Sveu cilite u Splitu Prirodoslovno-matemati cki fakultet Odjel za ziku

Ante Bilu si c, Larisa Zorani c:

Praktikum iz Osnova zike IV

Split, 2006.

Sadr zaj
1 Jednad zba stanja idealnoga plina 2 Termi cko sirenje krutih tijela 3 Speci cni toplinski kapacitet vode 4 Topline taljenja leda i isparavanja vode 5 Speci cni toplinski kapacitet krutog tijela 6 Karakteristi cne krivulje solarnih celija 4 10 15 18 23 25

Popis slika
1.1 Shema uredaja za provjeru plinskih zakona idealnog plina . . . . . . . 1.2 Aparatura za odredivanje jednad zbe stanja idealnog plina. . . . . . . 7 9

2.1 Jednostavna kubi cna re setka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 2.2 Lennard-Jonesov potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 sirenja krutih tijela. . 14 2.3 Aparatura za odredivanje koecijenta lienarnog 3.1 Shema mjerenja speci cnog toplinskog kapaciteta vode. . . . . . . . . 16 4.1 Shema eksperimenta za mjerenja topline taljenja leda. . . . . . . . . . 20 4.2 Shema eksperimenta za mjerenje topline isparavanja vode. . . . . . . 21 5.1 Eksperiment za mjerenje speci cnog toplinskog kapaciteta krutnine . 24 6.1 Shema strukture poluvodi ca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 6.2 Poluvodi cki spoj p n . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 6.3 Solarna celija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 6.4 Strujni krug solarne baterije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Vje zba 1 Jednad zba stanja idealnoga plina

Uvod
Stanje je plina odredeno njegovom temperaturom T , volumenom V , tlakom p i brojem molova cestica n. U slu caju da je broj cestica plina sa cuvan (na primjer, cina plina dr zi u hermeti cki zatvorenoj posudi; n=konst., odn. kada se odredena koli dn = 0), promjena volumena i tlaka plina je dana totalnim diferencijalima dV = V T p T dT + V p p V dp , (1.1a)

p,n

T,n

dp =

V,n

dT +

T,n

dp.

(1.1b)

Izrazi (V /T )p,n , (V /p)T,n i (p/T )V,n predstavljaju nagibe tangente na krivulju jednad zba stanja plina. Njihove su vrijednosti ovisne o po cetnim vrijednostima volumena V i tlaka p te se normiranjem na normirani tlak p0 (p0 = 101325 Pa) i normirani volumen V0 (V0 = 0, 022414 m3 ) mogu denirati sljede ce intenzivne termodinami cke varijable koecijent termi ckog sirenja: 1 V V0 T

0 = koecijent termi ckog naprezanja:

p,n

(1.2)

0 =

1 p p0 T 4

V,n

(1.3)

 VJEZBA 1. JEDNADZBA STANJA IDEALNOGA PLINA koecijent kubi cnog stezanja: 0 = 1 V V0 p

T,n

(1.4)

Za izobarni proces (p=konst., dp=0), jednad zba (1.1a) daje izraz dV = V0 0 dT cijim se integriranjem
V T

(1.5)

dV =
V0 T0

V0 0 dT

(1.6)

dobije Guy-Luccasov zakon V (T ) = V0 1 + 0 T T0 = V0 1 + 0 (1.7)

U gornjoj je jednad zbi s ozna cena temperatura plina u stupnjevima Celsiusa (T0 = 273, 15 K). Jednad zba (1.7) je linearna i, prema tome, ekvivalentna je jednad zbi: V = konst. (1.8) T Sli cno se za izohornu promjenu stanja plina (V =konst., dV =0) dobije Charlesov zakon: p(T ) = p0 1 + 0 T T0 = V0 1 + 0 i (1.9a) p = konst. (1.9b) T Izotermna promjena stanja plina (T =konst., dT =0) daje Boyle-Mariotteov zakon: dV = V0 0 dp i pV = konst. (1.10a) (1.10b)

Kombiniranjem se gornjih jednad zbi dobije se jednad zba stanja idealnog plina: pV = nR , T gdje je s R ozna cena op ca plinska konstanta (R = 8, 314 Nm/molK). (1.11)

