Parni ciklusi rashladnih

postrojenja

doc. dr. sc. Ivan Tolj

e-mail: itolj@fesb.hr
ured: C508
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja
Do sada su razmatrani desnokretni ciklusi kojima je glavna karakterisitka proizvodnja rada iz određene količine
dovedene topline. Analogno, u tehničkoj praksi postoje i procesi u kojima se dovodi rad te kao „nusprodukt”
odvodi toplina. Takvi procesi se nazivaju lijevokretni ciklusi. U tehničkoj praksi to su ciklusi na kojima se temelji
prinicip rada rashladnog postrojenja.

U T-s dijagramu prikazan je potpuno ravnotežni lijevokretan Carnotov ciklus koji u suštini uzima toplinu na nižoj
temperaturi (nižoj od okolne) te uz trošenje rada „prebacuje” tu toplinu na viši temperaturni nivo (viši od okolne
temperature).
Parni ciklusi rashladnih postrojenja
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja

Prilikom analize ciklusa spomenuta je mogućnost ostvarenja lijevokretnih ciklusa koji bi trošili rad, uzimali
toplinu na nižoj 𝑇𝑑 i davali toplinu na višoj 𝑇𝑔 temperaturi. Upravo to radi rashladni stroj. On u „rashladnoj
komori” održava temperaturu nižu od okolne tako, što iz komore stalno uzima toplinu koja u nju prodire iz
okoline. Na višoj temperaturi stroj izbacuje u okolinu toplinu jednaku uzetoj u komori povećanu za iznos rada
utrošenog na održavanje takvog ciklusa.

Potpuno ravnotežan ciklus u tim okolnostima bio bi lijevokretni Carnotov, koji bi određenu toplinu iz
rashladne komore, na 𝑇𝑑 < 𝑇0 preuzeo s utroškom teoretski minimalnog rada.

Takav stroj imao bi maksimalni „koeficijent hlađenja” (engl. COP - Coefficient of performance)𝜀 = 𝜀𝑚𝑎𝑥
definiran sa:

odvedena toplina
𝜀=
utrošeni rad
jednak:

𝑇𝑑
𝜀𝑐 =
𝑇𝑔 − 𝑇𝑑

Kao i kod desnokretnih ciklusa, vlažno područje realnih plinova omogućava da se izoterme Carnotova ciklusa
lako realiziraju, jer se u tom području poklapaju s izobarama.
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja

U ovisnosti o temperaturnom rasponu koeficijent hlađenja ima različite vrijednosti. Primjerice za

proizvodnju leda temperature 0°C pri okolnoj temperaturi od 20°C, teoretski koeficijent hlađenja iznosi 13,6.

𝑇𝑑 273
𝜀𝑐 = = = 13,6
𝑇𝑔 − 𝑇𝑑 293 − 273

Drugi primjer je primanje te odavanje topline pri temperaturnoj razlici od 5°C pri čemu se proces odvija
između temperatura od -5°C do 25°C, a gdje bi koeficijent hlađenja iznosio 8,9.

Dakle, što je manja razlika između temperature okoline i temperature isparavanja, viši je i iznos koeficijenta
hlađenja. U suštini kod realnog rashladnog postrojenja na gornjem primjeru proizvodnje leda, za 1,0 kWh
utrošene el. energije (rad kompresora) dobije se 13,6 kWh rashladnog učina (efekt toplinske pumpe).
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja

Rashladni potpuno ravnotežni Carnotov ciklus i shema postrojenja

Rashladni stroj nalik ovome patentirao je Werner Siemens 1857; a od 1879. godine se slični strojevi grade i
koriste pri prijevozu smrznutog mesa iz Australije u Englesku.

Današnji kružni procesi nisu niti u svojim ravnotežnim idealizacijama Carnotovi ciklusi, i to zbog izbjegavanja
adijabatske kompresije 23 i adijabatske ekspanzije 41.

