TermodinamikaP1

Doc.dr.sc. Tomislav Veliki

Dr.sc. Mladen Kranjčec, prof.v.š.
Termodinamika
• Riječ „termodimanika“ vuče korijene od dviju grčkih riječi: „therme“
(toplina) i¸„dynamis“ (sila). Termodinamika se kao znanost javlja u
prvoj polovici 19. stoljeća sa svrhom proučavanja sposobnosti tople
materije da izvrši rad. Kasnije se djelokrug termodinamike proširio, pa
se danas može reći da se termodinamika bavi energijom.
• Tehnička termodinamika uključuje proučavanje, proračunavanje i
konstruiranje tehničkih uređaja i sustava, koji vrše pretvorbu i prijenos
energije, u cilju zadovoljavanja ljudskih potreba. Pored kriterija
funkcionalnosti, ovi tehnički uređaji i sustavi moraju zadovoljiti i neke
dodatne kriterije, od kojih su najvažniji kriterij energetske
učinkovitosti, a u novije vrijeme, kriterij što manjeg utjecaja na okoliš.
Termodinamika
• Za proučavanje materije termodinamika koristi dvojak pristup:
mikroskopski i makroskopski.
• Mikroskopski pristup polazi od građe materije tj. od atoma i molekula kao
najmanjih nedjeljivih dijelova materije i nastavlja se proučavanjem
promjena stanja materije kroz prizmu promjena u njenoj mikrostrukturi.
Najveće poteškoće pri tome proizlaze iz činjenice da je mikrostuktura
materije nevidljiva i saznanja o njoj se mogu dobiti samo posredno.
• Ponašanje materije kakvo se može izmjeriti konkretnim mjernim uređajem
predstavlja ustvari makroskopsku manifestaciju ponašanja statističke
većine u mikrostrukturi. Dio termodinamike koja koristi mikroskopski
pristup kod proučavanja materije, naziva se statistička termodinamika.
Termodinamika
Za primjer razlika između mikroskopskog i
makroskopskog pristupa može se uzeti primjer
tlaka koji ispoljava plin u zatvorenoj posudi.
Promatrani volumen materije sadrži velik broj
molekula. Za svaku je karakteristično da ima
određenu masu, položaj u prostoru i vremenu,
brzinu i količinu gibanja. Kaotično kretanje
molekula i udaranje u promatranu točku i
neposrednu blizinu bit će vremenski
promjenjivo. Međutim statistički prosjek koji
će pokazati srednje ponašanje svih molekula
predstavlja makroskopski mjerljivu fizikalnu
veličinu koja se naziva tlak.
Sustav
• Objekti proučavanja termodinamike su pored elementarne materije,
uglavnom sustavi koji predstavljaju skup različitih materija. Svakom sustavu
potrebno je odrediti granice koje nužno ne predstavljaju fizičke granice
(npr. stijenke). Termodinamičko stanje sustava opisuju se nizom
termodinamičkih veličina.
• Svaki sustav prirodnih tijela, prepušten sam sebi, teži ravnotežnom stanju,
a kad ga postigne, sustav više nije sposoban mjerljivo se promijeniti sam
od sebe, bez vanjskog utjecaja.
Sustav
• Ravnoteža sustava koja se uspostavlja nakon nekog vremena:
• Ako je T1 < T2 i p1 < p2
• Biti će:
• T1 < T3 < T2; p4 < p2; p3 < p5<p4
Veličine stanja
• Kao što smo rekli veličine stanja su termodinamička svojstva tijela koja se
mogu posredno ili neposredno izmjeriti i kvantitativno izraziti.
• Dijelimo ih na intenzivne I ekstenzivne.
• Intenzivne veličine stanja ne ovise o veličini uzorka na kojem se mjere. To
