12.

TOPLINA I TEMPERATURA

- razliito shvaanje pojmova topline i temperature u

svakodnevnom ivotu

TOPLO
HLADNO
MLAKO

VRUE

- osjet topline ovisi o temperaturi tijela, a temperatura je

mjera kinetike energije gibanja molekula promatranog tijela

12.1. Termometrija
Temperatura je osnovna fizikalna veliina koja karakterizira
stupanj zagrijanosti nekog tijela; mjerilo za relativno toplinsko
stanje tijela; proporcionalna je srednjoj kinetikoj energiji
molekula.
Termiki kontakt dva tijela, A i B, su u termikom
kontaktu ako meu njima dolazi do izmjene energije
(topline)
Termika ravnotea situacija u kojoj je, izmeu ta
dva promatrana tijela, dolo do prestanka u izmjeni
energije (u obliku topline).

toplije

hladnije

12.1. Termometrija

Nulti zakon termodinamike (zakon ravnotee):

Ako su dva tijela A i B u zasebnoj termikoj ravnotei
s tijelom C, tada su tijela A i B takoer u meusobnoj
termikoj ravnotei.
Dva tijela u termikoj ravnotei imaju istu temperaturu.
Temperatura = svojstvo koje opisuje da li je neko tijelo u
termikoj ravnotei s drugim tijelima!

12.1. Termometrija
Termometar = ureaj koji mjeri temperaturu.
svi termometri se temelje na principu promjene
nekog
fizikalnog
svojstva
s
promjenom
temperature.
a)
b)

Obujma tekuine
Duljine vrstog tijela

12.1. Termometrija
c) Tlaka plina pri konstantnom obujmu
d) Obujma plina pri konstantnom tlaku
e) Elektrine otpornosti vodia
f) Napona termolanka
g) Boji tijela (ovisnost zraenja o temperaturi)

12.1. Termometrija
to je potrebno za mjerenje temperature?
- fizikalna veliina ija nam je temperaturna promjena poznata
- definirati temperaturnu skalu i jedinicu temperature
- kalibrirati termometar fiksne toke (ledite i vrelite vode pri
normalnom tlaku p = 101 325 Pa, trojna toka vode, ...)

trojna toka vode

ledite

vrelite

12.1. Termometrija
Temperaturne skale:
Celsiusova skala: tl = 0 C; tv = 100 C, t=100C
Reaumurova (Reomirova) skala: tl = 0 R; tv = 80 R, t=80R
Fahrenheitova skala: tl = 32 F; tv = 212 F, t=180F
Kelvinova skala: t1 = 0 K; t2 = 273,16 K = 0,01 C (ttv)
Rankinova skala: t1= 0 R = 0 K; t2 = 491,688 R = (ttv)
Temperaturni intervali: = 1 C = 1 K = 1,8 F = 0,8 R
T [K] = T [C] + 273,15
5
5
tC = t R = ( t F 32 )
9
9
4
9
tF = tC + 32 = tR + 32
4
4
5
4
t R = tC = ( t F 32 )
5
9

12.1. Termometrija
Termometar se sastoji od posude, termometrijske tvari (iva,
alkohol, plin) i mjerne skale.
Kapilara je evakuirana, a njen gornji
kraj je zaepljen.
grijanje poveava volumen tekuine
hlaenje smanjuje volumen tekuine
Promjena volumena staklene posude
je zanemariva.
ivin termometar Nije pogodan za
nie temperature.
alkoholni termometar Za nie
ivin termometar do -39C.
temperature. Alkohol se oboji da se
Alkohol do 85C.
bolje vidi.
Otporni termometar, termolanak, plinski termometar, pirometar,
infracrveni termometar.

Amontonsov plinski termometar

Amontons (1663.- 1705.)
Staklena posuda spojena s tankom staklenom cijevi u
obliku slova U.
Vertikalni krak cijevi je dug oko 1m .
U posudi je plin, a pri dnu ima malo ive, koje ima i
u dijelu U cijevi.
Poloaj stupca ive je odreen volumenom zraka u
posudi.

Tlak plina u balona je dan kao zbroj teine stupca

ive i atmosferskog tlaka:
= 13600 kg / m3
p = gh + H
g = 9,81m / s 2
H = atmosferski tlak

Barometrom se posebno izmjeri atmosferski tlak H.

Volumen posude >> volumena cijevi

Volumen plina u posudi je priblino konstantan, bez obzira na h.
Badarenje:
Uronimo posudu u smjesu leda i vode.
Pridijelimo 0 0C (h0).
Uronimo posudu u kipuu vodu.
Pridijelimo 100 0C (h100).
h100 - h0 podijelimo na 100 dijelova
1 0C

p = gh + H

= 13600 kg / m3
g = 9,81m / s 2
H = atmosferski tlak

Bit: Mjerenjem tlaka.
Odreujemo temperaturu.

Izovolumna promjena stanja plina
p T
Tlak plina u posudi je proporcionalan s visinom: p h
p
h
t
h

T h npr:
=
=
t=
100
p100 h100 100
h100
Prednosti plinskog termometra:
Zagrijavanjem plina.
Tlak plina se izraenije mijenja ("vei
stupanj")
Vea preciznost.
Slui kao standardni termometar.
Zagrijavanjem plina.
Tlak plina se "pravilnije" mijenja.

Proirenje ljestvice na vie, nie temperature.

Mane plinskog termometra:

Velike dimenzije.
Kompliciran postupak mjerenja.
Oznake za 0 0C i 100 oC se pomiu s vanjskim tlakom.

Otporni termometar
"Promjena elektrinog otpora platine se mijenja s temperaturom."
Otpor je proporcionalan s temperaturom.
Pogodan i za veoma niske temperature ( 83 K) , ali i visoke (do 933
K). Iznad 933 K se gubi linearnost.
Bit: Mjerenjem jakosti struje kroz vodi.
Odreujemo
temperaturu.
Primjena u industriji te laboratorijima.
Prednost: Mogu pokazivati temperaturu na mjestu koje je udaljeno
od mjesta mjerenja.

Bimetalni termometar
"Razliito produljenje bimetalnog tapa kod zagrijavanja."
B
A

B
A

Nedostaci:
Vrlo neprecizni.
esto se moraju badariti.

Termoelement toplinski spoj

Spoj 2 vrste metala (npr. Cu Fe) preko voltmetra.
Fizikalni praktikum, vjeba 10.
Prednosti:
Mjerno podruje je od 4 K do 3000 K.
Tonost mjerenja je do 0,01 K.
Vrlo male dimenzije
mogu se mjeriti temperature sitnih tijela.

Pirometar
Temperatura se mjeri mjerenjem zraenja crnog tijela.
Mjerenjem intenziteta zraenja.
Mjeri se temperatura tijela.
Optiki pirometar "Valna duljina emitiranog zraenja
proporcionalna je temperaturi tijela."
Pirometri se koriste na temperaturama viim od 1063 0C (na niim
temperaturama, zraenje je minimalno).
Maksimalni i minimalni termometri
Tako graeni da njihovo pokazivanje ostaje na maksimumu ili
minimumu temperature koju je imalo tijelo (npr. bolniki term.).

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Termalno rastezanje posljedica je promjene (porasta) udaljenosti

izmeu atoma u kristalnoj reetci jer s porastom temperature
raste i amplituda titranja atoma pa se srednja udaljenost meu
njima poveava.
Tonije, posljedica je asimetrinosti krivulje potencijalne energije
atoma u vrstom tijelu!

