Spojeno Predavanja Es PDF

KATEDRA ZA TURBOSTROJEVE
PREDAVANJA IZ KOLEGIJA
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 1: Ciklus toplinskog stroja
Autor:
Prof.dr.sc. Zvonimir Guzović
1. Ciklus toplinskog stroja
1.0. UVOD
• U ovom poglavlju analizira se ciklus toplinskog stroja kao i plinsko

turbinski ciklusi.
• Može se pokazati da postoji određeni idealni, teorijski ciklus koji ima
najpovoljniju termodinamičku iskoristivostCarnotov ciklus.
• U praksi je najviša termodinamička iskoristivost za toplinski stroj oko
pola vrijednosti idealnog teoretskog Carnotovog ciklusa između dviju
istih graničnih temperatura. To je zbog nepovrativosti stvarnog ciklusa
koje slijede iz različitih praktičnih razloga.
• Odabir termoelektrane u praksi je kompromis između termodinamičke
iskoristivosti i faktora kao što su veličine elektrane za danu potrebu
za snagom, mehanička složenost, troškovi održavanja i troškovi
izgradnje.
1.1. CARNOTOV CIKLUS
• Pomoću Drugog zakona termodinamike može se pokazati da ne

postoji toplinski stroj koji bi bio efikasniji od povrativog toplinskog
stroja koji radi između istih temperaturnih granica.
• Francuski inženjer Carnot 1824. godine je pokazao u svom radu da je
najefikasniji mogući ciklus onaj u kojem se sva dovedena toplina
dovodi kod jedne fiksne temperature i sva odvedena toplina se
odvodi također kod niže fiksne temperature.
• Stoga se ciklus sastoji od dva izotermna procesa koji su spojeni sa
dva adijabatska procesa. S obzirom na to da su svi procesi povrativi,
svi adijabatski procesi u ciklusu su istovremeno i izentropski.
• Ciklus je najpogodnije prikazati u 𝑇 − 𝑠 dijagramu kako prikazuje Sl

1.1:
Sl 1.1
Proces 1-2  izentropska ekspanzija od 𝑇1 do 𝑇2 ;

Proces 2-3  izotermno odvođenje topline;
Proces 3-4  izentropska kompresija od 𝑇3 do 𝑇4 ;
Proces 4-1  izotermno dovođenje topline.
• Ciklus je u potpunosti neovisan o radnom fluidu koji se koristi.

• Termodinamička iskoristivost određuje se prema jednadžbi:
𝑄2
𝜂 =1−
𝑄1
• Dovedena toplina (Sl 1.1):
𝑄1 = 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 41𝐵𝐴4 = 𝑇1 ∙ (𝑠𝐵 − 𝑠𝐴 )
• Odvedena toplina (Sl 1.1):
𝑄2 = 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 23𝐴𝐵2 = 𝑇2 ∙ (𝑠𝐵 − 𝑠𝐴 )
• Termodinamička iskoristivost Carnotovog ciklusa:
𝑇2 ∙ (𝑠𝐵 − 𝑠𝐴 )
𝜂𝐶𝑎𝑟𝑛𝑜𝑡 = 1 −
𝑇1 ∙ (𝑠𝐵 − 𝑠𝐴 )
𝑇2
𝜂𝐶𝑎𝑟𝑛𝑜𝑡 = 1 − (1.1)
𝑇1
• Ako rashladni spremnik može biti kod fiksne temperature 𝑇2 (npr.

veliki spremnik rashladne vode), tada omjer 𝑇2 /𝑇1 će opadati kako
raste temperatura ogrjevnog spremnikakako 𝑇2 /𝑇1 opada tako
raste termodinamička iskoristivost  za fiksnu temperaturu 𝑇2 ,
temperatura 𝑇1 mora biti odabrana što višom.
• Maksimalno moguću termodinamičku iskoristivost daje Carnotov
ciklus.
• Rad Carnotov ciklusa može se odrediti vrlo jednostavno pomoću
𝑇 − 𝑠 dijagrama.
• Prvi zakon termodinamike: 𝑄 = 𝑊
• Stoga rad dobiven iz ciklusa: 𝑊 = 𝑄1 − 𝑄2
• Za Carnotov ciklus, pozivajući se na Sl 1.1:
𝑊𝐶𝑎𝑟𝑛𝑜𝑡 = 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 12341 = (𝑇1 − 𝑇2 ) ∙ (𝑠𝐵 − 𝑠𝐴 )
• U praksi je teško ostvariti sustav koji može primati i odavati toplinu

kod konstantne temperature – vlažna para je jedini radni fluid koji to
može učiniti pogodno (s obzirom na to da za vlažnu paru tlak i
temperatura ostaju konstantni dok se dovodi i odvodi latentna
toplina).
• Carnotov ciklus za vlažnu paru je

prikazan na Sl 1.2: iako ima najvišu
iskoristivost od svih parnih ciklusa on se
ne koristi u termoelektranama
•  teoretski ciklus na kojem se zasnivaju
parni ciklusi je tzv. Rankine-ov ciklus
(na kasnijim predavanjima bit će o njemu
govora). Sl 1.2
1.2 APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA
• U prethodnim poglavljima prihvaćena je temperaturna skala bazirana

na plinskom termometru s idealnim plinom.
• Koristeći Drugi zakon termodinamike moguće je uspostaviti
temperaturnu skalu koja je neovisna o radnom fluidu.
𝑄2
• Za toplinski stroj iz jednadžbe 1.2: 𝜂 = 1 − , korisnost stroja koji
𝑄1
izvodi Carnotov ciklus ovisi samo o temperaturama ogrjevnog i
rashladnog spremnika.
• Označavajući temperaturu neke proizvoljne skale s 𝑥, dobije se
jednadžba 1.3: 𝜂 = 𝜙 𝑥1 , 𝑥2
(gdje je 𝜙 funkcija a 𝑥1 i 𝑥2 su temperature ogrjevnog i
rashladnog spremnika).
1.2. APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA
• Kombinirajući jednadžbe (1.2) i (1.3):

𝑄2
= 𝐹 𝑥1 , 𝑥2
𝑄1
(gdje je F nova funkcija).
• Postoji velik broj mogućih temperaturnih skala koje su sve neovisne o
radnoj tvari.
• Neka radna skala može biti odabrana pomoću pogodnog odabira
vrijednosti funkcije 𝐹.
• Funkcija može biti odabrana tako da:
𝑄2 𝑥2
= (1.4)
𝑄1 𝑥1
1.2. APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA
𝑇 𝑄 𝑇
• Iz jednadžbe 1.1: 𝜂 = 1 − 𝑇2 i 𝜂 = 1 − 𝑄2 = 1 − 𝑇2
1 1 1
𝑄2 𝑇2
= (1.5)
𝑄1 𝑇1
• Uspoređujući jednadžbe (1.4) i (1.5) može se vidjeti da je

temperatura 𝑥 ekvivalentna temperaturi 𝑇.
1.3. CARNOTOV CIKLUS ZA IDEALNI PLIN
• Prikazan je u 𝑇 − 𝑠 dijagramu na Sl 1.3:
• Tlak plina se mijenja kontinuirano od 𝑝4

na 𝑝1 tijekom izotermnog dovođenja
topline i od 𝑝2 na 𝑝3 tijekom izotermnog
odvođenja topline.
• Teško je čak i pokušati izvesti stvarni
toplinski stroj s Carnotovim ciklusom koji
koristi plin kao radni fluid – u praksi je
puno pogodnije grijati plin uz približno
konstantni tlak ili volumen. Sl 1.3
1.3. CARNOTOV CIKLUS ZA IDEALNI PLIN
• Drugi značajni razlog zašto se nije pokušalo koristiti Carnotov

ciklus u praksi s plinom vidi se iz 𝑝 − 𝑣 dijagrama na Sl 1.4.
• Korisni rad ciklusa je dan s površinom
12341 – to je mala veličina u usporedbi s
ukupnim radom procesa ekspanzije
ciklusa koji je dan površinom 412BA4.
• Rad procesa kompresije (tj. rad doveden
plinu) je dan površinom 234AB2.
• Omjer korisno dobivenog rada i ukupnog
rada dobivenog u ciklusu zove se omjer
radova – unatoč visokoj iskoristivosti, Sl 1.4
Carnotov ciklus ima nizak omjer radova.
1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK
• U tom ciklusu procesi kod kojih se toplina dovodi i odvodi odvijaju se

povrativo uz konstantni tlak.
• Ciklus je prikazan u 𝑇 − 𝑠 dijagramu i 𝑝 − 𝑣 dijagramu na Sl 1.5 i 1.6.
Sl 1.5 Sl 1.6
6.4. Ciklus toplinskog stroja
• Taj ciklus je bio korišten kao idealna osnova za klipne strojeve s

vrućim zrakom, i poznat je pod imenom Jouleov ili Braytonov ciklus.
Danas je ciklus idealan i za zatvoreni ciklus plinske turbine.
• Jednostavno plinsko-turbinsko postrojenje je prikazano na Sl 1.7.
(brojevi na Sl 1.7 odgovaraju brojevima na Sl 1.5 i Sl 1.6)
Sl 1.7
• Radni fluid je zrak – struji stacionarno tokom ciklusa pa zanemarujući

promjene brzina i pretpostavljajući energetsku jednadžbu za
stacionarni tok za svaki dio ciklusa:
• Rad koji se dovodi kompresoru  ℎ2 − ℎ1 = 𝑐𝑝 (𝑇2 − 𝑇1 )
• Rad koji se odvodi od turbine  ℎ3 − ℎ4 = 𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇4 )
• Toplina dovedena u zagrijaču  𝑄1 = ℎ3 − ℎ2 = 𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇2 )
• Toplina dovedena u hladnjaku  𝑄1 = ℎ4 − ℎ1 = 𝑐𝑝 𝑇4 − 𝑇1
• Termodinamička iskoristivost:
𝑄2 𝑐𝑝 𝑇4 − 𝑇1 𝑇4 − 𝑇1
𝜂 =1− =1− =1−
𝑄1 𝑐𝑝 𝑇3 − 𝑇2 𝑇3 − 𝑇2
• S obzirom na to da su procesi 1- 2 i 3- 4 izentropski između tlakova

𝑝2 i 𝑝1 :
(𝜅−1)/𝜅
𝑇2 𝑝2 𝑇3
= = = 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅
𝑇1 𝑝1 𝑇4
gdje je 𝑟𝑝 = 𝑝2 /𝑝1.
• Tada: 𝑇3 = 𝑇4 ∙ 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅 i 𝑇2 = 𝑇1 ∙ 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅
• Odnosno: 𝑇3 − 𝑇2 = 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅 ∙ (𝑇4 − 𝑇1 )
• Nakon uvrštavanja jednadžba (6.6):
𝑇4 − 𝑇1 1
𝜂 =1− 𝜅−1 = 1− 𝜅−1 (1.6)
(𝑇4 −𝑇1 ) ∙ 𝑟𝑝 𝜅 𝑟𝑝 𝜅
• Termodinamička iskoristivost ovisi samo o omjeru tlakova. U

idealnom slučaju za zrak: 𝜅=1,4. U praksi, zbog vrtloženja zraka do
kojeg dolazi kada zrak struji kroz kompresor i turbinu (rotirajući
strojevi) stvarni termodinamička iskoristivost se znatno reducira u
usporedbi s onim koji daje jednadžba (1.6).
𝐾𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 =
𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝑐𝑝 𝑇3 − 𝑇4 − 𝑐𝑝 𝑇2 − 𝑇1 𝑇2 − 𝑇1
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 = =1−
𝑐𝑝 𝑇3 − 𝑇4 𝑇3 − 𝑇4
𝑇2 𝑇
• Kako je: 𝑇1
= 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅 = 𝑇3
4
𝑇3
𝑇2 = 𝑇1 ∙ 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅 , 𝑇4 = 𝑟 (𝜅−1)/𝜅
𝑝
𝜅−1
𝑇1 𝑟𝑝 𝜅 −1
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 = 1 − 𝜅−1 =
𝑇3 1 − 1 − 𝑟𝑝 𝜅 −1
𝜅−1
𝑇1 (𝑟𝑝 𝜅 −1
=1− ∙ 𝜅−1 ∙ 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅
𝑇3
(𝑟𝑝 𝜅 −1
𝑇1
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 = 1 − ∙ 𝑟𝑝 (𝜅−1)/𝜅 (1.7)
𝑇3
• Omjer radova ne ovisi samo o omjeru tlakova već i o omjeru

minimalne i maksimalne temperature.
• Za danu temperaturu 𝑇1 : temperatura 𝑇3 što je moguće viša  viši
rada.
• Za otvoreni ciklus plinsko-turbinskog postrojenja, njegov stvarni

ciklus nije dobra aproksimacija idealnog ciklusa uz konstantni tlak
uslijed toga što gorivo izgara u struji zraka i svježi zrak kontinuirano
se usisava u kompresor .
• Ipak idealni ciklus omogućuje dobru osnovu za usporedbu.
• Utjecaj mase goriva i promjene kod radnog fluida se mogu
zanemariti.
1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM
• Ciklusi u kojima gorivo izgara direktno u radnom fluidu nisu toplinski

strojevi u punom smislu riječi – u praksi česti  ciklusi s unutarnjim
izgaranjem  gorivo izgara u radnom fluidu koji je redovito zrak.
• Glavna prednost takvih strojeva – postiže se visoka temperatura
fluida – toplina se ne prenosi kroz metalne stijenke fluidu  iz
jednadžbe (1.1) 𝜂 = 1 − 𝑇2 𝑇1  uz danu temperaturu 𝑇2 ponora
topline, toplinski izvor mora imati temperaturu 𝑇1 što je moguće višu!
• Maksimalna temperatura ciklusa je ograničena metalurškim
svojstvima korištenog materijala (npr. kod plinskih turbina je to do
1500-1600 ̊ C).
• Fluid kod motora s unutarnjim izgaranjem može postići temperaturu

do 2750 ̊ C – to se može postići vanjskim hlađenjem cilindra pomoću
vode ili zraka, a također zbog periodičke promjene ciklusa, radni fluid
postiže svoju maksimalnu temperaturu samo na trenutak tokom
svakog ciklusa.
• Primjeri ciklusa s unutarnjim izgaranjem:
 Otvoreni ciklus kod plinske turbine;
 Motor na plin, diesel ili motor na ulje te benzinski motor.
• Otvoreni plinsko turbinski ciklus - iako je ciklus s unutarnjim

izgaranjem, ipak je u različitoj kategoriji s obzirom na druge strojeve s
unutarnjim izgaranjem – ciklus sa stacionarnim tokom u kojem radni
fluid struji iz jedne u drugu komponentu  zato bilo s otvorenim ili
zatvorenim ciklusom, plinsko turbinsko postrojenje može biti
zadovoljavajuće uspoređeno s idealnim ciklusom uz konstantni tlak.
• Benzinski motor – smjesa zraka i benzina se uvodi u cilindar,
komprimira se klipom i pali električnom iskrom  vrući plinovi
ekspandiraju pomičući klip natrag da bi na kraju bili istisnuti van iz
radnog prostora  ciklus se ponavlja usisavanjem svježe smjese
benzina i zraka.
• Diesel motor (ili na ulje) – gorivo se ubrizgava nakon komprimiranja

u komprimirani zrak  izgaranje je spontano zbog visoke
temperature zraka poslije kompresije.
• Motor na plin – smjesa zraka i plina se uvodi u cilindar, komprimira i
tek tada pali iskrom kao kod motora na benzin.
• Da bi imali osnovu za uspoređivanje aktualnim motora s unutarnjim
izgaranjem definira se standardni ciklus sa zrakom.
• Standardni ciklus sa zrakom:

 radni fluid zrak;
 svi procesi povrativi;
 izvor i ponor topline koji služe za dovođenje i odvođenje topline su
izvana s obzirom na zrak;
 može biti predstavljen u jednom od dijagrama, obično 𝑝 − 𝑣, pošto on
omogućuje najdirektniju usporedbu koja se može izvesti sa stvarnim
ciklusom stroja koji može biti dobiven indikatorski dijagram.
• Standardni ciklus sa zrakom u 𝑝 − 𝑣 dijagramu je istiniti
termodinamički ciklus, dok indikatorski dijagram dobiven na stvarnom
stroju je zapis promjene tlaka u cilindru koji uzrokuje pomicanje klipa.
1.6. OTTO CIKLUS
• Otto ciklus je standardni idealni ciklus sa zrakom za benzinski motor,

plinski motor i brze motore na ulje. Ciklus je u 𝑝 − 𝑣 dijagramu
prikazan na slici 1.8:
Sl 1.8
Proces 1 - 2  izentropska kompresija;
Proces 2 - 3  povrativo zagrijavanje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 3 - 4  izentropska ekspanzija;
Proces 4 - 1  povrativo hlađenje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
1.6. OTTO CIKLUS
• Da bi dobili direktnu usporedbu sa stvarnim motorom odnos

specifičnih volumena, 𝒗𝟏 𝒗𝟐 je uzet da bude isti kao kompresijski
omjer stvarnog motora t.j.:
𝑣1 𝑟𝑎𝑑𝑛𝑖 𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 + 𝑚𝑟𝑡𝑣𝑖 𝑝𝑟𝑜𝑠𝑡𝑜𝑟
𝐾𝑜𝑚𝑝𝑟𝑒𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖 𝑜𝑚𝑗𝑒𝑟 = 𝑟𝑣 = = (1.8)
𝑣2 𝑚𝑟𝑡𝑣𝑖 𝑝𝑟𝑜𝑠𝑡𝑜𝑟
𝑄
• Termodinamička iskoristivost: 𝜂 = 1 − 𝑄2
1
• Dovedena toplina uz konstantni volumen: 𝑄1 = 𝑐𝑣 (𝑇3 − 𝑇2 )

• Odvedena toplina uz konstantni volumen: 𝑄2 = 𝑐𝑣 (𝑇4 − 𝑇1 )
• Procesi 1-2 i 3-4 su izentropski - nema toplinskih tokova:
𝑄2 𝑐𝑣 (𝑇4 − 𝑇1 ) (𝑇4 − 𝑇1 )
𝜂 =1− =1− =1−
𝑄1 𝑐𝑣 (𝑇3 − 𝑇2 ) (𝑇3 − 𝑇2 )
1.6. OTTO CIKLUS
• Izentropski procesi:
𝜅−1 𝜅−1
𝑇2 𝑣1 𝑣4 𝑇3
= = = = 𝑟𝑣 𝜅−1
𝑇1 𝑣2 𝑣3 𝑇4
𝑇3 = 𝑇4 ∙ 𝑟𝑣 𝜅−1 i 𝑇2 = 𝑇1 ∙ 𝑟𝑝 𝜅−1
• Nakon uvrštavanja:
𝑇4 − 𝑇1 1
𝜂 =1− 𝜅−1
= 1 − 𝜅−1 (1.9)
(𝑇4 − 𝑇1 ) ∙ 𝑟𝑣 𝑟𝑣
• Termodinamička iskoristivost ovisi samo o kompresijskom

omjeru, 𝑟𝑣 .
1.7. DIESEL CIKLUS
• Orginalni motor je izumio Diesel 1892. godine, diesel motori koji su

danas u upotrebi otišli su daleko od njega.
• Standardni idealni diesel ciklus sa zrakom je prikazan na Sl 1.9:
Sl 1.9
Proces 1 − 2  izentropska kompresija;
Proces 2 − 3  povrativo zagrijavanje uz 𝑝 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 3 − 4  izentropska ekspanzija;
Proces 4 − 1  povrativo hlađenje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
1. Ciklus toplinskog stroha
1.7. DIESEL CIKLUS
• Kao i prethodno, kompresijski omjer:

𝑣1
𝑟𝑣 =
𝑣2
• Uz 𝑝 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. po kg zraka: 𝑄1 = 𝑐𝑝 ∙ (𝑇3 − 𝑇2 )
• Uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. po kg zraka: 𝑄2 = 𝑐𝑣 ∙ (𝑇4 − 𝑇1 )
• Procesi 1 − 2 i 3 − 4 izentropski – ne postoje toplinski tokovi.
• Termodinamička iskoristivosti (𝜷 = 𝒗𝟑 𝒗𝟐 ):
𝛽𝜅 − 1
𝜂 = 1− (1.10)
(𝛽 − 1) ∙ 𝑟𝑣 𝜅−1 ∙ 𝜅
• Prethodna jednadžba pokazuje da termodinamička iskoristivost ne
ovisi samo o kompresijskom omjeru nego i o toplini dovedenoj
između 2 − 3 koju određuje omjer 𝑣3 𝑣2 .
1.8. CIKLUS S DVOSTRUKIM IZGARANJEM
• Idealni ciklus koji se koristi kao osnova za usporedbu se zove ciklus s

dvostrukim izgaranjem ili mješoviti ciklus – prikazan je u 𝑝 − 𝑣
dijagramu na Sl 1.10:
Sl 1.10
Proces 1 − 2  izentropska kompresija;
Proces 2 − 3  povrativo zagrijavanje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 4 − 5 izentropska ekspanzija;
Proces 5 − 1  povrativo hlađenje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
• Ciklus na slici 1.10 se koristi za usporedbu ciklusa kod motora na

ulje, premda se još zove diesel motor, koji je razvijen od motora koji
je inovirao Axroyd-Stuart 1888. godine. Danas ti motori koriste
potpuno ubrizgavanje; gorivo se ubrizgava pomoću elastične
injektorske pumpe za gorivo koja se pokreće pomoću ekscentra
radilice motora.
• Toplina se dovodi u dva dijela – uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. i 𝑝 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡 stoga
„dvostruko izgaranje“.
• Za određivanje termodinamičke iskoristivosti potrebna su tri faktora:

kompresijski omjer, 𝒓𝒗 = 𝒗𝟏 𝒗𝟐 , omjer tlakova, k = 𝒑𝟑 𝒑𝟐 i omjer
volumena, 𝜷 = 𝒗𝟒 𝒗𝟑 :
𝑘 ∙ 𝛽𝜅 − 1
𝜂 =1− (1.11)
[ 𝑘 − 1 + 𝜅𝑘 ∙ (𝛽 − 1)] ∙ 𝑟𝑣 𝜅−1
• Kada je 𝑘 = 1 (t.j. 𝑝3 = 𝑝2 ) tada jednadžba se gornja jednadžba
reducira na termičku iskoristivost diesel ciklusa danu s jednadžbom
(1.10).
• Termodinamička iskoristivost ovdje ovisi o kompresijskom omjeru ali
također i o relativnoj količini topline dovedene uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. i 𝑝 =
𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
• Dovedena toplina iznosi: 𝑄1 = 𝑐𝑣 ∙ 𝑇3 − 𝑇2 + 𝑐𝑝 ∙ (𝑇4 − 𝑇3 )

• Odvedena toplina iznosi: 𝑄2 = 𝑐𝑣 ∙ (𝑇5 − 𝑇1 )
• Treba naglasiti da moderni brzohodni motori na ulje izvode ciklus za
koji je Otto ciklus bolja osnova za usporedbu.
1.9. SREDNJI EFEKTIVNI TLAK
• Termin omjer radova je koristan za termoelektranu, a za motore s

unutarnjim izgaranjem pogodniji je termin  srednji efektivni
tlak.
• Srednji efektivni tlak se definira kao

visina pravokutnika koji ima istu dužinu i
površinu kao ciklus nacrtan u 𝑝 − 𝑣
dijagramu – to je ilustrirano na Sl 1.11
za Otto ciklus  površina ABCDA je
jednaka površini 12341 𝑝𝑚 visina AB.
Sl 1.11
1.9. SREDNJI EFEKTIVNI TLAK
• Rad koji obavi kg zraka iznosi:

𝑊 = 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝐴𝐵𝐶𝐷𝐴 = 𝑝𝑚 (𝑣1 − 𝑣2 )
• Član 𝑣1 − 𝑣2 je proporcionalan radnom volumenu cilindra, te je 𝑝𝑚
mjera za rad dobiven po radnom volumenu – može se koristiti za
uspoređivanje sličnih motora različitih veličina.
• Postoji i indicirani srednji efektivni tlak nekog stvarnog motora, koji se
može očitati iz indikatorskog dijagrama te se može koristiti za
računanje indiciranog rada.
1.10. STIRLINGOV I ERICSSONOV CIKLUS
• Sirlingov i Ericssonov ciklus imaju termodinamičke iskoristivosti

jednake kao Carnotov ciklus, no superiorni su nad Carnotovim
ciklusom što imaju više omjere radova.
• Stirlingov ciklus je prikazan u 𝑝 − 𝑣 dijagramu i shematski:
Sl 1.12
Proces 1 − 2  povrativo zagrijavanje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 2 − 3  izotermna ekspanzija (𝑇2 = 𝑇3 );
Proces 3 − 4  povrativo hlađenje uz 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 4 − 1 izotermna kompresija (𝑇4 = 𝑇1 ).
• Toplina odvedena tijekom procesa 3 − 4:

𝑄3−4 = 𝑐𝑣 ∙ 𝑇3 − 𝑇4 ,
se koristi za zagrijavanje plina tokom procesa 1 − 2:
𝑄1−2 = 𝑐𝑣 ∙ 𝑇2 − 𝑇1 = 𝑄3−4
i pretpostavlja se da se to obavlja idealno i povrativo u
regeneratoru.
• Materijal regeneratora koji odvaja grijani i hlađeni plin treba omogućiti
da se temperatura mijenja progresivno s gotovo infinitezimalno
odgovarajućim veličinama tokom procesa. Regenerativni proces se
odvija uz konstantni volumen i unutar ciklusa.
• Ericssonov ciklus je sličan Stirlingovom ciklusu jedino što su izoterme

spojene s izobarama kako prikazuje Sl 1.13:
Sl 1.13
Proces 2 − 3  izotermna ekspanzija (𝑇2 = 𝑇3 );
Proces 3 − 4  povrativo hlađenje uz 𝑝 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡;
Proces 4 − 1 izotermna kompresija (𝑇4 = 𝑇1 ).
• Dovedena toplina: 𝑄2−3 = 𝑊2−3 = 𝑅 ∙ 𝑇 ∙ ln( 𝑝2 /𝑝3 )

• Odvedena toplina: 𝑄4−1 = 𝑊4−1 = 𝑅 ∙ 𝑇 ∙ ln( 𝑝1 /𝑝4 )
• Korisno dobiveni rad = Korisno dovedena toplina
𝑊 = 𝑄2−3 − 𝑄4−1
• Termodinamički iskoristivosti:
𝑊 𝑄2−3 − 𝑄4−1 𝑄4−1 𝑅 ∙ 𝑇 ∙ ln( 𝑝2 /𝑝3 )
𝜂= = =1− =1−
𝑄2−3 𝑄2−3 𝑄2−3 𝑅 ∙ 𝑇 ∙ ln( 𝑝1 /𝑝4 )
• Za proces 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. od 1 − 2:
𝑝2 𝑇2
=
𝑝1 𝑇1
• Za proces 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. od 3 − 4:
𝑝3 𝑇3 𝑇2
= =
𝑝4 𝑇4 𝑇1
𝑝2 𝑝3 𝑝2 𝑝1
= 𝑖 =
𝑝1 𝑝4 𝑝3 𝑝4
𝑇2
𝜂 =1− → iskoristivost Carnotovog ciklusa!
𝑇1
𝑊2−3 − 𝑊4−1 𝑊4−1 𝑄4−1
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 = = 1− =1−
𝑊2−3 𝑊2−3 𝑄2−3
𝑇1
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑜𝑣𝑎 = 1 −
𝑇2
Ista vrijednost kao i za termodinamičku iskoristivost!
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 2: Parno turbinsko postrojenje
Autor:
Prof. dr.sc. Zvonimir Guzović
Doc. dr.sc. Milan Vujanović
Marina Barbarić, mag. ing.
2. Parno turbinsko postrojenje
2.0. UVOD
• Kada smo analizirali cikluse toplinskog

stroja pokazano je da uz dane
temperature izvora i ponora topline
(odn. ogrijevnog i rashladnog spremnika)
najvišu termodinamičku iskoristivost ima
Carnotov ciklus.
• Carnotov ciklus za vlažnu paru je prikazan Sl 2.1.
na Sl 2.1.
• 𝟒 − 𝟏, toplina se dovodi uz p = konst. i t = konst.;
• 𝟏 − 𝟐, para ekspandira izentropski s višeg tlaka i temperature na niži
tlak i temperaturu → tu se dobiva korisni rad, što je i svrha ciklusa;
• 𝟐 − 𝟑, para koja je vlažna u točki 𝟐 hladi se do stanja koje obilježava
točka 𝟑;
• 𝟑 − 𝟒, izentropska kompresija kojom se para vraća u početno stanje;
• Iz točke 𝟒 ciklus se ponavlja.
2.0. UVOD
• Carnotov ciklus se sastoji od četiri fizikalno veoma različita procesa

tijekom kojih se pari mijenjaju termodinamička svojstva, stoga svaki
proces zahtjeva zasebni aparat (opremu).
• Toplina se dovodi tijekom procesa 𝟒 − 𝟏 u generatoru pare (parnom
kotlu) ili nuklearnom reaktoru.
• Rad koji se dobiva tijekom procesa može biti dobiven ekspanzijom
pare u parnoj turbini (ili nekom parostroju).
• Para se kondenzira tijekom procesa kondenzacije 𝟐 − 𝟑 u
kondenzatoru.
• Prirast tlaka vlažne pare tijekom procesa 𝟑 − 𝟒 osigurava pumpa ili
kompresor.
• Komponente parno-turbinskog postrojenja biti će prikazane u
nastavku no prije detaljnijeg upoznavanja s njima upoznat ćemo se
s nedostacima Carnotovog ciklusa kao idealnog ciklusa za paru.
2.1. RANKINEOV CIKLUS
• Iako Carnotov ciklus ima najvišu termodinamičku iskoristivost,

njegov omjer radova je nizak.
• Osim toga, postoje i praktične poteškoće u realizaciji Carnotovog
ciklusa za paru koje se sastoje u sljedećem: u stanju koje obilježava
točka 𝟑 para je vlažna kod temperature 𝑇2 – teško je zaustaviti
proces kondenzacije u točki 𝟑 kao i potom komprimirati da bi postigli
stanje obilježeno točkom 𝟒 (u praksi točku 𝟒 ne možemo postići jer
komprimiranjem vlažne pare parna faza bi se pregrijala, a kapljevita
faza pothladila). Pogodnije je dozvoliti da se proces kondenzacije
izvrši u potpunosti.
• Radni fluid za komprimiranje je sada voda s novim stanjem u točki 𝟑

na Sl 2.2. koja na lak način može biti pumpana na tlak u generatoru
pare što je prikazano stanjem u točki 𝟒.
• Pumpa koja komprimira čistu vodu ima mnogo manje dimenzije i
jednostavnija je nego ona koja komprimira vlažnu paru, a i sam
proces pumpanja vode je efikasniji, a komponente postrojenja
jednostavnije. Tako je jedan od nedostataka Carnotovog ciklusa
otklonjen modifikacijom kondenzacije.
• U stanju koje označava točka 𝟒 voda nema
temperaturu zasićenja koja odgovara tlaku
generatora pare – stoga se toplina mora dovoditi
za promjenu stanja vode u 𝟒 do stanja zasićene
vode u 𝟓 → to je proces uz konsantni tlak, ali ne
i temperaturu.
Sl 2.2.
• Zato iskoristivost tako modificiranog ciklusa nije tako visoka kao

Carnotovog ciklusa. Takav idealni ciklus koji je prikladniji od
Carnotovog ciklusa kao kriterij za stvarni parni ciklus se zove
Rankineov ciklus.
• Postrojenje koje zahtijeva Rankineov ciklus je prikazano na Sl 2.3. i
brojevi koji označavaju stanja u točkama odgovaraju onima na Sl
2.2.
Sl 2.3.
Para na ulazu u turbini može biti: vlažna, pregrijana ili suhozasićena.

Na Sl 2.2 je prikazan ciklus sa suhozasićenom parom.
Para struji kroz ciklus, a svaki proces može biti opisan uz korištenje
energetske jednadžbe za stacionarni tok, a promjene potencijalne i
kinetičke energije mogu biti zanemarene:
ℎ𝑢𝑙 + 𝑄 = ℎ𝑖𝑧 + 𝑊
Kod takvog zapisa indeski ul i iz odnose se na početne i krajnje točke
procesa.
• Generator pare:
ℎ4 + 𝑄451 = ℎ1 + 𝑊
Kako je 𝑊 = 0, slijedi:
𝑄451 = ℎ1 − ℎ4 (2.1)
• Turbina:
Ekspanzija je adijabatska (𝑄 = 0) i izentropska (𝑠1 = 𝑠2 ) i ℎ2 se može

odrediti iz tih činjenica, pa imamo:
ℎ1 + 𝑄12 = ℎ2 + 𝑊12
𝑊12 = (ℎ1 − ℎ2 ) (2.2)
• Kondenzator:
ℎ2 + 𝑄23 = ℎ3 + 𝑊
budući da je 𝑊 = 0 → 𝑄23 = ℎ3 − ℎ2 , tj. 𝑄23 = −(ℎ2 − ℎ3 )
Toplina odvedena u kondenzatoru = ℎ2 − ℎ3 (2.3)
• Pumpa:
ℎ3 + 𝑄34 = ℎ4 + 𝑊34
Kompresija je adijabatska (𝑄 = 0) i izentropska (𝑠3 = 𝑠4 ) pa:
𝑊34 = ℎ3 − ℎ4 = −(ℎ4 − ℎ3 )
Rad doveden pumpi = ℎ4 − ℎ3 (2.4)

To je rad doveden tzv. napojnoj pumpi – on je malen u usporedbi s
radom turbine 𝑊12 , pa se može zanemariti.
• Korisno dobiveni rad ciklusa:
𝑊 = 𝑊12 − 𝑊34
𝑊 = (ℎ1 − ℎ2 ) − (ℎ4 − ℎ3 ) (2.5)
Ili ako se rad napojne pumpe može zanemariti:

𝑊 = (ℎ1 − ℎ2 ) (2.6)
• Toplina dovedena u generatoru pare:

𝑄451 = ℎ1 − ℎ4
• Termodinamička iskoristivost Rankineovog ciklusa :

𝐾𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝜂𝑅 = (2.7)
𝑇𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑢 𝑔𝑒𝑛𝑒𝑟𝑎𝑡𝑜𝑟𝑢 𝑝𝑎𝑟𝑒
ℎ1 − ℎ2 − (ℎ4 − ℎ3 ) ℎ1 − ℎ2 − (ℎ4 − ℎ3 )
𝜂𝑅 = = (2.8)
ℎ1 − ℎ4 ℎ1 − ℎ3 − (ℎ4 − ℎ3 )
Ako se član koji predstavlja rad napojne pumpe zanemari:
ℎ1 − ℎ2
𝜂𝑅 = (2.9)
ℎ1 − ℎ3
Kada je član koji predstavlja rad pumpe uključen potrebno je izračunati

veličinu: Rad pumpe = −𝑊34 = ℎ4 − ℎ3 .
Može se pokazati da za kapljevinu za koju se može pretpostaviti da je

nestlačiva (tj. 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. ) porast entalpije za izentropsku kompresiju je
dan sa: ℎ4 − ℎ3 = 𝑣 𝑝4 − 𝑝3 .
Dokaz: za povrativi adijabatski proces vrijedi:
𝑑𝑄 = 𝑑ℎ − 𝑣 ∙ 𝑑𝑝 = 0, pa:
𝑑ℎ = 𝑣 𝑑𝑝, tj.
4 4
𝑑ℎ = 𝑣𝑑𝑝
3 3
Kako se za kapljevinu može uzeti 𝑣 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.:
4
ℎ4 − ℎ3 = 𝑣 𝑑𝑝 = 𝑣 𝑝4 − 𝑝3
3
ℎ4 − ℎ3 = 𝑣 𝑝4 − 𝑝3
Rad doveden pumpi = (ℎ4 − ℎ3 ) = 𝑣 𝑝4 − 𝑝3 (2.10)
• Omjer iskoristivosti ciklusa – omjer iskoristivosti stvarnog ciklusa

i iskoristivosti idealnog ciklusa.
Kod parnog ciklusa:
𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑠𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑜𝑔 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡𝑖 = (2.11)
𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑅𝑎𝑛𝑘𝑖𝑛𝑒𝑜𝑣𝑜𝑔 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎
• Stvarni proces ekspanzije je nepovrativ kako

prikazuje linija 𝟏 – 𝟐' na Sl 2.4.
• Slično i stvarna kompresija vode je
nepovrativa, kao što prikazuje linija 𝟑 – 𝟒' .
Stoga definiramo:
𝑠𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑖 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑

𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 =
𝑖𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑖 𝑟𝑎𝑑 Sl 2.4.
• Za proces ekspanzije i za proces kompresije:
𝑖𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑖 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑

𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 = (2.12)
𝑠𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑖 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
• Iskoristivost Carnotovog ciklusa je maksimalno moguća ali

ciklus ima nizak omjer rada:
𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑

𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑟𝑎𝑑𝑎 = (2.13)
𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
• Iskoristivost i omjer radova su kriteriji učinkovitosti.

• Treći kriterij učinkovitosti parnog postrojenja je specifična
potrošnja pare – povezuje dobivenu snagu s tokom pare koji
je potreban da ju proizvede.
• Tok pare ukazuje na veličinu postrojenja i njegovih sastavnih

komponenti, pa stoga specifična potrošnja pare je vrijednost po kojoj
se mogu relativno uspoređivati postrojenja različitih veličina.
• Specifična potrošnja pare je tok pare u kg/h koji je potreban za
proizvodnju 1 kW, tj. :
W ∙ specifična potrošnja pare = 1 ∙ 3600 kJ/h (W je kJ/kg)
tj. :
3600
specifična potrošnja pare, s. p. p. = , kg/kWh (2.14)
W
• Zanemarujući rad napojne pumpe, prema jedn. (2.6) slijedi:
𝑊 = (ℎ1 − ℎ2 )
pa stoga:
3600
s. p. p. = , kg/kWh (2.15)
ℎ1 − ℎ2
gdje su ℎ1 i ℎ2 u kJ/kg.
2.2. RANKINEOV CIKLUS S PREGRIJANJEM
• Prosječna temperatura kod koje se toplina dovodi u generatoru pare

može biti povišena pregrijanjem pare.
• Obično se suhozasićena para iz bubnjeva generatora pare provodi
kroz snop cijevi manjeg promjena unutar generatora pare. Taj snop je
smješten tako da je grijan pomoću vrućih plinova iz ložišta pa para na
taj način postiže traženo pregrijanje.
• Rankineov ciklus s pregrijanjem je prikazan na Sl 2.5.
Sl 2.5.
2.2. RANKINEOV CIKLUS S PREGRIJANJEM
• Postoji još jedna praktična prednost kod upotrebe pregrijane pare. Kod
Rankineovog procesa s pregrijanom parom vlažnost na izlazu iz turbine
je niža nego kod istog procesa sa suhozasićenom parom. To je bitno jer
prisustvo vode tijekom procesa ekspanzije u turbini nije poželjno,
budući da kapljice vode imaju veću masu nego radni fluid i stoga imaju
različite strujne karakteristike. Rezultat je erozija turbinskih lopatica i
smanjenje izentropske iskoristivosti.
• Danas je tendencija koristiti generatore pare sa
što je moguće višim tlakovima, i usporedba
cikluda u T-s dijagramu pokazuje da za danu
temperaturu pare na ulazu u turbinu,
postrojenje s višim tlakom će imati vlažniju
paru na izlazu iz turbine (Sl 2.6., kod koje je
𝑝1 > 𝑝2 ). Tu je potrebno izvoditi konstrukcijske
zahvate u cilju separacije kapljica kako sadržaj
pare ne bi bio ispod 0,9 na izlazu iz turbine. Sl 2.6.
2.3. ENTALPIJA-ENTROPIJA DIJAGRAM (h-s dijagram)
• Pogodno je imati dijagram gdje je entalpija nacrtana u ovisnosti o
entropiji. Prije svega je koristan za određivanje promjene entalpije kod
procesa ekspanzije u parnom ciklusu.
• Shematski prikaz h-s dijagrama je dan na Sl 2.7.
• Izobare su označene s 𝑝1 , 𝑝2 ,𝑝3 ,...;
izoterme s 𝑇1 ,𝑇2 ,𝑇3 ,...; izohore s x.
• Bilo koja dva neovisna svojstva koja
su prikazana na dijagramu su
dovoljna za definiranje stanja pare
(npr. 𝑝1 i 𝑥1 definiraju stanje 𝟏, i ℎ1
može biti očitana na vertikalnoj osi).
U pregrijanom području, tlak i
temperatura mogu definirati stanje
(npr. 𝑝3 i 𝑇4 definiraju stanje 𝟐 i ℎ2
može biti očitana).
Sl 2.7.
Linija s = konst. definira stanje tokom izentropske ekspanzije (linija 𝟐 – 𝟑).
2.4. SADRŽAJ PARE U VLAŽNOJ PARI
• Često je potrebno u termoenergetskom parnom postrojenju odrediti

stanje pare, za vlažnu paru to znači pronaći sadržaj pare.
• Da bi definirali stanje čiste tvari dovoljna su dva novisna svojstva. To su
npr. tlak, temperatura i specifični volumen – dva od njih su dovoljna ali
da su pri tome neovisna.
• Ako je para pregrijana tada su tlak i temperatura dovoljni i najpogodniji
za definiranje stanja pare.
• Ako je para vlažna, tlak i temperatura nisu neovisni te je potrebno
poznavati sadržaj pare.
• U nastavku ćemo se upoznati s instrumentima pomoću kojih se može
odrediti sadržaj pare, a bazirani su na procesu prigušivanja.
• Za proces prigušivanja, prikazan na Sl 2.8. i 2.9., znamo da ako su

brzina prije i poslije procesa dovoljno male i ako se mogu zanemariti,
tada entalpija fluida prije prigušivanja je jednaka entalpiji fluida poslije
prigušivanja.
Sl 2.8. Sl 2.9.
Ako je para na početku prigušivanja bila vlažna i ako ju prigušujemo za

dovoljno veliki pad tlaka tada vlažna para u krajnjem stanju može biti
pregrijana (linija 1 – 2 na slici 7.13). Stanje 2 može biit definirano
mjerenjem tlaka i temperature. Entalpija u točki 2 može se pronaći:
ℎ2 = ℎ1 = ℎ𝑓1 + 𝑥1 ℎ𝑓𝑔1 ili
ℎ2 − ℎ𝑓1
𝑥1 = (2.16)
ℎ𝑓𝑔1
Određivanje sadržaja pare može se izvesti uz korištenje prigušnog
kalorimetra koji je shematski prikazan na Sl 2.9.
• Uzorak pare se uzima pomoću prikladne cijevi za uzimanje uzoraka.
Uzorak pare ustrujava u izolirani kontejner i prigušuje se kroz prigušni
ventil na atmosferski tlak. Ovdje se mjeri temperatua i idealno je da
para ima stupanj pregrijanja 5,5 K. Ako je para jako vlažna, tada
prigušivanje na atmosferski tlak ne mora biti dovoljno da na izlazu
osigura pregrijanu paru.
U tom slučaju je potrebno paru djelomično sušiti prije prigušivanja –

uzorak pare se provodi prvo kroz kalorimetar za separaciju. Para strujeći
naglo mijenja smjer tako da voda koja ima veću gustoću od pare se
odvaja. Količina vode koja se odvaja u separatoru se mjeri, a para koja
preostaje, koja sada ima veći sadržaj pare, prolazi kroz prigušni
kalorimetar. Uz upotrebu separirajućeg i prigušnog kaloimetra potrebno je
kondenzirati paru poslije prigušivanja te izmjeriti količinu kondenzata.
Takav kombinirani instrument je prikazan na Sl 2.10.
Sl 2.10.
Sadržaj pare kod stanja 2 je 𝑥2 - masa suhozasićene pare koja napušta

kalorimetar za separaciju je jednaka 𝑥2 ∙ 𝑚𝑠 → to je masa suhozasićene
pare u uzorku uzetom kod stanja 1 iz glavnog parovoda, stoga:
Masa suhozasićene pare 𝑥2 ∙ 𝑚𝑠
Sadržaj pare u glavnom parovodu = =
Ukupna masa mw + 𝑚 𝑠
Sadržaj pare, 𝑥2 , može se odrediti uz korištenje jednadžbe:

ℎ3 = ℎ2 = ℎ𝑓2 + 𝑥2 ℎ𝑓𝑔2
ℎ3 − ℎ𝑓2
𝑥2 =
ℎ𝑓𝑔2
• Vrijednosti ℎ𝑓2 i ℎ𝑓𝑔2 se očitavaju iz tablica kod 𝑝2 .
• 𝑝1 ≈ 𝑝2 → budući da su gubici u kalorimteru za separaciju mali.
2.5. KONDENZATOR PARE I KONDENZACIJSKO POSTROJENJE
Funkcija kondenzatora je da skuplja paru iz turbine ili stroja, kondenzira ju

te preda kondenzat do napojne pumpe.
U cilju povišenja iskoristivosti termoenergetskog postrojenja potrebno je
da razlika između temperature kod koje se toplina dovodi i temperature
kod koje se toplina odvodi u kondenzatoru bude što je moguće viša. Za
kondenzator to znači da tlak u kondenzatoru mora biti što je moguće niži
(limitiran temperaturom rashladne vode, ali i zaprljanjem kondenzatora i
održavanjem niskog tlaka uklanjanjem zraka iz kondenzatora).
• Postoje dva osnovna tipa kondenzatora – površinski i miješanjem.
• Sl 2.11.  Površinski kondenzator
Sl 2.11.
Rashladna voda, npr. iz rijeke, jezera, mora ili rashladnog tornja struji kroz
cijevi kondenzatora, a para kondenzira na hladnijoj vanjskoj površini cijevi.
Srednja temperaturna razlika između kondenzacijske pare i rashladne
vode je 12 K.
Voda može izvoditi dva prolaza kroz kondenzator kako prikazuje Sl 2.12.
(na Sl 2.11. voda je izvodila samo jedan prolaz). Dva prolaza omogućuju
kompaktniju konstrukciju kondenzatora i time imamo manju količinu
potrebne rashladne vode.
Proces izmjene topline je efikasniji s
dva prolaza rashladne vode, međutim,
mora se zbog toga osigurati dodatna
snaga za pumpanje rashladne vode
kroz cijevi kondenzatora Sl 2.12.
Kondenzat se dalje pumpa prema generatoru pare dok zrak mora biti
uklonjen iz kondenzatora.
• Kondenzat (napojna voda) pumpa
se prema generatoru pare pomoću
tzv. pumpe kondenzata (tzv.
kondenz pumpa) dok se zrak
otklanja pomoću ejektora. Malo
kasnije upoznat ćemo se i sa tim
komponentama.
• Kondenzator sadrži smjesu vode,
pare i zraka i analiza radnih Sl 2.13.
karakteristika se daje na osnovu
analize mješavine.
• Površinski kondenzator ovakovog
tipa se najčešće koristi u
termoenergetskim postrojenjima i na
Sl 2.13 je prikazan uzdužni, a na Sl
2.14. poprečni presjek kroz
kondenzator. Sl 2.14.
Drugi tip površinskog kondenzatora se zove kondenzator s isparavanjem
(Sl. 2.15). Para struji kroz niz cijevi preko kojih pada rashladna voda dok
struja zraka istovremeno struji oko cijevi.
Kod kondezatora s miješanjem rashladna voda se miješa s parom (obično
se izvodi da dvije struje dolaze u kontakt na vrhu kondenzatora ili da voda
ulazi na vrhu, a para ulazi kod dna).
Shematski prikaz takovog
kondenzatora je dan na Sl 2.16.
Kondenzator miješanjem se
primjenjuje veoma rijetko jer ako
rashladna voda nije kemijski
pripremljena sav kondenzat se
mora bacati i moramo stalno
dovoditi novu napojnu vodu.
U suprotnom moramo vršiti i Sl 2.16.
potpunu kemijsku pripremu i
rashladne vode. Sl 2.15.
Kondenzator je dio kondenzacijskog postrojenja parno-turbinskog

postrojenja.
Kondenzacijsko postrojenje može biti proizvedeno kao otvoreni ili
zatvoreni sustav.
Otvoreni sustav, prikazan na

Sl 2.17, sastoje se u tome
da pumpa za rashladnu
vodu iz rijeke, jezera, mora i
pumpa ju kroz cijevi
kondezatora, kao npr. kakav
je prikazan na Sl 2.13 i
2.14.
Sl 2.17.
• Prije zahvata rashladna voda se očisti tek od grubih nečistoća.

