Sadrzaj:

Uvod......................................................................................................................3

Drugi zakon termodinamike..................................................................................4

Uvod......................................................................................................................3
Uvod
Termodinamika se bavi proučavanjem topline i energije. U njenom središtu su zakoni koji
opisuju kako se energija kreće unutar sustava, bio da je riječ o atomu, uraganu ili crnoj rupi.
Prvi zakon termodinamike opisuje kako energija ne može biti proizvedena niti uništena, može
se samo prenositi iz jednog oblika u drugi. Drugi zakon termodinamike, pak, vjerojatno je
poznatiji i čak i dublji zato što opisuje granice djelovanja svemira. Ovaj zakon govori o
neučinkovitosti, degeneraciji i propadanju. Govori nam da je sve što radimo inherentno
rasipno i da postoje ireverzibilni procesi u svemiru. Daje nam smjer za vrijeme i govori nam
da naš svemir ima neopisivo turobnu, pustu sudbinu.

Unatoč ovim pomalo poražavajućim idejama, ideje termodinamike oblikovale su se u vrijeme

najvećeg tehnološkog optimizma – doba industrijske revolucije. Fizičari i inženjeri su
sredinom 19. stoljeća gradili parne motore za mehanizaciju rada i transporta, te razmišljali
kako ih učiniti moćnijima i učinkovitijima.

Mnogi znanstvenici i inženjeri, uključujući Rudolfa Clasiusa, Jamesa Joulea i lorda Kelvina,
doprinijeli su razvoju termodinamike, ali otac discipline bio je francuski fizičar Sadi Carnot.
Godine 1824. objavio je “Osvrt na pokretačku silu topline” (franc. “Réflexions sur la
puissance motrice du feu”), djelo u kojemu je postavio osnovna načela, do kojih je došao
opažanjem kretanja energije unutar motora i povezanosti između potrošene topline i korisnog
rada.

Ovaj zakon termodinamike govori o usmjerenosti termodinamičkog procesa te o uvjetima pod

kojima su termodinamički procesi mogući, a pod kojima nisu.

Zamislite situaciju u kojoj postoje dva jezera na različitim visinama i vodopad kojim se voda
izlijeva iz višeg jezera u niže. Iskustveno je poznato da će voda uvijek padati iz jezera koje se
nalazi na višoj visini u jezero na nižoj visini te da nije moguć spontan prijelaz vode iz nižeg
jezera u više.

Tako je i kod topline: toplina uvijek spontano prelazi s tijela više temperature na tijelo niže
temperature.

3
Drugi zakon termodinamike

Drugi zakon termodinamike može se objasniti na nekoliko načina, a najjednostavnije je da

toplina prirodno ide od toplijeg prema hladnijem tijelu. U srcu toga je svojstvo termodinamike
koje se zove entropija – u jednadcinama oznaka joj je “S” – mjera količine nereda unutar
sustava. Ovo se može pokazati na više načina, primjerice u rasporedu molekula -molekule
vode u kocki leda u većem su redu nego nakon što se zagriju u plin. Molekule vode u kocki
leda su unutar dobro definirane rešetke, dok u plinu plutaju nepredvidljivo. Entropija kocke
leda je, dakle, manja od entropije plina. Isto tako, entropija tanjura je veća kada je u
komadima na podu nego kada je u sudoperu u jednom komadu.

Formalnija definicija entropije prilikom topline koja se kreće unutar sustava dana je u prvoj
jednadžbi. Infinitezimalna promjena u entropiji sustava (dS) izračunata je mjerenjem količine
topline koja je ušla u zatvoreni sustav (δQ), koja je zatim podijeljena sa zajedničkom
temperaturom (T) u točki u kojoj se dogodio prijenos topline.

Druga jednačina je način opisivanja drugog zakona termodinamike u odnosu na entropiju.

Formula kaže da entropija izoliranog prirodnog sustava uvijek teži ostati ista ili se povećati –
drugim riječima, energija u svemiru postupno se kreće prema neredu. Naš početni opis drugog
zakona izvire iz ove jednadžbe: toplina ne može spontano protjecati iz hladnog objekta (niska
entropija) u topli objekt (visoka entropija) u zatvorenom sustavu zato što bi to kršilo
jednadžbu. (Frižideri naizgled krše ovo pravilo jer mogu zamrznuti stvari do puno nižih
temperatura od zraka oko njih. Ali frižideri ne narušavaju drugi zakon termodinamike zato što
nisu izolirani sustavi – imaju kontinuirani pritok električne energije koja ispumpava toplinu iz
njihove unutrašnjosti. Frižider zagrije prostor oko sebe i ako bi se isključio iz struje, prirodno
bi se vratio u toplinsku ravnotežu s prostorom.)