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Linearno rastezanje

L L0 T
L = L0 T
koeficijent
linearnog rastezanja

L = L0 + L = L0 + L0 T
L = L0 (1 + T )

-1
1
materijal = 1 L /K

L0 T26 . 10-6
cink
aluminij
24 . 10-6
bakar
14 . 10-6
elik
12 . 10-6
staklo
4 - 9 . 10-6

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Volumno rastezanje

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Volumno rastezanje

V = L0 (1 + T ) = L30 1 + 3T + 3 (T ) + (T )
3

V V0 (1 + T ) , = 3

koeficijent
toplinskog irenja
1 V
K 1
=
V0 T

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Tekuine se, za nekoliko redova veliine, vie rasteu od vrstih

tijela zbog slabijih meumolekularnih sila !!

12.2. Toplinsko rastezanje vrstih tvari i tekuina

Anomalija vode

Voda je najgua
na 4 C vanost
za ivot na Zemlji.

Priroda: Voda se obino hladi s povrine.

Ako je temp. vode via od 4 0C.
Hlaenjem se poveava njena
gustoa.
Molekule padaju na dno.
Strujanje i razmjena
topline.
Voda se hladi.
Kada se gornji sloj ohladi na 4 0C.
Hlaenjem se smanjuje
gustoa vode na povrini.
Molekule ostaju na vrhu.
Nema
strujanja i razmjene topline.
Rashlaena voda ostaje na povrini i
slui kao zatita od daljnjeg hlaenja. Takoer, smrzavanje vode ne
ide jako duboko.
titi se biljni i ivotinjski svijet.

12.3. Plinski zakoni

Idealni plin meumolekulerne sile su zanemarive
- molekule promatramo kao materijalne toke
- dobra aproksimacija za vie temperature i nii tlak
Boyle-Mariotteov zakon:

pV = const

(T = const )
izoterme
(hiperbole)
T

12.3. Plinski zakoni

Gay-Lussacov zakon:
(p = const)

V
= const
T

Vt = V0 (1 + 1t )
1 volumni koeficijent
rastezanja plina
1 = 0,0036604 K-1 = 1 / 273,15 K

Volumen plina pri stalnom tlaku

proporcionalan je njegovoj temperaturi.

12.3. Plinski zakoni

Charlesov zakon
pt = p0 1 + t
(2. Gay-Lussacov zakon)
(V = const)
koeficijent poveanja tlaka plina
= 0,0036604 K-1 = 1 / 273,15 K

p
= const
T

12.3. Plinski zakoni

Stanje idealnog plina potpuno je odreeno trima veliinama:
tlakom, volumenom i temperaturom.

pV p0V0
=
T
T0
-jednadba stanja
f(p,V,T)=0

12.3. Plinski zakoni

Avogadrov zakon
Jednaki volumeni svih plinova pri istoj temperaturi i tlaku
imaju isti broj estica.
Broj jedinki u n molova neke tvari je:

N = n NA
broj estica
u sustavu

koliina tvari

Avogadrova
konstanta

N A = 6,022 1023 mol1

Jedan mol neke tvari je ona masa tvari koja sadri isto toliko jedinki
koliko ima atoma u 12 grama izotpa ugljika 12C.
= koliina tvari koja sadri Avogadrov broj (NA) jedinki.
Jedan mol bilo kojeg plina pri istim uvjetima ima jednak volumen molarni
volumen plina Vm = 22,410-3 mol-1.

Masa od jednog mola neke tvari naziva se molarna masa M.

M = NA mj
Vrlo esto se koristi relacija koja kae koliko molova ima u m kg
neke tvari:
m
n=
M
-molarna masa nekog kemijskog elementa je njegova atomska masa (iz
periodnog sustava elemenata) izraena u g/mol;

Molarni volumen (def) Vm= Volumen jednog mola nekog plina u

danim prilikama (tlak, temperatura).
Vrijede relacije:
Vm = V/n
n molova neke tvari u volumenu V
Vm = M/ M = molarna masa tvari gustoe

Uvodi se nova jedinica za mase u svijetu atoma, tzv. unificirana

atomska masa mu.
Polazi se od mase ugljika 12C. Njegova masa je priblino 12 masa
atoma vodika (protona).

ma ( 126 C ) 1,993 1026 kg

12
27
mH
1, 674 10 kg
1
ma ( 126 C ) (1, 660531 0, 000011) 1027 kg
12
unificirana atomska masa mu = Srednja masa jednog nukleona u
atomu 12C
mu =

Relativna atomska masa Ar (def): Omjer mase atoma i unificirane

atomske mase:
ma
Ar =
mu
Relativna molekulska masa Mr (def): Omjer mase molekule i
unificirane atomske mase.

Primjer: kisik i vodik

Ar ( H ) = 1, 0079

M r ( H 2O ) = 2 1, 0079 + 15,9994 = 18, 0152

Ar (O ) = 15,9994

Zadatak: Koliko se molekula nalazi u 1 gramu vodene pare?

m( H 2O ) = 1g
M ( H 2O) = 18, 015 g / mol

1g
m( H 2 O )
=
n=
18, 015 g / mol
M ( H 2O )

n = 0, 0555mol
N = n N A = 0, 0555mol 6, 022045 1023 mol 1
N = 3,342 1022

12.3. Plinski zakoni

Jednadba stanja idealnog plina
od prije:

pV p0V0
=
= konst.
T
T0

T0 = 273,16 + 0 C
p0 = 101325 Pa

l
V0 22, 4
mol

p0V0
= 8,314 J / mol K opa plinska konstanta
R=
T0

pV = nRT

Formalna definicija idealnog plina:

Idealan plin je onaj za koji je pV / nT konstantno pri bilo
kojem tlaku.

N
n=
NA

pV = NkT
k = R / NA 1,3810-23 J/K Boltzmannova konstanta

Daltonov zakon
Jednadba stanja idealnog plina:

pV = nRT

Formula povezuje tlak, volumen i temperaturu BILO KOJEG

IDEALNOG PLINA, tj. svejedno je da li je to kisik, vodik, duik ,
Kakav je sluaj ako istovremeno imamo, 2 ili vie plinova?
pV = nRT
Ne ovisi o vrstama molekulama plina( 2 ili vie atoma)
Isti izraz mora vrijediti i za smjesu idealnih plinova.
Promatramo n1, n2, n3, , nr koliina tvari idealnih plinova u
zajednikom volumenu V.
Ukupni tlak smjese plinova, na
temperaturi T iznosi:
pV = ( n1 + n2 + n3 + .. + nr ) RT

pV = n1 RT + n2 RT + n3 RT + .. + nr RT

p=

n1 RT n2 RT n3 RT
n RT
+
+
+ .. + r
V
V
V
V

:V

Daltonov zakon 2
Jednadba stanja idealnog plina:
pV = nRT
n1 RT n2 RT n3 RT
nr RT
p=
+
+
+ .. +
V
V
V
V
to predstavljaju izrazi na desnoj strani niRT/V?
To je tlak koji bi i-ta komponenta plina vrila u volumenu V pri
temperaturi T, da je SAMA U TOM VOLUMENU.
r

p = p1 + p2 + .. + pr = pi

Daltonov zakon

i =1

Izraz pi = niRT/V zovemo PARCIJALNI TLAK.

