1.

ZAGRIJAVANJE TRANSFORMATORA

Cilj vježbe:

Zagrijavanje transformatora kod konstantnog ili promjenjivog opterećenja

Zadataka vježbe:

a) Snimiti vremenski tok zagrijavanja transformatora:

- Izmjeriti hladni otpor namota
- Transformator opteretiti zadanim opterećenjem
- U pravilnim vremenskim razmacima mjeriti prirast otpora namota primara
(transformator smatrati homogenim tijelom; temperature namota primara i sekundara
smatramo identičnim)
- Nacrtati vremenski tok zagrijavanja transformatora
b) Odredtiti konačnu nadtemepraturu transformatora za zadani ciklus
c) Odrediti nadomjesnu toplinsku vremensku konstantu transformatora
d) Iz rezultata pokusa i podataka natpisne pločice procijeniti toplinsku rezervu snage,
odnosno toplinsku graničnu dozvoljenu snagu transfrmatora
e) Analiza snimljenih podataka

Opis vježbe

1.1. Način terećenja

Transformator se može teretiti trajno nazivnom strujom ili zadanim ciklusom opterećenja u
kratkom spoju, na otpornike ili u povratnom radu. Mjerenjem se mogu dobiti različite
vremenske konstante, zavisno o tome, da li se drži konstantna efektivna struja, konstantni
gubici transformatora ili konstantan efektivni napon na stezaljkama.

1.1.1. Terećenje u kratkom spoju

Koristi se kod velikih transformatora, pošto nema zasićenja, nema gubitaka u željezu,
zagrijanje je nešto manje, nego u stvarnom pogonu. Zato se radi još i dodatni pokus
zagijavanja u praznom hodu, kod nazivnog napona i oba zagrijanja se zbrajaju.

1.1.2. Terećenje na otpornike

Tehnički je ostvarivo samo za male snage.

1.1.3. Terećenje u povratnom radu

Koristi se kod velikih transformatora, kada su na raspolaganju dva ista transformatora, a
pomoćnim transformatorom ili otcjepima (promjena prijenosnog omjera) se podešava radna
tačka.

1.2. Način mjerenja

Transformator se optereti nazivnom strujom i u pravilnim vremenskim intervalima se prekida
opterećenje i mjeri otpor namota. Vremenski interval se bira prema procjenjenoj toplinskoj
konstanti. Prekidi za mjerenje otpora namota moraju biti konstantini, jednakog trajanja i
zanemarivi prema ciklusu terećenja.
Kod velikih visokonaponskih transformatora ovakvo isprekidano mjerenje je teško ostvariti
(elektromagnetne prijelazen pojave ukolpa i isklopa traju predugo).
Noviji transformatori u pravilu imaju ugrađene otporničke termometre za trajno praćenje
temperature namota.
Kod starijih posttrojenja, gdje transformatori nemaju ugrađene otporničke termometre, mogu
se koristiti posebni naponski i strujni filteri za mjerenje otpora namota pod opterećenjem.

1.3. Određivanje prirasta temperature namota –zagrijanja (nadtemperature)

Prirast temperature namota se određuje iz prirasta otpora namota. Otpor namota se mjeri U-I
metodom. Cijeli transformator smatra se toplinski homogenim tijelom (zanemaruje se
vremenska konstanta prijelaza topline s namota u željezo transformatora).

θ – nadtemperatura, zagrijanje [K]

Rh – otpor hladnog namota na početku mjerenja pri temperaturi  01  
Rt - otpor toplog namota u mjerenoj tački  
01 - temperatura koline na početku pokusa [0C]
 02 - temperatura okoline u mjernoj tački [0C]

1.4. Određivanje konačne nadtemperature

Pokus zagrijavanja se obično prekida prije postizanja konačne nadtemperature (pokus bi

trajao predugo) , stoga se konačna nadtemperatura određuje grafičkim postupkom.
Kako se transformator posmatra kao homogeno tijelo, zagrijavanja teče po eksponencijanom
zakonu:

θ – nadtemperatura [K]
θm – konačna nadtemperatura [K]
T-toplinska vremenska konstanta [h, min]

Primjenom dewrivacije i nakon toga prelaskom na priraste dobija se:

Uz Δt→konst. → Δt/T=konst. →Δθ je linearno zavisno o θ. Za Δθ=0→θ= θm.