Ova formula nameće smjer vremenu; dok bi svaki drugi fizikalni zakon koji poznajemo bio
isti bez obzira na to ide li vrijeme unaprijed ili unatrag, to nije točno za drugi zakon
termodinamike. Lonac kipuće vode teško da će ikada postati kocka leda, koliko god vremena
da ga ostavite na izvoru topline. Razbijeni tanjur nikad se neće sam ponovno sastaviti, jer bi
to reduciralo entropiju sustava kršenjem drugog zakona termodinamike. Neki procesi su
nepovratni, uočio je Carnot.

4
Carnot Nicolas Léonard Sadi, francuski fizičar (Pariz, 1. VI.
1796 – Pariz, 24. VIII. 1832). U raspravi Razmišljanja o
pokretačkoj moći vatre (Réflexions sur la puissance motrice
du feu, 1824) dao je načela rada idealnoga toplinskoga stroja
i iznio drugi zakon termodinamike. Osnovna je misao te
rasprave: svaki toplinski stroj prima toplinsku energiju na
višoj temperaturi, pretvara samo dio u rad i nužno predaje
preostali dio toplinske energije na nižoj temperaturi;
sveukupna toplinska energija ne može se pretvoriti u rad.
Carnot je opisao idealni toplinski stroj s maksimalnim
učinkom, kojemu rad ovisi samo o temperaturnoj razlici dvaju spremišta topline, bez obzira
na to obavlja li radnju vodena para, ugrijani zrak ili koja druga tvar. Carnotov kružni proces
sastoji se od četiri faze: izotermno primanje topline na višoj temperaturi T1, adijabatsko
sniženje temperature, izotermno davanje topline na nižoj temperaturi T2, adijabatsko
povišenje temperature na prvobitnu T1. Carnot je već 1831. dao prilično točnu vrijednost za
mehanički ekvivalent kalorije.Carnot je proučavao parne motore koji rade sagorijevanjem
goriva da bi zagrijali cilindar koji sadrži paru, koja se potom širi i pritišće klip koji zatim čini
nešto korisno.

Dio energije izvučene iz goriva radi nešto korisno, što se zove rad, a ostatak je izgubljena (i
neuredna) energija koju zovemo toplina. Carnot je pokazao da se može predvidjeti teoretski
maksimum učinkovitosti parnog motora mjerenjem razlike u temperaturama pare unutar
cilindra i zraka oko njega, što se u termodinamici naziva toplim i hladnim spremnicima
sustava.

Toplinski motori funkcioniraju zato što toplina prirodno prolazi od toplih do hladnih mjesta.
Kada ne bi postojao hladni spremnik prema kojemu bi se kretala, ne bi bilo protoka topline i
motor ne bi radio. Nijedan toplinski motor ne može biti stopostotno učinkovit zato što je
hladni spremnik uvijek iznad apsolutne nule.

Najbolje dizajnirani motori stoga zagrijavaju paru (ili drugi plin) do najviše moguće
temperature, a zatim otpuste ispušni plin na najnižoj mogućoj temperaturi. Najmoderniji parni
motori postižu do 60 posto učinkovitosti, a dizeli motori u automobilima imaju učinkovitost
oko 50 posto.

5
Motori s unutarnjim izgaranjem na bazi benzina rasipaju puno više energije iz goriva.

Neučinkovitosti su dio svakog sustava koji koristi energiju i mogu se opisati termodinamički.

Ta izgubljena energija znači da će se sveukupni nered svemira – njegova entropija – s

vremenom povećavati, ali će u nekoj točki dosegnuti maksimum. U ovom trenutku u nekoj
nezamislivo dalekoj budućnosti, energija svemira bit će jednako raspoređena pa će, za sve
makroskopske svrhe, biti beskorisna. Kozmolozi ovo zovu “toplinskom smrti” svemira,
neizbježnom posljedicom nezaustavljivog marša entropije.

Carnotov proces

Carnot (Karno) je prvi spoznao da je za pretvaranje topline u mehanički rad potreban pad
temperature, i da se toplina može pretvoriti u rad samo ako postoji prijelaz topline, a za to su
potrebna dva spremnika topline različitih temperatura. Ma koliki bio ogroman sadržaj topline mora ili
zraka, ta se toplina ne može pretvoriti u rad u toplinskim strojevima, ukoliko nemamo spremnik
topline niže temperature. Takvih spremnika nema, jer sva okolina ima jednaku temperaturu.
Spremnik niže temperature mogao bi se napraviti umjetnim putem, hlađenjem ispod temperature
okoline (hladnjacima). Ali taj bi postupak zahtijevao ulaganje mehaničkog rada. Utrošak rada bio bi u
najboljem slučaju jednak dobitku na mehaničkom radu iz toplinskog stroja (u praksi nemoguće). Iz
svega ovoga se vidi da nije moguće sagraditi parobrod čiji bi stroj iskorištavao toplinu mora. Stroj koji
bi to vršio bio bi neka vrsta perpetuum mobile. Drugi zakon termodinamike isključuje
takozvani perpetuum mobile druge vrste. Nije, naime, moguće sagraditi stroj koji bi stvarao
rad na račun topline okoline bez razlike temperature, to jest bez spremnika niže temperature.
Kad bi se to moglo, brod bi mogao ploviti na račun golemih količina topline sadržanih u moru
i to bez ikakvog goriva.