Daltonov zakon 3

n1 RT n2 RT n3 RT
nr RT
p=
+
+
+ .. +
V
V
V
V
Zrak Primjer smjese plinova (21 % O2, 73% N2, Ar, CO2, )
Zrak Uglavnom dvo i vieatomne molekule, priblino idealni plin.
Zrak Kod visokih tlakova mogue meudjelovanje estica.
Nije
vie idealan plin.
ukupna masa m
M =
=
Kolika je srednja molarna masa zraka?
broj molova
n
r

m = mi = ni M i
i =1
r

n = ni
i =1

i =1

M =

n M
i

i =1

n
i =1

Daltonov zakon 4
Zrak Primjer smjese plinova (21 % O2, 73% N2, Ar, CO2, )
Kolika je srednja molarna masa zraka?
r

M =

n M
i

i =1

n
i =1

Realno stanje:

nO2 = 21mol
M (O2 ) = 32 g
nN 2 = 79mol
M ( N 2 ) = 28 g

21 32 + 79 28
21 + 79
672 + 2212 2884
M =
=
g / mol
21 + 79
100
M =

M 0, 028kg / mol

12.4. Koliina topline. Specifini toplinski kapacitet

Toplina je energija koja prelazi s jednog tijela na drugo (s toplijeg
na hladnije) zbog njihove temperaturne razlike.
Toplinski kapacitet nekog tijela definira se kao omjer topline Q,
koju je potrebno dovesti tijelu da bi mu se povisila temperatura za
T, i temperaturne razlike T:

Ct =

Q
T

c=

Ct 1 Q
1 dQ
=
=
m m T m dT

specifini toplinski kapacitet

(ne ovisi o masi tijela)

1 dQ
C=
n dT
molarni toplinski
kapacitet

Koliina topline potreban da se tijelu povisi temperatura za T ovisi o nainu

kako grijemo tijelo:

1 dQ
cp =

m dT p = const

1 dQ
cV =

m dT V = const

12.4. Koliina topline. Specifini toplinski kapacitet

Razlika izmeu cp i cv:

12.4. Koliina topline. Specifini toplinski kapacitet

Kalorimetrija

postupak odreivanja specifinog

toplinskog kapaciteta pomou zakona o sauvanju energije.
Primjer:
Pri odreivanju specifinog toplinskog kapaciteta mjedi ugrijemo mjedeni uteg
mase 500 g na 100 C. Uteg zatim stavimo u aluminijski kalorimetar mase 60
g koji sadri 400 g vode od 15 C. Konana temperatura vode je 23,4 C.
Odredi specifini toplinski kapacitet mjedi.
voda
m1=0,4 kg
c1=4,19103 J/kg K
t1=15 C

kalorimetar
m2=0,06 kg
c2=0,92103 J/kg K
t2=15 C

Q1 + Q2 = Q3

mjed
m3=0,5 kg
t3=100 C
c3=?

konana temperatura
tk=23,4 C

m1c1 ( tk t1 ) + m2c2 ( tk t2 ) = m3c3 ( t3 tk )

c3 = 0,38 103 J/kg K

KALORIMETRIJA
Ponavljanje: Temperatura = Mjera kinetike energije estica
Temperatura (sama) ne moe potpuno opisati stanje sistema:
Primjer: Upaljena ibica ima vrlo visoku temperaturu. Moe li ona
ugrijati sobu?
Iskustvo
Uvodimo novu veliinu: TOPLINA (koliina topline).
Iskustvo: Dva tijela razliitih temperatura dovedemo u dodir.

Hlaenje toplijeg i grijanje hladnijeg tijela (dok se ne izjednae temp.)
Povijest: XVIII st.
Toplina je fluid koji prelazi na grijano tijelo, ili
odlazi s tijela pri njegovom hlaenju.
Fluid je nazvan KALORIK
Zadrano u imenu pojava vezanih uz
toplinu.
XIX st.
J.P.Joule
Eksperimenti (1840. -1878.)
Pokazao
ekvivalenciju topline i rada.

KALORIMETRIJA 2
XIX st.
J.P.Joule
Eksperimenti (1840. -1878.)
Pokazao
ekvivalenciju topline i rada (energije).
Danas: Toplina je oblik energije u prijelazu iz jednog energijskog
stanja u drugo.
Iskustvo: Postoje tvari koje vrlo teko primaju (predaju) toplinu.
ADIJABATSKI oklop (gr: a diabaino = ne propustiti): Tvar koja
savreno sprjeava prijelaz topline.
Dijatermiki oklop = Tvar koja savreno dozvoljava prijelaz topline.

KALORIMETRIJA 3
J.P. Joule
Pokus 1.
2 tijela, A i B, razliitih temperatura
Konkretno:
A = voda, mase m1, temperature T1 , u adijabatskom oklopu
B = vrsto tijelo mase m2, temperature T2 > T1
Stavimo tijelo B u vodu (A):

Rezultat: Nakon dovoljno dugo vremena, uspostavi se toplinska

ravnotea, tj. zbog razlike temperatura, tijelo B je predalo vodi neku
koliinu topline Q.
Izjednaavanje temperatura.

KALORIMETRIJA 4
Kalorimetrija = Znanost koja se bavi mjerenjem topline.
Potekoe: Procjena gubitka topline, tonost mjerenja temperature.
Toplina koja se dovodi sistemu.
Povienje temperature, pretvaranje
vrstog tijela u tekuinu, pretvaranje tekuine u paru,
Veza dovedena toplina
Pojava.
J.P. Joule
Pokus 2.
Princip: U termiki dobro izoliranoj posudi
mogu se vrtjeti lopatice oko vertikalne osi.
U posudu se stavi neka tekuina, npr. voda,
mase m1 te se posuda dobro zatvori.
Lopatice i posuda su tako napravljene da se
zbog trenja s vodom teko vrte.
Na vrhu vertikalne osi namotan je konopac
koji je povezan s utegom poznate mase.

KALORIMETRIJA 5
Vrtnju uzrokuje moment para sila koji dolazi
od ueta na ijem je kraju uteg mase m2.
Kad se uteg spusti za visinu h, smanjila mu
se potencijalna energija za m2gh.
Zanemarujemo kinetiku energiju utega
(polagano sputanje), trenje u leajevima,,
masu lopatica, ... Posuda je savreno izolirana.
Smatramo da se cijela potencijalna energija pretvorila u toplinu Q, tj.
Q = m2 gh
Posljedica: Promjena temperature tekuine.
Joule
Mjerio promjene temperature tekuine.
Uoio da vrijedi:
1
T = Tkon Tpo
mtek

KALORIMETRIJA 6
Joule
Mjerio promjene temperature
tekuine.
Uoio da vrijedi:
1
T = Tkon Tpo
mtek

Q T
Vea dovedena toplina (vea masa utega, vea
visina)
Vea promjena temperature tekuine.
Porast temperature ovisi i o vrsti tekuine. Uvodimo veliinu c.
1
1
T
Q
Osnovna jednadba
Q = mcT
mtek c
kalorimetrije
Q = Koliina topline koju je primilo tijelo mase m, ako mu se povisila
temperatura za T.

Q = mcT

KALORIMETRIJA 7

c = Specifini toplinski kapacitet tvari (konstanta za pojedini element)

Q
[c ] =

J
[c ] =
kgK

c = Koliina topline potrebna da se tijelu

mase m povisi temperatura za 1 stupanj.
Budue da se gornji pokus odvijao izobarno, obino se stavlja oznaka p
Q
cp =
m T
cp = Specifini toplinski kapacitet
tvari kod stalnog tlaka
Eksperiment pokazuje da cp ovisi o
temperaturi! Primjer za vodu:

KALORIMETRIJA 8
cp (15 0C) = 4186 J/(kgK)
1 cal = 1 kalorija, stara jedinica za energiju
1 kalorija je ona energija koja e 1 gramu
vode povisiti temperaturu s 14,5 0C na 15,5 0C.
Q= 1 cal; m = 1 g; T=1
J
1cal = 10 3 kg 4186
1K = 4,186 J
kgK

Q = mc p T

Danas se kalorija definira kao: 1 cal = 4,186 J
1 kcal = 4186 J

Za beskonano male promjene:
d
:
1 dQ
cp =
m dT

dQ = mc p dT

cp =

1 dQ

m dT p

Q = mc p T

KALORIMETRIJA 9
1 dQ
cp =
m dT

Uvodimo Cp = MOLARNI specifini toplinski kapacitet

Cp = Koliina topline potrebna da se 1 molu neke tvari povisi
temperatura za 1 stupanj:
C p = Mc p

Cp =

M dQ
m dT

1 dQ
Cp =
n dT

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta

Q = mc p T
Zadatak: Izmjeriti toplinu koju neko tijelo primi ili preda.
Kalorimetri = Ureaji za mjerenje topline.
METODA MIJEANJA
Kalorimetar = Posuda male mase, dobro toplinski izolirana od okoline.
U kalorimetar stavimo vodu poznate
temperature T1 te poznate mase m1.
U vodu je uronjen termometar, a voda se
mijea pomou mehanike mijealice.
Uzorak neka ima masu m2 i temperaturu T2
(neka je T2 > T1).
Uzorak stavimo u kalorimetar.