 VJEZBA 1. JEDNADZBA STANJA IDEALNOGA PLINA

Eksperimentalni uredaj i mjerenje

Na slici 1.2 je prikazana aparatura za odredivanje zakona idealnog plina. Sastoji se od vertikalno postavljenog aluminijskog nosa ca na koje su pri cvr s ceni spremnik zive i epruvete sa zrakom kao zami sljenim idealnim plinom, na jedno kraju zatvorenom stupcem zive. Epruveta je smje stena unutar staklene posude kroz koju struji voda zagrijana vodenom kupelji. Provjera Guy-Lussacovog zakona Tijekom ovoga eksperimenta temperatura plina mora biti konstantna. Temperatura plina se kontrolira vodenom kupelji s termostatom i sisaljkom koja vodu, zagrijanu na zadanu temperaturu, tjera kroz posudu za termalizaciju zraka. Temperaturu vode mo zete o citati pomo cu alkoholnog termometra uronjenog u posudu vodene kupelji. Prije uklju cenja sisaljke, posuda za termalizaciju zraka mora biti za cepljena gumenim cepovima (malim i velikim, vidjeti sliku 1.1). Spremnik zive tijekom mjerenja mora biti otvoren. Po uklju cenju sisaljke sa cekajte desetak minuta da zrak u epruveti poprimi temperaturu okolne vode. Zeljenu temperaturu na termostatu postavite na minimum. Nakon termalizacije zraka u epruveti, napravite desetak mjerenja volumena stupca zraka i tlaka sto ga osje ca zrak u epruveti. Te veli cine mo zete mijenjati podizanjem i spu stanjem kliza ca na kojemu je pri cvr s cen spremnik zive. Volumen zraka u epruveti ra cunajte uporabom sljede ce relacije: d 2 l + 1, 01ml (1.12) 2 U gornjoj relaciji prvi je pribrojnik volumen kojega zauzima stupac zraka od razine V = zive do smede obojenog dijela epruvete (slika 1.1). Promjer epruvete je d=11,4 mm. Drugi je pribrojnik volumen smede obojenoga dijela epruvete i iznosi 1,01 ml. Tlak na stupac zive se mo ze izra cunati upotrebom ove formule: p = pa + h 133, 3Pa/mm (1.13)

Atmosferski tlak pa mo zete o citati s digitalnog uredaja koji se nalazi u praktikumu, a h je razlika visina stupaca zive u spremniku zive i epruveti sa zrakom.

 VJEZBA 1. JEDNADZBA STANJA IDEALNOGA PLINA

gumeni epovi

epruveta sa zrakom

Dh l spremnik ive

posuda za termalizaciju zraka

Slika 1.1: Shema uredaja za provjeru plinskih zakona idealnog plina. pokazuju smjer ulaska i izlaska vode iz posude za termalizaciju zraka. Strelice

Provjera Charlesovog i Boyle-Mariotteovog zakona Mjerenja za provjeru ova dva zakona je najbolje raditi paralelno. Prije po cetka mjerenja i uklju cenja grija ca termostata, postavite kliza c sa spremnikom zive tako da razine zive u spremniku i epruveti budu jednake. Time je tlak na stupac zraka u epruveti jednak atmosferskom. Oprezno zabilje zite tu razinu zive na epruveti (na primjer, zalijepite nevidljivu samoljepljivu traku i na njoj ucrtajte razinu). Nakon toga postavite zeljenu temperaturu na termostatu. Mjerenja vr site u temperaturnom podru cju od sobne temperature do 80 C). Nakon stabilizacije temperature u posudi vodene kupelji pri cekajte desetak minuta da zrak u epruveti poprimi temperaturu okolne vode. Za provjeru Charlesovog zakona (V =konst.) kliza cem postavite spremnik zive na takav polo zaj da razina zive u epruveti bude na polo zaju ozna cenom prije po cetka mjerenja. Tlak na stupac zraka izra cunajte pomo cu relacije (1.13) U cilju provjere Boyle-Mariotteovog zakona, spremnik zive postavite u takav polo zaj da razine zive u spremniku i epruveti budu jednake. Volumen stupca zraka izra cunajte relacijom (1.12).

 VJEZBA 1. JEDNADZBA STANJA IDEALNOGA PLINA Ra cunanje op ce plinske konstante R te koecijenata 0 , 0 i 0

Najprije se potrebno izra cunati broj molova plina koji se nalazi u epruveti. Pri normiranim uvjetima (T0 = 273, 15 K i p0 = 101325 Pa) molarni je volumen plina Vm = 0, 0224 m3 /mol. Molarni volumen plina pri danoj temperaturi i tlaku je potrebno normirati pomo cu relacije (1.11). Koecijenti termi ckog sirenja 0 , termi ckog naprezanja 0 i kubi cnog stezanja 0 se pomo cu jednad zbe stanja idealnog plina (1.11) mogu izraziti na sljede ci na cin: V T p T V p1 Za idealni plin vrijedi 0 = 0 = 3, 661 103 K1 = 1/273, 15 K1 i 0 = 9, 872 103 Pa1 = 1/101325 Pa1 . (1.15a) (1.15b) = V0 0 = = p0 0 = nR , p (1.14a) (1.14b) (1.14c)

p,n

nR i V V,n 1 0 . = nRT ; 0 = p0 0 T,n

Zadaci
1. Slijede ci upute, provjerite Guy-Lussacov zakon. Nacrtajte graf V (p1 ) i iz nagiba krivulje (metodom najmanjih kvadrata) te jednad zbe (1.14c) odredite vrijednost op ce plinske konstante R. Usporedite je s vrijednosti iz literature. 2. Slijede ci upute, provjerite Charlesov i Boyle-Mariotteov zakon. Temperaturu mijenjajte od sobne temperature do 80 C uz promjenu = 5 C. Nacrtajte grafove V (T ) i p(T ) i iz nagiba krivulja (metodom najmanjih kvadrata) te jednad zbi (1.14a) i (1.14b) odredite vrijednost op ce plinske konstante R te koecijenata termi ckog sirenja 0 i termi ckog naprezanja 0 . Usporedite te vrijednosti s onima za idealni plin.

