TermodinamikaP2

Doc.dr.sc. Tomislav Veliki

Dr.sc. Mladen Kranjčec, prof.v.š.
Jednađba stanja idealnih plinova– pV
dijagram
Rad se može vrlo zorno prikazati u
dijagramu čije bio si trebale biti pritisak p i
volumen V. Ako se u taj dijagram ucrtaju
točke koje dobijemo očitanjem tlaka p na
manometru a zavisno od položaja klipa
odnosno volumena. Svaka od ovih točaka
predstavlja jedno toplinski ravnotežno
stanje. Liniju koja spaja sve ove točke
nazivamo linijom promjene stanja.
Površina ispod linije promjene stanja
predstavlja rad.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Idealni plin kao pojam uvodi se u termodinamici radi
pojednostavljenja proračuna. Greške nastale takvim
proračunima moraju biti u prihvatljivim granicama. Prema
pretpostavci idealni plin je onaj plin čije molekule imaju masu ali
su zanemarivog volumena. Druga je pretpostavka da između
molekula plina nema nikakvih interakcija
• Mnogo realnih plinova (zrak, kisik, dušik, ugljični dioksid, argon,
amonijak, acetilen itd.) u području niskih tlakova i visokih
temperatura (dakle u području visokopregrijanih para) ponaša
se u skladu s pretpostavkama idealnog plina.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Toplinsko stanje materije određuje se preko veličina stanja. Ako se
uzmu osnovne veličine stanja: temperatura, pritisak i specifični
volumen (ili gustoća kao njegova inverzna vrijednost), postavlja se
pitanja da li postoji neka funkcionalna zavisnost koja bi nam na
osnovu 2 zadane veličine definirala treću. Dakle tražimo:
Jednađba stanja idealnih plinova
• Gay Lussac (1778-1850 Fransuski fizičar i kemičar), vršio je pokuse sa
idealnim plinovima na način da je prilikom jednog pokusa tlak plina
držao konstantnim a mijenjao temperaturu. Rezultate mnogo pokusa
formulirao je jednadžbom:
Jednađba stanja idealnih plinova
• I dok je Gay Lussac provodio pokuse s idealnim plinom kod
konstantnog tlaka, Robert Boyle (engleski kemičar 1627-1691) i Edme
Mariotte (francuski fizičar) su nezavisno jedan od drugog vršili pokuse
s plinovima pri konstantnoj temperaturi. Pri tome su zaključili da se
kod konstantne temperature vrijednosti tlaka mijenjaju inverzno s
volumenom tj. višoj vrijednosti tlaka odgovara niža vrijednost
specifičnog volumena.
Jednađba stanja idealnih plinova
Ako bismo spojili Gay Lussacov i Boyle-Mariottov zakon dobijamo

• Konstanta R se naziva individualna plinska konstanta i ne ovisi o

toplinskom stanju plina već samo o njegovom kemijskom sastavu te je
za svaki plin drugačija.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Avogadrov stavak
« U jednakim obujmima pri istim temperaturama i istim tlakovima, sadrže svi
plinovi isti broj molekula». Ovo možemo reći i drugim riječima. Isti broj
molekula plina, pri istim pritiscima i istim temperaturama zauzima uvijek
jednaki volumen.
Kako se plinovi razlikuju po svojem kemijskom sastavu tako se razlikuju i po
svojoj molekularnoj masi. Za mjerenje mase molekula i atoma kao osnovna
jedinica uzeta je masa 1/12 mase atoma ugljikovog izotopa 12C koja iznosi
1.6605*10-27 [kg] i označava se s „a”. Molekularna masa je usporedna
(bezdimenzijska) veličina koja nam kazuje koliko je puta masa čestice veća od
osnovne jedinice „a”. Ako u nekom prostoru imamo N molekula neke tvari
onda ukupna masa te tvari iznosi:
Jednađba stanja idealnih plinova
• Avogadrov stavak
• Sada ćemo uvesti pojam količine tvari za koju se kao jedinicu koristi 1
kilomol. Jedan kilomol neke tvari je onoliko kilograma te tvari, kolika
je njena molekularna masa tj.
1 kilomol = M kg
Karakteristika ℜ predstavlja opću plinsku konstantu. Ona je neovisna o
toplinskom stanju i vrsti plina i iznosi:
ℜ = 8314 J/kmol K
To će reći da se vrijednost individualne plinske konstante dobiva:
R=ℜ/M
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina
• Specifična toplina je ona količina topline, koju treba dovesti jedinici količine
tvari da bi se njena temperatura podigla za 1 K ili 1 °C. Odabrana količina
tvari može biti 1 kg, 1 kmol, ili 1 mn3 . Specifičnu toplinu svedenu na 1 kg
označavati ćemo slovom c, na 1 kmol s C
• S obzirom na definiciju specifične topline vrijedi:
dq = c ⋅ dϑ J/kg
Specifična toplina je općenito ovisna o temperaturi i prema jednadžbi za
pojedinu temperaturu iznosi:
ⅆ𝑞
c=
ⅆ𝜗
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina krutina
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina konstrukcija laka vs. teška (mali i veliki spec. topl.
kapacitet)
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina plinovi
• Kod plinova razlikujemo način pri kojemu dovodimo toplinu –
razlikujemo dovođenje topline kod konstantnog volumena(rad=0) ili
konstantnog tlaka (obavlja se rad)