Prolazeći kroz kondenzator rashladna voda se zagrijava za određeni
∆𝑇 budući da s vanjske strane cijevi se vrši proces kondenzacije.
Nakon toga zagrijana rashladna voda se vraća u rijeku, jezero ili
more. Sigurno da tako zagrijana rashladna voda kada se vrati u npr.
rijeku izazvat će porast njene temperature. Taj porast temperature
rijeke ili drugog prirodnog izvora rashladne vode ne smije prijeći
određenu granicu (∆𝑡 = 3 °C) iz razloga ekologije.
• Otvoreni sustav se koristi u slučaju ako imamo dovoljno velike
količine rashladne vode na raspolaganju (npr. veliku rijeku, jezero ili
more).
• Kako vidimo kod otvorenog sustava kroz kondenzator prolazi stalno
nova rashladna voda (zato se ponekad naziva i protočni sustav).
• Ako nemamo dovoljno rashladne vode na raspolaganju onda

koristimo zatvoreni rashladni sustav. Znači, kroz kondenzator
cirkulira uvijek jedna te ista rashladna voda. Stoga kada onda izađe
iz kondenzatora treba ju hladiti. To se odvija u rashladnom tornju.
Zagrijana rashladna voda dovodi se na vrh rashladnog tornja i
rasprskuje u kapljice. Kiša kapljica pada prema dolje i pri tome se
rashladna voda hladi što se još dodatno intenzivira upuhivanjem
zraka u suprotnom smjeru. Ohlađene kapljice se sakupljaju u
sabirnom bazenu rashladnog tornja otkuda se prebacuje u zahvatni
kanal od kuda pumpa zahvaća rashladnu vodu i pumpa ju u
kondenzator.
• Kod zatvorenog sustava rashladna voda mora biti djelomično
pripremljena (očišćena od nečistoća, a i kemijski).
• Takav zatvoreni rashladni sustav prikazan je na Sl 2.18.
Sl 2.18.
• Ponekad se izvodi kombinirani rashladni sustav, tj. sustav u koji
može u određenom periodu raditi kao otvoreni, a u drugom kao
zatvoreni. To se izvodi npr. ako rijeka za sušnog perioda nema
dovoljni protok pa bi se uzimanjem iz nje potrebne količine
rashladne vode i vraćanjem zagrijane natrag u rijeku, rijeka
zagrijala preko dozvoljene vrijednosti. Tada u potpunosti ili
djelomično se prelazi na zatvoreni sustav s rashladnim tornjem.
• Rashladni toranj kao dio kondenzacijskog postrojenja može biti

vlažni (Sl 2.19) i suhi (Sl 2.20).
Sl 2.19 Sl 2.20
• Kod vlažnog rashladnog tornja zagrijana rashladna voda se uvodi

pri vrhu rashladnog tornja, raspršuje u sitne kapljice kojima u
suprotnom smjeru se upuhuje zrak da bi se hlađenje intenziviralo.
Takak rashladni toranj se kombinira s površinskim kondenzatorom.
• Kod suhog rashladnog tornja zagrijana rashladna voda se propušta
kroz cijevi preko kojih nastrujava zraka te se na taj način rashladna
voda hladi.Takav rashladni toranj se obično kombinira s
kondenzatorom s miješanjem.
Na Sl 2.21 (gore lijevo) je prikazan

presjek i pogled na jedan vlažni
rashladni toranj, dolje tlocrt istog, a
na gore desno jedan njegov detalj.
• Prema oznakama na skici:

1 – dovodni cjevovodi;
2 – razvodni cjevovodi sa sapnicama za raspršivanje;
3 – kaskade ustrojstva za orošavanje filmskog tipa;
4 – konstrukcija orošivača; 5 – hvatač vode;
6 – sabirni bazen; 7 – betonska konstrukcija tornja;
8 – usmjerivači zraka; 9 – odvodni cjevovodi;
10 – rasvjeta.
Sl 2.21 Visina takvog rashladnog tornja može biti i do 150 m.
Važan dio kondezacijskog postrojenja je ejektor. Uloga ejektora je da

odstranjuje zrak iz kondenzatora.
Shematski prikaz je dan na Sl 2.22 Para ili voda (stoga imamo parni ili
vodni ejektor) ulazi u divergentnu sapnicu A i struji uz niski tlak i s
visokom brzinom u točki B. Cijev C je spojena s kondenzatorom i uslijed
niskog tlaka u B, zrak i dio pare iz kondenzatora se diže po cijevi i miješa
s parom ili vodom koja struji kroz ejektor. Impuls količine gibanja odvodi
smjesu kroz difuzor D. Ovdje brzina opada, a tlak raste na vrijednost na
izlazu.
Sl 2.22
2. Parno turbinsko postrojenje e
Na Sl 2.23 dan je shematski prikaz vodnog, a na Sl 2.24 shematski

prikaz parnog ejektora.
Sl 2.23 Sl 2.24
Proces ejekcije može se izvoditi u jednom ili više stupnjeva (do četiri).
Obično se može postići vakuum od oko 0,90 bar s ejektorom s jednim
stupnjem i apsolutni tlak od 0,003 bar u kondenzatoru se može postići uz
korištenje ejektora s četiri stupnja.
Na Sl 2.24 je prikazan vodni ejektor sa četiri kanala.
Sl 2.24
Puno češće se koriste parni ejektori.

Na Sl. 2.26 (gore desno) je shematski
prikaz ejektora s tri stupnja i njegovog
uključivanja za kondenzator turbine
300 MW, a na istoj slici je dan i
presjek kroz sam ejektor.
Oznake predstavljaju:
I,II,III – stupnjevi ejektora s tlakovima
usisavanja 3.6, 6 i 20 kPa;
1 – ulaz smjese pare i zraka iz
kondenzatora; 2 – ispuh ejektora pri
tlaku smjese pare i zraka kod 0,11
MPa; 3 – dovođenje svježe pare tlaka
0,5 MPa; 4 – ulaz rashladnog
kondenzata; 5,6 – odvod drenaže;
7 – odvod drenaže u kondenzator;
Sl 2.26
8 – hladnjaci.
Drugi slični element ejektoru koji se

pojavljuje uz generator pare je injektor i
služi ponekad za dobavljanje napojne vode
u generator pare.
Prikazan je na Sl 2.27.
Radi obično na paru iz generatora pare.
Sl 2.27
Para ekspandira kroz sapnicu A na ulazu i ostvaruje kontakt s vodom iz

napojnog spremnika B. Para kondenzira u konvergentnoj cijevi i
rezultirajuća zagrijana voda ulazi u tlačni cjevovod. Na ulazu u tlačni
cjevovod površina poprečnog presjeka je minimalna i brzina je ovdje
maksimalna. U difuzijskoj sekciji cijevi kinetička energija se gubi i tlak
raste. Tlak raste na vrijednost koja je viša nego tlaka u generatoru pare
i tako voda ulazi u generator pare. Spremnik D je da bi omogućio veći
protok vode na početku rada injektora.
2.6. CIKLUS S MEĐUPREGRIJANJEM
Omogućuje povećanje srednje temperature pri kojoj se dovodi toplina
pari te također omogućuje da imamo paru s nižom vlažnošću i u
stupnjevima s nižim tlakom. Vlažnost na izlazu ne bi smjela biti veća od
10-12%.
Ako imamo visoki tlak u generatoru pare – viši termodinamička
iskoristivost → ali ekspanzija u jednom navratu tada uvjetuje visoku
vlažnost u posljednjim stupnjevima turbine.
Taj nedostatak se može otkloniti uvođenjem međupregrijanja pare tako
da se ekspanzija izvodi u dva dijela.
Na Sl 2.28:
linija 1 – 2 predstavlja ekspanziju (izentropsku) u
visokotlačnoj turbini, a 6 – 7 predstavlja ekspanziju
(izentropsku) u niskotlačnoj turbini.
Para se međupregrijava uz p = konst. tokom procesa
2 – 6.
Sl 2.28
• Međupregrijanje se izvodi vraćanjem u generator pare i njenim

prolaženjem kroz specijalni snop cijevi, snop cijevi međupregrijača,
koje su smještene neposredno uz cijevni snop pregrijača.
• Upotreba ciklusa s međupregrijanjem je omogućila upotrebu visokih
tlakova, i razvoj generatora pare s prisilnom cirkulacijom, budući da
snizuje specifičnu potrošnju pare i sadržaj vlage na izlazu iz turbine.
• Za ciklus s međupregrijanjem, prema T-s dijagramu na Sl 2.28,
imamo:
Dovedena toplina = 𝑄451 + 𝑄26
Rad pumpe = −𝑊34 = ℎ4 − ℎ3 = 𝑣 𝑝4 − 𝑝3
Zanemarujući rad napojne pumpe: 𝑄451 = ℎ1 − ℎ3
Za proces međupregrijanja: 𝑄26 = ℎ6 − ℎ2
Korisno dobiveni rad = 𝑊12 + 𝑊67 , i:
𝑊12 = ℎ1 − ℎ2
𝑊67 = ℎ6 − ℎ7
𝑊12 + 𝑊67
𝑇𝑒𝑟𝑚𝑜𝑑𝑖𝑛𝑎𝑚𝑖č𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎 =
𝑄451 + 𝑄26
ℎ1 − ℎ2 + ℎ6 − ℎ7
𝑇𝑒𝑟𝑚𝑜𝑑𝑖𝑛𝑎𝑚𝑖č𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎 =
ℎ1 − ℎ3 − ℎ6 − ℎ2
2.7. CIKLUS S REGENERATIVNIM PREDGRIJANJEM NAPOJNE VODE
• Ovdje će biti prikazana metoda kojom možemo postići Carnotovu

iskoristivost Rankineovog ciklusa – sastoji se u tome da se napojnoj
vodi podigne temperatura do temperature zasićenja pare prije nego
što uđe u generator pare.
• Pretpostavimo da napojna voda kada napusti pumpu prolazi kroz
turbinu u suprotnom smjeru od pare kako prikazuje Sl 2.29.
Sl 2.29
• Napojna voda ulazi u turbinu s temperaturom 𝑡3 i zagrijava se do

temperature pare na ulazu u turbinu – ako u svim točkama
temperaturne razlike između pare i vode su zanemarivo male tada
se prelaz topline odvija idealno na povrativ način.
• Pretpostavljajući suhozasićenu paru na ulazu u turbinu, proces
ekspanzije je predstavljen linijom 1 – 2 – 2' na Sl 2.30.
• Toplina odvedena od pare, površina 12561, je

jednaka toplini koju je preuzela voda,
površina 34783. Toplina dovedena u
generatoru pare je dana s površinom 41674,
a toplina odvedena u kondenzatoru
površinom 3'2'583'. Taj regenerativni ciklus
ima iskoristivost jednaku Carnotovom ciklusu
 toplina se dovodi i odvodi izvana kod
konstantnih temperatura.
Sl 2.30
• Jasno da ovakav regenerativni ciklus nema praktične primjene već
je interesantan samo za teoretska razmatranja, a isto rako rad
turbine s vlažnom parom treba izbjegavati.
• Ipak, Rankineovu iskoristivost možemo u praksi podići oduzimanjem
određene količine pare kod nekog međutlaka tokom ekspanzije i
njenim miješanjem (ili prijelazom topline u površinskom izmjenjivaču)
s napojnom vodom koja je pod istim tlakom kao i oduzimanje pare,
te se napojna pri tome zagrijava.
• Proces miješanja (ili
prijelaza topline) se
izvodi u predgrijaču
(izmjenjivač topline
miješanjem ili
površinski izmjenjivač)
napojne vode kao što
je prikazano na Sl
2.31. Sl 2.31
• Para ekspandira iz stanja 1 u turbini. Kod tlaka kojem odgovara točka
6, količina pare, npr. y kg pare po kg pare dovedene iz generatora
pare, se oduzima za predgrijač. Ostatak pare (1 – y) kg nastavlja
ekspanziju i ispuh na izlazu ima stanje 2. Ta količina pare se tada
kondenzira i pumpa na isti tlak koji ima oduzeta para. Oduzeta para i
napojna voda se miješaju u predgrijaču, i količina oduzete pare, y kg,
je takva da poslije miješanja i pumpanja s napojnom pumpom, stanje
je definirano točkom B. Toplina koja treba biti dovedena u generatoru
pare je dana s ℎ1 − ℎ8 kJ/kg pare i dovodi se između temperatura 𝑇8
i 𝑇1 .
• Ako bi imali beskonačni broj takvih oduzimanja – približili bi se
idealnom regenerativnom ciklusu. Kada se koristi jedna ili više
predgrijača potrebno je odrediti tlak oduzimanja. To može biti
zasnovano na pretpostavci da temperatura oduzimanja kod koje se
dobiva maksimalna iskoristivost za takav proces je približno sredina
između temperatura u točkama 5 i 2 (slika 7.34.b):
𝑡5 + 𝑡2
𝑡𝑜𝑑𝑢𝑧𝑖𝑚𝑎𝑛𝑗𝑎 =
2
2.8. OSTALE MOGUĆNOSTI POBOLJŠANJA ISKORISTIVOSTI
TERMOENERGETSKOG POSTROJENJA
• Do sada analizirane mogućnosti poboljšanja iskoristivosti su se

zasnivale na toplini koja je, u stvari, pripadala pari, a ne na toplini
koja se razvija izgaranjem goriva u generatoru pare. Toplina se
prenosi pari s plinova izgaranja koji su kod viših temperatura nego
para.
• Da bi iskoristili dio energije ispušnih plinova izgaranja (dimnih
plinova) ugrađuju se ekonomajzeri. Oni se sastoje od snopa tzv.
cijevnih zmija (cijevi koje su zmijoliko savijene) koje su smještene u
struji dimnih plinova izgaranja na izlazu iz generatora pare. Hladna
napojna voda ulazi na vrhu snopa cijevnih zmija, i kako se spušta
tako se i grije jer kontinuirano nailazi na dimne plinove više
temperature. Kod Carnota te idealnog regenerativnog ciklusa (gdje
je u potpunosti izvrešeno predgrijavanje) nije moguće koristiti
ekonomajzere budući da napojna voda ulazi u generator pare s
temperaturom zasićenja koja odgovara tlaku u generatoru pare.
• Osim toga, pomoću topline dimnih plinova može se predgrijavati i

zrak koji je potreban za izgaranje goriva. Za danu temperaturu
plinova izgaranja, viša početna temperatura zraka, nego što je kod
atmosferskog stanja, bit će unošenje dodatne energije i stoga manja
potrošnja goriva.
• Postrojenja koja imaju ekonomajzere i predgrijače zraka u

generatoru pare zahtijevaju forsirani uzgo dimnih plinova, a time i
dodatnu snagu za ventilator, koja je relativno mala veličina, ali mora
biti uzeta u račun kod energetske bilance postrojenja.
• Sl 2.32 prikazuje shematski prikaz postrojenja s ekonomajzerom,

predgrijačem zraka i međupredgrijanjem
Sl 2.32
Termodinamički koeficijent iskoristivosti generatora pare je toplina

predana pari u generatoru izražena u postocima kemijske energije
goriva koja je na raspolaganju za izgaranje, tj.:
Termodinamički koeficijent iskoristivosti generatora pare =
ℎ1 − entalpija napojne vode
=
𝑚𝑓 ∙ (𝐻𝑔 ili 𝐻𝑑 )
(gdje je ℎ1 entalpija pare na ulazu u turbinu; 𝑚𝑓 je masa goriva koja je
potrebna da izgori 1 kg pare koja napušta generator pare)
𝐻𝑔 i 𝐻𝑑 su gornja i donja ogrjevna moć goriva. Ogrjevna moć goriva je
energija koja se oslobađa potpunim izgaranjem jedinične količine goriva
i dobiva se u praksi ispitivanjem uz određene uvjete.
• 𝐻𝑔 je vrijednost dobivena kada para nastala pri izgaranju se

kondenzira, a 𝐻𝑑 je 𝐻𝑔 minus iznost latentne topline isparavanja
pare. U stvarnom postrojenju para koja nastaje prilikom izgaranja se
ne kondenzira prije nego dimni plinovi ne dođu u atmosferu i stoga
razvijena toplina nije 𝐻𝑔 nego 𝐻𝑑 . I 𝐻𝑔 i 𝐻𝑑 se koriste u definiciji jedn.
(7.18) i potrebno je ustanoviti koja će biti odabrana za pojedini
proračun.
• Produktivnost generatora pare, ili kapacitet, je količina pare u kg/h
koju proizvodi generator pare.
• Usporedba se ponekad vrši pomoću ekvivalenta isparavanja, koji je
definiran kao količina pare koju proizvede izgaranje jedinične
količine goriva za vrijeme procesa izgaranja odi i za 100 °C.
2.9. BINARNI PARNI CIKLUS
• Iskoristivost Rankineovog ciklusa raste → ako raste i maksimalna

temperatura.
• Maksimalna temperatura je ograničena materijalima od kojih su

generator pare i turbine izrađeni → danas je to oko 600 °C.
• Kritična temperatura pare je 374,15 °C, što je unutar granice 600 °C,
ali odgovarajući tlk zasićenja je visok, 221,2 bar → to pokazuje neka
ograničenja pare kao radnog fluida.
• Bilo bi bolje imati radni fluid koji ima kritičnu temperaturu oko 600 °C,
ali i niži odgovarajući tlak isparavanja (zasićenja) → takva tvar je
živa: za tlak isparavanja p = 24 bar temperatura isparavanja je 604,6
°C i 𝑣𝑔 = 0,01518 m3 /kg. Kod sobne temperature (oko 30 °C) tlak
isparavanja je jako nizak, a 𝑣𝑔 je jako visok (kod 103,2 °C: p =
0,0006 bar i 𝑣𝑔 = 259,6 m3 /kg).
• Evidentno je da živa zadovoljava kod visokih temperatura, dok kod

nižih temperatura prednost ima para sa svojim svojstvima → to
ukazuje na mogućnost kombiniranja pogodnih svojstava žive i pare
kod nekog postrojenja → binarno parno postrojenje → prikaz u T,s
djagramu na Sl 2.33.
• Gornji ciklus je Rankineov ciklus sa živom,

a donji Rankineov ciklus za paru.
• Spojna veza između njih je da toplina
potrebna za isparavanje pare se dobiva
kondenzacijom žive, a potrebna
temperaturna razlika 𝑇3 − 𝑇5′ = (𝑇2 − 𝑇6′ )
postoji da bi se osigurao proces prijalaza
topline.
Sl 2.33
• Pregrijana para se dobiva pomoću vrućih plinova u generatoru pare

sa živom, slično kao predgrijavanje napojen vode.
• Npr. ako je tlak pare 42 bar, temperatura zasićenja pare je 253,2 °C.
Potrebnih 22 °C za prijelaz topline daje temperaturu 275,2 °C za
kondenzaciju žive s odgovarajućim tlakom kondenzacije (zasićenja)
približno 0,19 bar.
• Nekoliko binarnih parnih postrojenja koja su koristila živu i paru bila
su izvedena, no javilo se nekoliko nedostataka takvih postrojenja –
živaj je veoma skupo, teška i otrovna → veliki investicijski troškovi
postrojenja; živa u normalnom stanju slabo vlaži čelik – slabi prijelaz
topline na živu → može se poboljšati dodavanjem magnezija i titana
živi.
• Svi ti nedostaci i porast iskoristivosti postrojenja u novije vrijeme
učinjen porastom maksimalnog tlaka i temperature kod normalnog
ciklusa stavio je van upotrebe binarno parno postrojenje.
2.10. GENERATOR PARE
 Razdioba generatora pare
• U razvoju generatora pare i strojeva energetskih postrojenja

napravljen je veliki napredak posljednjih 50 godina. U teorijskim
rješenjima, konstrukcijskim izvođenjima i usvajanju novih materijala
upotrebljavani se sve viši tlakovi i temperature.
• Osnovne karakteristike razvoja generatora pare danas → usmjerene

na upotrebu goriva male toplinske vrijednosti (otpadni ugljen u
rudnicima), kao i na ostala otpadna goriva. U toplinskim proračunima
i projektno-konstrukcijskim rješenjima razvoj generatora pare
usmjerene je na → smanjenje pasivnog dijela generatora pare (ozid,
izolacija, čelična konstrukcija, itd.) i na relativno povećanje aktivnog
dijela generatora pare (ogrjevne površine).
Činioci koji uvjetuju različitost u gradnji, odnosno u određivanju tipova i

izvedbi generatora pare su:
• učin generatora pare;

• temperatura pregrijane pare;
• prostorni smještajni zahtjevi;
• zahtjevi higijensko-tehničkih propisa (čišćenje dimnih plinova);
• zahtjevi regulacije i automatike generatora pare;
• zahtjevi zaštite okoliša, itd.
Razdioba generatora pare na određene tipove može se provesti s

obzirom na:
• namjenu generatora pare → na stabilne i brodske generatore pare;

• optok ili cirkulaciju vode i pare (optični ciklus) u generatoru pare;
• izvedbu ložišta, tj. način izgaranje goriva.
o Brodski generatori pare moraju zadovoljiti velik broj specifičnih

pogonskih uvjeta koji ih čine različitima od stabilnih generatora pare.
o S obzirom na ciklus strujanja voda-para, odn. cirkulaciju vode i pare

generatori se mogu podijeliti na tri osnovne skupine:
• generatori pare s prirodnim optocima ili cirkulacijom vode → vodena

i parna faza se odvajaju u isparivaču, spojnim cijevima i u bubnju
generatora pare;
• generatori pare s prisilnim optokom (pomoću cirkulacijske pumpe
ugrađene između bubnja i isparivača) → poznat pod imenom La
mont;
• generatori pare bez bubnja s prisilnim protjecanjme vode i pare u
isparivačkim ogrjevnim površinama → tipovi generatora kao što su
Benson, Sulzer, Ramzin.
o Ložišta generatora pare s obzirom na vrstu goriva, odn. na način

izgaranja goriva mogu se podijeliti na slijedeće osnovne tipove:
• ložišta za izgaranje krutih goriva s raznim vrstama nepomičnih

rešetki ili manjih rešetki na mehanički pogon;
• ložišta za izgaranje krutog goriva u sloju s mehanički puzajućom
rešetkom s raspodjelom zraka za izgaranje po pojedinim dijelovima
rešetke (zonama rešetke) ili sa stepenastom rešetkom s reguliranim
dovodom zraka po pojedinim redovima rešetke;
• ložišta za izgaranje raznih vrsta otpadaka (industrijski ili gradski
otpaci) s raznim vrstama rešetaka (ovaj tip ložišta razvio se u
posljednje vrijeme u industrijskim i gradskim centrima zbog izgaranja
vrlo velikih količina raznih otpadaka);
• ložišta za izgaranje krutih goriva u prostoru, odn. ložišta za izgaranje
ugljene prašine (mlinsko loženje);
• ložišta za izgaranje tekućih goriva s velikim brojem tipova gorionika;
• ložišta za izgaranje plinovitih goriva s različitim tipovima gorionika;

• ložišta za istodobno izgaranje više vrsta goriva s odvojenim
gorionicima za svaku vrstu goriva i kombiniranim gorionicima za više
vrsta goriva (plinsko-uljni gorionici);
• ložišta za korištenje otpadne topline, npr. korištenje topline plinova iz
visokih peći, konvertera, itd.
o Navedena razdioba na određene tipove generatora pare nije jedina i

nije konačna.
Osnovni dijelovi generatora pare

a) Ložišta, dovod goriva i zraka, odvod dimnih plinova
U ložištu se kemijska energija goriva pretvara u toplinsku energiju dimnih

plinova. Veličina i oblik ložišta, i ostale karakteristike ovise u najvećoj
mjeri o upotrebljenom gorivu, o veličini jedinice, o dovodu goriva i zraka
za izgaranje. Osnovni zadatak ložišta je osiguravanje pravilnog i
potpunog izgaranja goriva u optimalnim uvjetima, tj. s minimalnim
pretičkom zraka. Proces izgaranja goriva mora završiti u ložištu. Dimni
plinovi prenose svoju toplinsku energiju strujanjem na ogrjevnim
površinama izmjenjivača topline. Toplinska energija dimnih plinova
predaje se u uobičajenih izvedbi prema sljedećem redoslijedu: cijevni
sustav ogrjevnih površina isparivača vode, pregrijača pare, zagrijača ili
predisparivača vode (ekonomajzera) i ogrjevne površine zagrijača zraka.
Redoslijed smještaja ogrjevnih površina može biti i drugačiji, a ovisi o
toplinskom proračunu jedinice.
• Dimni plinovi struje dimnim kanalima u sklopu generatora pare i

izlaze pomoću prirodne ili prisilne promaje slobodno u atmosferu.
Kod današnjih jedinica zrak se dovodi pomoću ventilatora svježeg
zraka (primarna promaja), a dimni plinovi se odvode iz generatora
pare pomoću ventilatora dimnih plinova (sekundarna promaja). Kod
suvremenih generatora pare s tekućim gorivom često se izvode
ložišta s pretlakom tako da ventilator za dovod svježeg zraka služi
ujedno i kao ventilator za odvod dimnih plinova u atmosferu. Kod
manjih jedinica je moguć rad i bez ventilatora, tj. s prirodnom
promajom pomoću dimnjaka određene visine.
b) Tlačni dio generatora pare
U tlačni dio generatora pare se dovodi napojna voda pod tlakom mnogo
višim od atmosferskog. U njemu se zagrijava, predisparuje i isparuje
voda i pregrijava vodena para na traženu temperaturu. Prema tome sve
ogrjevne površine izmjenjivača topline u sklopu generatora pare su:
zagrijači vode, predisparivači, isparivači i pregrijači pare, kao i spojni
cjevovodi, komore i bubanj generatora pare. Iako je generator pare
izveden s prirodnim optokom, obuhvaćeni su pojmom „tlačni dio
generatora pare“.
c) Ogrjevne površine isparivača vode

Osnovni dio generatora pare je ogrjevna površina isparivača vode. To
je površina koja je s jedne strane u dodiru s dimnim plinovima, a s
druge strane s vodom i mješavinom vode i vodene pare. Isparivači su
cijevi povezane s komorama i bubnjom tako da se odvija normalni
optok vode i pare. Kod generatora pare s prirodnim optokom moraju do
određene visine bubnja (50 do 70 % visine) bubanj i cijevni sustav
isparivača i zagrijača vode biti ispunjeni vodom (vodeni prostor), a
iznad tog dijela bubnja nalazi se parni prostor. Kod generatora pare s
prisilnim optokom, voda i para često se odvajaju u cijevnom sustavu
isparivača bez bubnja. Ova vrsta ima malu količinu vode. Najniži i
najviši vodostaj u generatoru pare moraju biti jasno određeni, jer je to
oznaka stanja vode i pare u samoj jedinici. Time se sprječava izravan
dodir dimnih plinova visoke temperature s ogrjevnim površinama
isparivača koje nisu s druge strane hlađene mješavinom vode i pare.
d) Ogrjevne površine pregrijača vode
Pregrijač pare je sklop ogrjevnih površina izmjenjivača topline u kojem

se pregrijava vodena para iz zasićenog stanja do određene
temperature pregrijanja. U pregrijaču se osim toga, suši para koja na
ulazu u pregrijač sadrži određeni postotak vodenih čestica (od 1 do 5
%). Ogrjevne površine pregrijača pare izvode se u obliku snopova
čeličnih bešavnih cijevi, a prema potrebi i od legiranih čelika smještenih
bilo u vodovima dimnih plinova bilo u ložištu. Kod suvremenih velikih
jedinica visokog pregrijanja pare ogrjevne površine pregrijača su
podijeljene na više dijelova. Toplina se konvektivnim prolazom i
izmjenom zračenjem prenosi do dimnih plinova na vodenu paru koja
struji cijevima pregrijača.
e) Ogrjevne površine zagrijača i predisparivača vode (ekonomajzeri)
Predisaprivač vode je sklop ogrjevnih površina izmjenjivača topline u

kojem se voda zagrijava ili djelomično predisparuje. Za niže pogonske
tlakove (4-5 MPa) ogrjevne površine zagrijača vode izvedene su često i
od rebrastih lijevanih cijevi. Za visoke tlakove i novije izvedbe izvedene
su od čeličnih bešavnih cijevi navijenih u obliku, kako smo već prije
rekli, cijevnih zmija. Temperatura zagrijavanja vode u zagrijačima se
kreće od 25 – 50 °C ispod temperature zasićenja pare. Često se u
zagrijaču voda zagrijava i do temperature isparavanja, a može ispariti i
do 25 %.
f) Ogrjevne površine zagrijača zraka
Ogrjevnim površinama izmjenjivača topline zagrijava se zrak za

izgaranje na određenu temperaturu. Ogrjevne površine zagrijača zraka
mogu se izvesti kao limeni pločasti zagrijači, cijevni zagrijači,
lijevanorebraste cijevi i kao specijalni Ljungströmovi. Zrakom koji se
zagriava prijenosom topline od dimnih plinova suši se i zagrijava gorivo
i stvaraju povoljni uvjeti izgaranja (povišenje temperature procesa
izgaranja) u ložištu generatora pare.
g) Armatura generatora pare
U ovu skupinu opreme su uključeni svi pomoćni dijelovi potrebni za

potpunu izgradnju jedinice i normalni rad. Gruba armatura obuhvaća
pomoćne uređaje ložišta, kontrolna vrata, zaklopke, otvore za
nadgledanje, razne lijevane dijelove. Fina armatura obuhvaća bitne
dijelove za sigurnost pogona i rada jedinice: vodokazni uređaji,
vodokazna stakla, probni pipci, manometri i termometri, sigurnosni,
zaporni i povratni (napojni) ventili, glavni parni ventil, odzračni ventil,
ventil za puštanje u pogon i pražnjenje jedinice, razni priključci za
instrumente i uređaje za regulaciju i automatiku.
h) Nosiva čelična konstrukcija generatora pare
Nosiva čelična konstrukcija generatora pare osigurava izgradnju

kompletne jedinice u jedinstvenu cjelinu i povezuje pojedine dijelove
generatora pare. Nosiva konstrukcija jedinice preuzima opterećenje
koje nastaje ugradnjom svih dijelova u generator pare, koje smo u
prethodnim točkama naveli. Najčešće je nosiva konstrukcija izvedena
od normalnih valjanih profila ili od zavarenih lamela konstruktivnih
čelika. U novije vrijeme ima raznih izvedbi jedinica generatora pare kod
kojih ogrjevne površine ili optočne cijevi (kutnocijevni generatori pare)
ujedno služe i kao nosiva konstrukcija. Kod generatora pare s veliki
sadržajem vode kao nosiva konstrukcija služi tijelo generatora pare.
i) Ozid i izolacija generatora pare

Vatrostalni i izolacijski maaterijal je neaktivni dio jedinice. Ozid i
izolacija generatora pare sprječavaju prodor vanjskog zraka u ložište i
kanale jedinice i dopuštaju minimalne toplinske gubitke. Vatrostalni i
izolacijski materijal se odabire na osnovi toplinskih i mehaničkih
naprezanja koja se javljaju zbog temperaturnih stanja u pojedinim
područjima generatora pare. Postoje dvije izvedbe izolacije generatora
pare: normalna (teška) i laka. Normalna izvedba je ozid koji se sastoji
od vatrostalnih (šamotnih) opeka normalnih i fazonskih oblika, i
vatrostalnih (šamotnih) svodova. Između sloja vatrostalne opeke i
vanjskog ozida (strojna građevinska opeka) često se nalazi izolacijski
međusloj. Izvedba lake izolacije se primjenjuje u suvremenim
generatorima većeg učina gdje su stijene ložišta potpuno pokrivene
ogrjevnim površinama izvedenim od cijevi zavarenih u jednom bloku.
Iza takvih cijevnih stijena u bloku (membranske stijene) smješten je sloj
izolacijskog materijala (staklena ili mineralna vuna); s vanjske strane je
generator pare kao cjelina pokrivena limenom oplatom.
Sl 2.34 Sl 2.35

Na Sl. 2.34 su prikazani osnovni dijelovi generatora pare, a na Sl. 2.35
shema tokova radnog medija. Brojčane oznake predstavljaju:
1. Bunker za ugljen, 17. Konvektivni snop – podizne
2. Regulator sloja ugljena, cijevi isparivača,
3. Lančana rešetka, 18. Parni prostor bubnja,
4. Zaustavljač šljake, 19. Prestrujne cijevi pregrijača pare,
5. Lijevci za pepeo, 20. Pregrijač pare,
6. Lijevak za šljaku, 21. Ventil za odvod pregrijane pare,
7. Lijevak za leteći pepeo, 22. Prestrujne cijevi ekonomajzera,
8. Ventilator svježeg zraka, 23. Ekonomajzer,
9. Dovod zraka, 24. Dovod napojne vode u zagrijač,
10. Cijevni zagrijač zraka, 25. Napojna pumpa,
11. Zagrijani zrak, 26. Dimni kanal,
12. Zonalno dovođenje primarnog zraka, 27. Vodomjerno staklo,
13. Ložišni prostor, 28. Manometar,
14. Ložišni ekrani – isparivači, 29. Sigurnosni ventil,
15. Vodni prostor bubnja, 30. Ventilator dimnih plinova,
16. Padne cijevi ložišnih ekrana 31. 31., 32. Odmuljivanje

Prikaz izvedbi pojedinih tipova generatora pare
a) Generatori pare s izgaranjem goriva u sloju s ravnom, odnosno
stepenastom rešetkom
Sl. 2.36 predstavlja upravo prethodno navedeni tip
generatora pare. Brojčane oznake označavaju:
1. Bunker za ugljen, 9. Silazne (padne) cijevi
2. Mehanička ravna 10. Bubanj,
rešetka s dovodom 11. 12 Cijevne zmije
zraka, vodoravnog i uspravnog
3. Prednji svod ložišta, pregrijača pare
4. Stražnji svod ložišta, 12. Regulator pregrijane
5. Komora za vodu, pare
6. Ekonomajzeri, 13. Cijevni zagrijač zraka
7. Ekranske isparivačke 14. Čelična konstrukcija i
površine, galerija generatora pare
8. Isparivačke površine 15. Sabirnik i odvajač
izveden u obliku pepela
cijevnog snopa, Sl 2.36

Sl. 2.37 predstavlja

također generator pare s
ravnom mehaničkom
rešetkom. Sl. 2.38
predstavlja kutnocijevni
generator pare s ravnom
mehaničkom rešetkom,
dok Sl. 2.39 predstavlja
generator pare sa
stepenastom rešetkom.
Sl 2.37 Sl 2.38

Sl. 2.39 predstavlja

generator pare sa
stepenastom rešetkom.
Oznake na Sl. 2.39 iste su
kao i na slici Sl. 2.36.
Na Sl. 2.40 je prikazan
generator pare s kosom
rešetkom za izgaranje
drvenih otpadaka ili lignita.
Sl 2.39 Sl 2.40

Vidimo da kod izgaranja goriva u sloju susrećemo se s različitim
tipovima rešetki pa nekoliko riječi o njima.
Na Sl. 2.41 je prikazana ravna nepomična rešetka, a na Sl. 2.42 kosa
nepomična rešetka.
Sl 2.41 Sl 2.42

Kod današnjih generatora pare taj tip dolazi u obzir samo za male učine
plamenocijevnih i vodocijevnih generatora pare.
• Ravna nepomična rešetka se
sastoji od pojedinačnih štapova
(rostnica) i nosača ili okvira
rostnica.
• Kose rešetke imaju takav nagib
da se gorivo može pomicati
zbog vlastite težine prema kraju
rešetke.
• Češće se koriste pomične
(mehaničke) rešetke koje mogu
biti ravne, Sl. 2.43 stepenaste, Sl 2.43
slika i koso-stepenaste, Sl. 2.45
(izvedba Martin s natražnim
gibanjem).
Sl 2.44 Sl 2.45

b) Generatori pare s ložištem za izgaranje u prostoru s prirodnim i
prisilnim optokom
Na Sl. 2.46 je prikazan generator pare s
ekraniziranim ložištem za izgaranje
ugljena u prostoru, tj. za izgaranje
ugljena samljevenog u ugljeni prah.
Prikazana je relativno velika jedinica kod
koje je nemoguće provesti izgaranje
ugljena u sloju, tj. na rešetki. Cirkulacija
ili optok vode je prirodan → osigurava se
prirodnim uzgonom, tj. djelovanjem
različitih specifičnih gustoća vode u
silaznim cijevima i mješavine vode i pare
u uzlaznim cijevima.
Sl 2.46

prisilnim optokom
• Na Sl. 2.47 je prikazano suvremeno

rješenje izvedbe generatora pare s
tri toka dimnih plinova i smještajem
čistača dimnih plinova, ventilatora i
dimnjaka na samome generatoru
pare → takvim se rješenjem štedi na
prostoru potrebnom za izgradnju
generatora pare.
Sl 2.47

prisilnim optokom
• Na Sl. 2.48 je prikazan generator

pare s ložištem za odvod rastaljene
troske i pepela i s prirodnim optokom
vode i vodene pare.
Sl 2.48
prisilnim optokom
• Na Sl. 2.49 je prikazan generator pare s prisilnim
optokom. Ložište služi za izgaranje goriva u prostoru.
Jedinica je izvedena s dva prolaza dimnih plinova.
Izvan gabarita jedinice smješten je regenerativni
zagrijač zraka tipa Ljungström. Kako je jedinica
izvedena s prisilnim optokom, to se strujanje vode i
pare, utoku kojega se zagrijava voda, isparuje i
pregrijava para, odvija u pojedinim ogrjevnim
snopovima uz pomoć napojnih pumpi.
• Brojevi označavaju:
• 1,2 – ekonomajzer; 3,4,5 - nosive cijevi zagrijača
vode i predisparivača; 6 – isparivač; 7 – odjeljivač
pare i vode; 8 – konvektivni pregrijač; 9,10 –
pregrijači zračenjem; 11 – pregrijač međupregrijanja;
Sl 2.49
12,13,14,15 – pregrijači.
prisilnim optokom
• Kako se vidi kod izgaranja goriva u prostoru, gorivo se prethodno
samelje (usitni) na određenu finoću zrna ili čestica koja ovisi o
osnovnim svojstvima i vrstama ugljena i tako samljeveno se dovodi u
ložište posredno ili neposredno strujom prethodno zagrijanog zraka u
zagrijaču zraka.
• Kod ugljena s malom ogrjevnom vrijednošću provodi se
„recirkulacija“ dimnih plinova, tj. iz ložišta se jedan dio dimnih plinova
vraća u mlinove. Tako se suši ugljeni prah u mlinovima i postiže
potrebna temperatura mješavine ugljenog praha, zraka i vodene pare
nastale sušenjem goriva prije dovođenja u ložište. Ugljen se melje u
mlinovima.
• Vrste i izvedbe mlinova ovise o karakteristikama pojedinih ugljena.
Gorivo se dodaje (ubacuje) u ložište pomoću gorionika.
Na Sl. 2.50 je
shematski
prikazano
postrojenje
pripreme
(mljevenja) goriva
i tok promjena u
procesu
mljevenja i
sušenja goriva
Sl 2.50
Na Sl. 2.51 je prikaza Krämerov sustav mlinskog ložišta, a na Sl. 2.52

mlin s udarnim batovima.
Sl 2.51 Sl 2.52
• Kod generatora pare loženih na kruta goriva tokom procesa

izgaranja nastaju pepeo i troska. Postoje izvedbe ložišta s
odvodom suhe (nerastaljene) troske i rastaljene troske i pepela.
Ovisno o karakteristikama goriva primjenjuje se jedna od dvije
varijante.
• Na Sl. 2.53 i Sl. 2.54 prikazane su izvedbe ložišta s odvodom
nerastaljene troske i pepela.
• Ložište na Sl. 2.53 ima šest gorionika za ugljen (1) i dva gorionika
(2) na ulje za početno paljenje generatora pare.
• Ložište na Sl. 2.54 ima recirkulaciju dimnih plinova (2) i četiri
gorionika u tri reda.
Sl 2.53 Sl 2.54
Na Sl. 2.55 je prikazana izvedba ložišta s odvodom rastaljene troske i
pepela.
Sl 2.55
• Na Sl. 2.56 je prikazano ložište
s odvodom rastaljene troske s
ugrađenim gorionikom, tzv.
ciklonom (1), kao primarnim
dijelom ložipne komore, te sa
sekundarnim (2) i tercijarnim
(3) dijelom ložišne komore.
• Cikloni su nagnuti za oko 15°
prema horizontali. Stijene
ciklona i sekundarnog dijela
ložišta su obložene
specijalnom masom (SiC). Sl 2.56
• Na toj oblozi pri izgaranju se
stvara sloj troske na kojem • Brzine strujanja zraka veoma su
čestice ugljena dogorijevaju i u velike (60 – 100 m/s) te se stvara
potpunosti sagorijevaju. rotacijsko-vrtložno gibanje i intenzivno
izgaranje.

c) Generatori pare s izgaranjem tekućih i plinovitih goriva
• Na Sl. 2.57 je prikazan plamenocijevni generator pare s tri vodoravna
toka dimnih plinova. U ložištu koje je izvedeno kao plamenica
(plamena cijev promjera 600 – 1200 mm) izgara tekuće gorivo. Veoma
raširena upotreba i izgradnja tih generatora pare zasniva se na
činjenici da je cijeli generator pare s napojnim uređajem i svom
ostalom opremom jedan blok (cjelina).
• Potpuno dovršen takav
generator pare ugrađuje
se kao cjelina u
industrijsko ili energetsko
postrojenje.
Sl 2.57

• Sl. 2.58 prikazuje generator pare s

pretlakom u ložištu. Stijene ložišta
izvedene su u neporpusno
zavarenoj izvedbi („skin-casing).
Njegova prednost je u tome što se
do veoma velikih učina potpuno
dovršava kod proizvođača i kao
gotova jedinica ugrađuje u
postrojenje → integral generator
pare.
Sl 2.58

• Na Sl. 2.59 je prikazan generator

pare s prirodnim optokom, s
ložištem s pretlakom za izgaranje
tekućeg i plinovitog goriva. Stijene
ložišta su izvedene nepropusno kao
membranski zidovi. Ima dva prolaza
dimnih plinova.
Sl 2.59

• Na Sl. 2.60 je prikazan generator pare
velikog učina. Cijeli generator je
izveden u obliku tornja, tj. u jednom
toku, da se mogu jednostavnije izvesti
zavarene membranske stijene. Brojke
na slici označavaju:
• 1,2 – zagrijač vode (ekonomajzer); 3 –
isparivač vode; 4 – završni dio
pregrijača pare; 5 – zavjesni pregrijač
pare; 6 – pregrijač pare II. stupnja; 7 –
međupregrijač pare; 8 – pregrijač pare
I. stupnja; 9 – gorionici; 10 – zagrijač
zraka.
Sl 2.60

• Na Sl. 2.61 je prikazan gorionik za plin visoke toplinske vrijednosti sa
svim dijelovima, a na Sl. 2.62 rotacijski gorionik za raspršivanje ulja
centrifugalnom silo, također sa svim dijelovima.
Sl 2.62
Sl 2.62
Sl 2.61

• Na Sl. 2.63 je prikazan gorionik ulje – gorivi plin (raspršivanje ulja
vlastitim tlakom), također sa svojim sastavnim dijelovima.
Sl 2.63

d) Brodski generatori pare
• Na Sl. 2.64 je prikazan brodski

genearator pare integralnog tipa.
• Generatori pare za brodove
odlikuje kompaktna konstrukcija
(da zauzmu što manji prostor) te
su izvedeni sa zračnim omotačem
kao izolacijom, lakom
izolacijskom opekom i limenom
oplatom (da bude što lakši).
Sl 2.64

d) Brodski generatori pare
• Kod konstrukcije na Sl. 2.65
ložište (1) je izvedeno s
membranskim stijenama.
Ogrjevne površine pregrijača (2) i
(3) su smještene u drugom hodu
dimnih plinova. Ogrjevne površine
ekonomajzera (4) smještene su
ispred predgrijača zraka (5) koji
se nalazi izvan gabarita
generatora pare. Ulaz zagrijana
zraka (6) i gorionici (7) ugrađeni
su na gornji dio generatora pare.
Sl 2.65

e) Generatori pare na industrijski i gradski otpad
• Izgaranje i korištenje otpadnih goriva, naročito gradskog otpada, u

novije vrijeme je sve češće, prije svega kao zahtjev da se očuva
okolina čovjeka.
• Za izgaranje otpadnih goriva grade se postrojenja s generatorima
pare prema sljedećim zahtjevima:
 postrojenja s ložištima u kojima izgara gradski i industrijski otpad, ali
se ne korisit toplina koja se stvara tim izgaranjem
 postrojenja s generatorima pare ili toplovodnim jedinicama u kojima
izgara gradski i industrijski otpad i proizvodi se vodena para ili topla
voda, odnosno korisnoe se upotrebljava toplina dobivena izgaranjem.

e) Generatori pare na industrijski i gradski otpad
• Na Sl. 2.66 je
prikazan
generator pare s
ložištem za
izgaranje
otpadnog goriva s
valjakstim
rešetkama, kao i
ostali dijelovi
spalionice
gradskog smeća.
Sl 2.66

f) Specijalni generatori pare
• Kao prvi tip specijalnog tipa generatora pare navest ćemo utilizatore.
Oni koriste toplinu produkata izgaranja koji napuštaju razne industrijske
preći kao i ispušnih plinova velikih dizel motora. Za industrijske
produkte izgaranja je karakteristična visoka temperatura (500 – 900
°C), visok stupanj zaprljanosti i promjenjivost protoka i temperaturau
ovisnosti o tehnologiji.
• Kao drugi tip specijalnog generatora pare navest ćemo generatore pare
koji rade s nadkritičnim parametrima.
• Na Sl. 2.67 je prikazan generator pare utilizator s posebnim ložištem
predviđen za proizvodnju pregrijane pare.

• Produkti izgaranja iz peći se dovode

kroz kanal (1) preko pregrijača pare (2) i
uvode u ložište (3) snabdjeveno
dodatnim gorionikom (4). Napuštajući
ložište ispušni plinovi iz peći s
produktima izgaranja se odvode preko
trohodnog isparivača (5), lijevanog
rebrastog zagrijača vode –
ekonomajzera (6) i ventilatora za dimne
plinove (7) u dimni kanal. Gorionik (4) se
pali samo u slučaju kada je protok
ispušnih plinova iz peći smanjen i
njihova temperatura snižena.
Sl 2.67

• Ideja o izgradnji generatora pare s nadkritičnim tlakom se javila u SAD-u.
• To se generatori pare čiji radni tlak prelazi kritični tlak pare 221,2 bar.
Konstrukcija takvih generatora pare je fundamentalno različita od
generatora pare koji rade s podkritičnim temperaturama zbog različitih
svojstava pare u kritičnom području.
• Generatori pare s podkritičnim tlakom
imaju separiranje vode od pare dok kod
nadkritičnog tlaka toga nema budući da
izostaje pojava ključanja. Kada se voda
zagrijava kod konstantnog tlaka tlaka koi
je viši od kritičnog, temperatura nije
konstantna i ne može se zamijetiti granica
između kapljevite i parne faze, Sl. 2.68.
Sl 2.68

• Pretpostavlja se da kapljevina postaje para odmah čim prođe
kritičnu temperaturu.Tako generator pare postaje kontinuirana cijev
koja se zagrijava duž svoje visine, kod koje ne ulazu imamo vodu, a
na izlazu pregrijanu paru.
• Oko 65% topline se koristi za pregrijanje i međupregrijanje pare i
koriste se radijacijske ogrjevne površine s graničnom temperaturom
dimnih plinova.
• Kod takvog tipa generatora pare mnogo je značajnija priprema
napojne vode nego kod klasičnih (kako kemijska tako i termička
obrada). U točki prijelaza iz vode u paru vrlo često se stvaraju krute
naslage, a dolazi i do oksidacije površine. Takvi generatori pare
nužno traže zatvorenu automatsku kontrolu.

• Moderne termoelektrane koje rade s podkritičnim parametrima imaju
iskoristivost 30% dok one s nadkritičnim imaju oko 40% (ako je u
oba slučaja modificirani Rankineov ciklus). Još više može porasti
iskoristivost ako koristimo kombi ciklus (parno-turbinski ciklus
povezan s plinsko-turbinskim). O tome će biti više govora kada ćemo
se upoznati s plinsko-turbinskim postrojenjem.
• Zbog navedenih poteškoća, kao još i niz drugih, generatori pare s
nadkritičnim parametrima nisu doživjeli, u ovom trenutku, veću
primjenu.

• Kao treći primjer specijalnog tipa generatora pare navest ćemo tip s
elektrodama. Taj tip nema nekog većeg značenja.
• Karakteristika mu je brzo dobivanje pare s različitim parametrima i
različitim protocima. Oni su manjih snaga (35 – 2150 kW) i s tlakom
do 84 bar.
• Kapacitet im je 45 – 4300 kg/h. Princip generatora pare s
elektrodama je da se toplina generira unutar vode i ne prenosi se
kroz vanjske stijenke. Elektrode su smještene u vodi koja formira dio
strujnog kruga. Ako nivo vode padne tako da nije voda više u
kontaktu s elektrodama, krug se prekida i generator pare ispada iz
pogona. To je istovremeno i sigurna kontrola. Količina pare se
kontrolira sa sniženjem nivoa vode.
• Takav generator pare je automatski, potpuno se sam prilagođava
traženim zahjtevima i kontrolira tlak pare.

Prikaz izvedbi pojedinih tipova generatora
pare
Sl 2.69

Pomoćni uređaji generatora pare
• Pomoćni uređaji su sklop strojeva i opreme potrebnih za normalan

pogon generatora pare kao pogonske cjeline. Smješteni su izvan
generatora pare.
a) Postrojenja za pripremu napojne vode

b) Uređaji za napajanje generatora pare
c) Postrojenje za transport i pripremu goriva
d) Uređaji za čišćenje dimnih plinova
e) Uređaji za odvod troske i pepela
f) Oprema za instrumentaciju, regulaciju i automatiku generatora pare

a) Postrojenja za pripremu napojne vode
• Ovo postrojenje se sastoji kao cjelina od termičke (toplinkse) i
kemijske pripreme vode.
• U kemijskoj pripremi vode odstrane se štetne materije kao što su
soli, anorganske i organkse kiseline, mehanička nečistoća, itd. Uvjeti
kojima napojna voda mora odgovarati određeni su u generatoru pare
temperaturom pregrijanja, radnim tlakom, toplinskim opterećenjem
ogrjevnih površina, vrstom izvedenih generatora pare i drugim
uvjetima. Postoje određene smjernice i propisi za čistoću i kvalitetu
napojne vode koji obvezuju izvođača i korisnika generatora pare da
održava određeno stanje napojne vode.
• U termičkoj pripremi vode napojna voda se predgrijava
(predgrijavanje napojne vode) u pojedinim predgrijačima (visoko i
niskotlačni predgrijači vode) i otplinjuju se štetni plinovi u napojnoj
vodi (O2 i CO2).

b) Uređaji za napajanje generatora pare
• Ovi uređaji se sastoje od napojnih pumpi koje se danas redovito
izvode kao elektropumpe i turbopumpe; u sklopu toga dijela
pomoćnih uređaja ulazne napojni cjevovodi, sigurnosna i pogonska
armatura i zavješenje cjevovoda.
• Napajanje se regulira u sklopu regulacije generatora pare.
• Sigurna opskrba generatora pare napojnom vodom je najbitniji uvjet
sigurnosti pogona.

c) Postrojenje za transport i pripremu goriva
• Ovo se postrojenje sastoji od niza transportnih uređaja ovisno o vrsti
goriva (kruto, tekuće ili plinovito), o zahtjevima za sigurnost pogona
(potrebne rezerve goriva), kao i o konkretnim smještajnim uvjetima
generatora pare, njegovih pomoćnih uređaja i termoenergetskog
postrojenja u cjelini.
• Postrojenja za transport i pripremu goriva čine u termoenergetskim
postrojenjima, a osobito kod krutih goriva, složeno i veliko
postrojenje.

d) Uređaji za čišćenje dimnih plinova
• Ovi uređaji (filtri), čistači dimnih plinova mogu biti izvedeni na osnovi
mehaničkog odvajanja čestica pepela i balastnih materija, tj.
djelovanjem centrifugalne sile na čestice pepela u dimnim plinovima,
ili kao elektrofiltri na osnovi djelovanja elektrostatičkog elektriciteta.
• Sadašnje izvedbe takvih uređaja dijele se na četiri skupine:
1. mehanički-suhi filtri (čistači dimnih plinova);
2. mehanički vlažni filtri;
3. elektrosuhi filtri;
4. elektrovlažni filtri.

e) Uređaji za odvod troske i pepela
• Tim se uređajima odstranjuje i odvodi troska, pepeo i ostale balastne
materije iz ložišta generatora pare. Mogu se izvesti kao mehanički,
hidraulički i pneumatski uređaji.
f) Oprema za instrumentaciju, regulaciju i automatiku generatora pare
• Za ispravan rad i pogon generatora pare ugrađuje se oprema i
uređaji za instrumentaciju, upravljanje, regulaciju i automatiku.
Osnovna zadaća te oprema je:
 Uskladiti dovedenu energiju u obliku goriva s potrebnom toplinskom
energijom koju proizvodi generator pare;
 Uskladiti odnose goriva i zraka da proces izgaranja u ložištu
generatora pare bude najpovoljniji;
 Održavati tlak u ložištu (podtlak ili pretlak) stalnim u svim pogonskim
uvjetima;
 Održavati temperaturu pregrijanja stalnom;
 Održavati sigurno snadbjevanje napojnom vodom.
2.11. IZMJENJIVAČI TOPLINE U PARNO-TURBINSKOM POSTROJENJU

a) Predgrijači napojne vode
• Već smo vidjeli da se zbog povećanja termodinamičke iskoristivost
Rankineovog procesa uvodi predgrijanje napojne vode. To
predgrijavanje se izvodi u predgrijačima napojne vode, koji mogu biti
površinski izmjenjivači topline ili izmjenjivači topline miješanjem
(slično kao što smo već imali kod kondenzatora).
• U pregrijaču napojne vode para kondenzira kao u kondenzatoru iza
turbine. Pri tome para za zagrijavanje predaje svoju toplinu napojnoj
vodi. Kondenzat pare za zagrijavanje se također koristi, ili se uvodi u
liniju napojne vode i miješa s osnovnim kondenzatom (napojnom
vodom), ili se vodi prema predgrijaču nižeg tlaka i dalje u
kondenzator.
• Razlikujemo predgrijače niskog i visokog tlaka. Pod niskotlačnim
predgrijačima smatramo sve one koji rade pod tlakom pumpe
kondenzata, dok visokotlačnim smatramo one koji su smješteni iza
napojne pumpe pa rade pod visokim tlakom napojne vode (s vodene
strane).

a) Predgrijači s miješanjem
• Veoma je jednostavne konstrukcije budući da kod njega nema

površine na kojoj se vrši izmjena topline (slično kao i kod
kondenzatora miješanjem).
• Termodinamički je također veoma povoljan iako se vrši miješanje (što

je s obzirom na porast entropije nepovoljno).
• Iskorištava se sva latentna toplina pare za zagrijavanje prilikom

procesa njene kondenzacije. Razlika temperature grijućeg i grijanog
medija na izlazu iz zagrijača bit će jednaka nuli.
• Na Sl. 2.70 je prikazan dijagram promjene temperature i entalpije

tokom procesa miješanja: 𝑡𝑠 𝑝 - temperatura zasićena koj odgovara
tlaku pare p; 𝑡𝑣1 , 𝑡𝑣2 - temperatura napojne vode na ulazu odnosno
izlazu iz predgrijača, ℎ𝑣1 , ℎ𝑣2 - entalpija na ulazu odnosno izlazu iz
predgrijača.
• Kod današnjih parno-turbinskih postrojenja jedino se kao izmjenjivač
miješanjem izvodi predgrijač koji ima ulogu deaeratora (otplinjača).
Sl 2.70
Na Sl. 2.71 je prikazana principijelna

shema deaeratora:
1 – kućište; 2 – dovod napojne vode; 3 –
dovod vode iz recirkulacije napojnih
pumpi; 4 – odvod otparaka (O2, CO2,
...); 5 – tava; 6 – preljevna cijev; 7 –
odsjek otplinjača; 8 – dovod napojne
vode iz brtvi napojnih pumpi; 9 – dovod
pare za zagrijavanje; 10 – hidraulička
barijera; 11 – parovod za odvod suviška
pare; 12 – cijev za odvod suviška pare;
13 – kutija; 14 – dovođenje kondenzata
iz predgrijača visokog tlaka; 15 – odvod
napojne vode; 16 – tava; 17 – preljev;
18 – tava; 19 – dovod pare iz vretena Sl 2.71
ventila; 20 – tava.
• Prelaskom preko tava napojna voda se rasprskuje u sitne kapljice.