su npr. temperatura, pritisak, sastav mješavine.
• Ekstenzivne veličine stanja direktno ovise o masi ili količini tvari na kojoj se
mjere. To su npr. unutarnja energija, volumen, entropija i entalpija. Svaka
takva veličina može se svesti na jedinicu mase ili količinu tvari i u tom
slučaju postaje intenzivna veličina.
Veličine stanja - Temperatura
Definicija temperature kao veličine stanja glasi: dva tijela koja su u
toplinskoj ravnoteži imaju istu temperaturu.
• Temperatura je indikator unutarnje energije tijela. Jedinica za mjerenje
temperature je 1 K (Kelvin). Često je upotrebi i jedinica °C. Temperaturu
izraženu u °C označavati ćemo grčkim slovom ϑ (theta).
Relacija između njih je:
• T = ϑ + 273.15 K
Temperaturna razlika od 1K i 1 °C jednaka, tako da će kod proračuna kod
kojih se uvrštava razlika temperatura biti svejedno kojim ćemo
jedinicama izražavati temperaturu. Kao što ćemo vidjeti poslije, postoje
relacije gdje je vrlo bitnokojim ćemo jedinicama izraziti temperaturu.
Veličine stanja - Temperatura
• U Anglosaksonskim zemljama i njihovoj literaturi, iako zakonom
zabranjena, još se uvijek često koristi jedinica 1 ° F (Fahrenheit). Prema
nizozemskom staklaru Gabrielu Danielu Fahrenheitu (1686.-1736. On je
temperaturni raspon između ledišta i vrelišta vode podijelio na 180
dijelova s tim da je ledištu dodijelio vrijednost od 32 ° F, vrelištu 212 ° F,
najnižoj postizivoj temperaturi 0 °F, a temperaturi ljudskog tijela 96 °F
• Tako će relacije između temperature u ° C i temperature u ° F biti
• ϑ(° C) =5/9 (ϑ(° F) - 32)
• ϑ(° F) =9/5 ϑ(° F) + 32
Veličine stanja - Tlak
• Tlak (apsolutni tlak) ili pritisak je intenzivna veličina stanja. Definira se
kao sila kojom tekućina ili plin djeluju okomito na jedinicu površine
stjenke s kojom su u dodiru.
• Jedinica za mjerenje tlaka je 1 Pa (Pascal) a definirana je kao sila od 1 N
(Newtona) koja djeluje na površini od 1 m2. Kako je Pa, u području
tehnike vrlo mala jedinica nerijetko ju zamjenjujemo većom jedinicom
1 bar što je jednako 105 Pa.
• Atmosferski tlak je tlak koji vlada u okolini a rezultat je težine zraka tj.
sile kojom masa zraka (Zemljina atmosfera) vrši pritisak. Označavamo
ga sa po
• Najveći atmosferski pritisak biti pri površini zemlje a u planinama će već
biti znatno niži. Atmosferski pritisak se mjeri barometrom.
Veličine stanja - Tlak
• Apsolutni tlak može biti veći ili manji od atmosferskog. U slučaju da je
apsolutni tlak veći od atmosferskog, njihovu razliku nazivamo pretlak.
Razlika atmosferskog i apsolutnog tlak u slučaju kad je apsolutni
manji, nazivamo podtlak.
• Sprave za mjerenje pretlaka nazivamo manometrima, a za mjerenje
podtlaka vakuumetrima.
• Obratimo pažnju da pretlak i podtlak nisu veličine stanja i da se
prilikom baratanje podacima izmjerenim manometrima i
vakuummetrima obavezno treba uzeti u obzir i atmosferski tlak da
bismo dobili apsolutni tlak.
Veličine stanja - Tlak
Veličine stanja - Tlak
Ako apsolutni tlak označimo s pabs , pretlak s pm, a podtlak s pv , vrijede
relacije:
pabs = p0 + pm
pabs = p0 - pv