 VJEZBA 1. JEDNADZBA STANJA IDEALNOGA PLINA

posuda za termalizaciju vodena kupelj zraka s termostatom i sisaljkom epruveta sa zrakom

spremnik ive

Slika 1.2: Aparatura za odredivanje jednad zbe stanja idealnog plina.

Vje zba 2 Termi cko sirenje krutih tijela

Uvod
U kristalima su polo zaji atoma denirani Bravaisovom re setkom, mre zom to caka R ciji su polo zaji R dani relacijom R = n1 r1 + n2 r2 + n3 r3 . (2.1)

ni su cijeli brojevi, a ri vektori jedini cne celije, koji deniraju tzv. jedini cnu celiju kristalne re setke koja popunjava njen volumen bez preklapanja i ostavljenih supljina. Na slici 2.1 su predo ceni vektori ri na primjeru jednostavne kubi cne re setke. U kristalima su atomi medusobno vezani, a potencijal vezanja je najbolje opisan Lennard-Jonesovim (ili 6-12) potencijalom: r0 6 r0 12 , (2.2) r r u kojemu r ozna cava medusobnu udaljenost dvaju atoma i prikazan je crnom linijom U (r ) na slici 2.2. Ovakav oblik potencijala istovremeno opisuje i medusobno odbijanje atoma na relativno kratkim udaljenostima r (kada potencijal postane pozitivan, zni polo zaj je odnosno odbojan) te njihovo privla cenje za ve ce r . Takoder, ravnote deniran potencijalnom jamom sa sredi stem u r = r0 . U ravnote znom polo zaju (r = r0 ) harmoni cki potencijal U (r ) r r 0
2

(2.3)

(ozna cen sivom bojom na slici 2.2) dobro opisuje Lennard-Jonesov. Prvi znanstvenik koji je zaklju cio da bi medudjelovanje cestica u materiji trebalo biti oblika opisanog 10

 VJEZBA 2. TERMICKO SIRENJE KRUTIH TIJELA

11

r3

r1

r2

Slika 2.1: Jednostavna kubi cna re setka

Lennard-Jonesovim potencijalom je bio Josip Rugjer Bo skovi c. Atomi koji se nalaze u kristalnoj re setci ne miruju nego titraju oko svoga polo zaja je temperatura T vi ravnote ze r0 . Sto sa, to je i amplituda titranja ve ca, cime se i sredi ste titranja pomi ce na ve ce meduatomske udaljenosti. Time su pove cava cima, povi senjem se temperature prosje cna udaljenost izmedu atoma; drugim rije pove cava i volumen kristala. Pove canje je volumena pri konstantnom tlaku p opisano koecijentom volumnog sirenja : 1 V . (2.4) V T p U slu caju da je jedna dimenzija tijela mnogo ve ca od ostale dvije, promjena se = volumena V = x y z mo ze aproksimirati promjenom samo te jedne dimenzije V = x y z . U jednodimenzionalnome se slu caju stoga denira koecijent linearnog sirenja 1 1 = 1 l l T , (2.5)

 VJEZBA 2. TERMICKO SIRENJE KRUTIH TIJELA

12

U(r)

harmoniki potencijal 0 Lennard Jonesov potencijal

r0
Slika 2.2: Lennard-Jonesov potencijal

gdje je l ukupna duljina tijela. U diskretnom obliku gornja jedanad zba poprima sljede ci oblik: l 1 , (2.6) l0 gdje je l0 po cetna duljina tijela, l = l l0 promjena njegove duljine, a promjena 1 = temperature. Iz jednad zbe (2.6) slijedi l() = l0 1 + 1 0 gdje je 0 po cetna temperatura. Mehani cka svojstva materije su povezana s njenim termi ckim svojstvma, sto se vidi iz Gr uneisenove relacije , (2.7)

 VJEZBA 2. TERMICKO SIRENJE KRUTIH TIJELA

13

= , Cp V

(2.8)

gdje je Cp speci cni toplinski kapacitet (Cp = (U/T )p ; U je unutarnja energija sustava), = (1/V )(V /p)T kompresibilnost, a Gr uneisenov parametar, deniran kao koecijent proporcionalnosti izmedu promjene vlastite frekvencije titranja atoma i promjene volumena V : V = . V (2.9)

Eksperimentalni uredaj i mjerenje

Na raspolaganju imate vodenu kupelj s termostatom, dilatometar s mikromatarskom vijkom, cetiri aluminijske cijevi na cinjenih od razli citih materijala (aluminij, celik, bakar i mjed), svaka duljine 60. Na dilatometar postavite cijev. Sisaljku spojenu na termostat vodene kupelji gumenim crijevima spojite na spojnice cijevi. Pazite da dovodno i odvodno crijevo bude sto dalje od dilatometra (radi izbjegavanja znatnijeg zagrijavanja tijela dilatometra, sto bi uvelo sistematsku pogre sku u mjerenja). Prije zagrijavanja cijevi zabilje zite nulti polo zaj mikrometarskog vijka. Potom mijenjajte temperaturu na termostatu za t = 5 C i na skali mikrometarskog vijka o citajte promjenu duljine cijevi l. Prilikom promjene cijevi promijenite i vodu u vodenoj kupelji.