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta 2

Q = mc p T Uzorak stavimo u kalorimetar.

Toplina s uzorka grije posudu, ali i vodu.
Nakon izjednaavanja temperatura (neka je ona Tk ),
primijenimo zakon sauvanja energije: Koliina
topline koju je predalo toplije tijelo mora biti jednaka
zbroju toplina koje prime voda i posuda.
Q2 = m2 c2 (T2 Tk )

Toplina koju daje uzorak

Q1 = m1c1 (Tk T1 )

Toplina koju primi voda

Qk = ( m posude + mmijealice ) ck (Tk T1 )

K = vodena vrijednost kalorimetra

Toplina koju primi kalorimetar

Qk = K (Tk T1 )

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta 3

Q2 = m2 c2 (T2 Tk )

Q1 = m1c1 (Tk T1 )

Qk = K (Tk T1 )

Q2 = Q1 + Qk

m2 c2 (T2 Tk ) = m1c1 (Tk T1 ) + K (Tk T1 )

c2 =

m1c1 (Tk T1 ) + K (Tk T1 )

m2 (T2 Tk )

Specifini toplinski kapacitet uzorka

Kako odrediti vodenu vrijednost kalorimetra K?
Vodu mase m ugrijemo na neku temperaturu T.
Ulijemo ju u
prazni kalorimetar ije je temperatura T1 (temperatura sobe).

Nakon izjednaavanja temperatura, izmjerimo temperaturu vode
u kalorimetru, Tk.
Primijenimo zakon sauvanja energije:

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta 4

Kako odrediti vodenu vrijednost kalorimetra K?
Vodu mase m ugrijemo na neku temperaturu T.
Ulijemo ju u
prazni kalorimetar ije je temperatura T1 (temperatura sobe).

Nakon izjednaavanja temperatura, izmjerimo temperaturu vode
u kalorimetru, Tk.
Primijenimo zakon sauvanja energije:
mcvode (T Tk ) = ( m posude + mmijealice ) ck (Tk T1 ) = K (Tk T1 )

Primjer:
t1 = 24 0C
t = 38 0C
tk = 35 0C
m = 460 g = 0,46 kg

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta 5

Elektrini kalorimetar ( Joule, za tekuine)
U kalorimetar stavimo tekuinu poznate
mase i temperature, npr vodu.
U tekuinu uronimo spiralu (otpornik)
kroz koju putamo el. struju.
Za neko vrijeme t, el.struja uini rad Q = UIt.
Ustvari, spirala grije vodu.
Zakon sauvanja energije: Toplina koju preda spirala, jednaka je
toplini koju primi otopina.

UIt
UIt = mc p (Tk Tp )
cp =
m(Tk Tp )
Mjerimo vrijeme grijanja, poetnu i konanu temperaturu, masu
otopine, te napon i jakost struje kroz spiralu.
specifini toplinski
kapacitet

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta vrstih tvari pri niskim

temperaturama
W. Nernst (1864. 1941.) Razvio metodu mjerenja.
Na metalni uzorak mase m namota se tanka
helikoidalna zavojnica od platinske ice, koja se
moe napajati el. strujom.
Uzorak se nalazi u staklenoj boci, iz koje moemo
isisati zrak.
Mjerenje: Kalorimetar uronimo u tekuinu
poznate (obino niske) temperature, npr. tekui
duik, helij.
Toplinska ravnotea.
Isisamo zrak.
Toplina spirale moe prelaziti
samo na uzorak.
Pustimo struju kroz platinsku icu.
Ista matematika kao u
prethodnom sluaju:

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta vrstih tvari pri niskim

temperaturama 2
Pustimo struju kroz platinsku icu.
Ista
matematika kao u prethodnom sluaju:
UIt
UIt = mc p (Tk Tp )
cp =
m(Tk Tp )
Temperature uzorka moe izraunati iz Ohmova
zakona:
U
Ri = Ti
Ii

U
Rf =
Tf
If

Mjerenje specifinog toplinskog kapaciteta vrstih tvari.
Vrlo vana

uloga u fizici, jer cp omoguava odreivanje temperatura prijelaza
vrstih faza jednih u druge.
Provjera teorije.

Toplina sagorijevanja
M.Berthelot (1827. 1907.) "Kalorimetrijska bomba"
Metalna posuda jakih stijena, koja se moe hermetiki zatvoriti i koja
moe izdrati visoke tlakove.
Kroz poklopac bombe prolaze dovodi
struje i cijev za dovod kisika.
U posebnu laicu, unutar bombe,
stavimo uzorak mase m koji e
izgarati u atmosferi kisika.

Kalorimetrijska bomba se uroni u posudu s vodom.

El. iskra zapali smjesu kisika.
Eksplozija.
Sva energija ostaje
unutar bombe.
Bomba predaje toplinu.
Izjednaavanje
temperature.

Toplina sagorijevanja
Poznavajui poetnu masu tvari i mjerei dobivenu toplinu.
Toplina
sagorijevanja tvari (def):
J
Q
q = [q] =
m
kg

Tablica:
Tvar
vodik
ugljik
ugljen
benzin
zemni plin
bukovina(13% H2O)

q(MJ/kg)
119
33,9
11,6 36,8
47,8
15
17

Vrelita, talita i latentna toplina

Sjetimo se pokusa s tekuinom u zatvorenom sistemu:
Stisnemo li klip.
Para e prelaziti u vodu.
Dokle traje proces? Dok se postigne stanje zasiene pare.
to se dogaa ako posuda nije zatvorena?
Zagrijavamo neku tekuinu u otvorenoj posudi u
slobodnoj atmosferi:
Tlak para tekuine raste s temperaturom, sve do tlaka atmosfere.
Jer je vanjski tlak atmosferski, tlak para tekuine ne moe vie rasti.
Daljnje dovoenje topline.
U unutranjosti tekuine se stvaraju
mjehurii pare, koji se naglo diu na povrinu.
Jer se vanjski tlak ne mijenja, ne moe se mijenjati ni temp. tekuine.