Prirasti Δθ se za iste priraste Δt očitaju sa krive zagrijanja θ=f(t) i ucrtaju u dijagram Δθ=f(θ).
Ta karakteristika je pravac, koji na ordinati odsjeca konačnu nadtmeperaturu θm, slika 1.
 Slika 1. Određivanje konačne nadtemperature (zagrijavanja)

tačka 0 1 2
θ 0 θ1 θ2
Δθ Δ θ0 Δ θ1 Δ θ2

Δ θ i= θ i+1- θ i
1.5. Određivanje toplotne vremenske konstante

Toplotna vremenska konstanta se očita (prema slici 2) kao ono vrijeme od početka
zagrijavanja, za koje nadtemperatura dostigne 63,2% konačne nadtemperature.
Povlačenje tangente na krivu zagrijavanja ne daje dobre rezultate zbog nehomogenosti
transformatora (u stvari transformator ima nekoliko vremenskih konstanti. Na primjer, za suhi
transformator: namot prema izolaciji, izolacija prema željeznoj jezgri, izolacija prema zraku,
zrak prema kućištu i kućište prema okolini). Zato se u stvari određuje zamjenska toplotna
vremenska konstanta transformatora posmatranog kao homogeno tijelo.

1.6. Određivanje granične snage

Kada je konačna nadtemperatura u određenom pogonskom stanju transformatora manja od

dozvoljene za određenu klasu izolacije (klasa A - 60(°C), klasa B - 80(°C), klasa F - 100(°C)),
tada transformator ima određenu toplotnu rezervu, dakle, smije se opteretiti većom strujom.
Za male priraštaje struje radi pojednostavljenja može se uzeti da najveći dio zagrijavanja
uzrokuju gubici u bakru zbog proticanja struje, pa dozvoljena struja iznosi:
2
 d Pgd k  I d2  I d  
      Id  Im  d
 m Pg k  I m  I m 
2
m

, gdje su:

Id - maksimalno dozvoljena struja da ne dođe do toplotnog preopterećenja

Im - mjerena struja u eksperimentu zagrijavanja
θd - dozvoljena nadtemperatura za određenu klasu izolacije
θm - izmjerena konačna nadtemperatura dobijena u eksperimentu sa strujom Im

Slika 2. Određivanje toplotne vremenske konstante

1.7. Postupak mjerenja

Prije uključivanja opreme izmjeri se temperatura okoline, te pomoću temperaturnih sondi

početna temperatura namotaja i željeznog jezgra.
Oprema se spoji prema šemi spoja, nakon provjere uključi se prekidač P i pomoću
regulacionog transformatora ispitivani transformator se optereti nominalnom strujom. Očitaju
se i zapišu vrijednosti napona i struje primara i sekundara transformatora. U pravilnim
vremenskim koracima (3 minute) očita se vrijednost temperature okoline, namotaja i
željeznog jezgra. U periodu između dva očitavanja skiciraju se krive θ nam=f(t) i θFe=f(t).
Stacionarno stanje se obično smatra dostignutim kada priraštaj temperature postane manji od
0,5 °C po satu. Ukoliko se tokom izvođenja eksperimenta mijenja temperatura okoline,
potrebno je i to uzeti u obzir prilikom računanja nadtemperature.

Ispitna oprema:
- dva voltmetra kl. tač. 0,5
- dva ampermetra kl. tač. 0,5
- ispitni transformator 220/110 V/V, 4,8/9,1 A/A
- regulacioni transformator
- hronometar (štoperica)
- instrumenti za mjerenje temperature
- spojni vodovi

A A

V V R
 Slika 3. Šema spoja eksperimenta zagrijavanja

t[min] 0 3 6 9 12 15 18 21 24
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]
t[min] 27 30 33 36 39 42 45 48 51
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]
t[min] 54 57 60 63 66 69 72 75 78
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]
t[min] 81 84 87 90 93 96 99 102 105
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]
t[min] 108 111 114 117 120 123 126 129 132
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]
t[min] 135 138 141 144 147 150 153 156 159
θok.[°C]
θnam. [°C]
θFe. [°C]

Tabela za unos rezultata mjerenja