Zadaci
1. Izra cunajte koecijent linearnog sirenja aluminija, celika, bakra i mjeda tako sto cete mjeriti promjenu duljine cijevi u temperaturnom intervalu 45 C do 70 C. 2. Gra cki prika zite ovisnost promjene duljine o promjeni temperature za sve cetiri cijevi.

 VJEZBA 2. TERMICKO SIRENJE KRUTIH TIJELA

14

Slika 2.3: Aparatura za odredivanje koecijenta lienarnog sirenja krutih tijela.

Vje zba 3 Speci cni toplinski kapacitet vode

Uvod
Toplina se mo ze mjeriti na razli cite na cine, zavisno o obliku u kojem se izmjenjuje s okolinom. U Joulovom eksperimentu (elektri cna apsolutna metoda), mjeri se toplina koja se prenosi iz elektri cnog izvora na teku cinu. Cijeli sustav se stavlja u kalorimetar, uredaj koji spre cava gubitak topline u interakciji s okolinom. Kada otporom R, na kojem je pad napona U te ce struja jakosti I u vremenu t, izdvaja se toplina jednaka: Q= I U t . (3.1)

Ova koli cina topline utro si se na zagrijavanje teku cine mase mv i speci cne topline cv , zatim unutarnje posude aluminijskog kalorimetra mase (speci cne topline cAl ) i dijela termometra koji je uronjen u teku cinu. Neka je po cetna temperatura kalorimetra i teku cine T0 , a kona cna T . Toplina koju primi ovaj sustav jednaka je: Q = mv cv + mAl cAl + 1, 925Vt T T0 , (3.2)

gdje je Vt volumen termometra (izra zen u cm3 ) koji se nalazi u kalorimetru. Izraz (3.2) vrijedi, budu ci da kubni centimetar zive i kubni centimetar stakla trebaju jednaku koli cinu topline od 1.925 J da se zagriju za 1 K.

Eksprimentalni uredaj i mjerenje

Elekri cni grija c, dio poklopca kalorimetra, spojiti u elekri cni struji krug, zajedno s mjerenim uredajima voltmetrom i ampermetrom (slika 3.1). Mjeri se pad napona i 15

 TOPLINSKI KAPACITET VODE VJEZBA 3. SPECIFICNI

16

U I

Slika 3.1: Shema mjerenja speci cnog toplinskog kapaciteta vode.

jakost struje na grija cu. Odmjeriti oko 0.5 l vode i izmjeriti masu vode mv . Uroniti termometar i ocijeniti koliki dio termometra je uronjen u vodu te uz pomo c menzure odrediti volumen Vt . Temperaturu izmjeriti prije uklju cenja struje, a zatim mjeriti vrijeme potrebno da se temperatura smjese promjeni za 1 K. Napomena: napon strujnog kruga neka je 5-10 V, a struja oko 2 A.

Zadaci
1. Odredite speci cni toplinski kapacitet vode mjerenjem Joulove topline . 2. Postoji li na cin da se zaobide poznavanje toplinskog kapaciteta kalorimetrijske posude, termometra, mje salice,. . . ? Napraviti dodatno mjerenje i napisati potrebne jednad zbe i ra cun.

Pitanja za razmi sljanje

Speci cna toplina obi cno se ra cuna u uvjetima konstatnog tlaka ili volumena. Koji su uvjeti zadovoljeni u eksperimentu? Koje smo toplinske kapacitete u ovom pokusu zanemarili? Za sto?

 TOPLINSKI KAPACITET VODE VJEZBA 3. SPECIFICNI

17

Koju statisti cku metodu ra cunanja cete primjeniti za izra cunavanje srednje speci cne topline (metodu najmanjih kvadrata ili ra cun srednjih vrijednosti)? Objasniti!

Vje zba 4 Latentna toplina taljenja leda. Toplina isparavanja vode.