Za adijabatsku kompresiju tehnički je znatno bolje ako počinje od stanja zasićene pare (2’’), a ne od vlažne u
stanju 2. Razlog je povećanje specifične topline preuzete u rashladnoj komori, kao i izbjegavanje kapljica koje
mogu biti opasne za rad kompresora (povećavaju unutarnje trenje pri kompresiji).
Tehnički nezgodna je i adijabatska ekspanzija tekućine u ekspanzionom stroju, a daje i relativno malo rada.
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja
Tehnički i ekonomski se je pokazalo bolje zamijeniti ekspanzioni stroj jednostavnim prigušnim
ventilom, a proces 41 neravnotežnim procesom prigušivanja, bez rada.

Proces 23* je u idealiziranoj varijanti ciklusa, dok je realan 23, s unutarnjim trenjem tijekom kompresije.

Strelice na dijagramu simboliziraju vanjske utjecaje: 𝑞𝑑 je dovedena toplina, 𝑞𝑔 je odvedena, 𝑤𝑐𝑖𝑘𝑙 dovedeni
rad. Njihov odnos je po Prvom zakonu za cikluse:

𝑞𝑑 + 𝑤𝑐𝑖𝑘𝑙 = 𝑞𝑔

Također je po Prvom zakonu za idealiziranu varijantu ciklusa:

𝑤𝑐𝑖𝑘𝑙 = 𝑤𝑡23∗ = ℎ3∗ − ℎ2 ; 𝑞𝑑 = ℎ2 − ℎ1 ; 𝑞𝑔 = 𝑞34 = ℎ3 − ℎ4

 Parni ciklusi rashladnih postrojenja
Koeficijent hlađenja ε je mjerilo učinka rashladnog stroja u datim okolnostima „donje” i „gornje”
temperature 𝑇𝑑 i 𝑇𝑔 .

Ovdje je korisno djelovanje toplina preuzeta u rashladnoj komori, pa je ona u brojniku:

𝑞𝑑 ℎ2 − ℎ1
𝜀= = ∗
𝑤𝑐𝑖𝑘𝑙 ℎ3 − ℎ2

U T-s dijagramu ciklusa 𝜀 je omjer površina 1𝑆 122𝑆 i 4𝑆 43∗ 211𝑆 jer je rad ciklusa razlika odvedene i
dovedene topline. Zbog naglog smanjivanja koeficijenta hlađenja važi pravilo da ne treba hladiti na
nižu temperaturu nego što je neophodno, kao ni izbacivati toplinu na temperaturi višoj nego što je
neophodno.
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja
Usavršavanje rashladnih ciklusa i uređaja

Shema prijašnjeg postrojenja je samo načelna, jer bi prijenos topline u području visokih suhoća pare
bio vrlo slab, odnosno spor. Kudikamo je intenzivniji uz vrenje radnog fluida, što je moguće samo uz
znatno prisustvo tekuće faze.

Bitnu ulogu igra odvajač kapljica – njegova je zadaća dvojaka: da u isparivač uputi samo tekuću fazu, a
ne i u isparivaču pasivnu paru, i drugo da osigura kompresiju bez kapljica.

Pothlađivanjem kondenzata 34’ postiže se povećanje koeficijenta hlađenja s pomakom stanja 1 i

povećanom toplinom preuzetom u isparivaču po kilogramu tvari.
 Parni ciklusi rashladnih postrojenja
Poželjna svojstva i izbor rashladnih fluida

Parni rashladni ciklusi smješteni su u vlažnom području jednokomponentnih fluida, zbog čega njihova
temperatura kritičnog stanja mora svakako biti viša od okolne temperature.

Njihov tlak zasićenja mora čak i u isparivaču biti nešto viši od okolnog, kako u slučaju kakve
propusnosti zrak ne bi prodro u unutrašnjost i izazvao prekid rada kondenzatora.

Što niži tlak u kondenzatoru radi debljine stijenki, što manji specifični volumen i što intenzivniji
prijenos topline za određene temperaturne razlike radi što manjih dimenzija uređaja

Što bolja otopivost u vode u tekućini, da se ne izdvoji i zamrzne.

Izbor rashladnog fluida danas je najčešće između amonijaka (NH3), R134a, R125, R32.