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

- agregatno stanje
- faza

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

Ovisnost potencijalne energije Ep i sile F o udaljenosti

izmeu atoma u kristalnoj reetki

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

Prilikom prijenosa energije izmeu tijela i okoline esto
dolazi do promjene temperature samog tijela.
Postoje i situacije kada se to ne dogaa !!
Fazni prijelazi Prijelaz iz vrstog u tekue stanje
(taljenje) kao i prijelaz iz tekueg u plinovito stanje
(isparavanje); promjena kristalne strukture vrstog tijela.
U svim ovim procesima dolazi do promjene unutranje
energije sustava iako ne dolazi do promjene temperature
samog sustava.
Energija potrebna za faznu promjenu neke mase m iste
tvari iznosi:
L = latentna toplina

12.5. Promjena agregatnog stanja. Latentna toplina

12.6. Fazni dijagrami. Kritina i trojna toka

- pokazuju kako se mijenjaju svojstva sustava pri promjeni temperature,
tlaka i volumena; prijelaze iz jednog agregatnog stanja u drugo te iz
jedne faze u drugu

Fazni dijagram vode

p T dijagram stanja vode za relativno niske temperature.
POZOR! Mjerna skala za tlak nije proporcionalna!
TROJNA TOKA:
T = 273,16 K
pzas = 6,105 . 102 Pa
C = KRITINA TOKA:
TC = 647 K
pC = 22,1 MPa
VC = 3,16 . 10-3 m3kg-1
s = "solid" = vrsto stanje
g = "gazeous" = plinovito stanje
l = "liquid"= tekue stanje
v = "vapour" = parovito stanje

Fazni dijagram vode 2

Zato temperature trojne toke vode nije 273,15 K?
TROJNA TOKA:
T = 273,16 K
pzas = 6,105 . 102 Pa
Zato to se temperatura 273,15 K definira u
otvorenoj posudi, pod atmosferskim tlakom.
Otvorena posuda
Voda sadri i
otopljenih tvari (zrak).
Snienje talita za
0,0023 K.
Takoer, atmosferski talk je znatno vii od
tlaka zasiene pare (600 Pa)
Snienje
talita (dijagram) za 0,0077 K.
Ukupno smanjenje temperature:
0,0023 K + 0,0077 K = 0,01 K

Vlanost zraka
Ravnotee faza i fazni prijelazi vode imaju vanu ulogu u ivotu.
Atmosfera Prostor ispunjen zrakom (21 % O2; 78 % N2 ; 0,04 % CO2;
0,96 ostali plinovi(vodena para).
Vodena para?
Atmosfera je u dodiru s morima, jezerima, rijekama, ali i s biljkama i
ostalim povrinama.
Molekule vode stalno prelaze iz tekueg u plinovito stanje i obrnuto.
Proces traje sve dok se ne postigne ravnoteno stanje (tlak zasienih
para).
Kada bi atmosfera imala stalnu temperaturu.
Poslije nekog vremena
atmosfera bi bila zasiena vodenom parom.
Iskustvo? To se ne deava jer atmosfera nije "miran" sustav.
Iskustvo? Brzina isparavanja nije nuno uravnoteena s brzinom
kondenzacije.

Vlanost zraka 2
Ravnotee faza i fazni prijelazi vode imaju vanu ulogu u ivotu.
Iskustvo? Neprestane promjene temperature i gibanje atmosfere
uzrokuju neravnoteu izmeu plinovite i tekue faze vode.
Voda i vodena para iznad nekog dijela Zemljine povrine nije zatvoren
sistem u ravnotei.
Zbog velike mase atmosfere i relativno sporih promjena u njoj.

Manji dijelovi atmosfere su uravnoteeni.
Od prije:

p zas. = B0T e

U p / kT

Naglo poveanje temperature.
Naglo poveanje pzas?

Ne ba. Isparavanje je spor proces.
Treba neko vrijeme.
Snienje temperature.
Kondenzacija je brz proces.
U atmosferi je
obino uvijek stanje s tlakom manjim od pzas.

Vlanost zraka 3
Snienje temperature.
Kondenzacija je brz proces.
U atmosferi je
obino uvijek stanje s tlakom manjim od pzas.
"Stvarni tlak vodene pare manji je ili jednak tlaku zasiene pare na
istoj temperaturi."
Koliina vodene pare koju zrak moe primiti ovisi o pzas, dnosno o
temperaturi.
Eksperiment:
0 0C
pzas = 0,46 cm Hg
30 0C
pzas = 3,18 cm Hg

Na 30 0C zrak moe primiti 7 puta vie vodene pare nego na 0 0C .
cm Hg ?
Normalni tlak iznosi 760 mm Hg ?

760 mmHg = 1, 013 105 Pa

1, 013 105
1 torr = 1 mmHg =
Pa
760

Vlanost zraka 4
1, 013 105
1 torr = 1 mmHg =
Pa
760
a - Apsolutna vlanost zraka (def) = Masa vodene pare u 1 m3 zraka.
3

a
=
g
/
m
[ ]

Moe se pokazati, da ako se tlak izrazi u torrima.
a p

m RT
nRT
p=
Kreemo od jednadbe stanja plina:
p=
M V
V
m RT
RT
p=
p [ Pa ] =
V M
M
Molarna masa vode M: M H 2O = 2 1, 008 + 16 = 18, 016 g / mol
760
RT
760
8,314
3

T [ K ]
p [torr ] =
=

g
/
m
5
5

1, 013 10 M
1, 013 10 18, 016
0
3
1
3

Za
T

0
C

p
torr

g
/
m
[
]
p [torr ] =
g / m T [ K ]

288

Vlanost zraka 5
0
3
1, 013 105

Za
T

0
C

p
torr

g
/
m
[
]
1 torr = 1 mmHg =
Pa

760
a - Apsolutna vlanost zraka (def) = Masa vodene pare u 1 m3 zraka.
3

a
=
g
/
m
[ ]

Eksperiment:

Tablica
a pzas

p(torr) Aps. vlanost
zraka(g/m3)

t 0C
-10
-5
0
5
10
15
20
25

pzas(torr)
1,95
3,01
4,58
6,54
9,21
12,79
17,54
23,76

(g/m3)
2,14
3,24
4,84
6,83
9,40
12,8
17,3
23

Vlanost zraka 5a
Eksperiment:

Tablica

Grafiki

t 0C

pzas(torr)

(g/m3)

-10
-5
0
5
10
15
20
25

1,95
3,01
4,58
6,54
9,21
12,79
17,54
23,76

2,14
3,24
4,84
6,83
9,40
12,8
17,3
23

Vlanost zraka 6
Relativna vlanost zraka (def) =
Omjer vlanosti zraka i maksimalne koliine vodene pare koju zrak
moe primiti na toj temperaturi. Matematiki:
a
p
r=
100% =
100%
pzas
pzas
Relativna vlanost odreuje stupanj zasienosti zraka vodenom parom.
Relativna vlanost.
Odreuje pojavu oborina.
Primjer: Smanjenje temperature.
pzas se smanjuje
r raste.
r moe ii najvie do 100%.
Daljnje smanjivanje temperature.

Kondenzacija onog dijela pare koji bi dovodio do p > pzas.

Stvaraju se oblaci!
Pojava oborina ovisi i o drugim parametrima (vertikalna raspodjela
tlakova i temperature, strujanja u atmosferi, ...)

Vlanost zraka 7
Jutarnja rosa, mraz?
Nono hlaenje zraka iznad povrine Zemlje.
Smanjenje tlaka
zasiene vodene pare.
Rosite
Temperatura na kojoj poinje kondenzacija (p = pzas).
Ako je rosite na temperaturi ispod 0 0C
Mraz, ili inje.
Snienjem temperature.
Kondenzira se sva vodena para, osim one
koliine koja daje tlak zasiene vodene pare na toj temperaturi.
Higrometri Ureaji za mjerenje vlanosti zraka.