Latentna toplina taljenja leda
Uvod Procesi kao sto su isparavanje ili taljenje nazivaju se faznim prijelazima. Pri ovim procesima izmjenjuje se (uglavnom) unutra snja potencijalna energija i temperatura je stalna. Stanja materije izmedu kojih se de savaju fazne promjene nazivaju se faze materije. Primjetimo da su agregatna stanja vode: led, teku cina i vodena para njene faze. Pojam faze je znatno siri od pojma agregatnog stanja, jer su mogu ci fazni prijelazi unutar jednog agregatnog stanja. U fazama materije potencijalne energije tvari su razli cite, a isto tako i sile koje djeluju izmedu molekula ili atoma. Pri prijelazu kapljevine u plin ili krutine u kapljevinu moramo sustavu dati energiju, dok se u obrnutom procesu energija oslobada. Koli cina topline koja se izmjenjuje u faznim prijelazima jednaka je: Q=mq , (4.1)

gdje je m masa tvari, a q (latentna) toplina faznog prijelaza, tj. toplina potrebna da jedini cna masa tvari promjeni fazu. Taljenje lede ili smrzavanje vode pri standardnom atmosferskom tlaku odvija se na temperaturi 0 C. Ako se led mase m1 rastopi u vodi, ona ce primiti toplinu m1 q . Temperatura leda koji prelazi u vodu promjenit ce se od temperature ledi sta T0 do ravnote zne temperature T . Ukupna toplina koju led izmjeni sa vodom u kalorimetru jednaka je: 18

 VJEZBA 4. TOPLINE TALJENJA LEDA I ISPARAVANJA VODE

19

Q1 = m1 q + m1 c T T0 .

(4.2)

Kalorimetar speci cne topline C te voda mase mv i speci cne topline cv cija je po cetna temperatura T1 ledu daju toplinu: Q2 = mv cv + C T T1 . C izra cunajte prema formuli C = mk ck + 1, 925Vt , (4.4) (4.3)

gdje je mk masa unutra snje posude kalorimetra speci cne topline ck (koristitie tabli cnu vrijednost za aluminij), a Vt volumen termometra (izra zen u cm3 ) koji se nalazi u kalorimetru. (Izraz 1, 925Vt vrijedi, budu ci da kubni centimetar zive i kubni centimetar stakla trebaju jednaku koli cinu topline od 1.925 J da se zagriju za 1 K). Eksperimentalni uredaj i mjerenje Masu leda nije mogu ce izmjeriti prije topljenja, budu ci da bi pri mjerenju do slo do taljenja leda. Izmjerite masu prazne kalorimetrijske posude mk , njenu masu napunjenu vodom mk + mv te nakon zavr senog pokusa ukupnu masu posude s vodom i rastopljenim ledom. Iz ovih mjerenja odrediti masu leda m1 . Izmjeriti sve potrebne temperature. Eksperimentalni postav je skiciran na slici ??. Ponoviti mjerenja koriste ci razli cite mase leda (5 mjerenja). Napomena : va zno je prije svakog mjerenja osu siti led maramicom. Pri odredivanju topline taljenja zanemarimo promjenljivost temperature tali sta s atmosferskim tlakom. Zadatak 1. Izmjerite latentnu toplinu taljnja leda. Razmislite Za sto led moramo brisati maramicom? Procijeniti pogre sku u mjerenju ako u eksperimentu ne koristimo suhi led.

 VJEZBA 4. TOPLINE TALJENJA LEDA I ISPARAVANJA VODE

20

led

Slika 4.1: Shema eksperimenta za mjerenja topline taljenja leda.

Pro citati materijal dan uz vje zbu i odgovoriti na tri pitanja po izboru na krajevima poglavlja. (Water, Steam, and Ice http://rabi.phys.virginia.edu/HTW/book.html)

Toplina isparavanja vode

Uvod Zagrijavanjem vode dolazi do vrenja, faznog prijelaza u kojem teku cina prelazi u paru. Toplina potrebna za ovu faznu promjenu naziva se toplina isparavanja. Ova toplina mo ze se mjeriti u suprotnom procesu, tj. pri ukapljivanju (ili kondenzacije), budu ci je energija potrebna za isparavanje jednaka energiji koja se oslobada pri ukapljivanju. Temperatura se ukapljivanja mo ze mjeriti pomo cu aparature prikazane na slici ??. Masa vode mp isparava na temperaturi vrenja Tvr , prolazi kroz zatvoreni sustav cijevi i ulazi u vodu u kalorimetru. Dolazi do ukapljivanja pare i izmjene topline izmedu vode i ukapljene pare. Najprije se oslobada toplina ukapljivanja mp q , a zatim se temperatura ukapljene pare snizuje do ravnote zne temperature T . Ukupna promjena energije iznosi:

 VJEZBA 4. TOPLINE TALJENJA LEDA I ISPARAVANJA VODE

21

Q1 = mp q + mp cv T T1 ,

(4.5)

gdje je cv speci cna toplina vode (primjetite da toplina ukapljivanja ima negativan predznak jer se toplina se oslobada i predaje okolini). Kalorimetar i voda se od po cetne temperature T0 zagriju do T , tj. prime toplinu: Q2 = m cv + C T T0 , (4.6)

C je toplinski kapacitet svih dijelova kalorimetra koji sudjeluju u izmjeni topline, a mo ze se izra cunati iz izraza (4.4). Eksperiment Najprije izmjerite masu kalorimetrijske posude mk , masu klorimetrijske posude s vodom m te nakon pokusa ukupnu masu sustava kalorimetar, voda i ukapljena voda. Iz ovih mjerenja odrediti masu vodene pare mp . Izmjerite sve potrebne temperature. U ra cun uklju citi ovisnost temperature vrenja o atmosferskom tlaku p (vrijedi za interval tlakova izmedu 95 325 i 103 325 Pa):

Grija

Slika 4.2: Shema eksperimenta za mjerenje topline isparavanja vode.