Prema Carnotu, maksimalna djelotvornost η idealnoga toplinskoga stroja, koji kružnim

procesom pretvara toplinu u rad, iznosi:

Q1−Q2 T 1−T 2
η= =
Q1 T1

gdje su: T1 i T2 temperature toplijega i hladnijega spremnika; Q1 je toplina koja pri prelasku

stoji na raspolaganju, a Q2 dio topline koji se degradira. Bit je drugoga zakona termodinamike
da se pri prelasku topline u rad dio topline uvijek gubi ili degradira (degradacija).

6
 Matematički izraz drugoga zakona termodinamike iskazuje se s pomoću entropije.

Za sustav temperature T, u kojem se nalazi ukupna količina topline Q, entropija S izražava se

Q
kao: S=
T

Iz toga slijedi da je entropija sustava to veća što mu je, uz danu količinu topline u
sustavu, temperatura niža. Kako pri svakom prelasku topline u rad dio topline prelazi u
spremnik niže temperature, ukupna se entropija sustava povećava. Poopćenjem drugoga
zakona može se reći da se entropija zatvorenoga sustava povećava pri svakom procesu.

Carnotov toplinski stroj prenosi energiju iz toplijeg (ogrjevnog) spremnika temperature TH u

hladniji (rashladni) spremnik temperature TC, te pritom dio te toplinske energije (topline)
pretvara u mehanički rad W.

Drugi zakon termodinamike isključuje takozvani perpetuum mobile druge vrste. Nije, naime,

moguće sagraditi stroj koji bi stvarao rad na račun topline okoline bez razlike temperature, to
jest bez spremnika niže temperature. Kad bi se to moglo, brod bi mogao ploviti na račun
golemih količina topline sadržanih u moru i to bez ikakvog goriva.

Entropija

Clausius je 1865. godine razvio koncept entropije kako bi se moglo i računski dokazati koji su
procesi mogući ili nisu. Entropija ustvari predstavlja analitičku formulaciju drugog zakona
termodinamike. Clausius je entropiju definirao kao fizikalnu veličinu koja opisuje promjenu
stanja termodinamičkog sustava. Entropija se označava sa S, a kako je u termodinamici
zanimljiva promjena entropije, nju ćemo označavati sa ΔS. Pomoću vrijednosti promjene
entropije može se zaključiti je li riječ o mogućem ili nemogućem termodinamičkom procesu.
 7

Promjena entropije definira se izrazom ΔS=ΔQT, pri čemu je ΔQ razlika topline koju sustav

izmjenjuje s okolinom, a T temperatura sustava. Mjerna jedinica za entropiju jest J/K.

Kad se entropija sustava ne mijenja, tada je ΔS=0 i govorimo o reverzibilnim procesima. Kod
ireverzibilnih procesa vrijedi ΔS>0.

U stvarnosti su prisutni samo ireverzibilni procesi, tako da se entropija stalno povećava.

Procesi u kojima je entropija stalna idealizacije su stvarnosti.

Entropija je jedan od najsloženijih pojmova u znanosti o toplini. Ponekad se o entropiji govori

kao mjeri koja opisuje uređenost, odnosno neuređenost sustava.

Pogledajmo izotermnu ekspanziju idealnog plina:

nRT dV dQ
dQ = dW = pdV = dV ⇒ =
V V nRT

nered se manifestira u promjeni obujma, molekule imaju veći prostor na raspolaganju i veću
neodređenost položaja.

dQ
dS = - promjena entropije pri inifinitezimalnom reverzibilnom procesu
T

Q
ΔS = S2 − S1 =
T

Ukupna promjena entropije u bilo kojem reverzibilnom kružnom procesu je 0!

dQ
∫ = 0 (za bilo koji reverzibilni kružni proces)
T

Ukupna promjena entropije u bilo kojem ireverzibilnom kružnom procesu je veća od 0!

dQ
∫ > 0 (za bilo koji ireverzibilni kružni proces)
T

Proces u kojem se ukupna entropija smanjuje je nemoguć!

dQ
∫ T ≥0
 8

Literatura:

https://geek.hr/znanost/clanak/sto-nam-govori-drugi-zakon-termodinamike/#ixzz6yFRjYnrg

https://opentextbc.ca/openstaxcollegephysics/chapter/carnots-perfect-heat-engine-the-second-law-
of-thermodynamics-restated/

Carnot, Nicolas Léonard Sadi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2021. Pristupljeno 19. 6. 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10838