12.7. Prijenos topline

a) voenjem (kondukcijom)

k termalna vodljivost

b) strujanjem (konvekcijom)
Konvekcija je prijenos topline gibanjem
nekog fluida.
Prirodna (gibanje fluida samo zbog
temperaturne
razlike)
i
prisilna
konvekcija (pumpa tjera fluid na
gibanje).

c) zraenjem (radijacijom)
Radijacija (zraenje) je prijenos topline elektromagnetskim
valovima.
Brzina toplinskog zraenja s neke plohe srazmjerna je njenoj
povrini, svojstvima te temperaturi povrine
Stefan Boltzmannov
zakon zraenja
=
e emisivnost (omjer zraenja s promatrane povrine
i brzine zraenja s idealne povrine jednake plotine i
temperature; 0<e<1)
Crno tijelo idealno tijelo ija je emisivnost, e=1; ono
i apsorbira svo zraenje koje upadne na njega

mT = 2,898 103 Km

Wienov zakon valna duljina kod koje

spektralna gustoa postie maksimum

Prijenos topline
Iskustvo: Neko tijelo se moe ugrijati uz prisustvo drugog tijela.
Kaemo da je dolo do prijenosa topline.
Prijenos topline Vrlo sloen proces.
Naini prijenosa topline? Zamislimo eksperiment:
Debela savijena bakrena ipka grijana je , pomou elektrine pei na
jednom svom kraju. Drugi kraj ipke uronimo u smjesu vode i leda:
El. pe poveava unutarnju
energiju bakrene ipke: Poveava
se kinetika (vibracijska) energija
estica tapa unutar el. pei.

Meusobnim sudarima estica,
energija se prenosi na susjedne
estice.
Sve do kraja tapa.
Kaemo da je toplina prela
voenjem s jednog kraja tapa na
drugi, tzv. KONDUKCIJA.

Prijenos topline 2
Primjer kondukcije, pokus:
Na elektrinu grijalicu stavimo stakleni i eljezni tap. Nakon nekog
vremena tapovi se zagriju; eljezni tap se jae zagrije.
Zato dolazi do prijenosa topline s jednog kraja tapa na drugi?
Eksperiment: Razlog voenja topline je razlika temperatura na
krajevima tapa! Toplina se prenosi sve dok se temperature krajeva
tapa ne izjednae.
O emu ovisi brzina voenja topline? Uzmimo tap presjeka S i
duljine L, s razlikom temperature na krajevima (t2 t1):
Fourrier (1768. 1830.):
- Brzina voenja topline proporcionalna je
povrini presjeka.
-Brzina voenja topline proporcionalna je razlici
temperature.
- Brzina voenja topline obrnuto je
proporcionalna duljini tapa.

Prijenos topline 3
Matematiki: Koliina topline koja u jedinici
vremena proe kroz presjek S jednaka je:
Q

S ( t2 t1 )
L

Konstantu proporcionalnosti zovemo koeficijent toplinske

vodljivosti .

S ( t2 t1 )
q=
L
J W

=
=
[ ]
Jedinica koeficijenta toplinske vodljivosti ?

smK mK
Ako promatramo beskonano tanke ploe.
Relacija postaje:
dT
Gradijent temperature.
q = S
dx
Predznak minus.
Pokazuje da se toplina iri u
smjeru opadajue temperature.

Prijenos topline 4
Koeficijent toplinske vodljivosti ovisi o vrsti materijala (Tekuine i
zrak.)
Male vrijednosti; Metali
Velike vrijednosti.:

Zato metali imaju velike ?

Metali imaju velik broj slobodnih elektrona koji jako dobro prenose
toplinu.

Prijenos topline 5
Zato metali imaju velike ?
Primjer: Koeficijent toplinske vodljivosti aluminija i bakra kao
funkcija temperature.
Graf: Na obinoj temperaturi bakar je bolji
vodi topline, ali na temperaturama ispod 70
K, aluminij postaje bolji vodi topline.

Prijenos topline 6
El. pe poveava unutarnju
energiju bakrene ipke: Poveava
se kinetika (vibracijska) energija
estica tapa unutar el. pei.

Meusobnim sudarima estica,
energija se prenosi na susjedne
estice.
Sve do kraja tapa.
Stavimo ruku iznad bakrene ipke!
Osjeamo da je ruka u struji toplog zraka.
Zrak se u dodiru s ipkom ugrijao i zbog uzgona se poinje dizati
uvis.
Struja toplog zraka zagrijava dijelove hladnijeg zraka.
Nain irenja topline u kojem dolazi do gibanja toplijeg fluida
prema hladnijem zovemo KONVEKCIJA.
Primjer: Tijelo-zrak.


Odjea slui za zadravanje topline uz tijelo.

Prijenos topline 7
Primjer konvekcije: Atmosfera
Slojevi se mijeaju pa imamo
podjednaku koncentraciju kisika u svim slojevima.

Princip dimnjaka.

Princip centralnog grijanja s

prirodnom cirkulacijom vode.

Primjer Kopno more; More ima veliki toplinski kapacitet.

Sporije se grije (hladi). Kopno.
Vrlo brzo se grije (hladi).

Irska, na velikoj geografskoj irini ima zimu iznad 0 0C!

Prijenos topline 8
Konvekcija: Matematiki vrlo sloen problem, ovisi o nizu faktora:
- Da li je povrina ravna ili zakrivljena.
- Da li je povrina horizontalna, ili nije (utjecaj gravitacije).
- Gustoa, viskoznost, spec. toplina, topl. vodljivost fluida.
- Da li je protjecanje fluida laminarno ili turbulentno.
-
U praksi se koristi relacija:

q = hS t

q je toplina to je povrina S dobije ili izgubi

konvekcijom u jedinici vremena ako izmeu
povrine i fluida postoji razlika u temperaturi t.
h = koeficijent prijenosa topline

Prijenos topline 9
Primjer:
Shematski prikaz hoda temperature kroz prozorsko staklo
zatvorenog prozora.

Prijenos topline 10
Kondukcija i konvekcija nuan dodir.
Na koji nain Zemlja prima toplinu od Sunca? Nema materijalnog
dodira izmeu Zemlje i Sunca (vakuum)!
Sjedimo pored logorske vatre.
Osjeamo toplinu!?
Postoji i prijenos energije zraenjem (toplinsko zraenje, ili termiko
zraenje, ponekad se zove i radijacija)
Porijeklo toplinskog zraenja?
Toplinsko zraenje nastaje kada atomi ili molekule tijela, pobueni
termikim gibanjem, emitiraju elektromagnetske valove.
Toplinsko zraenje nastaje zbog temperature tijela.
Zrae i
hladna i topla tijela.
Zraenje tijela je mnogo intenzivnije na
viim temperaturama.
Uarena tijela zrae elektromagnetske valove uglavnom u
infracrvenom (toplinskom) podruju.

Radijacija
Uarena tijela zrae elektromagnetske valove uglavnom u
infracrvenom (toplinskom) podruju (103 106 nm):

Da li uarena tijela zrae samo u infracrvenom podruju? NE.

Poveanjem temperature.
Uz infracrveno, vidljiva svjetlost,
ultraljubiasta.
U prosjeku, za uarena tijela, je oko 90 % zraenja "nevidljivo".

Radijacija 2
Uarena tijela emitiraju kontinuirane spektre (Sastoje se od svih
valnih duljina; od najkraih ultraljubiastih, do infracrvenih.).
Neke valne duljine u spektru su izraenije od drugih, a neke slabije.
Raspored energije po pojedinim valnim duljinama bitno ovisi o
temperaturi tijela koje zrai.
Pokus: 2 termometra, jedan zaaen.
Razliita temperatura.
Toplinsko zraenje je EM val.
Vrijede svi zakoni za EM valove,
pa i zakoni geometrijske optike.
Stavimo li leu na put
toplinskim zrakama.
Doi e do fokusiranja toplinskih zraka u
fokusu lee.

Toplinska ravnotea
Pokus: Zamislimo da se u evakuiranoj posudi, temperature zidova
T1, nalazi ugrijano tijelo temperature T2 (T1 < T2).
Rezultat: Nakon nekog vremena
uspostaviti e se termika ravnotea; tijelo
e se ohladiti, a stijenke posude ugrijati
(do izjednaavanja temperatura).