Istovremeno u otplinjač se uvodi para za zagrijavanje koja se
kondenzira u masi kapljica napojne vode što uvjetuje njeno
zagrijavanje.
• Tokom zagrijavanja iz kapljica se otplinjuju plinovi i kada kapljice
prijeđu put od vrha do dna otplinjača iz njih su odstranjeni svi štetni
plinovi koji se ispuštaju van kroz odvod otparka.
• Otplinjači rade kod tlaka oko 5 bara (najbolji efekt otplinjavanja).
Površinski predgrijač s drenažnom pumpom

• Ovaj predgrijač je manje efektivan zato što je 𝑡𝑣2 < 𝑡𝑠 𝑝 . Pumpa
je potrebna samo za količinu kondenzata pare za zagrijavanje. U
slučaju kvara zatvaraju se ventili a i b, i cijelo postrojenje se dalje
koristi bez zastoja što nije bio slučaj s predgrijačem miješanjem.
Izrađen je obično kao vertikalni čelični cilindar ispunjen snopovima
cijevi. Kroz cijevi struji napojna voda, a s vanjske strane cijevi su
optjecane s parom oduzimanja. Na Sl. 2.72 je prikazan dijagram
promjene temperature i entalpije za taj predgrijač.
Sl 2.72
Površinski predgrijač s drenažnom pumpom

• Bez pumpe se dobiva veća pouzdanost eksploatacije iako je
efektivnost niža nego u prethodnom slučaju, budući da je razlika
𝑡𝑠 𝑝 − 𝑡𝑣2 još veća. Kondenzat pare za zagrijavanje se uvodi u
prethodni predgrijač preko prigušnice, te se ukupna količina
kondenzata iz svih zagrijača na kraju uvodi u ciklus pri niskoj
temperaturi i miješa se s osnovnim tokom napojne vode i zatim
ponovno zagrijava. Prikaz je dan na Sl. 2.73
Sl 2.73
Površinski predgrijač s naknadnim hladnjakom

• Ovaj tip zagrijača dozvoljava da se izvede termodinamičko
poboljšanje predgrijača smanjenjem srednje temperaturne razlike.
Radi toga se kondenzat pare za zagrijavanje uvodi u specijalni
hladnjak II gdje mu se temperatura snizuje s 𝑡𝑠 𝑝 na 𝑡1′ . Takvo se
poboljšanje izvodi bez drenažne pumpe. I i II mogu se izvesti u
jednom kućištu. Prikaz je dan na Sl. 2.74.
Sl 2.74
Površinski predgrijač s naknadnim hladnjakom

• Primjenjuje se samo u slučaju pregrijane pare i omogućava da se
postigne 𝑡𝑣2 > 𝑡𝑠 𝑝 što je termodinamički veoma povoljno. U
tehničkoj dokumentaciji se veoma često kao karakteristika
izmjenjivača koristi temperaturna razlika između grijaćeg medija na
izlazu i grijanog medija na izlazu → ovdje je negativna.
Sl 2.74
Površinski predgrijač s hladnjakom pare za zagrijavanje i naknadnim

hladnjakom
Primjenjuje se samo u slučaju pregrijane pare i omogućava da se
Sl 2.74

hladnjakom
Primjenjuje se samo u slučaju pregrijane pare i omogućava da se
Sl 2.75

hladnjakom
• Termodinamički nedostaci povezani sa srednjom temperaturnom
razlikom u predgrijačima, praktički se manifestiraju u tome da tlak
u točki oduzimanja treba biti viši nego što je potrebno za zadanu
konačnu temperaturu zagrijavanja napojne vode, i u tome da se
para (njen određeni dio) oduzima već u stupnjevima visokog tlaka.
• Na Sl. 2.76 je prikazana konstrukcija jednog niskotlačnog

predgrijača napojne. Cijevi kroz koje struji napojna voda koja se
predgrijava, osim što su uvaljane radi boljeg osiguranja još su i
dodatno zavarene za cijevne stijene. Gornja cijevna stijena se
pričvršćuje za gornju vodnu komoru zavarivanjem, a donja se
slobodno rasteže zajedno s cijevima. Imamo četiri prolaza. Dovod
pare je u srednjem dijelu kućišta. Para prvo struji između vanjskog
plašta i kućišta, a zatim kroz porvrte dolazi u cijevni snop.
• Sl. 2.76 predstavlja pogled i presjek kroz konstrukciju, a Sl. 2.77

shemu strujanja pare za zagrijavanje. Brojčane oznake
predstavljaju:
• Sl. 2.76 predstavlja pogled i
presjek kroz konstrukciju, a Sl.
2.77 shemu strujanja pare za
zagrijavanje. Brojčane oznake
predstavljaju:
1 – donja vodna komora;
2 – pregrade cijevne stijene;
3 – cijevi; 4 – kućište s vanjskim
plaštom; 5 – cijevna stijena s
elementima kućišta i vodne komore;
6 – gornja vodna komora;
7 – priključak za pražnjenje cijevnog
sustava; I, II – nivo kondenzata u
slučaju havarije i normalnog pogona.
Sl 2.76 Sl 2.77
• Na Sl. 2.78 prikazana

konstrukcija visokotlačnog
predgrijača napojne vode
s tzv. kolektorskim
sustavom.
• U kućištu je smješten
cijevni kojim struji grijani
medij, koji se sastoji od
četiri vertikalne cijevi,
između kojih su smještene
spirale medija za
zagrijavanje, koje su
izveden iz cijevi od
nehrđajućeg čelika i
vertikalne centralne
odvodne cijevi. Sl 2.78
• Unutar vertikalnih cijevi su ugrađene pregrade i prigušne

pločice, koje osiguravaju strujanje napojne vode kako prikazuju
strelice.
• Para za zagrijavanje ulazi u predgrijač parovodom na vrhu i
struji ususret napojnoj vodi koja se predgrijava. Parni prostor
predgrijača, zauzet grijaćom parom, konstrukcijski je podijeljen
na tri zone: gornja zona u koju dolazi najvrelija para (tzv.
hladnjak pare), srednja zona (sam predgrijač) i donja zona
(naknadni hladnjak kondenzata). Ta shema odgovara onoj
prikazanoj na Sl. 2.75.
• U hladnjaku pare napojna voda oduzima od pregrijane pare
toplinu pregrijavanja. Zato u parnom prostoru hladnjaka pare je
ugrađeno mnoštvo horizontalnih i vertikalnih pregrada, koje
osiguravaju dugotrajni kontakt pregrijane pare i napojne vode.
• Izlazeći iz hladnjaka pare, para ulazi u centralni dio predgrijača,

gdje se odvija kondenzacija pare za zagrijavanje i prijenos
topline kondenzacije (latentne topline) napojnoj vodi (kroz
metalnu stijenku).
• Nastali kondenzat pare za zagrijavanje ima temperaturu
zasićenja značajno višu nego što je temperatura napojne vode
koja ulazi. Zato za potpuno iskorištenje topline se vodi u
hladnjak kondenzata čija je konstrukcija veoma slična
konstrukciji hladnjaka pare. Ohlađeni kondenzat se usmjerava ili
u predgrijač s nižim tlakom ili u otplinjač. Na Sl. 2.78 , lijevo je
prikazana konstrukcija predgrijača, a desno shema strujanja
vode u cijevnom sustavu. Brojčane oznake predstavljaju:
• 1 – dovod pare za zagrijavanje; 2 – hladnjak pare; 3 – površine

centralnog (osnovnog) dijela predgrijača; 4 – hladnjak drenaže;
5 – kolektori napojne vode; 6 – odvod kondenzata pare za
zagrijavanaje; 7 – dovod nekondenzirajućih plinova iz drugih
predgrijača; 8 – priključci za nivokaz; 9 – otsisavanje
nekondenzirajućih plinova; 10, 11 – dovod i odvod napojne
vode; 12 – dovod kondenzata iz drugog predgrijača; 13 –
prigušna pločica; I,II – havarijski nivo kondenzata s obzirom na II
i III granicu povišenja nivoa; III – minimalni nivo kondenzata; IV,
V – 1. i 2. prolaz vode; VI – 3. prolaz vode (hladnjak pare); VII –
hladnjak kondenzata.

b) Separator- paropregrijač
• Kao što ćemo vidjeti na sljedećem predavanju kod modernih

nuklearnih elektrana u turbinu ulazi zasićena ili slabo pregrijana para,
pa prilikom ekspanzije u turbini već kod tlaka 0,3 – 1,0 MPa njena
vlažnost iznosi do 13 – 15 %, što je nedopustivo za lopatice narednih
stupnjeva. Zbog toga, praktički sve turbine koje rade sa zasićenom
parom imaju separatore – paropregrijače u kojima se para „suši“ prvo
do praktički suhog stanja, a zatim pregrijava parom (svježom ili iz
oduzimanja) više temperature.
• Na Sl. 2.79 je prikazan separator koji se praktički sastoji iz dva dijela:
gornjeg – separatora i donjeg – pregrijača. Vlažna para (y≈13%) pri
tlaku 0,3 MPa i temperature 133 °C ulazi kroz cijevni priključak 6 u
koničnu komoru i dijeli se na 16 radijalnih paketa separatora sa
žaluzinama, koji su izrađeni iz valovito savijenih limova. Paketi su
smješteni između kućišta i izlazne cijevi pregrijane pare.

a) Separator- paropregrijač
Brojčane oznake na slici
predstavljaju:
1, 2 – prvi i drugi stupanj
paropregrijača;
3 – separator; 4 – komora za
razvođenje pare; 5 – kazete; 6
– ulaz vlažne pare;
8,9 – dovod pare za
zagrijavanje kazetama prvog i
drugog stupnja;
10, 11 – odvod kondenzata
pare za zagrijavanje prvog i
drugog stupnja;
12 – odvod separatora;
13 – drenaža separatora –
paropregrijača. Sl 2.79

b) Predgrijači napojne vode u dimovodnim kanalima generatora pare
(ekonomajzeri)
• U jednom od poglavlja ove glave smo rekli da u cilju povišenja

termodinamičke iskoristivosti Rankineovog ciklusa osim
regenerativnih predgrijača napojne vode koji koriste toplinu oduzete
pare od turbine za predgrijavanje napojne vode, također se još izvodi
i predgrijavanje napojne vode u površinskim izmjenjivačima topline
koji su smješteni u dimovodnim kanalima i na taj način koriste
otpadnu toplinu izlaznih dimnih plinova. Kod većih jedinica izvode se
u obliku cijevnih zmija, koje mogu biti ovješene o noseće cijevi, Sl.
2.80, lijevo i oslonjene na nosače, slika Sl. 2.81, desno. Kod manjih
generatora pare, koji rade s nižim temperaturama napojne vode,
ugrađuju se lijevani orebreni predgrijači napojne vode
(ekonomajzeri), Sl. 2.81.

c) Predgrijači napojne vode u dimovodnim kanalima generatora pare
(ekonomajzeri)
• Cijevne zmije su tako postavljene da čine šahovski raspored, Sl. 2.81

dok rebra kod lijevanih predgrijača mogu biti kvadratnog ili kružnog
presjeka, kako je prikazano na Sl. 2.81 dolje.
Sl 2.80 Sl 2.81

d) Zagrijači zraka
• Zagrijači zraka su elementi parnog kotla u kojima se zagrijava zrak

koji služi za proces izgaranja. Oni se postavljaju uvijek na kraju
dimovodnih kanala iza ekonomajzera, tj. u zonama najnižih
temperatura dimnih plinova → moguća pojava niskotemperaturne
korozije.
• Postoje raznovrsne koncepcije zagrijača zraka koje se mogu

podijeliti u tr osnovne grupe: rekuperativni zagrijači zraka,
regenerativni zagrijači zraka i zagrijači zraka s posrednim nosiocem
topline.
• Prva dva imaju najznačajniju upotrebu pa ćemo ih predstaviti.

d) Zagrijači zraka
• Konstruktivni oblici rekuperativnih zagrijača su veoma raznovrsni, ali

se u praksi najčešće susreću cijevni (Sl. 2.82, lijevo), pločasti (Sl.
2.82, sredina) i lijevani (Sl. 2.82, desno).
Sl 2.82

d) Zagrijači zraka
• Regenerativni zagrijač zraka je regenerativni izmjenjivač topline

kontinuiranog djelovanja kod kojega se izmjena topline između
grijaćeg i grijanog medija vrši pomoću ispune koju dimni plinovi pri
prolasku kroz dimovodni kanal zagriju, da bi se tako akumulirana
toplina u zračnom kanalu predala zraku. Ovakav tip zagrijača zraka
prema švedskom proizvođaču naziva se Ljungströmov.
• Konstrukcija regenerativnog zagrijača zraka je prikazana na Sl. 2.83,

lijevo. Rotor (2) u kojem se nalazi ispuna (1), izrađena od valovitog
lima različite geometrije (Sl. 2.83, desno), okreće se brzinom 0,033
do 0,05 s-1. Oslonjen je na vertikalno vratilo (3) koje je gonjeno
elektromotorom posredstvom reduktora.

d) Zagrijači zraka
• Kroz desnu stranu rotora struje dimni plinovi prema dolje,

zagrijavajući ispunu. Zrak struji kroz lijevu stranu rotora. Budući da
se rotor jednoliko okreće, stoga se na desnoj strani rotora ispuna
zagrijava pomoću dimnih plinova, da bi se na lijevoj hladila zrakom
zagrijavajući ga – proces se vrši kontinuirano. Između strane dimnih
plinova i zraka nalazi se pregrada koja sprječava prodiranje zraka u
dimovodni kanal.
Sl 2.83

d) Zagrijači zraka
• Na Sl. 2.84 dan je prostorni prikaz Ljungströmovog zagrijača zraka.

Osnovni dijelovi su:
1 – elastični valjkasti nosivi ležaj; 7 – izmjenjivačke površine; 8 –
pogonski vijenac; 11 – vratilo rotora; 15 – pogonski motor; 18 – ulaz
dimnih plinova.
Sl 2.84
2.12. PUMPE U TERMOENERGETSKOM POSTROJENJU
• Vidjeli smo da u ciklusu parno-turbinskog postrojenja postoje tri

osnovne pumpe:
a) pumpa rashladne vode koja dobavlja rashladnu vodu iz rijeke ili
neke druge akumulacije rashladne vode te je tlači kroz kondenzator;
b) pumpa kondenzata (tzv. kondenz pumpa) koja tlači kondenzat
(napojnu vodu) kroz predgrijače napojne vode NT do napojne pumpe,
odn. do otplinjača (tlaka koji vlada u njemu);
c) napojna pumpa koja tlači napojnu vodu iz otplinjača kroz VT
predgrijače u generator pare (odn. tlak koji vlada u generatoru
pare).
• Pumpa rashladne vode i pumpa kondenzata su niskotlačne pumpe
dok je napojna pumpa visokotlačna pumpa.
• Ove pumpe su uvijek neki tip turbopumpe koju pogoni elektromotor,
a kod velikih postrojenja i mala parna turbina.
• Na Sl. 2.85 je prikazana turbopumpa

za rashladnu vodu aksijalnog tipa (tzv.
propelerna pumpa).
• Osnovni dijelovi: 1 – odvod vode; 2 –
difuzor; 6 – temeljna ploča; 7 – odrivni
ležaj; 9 – vratilo; 11 – odrivni ležaj; 12
– rotor; 10 – brtve.
Sl 2.85
• Na Sl. 2.86 je prikazana turbopumpa,

također za rashladnu vodu ali
radijalnog tipa, tzv. centrifugalna
pumpa. Osnovni dijelovi:
1 – kućište; 2 – poklopac; 3 – usis vode;
4 – rotor; 5 – vratilo; 6 – klin; 9 – brtve;
12 – odrivni ležaj; 13 – dovod vode za
podmazivanje ležajeva; 14,15 – dijelovi
temelja.
• Obično se takove pumpe koriste za
zatvorene rashladne sustave, a
prethodnog tipa za otvorene
rashladne sustave.
Sl 2.86
• Na Sl. 2.87 je prikazana turbopumpa

kondenzata. Radijalnog je tipa i
vertikalne izvedbe te ima više
stupnjeva (četiri). Osnovni dijelovi:
• 1 – kućište; 2 – gornji dio kućišta; 5 –
usis vode; 7 – radijalno-aksijalni ležaj;
8 – kućište za brtve; 9,10 – brtve
rotorskog kola; 12,13 – vijci za
centriranje; 14 – međuvratilo; 15 –
vratilo; 16,17 – rotorska kola; 19 –
disk rasterećenja; 20 – klizni ležaj.
Sl 2.87
• Na Sl. 2.88 je prikazana turbopumpa napojne vode. To je radijalna

pumpa s više stupnjeva horizontalne izvedbe. Napojna pumpa na ovoj
slici je za parnoturbinsko postrojenje s nadkritičnim parametrima.
Osnovni dijelovi:
• 1 – ulaz vode; 2 – radno (rotorsko) kolo; 3 – vratilo; 4 – usmjeravajući
aparat; 5 – unutarnje kućište; 6 – vanjsko kućište; 7 – ustrojstvo za
rasterećenje aksijalne sile; 8 – brtve; 9 – klizni ležaj; 10 – odvod vode.
Sl 2.88
2.13. POSTROJENJA ZA KOMBINIRANU PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE I

TOPLINE (PARE ZA GRIJANJE I TEHNOLOŠKE POTREBE) – SPOJNI PROCESI
• Moderne termoelektrane koje rade kontinuirano na punom

opterećenju imaju ukupnu iskoristivost 30% - nisko zbog velikog
postotka energije koji se odvodi u kondenzatoru.
• Iskoristivost termoenergetskog postrojenja može biti značajno
povećana ako para iz dijela postrojenja koje odgovara nižim
temperaturama koristimo za grijanje ili kao tehnološku paru u
procesnoj industriji – tada ukupna iskoristivost može doseći i do
85%.
• Grijanje pomoću pare je efikasno, i jedini gubici koji se javljaju su
zbog radijacije i propuštanja pare iz sustava.
• Distribucija energije u parno-turbinskom postrojenju može biti
ilustrirana pomoću Sankeyeovog dijagrama.
2.13. POSTROJENJA ZA KOMBINIRANU PROIZVODNJU ELEKTRIČNE
ENERGIJE I TOPLINE (PARE ZA GRIJANJE I TEHNOLOŠKE POTREBE) –
SPOJNI PROCESI
Na Sl. 2.89 je
prikazana
distribucija
kondenzacijsko
parno-turbinskog
postrojenja, a na
Sl. 2.90 za
postrojenje s
kombiniranim
dobivanjem rada
i topline (tj. gdje
se para koristi za
grijanje i
tehnološke
potrebe).
Sl 2.89 Sl 2.90

• Ako je jedina namjena parnog postrojenja grijanje, tada je svrha

generatora pare prijenos topline s dimnih plinova izgaranja visoke
temperature na paru. Para tada prolazi kroz grijalicu ili kalorifer u
kojima kondenzira putem prijenosa topline na vodu centralnog
sustava za grijanje ili kapljevini nekog tehnološkog procesa.
Kondenzat se nakon toga vraća u generator pare. Kod takvih
procesa grijalica (procesni izmjenjivač) ima ulogu kondenzatora
kod termoelektrane.
• Za istovremeno dobivanje rada i topline stoje nam na raspolaganju
određene mogućnosti. U nastavku su navedene osnovne no
veoma često se one međusobno kombiniraju da bi postigli
optimalne radne uvjete.

• a) protutlačna turbina – turbina radi s nekim izlaznim tlakom koji

je viši od atmosferskog i koji odgovara zahtijevima procesnog
postrojenja. Kada para napusti turbinu ne odlazi u kondenzator
nego u određenu grijalicu u procesnoj industriji → Sl. 2.91.
Sl 2.91

• b) turbina s reguliranim oduzimanjem –

para se oduzima od turbine u nekoj točki ili
više točaka između ulaza i izlaza i odvodi u
procesno industriju za grijanje. Turbina
može biti kondenzacijska ili protutlačna.
Naziv regulirano oduzimanje se temelji na
tome budući da se parametri pare (tlak i
Sl 2.92
temperatura) reguliraju za razliku od
oduzimanja za regenerativno predgrijavanje
napojne vode gdje se to ne čini, pa su to
neregulirana oduzimanja. Prikaz protutlačne
turbine s reguliranim oduzimanjem je dan na
Sl. 2.92 a kondenzacijske s reguliranim
oduzimanjem na Sl. 2.93.
Sl 2.93

• c) turbina s mješovitim tlakom – to je

turbina koja prima paru ne kod jednog nego
kod više tlakova, i para se dovodi u turbinu u
određenim točkama → Sl. 2.94
• d) ispušna turbina – turbina koja dobiva
potrebnu paru iz ispuha druge turbine ili
parostroja. Sl 2.94
• e) vakuum turbine – turbina koja dobiva
paru iz procesa s nižim tlakom od
atmosferskog.

• Za određeni proces para mora ponekad biti uzeta iz linije s višim

tlakom nego što je za sam proces potreban – tada moramo
upotrijebiti prigušni ventil da bi snizili tlak na potrebnu vrijednost →
reducir stanica. Ponekad je potrebno sniziti samo temperaturu pari
ubrizgavanjem rashladne vode – rashladna stanica, a ponekad je
potrebno i jedno i drugo – reducir-rashladna stanica.

• Na Sl. 2.95 i Sl. 2.96 su prikazane dvije sheme za istovremeno

dobivanje rada i topline. Na prvoj, Sl. 2.95 se koristi reaktor za
proizvodnju pare koja tada ekspandira kroz turbinu s reguliranim
oduzimanjem pare kod potrebnog tlaka za ostvarivanje grijanja
vode koja cirkulira u sustavu za daljinsko grijanje iz centra s oko
120 °C
Sl 2.95

• Drugi na Sl. 2.96 koristi helij kao radni fluid koji ekspandira kroz
plinsku turbinu, i tada se vraća kroz kompresor, hladnjak i
rekuperator u reaktor.
Sl 2.96
• Koncept daljinskog grijanja iz centra pomoću nuklearnih elektrana
se napušta zbog eventualnih opasnosti od havarija nuklearnog
postrojenja, već se to izvodi s klasičnim termoelektranama.
2.14. KOMBINIRANI (KOMBI) CIKLUSI
• Kompletno korištenje energije koja je na raspoloaganju u sustavu

(odn. termoenergetskom postrojenju) je tzv. pristup „totalnog
iskorištavanja energije“ i predstavlja korištenje cjelokupne
toplinske energije u energetskom sustavu na različitim
temperaturnim nivoima na kojima je raspoloživa: za dobivanje
rada, pare, zagrijavanje vode ili zraka, što ima za posljedicu
odvođenje što manje otpadne topline.
• Jedna od mogućnosti ostvarivanja takovog pristupa je primjena
kombiniranih ciklusa. Pojedinačni tip kombiniranog ciklus je binarni
radni parni ciklus koji je opisan u jednom od prethodnih poglavlja.
On je obuhvaćao dva Rankineova ciklus u seriji. Moderna rješenja
se baziraju na ciklusu s konstantnim tlakom (Joul ili Brayton) u
kombinaciji s Rankineovim ciklusom. To povlači za sobom kao
osnovno kombinaciju plinske i parne turbine.
• Plinska turbina je jedinica s višom temperaturom i plinovi izgaranja

koji napuštaju plinsku turbinu su kod visoke temperature (zato
niska iskoristivost plinsko-turbinskog ciklusa) te mogu poslužiti kao
izvor topline za dobivanje pare kod pogodnog tlaka i temperature.
Najjednostavniji način prijenosa topline s jednog na drugi ciklus je
pomoću izmjenjivača topline kao što je prikazano na Sl. 2.97, na
kojoj je zatvoreni plinsko-turbinski ciklus povezan s parno-
turbinskim.
Sl 2.97
• Druga karakteristika plinske turbine je kod nje visoki omjer

zrak/gorivo, što može biti iskorišteno ako kod otvorenog plinsko-
turbinskog procesa, ispušne plinove koji sadrže visoki udio kisika,
se koristi kao ulazni plin u generator pare gdje se odvija još i
izgaranje dodatnog goriva. Sl. 2.98 prikazuje kombinaciju gdje su
izlazne snage plinske i parne jedinice približno jednake, što nije bio
slučaj za izvedbu na Sl. 2.97.
Sl 2.98
• Kod kombi procesa za danu totalnu izlaznu snagu reducira se

dovedena energija. Troškovi instaliranja plinsko-turbinske jedinice
su negdje ¼ troškova parno-turbinske jedinice. Nedostaci
kombiniranih procesa su: gubitak fleksibilnosti i pouzdanosti koje je
imalo samo plinsko-turbinsko postrojenje, korištenje dvije vrste
različitog goriva – obično za plinsko-turbinski proces gorivo bolje
kvalitete.
• U posljednjim godinama učinjen je napredak u razvoju
kombiniranih ciklusa pa je sve više postao prihvatljiv za primjene,
posebice za područje srednjih snaga. Došlo je do snižavanja
investicijskih troškova, daljnjeg sniženja potrošnje goriva, brza
realizacija gradnje postrojenja, puzdanost uz minimalnu kontrolu,
dobra karakteristika starta iz hladnog stanja, mogućnosti
neovisnog rada turbine, mogućnost korištenja goriva lošije
kvalitete te prednosti i u pogledu sniženja zagađivanja okoline.
• Danas u svijetu postoji određeni broj kombi postrojenja.

Usporedba jednostavnog plinsko-turbinskog ciklusa za dobivanje
rada (snage) s kombiniranim ciklusom za dobivanje snage i s
kombiniranim ciklusom za dobivanje snage i topline dana je u
tablici 2.1 Kombi ciklusi imaju iskoristivost od 44 do 50% u
usporedbi s 40% što je vrijednost za dobro parno-turbinsko
postrojenje.
Tablica 2.1.
Ciklus Distribucija energije,%
Električna
Grijanje Otpadna toplina
energija
Plinska turbina 30 - 70
Plinska i parna turbina 45 - 55
Plinska turbina i grijanje 30 60 10
Plinska i parna turbina i 40 40 2o
grijanje
• Na Sl. 2.99 je prikazano

kombi postrojenje
izvedenu u Haagu,
Nizozemska. Plinsko-
turbinsko postrojenje
daje 25,5 MW električne
snage, a parno-turbinsko
26 MW. Maksimalni
iznos topline koja se
koristi za grijanje zgrada
je 20 MW. Iskoristivost
kombi ciklusa je 86%.
Sl 2.99
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 3: Parne turbine
Autor:
3. Parne turbine
3.0. UVOD
• Parna turbina je rotacijski toplinski stroj s dvostrukom pretvorbom

energije: prvo se potencijalna energija pare (toplinska energija) pretvara u
kinetičku energiju mlaza pare da bi se potom kinetička energija putem
rotacije rotora pretvorila u korisni mehanički rad. Ta se pretvorba obično
odvija u nizu stupnjeva, od kojih se svaki sastoji od statorskih i rotorskih
lopatica.
• U prvi stupanj ulazi para visokog tlaka a odlazi iz posljednjeg stupnja u
kondenzator s tlakom koji može biti puno niži od atmosferskog. Način na
koji se ukupni pad tlaka (istovremeno i entalpije) odvija u turbini je
karakteristika pojedinog tipa, ali svaki inkrementalni pad tlaka je povezan s
povećanjem kinetičke energije pare. Parna turbina je ekspanzijski stroj s
obzirom na to da para strujeći (ekspandirajući) s visokog na niski tlak
poprima sve veće volumene.
• Kako je turbina rotacijski stroj, radni dio turbine (rotor) ima rotacijsko
gibanje, za razliku od motora s unutarnjim izgaranjem, gdje radni dio (stap)
izvodi periodičko pravocrtno gibanje.
3. Parne turbine
3.0. UVOD
• Rotacija je bitna prednost turbine: kako kod nje nema inercijskih sila kao
kod motora s unutarnjim izgaranjem kod turbine se dozvoljava velika brzina
rotacije rotorskih lopatica. To ima za posljedicu male gabarite turbine.
• Druga velika prednost sastoji se u mogućnosti konstruiranja agregata
velikih jediničnih snaga – čak i preko 1000 MW, s obzirom na to da je kod
stapnih strojeva ona ograničena dimenzijama cilindra i brzinom stapa.
• Turbine odlikuje i jednostavnost konstrukcije.
• Princip rada i samu konstrukciju parne
turbine najlakše ćemo objasniti na
primjeru aksijalne akcijske turbine s
jednim stupnjem, čiji je shematski
prikaz dan na Sl. 3.1.
Sl. 3.1
3. Parne turbine
3.0. UVOD
Opis uz sliku 3.1:

U mirujuće statorske kanale (sapnice), koje formiraju statorske lopatice (1) i
koje su pričvršćene u kučište (2) (na slici je prikazana samo jedna sapnica, u
stvarnosti one mogu biti razmještene po čitavom obodu), ulazi para (kod
plinskih turbina to su plinovi izgaranja) s tlakom 𝑝0 i temperaturom 𝑡0 . Ulazni
tlak 𝑝0 je viši nego tlak 𝑝2 na izlazu iz turbine, pa stoga para ima potencijalnu
energiju (toplinsku) koja može biti pretvorena u mehanički rad. Kod turbine se
ta pretvorba odvija na sljedeći način:
• U sapnicama (statorskim kanalima) para ekspandira od tlaka 𝑝0 na ulazu do
tlaka 𝑝1 na izlazu. Prilikom ekspanzije brzina pare raste. Ako je na početku
ekspanzije brzina iznosila 𝑐0 , na kraju ekspanzije u statorskim kanalima ona
se povećava na 𝑐1 . Na taj način u sapnicama se odvija prva pretvorba
toplinske energije – potencijalne u kinetičku.
• Imajući na izlazu visoku kinetičku energiju, para ulazi u rotorske kanale,
koje čine rotorske lopatice (3), koje su pričvršćene na disk (4).
3. Parne turbine
3.0. UVOD
Nastavak opisa uz sliku 3.1:

• Osobina akcijske turbine s jednim stupnjem sastoji se u tome da tlak iza
sapnica 𝑝1 je jednak tlaku 𝑝2 iza rotorskih lopatica. Zbog toga u rotorskim
kanalima ne dolazi do ekspanzije (to je osobina akcijske turbine).
• Strujeći kroz rotorske kanale i pri tome mijenjajući svoj smjer, tok pare
djeluje silom na rotorske lopatice, prisiljavajući ih na rotaciju zajedno s
diskom, na koji su pričvršćene i vratilom, koje je otkovano zajedno s
diskom. Na taj način, u rotorskim kanalima se odvija druga pretvorba
energije: kinetička energija se pretvara u mehanički rad, rotacijom
rotorskih lopatica.
• Ako se mehanički rad dobiva na račun kinetičke energije pare, apsolutna
brzina pare na izlazu iz rotorskih kanala, 𝑐2 , je manja od apsolutne brzine
na ulazu u rotorske lopatice, 𝑐1 .
3. Parne turbine
3.0. UVOD
Nastavak opisa uz sliku 3.1:

• Rotorske lopatice (3), disk (4) i vratilo (5) čine rotirajući dio turbine koji se
naziva rotor. Rotor leži u potpornim ležajevima (7) koji preuzimaju sile
uslijed vlastite mase rotora.
• Osim sile, koja izaziva rotaciju rotora, na njega djeluje od strane pare
aksijalna sila koju preuzima odrivni ležaj.
• Kučište (2) služi da odvaja radni prostor od okoline i da učvršćuje (nosi)
ostale statorske elemente. Od elemenata koji nisu prikazani na slici 3.1
navest ćemo još organe sustava regulacije i zaštite.
3. Parne turbine
3.0. UVOD
• Vidimo da para ima količinu gibanja (masa × brzina) koja je vektorska

veličina.
• Promjena iznosa mase ili brzine, ili promjena smjera brzine, dovode do
promjene količine gibanja te je sila potrebna da izvede tu promjenu je
preda drugom Newton-ovom zakonu, proporcionalna promjeni količine
gibanja.
• Rotorske lopatice na disku turbine uvjetuju promjenu smjera
nastrujavajućeg mlaza pare.
• Promjena količine gibanja uvjetuje silu čija tangencijalna komponenta
djeluje na lopatice koje su pričvršćene na disk kontinuirano i na taj način se
na izlazu vratila dobiva okretni moment (snaga).
3. Parne turbine
3.0. UVOD
• Na Sl. 3.2 lijevo je prikazan jedan akcijski stupanj parne turbine (stupanj je
kombinacija reda statorskih lopatica (sapnica) i rotorskih lopatica; na Sl. 3.2
desno je prikazan uvećano presjek A-A.
Sl. 3.2
3. Parne turbine
3.1. DJELOVANJE SILE TOKA NA ROTORSKE LOPATICE
• Para može strujati kroz kanale lopatica u smjeru koji je aksijalan (odnosno
paralelan s osi vratila) ili radijalan (odnosno okomit na os vratila).
• Najveći dio parnih turbina su aksijalnog tipa i taj tip će biti analiziran u
nastavku. Na kraju ovog poglavlja upoznati ćemo se i s radijalnom parnom
turbinom.
• Turbine aksijalnog tipa dijele se na:

a) akcijske;
b) akcijsko-reakcijske;
c) reakcijske.
Sl. 3.3
• Na Sl. 3.3 dana je projekcija cilindričnog presjeka protočnog dijela
aksijalnog turbinskog stupnja, razvijenog u ravninu u kojem se vide profili
statorskih i rotorskih lopatica.
3. Parne turbine
• Kao rezultat ekspanzije pare u statorskim lopaticama s tlaka 𝑝0 na tlak 𝑝1

brzina toka se povećala s 𝑐0 na 𝑐1 .
• Izlazna brzina iz sapnica 𝑐1 je istovremeno i apsolutna ulazna brzina
rotorskih lopatica.
• Neposredno u rotorske lopatice para ulazi s relativnom (t.j. u odnosu
spram površine lopatice kod ulaznog brida ) brzinom 𝑤1 , čiji se vektor
određuje iz ulaznog trokuta brzina kao geometrijska razlika vektora
apsolutne brzine 𝑐1 i obodne brzine rotorskih lopatica u analiziranom
presjeku.
• Iz kanala rotorskih lopatica tok izlazi s relativnom brzinom 𝑤2 i apsolutnom
brzinom 𝑐2 . Relativna brzina 𝑤2 se određuje na temelju ulazne relativne
brzine 𝑤1 i pada tlaka u rotorskim lopaticama, a apsolutna brzina 𝑐2
pronalazi se iz izlaznog trokuta brzina kao geometrijska suma vektora
relativne brzine 𝑤2 i obodne brzine 𝑢.
3. Parne turbine
• Strujeći kroz međulopatične kanale, para djeluje (kako je prethodno

opisano) na rotorske lopatice silom 𝐹 (na Sl. 3.3 veličina 𝐹 odgovara
djelovanju toka na jediničnu lopaticu).
• Silu 𝐹 možemo rastaviti na komponente u smjeru obodne brzine, 𝐹𝑢 , koja i
daje okretni moment (snagu) i u aksijalnom smjeru 𝐹𝑎 , koju preuzima
odrivni ležaj.
• Silu kojom tok pare djeluje na lopatice možemo odrediti pomoću
promjene količine gibanja (konkretno za aksijalnu turbinu pomoću
jednadžbe Eulera):
𝐹Ԧ = 𝑚ሶ ∙ (𝑤1 − 𝑤2 ) (3.1)
(gdje je 𝑚ሶ – maseni protok pare (kg/s) a 𝑤1 𝑖 𝑤2 – vektori relativnih
brzina na ulazu odnosno izlazu iz rotorskih lopatica).
3. Parne turbine
• Ako napišemo dobivenu jednadžbu kao projekciju u smjeru obodne

brzine, dobivamo silu kojom tok pare djeluje na lopatice u smjeru
njihovog gibanja:
𝐹 = 𝑚ሶ ∙ (𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 ) (3.2)
• Razlika projekcija relativnih brzina u smjeru obodne brzine je algebarska.
Ako su projekcije brzina usmjerene na različite strane, kao na slici 3.3,
one se sumiraju. Iz jednadžbe (3.1) može se utvrditi da djelovanje sile
toka na rotorske lopatice može biti dobiveno ili putem promjene smjera
relativne brzine u rotorskom kanalu uz njenu nepromijenjenu vrijednost
( 𝑤1 = 𝑤2 ) ili putem ubrzanja toka u rotorskom kanalu uz
nepromijenjen smjer (𝑤1 > 𝑤2 ).
3. Parne turbine
• Princip djelovanja sile toka, kod kojeg se sila na rotorske lopatice javlja
uslijed zakretanja toka u kanalu naziva se akcijski, a sila koja se javlja
akcijska sila. Kod akcijskog djelovanja ekspanzija pare se odvija samo u
statorskim lopaticama, dok u rotorskim lopaticama nema ekspanzije.
Također kod akcijskog djelovanja nema pada tlaka na rotorskim lopaticama,
uslijed čega je tlak ispred i iza rotorskih lopatica jednak (𝑝1 = 𝑝2 ). No zbog
gubitaka u rotorskim kanalima u stvarnosti relativna brzina ne ostaje
konstantna nego se umanjuje prema izlaznom presjeku. Relativna brzina
može ostati konstantna samo kod izentropskog strujanja.
• Princip djelovanja sile toka, kod kojeg se sila na rotorske lopatice javlja zbog
ubrzanja toka u rotorskom kanalu je reakcijski a sama sila reakcijska sila.
Kod reakcijskog principa, karakteristično za djelovanje sile je postojanje
ekspanzije i u rotorskim kanalima i prisustvo pada tlaka na rotorskim
lopaticama. Na taj način kod reakcijskog principa je 𝑝1 > 𝑝2 i 𝑤2 > 𝑤1 .
3. Parne turbine
• Stvarni rad turbinskog stupnja zbog prisustva gubitaka je niži od teorijski

mogućeg.
• Da bi odredili stvarni rad koji obavlja para, trebamo odrediti silu s kojom
tok djeluje na rotorske lopatice prilikom njihovog opstrujavanja, čiju jednu
komponentu daje jednadžba (3.2).
• Ako jednadžbu (3.1) napišemo u diferencijalnom obliku :
𝑑 (3.3)
𝑚𝑤 =𝑅
𝑑𝑡
(gdje je 𝑚 𝑤 vektor količine gibanja, a 𝑅 glavni vektor vanjskih sila).
3. Parne turbine
• Odvojimo u toku kontrolnu površinu abcd, koju ograničavaju dvije linije ad

i bc, koje se nalaze na rastojanju 𝑡𝑅 (korak profila rotorske rešetke) jedna
od druge ili linijama ad i bc koje su paralelne s frontama rešetke (Sl. 3.4).
• Kontrolna površina obuhvaća i profil rotorske rešetke. Pretpostavljamo, da
frontalne linije 𝑎𝑏 i 𝑑𝑐 su udaljene od rešetke dovoljno daleko, te su polja
brzine i tlaka u presjecima 𝑎𝑏 i 𝑑𝑐 ravnomjerna.
• Tlak i brzina toka u presjecima 𝑎𝑏 i 𝑑𝑐 uz
danu pretpostavku bit će konstantni po
koraku rešetke i iznosit će 𝑝1 ,𝑤1 i 𝑝2 , 𝑤2 .
• U nastavku će biti određeno kako se
mijenja količina gibanja mase radnog fluida,
koja se nalazi na granicama kontrolne
površine 𝑎𝑏𝑐𝑑 za vrijeme 𝑑𝑡.
Sl. 3.4
3. Parne turbine
• Ako imamo projekciju cilindričnog presjeka protočnog dijela razvijenu u
ravnini govorimo o ravninskoj rešetci (dvodimenzionalnoj). U analizi
turbinskog stupnja, radi jednostavnosti bavit ćemo se ravninskom
rešetkom. Međusobno rastojanje lopatica u rešetki zovemo korak rešetke.
• Za analizirani vremenski period tok se premješta u smjeru osi kanala i
zauzima položaj, koji ograničava površina 𝑎1 𝑏1 𝑐1 𝑑1 . Pošto količina gibanja
mase radnog fluida, koja se nalazi u međupodručju 𝑎1 𝑏1 𝑐𝑑, za vrijeme
analiziranog perioda se ne mijenja, to promjena količine gibanja izdvojene
mase bit će jednaka razlici količine gibanja mase 𝛿𝑚2 koja se nalazi
omeđena sa 𝑑𝑐𝑐1 𝑑1 i mase 𝛿𝑚1 koja se nalazi omeđena sa 𝑎𝑏𝑏1 𝑎1 . Kod
stacionarnog strujanja, smatrajući da je protok preko bočnih granica
jednak nuli imamo 𝛿𝑚1 = 𝛿𝑚2 = 𝛿𝑚. Na taj način, promjena količine
gibanja mase radnog fluida, koji se nalazi unutar granica površine 𝑎𝑏𝑐𝑑 za
vrijeme 𝑑𝑡: 𝑑 𝛿𝑚
𝑚𝑤 = (𝑤2 − 𝑤1 ) (3.4)
𝑑𝑡 𝑑𝑡
(gdje 𝑤2 i 𝑤1 su vektori brzina masa 𝛿𝑚2 i 𝛿𝑚1 , i uzimajući u obzir malu
promjenu vremena 𝑑𝑡 to su vektori brzina u presjecima 𝑐𝑑 i 𝑎𝑏).
3. Parne turbine

• Promjena količine gibanja, koju daje jednadžba (3.3) je ostvarena uslijed
djelovanja vanjskih sila, koje pripadaju izdvojenoj masi radnog fluida.
Konkretno za analizirani tok vanjska sila 𝑅 bit će reakcija sa strane
površine opstrujavanog profila i sile tlaka na cilindrične površine toka u
presjecima 𝑎𝑏 i 𝑐𝑑. Pošto tlakovi u pojedinim točkama linija toka 𝑎𝑑 i 𝑏𝑐
su jednaki, to rezultantne sile uslijed tlaka na bočnim površinama, koje se
podudaraju s linijama toka bit će jednake i usmjerene u suprotnim
smjerovima. One nemaju nikakav utjecaj na promjenu količine gibanja.
• Sila reakcije profila 𝑅 je jednaka i suprotno usmjerena spram sile 𝐹Ԧ s
kojom tok djeluje na rotorsku lopaticu (𝑅 = −𝐹Ԧ ). Rastavljajući vektore sila
𝑅 i 𝐹Ԧ na obodne i aksijalne komponente, imamo 𝑅𝑢 = −𝐹𝑢 i 𝑅𝑎 = −𝐹𝑎 .
• Za određivanje obodne komponente sile 𝐹𝑢 s kojom tok djeluje na rotorsku
lopaticu napisat ćemo jednadžbu količine gibanja kao projekciju na smjer
obodne brzine.
3. Parne turbine

• Uzimajući u obzir jednadžbe (3.4) i (3.3) dobivamo:
𝛿𝑚 (3.5)
𝑤2𝑢 − 𝑤1𝑢 = 𝑅𝑢 = −𝐹𝑢
𝑑𝑡
• gdje su 𝑤1𝑢 i 𝑤2𝑢 projekcije relativnih brzina na ulazu i izlazu na smjer
obodne brzine.
• Ako je 𝑚ሶ – protok pare u 1 sekundi a 𝑧𝑅 – broj rotorskih lopatica, tada
𝛿𝑚Τ𝑑𝑡 = 𝑚/𝑧ሶ 𝑅 je masa pare koja struji kroz rotorski kanal u 1 sekundi.
Uzimajući to u obzir iz jednadžbe 3.5 imamo:
𝑚ሶ
𝐹𝑢 = (𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 ) (3.6)
𝑧𝑅
• Sila 𝐹𝑢 se odnosi na jednu lopaticu. Sumirajući sile koje djeluju na sve
lopatice čiji je broj 𝑧𝑅 :
𝐹𝑢 = 𝑚(𝑤
ሶ 1𝑢 − 𝑤2𝑢 ) (3.7)
3. Parne turbine
• Razlika brzina koja se nalazi u zagradi je algebarska, stoga kod određivanja
𝐹𝑢 potrebno je uzeti u obzir smjer brzina 𝑤1𝑢 𝑖 𝑤2𝑢 .
• Kao pozitivan uzima se smjer
brzina, koji se podudara sa
smjerom gibanja rotorskih
lopatica. Kod turbinskih
stupnjeva 𝑤2𝑢 je obično
negativna, zato komponente
brzina 𝑤1𝑢 𝑖 𝑤2𝑢 treba zbrojiti
(Sl. 3.5). Sl. 3.5
• Iz trokuta brzina vidi se da kod aksijalnog turbinskog stupnja, uzimajući da
𝑢1 = 𝑢2 = 𝑢, razlika projekcija relativnih brzina na smjer obodne brzine je
jednaka razlici projekcija na isti smjer apsolutnih brzina, tj. 𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 =
𝑐1𝑢 − 𝑐2𝑢 , pa stoga:
𝐹𝑢 = 𝑚(𝑐
ሶ 1𝑢 − 𝑐2𝑢 ) (3.8)
Uz 𝛼2 < 90° projekcija 𝑐2𝑢 bit će negativna, pa stoga 𝑐1𝑢 i 𝑐2𝑢 treba
zbrojiti.
3. Parne turbine

• Za određivanje aksijalne komponente sile 𝐹𝑎 djelovanja toka na lopaticu,
napisat ćemo jednadžbu količine gibanja kao projekciju na aksijalni smjer.
Uzimajući u obzir da u aksijalnom smjeru na tok , osim sile reakcije 𝑅𝑎 ,
djeluje i vanjska sila, koja je uvjetovana razlikom tlaka na cilindrične
površine u presjecima 𝑎𝑏 i 𝑑𝑐 (slika 3.4) imamo:
𝛿𝑚
𝑤2𝑎 − 𝑤1𝑎 = 𝑅𝑎 + 𝑙𝑅 ∙ 𝑡𝑅 𝑝1 − 𝑝2
𝑑𝑡
(gdje 𝑤2𝑎 i 𝑤1𝑎 su projekcije relativnih brzina iza i ispred rešetke u
aksijalnom smjeru; 𝑙𝑅 i 𝑡𝑅 su visina odnosno korak rotorske rešetke).
• Supstituirajući 𝛿𝑚Τ𝑑𝑡 kao i prije s 𝑚,ሶ i uvažavajući da 𝑅𝑎 = −𝐹𝑎 dobivamo
za jednu lopaticu:
𝑚ሶ
𝐹𝑎 = 𝑤1𝑎 − 𝑤2𝑎 + 𝑙𝑅 ∙ 𝑡𝑅 𝑝1 − 𝑝2 (3.9)
𝑧𝑅
• Sumirajući za sve lopatice:
𝐹𝑎 = 𝑚ሶ 𝑤1𝑎 − 𝑤2𝑎 + 𝑙𝑅 ∙ 𝑡𝑅 ∙ 𝑧𝑅 𝑝1 − 𝑝2 (3.10)
3. Parne turbine

• ili uvažavajući jednakost brzina (𝑤1𝑎 = 𝑐1𝑎 i 𝑤2𝑎 = 𝑐2𝑎 ):
𝐹𝑎 = 𝑚ሶ 𝑐1𝑎 − 𝑐2𝑎 + 𝑙𝑅 ∙ 𝑡𝑅 ∙ 𝑧𝑅 𝑝1 − 𝑝2 (3.11)
• Aksijalnu silu 𝐹𝑎 preuzima odrivni ležaj.