 VJEZBA 4. TOPLINE TALJENJA LEDA I ISPARAVANJA VODE

22

Tvr = 375, 15 + 0, 00021 p 135008 [K ] ,

(4.7)

gdje je atmosferski tlak p izra zen u Pa. Mjerenja ponoviti tri puta s razli citom masom ukapljene vode. Napomena : temperaturu T o citati tek kad ste sigurni da je citav sustav u ravnote zi (koristiti mije salicu). Zadatak 1. Izmjerite toplinu isparavanja vode pri atmosferskom tlaku. Razmislite Diskutirati pogre ske u mjerenju. Koja veli cina ima najve cu pogre sku? Za sto? Pro citati materijal dan uz vje zbu i odgovoriti na tri pitanja po izboru na krajevima poglavlja. (Water, Steam, and Ice http://rabi.phys.virginia.edu/HTW/book.html)

Vje zba 5 Speci cni toplinski kapacitet krutog tijela

Uvod
Poznavaju ci speci cnu toplinu vode, mo ze se odrediti speci cna toplina cvrstih tijela. Temperaturu cvrstih tijela odredujemo pomo cu termometrijskih to caka, dakle temperaturom vreli sta ili ledi sta vode (temperatura T1 ). Cvrsto tijelo poznate temperature stavi se u sredstvo (voda) neke po cetne temperature T2 . Nakon izmjene cvrstog tijela i sredstva o cita se ravnote zna temperatura T i primjeni topline izmedu Richmannovo pravilo: m c T T1 + mv cv + C T T2 = 0 , (5.1)

gdje je m masa cvrstog tijela speci cne topline c, mv masa vode, cija je speci cna toplina cv , a C toplinski kapacitet svih dijelova kalorimetra koji izmjenjuju toplinu. Speci cnu toplinu vode potra zite u tablicama ili koristite vrijednosti iz prethodne vje zbe. Speci cni toplinski kapacitet kalorimetra izra cunajte po formuli (4.4). Eksperimentalni uredaj i mjerenje Odrediti masu cvrstog tijela m i stavite ga u kipu cu vodu (slika 5.1.). Pri cekajte da budete sigurni da je tijelo na istoj temperaturi kao i voda (pratite mjehuri ce pare). Klije stima prebaciti uzorak u kalorimetar s vodom mase mv i temperature T2 . O citati ravnote znu temperaturu sustava voda, uzorak i kalorimetar T (pri cekajte dok se temperatura sustava ne ustali i koristite mije salicu).

23

 TOPLINSKI KAPACITET KRUTOG TIJELA VJEZBA 5. SPECIFICNI

24

T1 T2
Grija

Slika 5.1: Skica eksperimenta za mjerenje speci cnog toplinskog kapaciteta krutnine.

Zadaci
1. Odrediti speci cnu toplinu i speci cni toplinski kapacitet zadanih uzoraka. 2. Odrediti od kojeg materijala su uzorci koriste ci tabli cne vrijednosti. Mo ze li se to odrediti nekim drugim mjerenjem? Usporediti rezultate!

Pitanja za razmi sljanje

Komentirati pogre ske pri mjerenju. Koje veli cine se mjere s najve com pogre skom? Usporediti speci cni toplinski kapacitet kalorimetra s kapacitetima vode i cvrstog tijela. Je li mogu ce zanemariti neki od kapaciteta? Za sto? bi trebalo u Sto ciniti da bi se speci cna toplina mjerila putem elektri cnog zagrijavanja? Bi li se i u ovom eksperimentu mogli zanemariti toplinski kapaciteti kalorimetra i/ili grija ca? Za sto?

Vje zba 6 Karakteristi cne krivulje solarnih celija

Uvod
Poluvodi cki elementi (na primjer, silicij Si) su u pravilu cetverovalentni i grade kristalnu re setku s kovalentnim vezama u koje su uklju cena njihova sva cetiri valentna elektrona (shematski je prikazana na slici 6.1 - lijevo). Na temperaturi apsolutne nule poluvodi c je izolator jer su svi elektroni sudjeluju u stvaranju kovelantnih veza. Povi senjem temperature raste i termi cka energija elektrona kB T (kB je Boltzmannova konstanta, a T temperatura) pa se pove cava i vjerojatnost da neki elektron napusti kovalentnu vezu i postane slobodnim. Zato se broj vodljivih (odn. slobodnih) elektrona ne u poluvodi cima raste povi senjem temperature i mo ze se opisati relacijom: ne (T ) eE/2kB T , (6.1)