Kako tijelo (T2) zna da je "dosta"? (Nisu u dodiru, vakuum.)

Ugrijano tijelo emitira EM valove, ali i apsorbira zraenje koje
prima od zidova posude. (Slino, i stijenke posude.)
Naravno, intenzitet zraenja tijala (vea temperatura) je puno vei
nego intenzitet zraenja zidova posude.

Toplinska ravnotea 2
Temperatura ugrijanog tijela smanjivati e se sve dok izraena
energija ne bude jednaka apsorbiranoj energiji (iste temperature.)
Zakljuak: Ako je tijelo toplije od okoline, ono e se hladiti, jer vie
emitira nego to apsorbira.
Toplinska ravnotea.
Apsorpcija = Emisija

Meudjelovanje toplinskog zraenja i tvari

Zraenje pada na neku plohu:
a) refleksija
b) apsorpcija
c) transmisija
Kako opisati te pojave?
Slino toku el. polja, uvodimo tok zraenja kroz povrinu S:
 
= S dS
S = Gustoa toka (intenzitet) EM zraenja.
dS = Vektor okomit na povrinu, iznosa jednakog povrini.
Ako je zraenje okomito na povrinu i ravnomjerno na plohu
povrine S.
Uobiajeno se intenzitet zraenja obiljeava slovom I.
W

I
=
[ ] 2
I=
m
S
= Tok zraenja. = Energija koja u jedinici vremena proe kroz
plohu povrine S. Iskazuje se u watima (W).

Meudjelovanje toplinskog zraenja i tvari 2

Zraenje pada na neku plohu:
a) refleksija
b) apsorpcija
c) transmisija

up = r + a + t

Zakon ouvanja energije:

Uvodimo nove veliine:

r = reflektirani tok
a = apsorbirani tok
t = transmitirani (proputeni) tok

a
= faktor apsorpcije
up

= r = faktor refleksije
up
=

0 , , 1
+ + = 1

t
= faktor transmisije
up

Openito, faktori se mogu mijenjati, ovisno o temperaturi

tijela, kao i o spektralnom sastavu zraenja:

( , T )
( , T )
( , T )

Meudjelovanje toplinskog zraenja i tvari 3

, , odreuju svojstva tijela

( , T ) = 1 savreno crno tijelo (nita van)
( , T ) = 1 savreni reflektor
( , T ) = 1 savreni transmiter (npr. vakuum)
Primjena: Termos boca.
Uglaena unutarnja ploha + Vakuum +
Metal + Pluto + Plat.

Rezultat = Odravanje toplog fluida unutar nje.

Savreno crno tijelo

Savreno crno tijelo.
= 1, za sve valne duljine i sve temperature.
Savreno crno tijelo. Ne postoji u prirodi. Prikazuje se kao
izotermna upljina s malim otvorom:
upljina potpuno apsorbira upadno zraenje koje
ue u upljinu: Zraka upadnog zraenja se
brojnim refleksijama potpuno apsorbira.
Reflektirane zrake su sve tanje i tanje, do potpune
apsorpcije.
Prisjeanje: Toplinska ravnotea.
Svako
tijelo i apsorbira i emitira toplinu. Definiramo
intenzitet emitiranog zraenja:

I=

S
Ako je rije o kontinuiranom spektru:

dI
I = I d =
d
d
0
0

Savreno crno tijelo 2

Ako je rije o kontinuiranom spektru:
Emisiona mo crnog tijela ili
spektralna gustoa zraenja:

dI
I = I d =
d
d
0
0

dI
f (,T ) =

ct

R = f(, T) Vrlo esta oznaka (Obino se crta za tijelo poznate T).

W
f ( , T ) = 3
m

Faktor emisije = Def = Omjer emitiranog

zraenja i ukupnog zraenja:

e
=

Kirchhoffov zakon
Kirchhoff Prouavao odnose faktora apsorpcije i emisije za crno
tijelo.
Zakljuak: U ravnotei je emitirani tok jednak
apsorbiranom.

act = ect
Za sivo tijelo ( < 1):

e = up = a = up

Ako je spektar sastavljen od vie valnih duljina:

(,T )
=1
(,T )

(,T ) = (,T )

Kirchhoffov zakon

Omjer faktora emisije i faktora apsorpcije jednak je jedinici za bilo

koje tijelo.

Kirchhoffov zakon 2
R = f(, T)
Umjesto pomou valne duljine.
Pomou frekvencije

f ( , T ) d = f ( , T ) d
Teorija valova.
Veza valne duljine i frekvencije:

c =

c
c
d = d = 2 d


c
f ( , T ) = 2 f ( , T )

"minus"
Frekvencija pada kada raste valna duljina.

Spektar zraenja crnog tijela

Izotermnu upljinu ugrijemo na neku T.
Kontinuiran spektar

Ogibna reetka.
Mjerimo intenzitet dijelova spektra irine d za
raliite :

Zakljuak: Spektar bitno ovisi o temperaturi.
Via T
Ukupna

izraena energija vea (povrina ispod krivulje).
Zakljuak: Svaki spektar ima maksimum na odreenoj m.
Via
T
Maksimum se pomie prema manjim .
Stefan, Boltzmann i Wien
Uoili gornja svojstva.
Zakoni.

Stefan - Boltzmannov zakon

Joef Stefan Iz eksperimentalnih spektara zraenja uoio
zakonitost: Ukupni intenzitet zraenja (energija koju zrai 1m2
povrine tijela u sekundi) razmjeran je s etvrtom potencijom
apsolutne temperature crnog tijela.
L. Boltzmann (neovisno o Stefanu) teorijskim razmatranjima
(zakonima termodinamike) doao do istog rezultata:

I = f ( , T )d = T 4

I = T 4 Stefan-Boltzmannov zakon

W
Stefan-Boltzmannova konstanta
2
4
m K
Ukupna snaga P zraenja crnoga tijela povrine S:

P = S T 4

Za realna tijela (siva), koristimo faktor emisije.

I = T 4

= 5, 67 108

Stefan - Boltzmannov zakon 2

Primjer: Koliku snagu emitira 1 cm2 povrine crnoga tijela pri
temperaturi 1000 K, odnosno 2000 K?
T1 = 1000 K
P = S T 4
T2 = 2000 K

S = 1cm 2 = 10 4 m 2
W
= 5, 67 108 2 4
m K

P1 = S T14 = 10 4 5, 67 10 8 1000 4 = 5, 67W

P2 = S T24 = 104 5, 67 108 20004 = 90, 7W

2 puta vea temperatura.
16 puta vea snaga!

Wienov zakon pomicanja

W. Wien (1864. 1928.) Iz spektara zraenja.
Uoio zakonitost:

mT = b = 2,898 10 3 Km

Valna duljina koja odgovara maksimumu izraene energije m

obrnuto je razmjerna apsolutnoj temperaturi.
Temperatura odreuje gdje e biti maksimum spektra:
npr. T = 1000 K
Maksimum u infracrvenom podruju.
T = 6000 K
Maksimum u podruju vidljive svjetlosti.

Wienov zakon pomicanja 2

Primjer:
Odredite temperaturu povrine Sunca i snagu koju zrai 1 m2
njegove povrine pod pretpostavkom da Sunce zrai kao crno tijelo.
Maksimum Suneva zraenja je za m = 480 nm.
b = 2,898 10 3 Km

m = 480nm
W
= 5, 67 10
m2 K 4
8

mT = b = 2,898 10 3 Km
T=

2,898 10 3

2,898 10 3
K =
K
9
480 10

T = 6040 K

I = T 4

I = 5, 67 108 60404

W
7 W
=
7,5

10
m2
m2

SVAKE SEKUNDE, SVAKI KVADRATNI METAR SUNEVE

POVRINE IZRAI 7,5 . 107 W ENERGIJE!!!