• Dobivene jednadžbe za 𝐹𝑢 i 𝐹𝑎 su Eulerove jednadžbe.
• U stvarnosti su parametri po koraku rešetke promjenjivi, zato kod
Eulerovih jednadžbi u njih se uvrštavaju osrednjene veličine brzina po
koraku.
3. Parne turbine

• ili uvažavajući jednakost brzina (𝑤1𝑎 = 𝑐1𝑎 i 𝑤2𝑎 = 𝑐2𝑎 ):
𝐹𝑎 = 𝑚ሶ 𝑐1𝑎 − 𝑐2𝑎 + 𝑙𝑅 ∙ 𝑡𝑅 ∙ 𝑧𝑅 𝑝1 − 𝑝2 (3.11)
• Aksijalnu silu 𝐹𝑎 preuzima odrivni ležaj.

• Dobivene jednadžbe za 𝐹𝑢 i 𝐹𝑎 su Eulerove jednadžbe.
• U stvarnosti su parametri po koraku rešetke promjenjivi, zato kod
Eulerovih jednadžbi u njih se uvrštavaju osrednjene veličine brzina po
koraku.
3. Parne turbine
3.2. REAKTIVNOST TURBINSKOG STUPNJA

• U općenitom slučaju u turbinskom stupnju mogu se istovremeno koristiti i
akcijski i reakcijski princip djelovanja sile toka radnog fluida. Proces
ekspanzije u h-s dijagramu takvog stupnja prikazan je na Sl. 3.6 na kojoj su:
𝑝0 , 𝑡0 – parametri stanja ispred sapnica (statorskih lopatica), 𝑝1 i 𝑝2 –
tlakovi iza statorskih lopatica, odnosno rotorskih lopatica.
• Razlika entalpija ℎ𝑖𝑠 = ℎ0 − ℎ2" , od početka do

kraja izentrope 0 − 2" je potencijalna energija pare
koja u turbinskom stupnju može biti iskorištena za
dobivanje mehaničkog rada. Tu razliku entalpija
nazivao izentropskom, ili izentropski pad entalpije u
stupnju.
• Linija 0 − 1′ predstavlja izentropski proces
ekspanzije u sapnicama, a linija 0 − 1 stvarni proces
ekspanzije. Posljednji se razlikuje od idealnog što se
odvija uz gubitke.
Sl. 3.6
3. Parne turbine

• Kod procesa ekspanzije ekvivalentna gubicima toplina se vraća pari, stoga
entalpija ℎ1 na kraju stvarnog procesa ekspanzije je viša od entalpije ℎ1 na
kraju izentropske ekspanzije. Razlika ℎ𝑠,𝑖𝑠 = ℎ0 − ℎ1′ naziva se izentropski
pad entalpije u sapnicama. Taj dio toplinske energije se pretvara u
statorskim lopaticama u kinetičku energiju i koristi se u turbinskom
stupnju po akcijskom principu djelovanja.
• Točka 1 na kraju stvarnog procesa ekspanzije u sapnicama je istovremeno i
početak ekspanzije u rotorskim lopaticama. Izentropski proces ekspanzije
u rotorskim lopaticama predstavlja linija 1 − 2′ , a stvarni proces linija 1 −
2 . Razlika entalpija ℎ𝑅,𝑖𝑠 = ℎ1 − ℎ2′ naziva se izentropskom ili
izentropskim padom entalpije u rotorskim lopaticama. Taj pad entalpije se
koristi na povećanje brzine toka u rotorskom kanalu.
• Reaktivnost turbinskog stupnja je odnos izentropskog toplinskog pada
(entalpije) u rotorskim lopaticama i izentropskog pada stupnja:
𝑅 = ℎ𝑅,𝑖𝑠 /ℎ𝑖𝑠 (3.12)
3. Parne turbine

• Reaktivnost pokazuje koji dio izentropskog pada entalpije stupnja se odvija
u rotorskim lopaticama. Poznavajući veličinu 𝑅 i ℎ𝑖𝑠 lako je odrediti
izentropske padove entalpija u sapnicama i rotorskim lopaticama:
ℎ𝑆,𝑖𝑠 = (1 − 𝑅) ∙ ℎ𝑖𝑠 (3.13)
ℎ𝑅,𝑖𝑠 = 𝑅 ∙ ℎ𝑖𝑠 (3.14)
• Dane jednadžbe za ℎ𝑆,𝑖𝑠 i ℎ𝑅,𝑖𝑠 dobivene su iz uvjeta da suma padova
entalpija u statorskim i rotorskim lopaticama je jednaka izentropskom
padu stupnja. To nije sasvim točno, zbog divergencije izobara odrezak 1′ −
2′′ na slici 3.6 je nešto manji od odreska 1 − 2′ . Ta razlika je mala pa
ćemo dalje smatrati ℎ′𝑅,𝑖𝑠 = ℎ𝑅,𝑖𝑠 .
• U ovisnosti o vrijednosti 𝑅 na srednjem promjeru, turbinski stupnjevi se
dijele na akcijske (𝑅 = 0), akcijske s određenim stupnjem reakcije (0 <
𝑅 < 0,4) i reakcijske 0,4 < 𝑅 < 1,0 . Stupanj reakcije se mijenja po visini
rotorskih lopatica, povećavajući se od korijenog presjeka do perifernog, ali
u ovim razmatranjima (ako nije drugačije naglašeno) odnosi se na srednji
promjer.
3. Parne turbine
3.3. STVARNI RAD NA OBODU KOLA

• Kao rezultat djelovanja sile toka na rotorske lopatice u aksijalnom
turbinskom stupnju obavlja se korisni rad 𝑊𝑢 , koji je jednak produktu sile
𝐹𝑢 i obodne brzine 𝑢, koja se odnosi na srednji promjer:
𝑊𝑢 = 𝐹𝑢 ∙ 𝑢 = 𝑚𝑢
ሶ 𝑐1𝑢 − 𝑐2𝑢 = 𝑚𝑢
ሶ 𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢
• Taj rad (snagu) prihvaćeno je zvati rad (snaga) na obodu kola.
• Kod protoka 𝑚ሶ = 1 kg/s dobivamo specifični rad na obodu kola:
ℎ𝑢 = ℎ𝑖𝑠 − 𝑞𝐺 (3.16)
(gdje su 𝑞𝐺 gubici u stupnju koji uvjetuju smanjenje ℎ𝑖𝑠 na ℎ𝑢 ).
• Ti gubici mogu se izraziti pomoću jednadžbe:

𝑞𝐺 = 𝑞𝑆 + 𝑞𝑅 + 𝑞𝐼𝐵 (3.17)
3. Parne turbine
• 𝑞𝑆 = (𝑐1𝑡 2 − 𝑐1 2 )/2 = (1 − 𝜑 2 ) ℎ𝑆,𝑖𝑠 – gubitak kinetičke energije u

statorskoj rešetci (3.17.a)
• 𝑞𝑅 = (𝑤2𝑡 2 − 𝑤2 2 )/2 = (1 − 𝜓 2 ) ℎ𝑆,𝑖𝑠 – gubitak kinetičke energije u
rotorskoj rešetci (3.17.b)
• 𝑞𝐼𝐵 = 𝑐2 2 /2 – gubitak energije s izlaznom brzinom - (3.17.c)
• Stoga:
ℎ𝑢 = ℎ𝑖𝑠 − 𝑞𝑆 − 𝑞𝑅 − 𝑞𝐼𝐵 (3.18)
• Specifični rad na obodu kola je prikazan

u h-s dijagramu, na slici Sl. 3.7 na
dijagramu lijevo za akcijski stupanj
(R=0) i na dijagramu desno za reakcijski
stupanj (R=0,5).
Sl. 3.7
3. Parne turbine

• U jedn. (3.17.a), (3.17.b) i (3.17.c):
• 𝑐1𝑡 – je teoretska apsolutna brzina na izlazu iz statorske rešetke:
𝑐1𝑡 = 2ℎ𝑠,𝑖𝑠
• stvarna apsolutna brzina na izlazu iz statorske rešetke: 𝑐1 = 𝜑𝑐1 𝑡, gdje

je 𝜑 koeficijent brzine statorske rešetke: 𝜌 = 1 − 𝜉𝑠 , gdje je 𝜉𝑠
koeficijent gubitaka statorske rešetke.
• Stoga je koeficijent iskoristivosti statorske rešetke: 𝜂𝑠 = 1 − 𝜉𝑠 .
• Gubitak kinetičke energije u statorskoj rešetki se može napisati kao:
𝑞𝑆 = 𝜉𝑠 ∙ ℎ𝑠,𝑖𝑠
3. Parne turbine
𝑤2𝑡 = 2ℎ𝑅,𝑖𝑠 + 𝑤1 2
• 𝑤1 – relativna brzina na ulazu u rotorsku rešetku.

• Stvarna brzina na izlazu iz rotorske rešetke:
• 𝑤2 = 𝜓 ∙ 𝑤2𝑡 , gdje je 𝜓 koeficijent brzine rotorske rešetke.
• 𝜓= 1 − 𝜉𝑅 , gdje je 𝜉𝑅 koeficijent gubitaka rotorske rešetke.
• Stoga je koeficijent iskoristivosti rotorske rešetke:

𝜂𝑅 = 1 − 𝜉𝑅
• Gubitak kinetičke energije u rotorskoj rešetci se može napisati kao:
𝑞𝑅 = 𝜉𝑅 ∙ ℎ𝑅,𝑖𝑠
• 𝑐2 – apsolutna brzina na izlazu iz stupnja.
3. Parne turbine
3.3. ISKORISTIVOST NA OBODU KOLA

• Iskoristivost na obodu kola je omjer rada na obodu kola i ukupno
raspoloživog rada:
𝜂𝑢 = ℎ𝑢 /ℎ𝑖𝑠 (3.19)
• Prema jednadžbi (3.15):
𝑢(𝑐1𝑢 − 𝑐2𝑢 )
𝜂𝑢 = (3.20)
ℎ𝑖𝑠
• Također uz jednadžbu (3.18):
ℎ𝑖𝑠 − 𝑞𝑆 − 𝑞𝑅 − 𝑞𝐼𝐵
𝜂𝑢 = (3.21)
ℎ𝑖𝑠
• Analiza ovisnosti 𝜂𝑢 o veličinama koje utječu na nju bit će dana u

narednom poglavlju, i to zasebno za akcijski stupanj (𝑅 = 0) i reakcijski
stupanj (𝑅 = 0,5).
3. Parne turbine
3.5. KARAKTERISTIKA TURBINSKOG STUPNJA

• Na Sl. 3.8 je prikazan shematski prikaz uzdužnog presjeka kroz turbinski
stupanj, odnosno turbinu s jednim stupnjem. Brojčane oznake
predstavljaju:
1. Kučište;
2. Sapnička komora;
3. Sapnice (statorske lopatice);
4. Rotorske lopatice;
5. Disk;
6. Vratilo;
7. Nosivi (radijalni ležaj);
8. Odrivni (aksijalni ležaj);
9. Brtve.
Sl. 3.8
3. Parne turbine

• Na Sl. 3.9 su prikazane projekcije cilindričnih presjeka na promjeru d
(srednji promjer stupnja) preko statorskih i rotorskih lopatica (rešetke
profila – statorske i rotorske) te dijagrami promjene brzina i tlaka u
protočno dijelu za akcijski stupanj (𝑅 = 0) na Sl. 3.9 lijevo i reakcijski
stupanj (𝑅 = 0,5) desno.
Sl. 3.9
3. Parne turbine

• Para ulazi u sapničku komoru koja je odlivena zajedno s kučištem, te dalje
struji kroz kanale koje čine statorske i rotorske lopatice (Sl. 3.8).
• Kod akcijskog stupnja rotorske lopatice imaju profil, koji osigurava da
površina poprečnog presjeka rotorskih kanala bude konstantna, stoga u
njima ne dolazi do ekspanzije pa 𝑝1 = 𝑝2 i 𝑤1 = 𝑤2 (Sl. 3.9 lijevo).
• Kod reakcijskog stupnja rotorske lopatice čine kanale koji se sužavaju na
račun nesimetričnih profila, kod koji kut 𝛽1 (ulazni kut) je veći od 𝛽2 izlazni
kut. Uz uzimanje u obzir ekspanzije pare kod rotorskih lopatica 𝑝2 < 𝑝1 i
𝑤2 > 𝑤1 (Sl. 3.9 desno).
• Karakteristika reakcijskog stupnja uz 𝑅 = 0,5 sastoji se u tome da statorske
i rotorske lopatice imaju jedan te isti profil što je posljedica istih
entalpijskih padova u statorskim i rotorskim lopaticama (ℎ𝑆,𝑖𝑠 = ℎ𝑅,𝑖𝑠 ) te
su stoga i sljedeće brzine međusobno jednake: 𝑐1 = 𝑤2 i 𝑤1 = 𝑐2 .
3. Parne turbine

• Kako će biti pokazano u daljnjem tekstu, iskoristivost turbinskog stupnja
(na obodu kola) ovisi o omjeru obodne brzine na srednjem promjeru 𝑢 i
apsolutne brzine na izlazu iz sapnica 𝑐1 . Taj odnos 𝜐1 = 𝑢/𝑐1 , naziva se
karakteristika turbinskog stupnja. Kod nekog iznosa toga odnosa, koji se
naziva optimalni, iskoristivost je maksimalna. Veličina 𝜐1𝑜𝑝𝑡 ovisi o stupnju
reakcije i iznosi približno 0,5 za akcijski stupanj (𝑅 = 0) i 1 za reakcijski
stupanj (𝑅 = 0,5). Ako je 𝜐1 ≠ 𝜐1𝑜𝑝𝑡 tada turbinski stupanj ne radi s
maksimalnom iskoristivosti.
• Trokuti brzina prikazani na Sl. 3.10 lijevo odgovaraju optimalnoj
karakteristici akcijskog stupnja: 𝜐1𝑜𝑝𝑡 = 0,5. U tom slučaju tok pare izlazi iz
rotorskih lopatica u aksijalnom smjeru (𝛼2 = 90°) s brzinom 𝑐2 i gubitak
izlazne brzine je minimalan.
Sl. 3.10
3. Parne turbine

• U slučaju 𝜐1 < 𝜐1𝑜𝑝𝑡 (Sl. 3.10 desno) 𝛼2 < 90° tok pare izlazi iz rotorskih
lopatica s većom brzinom 𝑐2 i gubitak izlazne brzine je veći, nego pri 𝜐1𝑜𝑝𝑡 i
korisni rad stupnja je manji. Na osnovu izloženog turbine s jednim
stupnjem primjenjuju se samo u slučaju kada izentropski pad entalpije u
stupnju ℎ𝑖𝑠 ne prelazi 190 - 210 kJ/kg.
• Kod većih entalpijskih padova primjenjuju se turbine s više stupnjeva , koje
se dijele na turbine sa stupnjevanjem brzine i sa stupnjevanjem tlaka. O
tome više u narednim poglavljima.
3. Parne turbine

a. Karakteristika akcijskog stupnja 𝑅 = 0
• Rad na obodu kola u skladu s jednadžbom (3.15):
𝑤2 𝑐𝑜𝑠𝛽2
ℎ𝑢 = 𝑢 𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 = 𝑢 𝑤1 𝑐𝑜𝑠𝛽1 − 𝑤2 𝑐𝑜𝑠𝛽2 = 𝑢𝑤1 𝑐𝑜𝑠𝛽1 (1 + )
𝑤1 𝑐𝑜𝑠𝛽1
• Znak + u posljednje dvije jednadžbe je zbog toga što projekcija brzine 𝑤2 ,
𝑤2𝑢 , je usmjerena u stranu, suprotno od smjera rotacije rotorskih lopatica.
• Iz trokuta brzina (Sl. 3.5) 𝑤1 𝑐𝑜𝑠𝛽1 = 𝑐1 𝑐𝑜𝑠𝛼1 − 𝑢. U. Uz R=0 odnos
𝑤2 /𝑤1 = 𝜓 je koeficijent brzine u rotorskoj rešetci. U skladu s tim:
𝑐𝑜𝑠𝛽2
ℎ𝑢 = 𝑢 𝑐1 𝑐𝑜𝑠𝛼1 − 𝑢 (1 + 𝜓 )
𝑐𝑜𝑠𝛽1
𝑐𝑜𝑠𝛽2
2𝑢(𝑐1 𝑐𝑜𝑠𝛼1 − 𝑢)(1 + 𝜓 )
𝑐𝑜𝑠𝛽1
𝜂𝑢 =
𝑐1𝑡 2
3. Parne turbine

• Kako je 𝑐1𝑡 = 𝑐1 Τ𝜑 na kraju dobivamo:
𝑢 𝑢 𝑐𝑜𝑠𝛽2
𝜂𝑢 = 2𝜑 2 (𝑐𝑜𝑠𝛼1 − )(1 + 𝜓 ) (3.23)
𝑐1 𝑐1 𝑐𝑜𝑠𝛽1
• Ili označavajući omjer 𝜈1 = 𝑢Τ𝑐1 :
2
𝑐𝑜𝑠𝛽2
𝜂𝑢 = 2𝜑 𝜈1 (𝑐𝑜𝑠𝛼1 − 𝜈1 )(1 + 𝜓 ) (3.24)
𝑐𝑜𝑠𝛽1
• Omjer 𝜈1 kako smo već rekli naziva se karakteristika turbinskog stupnja.
• Iz jednadžbe (3.24) slijedi da iskoristivost na obodu kola, 𝜂𝑢 , ovisi o
karakteristici stupnja 𝜈1 = 𝑢Τ𝑐1 , izlaznom kutu 𝛼1 i koeficijentima brzina
𝜑 i 𝜓 (za akcijski stupanj vrijedi: 𝛽1 ≈ 𝛽2 i cos 𝛽2 / cos 𝛽1 ≈ 1). Uz to
funkcija 𝜂𝑢 = 𝑓(𝜈1 ) ima oblik parabole.
• Kod vrijednosti 𝜈1 = 0 i 𝜈1 = cos 𝛼1 , 𝜂𝑢 = 0. Od tuda slijedi, da kod neke
vrijednosti 𝜈1 = 𝜈1𝑜𝑝𝑡 , funkcija 𝜂𝑢 = 𝑓(𝜈1 ) ima maksimum.
3. Parne turbine

• Da bi odredili optimalnu vrijednost karakteristike turbinskog stupnja, kod
koje iskoristivost na obodu kola 𝜂𝑢 postiže najveću vrijednost, potražit
ćemo maksimum funkcije 𝜂𝑢 = 𝑓(𝜈1 ) . Uzevši prvu derivaciju po 𝜈1
analizirane funkcije i izjednačivši je s nulom (uz pretpostavku da su 𝜑 i 𝜓
konstante) dobivamo:
𝑑𝜂𝑢 𝑐𝑜𝑠𝛽2
= 2𝜑 2 𝑐𝑜𝑠𝛼1 − 𝜈1𝑜𝑝𝑡 1+𝜓 =0
𝑑𝜈1 𝑐𝑜𝑠𝛽1
• Iz čega slijedi:
𝑢 𝑐𝑜𝑠𝛼1 (3.25)
𝜈1𝑜𝑝𝑡 = =
𝑐1 𝑜𝑝𝑡
2
• U skladu s jednadžbom (3.25), ako je 𝛼1 = 0°  𝜈1𝑜𝑝𝑡 = 0,5. U stvarnosti
izlazni kut ima vrijednost 𝛼1 = 8 ÷ 25°, zato najveću vrijednost 𝜂𝑢 akcijski
stupanjima uz omjer brzina 𝜈1𝑜𝑝𝑡 = 0,495 ÷ 0,453.
3. Parne turbine

• Jednadžbu za maksimalnu vrijednost iskoristivosti na obodu kola akcijskog
stupnja dobivamo ako u jednadžbu (3.24) uvrstimo jednadžbu (3.25):
𝜑 2 cos 2 𝛼1 𝑐𝑜𝑠𝛽2
𝜂𝑢_𝑚𝑎𝑥 = 1+𝜓 (3.26)
2 𝑐𝑜𝑠𝛽1
• Ovisnost 𝜂𝑢 = 𝑓(𝜈1 ) uz vrijednost 𝛼1 = 12°, 𝜑 = 0,95, 𝑅 = 0, 𝛽1 = 𝛽2 je
dana na Sl. 3.11.
Sl. 3.11
3. Parne turbine

b. Karakteristika reakcijskog stupnja 𝑅 = 0,5
• Kod reakcijskog stupnja postoji jednakost između izentropskih entalpijskih
padova, ℎ𝑆,𝑖𝑠 = ℎ𝑅,𝑖𝑠 , pa stoga statorske i rotorske lopatice imaju isti profil.
Stupnjevi s jednakim profilima lopatica u rešetkama nazivaju se
kongruentnima. Zbog identičnosti profila kod kongruentnog stupnja javlja
se jednakost kuteva: 𝛼1 = 𝛽2 i 𝛽1 = 𝛼2 . Ako se uzme da su brzine toka na
ulazu u statorsku i rotorsku rešetku jednake (𝑐0 = 𝑤1 ) to uz jednake
toplinske (entalpijske) padove u rešetkama bit će jednake i izlazne brzine
toka, t.j. 𝑐1 = 𝑤2 . Od tuda slijedi da ulazni i izlazni trokuti brzina
kongruetnog stupnja uz R=0,5 međusobno su jednaki, a u skladu s tim
jednake su i brzine 𝑤1 = 𝑐2 (Sl. 3.12). Za kongruentni stupanj s R=0,5
karakteristične su sljedeće jednakosti brzina i kuteva: 𝑐1 = 𝑤2 ; 𝑤1 = 𝑐2 i
𝛼1 = 𝛽2 ; 𝛽1 = 𝛼2 .
Sl. 3.12
3. Parne turbine

• Rad stupnja prikazat ćemo na sljedeći način:
ℎ𝑢 = 𝑢 𝑐1𝑢 − 𝑐2𝑢 = 𝑢(𝑐1 cos 𝛼1 + 𝑤2 cos 𝛽2 − 𝑢)
• Pošto je 𝑐1 = 𝑤2 i 𝛼1 = 𝛽2 :
ℎ𝑢 = 𝑢 2𝑐1 cos 𝛼1 − 𝑢 = 𝑢𝑐1 (2 cos 𝛼1 − 𝑢Τ𝑐1 ) (3.27)
Isto tako za raspoloživi rad reakcijskog stupnja može se pisati:

2 2
𝑐1𝑡 2 𝑤2𝑡 2 𝑤1 2 1 𝑐1 𝑤2
ℎ𝑖𝑠 = + − = + − 𝑤1 2
2 2 2 2 𝜑 𝜓
• Uzimajući u obzir identičnost profila statorskih i rotorskih lopatica može se
uzeti 𝜑 = 𝜓 pa:
2
𝑐1 2 2
𝑤 1
ℎ𝑖𝑠 = = 2 − 𝜑 (3.28)
2𝜑 2 𝑐1
3. Parne turbine

• Iz trokuta brzina (Sl. 3.12):
𝑤1 2 = 𝑐1 2 + 𝑢2 − 2𝑐1 𝑢 cos 𝛼1
2 2
𝑤1 𝑢 𝑢 𝑢 𝑢
=1+ − 2 cos 𝛼1 = 1 − (2 cos 𝛼1 − )
𝑐1 𝑐1 𝑐1 𝑐1 𝑐1
U skladu s tim:
𝑐1 2 2 2
𝑢 𝑢
ℎ𝑖𝑠 = = 2−𝜑 +𝜑 (2 cos 𝛼1 − )
2𝜑 2 𝑐1 𝑐1
• Na taj način možemo pisati:

𝑢 𝑢
ℎ𝑢 2 𝜑2 (2 cos 𝛼1 − )
𝑐1 𝑐1
𝜂𝑢 = = (3.29)
ℎ𝑖𝑠 2 − 𝜑 2 + 𝜑 2 𝑢 (2 cos 𝛼1 − 𝑢 )
𝑐1 𝑐1
3. Parne turbine

Ili označivši omjer brzina 𝑢Τ𝑐1 s 𝜈1 :
ℎ𝑢 2 𝜑2 𝜈1 (2 cos 𝛼1 − 𝜈1 ) (3.31)
𝜂𝑢 = =
ℎ𝑖𝑠 2 − 𝜑 2 + 𝜑 2 𝜈1 (2 cos 𝛼1 − 𝜈1 )
• Iz jednadžbe (3.31) slijedi da 𝜂𝑢 reakcijskog stupnja ovisi o istim veličinama
kao i kod akcijskog stupnja. Uzimajući ponovno prvu derivaciju funkcije
𝜂𝑢 = 𝑓(𝜈1 ) i ako riješimo jednadžbu 𝑑𝜂𝑢 Τ𝑑𝜈1 = 0 , pronalazimo da
maksimalni 𝜂𝑢 stupnja s (𝑅 = 0,5) bit će kod omjera brzina:
𝑢 (3.32)
𝜈1𝑜𝑝𝑡 = = 𝑐𝑜𝑠𝛼1
𝑐1 𝑜𝑝𝑡
• Vidimo da je optimalna karakteristika reakcijskog stupnja dva puta veća od

akcijskog stupnja. Uz 𝛼1 = 0, 𝜈1𝑜𝑝𝑡 = 1. Ako je 𝛼1 = 8 ÷ 25°, to 𝜈1𝑜𝑝𝑡 =
0,99 ÷ 0,906.
3. Parne turbine

• Kao i kod akcijskog stupnja, uz optimalni omjer brzina 𝜈1 = 𝑢Τ𝑐1 treba
postojati aksijalni izlaz toka iz rotorskih lopatica. Stvarno, iz trokuta brzina
uz 𝛼2 = 90° (Sl. 3.13) slijedi da 𝑐1 cos 𝛼1 = 𝑢, otkuda 𝑢Τ𝑐1 = 𝑐𝑜𝑠𝛼1 =
𝜈1𝑜𝑝𝑡 .
• Na taj način maksimalni 𝜂𝑢 kod reakcijskog stupnja, isto kao i kod akcijskog
stupnja, traži aksijalni izlaz toka iz rotorskih lopatica jer tada je minimalni
gubitak izlazne brzine.
Sl. 3.13 Sl. 3.14
3. Parne turbine

• Uvrštavajući u jednadžbu (3.31) umjesto 𝜈1 optimalnu vrijednost
𝜈1𝑜𝑝𝑡 = cos 𝛼1 , dobivamo da maksimalna vrijednost iskoristivosti
reakcijskog stupnja na obodu kola iznosi:
2 𝜑 2 cos 2 𝛼1 (3.33)
𝜂𝑢_𝑚𝑎𝑥 =
2 − 𝜑 2 sin2 𝛼1
• Za pojedinačni slučaj, kada 𝛼1 = 12°, 𝜑 = 𝜓 = 0,95, imamo 𝜈1𝑜𝑝𝑡 =

0,978 i 𝜂𝑢_𝑚𝑎𝑥 = 0,881.
• Ovisnost 𝜂𝑢 = 𝑓(𝑢Τ𝑐1 ) uz 𝛼1 = 12° je prikazana dijagramski na Sl. 3.13.

Utjecaj kuta 𝛼1 na 𝜂𝑢 isti je kao i kod akcijskog stupnja. Kod povećanja 𝛼1 ,
𝜂𝑢 se smanjuje i obrnuto.
3. Parne turbine

c. Karakteristika stupnja s bilo kojom reaktivnosti
• Za stupanj s proizvoljnim stupnjem reaktivnosti optimalna vrijednost
karakteristike 𝜈1𝑜𝑝𝑡 može se odrediti po približnoj jednadžbi, koja je
dobivena iz uvjeta aksijalnog izlaza toka i jednakosti aksijalnih brzina na
ulazu i izlazu iz rotorske rešetke:
cos 𝛼1 (3.34)
𝜈1𝑜𝑝𝑡 =
2(1 − 𝑅)
• Iz jednadžbe (3.34) se vidi da 𝜈1𝑜𝑝𝑡 bit će viši što je viši reaktivnost stupnja
a manji izlazni kut 𝛼1 iz sapnica. Uz (𝑅 = 0 𝑖 𝑅 = 0,5) dobivamo iz
jednadžbe (3.34) nama već poznate izraze.
• U teoriji turbina kao karakteristika turbinskog stupnaj umjesto omjera
𝜈1 = 𝑢Τ𝑐1 često se koristi omjer 𝜈𝐹 = 𝑢Τ𝑐𝐹 , gdje 𝑐𝐹 = 2 ∙ ℎ𝑖𝑠 – fiktivna
(uvjetna) brzina strujanja iz statorske rešetke, određena prema ukupnom
izentropskom entalpijskom padu stupnja.
3. Parne turbine

c. Karakteristika stupnja s bilo kojom reaktivnosti
• Između 𝜈𝐹 i 𝜈1 može se uspostaviti relacija:

𝜈𝐹 = 𝜑𝜈1 (1 − 𝑅)
• Uzimajući u obzir jednadžbu (3.32) optimalna vrijednost 𝜈𝐹 brzina za

stupanj s bilo kojim stupnjem reaktivnosti može se odrediti po jednadžbi:
𝑢 𝜑 cos 𝛼1 (3.35)
𝜈𝐹 = =
𝑐𝐹 𝑜𝑝𝑡 2 1−𝑅
3. Parne turbine
3.6. TURBINE S VIŠE STUPNJEVA S POSTUPNJEVANJEM BRZINE

• Kod takve turbine povećanje iskoristivosti kod većih entalpijskih padova
postiže se sniženjem gubitaka izlazne brzine ugradnjom iza rotorskih
lopatica dodatnih rešetki statorskih (usmjeravajućih) i rešetki rotorskih
lopatica. Turbina s dva ili više reda rotorskih lopatica na disku naziva se
dvostepeni ili trostepeni Curtis (po imenu konstruktora nosioca patenta).
Turbine sa stupnjevima brzine konstriraju se kao akcijske ili s malim
stupnjem reaktivnosti.
• Shematski prikaz akcijske turbine s dva
stupnja brzine prikazan je na Sl. 3.15.
• Na Sl. 3.15 brojčane oznake predstavljaju:
1 – sapnica; 2,4 – redovi rotorskih
lopatica; 3 – statorske (usmjeravajuće)
lopatice; 5- kučište; 6 – disk, 7 – vratilo;
8 – radijalni ležaj; 9 – aksijalni ležaj.
Sl. 3.15
3. Parne turbine

• Kao i kod akcijske turbine s jednim stupnjem,
ekspanzija u akcijskoj turbini sa stupnjevima
brzine odvija se samo u sapnicama 1 (Sl. 3.15),
a u rotorskim lopaticama 2 i 4 prvog i drugog
reda i u statorskim 3 (usmjeravajućim)
lopaticama nema ekspanzije, zato tlak kroz
kanale rotorskih i usmjeravajućih lopatica
ostaje konstantan, t.j. 𝑝11 = 𝑝21 = 𝑝12 = 𝑝22
(drugi broj indeksa odgovara broju reda
rotorskih lopatica). U rotorskim kanalima odvija
se samo pretvorba kinetičke energije toka u
mehanički rad, zato se apsolutne brzine u
kanalima rotorskih rešetki se smanjuju.
• Shematski rešetke profila akcijske turbine s
dva stupnja brzine i dijagramski prikaz
Sl. 3.16
promjene brzine i tlaka su dani na Sl. 3.16.
3. Parne turbine

• Što se tiče konstrukcije turbine sa stupnjevima brzine, razlikuje se od
turbine s jednim stupnjem samo po prisutnosti dva-tri reda rotorskih
lopatica na disku.
• Optimalna karakteristika turbine s dva stupnja brzine iznosi
𝜈1𝑜𝑝𝑡 = (𝑢Τ𝑐1 )𝑜𝑝𝑡 = 0,25, gdje je 𝑐1 = 𝑐11 izlazna brzina iz sapnica.
• Turbina sa stupnjevima brzine primjenjuje se kao pogonski stroj napojnih,

pretovarnih pumpi ili pak kompresora. Konstrukcija s dva reda rotorskih
lopatica koristi se kao regulacijski (prvi) stupanj parnih turbina s više
stupnjeva tlaka. U posljednjem slučaju njena primjena omogućuje
smanjenje ukupnog broja stupnjeva u turbini.
• Kod toplinskih (entalpijskih) padova preko 500-590 kJ/kg iskoristivost
turbine s dva stupnja brzine se snizuje, pošto ponovno raste gubitak
izlazne brzine, jer se ne može održati 𝜈1𝑜𝑝𝑡 .
3. Parne turbine

• Da bi povisili iskoristivost kod većih entalpijskih padova može se koristiti
turbina s tri stupnja brzine kod koje je 𝜈1𝑜𝑝𝑡 = (𝑢Τ𝑐1 )𝑜𝑝𝑡 = 0,18.
• Isto tako, Curtisova kola s tri reda rotorskih lopatica na disku imaju
smanjenje iskoristivosti uslijed visoke brzine toka na izlazu iz sapnica,
preko 1000 m/s.
• Stoga kod toplinskih padova preko 500-590 kJ/kg primjenjuju se turbine s
više stupnjeva sa stupnjevima tlaka.
Sl. 3.15
3. Parne turbine
3.7. TURBINE S VIŠE STUPNJEVA S POSTUPNJEVANJEM TLAKA
• Kod takvih turbina izentropski pad entalpije prerađuje se postepeno u

određenom broju stupnjeva.
• Broj stupnjeva se određuje tako, da bi svaki
stupanj imao dovoljnu obodnu brzinu i
optimalnu karakteristiku 𝜈1 = 𝑢Τ𝑐1 .
Pojedini stupnjevi pri tome mogu biti
akcijski ili reakcijski, što onda i određuje
naziv (tip) turbine.
• Shematski prikaz akcijske turbine s više
stupnjeva tlaka dan je na slici 3.17.
• Turbina se sastoji od pet akcijskih
stupnjeva s jednim redom rotorskih
lopatica (Sl. 3.17).
Sl. 3.17
3. Parne turbine
• Sapničke lopatice prvog stupnja pričvršćuju se u kučištu turbine, sapničke

(statorske) lopatice ostalih stupnjeva su smještene u dijafragmu. Dijafragme
su iz dva dijela, gornje polovice su pričvršćene u poklopac kučišta, a donje u
samo kučište turbine. Prisutnost dijafragmi je konstrukcijska karakteristika
akcijske turbine s više stupnjeva. Druga karakteristika se sastoji u rotoru s
diskovima, koji omogućuju smanjenje gubitaka prostrujavanja pare uz brtve
dijafragmi uslijed malog promjera vratila.
• Na vanjskoj površini tijela diskova pričvršćene su rotorske lopatice pojedinih
stupnjeva. Brojčane oznake na slici 3.17. predstavljaju: 1,3 – statorske
lopatice prvog odnosno trećeg stupnja; 2 – dijafragma; 4 – rotorske
lopatice; 5 – poklopac kučišta; 6 - disk; 7 – vratilo; 8 – brtve; 9 – kučište
turbine; I – tlak, II – apsolutna brzina.
• Tlak i brzina toka u protočnom dijelu akcijske turbine s više stupnjeva je

prikazana na Sl. 3.17 gore. Profili statorskih i rotorskih lopatica su prikazani
na Sl. 3.17 dolje.
3. Parne turbine
• Shema reakcijske turbine s više stupnjeva je

prikazana na Sl. 3.18. Turbina se sastoji od
četiri reakcijska stupnja sa stupnjem
reaktivnosti 𝑅 = 0,5. Stupanj čine statorske
(usmjeravajuće) lopatice koje su pričvršćene
za kučište, i rotorske lopatice, koje su
pričvršćene za rotor.
• Statorske i rotorske lopatice imaju isti profil
nesimetričnog oblika, što je karakteristika
reakcijskih turbina (donji dio slike).
• Druga karakteristika reakcijske turbine je rotor

u obliku bubnja.
Sl. 3.18
3. Parne turbine
• Uslijed postojanja kod rotorskih lopatica reakcijske turbine pada tlaka

(dijagram na gornjem dijelu Sl. 3.18) na rotor turbine djeluje značajna
aksijalna sila, koja uvjetuje veliko opterećenje na odrivni (aksijalni) ležaj.
Da bi rasteretili odrivni ležaj i smanjili njegove dimenzije, rotor sa strane
upuštanja pare ima veći promjer nego što je promjer osnovnog dijela
bubnja. Dio rotora s povećanim promjerom čini stap rasterećenja.
• Na stap rasterećenja sa strane upuštanja pare djeluje viši tlak 𝑝0 nego što je
tlak 𝑝𝑑 s druge strane. Zahvaljujući tome, javlja se aksijalna sila, koja je
usmjerena u suprotnom smjeru od neuravnoteženih sila, koje se javljaju
uslijed pada tlaka na rotorskim lopaticama. Niži tlak 𝑝𝑑 u prostoru stapa
rasterećenja postiže se time da se taj prostor spaja s parovodom s
ispušnim dijelom turbine. Brojčane oznake na Sl. 3.18 označavaju:
1 – statorske (usmjeravajuće) lopatice; 2 – kučište, 3 – rotorske lopatice;

4 – rotor; 5 – stap rasterećenja; I –tlak; II –apsolutna brzina.
3. Parne turbine
3.8. GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE AKSIJALNOG TURBINSKOG

STUPNJA
• Pod turbinskim stupnjem, kako smo vidjeli, podrazumijeva se cjelokupnost
reda statorskih (sapničkih ili usmjeravajućih) lopatica i reda rotirajućih
lopatica koji slijedi iza njih.
• Statorske lopatice - smještene u kučište ili dijafragme i rotorske lopatice–
pričvršćene za rotor, čine prstenaste rešetke turbinskog stupnja, što vidimo
na Sl. 3.19 a) i b). Ako napravimo presjek s cilindričnom površinom (obično
po srednjem promjeru stupnja) po prstenastoj rešetci i razvijemo taj presjek
u ravninu dobivamo ravninske rešetke profila statorskih i rotorskih lopatica.
Na Sl. 3.19 c) se vide ravninske rešetke profila statorskih i rotorskih lopatica.
Prstenasta rešetka na slici Sl. 3.19 a) je prostorna rešetka.
• Profil lopatice je njen poprečni presjek: on ima konveksnu stranu tzv. „leđa“
i konkavnu stranu, tzv. „trbuh“, ulazni dio (obično zadebljani) i izlazni rub.
Profil je isprofiliran s kružnim lukovima (ili dijelovima drugih krivulja) te
dijelovima pravaca. Jedan profil rotorske lopatice se vidi na slici Sl. 3.19 d).
3. Parne turbine

STUPNJA
Sl. 3.19
3. Parne turbine

STUPNJA
• Za ocjenu geometrijskih karakteristika turbinskog stupnja uvode se sljedeće
dimenzije i pojmovi:
⁻ Visina (dužina) lopatice, 𝒍: rastojanje duž radijusa između presjeka lopatice u
korijenu i na vrhu lopatice na izlaznom rubu.
⁻ Srednji promjer 𝒅 prstenaste rešetke: promjer kružnice koja prolazi sredinom
lopatica;
⁻ Srednja linija profila („skeletnica“): krivulja koja prolazi kroz središta kružnica koje
su upisane u konturi profila (slika 3.19.d);
⁻ Tetiva profila 𝒃: pravac koji spaja krajeve srednje linije profila;
⁻ Os rešetke: linija koja prolazi kroz iste točke profila;
⁻ Kut 𝜷𝒖 ugradnje profila: kut između tetive profila i osi rešetke;
⁻ Širina profila 𝑩: aksijalna dimenzija profila lopatice;
⁻ Korak rešetke 𝒕: rastojanje između istih točaka susjednih profila, mjereno u smjeru
osi rešetke;
⁻ Širina 𝒂 kanala na izlaznom presjeku: najmanje rastojanje od izlaznog ruba do
konveksne strane (leđa) susjedne lopatice;
⁻ Ulazni i izlazni kutevi profila: kutevi između tangenti na srednju liniju profila na
ulaznom i izlaznom rubu osi rešetke.
3. Parne turbine

STUPNJA
• Ulazni i izlazni kutevi profila su označeni: za statorsku rešetku 𝛼0𝐿 i 𝛼1𝐿 i za
rotorsku rešetku 𝛽1𝐿 i 𝛽2𝐿 . Linijske dimenzije statorske rešetke imaju
indeks „S" a rotorske „𝑅".
• Ulazni i izlazni kutevi mogu biti konstantni ili promjenjivi po visini lopatice.
U prvom slučaju lopatice se nazivaju cilindričnima i takve lopatice
prikazane su na Sl. 3.19 a). U drugom slučaju lopatice se nazivaju uvijenima
i jedna takva lopatica prikazana je na Sl. 3.19 e). Kod stupnja s cilindričnim
lopaticama korak rešetke i širina kanala na izlaznom presjeku povećavaju
se od korijena prema vrhu proporcionalno promjeru presjeka. U slučaju
uvijenih lopatica širina kanala po visini mijenja se po složenijem zakonu, uz
uzimanje u obzir same konfiguracije profila.
• Aerodinamska ispitivanja pokazuju da gubici energije u kanalima turbinskih
rešetki u značajnoj mjeri ovise o karakteru nastrujavanja toka na lopatice.
Zbog ocjene karaktera nastrujavanja toka na lopatice uvodi se pojam
napadnog kuta.
3. Parne turbine

STUPNJA
• Napadni kut 𝑖 je razlika između ulaznog kuta lopatice 𝛽1𝐿 i kuta toka 𝛽1 na
ulazu u kanal, tj. 𝑖 = 𝛽1𝐿 − 𝛽1 . Ako je 𝛽1𝐿 > 𝛽1 , napadni kut je pozitivan, a
ako je 𝛽1𝐿 < 𝛽1 , napadni kut je negativan. Isto se može napisati i za
statorsku rešetku samo umjesto 𝛽 stoji 𝛼. Uz 𝛽1𝐿 = 𝛽1 opstrujavanje se
naziva „bezsudarnim (glatkim)“. Kod takvog opstrujavanja lopatica, gubici
energije u kanalima rešetke su minimalni.
• Na gubitke energije u rešetki utječe također i kut zakretanja profila 𝜽𝑳 koji
za rotorske profile prema Sl. 3.19 d) može se izračunati prema jednadžbi
𝜃𝐿,𝑅 = 180° − (𝛽1𝐿 + 𝛽2𝐿 ). Za statorske profile jednadžba izgleda: 𝜃𝐿,𝑆 =
180° − (𝛼0𝐿 + 𝛼1𝐿 ). Također postoji i kut zakretanja toka koji se za
statorsku rešetku može odrediti prema: 𝜀𝑆 = 180° − (𝛼0 + 𝛼1 ) i za
rotorsku rešetku: 𝜀𝑅 = 180° − (𝛽1 + 𝛽2 ). Kut zakretanja rotorskih lopatica
akcijskog stupnja je veći nego reakcijskog, stoga su gubici u akcijskoj rešetki
veći nego u reakcijskoj.
3. Parne turbine

STUPNJA
• Ovim geometrijskim karakteristikama turbinskog stupnja mogu se pribrojiti

i relativne dimenzije statorskih i rotorskih rešetki, kao što su: 𝑡ҧ = 𝑡Τ𝑏 –
relativni korak rešetke i 𝑙 ҧ = 𝑙 Τ𝑏 – relativna visina lopatica.
• Ulazni i izlazni trokut brzina rotorske rešetke smo već objasnili u poglavlju
3.1. U teoriji i proračunima koriste se sljedeće jednadžbe između
elemenata kinematike toka, koje se mogu odrediti iz trokuta brzina:
𝑤1 2 = 𝑐1 2 + 𝑢2 − 2𝑢𝑐1 cos 𝛼1
𝑐2 2 = 𝑤2 2 + 𝑢2 − 2𝑢𝑤2 cos 𝛽2
(3.36)
𝑐1𝑢 = 𝑢 + 𝑤1 cos 𝛽1 ; 𝑐2𝑢 = 𝑤2 cos 𝛽2 − 𝑢
𝑤1𝑢 = 𝑐1 cos 𝛼1 − 𝑢 = 𝑤1 cos 𝛽1
3. Parne turbine

STUPNJA
• Sl. 3.20 prikazuje različite statorske i rotorske profile namijenjene za različite
turbine i područja brzina. Na Sl. 3.20 a) su statorski profili a na Sl. 3.20 b) su
rotorski profili:
I. Za brzine ispod brzine zvuka (M<1);
II. Za brzine oko brzine zvuka (M≈1);
III. Za brzine tek nešto iznad brzine zvuka (M≥1);
IV. Kod statorskih za široko područje brzina (1<M<1), kod
rotorskih za brzine oko brzine zvuka (M≈1);
V. Za brzine znatno veće od brzine zvuka (M=1,5 do 2,5).
3. Parne turbine

STUPNJA
Sl. 3.20
3. Parne turbine
3.9. ODREĐIVANJE VISINE LOPATICE
• Obično su u turbinskom stupnju statorske i rotorske lopatice razmještene

po čitavom opsegu srednjeg promjera stupnja, te kažemo da imamo puni
privod pare. Kod akcijskih turbina sapnice ponekad ne zauzimaju čitav
opseg srednjeg promjera nego samo neki njegov dio pa za taj slučaj
kažemo da imamo parcijalni privod.
• Ukupna izlazna površina statorskih
lopatica (sapnica) mora biti takva da
bude zadovoljena jednadžba
kontinuiteta za maseni protok pare.
Pozivajući se na sliku Sl. 3.21 a), ako je
𝜀1 duljina luka koju zauzimaju sapnice i
visina sapnica (statorskih lopatica) je 𝑙𝑆 ,
tada izlazna površina sapnica je 𝑙𝑆 𝜀1 .
Sl. 3.21
3. Parne turbine
• Ako je specifični volumen pare na izlazu iz statorske rešetke 𝑣1 , i maseni

protok je 𝑚,ሶ tada je volumni protok 𝑚𝑣 ሶ 1 , dok je (𝑐1 ∙ sin 𝛼1 ) komponenta
brzine na izlazu koja je okomita na površinu 𝜀1 𝑙𝑆 . Stoga imamo:
𝑚𝑣
ሶ 1 = 𝑐1 ∙ sin 𝛼1 ∙ 𝜀1 ∙ 𝑙𝑆 (3.37)
• Iz te jednadžbe može se odrediti visina statorskih lopatica.