Podtlak ili vakuum možemo izraziti i u postocima. U tom slučaju vrijedi:

% vakuuma = pv / po *100
Veličine stanja – Normalno stanje
• Kao što je to već bilo spomenuto različite su fizikalne veličine ovisne o
toplinskom stanju tijela.

Dogovorom je usvojeno, da se kao normalno stanje smatra ono kod

kojeg je:
• temperatura jednaka 0 ° C
• atmosferski pritisak od 101325 Pa
Veličine stanja – Volumen
• Svako tijelo zauzima u prostoru određeni volumen koji ovisi o
termodinamičkom stanju tijela i o njegovoj masi ili količini.
Označavamo ga s V i ima dimenziju m3.
• Volumen je dakle ekstenzivna veličina, međutim ako ga svedemo na
jedinicu mase dobiti ćemo intenzivnu veličinu koju nazivamo
specifični volumen. Označavati ćemo ga sa v a njegova jedinica će biti
m3/kg.
Granice sustava
• Granica sustava može se postaviti tako da obuhvaća sve
sudionike procesa ili tako da obuhvaćaju samo onu materiju za
čije smo promjene stanja posebno zainteresirani. Nije nužno
poznavati identitet i svojstva materije izvan sustava, ako su nam
poznati efekti njene energijske interakcije, npr. toplinske ili
mehaničke, sa sustavom. Često se materija izvan sustava
smatra okolišem (okolinom), koja nije nužno u interakciji sa
sustavom.
• Granice sustava mogu za masu (odnosno tok mase) biti
nepropusne (zatvorene) ili propusne (otvorene), a za energijsku
interakciju izolirane ili neizolirane. Pored toga, one mogu
obuhvaćati stalni ili promjenljivi volumen.
Granice sustava
• Potpuno izolirani sustav.
Kroz granice sustava nema nikakve energijske interakcije s okolišem: Q
= 0 i W = 0 kod zatvorenog, ili Φ = 0 i P = 0 kod otvorenog sustava.
Izmjena topline i/ili rada odvija se između sudionika sustava, pa sustav
ne može imati manje od dva sudionika.
Djelomično izolirani sustavi:
Toplinski izoliran sustav (Q = 0 ili Φ = 0) i mehanički izoliran sustav (W =
0 ili P = 0).
Granice sustava
• Zatvoreni sustav podrazumijeva skup materijalnih sudionika uvijek istog
identiteta, tj. kroz granice sustava nema protoka mase, ms = konst.,(kg). Sva
ostala svojstva, uključujući i volumen, mogu se mijenjati tijekom procesa.
Za nastanak procesa nužna su najmanje dva materijalna sudionika različitog
energetskog stanja, npr. sustav i okolina, koji izmjenjuju toplinu Q (J) i
mehanički rad W (J).
• Otvoreni sustav. Kontinuirani tehnički procesi odvijaju se u uvjetima stalne
neravnoteže između sudionika sustava, ili sustava i okoline. Otvoreni sustav
se definira kao fiksni dio prostora, kontrolni volumen Vs= konst., kroz koji
postoji protok mase 𝑚(kg/s)
ሶ radne tvari koja mijenja stanje pod utjecajem
okoliša u obliku toplinskog toka Φ (J/s) i/ili mehaničke snage P (J/s=W).
Ovakav tip sustava uobičajen je u tehničkoj termodinamici kada se
promatra promjena stanja radnog medija koji struji kroz neki tehnički
uređaj.
Granice sustava
• Potpuno izolirani zatvoreni sustav Neizolirani zatvoreni sustav
Granice sustava
• Zatvoreni sustav Otvoreni sustav
I glavni stavak Termodinamike
• Toplina je jedan poseban oblik energije, kao što je to npr. kinetička ili
potencijalna energija. Izmjena topline između dva tijela se javlja kao
posljedica različitosti njihovih temperature ili „temperaturnog potencijala“.
Kako je toplina samo jedan od mnogobrojnih oblika energije, to za nju
vrijedi opći zakon o održanju energije koji glasi: „U sustavu koji nije u vezi s