Ultraljubiasta katastrofa
Kraj 19. st.
Izmjeren spektar zraenja crnog tijela.
Pokuava
se (metode statistike fizike, valna teorija svjetlosti) objasniti oblik
krivulje spektra za pojedine temperature.
Atomi Shvaeni kao harmoniki oscilatori koji kada se pobude.

Emitiraju kontinuirani spektar.
Jeans i Rayleigh (engleski fiziari) "Zraenje unutar izotermne
upljine se sastoji od stojnih valova."
Nali ukupan broj valova
unutar frekventnog podruja + Nali srednju energiju jednog vala
(kT).
Dobili zakonitost za spektralnu gustou zraenja:

f (,T ) =
Poreenje s eksperimentom?

2 c

kT

Ultraljubiasta katastrofa 2

f (,T ) =

2 c

kT

Poreenje s eksperimentom?

Formula je dobra za velike valne duljine (male frekvencije).

Potpuno neslaganje za male valne duljine, tj. u ultraljubiastom
podruju.
RayleighJeansova funkcija nema maksimum. (Eksperimentalna ima.)
RayleighJeansova funkcija
U ultraljubiastom podruju bi
zraenje crnog tijela imalo beskonano veliki intenzitet.
Tzv.
ULTRALJUBIASTA KATASTROFA.

Poetak kvantne fizike

RayleighJeansova funkcija se ne
slae s eksperimentalnim spektrima!
Mnogi fiziari su godinama
pokuavali nai pogreku u izvodu!
Nisu je nali!
Da li to znai da fizikalna teorija nije tona? Ali mnoge druge pojave
se jako dobro opisuju s tom istom teorijom!
Rjeenje: Klasina fizika svojim zakonima ne moe objasniti sve
pojave u prirodi, pogotovo u mikrosvijetu atoma i molekula.
Za
objanjenje zakona zraenja crnog tijela trebaju neke nove ideje.
Max Planck, 14. prosinca 1900.
Uveo pojam kvantiziranosti
energije. = Roendan kvantne fizike.

Termodinamika znanost o toplini (Povijesni pregled)

-toplina je bila zamiljana kao besteinski fluid jer toplina tee od toplijeg k
hladnijem tijelu; i tek je krajem 18. st. znanost o toplini postala kvantitativna
-inenjeri 18. st. nauili su da pravilnim dizajnom strojeva taj tok topline moe biti
pretvoren u koristan rad
-osnovna premisa teorije topline (kalorije) bila je da je ona ouvana (neunitiva i
nestvoriva); kasnije u 1840-tim tome gleditu su poeli protiviti Robert Mayer, James
Joule, Hermann Helmholtz i dr.; spjeli su oboriti teoriju o ouvanju topline, ali su
ponudili malo toga za novo objanjenje
-posao utemeljenja nove znanosti o toplini (nazvane termodinamike) pao je na lea
Williama Thomsona i Rudolfa Clausiusa u 1850-tim godinama; osnovni koncept nove
teorije bio je taj da svaki sustav ima intrinsino svojstvo koje je Thomson nazvao
energija, a za koje je vjerovao da je nekako povezano s nasuminim gibanjem
molekula sustava; u to vrijeme molekule jo nisu bile poznate niti prihvaene, pa se ni
razvoj ove teorije nije mogao nastaviti; ali uio je da je energija sustava ouvana (a ne
toplina)
-u modernoj termodinamici teite se s energije prenosi na novu veliinu entropiju,
koju je uveo Clausius; povezao je entropiju s toplinom i temperaturom i utemeljio 2.
zakon termodinamike: u izoliranom sustavu entropija raste do maksimuma;
-tamo gdje je stao Clausius, nastavio je Willard Gibs (to je Newton za mehaniku, to je
Gibbs za termodinamiku); uoio je vezu energija-entropija i uveo pojam kemijskog
potencijala; uspio objasniti razliite pojave; 1870-tih izdaje svoje djelo Rasprava o
termodinamici otvara nove vidike drugima; Walter Nernst

Pitanja i zadaci:
1. Je li mogue da dva tijela budu u termikoj ravnotei, a da meusobno nisu u
kontaktu?
2. Guma ima negativan koeficijent linearnog irenja. to e se dogoditi s komadom
gume ako ju zagrijavamo?
3. Objasni zato stupac ive u termometru prvo opada, a potom raste, kada ga uronimo
u kipuu vodu?
4. Zato amalgami (zubne plombe) moraju imati isti koeficijent termikog rastezanja
kao i zubi? to bi se dogodilo u suprotnom.?
5. Na graevinskom metru napravljene su oznake pri t=20C. Ako je temperatura zraka
t2=30C, hoe li mjerenja biti tona, prekratka ili predugaka?
6. Ako je koeficijent irenja elika =1110-6, koliko iznosi pogreka u prethodnom
zadatku?
7. Koliko grama plina ima u 1 molu: vodika (H2), helija (He), ugljinog monoksida (CO)?
8. Koliki je volumen idealnog plina pri T=0 K? Je li ovo predvianje prema jednadbi
stanja idealnog plina tono ili ne?
9. to e se dogoditi s napuhanim balonom ispunjenim zrakom ako ga uronimo u
tekui duik?
10. Dva identina cilindra nalaze se na istoj temperaturi, ispunjeni su jednakom
koliinom istog plina. Ako je volumen cilindra A tri puta vei, to moemo rei o
relativnom tlaku u cilindrima?
11. Zato se hrana prije skuha u ekspres loncu?

12. Obala mora je kamenita i izgleda kao na slikama, tvorei podvodnu pilju u stijeni u
kojoj je zarobljen zrak.
a) Ako se razina mora podigne, hoe li cijeli volumen zarobljenog zraka biti potopljen?
b) Ako je razina mora vea od nivoa pilje, a pilja ispunjena vodom, hoe li se razina
mora u pilji spustiti kada doe oseka i razina mora se spusti ispod vrha pilje?

Napomena: usporediti situaciju s U-cijevi.

13. Starinski sat ima klatno napravljeno od mjedi. Hoe li se promijeniti period njihanja
klatna ako se promijeni temperatura zraka? Kako se mijenja period ako temperatura
poraste?
14. U plinskom termometru s konstantnim volumenom tlak na 20C je 0,98 atm.
a) koliki je tlak na 45C? (1.06 atm)
b) Kolika je T na 0,5 atm? (-124C)
15. Aktivni element lasera napravljen je od staklenog cilindra duljine 30 cm i promjera
1,5 cm. Ako se temperatura stakla povea za 65C, koliko je poveanje duljine,
promjera i volumena cilindra? Koeficijent linearnog irenja stakla je 910-6 (C-1).

16. Aluminijski prsten na 20C ima promjer 5 cm, a bakreni tap ima promjer 5,05 cm.
a) Ako zagrijavamo samo Al prsten, na koju temperaturu ga treba ugrijati da kroz njega
proe Cu tap?
b) Ako oba materijala zagrijavamo, do koje temperature ih moramo zagrijati da tap
proe kroz prsten? Je li to ostvarivo?
Al=2410-6 C-1, Cu=1710-6 C-1

17. Cilindar je zatvoren klipom spojenim na oprugu konstante 2103 N/m. Kada je
opruga u ravnotenom poloaju, cilindar je napunjen s 5 l plina pri tlaku od 1 atm i
t=20C.
a) Ako klip ima povrinu A=0,01 m2 i zanemarivu masu, koliko visoko e se podii klip
ako se temperatura povea na 250C?
b) Koliki je tada tlak?