• Maseni protok pare 𝑚ሶ koji struji kroz kanale rotorskih lopatica ima
relativnu brzinu na izlazu 𝑤2 . Ako je korak rotorskih lopatica na izlazu 𝑡𝑅 i
debljina ruba na izlazu 𝑠, tada je izlazna površina svakog kanala rotorskih
lopatica (𝑡𝑅 sin 𝛽2 − 𝑠) 𝑙𝑅 gdje je 𝑙𝑅 visina rotorske lopatice na izlaznom
rubu. Te veličine su prikazane na Sl. 3.21 a), gdje 𝑡𝑅 sin 𝛽2 kako se vidi je
efektivna širina kanala okomita na smjer relativne brzine i s je debljina
izlaznog ruba mjerena u istom smjeru.
3. Parne turbine
• Duljina luka kojeg zauzimaju sapnice je 𝜀1 , stoga broj rotorskih kanala koji
prima paru je dan s 𝜀1 /𝑡𝑅 i ukupna izlazna površina rotorskih kanala je
dana s (𝜀1 /𝑡𝑅 )( 𝑡𝑅 sin 𝛽2 − 𝑠) 𝑙𝑅 . Također da bi zadovoljili jednadžbu
kontinuiteta:
𝑚𝑣ሶ 2 = (𝜀1 /𝑡𝑅 )( 𝑡𝑅 sin 𝛽2 − 𝑠) 𝑙𝑅 𝑤2 (3.38)
• 𝑣2 je specifični volumen na izlazu iz rotorske rešetke. Iz prethodne
jednadžbe može se odrediti visina rotorske lopatice. Ako imamo puni
privod u stupnju, umjesto 𝜀1 treba uvrstiti ukupni opseg po srednjem
promjeru stupnja.
• Sl. 3.21 b) prikazuje kako se povećava visina lopatica, statorskih i rotorskih,
kod turbine s dva stupnja brzine (dvostepeni Curtis). Vidimo da se visina
kontinuirano povećava.
• Zbog utjecaja trenja tijekom strujanja pare kroz kanale lopatica, para će na
izlazu imati višu entalpiju nego kad trenja nebi bilo. To za posljedicu ima
povećanje specifičnog volumena pare, no taj je prirast zanemarivo mal u
usporedbi s redukcijom brzine pare uslijed trenja.
3. Parne turbine
3.10. GUBICI U PARNOJ TURBINI

• Kada smo govorili o radu na obodu kola i iskoristivosti na obodu kola
vidjeli smo da ukupni raspoloživi rad ℎ𝑖𝑠 se snižava zbog gubitaka na
vrijednost ℎ𝑢 . To su bili gubici u statorskoj i rotorskoj rešetci, 𝑞𝑆 i 𝑞𝑅 ,
obračunati preko koeficijenata gubitaka 𝜁𝑆 i 𝜁𝑅 , te gubitak izlazne brzine
𝑞𝐼𝐵 . 𝑞𝑆 , 𝑞𝑅 𝑖 𝑞𝐼𝐵 su tzv. unutarnji gubici jer utječu na tok stvarne
ekspanzijske linije i uzeti su u obzir preko iskoristivosti na obodu kola, 𝜂𝑢 .
• 𝑞𝑆 𝑖 𝑞𝑅 predstavljaju gubitke energije u statorskoj i rotorskoj rešetci, i dijele
se na profilne, rubne te na gubitke koji su uvjetovani međusobnim
djelovanjem rešetki i nestacionarnošću toka.
1. Profilni gubici objedinjuju grupu gubitaka koji ovise o konfiguraciji
profila: gubici trenja u graničnom sloju, gubici otcjepljivanja graničnog
sloja, gubici izlaznog ruba i gubici udarnog vala.
2. Rubni gubici se javljaju na cilindričnim površinama statorskih i rotorskih
kanala, tj. kod korijena i na vrhu lopatice. Oni se sastoje od gubitaka
trenja u graničnom sloju na cilindričnim površinama kanala i gubitaka
uslijed „parnog vrtloga“.
3. Parne turbine

3. Gubici zbog međusobnog djelovanja rešetki i nestacionarnosti toka su
posljedica malog aksijalnog zazora između statorskih i rotorskih lopatica.
Stoga nestacionarnosti toka na izlazu iz statorske rešetke uvjetuju
nestacionarnosti toka i na ulazu u rotorsku rešetku. Prije svega to je
vrtložni trag uslijed kojeg se kako smo vidjeli mijenjaju parametri toka iza
rešetke po koraku. Osim toga, kod rotirajućih rešetki javlja se i radijalna
neravnomjernost toka, koja je uvjetovana promjenom po visini lopatice
geometrijskih karakteristika rešetke i stupnja reaktivnosti. To dovodi do
nesimetričnosti graničnih slojeva na stijenkama kanala a također i do
dodatnih sekundarnih strujanja.
4. Dodatni unutarnji gubici u stupnju također mijenjaju stanje pare,
odnosno utječu na ekspanzijsku liniju, a detaljnije će biti opisani u
nastavku: gubici uslijed trenja diska, gubici ventilacije, gubici na krajevima
segmenata sapnica, gubici zbog istjecanja radnog fluida, gubici uslijed
vlažne pare.
3. Parne turbine

1. Profilni gubici
1.1. Gubici trenja u graničnom sloju se javljaju zbog viskoznosti radnog fluida i
hrapavosti površine lopatice. Kod opstrujavanja lopatice viskoznim medijem
na njenoj površini se obrazuje granični sloj, kod kojeg se brzina mijenja od
nule na površini do brzine jezgre toka na vanjskoj granici graničnog sloja.
Strujanje čestica radnog fluida s različitim brzinama je uzrok pojave gubitaka
trenja u graničnom sloju.
U jezgri toka, gdje se brzine brzine čestica malo
mijenjaju, gubici trenja kao i drugi hidraulički
gubici, ne postoje. Gubici trenja u graničnom sloju
ovise o debljini graničnog sloja i karakteru strujanja
u njemu. Debljina graničnog sloja ovisi o hrapavosti
površine lopatice i Reynoldsovom broju. Sa
smanjenjem hrapavosti i povećanjem
Reynoldsovog broja debljina graničnog sloja se
smanjuje. Sl. 3.22
3. Parne turbine

1. Profilni gubici
Karakter strujanja pare u graničnom sloju također je određen Reynoldsovim
brojem. U ovisnosti o Reynoldsovom broju granični sloj može biti laminarni ili
turbulentni. Na određenom dijelu postoji prijelazno područje strujanja s
laminarnog na turbulentno. U vezi s nastajanjem vrtloga gubici energije kod
turbulentnog strujanja su znatno veći nego kod laminarnog, osobito uz
dodatno još i veliku hrapavost površine. Na Sl. 3.22 a) je prikazano kako se
mijenja debljina graničnog sloja i brzine u njemu po površini profila.
1.2. Gubici otcjepljenja graničnog sloja se javljaju kod velikih neravnomjernosti

raspodjele tlaka po konturi profila. Kod takve raspodjele tlaka u pojedinim
područjima profila pojavljuju se intenzivni difuzorski dijelovi sa značajnom
debljinom graničnog sloja, Sl. 3.22 b), uslijed zaustavljanja toka supotnim
strujanjem kod površine lopatice. Najpogodniji uvjeti za otcjepljenje graničnog
sloja se javljaju pri opstrujavanju leđa lopatice na dijelu s najvećim
zakrivljenjem profila te kod izlaznog ruba.
3. Parne turbine

1. Profilni gubici
1.3. Gubici izlaznog ruba se javljaju kao posljedica otcjepljenja graničnih
slojeva s površine lopatice izlaznog ruba lopatice uslijed formiranja vrtložnog
traga iza izlaznog ruba, slika Sl. 3.23 a). Tlak i brzina u vrtložnom tragu su niži,
nego u jezgri toka. Stoga su veličine 𝑝1 , 𝑐1 i 𝛼1 promijenjive po koraku rešetke,
Sl. 3.23 b).
Sl. 3.23
3. Parne turbine

1. Profilni gubici
1.3. Gubici udarnog vala se javljaju u toku koji struji s brzinom zvuka ili povrh
nje: M≥1,0. Uzrok tih gubitaka je karakteristika nadzvučnog toka, koja se
sastoji u tome da prijelaz iz nadzvučnog u podzvučno strujanje se odvija kroz
udarni val, Sl. 3.23. U ovisnosti o obliku profila udarni val može biti ako je
njegova fronta okomita na smjer strujanjanja, ili kosi ako fronta vala zatvara
oštri kut sa smjerom strujanja.
Sl. 3.24
3. Parne turbine

2. Rubni gubici
2.1. Gubici trenja u graničnom sloju na cilindričnim površinama iste su prirode
kao i gubici trenja u graničnom sloju na površini lopatice. Ovise također o
hrapavosti povšine i Reynoldsovom broju.
2.2. Gubici uslijed parnog vrtloga sastoje se u sljedećem: Tlak na konkavnoj i
konveksnoj strani profila nije jednak. Uslijed kočenja toka tlak na konkavnoj
površini je uvijek viši nego na konveksnoj , gdje se tok intenzivno ubrzava. U
presjecima koji su udaljeni od cilindričnih površina, poprečni gradijent tlaka je
uravnotežen s centrifugalnom silom, koja se javlja pri strujanju kroz zakrivljeni
kanal. U graničnom sloju cilindričnih površina tok je usporen i centrifugalna
sila ne može uravnotežiti gradijent tlaka između konkavne i konveksne
površine profila, koji se predaje graničnom sloju na cilindričnim površinama
od jezgre toka kroz granični sloj na površini lopatice. U vezi s tim u graničnom
sloju na cilindričnim površinama dolazi do prestrujavanja radnog fluida s
konkavne strane lopatice, gdje je viši tlak ka leđima lopatice gdje je niži tlak,
Sl. 3.25.
3. Parne turbine

2. Rubni gubici
Kao posljedica prestrujavanja na konveksnoj površini prema gore i prema dolje
po lopatici u blizini njenog spoja s cilindričnom stijenkom javljaju se lokalna
zadebljanja graničnog sloja. Interakcijom s osnovnim tokom zadebljali granični
slojevi se otcjepljuju s leđa u blizini izlaznog ruba i obrazuju dva vrtloga, koji
rotiraju u suprotnim smjerovima. Ta pojava se naziva parni vrtlog.
Prestrujavanje pare na cilindričnim površinama izaziva
sekundarna strujanja u graničnom sloju na konkavnoj
površini lopatice, koja su usmjerena od srednjeg presjeka
lopatice ka korijenom i perifernom presjeku. Sekundarna
strujanja kompenziraju protjecanje pare iz graničnog sloja
na konkavno strani u granični sloj na leđima i cilindričnim
površinama, a također i protjecanja kroz radijalni zazor u
slučaju lopatice bez bandaže. Sekundarna strujanja na
površini lopatice su uvjetno označena s 1.
Sl. 3.25
3. Parne turbine

4. Dodatni unutarnji gubici u stupnju
3.1. Gubici uslijed trenja diska se javljaju zbog toga što disk turbine rotira u
prostoru, koji je ispunjen parom (Sl. 3.26 a)). Prilikom rotacije disk povlači
medij i daje mu rotirajuće gibanje. S druge strane, radni fluid koji s nalazi u
prostoru, usporava se mirujućom stijenkom dijafragme.
Kao rezultat istovremenog djelovanja rotirajućeg diska i
mirujuće dijafragme, brzina pare u zazoru između diska i
dijafragme se mijenja kako je prikazano na Sl. 3.26 b).
Vidimo da se čestice ubrzavaju od 0 do 𝑐𝑚 . To
ubrzavanje „mrtve“ pare (koja ne obavlja nikakav
koristan rad) je gubitak za stupanj jer se troši korisna
snaga za njeno ubrzavanje.
Sl. 3.26
3. Parne turbine

3.2. Gubici ventilacije se javljaju kod stupnjeva s parcijalnim privodom. Kod
parcijalnog privoda dio rotorskih lopatica, na koje dolazi tok iz statorskih
lopatica, rotiraju u pari koja gotovo miruje. Zato se između lopatica i pare
javlja trenje, za čije se savladavanje troši koristan rad. Osim toga, rotirajuće
lopatice premještaju paru koja se nalazi u tom prostoru, slično kao što to čini
ventilator  zato se nazivaju gubici ventilacije.
3.3. Gubici na krajevima segmenata sapnica su također posljedica parcijalnog
privoda pare. Fizikalno objašnjenje se sastoji u sljedećem: kod rotacije
rotorskih lopatica kroz pasivnu zonu kanali lopatica popune se „mrtvom“
parom. Kada rotorske lopatice u drugom trenutku dođu u zonu privođenja
pare, kinetička energija pare koja izlazi iz sapnica
troši se na ubrzavanje „mrtve pare“ koja popunjava
rotorske kanale. Istovremeno s tim, na početku
sapničkog segmenta dolazi do usisavanja medija iz
aksijalnog kanala u rotorski kanal kako je prikazano Sl. 3.27
na Sl. 3.27.
3. Parne turbine

Na drugom kraju sapničkog segmenta kod izlaza rotorskog kanala iz zone
privođenja pare javlja se gubitak zbog narušavanja normalnog strujanja toka u
djelomično popunjenom rotorskom kanalu. Osim toga ovdje se može javiti
gubitak zbog protjecanja radnog medija u aksijalni zazor.
3.3. Gubici zbog istjecanja radog fluida javljaju se u zazorima između
rotirajućih i mirujućih dijelova turbine. Kod akcijskog stupnja (Sl. 3.28 a)
najznačajniji gubitak prostrujavanja je u zazoru dijafragme. Kod radijalnih
zazora rotorskih lopatica akcijskog stupnja protjecanje nije veliko, osobito ako
je Reaktivnost malen i postoje brtveni šiljci na bandaži. Kod reakcijskih
stupnjeva (Sl. 3.28 b) protjecanje se javlja u radijalnim zazorima, statorskih i
rotorskih lopatica. Po veličini su ti iznosi
jednaki ili veći nego kod akcijskih
stupnjeva. Slijedeća mjesta gdje dolazi do
istjecanja su ona gdje vratilo prolazi kroz
kučište.
Sl. 3.28
3. Parne turbine

Da bi smanjili količinu pare koja izlazi van primjenjujemo labirintne brtve.
Shema labirintnog brtvljenja je prikazana na slici Sl. 3.29 a). Brtva se sastoji od
niza zazora koje čine šiljci brtve i proširenja za ekspanziju između šiljaka.
Prolazeći kroz zazor para ekspandira i tlak joj pada, a brzina raste (Sl. 3.29 b).
Po izlasku iz zazora para udara o grebene na
vratilu ili o brtveni šiljak. Uslijed vrtloženja u
proširenju brzina toka se snizuje gotovo n a
početnu vrijednost. Kinetička energija pri
tome se pretvara u toplinsku. Na taj način,
princip djelovanja labirintne brtve je
zasnovan na ekspanziji radnog fluida u
zazorima brtve uz naknadno usporavanje u
proširenjima, uslijed čega se u proširenjima
tlak postupno snižava, a brzina na izlazu iz
pojedinog zazora se neznatno povećava.
Sl. 3.29
3. Parne turbine

Na taj način kroz brtvu prolazi minimalna količina pare i gubitak je minimalan.
Stoga sve zazore između rotirajućih i statorskih dijelova ako je moguće treba
brtviti s labirintnim šiljcima kako para nebi istjecala ili prostrujavala tamo gdje
ne treba i kako bi time gubici bili minimalni.
3.5. Gubitak uslijed vlažne pare javlja se kod stupnjeva koji rade u području
vlažne pare. Zašto vlažna para utječe nepovoljno na stupanj djelovanja
najbolje se vidi na Sl. 3.30.
Vidimo da brzina kapljica 𝑐1𝑘 na izlazu iz statorskih
lopatica je znatno nižaod brzine pare 𝑐1 . Ako se
oduzme obodna brzina 𝑢 i u jednom i u drugom
slučaju vidimo da relativna brzina kapljica 𝑤1𝑘 ima
sasvim suprotan smjer od relativne brzine pare
𝑤1 . Kapljice udaraju o leđa rotorskih lopatica te na Sl. 3.29
taj način „koče“ rotor što se manifestira kao gubitak. Ne zaboravimo da
kapljice također izazivaju i eroziju površine rotorskih lopatica.
3. Parne turbine
3.11. UNUTARNJA ISKORISTIVOST TURBINSKOG STUPNJA

• Pod unutarnjom iskoristivosti turbinskog stupnja podrazumijevamo omjer:
ℎ𝑖
𝜂𝑖 =
ℎ𝑖𝑠
• gdje je ℎ𝑖 = ℎ𝑢 − 𝑞𝑡𝑟 − 𝑞𝑣𝑒 − 𝑞𝑝𝑝 − 𝑞𝑝𝑟 − 𝑞𝑣𝑝 . U prethodnoj jednadžbi
ℎ𝑢 je specifični rad na obodu kola a ℎ𝑖 je unutarnji specifični rad turbinskog
stupnja dok su 𝑞𝑡𝑟 – gubitak trenja, 𝑞𝑣𝑒 –gubitak ventilacije, 𝑞𝑝𝑝 – gubitak
uslijed parcijalnog privoda, 𝑞𝑝𝑟 – gubitak uslijed prostrujavanja i istjecanja
te 𝑞𝑣𝑝 – gubitak uslijed vlažne pare.
• Kako je ℎ𝑢 = ℎ𝑖𝑠 − 𝑞𝑆 − 𝑞𝑅 − 𝑞𝐼𝐵 , možemo pisati:
ℎ𝑖 = ℎ𝑖𝑠 − 𝑞𝑆 − 𝑞𝑅 − 𝑞𝐼𝐵 − 𝑞𝑡𝑟 − 𝑞𝑣𝑒 − 𝑞𝑝𝑝 − 𝑞𝑝𝑟 − 𝑞𝑣𝑝 (3.39)

• Također možemo napisati:
𝜂𝑖 = 𝜂𝑢 − 𝜁𝑡𝑟 − 𝜁𝑣𝑒 − 𝜁𝑝𝑝 − 𝜁𝑝𝑟 − 𝜁𝑣𝑝 (3.40)
3. Parne turbine
3.11. UNUTARNJA ISKORISTIVOST TURBINSKOG STUPNJA

• Specifični unutarnji rad (snaga):
ℎ𝑖 = 𝜂𝑖 ∙ ℎ𝑖𝑠 (3.41)
• Unutarnja snaga stupnja:
𝑃𝑖 = 𝑚ሶ ∙ ℎ𝑖 = 𝑚ሶ ∙ 𝜂𝑖 ∙ ℎ𝑖𝑠 (3.42)
• Na Sl. 3.31 je prikazana ovisnost 𝜂𝑖 o 𝜈1 = 𝑢/𝑐1 .

• Snaga koju ćemo dobiti na vratilu bit će manja od 𝑃𝑖 , i to će biti efektivna
snaga 𝑃𝑒𝑓 . Efektivna snaga je niža od unutarnje snage za iznos mehaničkih
gubitaka a to su gubici trenja u ležajevima, spojci, reduktoru. Možemo
pisati:
𝑃𝑒𝑓 = 𝑃𝑖 ∙ 𝜂𝑚𝑒ℎ
• Mehanički gubici stoga su:
𝑃𝑒𝑓
𝜂𝑚𝑒ℎ =
𝑃𝑖
Sl. 3.31
3. Parne turbine
3.11. KOEFICIJENT POVRATA TOPLINE
• Ekspanzija pare kroz nekoliko (četiri) stupnja turbine s više stupnjeva je

prikazana u h-s dijagramu na Sl. 3.32. Crtkana linija spaja točke koje
predstavljaju stanje pare između stupnjeva.
• Analizirajući jedan stupanj, stvarni pad

stupnja može se predstaviti sa Δℎ𝑖
(unutarnji toplinski pad), dok izentropski
toplinski pad između istih tlakova sa Δℎ𝑖𝑠 .
Tada unutarnja (izentropska) iskoristivost
može biti definirana kao što je pokazano u
prethodnom poglavlju sa:
ℎ𝑖
𝜂𝑖 =
ℎ𝑖𝑠
Sl. 3.32
3. Parne turbine
• Ako pogledamo pažljivo Sl. 3.32 može se vidjeti da 𝐵𝐶 < Δℎ𝑖𝑠,2 ,

𝐶𝐷 < Δℎ𝑖𝑠,3 itd., s obzirom na to da linije konstantnog tlaka divergiraju od
lijeva na desno u dijagramu, odnosno:
෍ ∆ℎ𝑖𝑠 > 𝐴𝐵 + 𝐵𝐶 + 𝐶𝐷 + 𝐷𝐸
෍ ∆ℎ𝑖𝑠 > ∆ℎ𝑖𝑠,0
• Iz jednadžbe, ∆ℎ𝑖𝑠 = 𝜂𝑖 ∙ ∆ℎ𝑖𝑠 , i ako se pretpostavi da unutarnja

iskoristivost je jednaka za sve stupnjeve tada:
෍ ∆ℎ𝑖 = 𝜂𝑖 ෍ ∆ℎ𝑖𝑠
∆ℎ𝑖,0 = 𝜂𝑖 ෍ ∆ℎ𝑖𝑠
3. Parne turbine
• Ako prethodnu jednadžbu podijelimo s ∆ℎ𝑖𝑠,0 :

∆ℎ𝑖,0 σ ∆ℎ𝑖𝑠
= 𝜂𝑖
∆ℎ𝑖𝑠,0 σ ∆ℎ𝑖𝑠,0
𝜂𝑖,0 = 𝜂𝑖 ∙ (𝐾. 𝑃. )
• Gdje je 𝐾. 𝑃. poznat kao povrat topline (koeficijent povrata topline),
odnosno:
σ ∆ℎ𝑖𝑠
𝐾. 𝑃. =
σ ∆ℎ𝑖𝑠,0
• S obzirom na to da je σ ∆ℎ𝑖𝑠 uvijek veća od σ ∆ℎ𝑖𝑠,0 , slijedi da je 𝐾. 𝑃.

uvijek veći od 1. K.P. obično se kreće oko 1,03.
3. Parne turbine
3.13. REGULACIJA PARNE TURBINE
• Turbine su projektirane da rade kod određenog opterećenja (snage) kod

kojeg obično postižu maksimalnu iskoristivost. Karakteristike turbine kod
ostalih opterećenja bit će različite od onih kod projektiranog opterećenja,
no osnovno je da broj okretaja turbine mora ostati konstantan bez obzira
na promjenu snage (opterećenja). Tu funkciju obavlja sustav regulacije
turbine.
• Moguće metode regulacije su:
‾ Regulacija prigušivanjem;
‾ Regulacija grupama sapnica;
‾ By-pass regulacija.
3. Parne turbine
• Regulacija prigušivanjem:
Jednostavni sustav regulacije prigušivanjem je prikazan na Sl. 3.33. Stop ventil
A je otvoren za start turbine i puno opterećenje. Ventil B pokreće servo motor
koji je spojen s centrifugalnim regulatorom. Ako broj okretaja turbine raste
ventil B se zatvara, prigušuje paru i reducira snabdjevanje sapnica parom.
Potrošak pare nacrtan u ovisnosti o snazi pokazuje linearnu ovisnost. Potrošak
pare može se koristiti kao kriterij za usporedbu turbina koje rade u istim
ciklusima i sa sličnim parametrima tlaka i temperature. Dijagram potrošnje
pare u ovisnosti o snazi je tzv. Willian's-ova linija za turbinu i prikazana je na
slici 3.38. Tada:
𝑠 = 𝑠0 + 𝑘𝑃 (3.46)
• (gdje je 𝑠0 potrošnja pare za prazni hod turbine, 𝑠 je potrošnja pare kada

turbina razvija snagu 𝑃 i 𝑘 je konstanta). 𝑠0 je obično od 0,10 do 0,14
potroška pare za punu snagu (kod kondenzacijske turbine).
3. Parne turbine
• Regulacija prigušivanjem:
U slučaju protutlačne turbine Willian's-ov zakon poprima izgled:
𝑠 = 𝑘1 𝑝𝑏 + 𝑘2 𝑃 (3.47)
gdje 𝑘1 i 𝑘2 su konstante, 𝑝𝑏 je protutlak na izlazu iz turbine).
Sl. 3.33
Sl. 3.34
3. Parne turbine
• Regulacija grupama sapnica:

Ako se regulacija prigušivanjem izvodi kod nižih opterećenja turbina većih
jediničnih snaga tada dolazi do smanjenja iskoristivosti turbine. Kao
alternativni i puno efikasniji oblik regulacije je pomoću grupa sapnica. Sapnice
su raspoređene po grupama i svaka grupa sapnica je regulirana pomoću
zasebnog ventila. Grupe ne trebaju sadržavati jednak broj sapnica, ali su
razvrstane tako da osiguraju traženi stupanj kontrole. Kada snaga opada, tada
određeni regulacijski ventil odvaja od napajanja
određeni broj sapnica, dok ostale kontinuirano
primaju paru pri tlaku dovođenja. Takva se
regulacija može primjeniti samo na prvi stupanj
turbine. Ona je pogodna za jednostavne akcijske
turbine i za velike turbine koje imaju prvi stupanj
akcijski, dok su ostali stupnjevi akcijsko-reakcijski.
Shematski prikaz ovog tipa regulacije je dan na
Sl. 3.35
Sl. 3.35
3. Parne turbine

• By-pass regulacija:
By-pass regulacija se koristi za maksimalna opterećenja koja su veća od
projektnih, kada dodatna potrebna količina pare ne može proći kroz prve
stupnjeve. By-pass regulacija to omogućuje kod turbina, koje uz to još imaju i
regulaciju prigušivanjem, ugradnjom by-pass ventila (Sl. 3.36). Taj ventil se
otvara kada je prigušni ventil otvoren do kraja. Para prostrujava kroz by-pass
ventil prema niskotlačnim stupnjevima turbine.
Kada djeluje by-pass ventil to je u okviru
regulacije turbine. Kada imamo sekundarno i
tercijarno dovođenje pare u stupnjeve s nižim
tlakom dolazi do povećanja snage tih stupnjeva,
ali i do gubitaka u iskoristivosti i zakrivljenju
Willan's-ove linije. Kod reakcijskih turbina
(obzirom na to da i na rotorskim lopaticama
dolazi do pada tlaka), nije moguća regulacija
grupama sapnica pa se koristi kombinacija
regulacije prigušivanja i by-pass regulacija. Sl. 3.36
3. Parne turbine
3.13. RADIJALNA TURBINA (Ljungström-ova turbina)
• Turbine analizirane u prethodnim poglavljima bile su aksijalnog tipa.

• Kod radijalnih turbina para se dovodi neposredno uz vratilo i od tuda
ekspandira radijalno prema van kroz niz lopatica koje su pričvrćene na dva
diska i čine koncentrične krugove. Koncentrični prsteni lopatica mogu biti
naizmjenično mirujući i rotirajući ili samo rotirajući, s tim da tada
naizmjenični prsteni lopatica rotiraju u suprotnim smjerovima. Tada su
obodne brzine efektivno dvostruke vrijednosti zbog tog relativnog gibanja i
stoga imamo visoke brzine pare. To je tzv. Ljungströmova turbina koja ima
akcijsko-reakcijske lopatice. Turbina je shematski prikazana na Sl. 3.37.
• Lopatice pričvršćene na diskovima A i B rotiraju u suprotnim smjerovima i
njihova izlazna vratila mogu biti spojene na različitim strojevima koji rade s
istima brojem okretaja. Para se dovodi u centar turbine i tada ekspandira
radijalno prema van kroz lopatice na disku A i B. Same lopatice su kao za
reaktivnost 50%, no reaktivnost za pojedini stupanj je 1 (nema statorskih
lopatica).
3. Parne turbine
3.13. RADIJALNA TURBINA (Ljungström-ova turbina)
Sl. 3.37
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 4: Plinske turbine
Autor:
4. Plinske turbine
4.0. UVOD
• U plinskim turbinama odvija se pretvorba energije plinova izgaranja

visokih parametara (tlaka i temperature) u korisni mehanički rad.
• Najvažnija područja primjene: avio-propulzija, energetika, brodska
propulzija.
• Kod manjih plinsko turbinskih jedinica uspješnost procesa kompresije i
ekspanzije je niža te da bi povisili iskoristivost treba ugraditi izmjenjivač
topline.
• Holzwarth-ova plinska turbina sagrađena je 1904. godine, koristila je
izgaranje uz konstantan volumen, ali to je povlačilo upotrebu ventila i
odgovarajuće periodičke operacije.
• Upotreba izgaranja uz konstantan tlak s turbokompresorom kojeg pogoni
turbina na istoj osovini, daje kombinaciju koja je idealna za uvjete
stacionarnog masenog protoka za široko radno područje.
4. Plinske turbine
4.1. STVARNI PLINSKO-TURBINSKI CIKLUS
• Osnovna plinsko-turbinska jedinica radi s otvorenim ciklusom, kod kojeg

turbokompresor i turbina rade na istoj osovini (Sl. 4.1).
• Kompresor usisava zrak koji se nakon kompresije
odvodi u komoru izgaranja. Energija se u komori
izgaranja dovodi ubrizgavanjem goriva u struju zraka.
Nastali vrući plinovi izgaranja ekspandiraju kroz
turbinu na atmosferski tlak.
• Za dobivanje korisnog rada turbine mora razvijati veći
rad nego što je potrebno za pogon kompresora i Sl. 4.1
pokrivanje mehaničkih gubitaka pogona.
• Turbokompresor: centrifugalni ili aksijalni.
• Procesi ekspanzije i kompresije: nepovrativi ali adijabatski.
• Kao rezultat nepovrativosti za dani omjer tlakova potreban je veći rad kod
procesa kompresije, a procesom ekspanzije se dobiva manje rada (Sl.2).
4. Plinske turbine
• Otvoreni plinsko turbinski proces ne može se direktno uspoređivati s

idealnim ciklusom uz konstantni tlak. Stvarni ciklus obuhvaća kemijsku
reakciju u komori izgaranja koja rezultira s produktima izgaranja visoke
temperature koji su kemijski različiti od od reaktanata. Tijekom izgaranja
nema izmjene topline s okolinom već postepeno snižavanje kemijske
energije odgovara prirastu entalpije radnog fluida. Reakcija izgaranja ovdje
neće biti analizirana u detalje te će se pretpostaviti da je kemijska energija
oslobođena u komori izgaranja jednaka prijelazu topline uz konstantni tlak
na radni fluid konstantne specifične topline.
• To pojednostavljenje omogućuje usporedbu
stvarnog procesa s idealnim. Zanemarujući
gubitke tlaka u komori izgaranja, ciklus se može
prikazati u T-s dijagramu na Sl. 4.2.
Sl. 4.2
4. Plinske turbine
• Linija 1-2' predstavlja nepovrativi proces adijabatske kompresije; linija 2-3'

predstavlja dovođenje topline uz konstantni tlak u komori izgaranja; linija
3-4' predstavlja nepovrativi proces adijabatske ekspanzije.
• Proces 1-2 predstavlja idealni izentropski proces između istih tlakova 𝑝1 i
𝑝2 . Slično proces 3-4 predstavlja idealnu izentropsku ekspanziju između
tlakova 𝑝2 i 𝑝1 .
• Radni fluid je zrak – struji stacionarno tijekom ciklusa, pa zanemarujući
promjene brzina i pretpostavljajući energetsku jednadžbu za stacionarni
tok, za svaki dio ciklusa (za jediničnu masu):
 KOMPRESOR:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑐𝑝 (𝑇2′ − 𝑇1 )
 KOMORA IZGARANJA:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 = 𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇2′ )
4. Plinske turbine
 TURBINA:
𝐷𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇4′ )
 KOMORA IZGARANJA:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 = 𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇2′ )
• Termodinamička iskoristivost:
𝑐𝑝 𝑇3 − 𝑇4′ − 𝑐𝑝 (𝑇2′ − 𝑇1 )
η𝑡 =
𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇2′ )
4. Plinske turbine
• Vrijednost specifične topline stvarnog plina se mijenja s temperaturom; i

također, kod otvorenog ciklusa specifična toplina plinova u komori
izgaranja i u turbini je različita od one u kompresoru pošto je dodano
gorivo i dolazi do kemijske reakcije. Također mogu se koristiti krivulje koje
pokazuju promjenu 𝑐𝑝 s temperaturom i omjerom gorivo/zrak, te se mogu
odrediti pogodne vrijednosti 𝑐𝑝 i 𝜅.
• Uobičajeno je u plinsko-turbinskoj praksi
pretpostaviti konstantne srednje
vrijednosti za procese kompresije i
ekspanzije za 𝑐𝑝 i 𝜅. Za proces u komori
izgaranja primjenjuju se krivulje kao
prikazuje Sl. 4.23; za jednostavne
proračune može se pretpostaviti srednja
vrijednost za 𝑐𝑝 .
Sl. 4.23
4. Plinske turbine
• Kod otvorenog plinsko-turbinskog ciklusa maseni protok plinova u turbini

je veći nego onaj u kompresoru zbog mase goriva koja izgara, ali je moguće
zanemariti masu goriva, pošto su omjeri zrak/gorivo koji se koriste veći.
• Također, u mnogo slučajeva zrak iz kompresora se odvodi za hlađenje ili u
slučaju kod aviona koji lete na velikim visinama, oduzeti zrak se koristi za
odleđivanje i air condition kabine. Ta količina oduzetog zraka je približno
jednaka masi ubrizganog goriva.
4. Plinske turbine
• Izentropska iskoristivost kompresora je definirana kao omjer rada koji je

potrebno dovesti u slučaju izentropske kompresije između tlakova 𝑝1 i 𝑝2 , i
stvarno dovedenog rada.
• Zanemarujući promjene kinetičke energije, izentropska iskoristivost
kompresora:
𝑐𝑝 (𝑇2 − 𝑇1 ) (𝑇2 − 𝑇1 ) (4.1)
𝜂𝑐 = =
𝑐𝑝 (𝑇2′ − 𝑇1 ) (𝑇2′ − 𝑇1 )
• Slično izentropska iskoristivost turbine je definirana kao omjer stvarno
dobivenog rada i izentropskog rada između istih tlakova.
• Zanemarujući promjene kinetičke energije, izentropska iskoristivost
turbine:
𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇4′ ) (𝑇3 − 𝑇4′ ) (4.2)
𝜂𝑝𝑡 = =
𝑐𝑝 (𝑇3 − 𝑇4 ) (𝑇3 − 𝑇4 )
4. Plinske turbine
• U najjednostavnijem slučaju turbina pogoni kompresor i daje korisni rad.

Ponekad je pogodnije imati dvije odvojene turbine, jednu koja pogoni
kompresor dok druga daje izlaznu snagu. Prva, ili turbina visokog tlaka je
turbina kompresora i druga, ili turbina niskog tlaka je turbina generatora.
Postrojenje je prikazano na Sl. 4.3.
Sl. 4.3
4. Plinske turbine
• Pretpostavljajući da svaka turbina ima svoju izentropsku iskoristivost,

ciklus je prikazan u T-s dijagramu na Sl. 4.3 b). Brojčane oznake na Sl. 4.3 b)
odgovaraju onima na Sl. 4.3 a). Zanemarujući promjene kinetičke energije
imamo:
𝑅𝑎𝑑 𝑉𝑇 𝑡𝑢𝑟𝑏𝑖𝑛𝑒 = 𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑘𝑜𝑚𝑝𝑟𝑒𝑠𝑜𝑟𝑢
𝑐𝑝,𝑔 𝑇3 − 𝑇4′ = 𝑐𝑝,𝑎 (𝑇2′ − 𝑇1 )
• (gdje su 𝑐𝑝,𝑔 i 𝑐𝑝,𝑎 specifične topline uz konstantni tlak plinova izgaranja u
turbini i zraka u kompresoru).
• Korisni rad koji daje NT turbina prema van je:
𝐷𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑐𝑝,𝑔 𝑇4′ − 𝑇5′
4. Plinske turbine
• Kod mlaznog motora ugrađene su sapnice umjesto niskotlačne turbine,

kako je shematski prikazano na Sl. 4.4 a). Ciklus je prikazan u T-s dijagramu
na slici Sl. 4.4 b), i može se vidjeti da je identičan onom na Sl. 4.3 b).
• Zrakoplov se pogoni pomoću
porivne sile mlaza plinova koji
napuštaju sapnicu, i ta visoka brzina
mlaza je dobivena prilikom
ekspanzije entalpijskog pada od 4'
do 5'. Turbina razvija samo toliko
rada koliko je potrebno za pogon
kompresora i pokrivanje mehaničkih
gubitaka.
Sl. 4.4
4. Plinske turbine
• Kod turbo-elisnog motora: turbina pokreće kompresor i također elisu, ili

propeler, kako je prikazano na Sl. 4.5 a) i b). U praksi kod turbo-elisnog
zrakoplova razvija se također i mali poriv mlaza.
• Korisni rad potreban za pogon elise je
dan sa:
𝐾𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑐𝑝 𝑇3 − 𝑇4′ − 𝑐𝑝 (𝑇2′ − 𝑇1 )
(uz zanemarenje mehaničkih gubitaka).
Sl. 4.5
4. Plinske turbine
• Ponekad kod plinsko-turbinskih jedinica koje se koriste u industriji i

brodskoj propulziji, tok zraka se dijeli poslije procesa kompresije u dvije
struje. Dio zraka se uvodi u komoru izgaranja koja snabdijeva s vrućim
plinovima turbinu koja pogoni kompresor, dok se ostatak zraka uvodi u
drugu komoru izgaranja i iz nje vrući plinovi snabdijevaju turbinu koja daje
korisni rad.
• Sustav je shematski prikazan na Sl. 4.6, i zove
se jedinica s paralelnim tokom. Kod takvog
sustava u svakoj turbini plinovi izgaranja
ekspandiraju uz ukupni omjer tlakova.
Turbine s paralelnim tokom nisu tako
jednostavne kao one s jednim tokom.
Sl. 4.6
4. Plinske turbine
4.2. MODIFIKACIJE OSNOVNOG CIKLUSA
• Omjer radova i termodinamička iskoristivost osnovnog plinsko-turbinskog

ciklusa su niski. Oni mogu biti poboljšani povećanjem izentropske
iskoristivosti kompresora i turbine, i to je stvar konstrukcije lopatica i
njihove izrade.
• Kod stvarnih ciklusa s nepovrativostima prilikom kompresije i ekspanzije
termodinamička iskoristivost ovisi o maksimalnoj temperaturi ciklusa kao i
o omjeru tlakova. Za fiksne vrijednosti izentropske iskoristivosti
kompresora i turbine, može se termodinamička iskoristivost prikazati
dijagramski u ovisnosti o omjeru tlakova za različite vrijednosti
maksimalne temperature. To je prikazano na Sl. 4.7 za ciklus kod kojeg je
izentropska iskoristivost za kompresor 0,89 a turbinu 0,92, dok je
temperatura zraka na ulazu 20℃.
4. Plinske turbine
• Kako se vidi iz Sl. 4.7, kod neke fiksne maksimalne temperature ciklusa
postoji vrijednost omjera tlakova koji daje maksimalnu termodinamičku
iskoristivost.
Sl. 4.7 Sl. 4.8
• Korisno dobiveni rad također ovisi o omjeru tlakova i maksimalnoj

temperaturi ciklusa. Krivulje specifične izlazne snage u kW po kg/s u
ovisnosti o omjeru tlakova za različite maksimalne temperature su
prikazane na Sl. 4.8.
4. Plinske turbine
• Izentropska iskoristivost kompresora i turbine je ista kao i kod dijagrama

na Sl. 4.7, kao i ulazna temperatura zraka. Može se vidjeti da
termodinamička iskoristivost dostiže maksimum kod različitih vrijednosti
omjera tlakova nego korisno dobiveni rad.
• Maksimalna temperatura ciklusa je ograničena metalurškim svojstvima
materijala. Lopatice turbine rade uz visoka mehanička naprezanja i
temperatura materijala lopatica mora se držati na vrijednosti koja
osigurava siguran rad. Temperatura plinova na ulazu u turbinu može se
povisiti, ali istovremeno mora se osigurati hlađenje lopatica. Postoje
različite metode hlađenja lopatica.
• Ako želimo da plinsko-turbinska jedinica ima termodinamičku iskoristivost
kao diesel motor a da su pri tome snage međusobno jednake, maksimalna
temperatura plinsko-turbinske jedinice mora biti preko 1100℃. Kod avio-
propulzije gdje je očekivani životni vijek motora kraći, maksimalne
temperature koje se koriste obično su više nego one kod jedinica koje se
primjenjuju u industriji i brodskoj propulziji.
4. Plinske turbine
• Važno je imati omjer radova što je moguće viši, i u ovom radu bit će
analizirane metode koje ga povisuju, kao što su međuhlađenje između
kompresorskih stupnjeva i međuizgaranje između turbinskih stupnjeva.
Međuhlađenje i međuizgaranje, uz povećanje omjera radova, mogu
istovremeno uvjetovati sniženje termodinamičke iskoristivosti, no kada se
koriste zajedno s izmjenjivačem topline tada povisuju i omjer radova i
termodinamičku iskoristivost.
4. Plinske turbine
a) Međuhlađenje
• Kada se kompresija izvodi u dva stupnja s međuhlađenjem između
stupnjeva, tada se dovedeni rad za dani omjer tlakova i maseni protok
reducira.
• Stvarni procesi ciklusa su: 1-2' u niskotlačnom
kompresoru, 2'-3 u međuhladnjaku, 3-4' u
visokotlačnom kompresoru, 4'-5 u komori
izgaranja i 5-6' u turbini.
• Idealni ciklus toga postrojenja je 1-2-3-4-5-6;
proces kompresije bez međuhlađenja je
prikazan s 1-A' u slučaju kada je ona
nepovrativa, i 1-A u idealnom, izentropskom
slučaju.
Sl. 4.9
4. Plinske turbine
a) Međuhlađenje
• Kada se kompresija izvodi u dva stupnja s međuhlađenjem između
stupnjeva, tada se dovedeni rad za dani omjer tlakova i maseni protok
reducira.
• Dovedeni rad u slučaju s međuhlađenjem je dan sa:
• 𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 𝑠 𝑚𝑒đ𝑢ℎ𝑙𝑎đ𝑒𝑛𝑗𝑒𝑚 = 𝑐𝑝 𝑇2′ − 𝑇1 + 𝑐𝑝 𝑇4′ − 𝑇3
• Dovedeni rad u slučaju bez međuhlađenja je dan sa:
• 𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 𝑏𝑒𝑧 𝑚𝑒đ𝑢ℎ𝑙𝑎đ𝑒𝑛𝑗𝑎 = 𝑐𝑝 𝑇𝐴′ − 𝑇1 = 𝑐𝑝 𝑇2′ − 𝑇1 +
𝑐𝑝 𝑇𝐴′ − 𝑇2′
• Uspoređujući te dvije jednadžbe može se vidjeti da dovedeni rad uz
međuhlađenje je niži nego rad doveden kod procesa bez međuhlađenja,
pošto je 𝑐𝑝 𝑇4′ − 𝑇3 niže nego 𝑐𝑝 𝑇𝐴′ − 𝑇2′ .
4. Plinske turbine
a) Međuhlađenje
• Navedeno vrijedi uz pretpostavku da izentropske iskoristivosti oba
kompresora, koji rade odvojeno, su jednake izentropskoj iskoristivosti
kompresora s jednim stupnjem koji je potreban ako se ne koristi
međuhlađenje. Tada je 𝑇4′ − 𝑇3 < 𝑇𝐴′ − 𝑇2′ pošto izobare divergiraju
od lijeva u desno u 𝑇 − 𝑠 dijagramu.
• Može se pokazati da najbolji međutlak između stupnjeva je onaj kod kojeg
se ostvaruju jednaki omjeri tlakova u svakom stupnju kompresora;
pozivajući se na Sl. 4.9 b) to znači da, 𝑝2 Τ𝑝1 = 𝑝4 /𝑝3 .
• Potrebni dovedeni rad je minimalan kada je omjer tlakova u svakom
stupnju jednak, i kada se zrak hladi u međuhladnjaku na početnu
vrijednost na ulazu u jedinicu, prema Sl. 4.9 b), 𝑇3 = 𝑇1 .
4. Plinske turbine
a) Međuhlađenje
• Ako se snizi dovedeni rad kompresije, tada omjer radova poraste. Ipak
pozivajući se na Sl. 4.9 b), dovedena toplina u komori izgaranja kada se
koristi međuhlađenje je dana sa:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑠 𝑚𝑒đ𝑢ℎ𝑙𝑎đ𝑒𝑛𝑗𝑒𝑚 = 𝑐𝑝 (𝑇5 − 𝑇4′ )
• S druge strane, dovedena toplina, kada se međuhlađenje ne koristi uz istu
maksimalnu temperaturu 𝑇5 je dana sa:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑏𝑒𝑧 𝑚𝑒đ𝑢ℎ𝑙𝑎đ𝑒𝑛𝑗𝑎 = 𝑐𝑝 (𝑇5 − 𝑇𝐴′ )
• Stoga dovedena toplina kada se međuhlađenje koristi je veća nego bez
međuhlađenja. Iako je korisno dobiveni rad porastao uvođenjem
međuhlađenja, s druge strane je to uvjetovalo porast dovedene topline što
ima za posljedicu smanjenje termodinamičke iskoristivosti.
Termodinamička iskoristivost također će rasti ako uz međuhlađenje
uvedemo i izmjenjivač topline.
4. Plinske turbine
b) Međuizgaranje
• Kako je naglašeno ranije, proces ekspanzije veoma se često izvodi u dva
odvojena turbinska stupnja, VT turbina pogoni kompresor a NT turbina
osigurava korisni rad na izlazu.
• Izlazni rad niskotlačne turbine može se

povećati povišenjem temperature na ulazu u
taj stupanj. To se može postići uvođenjem
druge komore izgaranja između dva
turbinska stupnja gdje se zagrijavaju plinovi
koji izlaze iz visokotlačne turbine.
• Linija 4'-A' predstavlja ekspanziju u turbini
kada se ne koristi međuizgaranje.
Sl. 4.10
4. Plinske turbine
b) Međuizgaranje
• Rad koji obavlja VT turbina mora biti jednak radu koji se dovodi
kompresoru (ako zanemarimo mehaničke gubitke):
𝑐𝑝,𝑎 𝑇2′ − 𝑇1 = 𝑐𝑝,𝑔 𝑇3 − 𝑇4′
• Korisno dobiveni izlazni rad, koji je jednak radu NT turbine je dan sa:
𝐾𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑐𝑝,𝑔 (𝑇5 − 𝑇6′ )
• Ako se međuizgaranje ne koristi, tada rad NT turbine je dan sa:

𝐾𝑜𝑟𝑖𝑠𝑛𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 (𝑏𝑒𝑧 𝑚𝑒đ𝑢𝑖𝑧𝑔𝑎𝑟𝑎𝑛𝑗𝑎) = 𝑐𝑝,𝑔 (𝑇4′ − 𝑇𝐴′ )
• Izobare divergiraju u desno u 𝑇 − 𝑠 dijagramu te se stoga može vidjeti da

temperaturna razlika (𝑇5 − 𝑇6′ ) je uvijek veća nego (𝑇4′ − 𝑇𝐴′ ) tako da
međuizgaranje povećava korisno dobiveni rad.
4. Plinske turbine
b) Međuizgaranje
• Stoga, kada rad ekspanzije raste i rad kompresije opada, tada raste i omjer
radova.
• Iako korisno dobiveni rad raste s međuizgaranjem, također raste i

dovedena toplina te ukupni efekat može biti smanjenje termodinamičke
iskoristivosti, tj:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 = 𝑐𝑝,𝑔 𝑇3 − 𝑇2′ + 𝑐𝑝,𝑔 (𝑇5 − 𝑇4′ )
• Ipak, temperatura ispušnih plinova koji izlaze iz NT turbine je puno viša u

slučaju kada se koristi međuizgaranje (tj. 𝑇6′ > 𝑇𝐴′ ) pa se dio topline može
iskoristiti pomoću izmjenjivača topline.
4. Plinske turbine
c) Izmjenjivač topline
• Plinovi koji napuštaju turbinu na kraju ekspanzije su još uvijek pri visokoj
temperaturi i stoga ima visoku entalpiju.
• Ako se tim plinovima dozvoli da slobodno odlaze u atmosferu, to će tada
predstavljati gubitak korisne energije.
• Dio te energije može biti vraćen propuštanjem plinova iz turbine kroz
izmjenjivač topline, gdje se toplina vrućih plinova koristi koristi za
zagrijavanje zraka koji izlazi iz kompresora.
• Jednostavna jedinica s dodanim izmjenjivačem topline je prikazana
dijagramski na Sl. 4.11 a), dok je ciklus prikazan u T-s dijagramu na Sl. 4.11
b).
4. Plinske turbine
• U idealnom izmjenjivaču topline zrak će

se zagrijavati od od 𝑇2′ na 𝑇3 = 𝑇5′ , dok
će se plinovi hladiti od 𝑇5′ na 𝑇6 = 𝑇2′ .
Taj idealni slučaj je prikazan na Sl. 4.11
b). U praksi to nije moguće, jer je
potrebna u svim točkama izmjenjivača
topline konačna temperaturna razlika za
savladavanje otpora prijelazu topline.
Sl. 4.11
4. Plinske turbine
• Pozivajući se na Sl. 4.12, potrebna

temperaturna razlika između plinova i
zraka koji ulazi u izmjenjivač topline je
( 𝑇6 − 𝑇2′ ) , i potrebna temperaturna
razlika između plinova i zraka koji
napušta izmjenjivač topline je (𝑇5′ −𝑇3 ).
Sl. 4.12
• Ako nema gubitaka topline s izmjenjivača topline na atmosferu, tada
toplina koju odaju plinovi izgaranja mora biti jednaka toplini koju prima
zrak, tj.:
𝑚ሶ𝑎 ∙ 𝑐𝑝,𝑎 𝑇3 − 𝑇2′ = 𝑚𝑔ሶ ∙ 𝑐𝑝,𝑔 𝑇5′ − 𝑇6
• Pretpostavka da nema gubitaka topline kod izmjenjivača topline je
dovoljno točna za većinu praktičnih slučajeva.
4. Plinske turbine
• Efikasnost izmjenjivača topline je definirana kao omjer topline koju je
preuzeo zrak i maksimalno moguće topline koja može biti predana zraka su
plinova u IT:
𝑚ሶ𝑎 ∙ 𝑐𝑝,𝑎 𝑇3 − 𝑇2′
𝐸𝑓𝑖𝑘𝑎𝑠𝑛𝑜𝑠𝑡 =
𝑚𝑔ሶ ∙ 𝑐𝑝,𝑔 𝑇5′ − 𝑇2′
• Puno povoljniji način određivanja karakteristike izmjenjivača je korištenje
omjera temperatura koji je definiran kao omjer prirasta temperature zraka
i maksimalno moguće temperaturne razlike:
𝑇3 − 𝑇2′
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 =
𝑇5′ − 𝑇2′
• Uspoređujući gornje izraze može se vidjeti da omjer temperatura je jednak

efikasnosti kada produkt 𝑚ሶ𝑎 ∙ 𝑐𝑝,𝑎 je jednak produktu 𝑚𝑔ሶ ∙ 𝑐𝑝,𝑔 .
4. Plinske turbine
• Kada se koristi izmjenjivač topline tada treba dovesti manje topline u
komori izgaranja, pretpostavljajući da se maksimalna temperatura ne
mijenja. Korisno dobiveni rad također se ne mijenja i stoga
termodinamička iskoristivost raste.
• Pozivajući se na Sl. 4.12:
𝑇𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑔𝑜𝑟𝑖𝑣𝑜𝑚 𝑏𝑒𝑧 𝑖𝑧𝑚𝑗𝑒𝑛𝑗𝑖𝑣𝑎č𝑎 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑒 = 𝑐𝑝,𝑔 𝑇4 − 𝑇2′
𝑇𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑔𝑜𝑟𝑖𝑣𝑜𝑚 𝑠 𝑖𝑧𝑚𝑗𝑒𝑛𝑗𝑖𝑣𝑎č𝑒𝑚 𝑡𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑒 = 𝑐𝑝,𝑔 𝑇4 − 𝑇3
• Izmjenjivač topline može se koristiti samo ako postoji dovoljno velika
temperaturna razlika između plinova koji napuštaju turbinu i zraka koji
napušta kompresor.
4. Plinske turbine