okolinom zbroj se svih količina energije vremenom ne mijenja“.
• Joule je 1850. izvršio pokus tako da je u toplinski izoliranu posudu-
kalorimetar, stavio vodu i lopatice koje je preko koloturnika i utega mase m
pokretao. Uteg je svojim spuštanjem izvršio određeni rad koji je preko
lopatica predan vodi u kalorimetru. Po zakonu o održanju energije taj rad
nije mogao nestati, već se je samo mogao pretvoriti u neki drugi oblik
energije. Jedina promjena koja se kod vode mogla primijetiti bila je porast
njezine temperature.
I glavni stavak Termodinamike
Nastala je
promjena neke energije usko
vezane s unutarnjim stanjem
vode, s njenim toplinskim
stanjem. Taj se oblik energije
naziva „unutarnja energija“. Iz
izvedenog pokusa jasno se
može zaključiti da viša razina
unutarnje energije očituje kroz
višu temperaturu.
I glavni stavak Termodinamike
Unutarnja energija ovisi samo o toplinskom stanju tijela, ona nije nikako
vezana za stanje okoline tog tijela. Prema tome je i unutarnja energija
jedna veličina stanja, isto onako kao što je to i pritisak ili temperatura,
samo što se ona ne može neposredno mjeriti. Unutarnju energiju
proizvoljne mase tvari m označavati ćemo s U [J] a unutarnju energiju
svedenu na masu od 1 kg, označavati ćemo s u [J/kg], s tim da će veza
između ove dvije veličine biti:
I glavni stavak Termodinamike
Sva materijalna tijela u prirodi građena su iz elementarnih čestica:
molekula odnosno atoma.
Te čestice nikad ne miruju, one se gibaju, sudaraju, rotiraju što daje kao
rezultat određenu kinetičku i potencijalnu energiju.
Suma tih sitnih količina energija daje za rezultat unutarnju energiju kao
makroskopsku veličinu.
I glavni stavak Termodinamike
Kod termodinamičke analize različitih sustava, usredotočiti ćemo se na
dva oblika energije: mehanički rad i toplinu. Oni se mogu dovoditi ili
odvoditi iz sustava pa treba usvojiti određeni dogovor oko predznaka
energije. Unutarnja energija će se povećati ako se sustavu dovede neka
energija ( npr. toplina ili mehanički rad) ili smanjiti ako se energija
odvede.
Iz toga slijedi defininicija IGS – Sustavu dovedena toplina troši se na
povećanje unutarnje energije i/ili mehanički rad.
I glavni stavak Termodinamike - Rad
Ako se u cilindru sa stapom nalazi plin pod određenim pritiskom p,
onda se djelovanje pritiska može zamijeni silom

• Ako se stap pod djelovanjem tlaka pomakne za infinitezimalno mali

pomak ds onda je pri tome izvršeni rad plina jednak:
I glavni stavak Termodinamike - Rad
Najjednostavniji slučaj je onaj gdje je pritisak p konstantan. U tom će slučaju
biti:

U ostalim slučajevima kada tlak ovisi o volumenu integriramo po volumenu:

vidljivo je da neki sustava može davati ili primati mehanički rad samo onda,
ako mu se mijenja volumen tj. kada je dV ǂ0 . Kako je pritisak uvijek pozitivna
veličina slijedi da predznak rada korespondira predznaku promjene
volumena.
I glavni stavak Termodinamike – pV dijagram
rad se može vrlo zorno mogao
prikazati u dijagramu čije bio si trebale
biti pritisak p i volumen V. Ako se u taj
dijagram ucrtaju točke kojedobijemo
očitanjem pritiska p na manometru a
zavisno od položaja klipa odnosno
volumena. Svaka od ovih točaka
predstavlja jedno toplinski ravnotežno
stanje. Liniju koja spaja sve ove točke
nazivamo linijom promjene stanja.
Površina ispod linije promjene stanja
predstavlja rad.