budućnosti mogla porasti. Njegova velika prednost je u tome što nema emisije
štetnih plinova iz razloga jer gorivo kontinuirano izgara. Veliko postignuće bi bilo ako bi se
ubudućnosti uspio razviti takav Stirling motor koji bi uspješno mogao pokretati motorna
vozila.To bi bio velik korak naprijed, jer upravo vozila s motorima s unutrašnjim izgaranjem u
najvišem postotku zagađuju okoliš.
Još jedna velika prednost je ta što su iznimno tihi zbog neimanja ventila, pa bi njihova
primjena u podmornicama također mogla biti uspješna. U današnje vrijeme je velika večina
strojeva pokretana na neobnovljive izvore energije, što znaći da će se u nekoj budućnosti ti izvori
istrošiti, pa će potreba za obnovljivim izvorima energije uvelike rasti.
 Upravo bi tu moguću primjenu našao i stirling motor jer može raditi na jedan od najvažnijih
obnovljivih izvora energije, a to je sunčeva energija.

4.0 Literatura

[1] C.S. Vineeth; Stirling engines, A beginners guide, Thiruvananthapuram, 2011.

[2] http://www.stirling-fette.de/howdoes.htm
[3] https://termorad.hr/obnovljivi-izvori-energije-2/
[3] https://hr.wikipedia.org/wiki/Neobnovljivi_izvori_energije
[4] https://www.scientificamerican.com/article/are-engines-the-future-of-solar-power/