• Kod ciklusa prikazanog na Sl. 4.13 izmjenjivač topline ne može se koristiti s
o obzirom na to da temperatura plinova na izlazu 𝑇4′ je niža od
temperature zraka na izlazu iz kompresora 𝑇2′ . U praksi, iako temperatura
plina može biti viša nego temperatura zraka koji napušta kompresor,
temperaturna razlika ne mora biti dovoljno velika da bi se isplatili
investicijski troškovi i dodatna oprema za ugradnju izmjenjivača topline.
• Isto, kada su temperaturne razlike u izmjenjivaču
male, tada površine za izmjenu topline moraju biti
velike da bi ostvarili visoku vrijednost omjera
temperatura. Kod plinskih turbina avio motora,
gdje omjer snaga/težina je značajniji od omjera
temperatura ili radnog vijeka, izmjenjivač topline
se ne koristi; dodatna snaga se dobiva korištenjem
većih omjera tlakova, višim maksimalnim
temperaturama i uvođenjem međuizgaranja. Sl. 4.13
4. Plinske turbine
• Kod malih plinsko-turbinskih jedinica ugrađuju se kompaktni izmjenjivači

topline prije svega da bi one bile konkurentne u ekonomskom pogledu
motorima s unutarnjim izgaranjem istih snaga. Kod velikih plinsko-
turbinskih jedinica koje se koriste u industriji i brodskoj propulziji
izmjenjivači topline se često koriste.
4. Plinske turbine
4.3. CENTRIFUGALNI I AKSIJALNI TURBOKOMPRESOR
• Kod prvih plinskih turbina koje su se koristile za zrakoplove koristili su se

centrifugalni turbokompresori. Za niže omjere tlakova (ne veće od 4/1)
centrifugalni kompresor je lakši i može efikasnije raditi preko šireg
područja masenih protoka kod jedne brzine, nego aksijalni
turbokompresor.
• Za veće jedinice s višim omjerima tlakova aksijalni turbokompresor je

pogodniji i daje mu se prednost. Kod velikih industrijskih plinskih
turbinskih jedinica kao i onih koje se koriste u brodskoj propulziji mogu se
primjenjivati dva ili više centrifuglanih kompresora s međuhlađenjem
između stupnjeva.
• Kod zrakoplova trend je ka višim omjerima tlakova te se obično
primjenjuju aksijalni turbokompresori.
4. Plinske turbine
• Kod jedinica u avio-propulziji manji promjer za aksijalni kompresor može

biti nedostatak pošto povećava dužinu i težinu u usporedbi s ekvivalentnim
centrifugalnim kompresorom. Ipak centrifugalni kompresori su jeftiniji za
izradu, robusniji, manje osjetljivi na probleme zaleđivanja na višim
visinama te imaju šire radno područje nego aksijalni kompresori.
• Cjelokupno konstruiranje je kompromis, i unutar određenih okolnosti dva
centrifugalna kompresora u seriji moraju biti bolja varijanta od aksijalnog
kompresora.
• Svaki tip kompresora bit će opisan posebno. Konstrukcija lopatica
rotirajućih kompresora je više područje aerodinamike, posebice u slučaju
aksijalnih kompresora za velike brzine letenja.
4. Plinske turbine
a) Centrifugalni turbokompresor
• Centrifugalni kompresor se sastoji od rotora s nizom zakrivljenih lopatica
kako prikazuje Sl. 4.14.
• Zrak se usisava uz glavinu na
ulazu u kompresor i daje mu se
vrtlog velike brzine pomoću
lopatica na rotoru, pošto rotor
rotira velikim brzinama
rotacije. Sl. 4.14
• Statički tlak zraka raste od ulaza do izlaza iz rotora uslijed djelovanja
centripetalne sile na zrak. Kad zrak napusti rotor ulazi u difuzor koji
pretvara ostatak kinetičke energije zraka u prirast entalpije, i stoga tlak
zraka još dodatno raste.
4. Plinske turbine
• Kompletni kompresor je shematski prikazan na Sl. 4.15. Zrak se iz sabirnog
spiralnog kanala odvodi u komoru izgaranja.
Sl. 4.15
4. Plinske turbine
• Impeler može biti dvostrani, tako da se zrak usisava s obje strane, kako
prikazuje Sl. 4.16. Prednost te konstrukcije je što je rotor opterećen
približno jednakim silama u aksijalnom smjeru.
Sl. 4.16
4. Plinske turbine
• Centrifugalni kompresori ili turbopuhala se osim kod plinsko-turbinskih
jedinica široko koriste i u drugim područjima (npr. za prednabijanje kod
motora s unutarnjim izgaranjem) i u principu nema razlike u osnovnom
prilikom konstruiranja za različita polja primjene.
• Pozivajući se na Sl. 4.14, ako tok zraka ulazi u rotor u aksijalnom smjeru
tada ulazni trokut brzina izgleda kako prikazuje Sl. 4.17 a). Naglasimo da
ulazni trokut brzina sa Sl. 4.17 a) je u ravnini koja je horizontalna s osi
kompresora.
Sl. 4.17
4. Plinske turbine
• Na Sl. 4.17 b) ulazna brzina u rotor je usmjerena pod određenim kutom
pomoću statorskih usmjeravajućih lopatica; to je poznato kao predvrtlog.
Na izlazu iz rotora tok je usmjeren u radijalnom smjeru i obodna brzina
lopatica 𝑢2 je veća pošto radijus rotora na izlazu je veći nego na ulazu.
Trokut brzina na izlazu je prikazan na Sl. 4.18; Sl. 4.18 a) je za slučaj kada su
na izlazu rotorske lopatice radijalno usmjerene, a Sl. 4.18 b za slučaj kada
su na izlazu rotorske lopatice nagnute unatrag, pod kutom 𝛽2 .Naglasimo
da su izlazni trokuti brzina u ravnini koja je okomita na os kompresora.
Sl. 4.18
4. Plinske turbine
• U stvarnosti inertnost zraka zahvaćenog između lopatica rotora uvjetuje
vrtlog brzine na izlazu, 𝑐2𝑢 , tako da je 𝑐2𝑢′ < 𝑐2𝑢 pojava je poznata kao
skliz, pa definiramo:
𝑐2𝑢′ 𝑐2𝑢′
𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑠𝑘𝑙𝑖𝑧𝑎 = =
𝑐2𝑢 𝑢2 − 𝑐2𝑟 ctg 𝛽2
• Također:
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑚(𝑢
ሶ 2 ∙ 𝑐2𝑢 − 𝑢1 ∙ 𝑐1𝑢 )
4. Plinske turbine
b) Aksijalni turbokompresor
• Stupanj aksijalnog turbokompresora se sastoji od reda rotorskih lopatica
koje su smještene po obodu rotora i reda statorskih lopatica koje su
smještene po obodu u statoru.
• Tok zraka struji aksijalno kroz rotorske i statorske lopatice u nizu; mirujuće
usmjeravajuće lopatice smještene su na ulazu ispred prvog reda rotorskih
lopatica.
• Osnovno, komprimiranje se izvodi na sličan način kao kod centrifugalnog
tipa. Dovedeni rad na vratilo rotora se prenosi preko rotorskih lopatica
zraku tako da se zrak ubrzava. Lopatice su postavljene tako da prostori
između lopatica tvore difuzorske kanale, i stoga brzina zraka relativno
prema lopaticama se smanjuje kako zrak struji kroz njih, i to uvjetuje
prirast tlaka. Potom zrak ulazi u statorske lopatice, koje su također
postavljene tako da oblikuju difuzorske kanale.
4. Plinske turbine
• Također u statorskim kanalima zrak se zakreće u smjer koji je potreban za
naredni red rotorskih lopatica. Obično imamo relativno velik broj
stupnjeva (od 5 do 15 pa i više), gdje se svakom dovodi približno jednaki
rad.
• Rotorske lopatice pričvršćuju se na rotor koji je u obliku bubnja dok su
statorske lopatice pričvršćene u kučište kako vidimo na Sl. 4.19.
Sl. 4.19
4. Plinske turbine
• Obično se lopatice tako dizajniraju da se u njima ostvaruju isti
temperaturni prirasti te drži aksijalna brzina zraka kostantnom kroz
kompresor. Stoga takvi stupnjevi imaju slične trokute brzina.
• Što se tiče dizajniranja lopatica plinske turbine, ono je slično kao i kod
parnih turbina.
• Kod avio-propulzije veličina turbine mora biti što je moguće manja, te se
koriste visoke brzine strujanja plinova što uvjetuje manje površine presjeka
za strujanje. Kod takvih stupnjeva se stoga dobivaju visoke izlazne snage
po stupnju.
4. Plinske turbine
• Tipično presjek lopatica je prikazan na Sl. 4.20, dok su na Sl. 4.21 prikazani
odgovarajući trokuti brzina.
Sl. 4.20 Sl. 4.21
4. Plinske turbine
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑚ሶ ∙ 𝑢 ∙ (𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 )
(gdje je 𝑚ሶ – maseni protok zraka; 𝑢 – obodna brzina lopatica; 𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 –
prirast relativne brzine).
• Iz trokuta brzina:
𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 = 𝑤1 ∙ sin 𝛽1 − 𝑤2 ∙ sin 𝛽2 = ∆𝑤𝑢
• Kod turbine je definirana reaktivnost kao:
𝑃𝑎𝑑 𝑒𝑛𝑡𝑎𝑙𝑝𝑖𝑗𝑒 𝑢 𝑟𝑜𝑡𝑜𝑟𝑢
𝑅=
𝑃𝑎𝑑 𝑒𝑛𝑡𝑎𝑙𝑝𝑖𝑗𝑒 𝑢 𝑠𝑡𝑢𝑝𝑛𝑗𝑢
• Ovdje umjesto pada imamo samo prirast, pa možemo pisati:
ℎ1 − ℎ0 𝑤1 2 − 𝑤2 2
𝑅= =
ℎ2 − ℎ0 𝑤1 2 − 𝑤2 2 + (𝑐2 2 − 𝑐1 2 )
4. Plinske turbine
• U stvarnosti rotorske i statorske lopatice (njihovi profili) su jednake i
međusobno kongruentne te je stupanj reakcije 50%, slično kao i kod
Parsonove turbine.
• Zbog nejednolikosti profila rad koji se može predati je niži nego u idelanom
slučaju. Stoga se uvodi koeficijent predanog rada (snage) koji se definira
kao:
𝑆𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑜 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑝𝑟𝑒𝑑𝑎𝑛𝑜𝑔 𝑟𝑎𝑑𝑎 =
𝑚ሶ ∙ 𝑢 ∙ (𝑤1𝑢 − 𝑤2𝑢 )
• Njegova je vrijednost oko 0,85 za kompresorski stupanj; kod turbinskog
stupnja profil brzina je puno jednolikiji, i taj utjecaj može se zanemariti.
4. Plinske turbine
• Ako je specifični rad svakog stupnja isti (t.j. 𝑢∆𝑤), to će svaki stupanj imati
isti prirast temperature. Uz to je opravdano zaključiti da svi stupnjevi imaju
istu iskoristivost, pa možemo pisati:
𝑢∆𝑤𝑢
𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑎𝑠𝑡 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑒 𝑠𝑡𝑢𝑝𝑛𝑗𝑎 = 𝜂𝑆 Υ
𝑐𝑝
(gdje je 𝜂𝑆 – iskoristivost stupnja; Υ – koeficijent predanog rada).
• Neka je temperatura na ulazu u kompresor 𝑇1 . Tada za 𝑖 − 𝑡𝑖 stupanj
kompresora:
𝑢∆𝑤𝑢
𝑆𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑎 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑖𝑧𝑙𝑎𝑧𝑢 = 𝑇1 + 𝑖 Υ
𝑐𝑝
𝑢∆𝑤𝑢
𝑆𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑎 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑖𝑧𝑙𝑎𝑧𝑢 = 𝑇1 + (𝑖 − 1) Υ
𝑐𝑝
4. Plinske turbine
𝜂𝑆 𝑢 ∆𝑤𝑢 Υ
𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑎𝑠𝑡 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑒 𝑐𝑝
=
𝑇𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑢𝑙𝑎𝑧𝑢 𝑢∆𝑤𝑢
𝑇1 + (𝑖 − 1) Υ
𝑐𝑝
𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑎 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑖𝑧𝑙𝑎𝑧𝑢 𝜂𝑆 𝑢 ∆𝑤𝑢 Υ

= +1
𝑇𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑎 𝑛𝑎 𝑢𝑙𝑎𝑧𝑢 𝑐𝑝 𝑇1 + 𝑖 − 1 𝑢 ∆𝑤𝑢 Υ
𝜅/(𝜅−1)
𝜂𝑆 𝑢 ∆𝑤𝑢 Υ
𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑡𝑙𝑎𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑧𝑎 𝑛 − 𝑡𝑖 𝑠𝑡𝑢𝑝𝑎𝑛𝑗 = +1
𝑐𝑝 𝑇1 + 𝑖 − 1 𝑢 ∆𝑤𝑢 Υ
4. Plinske turbine
• Kako su 𝜂𝑆 , 𝑢, Υ i ∆𝑤𝑢 konstantni kroz kompresor, 𝑇1 je fiksna, slijedi da

omjer tlakova za bilo koji stupanj se mijenja u skladu s brojem stupnja 𝑖.
• Kako broj stupnja 𝑖 raste tako omjer tlakova opada.
• Ukupni omjer tlakova za kompresor mora biti jednak umnošku omjera
tlakova stupnjeva ali pošto oni nisu jednaki tada ukupni omjer tlakova nije
jednak umnošku omjera tlakova za stupanj i broj stupnjeva 𝑛.
4. Plinske turbine
4.4. KOMORA IZGARANJA
• Kod zatvorenog plinsko-turbinskog ciklusa toplina se dovodi zraku u

izmjenjivaču topline, dok kod otvorenog ciklusa gorivo se mora uštrcavati u
zrak kontinuirano, i proces izgaranja je kontinuirani proces sličan procesu
izgaranja kod motora s unutarnjim izgaranjem.
• Postoje dva glavna sustava za izgaranje kod otvorenih ciklusa;
• prvi je kod kojeg zrak koji napušta kompresor se dijeli u nekoliko struja i
svaka struja se odvodi u odvojenu cilindričnu komoru izgaranja;
• kod drugog tipa tok zraka struji iz kompresora u prstenastu komoru
izgaranja. Komore izgaranja prstenastog tipa su pogodnije za jedinice koje
koriste aksijalni turbokompresor, no kod njih je teže dobiti dobru
distribuciju gorivo/zrak te je istraživački i razvojni rad na tom tipu teži nego
kod prvog tipa (tzv. cijevne komore izgaranja). Prstenasti tip može biti
modificiran upotrebom niza međusobno spojenih cijevnih komora u krug;
to je tzv. cijevno-prstenasti tip. U avio-propulziji kod najvećeg broja
mlaznih motora se koriste cijevne ili cijevno-prstenaste komore izgaranja.
4. Plinske turbine
• Kod industrijskih postrojenja gdje prostor nije značajan izgaranje se odvija

u jednoj ili dvije odvojene velike komore izgaranja s kanalima koji odvode
vruće plinove u turbinu; kod tog tipa moguća je bolja kontrola procesa
izgaranja.
• Kod svih tipova komora izgaranja, izgaranje se inicira električnom iskrom, i
jedanput kada gorivo počne izgarati, plamen je stabiliziran u komori
izgaranja. Kod cijevnih komora izgaranja postoje cijevi koje ih međusobno
spajaju radi stabiliziranja tlaka i koje omogućuje da izgaranje bude
inicirano pomoću iskre iz jedne komore za start.
4. Plinske turbine
• Tipična cijevna komora izgaranja je shematski prikazana na Sl. 4.22. Dio

zraka iz kompresora se direktno dovodi gorivu kod gorionika; to je tzv.
primarni zrak i predstavlja oko 25% od ukupnog toka zraka. Ostali zrak
struji kroz prsten oko tzv. plamene cijevi na taj način hladeći prednji dio
plamene cijevi, i ulazi u prostor izgaranja kroz otvore kako je prikazano na
Sl. 4.22. Primarni zrak formira bogatu smjesu i temperatura u toj zoni je
visoka. Ostali zrak koji ulazi kroz otvore u potpunosti završava izgaranje i
pomaže stabilizaciji plamena u visokotemperaturnom području komore.
Kod nekih komora izgaranja gorivo se ubrizgava uzvodno u struju zraka te
se ugrađuju različiti elementi sve u cilju što boljeg miješanja goriva i zraka.
Sl. 4.22
4. Plinske turbine
• Omjer zrak/gorivo je u granicama 60/1 do 120/1, dok je brzina zraka na

ulazu u komoru izgaranja obično oko 75 m/s. To su bogata odnosno
siromašna granica za stabilnost plamena. Nestabilnosti plamena utječu na
radni vijek komore izgaranja.
• Treba naglasiti da pošto se koriste visoki omjeri gorivo/zrak, plinovi koji
ulaze u VT turbinu sadrže visoki postotak kisika i stoga se izvodi
međuizgaranje između turbinskih stupnjeva, dodatno gorivo može izgarati
zadovoljavajuće u ispušnim plinovima iz VT turbine.
• Iskoristivost komore izgaranja može biti definirana kao:

𝑠𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑖 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑛𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑎𝑠𝑡
𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡𝑖 𝑘𝑜𝑚𝑜𝑟𝑒 𝑖𝑧𝑔𝑎𝑟𝑎𝑛𝑗𝑎 =
𝑡𝑒𝑜𝑟𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖 𝑡𝑒𝑚𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑢𝑟𝑛𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑟𝑎𝑠𝑡
4. Plinske turbine
• Teorijski prirast temperature je funkcija kaloričke vrijednosti goriva koje se

koristi, omjera gorivo/zrak i početne temperature zraka. Teorijski
temperaturni prirast za bilo koje gorivo poznate kalorijske vrijednosti može
biti nacrtan u ovisnosti o omjeru gorivo/zrak za različite vrijednosti
temperature zraka na ulazu u komoru izgaranja, te se dobivaju krivulje
oblika kao na Sl. 4.23. Iskoristivost komore izgaranja može biti testiran na
samoj komori izgaranja tako da mjerimo zaustavnu temperaturu na ulazu i
izlazu iz komore izgaranja. Kerozin, koji se dosta često koristi kao gorivo
kod plinskih turbina ima kalorijsku vrijednost 43 300 kJ/kg.
• Da bi mogli uspoređivati komore izgaranja različitih veličina i koje rade u
različitim uvjetima okoline, definiramo specifično opterećenje komore
izgaranja:
𝑇𝑜𝑝𝑙𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑔𝑜𝑟𝑖𝑣𝑜𝑚
𝑆𝑝𝑒𝑐𝑖𝑓𝑖č𝑛𝑜 𝑜𝑝𝑡𝑒𝑟𝑒ć𝑒𝑛𝑗𝑒 =
𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 𝑘𝑜𝑚𝑜𝑟𝑒 𝑖𝑧𝑔𝑎𝑟𝑎𝑛𝑗𝑎 ∙ 𝑢𝑛𝑢𝑡𝑎𝑟𝑛𝑗𝑖 𝑡𝑙𝑎𝑘 𝑢 𝑎𝑡𝑚𝑜𝑠𝑓𝑒𝑟𝑎𝑚𝑎
4. Plinske turbine
• U komori izgaranja postoje gubici tlaka koji su uglavnom zbog trenja i

turbulencije.
• Također postoji mali pad tlaka zbog neadijabatskog strujanja u kanalu
približno konstantnog poprečnog presjeka. Gubici zbog trenja mogu se
odrediti eksperimentalno propuhivanjem zraka kroz komoru izgaranja, bez
izgaranja, mjerenjem promjene zaustavnom tlaka. Ti gubici tlaka uslijed
trenja se stoga nazivaju hladni gubici.
• Gubici koji nastaju tijekom procesa izgaranja i grijanja zovu se osnovni
gubici.
4. Plinske turbine
4.4. POLITROPSKA ISKORISTIVOST ILI ISKORISTIVOST BESKONAČNO

MALOG STUPNJA
• Politropska iskoristivost procesa kompresije ili procesa ekspanzije je
izentropska iskoristivost beskonačno malog stupnja. To je koristan koncept
pošto sliči izentropskoj iskoristivosti, ne ovisi o omjeru tlakova.
• Za ekspanziju:
𝑑ℎ𝑎
𝜂∞𝑒 =
𝑑ℎ𝐼
• Za kompresiju:
𝑑ℎ𝐼
𝜂∞𝑐 =
𝑑ℎ𝑎
• gdje indeksi „𝑎" i „𝐼" predstavljaju stvarni izentropski proces). Uzimajući
određeni proces ekspanzije 1-2' kao na slici 4.26 imamo:
𝑑ℎ𝑎 𝑑ℎ𝑎
𝜂∞𝑒 = =
𝑑ℎ𝐼 𝑣𝑑𝑝
• (kako je 𝑑ℎ = 𝑣𝑑𝑝 za izentropski proces).
4. Plinske turbine

MALOG STUPNJA
Također za idealni plin:
𝑅𝑇
𝑑ℎ𝑎 = 𝑐𝑝 𝑑𝑇 𝑖 𝑣 =
𝑝
𝑐𝑝 𝑑𝑇𝑝
𝜂∞𝑒 =
𝑅𝑇𝑑𝑝
Odnosno:
𝑝1
𝑑𝑝 𝑐𝑝 𝑇1 𝑑𝑇
𝜂∞𝑒 න = න
𝑝2 𝑃 𝑅 𝑇2′ 𝑇
𝑝1 𝜅 𝑇1
𝜂∞𝑒 𝑙𝑛 = 𝑙𝑛
𝑝2 𝜅 − 1 𝑇2 ′
Ili:
(𝜅−1)𝜂∞𝑒 /𝜅
𝑇1 𝑝1
=
𝑇2 ′ 𝑝2
4. Plinske turbine

MALOG STUPNJA
• Za proces kompresije može se pokazati da je:
(𝜅−1)/𝜅𝜂∞𝑐
𝑇2 ′ 𝑝2
=
𝑇1 𝑝1
• Za plinsku turbinu s omjerom tlakova 𝑟 i politropskim koeficijentom
iskoristivosti imamo:
1
𝑇1 − 𝑇2 ′ 1 −
𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡, 𝜂𝑇 = = 𝑟 (𝜅−1)𝜂∞𝑒/𝜅
𝑇1 − 𝑇2 1
1 − (𝜅−1)/𝜅
𝑟
• Slično za kompresor:
𝑟 (𝜅−1)/𝜅 − 1
𝐼𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡, 𝜂𝐶 = (𝜅−1)/𝜅𝜂
𝑟 ∞𝑐 − 1
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 5: Motori s unutarnjim izgaranjem
Autor:
5. Motori s unutarnjim izgaranjem
5.0. UVOD
• Teorijski ciklusi su proanalizirani u poglavlju 1. Ciklus toplinskog stroja te

možemo vidjeti da su analizirani 𝑝 − 𝑣 dijagrami slični onima dobivenim kod
stvarnih volumnih strojeva. No isto tako, postoje mehaničke i
termodinamičke razlike između ciklusa, koje čine usporedbu manje
vrijednom od očekivanog.
• Kod teorijskih ciklusa ne postoji kemijska promjena kod radnog fluida, za koji
se pretpostavlja da je zrak, i izmjene topline su izvana s obzirom na radni
fluid.
• Kod stvarnog ciklusa, dovođenje topline se dobiva izgaranjem goriva u zraku
te se tako dovedeni zrak troši tijekom izgaranja. Produkti izgaranja moraju
biti istisnuti van iz cilindra prije nego svježi zrak bude usisan za sljedeći
ciklus.
• Stvarni ciklus sastoji se od procesa usisavanja i istiskivanja, povezanih s
procesima kompresije i ekspanzije, isto kao i kod teorijskog ciklusa.
5. Motori s unutanjim izgaranjem
5.0. UVOD
• Mehanizam motora s unutarnjim izgaranjem

(Sl. 5.1) sastoji se od klipa (koji se pomiče u
cilindru i formira pomični stupac plina),
stapajice i radilice (koljenastog vratila).
• Ako motor ima više od jednog cilindra, tada
su cilindri, klipovi, …, međusobno jednaki, te
su sve stapajice povezane na zajedničko
koljenasto vratilo.
• Kutni položaji koljena na koljenastom vratilu
su takvi da cilindri izvode svoje radne tokove
u određenim pravilnim sekvencama.
• Pomoću tih mehanizama, gibanje klipa
pretvara se u rotirajuće gibanje koljenastog
vratila.
Sl. 5.1
5.0. UVOD
• Postoje različiti tipovi motora i potrebna je određena klasifikacija kako bi

se adekvatno opisao pojedini motor. Načini klasifikacije su:
a) S obzirom na gorivo koje se koristi i na način na koji se inicira
izgaranje: Benzinski motori i motori na plin imaju paljenje pomoću iskre (S.I.).
Diesel motori ili motori na ulje imaju paljenje pomoću kompresije (C.I.). Kod
S.I. motora zrak i gorivo miješaju se prije kompresije. Kod C.I. motora
komprimira se samo zrak, dok se gorivo potom ubrizgava u zrak koji je tada
na dovoljno visokoj temperaturi da inicira izgaranje.
b) S obzirom na način na koji su raspoređeni procesi ciklusa: To je
definirano brojem kompletnih taktova klipa potrebnih za jedan kompletni
ciklus. Takt klipa je put koji prevaljuje klip od točke u kojoj je najudaljeniji od
koljenastog vratila do točke u kojoj mu je najbliži i obrnuto. On se izvodi za
vrijeme pola okretaja koljenastog vratila. Kod benzinskih motora u praksi se
točka u kojoj je klip najudaljeniji od koljenastog vratila naziva gornja mrtva
točka (G.M.T) a točka u kojoj je najbliži koljenastom vratilu naziva se donja
mrtva točka (D.M.T), (Sl. 5.1).
5.0. UVOD
• Kod diesel motora se u praksi te točke nazivaju vanjska mrtva točka i

unutarnja mrtva točka. Motori kod kojih su potrebna četiri takta klipa
(odnosno dva okretaja koljenastog vratila) za kompletni ciklus nazivaju se
četverotaktni motori. Motori kod kojih su potrebna samo dva takta (odnosno
jedan okretaj koljenastog vratila) nazivaju se dvotaktni motori.
• Kod svih motora s unutarnjim izgaranjem plinovi se usisavaju u cilindar i
istiskuju iz njega kroz kanale čije je otvaranje i zatvaranje uvjetovano
pozicijom klipa. Kod dvotaktnih motora kanali mogu biti otvoreni ili zatvoreni
pomoću samog klipa, dok je kod četverotaktnog motora potrebno posebno
vratilo (tzv. Bregasto vratilo) koje se pogoni pomoću koljenastog vratila preko
jednog ili dva stupnja redukcije brzine. Bregovi na vratilu upravljaju ventilima
ili direktno ili pomoću motke. Moderni brzohodni benzinski motori imaju dva
bregasta vratila, jedno koje upravlja radom usisnih ventila i drugo koje
upravlja radom ispušnih ventila.
5.0. UVOD
• Sinkronizacija rada ventila i točka paljenja osnovne su karakteristike motora i

vrijednosti dane u tehničkim podacima su rezultat kompromisa između
brojnih faktora, međusobno povezanih, te su određeni empirijski.
• Početak i kraj svakog procesa ne treba se poklapati s G.M.T i D.M.T. klipa, dok
nominalno svaki proces može biti povezan s taktom klipa.
• Sinkronizacija rada (položaj) ventila može biti
predočen u p-v dijagramu no pogodniji je prikaz
u razvodnom dijagramu (Sl. 5.3), pomoću kuta
koljenastog vratila.
Sl. 5.3
5.1. ČETVEROTAKTNI CIKLUSI
• Sl. 5.2 predstavlja tipičan 𝑝 − 𝑣 dijagram za S.I. benzinski motor. Pojedinačni

taktovi su:
1-2 Usisni takt
• Zrak plus ubrizgano gorivo ubrizgava se u cilindar kako se klip giba od G.M.T
do D.M.T. Zbog gibanja klipa tlak se u cilindru smanjuje na vrijednost ispod
atmosferskog tlaka te zrak struji kroz usisni sustav pod djelovanjem te razlike
tlaka. Na taj način u cilindar struji zrak kroz karburator (rasplinjač) u kojem
se dodaje određena količina benzina zraku.
Nominalno se usisni ventil zatvara u točki 2, ali
stvarno se to može očekivati tek kada klip izvede
dio puta duž povratnog takta.
Sl. 5.2
2-3 Takt kompresije

• Kada su oba ventila zatvorena smjesa zraka i benzina komprimira se pomoću
klipa. U G.M.T smjesa zauzima volumen iznad klipa, koji se zove štetni
(mrtvi) volumen ili prostor i sastoji se uglavnom od volumena komore
izgaranja. Iskra je sinkronizirana da se pojavi u točki S, što je prije G.M.T.
Postoji vremensko kašnjenje između S i stvarnog početka izgaranja. Proces
izgaranja zbiva se uglavnom skoro kod konstantnog volumena i uz veliki
porast tlaka i temperature smjese tijekom procesa.
3-4 Radni takt
• Vrući plinovi, visokog tlaka ekspandiraju pomičući klip duž cilindra. Težnja je
da taj proces ekspanzije ide do 4, ali da bi pomogli istiskivanje plinova
izgaranja ispušni ventil se otvara u točki E, koja se nalazi prije D.M.T. U toj
točki tlak je oko 3,5 bara ili viši i oko 60 % plinova izgaranja se istiskuje
između E i 4 kako tlak u cilindru opada skoro do atmosferskog tlaka.
4-1 Ispušni takt

• Klip koji se vraća „ispire“ radni volumen od ispušnih plinova te je tlak tijekom
tog takta nešto viši od atmosferskog tlaka. Kod normalno ispiranih motora,
kao što je opisani, štetni volumen ne može biti ispran, te je na početku
sljedećeg ciklusa taj volumen pun ispušnih plinova kod atmosferskog tlaka.
Stoga se smjesa koja se komprimira sastoji od svježeg zraka plus gorivo, a
razrijeđena je količinom ispušnih plinova iz prethodnog ciklusa.
• Maksimalni volumen svježe smjese koji može biti usisan jednak je 𝑉𝑠 (radni
volumen), ali je stvarana usisana masa u praksi nešto niža od maksimalno
moguće. Razlog navedenog biti će proanaliziran kasnije u nastavku.
• Tipični razvodni dijagram za četverotaktni benzinski motor je prikazan na Sl.

5.3, a kutne pozicije izražene preko kuta koljenastog vratila su navedene s
obzirom n a G.M.T. D.M.T. klipa.
• Točke u dijagramu su sljedeće:
• UO  Usisni ventil je otvoren. Stvarni položaj je između 10° prije G.M.T. i 15°
poslije G.M.T.
• UZ  Usisni ventil je zatvoren. To se dešava 20° do 40° poslije D.M.T. uz
iskorištavanje količine gibanja plinova koji brzo struje.
• S  Dolazi do iskre. To se dešava od 20° do 40° prije G.M.T. kada je u
potpunosti ranije paljenje i kod G.M.T. kada je u potpunosti kasnije paljenje.
• IO  Ispušni ventil je otvoren. Srednja vrijednost te pozicije je oko 50° prije
D.M.T. ali ona j veće nego kod motora trkaćih automobila.
• IZ  Ispušni ventil je zatvoren. To se dešava od 2° do 10° poslije G.M.T.
• Može postojati određeno preklapanje između UO i IZ, tako da su oba ventila

otvorena u i-tom trenutku.
• Važno je naglasiti da su navedene vrijednosti
kutova određene srednje vrijednosti te se mogu
očekivati određene razlike između različitih
motora. Prikazane točke predstavljaju normalno
otvoreno i zatvoreno stanje svakog ventila.
Vrijeme potrebno za otvaranje i zatvaranje
ventila znači da će svaki ventil biti potpuno
otvoren za kutni pomak vratila koji je puno
manji nego što je prikazano pomoću razvodnog
dijagrama. Druga stvar o kojoj treba voditi
računa se dobiva analizom geometrije vratilo-
stapajica, u pozicijama mrtvih točki značajni Sl. 5.3
pomak koljenastog vratila uvjetuje odgovarajući
mali pomak klipa.
• Kutni pomaci vratila mogu se preračunati u vremenske vrijednosti ako je broj

okretaja motora poznat i može se pretpostaviti da je konstantan.
• 𝑝 − 𝑣 dijagram za C.I. motor s ubrizgavanjem goriva je prikazan na Sl. 5.4.
Idealni ciklus za motor je ciklus s dvostrukim izgaranjem (poglavlje 1.8.), gdje
se toplina dovodi odvojeno kod približno konstantnog volumena i odvojeno
kod približno konstantnog tlaka.
• Kod modernih brzohodnih motora gorivo se
ubrizgava dosta unaprijed, tako da veći dio goriva
izgara kod približno konstantnog volumena.
Dijagram za isti motor s naknadnom točkom
ubrizgavanja ima ravniji vrh što je prikazano
crtkanom linijom na Sl. 5.4. Oblik dijagrama je
također uvjetovan konstrukcijom komore
izgaranja.
Sl. 5.4
• Kod motora kod kojih se vrši ubrizgavanje goriva pomoću struje zraka 𝑝 − 𝑣
dijagram je sličan onom prikazanom na Sl. 5.5. Kod tog ciklusa zrak koji ulazi
u cilindar s gorivom koje se ubrizgava, pomaže održavanje konstantnog tlaka
tijekom početnog dijela povratnog takta te na taj način dolazi do povećanja
površine dijagrama.
• Opisana metoda ubrizgavanja danas je praktički

zastarjela zbog određenih poteškoća te povećanja
cijene uslijed potrebe dovođenja zraka visokog
tlaka.
Sl. 5.5
• Sl. 5.6 prikazuje tipični razvodni dijagram za četverotaktni diesel motor koji
ima sljedeće srednje vrijednosti za položaj ventila:
• UO  Usisni ventil je otvoren, do 30° prije G.M.T.

• UZ  Usisni ventil je zatvoren, do 50° poslije D.M.T.
• IO  Ispušni ventil je otvoren, oko 45° prije D.M.T.
• IZ  Ispušni ventil je zatvoren, oko 30° poslije G.M.T.
• Ubrizgavanje  oko 15° prije G.M.T.
Sl. 5.6
5.2. DVOTAKTNI CIKLUS
• Sl. 5.7 predstavlja cilindar dvotaktnog

benzinskom motora s karterom (kučište
koljenastog vratila) u kojem se odvija kompresija.
Kako se klip podiže tijekom takta kompresije tako
dolazi do usisavanja zraka u karter C kroz
automatski ventil s oprugom S.
• Paljenje se očekuje prije G.M.T., i u G.M.T.
započinje radni takt. Kada se klip spusti za 80 %
hoda radnog takta, ispušni ventil E se otvara i
istiskivanje može početi.
• Prestrujni kanal T se otvara kasnije tijekom takta
zbog oblika klipa ili smještaja s obzirom na kanal
E, i zrak koji je bio usisan u karter C i
komprimiran pomoću klipa kada se on spuštao Sl. 5.7
tijekom radnog takta, ulazi u cilindar kroz kanal T.
• Klip može biti oblikovan da zakreće svježi zrak poprijeko cilindra pomažući
ispiranje cilindra; to je tzv. poprečno ispiranje. Kako se klip podiže, prestrujni
kanal T se zatvara prije ispušnog kanala E i kada je ispušni kanal E zatvoren
počinje kompresija punjenja u cilindru. 𝑝 − 𝑣 dijagram i razvodni dijagram za
dvotaktni benzinski motor su prikazani na slici Sl. 5.8.
Sl. 5.8
• Umjesto ventila s oprugom S, može se koristiti konstrukcija s trećim

kanalom. To je usisni kanal, upravljan pomoću klipa, kroz koji se uvodi smjesa
u karter. Prethodni opis dvotaktnog ciklusa primjenjiv je također i na C.I.
motore uz razliku da se komprimira sam zrak te se svjećice zamjenjuju s
ubrizgavanjem goriva.
• Obično se izvodi kompresija u karteru kao što je ovdje i opisano dok se
punjenje i ispiranje cilindra može izvesti i na druge načine. (Npr. pomoću
odvojenog cilindra sa svojim klipom koji se pogoni pomoću koljenastog
vratila). Također, stapni kompresor ili puhalo se mogu upotrijebiti kao treći
način punjenja cilindra.
• Klip, čije je čelo zakrivljeno i koji je debalansiran, može izazvati lupanje pa se
može zamijeniti klipom čije je čelo ravno. Ispiranje se tada izvodi pomoću
dva prestrujna kanala koji skreću ulazeći zrak u cilindar prema gore. To je tzv.
„povratni tok“ ili „obrnuti tok“ dok se sustav zove ispiranje s petljom.
• Kod motora koji imaju jednostavne usisne kanale i pomoću ventila (npr.
cijevnih) kontrolirane ispušne kanale, usisni i ispušni otvori smješteni su na
suprotnim krajevima cilindra i svježe punjenje ispire cilindar u smjeru
ispušnog kanala. To je tzv. ispiranje s jednim tokom i primjenjuje se uz velika
mehanička pojednostavljenja kod motora u suprotno-hodnim klipovima.
• Iz određenih razloga dvotaktni ciklus se više primjenjuje kod C.I. motora
nego kod S.I. motora, naročito za stacionarne motore s konstantnim brojem
okretaja. Kod takvih motora patentiran je određen broj inovacija u svrhu
izbjegavanja upotrebe ventilatora za ispiranje.
• Neke konstrukcije koriste tzv. Kedenacy-ev efekt, koji koristi visoki vakuum
koji nastaje iznenadnim ispuštanjem ispušnih plinova u atmosferu kroz velike
površine oštro oblikovanih otvora. Kod motora s konstantnim brojem
okretaja moguće je postaviti ispušni sustav na način da ispušni plinovi
visokog tlaka, koji napuštaju jedan cilindar, mogu biti iskorišteni za sabijanje
drugog cilindra koji je na početku svog takta usisa.
5.3. DRUGI TIPOVI MOTORA
• U početku razvoja četverotaktnih motora njihov nedostatak bila je buka koju

su stvarali ventili. Zato su za upotrebu bolji cijevni ventili. Klizne cjevčice se
stavljaju između klipa i cilindra, a pomicanje cjevčica se kontrolira
brjegovima bregastog vratila koje pogoni koljenasto vratilo s polovicom svog
broja okretaja. Gibanje tih ventila kontrolira ulazne i izlazne otvore u cilindar.
• Također su razvijeni motori koji koriste više vrsta goriva, gotovo sve vrste
naftnih derivata. Glavno područje primjene takvih motora je za vojne
potrebe.
• Za industrijske primjene značajniji su motori koji koriste dvije vrste goriva.
Neki diesel motori, koji imaju normalni takt usisa ili turbopunjenje mogu se
koristiti kao motori s dvije vrste goriva. Oni startaju pomoću diesel goriva a
dalje potom rade na plin, kao što je metan, prirodni plin, otpadni plin, plin
dobiven destilacijom ugljena. Proces izgaranja zahtjeva inicijalno
ubrizgavanje diesel goriva u iznosu od 7-10 % od količine koja je potrebna za
punu snagu kada motor radi s diesel gorivom.

• Promjena rada s jedne na drugu vrstu goriva može se izvesti ručno ili
automatski. Za dovođenje inicijalne količine goriva koristi se set pumpi koje
dovode gorivo kod standardnog ubrizgavanja.
• Također, dosta napora je uloženo u smjeru razvoja motora sa slobodnim
klipom. Kod te vrste motora koljenasto vratilo i stapajica zamijenjeni su dva
suprotno djelujuća ali spojena klipa koja rade u jednom cilindru.
• Glavna primjena takvog motora je tamo gdje treba zamijeniti zasebni zračni
kompresor koji pokreće neki I.C. motor, pa tada upotreba motora sa
slobodnim klipom omogućuje eliminaciju rotirajućeg međuvratila, pa se tako
dobije kompaktnija jedinica.
• To je od iznimne važnosti za male zračne kompresore, koji se dosta često
koriste.

• Druga primjena motora sa slobodnim klipom je kao gazifikatora iz kojeg se
plinoviti produkti izgaranja ispuštaju pri povoljnim tlakovima i dovode
plinskoj turbini u kojoj ekspandiraju. Tada motor ne daje korisni motor
prema van, već to čini turbina.
• Potencijalno područje primjene ovih motora manjih snaga su cestovna i
tračna vozila, plovila s većim brzinama, teretni brodovi i elektrocentrale.
• Dana klasifikacija I.C. motora nije u potpunosti iscrpljena. Primjena takvih
motora je široka. Moderni razvoj obećava primjenu I.C. motora ne samo ako
individualnih jedinica nego kao i dio kompletnih postrojenja namijenjenih za
specijalne namjene.
5.4. KARAKTERISTIKE MOTORA

• Određeni motor odabire se s obzirom na zahtjeve njegove pojedinačne
primjene i pri tome je najznačajnija karakteristika: njegova snaga- brzina.
• Značajni dodatni faktori su početna cijena investicije i cijena održavanja.
• Da bi se različiti tipovi motora ili pak različiti motori istog tipa mogli
uspoređivati moraju biti definirane određene karakteristike.
• One se dobivaju mjerenjem veličina koje se uzimaju u obzir tijekom testa na
ispitnom (eksperimentalnom) stolu, te računanjem koristeći standardne
procedure.
• Rezultati se crtaju grafički u obliku krivulja karakteristika.

a) Indicirana snaga (I.S.)
• Ona je definirana kao omjer rada dovedenog plinom na klip i računa se iz
indikatorskog dijagrama dobivenog na motoru. Indikatorski dijagram ima
oblik prikazan na Sl. 5.9.
• Za sporohodne motore (manje od 400
o/min) koriste se mehanički indikatori, dok
se za motore koji rade s brojem okretaja do
2400 o/min koristi specijalno konstruirani
Maihak tio „S“.
• Slika Sl. 5.9 prikazuje radnu petlju kao i petlju
pumpanja, ali one ne mogu biti dobivene na
istom indikatorskom dijagramu. Najčešće se
te petlje dobivaju odvojeno.
Sl. 5.9

• Radna petlja dobiva se korištenjem teške opruge koja je pričvršćena za
indikator dok se petlja pumpanja dobiva s lakom oprugom.
• Stoga se navedeni dijagrami ponekad označavaju kao dijagrami teške i lake
opruge. Kod dijagrama teške opruge petlja pumpanja se jako malo razlikuje
od atmosferske linije, koja se na dijagramu uvijek označuje kao podatak.
• Srednji efektivni tlak definiran je u poglavlju 1.9 i sada ćemo se ovdje
poslužiti s tom definicijom.
• Korisno dobiveni rad po ciklusu (površina radne petlje-površina petlje
pumpanja)
• Stoga je indicirani srednji efektivni tlak, 𝑝𝑖 , u barima, dan s:
𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎 𝑢 mm2

𝑝𝑖 = ∗ 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡𝑎𝑛𝑡𝑎 𝑜𝑝𝑟𝑢𝑔𝑒 (5.1)
𝑑𝑢ž𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎 𝑢 mm
(konstanta opruge je dana u bar po mm vertikalnog pomaka pisača).

• Analizirajući jedan cilindar motora:
𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑣𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿
(gdje je A -površina klipa; L -hod klipa).

• Rad obavljan po minuti = Rad obavljan po ciklusu * broj ciklusa u minuti, ili:
𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎
𝐼. 𝑆. = 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙
𝑚𝑖𝑛
• Broj ciklusa u minuti ovisi o tipu motora; za četverotaktne motore je broj

ciklusa u minuti jednak N/2, dok je za dvotaktne motore broj ciklusa N, gdje
je N broj okretaja motora.
• Postoje određeni plinski motori kod kojih kada

broj okretaja raste iznad regulirane vrijednosti,
daljnji se taktovi usisa izostavljaju sve dok se ne
uspostavi traženi broj okretaja.
• U tom slučaju, stvarni broj radnih ciklusa mora
se brojati tijekom perioda mjerenja i tada uzeti
srednji broj ciklusa u minuti, f. „Mrtvi ciklus“
(kada je takt usisa izostavljen) za takav tip
motora kao i petlja pumpanja prikazani su na
Sl. 5.10.
Sl. 5.10

• Jednadžbe za I.S. tada su:
– Za četverotaktni motor:
𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑎
𝐼. 𝑆. = 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ (5.2)
𝑚𝑖𝑛
– Za dvotaktni motor:
𝐼. 𝑆 = 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ 𝑁 ∙ 𝑛 (5.3)
– Za plinski motor:
𝐼. 𝑆 = 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ 𝑓 ∙ 𝑛 (5.4)
(gdje je n broj cilindara).

• Za motore čiji je broj okretaja veći od 2400
o/min mehanički indikatori nisu pogodni, stoga
za visoke brzine okretaja razvijeni indikatori kod
kojih nema štetnih inercijskih utjecaja kao kod
mehaničkih tipova. Dva tipa koja se koriste su
Farnboro indikator (za brojeve okretaja do 4000
o/min) i elektronski indikator koji koristi katodni
osciloskop (CRO) na kojem se može očitati tlak.
𝑝 − 𝑣 dijagram se ne dobiva direktno ni kod
jednog od ta dva tipa, već se dobiva promjena
tlaka u ovisnosti o kutu zakreta koljenastog Sl. 5.11
vratila kao što je prikazano na Sl. 5.11.
• Farnborov dijagram se dobiva kao sredina od nekoliko stotina ciklusa na
specijalnom papiru za zapisivanje te se srednji dijagram može jednostavno
nacrtati kroz ucrtane točke. Izlaz elektronskog indikatora se dobiva kao trag
na CRO za svaki sukcesivni ciklus dok se konstantno zapisivanje dobiva
fotografiranjem traga.

• Moderne metode mjerenja, akvizicije podataka i analize, bazirane na
najnovijim dostignućima u elektronici, digitalnoj tehnici i primjeni
mikroprocesora, također postaju primjenjive kod testiranja, razvoja i kontrole
motora.
b) Snaga na kočnici (K.S.)
• Također se mjeri na motoru. Motor se spoji s kočnicom ili dinamometrom koji
mogu biti opterećeni na način da se zakretni moment, koji ostvaruje motori,
može mjeriti. Dinamometar može biti apsorpcijskog ili transmisijskog tipa.
Apsorpcijski dinamometri se češće koriste i mogu biti klasificirani kao:
• Frikcijskog tipa: koriste se za manje snage i niže brojeve okretaja motora;
• Hidrauličke;
• Električne;
• Zračni ventilator.

• Kod tipova 1,2 i 3 zakretni moment dobiva se očitanjem neto opterećenja, 𝑊,
na poznatom radijusu, 𝑅, od osi rotacije i stoga je zakretni moment 𝑇 dan sa
sljedećom jednadžbom:
𝑇 =𝑊∙𝑅 (5.5)
• Snaga na kočnici je tada dana sa:
𝐾. 𝑆. = 2 ∙ 𝜋 ∙ 𝑁 ∙ 𝑇 (5.6)
• Kod transmisijskog tipa dinamometra zakretni moment 𝑇, koji se provodi

pomoću pogonskog vratila, mjeri se direktno se mjeri direktno i 𝐾. 𝑆. se
dobiva supstitucijom u jednadžbi 5.6 Kod ventilatora se zakretni moment
dobiva iz kalibrirane kutije za ventilator.

c) Snaga trenja (S.T.) i mehanička iskoristivost, 𝜼𝒎
• Razlika između (I.S.) i (K.S.) je snaga trenja (S.T.), i to je snaga koja je potrebna
da se savladaju otpori trenja pri gibanju dijelova motora, odnosno:
𝑆. 𝑇. = 𝐼. 𝑆. − (𝐾. 𝑆) (5.7)
• Mehanička iskoristivost motora je definirana kao:
𝐾. 𝑆.
𝜂𝑚 =
𝐼. 𝑆. (5.8)
𝜂𝑚 se obično kreće u granicama od 80% do 90%.

• Snaga trenja je gotovo konstantna kod danog broja okretaja motora; ako
opterećenje opada poprimajući niže vrijednosti snage na kočnici, tada je
promjena 𝜂𝑚 u ovisnosti o (K.S) prikazana na Sl. 5.12. Kada je (K.S) jednaka nuli
kod istog broja okretaja motor razvija tek toliko snage koliko je potrebno za
pokrivanje otpora trenja.

• Snaga trenja je gotovo konstantna kod danog broja okretaja motora; ako
opterećenje opada poprimajući niže vrijednosti snage na kočnici, tada je
promjena 𝜂𝑚 u ovisnosti o (K.S) prikazana na Sl. 5.12. Kada je (K.S) jednaka
nuli kod istog broja okretaja motor razvija tek toliko snage koliko je potrebno
za pokrivanje otpora trenja.
• 𝜂𝑚 ovisi o 𝐼. 𝑆. i (𝐾. 𝑆), te se određuje na temelju eksperimentom utvrđenih
njihovih vrijednosti.
Sl. 5.12

• Postoje 4 glavne metode za određivanje mehaničke iskoristivost:
1. Mjerenjem 𝐼. 𝑆. i (𝐾. 𝑆), kako je već prethodno opisano;
2. Mjerenjem (𝐾. 𝑆), pomoću električnog dinamometra;
3. Morse-ov test, on je primjenjiv jedino za motore s više cilindara. Motor se
vrti s traženim brojem okretaja i uz to se mjeri zakretni moment. Jedan
cilindar se tada isključuje iz rada, npr. kod S.I. motora dovođenjem svjećice u
kratki spoj ili prekidanjem ubrizgavanja kod C.I. motora prilikom testa. Broj
okretaja opada uslijed gubitka snage jednog cilindra, ali se postepeno vraća
smanjivanjem opterećenja. Zakretni moment se ponovno mjeri kada brzina
postigne svoju originalnu vrijednost. Ako vrijednost I.S. svakog od cilindara
označimo s 𝐼1 , 𝐼2 , 𝐼3 , 𝐼4 (ukoliko analiziramo motor s 4 cilindra) i ako gubitke
snage u svakom cilindru označimo s 𝐿1 , 𝐿2 , 𝐿3 , 𝐿4 , tada vrijednost K.S., B, kod
brzine testiranja za sve cilindre je dana sa:
𝐵 = 𝐼1 − 𝐿1 + 𝐼2 − 𝐿2 + 𝐼3 − 𝐿3 + (𝐼4 − 𝐿4 )

• Ako se iz rada isključi cilindar broj 1, tada je član 𝐼1 = 0; ako gubitak u tom
cilindru ostaje konstantan tada K.S., 𝐵1 , dobivena kod istog broja okretaja je
jednaka:
𝐵 = 0 − 𝐿1 + 𝐼2 − 𝐿2 + 𝐼3 − 𝐿3 + (𝐼4 − 𝐿4 )
• Oduzimajući drugu jednadžbu od prve dobiva se:

𝐵 − 𝐵1 = 𝐼1 (5.9)
• Isključujući iz rada svaki od cilindara mogu se dobiti vrijednosti 𝐼2 , 𝐼3 𝑖 𝐼4
pomoću jednadžbi sličnih jednadžbi 5.9. Tada za motor:
𝐼 = 𝐼1 +2 + 𝐼3 + 𝐼4 (5.10)

• 4. Willansova linija: ta metoda je primjenjiva samo za C.I. motore. Kod
konstantnog broja okretaja motora opterećenje se smanjuje s određenim
korakom i pri tome se očitava odgovarajuća K.S. i ukupna potrošnja goriva.
Tada se crta dijagram ovisnosti potrošnje goriva o K.S., Sl. 5.13.
• Taj dijagram se zove Willans-ova linija

(analogno Willans-ovoj liniji kod parne
turbine) i ona se ekstrapolira do točke A
gdje siječe apscisu K.S. Očitanje OA se uzima
kao gubitak A
• Ako je ovisnost između potrošnje goriva i
K.S. linearna, tada je potrošnja goriva OB
ekvivalentna gubitku snage OA.
Sl. 5.13

d) Srednji efektivni tlak kočenja (S.E.T.K.), termodinamička iskoristivost i
potrošnja goriva
• K.S. motora može se odrediti pogodno i točno pomoću dinamometra. Iz
jednadžbe (5.8):
𝐾. 𝑆. = 𝜂𝑚 ∙ 𝐼. 𝑆.
• Uvrštavajući za I.S. jednadžbu 5.2. za četverotaktni motor dobivamo:
𝜂𝑚 ∙ 𝑝𝑖 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ 𝑁 ∙ 𝑛
𝐾. 𝑆. =
2
• S obzirom na to da je 𝜂𝑚 i 𝑝𝑖 teško dobiti, njihov produkt može biti zamijenjen
sa srednjim efektivnim tlakom kočenja, 𝑝𝑏 , odnosno:
𝑝𝑏 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ 𝑁 ∙ 𝑛 (5.11)
𝐾. 𝑆. =
2
gdje je 𝑝𝑏 = 𝜂𝑚 ∙ 𝑝𝑖 .