gdje je E tzv. energetski procjep, odnosno energija potrebna za razbijanje kovelantne veze. Kada elektron napusti svoju kovalentnu vezu, na njegovom mjestu ostane upra znjeno mjesto efektivno pozitivnog elektri cnog naboja. To se naziva supljinom te u intrinsi cnim poluvodi cima (odnosno, u poluvodi cima bez primjesa) u vodenju elektri cne struje uvijek sudjeluju dvije vrste (kvazi) cestica: elektroni i supljine. Elektri cna se svojstva poluvodi cima drasti cno mijenjaju dopiranjem, odn. umetanjem primjesa u njihovu kristalnu strukturu. Ako je primjesa peterovalentna cetiri od pet valentnih elektrona gradi kovalentne veze, a peti je elektron slabo vezan za atom dopanda i lako postane slobodnim. U tako dopiranim poluvodi cima ve cinu 25

 VJEZBA 6. KARAKTERISTICNE KRIVULJE SOLARNIH CELIJA

26

intrinsini poluvodi

poluvodi n-tipa

poluvodi p-tipa

Slika 6.1: Shematski prikaz kristalne strukture intrinsi cnog te poluvodi ca n- i p-tipa. Donorski atomi su obilje zeni tamnijom nijansom sive, a akceptorski bijelom bojom. Linije simboliziraju elektrone.

elektri cne struje provode elektroni (drugim rije cima, elektroni su ve cinski nositelji naboja) i nazivaju se poluvodi cima n-tipa. Ukoliko je dopand trovalentan, jedna kovalentna veza nije formirana te u poluvodi cu nastaje vi sak supljina, koji su ve cinski nositelji naboja. Takvi se poluvodi ci nazivaju poluvodi cima p-tipa. Dovodenjem poluvodi ca p- i n-tipa u dodir nastaje spoj p n ili poluvodi cka dioda (slika 6.2). U podru cju dodira dolazi do difuzije elektrona iz n u p-dio spoja i supljina iz p- u n-dio. Difuzijom se popunjavaju upra znjene kovalentne veze (odnosno, dolazi do rekombinacije elektrona i supljina), zbog cega se u blizini dodirnog podru cja stvara tzv. podru cje osiroma senja, odnosno podru cje u kojemu je bitno smanjena prostorna gusto ca ve cinskih nositelja naboja. Zbog toga se stvara

p-tip

Ud

n-tip

Slika 6.2: Poluvodi cki spoj p n (poluvodi cka dioda). Elektrone simboliziraju sivi, a supljine bijeli kru zi ci. Podru cje osiroma senja je ozna ceno sivo.

 VJEZBA 6. KARAKTERISTICNE KRIVULJE SOLARNIH CELIJA

27

vi sak pozitivnog naboja u n-dijelu, a negativnog u p-dijelu spoja pa nastaje difuzijski potencijal Ud koji spre cava daljnju difuziju elektrona i supljina. Solarna celija Stvaranju parova elektrona i fonona, uz termi cku energiju, mogu pridonijeti i fotoni. Obasjavanjem poluvodi cke diode svjetlo s cu mo ze se dogoditi sljede ce: - foton jednostavno prode kroz spoj ( sto se u pravilu de sava za fotone energija ni zih od E ), - foton se odbije od povr sine i - foton je absorbiran, sto dovodi ili do zagrijavanja diode ili stvaranja parova elektrona i fonona, sto je temelj rada solarne celije. Pada li svjetlost na spoj p n, stvorene elektrone difuzijski potencijal tjera u u n-, a supljine u p-dio spoja. Obasjavanjem p-dijela spoja stvoreni elektroni putuju prema n-dijelu. Po sto su elektroni manjinski nosioci u p-dijelu, lako se rekombiniraju. Put sto ga elektroni prijedu prije rekombinacije sa supljinom se

anti-reflektirajui sloj poluvodi p-tipa p-n spoj poluvodi n-tipa

metalni kontakti

Slika 6.3: Shema silicijeve solarne celije. Debljina citave celije je nekoliko stotina m, a p-dijela spoja nekolikom.

 VJEZBA 6. KARAKTERISTICNE KRIVULJE SOLARNIH CELIJA

28

naziva duljinom difuzije elektrona Le . Zato je, radi ekasnijeg iskori stenja svjetlosne energije, potrebno da debljina p-dijela spoja dp bude sto manja i da vrijedi dp Le . Zbog manje pokretljivosti supljina prema elektronima (odnosno, duljina difuzije supljina Lh je manja of Le ) svjetlo s cu se ne obasjava n-dio spoja. Na slici 6.3 je prikazana shema presjeka solarne celije. Pretpostavimo da je broj svjetlo s cu stvorenih parova elektrona i supljina jednak g te da je na solarnu bateriju (kako se obi cno naziva vi se serijski spojenih solarnih celija) spojeno tro silo za sto je na njenim krajevima nastao napon U . Ukupna struja naboja uslijed toka elektrona i supljina je
eU/kB T I (U ) = e g e n0 dp De /L2 1 , e + p0 Dh /Lh e

(6.2)

gdje je e naboj elektrona, n0 (p0 ) ravnote zna koncentracija manjinskih nositelja naboja u p-(n-)dijelu spoja, a De (Dh ) konstanta difuzije elektrona ( supljina) koja opisuje pokretljivost (kvazi) cestice. U slu caju da je napon U jednak nuli, radi se o kratkom spoju baterije te se mo ze denirati struja kratkog spoja Iks = e g .