• Odavde individualna plinska konstanta R dobiva svoj fizikalni smisao.

Dakle R[J/kg K] je količina rada koji 1 kg nekog idealnog plina preda
okolini prilikom zagrijavanja za 1 K uz konstantni tlak.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Specifična toplina
Plinovi
Ovdje ćemo uvesti novu
karakteristiku κ(kapa) koja je
karakteristična za pojedini
idealni plin i predstavlja omjer
specifičnih toplina cp i cv.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Srednja specifična toplina
Kada se radi o zagrijavanju neke tvari za osjetniju
temperaturnu razliku potrebno je uzeti u obzir
promjenjivost specifičnih toplina o temperaturi.
Najbolje je u tom slučaju računati s srednjim
specifičnim toplinama. Slika prikazuje kvalitativnu
promjenu specifične topline s obzirom na
temperaturu. Površina c * d ϑ prema definiciji
predstavlja infinitezimalnu količinu topline dq.
Ukupna količina topline koju treba dovesti za
zagrijavanje od ϑ1 do ϑ2 predstavlja površina
ispod krivulje.
Jednađba stanja idealnih plinova
Izraz za računanje srednje specifične topline:

Za slučajeve kad je temperature ϑ1 mnogo manje od ϑ2 pokazalo se da se uz

neznatne greške može računati:

Vrijedi još i:
Jednađba stanja idealnih plinova
I
Jednađba stanja idealnih plinova
• Mješavine idealnih plinova
Često se u praksi sreću mješavine plinova
(zrak je primjerice mješavina uglavnom
kisika i dušika), pa se postavlja pitanje na
koji način opisati njihovo termodinamičko
stanje.
U tu svrhu napravimo eksperiment. Na
početku se masa m1 idealnog plina
(molekularne mase M1) nalazi u
volumenu V1 a masa m2 idealnog plina
(molekularne mase M2) u volumenu V2.
Pritisak p i temperatura T su na početku
pokusa identični i za jedan i za drugi plin.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Mješavine idealnih plinova
• Ako sada otvorimo pregradu što ih dijeli plinovi će se međusobno
pomiješati. Temperatura i pritisak neće se pritom nimalo promijeniti. Ako bi
sada uzeli bilo koji proizvoljni dio volumena V vidjeli bismo da se u svakom
nalazi određeni i svuda isti omjer dvaju plinova što znači da je svaki od
plinova ispunio cjelokupni volumen.
• Daltonov zakon: U mješavini idealnih plinova svaki plin ispunjava
cjelokupni raspoloživi prostor i pri tome se ponaša, kao da ostali plinovi
uopće ne postoje. Svaki plin stoji pod svojim parcijalnim pritiskom, koji mu
odgovara po datim uvjetima, (volumenu V i temperaturi T), a sveukupni
pritisak mješavine jednak je zbroju tih parcijalnih pritisaka.
Jednađba stanja idealnih plinova
• Mješavine idealnih plinova Daltonov zakon:
Prije miješanja
Nakon miješanja
Slijedi

Volumenski udio plina 1

Kada bi od ukupnog volumena izdvojili 1 m3 plinaonda bi plin 1 zauzimao
upravo r m3
Jednađba stanja idealnih plinova
• Mješavine idealnih plinova Daltonov zakon:
• No sastav mješavine može se definirati i masenim udjelima:
Jednađba stanja idealnih plinova
• Mješavine idealnih plinova Daltonov zakon:
M se naziva «prividna molekularna masa».

S njom možemo računati kao s pravom molekularnom masom ali on u

biti stvarno ne postoji jer nema molekule plina koja ima masu takve
vrijednosti. Kako su plinovi samo izmiješani a ne i kemijski spojeni, ona
ustvari predstavlja prosječnu molekularnu masu te mješavine.