• S.E.T.K. se može zamisliti kao srednji efektivni tlak koji djeluje na klipove koji
pak ostvaruju K.S. ako pretpostavimo da u motoru nema gubitaka trenja.
S.E.T.K. je također kriterij za uspoređivanje karakteristika motora. Ako
izjednačimo dvije jednadžbe za K.S., jednadžba 5.6 i jednadžba 5.5.:
𝑝𝑏 ∙ 𝐴 ∙ 𝐿 ∙ 𝑁 ∙ 𝑛
=2∙𝜋∙𝑁∙𝑇
2
𝑝𝑏 = 𝐾 ∙ 𝑇
gdje je 𝐾 konstanta.
• Stoga je S.E.T.K. upravo proporcionalan zakretnom momentu motora i
neovisan je o broju okretaja motora. Izlazna snaga motora dobiva se iz
kemijske energije dovedenog goriva. Ukupna iskoristivost motora je dana sa
termodinamičkom iskoristivosti na kočnici:
𝑟𝑎𝑑 𝑛𝑎 𝑘𝑜č𝑛𝑖𝑐𝑖
𝜂𝐾.𝑇. =
𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑒𝑛𝑒𝑟𝑔𝑖𝑗𝑎
𝐾. 𝑆. (5.12)
𝜂𝐾.𝑇. =
𝑚𝑔ሶ ∙ 𝐻𝑑

• 𝑚𝑔ሶ je potrošnja goriva u jedinici vremena a 𝐻𝑑 je donja ogrjevna vrijednost
goriva.
• Specifična potrošnja goriva (S.P.G.) je masa goriva koja se troši na sat po kW
razvijene snage i kriterij je ekonomičnosti motora:
𝑚𝑔ሶ kg (5.13)
𝑆. 𝑃. 𝐺. = , [ ]
𝐾. 𝑆. kWh
• Indicirana termodinamička iskoristivost, 𝜂𝐼.𝑇. je definirana na sličan način kao i

𝜂𝐾.𝑇. : 𝐼. 𝑆. (5.14)
𝜂𝐼.𝑇. =
𝑚𝑔ሶ ∙ 𝐻𝑑
• Ako se podijele jednadžbe (5.12.) i (5.14.) dobije se:
𝜂𝐾.𝑇. 𝐾. 𝑆. (5.15)
= = 𝜂𝑚
𝜂𝐼.𝑇. 𝐼. 𝑆.
𝜂𝐾.𝑇. = 𝜂𝑚 ∙ 𝜂𝐼.𝑇.
e) Volumetrička iskoristivost, 𝜼𝒗
• Izlazna snaga I.C. motora direktno ovisi o količini punjenja koja može biti
usisana u cilindar. Ona se kvantitativno izražava volumetričkom iskoritivošću,
koja je kao i kod stapnih kompresora definirana pomoću jednadžbe 5.15. i
5.16. Za I.C. motore volumetrička iskoristivost je omjer volumena usisanog
zraka, mjerenog kod atmosferskog stanja, i radnog volumena cilindra:
𝜂𝑣 = 𝑉/ 𝑉𝑆 (5.16)
• Izlazna snaga motora ovisi o njegovom usisnom kapacitetu, i ako neki motor
ima konstantnu termodinamičku iskoristivost tada će njegova izlazna snaga
biti proporcionalna količini usisanog zraka. Volumetrička iskoristivost s
normalnim taktom usisa je oko 80% i da bi to poboljšali koristi se tzv.
prednabijanje. Zrak se forsira u cilindar pomoću kompresora ili puhala koji se
pogone pomoću motora. Nešto više o tome napisano je kasnije. Volumetrička
iskoristivost motora uvjetovana je brojnim varijablama kao što su omjer
kompresije, sinkronizacija rada ventila, takt usisa i konstrukcija kanala, sastav
smjese, latentna toplina isparavanja goriva, zagrijavanje usisanog punjenja,
temperatura cilindra i atmosferski uvjeti.
5.5. USPOREĐIVANJE MOTORA POMOĆU KARAKTERISTIKA
• Testiranje I.C. motora sastoji se od njegovog rada uz različita opterećenja i
brzine, te dovoljnog broja mjerenja da bi se mogle izračunati karakteristike. Uz
karakteristike koje su navedene u poglavlju 5.4. potrebno je izmjeriti protok
zraka da bi se odredio omjer zrak/gorivo te analizirali produkti izgaranja
koristeći npr. Orsatov aparat.
• Ponekad se za motor daje energetska bilanca i toplina odvedena rashladnom
vodom se određuje mjerenjem masenog protoka i temperaturnog prirasta
vode.
• Izlazna temperatura rashladne vode ograničena je vrijednošću 80°C, kako bi se
spriječilo nastajanje parnih mjehurića. Da bi se odredila energija ispušnih
plinova, na ispuhu je potrebno ugraditi kalorimetar.
• Kalorimetar je jednostavan izmjenjivač topline u kojem se ispušni plinovi hlade
pomoću vode koja cirkulira pri čemu se mjeri maseni protok i temperaturni
prirast vode.
• Članovi koji se obično nalaze u energetskoj bilanci te se izražavaju u
postotcima energije dovedene gorivom (odnosno 𝑚𝑔ሶ ∙ 𝐻𝑑 ) su:
a) K.S.;
b) Toplina rashladne vode;
c) Energija ispuha normirana na ulazne uvjete, ili kalometriranjem ispuha;
d) Neobračunati gubici dobiveni kao razlika, i koji obuhvaćaju gubitke
radijacije, konvekcije i slično.
• Energetska bilanca koja se obično daje nije sasvim točan račun distribucije
energije ali je ipak koristan K.S. se mjeri na uobičajen način (prilično točno) te
izražena u postotcima dovedene energije je najvažniji član bilance.
• Toplina predana rashladnoj vodi može se koristiti kao indikacija koliko se
topline može dobiti ako se ta voda koristi za daljnje grijanje u kombiniranom
postrojenju.
• Energetska bilanca koja se obično daje nije sasvim točan račun distribucije
energije ali je ipak koristan K.S. se mjeri na uobičajen način (prilično točno) te
izražena u postotcima dovedene energije je najvažniji član bilance.
• Toplina predana rashladnoj vodi može se koristiti kao indikacija koliko se
topline može dobiti ako se ta voda koristi za daljnje grijanje u kombiniranom
postrojenju.
• Energija ispuha može se na najbolji način odrediti kalometriranjem kako je
prethodno opisano.
• Idealno ispušni plinovi bi se trebali hladiti na temperature zraka na ulazu, i
toplina dobivena hlađenjem pomoć rashladne vode u kalorimetru po minutu
daje član c) bilance.
• Temperatura s kojom ispušni plinovi ulaze u kalorimetar je vjerojatno različita
od one s kojom prolaze kroz ispušne ventile, te će dio energije ispuha biti
obračunat s rashladnom vodom ili kao gubitak u atmosferu. Određivanje člana
c) proračunom je više teorijski a obzirom na to da je plin kemijski različit od
zraka na ulazu i maseni protok se povećava zbog dodavanja goriva.
• Greška koja nastaje zbog odabira podatka je obično niža nego ona koja se
javlja uslijed korištenja netočne vrijednosti za temperaturu na ispuhu, koju nije
jednostavno odrediti točno. Dovoljno je napisati:
𝐸𝑛𝑒𝑟𝑔𝑖𝑗𝑎 𝑖𝑠𝑝𝑢ℎ𝑎 = 𝑚ሶ 𝑧 + 𝑚𝑔ሶ ∙ ℎ𝑖𝑠 + 𝑚𝑔ሶ ℎ𝑧
• (gdje su 𝑚𝑧ሶ 𝑖 𝑚𝑔ሶ maseni protoci zraka i goriva, ℎ𝑖𝑠 je entalpija ispušnih
plinova (suhi plinovi+para), preračunata na 0°C i ℎ𝑧 je entalpija zraka na ulazu
preračunata na 0°C. Prikladna vrijednost za 𝑐𝑝 za suhe plinove može se
izračunati ili pretpostaviti.
• Za diesel motor kod punog opterećenja tipične vrijednosti su: K.S. 35%,
rashladna voda 20%, ispuh 35%, radijacija, itd. 10%.
• Toplina koju preuzima rashladna voda i toplina ispušnih plinova može se
koristiti u industriji za procese grijanja kao što je zagrijavanje prostorija i
potreba za toplom vodom.
• Toplina rashladne vode je povrativa dok 18% od ukupne dovedene energije se
može povratiti od ispušnih plinova.
• Najelementarniji test snage je taj gdje se daju karakteristike snaga-broj
okretaja i zakretni moment-broj okretaja, kao što je prikazano na Sl. 5.14 kod
benzinskog motora test se izvodi uz „konstantan gas“, dok kod C.I. uz
namještenu pumpu za gorivo. Na Sl. 5.14 su prikazane karakteristike snage
motora i to K.S. i I.S. Kako broj okretaja raste od nižih ka višim vrijednostima te
dvije krivulje su slične. Razlika između I.S. i K.S. kod bilo kojeg broja okretaja
predstavlja S.T. koja raste s povećanjem broja okretaja.
• Obje krivulje postižu maksimalne vrijednosti
ali kod različitih vrijednosti brojeva okretaja.
I.S. opada poslije maksimalne vrijednosti
zbog smanjenja volumetričke iskoristivosti s
povećanjem broja okretaja. To je uvjetovano
temperaturom plinova, sinkronizacijom rada
ventila, dinamikom mehanizma ventila, te
pulzacijama tlaka na usisu i ispuhu.
Sl. 5.14
• To opadanje volumetričke iskoristivosti utječe i na K.S. krivulju, ali ona dalje
opada prije svega zbog porasta S.T. Posljednji utjecaj je dominantan s obzirom
na to da K.S. dostiže svoj maksimum pri nižoj vrijednosti broja okretaja nego
I.S.
• Promjena volumetričke iskoristivosti s brojem okretaja je prikazana na Sl. 5.15,
dok promjena mehaničke iskoristivosti s brojem okretaja je prikazana na Sl.
5.14.
Sl. 5.15
I. S.I. MOTORI
• Ti motori reguliraju se otvaranjem i zatvaranjem prigušnih ventila koji
reguliraju maseni protok punjenja cilindra. Neki plinski motori se prigušuju
promjenom usisne visine usisnog ventila, i on se može kontrolirati sustavom
regulacije motora. Regulirana brzina može se postaviti odabirući neku
vrijednost u njenom području. Benzinski motori će raditi s omjerom
zrak/gorivo u području 10/1 do 22/1.
• Postoje određene razlike između motora. Važan
test je rad motora uz promjenjivi odnos
zrak/gorivo. On se izvodi uz konstantan broj
okretaja, konstantno prigušenje ventila i cijelo
vrijeme jednako podešeno paljenje. Specifična
potrošnja goriva crta se u ovisnosti o S.E.T.K. te se
dobiva tzv. „kukasta krivulja“ ili tzv. „petlja
potrošnje“. Za jednocilindrični motor kod
potpunog prigušenja krivulja je jasno definirana
kao na Sl. 5.16. Sl. 5.16
• Omjer zrak/gorivo je minimalan u točki A (to je bogata smjesa). Kako omjer

zrak/gorivo raste tako i S.E.T.K. raste od točke B u kojoj postiže maksimum
(obično za omjere zrak/gorivo između 10/1 i 13/1).
• Daljnjim porastom omjera zrak/gorivo dolazi do smanjenja S.E.T.K. uz prirast
ekonomičnosti koja postiže svoj maksimum u točki D.
• Iza D, porast omjera zrak/gorivo znači i porast potrošnje goriva i smanjenje
S.E.T.K.
• Kod točke A motor može raditi nestabilno i može se javiti izgaranje smjese u
ispušnom sustavu.
• Kod E, gdje je smjesa najsiromašnija rad motora također će biti nestacionaran i
izgaranje može biti tako sporo da plinovi izgaraju u štetnom prostoru sve dok
ne počne sljedeći takt usisa što se reflektira na rad karburatora (tzv. popping
back).
• Točka C je točka kemijski korektnog ili stehiometrijskog odnosa zrak/gorivo i
iznosi 14,5/1.
• Smjesa između B i D je najpovoljnijeg omjera jer se istovremeno dobiva

najveća snaga i maksimalna ekonomičnost. Indikatorski dijagrami koji
odgovaraju smjesama u B,C i D su prikazani na Sl. 5.17.
Sl. 5.17
• Za višecilindrične motore petlje potrošnje su manje jasne, ali općenito sliče po

obliku kod jednocilindričnog motora. To je također točno za testove koji se
izvode kod djelomičnog prigušenja. Niz očitanja dobivenih za različita
prigušenja uz konstantan broj okretaja su prikazani na Sl. 5.18.
• Kod prethodnih testova pretpostavlja se da je paljenje podešeno jednako
cijelo vrijeme, ali postoje i testovi koji mogu obuhvatiti utjecaj i podešenosti
paljenja na petlju potrošnje.
• Paljenje može biti pojedinačno podešeno za
svaku smjesu kako bi se dobila maksimalna
snaga kod broja okretaja testiranja; to znači da
se omjer prirasta tlaka tijekom izgaranja može
držati približno konstantnim.
Sl. 5.18
• S.E.T.K. i S.P.G. mogu se nacrtati u ovisnosti zrak/gorivo kao što je prikazano na

Sl. 5.19. Također sadržaj CO2, CO, O2 u suhim ispušnim plinovima može biti
nacrtan u ovisnosti o omjeru zrak/ gorivo kao što je prikazano na Sl. 5.20.
Sl. 5.19 Sl. 5.20
• Energetska bilanca može s napraviti za najvažnije točke s petlje potrošnje.

Testiranje S.I. motora kod djelomičnog opterećenja pokazuje nedostatak
metode regulacije prigušivanjem punjenja s obzirom na to da iskoristivost
pada s opadanjem opterećenja.
• Tlak usisa se smanjuje i rastu gubici pumpanja.
• Razrjeđivanje svježeg punjenja pomoću ispušnih plinova se povećava kod nižih
opterećenja, štetni prostor sadrži praktički istu količinu ispušnih plinova s
obzirom na to da protutlačni tlak kod takta istiskivanja ostaje konstantan.
• Za takav tip smjese potrebna je veća količina goriva da bi izgaranje bilo
moguće.
II. C.I. MOTORI

• C.I. motori se uglavnom ne reguliraju prigušivanjem već prilagođavanjem
količine goriva dovedenom motoru, stoga je to „kvalitativna regulacija“, dok je
kod S.I, motora bila „kvantitativna regulacija“. Kada se prilagođava količina
goriva koja se dovodi C.I. motoru granični uvjet je dan s granicom čađenja, što
predstavlja pojavu crnog dima (čađe) u ispušnim plinovima.
• Motori ne smiju raditi s prebogatom smjesom (više nego što je potrebna) jer
to dovodi do stvaranja čađe iako takva smjesa može dati veću izlaznu snagu.
Iskoristivost unutar takvih uvjeta je niska i motor ubrzo postaje prljav.
• Stvaranje čađe očekuje se kod omjera zrak/gorivo oko 16/1.
• Motor se testira kod različitih brojeva okretaja na pojavu granice čađenja, a o
čijoj pojavi se može zaključiti vizualno ili mjerenjem specijalnim
instrumentom.
• Vrijednost zakretnog momenta, K.S., potrošnje goriva i S.P.G. se crta u
ovisnosti o broju okretaja.
• Petlja potrošnje za C.I. motor ima oblik kako prikazuje Sl. 5.21. Ona pokazuje
minimalnu S.P.G. i stoga maksimalnu termodinamičku iskoristivost na kočnici,
kod djelomičnog opterećenja,(odnosno nižeg nego za maksimalni S.E.T.K.).
Krivulja je ravna preko širokog područja vrijednosti S.E.TK., što pokazuje
prednost C.I. motora u usporedbi s S.I. motorom za rad pri djelomičnim
opterećenjima. Što je značajno za motore cestovnih vozila. Smanjenje
termodinamičke iskoristivosti kod djelomičnog opterećenja je manje kod C.I.
motora nego kod S.I. motora.
Sl. 5.21
• Ovisnost S.E.T.K. o brzini motora (klipa) za benzinski motor uz uzimanje u obzir
parametarski konstantne specifične potrošnje goriva i snage po jedinici
površine klipa je dana dijagramski na Sl. 5.22, dok je za diesel motor navedeno
dano na Sl. 5.23. Crtkana linija na Sl. 5.22 predstavlja karakteristiku S.E.T.K. –
brzina klipa ako se motor koristi za pogon cestovnog vozila.
Sl. 5.22 Sl. 5.23

5.5. FAKTORI KOJI UTJEČU NA KARAKTERISTIKU MOTORA
I. S.I. motori
• Analiza Otto ciklusa dana u poglavlju 5.6 pokazuje ovisnost termodinamičke
iskoristivosti o kompresijskom omjeru. Dijagram ovisnosti termodinamičke
iskoristivosti standardnog ciklusa sa zrakom o kompresijskom omjeru je dana
na Sl. 5.24.
• Taj dijagram ukazuje na činjenicu da se tijekom
razvoja motora išlo ka što višim kompresijskim
omjerima. Ipak u periodu od 1960. – 1985.
kompresijski omjeri nisu se značajno
povećavali i bili su u granicama od 9 do 10 za
cestovna vozila. Mogućnost upotrebe viših
omjera ovisi o raspoloživosti goriva bolje
kvalitete kao i poboljšanju konstrukcije komora
izgaranja. Glavne karakteristike komore
izgaranja su put koji mora prevaliti plamen
poslije iniciranja izgaranja i uspostavljanje toka Sl. 5.24
plinova.
I. S.I. motori
• Evidentno je da ako se smjesa benzina i zraka dovoljno iskomprimira doći će
do zapaljenja To ukazuje na činjenicu da je nužno ograničiti kompresijski omjer
ako se želi kontrolirati izgaranje inicirano pomoću iskre. Ipak, prije nego se
postigne granica za čitavo punjenje, spontano zapaljenje može se zbiti u
neizgorenom punjenju , poslije izgaranja teče normalno.
• Neizgorenom plinu komprimiranom pomoću fronte plamena povisuje se
temperatura i on može doseći točku samozapaljenja. To prouzrokuje
nekontrolirano izgaranje i ta pojava može se čuti kao zvučna detonacija.
Kažemo da je postignut kritični uvjet koji se zove detonacija. Napredujuća
fronta vala se naglo ubrzava pojavom valova visokog tlaka i fronta plamena i
udarni val putuje preko cilindra zajedno.
• Detonacijski val doživljava uzastopne refleksije te se stvara buka visoke
frekvencije. To je ekstremni uvjet koji se može postići kod testiranja te je
vjerojatnost mala da se tako snažni uvjeti ostvare kod normalnog motora.
• Te pojave izgaranja se obično označavaju zajedno kao detonacijsko izgaranje.
Kao rezultat detonacije su lokalno toplija mjesta, koja kod dovoljno visoke
temperature mogu izazvat zapaljenje sljedećeg punjenja prije nego se pojavi
iskra. To se zove pretpaljenje i može pomoći daljnjim detonacijama. Rezultat je
buka, lokalna pregrijavanja, onesposobljavanje motora i ponekad mehanički
lomovi. Kemijske pojave tijekom tog tipa izgaranja nisu još u potpunosti
poznate , iako postoji značajniji broj empirijskih podataka.
• Dijagram tlak—kut koljenastog vratila za
normalno izgaranje je prikazan na Sl. 5.25 s
maksimalnim tlakom 10° do 12° poslije G.M.T.
uz prirast tlaka 1,38 bar po stupnju zakreta
koljenastog vratila i kompresijski omjer 8/1.
• Iskra se očekuje u točki S na normalnoj
kompresijskoj krivulji, ali postoji period
kašnjenja između pojave iskre i zamjetno
odstupanje krivulje tlaka od normalne
kompresije.
Sl. 5.25
• To vrijeme kašnjenja je neovisno o brzini motora, tako da kako brzina motora
raste točka S se mora pojaviti ranije u ciklusu kako bi se dobila najbolja pozicija
maksimuma tlaka. To ranije paljenje može biti postignuto ručno, ali u praksi se
kontrolira automatski pomoću mehanizma distributora koji je osjetljiv na
brzinu motora.
• Kompresijski omjer koji se može koristiti ovisi o gorivu koje se koristi te postoji
skala prema kojoj se može procijeniti sklonost goriva detonacijskom izgaranju.
Mjera je dana kao oktanski broj. Gorivo se tijekom testa komparira sa
smjesom izo-oktana (velika sklonost) i normal heptana (mala sklonost).
• Oktanski broj goriva je postotak oktana u promatranoj smjesi koja detonira pri
istim uvjetima kao gorivo. Broj koji se dobije ovisi o uvjetima pri kojim je
vršeno testiranje i koriste se dvije glavne metode (tzv. istraživačka i motor test)
koje daje različite pokazatelje.
• Razlika između te dvije metode uzima se kao mjera temperaturne osjetljivosti
goriva. Visoko oktanska goriva (do 100) mogu se proizvesti rafiniranjem, no
puno jeftinije i češće se dobivaju dodavanjem anti-detonacijskih aditiva.
• Razvijena su goriva koja imaju oktanski broj veći neko sam izo-oktan i to
zahtjeva proširenje oktanske skale. Uvjeti pri kojima rade avioni traže drugu
skalu koja daje bolju indikaciju o detonacijskoj karakteristici; to je
karakteristični broj (K.B.). Relacija između oktanskog broja (O.B.) preko 100 i
karakterističnog broja je dana sa:
𝐾. 𝐵. −100
𝑂. 𝐵. 𝑝𝑟𝑒𝑘𝑜 100 = 100 +
3
• Kod motora s višim kompresijskim omjerima zapažaju se druge pojave. Počevši
od kompresijskih omjera 9,5/1 prema više javlja se visoki prirast tlaka koji ima
svoj izvor u dodatno fronti plamena koja polazi s površine naslaga u cilindru.
Kod kompresijskog omjera 9,5/1 javljaju se vibracije motora niske frekvencije,
tzv. odjekivanje ili udaranja.
• Kod kompresijskog omjera 12/1 prirast tlaka je 8,3 bara po stupnju zakreta
koljenastog vratila s maksimalnim tlakom 83 bar. Buka motora koja nastaje
poznata je kao tupo udaranje ili udaranje tlaka; nema pojave površine
zapaljenja te karakteristika goriva ima mali utjecaj.
II. C.I. motori
• Utjecaj kompresijskog omjera kod C.I. motora je nešto jednostavniji nego kod
S.I. motora.
• Izgaranje se postiže kod temperature nakon kompresije zraka i za to je
potreban kompresijski omjer 12/1.
• Iskoristivost ciklusa raste s povećanjem kompresijskog omjera i ograničenje je
isključivo mehaničke prirode uslijed visokih tlakova koji se razvijaju u cilindru.
• S povećanjem kompresijskog omjera opada omjer snaga/ težina.
• Normalno područje kompresijskih omjera je 13/1 do 17/1, ali ponekad može
biti do 25/1.
• Mješavina za izgaranje u S.I. motorima formira se prije kompresije dok se kod
C.I. motora ta mješavina formira poslije kompresije, kada počne ubrizgavanje
goriva. To vodi vremenskom kašnjenju kod C.I. motora koje je veće nego kod
S.I. motora. Ubrizgane kapljice goriva trebaju ispariti i pomiješati se sa kisikom
kako bi dobili mješavinu za izgaranje.
• Vremensko kašnjenje formira prvu fazu procesa izgaranja i ovisi o prirodi
goriva.
• Druga faza sastoji se od širenja plamena od inicijalne jezgre unutar punjenja.
Ovdje postoji brz porast tlaka tijekom te faze i omjer prirasta tlaka ovisi o
mogućnosti kisika da dođe do raspršenog goriva, što dalje ovisi o turbulenciji u
cilindru.
• Glavni faktor ipak je vremensko kašnjenje. Drugi period kašnjenja znači da
stoji na raspolaganju duže vremena za stvaranje mješavine i tako jača
mješavina ulazi u početno izgaranje.
• Kako raste brzina tako su veći prirasti tlaka u toj fazi. To se događa uslijed toga
što je period kašnjenja funkcija vremena, ako ostali uvjeti ostaju konstantni te
će se kod viših brzina motora više smjese formirati u periodu kašnjenja. Brzo
početno izgaranje može biti popraćeno bukom tzv. diesel detonacijama.
• Tijekom treće faze izgaranja gorivo izgara kako je ubrizgano u cilindar i ta faza
daje puno kontroliranije izgaranje nego u prve dvije faze. Jedan od glavnih
razloga koji doprinosi kontroliranom izgaranju je vrtlog iniciran konstrukcijom
komore izgaranja.
• Kako je naglašeno period kašnjenja ovisi o prirodi goriva, te se zahtjeva gorivo
s kratkim periodom kašnjenja ili niskom zapaljivošću.
• Zapaljivost diesel goriva označava se cetanskim brojem i postupak njegova
određivanja sličan je postupku određivanja oktanskog broja kod benzina.
• Gorivo se uspoređuje s mješavinom cetana (C16H34), koji je jako zapaljiv i α-
metil naftalen (C10H10) koji je slabo zapaljiv.
• Za brzohodne motore traži se cetanski broj oko 50, za motore srednjih brzina
oko 40 i za sporohodne oko 30.
• Omjeri zrak/gorivo koji se koristi kod C.I.
motora leže u granicama između 20/1 i 25/1.
Te mješavine su puno siromašnije od
stehiometrijskog odnosa i stoga S.I.E.T. će biti
ograničen, i to znači da za danu potrošnju
goriva, radni volumen motora će biti veći nego
onaj ekvivalentnog S.I. motora.
Sl. 5.26
• Karakteristike motora uvjetovane su stanjem atmosfere (tlaka, temperature,
relativne vlažnosti) u kojoj motor radi i ako se ona promijeni doći će i do
promjena karakteristika.
• Promjene karakteristika mogu se predstaviti grafički i normalne vrijednosti
naznačene do 30°C i 150 m nadmorske visine kod motora s običnim usisom
(bez prednabijanja).
• Smanjenje snage za 300 m nadmorske visine preko 150 m je oko 3 % i za
svakih 5 K preko 30°C snaga se također smanjuje za 3 %.
• Smanjenje snage zbog promjene relativne vlažnosti može biti do 6 % ovisno o
uvjetima.
5.7. USPOREDBA STVARNOG CIKLUSA SA STANDARDNIM CIKLUSOM ZA ZRAKOM
• Neke od razlika između stvarnog i idealnog ciklusa već su proanalizirane u
uvodnom dijelu ovoga poglavlja. Druge razlike evidentne su iz usporedbe
indikatorskog dijagrama, kao što je zaobljivanje kutova dijagrama zbog
prigušenja ventila i činjenice da proces izgaranja ne ide u stvarnosti uz
konstantan volumen ili konstantan tlak.
• Radni fluid nije zrak: na početku procesa izgaranja je mješavina goriva i zraka,
te se ta mješavina mijenja kako teče proces izgaranja. Jedno od svojstava
idealnog plina je da njegova specifična toplina ostaje konstantna, ali kod I.C.
motora postoji značajna promjena njegove vrijednosti zbog visokih
temperatura koje se ostvaruju.
• Kod viših temperatura javlja se proces disocijacije kod izgaranja pa se smanjuje
korisni rad. Isto tako postignuti tlak i temperatura (njihove maksimalne
vrijednosti) u stvarnom ciklusu su puno niže nego one dobivene proračunom
baziranom na teoretskom ciklusu, uz pretpostavku da je dovedena ista količina
topline. Toplinski gubici kod toplinskog stroja mogu se izbjeći ali kod realnog
stroja postoji hlađenje koje je bitno da temperature ne bi postigle takve
vrijednosti koje bi mogle izazvati oštećenje materijala komponenti motora.
5.7. USPOREDBA STVARNOG CIKLUSA SA STANDARDNIM CIKLUSOM ZA ZRAKOM
• Procesi kompresije i ekspanzije također nisu adijabatski već imaju oblik
𝑝 ∙ 𝑣 𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
• Zatim, pretpostavka o unutarnjoj povrativosti može ponekad biti dobra.
Usporedba stvarnog i idealnog ciklusa za benzinski motor prikazana je na Sl.
5.27, a petlja pumpanja stvarnog ciklusa je izostavljena.
Sl. 5.27
ENERGETSKI STROJEVI
Poglavlje 6: Volumni strojevi
Autor:
6. Volumni strojevi
6.0. UVOD
• Volumni strojevi su oni kod kojih se pretvorba energije odvija na temelju

promjene volumena.
• Postoje volumni strojevi gdje se promjena volumena ostvaruje pomoću
stapa, ili kako se još naziva – klipa, koji se pravocrtno giba (npr. stapni
kompresor) ili pomoću rotirajućeg klipa (Rootovo puhalo).
• Volumni strojevi više se koriste kao radni, a manje kao pogonski i mi ćemo se
ovdje upoznati s nekima od njih. Prije svega, to će biti kompresori i puhala.
• Kompresori su radni strojevi koji zbijaju (komprimiraju) plinovite tvari (kao
što su zrak, CO2, H2). Pritom se tim tvarima (radnim fluidima), tlak povećava,
a volumen smanjuje.
• Komprimiranje može uslijediti na visok tlak i malen volumen ili na nizak tlak i
neprimjetno manji volumen. Odatle podjela takvih strojeva na kompresore i
puhala. Kompresorima nazivamo strojeve koji tlak radnog fluida povisuju
nekoliko puta od polaznog, npr. na 7, 30, 200 bar.
• Radne strojeve koji komprimiraju samo za nekoliko desetina početnog tlaka
nazivamo puhalima.
6. Volumni strojevi
6.0. UVOD
• Stapni i volumni strojevi s rotirajućim klipom koriste se za različite namjene.

Na temelju karakteristika, općenita razlika može biti učinjena između dva tipa:
stapni (pritom se misli s pravocrtno gibajućim stapom) koji imaju niže masene
protoke i visoke omjere tlakova (kompresijske omjere) i s rotirajućim klipom
koji imaju visoki maseni protok i niži omjer tlakova. Područje tlakova od
atmosferskog do 9 bar uobičajeno je za oba tipa.
• Određeni rotacijski tipovi pogodni su za niže omjere tlakova i primjenjivi su za
ispiranje i punjenje motora, te za različite primjene ispušnih i vakuum pumpi.
Za tlak oko 9 bar može biti upotrijebljen rotirajući stroj s radijalno pomičnim
krilcima za održavanje tog nivoa tlaka, ali npr. za održavanje tlaka od 485 bar i
više, mora se koristiti tip stapnog kompresora.
• Oba osnovna tipa pojavljuju se u mnogim različitim izvedbama gdje svaka ima
svoju karakteristiku. Mogu biti s jednim ili više stupnjeva, jednoradni ili
dvoradni, imaju hlađenje zrakom ili vodom. Stapni strojevi su periodičkog
djelovanja i to ograničava maseni protok koji se može ostvariti, dok su
rotacijski strojevi kontinuiranog djelovanja i nemaju to ograničenje na protok.
6. Volumni strojevi
6.0. UVOD
• Rotacijski strojevi su manji veličinom za zadani

protok, manje težine i mehanički jednostavniji
nego klipni strojevi istih karakteristika. Sl. 6.1
a) i Sl. 6.1.b) prikazuju shematski različite
tipove koji će ovdje biti analizirani.
Sl. 6.1 a) Sl. 6.1 a)

6. Volumni strojevi
6.0. UVOD
• Često, volumni kompresori konstruirani su i upotrijebljeni za savladavanje

nedostataka strojeva nekog drugog tipa te za zadovoljavanje specijalnih
zahtjeva. Pritom će najefikasniji biti onaj kompresor koji će svoju funkciju
izvršavati uz minimalno dovedeni mehanički rad.
• Proces kompresije može biti tretiran energetskom jednadžbom za stacionarni
tok. Za kompresor koji radi na periodički način (kao npr. stapni kompresor),
svojstva na ulazu i izlazu su srednje vrijednosti uzete tokom ciklusa.
Alternativno, granica kontrolnog volumena odabrana je tako da su stanja 1 i 2
konstantna tokom vremena, a sam položaj je odabran da budu udaljene od
pulzirajućih promjena.
6. Volumni strojevi
6.1. STAPNI KOMPRESOR
• Osnovni dijelovi stapnog kompresora (a i ostalih stapnih strojeva) prikazani su

na Sl. 6.2.
Sl. 6.2
6. Volumni strojevi
• Prostor stroja u koji se uvodi radni fluid naziva se cilindrom (1). Taj je prostor
izveden tako da mu se jedna stijenka može pomicati, a sve druge miruju. Zbog
jednostavnosti izvedbe cilindar je kružnog presjeka; jedno mu je dno kruto
vezano s cilindričnim plaštom, a drugo dno je pokretno duž osi cilindra.
Pokretno dno nazivamo stap ili klip (2). Na stap djeluje ili sila od strane fluida
ili stap djeluje silom na fluid, ovisno radi li se o pogonskom ili radnom stroju.
Da bi se rad stapa mogao koristiti izvan stroja ili da se rad može fluidu dovoditi
izvana, treba stap spojiti motkom s vanjskim dijelom stroja. Tu motku
nazivamo stapajicom (3).
• Trajni rad stroja dobit ćemo ako izvan cilindra postavimo mehanizam koji će,
jednom do kraja cilindra potisnuti stap, vratiti u početni položaj. To se može
postići tako da se na stapajicu priključi motka, koja se na drugom kraju kreće
po kružnici. Tako se dobiva stapni mehanizam.
• Motku koja spaja vanjski slobodni kraj stapajice s točkom koja se kreće po
kružnici nazivamo ojnicom (4).
6. Volumni strojevi
• Ona pretvara u stapnom mehanizmu pravocrtno gibanje stapa, odnosno

stapajice, u kružno gibanje. Budući da je put pravocrtnog gibanja stapa
prostorno ograničen, a put gibanja točke koja se kreće po kružnici
neograničen, može se primjenom ojnice, rad u cilindru pretvoriti u trajni rad
po kružnici.
• Poluga na koju ojnica prenosi gibanje, odnosno rad, nazivamo koljeno (6), a
vratilo na kojemu se nalazi osno koljeno nazivamo koljenastim vratilom.
Koljeno polumjera r opisuje kružnicu oko središta ležaja koljenastog vratila (8).
Taj se ležaj nalazi u produženju središnjice cilindra, odnosno stapajice.
Uvođenjem koljena, ograničava se linearno gibanje stapa od jedne krajnje
točke kružnice koljena do druge. Prema tome, mora biti: s=2r. Put stapa s
nazivamo stapajem. U krajnjim točkama presjecišta produženja središnjice
cilindra s kružnicom koljena, brzine stapa jednake su nuli. U tim točkama
gibanje slijeva nadesno prelazi u gibanje zdesna ulijevo, i obrnuto. Zbog toga
te točke zovemo mrtvim točkama.
6. Volumni strojevi
• S obzirom na to da je danas većina stojeva građena tako da im je središnjica

postavljena uspravno, te se točke, s obzirom na takav položaj nazivaju
gornjom (GMT) i donjom (DMT) mrtvom točkom.
• Uslijed pretvaranja pravocrtnog gibanja stapajice, odnosno kraja ojnice
spojenog sa stapajicom, u kružno gibanje koljena, pojavljuju se u spoju
stapajice i ojnice sile okomite na linearno gibanje s.
• Da se spriječi savijanje stapajice, ta se spojna točka stapajice i ojnice, koju
nazivamo križnom glavom (5), postavlja u posebne vodilice (10), koje
preuzimaju na sebe navedene okomite sile i dopuštaju samo uzdužno gibanje
križne glave na putu s. Isto tako, stapni strojevi moraju imati mehanizam koji u
određenim momentima, sinkronizirano s gibanjem stapa, dovodi radni fluid u
cilindar, odnosno odvode ga iz njega. Na taj način stapni strojevi, osim
stapnog mehanizma, moraju imati i razvodni mehanizam, koji periodično
izmjenjuje radni medij u cilindru stroja.
6. Volumni strojevi
• Kod analize u početku ćemo smatrati da se

štetni prostor (ili mrtvi, kompresijski) može
zanemariti. Također, pretpostavit ćemo da
je radni fluid idealni plin. Ciklus predstavlja
jedan okretaj koljenastog vratila (radilice) u
potpunosti i osnovni indikatorski dijagram
je prikazan na Sl. 6.3.
• Ventili koji se primjenjuju kod većine
kompresora za zrak konstruirani su da
djeluju automatski. To su ventili s oprugom
koji djeluju na malu razliku tlaka ispred i iza
ventila, dok je mala tlačna sila opruge
dovoljna za zatvaranje. Podizanje ventila za Sl. 6.3
ostvarivanje toka zraka mora biti što je
moguće manje i treba se odvijati bez udara.
6. Volumni strojevi
• Na Na Sl. 3.3 linija d-a predstavlja usisavanje radnog fluida. Masa u cilindru
raste od nule kod d do tražene vrijednosti za punjenje cilindra kod a.
Temperatura je konstantna i iznosi T1 za taj proces i u idealnom slučaju nema
izmjene topline s okolinom. Usis počinje kada je razlika tlaka na ventilu
dovoljna da ga otvori. Linija a-b-c predstavlja kompresiju i takt istiskivanja.
Kako stap počinje svoj povratni takt (takt kompresije), tlak u cilindru raste i
zatvara se usisni ventil. Tlak raste kontinuirano s vraćanjem stapa kako
prikazuje linija a-b sve dok tlak ne naraste na vrijednost kod koje se otvara
tlačni ventil za istiskivanje (vrijednost tlaka je određena ventilom i tlakom u
spremniku). Istiskivanje se izvodi kako je prikazano linijom b-c, što je također
proces kod konstantne temperature T2 i konstantnog tlaka p2 , bez izmjene
topline i uz smanjenje mase. Na kraju tog takta je i početak novog ciklusa.
Vrijednost temperature T2 prilikom istiskivanja ovisi o procesu kompresije
između a i b, koji dalje ovisi o izmjeni topline s okolinom tokom procesa.
• Može se pretpostaviti da je općenita zakonitost po kojoj se odvija kompresija
povrativa politropa (𝑝𝑉 𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. ).
6. Volumni strojevi
• Rad doveden tokom ciklusa dan je površinom u p-V dijagramu i to je rad

predan plinu. Rad doveden plinu u ovoj glavi označit ćemo kao pozitivan,
budući da smo ovdje primarno koncentrirani na proces kompresije.
• Indicirani rad doveden zraku po ciklusu = površina abcd = =površina abef +
površina bcoe – površina adof
𝑝2 𝑉𝑏 − 𝑝1 𝑉𝑎 1
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = + 𝑝2 𝑉𝑏 − 𝑝1 𝑉𝑎 = (𝑝2 𝑉𝑏 − 𝑝1 𝑉𝑎 ) +1
𝑛−1 𝑛−1
1+𝑛−1 𝑛 (6.1)
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 = 𝑝2 𝑉𝑏 − 𝑝1 𝑉𝑎 = 𝑝2 𝑉𝑏 − 𝑝1 𝑉𝑎
𝑛−1 𝑛−1
6. Volumni strojevi
• Ako se uvrsti:
𝑝1 𝑉𝑎 = 𝑚𝑅𝑇1
𝑝2 𝑉𝑏 = 𝑚𝑅𝑇2
• A 𝑚 je maseni protok koji se usisava, komprimira i istiskuje.
• Tada se dobiva:
𝑛
𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑚𝑅(𝑇2 −𝑇1 ) (6.2)
𝑛−1
• Rad predan zraku po jedinici vremena jednak je radu po ciklusu puta broj
ciklusa u jedinici vremena. Maseni protok se češće koristi nego sama masa po
ciklusu, a budući da je maseni protok također dan oznakom 𝑚 u jednadžbi
(6.2), jednadžba (6.2) daje rad po jedinici vremena, što predstavlja indiciranu
snagu.
• Radni fluid mijenja stanje između a i b prema Sl. 6.4 s p1 i T1 na p2 i T2, i ta
promjena je prikazana na Sl. 6.4 u p-v dijagramu koji je također dijagram
stanja.
6. Volumni strojevi
• Temperatura kod koje se vrši istiskivanje, dana je jednadžbom:

𝑛−1
𝑝2 𝑛
𝑇2 = 𝑇1
𝑝1
• Stvarno dovedeni rad kompresoru je veći nego indicirani rad, zbog dodatnog
trošenja rada na savladavanje gubitaka trenja, tj.:
Rad na osovini = indicirani rad + rad trenja
ili
Snaga na osovini = indicirana snaga + snaga trenja
S.O. = I.S. + S.T. (6.3)

𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 𝑖𝑙𝑖 𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎
𝑀𝑒ℎ𝑎𝑛𝑖č𝑘𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑠𝑡𝑟𝑜𝑗𝑎 = (6.4)
𝑟𝑎𝑑 𝑛𝑎 𝑜𝑠𝑜𝑣𝑖𝑛𝑖 𝑖𝑙𝑖 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 𝑛𝑎 𝑜𝑠𝑜𝑣𝑖𝑛𝑖
6. Volumni strojevi
• Da bi odredili potrebnu snagu koju treba dovesti, mora se uzeti u obzir

iskoristivost pogonskog motora uz mehaničku iskoristivost.
𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 𝑛𝑎 𝑜𝑠𝑜𝑣𝑖𝑛𝑖
𝐷𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = (6.5)
𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑚𝑜𝑡𝑜𝑟𝑎 𝑖 𝑝𝑜𝑔𝑜𝑛𝑎
• Izvedimo iz jednadžbe (6.2) još neke jednadžbe za indicirani rad:
𝑛 𝑛 𝑇2
𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑚𝑅(𝑇2 −𝑇1 ) = 𝑚𝑅𝑇1 −1
𝑛−1 𝑛−1 𝑇1
𝑛−1
𝑛 𝑝2 𝑛
(6.6)
𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑚𝑅𝑇1 −1
𝑛−1 𝑝1
6. Volumni strojevi
𝑛−1
𝑛 𝑝2 𝑛
(6.7)
𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑝 𝑉 −1
𝑛−1 1 𝑝1
gdje je 𝑉 volumen usisan po jedinici vremena.
Sl. 6.4
6. Volumni strojevi
6.2. UVJET MINIMALNO DOVEDENOG RADA
• Rad predan zraku predstavljen je površinom indikatorskog dijagrama – bit će

minimalan kada je površina na dijagramu minimalna. Visina dijagrama
fiksirana je omjerom tlakova (kompresijski omjer), kada je p1 fiksan, dužina
linije d-a također je fiksna zbog volumena cilindra, koji je uvjetovan
potrebnom količinom dobave plina. Jedini proces koji može utjecati na
površinu dijagrama je linija a-b. Položaj te linije određen je vrijednošću
eksponenta n.
• Sl. 6.5 prikazuje moguće procese: linija a-b1 slijedi
zakon pv=konst. (izoterma); linija a-b2 slijedi zakon
pVκ=konst. (izentropa). Oba procesa su povrativa.
Izotermna kompresija najpovoljniji je proces između
a i b budući da tada zraku treba dovesti najmanji
rad. To znači da kod stvarnog kompresora,
temperaturu plina treba držati što je moguće bliže
početnoj vrijednosti, što se osigurava hlađenjem
plina, ili zrakom ili vodom. Sl. 6.5
6. Volumni strojevi
6.2. UVJET MINIMALNO DOVEDENOG RADA
• Indicirani rad doveden kada se plin komprimira izotermno dan je površinom

ab1cd, površina ab1cd = površina ab1ef + površina b1coe – površina adof
𝑝2
𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑎𝑏1 𝑒𝑓 = 𝑝2 𝑉𝑏1 ln
𝑝1
𝑝2
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑝2 𝑉𝑏1 ln + 𝑝2 𝑉𝑏1 − 𝑝1 𝑉𝑎
𝑝1
• Također, 𝑝2 𝑉𝑏1 = 𝑝1 𝑉𝑎 , budući da je proces a-b1 izoterman.
𝑝2
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑝2 𝑉𝑏1 ln (6.8)
𝑝1
𝑝2
= 𝑝1 𝑉𝑎 𝑙𝑛 (6.9)
𝑝1
𝑝2
= 𝑚𝑅𝑇 ln (6.10)
𝑝1
• Kada su 𝑚 i 𝑉𝑎 u jednadžbi (6.9) i (6.10) maseni ili volumni protoci na usisu po
jedinici vremena, tada te jednadžbe predstavljaju izotermnu snagu.
6. Volumni strojevi
6.3. IZOTERMNA ISKORISTIVOST

• Pomoću definicije koja se temelji na indikatorskom dijagramu:
𝑖𝑧𝑜𝑡𝑒𝑟𝑚𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝑖𝑧𝑜𝑡𝑒𝑟𝑚𝑛𝑎 𝑖𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 = (6.11)
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
• Najnepovoljniji način kompresije kod stapnih kompresora je pomoću
izentropskog procesa (Sl. 6.5). Stvarni proces kompresije bit će između ta dva
granična procesa – izotermnog i izentropskog.
• Ta tri procesa prikazana su u T-s dijagramu na Sl. 6.6.
• 1-2' predstavlja izotermnu kompresiju;
• 1-2'' predstavlja izentropsku kompresiju;
• 1-2 predstavlja kompresiju koja slijedi zakon
𝑝𝑉 𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡. - politropska promjena
• n je obično između 1,2 do 1,3 za stapne kompresore
zraka. Glavna metoda koja se koristi za hlađenje
zraka je okruživanje cilindra vodom te postizanje
najpovoljnijeg odnosa između volumena i površine Sl. 6.6
cilindra, putem konstrukcije.
6. Volumni strojevi
6.4. STAPNI KOMPRESOR UZ UZIMANJE U OBZIR ŠTETNOG PROSTORA

• Štetni prostor je potreban kod kompresora da stap u mrtvim točkama ne bi
udarao u poklopac cilindra te da bi ventili mogli djelovati. Sl. 6.7 prikazuje
idealni indikatorski dijagram kada je u obzir uzet štetni („mrtvi“,
„kompresijski“) prostor. Kod dobrih strojeva štetni prostor je oko 6% radnog
prostora, kod strojeva s cijevnim ventilima on iznosi samo 2%, a ima i strojeva
sa štetnim prostorom i do 30-35%.
• Kada je takt istiskivanja b-c gotov, štetni prostor Vc pun
je plina kod tlaka p2 i temperature T2. Kako stap
nastavlja sljedeći takt usisa, zrak iza njega ekspandira
sve do tlaka p1. Idealno, kada je postignut tlak p1,
može početi usisavanje svježeg plina i traje
kontinuirano do kraja takta u a. Plin se tada
komprimira podvrgavajući se zakonu 𝑝𝑉 𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.
(općenito) i istiskivanje počinje u b, što reguliraju
ventili. Sl. 6.7
6. Volumni strojevi

• Zaostali radni fluid u štetnom prostoru tokom ekspanzije je uzrok zakašnjenju
otvaranja usisnih ventila, pa je efekt štetnog prostora taj da reducira usisni
volumen kod p1 i T1 s Vs na (Va-Vd). Mase plina u četiri glavne točke su takve da
je ma=mb i mc=md. Masa koja se istiskuje po ciklusu dana je s (mb-mc) i ona
je jednaka onoj usisanoj, danoj s (ma-md). Svojstva radnog fluida se mijenjaju
tijekom procesa a-b i c-d kako prikazuje Sl. 6.8
• Pozivajući se Sl. 6.7 indicirani rad dan je
površinom u p-V dijagramu:
• Indicirani rad = površina abcd = površina abef
– površina cefd
Sl. 6.8
6. Volumni strojevi

• Koristeći jednadžbu (6.2):
𝑛 𝑛
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑚𝑎 𝑅(𝑇2 −𝑇1 ) − 𝑚 𝑅(𝑇2 −𝑇1 )
𝑛−1 𝑛−1 𝑑
𝑛 𝑛
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑅(𝑚𝑎 − 𝑚𝑑 )(𝑇2 −𝑇1 ) = 𝑅𝑚(𝑇2 −𝑇1 ) (6.12)
𝑛−1 𝑛−1
gdje je 𝑚 masa usisana u jedinici vremena, jednaka (𝑚𝑎 − 𝑚𝑑 ).