Eksperimentalni uredaj i mjerenje

Na raspolaganju imate solarnu bateriju sa cinjenu od cetiri celije ukupnih dimenzija 2, 5 5, 0 cm2 , Mollov termo clanak, poja calo signala, lampu, puhalo vru ceg zraka, reostat, dva multimetra i termometar. Najprije izba zdarite ovisnost intenziteta svjetlosti lampe (u W/m2 ) o udaljenosti pomo cu Mollovog termo clanka tako da lampu usmjerite prema termo clanku. Pretpostavite da sva svjetlost koja ude u aperturu promjera 2,5 cm dolazi do termo clanka cija je osjetljivost 0,16 mV/mW. Izlazni napon iz termo clanka nemojte mjeriti izravno nego nakon njegovog poja canja poja calom signala. Ovisnost struje kratkog spoja Iks i napona otvorenog kruga U0 solarne baterije o intenzitetu upadne svjetlosti J izmjerite mijenjanjem udaljenosti lampe od solarne baterije. Struju kratkog spoja mjerite kratkim spajanjem izlaza solarne baterije, a napon otvorenog kruga spajanjem voltmetra na izlazne elektrode solarne baterije.

 VJEZBA 6. KARAKTERISTICNE KRIVULJE SOLARNIH CELIJA

29

Zadaci
1. Izmjerite ovisnost intenziteta svjetlosti J o udaljenosti s pomo cu Mollovog termo clanka. Rezultat prika zite u grafu log s log J , a dobiveni rezultat prilagodite na neku empirijsku funkciju. 2. Izmjerite ovisnost struje kratkog spoja Iks i napon otvorenog kruga U0 solarne baterije o intenzitetu upadne svjetlosti. Intenzitet svjetlosti mijenjajte promjenom medusobne udaljenosti lampe i solarne baterije, a izra cunajte ga mjerenjem udaljenosti i kori stenjem empirijske funkcije iz zadatka 1. Dobivene rezultate prika zite u grafovima J Iks i J U0 . Izmjerenu ovisnost Iks (J ) prilagodite na linearnu funkciju! 3. Prema shemi danoj slikom 6.4 izmjerite strujno-naponsku karakteristiku solarne baterije za tri razli cita intenziteta upadne svjetlosti i prika zite je gra cki grafom U I . Strujno-naponsku karakteristiku prilagodite izrazu (6.2), u kojemu cete Iks (J ) odrediti iz prilagodbe dobivene u prethodnom zadatku, a za slobodni parametar uzmite izraz e n0 De dp /L2 e + p0 Dh /Lh . Temperaturu T izmjerite prilo zenim termometrom. Iz tako dobivene krivulje izra cunajte pri kojemu naponu i struji solarna baterija ima najve cu izlaznu snagu (prisjetite se da je elektri cna snaga dana izrazom Pi = U I ) te pomo cu toga podatka odredite najve cu iskoristivost solarne baterije ( = Pi /Pu , gdje je Pu ulo zena snaga svjetlosti lampe dana umno sskom intenziteta upadne svjetlosti i povr sine solarne baterije, Pu = J Sbat. .) 4. Pri jednom intenzitetu svjetlosti izmjerite strujno-naponsku karakteristiku solarne baterije za dvije razli cite temperature T i prika zite je gra cki grafom U I . Ni za temperatura neka bude sobna, a vi su dobijte zagrijavanjem solarne baterije puhalom vru ceg zraka. Temperaturu solarne baterije odredite termometrom postavljenim tik do nje. Napomene: Najmanja udaljenost lampe od Mollovog termo clanka mora biti 50 cm! Pri mjerenju temperature solarne baterije pazite da je ne dodirnete termomterom jer se mo ze o stetiti tanki sloj poluvodi ca p-tipa!

 VJEZBA 6. KARAKTERISTICNE KRIVULJE SOLARNIH CELIJA

30

+ -

Slika 6.4: Strujni krug za mjerenje struno-naponske karakteristike solarne baterije.

Pitanja za razmi sljanje

Poluvodi cka dioda je elektroni cki element koji propu sta elektri cnu struju u jednom, a blokira njen tijek u drugom smjeru. Kakav mora biti medusobni odnos elektri cnih potencijala dovedenih na p- i n-dijelove spoja dakroz diodu struja prolazi, odn. ne prolazi? Na internetu se upoznajte s principom rada Mollovog termo clanka!

Literatura
[1] Phywe Laboratory Experiments, CD-ROM, 2005.

31