• Usporedba jednadžbi (6.12) i (6.2) pokazuje da su identične. Rad doveden za
kompresiju mase plina 𝑚𝑐 (ili 𝑚𝑑 ) tijekom kompresije a-b, vraća se kada plin
ekspandira od c do d. Stoga rad doveden po jedinici mase istisnutog
komprimiranog plina je neovisan o veličini štetnog prostora.
6. Volumni strojevi
• Ostale jednadžbe mogu se izvesti kao i prije. Iz jednadžbe (6.7):
𝑛−1
𝑛 𝑝2 𝑛
𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑝 𝑉 −1
𝑛−1 1 𝑝1
𝑛−1
𝑛 𝑝2 𝑛
(6.13)
𝑖𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎 = 𝑝 𝑉 − 𝑉𝑑 −1
𝑛−1 1 𝑎 𝑝1
• Masa koja se istiskuje po jedinici vremena može biti povećana konstruiranjem

stroja s dvostrukim djelovanjem (dvoradnog), tj. plin se komprimira s obje
strane stapa. Dok je na jednoj strani usis, na drugoj je kompresija.
6. Volumni strojevi
6.5. VOLUMETRIČKA ISKORISTIVOST

• Može se pokazati da štetni prostor ima za posljedicu da je usisani volumen niži
nego što je vrijednost radnog volumena. To znači da za traženi usis, veličina
cilindra mora biti povećana preko vrijednosti dobivene uz pretpostavku da je
štetni prostor jednak nuli.
• Volumetrička iskoristivost definira se kao:
𝜂𝑣 = dobavljena (istisnuta) masa zraka podijeljena s masom zraka koja je

(6.14)
potrebna da napuni radni volumen uz tlak i tempraturu atmosfere
Ili
𝜂𝑣 = volumen dobavljenog (istisnutog) zraka mjeren pri tlaku i temperaturi

(6.15)
atmosfere podijeljen s radnim volumenom cilindra
6. Volumni strojevi

• Volumen zraka koji istiskuje (dobavlja) neki kompresor za zrak naziva se
slobodno istisnuti volumen S.I.V. i to je volumen kojeg dobavlja kompresor, a
mjeren je kod atmosferskog stanja kod kojeg kompresor radi (odnosno sveden
na stanje atmosfere).
• Može se pokazati da su jednadžbe (3.14) i (3.15) identične, tj. ako je S.I.V.
jednak V kod p i T, tada je dobavljena (istisnuta) masa:
𝑝𝑉
𝑚=
𝑅𝑇
• Masa koja popunjava radni volumen, Vs, kod p i T, dana je s:
𝑝𝑉𝑠
𝑚𝑠 =
𝑅𝑇
6. Volumni strojevi

• Prema jednadžbi (6.14):
𝑚 𝑝𝑉 𝑅𝑇 𝑉
𝜂𝑣 = = ∙ =
𝑚𝑠 𝑅𝑇 𝑝𝑉𝑠 𝑉𝑠
• Volumetrička iskoristivost može se izvesti i pomoću indikatorskog dijagrama,
Sl. 6.9
𝑢𝑠𝑖𝑠𝑎𝑛𝑖 𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 = 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑 = 𝑉𝑠 + 𝑉𝑐 − 𝑉𝑑
1 1
𝑉𝑑 𝑝2 𝑛 𝑝2 𝑛
= 𝑖𝑙𝑖 𝑉𝑑 = 𝑉𝑐
𝑉𝑐 𝑝1 𝑝1
1 1 Sl. 6.9
𝑝2 𝑛 𝑝2 𝑛
𝑢𝑠𝑖𝑠𝑎𝑛𝑖 𝑣𝑜𝑙𝑢𝑚𝑒𝑛 = 𝑉𝑠 + 𝑉𝑐 − 𝑉𝑐 = 𝑉𝑠 − 𝑉𝑐 −1
𝑝1 𝑝1
6. Volumni strojevi

• Uz korištenje jednadžbe 6.15:
1
𝑝2 𝑛
𝑉𝑠 − 𝑉𝑐 −1
𝑉𝑎 − 𝑉𝑑 𝑝1
𝜂𝑣 = =
𝑉𝑠 𝑉𝑠
1
𝑉𝑐 𝑝2 𝑛
(6.16)
𝜂𝑣 = 1 − −1
𝑉𝑠 𝑝1
• Važno je naglasiti da je ta definicija volumetričke iskoristivosti konzistentna s

jednadžbama (6.14) i (6.15) samo ako su tlak i temperatura u cilindru tijekom
takta usisa identični stanju atmosfere. U stvarnosti zrak će se zagrijati pomoću
topline stijenke cilindra, te će doći do pada tlaka kod usisavanja plina u
cilindar zbog otpora strujanju. Te modifikacije idealnog slučaja zahtijevaju
pažljiviju primjenu prethodno izvedenih jednadžbi.
6. Volumni strojevi
• Npr., ako je prethodno S.I.V. bio izveden kao V kod p i T, tada:
𝑝𝑉 𝑝1 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑
𝑚= =
𝑅𝑇 𝑅𝑇1
𝑇 𝑝1
𝑆. 𝐼. 𝑉. 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑉 = 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑 (6.17)
𝑇1 𝑝
• gdje su p1 i T1 tlak i temperatura tijekom takta usisa.
6. Volumni strojevi
6.6. INDIKATORSKI DIJAGRAM

• Prethodno prikazani dijagrami bili su idealni dijagrami. Stvarni indikatorski
dijagram sličan je idealnom osim što su usisni takt i takt istiskivanja
modificirani uslijed djelovanja ventila. To je prikazano na Sl. 6.10. Izgled linija
da i bc je valovit uslijed gibanja ventila, odnosno uslijed promjena tlaka.
Automatski ventili neprecizniji su u svom djelovanju nego ventili koji djeluju
mehaniči i proizvest će veće prigušenje plina nego ventili koji slijede točno
pomicanje ekscentra. Također, takt usisa je proces miješanja, usisani zrak se
miješa s onim u cilindru.
• Indicirana snaga može biti određena iz površine
indikatorskog dijagrama ako su mjerila tlaka i
volumena poznata. Najpogodniji je način odrediti
srednju visinu dijagrama i pomnožiti tu vrijednost s
mjerilom tlaka – dobivena veličina postaje srednji
efektivni tlak.
Sl. 6.10
6. Volumni strojevi

𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎
𝑆𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎 =
𝑑𝑢ž𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎
𝑆𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑖 𝑒𝑓𝑒𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖 𝑡𝑙𝑎𝑘, 𝑝𝑚 = 𝑠𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 ∙ 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑖𝑙𝑜 𝑡𝑙𝑎𝑘𝑎
• Tada, indicirana snaga:

𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎, 𝐼. 𝑆. = 𝑝𝑚 ∙ 𝐴 ∙ 𝑙 ∙ 𝑓 (3.18)
• gdje su: pm = srednji efektivni tlak, A = površina poprečnog presjeka cilindra ,

L = hod stapa, f = broj ciklusa po jedinici vremena).
• Za jednoradni stroj broj ciklusa u jedinici vremena jednak je brzini rotacije. Za
dobivanje stvarnog dijagrama koriste se mehanički indikatori. Obično je
indikator opremljen oprugom br. 100 koja daje skalu tlaka na dijagramu od
100 bar po metru visine (tj. 0,1 bar po mm otklona pisača). Indikator uzima u
obzir veličinu stapa indikatora, karakteristiku opruga i faktor pojačanja
mehaničke veze između opruge i pisača.
6. Volumni strojevi

𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎
𝑆𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎 =
𝑑𝑢ž𝑖𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑗𝑎𝑔𝑟𝑎𝑚𝑎
𝑆𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑖 𝑒𝑓𝑒𝑘𝑡𝑖𝑣𝑛𝑖 𝑡𝑙𝑎𝑘, 𝑝𝑚 = 𝑠𝑟𝑒𝑑𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑖𝑠𝑖𝑛𝑎 ∙ 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑖𝑙𝑜 𝑡𝑙𝑎𝑘𝑎
• Tada, indicirana snaga:

𝐼𝑛𝑑𝑖𝑐𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑠𝑛𝑎𝑔𝑎, 𝐼. 𝑆. = 𝑝𝑚 ∙ 𝐴 ∙ 𝑙 ∙ 𝑓 (3.18)
• gdje su: pm = srednji efektivni tlak, A = površina poprečnog presjeka cilindra ,

L = hod stapa, f = broj ciklusa po jedinici vremena).
• Za jednoradni stroj broj ciklusa u jedinici vremena jednak je brzini rotacije. Za
dobivanje stvarnog dijagrama koriste se mehanički indikatori. Obično je
indikator opremljen oprugom br. 100 koja daje skalu tlaka na dijagramu od
100 bar po metru visine (tj. 0,1 bar po mm otklona pisača). Indikator uzima u
obzir veličinu stapa indikatora, karakteristiku opruga i faktor pojačanja
mehaničke veze između opruge i pisača.
6. Volumni strojevi

• Ako se može upotrijebiti manji stap, tada skala tlaka dobivena istom oprugom
mora biti promijenjena. Sl. 6.11 prikazuje dva slučaja, p1 je tlak kojim djeluje
opruga na gornju površinu stapa indikatora. Sila koju uvjetuje taj tlak je u
ravnoteži sa silom koju uzrokuje tlak plinova u cilindru na stap indikatora.
Pozivajući se na Sl. 6.11 a), 𝑝1 𝐴 = 𝑝2 𝐴, , i pozivajući se na Sl. 6.11 b) 𝑝1 𝐴 =
𝑝3 𝑘𝐴. Stoga za danu oprugu, tlak u cilindru daje određeno odstupanje pisača
koje je definirano jednadžbom:
𝑝1 𝐴 = 𝑝3 𝑘𝐴 𝑖𝑙𝑖 𝑝1 = 𝑝3 𝑘 (6.19)
• Obično alternativni stap koji se može odabrati ima

površinu koja je ½ standardnog, tj. F, i zove se “pola
stapa”. S “pola stapa” i oprugom br. 100, skala tlaka
bit će = 200 bar/m.
Sl. 6.11
6. Volumni strojevi
6.7. KOMPRESIJA U VIŠE STUPNJEVA
• Prethodno je u poglavlju 6.2. utvrđeno da je uvjet za minimalni rad taj da

proces kompresije bude izotermalan. Općenito, temperatura poslije
1
𝑉𝐶 𝑝2 𝑛
kompresije je dana jednadžbom (IV.27.), 𝑇2 = 𝑇1 − − 1 . Vidimo
𝑉𝑆 𝑝1
da temperature istiskivanja raste s omjerom tlakova. Dalje, iz jednadžbe

(6.16):
1
𝑉𝐶 𝑝2 𝑛
𝜂𝑉 = 1 − −1
𝑉𝑆 𝑝1
• Može se vidjeti kako omjer tlakova raste

i volumetrička iskoristivost opada. To je
ilustrirano na Sl. 6.12.
Sl. 6.12
6. Volumni strojevi
• Za kompresiju od p1 do p2 ciklus je abcd i S.I.V. po ciklusu je 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑 ; za

kompresiju od p1 do p3, ciklus je ab’c’d i S.I.V. po ciklusu je 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑′ ; za
kompresiju od p1 do p4 ciklus je ab’’c’’d’’ i S.I.V. po ciklusu je 𝑉𝑎 − 𝑉𝑑′′ . Stoga
za traženi S.I.V., veličina cilindra mora rasti kako raste i omjer tlakova.
Volumetrička iskoristivost može biti poboljšana izvođenjem kompresije u dva
stupnja. Poslije prvog stupnja kompresije, fluid se uvodi u manji cilindar u
kojem se plin komprimira na traženi konačni tlak.
• Ako stroj ima dva stupnja, plin će biti istiskivan poslije drugog stupnja, ali
može biti istiskivan i u treći cilindar za postizanje visokog omjera tlakova.
Cilindri sukcesivnih stupnjeva su proporcionalni s obzirom na volumen plina
koji se istiskuje iz prethodnog stupnja.
6. Volumni strojevi

• Indikatorski dijagram za stroj s dva stupnja prikazan je na Sl. 6.13. Kod njega je
pretpostavljeno da su takt istiskivanja iz prvog niskotlačnog stupnja i takt
usisa drugog visokotlačnog stupnja kod istog tlaka. Idealna izotermna
kompresija može se ostvariti uz neprekidno idealno hlađenje. To je teško
ostvariti tijekom normalne kompresije. Kod kompresije u više stupnjeva
postoji povoljna prilika da se plin ohladi prilikom prelaska iz jednog cilindra u
drugi, prolaskom kroz međuhladnjak.
• Ako je međuhlađenje u potpunosti, plin će

ulaziti u drugi stupanj s istom temperaturom
s kojom je ulazio i u prvi stupanj.
Sl. 6.13
6. Volumni strojevi
• Ušteda u radu dobivena međuhlađenjem prikazana je šrafiranom površinom na

Sl. 6.14 dok je shematski prikaz postrojenja dan na Sl. 6.15. Dva indikatorska
dijagrama abcd i a’b’c’d’ prikazana su s istim međutlakom pi. To ne možemo
očekivati kod stvarnog stroja, budući da kod njega postoji mali pad tlaka
između cilindara. Temperature istiskivanja iz pojedinog cilindra su:
𝑛−1
𝑝𝑖 𝑛
𝑇𝑖 = 𝑇1
𝑝1
𝑛−1
𝑝2 𝑛
𝑇2 = 𝑇1
𝑝𝑖
Sl. 6.14
Sl. 6.15
6. Volumni strojevi
• Te jednadžbe vrijede uz pretpostavku da je plin hlađen u međuhladnjaku na

početnu temperaturu – to je tzv. potpuno hlađenje. Za računanje indicirane
snage može se upotrijebiti jednadžba (6.12.) ili (6.13.) za pojedini stupanj
odvojeno, i rezultat je zbroj indiciranih snaga pojedinog stupnja.
• Ponekad se koristi i naknadno hlađenje plina,

poslije posljednjeg stupnja kompresora,
također na početnu temperaturu.
• Kompresija u dva stupnja s potpunim
hlađenjem i naknadnim hlađenjem te
jednakim omjerom tlakova u svakom stupnju je
prikazana u T-s dijagramu na Sl. 6.16
Sl. 6.16
6. Volumni strojevi
6.8. ROTIRAJUĆI VOLUMNI STROJEVI

• Budući da u rotirajućeg, kontinuiranog djelovanja, rotirajući volumni strojevi
manji su po veličini za dani protok nego stapni strojevi. Strojevi tog tipa
općenito nisu hlađeni i kako se kompresija izvodi uz visoke kompresijske
omjere, uvjeti su približno adijabatski. Primjeri toga tipa su na Sl. 6.17:
• Tip s dva rotora je prikazan na

Sl. 6.17, ali postoje s tri i četiri
rotora koji se koriste za veće
omjere tlakova. Jedan od rotora
je spojen s pogonom, dok se
drugi pogoni pomoću prvoga.
Sl. 6.17
6. Volumni strojevi

• Rotori rotiraju u fazi i njihov profil je cikloidalnog ili evolventnog oblika koji
omogućuje ostvarivanje nepropusnosti između usisne strane i strane
istiskivanja.
• Ta nepropusnost očuvana je cijelo vrijeme dok puhalo radi. Između samih
rotora, kao i između kućišta i rotora, postoji određeni zazor koji smanjuje
trošenje; isto tako s druge strane zazor je mjesto propuštanja što će imati
negativan utjecaj na iskoristivost kako omjer tlakova raste.
• Kako krajevi svakog rotora zatvaraju s kućištem volumen plina V kod tlaka p1,
on se prebacuje prema strani istiskivanja kod konstantnog tlaka.
• Daljnja rotacija rotora otvara taj volumen prema spremniku, plin struji nazad
iz spremnika budući da je pri višem tlaku.
• Usisani plin se komprimira nepovrativo pomoću plina iz spremnika na tlak p2 i
tada praktički počinje istiskivanje. Taj proces se izvodi četiri puta po jednom
okretaju pogonske osovine.
6. Volumni strojevi
• p-V dijagram za taj stroj prikazan je na Sl. 3.18 u kojem je prirast tlaka od p1
do p2 prikazan kao nepovrativi proces uz konstantni volumen.
𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑐𝑖𝑘𝑙𝑢𝑠𝑢 = 𝑝2 − 𝑝1 𝑉

𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑜𝑘𝑟𝑒𝑡𝑎𝑗𝑢 = 4 𝑝2 − 𝑝1 𝑉 (3.27)
• Ako je VS volumen usisan po minuti kod p1 i T1 ,

tada:
𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑚𝑖𝑛𝑢𝑡𝑖 = 𝑝2 − 𝑝1 𝑉𝑆
Sl. 6.18
6. Volumni strojevi
• Idealni proces kompresije od p1 do p2 je povrativi adijabatski (izentropski)

proces. Rad doveden u idealnom slučaju po minuti je tada dan jednadžbom
(6.7) s 𝑛 = 𝜅: 𝜅−1
𝜅 𝑝2 𝜅
𝑅𝑎𝑑 𝑑𝑜𝑣𝑒𝑑𝑒𝑛 𝑝𝑜 𝑚𝑖𝑛𝑢𝑡𝑖 = 𝑝 𝑉 −1
𝜅−1 1 𝑆 𝑝1
• Tada možemo pisati:
𝑖𝑧𝑒𝑛𝑡𝑟𝑜𝑝𝑠𝑘𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝐼𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑅𝑜𝑜𝑡𝑜𝑣𝑜𝑔 𝑝𝑢ℎ𝑎𝑙𝑎 =
𝑠𝑡𝑣𝑎𝑟𝑛𝑖 𝑟𝑎𝑑
𝜅−1
𝜅 𝑝2 𝜅
𝑝 𝑉 −1
𝜅 − 1 1 𝑆 𝑝1
𝐼𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑅𝑜𝑜𝑡𝑜𝑣𝑜𝑔 𝑝𝑢ℎ𝑎𝑙𝑎 =
𝑝2 − 𝑝1 𝑉𝑆
𝜅 𝜅−1
𝑝1 𝑉𝑆 𝑟 𝜅 − 1
= 𝜅 − 1 𝑝
(gdje je 𝑟 = 𝑝2 = 𝑘𝑜𝑚𝑝𝑟𝑒𝑠𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖 𝑜𝑚𝑗𝑒𝑟)
𝑝1 𝑉𝑆 𝑟 − 1 1
6. Volumni strojevi
• Iskoristivost Rootovog puhala može se pisati i kao:

𝜅−1
𝑐𝑝 −1 𝑟 𝜅
𝐼𝑠𝑘𝑜𝑟𝑖𝑠𝑡𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡 𝑅𝑜𝑜𝑡𝑜𝑣𝑜𝑔 𝑝𝑢ℎ𝑎𝑙𝑎 = ∙ (6.29)
𝑅 𝑟−1
• Za Rootovo puhalo vrijednosti kompresijskog omjera su 1,2, 1,6 i 2, a

pripadajuće iskoristivosti su 0,945, 0,84 i 0,765. Te vrijednosti pokazuju da
iskoristivost opada kako omjer tlakova raste.
• Stvarni proces kompresije nije sasvim jednostavan. Kada se volumen V koji
se pomiče, otvori prema prostoru za istiskivanje, u njega ulaze tlačni valovi
čiji intenzitet raste s otvaranjem volumena V i koji se gibaju brzinom zvuka.
• Ti valovi se reflektiraju od rotora natrag u prostor za istiskivanje. Oscilacije
tlaka uvjetuju nestacionarnosti u tom prostoru koji se mijenja od jedne do
druge konstrukcije. Zakretni moment i opterećenje na rotore su veći nego
što daje p-V dijagram i mijenjaju se velikom frekvencijom.
6. Volumni strojevi
• Te se promjene prenose na pogon što stvara probleme s vibracijama.

• Ti strojevi imaju određene nedostatke, ali se mogu dobro prilagoditi za
prednabijanje i ispiranje motora s unutarnjim izgaranjem.
• Rootova puhala se izrađuju za kapacitete od 0,14 m3/min do 1400
m3/min, i kompresijski omjer za stroj s dva stupnja.
6. Volumni strojevi

 Tip s krilcima
• Jednostavna konstrukcija prikazana je na Sl. 6.17 c) i sastoji se od rotora
koji je montiran ekscentrično u kućištu i oslonjen je pomoću kugličnog i
valjkastog ležaja na svojim krajevima.
• Rotor nosi krilca koja su izrađena obično od nemetalnog materijala (grafit,
fiber).
• Kako svaka lopatica (krilce) prolazi pokraj usisa, kompresija se ostvaruje jer
se volumen između kućišta i rotora smanjuje. Istiskivanje počinje
dolaskom svake lopatice kod rotora za istiskivanje.
• Taj tip kompresije je različit od onog kod Rootovog puhala po tome što se
cijela ili dio kompresije ostvaruje prije nego što se zahvaćeni volumen
otvori prema prostoru za istiskivanje.
• Daljnja kompresija može se ostvariti pomoću povratnog toka zraka iz
spremnika, što je nepovrativi proces.
6. Volumni strojevi

 Tip s krilcima
• p-V dijagram prikazan je na Sl. 6.19 VS je volumen usisan kod tlaka p1 i
temperature T1.
• Kompresija se očekuje do tlaka pi, što je u idealnom slučaju za nehlađeni
stroj izentropski proces.
• Kod toga tlaka, zatvoreni plin se otvara prema spremniku i plin struji iz
spremnika povisujući na nepovrativ način tlak na p2.
• Rad doveden po minuti je dan sumom

površina A i B, Sl. 6.19. Usporedbom površina
na Sl. 6.18 i Sl. 6.19 može se vidjeti da za dani
tok zraka i omjer tlakova tip s krilcima
zahtijeva manji dovedeni rad nego Rootovo
puhalo.
Sl. 6.19
6. Volumni strojevi

 Tip s krilcima
• Tip s krilcima se koristi za dobavu zraka preko 150 m3/min i kompresijske

omjere preko 8,5. Za specijalne namjene i održavanje visokih tlakova kod tog
tipa mogu se ostvariti i kompresijski omjeri 20.
• Veći strojevi se obično hlade vodom.
• Kod tipa s krilcima podmazivanje je značajno i ostvaruje se injektiranjem ulja
na dodirne površine kućišta. Strojevi koji imaju grafitna krilca ne zahtijevaju
podmazivanje.
• Postoji i konstrukcija sa slobodno ovješenim bubnjem koji rotira između
kućišta i rotora i ne dozvoljava kontakt krilca s kućištem.
• Jedino gibanje krilca s obzirom na bubanj je duž kanala, Sl. 6.17 b).
6. Volumni strojevi
6.8. ZRAČNI MOTOR
• Kod tipa s krilcima podmazivanje je značajno i ostvaruje se injektiranjem ulja

na dodirne površine kućišta. Strojevi koji imaju grafitna krilca ne zahtijevaju
podmazivanje.
• Osnovni ciklus kod takvog motora je obrnut od onog kod stapnog
kompresora. Zrak se dovodi motoru iz spremnika u kojem je pod tlakom i
približno s temperaturom okoline.
• Postoji određeni pad tlaka između spremnika i motora u liniji za dovođenje
zraka.
• Zrak ekspandira u cilindru motora na atmosferski tlak na politropski način
(tj. ekspanzija je unutarnje povrativa i zakon promjene je 𝑝𝑣 𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.,
gdje je 𝑛 < 𝜅 i obično je oko 1,3).
6. Volumni strojevi
6.8. ZRAČNI MOTOR
• Hipotetski indikatorski dijagram za zračni motor prikazan je na Sl. 6.20. Zrak

ekspandira od 1 do 2. Od 2 do 3 zrak se ispušta, a od 3 do 4 izbacuje van. U 4
počinje kompresija zaostalog zraka. Zrak s tlakom napajanja, , p6, dovodi se u
cilindar u točki 5 gdje se miješa sa zaostalim zrakom. Tlak u cilindru brzo
raste do ulazne vrijednosti p6. Daljnje dovođenje zraka je uz konstantni tlak
što uvjetuje pomicanje stapa u točku 1. Zaostali zrak u cilindru uvjetuje da
imamo motor s finim ubrzanjem. Ponekad točke 5 i 6 mogu pasti u jednu.
• Često se definira i tzv. omjer prekida:
𝑉1 − 𝑉6
𝑉3 − 𝑉6
• Postoje i rotirajući zračni motori koji su slični

po konstrukciji, kompresorima rotirajućeg tipa.
Sl. 6.20
6. Volumni strojevi
6.8. VAKUUM PUMPA
• Rotirajuće volumetričke pumpe koriste

se za postizanje vakuuma. Jedna
konstrukcija prikazana je na Sl. 6.21.
• Rotor je ekscentrično montiran prema
statoru i nosi na sebi dva krilca koja
prazne prostor između statora i rotora.
• Zrak dostrujavajući iz spoja s
vakuumom se prvo komprimira, a
potom je izbačen kroz ispuh.
Sl. 6.21
PREDAVANJA
IZ PREDMETA
“ENERGETSKI STROJEVI”
PUMPE I VENTILATORI
zvonimir.guzovic@fsb.hr
FSB
Zagreb, 2018.
UVOD
Osnovne definicije:
•Pumpe su strojevi za transport kapljevine, a ventilatori za transport zraka ili
plinova;
•Preuzimaju mehaničku energiju od pogonskog stroja (npr. elektromotora) i
predaju je radnom fluidu, tj. kapljevini ili zraku (plinu);
•Ta energija izaziva strujanje fluida u cjevovodima, pri čemu je
karakteristično, da ukupna količina energije kapljevine (zraka ili plina) iza
pumpe je veća nego ispred pumpe (ventilatora);
•Posljednje znači da je tlak kapljevine (ili zraka ili plina) iza pumpe (ili
ventilatora) veći nego ispred pumpe (ili ventilatora);
•Na taj su način pumpe i ventilatori namijenjeni za transport kapljevina i
plinova te povišenje njihove energetske razine.
UVOD
Principijelna shema pumpnog (odn. ventilatorskog postrojenja) prikazana je

na sl. 1:
•Motor 1 dovodi u gibanje rotor pumpe (ili ventilatora) 2;
•Kapljevina (odn. zrak ili plin) ulazi u pumpu (odn. ventilator) kroz usisni
cjevovod 3 s početnim tlakom pH;
•U pumpi (ili ventilatoru) se kapljevini (odn. zraku ili plinu) predaje energija;
•U tlačnom cjevovodu 4 je tlak kapljevine (odn. zraka ili plina) pk veći od
početnog.
Slika 1
UVOD
Sličnost između teorije pumpe i vetilatora te razlika spram teorije

kompresora:
•Kod ventilatora je kompresioni omjer k=pk/pH 1,1, pri čemu se gustoća
plina povećava za manje od 7%, pa se zrak može smatrati praktički
nestlačivim kao kapljevina kod pumpe;
•Stoga su teorija ventilatora i pumpe jedna te ista (tzv. teorija nestlačivog
strujanja);
•Kod kompresora je kompresioni omjer k=pk/pH >1,1, i gustoća se može
znatno mijenjati pa se plin ne može više smatrati nestlačivim pa se teorija
kompresora razlikuje od teorije ventilatora i pumpe (tzv. teorija stlačivog
strujanja);
•Određene razlike u metodi proračuna ventilatora i pumpi povezane su s
mogućnošću pojave kavitacije kod pumpi (isparavanja kapljevine u blizini
površine rotorskih lopatica i mirujućih elemenata s naknadnom
kondenzacijom mjehurića pare uz hidrauličke udare).
UVOD
Prema principu djelovanja pumpe i ventilatori (kao i kompresori) dijele se u

tri grupe:
•Klipni strojevi;
•Lopatični strojevi ili češće nazivani turbostrojevi;
•Rotacioni strojevi.
Klipni i rotacioni strojevi često se objedinjuju u grupu tzv. volumnih
strojeva. Predmet daljnje analize su turbo pumpe i ventilatori.
UVOD
Turbo pumpe i ventilatori (kao i kompresori) dijele se prema smjeru strujanja
na:
•Aksijalne: kapljevina odn. plin struji kroz rotorske i statorske lopatice
približno paralelno osi vrtnje. Kod ventilatora jednostavne sheme
prikazanog na sl. 2 zrak dolazi na rotorske lopatice 1 koje čine rotor 2, a
potom odlazi u tlačnu liniju;
•Centrifugalne: kapljevina odn. plin struji kroz rotorske i statorske lopatice
približno okomito na os vrtnje. Kod centrifugalnog ventilatora prikazanog na
sl. 3 zrak kroz usisni priključak 1 dolazi na lopatice rotorskog kola 2, koje
predaju zraku energiju, a zatim u spiralni kanal 3 i dalje u tlačni cjevovod.
Slika 2 Slika 3
UVOD
Turbostrojevi se razlikuju spram klipnih strojeva:

•Gibanje rotora je rotaciono, pri čemu ne postoji trenje između kola i kućišta;
•Fluidu se predaje energija na račun promjene količine gibanja pod
djelovanjem lopatica, tj. ne postoji prinudno istiskivanje fluida;
•Dobava fluida je kontinuirana i jednolika;
•Sile koje se pojavljuju na lopaticama, a u skladu s tim i energija predana
fluidu proporcionalna je kvadratu obodne brzine;
•Stoga se visoki tlakovi mogu postići ili jako visokim obodnim brzinama (tj.
visokom brzinom vrtnje) ili povećanjem broja stupnjeva (tj. uporabom
višestupnih strojeva);
•Klipni strojevi se primjenjuju kada su potrebni jako visoki tlakovi i manji
protoci a turbostrojevi kada se traže visoki protoci i relativno niži tlakovi.
UVOD
Područja primjene pumpi i ventilatora:
•Vrlo široko: sustavi za snabdijevanje vodom i zrakom, sustavi
navodnjavanja i melioracije, naftna, kemijska i metalurška industrija;
•Očiti primjer širokog korištenja pumpi i ventilatora je termoelektrana, sl. 4.
Slika 4
OSNOVNE JEDNADŽBE
Proračun strujanja u elementima pumpi i ventilatora provodi se pomoću

zakona očuvanja:
•Mase;
•Količine gibanja;
•Energije.
Zakon očuvanja mase, tzv. jednadžba kontinuiteta za stacionarno strujanje
kapljevine ili plina
Govori o jednakosti masenih protoka u dva ili nekoliko kontrolnih presjeka,
sl. 5:
 = a csr ,a f a = bcsr ,b f b = const

m
gdje su: m- jedinični sekundni maseni protok; a- srednja gustoća fluida u
presjeku a-a; csr,a- srednjeprotočna brzina u presjeku a-a; fa- površina strujnog
presjeka; indeks b se odnosi na parametre fluida u presjeku b-b.
OSNOVNE JEDNADŽBE
Slika 5
OSNOVNE JEDNADŽBE
Teorem količine gibanja za stacionarno strujanje kapljevine ili plina
Promjena količine gibanja sekundnog jediničnog masenog protoka između

dva kontrolna presjeka jednaka je zbroju svih masenih i površinskih sila,
koje djeluju na fluid između ta dva presjeka:
  
m (c2 − c1 ) =  F
gdje: F- sile koje djeluje na tok.
Teorem momenata količine gibanja, u skladu s kojim moment količine

gibanja sekundne jedinične mase kod prijelaza od jednog presjeka do
drugog jednak je momentu svih vanjskih masenih i površinskih sila, koje
djeluju između ta dva presjeka:

m (r2 c2 − r1 c1 ) =  Fr.
'  ' 
OSNOVNE JEDNADŽBE
Zakon očuvanja energije za strujanje nestlačivog fluida - Bernoullijeva

jednadžba
Ako su u kontrolnim presjecima a-a i b-b cjevovoda (sl. 5) polja brzina

jednolika, a geometrijske visine tih presjeka s obzirom na proizvoljnu
horizontalnu ravninu jednaki za i zb, to se u skladu s Bernoullijevom
jednadžbom ukupne energije kapljevine u tim presjecima razlikuju za
veličinu predane (ili odvedene) energije, uključujući hidrauličke gubitke u
cjevovodu između tih presjeka:
ca2
pa pb cb2
gza + + = gzb + + − H + H
 2  2
gdje su: g- standardna gravitacija; H- energija, predana pumpom fluidu

koji struji između kontrolnih presjeka; H- hidraulički gubici između
kontrolnih presjeka; H, H –izraženi su visinom stupca kapljevine kao
mjerom za tlak.
OSNOVNE JEDNADŽBE
Radni parametri pumpe i ventilatora:
• Visina dobave;
• Tlak;
• Snaga;
• Iskoristivost.
Potrebna visina dobave pumpe određuje se po jednadžbi (sl. 6):
pb − pa cb2 − ca2
H= + + gz + H ,
 2
gdje su: z = zb − za - razlika geometrijskih visina; H - gubici u cjevovodima

(uslijed trenja, te lokalni gubici kao što su ventili, koljena, račve ali bez
uzimanja u obzir gubitka zbog izlazne brzine).
OSNOVNE JEDNADŽBE
Slika 6.
OSNOVNE JEDNADŽBE
Potrebni tlak ventilatora određuje se iz Bernoullijeve jednadžbe s tim da se za

tlak uzima statički tlak pst = p − pat , te treba uvažiti promjenu barometarskog
tlaka s promjenom geodetske visine z:
cb2 ca2 
p = pb , st + −  pa , st +  + p + gz( at −  ),
2  2 
.
Pod korisnom snagom se podrazumijeva korisno predanu energiju fluidu u 1 s:
N =m
 H.
Ukupna iskoristivost pumpe ili ventilatora predstavlja omjer korisne snage
spram stvarno utrošene od strane pogonskog stroja:
N m H Vp
e = = =
Ne Ne Ne
OSNOVNE JEDNADŽBE
Visina dobave koju ostvaruje pumpa (ventilator) troši se na «otpor

instalacije» pod kojim se podrazumijevaju ne samo hidraulički gubici već i
potrebno povećanje tlaka i podizanje fluida:
pb − pa cb2 − ca2
H inst = + + gz + H
 2
Kod zajedničkog rada pumpe (ventilatora) i instalacije u stacionarnim uvjetima
uvijek postoji jednakost
H = H inst ,
što predstavlja zajedničku radnu točku pumpe i instalacije.
Općenito H inst = f (V ) , a kako su gubici u cjevovodima proporcionalni protoku
na kvadrat, to je jako blizu paraboličnoj i naziva se karakteristika instalacije:
Hinst = Hinst 0 + kV 2 , gdje je: H inst 0 = p2 − p1 + gz


CENTRIFUGALNE PUMPE I VENTILATORI
Konstrukcija
Konstrukcija jednostupanjske centrifugalne pumpe prikazana je na sl. 7.

Kapljevina kroz ulazni priključak, odliven zajedno s poklopcem 1 dospijeva
na lopatice rotora 2, koji predaje kapljevini energiju, a zatim u spiralni kanal
3, odliven zajedno s kućištem, i dalje u tlačni cjevovod. Osnovna uloga
spiralnog kanala je sakupiti kapljevinu koja napušta rotor, te ju usmjeriti u
tlačni cjevovod. Osim toga još se dodatno u spiralnom kanalu odvija
djelomična pretvorba kinetičke energije u tlak (potencijalnu), ako je brzina
kapljevine na izlazu iz rotora značajno veća od brzine u spiralnom kanalu.
Zbog smanjenja nepoželjnih gubitaka kapljevine (prostrujavanja) u zazoru
između rotora i kućišta primjenjuju se specijalne brtve 4, a duž vratila – brtve
5.
Rotor pumpe (sl. 8) obično se izrađuje (npr. lijevanjem) zajedno s glavinom

1, diskom 2, rotorskim lopaticama 3 i pokrovom 4.
Slika 7 Slika 8
Konstrukcija centrifugalnog ventilatora (sl. 9) razlikuje se od konstrukcije
centrifugalne pumpe samo po tehnologiji izradbe elemenata. Dok je kućište
pumpe u pravilu lijevano, to se kućište ventilatora obično izrađuje
zavarivanjem od čeličnih limova. Rotor ventilatora se izrađuje kao montažni.
Rotorske lopatice se zavaruju ili pričvršćuju vijcima ili zakovicama za oklop i
disk; disk se pričvršćuje za glavinu vijcima. Dio spiralnog kanala, najbliže
smješten rotoru naziva se «jezik» (ponekad se izvodi samostalno kao
međukomad).
Slika 9
Na sl. 10 predstavljeni su trokuti brzina na ulazu i izlazu iz rotora.
Slika 10
Kod izvođenja jednadžbe Eulera, koja uspostavlja ovisnost između brzina

toka i energije koja se predaje fluidu, primjenjuje se teorem momenata
količine gibanja na elementarnu stujnicu, ograničenu polumjerima r1 i r2 .
Na kraju teorijska visina dobave je:
u22 − u12 w12 − w22 c22 − c12

HT = + + .
2 2 2
Treći član prethodne jednadžbe izražava promjenu kinetičke energije fluida pri
strujanju kroz rotor, a prva dva – promjenu potencijalne energije (tlaka).
Tlak se povećava kako pri relativnom strujanju na račun smanjenja kinetičke
w12 − w22 u 22 − u12
energije , tako i pri prijenosnom strujanju .
2 2
Zbroj prva dva člana prethodne jednadžbe određuje mogućnost (pri

otsutnosti gubitaka) povišenja statičke visine dobave rotorom, koji se naziva
teorijska statička visina dobave.
Teorijske karakteristike pumpi i ventilatora.
Jednadžba Eulera omogućava konstrukciju teorijskih karakteristika pumpi i

ventilatora, koje predstavljaju ovisnosti teorijske visine dobave i teorijske
snage o protoku (količini dobave):
 c2 r  NT = Vk ( A − BVk ctg 2 ),

H T = u 1 −
2
2 ctg 2 ;
 u2 
u2
gdje su: A = u2 ; B =
2
.
d2l2 v 2
Teorijske karakteristike tipova

centrifugalnih pumpi i
ventilatora su prikazane na sl. 11.
AKSIJALNE PUMPE I VENTILATORI
Konstrukcija
Objedinjavanje aksijanih i centrifugalnih strojeva u jednu grupu

turbostrojeva je uvjetovano time, da se te strojeve može analizirati kao
granične slučajeve dijagonalne pumpe (sl. 12.b):
Centrifugalna pumpa – dijagonalna uz = 90 (sl. 12.a);

0
•
• Aksijalna pumpa – dijagonalna uz  = 0 0

(sl. 12.c).
Slika 12
Principijelna shema jednostupne

aksijalne pumpe je predstavljena na sl.
13.a. Zbog osiguranja kontinuiranog
ulaza fluida i postizanja jednolikog polja
brzina ispred rotora na kućište pumpe 1
se učvršćuje ulazni kolektor 2. Iz
kolektora fluid dolazi na rotorske
lopatice 3, učvršćene zajedno s
opstrujivačem 4 na glavinu 5, prolazi
kroz stator 6, čije su lopatice učvršćene
u kućištu 1 i cilindričnom plaštu 7, i dalje
kroz difuzor, koji čine u nastavku kućište
1 i konični plašt 7, odvodi se u tlačni
cjevovod.
Slika 13
Na sl. 14 je prikazan rotor aksijalne pumpe. Glavina rotora je lijevana, na

prednjem dijelu se završava opstrujivačem i ima otvore, u koje se vijcima
učvršćuju rotorske lopatice. Njihov broj kod aksijalne pumpe nije velik,
obično 2 – 6.
Rotor aksijalnog ventilatora prikazan na sl. 15 razlikuje se uglavnom

konstrukcijom. Na lijevanu čeličnu glavinu 1 se zaticima ili zavarivanjem
pričvršćuju diskovi 2 i 3 izrađeni od čeličnih ploča, a na diskove obujmica 4
s radijalnim provrtima za pričvršćenje rotorskih lopatica 5. Lopatice se
pričvršćuju pomoću matica, a konstrukcija predviđa mogućnost ugradnje
lopatica pod bilo kojim kutem. Rotorske lopatice su neprofilirane od
čeličnih ploča ili su profilirane. Kod velikih postrojenja često se izvode
lijevanjem. Broj rotorskih lopatica ventilatora je u pravilu nekoliko puta veći
od broja lopatica pumpi. Opstrujivač se izrađuje zajedno s rotorom samo
kod ventilatora s malim prirastom tlaka; obično je opstrujivač mirujući.
Slika 14 Slika 15
Energetska pretvorba
Na sl. 13.b je prikazana

raspodjela brzina i tlaka duž osi
pumpe. Trokuti brzina rotorskih i
statorskih lopatica prikazani su
na sl. 16.
Iz Eulerove jednadžbe slijedi da
se kod u2 = u1 , što je ispravno jer
se tok može analizirati praktički
kao strujanje duž cilindrične
površine, statička visina dobave
povisuje isključivo na račun
smanjenja brzine pri relativnom
strujanju:
w1 − w2
2 2
H st = ,
2
što je uzrok da aksijalni strojevi
ostvaruju nižu visinu dobave
(prirast tlaka) od centrifugalnih. Slika 16
Kod aksijalnih pumpi i ventilatora primjenjuju se sljedeće konstrukcijske

sheme:
•Shema s rotorom (sl. 17.a);

••Shema s rotorom i statorom iza rotora (sl. 17.b);
•Shema s usmjeravajućim aparatom ispred rotora (sl. 17.c);
•Shema s usmjeravajućim aparatom ispred rotora i statorom iza rotora
(sl. 17.d).
Slika 17
a) b) c) d)
RADNE KARAKTERISTIKE PUMPI I VENTILATORA
Osobitosti karakteristika pumpi i
ventilatora
Pod karakteristikama pumpi i

ventilatora podrazumijevaju se
ovisnosti visine dobave (tlaka),
iskoristivosti i potrebne snage o
protoku stroja.
Dobivaju se na temelju podataka

ispitivanja stroja.
Na sl. 18 su prikazane tipične

karakteristike pumpi i ventilatora:
•Centrifugalni ventilatori s unaprijed
povinutim lopaticama;
•Centrifugalna pumpa i ventilator s
unazad povinutim lopaticama;
•Aksijalna pumpa i ventilator s relativno
malom visinom dobave;
Slika 18
•Aksijalna pumpa i ventilator s relativno
velikom visinom dobave.
RADNE KARAKTERISTIKE PUMPI I VENTILATORA
Preračunavanje karakteristika geometrijski sličnih strojeva
Ako su poznate karakteristike pumpi i ventilatora jednog stroja pri danom

broju okretaja, to je moguće uz dovoljnu točnost proračunati karakteristike
čitave serije geometrijski sličnih strojeva kod proizvoljnih brojeva okretaja.
Poznate karakteristike stroja uz: promjer rotora d 0 ; broj okretaja n 0 ;

gustoću fluida  0 ;
Traže se karakteristike geometrijski sličnog stroja uz: promjer rotora d ;
broj okretaja n ; gustoću fluida  ;
3 2 2 2
V  n  d  H  u2  n d 
=    ; =   =     ;
V0  n0  d 0  H 0  u 20   n0   d0 
2 2 3 5
p    n  d  N    n  d 
=      ; =     
p0   0  n0  N 0   0  n0   d0 
 d0 
RAD PUMPE I VENTILATORA NA INSTALACIJU
Rad jedne pumpe (ventilatora) na instalaciju
Radni parametri stroja određeni su ne samo njegovom karakteristikom, već

i karakteristikom instalacije na koju stroj radi.
Kod stacionarnog strujanja pumpa ostvaruje količinu dobave (protok)

kojem odgovara jednakost visine dobave stroja i otpora instalacije.
Karakteristika instalacije je približno parabola.
Za određivanje dobave (protoka) u zadanim radnim uvjetima potrebno je

izraditi karakteristiku stroja H − V i instalacije H inst − V i naći točku
njihova presjecanja – «radna točka» (točka A na sl. 19.a).
Za izbor radnih parametara stroja pomoću kataloga potrebno je što točnije

odrediti otpor instalacije pošto o njemu ovisi visina dobave stroja.
Netočnost u određivanju dovodi do promjene količine dobave (protoka)

stroja kao što se to vidi na sl. 19.
Slika 19
Rezerve na visinu i količinu dobave trebaju biti minimalne: 10% na visinu i

5% na količinu dobave.
Maksimalna visina usisa i kavitacija
Maksimalna visina usisa z s ,maxodređuje se iz uvjeta nepostojanja isparavanja

kapljevine u elementima pumpe:
p min  p zas ,
gdje su: pmin - minimalni tlak na rotorskim lopaticama; p zas - tlak isparavanja.
Ako prethodni uvjet nije zadovoljen dolazi do kavitacije.
Tlak pmin određuje se pomoću jednadžbe:
c 2
w 2
 d1us 
pmin = pa − pus − 1
− 1
− g  z s + ,
2 2  2 
gdje: pus - gubici tlaka u usisnom cjevovodu.

Do pojave kavitacije dolazi na sljedeći način:

• 1. Uz p min  p zas u blizini površine lopatice kapljevina isparava;
2. Nastao mjehurić pare kapljevina povlači za sobom duž lopatice u
područje višeg tlaka gdje on trenutno kondenzira;
3. U volumen koji je prethodno zauzimala para sjuri se kapljevina, i ako se
mjehurić pare nalazio blizu površine lopatice, ona udara o nju;
4. Brzina kapljevine je tako velika da tlak na površini lopatice može iznositi i
nekoliko stotina bara;
5. Uslijed udara dolazi do erozije površine na granici područja kojeg
zauzimaju mjehurići pare i nastaje kaverna (otud «kavitacija»);
6. Istovremeno voda i zrak otopljen u njoj ulaze u pukotinu na površini
lopatice, te kisik izaziva koroziju, pa proces razaranja ide dosta brzo.
Na sl. 20 prikazana je kavitacija kod aksijalne (a) i centrifugalne9 pumpe (b).
Slika 20
Stabilnost rada pumpi i ventilatora. Pumpanje.
S gledišta stabilnosti instalacija je karakterizirana akumulacijskom

sposobnošću i silama inercije koje se javljaju kod nestacionarnih režima.
Akumulacijska sposobnost instalacije određena je mogućnošću

nakupljanja u mreži prekomjerne (u usporedbi sa stacionarnim strujanjem)
mase fluida.
Postoje dva granična slučaja karakteristika instalacija:
1) Instalacija s malom akumulacijskom sposobnošću (sl. 21);

2) Instalacija s malim silama inercije i velikom akumulacijskom
sposobnošću (sl. 22).
a) b) c)
Slika 21
a) b) c) d)
Slika 22
Stabilno se strujanje ostvaruje ako karakteristika instalacije u točki

presjecišta ima veći (pozitivni) nagib od karakteristike pumpe ili ventilatora,
odn. na dijelovima karakteristike pumpe ili ventilatora s negativnom
nagibom (derivacijom).
U slučaju instalacija s malim silama inercije i velikom akumulacijskom

sposobnošću može doći do pojave samokolebajućeg procesa u sustavu
stroj – instalacija, tzv. «pumpanja», kada npr. radni režim prelazi iz točke E u
B, zatim - u D, A i tako dalje (sl. 22.a).
Kod ventilatora se ne pojavljuje, već kod kompresora s dovoljno velikim

kompresionim omjerima.
Rad stroja u području pumpanja nije dopušten, pošto skokovite promjene

protoka fluida izazivaju visoka dinamička opterećenja na rotorske lopatice i
diskove te može dovesti do havarije.
Zajednički rad nekoliko pumpi (ventilatora) na istu instalaciju
U praksi se često susreću slučajevi zajedničkog rada pumpi (ventilatora) na

istu instalaciju.
Pravilni izbor strojeva za zajednički rad i njihova pravilna eksploatacija nije

moguća bez istraživanja zajedničkog rada strojeva.
Serijski spoj pumpi (ventilatora). Na sl. 23 prikazan je serijski spoj dviju

pumpi H1 i H 2 za koji je karakteristično:
• Količine dobave (protoka) kod zajedničkog rada su jednake (V = V1 = V2 );
• Visina dobave ostvarena kod zajedničkog rada jednaka je zbroju visina

dobave oba stroja uz zadani protok ( H1, 2 = H1 + H 2 ).
Karakteristični slučajevi zajedničkog rada su na položenu (I) i strmu (II)

instalaciju: rad na položenu instalaciju nije svrsishodan!
Sumarna iskoristivost:
V (H 1 + H 2 ) H 1 + H 2
= =
1000(N1 + N 2 ) H 1 H 2
+
1  2
Slika 23
Najveća iskoristivost kod serijskog spoja je u tom slučaju, ako će svaki stroj
kod traženog zajedničkog protoka raditi na režimu maksimalne
iskoristivosti.
Paralelni spoj pumpi (ventilatora). Na sl. 24 prikazan je paralelni spoj dviju

pumpi H1 i H 2 za koji je karakteristično:
Visine dobava kod zajedničkog rada su jednake ( H1 = H 2 = H );
Količina dobave (protok) ostvarena kod zajedničkog rada jednaka je zbroju

količina dobave oba stroja uz zadanu visinu dobave ( V = V1 + V2 ).
Karakteristični slučajevi zajedničkog rada su na položenu (I) i strmu (III)

instalaciju: rad na strmu instalaciju nije svrsishodan!
Paralelni spoj ventilatora i pumpi je svrsishodan samo uz položenu

karakteristiku instalacije, položitiju od karakteristike III na sl. 24 (koja
prolazi kroz presjecište sumarne karakteristike ventilatora i karakteristike
prvog ventilatora).
. Ukupna iskoristivost
paralelnog spoja:
V1 + V2
=
V1 V2
+
1 2
Slika 24
Ako se isključi jedna od dvije paralelno spojene pumpe, to pumpa koja

ostaje u pogonu osigurava protok od 60 - 70% ukupnog protoka, pošto se
njen režim rada premješta u područje većih protoka.
Reguliranje količine dobave (protoka) pumpi i ventilatora

.
Često puta uvjeti proizvodnog procesa postrojenja koje sadrži pumpu ili
ventilator zahtijevaju promjenu protoka fluida.
U tom slučaju ekonomičnost postrojenja ovisi o iskoristivosti stroja ne samo

na proračunskom režimu, već i kod djelomičnih opterećenja.
Regulacija protoka može se ostvariti:
•Promjenom broja radnih strojeva;

•Prigušivanjem;
•Promjenom broja okretaja motora;
•Promjenom karakteristike stroja.
Promjena broja radnih strojeva:
•Moguća kod paralelnog uključivanja nekoliko strojeva;

•Svrsishodno kada je promjena protoka trajna.
Prigušivanje (sl. 25):

•Povećavanje otpora instalacije putom zatvaranja ventila, zasuna ili šibera;
•Našlo široku primjenu samo kod postrojenja centrifugalnih pumpi;
•Jako neekonomičan način regulacije protoka, koji ponekad nije dopustiv.
Iskoristivost postrojenja post je

niža od iskoristivosti pumpe :
gV2 H C1 gV2 H 2
 post =  =
N2 N2
HC1 < H2 !
Slika 25
Promjena broja okretaja pogonskog stroja (sl. 26):

•Najekonomičniji način regulacije protoka;
•Pogonski motor mora imati mogućnost ekonomične promjene broja
okretaja – danas tiristorska regulacija frekvencije kod elektromotora,
primjena parne turbine, hidrauličke spojke.
Postupak određivanja novog
broja okretaja nx:
1) određuje parabola sličnih radnih
režima - HI 2
H= 2
V ;
VI
Na temelju HI i HII ili VI i VII određuje
se traženi novi broj okretaja nx:
VI HI
. nx = n =n .
VII H II
Slika 26
Promjena karakteristike stroja ugradnjom različitih usmjeravajućih lopatica

ispred rotora:
Mijenjaju moment količine gibanja fluida ispred rotora, odn. obodnu

komponentu brzine c1u i samim time teoretsku karakteristiku stroja;
Nedostatak: relativno mala promjena protoka postiže se bitnim smanjenjem
kuta  i kuta zakreta usmjeravajućih lopatica;
1
Zakret lopatica za veliki kut dovodi do bitnog povećanja gubitaka.

Spojeno Predavanja Es PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Spojeno Predavanja Es PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

KATEDRA ZA TURBOSTROJEVE

• U ovom poglavlju analizira se ciklus toplinskog stroja kao i plinsko

1.1. CARNOTOV CIKLUS

• Pomoću Drugog zakona termodinamike može se pokazati da ne

1.1. CARNOTOV CIKLUS

• Ciklus je najpogodnije prikazati u 𝑇 − 𝑠 dijagramu kako prikazuje Sl

Proces 1-2  izentropska ekspanzija od 𝑇1 do 𝑇2 ;

1.1. CARNOTOV CIKLUS

• Ciklus je u potpunosti neovisan o radnom fluidu koji se koristi.

• Ako rashladni spremnik može biti kod fiksne temperature 𝑇2 (npr.

• U praksi je teško ostvariti sustav koji može primati i odavati toplinu

• Carnotov ciklus za vlažnu paru je

1.2 APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA

• U prethodnim poglavljima prihvaćena je temperaturna skala bazirana

1.2. APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA

• Kombinirajući jednadžbe (1.2) i (1.3):

1.2. APSOLUTNA TEMPERATURNA SKALA

• Uspoređujući jednadžbe (1.4) i (1.5) može se vidjeti da je

1.3. CARNOTOV CIKLUS ZA IDEALNI PLIN

• Prikazan je u 𝑇 − 𝑠 dijagramu na Sl 1.3:

• Tlak plina se mijenja kontinuirano od 𝑝4

1.3. CARNOTOV CIKLUS ZA IDEALNI PLIN

• Drugi značajni razlog zašto se nije pokušalo koristiti Carnotov

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• U tom ciklusu procesi kod kojih se toplina dovodi i odvodi odvijaju se

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• Taj ciklus je bio korišten kao idealna osnova za klipne strojeve s

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• Radni fluid je zrak – struji stacionarno tokom ciklusa pa zanemarujući

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• S obzirom na to da su procesi 1- 2 i 3- 4 izentropski između tlakova

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• Termodinamička iskoristivost ovisi samo o omjeru tlakova. U

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• Omjer radova ne ovisi samo o omjeru tlakova već i o omjeru

1.4. CIKLUS UZ KONSTANTNI TLAK

• Za otvoreni ciklus plinsko-turbinskog postrojenja, njegov stvarni

1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM

• Ciklusi u kojima gorivo izgara direktno u radnom fluidu nisu toplinski

1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM

• Fluid kod motora s unutarnjim izgaranjem može postići temperaturu

1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM

• Otvoreni plinsko turbinski ciklus - iako je ciklus s unutarnjim

1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM

• Diesel motor (ili na ulje) – gorivo se ubrizgava nakon komprimiranja

1.5. STANDARDNI CIKLUS SA ZRAKOM

• Standardni ciklus sa zrakom:

1.6. OTTO CIKLUS

• Otto ciklus je standardni idealni ciklus sa zrakom za benzinski motor,

1.6. OTTO CIKLUS

• Da bi dobili direktnu usporedbu sa stvarnim motorom odnos

• Dovedena toplina uz konstantni volumen: 𝑄1 = 𝑐𝑣 (𝑇3 − 𝑇2 )

1.6. OTTO CIKLUS

• Termodinamička iskoristivost ovisi samo o kompresijskom

1.7. DIESEL CIKLUS

• Orginalni motor je izumio Diesel 1892. godine, diesel motori koji su

1.7. DIESEL CIKLUS

• Kao i prethodno, kompresijski omjer:

1.8. CIKLUS S DVOSTRUKIM IZGARANJEM

• Idealni ciklus koji se koristi kao osnova za usporedbu se zove ciklus s

1.8. CIKLUS S DVOSTRUKIM IZGARANJEM

• Ciklus na slici 1.10 se koristi za usporedbu ciklusa kod motora na

1.8. CIKLUS S DVOSTRUKIM IZGARANJEM